Slobodno kretanje sportaša u EU-u

KLJUČNE TOČKE

• U članku 165. navodi se da EU može razviti europsku dimenziju sporta:
  • promicanjem poštenja i otvorenosti u sportskim natjecanjima te suradnje između sportskih tijela;
  • zaštitom fizičkog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, posebno najmlađih;
  • poticanjem suradnje sa zemljama izvan EU-a i relevantnim nacionalnim organizacijama, posebice Vijećem Europe;
  • donošenjem odgovarajućih poticaja i preporuka, bez usklađivanja nacionalnih zakona i propisa.
• Slobodno kretanje ljudi temeljno je načelo EU-a. U sportu se time općenito osigurava da se profesionalci i amateri mogu slobodno kretati iz jedne zemlje u drugu.
• Načelo znači da pravila koja uključuju izravnu diskriminaciju, poput kvota na temelju nacionalnosti, nisu dopuštena u profesionalnom sportu.
• U praksi se ograničena i razmjerna ograničenja koja su neizravno diskriminirajuća mogu odnositi na slobodno kretanje, pod uvjetom da imaju zakonit cilj te da su proporcionalna. Ona prepoznaju specifičnost sporta i uključuju:
  • pravo na odabir samo nacionalnih sportaša i igrača za predstavljanje njihove zemlje;
  • potrebu ograničavanja broja sudionika u natjecanju;
  • uporabu rokova za transfer igrača u momčadskim sportovima;
  • pravila kompenzacije za zapošljavanje i treniranje mladih igrača.
• Drugim člancima ugovora kojima se zabranjuje diskriminacija na nacionalnoj osnovi (članci 18. i 45.) i jamče pravo na život u drugoj zemlji EU-a (članak 21.) i slobodu poslovnog nastana i pružanja usluga (članci 49. i 56.) odnose se na:
  • profesionalne i poluprofesionalne sportaše (kao radnike),
  • instruktore i trenere (kao pružatelje usluga),
  • amaterske sportaše (kao građane EU-a).