Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.19.008.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

19.   Područje slobode, sigurnosti i pravde

Svezak 008

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1999

L 176

1

 

 

31999D0435

 

 

 

(1999/435/EZ)
Odluka Vijeća od 20. svibnja 1999. o definiranju schengenske pravne stečevine radi utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku od odredaba ili odluka koje čine pravnu stečevinu

3

1999

L 176

17

 

 

31999D0436

 

 

 

(1999/436/EZ)
Odluka Vijeća od 20. svibnja 1999. o utvrđivanju, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku od odredaba ili odluka koje čine pravnu stečevinu

19

2000

L 316

1

 

 

32000R2725

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 2725/2000 od 11. prosinca 2000. o osnivanju sustava Eurodac za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske konvencije

32

2001

L 174

25

 

 

32001D0470

 

 

 

(2001/470/EZ)
Odluka Vijeća od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima

42

2001

L 212

12

 

 

32001L0055

 

 

 

Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba

49

2003

L 196

45

 

 

32003F0577

 

 

 

Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji

59

2003

L 251

12

 

 

32003L0086

 

 

 

Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji

70

2004

L 261

24

 

 

32004L0082

 

 

 

Direktiva Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima

77

2004

L 395

70

 

 

32004D0926

 

 

 

(2004/926/EZ)
Odluka Vijeća od 22. prosinca 2004. o provedbi dijelova schengenske pravne stečevine od strane Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

81

2005

C 068

1

 

 

32005Q0319(01)

 

 

 

Poslovnik o obradi i zaštiti osobnih podataka u Eurojustu (Tekst koji je Kolegij Eurojusta jednoglasno usvojio tijekom sastanka 21. listopada 2004. i Vijeće odobrilo 24. veljače 2005.)

92

2005

L 127

32

 

 

32005D0387

 

 

 

Odluka Vijeća 2005/387/PUP od 10. svibnja 2005. o razmjeni informacija, procjeni rizika i kontroli novih psihoaktivnih tvari

102

2005

L 225

23

 

 

32005D0630

 

 

 

(2005/630/EZ)
Odluka Komisije od 26. kolovoza 2005. o uvođenju obrasca za upućivanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći na temelju Direktive Vijeća 2003/8/EZ

108

2005

L 256

63

 

 

32005D0681

 

 

 

Odluka Vijeća 2005/681/PUP od 20. rujna 2005. o osnivanju Europske policijske akademije (CEPOL) i stavljanju izvan snage Odluke 2000/820/PUP

113

2006

L 297

1

 

 

32006D0719

 

 

 

(2006/719/EZ)
Odluka Vijeća od 5. listopada 2006. o pristupanju Zajednice Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu

121

2006

L 345

1

 

 

32006R1781

 

 

 

Uredba (EZ) br. 1781/2006 Europskog parlamenta i vijeća od 15. studenoga 2006. o podacima o uplatitelju koji su priloženi uz prijenose financijskih sredstava (1)

131

2006

L 386

89

 

 

32006F0960

 

 

 

Okvirna odluka Vijeća 2006/960/PUP od 18. prosinca 2006. o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije

140

2007

L 188

17

 

 

32007D0512

 

 

 

(2007/512/EZ)
Odluka Vijeća od 15. veljače 2007. o sklapanju, u ime Zajednice, Dogovora između Europske zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o načinima sudjelovanja tih država u Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije

152

2007

L 192

26

 

 

32007D0519

 

 

 

(2007/519/EZ)
Odluka Vijeća od 16. srpnja 2007. o izmjeni dijela 2. Schengenske savjetodavne mreže (tehničke specifikacije)

154

2007

L 199

30

 

 

32007R0863

 

 

 

Uredba (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uspostavi mehanizama za osnivanje jedinica granične policije za brzu intervenciju i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 u pogledu tog mehanizma i uređivanju zadataka i ovlasti gostujućih službenika

156

2008

L 151

36

 

 

32008D0431

 

 

 

(2008/431/EZ)
Odluka Vijeća od 5. lipnja 2008. o ovlašćivanju nekih država članica za ratifikaciju ili pristupanje, u interesu Europske zajednice, Haškoj konvenciji iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece te o ovlašćivanju određenih država članica da daju izjave o primjeni mjerodavnih unutarnjih pravila prava ZajedniceKonvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece

166

2008

L 218

129

 

 

32008D0633

 

 

 

Odluka Vijeća 2008/633/PUP od 23. lipnja 2008. o pristupu određenih tijela država članica i Europola viznom informacijskom sustavu (VIS) za traženje podataka u svrhu sprečavanja, otkrivanja i istraga terorističkih kaznenih djela i ostalih teških kaznenih djela

180

2008

L 348

98

 

 

32008L0115

 

 

 

Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom

188

2008

L 348

130

 

 

32008D0976

 

 

 

Odluka Vijeća 2008/976/PUP od 16. prosinca 2008. o Europskoj pravosudnoj mreži

198

2009

L 035

56

 

 

32009R0081

 

 

 

Uredba (EZ) br. 81/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 u vezi s primjenom viznog informacijskog sustava (VIS) u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama

203

2009

L 117

3

 

 

32009D0377

 

 

 

(2009/377/EZ)
Odluka Komisije od 5. svibnja 2009. o donošenju provedbenih mjera za savjetodavni mehanizam i druge postupke iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2009) 2359)

206

2009

L 121

37

 

 

32009D0371

 

 

 

(2009/371/PUP)
Odluka Vijeća od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)

211

2009

L 131

1

 

 

32009R0390

 

 

 

Uredba (EZ) br. 390/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa o vizama za diplomatske misije i konzularne urede u pogledu uvođenja biometrijskih podataka, uključujući odredbe o organizaciji primanja i obrade zahtjeva za izdavanje vize

241

2009

L 270

14

 

 

32009D0756

 

 

 

(2009/756/EZ)
Odluka Komisije od 9. listopada 2009. o utvrđivanju specifikacija za razlučivost i uporabu otisaka prstiju za biometrijsku identifikaciju i provjeru u okviru Viznog informacijskog sustava (priopćeno pod brojem dokumenta C(2009) 7435)

251

2009

L 325

6

 

 

32009D0934

 

 

 

Odluka Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija

255

2009

L 325

14

 

 

32009D0936

 

 

 

Odluka Vijeća 2009/936/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila za analitičke radne datoteke Europola

261

2009

L 348

1

 

 

32009D1010

 

 

 

(2009/1010/PUP)
Odluka upravnog odbora Europola od 4. lipnja 2009. o uvjetima u vezi s obradom podataka na temelju članka 10. stavka 4. Odluke o Europolu

270

2009

L 348

3

 

 

32009D1011

 

 

 

(2009/1011/PUP)
Odluka upravnog odbora Europola od 4. lipnja 2009. o uspostavljanju pravila za izbor, produljivanje mandata i razrješenje ravnatelja i zamjenika ravnatelja Europola

272

2010

L 111

20

 

 

32010D0252

 

 

 

(2010/252/EU)
Odluka Vijeća od 26. travnja 2010. o dopuni Zakonika o schengenskim granicama u vezi s nadzorom nad vanjskim granicama na moru u okviru operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije

278

2011

L 062

32

 

 

32011D0151

 

 

 

(2011/151/EU)
Odluka Komisije od 3. ožujka 2011. o izmjeni Odluke 2008/457/EZ o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke Vijeća 2007/435/EZ o osnivanju Europskog fonda za integraciju državljana trećih zemalja za razdoblje 2007. – 2013. u okviru općeg programa Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima u pogledu upravljačkih i kontrolnih sustava država članica, pravila za upravno i financijsko upravljanje te prihvatljivosti izdataka za projekte koje sufinancira Fond (priopćena pod brojem dokumenta C(2001) 1289)

285

 


 

 

(1)   Tekst značajan za EGP


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

1




/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

3


31999D0435


L 176/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.05.1999.


ODLUKA VIJEĆA

od 20. svibnja 1999.

o definiranju schengenske pravne stečevine radi utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku od odredaba ili odluka koje čine pravnu stečevinu

(1999/435/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

djelujući na temelju prve rečenice drugog podstavka stavka 1. članka 2. Protokola uz Ugovor o Europskoj uniji i uz Ugovor o osnivanju Europske zajednice, kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije (dalje u tekstu: „Schengenski protokol”),

(1)

budući da je nužno definirati schengensku pravnu stečevinu kako bi se Vijeću omogućilo da, u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora, utvrdi pravne osnove za svaku od odredaba schengenske pravne stečevine;

(2)

budući da je utvrđivanje pravnih osnova nužno samo u odnosu na one obvezujuće odredbe i odluke koje čine schengensku pravnu stečevinu i još su uvijek na snazi;

(3)

budući da stoga Vijeće mora utvrditi za koje odredbe i odluke koje čine schengensku pravnu stečevinu nije potrebno utvrditi pravnu osnovu u skladu s odgovarajućim propisima Ugovora;

(4)

budući da se odluka da nije nužno ili prikladno da Vijeće utvrđuje pravnu osnovu nekih odredaba schengenske pravne stečevine u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora može opravdati sljedećim razlozima:

(a)

Odredba nema obvezujuću pravnu snagu i Vijeće može usvojiti sličnu odredbu samo na temelju instrumenta koji nema pravnu osnovu u jednom od Ugovora.

(b)

Protok vremena i/ili događaja učinili su ovu odredbu suvišnom.

(c)

Odredba se odnosi na institucionalna pravila koja su zamijenili postupci Europske unije.

(d)

Sadržaj Odredbe je obuhvaćen – i stoga zamijenjen – postojećim zakonodavstvom Europske zajednice ili Europske unije ili pravnim aktom koji su donijele sve države članice.

(e)

Odredba postaje suvišnom zbog Sporazuma koji će biti sklopljeni s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom u skladu s člankom 6. Schengenskoga protokola.

(f)

Odredba se odnosi na područje koje nije obuhvaćeno ni aktivnostima Europske zajednice niti ciljevima Europske unije i stoga se odnosi na jedno od onih područja u kojima su države članice zadržale slobodu djelovanja. U to su uključene odredbe koje mogu biti značajne samo u svrhu izračunavanja financijskih potraživanja od pojedinih država članica ili među pojedinim državama članicama.

(5)

Čak i ako na temelju jednog od ovih razloga nije nužno ili prikladno da Vijeće utvrdi pravnu osnovu za određene odredbe schengenske pravne stečevine, to ne znači da one postaju suvišnima ili da im se oduzima pravna valjanost. To nema utjecaja na pravne učinke akata koji su još na snazi, a koji su doneseni na temelju tih odredaba.

(6)

Prava i obveze Danske propisani su člankom 3. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije i člancima od 1. do 5. Protokola o položaju Danske,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1.   U skladu s Prilogom Protokolu o uključivanju schengeske pravne stečevine u okvir Europske unije, schengenska pravna stečevina obuhvaća sve akte navedene u Prilogu A ovoj Odluci.

2.   Schengenska pravna stečevina, kako je navedeno u stavku 1., objavljuje se u Službenom listu Europskih zajednica, osim odredaba navedenih u članku 2. i onih odredaba koje Schengenski izvršni odbor klasificira kao „povjerljive” u vrijeme donošenja ove Odluke.

3.   Vijeće zadržava pravo kasnije objaviti i druge dijelove schengenske pravne stečevine u Službenom listu, posebno odredaba kojih se objavljivanje čini nužnim zbog javnog interesa ili koje Vijeće smatra važnima za tumačenje schengenske pravne stečevine.

Članak 2.

Nije nužno da Vijeće, djelujući u skladu s člankom 2. stavkom 1. drugim podstavkom drugom rečenicom Schengenskog protokola, utvrdi, u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora, pravnu osnovu za sljedeće odredbe i odluke koje čine dio schengenske pravne stečevine:

(a)

odredbe Konvencije potpisane u Schengenu 19. lipnja 1990. između Kraljevine Belgije, Savezne Republike Njemačke, Francuske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga i Kraljevine Nizozemske o provedbi Schengenskog sporazuma i s njim povezanog Završnog akta i izjava („Schengenska konvencija”) navedenih u 1. dijelu Priloga B;

(b)

odredbe Ugovora o pristupanju i Protokola uz Schengenski ugovor i Schengensku konvenciju s Talijanskom Republikom (potpisan u Parizu 27. studenoga 1990.), Kraljevinom Španjolskom i Portugalskom Republikom (potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991.), Helenskom Republikom (potpisan u Madridu 6. studenoga 1992.), Republikom Austrijom (potpisan u Bruxellesu 28. travnja 1995.) te Kraljevinom Danskom, Republikom Finskom i Kraljevinom Švedskom (potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996.) koje su navedene u 2. dijelu Priloga B;

(c)

odluke i izjave Izvršnog odbora koji je osnovan Schengenskom konvencijom, a koje su navedene u 3. dijelu Priloga B;

(d)

odluke Središnje skupine za čije donošenje je Skupinu ovlastio Izvršni odbor a koje su navedene u 3. dijelu Priloga B.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu odmah.

Objavljuje se u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 1999.

Za Vijeće

predsjednik

E. BULMAHN


PRILOG A

Članak 1.

SCHENGENSKA PRAVNA STEČEVINA

1.   Sporazum potpisan u Schengenu 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama.

2.   Konvencija potpisana u Schengenu 19. lipnja 1990. između Kraljevine Belgije, Savezne Republike Njemačke, Francuske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga i Kraljevine Nizozemske o provedbi Sporazuma o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, koji je potpisan u Schengenu 14. lipnja 1985., s njezinim Završnim aktima i zajedničkim izjavama.

3.   Protokoli i Sporazumi o pristupanju Sporazumima iz 1985. i 1990., kojima se provodi Konvencija s Italijom (potpisan u Parizu 27. studenoga 1990.), sa Španjolskom i Portugalom (potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991.), s Grčkom (potpisan u Madridu 6. studenoga 1992.), s Austrijom (potpisan u Bruxellesu 28. travnja 1995.), te s Danskom, Finskom i Švedskom (potpisan u Luksemburgu 19. prosinca 1996.), s njihovim Završnim aktima i izjavama.

4.   Odluke i izjave Schengenskog izvršnog odbora.

5.   Odluke Središnje skupine za čije donošenje je Skupinu ovlastio Izvršni odbor.

Odluke

SCH/Com-ex (93) 3

14.12.1993.

Administrativni i financijski dogovori

GLAVNO TAJNIŠTVO

SCH/Com-ex (93) 9

14.12.1993.

Potvrda deklaracija ministara i državnih tajnika o drogama i psihotropnim tvarima

DROGE – PRAVOSUDNA SURADNJA

SCH/Com-ex (93) 10

14.12.1993.

Potvrda deklaracija ministara i državnih tajnika od 19. lipnja 1992. i 30. lipnja 1993. o stupanju na snagu provedbene Konvencije

STUPANJE NA SNAGU

SCH/Com-ex (93) 11

14.12.1993.

Potvrda deklaracija ministara i državnih tajnika

STUPANJE NA SNAGU

SCH/Com-ex (93) 14.

14.12.1993.

Poboljšanje suradnje u praksi između pravosudnih tijela u borbi protiv trgovine drogom

DROGE –PRAVOSUDNA SURADNJA

SCH/Com-ex (93) 16

14.12.1993.

Financijske uredbe o troškovima uspostave i djelovanja Schengena – C.SIS

SIS

SCH/Com-ex (93) 21

14.12.1993.

Proširenje jedinstvene vize

VIZE

SCH/Com-ex (93) 22 Rev

14.12.1993.

Povjerljiva priroda određenih dokumenata

IZVRŠNI ODBOR

SCH/Com-ex (93) 24

14.12.1993.

Zajednički postupci za ukidanje, poništavanje i skraćivanje valjanosti jedinstvene vize

VIZE

SCH/Com-ex (94) 1 Rev 2

26.4.1994.

Mjere prilagodbe za uklanjanje prepreka i ograničenja prometnim tokovima na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama

UNUTARNJE GRANICE

SCH/Com-ex (94) 2

26.4.1994.

Izdavanje jedinstvenih viza na granicama

VIZE

SCH/Com-ex (94) 15 Rev

21.11.1994.

Uvođenje kompjutoriziranog postupka za savjetovanje središnjih vlasti kako je previđeno u članku 17. stavku 2. Provedbene konvencije

SCH/Com-ex (94) 16 Rev

21.11.1994.

Stjecanje zajedničkih ulaznih i izlaznih pečata

VANJSKE GRANICE

SCH/Com-ex (94) 17 Rev 4

22.12.1994.

Uvođenje i primjena schengenskog sustava na zračnim lukama i sletištima

ZRAČNE LUKE

SCH/Com-ex (94) 25

22.12.1994.

Razmjena statističkih podataka o izdavanju viza

VIZE

SCH/Com-ex (94) 27

22.12.1994.

Odobreni su schengenski računi 2003. i razriješen je dužnosti glavni tajnik Ekonomske unije Beneluksa

PRORAČUN – GLAVNO TAJNIŠTVO

SCH/Com-ex (94) 28 Rev

22.12.1994.

Potvrda predviđena člankom 75. za prijevoz droga i/ili psihotropnih tvari

DROGE

SCH/Com-ex (94) 29 Rev 2

22.12.1994.

Stupanje na snagu Konvencije o provedbi Sporazuma iz Schengena od 19. lipnja 1990.

STUPA NA SNAGU

SCH/Com-ex (95) PV 1 Rev

Točka 8.

Zajednička vizna politika

VIZE

SCH/Com-ex (95) 7

29.6.1995.

Izvršni odbor donosi odluku o uporabi Glavnog tajništva Beneluksa za dodjelu Faze II SIRENE programa

SIS – SIRENE II.

SCH/Com-ex (95) 20 rev 2

20.12.1995.

Odobrenje dokumenta SCH/1 (95) 40 Rev 6 o postupku za primjenu članka 2. stavka 2. Provedbene konvencije

UNUTARNJE GRANICE

SCH/Com-ex (95) 21

20.12.1995.

Brza razmjena između schengenskih država statističkih i konkretnih podataka o mogućim problemima na vanjskim granicama

VANJSKE GRANICE

SCH/Com-ex (96) 13 Rev

27.6.1996.

Načela za izdavanje schengenskih viza u skladu s člankom 30. stavkom 1. točkom (a) Provedbene konvencije

VIZE

SCH/Com-ex (96) 15 Cor 2

27.6.1996.

Izmjene financijskih i administrativnih dogovora

GLAVNO TAJNIŠTVO

SCH/Com-ex (96) 27

19.12.1996.

Izdavanje viza na granicama mornarima u tranzitu

VIZE

SCH/Com-ex (97) 2 Rev 2

25.4.1997.

Dodjeljivanje natječaja za preliminarnu studiju o SIS-u II.

SIS

SCH/Com-ex (97) 6 Rev 2

24.6.1997.

Schengenski priručnik za policijsku suradnju u području javnog reda i sigurnosti

POLICIJSKA SURADNJA

SCH/Com-ex (97) 14

7.10.1997.

Izvješće o upravljanju iz 1995. o provedbi instalacije C.SIS-a i proračun za rad

PRORAČUN - SIS

SCH/Com-ex (97) 17 Rev

15.12.1997.

Distribucijski ključ za 1998./1999.

SIS

SCH/Com-ex (97) 18

7.10.1997.

Doprinosi Norveške i Islanda operativnim troškovima SIS-a

SIS

SCH/Com-ex (97) 19

7.10.1997.

Proračun za rad C.SIS-a za 1998.

PRORAČUN - SIS

SCH/Com-ex (97) 20

7.10.1997.

Island i Norveška koriste istu viza naljepnicu

SPORAZUM O SURADNJI

SCH/Com-ex (97) 22 Rev

15.12.1997.

Proračun za Schengensko tajništvo za 1998.

PRORAČUN - TAJNIŠTVO

SCH/Com-ex (97) 24

7.10.1997.

Budućnost SIS-a

SIS

SCH/Com-ex (97) 27 Rev 4

7.10.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Italiji

STUPANJE NA SNAGU

SCH/Com-ex (97) 28 Rev 4

7.10.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Austriji

STUPANJE NA SNAGU

SCH/Com-ex (97) 29 Rev 2

7.10.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Grčkoj

STUPANJE NA SNAGU

SCH/Com-ex (97) 32

15.12.1997.

Usklađivanje vizne politike

VIZE

SCH/Com-ex (97) 33

15.12.1997.

Izmjene članka 18. financijskih propisa

PRORAČUN

SCH/Com-ex (97) 34 Rev

15.12.1997.

Provedba Zajedničkog djelovanja o jedinstvenom formatu dozvola za boravak

VIZE

SCH/Com-ex (97) 35

15.12.1997.

Izmjene financijskih propisa C.SIS-a

SIS

SCH/Com-ex (97) 38 Rev

15.12.1997.

Financijske Uredbe za Jedinicu za upravljanje

SIS

SCH/Com-ex (97) 39 Rev

15.12.1997.

Usmjeravajuća načela za dokazna sredstva i indikativne dokaze u okviru sporazuma o ponovnom prihvatu sa schengenskim državama

PONOVNI PRIHVAT

SCH/Com-ex (98) 1 Rev 2

21.4.1998.

Izvješće o aktivnostima radne grupe

SCH/Com-ex (98) 2

21.4.1998.

SIS I + projekt

PRORAČUN - SIS

SCH/Com-ex (98) 3

21.4.1998.

Izvješće o upravljanju proračunom za C.SIS za 1996.

PRORAČUN -SIS

SCH/Com-ex (98) 5

21.4.1998.

Proračun za 1998. godinu za troškove instalacije C.SIS-a

PRORAČUN -SIS

SCH/Com-ex (98) 6

21.4.1998.

Procjena proračuna za 1998. godinu za mrežu SIRENE Faza 2.

PRORAČUN -SIS

SCH/Com-ex (98) 7

21.4.1998.

Procjena proračuna za 1998. za Jedinicu za upravljanje

PRORAČUN-SIS

SCH/Com-ex (98) 8

21.4.1998.

Procjena proračuna za 1998. za Službu podrške

PRORAČUN -SIS

SCH/Com-ex (98) 9

21.4.1998.

Proračun za JSA

PRORAČUN -TAJNIŠTVO

SCH/Com-ex (98) 10

21.4.1998.

Suradnja između ugovornih stranaka na vraćanju stranaca zrakom

PONOVNI PRIHVAT

SCH/Com-ex (98) 11

21.4.1998.

C.SIS s 15/18 vezama

SIS

SCH/Com-ex (98) 12

21.4.1998.

Razmjena statistika o vizama na lokalnoj razini

VIZE

SCH/Com-ex (98) 15

23.6.1998.

Proračun za 1998. za uspostavu SIS-a

PRORAČUN - SIS

SCH/Com-ex (98) 17

23.6.1998.

Povjerljivost određenih dokumenata

SCH/Com-ex (98) 18 Rev

23.6.1998.

Mjere koje se poduzimaju prema zemljama koje stvaraju probleme vezano uz izdavanje isprava koje su potrebne za uklanjanje njihovih državljana s područja Schengena

PONOVNI PRIHVAT- VIZE

SCH/Com-ex (98) 19

23.6.1998.

Monako

VIZE-VANJSKE GRANICE-SIS

SCH/Com-ex (98) 21

23.6.1998.

Utiskivanje pečata u putovnice podnositelja zahtjeva za vizu

VIZE

SCH/Com-ex (98) 24

23.6.1998.

Sporazum o ukidanju viza (članak 20. provedbene konvencije)

VIZE

SCH/Com-ex (98) 26 def.

16.9.1998.

Osnivanje Stalnog odbora za Provedbenu konvenciju

SCH/Com-ex (98) 27

23.6.1998.

Godišnje izvješće za 1997. godinu

SCH/Com-ex (98) 29 Rev

23.6.1998.

Sveobuhvatna klauzula kojom se obuhvaća cijela tehnička schengenska pravna stečevina

SCH/Com-ex (98) 30

16.9.1998.

Procjena proračuna za 1999. za mrežu SIRENE Faza II.

SCH/Com-ex (98) 31

16.9.1998.

Procjena proračuna za 1999. za Jedinicu za upravljanje

SCH/Com-ex (98) 32

16.9.1998.

Odobrenje izvješća za 1997. godinu o troškovima mreže SIRENE Faza II.

SCH/Com-ex (98) 33

16.9.1998.

Odobrenje izvješća za 1997. godinu o troškovima Jedinice za upravljanje

SCH/Com-ex (98) 34

16.9.1998.

Odobrenje izvješća za 1997. godinu o troškovima Službe podrške

SCH/Com-ex (98) 35 Rev 2

16.9.1998.

Slanje zajedničkog izvješća državama koje su predale zahtjev za pristupanje EU-u

SCH/Com-ex (98) 37 def. 2

Plan djelovanja za borbu protiv nezakonitog useljavanja

SCH/Com-ex (98) 43 Rev

16.9.1998.

Ad hoc Odbor o Grčkoj

SCH/Com-ex (98) 44

16.12.1998.

Procjena proračuna za instalaciju C.SIS-a za 1999.godinu

SCH/Com-ex (98) 45

16.12.1998.

Procjena troškova rada C.SIS-a za 1999. godinu

SCH/Com-ex (98) 46 Rev 2

16.12.1998.

Proračun za 1999. za Zajedničko nadzorno tijelo

SCH/Com-ex (98) 47 Rev

16.12.1998.

Proračun za 1999. za Schengensko tajništvo

SCH/Com-ex (98) 49 Rev 3

16.12.1998.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Grčkoj

SCH/Com-ex (98) 50

16.12.1998.

Proračun za C.SIS za 1997. (instalacija i rad)

SCH/Com-ex (98) 51 Rev 3

16.12.1998.

Prekogranična policijska suradnja na sprečavanju i otkrivanju zločina, na zahtjev

SCH/Com-ex (98) 52

16.12.1998.

Priručnik o prekograničnoj policijskoj suradnji

SCH/Com-ex (98) 53 Rev 2

Usklađivanje vizne politike – ukidanje sivih popisa

SCH/Com-ex (98) 56

16.12.1998.

Priručnik o ispravama na koje se može utisnuti viza

SCH/Com-ex (98) 57

16.12.1998.

Uvođenje ujednačenih obrazaca za pozive, dokaze o smještaju i prihvat obveze uzdržavanja

SCH/Com-ex (98) 58 Rev

16.12.1998.

Izvješće Stalnog odbora o provedbi Provedbene konvencije u Saveznoj Republici Njemačkoj

SCH/Com-ex (98) 59 Rev

16.12.1998.

Koordinirano korištenje savjetnika za isprave

SCH/Com-ex (99) 1 Rev 2

28.4.1999.

Situacija s drogama

SCH/Com-ex (99) 3

28.4.1999.

Proračun za službu podrške za 1999.

SCH/Com-ex (99) 4

28.4.1999.

Troškovi instalacije C.SIS-a

SCH/Com-ex (99) 5

28.4.1999.

Priručnik SIRENE

SCH/Com-ex (99) 6

28.4.1999.

Situacija u telekomu

SCH/Com-ex (99) 7 Rev 2

28.4.1999.

Časnici za veze

SCH/Com-ex (99) 8 Rev 2

28.4.1999.

Isplate doušnicima

SCH/Com-ex (99) 9 Rev

28.4.1999.

Rješavanje schengenske pravne stečevine

SCH/Com-ex (99) 10

28.4.1999.

Nezakonita trgovina oružjem

SCH/Com-ex (99) 11 Rev 2

28.4.1999.

Odluka vezana uz Sporazum o suradnji u postupcima za prometne prekršaje

SCH/Com-ex (99) 13

28.4.1999.

Povlačenje starih verzija Zajedničkog priručnika i Općih konzularnih uputa i usvajanje novih verzija

SCH/Com-ex (99) 14

28.4.1999.

Priručnik o ispravama na koje se može utisnuti viza

SCH/Com-ex (99) 16 Rev 2

28.4.1999.

Odnosi Schengen - Beneluks

SCH/Com-ex (99) 17 Rev 2

28.4.1999.

Završavanje nakon 1. svibnja 1999.

SCH/Com-ex (99) 18

28.4.1999.

Poboljšanje policijske suradnje na sprječavanju i otkrivanju kaznenih djela

Deklaracije

SCH/Com-ex (93) Decl 5

14.12.1993.

Priručnik SIRENE

SCH/Com-ex (93) Decl 6

14.12.1993.

Mjere suradnje između tijela odgovornih za nadzor granica

SCH/Com-ex (93) Decl 13

14.12.1993.

Smjernice za olakšavanje međunarodne pravne pomoći u borbi protiv trgovine drogom

SCH/Com-ex (94) Decl 8

27.6.1994.

Vanjske granice

SCH/Com-ex (94) Decl 13 Rev 2

22.12.1994.

Pravni dokumenti koji se mogu prenositi izravno poštom

SCH/Com-ex (94) Decl 14 Rev

22.12.1994.

SIS

SCH/Com-ex (95) Decl 2

29.6.1995.

Policijska suradnja

SCH/Com-ex (95) Decl 3

29.6.1995.

Prekogranična policijska suradnja

SCH/Com-ex (95) Decl 4

20.12.1995.

Razmjena informacija o izdanim vizama

SCH/Com-ex (95) Decl 5

20.12.1995.

Usklađivanje naknada za vize

SCH/Com-ex (96) Decl 1

21.2.1996.

Terorizam

SCH/Com-ex (96) Decl 2 Rev

18.4.1996.

Pristup problemu narkotičkog turizma i nezakonitih tokova droga

SCH/Com-ex (96) Decl 4 Rev

18.4.1996.

Uvođenje jednakih naknada za izdavanje viza

SCH/Com-ex (96) Decl 5

18.4.1996.

Definicija pojma stranac

SCH/Com-ex (96) Decl 6 Rev 2

26.6.1996.

Deklaracija o izručenju

SCH/Com-ex (96) Decl 7 Rev

27.6.1996.

Politika transfera i ponovnog prihvata između država članica

SCH/Com-ex (97) Decl 1 Rev 3

25.4.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Italiji, Grčkoj i Austriji

SCH/Com-ex (97) Decl 4

24.6.1997.

Godišnje izvješće o stanju na vanjskim granicama država koje već primjenjuju Provedbenu konvenciju od 1. siječnja do 31. prosinca 1996.

SCH/Com-ex (97) Decl 5 Rev

24.6.1997.

Zaključci seminara održanog u Lisabonu 14. i 15. travnja 1997. o zajedničkim alternativnim mjerama koje poduzimaju pojedine države članice

SCH/Com-ex (97) Decl 6

25.4.1997.

Problemi prilikom utvrđivanja identiteta i dobivanja putnih isprava u zamjenu za putovnice

SCH/Com-ex (97) Decl 8

24.6.1997.

Pilot-projekt „putovi koji se koriste za trgovanje ukradenim vozilima”.

SCH/Com-ex (97) Decl 9

24.6.1997.

Pilot-projekti „trgovina drogom” i „nezakonito useljavanje”

SCH/Com-ex (97) Decl 10

24.6.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Italiji, Grčkoj i Austriji

SCH/Com-ex (97) Decl 11

7.10.1997.

Popis tijela koja imaju pristup SIS-u u Italiji, Austriji i Grčkoj

SCH/Com-ex (97) Decl 12

7.10.1997.

Popis središnjih tijela nadležnih za provedbu nacionalne komponente SIS-a

SCH/Com-ex (97) Decl 13 Rev 2

21.4.1998.

Otmice maloljetnika

SCH/Com-ex (97) Decl 14 Rev

15.12.1997.

Mjere prema trećim zemljama koje uzrokuju probleme kod ponovnog prihvata

SCH/Com-ex (98) Decl 1

23.6.1998.

Mreža nacionalnih stručnjaka za nezakonito useljavanje

SCH/Com-ex (98) Decl 2 Rev

16.9.1998.

Strategija za razmjenu službenika za vezu

SCH/Com-ex (98) Decl 3

16.9.1998.

Postavljanje savjetnika za isprave

SCH/Com-ex (98) Decl 7

16.12.1998.

Popis tijela u skladu s člankom 101. Provedbene konvencije

SCH/Com-ex (98) Decl 8

16.12.1998.

Postupanje s državljanima trećih zemalja koji ne zadovoljavaju uvjete za ulazak ili boravak na državnom području neke schengenske države

SCH/Com-ex (98) Decl 9

16.12.1998.

Rezultati i zaključci posjeta odabranim inozemnim predstavništvima

SCH/Com-ex (98) Decl 10

16.12.1998.

Schengenska vanjska granica: Sigurnost kao sustav integriranih sigurnosnih filtara

SCH/Com-ex (98) Decl 11 Rev

16.12.1998.

Godišnje izvješće za 1997. o stanju na schengenskim vanjskim granicama

SCH/Com-ex (99) Decl 2 Rev

28.4.1999.

Struktura SIS-a

SCH/Com-ex (99) Decl 3

28.4.1999.

Izvješće o kontroli vanjskih granica Schengena u sektoru droga

6.   Popis akata koje su, u odnosu na provedbu Konvencije, usvojila tijela na koja je Izvršni odbor prenio ovlasti odlučivanja

Odluke Središnje skupine

SCH/C (95) 122 Rev 4

31.10.1995.

Donošenje administrativnih i financijskih pravila za fazu II. mreže SIRENE

SCH/C (98) 122 Rev 5

23.2.1998.

Izmjene financijskih pravila za fazu II. mreže SIRENE

SCH/C (98) 117

27.10.1998.

Plan djelovanja za borbu protiv nezakonitog useljavanja

SCH/C (99) 25

22.3.1999.

Opća načela za plaćanje doušnicima i onima koji su se ubacili u zločinačke redove

SCH/C (95) 47 Rev

26.4.1999.

Prihvaćanje izvješća o utrošku proračuna za 1998.


PRILOG B

Članak 2.

Konvencija potpisana u Schengenu 19. lipnja 1990. između Kraljevine Belgije, Savezne Republike Njemačke, Francuske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga i Kraljevine Nizozemske o provedbi Schengenskog sporazuma:

 

Članak 2. stavak 4.

 

Članak 4. u odnosu na provjeru prtljage (1)

 

Članak 10. stavak 2.

 

Članak 19. stavak 2.

 

Članci 28. do 38. i povezane definicije (2)

 

Članak 60.

 

Članak 70.

 

Članak 74.

 

Članci 77. do 81. (3)

 

Članci 83. do 90. (3)

 

Članci 120. do 125.

 

Članci 131. do 135.

 

Članak 137.

 

Članci 139. do 142.

 

Završni akt: izjava 2.

 

Završni akt: izjave 4., 5. i 6.

 

Protokol

 

Zajednička izjava

 

Izjava ministara i državnih tajnika

1.   Protokol potpisan u Parizu 27. studenoga 1990. o pristupanju Vlade Talijanske Republike Sporazumu između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985.

2.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Parizu 27. studenoga 1990. o pristupanju Talijanske Republike Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma potpisanog 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike, njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članci 5. i 6.

 

Završni akt: I. dio

 

II. dio, Izjave 2. i 3.

 

Izjava ministara i državnih tajnika

3.   Protokol potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991. o pristupanju Vlade Kraljevine Španjolske Sporazumu između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i izmijenjenom Protokolom o pristupanju Vlade Talijanske Republike, potpisanom u Parizu 27. studenoga 1990., i s njim povezane izjave.

4.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Bonnu 25. lipnja 1991. o pristupanju Vlade Kraljevine Španjolske Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem je Talijanska Republika pristupila u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990., njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članci 5. i 6.

 

Završni akt: I. dio

 

II. dio, Izjave 2. i 3.

 

III. dio, Izjave 1., 3. i 4.

 

Izjava ministara i državnih tajnika.

5.   Protokol potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991. o pristupanju Vlade Portugalske Republike Sporazumu između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i izmijenjenom Protokolom o pristupanju Vlade Talijanske Republike, potpisanom u Parizu 27. studenoga 1990., i s njim povezane izjave.

6.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Bonnu 25. lipnja 1991. o pristupanju Vlade Portugalske Republike Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem je Talijanska Republika pristupila u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990., njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članci 7. i 8.

 

Završni akt. I. dio

 

II. dio: Izjave 2. i 3.

 

III. dio: Izjave 2., 3., 4. i 5.

 

Izjava ministara i državnih tajnika

7.   Protokol potpisan u Madridu 6. studenoga 1992., o pristupanju Vlade Helenske Republike Sporazumu između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i izmijenjenom Protokolom o pristupanju Vlade Talijanske Republike, potpisanom u Parizu 27. studenoga 1990. i Vlada Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike potpisanom u Bonnu 25. lipnja 1991. i s njim povezane izjave.

8.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Madridu 6. studenoga 1992. o pristupanju Vlade Helenske Republike Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog Sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem su pristupile Talijanska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990. i Kraljevina Španjolska i Portugalska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim u Bonnu 25. lipnja 1991. te njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članci 6. i 7.

 

Završni akt. I. dio

 

II. dio: Izjave 2., 3., 4. i 5.

 

III. dio: Izjave 1. i 3.

 

Izjava ministara i državnih tajnika

9.   Protokol potpisan u Bruxellesu 28. travnja 1995. o pristupanju Vlade Republike Austrije Sporazumu između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i izmijenjenom i dopunjenom Protokolom o pristupanju Vlade Talijanske Republike, potpisanom u Parizu 27. studenoga 1990., Vlada Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike potpisanom u Bonu 25. lipnja 1991. i Vlade Helenske Republike potpisanom u Madridu 6. studenoga 1992. i s njim povezane izjave.

10.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Bruxellesu 28. travnja 1995. o pristupanju Vlade Republike Austrije Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem su pristupile Talijanska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990., Kraljevina Španjolska i Portugalska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim u Bonnu 25. lipnja 1991. i Helenska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim u Madridu 6. studenoga 1992. te njegovog Završnoga akta:

 

Članak 1.

 

Članci 5. i 6.

 

Završni akt. I. dio

 

II. dio: Izjava 2.

 

III. dio

11.   Protokol potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996., o pristupanju Vlade Kraljevine Danske Sporazumu o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i s njim povezane izjave.

12.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Luxembourgu 19. prosinca 1996. o pristupanju Vlade Kraljevine Danske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoj 19. lipnja 1990. u Schengenu te njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članak 5. stavak 1.

 

Članci 7. i 8.

 

Završni akt. I. dio

 

II. dio: Izjava 2.

 

III. dio

 

Izjava ministara i državnih tajnika

13.   Protokol potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996., o pristupanju Vlade Republike Finske Sporazumu o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i s njim povezane izjave.

14.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Luxembourgu 19. prosinca 1996. o pristupanju Vlade Republike Finske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoj 19. lipnja 1990. u Schengenu te njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članci 6. i 7.

 

Završni akt. I. dio

 

II. dio: Izjava 2.

 

III. dio

 

Izjava ministara i državnih tajnika

15.   Protokol potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996., o pristupanju Vlade Kraljevine Švedske Sporazumu o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanom u Schengenu 14. lipnja 1985. i s njim povezane izjave.

16.   Sljedeće odredbe Sporazuma potpisanog u Luxembourgu 19. prosinca 1996. o pristupanju Kraljevine Švedske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoj 19. lipnja 1990. u Schengenu te njegovog Završnoga akta i povezanih izjava:

 

Članak 1.

 

Članci 6. i 7.

 

Konačni akt. I. dio

 

II. dio: Izjava 2.

 

III. dio

 

Izjava ministara i državnih tajnika

Odluke Izvršnog odbora

Upućivanje

Predmet

Opravdanje (4)

SCH/Com-ex (93) 3

14.12.1993.

Administrativni i financijski dogovori

(f)

SCH/Com-ex (93) 9

14.12.1993.

Potvrda deklaracija ministara i državnih tajnika o drogama i psihotropnim tvarima

(a)

SCH/Com-ex (93) 11

14.12.1993.

Potvrda deklaracija ministara i državnih tajnika

(a)

SCH/Com-ex (94) 27

22.12.1994.

Odobreni su schengenski računi za 1993. i razriješen je dužnosti glavni tajnik Ekonomske unije Beneluksa

(f)

SCH/Com-ex (95) 7

29.6.1995.

Izvršni odbor donosi odluku o uporabi Glavnog tajništva Beneluksa za dodjelu Faze II. SIRENE programa

(f)

SCH/Com-ex (96) 15 Cor 2

27.6.1996.

Izmjene financijskih i administrativnih dogovora

(f)

SCH/Com-ex (97) 14

7.10.1997.

Izvješće o upravljanju iz 1995. o provedbi instalacije C.SIS-a i proračun za rad

(b)

SCH/Com-ex (97) 17 Rev

15.12.1997.

Distribucijski ključ za 1998./1999.

(f)

SCH/Com-ex (97) 19

7.10.1997.

Proračun za rad C.SIS-a za 1998.

(b)

SCH/Com-ex (97) 20

7.10.1997.

Island i Norveška koriste istu viza naljepnicu

(e)

SCH/Com-ex (97) 22 Rev

15.12.1997.

Proračun za Schengensko tajništvo za 1998.

(f)

SCH/Com-ex (97) 27 Rev 4

7.10.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Italiji

(b)

SCH/Com-ex (97) 28 Rev 4

7.10.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Austriji

(b)

SCH/Com-ex (97) 33

15.12.1997.

Izmjene članka 18. financijskih Uredaba

(f)

SCH/Com-ex (97) 38 Rev

15.12.1997.

Financijske Uredbe za Jedinicu za upravljanje

(c)

SCH/Com-ex (98) 2

21.4.1998.

SIS I + projekt

(f)

SCH/Com-ex (98) 3

21.4.1998.

Izvješće o upravljanju proračunom za C.SIS za 1996.

(f)

SCH/Com-ex (98) 5

21.4.1998.

Proračun za 1998. godinu za troškove instalacije C.SIS-a

(f)

SCH/Com-ex (98) 6

21.4.1998.

Procjena proračuna za 1998. godinu za mrežu SIRENE Faza 2

(f)

SCH/Com-ex (98) 7

21.4.1998.

Procjena proračuna za 1998. za Jedinicu za upravljanje

(f)

SCH/Com-ex (98) 8

21.4.1998.

Procjena proračuna za 1998. za Službu podrške

(f)

SCH/Com-ex (98) 9

21.4.1998.

Proračun za JSA

(f)

SCH/Com-ex (98) 15

23.6.1998.

Proračun za 1998. za uspostavu SIS-a

PRORAČUN - SIS

(f)

SCH/Com-ex (98) 24

23.6.1998.

Sporazum o ukidanju viza (članak 20. provedbene Konvencije)

VIZE

(f)

SCH/Com-ex (98) 27

23.6.1998.

Godišnje izvješće za 1998. godinu

(f)

SCH/Com-ex (98) 30

16.9.1998.

Nacrt proračuna za 1999. za mrežu SIRENE Faza II.

(f)

SCH/Com-ex (98) 31

16.9.1998.

Procjena proračuna za 1999. za Jedinicu za upravljanje

(f)

SCH/Com-ex (98) 32

16.9.1998.

Odobrenje izvješća za 1997. godinu o troškovima mreže SIRENE Faza II.

(f)

SCH/Com-ex (98) 33

16.9.1998.

Odobrenje izvješća za 1997. godinu o troškovima Jedinice za upravljanje

(f)

SCH/Com-ex (98) 34

16.9.1998.

Odobrenje izvješća za 1996. i 1997. godinu o troškovima Službe podrške

(f)

SCH/Com-ex (98) 44

16.12.1998.

Procjena proračuna za instalaciju C.SIS-a za 1999.

(f)

SCH/Com-ex (98) 45

16.12.1998.

Procjena troškova rada C.SIS-a za 1999. godinu

(f)

SCH/Com-ex (98) 46 Rev 2

16.12.1998.

Proračun za 1999. za Zajedničko nadzorno tijelo

(f)

SCH/Com-ex (98) 47 Rev

16.12.1998.

Proračun za 1999. za Schengensko tajništvo

(f)

SCH/Com-ex (98) 50

16.12.1998.

Proračun za provedbu instalacije i rada C.SIS-a za 1997.

(f)

SCH/Com-ex (98) 58 Rev

16.12.1998.

Izvješće Stalnog odbora o provedbi Provedbene Konvencije u Saveznoj Republici Njemačkoj

(b)

SCH/Com-ex (99) 1 Rev 2

28.4.1999.

Pravna stečevina o drogama

(a)

SCH/Com-ex (99) 9 Rev

28.4.1999.

Uređivanje schengenske pravne stečevine

(b)

SCH/Com-ex (99) 16 Rev 2

28.4.1999.

Odnosi Schengen - Beneluks

(f)

SCH/Com-ex (99) 17 Rev

28.4.1999.

Zaključenje nakon 1. svibnja 1999.

(f)

Odluke Izvršnog odbora

Upućivanje

Predmet

Opravdanje (5)

SCH/Com-ex (93) Decl 5

14.12.1993.

Priručnik SIRENE

(b)

SCH/Com-ex (93) Decl 6

14.12.1993.

Mjere suradnje između tijela odgovornih za nadzor granica

(a)

SCH/Com-ex (93) Decl 13

14.12.1993.

Smjernice za olakšavanje međunarodne međusobne pomoći u borbi protiv trgovine drogom

(a)

SCH/Com-ex (94) Decl 8

27.6.1994.

Vanjske granice

(a)

SCH/Com-ex (94) Decl 13 Rev 2

22.12.1994.

Pravni dokumenti koji se mogu prenositi izravno poštom

(a)

SCH/Com-ex (94) Decl 14 Rev

22.12.1994.

SIS

(b)

SCH/Com-ex (95) Decl 2

29.6.1995.

Policijska suradnja

(a)

SCH/Com-ex (95) Decl 3

20.12.1995.

Prekogranična policijska suradnja

(a)

SCH/Com-ex (95) Decl 4

20.12.1995.

Razmjena informacija o izdanim vizama

(a)

SCH/Com-ex (95) Decl 5

20.12.1995.

Usklađivanje konzularnih naknada

(a)

SCH/Com-ex (96) Decl 1

21.2.1996.

Terorizam

(a)

SCH/Com-ex (96) Decl 2 Rev

18.4.1996.

Pristup problemu narkotičkog turizma i nezakonitih tokova droga

(a)

SCH/Com-ex (96) Decl 4 Rev

18.4.1996.

Uvođenje jednakih naknada za izdavanje viza

(a)

SCH/Com-ex (96) Decl 7 Rev

27.6.1996.

Politika transfera i ponovnog prihvata između schengenskih država

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 1. Rev 3

25.4.1997.

Godišnje izvješće za 1996.

(b)

SCH/Com-ex (97) Decl 4

24.6.1997.

Godišnje izvješće o stanju na vanjskim granicama država koje već primjenjuju Schengensku konvenciju od 1. siječnja do 31. prosinca 1996.

(b)

SCH/Com-ex (97) Decl 5 Rev

24.6.1997.

Zaključci seminara održanog u Lisabonu 14. i 15. travnja 1997. o zajedničkim alternativnim mjerama koje poduzimaju pojedine države članice

(b)

SCH/Com-ex (97) Decl 6

25.4.1997.

Problemi prilikom utvrđivanja identiteta i dobivanja putnih isprava u zamjenu za putovnice

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 8

24.6.1997.

Pilot-projekt „putovi koji se koriste za trgovanje ukradenim vozilima”.

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 9

24.6.1997.

Pilot-projekti „trgovina drogom” i „nezakonito useljavanje”

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 10

24.6.1997.

Stupanje Provedbene konvencije na snagu u Italiji, Grčkoj i Austriji

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 11

7.10.1997.

Popis tijela koja imaju pristup SIS-u u Italiji, Grčkoj i Austriji

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 12

7.10.1997.

Popis središnjih tijela nadležnih za provedbu nacionalne komponente SIS-a

(a)

SCH/Com-ex (97) Decl 14 Rev

15.12.1997.

Mjere prema trećim zemljama koje uzrokuju probleme u ponovnom prihvatu

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 1

23.6.1998.

Mreža nacionalnih stručnjaka za nezakonito useljavanje

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 2 Rev

16.9.1998.

Strategija za razmjenu službenika za vezu

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 3

16.9.1998.

Postavljanje savjetnika za isprave

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 7

16.12.1998.

Popis tijela u skladu s člankom 101. Provedbene konvencije

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 8

16.12.1998.

Postupanje s državljanima trećih zemalja koji ne zadovoljavaju uvjete za ulazak ili boravak na državnom području neke schengenske države

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 9

16.12.1998.

Rezultati i zaključci posjeta odabranim inozemnim predstavništvima

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 10

16.12.1998.

Schengenska vanjska granica: Sigurnost kao sustav integriranih sigurnosnih filtara

(a)

SCH/Com-ex (98) Decl 11 Rev

16.12.1998.

Godišnje izvješće za 1997. o stanju na schengenskim vanjskim granicama

(a)

SCH/Com-ex (99) Decl 3

28.4.1999.

Izvješće o kontroli schengenskih vanjskih granica u području droga

(a)


Odluke Središnje skupine

Upućivanje

Predmet

Opravdanje (6)

SCH/C (95) 122 Rev 4

31.10.1995.

Donošenje administrativnih i financijskih pravila za fazu II. mreže SIRENE

(f)

SCH/C (98) 122 Rev 5

23.2.1998.

Izmjene financijske Uredbe za fazu II. mreže SIRENE

(f)

SCH/C (95) 47 Rev

26.4.1999.

Prihvaćanje izvješća o utrošku proračuna za 1998.

(f)


(1)  Što se tiče provjere prtljage, članak 4. zamijenjen je Uredbom Vijeća (EEZ) 3925/91 od 19. prosinca 1991. o ukidanju kontrola i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu osoba na letovima unutar Zajednice i na prtljagu osoba na pomorskim putovanjima unutar Zajednice (SL L 374, 31.12.1991., str. 4.).

(2)  Zamijenjen Konvencijom potpisanom u Dublinu 19. lipnja 1990. o utvrđivanju države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenih u jednoj od država članica Europskih zajednica (SL C 254 19.8.1977., str 1.).

(3)  Članci 77. do 81. i 83. do 90. provedbene Konvencije zamijenjeni su Direktivom 91/477/EEZ o nadzoru kupovine i posjedovanja oružja. Ratno oružje spada pod nadležnost država članica u skladu s člankom 296. stavkom 1. točkom (b) Ugovora o Europskoj zajednici.

(4)  Objašnjenja (slova) navedena u ovom stupcu odnose se na kriterije navedene u četvrtoj uvodnoj izjavi.

(5)  Objašnjenja (slova) navedena u ovom stupcu odnose se na kriterije navedene u četvrtoj uvodnoj izjavi

(6)  Objašnjenja (slova) navedena u ovom stupcu odnose se na kriterije navedene u četvrtoj uvodnoj izjavi


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

19


31999D0436


L 176/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.05.1999.


ODLUKA VIJEĆA

od 20. svibnja 1999.

o utvrđivanju, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku od odredaba ili odluka koje čine pravnu stečevinu

(1999/436/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

djelujući na temelju članka 2. stavka 1. drugog podstavka druge rečenice Protokola uz Ugovor o Europskoj uniji i uz Ugovor o osnivanju Europske zajednice,kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije (dalje u tekstu: „Schengenski protokol”),

(1)

budući da se, u skladu s prvim podstavkom stavka 1. članka 2. Schengenskog protokola, schengenska pravna stečevina, prema definiciji u Prilogu Protokolu, od dana stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, bez odgode primjenjuje na trinaest država članica navedenih u članku 1. Protokola, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 2. stavka 2. Protokola;

(2)

budući da ništa u ovoj Odluci ne utječe na nastavak pravnih obveza koje proizlaze iz Konvencije iz 1990. godine;

(3)

budući da zadaća koju je Vijeće dobilo u skladu s člankom 2. stavkom 1. drugim podstavkom Schengenskog protokola da, djelujući jednoglasno i u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora, utvrdi pravnu osnovu za svaku odredbu ili odluku koja čini schengensku pravnu stečevinu, ima kao jedan od ciljeva utvrđivanje pravne osnovne za sve buduće prijedloge i inicijative za izmjene schengenske pravne stečevine koje, u skladu s člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom Schengenskog protokola, podliježu mjerodavnim odredbama Ugovora, uključujući one koje se odnose na vrstu akta koji će se donijeti i postupak njegova donošenja;

(4)

budući da neke odredbe Konvencije iz 1990. godine o provedbi Schengenskog sporazuma zahtijevaju od država ugovornica uvođenje određenih sankcija za njihovu djelotvornu provedbu no bez potrebe usklađivanja tih sankcija; budući da, prema tome, pravna osnova koju treba odrediti za te odredbe treba biti ona određena za pravila čija povreda mora podlijegati sankcijama no ne dovodeći u pitanje pravnu osnovu bilo koje buduće mjere kojih je cilj usklađivanje sankcija;

(5)

budući da utvrđivanje pravne osnove u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora za svaku od odredaba ili odluka koje čine schengensku pravnu stečevinu ne utječe na ispunjavanje odgovornosti nametnutih državama članicama u skladu s člankom 64. UEZ-a i člankom 33. UEU-a u odnosu na održavanje javnoga reda i čuvanje unutarnje sigurnosti;

(6)

budući da utvrđivanje pravne osnove u skladu s mjerodavnim odredbama Ugovora za sve odredbe ili odluke koje čine schengensku pravnu stečevinu ili zaključak da za takve odluke ili odredbe nije potrebna pravna osnova, ne utječe na pravo država članica da provjeravaju robu u odnosu na koju postoje određene zabrane ili ograničenja u državama članicama, a koje su usklađene s pravom Zajednice;

(7)

budući da utvrđivanje pravne osnove odredaba Konvencije iz 1990. godine o provedbi Schengenskog sporazuma u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice, posebno u odnosu na ulazak na državno područje država ugovornica ili u odnosu na izdavanje viza ne utječe na postojeća pravila koja se odnose na priznavanje valjanosti putnih isprava;

(8)

budući da su prava i obveze Danske regulirane člankom 3. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina uključuje u okvir Europske unije i člancima od 1. do 5. Protokola o položaju Danske;

(9)

budući da bi prilikom ugrađivanja schengenske pravne stečevine u Europsku uniju trebalo uzeti u obzir odnose između Protokola o položaju Danske, Protokola o gledištu Ujedinjene Kraljevine i Irske o određenim pitanjima vezanim uz Ugovor o osnivanju Europske zajednice i uz Ugovor o Europskoj uniji te Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, na temelju kojeg su propisani različiti oblici prihvaćanja i sudjelovanja u schengenskoj pravnoj stečevini i njezinom daljnjem razvoju;

(10)

budući da je samim Schengenskim protokolom predviđeno pridruživanje Republike Island i Kraljevine Norveške u provedbu schengenske pravne stečevine i njezin daljnji razvoj na temelju sporazuma potpisanog u Luxembourgu 19. prosinca 1996.

(11)

budući da akti doneseni na temelju prijedloga ili inicijative za daljnji razvoj schengenske pravne stečevine sadrže upućivanje na Schengenski protokol, kako bi se jamčila pravna sigurnost i kako bi se odredbe vezane uz Schengenski protokol mogle primjenjivati u svakom slučaju;

(12)

budući da, uzimajući u obzir članak 134. Konvencije o provedbi Schengena, uključivanje schengenske pravne stečevine u okvir Europske zajednice ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica, njihovih tijela te putnih i drugih isprava koje one izdaju,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovom se Odlukom utvrđuje pravna osnova za odredbe i odluke navedene u prilozima od A do D i od kojih se sastoji schengenska pravna stečevina, osim u odnosu na one odredbe za koje je Vijeće, djelujući u skladu s prvom rečenicom drugog podstavka stavka 1. članka 2. Schengenskog protokola, odlučilo da pravna osnova nije potrebna.

Članak 2.

Pravna osnova odredaba Konvencije potpisane u Schengenu 19. lipnja 1990. između Kraljevine Belgije, Savezne Republike Njemačke, Francuske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga i Kraljevine Nizozemske o provedbi Sporazuma o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama potpisanog u Schengenu 14. lipnja 1985. (dalje u tekstu: „Schengenski sporazum”) i s njim povezanog Završnoga akta utvrđuje se u skladu s Prilogom A.

Članak 3.

Pravna osnova za odredbe Sporazuma o pristupanju Schengenskoj konvenciji sklopljenih s Talijanskom Republikom (potpisan u Parizu 27. studenoga 1990.), Kraljevinom Španjolskom i Portugalskom Republikom (potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991.), Helenskom Republikom (potpisan u Madridu 6. studenoga 1992.), Republikom Austrijom (potpisan u Bruxellesu 28. travnja 1995.) te Kraljevinom Danskom, Republikom Finskom i Kraljevinom Švedskom (potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996.) i s njima povezanim Završnim aktima i izjavama utvrđuje se u skladu s Prilogom B.

Članak 4.

Pravna osnova za odluke i izjave Izvršnog odbora osnovanog Schengenskom konvencijom utvrđuje se u skladu s Prilogom C.

Članak 5.

Pravna osnova za akte za provedbu Schengenske konvencije koje donose tijela na koja je Izvršni odbor prenio ovlasti odlučivanja utvrđuje se u skladu s Prilogom D.

Članak 6.

U odnosu na države članice navedene u članku 1. Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, teritorijalno područje primjene odluka i odredaba schengenske pravne stečevine, za koje je Vijeće utvrdilo pravnu osnovu na temelju glave IV. dijela 3. Ugovora o osnivanju EZ-a na temelju druge rečenice stavka 1. članka 2. navedenog Protokola, te teritorijalno područje primjene mjera kojima se proširuju ili mijenjaju te odredbe i odluke, bit će ono utvrđeno člankom 138. Konvencije iz 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma i ono utvrđeno mjerodavnim odredbama instrumenata o pristupanju toj Konvenciji.

Članak 7.

Ova Odluka ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica te putovnica, putnih i osobnih isprava koje izdaju njihova tijela.

Članak 8.

Akti doneseni na temelju prijedloga ili inicijative za daljnji razvoj schengenske pravne stečevine u Preambuli sadrže upućivanje na Schengenski protokol.

Članak 9.

Ova Odluka stupa na snagu odmah. Tekst Odluke objavljuje se u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 1999.

Za Vijeće

Predsjednik

E. BULMAHN


PRILOG A

Članak 2.

Schengenska pravna stečevina

Pravna osnova EU-a

1.

Sporazum između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama od 14. lipnja 1985.

Članak 2. Schengenskog protokola

2.

Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma i s njim povezanog završnog akta i zajedničkih izjava:

 

Članak 1. osim definicije „zahtjeva za azil”, „tražitelja azila” i „obrade zahtjeva za azil”.

Definicije se primjenjuju u svim člancima Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma koji dobiva pravnu osnovu EU-a na temelju ove Odluke

Članak 2. stavak 1.

Članak 62. stavak 1. UEZ-a

Članak 2. stavci 2. i 3.

Članak 62. stavak 1. UEZ-a uz puno poštivanje odredaba članka 64. stavka 1. UEZ-a

Članak 3.

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a, uz priznanje da određivanje prirode, načina i ozbiljnosti odredaba o kažnjavanju koje zahtjeva ovaj članak ovisi o samim državama članicama

Članak 4. stavci od 1. do 3. (1)

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a u mjeri u kojoj se te odredbe odnose na provjeru osoba s ciljem odlučivanja o državljanstvu/ulazu i ne dovodeći u pitanje provjere u svrhu nacionalne sigurnosti i provjere u fiskalne svrhe, prema potrebi

Članak 5. osim stavka 1. točke (e)

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a

Članak 5. stavak 1. točka (e)

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a uz potpuno poštivanje odredaba članka 64. stavka 1. UEZ-a i priznajući da je te odredbe potrebno razumjeti u svjetlu deklaracije donesene na Međuvladinoj konferenciji iz 1996. u odnosu na članak 64. stavak 1. (bivši članak 73.L stavak 1.) UEZ-a (Deklaracija br. 19)

Članak 6.

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a: ovdje se primjenjuje i izjava iz članka 4. stavaka od 1. do 3.

Članak 7.

Članak 66. UEZ-a: u mjeri u kojoj se te odredbe odnose na provjeru osoba s ciljem odlučivanja o državljanstvu/ulazu i ne dovodeći u pitanje provjere u svrhu nacionalne sigurnosti i provjere u fiskalne svrhe, prema potrebi, i u mjeri u kojoj se te odredbe ne odnose na oblike policijske suradnje obuhvaćene odredbama glave III Provedbene konvencije iz 1990.

Članak 8.

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a: ovdje se primjenjuje i bilješka koja se odnosi na članak 4. stavke od 1. do 3.

Članak 9.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a uz potpuno poštovanje odredaba članka 64. stavka 2. UEZ-a

Članak 10. stavci od 1. do 3.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 11.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 12.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 13.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 14.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a uz priznanje da nema utjecaja na postojeća pravila o priznavanju putnih isprava

Članak 15.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 16.

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 17. stavci 1., 2. i 3. točke od (a) do (f)

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

Članak 17. stavak 3. točka (g)

Članak 63. stavak 3. UEZ-a

Članak 18.

Članak 62. stavak 2. i članak 63. stavak 3. UEZ-a

Članak 19. stavak 1.

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

Članak 19. stavci 3. i 4.

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

Članak 20.

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

Članak 21.

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

Članak 22.

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

Članak 23. stavak 1.

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

Članak 23. stavci 2., 3., 4. i 5.

Članak 62. stavak 3. i članak 63. stavak 3. UEZ-a

Članak 24.

Članak 62. stavak 3. i članak 63. stavak 3. UEZ-a

Članak 25.

Članak 62. stavak 3. i članak 63. stavak 3. UEZ-a

Članak 26.

Članak 63. stavak 3. UEZ-a, uz priznanje da određivanje prirode, načina i ozbiljnosti odredaba o kažnjavanju koje zahtijeva ovaj članak ovisi o samim državama članicama

Članak 27. stavak 1.

Članak 63. stavak 3. UEZ-a, uz priznanje da određivanje prirode, načina i ozbiljnosti odredaba o kažnjavanju koje zahtjeva ovaj članak ovisi o samim državama članicama

Članak 27. stavci 2. i 3.

Članak 30. stavak 1. i članci 31. i 34. UEU-a

Članak 39.

Članci 34. i 30. UEU-a

Članak 40.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 41.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 42.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 43.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 44.

Članci 34. i 30. stavak 1. UEU-a

Članak 45.

Članci 34. i 30. stavak 1. UEU-a

Članak 46.

Članci 34. i 30. stavak 1. UEU-a

Članak 47.

Članci 34. i 30. stavak 1. UEU-a

Članak 48.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

Članak 49.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

Članak 50.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

Članak 51.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

Članak 52.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

Članak 53.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

Članak 54.

Članci 34. i 31.UEU-a

Članak 55.

Članci 34. i 31.UEU-a

Članak 56.

Članci 34. i 31.UEU-a

Članak 57.

Članci 34. i 31.UEU-a

Članak 58.

Članci 34. i 31.UEU-a

Članak 59.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 60.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 61.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 62.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 63.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 64.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 65.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 66.

Članci 34. i 31. točka (b)UEU-a

Članak 67.

Članci 34. i 31. točka (a)UEU-a

Članak 68.

Članci 34. i 31. točka (a)UEU-a

Članak 69.

Članci 34. i 31. točka (a)UEU-a

Članak 71.

Članci 34., 30. i 31. UEU-a

Članak 72.

Članci 34. i 31. UEU-a

Članak 73.

Članci 34. i 30. stavak 1. i članak 31. UEU-a

Članak 75.

Članak 95. UEZ-a

Članak 76.

Članci 95. i 152. UEZ-a u mjeru u kojoj se te odredbe odnose samo na mjere vezane uz zakonitu trgovinu dopuštenim narkoticima, kojih je cilj djelovanje unutarnjeg tržišta i uz dužno poštivanje nadležnosti pojedinih država članica, članci 30. stavak 1. točka (a) i članak 34. UEU-a, u mjeri u kojoj se te odredbe odnose na dijelove režima provjere i provedbe država članica u odnosu na zakonite i nezakonite narkotike

Članak 82.

Članak 95. UEZ-a (2)

Članak 91.

