Poznata kao uredba o obvezama pružanja javnih usluga, postavlja uvjete u kojima prijevoznici mogu primiti naknadu ili isključiva prava od javnih tijela za pružanje usluga javnog prijevoza koje su u općem interesu, ali koje inače ne bi bile komercijalno održive. Uspostavljanjem obveza javnih usluga, vlasti nastoje osigurati putnicima pristup sigurnim, učinkovitim, atraktivnim i visokokvalitetnim javnim uslugama prijevoza putnika.
Njome se stavljaju izvan snage uredbe Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70. Posljednji je put izmijenjena Uredbom (EU) 2016/2338.
KLJUČNE TOČKE
Uredbom o obvezi pružanja javnih usluga utvrđuju se:
obveza vlasti da zaključe ugovore o javnim uslugama kada oni
daju isključiva prava koja pružaju operatoru javnog prijevoza pružanje određenih usluga javnog prijevoza putnika na određenoj ruti ili mreži ili na određenom području, isključujući sve ostale operatore i/ili
daju naknadu operatorima javnog prijevoza za pokrivanje troškova nastalih pri pružanju obveza javnih usluga;
pravila o tome kako se moraju dodijeliti ugovori o javnim uslugama;
pravila o tome kako izračunati iznos naknade.
Područje primjene
Uredba se primjenjuje na javne usluge prijevoza putnika autobusom i željeznicom. Međutim, zemlje EU-a mogu je primijeniti i na javni prijevoz putnika unutarnjim plovnim putovima i nacionalnim morima.
Ugovori o javnim uslugama i opća pravila
Tijelo nadležno za određeno područje mora sklopiti ugovor o javnog usluzi kojim operatoru daje isključivo pravo i/ili naknadu u zamjenu za pružanje obveze javnih usluga.
Obveze primjene maksimalnih tarifa za sve ili određene kategorije putnika mogu se također nametnuti putem općih pravila koja se primjenjuju na sve operatore bez diskriminacije.
Nadležno tijelo dodjeljuje naknadu da ublaži učinak obveza javnih usluga na troškove i prihode operatera.
Ugovori o javnim uslugama (i opća pravila) definiraju:
obveze obavljanja javnih usluga koje se moraju ispuniti;
pravila za izračunavanje naknade te prirodu i opseg bilo kojeg isključivog prava;
mora se izbjeći prekomjerna naknada;
kako treba rasporediti troškove povezane s isporukom usluga (troškovi osoblja, energija, infrastruktura, željeznička vozila, održavanje itd.);
kako se raspoređuje prihod od prodaje karata (zadržava li ga operator, otplaćuje li se nadležnom tijelu ili se dijeli).
Trajanje ugovora o javnim uslugamane smije biti dulje od 10 godina za usluge gradskog i međugradskog autobusnog prijevoza i 15 godina za željeznički ili drugi oblik prijevoza tračnicama.
Kao opće pravilo, nadležna tijela moraju dodijeliti ugovore o javnim uslugama transparentnim i nediskriminirajućim natjecateljskim postupcima.
Međutim, obveza dodjele ugovora natjecateljskim postupkom ne primjenjuje se:
ako lokalno nadležno tijelo sâmo pruža usluge javnog prijevoza ili ih dodijeli internom prijevozniku (zasebno tijelo, koje lokalno nadležno tijelo kontrolira na sličan način kao i vlastiti odjel);
ako je obujam ugovora mali
procijenjena prosječna godišnja vrijednost manja od milijun eura ili
manje od 300 000 kilometara usluga javnog prijevoza putnika;
ako se poduzimaju hitne mjere ili se nameću ugovori kao odgovor na stvarne ili potencijalne prekide u uslugama.
Ugovori o javnim uslugama u željezničkom sektoru
Uredba (EU) 2016/2338 izmijenila je ovu uredbu uvodeći načelo konkurentne dodjele i za ugovore o javnim uslugama u željezničkom sektoru, koje je prethodno bilo isključeno. Bila su dopuštena duga prijelazna razdoblja da bi se vlasti i operatori mogli prilagoditi novim pravilima.
Izravna dodjela ugovora o obavljanju željezničkih usluga i dalje je moguća u iznimnim i točno definiranim okolnostima, konkretno ako:
opravdana je strukturnim i zemljopisnim karakteristikama tržišta i mreže (veličina, karakteristike potražnje, složenost mreže, tehnička i geografska izoliranost, vrsta usluge); i
rezultirala bi poboljšanjem kvalitete usluga ili isplativosti, ili oboje, u usporedbi s prethodnim ugovorom;
obujam ugovora je mali
procijenjena prosječna godišnja vrijednost manja od 7,5 milijuna eura godišnje
ili manje od 500 000 kilometara.
Prijelazno razdoblje
Bezuvjetne, izravne dodjele ugovora o javnim uslugama za željeznice više neće biti moguće od
OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?
Primjenjuje se od , osim članka 5. o dodjeli ugovora o javnim uslugama, koji se primjenjuje od
Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, , str. 1.–13.)
Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 1370/2007 uključene su u originalni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.
VEZANI DOKUMENTI
Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, , str. 1.–64.)
Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, , str. 243.–374.)
Komunikacija Komisije o interpretativnim smjernicama u pogledu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza (SL L 92, , str. 1.–21.)