Montrealska konvencija o odgovornosti zračnih prijevoznika

SAŽETAK DOKUMENTA:

Odluka 2001/539/EZ o zaključku Europske zajednice o Montrealskoj konvenciji

Konvencija o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija)

ČEMU SLUŽE OVA KONVENCIJA I ODLUKA?

• Cilj je konvencije uvesti ujednačena pravna pravila kojima se uređuje odgovornost zračnih prijevoznika za štetu nanesenu putnicima, prtljazi ili robi tijekom međunarodnih putovanja.
• Odlukom se zaključuje konvencija uime Europske zajednice (danas EU).

KLJUČNE TOČKE

Konvencijom se uvode sveobuhvatna pravna načela i pravila od kojih su najvažnija sljedeća:

• načelo neograničene građanske odgovornosti zračnog prijevoznika u slučaju tjelesne ozljede koje se dijeli na dvije razine:
  • prva razina stroge odgovornosti prijevoznika za štete do 100.000,00 SDR-a (posebna prava vučenja, kako ih određuje Međunarodni monetarni fond, tj. oko 120 000 EUR);
  • iznad navedenog iznosa druga razina odgovornosti na temelju pretpostavljene krivnje prijevoznika koju može izbjeći samo ako dokaže da nije kriv (teret je dokazivanja na prijevozniku);
• načelo avansnih plaćanja, u slučaju tjelesne ozljede, žrtvama ili osobama koje imaju pravo zatražiti naknadu da bi se udovoljilo njihovim trenutačnim ekonomskim potrebama;
• mogućnost da žrtva ili osobe, koje imaju pravo zatražiti naknadu, podnesu tužbu pred sudom u mjestu prebivališta putnika;
• povećanje ograničenja odgovornosti zračnog prijevoznika u slučaju kašnjenja i oštećenja prtljage (kašnjenje, gubitak ili oštećenje);
• osuvremenjivanje prijevoznih dokumenata (elektronski računi i karte za letove);
• pojašnjenje pravila o odgovornosti ugovornog prijevoznika (zračni prijevoznik čiji je naziv ili šifra na karti za let) i stvarnog prijevoznika (prijevoznik koji obavlja let možda nije isti kao ugovorni zračni prijevoznik);
• generalizirana institucija obveze zračnih prijevoznika da održavaju odgovarajuće osiguranje;
• uvođenje takozvane „regionalne” klauzule koja organizacijama gospodarske integracije, kao što je EU, omogućuje pristupanje konvenciji.

EU je 1997. donio Uredbu (EZ) br. 2027/97 (o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća) kojom se nameće neograničena odgovornost zračnim prijevoznicima EU-a u slučaju smrti ili ozljede putnika. Uredbom (EZ) br. 889/2002 izmjenjuje se Uredba (EZ) br. 2027/97 i primjenjuju pravila Montrealske konvencije na sve letove, bilo domaće ili međunarodne, koje obavljaju zračni prijevoznici EU-a.

OTKAD SE KONVENCIJA I ODLUKA PRIMJENJUJU?

Montrealska konvencija stupila je na snagu 4. studenog 2003. Odluka se primjenjuje od 5. travnja 2001.

POZADINA

Neprikladnost Varšavske konvencije iz 1929., kojom se je uređivala odgovornost zračnih prijevoznika za smrt i ozljede te njezine naknadne revizije, dovele su do potrebe osuvremenjivanja i ujednačavanja pravila o odgovornosti.

U svibnju 1999. ugovorne države Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo postigle su sporazum o osuvremenjivanju pravila Varšavske konvencije koja su prilagodili u jedan pravni instrument kojim se nudi prikladna razina naknade u slučaju štete nanesene putnicima tijekom međunarodnog zračnog prijevoza.

Za više informacija vidjeti:

• Prava putnika – zračni prijevoz (Europska komisija).

GLAVNI DOKUMENT

Odluka Vijeća 2001/539/EZ od 5. travnja 2001. o zaključku Europske zajednice o Konvenciji za izjednačavanje nekih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija) (SL L 194, 18. 7. 2001., str. 38.)

Konvencija o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija) (SL L 194, 18. 7. 2001., str. 39.–49.)

VEZANI DOKUMENTI

Uredba Vijeća (EZ) br. 2027/97 od 9. listopada 1997. o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća (SL L 285, 17. 10. 1997., str. 1.–3.)

Sukcesivne izmjene Uredbe (EZ) br. 2027/97 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

Posljednje ažuriranje 31.07.2018