Članak 95. UEZ-a

Članci od 92. do 119.

P.M.

Članak 126. stavci 1. i 2.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a

Članak 126. stavak 3.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a u mjeri u kojoj se odnose na razmjenu osobnih podataka u skladu s odredbama članaka 16. i 25. Schengenske konvencije iz 1990. ili na temelju Općih konzularnih uputa

Članak 126. stavak 4.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a

Članak 127.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a i Članak 95. UEZ-a; u odnosu na članak 127. stavak 1. u mjeri da se u odnosu na pojedine države članice Direktiva 95/46/EZ još ne primjenjuje na obradu osobnih podataka koji se čuvaju u ručnim sustavima arhiviranja; štoviše, primjenjuje se izjava iz članka 126. stavka 3. točaka (a), (d) i (f)

Članak 128. stavci 1. i 3.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a

Članak 128. stavak 2.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a

Članak 129.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a

Članak 130.

Članak 30. stavak 1. i članak 34. UEU-a

Članak 136.

Članak 62. stavak 2. (uzimajući u obzir Protokol uz UEZ-a iz Ugovora iz Amsterdama o vanjskim odnosima država članica u odnosu na prelaženje vanjskih granica)

Završni akt: Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskoga protokola (čitati također povezano s člankom 8. Schengenskog protokola)

Završni akt: Deklaracija 3.

Članci 30., 31. i 34. UEU-a


(1)  Što se tiče provjere prtljage, članak 4. zamjenjuje Uredba Vijeća (EEZ) br. 3925/91 od 19. prosinca 1991. o ukidanju kontrola i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu osoba na letovima unutar Zajednice i na prtljagu osoba na pomorskim putovanjima unutar Zajednice (SL L 374, 31.12.1991., str. 4.).

(2)  Članci od 77. do 81. i članci od 83.do 90. provedbene Konvencije zamjenjuju se Direktivom Vijeća 91/447/EEZ o nadzoru nad stjecanjem i posjedovanjem oružja. U skladu s člankom 296. stavkom 1. točkom (b) UEZ-a države članice nadležne su kad se radi o ratnom oružju.


PRILOG B

Članak 3.

Schengenska pravna stečevina

Pravna osnova EU-a

Sporazum potpisan u Parizu 27. studenoga 1990. o pristupanju Talijanske Republike Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike, njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati također zajedno s člankom 8. Schengenskog protokola)

Zajednička deklaracija o člancima 2. i 3. Sporazuma o pristupanju

Članak 32. UEU-a

Sporazum potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991. godine o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem je Talijanska Republika pristupila u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990., njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati zajedno također s člankom 8. Schengenskog protokola)

III. dio, Deklaracija 2.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Sporazum potpisan u Bonnu 25. lipnja 1991. o pristupanju Portugalske Republike Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem je Talijanska Republika pristupila u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990., njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Članak 5.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Članak 6.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati zajedno također s člankom 8. Schengenskog protokola)

III. dio, Deklaracija 2.

Članak 62. stavak 3. UEU-a

Sporazum potpisan u Madridu 6. studenoga 1992. o pristupanju Helenske Republike Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem su pristupile Talijanska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim u Parizu 27. studenoga 1990. te Portugalska Republika i Kraljevina Španjolska u skladu sa Sporazumom potpisanim u Bonnu 25. lipnja 1991. godine, i njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEZ-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Članak 5.

Članci 34. i 31. točka (a) UEU-a

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati zajedno također s člankom 8. Schengenskog protokola)

III. dio, Deklaracija 2.

Članak 31. točka (a) UEU-a

Sporazum potpisan u Bruxellesu 28. travnja 1995. o pristupanju Republike Austrije Konvenciji potpisanoj u Schengenu 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Ekonomske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike kojem su pristupile Talijanska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim 27. studenoga 1990., Kraljevina Španjolska i Portugalska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim 25. lipnja 1991. i Helenska Republika u skladu sa Sporazumom potpisanim 6. studenoga 1992., te njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati zajedno također s člankom 8. Schengenskog protokola)

Sporazum potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996. o pristupanju Kraljevine Danske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoj 19. lipnja 1990. u Schengenu, i njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Članak 5. stavak 2.

Članak 2. stavak 1. Schengenskog protokola

Članak 6.

Članak 2. stavak 1. Schengenskog protokola

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati također zajedno s člankom 8. Schengenskog protokola)

III. dio, Deklaracija 3.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Sporazum potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996. o pristupanju Republike Finske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoj 19. lipnja 1990. u Schengenu, i njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Članak 5.

Članak 2. stavak 1. Schengenskog protokola

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati također zajedno s člankom 8. Schengenskog protokola)

II. dio, Deklaracija 3.

Članci 34. i 31. točka b) UEU-a

Sporazum potpisan u Luxembourgu 19. prosinca 1996. o pristupanju Kraljevine Švedske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoj 19. lipnja 1990. u Schengenu, i njegov Završni akt i povezane deklaracije:

 

Članak 2.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 3.

Članci 34. i 32. UEU-a

Članak 4.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a

Članak 5.

Članak 2. stavak 1. Schengenskog protokola

II. dio, Deklaracija 1.

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola (čitati također zajedno s člankom 8. Schengenskog protokola)

II. dio, Deklaracija 3.

Članci 34. i 31. točka (b) UEU-a


PRILOG C

Članak 4.

RAZVRSTAVANJE ODLUKA I DEKLARACIJA IZVRŠNOG ODBORA

Odluke Izvršnog odbora

Odluka

Predmet

Pravna osnova EU-a

SCH/Com-ex (93) 10

14.12.1993.

Potvrda deklaracija ministara i državnih tajnika od 19. lipnja 1992. i 30. lipnja 1993. o stupanju na snagu

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola zajedno s člankom 8. Schengenskog protokola ako izjava nije postala suvišna zbog zastare ili kao posljedica nekih događaja

SCH/Com-ex (93) 14

14.12.1993.

Poboljšanje suradnje u praksi između pravosudnih tijela u borbi protiv trgovine drogom

Članak 31. točka (a) i članak 34. UEU-a

SCH/Com-ex (93) 16

14.12.1993.

Financijske Uredbe o troškovima uspostave i djelovanja Schengena

na znanje

SCH/Com-ex (93) 21

14.12.1993.

Proširenje jedinstvenih viza

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (93) 22 Rev

14.12.1993.

Povjerljivost određenih dokumenata

Članak 207. UEZ, članak 41. UEU-a

SCH/Com-ex (93) 24

14.12.1993.

Zajednički postupci za ukidanje, poništavanje i skraćivanje valjanosti jedinstvene vize

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 1 Rev 2

26.4.1994.

Mjere prilagodbe za uklanjanje prepreka i ograničenja prometnim tokovima na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama

Članak 62. stavak1. UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 2

26.4.1994.

Izdavanje jedinstvenih viza na granicama

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 15 Rev

21.11.1994.

Uvođenje kompjuteriziranog postupka za savjetovanje središnjih vlasti kako je previđeno u članku 17. stavku 2. Provedbene konvencije

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 16 Rev

21.11.1994.

Stjecanje zajedničkih ulaznih i izlaznih pečata

Članak 62. stavak 2. UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 17 Rev 4

22.12.1994.

Uvođenje i primjena schengenskog sustava na zračnim lukama i sletištima

Članak 62. stavak 2. točka (a) UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 25

22.12.1994.

Razmjena statističkih podataka o izdavanju viza

Članak 62. stavak 2. točka (b) zajedno s člankom 66. UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 28 Rev

22.12.1994.

Potvrda predviđena člankom 75. za prijevoz narkotika i/ili psihotropskih tvari

Članak 95. UEZ-a

SCH/Com-ex (94) 29 Rev 2

22.12.1994.

Stupanje na snagu Konvencije o provedbi Sporazuma iz Schengena od 19. lipnja 1990.

Članak 62. stavak 1. UEZ-a imajući na umu članak 64., stavak 1. UEZ-a

SCH/Com-ex (95) PV 1 Rev

(Točka 8.)

Zajednička vizna politika

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (95) 20 Rev 2

20.12.1995.

Odobrenje dokumenta SCH/1 (95) 40 Rev 6 o postupku za primjenu članka 2. stavka 2. Konvencije o provedbi Schengenskoga sporazuma

Članak 62. stavak 1. UEZ-a

SCH/Com-ex (95) 21

20.12.1995.

Brza razmjena između schengenskih država statističkih i konkretnih podataka o mogućim problemima na vanjskim granicama

Članak 66. UEZ-a

SCH/Com-ex (96) 13 Rev

27.6.1996.

Načela za izdavanje schengenskih viza u skladu s člankom 30. stavkom 1. točkom (a) Konvencije o provedbi Schengenskoga sporazume

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a za pitanja koja nisu pokrivena člankom 30. Provedbene konvencije

SCH/Com-ex (96) 27

19.12.1996.

Izdavanje viza na granicama mornarima u tranzitu

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (97) 2 Rev 2

25.4.1997.

Dodjeljivanje natječaja za preliminarnu studiju o SIS-u II.

na znanje

SCH/Com-ex (97) 6 Rev 2

24.6.1997.

Schengenski priručnik za policijsku suradnju u području javnog reda i sigurnosti

Članak 30. stavak 1. UEU-a

SCH/Com-ex (97) 18

7.10.1997.

Doprinos Norveške i Islanda operativnim troškovima SIS-a

na znanje

SCH/Com-ex (97) 24

7.10.1997.

Budućnost SIS-a

na znanje

SCH/Com-ex (97) 29 Rev 2

7.10.1997.

Stupanje Konvencije za provedbu Schengenskoga sporazuma na snagu u Grčkoj

Članak 2. stavak 2. Schengenskog protokola

SCH/Com-ex (97) 32

15.12.1997.

Usklađivanje vizne politike

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (97) 34 Rev

15.12.1997.

Provedba Zajedničkog djelovanja o jednoobraznom formatu dozvola za boravak

Članak 63. stavak 3. točka (a) UEZ-a

SCH/Com-ex (97) 35

15.12.1997.

Izmjene financijskih Uredbi C.SIS-a

na znanje

SCH/Com-ex (97) 39 Rev

15.12.1997.

Usmjeravajuća načela za dokazna sredstva i indikativne dokaze u okviru sporazuma o ponovnom prihvatu među schengenskim državama

Članci 62. stavak 3. i 63. stavak 3. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 1 Rev 2

21.4.1998.

Izvješće o aktivnostima radne grupe

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 10

21.4.1998.

Suradnja između ugovornih stranaka na vraćanju stranaca zrakom

Članci 62. stavak 3 i 63. stavak 3. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 11

21.4.1998.

C.SIS s 15/18 vezama

na znanje

SCH/Com-ex (98) 12

21.4.1998.

Razmjena statistika o vizama na lokalnoj razini

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 17

23.6.1998.

Povjerljivost određenih dokumenata

Članak 41. UEU-a, članak 207. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 18 Rev

23.6.1998.

Mjere koje se poduzimaju prema zemljama koje stvaraju probleme vezano uz izdavanje isprava koje su potrebne za uklanjanje njihovih državljana s područja Schengena

PONOVNI PRIHVAT - VIZE

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 19

23.6.1998.

Monako

VIZE -VANJSKE GRANICE - SIS

Članak 62. stavak 3. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 21

23.6.1998.

Utiskivanje pečata u putovnice podnositelja zahtjeva za vizu

VIZE

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ uzimajući u obzir članka 64. stavak 2. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 26 def.

16.9.1998.

Osnivanje Stalnog odbora za Konvenciju o provedbi Schengena

Članak 66. UEZ-a, članci 30. i 31. UEU-a

SCH/Com-ex (98) 29 Rev

23.6.1998.

Sveobuhvatna klauzula kojom se obuhvaća cijela tehnička schengenska pravna stečevina

Na znanje

SCH/Com-ex (98) 35 Rev 2

16.9.1998.

Slanje zajedničkog priručnika državama koje su predale zahtjev za pristupanje EU

Članak 41. UEU-a, članak 207. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 37 def. 2

16.9.1998.

Plan djelovanja za borbu protiv nezakonitog useljavanja

Članci 62. i 63. UEZ-a i članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (98) 43 Rev

16.12.1998.

Ad hoc Odbor o Grčkoj

Članak 2. zajedno s Prilogom Schengenskom protokolu

SCH/Com-ex (98) 49 Rev 3

16.12.1998.

Stupanje Konvencije za provedbu Schengenskoga sporazuma na snagu u Grčkoj

Članak 2. zajedno s Prilogom Schengenskom protokolu

SCH/Com-ex (98) 51 Rev 3

16.12.1998.

Prekogranična policijska suradnja na sprječavanju i otkrivanju zločina, na zahtjev

Članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (98) 52

16.12.1998.

Priručnik o prekograničnoj policijskoj suradnji

Članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (98) 53 Rev 2

16.12.1998.

Usklađivanje vizne politike – ukidanje sivih popisa

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a uz dužno poštivanje članka 64. stavka 2. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 56

16.12.1998.

Priručnik o ispravama na koje se može utisnuti viza

Članak 62. stavak 2. točka (b) broj ii. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 57

16.12.1998.

Uvođenje usklađenih obrazaca za pozive, dokaze o smještaju i prihvat obveze uzdržavanja

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a uz dužno poštivanje članka 64. stavka 2. UEZ-a

SCH/Com-ex (98) 59 Rev

16.12.1998.

Koordinirano postavljanje savjetnika o ispravama

Članak 62. stavak 2. točka (b) UEZ-a, članak 63. stavak 3. UEZ-a

SCH/Com-ex (99) 3

28.4.1999.

Proračun za službu podrške za 1999.

Na znanje

SCH/Com-ex (99) 4

28.4.1999.

Troškovi instalacije C.SIS-a

Na znanje

SCH/Com-ex (99) 5

28.4.1999.

Priručnik SIRENE

Na znanje

SCH/Com-ex (99) 6

28.4.1999.

Situacija u telekomu

Članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (99) 7 Rev 2

28.4.1999.

Službenici za veze

Članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (99) 8 Rev 2

28.4.1999.

Isplate doušnicima

Članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (99) 10

28.4.1999.

Nezakonita trgovina oružjem

Članak 95. UEZ-a

SCH/Com-ex (99) 11 Rev 2

28.4.1999.

Sporazum o suradnji u postupcima za cestovne prometne prekršaje

Članak 31. UEU-a

SCH/Com-ex (99) 13

28.4.1999.

Povlačenje starih verzija Zajedničkog priručnika i Općih konzularnih uputa i usvajanje novih verzija

Članci 62. i 63. UEZ-a

SCH/Com-ex (99) 14

28.4.1999.

Priručnik o ispravama na koje se može utisnuti viza

Članak 62. UEZ-a

SCH/Com-ex (99) 18

28.4.1999.

Poboljšanje policijske suradnje na sprječavanju i otkrivanju kaznenih djela

Članak 30. UEU-a

Deklaracije Izvršnog odbora

Deklaracija

Predmet

Pravna osnova EU-a

SCH/Com-ex (96) Decl 5

18.4.1996.

Utvrđenje pojma „stranca” iz treće zemlje

Na znanje

SCH/Com-ex (96) Decl 6 Rev 2

26.6.1996.

Deklaracija o izručenju

Članak 31. točka (b) UEU-a zajedno s člankom 34. UEU-a

SCH/Com-ex (97) Decl 13 Rev 2

21.4.1998.

Otmice maloljetnika

Članak 31. točka (a) UEU-a

SCH/Com-ex (96) Decl 2 Rev

28.4.1999.

Struktura SIS-a

Na znanje


PRILOG D

Članak 5.

ODLUKE SREDIŠNJE SKUPINE

Deklaracija

Predmet

Pravna osnova EU-a

SCH/Com-ex (98) 117

17.10.1997.

Plan djelovanja za borbu protiv nezakonitog useljavanja

Članci 62. i 63. UEZ-a, članak 30. UEU-a

SCH/Com-ex (99) 25

22.3.1999.

Opća načela za plaćanje doušnicima i onima koji su se ubacili u zločinačke redove

Članak 30. UEU-a


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

32


32000R2725


L 316/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.12.2000.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2725/2000

od 11. prosinca 2000.

o osnivanju sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske konvencije

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 63. stavak 1. točku (a)

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1)

budući da:

(1)

Države članice ratificirale su Ženevsku konvenciju od 28. srpnja 1951. izmijenjenu Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967., koja se odnosi na status izbjeglica.

(2)

Države članice zaključile su Konvenciju kojom se utvrđuje država odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil podnijetih u jednoj od država članica Europskih zajednica, potpisanu u Dublinu 15. lipnja 1990. (dalje u tekstu „Dublinska konvencija”) (2).

(3)

U svrhe primjene Dublinske konvencije potrebno je utvrditi identitet podnositelja zahtjeva za azil i osoba zadržanih prilikom nezakonitog prelaska vanjskih granica Zajednice. Također je poželjno, kako bi se učinkovito primijenila Dublinska konvencija, a posebno točke (c) i (e) njenog članka 10. stavka 1., dopustiti svakoj državi članici da provjeri je li stranac koji se nezakonito nalazi na njezinom državnom području podnio zahtjev za azil u drugoj državi članici.

(4)

Otisci prstiju predstavljaju važan element u utvrđivanju stvarnog identiteta takvih osoba. Potrebno je uspostaviti sustav za usporedbu njihovih podataka o otiscima prstiju.

(5)

U tu je svrhu potrebno uspostaviti sustav poznat pod nazivom „Eurodac”, koji se sastoji od središnje jedinice a koja će se osnovati u okviru Komisije i upravljati informatiziranom središnjom bazom podatka za otiske prstiju, kao i elektronskim sredstvima prijenosa između država članica i središnje baze podataka.

(6)

Također je potrebno zatražiti od država članica da odmah uzmu otiske prstiju svakog podnositelja zahtjeva za azil i svakog stranca koji je zadržan prilikom nezakonitog prelaska vanjske granice države članice, ako ima barem 14 godina.

(7)

Potrebno je utvrditi detaljna pravila o prijenosu takvih podataka o otiscima prstiju i drugih podatka u središnju bazu podataka, njihovom pohranjivanju, usporedbi s drugim podacima o otiscima prstiju, prijenosu rezultata takve usporedbe te blokiranju i brisanju pohranjenih podataka. Takva pravila mogu biti različita za različite kategorije stranaca i trebala bi biti prilagođena posebnom položaju koji oni imaju.

(8)

Stranci koji su zatražili azil u jednoj državi članici, mogu sljedećih nekoliko godina tražiti azil u drugoj državi članici. Stoga bi najduže razdoblje čuvanja podataka o otiscima prstiju u središnjoj jedinici trebalo biti razmjerno dugo. S obzirom da većina stranaca koji ostaju u Zajednici nekoliko godina stječu boravišni status kao i državljanstvo države članice, razdoblje od deset godina trebalo bi se smatrati razumnim razdobljem za pohranu podataka o otiscima prstiju.

(9)

Razdoblje pohrane trebalo bi u određenim posebnim situacijama, kada ne postoji potreba za dugotrajnom pohranom podataka o otiscima prstiju, biti kraće. Podaci o otiscima prstiju trebali bi se izbrisati odmah, nakon što stranac dobije državljanstvo države članice.

(10)

Potrebno je jasno utvrditi odgovornosti Komisije u pogledu središnje jedinice te država članica, u vezi s korištenjem podataka, sigurnosti podataka, pristupu i ispravljanju pohranjenih podataka.

(11)

Dok će izvanugovornu odgovornost Zajednice u vezi s radom sustava „Eurodac” uređivati odgovarajuće odredbe Ugovora, potrebno je utvrditi posebna pravila za izvanugovornu odgovornost država članica u vezi s radom sustava.

(12)

U skladu s načelom supsidijarnosti kako ga utvrđuje članak 5. Ugovora, cilj predloženih mjera, posebno stvaranje sustava, u okviru Komisije, za usporedbu podataka o otiscima prstiju za pomoć u provedbi politike Zajednice o azilu, ne mogu, po svojoj prirodi, dovoljno postići države članice i stoga se bolje može postići na razini Zajednice. U skladu s načelom proporcionalnosti iz već navedenog članka, ova Uredba ne prelazi granice potrebne za postizanje tog cilja.

(13)

Budući da su države članice same odgovorne za identificiranje i klasificiranje rezultata usporedbi koje je poslala središnja jedinica, kao i za zaštitu podataka o osobama prihvaćenim i priznatim kao izbjeglice i s obzirom da se ova odgovornost odnosi na posebno osjetljivo područje obrade osobnih podataka i može utjecati na ostvarivanje osobnih sloboda, postoje posebni razlozi radi kojih je Vijeće zaduženo za izvršenje određenih provedbenih ovlasti, koje se posebno odnose na usvajanje mjera kojima se osigurava sigurnost i pouzdanost takvih podataka.

(14)

Odredbe potrebne za provedbu drugih mjera ove Uredbe trebale bi se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (3).

(15)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (4) primjenjuje se na obradu osobnih podataka, koju provode države članice u okviru sustava Eurodac.

(16)

Na temelju članka 286. Ugovora, Direktiva 95/46/EZ također se primjenjuje na institucije i tijela Zajednice. S obzirom da će se središnja jedinica osnovati u okviru Komisije, Direktiva će se primijeniti i na obradu osobnih podataka koju provodi ta jedinica.

(17)

Načela iz Direktive 95/46/EZ o zaštiti prava i sloboda pojedinaca, posebno prava na privatnost, u pogledu obrade osobnih podataka, trebala bi se dopuniti ili pojasniti, posebno u određenim područjima,

(18)

Potrebno je nadzirati i ocjenjivati rad Eurodaca.

(19)

Države članice trebale bi predvidjeti sustav sankcija, kojima bi sankcionirale korištenje pohranjenih podataka iz središnje baze podataka, koje je suprotno svrsi Eurodaca.

(20)

Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, izrazile su želju da sudjeluju u usvajanju i primjeni ove Uredbe.

(21)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženog navedenim Ugovorima, Danska ne sudjeluje u usvajanju ove Uredbe te ju stoga ova Uredba ne obvezuje niti ju je dužna primjenjivati.

(22)

Potrebno je ograničiti teritorijalno područje primjene ove Uredbe kako bi bila u skladu s teritorijalnim područjem primjene Dublinske konvencije.

(23)

Ova Uredba bi poslužila kao pravna osnova za provedbu pravila koja su, s ciljem njihove brze primjene, potrebna državama članicama i Komisiji za utvrđivanje potrebnih tehničkih preduvjeta. Komisija bi trebala biti zadužena za provjeru ispunjenosti uvjeta,

DONIJELO JE OVU UREDBU

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha Eurodaca

1.   Ovime se osniva sustav pod nazivom „Eurodac”, čija je svrha pomoć pri utvrđivanju države članice, koja je prema Dublinskoj konvenciji, odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, podnesenih u državi članici te olakšavanje primjene Dublinske konvencije, pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi.

2.   Eurodac se sastoji od:

(a)

središnje jedinice, na koju se odnosi članak 3.;

(b)

računalne središnje baze podataka, u kojoj se obrađuju podaci iz članka 5. stavka 1., članka 8. stavka 2. i članka 11. stavka 2., u svrhu usporedbe podataka o otiscima prstiju podnositelja zahtjeva za azil i kategorije stranaca, navedenih u članku 8. stavku 1. i članku 11. stavku 1.;

(c)

sredstava za prijenos podataka između država članica i središnje baze podataka.

Pravila mjerodavna za Eurodac, primjenjuju se i na postupanje država članica od trenutka prijenosa podataka do središnje jedinice do korištenja rezultata usporedbe.

3.   Ne dovodeći u pitanje korištenje podataka, koje je država članica iz koje podaci potječu, namijenila za Eurodac i koji su sadržani u njezinim bazama podataka, uspostavljenim u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom, podaci o otiscima prstiju i drugi osobni podaci mogu se obraditi u Eurodacu samo u svrhe navedene u članku 15. stavku 1. Dublinske konvencije.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„Dublinska konvencija”: znači Konvencija, potpisana u Dublinu 15. lipnja 1990., kojom se utvrđuje država odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, podnesenih u jednoj od država članica Europskih zajednica;

(b)

„podnositelj zahtjeva za azil”: znači stranac koji je podnio zahtjev za azil ili u čije je ime takav zahtjev podnesen;

(c)

„država članica porijekla” znači:

i.

u pogledu podnositelja zahtjeva za azil, država članica koja šalje osobne podatke središnjoj jedinici i prima rezultate usporedbe;

ii.

kad se radi o osobi iz članka 8., država članica koja šalje osobne podatke središnjoj jedinici;

iii.

kad se radi o osobi iz članka 11., država članica koja šalje takve podatke središnjoj jedinici i prima rezultate usporedbe;

(d)

„izbjeglica” znači osoba koja je priznata kao izbjeglica u skladu sa Ženevskom konvencijom o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., koja je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967.;

(e)

„pozitivni rezultat” znači podudarnost koju je utvrdila središnja jedinica usporedbom podataka o otiscima prstiju pohranjenih u banci podataka s podacima koje je poslala država članica u pogledu neke osobe, ne dovodeći u pitanje obvezu država članica da odmah provjere rezultate usporedbe u skladu s člankom 4. stavkom 6.

2.   Pojmovi definirani u članku 2. Direktive 95/46/EZ imaju isto značenje u ovoj Uredbi.

3.   Osim ako nije drukčije navedeno, pojmovi definirani u članku 1. Dublinske konvencije imaju isto značenje u ovoj Uredbi.

Članak 3.

Središnja jedinica

1.   U okviru Komisije osniva se središnja jedinica, koja je odgovorna za rad središnje baze podataka iz članka 1. stavka 2. točke (b) u ime država članica. Središnja jedinica je opremljena računalnim sustavom za prepoznavanje otisaka prstiju.

2.   Podaci o podnositeljima zahtjeva za azil, o osobama iz članka 8. i osobama iz članka 11., koji su obrađeni u središnjoj jedinici, obrađuju se u ime države članice porijekla pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi.

3.   Središnja jedinica svako tromjesečje izrađuje statističko izvješće o svom radu, navodeći:

(a)

broj poslanih serija podataka o podnositeljima zahtjeva za azil i osoba iz članka 8. stavka 1. i članka 11. stavka 1.;

(b)

broju pozitivnih rezultata za podnositelje zahtjeva za azil, koji su podnijeli zahtjev za azil u drugoj državi članici;

(c)

broju pozitivnih rezultata za osobe iz članka 8. stavka 1., koje su naknadno podnijele zahtjev za azil;

(d)

broju pozitivnih rezultata za osobe navedene u članku 11. stavku 1., koje su prethodno podnijele zahtjev za azil u drugoj državi članici;

(e)

broju podataka o otiscima prstiju, koje je središnja jedinica trebala ponovno zatražiti od države članice iz koje podaci potječu, jer prethodno poslani podaci o otiscima prstiju nisu bili primjereni za obavljanje usporedbe korištenjem računalnog sustava za prepoznavanje otisaka prstiju.

Na kraju svake godine, izrađuje se statističko izvješće, u obliku zbirke tromjesečnih statističkih podataka od početka djelovanja Eurodaca nadalje, uključujući naznaku broja osoba koje su dobile pozitivni rezultat zaveden pod (b), (c) i (d).

Statistički podaci sadrže analizu podataka za svaku državu članicu.

4.   U skladu s postupkom utvrđenim u članku 23. stavku 2., središnja jedinica može se zadužiti sa obavljanje drugih statističkih zadataka, na osnovi podataka koje obrađuje.

POGLAVLJE II.

PODNOSITELJI ZAHTJEVA ZA AZIL

Članak 4.

Prikupljanje, slanje i usporedba otisaka prstiju

1.   Svaka država članica bez odgode uzima otiske svih prstiju svakog podnositelja zahtjeva za azil koji ima najmanje 14 godina te središnjoj jedinici odmah šalje podatke iz članka 5. stavka 1. točaka od (a) do (f). Postupak uzimanja otisaka utvrđuje se u skladu s nacionalnom praksom predmetne države članice i u skladu s odredbama iz Europske konvencije o ljudskim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

2.   Podatke iz članka 5. stavka 1. središnja jedinica odmah upisuje u središnju bazu podataka, ili, pod uvjetom da su ispunjeni odgovarajući tehnički uvjeti, podatke upisuje izravno država članica porijekla.

3.   Podatke o otiscima prstiju u smislu članka 5. stavka 1. točke (b), koje je poslala država članica, središnja jedinica uspoređuje s podacima o otiscima prstiju koje su poslale druge države članice i koji su već pohranjeni u središnjoj bazi podataka.

4.   Središnja jedinica osigurava na zahtjev države članice da usporedba iz stavka 3. pokriva podatke o otiscima prstiju koje je prethodno poslala ta država članica, uz podatke drugih država članica.

5.   Središnja jedinica odmah šalje pozitivan ili negativan rezultat usporedbe državi članici porijekla. U slučaju pozitivnog rezultata, šalju se sve serije podataka povezane s pozitivnim rezultatom, podaci navedeni u članku 5. stavku 1., a u slučaju podataka navedenih u članku 5. stavku 1. točki (b), samo ako su poslužili kao podloga za pozitivan rezultat.

Izravno slanje u državu članicu porijekla dopušteno je samo ako su ispunjeni odgovarajući tehnički uvjeti.

6.   Rezultati usporedbe odmah se provjeravaju u državi članici porijekla. Konačnu identifikaciju obavlja država članica porijekla u suradnji s državom članicom, u skladu s člankom 15. Dublinske konvencije.

Informacije primljene od središnje jedinice o drugim podacima, koji su se pokazali kao nepouzdani, brišu se ili uništavaju, čim se ustanovi njihova nepouzdanost.

7.   Provedbena pravila, kojima se utvrđuju postupci potrebni za primjenu stavaka 1. do 6., donose se u skladu s postupkom iz članka 22. stavka 1.

Članak 5.

Upis podataka

1.   U središnjoj bazi podataka upisuju se samo sljedeći podaci:

(a)

država članica porijekla, mjesto i datum podnošenja zahtjeva za azil;

(b)

podaci o otiscima prstiju;

(c)

spol;

(d)

referentni broj kojim se koristila država članica porijekla;

(e)

datum uzimanja otisaka prstiju;

(f)

datum slanja podataka središnjoj jedinici;

(g)

datum unošenja podataka u središnju bazu podataka;

(h)

podaci o primatelju(-ima) poslanih podataka i datum(i) slanja.

2.   Nakon upisa podataka u središnju bazu podataka, središnja jedinica je dužna uništiti medij koji je korišten za slanje podataka, osim ako država članica porijekla nije tražila njegov povrat.

Članak 6.

Pohrana podataka

Svaka serija podataka navedena u članku 5. stavku 1. pohranjuje se u središnjoj bazi podataka tijekom razdoblja od deset godina od datuma uzimanja otisaka prstiju.

Nakon isteka ovog razdoblja, središnja jedinica automatski briše podatke iz središnje baze podataka.

Članak 7.

Prethodno brisanje podataka

Podaci o osobi koja je stekla državljanstvo bilo koje države članice prije isteka razdoblja navedenog u članku 6. brišu se iz središnje baze podataka, u skladu s člankom 15. stavkom 3., čim država članica porijekla sazna da je osoba stekla takvo državljanstvo.

POGLAVLJE III.

STRANCI ZADRŽANI ZBOG NEZAKONITOG PRELASKA VANJSKE GRANICE

Članak 8.

Prikupljanje i slanje podataka o otiscima prstiju

1.   Svaka država članica, u skladu s jamstvima utvrđenim u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, odmah uzima otiske prstiju svih prstiju svakog stranca koji ima najmanje 14 godina i kojeg su zadržala nadležna nadzorna državna tijela zbog nezakonitog prelaska granice te države članice na kopnu, moru ili zraku, koji je došao iz treće države i koji nije vraćen.

2.   Predmetna država članica odmah šalje središnjoj jedinici sljedeće podatke za svakog stranca iz stavka 1., koji nije vraćen:

(a)

naznaku države članice porijekla, mjesta i datuma zadržavanja;

(b)

podatke o otiscima prstiju;

(c)

spol;

(d)

referentni broj koji koristi država članica porijekla;

(e)

datum uzimanja otisaka prstiju;

(f)

datum slanja podataka središnjoj jedinici.

