Zaštita podzemnih voda od onečišćenja

KLJUČNE TOČKE

Direktiva uključuje:

• mjerila za ocjenjivanje kemijskog stanja podzemnih voda;
• mjerila za utvrđivanje i promjenu znatnih i trajno rastućih trendova te za određivanje polaznih točaka za promjenu tih trendova;
• sprječavanje ili ograničavanje neizravnih ispusta (nakon prodiranja kroz tlo ili podzemlje) onečišćujućih tvari u podzemne vode.

Kemijsko stanje podzemnih voda

Smatra se da su podzemne vode dobrog kemijskog stanja kad:

• izmjerene ili predviđene razine nitrata ne prelaze 50 mg/l te dok razine aktivnih pesticidnih sastojaka, njihovih metabolita i proizvoda reakcije ne prelaze 0,1 µg/l (ukupno 0,5 µg/l za sve mjerene pesticide);
• su sve razine određenih visokorizičnih tvari ispod graničnih vrijednosti koje su utvrdile zemlje EU-a; najmanje moraju uključivati arsen, kadmij, olovo, živu, amonijak, klor, sulfate, nitrite, fosfor (ukupan) / fosfate, trikloroetilen i tetrakloretilen kao i vodljivost (električna vodljivost vode omogućuje mjerenje koncentracija različitih u njoj otopljenih minerala);
• je koncentracija svih ostalih onečišćujućih tvari u skladu s definicijom dobrog kemijskog stanja utvrđenom u Prilogu V. Okvirne direktive o vodama;
• ako je premašena vrijednost utvrđena kao standard kvalitete ili granična vrijednost, istraga, među ostalim, potvrđuje da to ne predstavlja znatan rizik za okoliš.

Prisutnost onečišćujućih tvari u podzemnim vodama

• Zemlje EU-a morale su do 22. prosinca 2008. utvrditi granične vrijednosti za svaku onečišćujuću tvar utvrđenu u bilo kojem vodnom tijelu podzemne vode unutar teritorija za koje se smatra da postoji rizik. Minimalno su trebale utvrditi granične vrijednosti za prethodno naznačen popis onečišćujućih tvari. Za svaku onečišćujuću tvar na popisu moraju se (kako je definirano u Prilogu III. Direktivi) navesti informacije o rizično određenim vodnim tijelima, kao i o tome kako su utvrđene granične vrijednosti. Te se granične vrijednosti moraju uključiti u Planove upravljanja vodnim područjem koji su dani u sklopu Okvirne direktive o vodi. Godine 2010. Europska komisija objavila je izvješće na temelju informacija dobivenih od zemalja EU-a.
• Zemlje EU-a moraju utvrditi sve znatne i trajno rastuće trendove razina onečišćujućih tvari nađenih u vodnim tijelima. Kako bi to učinile, moraju uspostaviti programe praćenja u skladu s Prilogom IV. ovoj Direktivi.
• Uzimajući u obzir Prilog IV. Direktivi, zemlje EU-a također moraju utvrditi polaznu točku za promjenu tih rastućih trendova Promjene trendova stavit će naglasak na koncentracije koje predstavljaju rizik za povezane vodne ekosustave, ovisne kopnene ekosustave, zdravlje ljudi ili za legitimne uporabe vodenog okoliša.

Sprječavanje i ograničavanje ispusta onečišćujućih tvari

• Program mjera sastavljen za svako vodno područje u skladu s Okvirnom direktivom o vodama mora uključivati sprečavanje neizravnih ispusta svih onečišćujućih tvari, posebice onih opasnih tvari navedenih u točkama 1. do 6. Priloga VIII. Okvirnoj direktivi o vodama, kao i tvari iz točaka 7. do 9. tog Priloga, kada se one smatraju opasnima. Nadalje, onečišćujuće tvari koje nisu popisane kao opasne također se moraju ograničiti jer predstavljaju rizik od postojećeg ili potencijalnog onečišćenja.
• Osim u slučajevima u kojima drugo zakonodavstvo EU-a utvrdi strože zahtjeve, preventivne mjere mogu, među ostalim, isključivati rezultate odobrenih izravnih ispusta, onečišćujuće tvari prisutne u tako malim količinama da ne predstavljaju rizik, rezultate nesreća ili prirodnih katastrofa ili onečišćujuće tvari koje su rezultat ispusta koje se prema mišljenju nadležnih tijela zbog tehničkih razloga ne mogu spriječiti niti ograničiti, a da se ne koriste mjere koje bi povećale rizik za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša u cjelini ili mjere koje bi bile nerazmjerno skupe.