Zajednička pravila o europskim strukturnim i investicijskim fondovima (2014.–2020.)

KLJUČNE TOČKE

• ESI fondovi sastoje se od pet fondova:
  • Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF)
  • Europskog socijalnog fonda (ESF)
  • Kohezijskog fonda
  • Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR);
  • Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).
• Zajednički cilj ulaganja u sklopu ESI fondova jest pružiti podršku provođenju pametnog, održivog i uključivog rasta.
• Uredbom se:
  • utvrđuje zajednička načela, propise i standarde za korištenje i provedbu ESI fondova;
  • uspostavlja zajednička pravila za ESI fondove kako bi se poboljšala koordinacija između njih i drugih politika i programa EU-a, kao što je Obzor 2020., koji je u međuvremenu zamijenjen programom Obzor Europa;
  • određuje zadatke, najvažnije ciljeve i organizaciju fondova;
  • usmjerava posebnu pozornost na odnos između ove uredbe i ostalih uredbi koje su zasebne za svaki od fondova;
  • uspostavlja načelo tematske koncentracije kako bi se osiguralo da ulaganja budu usredotočena na ograničen broj glavnih prioriteta;
  • stavlja jači naglasak na rezultate:
    • utvrđuje se okvir za procjenu ostvarenja postignuća s ciljevima;
    • održavaju se sastanci sa svrhom godišnjeg pregleda između svake države članice EU-a i Europske komisije;
    • u svakoj se državi članici pregled uspješnosti programâ trebao provesti 2019.;
  • uvodi odredbe uvjetovanosti (preduvjete oblikovane kako bi se osiguralo da postoje nužna sredstva za uspješnu upotrebu potpore EU-a);
  • utvrđuje podjelu sredstava za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” između tri kategorije regija sukladno njihovom bruto domaćem proizvodu po stanovniku: manje razvijene regije, regije u tranziciji s jedne razine potpore na drugu i razvijenije regije.
• Komisija je usvojila odluku kojom se utvrđuje popis regija koje ispunjavaju kriterije triju kategorija regija.
• Utvrđeni su kriteriji koje države članice i regije moraju ispuniti kako bi bile prihvatljive za potporu iz fondova. Sredstva se dodjeljuju iz EFRR-a i ESF-a za manje razvijene regije, tranzicijske regije i za razvijenije regije, sukladno njihovom bruto domaćem proizvodu po stanovniku. Budući da se države članice međusobno znatno razlikuju prema tipovima administrativnih i planskih područja, EU je izradio zajednički sustav razvrstavanja za odabir regija i područja koja će primiti potporu. Utvrđena su raspoloživa financijska sredstva i kriteriji za njihovu dodjelu.
• ESI fondovi potporu osiguravaju preko višegodišnjih programa na temelju sporazuma o partnerstvu razvijenih za svaku državu članicu. Sporazum o partnerstvu je dokument kojim se utvrđuje cjelokupna investicijska strategija države članice i koji se usuglašava s Komisijom. Priprema ga država članica sukladno svojim sustavima i postupcima, i uključuje partnere koji zastupaju regionalna i lokalna tijela javne vlasti, uz niz socijalnih, gospodarskih i okolišnih dionika te druge interese.

Izvješće Revizorskog suda

• U 2017. Europski revizorski sud objavio je izvješće o sporazumima o partnerstvu koji su potpisale Komisija i države članice.
• U izvješću se zaključuje da su fondovi usmjereni na rast i radna mjesta, identificiraju potrebe za ulaganjima te ih uspješno pretvaraju u ciljeve i rezultate. Međutim, u njemu je navedeno i da je razvijeno previše pokazatelja učinkovitosti te da mjerenja uspješnosti nisu usklađena u raznim fondovima.

Pandemija bolesti COVID-19 – izmjene Uredbe

• Uredbom(EU) 2020/460 mijenja se Uredba (EU) br. 1303/2013 u pogledu posebnih mjera za pokretanje ulaganja u zdravstvene sustave država članica EU-a i u druge sektore njihovih gospodarstava kao odgovor na izbijanje bolesti COVID-19 (investicijska inicijativa za odgovor na koronavirus).
• Uredba (EU) 2020/558 donosi izmjene Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pogledu posebnih mjera kako bi se državama članicama EU-a pružila iznimna fleksibilnost za upotrebu europskih strukturnih i investicijskih fondova u odgovoru na izbijanje bolesti COVID-19. Daje im mogućnost da mobiliziraju svu neiskorištenu potporu iz EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda.
• Uredbom (EU) 2020/2221 mijenja se Uredba (EU) br. 1303/2013 te se uvode iznimni dodatni resursi i provedbeni mehanizmi u okviru cilja ulaganja za rast i radna mjesta i cilja europske teritorijalne suradnje radi pružanja pomoći kako bi se pomoglo u sanaciji krize u kontekstu pandemije bolesti COVID-a-19 te u pripremi zelenog, digitalnog i otpornog oporavka gospodarstva.

