Oporavak i sanacija središnjih drugih ugovornih strana

SAŽETAK DOKUMENATA:

Uredba (EU) 2021/23 o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

• Uredbom se utvrđuju pravila i postupci za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana*.
• Osmišljena je kako bi se osiguralo da središnje druge ugovorne strane uspostave mjere za oporavak od financijskih poteškoća ili kako bi mogle nastaviti s glavnim zadaćama ako propada ili je vjerojatno da će propasti uz likvidaciju preostalih aktivnosti u okviru redovnog postupka u slučaju nesolventnosti.
• Opći je cilj očuvati financijsku stabilnost i na najmanju moguću mjeru svesti troškove koje će porezni obveznici snositi zbog propadanja središnje druge ugovorne strane.

KLJUČNE TOČKE

Svaka država članica Europske unije (EU) ima sljedeće obveze.

• Imenovanje jednog ili više sanacijskih tijela. U njima se:
  • mogu biti nacionalne središnje banke, ministarstva ili javna tijela s upravnim ovlastima;
  • imaju stručno znanje, sredstva, operativnu sposobnost i šire ovlasti za brzo i fleksibilno djelovanje;
  • su nadležne za planiranje oporavka, uključujući procjene mogućnosti sanacije i, prema potrebi, izvršavanje sanacijskih ovlasti.
• Imenovanje jednog ministarstva s općom nadležnošću za izvršavanje funkcija koje su na temelju zakonodavstva povjerene ministarstvima.
• Primjenjivanje sankcija za kršenja ovog zakonodavstva.

Sanacijska tijela osnivaju sanacijski kolegij te upravljaju i predsjedaju njime. To uključuje relevantna tijela i omogućuje okvir za:

• razmjenu podataka;
• izradu akcijskih planova:
• procjenu mogućnosti sanacije središnjih drugih ugovornih strana i mogućih prepreka;
• koordinaciju javnih informacija o planovima i strategijama sanacije.

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA):

• izrađuje različite regulatorne tehničke standarde koje je usvojila Europska komisija;
• uspostavlja sanacijski odbor ESMA-e koji promiče izradu i koordinaciju planova sanacije te razvija metode za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju;
• surađuje s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo i Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje;
• održava središnju bazu podataka o nacionalnim sankcijama koje su primijenjene zbog kršenja zakonodavstva.

Nadležna tijela, sanacijska tijela i ESMA:

• blisko surađuju kako bi provela zadaće utvrđene u Uredbi;
• temelje svoje odluke na načelima kao što su:
  • razmjernost u pogledu pravnog oblika, veličine, složenosti i likvidnosti središnjih drugih ugovornih strana,
  • potrebe za učinkovitošću i pravodobnošću, potrebe za smanjivanjem troškova i potrebe da se u mjeri u kojoj je to moguće izbjegne upotreba javnih sredstava.

Planiranje oporavka od središnjih drugih ugovornih strana zahtijeva sastavljanje i održavanje plana oporavka kojim se:

• utvrđuju mjere, za slučaj neispunjavanja obveza i slučaj koji nije događaj neispunjavanja obveza, kako bi se uspostavilo financijsko zdravlje;
• uključuju mjere za rješavanje svih mogućih rizika, apsorpciju gubitaka i nadopunu financijskih sredstava;
• obuhvaćaju pokazatelji koji se temelje na profilu rizika središnjih drugih ugovornih strana;
• ne pretpostavlja pristup javnoj financijskoj potpori ili likvidnosti središnje banke;
• razmatraju interesi svih dionika;
• osigurava da članovi sustava poravnanja nemaju neograničene izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani.

Ujedno se od nadležnog tijela, kolegija nadzornih tijela i sanacijskog tijela zahtijeva procjena planova oporavka i uzimanje u obzir svih izmjena.

Za planiranje sanacije potrebno je sljedeće.

• Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane mora izraditi plan sanacije u kojem se:
  • utvrđuje kako će iskoristiti sve sanacijske ovlasti za apsorpciju gubitaka i osiguranje kontinuiteta ključnih funkcija središnjih drugih ugovornih strana;
  • uzima u obzir učinak plana na članove sustava poravnanja, financijska tržišta i financijski sustav;
  • ne pretpostavlja pristup javnoj financijskoj potpori ili pomoći središnje banke;
  • donose razborite pretpostavke o financijskim sredstvima koja mogu biti dostupna.
• Središnje druge ugovorne strane u sanaciji moraju surađivati sa sanacijskim tijelom i pružiti sve potrebne informacije.
• Sanacijski kolegij mora prihvatiti plan, uključujući sve izmjene, u roku od četiri mjeseca od primitka plana.

Za procjenu mogućnosti sanacije sanacijsko tijelo, u suradnji sa sanacijskim kolegijem, mora:

• procijeniti je li moguća sanacija središnje druge ugovorne strane kako bi se omogućio nastavak provođenje njezinih ključnih funkcija;
• utvrditi sve prepreke mogućnosti sanacije i uputiti središnju drugu ugovornu stranu da poduzme mjere za njihovo uklanjanje.

Mjere rane intervencije omogućuju nadležnom tijelu da središnju drugu ugovornu stranu za koju smatra da je suočena s financijskim problemima uputi:

• na korektivno djelovanje;
• na smjenu jednog ili svih članova višeg rukovodstva ili odbora.

Sanacijska tijela pri provedbi svojih planova posebno uzimaju u obzir sljedeće.

• Ciljevi:
  • kontinuitet ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i njezinih ključnih veza s drugim infrastrukturama financijskih tržišta;
  • izbjegavanje štete financijskom sustavu;
  • zaštita javnih sredstava.
• Uvjeti:
  • stvarno ili vjerojatno propadanje središnje druge ugovorne strane;
  • nedostatak alternativnog rješenja privatnog sektora;
  • sanacija je u javnom interesu.
• Vrednovanje:
  • dvije procjene za osiguranje poštene, razborite i realistične aprecijacije imovine, prava i obveza središnjih drugih ugovornih strana.
• Zaštitne mjere:
  • dioničari, članovi sustava poravnanja i drugi vjerovnici ne bi trebali izgubiti više nego što bi izgubili u slučaju da sanacijsko tijelo nije interveniralo (načelo prema kojemu „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”);
  • klijenti i neizravni klijenti na koje su njihovi članovi sustava poravnanja prenijeli gubitke imaju pravo na razmjeran udio naknade koju ti članovi sustava poravnanja mogu dobiti;
  • svaka osoba na koju se primjenjuje nalog za mjere za sprečavanje krize ili mjera za sanaciju ima pravo na žalbu.

Sanacijska tijela mogu primjenjivati sljedeće mjere, pojedinačno ili u kombinaciji.

• Raspodjela pozicija i gubitaka. Otkaz ugovora, smanjenja obveza plaćanja središnjih drugih ugovornih strana članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze ili zahtjev za gotovinskim depozitom članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze središnjoj drugoj ugovornoj strani.
• Otpis neosiguranih obveza i konverzija. Smanjenje ili konvertiranje veličine vlasničkog ili dužničkog instrumenta ili drugih neosiguranih obveza, čime se od središnje druge ugovorne strane zahtijeva pružanje i provedba plana za reorganizaciju poslovanja.
• Prodaja poslovanja. Prodaja vlasništva ili druge imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane u postupku sanacije.
• Prijelazna središnja druga ugovorna strana. Privremeno prenošenje u druge središnje druge ugovorne strane (prijelazna središnja druga ugovorna strana) ili bilo koje imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane u postupku sanacije.
• Alternativno financiranje. Sklapanje ugovora za posudbu ili dobivanje drugih oblika financiranja kako bi se uklonile privremene poteškoće s novčanim tokom.

Države članice mogu, u krajnjem slučaju, ako propast središnje druge ugovorne strane prijeti sistemskom krizom, uložiti gotovinu ili je uzeti u javno vlasništvo (državni instrumenti za stabilizaciju), pod uvjetom da su mjere privremene i u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama te da država članica ima aranžmane za povrat javnih sredstava.

