ČEMU SLUŽE OVA KONVENCIJA I ODLUKA?

Cilj Bonske konvencije je zaštita migratornih vrsta* divljih životinja širom svijeta. Divlje životinje zahtijevaju posebnu pozornost zbog njihove važnosti s okolišnog, ekološkog, genetskog, znanstvenog, rekreacijskog, kulturnog, obrazovnog, socijalnog i gospodarskog stajališta. Zaštita migratornih vrsta posebno zahtijeva međunarodnu suradnju radi osiguranja zaštite u cijelom njihovu području rasprostranjenja*.

Odlukom se odobrava konvencija u ime EEZ-a (sada EU).

KLJUČNE TOČKE

Stranke konvencije potvrđuju važnost zaštite migratornih vrsta i potrebu da se posebna pozornost posveti vrstama čiji je status zaštite* nepovoljan.

Da niti jedna migratorna vrsta ne bi postala ugrožena*, stranke će nastojati:

promovirati, surađivati ili podržavati istraživanja koja se odnose na migratorne vrste; i
zaključivati sporazume koji se odnose na očuvanje i upravljanje migratornim vrstama navedenim u Dodatku II.

U cilju zaštite ugroženih migratornih vrsta, stranke konvencije će nastojati:

odmah osigurati zaštitu migratornih vrsta navedenih u Dodatku I;
čuvati ili obnavljati staništa ugroženih vrsta;
spriječiti, ukloniti, osigurati kompenzaciju ili svesti na najmanju mjeru nepovoljne utjecaje radnji ili zapreka koje ometaju selidbu vrsta; i
spriječiti, smanjiti ili nadzirati činitelje koji ugrožavaju ili će vjerojatno ugroziti vrste, u mjeri u kojoj je to ostvarivo i primjereno.

Države područja rasprostranjenja migratornih vrsta navedenih u Dodatku I., zabranit će hvatanje životinja koje pripadaju tim vrstama, uz određene iznimke, kao što je npr. hvatanje u znanstvene svrhe, ili hvatanje koje služi poticanju razmnožavanja ili opstanku te vrste. Ove iznimke moraju biti precizne u pogledu sadržaja i ograničene u prostoru i vremenu.

Zaštita i gospodarenje vrstama navedenim u Dodatku II mogu zahtijevati međunarodne sporazume.

Smjernice za sklapanje sporazuma:

obnavljanje i održavanje predmetne migratorne vrste;
obuhvaćanje cijelog područja rasprostranjenja predmetne migratorne vrste;
otvorenost za pristup svih zemalja područja rasprostranjenja, bez obzira na to jesu li te zemlje stranke u Konvenciji ili ne;
kad je to ostvarivo, sporazum se treba odnositi se na više migratornih vrsta.

Svaki sporazum mora sadržavati sljedeće informacije:

ime predmetne migratorne vrste;
njeno područje rasprostranjenja i selidbene putove;
mjere za provođenje sporazuma;
postupke za rješavanje sporova;
određeno tijelo državne uprave ovlašteno za provođenje sporazuma;

Sporazumima se mogu omogućiti:

istraživanje predmetne vrste;
razmjena informacija o migratornoj vrsti;
obnova ili održavanje mreže staništa povoljnih za zaštitu predmetne vrste;
povremena provjera statusa zaštite predmetne vrste;
hitni postupci za značajno i žurno jačanje akcija zaštite.

Druga vrsta sporazuma predviđa se člankom IV. stavkom 4, Konvencije. Ovi sporazumi nisu ograničeni na vrste popisane u Dodatku II. Konvencije, i mogu se zaključivati za bilo koju populaciju ili bilo koji zemljopisno odvojeni dio populacije bilo koje vrste ili niže svojte divljih životinja, čiji dio povremeno prelazi jednu ili više nacionalnih jurisdiktičkih granica.

Konferencija stranaka je tijelo Konvencije za donošenje odluka. Ona provjerava provedbu Konvencije i može usvojiti preporuke.

Konvencija i njeni dodaci I. i II. mogu se mijenjati.

Svaki spor između stranaka u konvenciji mora se riješiti pregovorima uključenih strana. Ako se spor ne može riješiti pregovorima, može se predati na arbitražu, prije svega, Stalnom arbitražnom sudu u Haagu, čija će odluka biti obvezujuća za stranke u sporu.

Bonska konvencija potpisana je 1979. godine i stupila je na snagu 1. listopada 1983..

POZADINA

KLJUČNI POJMOVI

Migratorna vrsta: cijela populacija ili bilo koji zemljopisno odvojeni dio populacije bilo koje vrste ili niže svojte divljih životinja, čiji značajni dio ciklički i predvidljivo prelazi jednu ili više nacionalnih jurisdiktičkih granica;

Područje rasprostranjenja: sva mjesta na kopnu ili u vodi koja migratorna vrsta nastanjuje, prelazi ih ili prelijeće tijekom svojega uobičajenog selidbenog puta;

Status zaštite migratornih vrsta: sveukupnost utjecaja na migratorne vrste, koji mogu imati dugoročne posljedice na njihovu rasprostranjenost i brojnost.

Ugrožena: migratorna vrsta znači migratornu vrstu koja je u opasnosti od izumiranja na cijelom teritoriju ili njegovu dijelu neke zemlje.

GLAVNI DOKUMENTI

Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (SL L 210, 19.7.1982., str. 11.–22.)

Odluka Vijeća 82/461/EEZ od 24. lipnja 1982. o sklapanju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (SL L 210, 19.7.1982., str. 10.)

VEZANI DOKUMENTI

Odluka Vijeća 2006/871/EZ od 18. srpnja 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica (SL L 345, 8.12.2006., str. 24.–25.)

Odluka Vijeća 98/145/EZ od 12. veljače 1998. o odobravanju, u ime Europske zajednice, izmjene dodataka I. i II. Bonskoj konvenciji o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, kako je odlučeno na petom sastanku Konferencije stranaka Konvencije (SL L 46, 17.2.1998., str. 6.–7.)

Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja – Bonska konvencija