Produljenje razdoblja primjene Uredbe na programe EPFRR-a

Uredbom (EU) 2020/2220 produljuju se do 31. prosinca 2022. i primjena Uredbe (EU) br. 1303/2013 na programe podržane EPFRR-om i razdoblje trajanja tih programa. To podliježe podnošenju zahtjeva za izmjenu relevantnih programa ruralnog razvoja za dvogodišnje prijelazno razdoblje, koje će trajati do provedbe nove zajedničke poljoprivredne politike od 1. siječnja 2023.

Djelovanje kohezijske politike za izbjeglice u Europi (CARE)

Nakon ruske invazije na Ukrajinu Uredbom (EU) 2022/562 mijenja se Uredba (EU) br. 1303/2013 na sljedeće načine:

• dozvoljava se unakrsno financiranje između fondova ERDF i ESF kako bi se riješilo pitanje priljeva izbjeglica. Na primjer, time se državama članicama dozvoljava da resurse koji su prethodno izdvojeni za infrastrukturne projekte preraspodijele u zdravstvenu skrb i obrazovanje.
• dozvoljava veću fleksibilnost pri preusmjeravanju neutrošenih sredstava kohezijske politike iz proračunskog razdoblja 2014.–2020., uključujući REACT-EU.
• za jednu proračunsku godinu produljuje se financiranje u iznosu od 100 % iz proračuna EU-a za kohezijske programe (za razliku od obveznog nacionalnog sufinanciranja pod normalnim okolnostima) kako bi se smanjilo opterećenje nacionalnih i regionalnih proračuna.
• dopušta isplatu za djelovanja kojima se odgovaralo na migracijske izazove, ali koja su počela prije nego što se Komisiji mogao uložiti službeni zahtjev. Takvi projekti prihvatljivi su od 24. veljače 2022. te sve dok su u skladu s pravilima za određeni fond.

Povećanje pretfinanciranja iz resursa REACT-EU-a te utvrđivanje jediničnog troška (CARE+)

Kako bi se te mjere dopunile, uvedena je druga izmjena kako bi se povećalo pretfinanciranje iz sredstava REACT-EU-a i kako bi se utvrdio jedinični trošak po osobi, poznat pod nazivom CARE+ (Uredba (EU) 2022/613). Glavna svrha ove uredbe bila je osigurati dodatnu likvidnost i pojednostavniti upravne postupke koji se odnose na rashode.

Zahvaljujući povećanom pretfinanciranju iz proračuna inicijative REACT-EU sve države članice dobile su dodatnih 4 %, čime se stopa pretfinanciranja povećala s 11 % na 15 %. Nadalje, države članice koje su na granici Ukrajine ili u kojima je priljev izbjeglica u prvom mjesecu nakon ruske invazije bio veći od 1 % u odnosu na njihov broj stanovnika dobile su dodatnih 34 %, čime se stopa njihova pretfinanciranja povećala s 11 % na 45 %. Tih su devet država članica Bugarska, Češka, Estonija, Litva, Mađarska, Austrija, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

Mogućnost primjene pojednostavnjenih troškova na razini EU-a usmjerena je na znatno smanjenje administrativnog opterećenja kako bi se napori mogli usmjeriti na postizanje širih ciljeva politike, a dugotrajne provjere upravljanja i kontrole neće odgoditi provedbu. Umjesto dostavljanja dokumentacije za svaku kupnju (na primjer, pokrivača, higijenskih proizvoda, osnovnih prehrambenih i osobnih proizvoda), upravljačko tijelo može samo zatražiti jedinični trošak u iznosu od 40 EUR tjedno po osobi s privremenom zaštitom (ili drugu odgovarajuću zaštitu na temelju nacionalnog prava) za najviše 13 tjedana. Ta mogućnost može učinkovito riješiti pitanje troškova koje snose nevladine organizacije i lokalna tijela koja su od prvog dana invazije na granici pružala hitnu potporu. Mogućnost pojednostavnjenih troškova dodatno je unaprijeđena izmjenom FAST-CARE kojom se iznos povećao na 100 EUR tjedno po osobi te se razdoblje trajanja potpore produžilo na 26 tjedana (vidjeti u nastavku).

Fleksibilna pomoć područjima – FAST-CARE

Uredbom (EU) 2022/2039 izmjenjuje se Uredba (EU) br. 1303/2013 i uredba kojom se propisuju pravila za razdoblje 2021.–2027., Uredba (EU) 2021/1060 (vidjeti sažetak). S obzirom na to da se odnosi na izmjene Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014.–2020., pravilima se želi uvesti veća fleksibilnost kako bi se pomoglo u optimizaciji upotrebe sredstava iz programskog razdoblja 2014.–2020. i kako bi se omogućilo jednostavnije uvođenje projekata koji su odgođeni između programa za razdoblje 2014.–2020. i za razdoblje 2021.–2027.

