Direktiva 2000/31/EZ – elektronička trgovina u EU-u
Uspostavlja standardna pravila u EU-u o raznim pitanjima vezanima uz elektroničku trgovinu.
Internetske usluge obuhvaćene Direktivom uključuju:
Direktiva uspostavlja načelo da operatori tih usluga podliježu uredbi (vezano uz početak i pružanje usluga) samo u zemlji EU-a gdje imaju registrirano sjedište – ne u zemlji u kojoj se nalaze poslužitelji, adrese e-pošte ili poštanski pretinci koje koriste.
Nacionalne vlade moraju osigurati da operatori objave osnovne informacije o svojim aktivnostima (ime, adresu, registracijski broj, itd.) u trajnom i lako dostupnom obliku.
Oglašavanje
Nacionalne vlade moraju osigurati da oglašavanje slijedi određena pravila:
Neželjena pošta
Neželjena pošta također mora biti jasno prepoznatljiva. Tvrtke koje šalju neželjenu poštu moraju redovno konzultirati i poštivati „registre za odjavu” gdje se ljudi koji ne žele primati takvu poštu mogu registrirati.
Ugovori putem interneta
U svakoj zemlji EU-a, elektronički ugovori moraju imati ekvivalentan pravni status papirnatim ugovorima.
Ti ugovori također moraju navoditi sljedeće, jasnim i razumljivim jezikom:
Potrošači moraju imati mogućnost spremiti i ispisati ugovore i opće uvjete.
Također pogledajte Direktivu 2011/83/EU o pravima potrošača.
Narudžbe putem interneta
One su obvezane sljedećim uvjetima:
Također pogledajte Uredbu (EU) 910/2014 o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja.
Provedba postojećeg zakonodavstva
Direktiva potiče i samoregulaciju operatera i zajedničku regulaciju s vladama. Primjeri uključuju:
Zemlje EU-a također moraju osigurati brza, učinkovita rješenja pravnih problema na internetu i osigurati da su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
Odgovornost davatelja usluga
Davatelji usluga putem interneta koji funkcioniraju samo kao prijenosnik, privremeno smještaju informacije ili pružaju usluge hostinga nisu odgovorni za informacije koje prenose ili za koje pružaju usluge hostinga ako zadovoljavaju određene uvjete. U slučaju davatelja usluga hostinga, oni su izuzeti iz odgovornosti, sve dok:
Nacionalne vlade ne mogu nametnuti opću obvezu nadzora tim „posrednicima” nad informacijama koje šalju ili pohranjuju, kako bi tražili i spriječili nezakonite aktivnosti.
Direktiva o elektroničkoj trgovini
Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini)
Dokument |
Dan stupanja na snagu |
Rok za transponiranje u državama članicama |
Službeni list |
Direktiva 2000/31/EZ |
17.7.2000. |
16.1.2002. |
Uredba (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) (SL L 364, 9.12.2004., str. 1.–11.)
Posljednje ažuriranje 13.10.2015