Ona omogućuje žrtvama nasilja, posebice obiteljskog nasilja i uhođenja, da nastave uživati zaštitu od počinitelja kada se presele u drugu zemlju EU-a.
Njome se utvrđuju pravila koja omogućuju sucu ili sličnom tijelu u jednoj zemlji EU-a da izda europski nalog za zaštitu kada se zaštićena osoba preseli u drugu zemlju EU-a.
Djeluje u paru s Uredbom (EU) br. 606/2013 koja uvodi jednostavan postupak certifikacije kako bi nalog izdan u jednoj zemlji EU-a mogao biti brzo i jednostavno priznat u drugoj.
KLJUČNE TOČKE
Da bi se izdao europski nalog za zaštitu, u toj zemlji EU-a mora biti na snazi postojeća nacionalna zaštitna mjera koja nameće jednu ili više od sljedećih zabrana ili ograničenja u odnosu na osobu koja predstavlja opasnost za zaštićenu osobu:
zabranu dolaska na određena mjesta ili definirana područja u kojima zaštićena osoba živi ili ih posjećuje,
zabranu ili ograničenje kontakta, u bilo kojem obliku, sa zaštićenom osobom, uključujući kontakt putem telefona, elektroničke ili redovne pošte, telefaksa ili drugih sredstava; ili
zabranu ili ograničenje približavanja zaštićenoj osobi na udaljenost manju od propisane.
Izdavanje naloga
Postoji nekoliko uvjeta, uključujući:
da zaštićena osoba odluči živjeti ili boraviti ili već živi ili boravi, u drugoj zemlji EU-a;
da sama zaštićena osoba zatraži nalog;
da osoba koja predstavlja opasnost ima pravo biti saslušana i pobiti zaštitnu mjeru, ako to nije imala pravo učiniti prije usvajanja prvobitne zaštitne mjere.
Nalog se može zatražiti ili u zemlji EU-a u kojoj zaštićena osoba trenutačno živi ili boravi (zemlja izvršiteljica) ili u onoj u kojoj će nalog biti izdan (zemlja izdavateljica).
Nepriznavanje naloga
Zemlja izvršiteljica može odbiti priznati nalog iz niza razloga, uključujući:
nalog nije potpun ili nije nadopunjen u roku koji je odredila zemlja izvršiteljica;
zaštitna mjera se odnosi na djelo koje ne predstavlja kazneno djelo u zemlji izvršiteljici;
zaštitna mjera ne nameće jednu ili više prethodno navedenih zabrana ili ograničenja
Ako zemlja izvršiteljica odbije priznati nalog, ona mora:
bez odlaganja obavijestiti zaštićenu osobu i zemlju izdavateljicu da nalog nije priznat te navesti razloge;
obavijestiti zaštićenu osobu o mogućnosti zahtijevanja zaštitne mjere prema nacionalnom pravu;
obavijestiti zaštićenu osobu o bilo kakvoj osnovi žalbe protiv takve odluke prema nacionalnom pravu.
Izvršenje naloga
Zemlja izvršiteljica odgovorna je za poduzimanje i primjenu mjera za izvršenje naloga. Ako je nalog prekršen, ona može:
izreći kaznene sankcije i bilo koje druge mjere ako je kršenje kazneno djelo u toj zemlji;
donijeti nekaznene odluke u vezi kršenja;
poduzeti bilo koju hitnu i privremenu mjeru radi zaustavljanja kršenja dok zemlja izdavateljica ne donese bilo kakvu naknadnu odluku.
OTKAD SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?
Stupila je na snagu . Zemlje EU-a morale su je uvrstiti u svoje nacionalno pravo do .
POZADINA
Pogledajte „Žrtve” na internetskoj stranici Europske komisije za pravosuđe.
DOKUMENT
Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od o europskom nalogu za zaštitu (SL L 338, , str. 2.–18.)
VEZANI DOKUMENTI
Uredba (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima (SL L 181, , str. 4.–12.)