Osiguranje i reosiguranje

KLJUČNE TOČKE

Područje primjene

Direktiva obuhvaća neživotno osiguranje, životno osiguranje i društva za reosiguranje.

Odobrenje

Društvo za osiguranje može obavljati svoje djelatnosti nakon dobivanja odobrenja od nadzornika svoje države članice EU-a. Ovo odobrenje vrijedi u cijelom EU-u.

Odobrenje za rad važi na području cijelog EU-a.

Društva za osiguranje moraju imati kapital povezan s njihovim profilom rizičnosti kako bi zajamčila da imaju dovoljno financijskih sredstava za slučaj financijskih poteškoća. Moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve u pogledu potrebnog kapitala.

• Minimalni potrebni kapital. Minimalna razina kapitala ispod koje bi ugovaratelji osiguranja bili izloženi visokoj razini rizika.
• Potrebni solventni kapital. Kapital koji je potreban osiguravajućem društvu u slučajevima kada mora pokriti značajne gubitke. Iznos kapitala izračunava se tako da se u obzir uzmu različiti rizici, kao što su:
  • tržišni rizik – rizik od gubitka ili promjene u financijskom stanju koji proizlazi iz tržišnih kretanja;
  • osiguranje ili preuzeti rizik osiguranja – rizik da je ostavljeno nedovoljno novca za buduća potraživanja od osiguranja ili naknade;
  • operativni rizik – rizik gubitka koji nastaje zbog neodgovarajućih ili neuspjelih unutarnjih postupaka, osoba, odnosno sustava ili zbog vanjskih događaja.

Ako društvo za osiguranje ne poštuje nijedan od dvaju iznosa potrebnog kapitala, nadzornik mora poduzeti mjere.

Uvjeti kojima se uređuje djelatnost osiguranja

• Odgovarajući sustav upravljanja. Osiguravajuća društva moraju uspostaviti odgovarajući i transparentan sustav upravljanja s jasnom raspodjelom odgovornosti. Moraju biti administrativno sposobna nositi se s različitim problemima, uključujući upravljanje rizikom, usklađenost sa zakonodavstvom i internu reviziju.
• Vlastita procjena rizika i solventnosti. Osiguravajuća društva moraju redovito provoditi vlastitu procjenu rizika i solventnosti. Ona uključuje procjenu ukupne potrebne solventnosti u vezi s njihovim profilima rizika kao i njihovu usklađenost s potrebnim financijskim resursima.

Nadzor

• Pregledi nadzornika. Zakonodavstvom se utvrđuje postupak nadzornog pregleda koji nadzornicima omogućuje da pregledavaju i evaluiraju usklađenost osiguravajućeg društva s pravilima. Osiguravajuća društva moraju u tu svrhu nadzornicima dostaviti detaljne informacije o svojem poslovanju i rizicima. Cilj je pomoći nadzornicima da utvrde društva koja bi se mogla susresti s poteškoćama. Osiguravajuća društva moraju i javno objavljivati informacije.
• Nadzornik grupe. Svaka grupa osiguravajućih društava mora imati nadzornika grupe koji ima posebne odgovornosti i blisko surađuje s uključenim nacionalnim nadzornicima.

Izmjene Direktive 2009/138/EZ

Direktiva 2009/138/EZ nekoliko je puta izmijenjena.

• Kako bi se osiguralo pravedno tržišno natjecanje institucija, Direktivom o izmjeni (EU) 2016/2341 o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (vidjeti sažetak) produljuje se prijelazno razdoblje u kojemu osiguravajuća društva koja podliježu Direktivi 2009/138/EZ mogu voditi poslove strukovnog mirovinskog osiguranja do 31. prosinca 2022.
• Uredbom (EU) 2017/2402 (vidjeti sažetak) izmjenjuje se Direktiva 2009/138/EZ kako bi se osigurala usklađenost s ovim uređivanjem pravila povezanih sa sekuritizacijom, čiji je glavni predmet uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, osobito osiguranjem jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu za sve institucionalne ulagatelje.
• Direktivom o izmjeni (EU) 2018/843 od osiguravajućih društava zahtijeva se da javnim tijelima prijave sumnjivo pranje novca ili financiranje terorista u cilju sprječavanja uporabe financijskog sustava u te svrhe na temelju Direktive (EU) 2015/849 (vidjeti sažetak).
• Direktivom o izmjeni (EU) 2019/2177 omogućuje se Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) veća uloga u pridonošenju usklađenosti nadzora u području unutarnjih modela. Njome se utvrđuju stroži zahtjevi za obavješćivanje u slučaju značajne prekogranične aktivnosti osiguranja ili u kriznim situacijama, zajedno s uvjetima za uspostavu platformi za suradnju¹ kada je predviđena prekogranična aktivnost osiguranja značajna.
• Izmjenom Direktive (EU) 2022/2556 usklađuju se odredbe Direktive i nekoliko drugih povezanih direktiva sa zahtjevima u pogledu rizika od informacijske i komunikacijske tehnologije za financijske subjekte koji su utvrđeni u Uredbi o digitalnoj operativnoj otpornosti financijskog sektora, Uredbe (EU) 2022/2554 (vidjeti sažetak).
• Direktivom o izmjeni (EU) 2023/2864 umeće se jedan članak u Direktivu 2009/138/EZ kojim se od država članica zahtijeva da od 10. siječnja 2030. osiguravaju da društva za upravljanje i društva za investicije pri javnom otkrivanju propisanih informacija istodobno dostave te informacije tijelu za prikupljanje i obavijeste Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala o njima za potrebe njihove dostupnosti na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki uspostavljenoj na temelju Uredbe (EU) 2023/2859.

Delegirani i provedbeni akti

• Direktivom Solventnost II Europskoj komisiji dodjeljuje se pravo delegiranja i provedbe akata. Oni se odnose na predmete kao što su tehnički standardi i informacije za izračunavanje tehničkih pričuva i osnovnih vlastitih sredstava.
• Delegiranom uredbom (EU) 2015/35 (koja je poznata i pod nazivom Delegirana uredba Solventnost II i nekoliko je puta izmijenjena) utvrđuju se detaljni zahtjevi za primjenu okvira Solventnost II te služi kao jedinstveni bonitetni priručnik za poduzeća za osiguranje i reosiguranje. Delegiranom uredbom Solventnost II obuhvaća se sljedeće:
  • vrednovanje imovine i obveza, uključujući mjere dugoročnih jamstava;
  • kako utvrditi razinu potrebnog kapitala za kategorije imovine u koje osiguravatelj može ulagati;
  • prihvatljivost stavki vlastitih sredstava osiguravatelja za pokriće potrebnog kapitala;
  • način na koji se treba upravljati osiguravajućim društvima i kako trebaju biti uređena;
  • procjena istovjetnosti regulatornog sustava solventnosti s pravilima EU-a;
  • pravila o primjeni unutarnjih modela za izračunavanje potrebnog solventnog kapitala;
  • posebna pravila koja se odnose na osiguravajuće grupe i
  • pojednostavnjeni načini i izuzeća za jednostavniju primjenu okvira Solventnost II za manje i manje složene osiguravatelje.