Članak 9.

Upis podataka

1.   Podaci iz članka 5. stavka 1. točke (g) i članka 8. stavka 2. upisuju se u središnju bazu podataka.

Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 3., podaci poslani središnjoj jedinici u skladu s člankom 8. stavkom 2., upisuju se isključivo u svrhu usporedbe s podacima o podnositeljima zahtjeva za azil, naknadno poslanih središnjoj jedinici.

Središnja jedinica ne uspoređuje podatke koji su joj poslani u skladu s člankom 8. stavkom 2., s podacima koji su prethodno upisani u središnju bazu podataka niti s podacima koji su naknadno poslani središnjoj jedinici u skladu s člankom 8. stavkom 2.

2.   Primjenjuju se postupci predviđeni u drugoj rečenici članka 4. stavka 1., članku 4. stavku 2. i članku 5. stavku 2. kao i odredbe donesene u skladu s člankom 4. stavkom 7. U pogledu usporedbe podataka o podnositeljima zahtjeva za azil, naknadno poslanih središnjoj jedinici, s podacima iz stavka 1., primjenjuju se postupci predviđeni člankom 4. stavcima 3., 5. i 6.

Članak 10.

Pohranjivanje podataka

1.   Svaka serija podataka koja se odnosi na stranca iz članka 8. stavka 1. pohranjuje se u središnjoj bazi podataka tijekom dvije godine od datuma uzimanja otisaka prstiju stranca. Nakon isteka ovog razdoblja, središnja jedinica automatski briše podatke iz središnje baze podataka.

2.   Podaci koji se odnose na stranca iz članka 8. stavka 1. odmah se brišu iz središnje baze podataka u skladu s člankom 15. stavkom 3. ako država članica porijekla zna za jednu od sljedećih okolnosti i prije nego što je isteklo razdoblje od dvije godine iz stavka 1.:

(a)

strancu je izdana boravišna dozvola;

(b)

stranac je napustio državno područje države članice;

(c)

stranac je stekao državljanstvo bilo koje države članice.

POGLAVLJE IV.

STRANCI KOJI SE NEZAKONITO NALAZE U DRŽAVI ČLANICI

Članak 11.

Usporedba podataka o otiscima prstiju

1.   U svrhu provjere je li stranac koji se nezakonito nalazi na državnom području države članice prethodno podnio zahtjev za azil u drugoj državi članici, svaka država članica može poslati središnjoj jedinici bilo kakve podatke o otiscima prstiju koje je uzela od stranca koji ima najmanje 14 godina, zajedno s referentnim brojem koji koristi ta država članica.

U pravilu, postoje osnove za provjeravanje je li stranac prethodno podnio zahtjev za azil u drugoj državi članici, u slučajevima kada:

(a)

stranac izjavi da je podnio zahtjev za azil, ali ne navede u kojoj državi članici ga je podnio;

(b)

stranac ne traži azil, ali se suprotstavlja vraćanju u svoju državu porijekla te tvrdi da bi tamo bio u opasnosti; ili

(c)

na druge načine nastoji spriječiti svoje udaljavanje, odbijajući surađivati pri utvrđivanju svog identiteta, posebno tako da ne pokazuje ili pokazuje lažne osobne isprave.

2.   Kada države članice sudjeluju u postupku iz stavka 1., one središnjoj jedinici prenose podatke o otiscima prstiju koji se odnose na sve prste ili barem na kažiprste, a ako oni nedostaju, otiske svih ostalih prstiju stranca na kojeg se odnosi stavak 1.

3.   Podaci o otiscima prstiju stranca iz stavka 1. šalju se središnjoj jedinici isključivo u svrhu usporedbe s podacima o otiscima prstiju podnositelja zahtjeva za azil, koje su poslale druge države članice i podacima koji su već pohranjeni u središnjoj bazi podataka.

Podaci o otiscima prstiju takvog stranca ne upisuju se u središnjoj bazi podataka niti se uspoređuju s podacima poslanim središnjoj jedinici, u skladu s člankom 8. stavkom 2.

4.   U pogledu usporedbe podataka o otiscima prstiju poslanih u skladu s ovim člankom s podacima o otiscima prstiju podnositelja zahtjeva za azil koje su poslale druge države članice i koji su već pohranjeni u središnjoj jedinici, primjenjuju se postupci predviđeni u članku 4. stavcima 3., 5. i 6., kao i odredbe donesene u skladu s člankom 4. stavkom 7.

5.   Nakon što se rezultati usporedbe pošalju državi članici porijekla, središnja jedinica bez odgode:

(a)

briše podatke o otiscima prstiju i druge podatke koji su joj bili poslani u skladu sa stavkom 1.; i

(b)

uništava medije koje je država članica porijekla koristila za slanje podataka središnjoj jedinici, osim ako je država članica porijekla tražila njihov povrat.

POGLAVLJE V.

IZBJEGLICE S PRIZNATIM STATUSOM

Članak 12.

Blokiranje podataka

1.   Podaci o podnositeljima zahtjeva za azil koji su upisani u skladu s člankom 4. stavkom 2. blokiraju se u središnjoj bazi podataka ako ta osoba bude priznata i prihvaćena kao izbjeglica u nekoj od država članica. Takvo blokiranje provodi središnja jedinica, prema uputama države članice porijekla.

Prije donošenja odluke sukladno stavku 2., pozitivan rezultat u vezi osoba koje su u nekoj državi članici prihvaćene i priznate kao izbjeglice, neće se poslati. Središnja jedinica šalje negativni rezultat državi članici koja je zahtijevala podatke.

2.   Pet godina nakon početka djelovanja sustava Eurodac i na osnovi pouzdanih statističkih podataka koje je prikupila središnja jedinica o osobama koje su podnijele zahtjeve za azil u nekoj državi članici, nakon što su bile priznate i prihvaćene kao izbjeglice u drugoj državi članici, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora donosi se odluka, kako bi se odredilo trebaju li se podaci o osobama koje su bile priznate i prihvaćene kao izbjeglice u državi članici:

(a)

pohraniti u skladu s člankom 6., u svrhu usporedbe predviđene u članku 4. stavku 3.; ili

(b)

unaprijed izbrisati, nakon što je osoba priznata i prihvaćena kao izbjeglica.

3.   U slučaju iz stavka 2. točke (a), podaci koji su blokirani u skladu sa stavkom 1., deblokiraju se, a postupak iz stavka 1. više se ne primjenjuje.

4.   U slučaju iz stavka 2. točke (b):

(a)

središnja jedinica odmah briše podatke koji su bili blokirani u skladu sa stavkom 1.; i

(b)

podaci o osobama koje su naknadno priznate i prihvaćene kao izbjeglice brišu se u skladu s člankom 15. stavkom 3., čim država članica porijekla sazna da je osoba bila priznata i prihvaćena kao izbjeglica u jednoj od država članica.

5.   Provedbena pravila o postupku za blokiranje podataka iz stavka 1. i sakupljanje statističkih podataka iz stavka 2., usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 22. stavka 1.

POGLAVLJE VI.

KORIŠTENJE I ZAŠTITA PODATAKA TE ODGOVORNOST

Članak 13.

Odgovornost za korištenje podataka

1.   Država članica porijekla odgovorna je za osiguranje:

(a)

zakonitog uzimanja otisaka prstiju;

(b)

zakonitog slanja podataka o otiscima prstiju i drugih podataka iz članka 5. stavka 1., članka 8. stavka 2. i članka 11. stavka 2. središnjoj jedinici;

(c)

točnosti i aktualnosti podataka, u trenutku slanja u središnju jedinicu;

(d)

zakonitog upisa, pohranjivanja, ispravljanja i brisanja podataka u središnjoj bazi podataka, ne dovodeći u pitanje odgovornosti Komisije;

(e)

zakonitog korištenja rezultata usporedbe podataka o otiscima prstiju koje je poslala središnja jedinica.

2.   U skladu s člankom 14. država članica porijekla osigurava sigurnost podataka iz stavka 1. prije i tijekom slanja središnjoj jedinici kao i sigurnost podataka koje primi od središnje jedinice.

3.   Država članica porijekla je odgovorna za konačnu identifikaciju podataka u skladu s člankom 4. stavkom 6.

4.   Komisija osigurava da je upravljanje središnjom jedinicom u skladu s odredbama ove Uredbe i s njom povezanim provedbenim pravilima. Komisija posebno:

(a)

usvaja mjere kojima se osigurava da osobe koje rade u središnjoj jedinici koriste podatke, pohranjene u središnjoj bazi podataka, samo u skladu sa svrhom Eurodaca kako je utvrđeno u članku 1. stavku 1.;

(b)

osigurava da osobe koje rade u središnjoj jedinici udovoljavaju svim zahtjevima država članica koji su u skladu s ovom Uredbom u pogledu upisa, usporedbe, ispravljanja i brisanja podataka, koji su u njihovoj nadležnosti;

(c)

poduzima mjere potrebne za osiguranje sigurnosti središnje jedinice u skladu s člankom 14.;

(d)

osigurava da samo osobe koje su ovlaštene za rad u središnjoj jedinici imaju pristup podacima pohranjenim u središnjoj bazi podataka, ne dovodeći u pitanje članak 20. i ovlasti neovisnog nadzornog tijela koje će se osnovati u smislu članka 286. stavka 2. Ugovora.

Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o mjerama, koje poduzima slijedom prvog podstavka.

Članak 14.

Sigurnost

1.   Država članica porijekla poduzima potrebne mjere kako bi:

(a)

spriječila svakoj neovlaštenoj osobi pristup instalaciji u kojoj država članica provodi radnje u skladu s ciljem Eurodaca (kontrola na ulasku u instalaciju);

(b)

spriječila čitanje, kopiranje, mijenjanje ili brisanje podataka i podatkovnih medija neovlaštenim osobama u Eurodacu (kontrola podatkovnih medija);

(c)

jamčila mogućnost provjere i naknadne provjere te utvrđivanja koji su podaci upisani u Eurodac te kada i tko ih je upisao (kontrola upisivanja podataka);

(d)

spriječila neovlašteno upisivanje podataka u Eurodacu i svako neovlašteno mijenjanje ili brisanje upisanih podataka u Eurodacu (kontrola unosa podataka);

(e)

jamčila da, pri uporabi Eurodaca, ovlaštene osobe imaju pristup samo podacima koji su u okviru njihove nadležnosti (kontrola pristupa);

(f)

jamčila mogućnost provjere i utvrđivanja kojim se tijelima podaci upisani u Eurodacu mogu poslati napravama za slanje podataka (kontrola prijenosa podataka);

(g)

spriječila neovlašteno čitanje, kopiranje, mijenjanje ili brisanje podataka tijekom izravnog prijenosa podataka prema ili od središnje baze podataka i tijekom prijevoza podatkovnih medija prema ili od središnje jedinice (kontrola prijevoza).

2.   U vezi s radom središnje jedinice, Komisija je odgovorna za primjenu mjera iz stavka 1.

Članak 15.

Pristup podacima u Eurodacu te njihovo ispravljanje ili brisanje

1.   Država članica porijekla ima pristup podacima koje je poslala i koji su pohranjeni u središnjoj bazi podataka u skladu s odredbama ove Uredbe.

Nijedna država članica ne smije provoditi pretraživanja po podacima koje je poslala druga država članica, niti može primiti takve podatke, osim podataka koji su rezultat usporedbe navedene u članku 4. stavku 5.

2.   Pristup podacima pohranjenim u središnjoj bazi podatka, u skladu sa stavkom 1., imaju tijela države članice koja su imenovale same države članice. Svaka država članica dostavlja Komisiji popis tih tijela.

3.   Samo država članica porijekla ima pravo izmjene podataka koje je poslala središnjoj jedinici, ispravljanjem ili dopunom podataka, ili njihovim brisanjem, ne dovodeći u pitanje brisanje koje se provodi u skladu s člankom 6. člankom 10. stavkom 1. ili člankom 12. stavkom 4. točkom (a).

Kad država članica porijekla upisuje podatke izravno u središnju bazu podataka, može izravno izmijeniti ili izbrisati podatak.

Kad država članica porijekla ne upisuje podatak izravno u središnju bazu podataka, središnja jedinica, na zahtjev te države članice, mijenja ili briše podatak.

4.   Ako država članica ili središnja jedinica imaju razloga smatrati da su podaci pohranjeni u središnjoj bazi podataka činjenično netočni, o tome obavještavaju državu članicu porijekla, čim to bude moguće.

Ako država članica ima razloga smatrati da su podaci pohranjeni u središnjoj bazi podataka u suprotnosti s ovom Uredbom, o tome obavještava državu članicu porijekla, čim to bude moguće. Drugospomenuta provjerava odgovarajuće podatke i, ako je potrebno, odmah ih mijenja ili briše.

5.   Središnja jedinica ne prenosi niti daje na raspolaganje tijelima bilo koje treće države podatke koji su pohranjeni u središnjoj bazi podataka, osim ako je posebno ovlaštena da to učini u okviru sporazuma Zajednice o mjerilima i mehanizmima za utvrđivanje države koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil.

Članak 16.

Vođenje evidencija u središnjoj jedinici

1.   Središnja jedinica vodi evidenciju o svim aktivnostima obrade podataka u okviru središnje jedinice. Ove evidencije pokazuju svrhu pristupa, datum i vrijeme, poslane podatke, podatke korištene za ispitivanje i naziv jedinice koja unosi ili koristi podatke te imena odgovornih osoba.

2.   Takve se evidencije smiju koristiti samo za sigurnosni nadzor nad dopustivosti obrade podataka kao i osiguravanje sigurnosti podataka u skladu s člankom 14. Evidencija mora biti zaštićena odgovarajućim mjerama protiv neovlaštenog pristupa i izbrisana nakon proteka razdoblja od godine dana, ako nije potrebna u postupcima nadzora, koji su već u tijeku.

Članak 17.

Odgovornost

1.   Svaka osoba ili država članica koja je pretrpjela štetu zbog nezakonite obrade podataka ili drugog djelovanja koje nije u skladu s odredbama iz ove Uredbe, ima pravo primiti naknadu štete od države članice odgovorne za pretrpljenu štetu. Država se oslobađa od odgovornosti, u cijelosti ili djelomično, ako dokaže da nije odgovorna za okolnosti, koje su dovele do štete.

2.   Ako zbog nepoštovanja obveza države članice propisanih ovom Uredbom, nastane šteta u središnjoj bazi podataka, ta je država članica odgovorna za nastalu štetu, osim ako i onoliko koliko je Komisija propustila poduzeti primjerene mjere, kako bi spriječila nastanak štete ili kako bi ublažila njezin učinak.

3.   Zahtjeve za naknadu štete prema državi članici, za štetu iz stavaka 1. i 2. uređuju odredbe nacionalnog prava tužene države članice.

Članak 18.

Prava osoba na koje se odnosi obrada podataka

1.   Država članica porijekla obavješćuje osobu na koju se odnosi ova Uredba o:

(a)

identitetu kontrolora i njegovog zastupnika, ako takav postoji;

(b)

svrsi obrade podataka u okviru Eurodaca;

(c)

primateljima podataka;

(d)

obvezi uzimanja njegovih (njezinih) otisaka prstiju u pogledu osobe iz članka 4. ili članka 8.;

(e)

postojanju prava na pristup podacima i prava na ispravljanje podataka koji se odnose na tu osobu.

U pogledu osobe iz članka 4. ili 8., podaci iz prvog podstavka dostavljaju se prilikom uzimanja otisaka prstiju.

U pogledu osobe iz članka 11., podaci iz prvog podstavka dostavljaju se najkasnije prilikom slanja podataka o toj osobi središnjoj jedinici. Ova obveza ne postoji kada se davanje takve informacije pokaže nemogućim ili bi uključivalo nerazmjerni napor.

2.   U svakoj državi članici bilo koji nositelj podataka, u skladu sa zakonima i drugim propisima te postupcima te države, može ostvariti prava predviđena u članku 12. Direktive 95/46/EZ.

Ne dovodeći u pitanje obvezu pružanja drugih podataka, u skladu s točkom (a) članka 12. Direktive 95/46/EZ, osoba na koju se odnosi obrada podataka ima pravo biti obaviještena o tome, koji podaci o njemu su pohranjeni u središnju bazu podataka i koja država članica ih je poslala središnjoj jedinici. Takav pristup podacima može jamčiti jedino država članica.

3.   U svakoj državi članici bilo koja osoba može tražiti da se podaci koji su činjenično netočni isprave ili da se podaci koji su nezakonito upisani izbrišu. Ispravak i brisanje provode se bez neprimjerenog odugovlačenja države članice koja je poslala podatke u skladu sa svojim zakonima, drugim propisima i postupcima.

4.   Ako se prava na ispravljanje i brisanje ostvare u drugoj državi članici, a ne u državi koja je poslala podatke, državna tijela te države članice stupaju u vezu s državnim tijelima države članice ili s tijelima odgovarajućih država, tako da drugospomenute mogu provjeriti točnost podataka i zakonitost njihovog slanja te upisa u središnju bazu podataka.

5.   Ako se pokaže da su podaci pohranjeni u središnjoj bazi podataka činjenično netočni ili su bili nezakonito upisani, država članica koja ih je poslala ispravlja ih ili briše, u skladu s člankom 15. stavkom 3. Ta država članica potvrđuje nositelju podataka, u pisanom obliku, bez neprimjerenog odugovlačenja, da je poduzela sve za ispravljanje ili brisanje podataka koji se na njega odnose.

6.   Ako država članica koja je poslala podatke nije suglasna da su upisani podaci u središnjoj bazi podataka činjenično netočni ili da su bili nezakonito upisani, osobi na koju se odnosi obrada podataka u pisanom će obliku i bez neprimjerenog odugovlačenja, objasniti zašto nije spremna ispraviti ili izbrisati podatke.

Država članica osobu na koju se odnosi obrada podataka također obavješćuje o mjerama koje može poduzeti ako ne prihvati dano objašnjenje, uključujući podatke o načinu podnošenja tužbe ili, ako je primjereno, pritužbe pred nadležnim državnim tijelima ili sudovima te države članice te o financijskoj ili drugoj pomoći koja je dostupna u skladu s zakonima, drugim propisima i postupcima te države članice.

7.   Svaki zahtjev iz stavaka 2. i 3. sadrži sve potrebne pojedinosti za utvrđivanje identiteta osobe na koju se odnosi obrada podataka, uključujući otiske prstiju. Ti se podaci koriste isključivo radi ostvarivanja prava predviđenih u stavcima 2. i 3. i odmah nakon korištenja se uništavaju.

8.   Nadležna tijela država članica aktivno surađuju radi pravovremenog izvršenja prava utvrđenih u stavcima 3., 4. i 5.

9.   U svakoj državi članici, nacionalno nadzorno tijelo dužno je pomoći osobi na koju se odnosi obrada podataka, u skladu s člankom 28. stavkom 4. Direktive 95/46/EZ u ostvarenju njegovih prava.

10.   Nacionalno nadzorno tijelo države članice koja je poslala podatke, i nacionalno nadzorno tijelo države članice, u kojoj se nalazi osoba na koju se odnosi obrada podataka, pomaže toj osobi pri ostvarivanju njezinog prava na ispravljanje ili brisanje podataka, kada je za to zamoljeno te ga u vezi s tim savjetuje. Nacionalna nadzorna tijela međusobno surađuju u tu svrhu. Molbe za takvom pomoći mogu biti naslovljene na nacionalno nadzorno tijelo države članice u kojoj se nalazi osoba na koju se odnosi obrada podataka, koja zahtjev šalje tijelu države članice koja je poslala podatke. Osoba na koju se odnosi obrada podataka također može podnijeti zahtjev za pomoć i savjet zajedničkom nadzornom tijelu, u skladu s člankom 20.

11.   U svakoj državi članici bilo koja osoba može, u skladu sa zakonima, drugim propisima i postupcima te države, podnijeti tužbu ili, prema potrebi, pritužbu pred nadležnim tijelima ili sudovima države, ako mu je odbijeno pravo na pristup predviđeno u stavku 2.

12.   Bilo koja osoba može, u skladu sa zakonima, drugim propisima i postupcima države članice koja je poslala podatke, podnijeti tužbu ili, ako je potrebno, pritužbu pred nadležnim tijelima ili sudovima te države, u pogledu podatka upisanih u središnjoj bazi podataka koji se na njega odnose, kako bi ostvario svoje pravo, u skladu sa stavkom 3. Obveza nacionalnih nadzornih tijela da pomažu i, kad se to od njih traži, savjetuju nositelja podatka, u skladu sa stavkom 10., postoji tijekom cijelog postupka.

Članak 19.

Nacionalno nadzorno tijelo

1.   Svaka država članica osigurava da nacionalno nadzorno tijelo ili tijela utvrđena u skladu s člankom 28. stavkom 1. Direktive 95/46/EZ, nadziru neovisno, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, zakonitost obrade osobnih podataka, u skladu s ovom Uredbom, koju obavlja predmetna država članica, uključujući slanje podataka središnjoj jedinici.

2.   Svaka država članica osigurava da se njeno nacionalno nadzorno tijelo može savjetovati s osobama koje posjeduju dovoljno znanja u području podataka o otiscima prstiju.

Članak 20.

Zajedničko nadzorno tijelo

1.   Osniva se neovisno zajedničko nadzorno tijelo u kojem su najviše po dva predstavnika nadzornih tijela svake države članice. Svaka delegacija ima po jedan glas.

2.   Zajedničko nadzorno tijelo ima zadatak nadzirati aktivnosti središnje jedinice, kako bi se osiguralo da se obradom ili korištenjem podataka iz središnje jedinice ne povrjeđuju prava osoba na koje se odnosi obrada podataka. Osim toga, to tijelo nadzire zakonitost slanja osobnih podataka iz središnje jedinice do država članica.

3.   Zajedničko nadzorno tijelo odgovorno je za ispitivanje poteškoća u provedbi u vezi s radom Eurodaca, za ispitivanje mogućih problema prilikom provjera koje provode nacionalna nadzorna tijela i za izradu preporuka za zajedničko rješavanje postojećih problema.

4.   Zajedničkom nadzornom tijelu prilikom izvršavanja njegovih dužnosti aktivno, prema potrebi, pomažu nacionalna nadzorna tijela.

5.   Zajedničko nadzorno tijelo može se savjetovati s osobama koje imaju dovoljno znanja u području podataka o otiscima prstiju.

6.   Komisija pomaže zajedničkom nadzornom tijelu u izvršavanju njegovih zadataka, a naročito mu na zahtjev dostavlja podatke, omogućuje pristup svim dokumentima i spisima, kao i pristup podacima pohranjenim u sustavu te mu u svakom trenutku dozvoljava pristup svim njenim prostorijama.

7.   Zajedničko nadzorno tijelo jednoglasno donosi svoj poslovnik. Pomaže mu tajništvo, čiji su zadaci utvrđeni poslovnikom.

8.   Izvješća zajedničkog nadzornog tijela se objavljuju i dostavljaju tijelima kojima nacionalna nadzorna tijela podnose svoja izvješća, kao i na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji. Osim toga, zajedničko nadzorno tijelo uvijek može podnijeti primjedbe ili prijedloge za poboljšanje svojeg mandata Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

9.   Članovi zajedničkog nadzornog tijela prilikom izvršavanja svojih dužnosti ne primaju upute bilo koje vlade niti tijela.

10.   Od zajedničkog nadzornog tijela traži se mišljenje o dijelu prijedloga proračuna središnje jedinice Eurodaca koji se na njega odnosi. Njegovo mišljenje prilaže se uz prijedlog proračuna.

11.   Zajedničko nadzorno tijelo se raspušta nakon osnivanja neovisnog nadzornog tijela iz članka 286. stavka 2. Ugovora. Neovisno nadzorno tijelo zamjenjuje zajedničko nadzorno tijelo i provodi sve ovlasti, koje su mu povjerene osnivačkim aktom.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Troškovi

1.   Troškovi nastali u vezi s osnivanjem i radom središnje jedinice terete opći proračun Europske unije.

2.   Troškove nacionalnih jedinica i troškove njihovog spajanja sa središnjom bazom podataka snosi svaka država članica.

3.   Troškove prijenosa podataka iz države članice porijekla i rezultate usporedbe u tu državu snosi predmetna država.

Članak 22.

Provedbena pravila

1.   Većinom iz članka 205. stavka 2. Ugovora Vijeće usvaja provedbena pravila potrebna za:

utvrđivanje postupka iz članka 4. stavka 7.,

utvrđivanje postupka za blokiranje podatka iz članka 12. stavka 1.,

pripremu statističkih podataka iz članka 12. stavka 2.

Kada ta provedbena pravila utječu na operativne troškove koje snose države članice, Vijeće odlučuje jednoglasno.

2.   Mjere iz članka 3. stavka 4. usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2.

Članak 23.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor.

2.   U slučaju pozivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 24.

Godišnje izvješće: Nadzor i ocjenjivanje

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću godišnje izvješće o djelatnostima središnje jedinice. Godišnje izvješće sadrži podatke o upravljanju i radu Eurodaca, prema prethodno utvrđenim količinskim pokazateljima za ciljeve iz stavka 2.

2.   Komisija osigurava postojanje sustava za nadzor rada središnje jedinice u odnosu na utvrđene ciljeve, u vezi rezultata, ekonomičnosti i kvalitete usluge.

3.   Komisija redovito ocjenjuje rad središnje jedinice kako bi se utvrdilo jesu li se ciljevi postigli ekonomično i kako bi se utvrdile smjernice za poboljšanje učinkovitosti budućeg djelovanja.

4.   Godinu dana nakon početka rada Eurodaca, Komisija priprema izvješće o ocjeni rada središnje jedinice usredotočujući se na razmjer između stvarne i očekivane potražnje te na operativna i upravljačka pitanja u svjetlu iskustva, kako bi se utvrdila moguća kratkoročna poboljšanja u operativnoj praksi.

5.   Tri godine nakon početka rada Eurodaca, a zatim svakih šest godina, Komisija priprema cjelokupnu ocjenu rada Eurodaca ispitujući postignute rezultate u odnosu na utvrđene ciljeve i procjenjujući održanje temeljnih načela sustava te utvrđuje moguće posljedice na buduće djelovanje.

Članak 25.

Sankcije

Države članice osiguravaju da se primjereno sankcionira korištenje podataka iz središnje baze podataka koje nije u skladu sa svrhom Eurodaca kako je utvrđena u članku 1. stavku 1.

Članak 26.

Teritorijalna primjena

Odredbe se ove Uredbe ne primjenjuju na područja na koja se ne primjenjuje Dublinska konvencija.

Članak 27.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2.   Ova Uredba se primjenjuje i sustav Eurodac započinje s radom od dana objave Komisije u Službenom listu Europskih zajednica ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

sve države članice obavijestile su Komisiju da su uspostavile potrebne tehničke preduvjete za prijenos podataka središnjoj jedinici, u skladu s provedbenim propisima usvojenim na temelju članka 4. stavka 7. i radi postupanja u skladu s provedbenim propisima usvojenim na temelju članka 12. stavka 5.; i

(b)

Komisija je uspostavila potrebne tehničke preduvjete za početak rada središnje jedinice u skladu s provedbenim propisima usvojenim na temelju članka 4. stavka 7. i članka 12. stavka 5.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama, u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. prosinca 2000.

Za Vijeće

Predsjednik

H. VĖDRINE


(1)  SL C 189, 7.7.2000., str. 105. i str. 227. i Mišljenje dostavljeno 21. rujna 2000. (nije još objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 254, 19.8.1997., str. 1.

(3)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(4)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

42


32001D0470


L 174/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.05.2001.


ODLUKA VIJEĆA

od 28. svibnja 2001.

o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima

(2001/470/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točke c) i d), članak 66. i članak 67. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da:

(1)

Europska unija postavila si je za cilj održavanje i razvoj Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu je osigurano slobodno kretanje osoba.

(2)

Postupna uspostava toga područja te ispravno djelovanje unutarnjega tržišta podrazumijevaju potrebu poboljšavanja, pojednostavljivanja i ubrzavanja učinkovite pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima.

(3)

Plan djelovanja Vijeća i Komisije o najboljem načinu za primjenu odredaba Ugovora iz Amsterdama na područje slobode, sigurnosti i pravde (4), koji je Vijeće donijelo 3. prosinca 1998., a Europskog vijeće prihvatilo ga je 11. i 12. prosinca 1998., priznaje da jačanje pravosudne suradnje u građanskim stvarima predstavlja temeljnu fazu stvaranja Europskoga pravosudnoga područja, koje će donijeti opipljivu korist za svakoga građanina Europske unije.

(4)

Jedna od mjera predviđenih u stavku 40. akcijskoga plana jest razmatranje mogućnosti proširivanja koncepta Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima kako bi obuhvatila i građanske postupke.

(5)

U zaključcima posebnoga sastanka Europskoga vijeća, održanoga u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. preporučuje se uspostava lako dostupnoga informacijskoga sustava, koji bi održavala i ažurirala Mreža nadležnih nacionalnih tijela.

(6)

S ciljem poboljšavanja, pojednostavljivanja i ubrzavanja učinkovite pravosudne suradnje između država članica u građanskim i trgovačkim stvarima, potrebno je uspostaviti, na razini Zajednice, mrežnu strukturu za suradnju – Europsku pravosudnu mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima.

(7)

Ova tema pripada u područje primjene članaka 65. i 66. Ugovora, a mjere se moraju usvajati u skladu s odredbama članka 67.

(8)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, propisi koji uređuju njezinu uspostavu trebali bi biti utvrđeni nekim obvezujućim instrumentom prava Zajednice.

(9)

Ciljevi predloženoga djelovanja, a riječ je o poboljšavanju učinkovite pravosudne suradnje između država članica i o učinkovitome pristupu pravosuđu za osobe koje vode prekogranični spor, ne mogu biti dostatno postignuti samostalnim djelovanjem država članica nego, zbog opsega ili učinka djelovanja, mogu biti bolje postignuti na razini Zajednice. Zbog toga Zajednica može usvajati mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, na način propisan u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, opisanim u tome članku, ova Odluka ne prelazi ono što je nužno za postizanje navedenih ciljeva.

(10)

Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima, osnovana ovom Odlukom, želi olakšati pravosudnu suradnju između država članica u građanskim i trgovačkim stvarima, kako u područjima na koja se primjenjuju postojeći instrumenti, tako i u onima u kojima trenutačno ne postoji ni jedan primjenjiv instrument.

(11)

U nekim posebnim područjima, Zajednica ili međunarodni instrumenti koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima već omogućuju mehanizme suradnje. Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima ne uspostavlja niti zamjenjuje te mehanizme, nego mora u potpunosti djelovati u skladu s njima. Ova odluka, prema tome, ničime ne utječe na instrumente Zajednice ili međunarodne instrumente koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima.

(12)

Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima trebala bi biti uspostavljena u više faza, na temelju što tješnje suradnje između Komisije i država članica. Trebala bi koristiti suvremene komunikacijske i informacijske tehnologije.

(13)

Za postizanje tih ciljeva, Europsku pravosudnu mrežu u građanskim i trgovačkim stvarima moraju podupirati kontaktne točke koja odrede države članice i mora imati osigurano sudjelovanje njihovih tijela s posebnim ovlastima za pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima. Njihovi međusobni kontakti i periodični sastanci izuzetno su važni za djelovanje Mreže.

(14)

Izuzetno je važno da napori poduzeti pri uspostavi područja slobode, sigurnosti i pravde proizvedu opipljive koristi za osobe koje vode prekogranični spor. Stoga je potrebno da Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima promiče pristup pravosuđu. U tu svrhu, koristeći informacije koje dostavljaju i ažuriraju kontaktne točke, Mreža bi postupno trebala uspostaviti informacijski sustav kojemu mogu pristupati kako sveukupna javnost, tako i stručnjaci.

(15)

Ova odluka ne sprečava dostavu drugih informacija, osim onih koje su u njoj propisane, u okviru Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima te javnosti. Nabrajanje u glavi III. stoga se ne treba smatrati taksativnim.

(16)

Obrada informacija i podataka trebala bi se obavljati u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (5) i Direktivom 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija (6).

