Cestovni prijevoz: pravila EU-a o organizaciji radnog vremena profesionalnih vozača

KLJUČNE TOČKE

Pravila direktive primjenjuju se na sve „mobilne radnike” koji su zaposleni u poduzeću sa sjedištem u zemlji EU-a za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza. Također se primjenjuju na samozaposlene vozače.

„Radno vrijeme” uključuje:

• vožnju;
• utovar i istovar;
• pomoć putnicima kod ulaska i izlaska iz vozila;
• čišćenje i tehničko održavanje;
• sve ostale poslove povezane sa sigurnosti vozila, putnika ili tereta, kao i ispunjavanje određenih pravnih obveza izravno povezanih s određenom vožnjom (poput formalnosti s carinom);
• sve ostalo vrijeme kada se smatra da je vozač na dužnosti.

Maksimalni radni tjedan određen je u trajanju od 48 sati. Međutim, može se produžiti do 60 sati sve dok se prosjek od 48 sati tjedno ne prekorači tijekom četiri mjeseca.

Vozači ne smiju raditi više od šest sati bez stanke. Takve stanke moraju trajati najmanje 30 minuta ako vozač dnevno radi između šest i devet sati.

To je dodatak odredbama Uredbe (EZ) br. 561/2006 kojom se propisuje maksimalno ograničenje vožnje od 4,5 sati bez stanke ili odmora.

U ovoj Direktivi zadržana su pravila Uredbe (EZ) br. 561/2006 o odmoru. Vozači moraju imati dnevna i tjedna razdoblja odmora.

U slučaju noćne smjene, u razdoblju od 24 sata vozač smije raditi najviše 10 sati.

U Izvješću Komisije iz 2014. analizirana je provedba Direktive i Uredbe u razdoblju 2011. – 2012. Utvrđena su određena poboljšanja u primjeni zakonodavstva. Međutim, nepotpunost i neujednačenost podnesaka zemalja EU-a onemogućila je dubinsku analizu učinka na cestovnu sigurnost ili zdravlje i sigurnost vozača. Europska komisija napomenula je da će pokrenuti sveobuhvatno ocjenjivanje funkcioniranja socijalnog zakonodavstva u cestovnom prijevozu.