• Iznimno, za operacije kojima se odgovara na migracijske izazove koji su posljedica ruske vojne agresije dopušta se izuzeće od zahtjeva povezanih s lokacijom operacije u predmetnoj državi članici s obzirom na to da osobe koje bježe od ruske agresije mogu promijeniti više lokacija nakon dolaska.
• Uvodi se mogućnost prijave izdataka za operacije koje su fizički dovršene ili u cijelosti provedene te se uvode fleksibilnosti među fondovima, čime se omogućuje primjena Kohezijskog fonda za operacije kojima se odgovara na migracijske izazove koji su posljedica ruske vojne agresije na Ukrajinu te između tematskih ciljeva, čime se omogućuju prijenosi unutar programa.
• Omogućuje stopu sufinanciranja do 100 % koja se može primjenjivati na zasebnu prioritetnu os utvrđenu u programu kojom se promiče socioekonomska integracija državljana zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući sufinanciranje operacija kojima se odgovara na migracijske izazove koji su posljedica ruske vojne agresije. Najmanje 30 % financijskih sredstava dodijeljenih tom zasebnom prioritetnu mora se dodijeliti operacijama čiji su korisnici lokalna tijela ili organizacije civilnog društva koje djeluju u lokalnim zajednicama.
• Smanjuje kriterije „fazne provedbe” projekata u proračunskim razdobljima 2014.–2020. i 2021.–2027. spuštanjem najniže granice ukupnog troška projekta s 5 milijuna EUR na 1 milijun EUR kako bi projekt zadovoljavao uvjete za provedbu, među ostalim posebnim kriterijima. Time se preostali dijelovi projekta učinkovito prenose na sljedeće programsko razdoblje, čime se oslobađaju sredstva u razdoblju 2014.–2020. Ta se sredstva zauzvrat mogu iskoristiti za odgovor na migracijske izazove ako država članica tako želi.
• Unapređuje mogućnost pojednostavnjenih troškova povećavajući iznos jediničnog troška s 40 EUR na 100 EUR tjedno po osobi te produljujući razdoblje potpore s 13 tjedana na 26 tjedana. To se odnosi na sve osobe koje su zatražile i dobile privremenu zaštitu ili drugu odgovarajuću zaštitu na temelju nacionalnog prava.
• Povećava fleksibilnost pri zatvaranju programa za razdoblje 2014.–2020. povećavanjem konačne isplate za svaki prioritet po fondu i po kategoriji regija u konačnoj proračunskoj godini s 10 % na 15 %. To znači da ako je, na primjer, jedna prioritetna os (određena vrsta ulaganja) bila preugovorena za 15 %, taj se iznos može financirati drugom prioritetnom osi koja je podbacila za isti iznos, sve dok se odnosi na isti program, istu kategoriju regije i isti fond.

Potpora pristupačnoj energiji (SAFE)

U okviru izmjena uključenih u Uredbu (EU) 2023/435, ciljane i iznimne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2014.–2020., poznate kao SAFE, imaju za cilj pružanje potpore državama članicama i regijama koje se suočavaju s izazovima koji su rezultat trenutačne energetske krize.

Konkretno, SAFE omogućuje:

• financiranje obrtnog kapitala malih i srednjih poduzeća koji su posebno pogođeni povećanjem cijena energije, u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama;
• financiranje troškova potrošnje energije ranjivih kućanstava kako bi se riješio problem energetskog siromaštva;
• pružanje dodatne potpore programima skraćenog radnog vremena radi zadržavanja radnih mjesta zaposlenika i samozaposlenih osoba kroz moguću primjenu ERDF-a, Kohezijskog fonda i ESF-a.

Te ciljane promjene temelje se na istim pravilima kao i prethodne fleksibilne mogućnosti koje su nudili CARE i FAST-CARE:

• Sva sredstva kohezijske politike (ERDF, ESF i Kohezijski fond) mogu se upotrebljavati za pružanje podrške tim mjerama unakrsnim financiranjem, a mogu se upotrebljavati i sredstva REACT-EU.
• Sredstva iz bilo koje od triju kategorija regija (razvijenije, u tranziciji i manje razvijene) mogu se upotrijebiti za potporu tim mjerama uklanjanjem obveze povezane s lokacijom operacije.
• Sva predložena djelovanja mogu koristiti sufinanciranje EU-a u iznosu od 100 %.
• Izdaci će biti prihvatljivi od 1. veljače 2022. do kraja 2023., uključujući već dovršene operacije.
• Proračun za te iznimne mjere može iznositi do najviše 10 % ukupno dodijeljenog nacionalnog iznosa u kohezijskoj politici 2014.–2020.
• Plaćanja Komisije državama članicama ne smiju prijeći 5 milijardi EUR u 2023.