Iskorištavanje otpadne električne i elektroničke opreme na najbolji mogući način

KLJUČNE TOČKE

Zakonodavstvo:

• preinačuje i stavlja izvan snage izvornu Direktivu o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (Direktiva 2002/96/EZ) koja je bitno izmijenjena od njezina donošenja,
• svrstava otpadnu električnu i elektroničku opremu u različite kategorije kao što su mala i velika oprema za izmjenu temperature, ekrani, lampe i mala IT i telekomunikacijska oprema,
• ne primjenjuje se na određene vrste električne i elektroničke opreme, posebice na materijal za vojne ili svemirske svrhe, žarulje sa žarnom niti, aktivne medicinske proizvode za ugradnju ili prijevozna sredstva.

Države članice Europske unije (EU) moraju učiniti sljedeće.

• Poticati suradnju između proizvođača i subjekata koji se bave recikliranjem za projektiranje električne opreme koja se može ponovno upotrijebiti, rastaviti i oporabiti u skladu s Direktivom o ekološkom dizajnu (Direktiva 2009/125/EZ).
• Svesti na minimum zbrinjavanje OEEO-a kao nesortiranog komunalnog otpada.
• Omogućiti privatnim kućanstvima i distributerima besplatno vraćanje OEEO-a.
• Zabraniti zbrinjavanje OEEO-a koji je odvojeno prikupljen, a nije pravilno obrađen.
• Osigurati minimalnu godišnju stopu prikupljanja OEEO-a. Od 2016. to je bilo 45 % ukupne težine EEO-a koji je prodan u posljednje 3 godine. Od 2019. ovaj je cilj povećan na 65 %, što je ekvivalentno cilju prikupljanja od 85 % ukupno proizvedenog OEEO-a. U bliskoj budućnosti mogli bi se postaviti ambiciozniji ciljevi.

Bugarskoj, Češkoj, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Slovačkoj bilo je dopušteno odgoditi postizanje stope prikupljanja za 2019. do 2021. zbog nedostatka potrebne infrastrukture i niske razine upotrebe EEO-a.

Države članice također moraju:

• provjeriti imaju li sva postrojenja za obradu OEEO-a službenu dozvolu,
• uvesti registar svih društava koja proizvode ili uvoze EEO,
• provesti inspekcijske kontrole kako bi se osigurala usklađenost sa zakonodavstvom i utvrdile sankcije za kršenje zakona,
• od proizvođača zahtijevati:
  • da ispune minimalne ciljeve obrade za različite kategorije OEEO-a,
  • da financiraju troškove prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja od svih korisnika, osim privatnih kućanstava, proizvoda u prodaji od 13. kolovoza 2005.,
  • da javnosti pruže informacije o tome kako se OEEO može vraćati i prikupljati.

Nakon presude Suda, kako bi se održalo načelo pravne sigurnosti, izmjena Direktive (EU) 2024/884 pojašnjava sljedeće:

• troškove gospodarenja i zbrinjavanja otpada od fotonaponskih panela stavljenih na tržište nakon 13. kolovoza 2012. snosi proizvođač EEO-a, i
• proširena odgovornost proizvođača za EEO proizvode koji su bili obuhvaćeni direktivom od 15. kolovoza 2018. trebala bi se primjenjivati na one proizvode stavljene na tržište nakon tog datuma.

Provedbeni akti

U travnju 2017. Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2017/699. Njome se utvrđuje metodologija za izračun:

• mase EEO-a stavljenog na tržište svake države članice,
• mase OEEO-a generiranog u svakoj državi članici.

Komisija je u veljači 2019. donijela Provedbenu uredbu (EU) 2019/290 kojom se utvrđuje format za registraciju i izvješćivanje u registar za proizvođače EEO-a.

Komisija je u prosincu 2019. donijela Provedbenu odluku (EU) 2019/2193 kojom se utvrđuju pravila za izračun, provjeru i izvješćivanje podataka o minimalnim ciljevima oporabe OEEO-a utvrđuju formati podataka.

Preispitivanje

Komisija treba procijeniti postoji li potreba za revizijom Direktive 2012/19/EU i, ako postoji, predstavit će zakonodavni prijedlog u tom pogledu do 31. prosinca 2026., popraćen temeljitom socioekonomskom procjenom utjecaja na okoliš.