Restrukturiranje, nesolventnost, otpust duga

KLJUČNE TOČKE

Direktivom se utvrđuju pravila o:

• restrukturiranju³ za dužnike u financijskim poteškoćama s ciljem sprečavanja stečaja i osiguravanja njihove održivosti;
• otpustu duga nesolventnih poduzetnika;
• mjerama za povećanje učinkovitosti restrukturiranja, nesolventnosti⁴ i otpusta duga.

Zakonodavstvom se dužnicima pruža:

• sustav ranog upozoravanja i mrežne informacije koje ukazuju na vjerojatnost nesolventnosti. To može uključivati:
  • upozorenja kada određena plaćanja nisu izvršena;
  • javne ili privatne usluge savjetovanja;
  • poticaje za treće strane, kao što su računovođe, porezna tijela i tijela nadležna za socijalno osiguranje, kako bi upozorili na moguće probleme;
• preventivni program koji će im omogućiti da restrukturiraju svoje financije kako bi izbjegli stečaj i zadržali radna mjesta i poslovnu aktivnost;
• mogućnost da u potpunosti ili djelomično upravljaju svojom imovinom i svakodnevnim poslovanjem poduzeća tijekom restrukturiranja;
• zastoj pojedinačnih radnji ovrhe⁵ u početku najdulje četiri mjeseca, s mogućim produljenjem na razdoblje od 12 mjeseci, dok se dogovara plan restrukturiranja.

Planovi restrukturiranja:

• sadržavaju osnovne podatke kao što su identitet dužnika i njihova imovina i obveze, zahvaćene strane i uvjeti plana;
• mogu ih podnijeti dužnici, vjerovnici i stručnjaci u tom području;
• mora ih potvrditi pravosudno ili upravno tijelo kao obvezujuće ako oni:
  • utječu na tražbine ili interese nesuglasnih zahvaćenih strana;
  • predviđaju novo financiranje;
  • podrazumijevaju gubitak radne snage u iznosu većem od 25 %;
• ne utječu na pojedinačna i kolektivna prava radnika, kao što su prava na kolektivno pregovaranje, industrijske akcije, informiranje i savjetovanje.

Zemlje EU-a:

• mogu primijeniti dodatne uvjete za preventivno restrukturiranje, zastoj pojedinačnih radnji ovrhe, donošenje planova restrukturiranja i otpust dugova;
• moraju osigurati da se novo i privremeno financiranje u okviru restrukturiranja štiti na odgovarajući način;
• daju poduzetnicima u stečaju barem jedan postupak koji im omogućuje potpuni otpust duga u roku od tri godine;
• osiguravaju brisanje svake profesionalne zabrane nesolventnog poduzetnika nakon što se otpuste njihovi dugovi;
• pružaju odgovarajuću obuku za pravosudna i upravna tijela vlasti i upravitelje uključene u restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga;
• godišnje prikupljaju podatke o različitim korištenim postupcima.

Direktori, ako postoji vjerojatnost nesolventnosti moraju:

• uzeti u obzir interese vjerovnika, nositelja udjela⁶ i drugih dionika;
• poduzeti korake za izbjegavanje nesolventnosti;
• suzdržati se od namjernih radnji ili radnji iz krajnje nepažnje koje prijete održivosti poslovanja.

Direktiva se ne primjenjuje na:

• društva za osiguranja i reosiguranja (kako je definirano u Direktivi 2009/138/EZ);
• kreditne institucije i investicijska društva ili subjekte za zajednička ulaganja (Uredba (EU) br. 575/2013);
• središnje druge ugovorne strane (Uredba (EZ) br. 648/2012);
• središnje depozitorije vrijednosnih papira (Uredba (EU) br. 909/2014);
• druge financijske institucije (Direktiva 2014/59/EU);
• javna tijela kako su definirana nacionalnim pravom;
• pojedince (fizičke osobe) koji nisu poduzetnici (osim ako zemlja EU-a izričito proširi primjenu pravila o otpustu duga tim osobama).

Europska komisija najkasnije 17. srpnja 2026. i svakih pet godina nakon toga podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom ekonomskom i socijalnom odboru o provedbi zakonodavstva.