Odlagalište otpada

KLJUČNE TOČKE

• Lokacije za odlaganje otpada podijeljene su u tri kategorije:
  • odlagališta za opasni otpad;
  • odlagališta za neopasni otpad; i
  • odlagalište za inertni otpad (otpad koji se ne raspada ili gori, primjerice šljunak, pijesak i kamen).
• Zemlje EU-a moraju provesti nacionalne strategije kako bi progresivno smanjile količinu biorazgradivog otpada koji se šalje na odlagališta.
• Objekti na odlagalištima ne smiju prihvatiti istrošene gume ili tekući, zapaljivi ili korozivni otpad, ili bolnički otpad i otpad iz medicinskih i veterinarskih ustanova.
• Na odlagališta se odlaže samo otpad podvrgnut obradi.
• Komunalni otpad može se odlagati na odlagališta za neopasni otpad.
• Nacionalna tijela moraju osigurati da cijena koju operateri zaračunaju za zbrinjavanje otpada pokriva sve troškove od otvaranja do konačnog zatvaranja odlagališta.
• Operateri odlagališta moraju podnijeti zahtjev i dati sljedeće informacije:
  • identitet podnositelja zahtjeva i, u nekim slučajevima, operatera;
  • opis vrsta otpada i količine otpada za odlaganje;
  • kapacitet i opis odlagališta, uključujući plan upravljanja, praćenja i kontrole;
  • načine sprječavanja i smanjenja onečišćenja; i
  • pojedinosti o zatvaranju i provođenju naknadnog održavanja.
• U 2014. donesena je Direktiva 2014/52/EU o izmjeni kako bi se ojačala kvaliteta postupka procjene utjecaja projekata na okoliš utvrđenih Direktivom 2011/92/EU (vidjeti sažetak). Ovo je bilo potrebno kako bi se osigurala dosljednost i sinergija s drugim područjima europskog zakonodavstva i politika.
• U Odluci 2003/33/EZ navode se kriteriji i procedure za prihvat otpada na odlagališta.

Direktiva o izmjeni (EU) 2018/850

• Kako bi se podržao prijelaz EU-a na kružno gospodarstvo, Direktivom (EU) 2018/850 mijenja se Direktiva 1999/31/EZ.
• Direktivom (EU) 2018/850:
  • uvode se ograničenja za odlaganje od 2030. za sav otpad koji je pogodan za recikliranje ili za druge postupke materijalne i energetske oporabe;
  • nastoji se ograničiti udio odloženog komunalnog otpada na 10 % do 2035.;
  • uvode se pravila za izračun ostvarenja ciljeva komunalnog otpada i zahtijeva da zemlje EU-a uspostave učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti odloženog komunalnog otpada;
  • zahtijeva se da Europska komisija, zajedno s Europskom agencijom za okoliš, tri godine prije svakog roka izradi izvješća o ranom upozoravanju kako bi utvrdila nedostatke u postizanju ciljeva i preporučila mjere koje treba poduzeti;
  • omogućuje se zemljama EU-a da se koriste ekonomskim instrumentima i drugim mjerama kako bi potaknule na primjenu hijerarhije otpada¹ koja je uvedena Direktivom 2008/98/EZ, Okvirnom direktivom o otpadu (vidjeti sažetak).