Stalna strukturirana suradnja

Lisabonski ugovor uveo je mogućnost za pojedine države EU-a da pojačaju svoju suradnju u vojnim pitanjima stvarajući stalnu strukturiranu suradnju (članak 42. stavak 6. i članak 46. Ugovora o Europskoj uniji (UEU)). Kako bi to učinile, zainteresirane države moraju ispunjavati 2 glavna uvjeta predviđena Protokolom br. 10 koji je priložen Ugovoru:

• moraju intenzivno razvijati obrambene sposobnosti razvijajući svoj nacionalni doprinos i sudjelujući u multinacionalnim snagama, u glavnim europskim programima za opremu i u aktivnostima Europske obrambene agencije u području razvoja obrambenih sposobnosti, istraživanja, nabave i naoružanja;
• do 2010. godine moraju moći staviti na raspolaganje borbene jedinice i potpornu logistiku za zadatke iz članka 43. UEU-a u roku od 5 do 30 dana i, ovisno o potrebama, na razdoblje od 30 do 120 dana.

Europska obrambena agencija redovito procjenjuje doprinos zemalja sudionica.

Države EU-a koje se žele uključiti u stalnu strukturiranu suradnju moraju o svojoj namjeri obavijestiti Vijeće i Visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Nakon te objave, Vijeće mora kvalificiranom većinom usvojiti odluku kojom se uspostavlja stalna strukturirana suradnja te popis zemalja sudionica. O učlanjenju novih država ili suspenziji pojedinih država odlučuje Vijeće kvalificiranom većinom članica koje sudjeluju u stalnoj strukturiranoj suradnji. Odluke i preporuke koje se donose unutar okvira takve stalne strukturirane suradnje usvajaju se jednoglasno glasovima isključivo članica Vijeća koje sudjeluju u stalnoj strukturiranoj suradnji.