Autorsko pravo i srodna prava jesu prava intelektualnog vlasništva koja autorima, stvarateljima i drugim nositeljima prava daju niz imovinskih i moralnih prava na njihova djela i druge zaštićene predmete. Autorsko pravo štiti izvorna autorska djela. Srodnim (ili susjednim) pravima osobito se štite izvedbe (primjerice glazbenika, pjevača ili glumaca) te određeni organizacijski ili financijski doprinosi (primjerice proizvođača fonograma i filmskih producenata, organizacija za radiodifuziju i izdavača tiska).
Zakonodavstvo EU-a o autorskim pravima sastoji se od niza direktiva i uredbi kojima se usklađuju temeljna prava i uspostavljaju zajednički standardi, s ciljem osiguranja zaštite potrebne za poticanje kreativnosti i ulaganja u sektor, uz istovremeno promicanje kulturne raznolikosti i boljeg pristupa potrošača i poslovnih subjekata digitalnom sadržaju i uslugama u cijelom EU-u. Licenciranje je glavni mehanizam za uporabu zaštićenog sadržaja, koji najčešće izravno dodjeljuje nositelj prava ili se dodjeljuje putem organizacije za upravljanje pravima.
Iznimke i ograničenja autorskog i srodnih prava omogućuju određene uporabe djela ili drugih predmeta zaštite bez odobrenja nositelja prava, pod uvjetima utvrđenima pravom EU-a i nacionalnim pravom.
Digitalne tehnologije korjenito su promijenile način na koji se sadržaj zaštićen autorskim pravom stvara, distribuira i upotrebljava. Kako proizlazi iz izvješća o analizi na razini industrije koje su pripremili Europski patentni ured i Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, industrije koje se intenzivno koriste autorskim pravom čine oko 6,2 % radnih mjesta i 6,9 % bruto domaćeg proizvoda EU-a. Ta su kretanja povećala ne samo značaj autorskih prava kao prava intelektualnog vlasništva, već i važnost zakonodavstva o autorskim pravima te njegove provedbe i izvršavanja.
Posljednje ažuriranje: