Usvajanje eura

KLJUČNE TOČKE

Uredba (EZ) br. 974/98:

• u njezinom su prilogu uključeni datumi usvajanja eura i prelaska na gotovinu eura te razdoblje postupnog uklanjanja¹, ako je primjenjivo, za svaku državu članicu sudionicu;
• njome se potvrđuje da jedinstvena valuta:
  • jest euro,
  • dijeli se na 100 centi,
  • zamjenjuje nacionalne valute država članica sudionica po dogovorenoj stopi konverzije,
  • jest obračunska jedinica Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka sudionica;
• njome se izjavljuje da pozivanje na nacionalnu valutu u pravnom instrumentu² vrijedi kao da je nominirano u eurima;
• njome se primjećuje da nacionalne novčanice i kovanice ostaju zakonsko sredstvo plaćanja od dana koji prethodi datumu usvajanja eura u dotičnoj državi članici;
• njome se pruža:
  • Europskoj središnjoj banci i nacionalnim središnjim bankama država članica sudionica europodručja isključivu ovlast stavljanja euronovčanica u optjecaj,
  • državama članicama odgovornost izdavanja eurokovanica koje su u skladu s apoenima i tehničkim specifikacijama koje je ugovorilo Vijeće Europske unije;
• njome se utvrđuju uvjeti za bilo koje razdoblje postupnog uklanjanja za nacionalne valute – opcija koju još nije upotrijebila nijedna država članica europodručja;
• njome se opisuje „prijelazno razdoblje” u trajanju od najviše tri godine, počevši od datuma usvajanja eura i završavajući na datum prelaska na gotovinu eura;
• njome se izjavljuje da nacionalne novčanice i kovanice ostaju zakonsko sredstvo plaćanja do najkasnije šest mjeseci nakon odgovarajućih datuma prelaska – tijekom tog razdoblja banke i kreditne institucije dužne su bez naknade razmjenjivati nacionalnu valutu klijenata za euro, nakon čega su samo euronovčanice i eurokovanice zakonsko sredstvo plaćanja u državama članicama europodručja;
• njome se od država članica zahtijeva primjena sankcija protiv krivotvorenih euronovčanica i eurokovanica.

Uredba (EZ) br. 1103/97:

• njome se zamjenjuje europska valutna jedinica, košarica nacionalnih valuta koja se prethodno upotrebljavala za potrebe računovodstva EU-a, s eurom po stopi konverzije od 1: 1 u svim pravnim dokumentima od 1. siječnja 1999.;
• njome se osigurava da uvođenje eura ne utječe na neprekidnost ugovora te svih pravnih sporazuma i obveza koji sadrže pozivanje na nacionalnu valutu;
• njome se izjavljuje da se stope konverzije nacionalnih valuta u euro proširuju na šest znamenki – ne smiju za zaokružiti naviše ili naniže;
• njome se zahtijeva da se sve konverzije iz jedne nacionalne valute u drugu vrše putem eura.

Člankom 140. UFEU-a i Protokolom br. 13 priloženom UFEU-u utvrđuju se gospodarski i financijski uvjeti poznati kao „konvergencijski kriteriji” koje države članice moraju ispuniti kako bi usvojile euro. To su sljedeći.

• Stabilnost cijena. Stopa inflacije ne smije biti veća od 1,5 postotnih bodova iznad prosjeka triju država članica s najboljim učinkom na godinu dana.
• Državne financije. Moraju biti zdrave i održive kako je prikazano nedostatkom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita.
• Stabilnost deviznog tečaja. Pretjerane fluktuacije valute moraju se izbjegavati kako je utvrđeno sudjelovanjem u tečajnom mehanizmu bez težih tenzija i bez devalvacije tijekom barem dvije godine.
• Konvergencija kamatne stope. Dugoročne kamatne stope ne smiju premašivati (za više od 2 postotna boda) stopu prosjeka triju države članica koje su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena.