Smanjenje onečišćenja od lakih motornih vozila

KLJUČNE TOČKE

Ovo zakonodavstvo primjenjuje se na vozila lake kategorije lakša od 2,6 tona.

Proizvođači moraju:

• konstruirati, proizvesti i sastaviti sastavne dijelove da bi vozilo bilo u skladu sa zakonodavstvom;
• dokazati da sva nova vozila i novi uređaji za kontrolu onečišćenja mogu zadovoljiti granične vrijednosti za emisije tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe na cesti;
• osigurati da uređaji za kontrolu onečišćenja mogu trajati 160 000 km;
• emisije iz vozila mogu se provjeravati nakon svakih pet godina ili nakon 100 000 km, što god od navedenoga nastupi prije;
• kupcima navesti podatke o emisijama ugljičnog dioksida i potrošnji goriva;
• ne upotrebljavati poremećajne uređaje koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije, osim pod strogim uvjetima – primjerice, radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode;
• (do 1. rujna 2020.) neovisnim operatorima osigurati neograničen i normiran pristup podacima za popravak i održavanje vozila preko internetskih stranica. To treba uključivati stavke poput priručnika za održavanje i tehničkih priručnika. Mogu zaračunati razumnu naknadu. Ti zahtjevi zamijenjeni su onima iz Uredbe (EU) 2018/858 1. rujna 2020.

Nacionalna tijela moraju:

• dati EU homologaciju tipa² novim vozilima koja su u skladu sa zakonodavstvom;
• odbiti dodjeljivanje odobrenja vozilima koja ne zadovoljavaju standarde o emisiji unutar autoriziranih rokova u vezi sa svakom kategorijom vozila;
• omogućiti registraciju vozila koja su u skladu s ovom Uredbom;
• zabraniti prodaju uređaja za kontrolu onečišćenja koji ne zadovoljavaju standarde EU-a i njihovu ugradbu na vozilo;
• osigurati postojanje sankcija za proizvođače koji krivotvore deklaracije ili rezultate, zadrže podatke ili upotrebljavaju poremećajne uređaje.

Komisija redovito revidira zakonodavstvom utvrđene postupke, testove, zahtjeve i ograničenja emisije te ih redovito ažurira u provedbi zakonodavstva.