Uredbom se stvara pojednostavljeni i ubrzani pisani postupak za postupanje sa slučajevima prekograničnih1sporova male vrijednosti. Time se smanjuju troškovi i osigurava da se presude donesene u jednoj zemlji EU-a automatski izvršavaju u drugoj.
Uredba (EZ) br. 861/2007 dodatno je poboljšana i modernizirana Uredbom (EU) 2015/2421 kojom su ažurirana i pravila za postupak za europski platni nalog (prvi put uveden u okviru Uredbe (EZ) br. 1896/2006).
KLJUČNE TOČKE
Zakonodavni akt;
primjenjuje se na sve prekogranične sporove u građanskim i trgovačkim stvarima do 5000 eura;
ne primjenjuje se na:
status ili pravnu sposobnost fizičkih osoba;
prava vlasništva na temelju bračnog ili partnerskog odnosa;
obveze uzdržavanja obitelji;
oporuke i nasljeđivanje;
stečaj,
socijalnu sigurnost,
arbitražu,
radno pravo,
najam imovine;
kršenje privatnosti ili prava osobnosti, uključujući klevetu.
Postupak predviđa sljedeće:
tužitelji započinju pisani postupak slanjem ispunjenog standardnog obrasca tužbenog zahtjeva A (Prilog I.), uključujući svu relevantnu dokumentaciju, sudu koji vodi slučaj;
sudovi mogu:
zatražiti dodatne informacije, pojašnjenja ili ispravke izvornog podneska, koristeći se standardnim obrascem B (Prilog II.);
odbaciti prijave koje su nedopuštene ili u slučaju kada podnositelj zahtjeva u navedenom roku ne dostavi dodatne informacije;
pristati održati usmenu raspravu ako utvrde da je nemoguće donijeti presudu samo na temelju pisanih dokaza;
sudovi nastavljaju postupak slanjem tužbenog zahtjeva i standardni obrazac odgovora C (Prilog III.) tuženiku u roku od 14 dana od primitka pravilno ispunjenog obrasca;
tuženici:
imaju 30 dana za odgovor sudu. Njihov odgovor šalje se tužitelju u roku od 14 dana;
mogu odgovoriti da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi gornju granicu od 5000 eura. Sud odlučuje o tome je li to istinito. Ako nije, slučaj se nastavlja. Ako je, predaje se relevantnom pravnom sustavu države;
sudovi donose odluku u roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja, osim ako:
zatraže dodatne podatke od dotičnih stranaka;
izvode dokaze na najjednostavniji i najmanje tegotni način;
organiziraju usmenu raspravu putem tehnologije daljinske komunikacije, primjerice, videokonferencije ili telekonferencije, kada je to moguće, iako pojedinci mogu zatražiti da budu fizički prisutni;
dokumenti i odluke moraju se dostaviti poštom ili elektronički, i njihov primitak potvrditi;
službeni obrasci moraju biti na jeziku kojim se koristi sud, a drugi dokumenti moraju biti prevedeni;
primjenjuje se postupovno pravo zemlje EU-a u kojoj se odlučuje o slučaju.
Sudske pristojbe:
ne smiju biti nesrazmjerne i više od pristojbi nacionalnih pojednostavljenih sudskih postupaka;
omogućuju strankama, posebno onima u drugoj zemlji EU-a, korištenje oblicima plaćanja na daljinu, kao što su bankovni prijenos, kreditna ili debitna kartica ili izravno plaćanje s bankovnog računa.
Pristojbe plaća stranka koja nije uspjela u postupku i ne snosi ih stranka uspjela u postupku ako nisu neophodne ili nesrazmjerne tužbenom zahtjevu.
Pravni lijek protiv odluke je moguć ako je dopušten nacionalnim pravom zemlje suda.
Preispitivanje odluke:
je moguće ako tuženik:
nije pravodobno primio obrazac tužbenog zahtjeva ili poziv na usmenu raspravu da bi pripremio obranu;
nije mogao dati prigovor na zahtjev zbog više sile (ili izvanrednih okolnosti) koje su nastupile bez njegove krivnje;
prijavi se na preispitivanje u roku od 30 dana od donošenja odluke;
sud može prihvatiti, u tom je slučaju odluka ništava, ili odbiti i odluka ostaje na snazi.
Odluke:
su:
izvršive u svim ostalim zemljama EU-a;
popraćene potvrdom, standardnim obrascem D (Prilog IV.), na odgovarajućem jeziku EU-a, dostavljaju se bez troškova, ako to želi jedna od stranaka;
odbijene u jurisdikciji izvršenja uslijed zahtjeva stranke koja nije uspješna u postupku ako su nespojive s prethodnom presudom ili u zemlji EU-a ili zemlji izvan EU-a, uz uvjet da:
se odnose na istu tužbu i iste stranke;
su donesene u zemlji EU-a u kojoj se obavlja izvršenje ili jednakog pravnog statusa;
nespojivost nije bila i nije mogla nastati kao prigovor u sudskom postupku druge zemlje;
mogu, nakon podnošenja pravnog lijeka ili preispitivanja jedne od stranaka, navesti sud u jurisdikciji izvršenja da:
ograniči postupak izvršenja na zaštitne mjere;
uvjetuje izvršenje;
u iznimnim okolnostima u potpunosti odgodi izvršenje.
Izvršenjem odluka upravlja pravo države izvršenja.
Zemlje EU-a:
stavljaju na raspolaganje standardni obrazac tužbenog zahtjeva A na svim sudovima koji primjenjuju europski postupak za sporove male vrijednosti;
pružaju besplatnu pomoć za ispunjavanje obrazaca i općih podataka;
ne moraju pružati pravnu pomoć ili pomoć u određenom slučaju;
obavješćuju Europsku komisiju o tome je li pravni lijek moguć na temelju njihova nacionalnog prava, što su podaci koje objavljuje Komisija;
Uredba (EZ) br. 861/2007 primjenjuje se od , izuzev pravila kojima se od EU-a zahtijeva da obavijesti Komisiju o aspektima nadležnosti, sredstvima komunikacije i pravnim lijekovima (članak 25.), koji se primjenjuju od .
Uredba o izmjeni (EU) 2015/2421 primjenjuje se od uz iznimku točke 16. članka 1., koji izmjenjuje članak 25. Uredbe (EZ) br. 861/2007, koji se primjenjuje od .