Sporazum između EU-a i Japana o međusobnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima
Sporazumom se nastoji uspostaviti učinkovitija suradnja između EU-a i Japana u području međusobne pravne pomoći u kaznenim stvarima.
Ovaj je sporazum prvi takav „samostalni” sporazum između EU-a i treće zemlje. Do zaključenja, ni jedna država članica EU-a nije sklopila takav sporazum s Japanom.
Odlukom se sklapa sporazum uime EU-a.
Sporazum se primjenjuje na zahtjev i pružanje međusobne pravne pomoći u vezi s istragama, progonima i drugim postupcima u kaznenim stvarima. Ne primjenjuje se na izručenje, prijenos postupka1 u kaznenim stvarima i izvršavanje kazni, osim konfiskacije.
Pravna pomoć obuhvaća sljedeće:
Svaka država članica i Japan moraju odrediti središnje tijelo koje je odgovorno za slanje, primanje i odgovaranje na zahtjeve za pomoć. Ta su tijela odgovorna i za izvršavanje takvih zahtjeva ili njihovo prosljeđivanje tijelima koja imaju nadležnost za njihovo izvršavanje.
Država moliteljica zahtjev podnosi u pisanom obliku. U hitnim slučajevima, zahtjevi se mogu podnijeti bilo kojim drugim pouzdanim sredstvom komunikacije. Zahtjevi za pomoć moraju sadržavati posebne informacije utvrđene u Sporazumu.
Zamoljena država može prema potrebi zatražiti dodatne informacije za izvršavanje zahtjeva za pomoć.
Uz zahtjev i svaki priloženi dokument mora biti priložen i prijevod na službeni jezik zamoljene države ili na drugi jezik na koji ta država pristane.
Zamoljena država:
Država moliteljica smije se koristiti svjedočenjima, izjavama, predmetima ili informacijama u istragama, progonom ili drugim postupcima samo u zatražene svrhe.
Zamoljena država može zatražiti da podatci ostanu povjerljivi ili se upotrebljavaju pod drugim uvjetima. Također može naložiti određene uvjete za prijenos, zadržavanje i povrat zatraženih predmeta.
Za saslušavanje svjedoka ili primanje izjava, zamoljena država može prema potrebi primijeniti prisilne mjere, ako su one opravdane prema nacionalnom pravu. Ako se dotičnu osobu treba saslušati kao svjedoka u postupku države moliteljice, zamoljena država može dopustiti svojim nadležnim tijelima svjedočenje ili uzimanje izjave putem videokonferencije.
Ako je potrebno, i opravdano po njezinu nacionalnom pravu, zamoljena država može primjenjivati prisilne mjere za ispitivanje osoba, predmeta ili mjesta.
Zamoljena država državi moliteljici mora dostaviti:
Zamoljena država dostavlja dokumente i pozive na ročišta (pozive na sud) osobama koje se moraju pojaviti pred nadležnim tijelom države moliteljice. Ako se od osobe u pritvoru zatraži davanje dokaza, zamoljena država može privremeno premjestiti tu osobu u državu moliteljicu. Međutim, osoba koja se treba premjestiti mora prvo dati svoj pristanak i premještanje mora biti u skladu s pravom zamoljene države.
Zamoljena država trebala bi pomagati državi moliteljici u mjeri koja je dopuštena njezinim nacionalnim pravom, u postupcima koji se odnose na zamrzavanje ili zapljenu i konfiskaciju imovinske koristi ili sredstava.
Uz zahtjev za konfiskaciju prilaže se odluka suda ili drugog pravosudnog tijela koje nalaže konfiskaciju. Zamoljena država koja čuva imovinsku korist može ju prenijeti, u cijelosti ili djelomično, državi moliteljici.
Primjenjuje se od
Za više informacija vidjeti:
Sporazum između Europske unije i Japana o međusobnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (SL L 39, , str. 20.–35.)
Odluka Vijeća 2010/616/EU od o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Japana o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima (SL L 271, , str. 3.)
posljednje ažuriranje