Uredbom se dopunjuje i izmjenjuje sljedeće:

• uredbe (EU) br. 1095/2010 (vidjeti sažetak), 648/2012 (vidjeti sažetak), 600/2014 (vidjeti sažetak) i 806/2014 (vidjeti sažetak) te (EU) 2015/2365 (vidjeti sažetak);
• Direktive 2002/47/EC (vidjeti sažetak), 2004/25/EC (vidjeti sažetak), 2007/36/EC (vidjeti sažetak), 2014/59/EU (vidjeti sažetak) and (EU) 2017/1132 (vidjeti sažetak).

U sklopu postupka preispitivanja:

• ESMA ocjenjuje svoje potrebe za osobljem i sredstvima do 12. veljače 2024.;
• Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije izvješće o zakonodavstvu do 12. veljače 2026. i izvješće o učinkovitosti aranžmanâ upravljanja za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana u EU-u do 12. kolovoza 2027.

Delegirani akti

Komisija je donijela sedam delegiranih akata.

• Delegiranu uredbu (EU) 2023/840, kojom se dopunjuje Uredba (EU) 2021/23 o utvrđivanju regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija za izračun i održavanje dodatnog iznosa unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava središnje druge ugovorne strane (vidjeti članak 9.).
• Delegiranu uredbu (EU) 2023/450 kojom se dopunjuje Uredba (EU) 2021/23 o utvrđivanju regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje redoslijed u kojem središnje druge ugovorne strane moraju platiti povrat članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze za svoj gubitak, maksimalni broj godina tijekom kojih te središnje druge ugovorne strane trebaju iskoristiti udio svoje godišnje dobiti za takva plaćanja posjednicima instrumenata kojima se priznaju potraživanje njihove buduće dobiti i maksimalni udio te dobiti koji treba upotrijebiti za ta plaćanja (vidjeti članak 20).
• Delegiranu uredbu (EU) 2023/451 kojom se utvrđuju čimbenici koje nadležno tijelo i kolegij nadzornih tijela trebaju uzeti u obzir pri procjeni plana oporavka središnjih drugih ugovornih strana.
• Delegiranu uredbu (EU) 2023/1192 kojom se utvrđuju regulatorni tehnički standardi kojima se određuje sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija.
• Delegiranu uredbu (EU) 2023/1193 kojom se utvrđuju regulatorni tehnički standardi kojima se određuje sadržaj plana sanacije.
• Delegiranu uredbu (EU) 2023/1615, kojom se utvrđuju regulatorni tehnički standardi kojima se određuju uvjeti pod kojima se naknada, novčani ekvivalent takve naknade ili bilo koji prihodi koji dospijevaju u skladu s Uredbom (EU) 2021/23 trebaju prebaciti na klijente i neizravne klijente te uvjeti pod kojima to prebacivanje treba smatrati razmjernim.
• Delegiranu uredbu (EU) 2023/1616 kojom se utvrđuju regulatorni tehnički standardi kojima se utvrđuju:
  • okolnosti u kojima se osoba smatra neovisnom o sanacijskom tijelu i o središnjoj drugoj ugovornoj strani;
  • metodologija za procjenu vrijednosti imovine i obveza središnje druge ugovorne strane;
  • odvajanje vrednovanjâ;
  • metodologija za izračun zaštitnog sloja za dodatne gubitke koje treba uključiti u privremena vrednovanja; i
  • metodologija za provedbu vrednovanja u svrhu primjene načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”.
• Delegiranu uredbu (EU) 2024/450 kojom se utvrđuju regulatorni tehnički standardi kojima se određuju minimalni elementi koje treba uključiti u plan reorganizacije poslovanja i kriteriji koje treba ispuniti da bi ga sanacijsko tijelo odobrilo.

OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Na snagu je stupila 11. veljače 2021. Ključne odredbe koje se odnose na planiranje oporavka primjenjuju se od 12. veljače 2022., a većina ostalih odredaba Uredbe primjenjuje se od 12. kolovoza 2022.

POZADINA

• Središnje druge ugovorne strane ključni su dio financijskog sustava jer upravljaju znatnim iznosom rizika druge ugovorne strane i djeluju kao veza između više banaka, drugih financijskih drugih ugovornih strana i društava.
• Donošenjem Uredbe o infrastrukturi europskog tržišta, Uredbe (EU) br. 648/2012, osigurana je pomoć središnjih drugih ugovornih strana u povećanju transparentnosti tržišta nakon financijske krize iz 2008.
• Za više informacija vidjeti:
  • Oporavak i sanacija središnjih drugih ugovornih strana (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENT

Uredba (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredaba (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2015/2365 te direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 (Tekst značajan za EGP) (SL L 22, 22.1.2021., str. 1.–102.).

VEZANI DOKUMENTI

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/450 od 25. studenoga 2022. o dopuni Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje redoslijed prema kojem središnje druge ugovorne strane trebaju isplatiti nadoknadu iz članka 20. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/23, maksimalni broj godina tijekom kojih te središnje druge ugovorne strane trebaju iskoristiti udio svoje godišnje dobiti za takva plaćanja posjednicima instrumenata kojima se priznaje potraživanje njihove buduće dobiti i maksimalni udio te dobiti koji treba upotrijebiti za ta plaćanja (SL L 67, 3.3.2023., str. 5.–6.).

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/451 od 25. studenoga 2022. o utvrđivanju čimbenika koje nadležno tijelo i kolegij nadzornih tijela trebaju uzeti u obzir pri procjeni plana oporavka središnjih drugih ugovornih strana (SL L 67, 3.3.2023., str. 7.–16.).

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/840 od 25. studenoga 2022. o dopuni Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija za izračun i održavanje dodatnog iznosa unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava koji treba upotrijebiti u skladu s člankom 9. stavkom 14. te uredbe (SL L 107, 21.4.2023., str. 29.–38.).

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/1192 od 14. ožujka 2023. o dopuni Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija (SL L 158, 21.6.2023., str. 31.–47.).

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/1193 od 14. ožujka 2023. o dopuni Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za određivanje sadržaja plana sanacije (SL L 158, 21.6.2023., str. 48.–61.).

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/1615 od 3. svibnja 2023. o dopuni Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju uvjeti pod kojima se naknada, novčani ekvivalent takve naknade ili bilo koji prihodi koji dospijevaju u skladu s člankom 63. stavkom 1. te uredbe trebaju prebaciti na klijente i neizravne klijente te uvjeti pod kojima to prebacivanje treba smatrati razmjernim (SL L 199, 9.8.2023., str. 9.–13.).

Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/1616 od 3. svibnja 2023. o dopuni Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju okolnosti u kojima se osoba smatra neovisnom o sanacijskom tijelu i o središnjoj drugoj ugovornoj strani, metodologija za procjenu vrijednosti imovine i obveza središnje druge ugovorne strane, odvajanje vrednovanjâ, metodologija za izračun zaštitnog sloja za dodatne gubitke koje treba uključiti u privremena vrednovanja i metodologija za provedbu vrednovanja u svrhu primjene načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” (SL L 199, 9.8.2023., str. 14.–33.).

Izvješće komisije europskom parlamentu i vijeću o postupanju s vlasničkim kapitalom središnje druge ugovorne strane u okviru instrumenta za otpis i konverziju na temelju Uredbe (EU) 2021/23 (COM(2022) 393 final, 10.8.2022.).

Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (kodificirani tekst) (SL L 169, 30.6.2017., str. 46.–127.).

Naknadne izmjene i dopune Direktive (EU) 2017/1132 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.–34.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.–148.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.–348.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog Parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih ustanova i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.–90.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.–59.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.–119.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14.7.2007., str. 17.–24.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, 30.4.2004., str. 12.–23.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27.6.2002., str. 43.–50.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 28.07.2024