Industrijske emisije i emisije iz stočarstva

KLJUČNE TOČKE

Područje primjene

Zakonodavstvom su obuhvaćene aktivnosti industrijskog razmjera u sljedećim sektorima (primjenjuju se minimalni kapaciteti):

• energija
• proizvodnja i prerada metala, uključujući proizvodnju baterija
• minerali, uključujući staklo, azbest i keramiku
• rudarstvo, posebno određene rude
• kemikalije i plinovi
• gospodarenje otpadom
• prethodna obrada tekstila (kao što su pranje i bijeljenje) i završna obrada
• štavljenje kože
• klaonice i sirovina životinjskoga i biljnog podrijetla, uključujući zbrinjavanje ili recikliranje životinjskih trupala ili nusproizvoda
• intenzivan uzgoj svinja i peradi
• elektroliza vode za proizvodnju vodika
• površinska obrada tvari, predmeta ili proizvoda u kojima se koriste organska otapala
• proizvodnja ugljika (tvrdo pečenog ugljena) ili elektrografita
• hvatanje CO₂ iz struje
• kemijska zaštita drveta i proizvoda od drveta
• neovisna obrada otpadnih voda u određenim okolnostima.

Sva postrojenja obuhvaćena direktivom moraju sprečavati i smanjivati onečišćenje primjenom najboljih raspoloživih tehnika (NRT) te rješavati pitanja učinkovite upotrebe energije, vode i resursa, uz pitanja sprečavanja nastanka otpada i upravljanja otpadom.

Opća načela

Države članice EU-a moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da postrojenja rade u skladu sa sljedećim načelima:

• poduzimaju se sve odgovarajuće mjere za sprečavanje onečišćenja
• ne uzrokuje se značajno onečišćenje
• sprečava se nastajanje otpada u skladu s Direktivom2008/98/EZ (vidjeti sažetak);
• ako je nastao otpad, on je (prema redoslijedu hijerarhije otpada u EU-u) pripremljen za ponovnu uporabu, recikliran, oporabljen ili, ako je to tehnički i ekonomski neizvedivo, zbrinut na način da se izbjegne ili umanji bilo kakav učinak na okoliš
• energija se učinkovito koristi te se, ako je moguće, promiče upotreba
• materijalni resursi i voda učinkovito se koriste, među ostalim ponovnom uporabom
• provodi se sustav upravljanja okolišem
• poduzimaju se mjere kako bi se spriječile nesreće ili ograničile njihove posljedice
• nakon prestanka aktivnosti, poduzimaju se mjere kako bi se izbjegao rizik od onečišćenja i kako bi se radna lokacija vratila u zadovoljavajuće stanje.

Dozvole

• Postrojenja mogu raditi samo ako imaju službene dozvole te se moraju pridržavati svih uvjeta navedenih u dozvoli.
• Uvjeti dozvola temelje se na zaključcima o NRT-u koje je donijela Europska komisija.
• Granične vrijednosti emisije moraju biti postavljene na razini koja osigurava da emisije onečišćujućih tvari ne prelaze razine povezane s uporabom NRT-a. Odstupanja su moguća pod strogim uvjetima.
• Dozvole također mogu sadržavati granične vrijednosti okolišne učinkovitosti za učinkovitost resursa te energetsku ili vodnu učinkovitost.
• Nacionalna tijela imaju obvezu provoditi redovite inspekcije postrojenja.
• Države članice moraju do 31. prosinca 2035. razviti elektroničke sustave za izdavanje e-dozvola.
• Komisija organizira razmjenu informacija s državama članicama o e-dozvolama i objavljuje smjernice o najboljoj praksi.

Inovacije

Zakonodavstvo sadržava niz pravila za ubrzavanje i olakšavanje uvođenja inovativnih tehnika u industrijskim postrojenjima kako bi se pridonijelo cilju postizanja nulte stope onečišćenja, dekarbonizacije i kružnoga gospodarstva do 2050. Uključuje osnivanje centra za prikupljanje i analiziranje informacija o inovativnim tehnikama (Europski inovacijski centar za industrijsku preobrazbu i emisije).

Posebna pravila

Direktivom se u zasebnim poglavljima utvrđuju minimalni zahtjevi za posebne sektore. Obuhvaća posebna pravila koja se, među ostalim, odnose na:

• postrojenja za loženje – aspekti rada, granične vrijednosti i pravila o praćenju i sukladnosti (s mogućnošću izuzeća do 31. prosinca 2029. za postrojenja koja su dio malog izoliranog sustava;
• postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada – aspekti rada, granične vrijednosti emisije te pravila o praćenju i sukladnosti;
• postrojenja i aktivnosti koji se koriste organskim otapalima – uključuje granične vrijednosti emisije, sheme smanjivanja emisija i zahtjeve za zamjenom opasnih tvari;
• postrojenja za proizvodnju titan-dioksida – utvrđuje granične vrijednosti emisije, pravila o praćenju te zabranjuje odlaganje određenih oblika otpada u bilo koje vodno tijelo.
• uzgoj peradi i svinja – države članice imaju mogućnost upotrebe sustava izdavanja dozvola ili sustava registracije za farme za uzgoj; u oba slučaja te farme moraju raditi u skladu s jedinstvenim uvjetima za operativna pravila, a koja će razviti Komisija.

Informiranje i sudjelovanje javnosti te izvršavanje

U skladu s Aarhuškom konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, informiranje i sudjelovanje javnosti obavezni su za dodjeljivanje svih novih dozvola i za sve veće revizije dozvola.

Zakonodavstvo stavlja snažan naglasak na zaštitu ljudskog zdravlja, što je eksplicitan cilj direktive o industrijskim emisijama. Njime se također utvrđuje pravo ljudi na traženje naknade štete zbog narušenog zdravlja koje je rezultat nezakonitog onečišćenja.

Pristup pravosuđu imaju članovi zainteresirane javnosti u skladu s najvišim standardima koje utvrđuje Sud Europske unije da bi pridonio zaštiti njihova prava na život u okolišu koji je primjeren za osobno zdravlje i dobrobit.

Direktivom se poziva države članice da odrede učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za kršenja, pri čemu u obzir trebaju uzeti ozbiljnost i trajanje kršenja, njegov ponavljajući karakter te stanovništvo ili okoliš koji su pogođeni kršenjem.

Sankcije moraju uključivati novčane kazne, koje za najozbiljnija kršenja moraju iznositi najmanje 3 % godišnjeg prometa operatera u EU-u.