(17)

Kako bi se osiguralo da Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima bude učinkovit instrument, da koristi najbolju praksu u pravosudnoj suradnji i unutarnjem radu te da zadovolji očekivanja javnosti, trebalo bi propisati provođenje periodičnog ocjenjivanja i podnošenje prijedloga za izmjene koje se pokažu potrebnima.

(18)

Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu sa člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, u prilogu uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, objavile su da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Odluke.

(19)

Danska, u skladu sa člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, u prilogu uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, ne sudjeluje u donošenju ove Odluke i stoga nije njome vezana niti podliježe njezinoj primjeni,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

GLAVA I.

NAČELA EUROPSKE PRAVOSUDNE MREŽE U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA

Članak 1.

Uspostava

1.   Ovime se između država članica uspostavlja Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima („Mreža”).

2.   U ovoj Odluci, izraz „država članica” označava države članice, osim Danske.

Članak 2.

Sastav

1.   Mreža je sastavljena od:

a)

kontaktnih točaka koje određuju države članice, u skladu sa stavkom 2.;

b)

središnjih tijela i središnjih vlasti, utvrđenih u instrumentima Zajednice, instrumentima međunarodnoga prava čije su države članice stranke ili propisima domaćega prava u području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima.

c)

sudaca za vezu na koje se primjenjuje Zajednička akcija 96/277/PUP od 22. travnja 1996. u pogledu sustava za razmjenu sudaca za vezu, za poboljšanje pravosudne suradnje između država članica Europske unije (7), ako su zaduženi za suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima;

d)

svakoga drugoga prikladnoga pravosudnog ili upravnog tijela ovlaštenoga za pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima čije članstvo u Mreži država članica kojoj ono pripada smatra korisnim.

2.   Svaka država članica određuje kontaktnu točku. Unatoč tome, svaka država članica može odrediti ograničeni broj drugih kontaktnih točaka ako to smatra potrebnim zbog postojanja odvojenih pravnih sustava, podjele nadležnosti u domaćem pravosuđu, zadataka koji moraju biti povjereni kontaktnim točkama ili s ciljem izravnog povezivanja pravosudnih tijela koja se često bave prekograničnim sporovima s aktivnostima kontaktnih točaka.

Ako država članica odredi nekoliko kontaktnih točaka, osigurava da se među njima primjenjuju prikladni mehanizmi za koordinaciju.

3.   Države članice utvrđuju tijela iz točaka b) i c) stavka 1.

4.   Države članice određuju tijela iz točke d) stavka 1.

5.   Države članice obavješćuju Komisiju, u skladu sa člankom 20., o nazivima i potpunim adresama tijela iz stavka 1., navodeći:

a)

komunikacijska sredstva kojima ona raspolažu;

b)

jezike koje koriste; i

c)

ako je potrebno, njihove posebne dužnosti u Mreži.

Članak 3.

Zadaci i aktivnosti Mreže

1.   Mreža je odgovorna za:

a)

olakšavanje pravosudne suradnje između država članica u građanskim i trgovačkim stvarima, uključujući osmišljavanje, postupnu uspostavu i ažuriranje informacijskoga sustava za članove Mreže;

b)

osmišljavanje, postupnu uspostavu i ažuriranje informacijskoga sustava koji je dostupan javnosti.

2.   Ne dovodeći u pitanje druge instrumente Zajednice ili međunarodne instrumente koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima, Mreža razvija svoje aktivnosti u sljedeće svrhe, a posebno za:

a)

neometano provođenje postupaka s prekograničnim učinkom i olakšavanje ispunjavanja zahtjeva za pravosudnu suradnju između država članica, posebno ako nisu primjenjivi nikakvi instrumenti Zajednice ili međunarodni instrumenti;

b)

učinkovitu i praktičnu primjenu instrumenata Zajednice ili konvencija na snazi između dviju ili više država članica;

c)

uspostavu i održavanje informacijskoga sustava za javnost o pravosudnoj suradnji u građanskim i trgovačkim stvarima u Europskoj uniji, o odgovarajućim instrumentima Zajednice i međunarodnim instrumentima te o nacionalnom pravu država članica, a posebno o pristupu sudovima.

Članak 4.

Način djelovanja Mreže

Mreža svoje zadaće ispunjava posebno na sljedeće načine:

1.

olakšava odgovarajuće kontakte između tijela država članica iz članka 2. stavka 1. za obavljanje zadataka propisanih člankom 3;

2.

organizira periodične sastanke kontaktnih točaka i članova mreže u skladu s propisima iz glave II.;

3.

sastavlja i ažurira informacije o pravosudnoj suradnji u građanskim i trgovačkim stvarima i pravnim sustavima država članica iz glave III., u skladu s propisima iz te glave.

Članak 5.

Kontaktne točke

1.   Kontaktne točke nalaze se na raspolaganju tijela iz članka 2. stavka 1. točaka b) do d) za obavljanje zadataka propisanih člankom 3.

Kontaktne točke nalaze se i na raspolaganju lokalnih pravosudnih tijela u vlastitoj državi članici u iste svrhe, u skladu s propisima koje treba utvrditi svaka država članica.

2.   Kontaktne točke posebno:

a)

dostavljaju drugim kontaktnim točkama, tijelima iz članka 2. stavka 1. točaka b) do d) i lokalnim pravosudnim tijelima u svojim državama članicama, sve informacije potrebne za ispravno odvijanje pravosudne suradnje između država članica u skladu sa člankom 3., kako bi im pomogla da učinkovito pripreme zahtjeve za pravosudnu suradnju i uspostavu najprikladnijih izravnih kontakata;

b)

traže rješenja za poteškoće koje se javljaju u vezi sa zahtjevima za pravosudnu suradnju, ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 4. ovog članka niti odredbe članka 6.;

c)

olakšavaju koordinaciju obrade zahtjeva za pravosudnu suradnju u odgovarajućoj državi članici, posebno ako se veći broj zahtjeva pravosudnih tijela te države članice mora izvršiti u drugoj državi članici;

d)

surađuju pri organizaciji sastanaka iz članka 9. i sudjeluju na njima;

e)

pomažu kod pripreme i ažuriranja informacija iz glave III., a posebno u vezi informacijskoga sustava za javnost, u skladu s propisima iz te glave.

3.   Ako kontaktna točka zahtjev za pružanje informacije primi od druge članice Mreže, a na njega ne može odgovoriti, zahtjev prosljeđuje kontaktnoj točki ili članici Mreže koji će na zahtjev najbolje moći odgovoriti. Kontaktna točka ostaje na raspolaganju za bilo kakvu pomoć koja bi mogla biti korisna u kasnijim kontaktima.

4.   U područjima u kojima instrumenti Zajednice ili međunarodni instrumenti koji uređuju pravosudnu suradnju već omogućuju određivanje tijela nadležnih za olakšavanje pravosudne suradnje, kontaktne točke podnositelje zahtjeva upućuju na ta tijela.

Članak 6.

Odgovarajuća tijela u svrhe instrumenata Zajednice ili međunarodnih instrumenata koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima

1.   Uključivanje odgovarajućih tijela, predviđenih instrumentima Zajednice ili međunarodnim instrumentima koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima u Mreži ne dovode u pitanje ovlasti koje su im povjerene instrumentom kojim su ona određena.

Kontakti unutar Mreže ne dovode u pitanje redovite ili povremene kontakte između tih tijela.

2.   U svakoj državi članici, tijela predviđena instrumentima Zajednice ili međunarodnim instrumentima koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima, i kontaktne točke Mreže, uključuju se u redovitu razmjenu mišljenja i kontakata kako bi osigurala da njihova iskustva budu što više raširena.

3.   Kontaktne točke Mreže na raspolaganju su tijelima predviđenim instrumentima Zajednice ili međunarodnim instrumentima koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima i pomažu im na sve praktične načine.

Članak 7.

Poznavanje jezika u kontaktnim točkama

Za olakšavanje praktičnoga djelovanja Mreže, svaka država članica osigurava da kontaktne točke imaju odgovarajuće poznavanje službenoga jezika ustanova Europske zajednice, osim vlastitoga, budući da moraju biti sposobna za komuniciranje s kontaktnim točkama u drugim državama članicama.

Države članice olakšavaju i ohrabruju posebno učenje jezika za osoblje kontaktnih točaka i promiču razmjenu osoblja između kontaktnih točaka država članica.

Članak 8.

Komunikacijska sredstva

Kontaktne točke koriste najprikladnija tehnološka sredstva kako bi mogla što brže i učinkovitije odgovoriti na zahtjeve koji su im upućeni.

GLAVA II.

SASTANCI U OKVIRU MREŽE

Članak 9.

Sastanci kontaktnih točaka

1.   Kontaktne točke Mreže sastaju se najmanje svakih pola godine, u skladu sa člankom 12.

2.   Svaku državu članicu na tim sastancima predstavlja jedna ili više kontaktnih točaka, u čijoj pratnji mogu biti druge članice Mreže, ali ne više od četiri predstavnika po državi članici.

3.   Prvi sastanak kontaktnih točaka održava se najkasnije 1. ožujka 2003., ne dovodeći u pitanje mogućnost održavanja prethodnih pripremnih sastanaka.

Članak 10.

Svrha periodičnih sastanaka kontaktnih točaka

1.   Svrha periodičnih sastanaka kontaktnih točaka jest:

a)

omogućavanje kontaktnim točkama da se upoznaju i da razmijene iskustva, posebno s obzirom na djelovanje Mreže;

b)

omogućavanje platforme za raspravu o praktičnim i pravnim problemima na koje nailaze države članice u pravosudnoj suradnji, posebno s obzirom na primjenu mjera koje usvaja Europska zajednica;

c)

pronalaženje najbolje prakse u pravosudnoj suradnji u građanskim i trgovačkim stvarima te osiguravanje da se relevantne informacije šire unutar Mreže;

d)

razmjena podataka i gledišta, posebno s obzirom na strukturu, organizaciju i sadržaj te pristup raspoloživim informacijama iz glave III.;

e)

sastavljanje smjernica za postupno uvođenje paketa s praktičnim informacijama iz članka 15., posebno s obzirom na predmet o kojemu se radi i o obliku takvih informacijskih paketa;

f)

prepoznavanje specifičnih inicijativa, osim onih iz glave III., čiji je cilj postizanje usporedivih ciljeva.

2.   Države članice osiguravaju da se iskustvo iz služenja posebnim mehanizmima suradnje koje omogućuju instrumenti Zajednice i međunarodni instrumenti podijeli na sastancima kontaktnih točaka.

Članak 11.

Sastanci članica Mreže

1.   Sastanci otvoreni svim članicama Mreže održavaju se kako bi im omogućili međusobno upoznavanje i razmjenu iskustava, platformu za raspravu o praktičnim i pravnim problemima na koje nailaze i razmatranje specifičnih pitanja.

Mogu se održavati i sastanci s posebnim temama.

2.   Sastanci se sazivaju, ako je potrebno, u skladu sa člankom 12.

3.   Komisija, u tijesnoj suradnji s Predsjedništvom Vijeća i s državama članicama, utvrđuje maksimalni broj sudionika za svaki sastanak.

Članak 12.

Organizacija i odvijanje sastanaka Mreže

1.   Komisija, u tijesnoj suradnji s Predsjedništvom Vijeća i s državama članicama, saziva sastanke iz članaka 9. i 11. Komisija osigurava predsjedanje sastancima i potporu tajništva.

2.   Prije svakoga sastanka, Komisija priprema nacrt dnevnog reda u dogovoru s Predsjedništvom Vijeća i savjetujući se s državama članicama putem njihovih kontaktnih točaka.

3.   Dnevni red se dostavlja kontaktnim točkama prije sastanka. Ona mogu zahtijevati unošenje izmjena ili dodavanje dodatnih točaka.

4.   Poslije svakoga sastanka Komisija priprema zapisnik, koji se dostavlja kontaktnim točkama.

5.   Sastanci kontaktnih točaka i članica Mreže mogu se održavati u bilo kojoj državi članici.

GLAVA III.

INFORMACIJE RASPOLOŽIVE UNUTAR MREŽE I INFORMACIJSKI SUSTAV ZA JAVNOST

Članak 13.

Informacije koje se distribuiraju unutar Mreže

1.   Informacije koje se distribuiraju unutar Mreže uključuju:

a)

informacije iz članka 2. stavka 5.;

b)

sve dodatne informacije koje kontaktne točke smatraju korisnima za ispravno djelovanje Mreže.

2.   U svrhe odredaba stavka 1., Komisija postupno uspostavlja sigurni elektronički sustav razmjene informacija, s ograničenim pristupom, savjetujući se s kontaktnim točkama.

Članak 14.

Informacijski sustav za javnost

1.   Informacijski sustav za javnost, utemeljen na Internetu, uključujući i internetsku stranicu za Mrežu, postupno se uspostavlja u skladu s odredbama članaka 17. i 18.

2.   Informacijski sustav obuhvaća sljedeće elemente:

a)

Instrumente Zajednice koji su na snazi ili u fazi pripreme, a odnose se na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima;

b)

nacionalne mjere za primjenu, u državi članici o kojoj je riječ, instrumenata na snazi navedenih u točki a);

c)

međunarodne instrumente na snazi koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima čije su stranke države članice te izjave i rezerve dane u vezi s tim instrumentima;

d)

odgovarajuće elemente sudske prakse Zajednice u području pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima;

e)

informacijske pakete iz članka 15.

3.   U svrhe pristupa informacijama navedenim u stavku 2. točkama a) i d), Mreža treba, ako je potrebno, na svojoj stranici postaviti veze prema drugim stranicama na kojima se mogu pronaći izvorne informacije.

4.   Stranica posvećena Mreži na isti način olakšava pristup odgovarajućim incijativama za informiranje javnosti u područjima koja su s njome povezana te prema stranicama koje sadrže informacije o pravnim sustavima država članica.

Članak 15.

Informacijski paketi

1.   Informacijski paketi posvećeni su, kao prioritet, pitanjima koja se odnose na pristup pravosuđu u državama članicama i sadrže informacije o načinima za pokretanje postupka pred sudom i za korištenje pravne pomoći, ničime ne dovodeći u pitanje druge inicijative Zajednice, koje Mreža u potpunosti poštuje.

2.   Informacijski su paketi praktični i sažeti. Napisani su lako razumljivim jezikom i sadrže praktične informacije za javnost. Postupno se sastavljaju barem o sljedećim temama:

a)

načela pravnog sustava i pravosudne organizacije država članica;

b)

postupci za pokretanje postupka pred sudom, s posebnim osvrtom na tražbine male vrijednosti i sudske postupke koji im slijede, uključujući mogućnosti i postupke za ulaganje pravnog lijeka;

c)

uvjeti i postupci za korištenje pravne pomoći, uključujući opis zadataka nevladinih organizacija koje su aktivne u ovome području, uzimajući u obzir posao koji je već obavljen u okviru Dijaloga s građanima;

d)

nacionalni propisi o dostavi pismena;

e)

propisi i postupci za izvršavanje sudskih odluka donijetih u državama članicama;

f)

mogućnosti i postupci za donošenje privremenih mjera, posebno s obzirom na zapljenu imovine u svrhe izvršenja;

g)

mogućnosti alternativnog rješavanja sporova, uz naznaku o nacionalnim informacijskim i savjetodavnim centrima u okviru Mreže za izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova koja djeluje na području Zajednice;

h)

organizacija i djelovanje zanimanja u pravosuđu.

3.   Informacijski paketi, ako je potrebno, sadrže elemente odgovarajuće sudske prakse država članica.

4.   Informacijski paketi mogu sadržavati i podrobnije informacije za stručnjake.

Članak 16.

Ažuriranje informacija

Sve informacije koje se distribuiraju u okviru Mreže i javnosti u skladu sa člancima 13. do 15. redovito se ažuriraju.

Članak 17.

Uloga Komisije u informacijskom sustavu za javnost

Komisija:

1.

je odgovorna za upravljanje informacijskim sustavom za javnost

2.

postavlja, savjetujući se s kontaktnim točkama, posebnu internetsku stranicu Mreže na svojoj internetskoj stranici.

3.

dostavlja informacije o odgovarajućim aspektima prava i postupaka Zajednice, uključujući o sudskoj praksi Zajednice, u skladu s odredbama članka 14.;

4.

a)

osigurava da oblik informacijskih paketa bude dosljedan i da oni sadrže sve informacije koje Mreža smatra potrebnima;

b)

osigurava da ti informacijski paketi budu prevedeni na druge službene jezike tijela Zajednice i postavlja prijevode na stranicu posvećenu Mreži.

Članak 18.

Uloga kontaktnih točaka u informacijskome sustavu za javnost

Kontaktne točke osiguravaju da:

1.

se Komisiji dostave odgovarajuće informacije, potrebne za uspostavu i rad informacijskoga sustava;

2.

informacije u sustavu budu točne;

3.

Komisija bude odmah obaviještena o svim ažuriranjima čim za neku informaciju bude potrebna izmjena;

4.

budu postupno sastavljeni informacijski paketi koji se odnose na njihovu državu članicu, u skladu sa smjernicama iz članka 10. stavka 1. točke e);

5.

informacijski paketi postavljeni na internetskoj stranici Mreže budu što više proširene u njihovoj državi članici.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Izmjene

1.   Najkasnije 1. prosinca 2005. i najmanje svakih pet godina nakon toga datuma, Komisija Europskome parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Direktive na temelju informacija koje dostavljaju kontaktne točke. Ako je potrebno, uz izvješće se prilažu prijedlozi o prilagodbama.

2.   U izvješću se posebno razmatra, između ostalih relevantnih pitanja, mogućnost izravnog pristupa javnosti kontaktnim točkama Mreže, pristup i uključivanje zaposlenih u pravosuđu u djelovanje Mreže te sinergijsko djelovanje s Mrežom za izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova koja djeluje na razini Zajednice. U izvješću se razmatra i veza između kontaktnih točaka Mreže i nadležnih tijela predviđenih instrumentima Zajednice i međunarodnim instrumentima koji se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima.

Članak 20.

Uspostava temeljnih sastavnih dijelova Mreže

Najkasnije 1. lipnja 2002., države članice Komisiji dostavljaju informacije iz članka 2. stavka 5.

Članak 21.

Datum primjene

Ova se Odluka primjenjuje od 1. prosinca 2002., osim članaka 2. i 20., koji se primjenjuju od datuma slanja ove Odluke državama članicama kojima je upućena.

Ova se Odluka upućuje državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. svibnja 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

T. BODSTRÖM


(1)  SL C 29 E, 30.1.2001., str. 281.

(2)  Mišljenje od 5.4.2001. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 139, 11.5.2001., str. 6.

(4)  SL C 19, 23.1.1999., str. 1.

(5)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(6)  SL L 24, 30.1.1998., str. 1.

(7)  SL L 105, 27.4.1996. str. 1.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

49


32001L0055


L 212/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.07.2001.


DIREKTIVA VIJEĆA 2001/55/EZ

od 20. srpnja 2001.

o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 63. stavak 2. točke (a) i (b),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (4),

budući da:

(1)

Priprema zajedničke politike o azilu, uključujući zajedničke europske aranžmane vezane uz azil, sastavni je dio cilja Europske unije da postupno uspostavi područje slobode, sigurnosti i pravde otvoreno onima koji, prisiljeni okolnostima, legitimno traže zaštitu u Europskoj uniji.

(2)

Slučajevi masovnog priljeva raseljenih osoba koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla postaju sve brojniji u Europi posljednjih godina. U takvim slučajevima može biti potrebno uspostaviti posebne programe koji će im omogućiti neposrednu privremenu zaštitu.

(3)

U zaključcima koji se odnose na osobe raseljene zbog sukoba u bivšoj Jugoslaviji, a koje su usvojili ministri odgovorni za imigraciju na svojim sastancima u Londonu 30. studenoga i 1. prosinca 1992. te u Kopenhagenu 1. i 2. lipnja 1993., države članice i institucije Zajednice izrazile su svoju zabrinutost zbog položaja raseljenih osoba.

(4)

Dana 25. rujna 1995. Vijeće je usvojilo Rezoluciju o podjeli tereta s obzirom na prihvat i boravište raseljenih osoba (5), a 4. ožujka 1996. godine usvojilo je Odluku 96/198/PUP o postupku uzbunjivanja i postupanja u izvanrednim situacijama radi podjele obveza u pogledu prihvaćanja i boravišta raseljenih osoba (6);

(5)

Plan djelovanja Vijeća i Komisije od 3. prosinca 1998. (7) predviđa brzo usvajanje, u skladu s Ugovorom iz Amsterdama, minimalnih standarda za dodjelu privremene zaštite raseljenim osobama iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla te mjera za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba.

(6)

Dana 27. svibnja 1999. Vijeće je usvojilo zaključke o raseljenim osobama s Kosova. Ti zaključci pozivaju Komisiju i države članice da izvuku pouku iz svog odgovora na kosovsku krizu s ciljem utvrđivanja mjera u skladu s Ugovorom.

(7)

Europsko vijeće je na posebnoj sjednici održanoj u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. potvrdilo potrebu postizanja sporazuma o pitanju privremene zaštite raseljenih osoba na temelju solidarnosti među državama članicama.

(8)

Stoga je potrebno utvrditi minimalne standarde za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba i poduzeti mjere za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba.

(9)

Ti standardi i mjere povezani su i međusobno ovisni zbog učinkovitosti, dosljednosti i solidarnosti, a posebno s ciljem uklanjanja opasnosti od sekundarnih kretanja. Stoga bi ih trebalo usvojiti kao jedinstveni pravni instrument.

(10)

Ta bi privremena zaštita trebala biti usklađena s međunarodnim obvezama država članica u pogledu izbjeglica. Ona posebno ne smije pretpostavljati priznavanje statusa izbjeglica u skladu sa Ženevskom konvencijom o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967., koji su ratificirale sve države članice.

(11)

Trebalo bi poštovati mandat Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice u pogledu izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita i primijeniti Deklaraciju br. 17, priloženu Završnom aktu uz Ugovor iz Amsterdama, o članku 63. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, koji predviđa savjetovanje s Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice i ostalim odgovarajućim međunarodnim organizacijama o politici azila.

(12)

Iz same prirode minimalnih standarda proizlazi da države članice imaju ovlast uvesti ili zadržati povoljnije odredbe za osobe koje uživaju privremenu zaštitu u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba.

(13)

S obzirom na izniman značaj odredaba utvrđenih ovom Direktivom s ciljem rješavanja pitanja masovnog ili neizbježnog masovnog priljeva raseljenih osoba iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla, ponuđena zaštita trebala bi biti ograničenog trajanja.

(14)

Postojanje masovnog priljeva raseljenih osoba trebalo bi utvrditi Odlukom Vijeća, koja bi trebala biti obvezujuća u svim državama članicama u vezi s raseljenim osobama na koje se Odluka primjenjuje. Također bi trebalo utvrditi uvjete isteka Odluke.

(15)

Trebalo bi utvrditi obveze država članica u pogledu uvjeta prihvata i boravka osoba koje uživaju privremenu zaštitu u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba. Te bi obveze trebale biti pravične i trebale bi ponuditi odgovarajuću razinu zaštite osobama na koje se odnose.

(16)

U vezi s postupanjem prema osobama koje uživaju privremenu zaštitu u skladu s ovom Direktivom, države članice dužne su poštovati obveze iz instrumenata međunarodnog prava koje su preuzele, a kojima se zabranjuje diskriminacija.

(17)

Države bi članice trebale, sporazumno s Komisijom, provoditi odgovarajuće mjere kako bi se pri obradi osobnih podataka poštovali standardi zaštite predviđeni Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (8).

(18)

Trebalo bi utvrditi pravila kojima se uređuje pristup postupku dobivanja azila u okviru privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba, u skladu s međunarodnim obvezama država članica i u skladu s Ugovorom.

(19)

Trebalo bi predvidjeti načela i mjere kojima se uređuje povratak u zemlju podrijetla te mjere koje države članice trebaju poduzeti u pogledu osoba čija je privremena zaštita prestala.

(20)

Trebalo bi predvidjeti mehanizam solidarnosti čiji je cilj doprinijeti postizanju uravnoteženog napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata raseljenih osoba u slučaju masovnog priljeva. Mehanizam bi se trebao sastojati od dva dijela. Prvi je financijski, a drugi se tiče samog prihvata raseljenih osoba u državama članicama.

(21)

Provedba privremene zaštite trebala bi biti popraćena upravnom suradnjom između država članica u suradnji s Komisijom.

(22)

Potrebno je utvrditi kriterije za isključivanje određenih osoba iz privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba.

(23)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve predloženog djelovanja, naime uspostavljanje minimalnih standarda za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te mjere za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i preuzimanju posljedica prihvata tih osoba, nego ih se zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je naveden u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je naveden u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(24)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina izvijestila je u svom pismu od 27. rujna 2000. o svojoj želji da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Direktive.

(25)

U skladu s člankom 1. navedenog Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive. Sukladno tome i ne dovodeći u pitanje članak 4. spomenutog Protokola, odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na Irsku.

(26)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te, stoga, nije vezana njome niti se ona na nju primjenjuje,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Cilj ove Direktive jest utvrditi minimalne standarde za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla te promicati uravnotežene napore država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„privremena zaštita” znači izvanredni postupak kojim se u slučaju masovnog priljeva ili neizbježnog masovnog priljeva raseljenih osoba iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju podrijetla predviđa neodgodiva i privremena zaštita za takve osobe, posebno ako postoji i rizik od toga da se sustavom azila neće moći riješiti priljev bez negativnih posljedica za njegovo uspješno djelovanje, u interesu dotičnih osoba i drugih osoba koje traže zaštitu;

(b)

„Ženevska konvencija” znači Konvencija od 28. srpnja 1951. o statusu izbjeglica kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967. godine;

(c)

„raseljene osobe” znači državljani treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji su bili prisiljeni napustiti svoju zemlju ili regiju podrijetla, ili koji su bili evakuirani, posebno na poziv međunarodnih organizacija, i koji se ne mogu vratiti u sigurne i trajne uvjete zbog situacije koja vlada u njihovoj zemlji a koji mogu biti obuhvaćeni područjem primjene članka 1.A Ženevske konvencije ili drugih međunarodnih ili nacionalnih instrumenata kojima se dodjeljuje međunarodna zaštitu, a posebno:

i.

osobe koje su pobjegle s područja oružanih sukoba ili endemičnog nasilja;

ii.

osobe koje su u ozbiljnoj opasnosti, ili osobe koje su bile žrtve, sustavnog ili općeg kršenja svojih ljudskih prava;

(d)

„masovni priljev” znači dolazak u Zajednicu velikog broja raseljenih osoba koje potječu iz određene zemlje ili zemljopisnog područja, bez obzira na to da li je njihov dolazak u Zajednicu bio spontan ili potpomognut, primjerice programom evakuacije;

(e)

„izbjeglice” znači državljani treće zemlje ili osobe bez državljanstva u smislu članka 1.A Ženevske konvencije;

(f)

„maloljetne osobe bez pratnje” znači državljani treće zemlje ili osobe bez državljanstva mlađi od osamnaest godina, koji dolaze na državno područje država članica bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njih prema zakonu ili običaju, za vrijeme dok nisu stavljeni pod skrb takve osobe, ili maloljetne osobe koje su ostavljene bez pratnje nakon ulaska na državno područje država članica;

(g)

„boravišna dozvola” znači svaka dozvola ili odobrenje koje su izdala tijela države članice u obliku koji se predviđa zakonodavstvom te države, a kojim se državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva dopušta boravak na njezinom državnom području;

(h)

„jamac” znači državljanin treće zemlje koji uživa privremenu zaštitu u državi članici u skladu s odlukom donesenom na temelju članka 5., a koji želi da mu se pridruže članovi njegove ili njezine obitelji.

Članak 3.

1.   Privremena zaštita ne pretpostavlja priznavanje statusa izbjeglice prema Ženevskoj konvenciji.

2.   Države članice primjenjuju privremenu zaštitu uz primjereno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te svojih obveza u pogledu zabrane protjerivanja.

3.   Odobravanje, provođenje i prestanak privremene zaštite podliježe redovitim savjetovanjima s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i drugim odgovarajućim međunarodnim organizacijama.

4.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na osobe koje su pod privremenom zaštitom prije njezinog stupanja na snagu.

5.   Ova Direktiva ne utječe na isključivo pravo država članica da usvoje ili zadrže povoljnije uvjete za osobe pod privremenom zaštitom.

POGLAVLJE II.

Trajanje i provedba privremene zaštite

Članak 4.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 6., privremena zaštita traje godinu dana. Osim ako je prekinuta u skladu s uvjetima iz članka 6. stavka 1. točke (b), trajanje se može automatski produžiti za šest mjesečnih razdoblja, a može trajati najviše godinu dana.

2.   Kada razlozi za privremenu zaštitu i dalje postoje, Vijeće može odlučiti kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, koja također razmatra svaki zahtjev države članice za podnošenjem prijedloga Vijeću, o produljenju privremene zaštite u trajanju od najviše godinu dana.

Članak 5.

1.   Postojanje masovnog priljeva raseljenih osoba utvrđuje se Odlukom Vijeća koja je donesena kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, koja također razmatra svaki zahtjev države članice za podnošenjem prijedloga Vijeću.

2.   Prijedlog Komisije uključuje barem:

(a)

opis posebnih skupina osoba na koje će se privremena zaštita primjenjivati;

(b)

datum na koji će privremena zaštita stupiti na snagu;

(c)

procjenu opsega kretanja raseljenih osoba.

3.   Odluka Vijeća ima učinak uvođenje privremene zaštite za raseljene osobe na koje se ona odnosi, u svim državama članicama, u skladu s odredbama ove Direktive. Odluka uključuje barem:

(a)

opis posebnih skupina osoba na koje će se privremena zaštita primjenjivati;

(b)

datum na koji će privremena zaštita stupiti na snagu;

(c)

podatke dobivene od država članica o njihovim prihvatnim kapacitetima;

(d)

podatke od Komisije, UNHCR-a i drugih odgovarajućih međunarodnih organizacija.

4.   Odluka Vijeća temelji se na:

(a)

ispitivanju situacije i opsega kretanja raseljenih osoba;

(b)

procjeni preporučljivosti odobravanja privremene zaštite uzimajući u obzir mogućnosti za pružanje pomoći u nuždi i djelovanje na terenu ili neprimjerenost takvih mjera;

(c)

podacima dobivenima od država članica, Komisije, UNHCR-a i drugih odgovarajućih međunarodnih organizacija.

5.   O Odluci Vijeća obavješćuje se Europski parlament.

Članak 6.

1.   Privremena zaštita prestaje:

(a)

kada istekne najdulje dopušteno vrijeme ili

(b)

u bilo kojem trenutku, Odlukom Vijeća donesenom kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, koja također razmatra svaki zahtjev države članice za podnošenjem prijedloga Vijeću.

2.   Odluka Vijeća temelji se na utvrđivanju činjenice da je situacija u zemlji podrijetla takva da dopušta siguran i trajan povratak osoba kojima je odobrena privremena zaštita uz primjereno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te obveza država članica u pogledu zabrane protjerivanja. O Odluci Vijeća obavješćuje se Europski parlament.

Članak 7.

1.   Države članice mogu proširiti primjenu privremene zaštite predviđene ovom Direktivom na dodatne kategorije raseljenih osoba pored onih na koje se primjenjuje Odluka Vijeća predviđena člankom 5., kada su te osobe raseljene iz istih razloga i iz iste zemlje ili regije podrijetla. O tome bez odlaganja obavješćuju Vijeće i Komisiju.

2.   Odredbe članaka 24., 25. i 26. ne primjenjuju se na korištenje mogućnosti iz stavka 1., uz iznimku strukturne podrške iz Europskog fonda za izbjeglice osnovanog Odlukom 2000/596/EZ (9), u skladu s uvjetima propisanim u toj Odluci.

POGLAVLJE III.

Obveze država članica prema osobama koje uživaju privremenu zaštitu

Članak 8.

1.   Države članice donose potrebne mjere kako bi se osobama koje uživaju privremenu zaštitu osigurale boravišne dozvole za cjelokupno vrijeme trajanja zaštite. U tu se svrhu izdaju isprave ili drugi ekvivalentni dokazi.

2.   Bez obzira na razdoblje valjanosti boravišnih dozvola iz stavka 1., tretman koji države članice odobravaju osobama koje uživaju privremenu zaštitu ne smije biti manje povoljan od onog koji je određen člancima od 9. do 16.

3.   Države članice prema potrebi osiguravaju osobama kojima će dopustiti ulazak na svoje državno područje za potrebe privremene zaštite sve pogodnosti za dobivanje potrebnih viza, uključujući tranzitne vize. Formalnosti moraju biti svedene na najmanju moguću mjeru zbog žurnosti situacije. Vize trebaju biti besplatne ili njihovi troškovi svedeni na najmanju moguću mjeru.

Članak 9.

Države članice osiguravaju osobama koje uživaju privremenu zaštitu dokument, sastavljen na jeziku koji će one vjerojatno razumjeti, u kojem su jasno određene odredbe o privremenoj zaštiti koje se na njih odnose.

Članak 10.

Kako bi se omogućila učinkovita primjena Odluke Vijeća iz članka 5., države članice navode osobne podatke iz Priloga II. točke (a) koji se odnose na osobe koje uživaju privremenu zaštitu na njihovom državnom području.

Članak 11.

Država članica ponovno prima osobu koja uživa privremenu zaštitu na njezinom državnom području ako se ta osoba zadržava ili pokušava neovlašteno ući na državno područje druge države članice tijekom razdoblja obuhvaćenog Odlukom Vijeća iz članka 5. Države članice mogu, na temelju bilateralnih sporazuma, odlučiti da se ovaj članak ne primjenjuje.

Članak 12.

Države članice ovlašćuju osobe koje uživaju privremenu zaštitu, tijekom razdoblja koje ne premašuje trajanje privremene zaštite, da se bave nesamostalnim ili samostalnim djelatnostima, podložno pravilima koja se primjenjuju na to zanimanje, i da sudjeluju u aktivnostima kao što su obrazovne mogućnosti za odrasle, strukovno osposobljavanje i stjecanje praktičnog radnog iskustva. Zbog politika tržišta rada, države članice mogu dati prednost građanima EU-a i građanima država koje obvezuje Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru te državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici i primaju naknadu za nezaposlene. Primjenjuje se opći zakon koji je na snazi u državama članicama, koji se primjenjuje na plaće, pristup sustavima socijalne sigurnosti u vezi s nesamostalnim ili samostalnim djelatnostima te ostali uvjeti zapošljavanja.

Članak 13.

1.   Države članice osiguravaju da osobe koje uživaju privremenu zaštitu imaju pristup primjerenom smještaju ili, prema potrebi, da dobiju sredstva kako bi osigurale smještaj.

2.   Države članice osiguravaju da osobe koje uživaju privremenu zaštitu dobiju potrebne pomoći u smislu socijalne skrbi i sredstava za život ako takve osobe nemaju dostatne resurse te zdravstvenu zaštitu. Ne dovodeći u pitanje stavak 4., pomoć potrebna za zdravstvenu zaštitu uključuje barem hitnu pomoć i osnovno liječenje bolesti.

3.   Kada se osobe koje uživaju privremenu zaštitu obavljaju nesamostalne ili samostalne djelatnosti, prilikom utvrđivanja predložene razine pomoći uzima se u obzir njihova sposobnost ispunjavanja vlastitih potreba.

4.   Države članice osiguravaju neophodnu medicinsku ili drugu pomoć osobama koje uživaju privremenu zaštitu, a koje imaju posebne potrebe, kao što su maloljetne osobe bez pratnje ili osobe koje su pretrpjele mučenje, silovanje ili druge teške oblike psihičkog, fizičkog ili seksualnog nasilja.

Članak 14.

1.   Države članice odobravaju osobama mlađim od 18 godina koje uživaju privremenu zaštitu pristup obrazovnom sustavu pod jednakim uvjetima kao i državljanima države članice domaćina. Države članice mogu odrediti da takav pristup mora biti ograničen na državni obrazovni sustav.

2.   Odraslim osobama koje uživaju privremenu zaštitu države članice mogu dopustiti pristup sustavu općeg obrazovanja.

Članak 15.

1.   Za potrebe ovog članka, u slučajevima u kojima su obitelji već postojale u zemlji podrijetla, ali su bile razdvojene zbog okolnosti povezanih s masovnim priljevom, sljedeće se osobe smatraju dijelom obitelji:

(a)

bračni drug jamca ili njegov/njezin nevjenčani partner/nevjenčana partnerica s kojom/kojim je u stabilnoj vezi kada zakonodavstvo ili praksa dotične države članice tretira nevjenčane parove na način usporediv s bračnim parovima u svom zakonu o strancima; maloljetna nevjenčana djeca jamca ili njegovog/njezinog bračnog druga, bez obzira na to jesu li rođena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici ili su usvojena;

(b)

ostali bliski rođaci koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu u trenutku kad su nastupili događaji koji su doveli do masovnog priljeva, a koji su u to vrijeme bili potpuno ili uglavnom ovisni o jamcu.

2.   U slučajevima kada različiti članovi obitelji uživaju privremenu zaštitu u različitim državama članicama, države članice spajaju članove obitelji ako utvrde da su oni obuhvaćeni opisom iz stavka 1. točke (a), uzimajući u obzir želju navedenih članova obitelji. Države članice mogu spojiti članove obitelji ako utvrde da su oni obuhvaćeni opisom iz stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir, u svakom pojedinačnom slučaju, izuzetnu patnju s kojom bi se te osobe suočile kada ne bi došlo do spajanja.

3.   Ako jamac uživa privremenu zaštitu u jednoj državi članici, a jedan ili više članova obitelji još se uvijek ne nalazi u državi članici, ona država članica u kojoj jamac uživa privremenu zaštitu spaja s jamcem članove obitelji kojima je potrebna zaštita kada je utvrdila da su ti članovi obitelji obuhvaćeni opisom iz stavka 1. točke (a). Država članica može članove obitelji kojima je potrebna zaštita spojiti s jamcem kada je utvrdila da su ti članovi obitelji obuhvaćeni opisom iz stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir, u svakom pojedinačnom slučaju, izuzetnu patnju s kojom bi se te osobe suočile kada ne bi došlo do spajanja.

4.   Prilikom primjene ovog članka, države članice uzimaju u obzir najbolje interese djeteta.

5.   Dotične države članice donose odluku, uzimajući u obzir članke 25. i 26., o tome u kojoj će državi članici doći do spajanja.

6.   Spojenim članovima obitelji odobravaju se boravišne dozvole za vrijeme trajanja privremene zaštite. U tu se svrhu izdaju isprave ili drugi ekvivalentni dokazi. Premještanje članova obitelji na državno područje neke druge države članice radi spajanja obitelji na temelju stavka 2. dovodi do povlačenja izdanih boravišnih dozvola i prestanka obveza prema dotičnim osobama u pogledu privremene zaštite u državi članici iz koje odlaze.

7.   Provedba ovog članka u praksi može uključivati suradnju s dotičnim međunarodnim organizacijama.

8.   Država članica na zahtjev druge države članice osigurava podatke, kako je određeno u Prilogu II., o osobi pod privremenom zaštitom koji su potrebni radi rješavanja pitanja na temelju ovog članka.

Članak 16.

1.   Države članice u najkraćem mogućem roku poduzimaju mjere kojima će maloljetnim osobama bez pratnje koje uživaju privremenu zaštitu osigurati potrebno zastupanje putem zakonskog skrbnika ili, prema potrebi, zastupanje putem organizacije koja je odgovorna za skrb o maloljetnicima i njihovu dobrobit, ili bilo kakvo drugo odgovarajuće zastupanje.

2.   Tijekom trajanja privremene zaštite, države članice osiguravaju da se maloljetne osobe bez pratnje smjeste:

(a)

kod odraslih rođaka;

(b)

kod udomiteljske obitelji;

(c)

u prihvatnim centrima s posebnim pogodnostima za maloljetnike, ili u nekom drugom obliku smještaja pogodnom za maloljetnike;

(d)

kod osobe koja je brinula o djetetu tijekom bijega.

Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi omogućile smještaj. Države članice osiguravaju suglasnost dotične odrasle osobe ili dotičnih odraslih osoba. Stajališta djeteta uzimaju se u obzir u skladu s dobi i zrelošću djeteta.

POGLAVLJE IV.

Pristup postupku dobivanja azila u okviru privremene zaštite

Članak 17.

1.   Osobama koje uživaju privremenu zaštitu mora se omogućiti da u svakom trenutku podnesu zahtjev za azil.

2.   Razmatranje svakog zahtjeva za azil koji nije obrađen prije isteka razdoblja privremene zaštite dovršava se po završetku tog razdoblja.

Članak 18.

Primjenjuju se kriteriji i mehanizmi odlučivanja o tome koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil. Posebno, država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnijela osoba koja uživa privremenu zaštitu u skladu s ovom Direktivom jest država članica koja je prihvatila transfer te osobe na svoje državno područje.

Članak 19.

1.   Države članice mogu predvidjeti da osoba ne može istodobno uživati privremenu zaštitu i imati status podnositelja zahtjeva za azil za vrijeme razmatranja zahtjeva.

2.   U slučajevima kada, nakon što je razmotren zahtjev za azil, status izbjeglice ili, ako je primjenljivo, drugi oblik zaštite nije odobren osobi koja ima pravo na privremenu zaštitu ili je već uživa, države članice, ne dovodeći u pitanje članak 28., osiguravaju da ta osoba dobije ili da nastavlja uživati privremenu zaštitu u preostalom razdoblju trajanja zaštite.

POGLAVLJE V.

Povratak i mjere nakon prestanka privremene zaštite

Članak 20.

Po prestanku privremene zaštite primjenjuju se opći zakoni država članica o zaštiti i o strancima, ne dovodeći u pitanje članke 21., 22. i 23.

Članak 21.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile dobrovoljan povratak osoba koje uživaju privremenu zaštitu ili osoba čija je privremena zaštita prestala. Države članice osiguravaju da odredbe kojima se uređuje dobrovoljni povratak osoba koje uživaju privremenu zaštitu olakšaju njihov povratak uz poštovanje ljudskog dostojanstva.

Države članice osiguravaju da te osobe donesu svoju odluku o povratku uz potpuno poznavanje činjenica. Države članice mogu im osigurati posjete radi upoznavanja sa situacijom.

2.   Do prestanka privremene zaštite države članice, na temelju okolnosti koje prevladavaju u zemlji podrijetla, pozitivno rješavaju zahtjeve za povratak u državu članicu domaćina koje podnesu osobe koje uživaju privremenu zaštitu i koje su ostvarile svoje pravo na dobrovoljan povratak.

3.   Prestankom privremene zaštite države članice mogu predvidjeti da se obveze utvrđene u poglavlju III. pojedinačno prošire na osobe koje su obuhvaćene privremenom zaštitom i koje su korisnici programa dobrovoljnog povratka. Proširenje ostaje na snazi do datuma povratka.

Članak 22.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se prisilan povratak osoba čija je privremena zaštita prestala a koje nemaju pravo na ulazak u državu članicu, provede uz primjereno poštovanje ljudskog dostojanstva.

2.   U slučajevima prisilnog povratka, države članice razmatraju sve obvezujuće humanitarne razloge koji u posebnim slučajevima povratak mogu učiniti nemogućim ili neopravdanim.

Članak 23.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere u vezi s uvjetima boravišta osoba koje uživaju privremenu zaštitu, a za koje se, obzirom na njihovo zdravstveno stanje, ne može očekivati da putuju; primjerice, kada bi pretrpjele ozbiljne negative posljedice zbog prekida svog liječenja. Ne smije ih se protjerati dok traje situacija u kojoj se nalaze.

2.   Države članice mogu dozvoliti obiteljima koje imaju maloljetnu djecu koja pohađaju školu u državi članici da koriste uvjete boravka koji dotičnoj djeci dozvoljavaju da završe tekuće obrazovno razdoblje.

POGLAVLJE VI.

Solidarnost

Članak 24.

Za mjere predviđene ovom Direktivom koristit će se sredstva iz Europskog fonda za izbjeglice osnovanog Odlukom 2000/596/EZ, pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.

Članak 25.

1.   Države članice prihvaćaju osobe koje ispunjavaju uvjete za privremenu zaštitu u duhu solidarnosti Zajednice. Države članice brojčano ili općenito navode svoje kapacitete za prihvat takvih osoba. Ti se podaci utvrđuju u Odluci Vijeća iz članka 5. Nakon donošenja te Odluke, države članice mogu navesti dodatne prihvatne kapacitete obavješćujući o tome Vijeće i Komisiju. Ti se podaci odmah prosljeđuju UNHCR-u.

2.   Dotične države članice, u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama, osiguravaju da su osobe koje ispunjavaju pravo na privremenu zaštitu, a koje su definirane u Odluci Vijeća iz članka 5. ove Direktive i koje još uvijek nisu stigle u Zajednicu, izrazile želju da budu primljene na državno područje tih država.

3.   Kada broj osoba koje ispunjavaju uvjete za privremenu zaštitu nakon iznenadnog i masovnog priljeva premaši prihvatne kapacitete iz stavka 1., Vijeće po hitnom postupku ispituje situaciju i poduzima odgovarajuće radnje, uključujući davanje preporuke o dodatnoj potpori za države članice pogođene iznenadnim i masovnim priljevom.

Članak 26.

1.   Tijekom trajanja privremene zaštite države članice međusobno surađuju u vezi s transferom boravišta osoba koje uživaju privremenu zaštitu iz jedne države članice u drugu, podložno suglasnosti dotičnih osoba za takav transfer.

2.   Svaka država članica upućuje drugim državama članicama zahtjeve za transfere i o tome obavješćuje Komisiju i UNHCR. Države članice obavješćuju državu članicu koja podnosi zahtjev o svojim kapacitetima za prihvat preseljenih osoba.

3.   Svaka država članica na zahtjev druge države članice osigurava podatke iz Priloga II. o osobi koja uživa privremenu zaštitu, a koji su potrebni radi obrade pitanja u skladu s ovim člankom.

4.   Kada dođe do transfera iz jedne države članice u drugu, boravišna dozvola u državi članici polaska istječe i obveze prema dotičnim osobama vezane uz privremenu zaštitu u državi članici polaska prestaju. Nova država članica domaćin dodjeljuje privremenu zaštitu dotičnim osobama.

5.   Za transfer osoba koje uživaju privremenu zaštitu iz jedne države članice u drugu države članice koriste obrazac propusnice iz Priloga I.

POGLAVLJE VII.

Upravna suradnja

Članak 27.

1.   Za potrebe upravne suradnje potrebne za provedbu privremene zaštite, svaka država članica imenuje nacionalnu kontaktnu točku o čijoj adresi obavješćuje ostale države članice i Komisiju. Države članice, u suradnji s Komisijom, poduzimaju odgovarajuće mjere za uspostavu izravne suradnje i razmjenu podataka među nadležnim tijelima.

2.   Države članice redovito i što je brže moguće dostavljaju podatke o broju osoba koje uživaju privremenu zaštitu i detaljne podatke o nacionalnim zakonima i drugim propisima koji se odnose na provedbu privremene zaštite.

POGLAVLJE VIII.

Posebne odredbe

Članak 28.

1.   Države članice mogu osobu isključiti iz privremene zaštite ako:

(a)

za to postoje ozbiljni razlozi ako je:

i.

on ili ona počinio(-la) zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kako je definirano u međunarodnim instrumentima koji sadrže odredbe o takvim zločinima;

ii.

on ili ona počinio(-la) ozbiljan zločin koji nije političke prirode, i to izvan države članice prihvata prije njegovog ili njezinog ulaska u tu državu članicu u svojstvu osobe koja uživa privremenu zaštitu. Strogost očekivanog progona treba mjeriti s prirodom kaznenog djela za koje je dotična osoba osumnjičena. Osobito okrutne radnje, čak i ako su počinjene iz navodno političkih ciljeva, mogu biti svrstane među teške nepolitičke zločine. To se odnosi i na sudionike u zločinu i na osobe koje potiču na zločin;

iii.

on ili ona kriv(a) za radnje koje su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda;

(b)

postoje osnovani razlozi da se on ili ona smatra prijetnjom za sigurnost države članice domaćina ili, nakon što je pravomoćno osuđena za posebno teški zločin, predstavlja opasnost za društvo države članice domaćina.

2.   Razlozi za isključenje iz stavka 1. temelje se isključivo na ponašanju dotične osobe. Odluke ili mjere za isključenje temelje se na načelu proporcionalnosti.

POGLAVLJE IX.

Završne odredbe

Članak 29.

Osobe koje je država članica isključila iz ostvarivanja privremene zaštite ili spajanja obitelji imaju u dotičnoj državi članici pravo na sudsku zaštitu.

Članak 30.

Države članice utvrđuju sankcije za kršenje odredaba nacionalnog zakonodavstva usvojenih u skladu s ovom Direktivom i osiguravaju njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 31.

1.   Najkasnije dvije godine nakon datuma utvrđenog u članku 32., Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive u državama članicama te predlaže sve potrebne izmjene. Države članice šalju Komisiji sve podatke primjerene za izradu tog izvješća.

2.   Nakon podnošenja izvješća iz stavka 1., Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive u državama članicama najmanje svakih pet godina.

Članak 32.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2002. Države članice o tome bez odgađanja obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice usvoje ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 33.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 34.

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. srpnja 2001. godine.

Za Vijeće

Predsjednik

J. VANDE LANOTTE


(1)  SL C 311 E, 31.10.2000., str. 251.

(2)  Mišljenje doneseno 13. ožujka 2001. godine (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 155, 29.5.2001., str. 21.

(4)  Mišljenje doneseno 13. lipnja 2001. godine (još nije objavljeno u Službenom listu).

(5)  SL C 262, 7.10.1995., str. 1.

(6)  SL L 63, 13.3.1996., str. 10.

(7)  SL C 19, 20.1.1999., str. 1.

(8)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(9)  SL L 252, 6.10.2000., str. 12.


PRILOG I.

Image


PRILOG II.

Podaci iz članaka 10., 15. i 26. Direktive uključuju, u opsegu u kojem je to potrebno, jedan ili više sljedećih dokumenata ili podataka:

(a)

osobni podaci o dotičnoj osobi (ime i prezime, državljanstvo, datum i mjesto rođenja, bračno stanje, obiteljski odnos);

(b)

identifikacijske i putne isprave dotične osobe;

(c)

isprave kojima se dokazuju rodbinske veze (vjenčani list, rodni list, potvrda o posvojenju);

(d)

ostali podaci neophodni za utvrđivanje identiteta ili obiteljskih odnosa osobe;

(e)

boravišne dozvole, vize ili odluke o odbijanju zahtjeva za izdavanje boravišne dozvole koje je dotičnoj osobi izdala država članica te isprave na temelju kojih su takve odluke donesene;

(f)

zahtjevi za izdavanje boravišne dozvole i vize koje je podnijela dotična osoba a čije je rješavanje još uvijek u tijeku u državi članici te faza u kojoj se nalazi rješavanje tih zahtjeva.

Država članica koja dostavlja podatke obavješćuje državu članicu koja ih zahtijeva o svakom ispravljenom podatku.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

59


32003F0577


L 196/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.07.2003.


OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2003/577/PUP

od 22. srpnja 2003.

o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. točku (a) i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Francuske Republike, Kraljevine Švedske i Kraljevine Belgije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Europsko vijeće je na sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. godine podržalo načelo uzajamnog priznavanja sudskih odluka koje bi trebalo postati kamen temeljac pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim stvarima u okviru Unije.

(2)

Načelo uzajamnog priznavanja sudskih odluka trebalo bi se primjenjivati i na naloge izdane prije suđenja, a posebno na one koji bi nadležnim pravosudnim tijelima omogućile da brzo osiguraju dokaze i privremeno oduzmu lako pokretnu imovinu.

(3)

Dana 29. studenoga 2000. godine Vijeće je, u skladu sa zaključcima iz Tamperea, usvojilo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim stvarima, apsolutni prioritet kojih je (mjere 6. i 7.) donošenje propisa za primjenu načela uzajamnog priznavanja na osiguranje dokaza i zamrzavanje imovine.

(4)

Suradnja država članica, koja se temelji na načelu uzajamnog priznavanja i neposrednog izvršenja sudskih odluka, pretpostavlja povjerenje da su odluke koje treba priznati i izvršiti donesene u skladu s načelom zakonitosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti.

(5)

Trebalo bi očuvati prava dodijeljena osobama ili zainteresiranim trećim osobama u dobroj vjeri.

(6)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i uzima u obzir načela utvrđena u članku 6. Ugovora i iskazana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno u njezinom poglavlju VI. Nijedna odredba ove Okvirne odluke ne može se tumačiti tako da ona zabranjuje odbiti zamrzavanje imovine u pogledu koje je donesena odluka o zamrzavanju kada iz objektivnih okolnosti proizlazi da je odluka o zamrzavanju donesena u svrhu progona ili kažnjavanja osobe na temelju njezinog spola, rase, vjere, etničkog podrijetla, državljanstva, jezika, političkih uvjerenja ili seksualne orijentacije, odnosno ako bi položaj te osobe mogao biti ugrožen zbog bilo kojeg od navedenih razloga.

Ova Okvirna odluka ne dira u pravo država članica da primjenjuju svoja ustavna pravila vezano uz pravila sudskog postupka, slobodu udruživanja, slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Okvirne odluke utvrditi pravila prema kojima svaka država članica na svom području priznaje i izvršava odluke o zamrzavanju koje donesu pravosudna tijela druge države članice u okviru kaznenog postupka. Ovom Okvirnom odlukom ne dira se u obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela iz članka 6. Ugovora.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke pojam:

(a)

„država donošenja odluke” znači država članica u kojoj je pravosudno tijelo određeno domaćim pravom države donošenja odluke donijelo, validiralo ili na drugi način potvrdilo odluku o zamrzavanju u okviru kaznenog postupka;

(b)

„država izvršenja” znači država članica na čijem se državnom području nalazi predmetna imovina, odnosno dokaz;

(c)

„odluka o zamrzavanju” znači svaka mjera koju poduzme nadležno pravosudno tijelo da bi privremeno onemogućilo uništenje, mijenjanje, premještanje, prijenos ili raspolaganje imovinom koja se može oduzeti ili koristiti kao dokaz;

(d)

„imovina” uključuje svu imovinu, bilo da se sastoji u stvarima ili pravima, pokretnu ili nepokretnu, kao i pravne isprave ili instrumente koji dokazuju pravo vlasništva ili drugo pravo na takvoj imovini, za koju nadležno pravosudno tijelo u državi donošenja odluke smatra:

da ona predstavlja nezakonit prihod od kaznenog djela iz članka 3., odnosno da odgovara ukupnoj vrijednosti ili dijelu vrijednosti takvog prihoda, ili

da predstavlja sredstva ili predmet počinjenja kaznenog djela;

(e)

„dokazi” znači predmeti, isprave ili podaci koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku u vezi s kaznenim djelom iz članka 3.

Članak 3.

Kaznena djela

1.   Ova Okvirna odluka primjenjuje se na odluke o zamrzavanju koje su donesene radi:

(a)

osiguranja dokaza, ili

(b)

naknadnog oduzimanja imovine.

2.   Sljedeća kaznena djela, kako su definirana u pravu države donošenja odluke i ako je u državi donošenja odluke za kažnjavanje njihovih počinitelja propisana najveća zatvorska kazna u trajanju od najmanje tri godine, ne podliježu provjeri dvostruke kažnjivosti djela:

sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji,

terorizam,

trgovanje ljudima,

spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

nezakonita trgovina oružjem, streljivom i eskplozivnim tvarima,

korupcija,

prijevare, uključujući i prijevare koje ugrožavaju financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

pranje prihoda stečenog kaznenim djelom,

krivotvorenje novca, uključujući euro,

računalni kriminalitet,

kaznena djela protiv okoliša, uključujući ilegalnu trgovinu ugroženim životinjskim i biljnim vrstama,

olakšavanje neovlaštenog prelaska državne granice i boravka,

ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivom,

otmica, protupravno oduzimanje slobode i uzimanje talaca,

rasizam i ksenofobija,

organizirana ili oružana pljačka,

nezakonita trgovina kulturnim dobrima, uključujući antikvitetima i umjetničkim djelima,

prijevare,

reketarenje i iznuda,

krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

krivotvorenje različitih oblika sredstava plaćanja,

nezakonita trgovina hormonskim tvarima i ostalim stimulansima rasta,

nezakonita trgovina nuklearnim ili radioaktivnim tvarima,

trgovina ukradenim vozilima,

silovanje,

podmetanje požara,

kaznena djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

protupravno oduzimanje zrakoplova ili plovila,

sabotaža.

3.   Vijeće može pod uvjetima utvrđenim u članku 39. stavku 1. Ugovora u svako doba jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskom parlamentom odlučiti da će popisu iz stavka 2. dodati druge kategorije kaznenih djela. Vijeće razmatra hoće li popis proširiti ili izmijeniti u svjetlu izvješća koje mu dostavi Komisija u skladu s člankom 14. ove Okvirne odluke.

4.   Za slučajeve koji nisu predviđeni u stavku 2., država izvršenja može priznavanje i izvršenje odluke o zamrzavanju donesenu u svrhe iz stavka 1. točke (a) uvjetovati time da radnje na koje se odluka o zamrzavanju odnosi predstavljaju kazneno djelo prema propisima te države, bez obzira na njegova zakonska obilježja ili klasifikaciju u pravu države donošenja odluke.

Za slučajeve koji nisu predviđeni u stavku 2., država izvršenja može priznavanje i izvršenje odluke o zamrzavanju donesenu u svrhe iz stavka 1. točke (b) uvjetovati time da radnje na koje se odluka o zamrzavanju odnosi predstavljaju kazneno djelo koje, prema propisima te države, omogućuje takvo zamrzavanje, bez obzira na njegova zakonska obilježja ili klasifikaciju u pravu države donošenja odluke.

GLAVA II.

POSTUPAK IZVRŠENJA ODLUKA O ZAMRZAVANJU

Članak 4.

Dostava odluka o zamrzavanju

1.   Pravosudno tijelo koje je donijelo odluku o zamrzavanju u smislu ove okvirne Odluke dostavlja tu odluku zajedno s potvrdom iz članka 9. izravno pravosudnom tijelu nadležnom za izvršenje na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa pod uvjetima koji državi izvršenja omogućuju utvrđivanje njezine autentičnosti.

2.   Ujedinjena Kraljevina, odnosno Irska, mogu do datuma iz članka 14. stavka 1. u posebnoj izjavi zatražiti da se odluke o zamrzavanju zajedno s potvrdama dostavljaju putem središnjeg ili središnjih tijela koje navedu u predmetnoj izjavi. Svaka takva izjava može se izmijeniti novom izjavom ili povući u svako doba. Svaka izjava ili povlačenje pohranjuju se kod Općeg tajništva Vijeća i dostavljaju Komisiji. Navedene države članice mogu u svako doba daljnjom izjavom ograničiti područje primjene dane izjave i time pojačati učinak stavka 1. One će takve korake poduzeti kada u odnosu na njih stupe na snagu odredbe o uzajamnoj pomoći Konvencije kojom se provodi schengenski sporazum.

3.   Ako pravosudno tijelo nadležno za izvršenje nije poznato, pravosudno tijelo u državi donošenja odluke poduzima sve potrebne upite, također preko kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže (3), kako bi dobilo informacije od države izvršenja.

4.   Kada pravosudno tijelo u državi izvršenja koje primi odluku o zamrzavanju nije nadležno za njezino priznavanje i poduzimanje mjera potrebnih za njezino izvršenje, ono po službenoj dužnosti dostavlja odluku o zamrzavanju pravosudnom tijelu nadležnom za izvršenje i o tome obavješćuje pravosudno tijelo u državi donošenja odluke koje je odluku donijelo.

Članak 5.

Priznanje i neposredno izvršenje odluke

1.   Nadležna pravosudna tijela države izvršenja priznaju odluku o zamrzavanju dostavljenu u skladu s člankom 4., bez potrebe za ikakvim daljnjim formalnostima i smjesta poduzimaju mjere potrebne za njezino neposredno izvršenje na isti način kao za odluku o zamrzavanju koju donesu njezina tijela, osim ako to tijelo ne odluči pozvati se na koji od razloga za odbijanje priznanja odluke ili njezina izvršenja iz članka 7., odnosno na koji od razloga za odgodu iz članka 8.

Ako je potrebno osigurati valjanost određenog dokaza, pravosudno tijelo države izvršenja poštovat će prilikom izvršenja one formalnosti i postupke koje je pravosudno tijelo države donošenja odluke izričito navelo, pod uvjetom da takve formalnosti i postupci nisu u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima države izvršenja.

O provedenom izvršenju odluke o zamrzavanju odmah se dostavlja izvješće nadležnom tijelu u državi donošenja odluke na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

2.   Sve dodatne prisilne mjere koje su potrebne za izvršenje odluke o zamrzavanju poduzimaju se u skladu s mjerodavnim postupovnim odredbama države izvršenja.

3.   Nadležna pravosudna tijela države izvršenja donose i prosljeđuju svoju odluku u pogledu odluke o zamrzavanju čim prije i po mogućnosti u roku od 24 sata od primitka odluke o zamrzavanju.

Članak 6.

Trajanje zamrzavanja

1.   Imovina ostaje zamrznuta u državi izvršenja sve dok ta država konačno ne odgovori na svaki zahtjev postavljen sukladno članku 10. stavku 1. točkama (a) i (b).

2.   Međutim, nakon savjetovanja s državom donošenja odluke, država izvršenja može, u skladu sa svojim domaćim pravom i praksom, odrediti odgovarajuće uvjete, ovisno o konkretnim okolnostima, kako bi ograničila razdoblje trajanja zamrzavanja imovine. Ako država izvršenja u skladu s navedenim uvjetima predvidi ukidanje mjere, o tome obavješćuje državu donošenja odluke i ostavlja joj mogućnost da podnese svoje primjedbe.

3.   Pravosudna tijela države donošenja odluke bez odlaganja obavješćuju pravosudna tijela države izvršenja o ukidanju odluke o zamrzavanju. Država izvršenja u tom slučaju ukida mjere čim prije.

Članak 7.

Razlozi za odbijanje priznanja ili izvršenja odluka

1.   Nadležna pravosudna tijela države izvršenja mogu odbiti priznati ili izvršiti odluku o zamrzavanju samo ako:

(a)

potvrda iz članka 9. nije izdana, nije potpuna ili očito ne odgovara odluci o zamrzavanju;

(b)

prema pravu države izvršenja postoji imunitet ili povlastica koja onemogućava izvršenje odluke o zamrzavanju;

(c)

je iz informacija navedenih u potvrdi očito da bi pružanje pravne pomoći u skladu s člankom 10., vezano uz kazneno djelo u pogledu kojeg je donesena odluka o zamrzavanju, predstavljalo povredu načela ne bis in idem;

(d)

u jednom od slučajeva iz članka 3. stavka 4., djelo na temelju kojeg je donesena odluka o zamrzavanju nije kazneno djelo prema pravu države izvršenja; međutim, vezano uz poreze i druga davanja, carine i tečaj, izvršenje odluke o zamrzavanju ne može se odbiti zbog toga što propisi države izvršenja ne nameću istu vrstu poreza ili drugih davanja ili što ne sadrže istovrsne odredbe o porezima, drugim davanjima, carinama ili tečaju kao propisi države donošenja odluke.

2.   U slučaju iz stavka 1. točke (a), nadležno pravosudno tijelo može:

(a)

odrediti rok za njezino predočenje, dopunu ili ispravak; ili

(b)

prihvatiti ekvivalentnu ispravu; ili

(c)

osloboditi pravosudno tijelo predmetne obveze ako smatra da su dobivene informacije dovoljne.

3.   Nadležno pravosudno tijelo države donošenja odluke bez odlaganja se obavješćuje o donošenju odluke o odbijanju priznanja odluke i njezina izvršenja na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

4.   Ako je izvršenje odluke o zamrzavanju nemoguće provesti zbog toga što su imovina ili dokazi nestali, uništeni, odnosno ako nije ih moguće pronaći na lokaciji navedenoj u potvrdi ili lokacija imovine ili dokaza nije dovoljno precizno opisana, čak i nakon savjetovanja s državom donošenja odluke, o tome se bez odlaganja obavješćuju nadležna pravosudna tijela države donošenja odluke.

Članak 8.

Razlozi za odgodu izvršenja

1.   Nadležno pravosudno tijelo države izvršenja može odgoditi izvršenje odluke o zamrzavanju dostavljene u skladu s člankom 4.:

(a)

ako bi njezino izvršenje moglo omesti kriminalističku istragu koja je u tijeku, koliko je objekivno potrebno;

(b)

ako su predmetna imovina ili dokazi već zamrznuti na temelju druge odluke o zamrzavanju u kaznenom postupku, sve dok se ta odluka ne ukine;

(c)

ako je, u slučaju odluke o zamrzavanju imovine u kaznenom postupku radi njezina kasnijeg oduzimanja, takva imovina već predmet druge odluke donesene u drugom postupku u državi izvršenja, sve dok se ta odluka ne ukine. Međutim, ova se odredba primjenjuje samo ako takva odluka ima prednost pred kasnijim nacionalnim odlukama o zamrzavanju donesenim u kaznenim postupcima prema nacionalnim propisima.

2.   Izvješće o odgodi izvršenja odluke o zamrzavanju, uključujući razloge za odgodu i, ako je moguće, očekivano trajanje odgode, bez odlaganja se dostavljaju nadležnom tijelu države donošenja odluke na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

3.   Čim razlog za odgodu prestane postojati, nadležno pravosudno tijelo države izvršenja bez odlaganja poduzima potrebne mjere za izvršenje odluke o zamrzavanju i o tome obavješćuje nadležno tijelo države donošenja odluke na način koji omogućuje izradu pisanog zapisa.

4.   Nadležno pravosudno tijelo države izvršenja obavješćuje nadležno tijelo države donošenja odluke o svim drugim mjerama ograničavanja koje mogu biti poduzete u pogledu predmetne imovine.

Članak 9.

Potvrda

1.   Nadležno pravosudno tijelo države donošenja odluke koje je odredilo odgovarajuću mjeru potpisuje i potvrđuje točnost sadržaja potvrde, čiji se standardni obrazac nalazi u Prilogu.

2.   Potvrda mora biti prevedena na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države izvršenja.

3.   Svaka država članica može, bilo prilikom usvajanja ove Okvirne odluke ili kasnije, iskazati u izjavi koju će pohraniti u Općem tajništvu Vijeća, da prihvaća prijevod na jedan ili više drugih službenih jezika institucija Europskih zajednica.

Članak10.

Daljnje postupanje sa zamrznutom imovinom

1.   U pogledu dostave iz članka 4. primjenjuje se sljedeće:

(a)

prilaže joj se zahtjev za prijenos dokaza u državu donošenja odluke;

ili

(b)

prilaže joj se zahtjev za oduzimanjem kojim se traži izvršenje odluke o oduzimanju donesene u državi donošenja odluke, ili oduzimanje u državi izvršenja i naknadno izvršenje svake takve odluke;

ili

(c)

potvrda sadrži uputu da imovina ostaje u državi izvršenja do primitka zahtjeva iz točke (a), i točke (b). Država donošenja odluke u potvrdi navodi (predviđeni) datum podnošenja ovog zahtjeva. Primjenjuje se članak 6. stavak 2.

2.   Zahtjeve iz stavka 1. točke (a) i točke (b) podnosi država donošenja odluke a procesuira država izvršenja u skladu s pravilima koja se primjenjuju na uzajamnu pomoć u kaznenim stvarima i pravilima koja se primjenjuju na međunarodnu suradnju vezanu uz zamrzavanje.

3.   Međutim, iznimno od pravila o uzajamnoj pomoći iz stavka 2., država izvršenja ne može odbiti zahtjeve podnesene na temelju stavka 1. točke (a) zbog nepostojanja dvostruke kažnjivosti djela ako se predmetni zahtjevi odnose na kaznena djela iz članka 3. stavka 2. a za njih je u državi donošenja odluke predviđena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

Članak 11.

Pravni lijekovi

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svim zainteresiranim osobama, uključujući treće osobe u dobroj vjeri, osigurale mogućnost ulaganja pravnih lijekova bez suspenzivnog učinka protiv odluka o zamrzavanju provedenih sukladno članku 5., radi zaštite njihovih legitimnih interesa; postupak se može pokrenuti pred sudom države donošenja odluke ili pred sudom države izvršenja u skladu s domaćim propisima tih država.

2.   Odluka o zamrzavanju može se iz materijalnopravnih razloga pobijati samo u postupku pred sudom države donošenja odluke.

3.   Ako je postupak pokrenut u državi izvršenja, o tome i o razlozima pokretanja postupka obavješćuje se pravosudno tijelo države donošenja odluke, tako da ona može izložiti argumente koje smatra potrebnima. Država donošenja odluke obavješćuje se i o ishodu postupka.

4.   Država donošenja odluke i država izvršenja poduzimaju potrebne mjere kao bi olakšale ostvarivanje prava na pokretanje postupka opisanog u stavku 1., posebno dostavljajući odgovarajuće informacije zainteresiranim stranama.

5.   Država donošenja odluke osiguravaju da se rokovi za pokretanje postupka iz stavka 1. primjenjuju na način koji zainteresiranim osobama jamči mogućnost ulaganja učinkovitog pravnog lijeka.

Članak 12.

Naknada štete

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 2., ako je država izvršenja na temelju svojeg prava odgovorna za štetu prouzročenu jednoj od osoba iz članka 11. izvršenjem odluke o zamrzavanju koja joj je dostavljena u skladu s člankom 4., država donošenja odluke naknađuje će državi izvršenja iznos koji je kao naknadu štete na temelju takve svoje odgovornosti isplatila određenoj osobi, osim ako je šteta ili dio štete, i u mjeri u kojoj je, isključivo prouzročena postupanjem države izvršenja.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje nacionalno pravo država članica u pogledu zahtjeva fizičkih ili pravnih osoba za naknadu štete.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Teritorijalna primjena

Ova Okvirna odluka primjenjuje se na Gibraltar.

Članak 14.

Provedba

1.   Države članice poduzimaju potrebne korake za usklađivanje s odredbama ove Okvirne odluke do 2. kolovoza 2005. godine.

2.   Do istog datuma države članice dostavljaju Općem tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredbi kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze uvedene ovom Okvirnom odlukom. Temeljem izvješća sastavljenog korištenjem ovih informacija i na temelju pisanog izvješća Komisije, Vijeće do 2. kolovoza 2006. godine ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice primijenile odredbe ove Okvirne odluke.

3.   Opće tajništvo Vijeća obavješćuje države članice i Komisiju o izjavama danim na temelju članka 9. stavka 3.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. srpnja 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

G. ALEMANNO


(1)  SL C 75, 7.3.2001., str. 3.

(2)  Mišljenje dano 11. lipnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Zajedničke aktivnosti Vijeća 98/428/PUP od 29. lipnja 1998. o osnivanju Europske pravosudne mreže (SL L 191, 7.7.1998., str. 4.).


PRILOG

POTVRDA IZ ČLANKA 9.

Image

Image

Image

Image

Image


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

70


32003L0086


L 251/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.09.2003.


DIREKTIVA VIJEĆA 2003/86/EZ

od 22. rujna 2003.

o pravu na spajanje obitelji

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 63. stavak 3. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (4),

budući da:

(1)

Radi postupnog osnivanja područja slobode, sigurnosti i pravde, Ugovor o osnivanju Europske zajednice predviđa usvajanje mjera usmjerenih k osiguravanju slobodnog kretanja osoba, zajedno s pratećim mjerama koje se odnose na kontrole vanjskih granica, azil i imigraciju, te usvajanje mjera koje se odnose na azil, imigraciju i osiguravanje prava državljana trećih zemalja.

(2)

U skladu s obvezom zaštite obitelji i poštovanja obiteljskog života, ugrađenoj u mnogim instrumentima međunarodnog prava, trebale bi se usvojiti mjere koje se odnose na spajanje obitelji. Ova Direktiva poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih posebno u članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(3)

Europsko vijeće je na svom posebnom sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. potvrdilo potrebu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva o uvjetima za prihvaćanje i boravište državljana trećih zemalja. U ovom kontekstu, ono je posebno navelo da bi Europska unija trebala osigurati pravično postupanje s državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na državnom području država članica i da bi se snažnija politika integracije trebala usmjeriti kako bi im se odobrila prava i obveze usporedive s onima državljana Europske unije. Europsko vijeće zatražilo je prema tome da Vijeće brzo prihvati pravne instrumente na temelju prijedloga Komisije. Europsko vijeće ponovno je u Laekenu 14. i 15. prosinca 2001. potvrdilo potrebu postizanja ciljeva definiranih u Tampereu.

(4)

Spajanje obitelji prijeko je potreban način omogućavanja obiteljskog života. Ono pomaže stvaranju sociokulturne stabilnosti koja omogućava integraciju državljana trećih zemalja u državama članicama, što također služi promicanju ekonomske i socijalne kohezije, temeljnom cilju Zajednice navedenom u Ugovoru.

(5)

Države članice trebale bi provesti odredbe ove Direktive bez diskriminacije na osnovi spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih karakteristika, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih ili drugih mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, bogatstva, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

(6)

U svrhu zaštite obitelji, zasnivanja i očuvanja obiteljskog života, materijalni uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji trebali bi biti utvrđeni na osnovu zajedničkih kriterija.

(7)

Države članice trebale bi, također, moći primijeniti ovu Direktivu kada obitelj dolazi zajedno.

(8)

Posebna pažnja trebala bi se pokloniti izbjegličkoj situaciji u vezi s razlozima koji su ih natjerali na bijeg iz svoje zemlje i priječe im tamo vođenje normalnog obiteljskog života. Povoljniji uvjeti trebali bi se stoga predvidjeti za ostvarenje njihovog prava na spajanje obitelji.

(9)

Spajanje obitelji trebalo bi se primijeniti u svakom slučaju na članove uže obitelji, to jest na supružnika i maloljetnu djecu.

(10)

Na državama članicama je da odluče žele li dopustiti spajanje obitelji za rodbinu u izravnoj uzlaznoj liniji, odraslu neudanu/neoženjenu djecu, nevjenčane ili registrirane partnere, kao i, u slučaju poligamnog braka, maloljetnu djecu drugog supružnika i zaštitnika. Kada država članica dopušta spajanje obitelji ovih osoba, to ne dovodi u pitanje mogućnost, za države članice koje ne priznaju postojanje obiteljskih veza u slučajevima pokrivenima ovom odredbom, da se navedenim osobama ne odobri postupanje kao s članovima obitelji u pogledu prava na boravak u drugoj državi članici, kako je definirano odgovarajućim zakonodavstvom EZ-a.

(11)

Pravo na spajanje obitelji trebalo bi se ostvariti uz propisno udovoljavanje vrijednostima i načelima priznatima od država članica, posebno u pogledu prava žena i djece; takvo udovoljavanje opravdava moguće poduzimanje mjera ograničavanja protiv zahtjeva za spajanje obitelji poligamnih domaćinstva.

(12)

Mogućnost ograničavanja prava na spajanje obitelji s djecom starijom od 12 godina, čije primarno boravište nije kod sponzora, usmjerena je na odražavanje sposobnosti djece k integraciji u ranim godinama i osigurava njihovo stjecanje nužnog obrazovanja i ovladavanja jezikom u školama.

(13)

Trebalo bi utvrditi skupinu pravila koja reguliraju postupak ispitivanja zahtjeva za spajanjem obitelji te ulazak i boravište članova obitelji. Ti bi postupci trebali biti učinkoviti i praktični, uzimajući u obzir normalno radno opterećenje administracije država članica, kao i transparentni i pravični kako bi mogli ponuditi odgovarajuću pravnu sigurnost onima na koje se odnose.

(14)

Spajanje obitelji može se odbiti na valjano utemeljenim osnovama. Posebno, osoba koja želi da joj se odobri spajanje obitelji ne bi trebala predstavljati prijetnju javnom poretku ili javnoj sigurnosti. Pojam javnog poretka može uključivati osudu zbog počinjenog teškog kaznenog djela. U ovom kontekstu mora se napomenuti da pojam javnog poretka i javne sigurnosti uključuje također slučajeve u kojima državljanin treće zemlje pripada organizaciji koja podupire terorizam, podupire takvu organizaciju ili ima ekstremističke težnje.

(15)

Trebalo bi promicati integraciju članova obitelji. U tu svrhu trebalo bi im odobriti status koji je neovisan od onoga sponzora, posebno u slučajevima raspada brakova i partnerstva, kao i pristup obrazovanju, zaposlenju i stručnom osposobljavanju pod istim uvjetima kao i osobi s kojom se ponovno spajaju, pod odgovarajućim uvjetima.

(16)

Ciljeve predloženog djelovanja, posebno utvrđivanje prava na spajanje obitelji državljanima trećih zemalja koje će se koristiti u skladu sa zajedničkim pravilima, države članice ne mogu dostatno postići te ih stoga, zbog opsega i učinaka djelovanja, Zajednica može bolje postići, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne izlazi izvan onoga što je nužno za postizanje tih ciljeva.

(17)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, pridodanog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice te ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, ove države članice ne sudjeluju u usvajanju ove Direktive i nisu njome vezane niti su je obvezne primijeniti.

(18)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, pridodanog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u usvajanju ove Direktive te nije njome vezana niti ju je obvezna primjenjivati,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Cilj ove Direktive je utvrditi uvjete za ostvarenje prava na spajanje obitelji državljana trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju država članica.

Članak 2.

U smislu ove Direktive:

(a)

„državljanin treće zemlje” znači bilo koja osoba koja nije državljanin Unije u okviru značenja članka 17. stavka 1. Ugovora;

(b)

„izbjeglica” znači bilo koji državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja uživa status izbjeglice u okviru značenja Ženevske konvencije koja se odnosi na status izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Protokolom potpisanim u New Yorku 31. siječnja 1967.;

(c)

„sponzor” znači državljanin treće države koji zakonito boravi u državi članici i koji traži ili čiji članovi obitelji traže spajanje obitelji da bi mu/joj se pridružili;

(d)

„spajanje obitelji” znači ulazak i boravište u državi članice članova obitelji državljanina treće zemlje koji zakonito boravi u toj državi članici da bi se očuvala obiteljska zajednica;

(e)

„boravišna dozvola” znači bilo koja dozvola koju su izdala tijela vlasti države članice kojom se državljaninu treće zemlje dopušta da zakonito boravi na njenom teritoriju, u skladu s odredbama članka 1. stavka 2. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (5);

(f)

„maloljetnik bez pratnje” znači državljani treće zemlje ili osobe bez državljanstva mlađe od osamnaest godina, koji stignu na državno područje države članice bez pratnje odrasle osobe odgovorne prema zakonu ili običaju, i tako dugo dok ne budu učinkovito pod zaštitom takve osobe, ili maloljetnici koju su ostavljeni bez pratnje nakon ulaska na državno područje država članica.

Članak 3.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje kada sponzor ima boravišnu dozvolu koju je izdala država članica za razdoblje važenja od godine dana ili više i koji ima osnovane izglede za dobivanje prava na stalno boravište, ako su članovi njegove ili njezine obitelji državljani treće zemlje bez obzira na status.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje kada sponzor:

(a)

traži priznavanje statusa izbjeglice, o kojem zahtjevu još nije donesena konačna odluka;

(b)

ovlašten je boraviti u državi članici na osnovu privremene zaštite ili traži boravišnu dozvolu na toj osnovi te je u očekivanju odluke o svojem statusu;

(c)

ovlašten je boraviti u državi članici na osnovu supsidijarnog oblika zaštite u skladu s međunarodnim obvezama, nacionalnim zakonodavstvom ili praksom država članica ili traži boravišnu dozvolu na toj osnovi te je u očekivanju odluke o svojem statusu.

3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na članove obitelji državljanina Unije.

4.   Ova Direktiva ne dovodi u pitanje povoljnije odredbe:

(a)

bilateralnih i multilateralnih sporazuma između Zajednice ili Zajednice i njenih država članica, s jedne strane, i trećih zemalja, s druge strane;

(b)

Europske socijalne povelje od 18. listopada 1961., izmijenjene Europske socijalne povelje od 3. svibnja 1987. i Europske konvencije o pravnom statusu radnika migranata od 24. studenoga 1977.

5.   Ova Direktiva ne utječe na mogućnost država članica za usvajanje ili održavanje povoljnijih odredbi.

POGLAVLJE II.

Članovi obitelji

Članak 4.

1.   Na temelju ove Direktive i podložno udovoljavanju uvjetima utvrđenima u poglavlju IV. i članku 16., države članice dopuštaju ulazak i boravište, sljedećim članovima obitelji:

(a)

sponzorovom supružniku;

(b)

maloljetnoj djeci sponzora i njegovog/njezinog supružnika, uključujući djecu posvojenu u skladu s odlukom koju je donijelo nadležno tijelo u državi članici u pitanju ili odlukom koja je automatski izvršiva prema međunarodnim obvezama te države članice ili se mora priznati u skladu s međunarodnim obvezama;

(c)

maloljetnoj djeci uključujući posvojenu djecu supružnika kada sponzor ima skrbništvo i djeca su ovisna o njemu ili njoj. Države članice mogu dopustiti spajanje s djecom nad kojima je skrbništvo podijeljeno, pod uvjetom da je druga stranka koja dijeli skrbništvo dala svoj pristanak;

(d)

maloljetnoj djeci uključujući posvojenu djecu supružnika kada supružnik ima skrbništvo i djeca su o ovisna o njemu ili njoj. Države članice mogu dopustiti spajanje s djecom nad kojima je skrbništvo podijeljeno, pod uvjetom da je druga stranka koja dijeli skrbništvo dala svoj pristanak.

Maloljetna djeca navedena u ovom članku moraju biti ispod punoljetne dobi određene zakonom države članice u pitanju te ne smiju biti oženjena/udana.

Iznimno, kada je dijete starije od 12 godina i kada je stiglo neovisno od ostatka svoje obitelji, država članica može prije dopuštanja ulaska i boravišta prema ovoj Direktivi provjeriti udovoljava li ono uvjetu za integraciju određenom u njenom postojećem zakonodavstvu na dan provedbe ove Direktive.

2.   Slijedom ove Direktive i u skladu s uvjetima utvrđenim u poglavlju IV., države članice mogu zakonom ili propisom dopustiti ulazak i boravište, sljedećim članovima obitelji:

(a)

rodbini u prvom stupnju u izravnoj uzlaznoj liniji sponzora ili njegovog ili njenog supružnika, kada su ovisni o njima i ne uživaju odgovarajuću obiteljsku potporu u državi porijekla;

(b)

odrasloj neoženjenoj/neudanoj djeci sponzora ili njegovog ili njezinog supružnika, kada oni nisu objektivno u mogućnosti skrbiti se za svoje vlastite potrebe zbog svoga zdravstvenog stanja.

3.   Slijedom ove Direktive i u skladu s uvjetima utvrđenim u poglavlju IV., države članice mogu na osnovu zakona ili propisa dopustiti ulazak i boravište nevjenčanom partneru koji je državljanin treće zemlje i s kojim je sponzor u uredno dokazanom stabilnom dugoročnom odnosu, ili državljanin treće zemlje koji je vezan uz sponzora registriranim partnerstvom u skladu s člankom 5. stavkom 2., neoženjenoj/neudanoj maloljetnoj djeci, uključujući posvojenu djecu, kao i odrasloj neoženjenoj djeci koja nisu objektivno u mogućnosti skrbiti se za svoje vlastite potrebe zdravstvenog stanja takvih osoba.

Države članice mogu odlučiti postupati s registriranim partnerima jednako kao sa supružnicima u pogledu spajanja obitelji.

4.   U slučaju poligamnog braka, kada sponzor već ima supružnika koji živi s njim na državnom području države članice, država članica u pitanju neće dopustiti spajanje obitelji dodatnog supružnika.

Iznimno od stavka 1. točke (c), države članice mogu ograničiti spajanje obitelji za maloljetnu djecu dodatnog supružnika i sponzora.

5.   Da bi se osigurala bolja integracija i spriječili prisilni brakovi, države članice mogu tražiti od sponzora i njegovog/njezinog supružnika da budu određene minimalne dobi, a najviše 21 godinu, prije nego što im se supružnik može pridružiti.

6.   Iznimno, države članice mogu tražiti da zahtjevi u vezi s spajanjem obitelji maloljetne djece budu podnijeti prije dobi od 15 godina, kako je utvrđeno u njenom postojećem zakonodavstvu u vrijeme provedbe ove Direktive. Ako je zahtjev podnijet nakon dobi od 15 godina, države članice koje odluče primijeniti ovu iznimku dopuštaju ulazak i boravište takve djece na drugim osnovama, a ne na osnovi spajanja obitelji.

POGLAVLJE III.

Podnošenje i ispitivanje zahtjeva

Članak 5.

1.   Da bi se ostvarilo pravo na spajanje obitelji, države članice utvrđuju hoće li zahtjev za ulazak i boravište nadležnim državnim tijelima države članice u pitanju podnijeti sponzor ili član ili članovi obitelji.

2.   Zahtjevu se prilažu dokumentirani dokazi o obiteljskom odnosu i o udovoljavanju uvjetima utvrđenima u člancima 4. i 6. te, kada je to primjenjivo, člancima 7. i 8., kao i ovjerene preslike putnih dokumenata člana(-ova) obitelji.

Ako to bude primjereno, a kako bi se pribavio dokaz o postojanju obiteljskog odnosa, države članice mogu provesti intervjue sa sponzorom i njegovim/njezinim članovima obitelji te druga ispitivanja koja budu potrebna.

Prilikom ispitivanja zahtjeva koji se odnosi na nevjenčanog partnera sponzora, države članice razmatraju kao dokaz obiteljskog odnosa čimbenike kao što je zajedničko dijete, prethodna izvanbračna zajednica, registracija partnerstva i druga pouzdana dokazna sredstva.

3.   Zahtjev se podnosi i ispituje kada članovi obitelji borave izvan državnog područja države članice u kojoj boravi sponzor.

Država članica može iznimno, u odgovarajućim okolnostima, prihvatiti podneseni zahtjev kada su članovi obitelji već na njenom državnom području.

4.   Nadležna državna tijela države članice dostavljaju osobi koja je podnijela zahtjev pisanu obavijest o odluci čim je prije moguće, a u svakom slučaju ne kasnije od devet mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva.

Rok određen u prvom stavku može se produljiti u iznimnim okolnostima povezanima sa složenošću ispitivanja zahtjeva,.

Za odbijanje zahtjeva navode se razlozi. Sve posljedice nastale nedonošenjem odluke do kraja roka utvrđenog u prvom podstavku utvrđuju se u nacionalnom zakonodavstvu odgovarajuće države članice.

5.   Prilikom ispitivanja zahtjeva države članice procjenjuju najbolje interese maloljetne djece.

POGLAVLJE IV.

Uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji

Članak 6.

1.   Države članice mogu odbiti zahtjev za ulazak i boravište članova obitelji na osnovama javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja.

2.   Države članice mogu povući ili odbiti obnavljanje boravišne dozvole članovima obitelji na osnovama javnog poretka ili javne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Prilikom donošenja odgovarajuće odluke država članica uzima u obzir, osim članka 17., ozbiljnost ili vrstu povrede javnog poretka ili javne sigurnosti koje je počinio član obitelji, ili opasnosti koje potječu od takve osobe.

3.   Nadležna državna tijela države članice u pitanju ne mogu uskratiti obnavljanje boravišne dozvole i ne mogu narediti preseljenje s državnog područja isključivo na osnovi bolesti ili invalidnosti koja je pretrpljena nakon izdavanja boravišne dozvole.

Članak 7.

1.   Kada je podnesen zahtjev za spajanje obitelji, država članica u pitanju može tražiti od osobe koja je podnijela zahtjev dostavljanje dokaza da sponzor ima:

(a)

smještaj koji se smatra normalnim za usporedivu obitelj u istoj regiji i koji udovoljava općim zdravstvenim i sigurnosnim standardima na snazi u državi članici u pitanju;

(b)

osiguranje od bolesti u pogledu svih rizika koji se uobičajeno pokrivaju za svoje vlastite državljane u državi članici u pitanju za sebe i članove svoje obitelji;

(c)

stabilna i redovita novčana sredstva koja su dovoljna za vlastito uzdržavanje i izdržavanje članova njegove/njezine obitelji, bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći države članice u pitanju. Države članice procjenjuju ove izvore prihoda upućivanjem na njihovu prirodu i redovitost te mogu uzeti u obzir razinu minimalnih nacionalnih primanja i mirovina, kao i broj članova obitelji.

2.   Države članice mogu tražiti od državljana trećih zemalja da udovolje integracijskim mjerama u skladu s nacionalnim zakonom.

U pogledu izbjeglica i/ili članova obitelji izbjeglica navedenih u članku 12. integracijske mjere spomenute u prvom podstavku mogu se primijeniti samo jednom kada je osobama u pitanju odobreno spajanje obitelji.

Članak 8.

Države članice mogu tražiti od sponzora da je zakonito boravio na njihovom državnom području za razdoblje koje nije dulje od dvije godine, prije nego što su mu se njegova obitelj pridružila.

Iznimno, kada zakonodavstvo države članice koje se odnosi na spajanje obitelji na snazi u vrijeme usvajanja ove Direktive uzme u obzir svoj kapacitet prihvata, država članica može utvrditi razdoblje čekanja ne dulje od tri godine između podnošenja zahtjeva za spajanje obitelji i izdavanja boravišne dozvole članovima obitelji.

POGLAVLJE V.

Spajanje obitelji izbjeglica

Članak 9.

1.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na spajanje obitelji izbjeglica priznatih od država članica.

2.   Države članice mogu ograničiti primjenu ovog poglavlja na izbjeglice čiji obiteljski odnosi prethode njihovom ulasku.

3.   Ovo poglavlje ne dovodi u pitanje bilo koja pravila kojima se odobrava status izbjeglice članovima obitelji.

Članak 10.

1.   Na definiciju članova obitelji primjenjuje se članak 4., osim što se treći podstavak njegovog stavka 1. ne primjenjuje na djecu izbjeglica.

2.   Države članice mogu dopustiti spajanje obitelji drugih članova obitelji koji nisu navedeni u članku 4. ako su ovisni o izbjeglici.

3.   Ako je izbjeglica maloljetna osoba bez pratnje, države članice:

(a)

dopuštaju ulazak i boravište u svrhe spajanja obitelji njegove/njezine rodbine u prvom stupnju izravne uzlazne linije bez primjene uvjeta utvrđenih člankom 4. stavkom 2. točkom (a);

(b)

mogu dopustiti ulazak i boravište u svrhe okupljanja obitelji njihovog/njezinog zakonskog skrbnika ili bilo kojeg drugo člana obitelji, kada izbjeglica nema rodbine i izravnoj uzlaznoj liniji ili se takva rodbina ne može pronaći.

Članak 11.

1.   Na podnošenje i ispitivanje zahtjeva primjenjuje se članak 5. pod uvjetima stavka 2. ovog članka.

2.   Kada izbjeglica ne može pružiti službene dokumentacijske dokaze o obiteljskom odnosu, države članice uzimaju u obzir druge dokaze o postojanju takvog odnosa, koji će se procijeniti u skladu s nacionalnim pravom. Odluka kojom se odbija zahtjev ne može se osnivati isključivo na činjenici pomanjkanja dokumentacijskih dokaza.

Članak 12.

1.   Iznimno od članka 7., države članice ne traže da izbjeglica i/ili njegovi članovi obitelji dostave, u pogledu zahtjeva koji se odnose na one članove obitelji navedene u članku 4. stavku 1., dokaz da izbjeglica ispunjava uvjete navedene u članku 7.

Ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze kada je spajanje obitelji moguće u trećoj zemlji s kojom sponzor i/ili član obitelji ima posebne veze, države članice mogu tražiti pružanje dokaza navedenih u prvom podstavku.

Države članice mogu tražiti od izbjeglice da udovolji uvjetima navedenima u članku 7. stavku 1. ako zahtjev za spajanje obitelji nije podnesen u roku od tri mjeseca nakon odobrenja statusa izbjeglice.

2.   Iznimno od članka 8., države članice ne traže od izbjeglice boravište na njihovom državnom području određeno vrijeme, prije nego što mu se njegova/njezina obitelj pridružila.

POGLAVLJE VI.

Ulazak i boravište članova obitelji

Članak 13.

1.   Čim je prihvaćen zahtjev za spajanje obitelji, država članica u pitanju dopušta ulazak članu ili članovima obitelji. U tom pogledu, država članica u pitanju daje takvim osobama svaku dodatnu mogućnost za pribavljanje nužnih viza.

2.   Država članica u pitanju odobrava članovima obitelji prvu boravišnu dozvolu u trajanju od barem godinu dana. Boravišna dozvola je obnovljiva.

3.   Trajanja odobrene boravišne dozvole članu/ovima obitelji u načelu nije dulje od datuma isteka boravišne dozvole koju posjeduje sponzor.

Članak 14.

1.   Sponzorovi članovi obitelji ovlašteni su, kao i sponzor, na:

(a)

pristup obrazovanju;

(b)

pristup zaposlenju i samostalno obavljanje djelatnosti;

(c)

pristup profesionalnom savjetovanju, početnu i daljnju izobrazbu te ponovnu izobrazbu.

2.   Države članice mogu u skladu s nacionalnim pravom utvrditi uvjete pod kojima članovi obitelji obavljaju zaposlenje ili samostalno obavljanje djelatnosti. Ovi uvjeti utvrđuju rok koji ni u kojem slučaju nije dulji od 12 mjeseci, tijekom kojega države članice mogu ispitati stanje na tržištu rada prije dopuštanja članovima obitelji obavljanja zaposlenja ili samostalnog obavljanja djelatnosti.

3.   Države članice mogu ograničiti pristup zaposlenju ili samostalnom obavljanju djelatnosti rodbini u prvom stupnju izravne uzlazne linije ili odrasloj neoženjenoj/neudanoj djeci na koju se primjenjuje članak 4. stavak 2.

Članak 15.

1.   Nakon najviše pet godina boravka i pod uvjetom da članu obitelji nije odobrena boravišna dozvola zbog razloga koji se ne odnose na spajanje obitelji, supružnik ili nevjenčani partner i dijete koje je postalo punoljetno imaju po podnošenju zahtjeva, ako se isti traži, pravo na autonomnu boravišnu dozvolu, neovisno o dozvoli sponzora.

Države članice mogu ograničiti dobivanje boravišne dozvole boravka navedene u prvom podstavku supružnika ili nevjenčanog partnera u slučajevima raspada obiteljskog odnosa.

2.   Države članice mogu izdati autonomnu boravišnu dozvolu odrasloj djeci i rodbini u izravnoj uzlaznoj liniji na koje se primjenjuje članak 4. stavak 2.

3.   U slučaju udovištva, razvoda, rastave ili smrti rodbine prvog stupnja u izravnoj uzlaznoj ili silaznoj liniji, autonomna boravišna dozvola može se izdati na zahtjev, ako se traži, osobama koje su ušle na temelju okupljanja obitelji. Države članice utvrđuju odredbe kojima se osigurava odobravanje autonomnih boravišnih dozvola u slučaju posebno teških okolnosti.

4.   Nacionalnim pravom utvrđeni su uvjeti koji se odnose na odobravanje i trajanje autonomne boravišne dozvole.

POGLAVLJE VII.

Sankcije i pravni lijek

Članak 16.

1.   Države članice mogu odbiti zahtjev za ulazak i boravište u svrhu okupljanja obitelji ili, ako je primjereno, povući ili odbiti obnavljanje boravišne dozvole članova obitelji u sljedećim okolnostima:

(a)

kada uvjetima utvrđenima ovom Direktivom nije ili nije više udovoljeno.

