Konvencija o biološkoj raznolikosti – Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti

KLJUČNE TOČKE

Svaki potpisnik Protokola:

• donosi potrebne i odgovarajuće pravne, upravne i druge mjere za provođenje svojih obveza;
• osigurava da se razvoj, rukovanje, prijevoz, uporaba, prijenos i oslobađanje modificiranih organizama obave na način kojim se sprečava ili umanjuje opasnost za biološku raznolikost;
• može poduzeti dodatne mjere za bolje očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti;
• potiče se da vodi računa o stručnosti i radu međunarodnih organa nadležnih u području opasnosti za ljudsko zdravlje;
• može sudjelovati u bilateralnim, regionalnim i multilateralnim sporazumima i aranžmanima, uključujući i sa zemljama nepotpisnicama, pod uvjetom da oni ne umanjuju razinu zaštite;
• mora primijeniti odgovarajuće mehanizme, mjere i strategije za nadziranje utvrđenih opasnosti;
• surađuje na identificiranju modificiranih živih organizama koji bi mogli imati štetne učinke;
• surađuje na razvoju ljudskih i institucionalnih resursa za zaštitu biološke sigurnosti³ i podizanju javne svijesti;
• mora obavijestiti pogođene ili potencijalno pogođene zemlje, Ured za prikupljanje i davanje obavijesti o biološkoj sigurnosti i, ako je potrebno, relevantne međunarodne organizacije o svakom incidentu u njezinoj nadležnosti koji bi mogao prouzročiti prekograničnu štetu;
• osigurava sigurno rukovanje, pakiranje, identifikaciju i transport izvezenih modificiranih živih organizama, zajedno s potrebnom dokumentacijom;
• pruža Uredu za prikupljanje i davanje obavijesti o biološkoj sigurnosti pojedinosti o svojim nacionalnim zakonima, procjenama rizika, odluke i druge informacije koje Protokol zahtijeva;
• provodi odgovarajuće domaće mjere za sprečavanje i kažnjavanje nezakonite trgovine modificiranim živim organizmima;
• može se povući iz Protokola jednu godinu nakon pisane obavijesti.

Protokol se odnosi na sve međunarodne kretnje, tranzit, rukovanje ili uporabu modificiranih živih organizama koji bi mogli naštetiti biološkoj raznolikosti i ljudskom zdravlju, osim za ljudske lijekove obuhvaćene drugim međunarodnim sporazumima ili organizacijama.

Postupak dobivanja suglasnosti temeljem prethodne obavijesti primjenjuje se na prvi izvoz modificiranih živih organizama koji se namjerno uvode u okoliš, osim onih koji su već utvrđeni kao štetni za biološku raznolikost ili za ljudsko zdravlje. To zahtijeva:

• da zemlja izvoznica prethodno pismeno obavijesti nadležna uvozna tijela o određenim pojedinostima (navedenima u Prilogu I.) o pošiljci;
• da nadležna tijela za uvoz moraju potvrditi primitak obavijesti u roku od 90 dana i odlučiti može li se uvoz nastaviti. Ona mogu:
  • odobriti uvoz, s uvjetima ili bez njih,
  • odbiti uvoz,
  • zatražiti dodatne informacije,
  • odlučiti da je za obradu obavijesti potrebno više vremena,
  • promijeniti raniju odluku u svjetlu novih znanstvenih informacija,
  • u nekim okolnostima primijeniti pojednostavnjen postupak,
  • dopustiti da određene informacije koje je prijavitelj dostavio ostanu povjerljive. To se ne odnosi na opći opis predmeta, sažetak procjene rizika ili mjera za rješavanje hitnih slučajeva.

Poseban postupak odnosi se na modificirane žive organizme za izravnu uporabu kao hrana, hrana za životinje ili za preradu. Država koja odluči da se predmet može koristiti ili prodati na njezinu domaćem tržištu, a koji bi se potom mogao i izvesti, mora dostaviti detaljne podatke (navedene u Prilogu II.) drugim potpisnicima putem Ureda za prikupljanje i davanje obavijesti o biološkoj sigurnosti.

Protokol predviđa procjene rizika na temelju znanstveno utemeljenih metodologija (Prilog III.).

Nacionalna središnjica u svakoj zemlji povezuje se s Tajništvom uspostavljenim Konvencijom. Navedena nacionalna tijela obavljaju administrativne zadatke koje Protokol zahtijeva.

Ured za prikupljanje i davanje obavijesti o biološkoj sigurnosti osnovan je:

• za upravljanje razmjenom znanstvenih, tehničkih, okolišnih i regulatornih informacija;
• pomoći potpisnicima, posebno onima kojima je to najpotrebnije, u provedbi Protokola;

Konferencija stranaka, uključujući sve potpisnike Konvencije, pregledava Protokol, procjenjuje ga svakih pet godina, preporučuje mjere koje treba poduzeti i uspostavlja pomoćna tijela.