Međusobna pravna pomoć između EU-a i Japana

KLJUČNE TOČKE

Sporazum se primjenjuje na zahtjev i pružanje međusobne pravne pomoći u vezi s istragama, progonima i drugim postupcima u kaznenim stvarima. Ne primjenjuje se na izručenje, prijenos postupka¹ u kaznenim stvarima i izvršavanje kazni, osim konfiskacije.

Pravna pomoć obuhvaća sljedeće:

• saslušanje svjedoka, uključujući putem videokonferencije;
• provedbu istrage i zapljene;
• prikupljanje informacija o bankovnim računima;
• ispitivanje, lociranje ili identificiranje osoba, predmeta ili mjesta;
• dostavu predmeta u posjedu tijela jedne stranke tijelima druge stranke;
• dostava dokumenata (dostava pravnog dokumenta strankama uključenima u sudski postupak);
• premještanje osoba u pritvoru radi svjedočenja;
• zamrzavanje ili zapljena i konfiskacija imovinske koristi

Svaka država članica i Japan moraju odrediti središnje tijelo koje je odgovorno za slanje, primanje i odgovaranje na zahtjeve za pomoć. Ta su tijela odgovorna i za izvršavanje takvih zahtjeva ili njihovo prosljeđivanje tijelima koja imaju nadležnost za njihovo izvršavanje.

Zahtjevi za pomoć

Država moliteljica zahtjev podnosi u pisanom obliku. U hitnim slučajevima, zahtjevi se mogu podnijeti bilo kojim drugim pouzdanim sredstvom komunikacije. Zahtjevi za pomoć moraju sadržavati posebne informacije utvrđene u Sporazumu.

Zamoljena država može prema potrebi zatražiti dodatne informacije za izvršavanje zahtjeva za pomoć.

Uz zahtjev i svaki priloženi dokument mora biti priložen i prijevod na službeni jezik zamoljene države ili na drugi jezik na koji ta država pristane.

Izvršavanje zahtjevâ

Zamoljena država:

• mora odmah izvršiti zahtjev za pomoć u skladu sa svojim nacionalnim pravom;
• može odgoditi izvršavanje zahtjeva, ili izvršavanje učiniti podložnim posebnim uvjetima, ako se smatra da ono utječe na tekuću istragu, progon ili drugi postupak;
• mora obavijestiti državu moliteljicu o ishodu izvršavanja zajedno sa svim dobivenim svjedočenjima ili predmetima Ako se zahtjev ne može izvršiti u potpunosti ili djelomično, zamoljena država mora obavijestiti državu moliteljicu o razlozima za to;
• pomoć se može odbiti uz određene uvjete, primjerice ako se zahtjev odnosi na kazneno djelo kažnjivo smrću u državi moliteljici. Ako se pomoć odbije, zamoljena država mora obavijestiti o razlozima za odbijanje.

Svjedočenja i izjave

Država moliteljica smije se koristiti svjedočenjima, izjavama, predmetima ili informacijama u istragama, progonom ili drugim postupcima samo u zatražene svrhe.

Zamoljena država može zatražiti da podatci ostanu povjerljivi ili se upotrebljavaju pod drugim uvjetima. Također može naložiti određene uvjete za prijenos, zadržavanje i povrat zatraženih predmeta.

Za saslušavanje svjedoka ili primanje izjava, zamoljena država može prema potrebi primijeniti prisilne mjere, ako su one opravdane prema nacionalnom pravu. Ako se dotičnu osobu treba saslušati kao svjedoka u postupku države moliteljice, zamoljena država može dopustiti svojim nadležnim tijelima svjedočenje ili uzimanje izjave putem videokonferencije.

Osobe, predmeti ili mjesta

Ako je potrebno, i opravdano po njezinu nacionalnom pravu, zamoljena država može primjenjivati prisilne mjere za ispitivanje osoba, predmeta ili mjesta.

Zamoljena država državi moliteljici mora dostaviti:

• informacije o bankovnim računima osobe pod istragom u posjedu banke koja vodi račun;
• sve predmete dostupne općoj javnosti u posjedu zakonodavnih, upravnih ili pravosudnih tijela;
• sve predmete koji nisu dostupni općoj javnosti, primjerice kaznene evidencije koje su u posjedu tih tijela i to u istoj mjeri i pod istim uvjetima pod kojima su dostupni njezinim istražnim tijelima ili tijelima progona

Zamoljena država dostavlja dokumente i pozive na ročišta (pozive na sud) osobama koje se moraju pojaviti pred nadležnim tijelom države moliteljice. Ako se od osobe u pritvoru zatraži davanje dokaza, zamoljena država može privremeno premjestiti tu osobu u državu moliteljicu. Međutim, osoba koja se treba premjestiti mora prvo dati svoj pristanak i premještanje mora biti u skladu s pravom zamoljene države.

Konfiskacija imovinske koristi

Zamoljena država trebala bi pomagati državi moliteljici u mjeri koja je dopuštena njezinim nacionalnim pravom, u postupcima koji se odnose na zamrzavanje ili zapljenu i konfiskaciju imovinske koristi ili sredstava.

Uz zahtjev za konfiskaciju prilaže se odluka suda ili drugog pravosudnog tijela koje nalaže konfiskaciju. Zamoljena država koja čuva imovinsku korist može ju prenijeti, u cijelosti ili djelomično, državi moliteljici.