Zaštita potrošača od nepoštenih uvjeta u ugovorima

KLJUČNE TOČKE

Direktiva 93/13/EEZ

• Pri razmatranju toga je li neka klauzula ugovora poštena ili ne, moraju se uzeti u obzir priroda robe i usluge na koje se ugovor odnosi, okolnosti transakcije i svi ostali uvjeti.
• Sama cijena koja se plaća za robu ili usluge nije predmetom ove procjene, osim kada predmetna odredba ugovora nije jasno i razumljivo sastavljena.
• Direktiva sadrži indikativan i netaksativni popis odredbi koje se mogu smatrati nepoštenima. Tu spada i zahtjev da potrošači trebaju platiti nerazumno visoku sankciju (npr. za zakašnjelo plaćanje) ili njihovo obavezivanje na odredbe koje prije potpisivanja ugovora nisu stigli potpuno razumjeti.
• Ugovori moraju biti sastavljeni jasnim i razumljivim jezikom. Kada postoji sumnja o značenju neke odredbe ugovora, potrebno ju je protumačiti na način koji je najpovoljniji za potrošača.
• Odredbe ugovora koje se procjene kao nepoštene neće biti obvezujuće za potrošače, ali ostatak ugovora ostaje na snazi tamo gdje je to zakonski moguće.
• Države članice EU-a moraju osigurati postojanje učinkovitih mjera za pravni lijek koje sprečavaju da se nepošteni uvjeti i dalje upotrebljavaju u ugovorima.
• Organizacije ili pojedinci koji imaju legitiman interes za zaštitu prava potrošača mogu se obratiti sudu da bi spriječili da se nepoštena odredba ugovora i dalje primjenjuje.
• Europska komisija je 2019. izdala smjernice za tumačenje i primjenu Direktive 93/13/EEZ. Njima se prezentiraju sudske prakse Suda Europske unije o ovoj Direktivi na strukturiran način da bi se olakšala učinkovita primjena Direktive u EU-u i zemljama Europskog gospodarskog prostora.

Sankcije

• Direktivom (EU) 2019/2161, koja donosi izmjene prethodne direktive, od država članica zahtijeva se uvođenje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za kršenje pravila o nepoštenim odredbama ugovora, na temelju skupa parametara. Među tim kriterijima su i sljedeći:
  • narav, težina, opseg i trajanje povrede;
  • svaka radnja koju je trgovac poduzeo da bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli;
  • sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;
  • Sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394 (vidjeti sažetak).
• Prema ovoj novoj Direktivi, države članice također moraju biti u stanju izricati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće novčane kazne kada, u vezi s koordiniranim radnjama u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394, identificiraju velike prekogranične povrede koje utječu na potrošače u nekoliko država članica. Novčane kazne trebaju dosezati najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca, ili 2 milijuna EUR ako podaci o godišnjem prometu trgovca nisu dostupni.