Tim dvjema uredbama određuju se pravila koja se primjenjuju na imovinu bračnih drugova ili registriranih partnera, ako parovi imaju različita državljanstva EU-a ili ako posjeduju imovinu u drugoj državi članci EU-a.
U njima se navode revidirana pravila, koja je ugovorilo 18 država članica EU-a, o nadležnosti, zakonima koje treba primijeniti te priznavanju i izvršenju odluka o bračnoimovinskim režimima1 ili imovinskim posljedicama3 registriranih partnerstava2 do kojih dolazi kod prekida brakova ili registriranih partnerstava ili kad jedan od partnera umre.
Osamnaest država članica EU-a koje sudjeluju u pojačanoj suradnji jesu Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija, Portugal, Slovenija, Finska i Švedska, ovlaštene Odlukom Vijeća (EU) 2016/954. Ostale se zemlje mogu slobodno pridružiti u bilo kojem trenutku nakon donošenja uredbe. S tim u vezi, Estonija je objavila svoj interes i da će razmotriti mogućnost sudjelovanja u suradnji nakon njezina donošenja.
Pitanja o pravnoj sposobnosti bračnih drugova, priznavanju ili valjanosti braka, obvezama uzdržavanja i nasljeđivanju nisu obuhvaćena. Uredbe ne mijenjaju nacionalne zakone o braku ili registriranim partnerstvima i propisuju da se mjerodavno pravo primjenjuje na svu imovinu, bez obzira na to gdje se imovina nalazi, i primjenjivat će se bez obzira na to je li to pravo države članice EU-a.
Cilj je uredbi omogućiti građanima da se njihovi slučajevi rješavaju na sudovima iste države članice EU-a. Bračni drugovi i partneri mogu se dogovoriti o državi čiji će se zakoni primjenjivati na njihovu bračnu imovinu ili imovinu registriranog partnerstva, ili u:
Ako par to ne izabere, o sudskoj nadležnosti odlučivat će se u slučaju bračne imovine na temelju (po redu):
Ako brak nije priznat u nacionalnom pravu u svrhu bračne imovine, sud može odbiti nadležnost, a slično i za registrirano partnerstvo. Uredba ne sprječava stranke da se nagode mirnim putem izvan suda, na primjer pred javnim bilježnikom, u državi članici njihova izbora.
Uredba o registriranom partnerstvu utvrđuje pitanja koja se odnose na imovinske posljedice registriranih partnerstava, posebice na likvidaciju imovine i učinke imovinskih posljedica registriranog partnerstva na pravni odnos između partnera i trećih osoba.
Uredba sadržava pravila o priznavanju, izvršivosti i izvršenju odluka, sličnih onima drugih propisa EU-a koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima. Razlozi za nepriznavanje odluke uključuju okolnosti u kojima je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim poretkom države članice EU-a u kojoj se traži priznanje.
Osim u određenim pripremnim upravnim stvarima, uredbe se primjenjuju od
Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 od o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L 183, , str. 1.–29.)
Sukcesivne izmjene Uredbe (EU) br. 2016/1103 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.
Uredba Vijeća (EU) 2016/1104 od o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava (SL L 183, , str. 30.–56.)
Vidjeti pročišćeni tekst.
posljednje ažuriranje