Gotovo sedam milijuna građana Europske unije (EU) putuje ili živi izvan EU-a na mjestima gdje njihova vlastita zemlja nema veleposlanstvo ili konzulat.
Tijekom njihova boravka možda će im biti potrebna pomoć konzularnih tijela, primjerice ako izgube ili im ukradu putovnicu, ako su žrtve nesreće ili ako se nađu usred političke krize koja zahtijeva njihovu evakuaciju.
Utvrđuje kada i kako građani EU-a u nevolji u zemlji koja nije članica EU-a imaju pravo uživati zaštitu veleposlanstva ili konzulata drugih zemalja EU-a ako njihova vlastita zemlja nema predstavništvo.
Nediskriminirajuća konzularna zaštita
Ostale zemlje EU-a građanima EU-a bez predstavništva moraju pružiti jednaku pomoć koju bi ponudili svojim državljanima kao što je:
Direktiva također pojašnjava u kojoj mjeri članovi obitelji koji nisu građani EU-a mogu dobiti pomoć.
Mjere koordinacije i suradnje
Nova Direktiva također pojašnjava pravila o načinu koordinacije pomoći između zemalja EU-a i ulogu delegacija EU-a.
Zemlja od koje građanin traži pomoć uvijek će konzultirati matičnu zemlju građana EU-a koja u bilo kojem trenutku može odlučiti pobrinuti se za svoje građane, čak i ako nema veleposlanstvo ili konzulat u dotičnoj zemlji (primjerice pružanjem informacija putem telefona, kontaktiranjem s obitelji ili prijateljima ili pružanjem konzularnih usluga putem interneta).
Građanin može biti preusmjeren iz jednog veleposlanstva u drugo jer se zemlje EU-a prisutne u zemlji mogu lokalno dogovoriti o tome tko će skrbiti o kome kako bi se osigurala učinkovita zaštita građana EU-a. Takve je dogovore potrebno objaviti.
Građani mogu dobiti informacije o dostupnoj pomoći i bilo kojim postojećim dogovorima između konzulata kontaktiranjem s delegacijom EU-a u dotičnoj zemlji.
Krizne situacije
Direktiva određuje pravila kojima se jamči da se o građanima bez predstavništva vodi računa i da im se potpuno pomogne u kriznim situacijama. U takvim slučajevima ključne su jasna podjela odgovornosti i koordinacija kako bi se izbjeglo zanemarivanje građana EU-a.
Financijski postupci
Ako pružena pomoć prouzročuje troškove ili naknade, građani EU-a bez predstavništva ne bi trebali platiti više od građana zemlje EU-a koja im pomaže.
Građani koji te troškove ne mogu podmiriti na licu mjesta potpisat će obrazac kojim se obvezuju na podmirivanje tih troškova svojim tijelima.
Od 1. svibnja 2018.
Sporazumi EU-a svim građanima EU-a jamče pravo na jednako postupanje vezano uz zaštitu od diplomatskih i konzularnih tijela bilo koje zemlje EU-a prilikom putovanja ili života izvan EU-a gdje njihova vlastita zemlja nema predstavništvo (vidjeti članak 20. stavak 2 točku (c) i članak 23. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; članak 46. Povelje EU-a o temeljnim pravima).
U skladu s prethodnim pravnim režimom, zemlje EU-a morale su same međusobno utvrditi potrebna pravila. Tako je nastala Odluka Vijeća 95/553/EZ o konzularnoj zaštiti građana EU-a bez predstavništva.
Nova Direktiva stavit će izvan snage Odluku 95/553/EZ od 1. svibnja 2018. Cilj je dodatno olakšati suradnju i koordinaciju između konzularnih tijela i ojačati pravo građana EU-a na konzularnu zaštitu.
Za više informacija pogledajte:
Direktiva Vijeća (EU) 2015/637 od 20. travnja 2015. o mjerama koordinacije i suradnje za olakšavanje pružanja konzularne zaštite građanima Unije bez predstavništva u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Odluke 95/553/EZ
Dokument |
Dan stupanja na snagu |
Rok za transponiranje u državama članicama |
Službeni list |
Direktiva Vijeća (EU) 2015/637 |
14.5.2015. |
1.5.2018. |
95/553/EZ: Odluka predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća od 19. prosinca 1995. o zaštiti građana Europske unije od strane diplomatskih i konzularnih predstavništava (SL L 314, 28.12.1995., str. 73.-76.)
Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću - konzularna zaštita građana EU-a u trećim zemljama: Stanje stvari i put naprijed (COM(2011) 149 završna verzija od 23.3.2011.)
Posljednje ažuriranje 19.08.2015