Prekogranični cestovni prijevoz gotovog novca u eurima

KLJUČNE TOČKE

Smisao i područje primjene

Uvođenjem eura povećala se potreba za prekograničnim cestovnim prijevozom gotovog novca u državama članicama europodručja. Bankama, sektoru maloprodaje i drugim osobama koje profesionalno rukuju gotovim novcem trebalo bi se omogućiti sklapanje ugovora s društvima za prijevoz gotovog novca koja ponude najbolju cijenu i/ili uslugu. Trebalo bi im se omogućiti i korištenje gotovinskim uslugama najbliže podružnice nacionalne središnje banke ili gotovinskog centra za prijevoz gotovog novca, čak i ako se on nalazi u drugoj državi članici. Države članice europodručja („države članice sudionice”) imaju i pravo organizirati proizvodnju euronovčanica i eurokovanica u inozemstvu. Možda se trgovci na malo i banke u pograničnim područjima žele opskrbljivati iz najbližeg gotovinskog centra, koji se ne nalazi nužno u istoj državi članici. Sâmo načelo jedinstvene valute podrazumijeva slobodu u optjecaju gotovog novca među državama članicama sudionicama europodručja.

Potpuno usklađivanje prijevoza gotovog novca u državama članicama sudionicama nije se smatralo izvedivim niti se sustav u kojem bi odobrenje u jednoj državi članici vrijedilo u svim državama članicama smatrao prikladnim („uzajamno priznavanje”). Stoga se Uredbom (EU) br. 1214/2011 utvrđuje skup zajedničkih pravila važećih u svim državama članicama EU-a, koja ne dovode u pitanje nacionalna pravila o određenim aspektima izričito navedenima u Uredbi. Nije potrebno potpuno usklađivanje jer se zajednička pravila primjenjuju samo na prekogranični prijevoz.

Dozvola za prekogranični prijevoz gotovog novca

S obzirom na moguće prijetnje sigurnosti zaštitarskog osoblja društava za prijevoz gotovog novca i opće javnosti, povezane s aktivnošću prijevoza gotovog novca, prekogranični prijevoz gotovog novca u eurima podliježe posjedovanju posebne dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca. Nacionalna tijela dodjeljuju tu dozvolu na razdoblje od pet godina ako društva za prijevoz gotovog novca ispune određene uvjete, kao što su uvjeti za zaštitarsko osoblje ili za vozila za prijevoz gotovog novca.

Kako bi se javnim tijelima olakšao pristup dozvolama za prijevoz gotovog novca, one su registrirane u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta EU-a.

Osoblje koje obavlja prekogranični prijevoz gotovog novca ima pravo na minimalnu plaću primjenjivu u državama članicama domaćinima.

Prekogranični prijevoz gotovog novca u eurima

Dozvolom za prekogranični prijevoz gotovog novca vlasnicima se dodjeljuje pravo na prekogranični cestovni prijevoz euronovčanica i eurokovanica, koji se mora izvršiti tijekom dana, i to samo ako se većina preuzimanja ili dostava odvija u državi članici domaćinu te ako vrijednost gotovog novca u eurima iznosi barem 80 % ukupne gotovinske vrijednosti koja se prevozi u vozilu. Neki posebni modaliteti prijevoza izričito su izuzeti iz područja primjene Uredbe, primjerice prijevoz od točke do točke, od i do nacionalnih središnjih banaka ili mjestâ proizvodnje novca.

Modaliteti prijevoza

Uredbom je predviđeno pet modaliteta prijevoza za euronovčanice i dva za eurokovanice. Utvrđeni su njihovi uvjeti, primjerice:

• oklopljivanje vozila;
• uporaba inteligentnih sustava za neutralizaciju novčanica (IBNS);
• prisutnost zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca.

Države članice sudionice odlučuju koji će modalitet prijevoza upotrijebiti na svojem državnom području.

Uloga IBNS-a i uklanjanje neutraliziranih novčanica

Uredbom se nastoji olakšati uporaba sustava IBNS kako bi se poboljšala sigurnost zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca i javnosti. Društva za prijevoz gotovog novca moraju ukloniti neutralizirane novčanice (novčanice proglašene neupotrebljivima kako bi se zaštitile od neovlaštenog pristupa) iz optjecaja kako bi se osigurao prestanak uporabe takvih novčanica pri plaćanju.

Pravila države domaćina koja se primjenjuju na prijevoz: nacionalne policijske snage, javna sigurnost i nošenje vatrenog oružja

Aspekti prijevoza gotovog novca koji nisu obuhvaćeni zajedničkim pravilima Uredbe regulirani su nacionalnim pravilima, koja podliježu općim pravilima Ugovora (primjerice načelu nediskriminacije) te ih društva za prijevoz gotovog novca koja obavljaju prekogranični prijevoz moraju poštovati u državi domaćinu. Ta nacionalna pravila odnose se na:

• ulogu policijskih snaga (primjerice prethodno obavješćivanje, pratnja ili praćenje na daljinu);
• sigurnosna pravila o dostavi ili preuzimanju gotovog novca na lokaciji; i
• pravila o vatrenom oružju.

Obveze obavješćivanja i informiranja

• Vlasnici dozvole moraju obavijestiti državu članicu sudionicu o namjeravanom početku prekograničnog prijevoza.
• Države članice sudionice moraju obavijestiti jedna drugu o prekograničnom poslovanju koje su društva za prijevoz gotovog novca prijavila.
• Europska komisija objavljuje na internetskim stranicama Europa sve informacije o:
  • sustavu IBNS koji su države članice sudionice odobrile;
  • nacionalnim pravilima o ulozi policijskih snaga i o sigurnosti lokacija na koje se gotovi novac dostavlja ili s kojih se preuzima;
  • nacionalnim zahtjevima za osposobljavanje zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca;
  • kvalifikacijama nacionalnog tijela koje izdaje dozvole; i
  • upravi države domaćina koju se mora obavijestiti o početku prekograničnog prijevoza.
• Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije važeće modalitete prijevoza koje su države članice sudionice izabrale.

Provjere usklađenosti, sankcije i sigurnosne mjere u hitnom slučaju

Države članice sudionice provode provjere usklađenosti društava za prijevoz gotovog novca koja posluju na njihovu državnom području. U slučaju nepoštovanja mogu se primijeniti sankcije.

Nadležna tijela mogu uvesti privremene sigurnosne mjere u slučaju hitnog problema koji znatno utječe na sigurnost operacija prijevoza gotovog novca.

Preispitivanje

Svakih pet godina Komisija podnosi izvješće o provedbi Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću.