Konvencija navodi pravila za poboljšanje zaštite djece u međunarodnim situacijama i izbjegavanje sukoba među različitim nacionalnim pravnim sustavima.
Sve zemlje EU-a stranke su Haške konvencije. Ovo znači da se mogu osloniti na zajednička pravna pravila kada rješavaju pitanja sa zemljama izvan EU-a, a koje su stranke Konvencije, u svrhu zaštite djece u međunarodnim sporovima.
Konvencijom se nastoji pružiti međunarodna zaštita djece do 18 godina starosti, utvrđivanjem:
koja zemlja ima nadležnost za poduzimanje mjera zaštite djeteta ili njihove imovine;
vrste zakona mjerodavnog za provođenje ove nadležnosti;
vrste zakona mjerodavnog za roditeljsku odgovornost;
da se mjere zaštite priznaju i provode u svim zemljama potpisnicama;
suradnje između zemalja potpisnica.
Mjere usmjerene k zaštiti djeteta mogu se odnositi na:
roditeljsku odgovornost;
prava skrbništva;
starateljstvo;
način zastupanja djeteta;
udomljavanje djeteta ili neku drugu vrstu skrbi;
nadzor te skrbi;
način upravljanja imovinom djeteta.
Koja je zemlja odgovorna?
Zemlja koja ima nadležnost u pružanju mjera zaštite općenito je zemlja gdje dijete ima boravište.
Radi se o zemlji gdje se nalaze:
za izbjeglice ili međunarodno raseljena djeca;
za djecu kod kojih se zemlja boravka obično ne može ustanoviti;
u hitnim slučajevima (fakultativno).
Iznimka
U posebnom slučaju, ako se smatra da je druga zemlja u boljem položaju za ocjenjivanje najboljih interesa djeteta, ista može preuzeti nadležnost.
Koje je pravo mjerodavno?
Zemlja koja ima nadležnost provodi istu prema vlastitom pravu.
U iznimnim slučajevima, može primijeniti ili razmotriti pravo druge zemlje koja je usko povezana sa situacijom – ako je ovo u najboljem interesu djeteta.
Zemlja može odbiti primijeniti pravo određeno konvencijom iz opravdanih razloga javne politike i u najboljem interesu djeteta.
Priznanje i izvršenje
Mjere koje poduzima zemlja potpisnica sukladno ovoj konvenciji, u svrhu zaštite djeteta ili njihove imovine, moraju priznati sve druge zemlje potpisnice.
Samo u ograničenom broju slučajeva, kako je određeno konvencijom, zemlja može odbiti priznanje.
Kada se mjere zaštite deklariraju provedivima u drugoj zemlji, ta ih zemlja mora provesti na način kao da ih je sama poduzela, a to treba napraviti u skladu s vlastitim pravom.
Suradnja
Svaka zemlja potpisnica mora odrediti jednu ili više središnjih tijela za provođenje obveza sukladno konvenciji.
Ova nadležna tijela moraju surađivati i međusobno razmjenjivati informacije, kao i promicati suradnju u takvih slučajevima među svojim nacionalnim tijelima.
Odluka Vijeća 2003/93/EZ od o ovlašćivanju država članica za potpisivanje, u interesu Europske zajednice, Haške konvencije iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece (SL L 48, , str. 1. –2.)
VEZANI DOKUMENTI
Odluka Vijeća 2008/431/EZ od o ovlašćivanju nekih država članica za ratifikaciju ili pristupanje, u interesu Europske zajednice, Haškoj konvenciji iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece te o ovlašćivanju određenih država članica da daju izjave o primjeni mjerodavnih unutarnjih pravila prava Zajednice – Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece (SL L 151, , str. 36. –48.)