Poništenje pravnih akata koje provodi Sud Europske unije

SAŽETAK:

ČEMU SLUŽE OVI ČLANCI?

Članak 263. omogućuje pokretanje postupka pred Sudom Europske unije (u daljnjem tekstu: „Sud”) i ispituje zakonitost pravnih akata Europske unije (EU).
Članak 264. kaže da će, ako je tužba osnovana, Sud proglasiti akt ništavim ili, prema potrebi, navesti koji će se od učinaka akta proglašenog ništavim smatrati konačnima.
Člankom 266. zahtijeva se od stranke čiji je akt poništen da poduzme potrebne mjere radi postupanja sukladno presudi Suda.

KLJUČNE TOČKE

Područje primjene

Člankom 263. UFEU-a navodi se da Sud može ispitati zakonitost:
- zakonodavnih akata;
- akata Vijeća, Europske komisije i Europske središnje banke (ESB), osim preporuka i mišljenja; i
- akata Europskog parlamenta i Europskog vijeća s pravnim učinkom prema trećima.
Sud također može preispitati zakonitost akata tijela, ureda ili agencija EU-a s pravnim učinkom prema trećima.
Sud je utvrdio da je uz akte kao što su uredbe, odluke i direktive, koje su u članku 288. UFEU-a definirane kao obvezujuće, bitan sadržaj (i namjera) mjere, a ne njezin oblik (u predmetu C-316/91 Europski parlament protiv Vijeća). Stoga se zakonitost drugih vrsta akata, na primjer, zaključaka Vijeća, može osporiti (u predmetu C-27/04 Komisija protiv Vijeća).

Tko može podnijeti tužbu za poništenje Sudu?

U članku 263. UFEU-a razlikuju se 3 vrste podnositelja zahtjeva.
- Povlašteni podnositelj, npr. zemlje EU-a, Europski parlament i Komisija. Oni uvijek mogu podnijeti tužbu za sudsku ocjenu (stavak 2.).
- Polupovlašteni podnositelji, tj. Revizorski sud, ESB i Odbor regija. Oni mogu pokrenuti postupak preispitivanja samo „u svrhu zaštite svojih prava” (stavak 3).
- Nepovlašteni podnositelji, tj. pravne osobe, primjerice, poduzeća, i fizičke osobe, primjerice, pojedinci, mogu pokrenuti sudski postupak, ali oni podliježu strožim uvjetima u pogledu zadovoljavanja zahtjeva za procesnu legitimaciju („locus standi”) (stavak 4.).

Podnošenje tužbe za poništenje

Tužba se mora pokrenuti u roku od 2 mjeseca od objavljivanja akta ili njegove obavijesti podnositelju zahtjeva. Daljnje produljenje od 10 dana zbog mogućih kašnjenja poštanske dostave zbog daljine dopušteno je prema članku 51. Poslovnika Suda – vidjeti sažetak. Ako akt nije objavljen ili dostavljen, rok teče od trenutka kada je podnositelj na drugi način saznao za njega.
Nepovlašteni podnositelji tužbe moraju dokazati da im je akt upućen ili da ih se taj akt i izravno tiče (vidjeti predmet C-486/01 Front national protiv Europskog parlamenta) i da ima osobni utjecaj na njih (vidjeti predmet C-25/62 Plaumann protiv Komisije).

Temelji za poništenje akta

U članku 263. UFEU-a (stavak 2.) navedene su sljedeće osnove za poništavanje akta:

nenadležnost;
Bitna povreda postupka, primjerice, poštovanje povlastice institucije prije donošenja odluke, kao što je zahtjev konzultiranja u predmetu Isoglucose (predmeti C-138/79 SA Roquette Frères protiv Vijeća i C-139/79 Maizena GmbH protiv Vijeća);
povrede Ugovorâ ili Povelje o temeljnim pravima;
kršenje svake vladavine prava koja se odnosi na primjenu ugovora; i
zloporaba ovlasti (podnositelj mora moći dokazati na temelju činjenica da je pobijani akt donesen u neovlaštene svrhe (predmet C-23/76 Pellegrini protiv Komisije).

Poništenje akta

Članak 264. UFEU-a pravni je temelj za poništenje akta.

Ako je tužba za poništenje utemeljena, Sud proglašava akt ništavim.
Kad Sud smatra potrebnim, može navesti koji se od učinaka akta koje je proglasio ništavim moraju smatrati konačnima. Drugim riječima, može proglasiti određene aspekte osporenog akta operativnima u interesu:
- potrebe za pravnom sigurnošću (vidjeti, na primjer, predmet C-21/94 Europski parlament protiv Vijeća); ili
- potrebe da se obustave učinci poništenja dok nadležna institucija ne donese akt kojim će zamijeniti poništeni.
Kad Sud odluči da je akt ništavan, učinak poništenja općenito nastupa od trenutka donošenja predmetnog akta (ex tunc). No, može nastupiti i od datuma presude Suda (ex nunc). Nadalje, Sud može održati učinke poništenog akta.
Poništenje također može biti djelomično, kao u predmetu C-378/00 Komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća, gdje Sud poništava članak akta, ali izjavljuje da mjere kojima se provodi taj akt, koje su već bile donesene, trebaju ostati na snazi.

Usklađenost s presudom Suda

Stranka čiji je akt poništen trebala bi poduzeti potrebne mjere radi postupanja sukladno presudi Suda (članak 266. UFEU-a).

POZADINA

Tužba za poništenje pravni je instrument koji omogućava zemljama, institucijama i tijelima EU-a, kao i građanima, poduzećima i interesnim skupinama u određenim posebnim okolnostima, da izravno zatraže od Suda Europske unije sudsko preispitivanje radi provjere zakonitosti akata EU-a.

GLAVNI DOKUMENTI

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 1. – Institucije – Odjeljak 5. – Sud Europske unije – Članak 263. (bivši članak 230. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 162.–163.)

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 1. – Institucije – Odjeljak 5. – Sud Europske unije – Članak 264. (bivši članak 231. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 163.)

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 1. – Institucije – Odjeljak 5. – Sud Europske unije – Članak 266. (bivši članak 233. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 163.)

VEZANI DOKUMENTI

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio sedmi – Opće i završne odredbe – Članak 340. (bivši članak 288. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 193.)

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske Unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 2. – Pravni akti Unije, postupci donošenja i druge odredbe – Odjeljak 1. – Pravni akti Unije – Članak 288. (bivši članak 249. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 171.–172.)

Posljednje ažuriranje 20.01.2021