Prilikom obnavljanja boravišne dozvole, kada sponzor nema dovoljne izvore prihoda bez pribjegavanja sustavu socijalne pomoći države članice kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (c), država članica uzet će u obzir doprinose članova obitelji prihodu domaćinstva;

(b)

kada sponzor i njegovi/njezini član(ovi) obitelji ne žive ili više ne žive u stvarnom bračnom ili obiteljskom odnosu;

(c)

kada je nađeno da je sponzor ili nevjenčani partner u braku ili u stabilnom dugoročnom odnosu s drugom osobom.

2.   Države članice mogu također odbiti zahtjev za ulazak i boravište u svrhu spajanja obitelji, ili povući ili odbiti obnavljanje boravišnih dozvola članova obitelji kada se pokazalo da:

(a)

su korištene lažne ili informacije koje dovode u zabludu, lažni ili falsificirani dokumenti, da je na drugi način počinjena prijevara ili su korištena druga nezakonita sredstva;

(b)

su brak, partnerstvo ili posvojenje bili sklopljeni u isključive svrhe omogućavanja osobi u pitanju da uđe ili boravi u državi članici.

Prilikom procjene u pogledu ove točke, države članice mogu uzeti u obzir posebno činjenicu da je brak, partnerstvo ili posvojenje bilo sklopljeno nakon što je sponzoru bila izdana njegova/njezina boravišna dozvola.

3.   Države članice mogu povući ili odbiti obnavljanje boravišne dozvole članu obitelji kada se dovrši sponzorov boravak, a član obitelji još ne uživa autonomno pravo boravka prema članku 15.

4.   Države članice mogu provesti posebne provjere i inspekcije kada postoji razlog za sumnju na prijevaru ili na brak, partnerstvo ili posvojenje iz interesa kako je definirano stavkom 2. Posebne provjere mogu se također provesti prilikom obnavljanja boravišne dozvole članova obitelji.

Članak 17.

Države članice uzimaju u obzir prirodu i čvrstoću obiteljskih odnosa osobe, trajanje njezinog boravišta u državi članici i postojanje obiteljskih, kulturnih i socijalnih veza s njegovom/njezinom državom porijekla prilikom odbijanja zahtjeva, povlačenja ili odbijanja obnavljanja boravišne dozvole ili odlučivanja o nalogu za premještaj sponzora ili članova njegove obitelji.

Članak 18.

Države članice osiguravaju da sponzor i/ili članovi njegove/njezine obitelji imaju pravo uložiti prigovor kada je zahtjev za spajanje obitelji odbijen ili boravišna dozvola nije obnovljena ili je povučena ili je naloženo preseljenje.

Postupak i nadležnost u skladu s kojom se pravo navedeno u prvom podstavku ostvaruje utvrđuje država članica u pitanju.

POGLAVLJE VIII.

Završne odredbe

Članak 19.

Periodično, a prvi put ne kasnije od 3. listopada 2007., Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive u državama članicama i predlaže potrebne izmjene. Ovi prijedlozi izmjena daju se putem prioriteta u pogledu članaka 3., 4., 7., 8. i 13.

Članak 20.

1.   Države članice donose zakone i ostale propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 3. listopada 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja predviđaju države članice.

Članak 21.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 22.

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. rujna 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

F. FRATTINI


(1)  SL C 116 E, 26.4.2000., str. 66., i SL C 62 E, 27.2.2001., str. 99.

(2)  SL C 135, 7.5.2001., str. 174.

(3)  SL C 204, 18.7.2000., str. 40.

(4)  SL C 73, 26.3.2003., str. 16.

(5)  SL L 157, 15.6.2002., str. 1.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

77


32004L0082


L 261/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.04.2004.


DIREKTIVA VIJEĆA 2004/82/EZ

od 29. travnja 2004.

o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavak 2. točku (a) i članak 63. stavak 3. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Španjolske (1),

budući da:

(1)

Kako bi se učinkovito spriječila ilegalna imigracija i poboljšala kontrola na granicama, bitno je da sve države članice uvedu odredbe kojima se utvrđuju obveze zračnih prijevoznika koji prevoze putnike na državno područje država članica. Osim toga, kako bi se učinkovitije postigao ovaj cilj, financijske sankcije koje trenutačno predviđaju države članice za slučajeve kada prijevoznici ne ispunjavaju svoje obveze trebale bi biti usklađene koliko god je to moguće, uzimajući u obzir razlike u pravnim sustavima i praksama između država članica.

(2)

Europsko vijeće od 25. i 26. ožujka 2004. usvojilo je Deklaraciju o suzbijanju terorizma, naglašavajući potrebu da se ubrza ispitivanje mjera u tom području i nastavi raditi na predloženoj Direktivi Vijeća o obvezi prijevoznika da otkrivaju podatke o putnicima radi donošenja ranog zaključka o toj mjeri.

(3)

Važno je izbjeći zastoj u aktivnostima Zajednice pri sprečavanju ilegalne imigracije.

(4)

Od 1.svibnja 2004. Vijeće više ne može djelovati na inicijativu države članice.

(5)

Vijeće je iscrpilo sve mogućnosti da pravovremeno dobije mišljenje Europskog parlamenta.

(6)

U tim bi iznimnim okolnostima Direktiva trebala biti usvojena bez mišljenja Europskog parlamenta.

(7)

Obveze koje će biti nametnute prijevoznicima na temelju ove Direktive dopunjuju obveze utvrđene prema odredbama članka 26. Schengenske konvencije iz 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985., dopunjene Direktivom Vijeća 2001/51/EZ (2). Obje vrste obveza služe istom cilju, odnosno suzbijanju migracijskih tokova i sprečavanju ilegalnih imigracija.

(8)

Ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (3), državama članicama ostaje sloboda da zadrže ili uvedu dodatne obveze za zračne prijevoznike ili neke kategorije drugih prijevoznika, uključujući informacije ili podatke vezane za povratne karte, bilo da su one navedene u ovoj Direktivi ili ne.

(9)

Kako bi se učinkovitije spriječila ilegalna imigracija i učinkovitije ostvario ovaj cilj, nužno je, ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 95/46/EZ, što ranije uzeti u obzir bilo koju tehnološku inovaciju, posebno onu vezanu za integraciju i uporabu biometrijskih karakteristika u informacijama koje prijevoznici trebaju dostaviti.

(10)

Države članice bi trebale osigurati da se u svakom postupku koji bude pokrenut protiv prijevoznika, a koji može dovesti do primjene sankcija, mogu učinkovito ostvariti prava na obranu i pravo žalbe protiv takvih odluka.

(11)

Te mjere pokreću mogućnosti kontrole navedene u Odluci Schengenskog izvršnog odbora (SCH/Com-ex (94) 17-rev. 4), usmjerene prema omogućavanju povećanja graničnih kontrola i ostavljanju dovoljno vremena da se obave detaljne i sveobuhvatne provjere svih putnika prijenosom podataka o putnicima tijelima koja su odgovorna za provođenje takvih kontrola.

(12)

Direktiva 95/46/EZ primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju obavljaju tijela država članica. To znači da budući da bi bilo legitimno obrađivati podatke o putnicima prenijete radi provedbe graničnih kontrola kako bi se također dopustilo njihovo korištenje kao dokaza u sporovima koji imaju za cilj provedbu zakona i propisa o ulasku i imigraciji, uključujući njihove odredbe o zaštiti javnog interesa i nacionalne sigurnosti, a svaka daljnja obrada na način koji odstupa od tih namjera proturječila bi načelu iz članka 6. stavka 1. točke (b) Direktive 95/46/EZ. Države bi članice trebale predvidjeti sustav sankcija koje bi se primjenjivale u slučaju uporabe koja bi se kosila s namjerom ove Direktive.

(13)

Prema člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, pa ona nije za nju obvezujuća, niti se primjenjuje na nju. Obzirom da se ova Uredba oslanja na schengensku pravnu stečevinu u skladu s odredbama glave IV. dijela 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska će u skladu s člankom 5. spomenutog Protokola odlučiti u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće usvoji ovu Uredbu hoće li je uvrstiti u svoje nacionalno zakonodavstvo.

(14)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma zaključenog između Vijeća Europske Unije te Republike Islanda i Kraljevine Norveške o udruživanju tih dviju država pri uvođenju, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4), koje pripadaju u područje spomenuto u članku 1. točki E Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma (5).

(15)

Ujedinjena Kraljevina sudjeluje u ovoj Direktivi u skladu s člankom 5. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina integrira u okvir Europske unije, a koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, te člankom 8. stavkom 2. Odluke Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (6).

(16)

Irska sudjeluje u ovoj Direktivi u skladu s člankom 5. Protokola kojim se schengenska pravna stečevina integrira u okvir Europske unije, a koji je priložen uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, te člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (7).

(17)

Ova Direktiva predstavlja akt koji se oslanja na schengensku pravnu stečevinu ili je na drugi način povezan s njom u smislu članka 3. stavka 1. Ugovora o pristupanju iz 2003.,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive poboljšati kontrole na granici i spriječiti ilegalnu imigraciju tako da prijevoznici unaprijed prenesu podatke o putnicima nadležnim nacionalnim tijelima.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Direktive:

(a)

„prijevoznik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba čija se djelatnost sastoji u prijevozu putnika zračnim putem;

(b)

„vanjske granice” znači vanjske granice država članica s trećim zemljama;

(c)

„kontrola na granici” znači provjera koja se obavlja na granici isključivo na temelju namjere da se prijeđe tu granicu, bez obzira na druge aspekte;

(d)

„granični prijelaz” znači bilo koji prijelaz kojeg su odobrila tijela nadležna za prelaženje vanjskih granica;

(e)

„osobni podaci”, „obrada osobnih podataka” i „sistem odlaganja osobnih podataka” imaju značenje navedeno u članku 2. Direktive 95/46/EZ.

Članak 3.

Prijenos podataka

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi uvele obvezu za prijevoznike da na zahtjev tijela odgovornih za kontrolu osoba na vanjskim granicama, po završetku prijave putnika, prenesu informacije o putnicima koje će prevoziti, službenom graničnom prijelazu preko kojeg će te osobe ući na državno područje države članice.

2.   Navedene informacije sadržavaju:

broj i vrstu putnog dokumenta koji se koristi,

nacionalnost,

puno ime,

datum rođenja,

granični prijelaz na kojem se ulazi na državno područje države članice,

oznaku prijevoza,

vrijeme polaska i dolaska prijevoza,

ukupan broj putnika koji se prevoze,

prvo mjesto ukrcaja.

3.   Prijenos gore navedenih podataka ni u kom slučaju ne poništava obveze i odgovornosti utvrđene odredbama članka 26. Schengenske konvencije za prijevoznike, dopunjene Direktivom 2001/51/EZ.

Članak 4.

Sankcije

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi nametnule sankcije prijevoznicima koji vlastitom krivnjom ne prenesu podatke ili prenesu nepotpune ili netočne podatke. Države članice poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale da sankcije budu odvraćajuće, učinkovite i proporcionalne, te da ili:

(a)

najviši iznos takvih sankcija ne bude manji od EUR 5 000, ili odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti prema deviznom tečaju objavljenom u Službenom listu Europske unije na dan stupanja ove Direktive na snagu, za svako putovanje za koje nisu dostavljeni podaci o putnicima ili nisu točno dostavljeni; ili

(b)

najniži iznos takvih sankcija ne bude manji od EUR 3 000, ili odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti prema deviznom tečaju objavljenom u Službenom listu Europske unije na dan stupanja ove Direktive na snagu, za svako putovanje za koje nisu dostavljeni podaci o putnicima ili nisu točno dostavljeni.

2.   Ova Direktiva ne sprečava države članice da za prijevoznike koji vrlo ozbiljno krše obveze koje proizlaze iz odredaba ove Direktive, usvoje ili zadrže druge sankcije, poput imobilizacije, zapljene i oduzimanja prijevoznih sredstava, ili privremene suspenzije ili povlačenja dozvole za rad.

Članak 5.

Postupci

Države članice osiguravaju da njihovi zakoni i drugi propisi definiraju učinkovita prava na obranu i žalbu prijevoznicima protiv kojih budu pokrenuti postupci radi izricanja sankcija.

Članak 6.

Obrada podataka

1.   Osobni podaci iz članka 3. stavka 1. dostavljaju se tijelima odgovornima za kontrolu osoba na vanjskim granicama preko kojih će putnik ući na državno područje države članice, kako bi im olakšali obavljanje takvih provjera s ciljem učinkovitijeg sprečavanja ilegalne imigracije.

Države članice osiguravaju da prijevoznici prikupljaju te podatke i prenose ih elektroničkim putem, ili u slučaju nemogućnosti takvog prijenosa nekim drugim prikladnim sredstvom, tijelima odgovornima za kontrolu osoba na službenom graničnom prijelazu preko kojeg će putnik ući na državno područje države članice. Tijela odgovorna za kontrolu osoba na vanjskim granicama čuvaju te podatke u privremenoj datoteci.

Nakon ulaska putnika ta tijela brišu podatke u roku od 24 sata nakon prijenosa, osim ako podaci ne budu kasnije potrebni tijelima odgovornima za kontrolu osoba na vanjskim granicama za izvršenje njihovih zakonskih funkcija u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i pridržavajući se odredaba o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi obvezale prijevoznike da u roku od 24 sata od dolaska prijevoznog sredstva, prema članku 3. stavku 1. obrišu osobne podatke koje su prikupili i prenijeli graničnim tijelima za svrhe ove Direktive.

U skladu s vlastitim nacionalnim zakonodavstvom i pridržavajući se odredaba o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ, države članice mogu koristiti osobne podatke iz članka 3. stavka 1. također u svrhu izvršavanja zakona.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi obvezale prijevoznike da informiraju putnike u skladu s odredbama utvrđenima Direktivom 95/46/EZ. To također uključuje informacije iz članka 10. točke (c) i članka 11. stavka 1. točke (c) Direktive 95/46/EZ.

Članak 7.

Prenošenje

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se uskladile s odredbama ove Direktive najkasnije do 5. rujna 2006. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere, one prilikom njihove službene objave sadrže uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja predviđaju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju glavne odredbe nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu tridesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 9.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Luxembourgu 29. travnja 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

M. McDOWELL


(1)  SL C 82, 5.4.2003., str. 23.

(2)  SL L 187, 10.7.2001., str. 45.

(3)  SL L 281, 23.11.1992., str. 31.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(6)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(7)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

81


32004D0926


L 395/70

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.2004.


ODLUKA VIJEĆA

od 22. prosinca 2004.

o provedbi dijelova schengenske pravne stečevine od strane Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

(2004/926/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Velike Britanije i Sjeverne Irske da sudjeluju u nekim odredbama schengenske pravne stečevine (1), a posebno njezin članak 6.,

budući da:

(1)

Ujedinjena Kraljevina izrazila je namjeru da započne provoditi sljedeće dijelove schengenske pravne stečevine: pravosudna suradnja, suradnja u borbi protiv narkotika, članak 26. i članak 27. Schengenske konvencije i policijska suradnja.

(2)

Ujedinjena Kraljevina je izrazila spremnost da primjenjuje sve odredbe schengenske pravne stečevine navedene u članku 1. Odluke 2000/365/EZ, uz izuzetak onih odredaba koje se odnose na Schengenski informacijski sustav.

(3)

Ujedinjena Kraljevina nastavit će pripreme za provedbu važećih pravila Schengenskog informacijskog sustava i pravila o zaštiti podataka.

(4)

Poslan je upitnik Ujedinjenoj Kraljevini, čiji su odgovori uzeti na znanje te je poduzeta naknadna provjera i evaluacijski posjet Ujedinjenoj Kraljevini u skladu s postupcima koji se primjenjuju na području policijske suradnje.

(5)

Upitnik i posjet su pokazali da su zadovoljeni uvjeti koji se odnose na zakonodavstvo, razinu osoblja, osposobljavanje, infrastrukturu i materijalne izvore u vezi s primjenom schengenske pravne stečevine koja se odnosi na prethodno navedena područja.

(6)

Ujedinjena Kraljevina ispunjava preduvjete za provedbu schengenske pravne stečevine navedene u članku 1. točki (a) podtočki i., točki (b), točki (c) podtočki i., te točki (d) podtočki i. Odluke 2000/365/EZ, kojima se omogućuje da te i kasnije odredbe stupe na snagu za Ujedinjenu Kraljevinu.

(7)

Odlukom 2000/365/EZ, u njezinom članku 5. stavku 2., definira se koje se odredbe schengenske pravne stečevine primjenjuju na Gibraltar.

(8)

Vijeće Europske unije je s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom sklopilo Sporazum o utvrđivanju prava i obveza između Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s jedne strane, te Republike Islanda i Kraljevine Norveške, s druge strane, u područjima schengenske pravne stečevine koja se primjenjuju na te države (2). Na temelju članka 2. toga Sporazuma, o pripremi ove Odluke konzultiran je, u skladu s njegovim člankom 4., Mješoviti odbor koji je osnovan na temelju članka 3. Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda te Kraljevine Norveške o njihovom pridruživanju u provedbi, primjeni i proširenju schengenske pravne stečevine (3),

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odredbe navedene u članku 1. točki (a) podtočki i., točki (b), točki (c) podtočki i. te točki (d) podtočki i. Odluke 2000/365/EZ, stupaju na snagu u Ujedinjenoj Kraljevini 1. siječnja 2005.

Odredbe navedene u članku 5. stavku 2. Odluke 2000/365/EZ stupaju na snagu u Gibraltaru 1. siječnja 2005.

Odredbe iz akata koji čine daljnju nadgradnju schengenske pravne stečevine, doneseni nakon donošenja Odluke 2000/365/EZ i navedeni u Prilogu I. ovoj Odluci, stupaju na snagu u Ujedinjenoj Kraljevini i Gibraltaru 1. siječnja 2005.

Odredbe iz akata koji čine daljnju nadgradnju schengenske pravne stečevine, doneseni nakon donošenja Odluke 2000/365/EZ i navedeni u Prilogu II. ovoj Odluci, stupaju na snagu u Ujedinjenoj Kraljevini 1. siječnja 2005.

Članak 2.

Službena priopćenja i prosljeđivanje odluka između tijela Gibraltara, uključujući pravosudna tijela, i takvih tijela država članica Europske unije (osim Ujedinjene Kraljevine), za potrebe ove Odluke provode se u skladu s postupkom predviđenim u rješenjima sklopljenim između Španjolske i Ujedinjene Kraljevine 19. travnja 2000. i priopćenim državama članicama i institucijama Europske unije, o tijelima Gibraltara u sklopu instrumenata Europske unije i Europske zajednice te pripadajućih ugovora (vidjeti Prilog III. ovoj Odluci).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. prosinca 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

C. VEERMAN


(1)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(2)  SL L 15, 20.1.2000., str. 2.

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.


PRILOG I.

Popis nadograđene schengenske pravne stečevine koja stupa na snagu za Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske te za Gibraltar

1.

Akt Vijeća od 29. svibnja 2000. o donošenju Konvencije o uzajamnoj suradnji u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (odredbe navedene u članku 2. stavku 1. Konvencije) (SL C 197, 12.7.2000., str. 1.). Konvencija će stupiti na snagu za Gibraltar čim se Europska konvencija o uzajamnoj suradnji u kaznenim stvarima proširi na Gibraltar.

2.

Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001. o dopuni odredaba članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985. (SL L 187, 10.7.2001., str. 45.)

3.

Akt Vijeća od 16. listopada 2001. o donošenju Protokola uz Konvenciju o uzajamnoj suradnji u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (odredbe navedene u članku 15. Protokola) (SL C 326, 21.11.2001., str. 1.). Protokol će se primjenjivati na Gibraltar čim Europska konvencija o uzajamnoj suradnji u kaznenim stvarima stupi na snagu u Gibraltaru u skladu s člankom 26. te Konvencije.

4.

Okvirna odluka Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje potpomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita ili boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 1.).

5.

Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 17.).

6.

Uredba Vijeća (EZ) 377/2004 od 19. veljače 2004. o osnivanju mreže službenika za vezu za imigracijska pitanja (SL L 64, 2.3.2004., str. 1.).

7.

Direktiva Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o uspostavi mreže časnika za vezu zaduženih za imigraciju (SL L 261, 6.8.2004., str. 24.).


PRILOG II.

Popis nadograđene schengenske pravne stečevine koja će se primjenjivati u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske:

1.

Odluka Vijeća 2000/586/PUP od 28. rujna 2000. o uspostavljanju postupka za izmjenu i dopunu članka 40. stavka 4. i stavka 5., članka 41. stavka 7. i članka 65. stavka 2. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju provjera na zajedničkim granicama (SL L 248, 3.10.2000., str. 1.).

2.

Odluka Vijeća 2003/725/PUP od 2. listopada 2003. o izmjeni odredaba članka 40. stavka 1. i stavka 7. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju provjera na zajedničkim granicama (SL L 260, 11.10.2003., str. 37.).


ANEXA III

COPY OF LETTER

From

:

Mr. Javier SOLANA, Secretary General of the Council of the European Union

Date

:

19 April 2000

To

:

Permanent Representatives of the Member States and to other institutions of the European Union

Subject

:

Gibraltar authorities in the context of E.U. and E.C. instruments and related treaties

I hereby circulate a document which contains agreed arrangements relating to Gibraltar authorities in the context of EU and EC instruments and related treaties („the arrangements”), together with an exchange of correspondence between the Permanent Representatives of the United Kingdom and Spain, which, in accordance with paragraph 8 of the arrangements, are notified to the Permanent Representatives of the Member States and to the other institutions of the European Union for their information and for the purposes indicated in them.

Image

Image

Image

POSTBOXING ARRANGEMENTS

Agreed Arrangements relating to Gibraltar Authorities in the Context of EU and EC Instruments and Related Treaties

1.

Taking account of the responsibility of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland as the Member State responsible for Gibraltar, including its external relations, under the terms of Article 299.4 of the Treaty establishing the European Community, when in an instrument or treaty of the type specified in paragraph 5 a provision is included whereby a body, authority or service of one Member State of the European Union may communicate directly with those of another EU Member State or may take decisions with some effect in another EU Member State, such a provision will be implemented, in respect of a body, authority or service of Gibraltar (hereinafter referred to as „Gibraltar authorities”, in accordance with the procedure in paragraph 2, and in the cases specified therein, through the authority of the United Kingdom specified in paragraph 3. The obligations of an EU Member State under the relevant instrument or treaty remain those of the United Kingdom.

2.

In order to implement such a provision, formal communications and decisions to be notified which are taken by or addressed to the Gibraltar authorities will be conveyed by the authority specified in paragraph 3 under cover of a note in the form attached for illustrative purposes in Annex 1. The authority specified in paragraph 3 will also ensure an appropriate response to any related enquiries. Where decisions are to be directly enforced by a court or other enforcement authority in another EU Member State without such notification, the documents containing those decisions by the Gibraltar authority will be certified as authentic by the authority specified in paragraph 3. To this effect the Gibraltar authority will make the necessary request to the authority specified in paragraph 3. The certification will take the form of a note based in Annex 1.

3.

The authority of the United Kingdom mentioned in paragraphs 1 and 2 will be The United Kingdom Government/Gibraltar Liaison Unit for EU Affairs of the Foreign and Commonwealth Office based in London or any United Kingdom body based in London which the Government of the United Kingdom may decide to designate.

4.

The designation by the United Kingdom of a Gibraltar authority in application of any instrument or treaty specified in paragraph 5 that includes a provision such as that mentioned in paragraph 1 will also contain a reference to the authority specified in paragraph 3 in the terms of Annex 2.

5.

These arrangements will apply as between EU Member States to:

a)

Any present or future European Union or Community instrument or any present or future treaty concluded within the framework of the European Union or European Community;

b)

Any present or future treaty related to the European Union or European Community to which all or a number of EU Member States or all or a number of EU and EFTA/EEA states are the only signatories or contracting parties;

c)

The Council of Europe Conventions mentioned in the Convention of 19 June 1990 implementing the Schengen Agreement;

d)

The following treaties related to instruments of the European Union:

The convention on the Service Abroad of Judicial and Extrajudicial Documents in Civil or Commercial Matters done at the Hague on 15 November 1965.

The Convention on the Taking of Evidence Abroad in Civil or Commercial Matters done at the Hague on 18 March 1970

The Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction done at the Hague on 25 October 1980 (when extended to Gibraltar).

e)

Other treaties to which both sides agree that these arrangements should apply. Where there is no such agreement, the two sides will nevertheless seek to avoid and to resolve any problems, which may arise.

In respect of the treaties specified in sub-paragraphs (a) and (b) these arrangements will also apply as between all the contracting parties to those treaties. Paragraphs 1 and 2 of these arrangements will be constructed accordingly.

6.

The spirit of these arrangements will be respected to resolve questions that may arise in the application of any provisions of the kind described in paragraph 1, bearing in mind the desire of both sides to avoid problems concerning the designation of Gibraltar authorities.

7.

These arrangements or any activity or measure taken for their implementation or as a result of them do not imply on the side of the Kingdom of Spain or on the side of the United Kingdom any change in their respective positions on the question of Gibraltar or on the limits of that territory.

8.

These arrangements will be notified to the EU institutions and Member States for their information and for the purposes indicated in them.

Annex 1

SPECIMEN NOTE FROM THE AUTHORITY SPECIFIED IN PARAGRAPH 3

On behalf of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland as the Member State responsible for Gibraltar, including its external relations, in accordance with Article 299 (4) of the Treaty establishing the European Community, I attach a certificate in respect of (the company), signed by the Commissioner of Insurance, the supervisory authority for Gibraltar.

In accordance with the Article 14 of the Directive 88/375/EEC, as amended by Article 34 of Directive 92/49/EEC, the (name of company) has notified to the Commissioner of Insurance in Gibraltar its intention to provide services into (name of EU Member State). The process envisaged by Article 35 of Directive 92/49/EEC is that within one month of the notification the competent authorities of the home Member State shall communicate to the host Member State or Member State within the territory of which an undertaking intends to carry on business under the freedom to provide services:

a)

A certificate attesting that the undertaking has the minimum solvency margin calculated in accordance with Article 16 and 17 of Directive 73/239/EEC;

b)

The classes of insurance which the undertaking has been authorised to offer;

c)

The nature of the risks which the undertaking proposes to cover in the Member State of the provision of services.

Annex 2

FORMULA TO BE USED BY THE UNITED KINGDOM WHEN DESIGNATING A GIBRALTAR AUTHORITY

In respect of the application of the (name of instrument) to Gibraltar, the United Kingdom, as the Member State responsible for Gibraltar, including its external relations, in a accordance with Article 299 (4) of the Treaty establishing the European Community, designates (name of Gibraltar authority) as the competent authority for the purposes of (relevant provision of the instrument). In accordance with arrangements notified in Council document xxx of 2000:

1.1.

One or more of the following alternatives will be used as appropriate

any formal communications required under the relevant provisions of (name of instrument) which come from or are addressed to (name of Gibraltar authority)

any decision taken by or addressed to (name of Gibraltar authority) which is to be notified under the relevant provisions of (name of instrument)

will be conveyed by (name of UK authority) under cover of a note. The (name of UK authority) will also ensure an appropriate response to any related enquiries.

Where decisions are to be directly enforced by a court or other enforcement authority in another Member State without the need of a formal previous notification

The documents containing such decisions of (name of Gibraltar authority) will be certified as authentic by the (name of UK authority). To this effect the (name of Gibraltar authority) will make the necessary request to the (name of UK authority). The certification will take the form of a note.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

92


32005Q0319(01)


C 068/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.02.2005.


POSLOVNIK O OBRADI I ZAŠTITI OSOBNIH PODATAKA U EUROJUSTU

(Tekst koji je Kolegij Eurojusta jednoglasno usvojio tijekom sastanka 21. listopada 2004. i Vijeće odobrilo 24. veljače 2005.)

(2005/C 68/01)

GLAVA I.

DEFINICIJE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Poslovnika i bilo kojih odredbi kojima se isti provodi:

(a)

Odluka o Eurojustu” znači Odluka Vijeća od 28. veljače 2002. o osnivanju Eurojusta s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela, izmijenjena Odlukom Vijeća od 18. lipnja 2003.

(b)

Kolegij” znači Kolegij Eurojusta kako se navodi u članku 10. Odluke o Eurojustu;

(c)

nacionalni član” znači nacionalni član kojeg je u Eurojust imenovala svaka država članica, kako se navodi u članku 2. stavku 1. Odluke o Eurojustu;

(d)

pomoćnik” znači osoba koja može pomagati svakom nacionalnom članu, kako se navodi u članku 2. stavku 2. Odluke o Eurojustu;

(e)

osoblje Eurojusta” znači izvršni direktor, kako se navodi u članku 29. Odluke o Eurojustu, te osoblje iz članka 30. Odluke o Eurojustu;

(f)

službenik za zaštitu podataka” znači osoba imenovana u skladu s člankom 17. Odluke o Eurojustu;

(g)

zajedničko nadzorno tijelo” znači neovisno tijelo osnovano u skladu s člankom 23. Odluke o Eurojustu;

(h)

osobni podaci” znači bilo koji podaci vezani za fizičku osobu (dalje u tekstu: „subjekt obrade podataka”) kojoj je utvrđen identitet ili onu kojoj se može izravno ili neizravno utvrditi identitet, a posebno pozivanjem na identifikacijski broj ili na jedan ili više čimbenika karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe;

(i)

obrada osobnih podataka” (dalje u tekstu: „obrada”) znači bilo koji postupak ili skup postupaka koji se izvode na osobnim podacima, automatizirano ili ne, kao što su prikupljanje, snimanje, organiziranje, pohranjivanje, prilagođavanje ili mijenjanje, vraćanje, savjetovanje, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenje ili na drugi način činjenje dostupnim, podešavanje ili kombiniranje, zaustavljanje, brisanje ili uništavanje;

(j)

sustav evidentiranja osobnih podataka” (dalje u tekstu:„sustav evidentiranja”) znači bilo koja strukturirana skupina osobnih podataka dostupna prema određenim kriterijima, bilo centraliziranim, decentraliziranim ili raspršenim na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi;

(k)

kontrolor” znači osoba koja sama ili s drugima utvrđuje namjene i značenja obrade osobnih podataka; ako su namjene i značenja obrade utvrđeni nacionalnim ili europskim propisima ili odredbama, kontrolor ili određeni kriteriji za njegovo imenovanje mogu biti utvrđeni nacionalnim ili europskim pravom;

(l)

obrađivač” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo koje obrađuje osobne podatke u ime kontrolora;

(m)

treća strana” znači bilo koja fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje tijelo osim subjekta obrade podataka, kontrolora, obrađivača i osoba koje su prema izravnim ovlastima kontrolora ili obrađivača ovlaštene obrađivati podatke; i

(n)

primatelj” znači fizička ili pravna osoba, javno tijelo, agencija ili bilo koje drugo tijelo kojem se podaci otkrivaju, bilo da je to treća strana ili nije.

GLAVA II.

PODRUČJE PRIMJENE I STRUKTURA

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ovaj se Poslovnik primjenjuje na obradu osobnih podataka od strane Eurojusta, u cijelosti ili dijelom automatiziranim putem, i na obrađivanje osobnih podataka koji čine dio sustava evidentiranja ili su namijenjeni da čine dio sustava evidentiranja u skladu s Odlukom o Eurojustu koje nije automatizirano.

2.   Ovaj se Poslovnik primjenjuje na sve informacije koje je sakupio i dalje obradio Eurojust, tj. informacije koje je Eurojust sastavio ili primio i koje su u njegovom posjedu, a tiču se stvari vezano uz politike, aktivnosti i odluke koje spadaju u područje odgovornosti Eurojusta.

3.   Ovaj se Poslovnik ne primjenjuje na informacije prenesene nacionalnom članu Eurojusta isključivo u kontekstu sudskih ovlasti tog člana, kako je definirano u članku 9. stavku 3. Odluke o Eurojustu.

Članak 3.

Struktura

1.   Svi se osobni podaci smatraju povezanima s predmetom ili nepovezanima s predmetom. Osobni se podaci smatraju povezanima s predmetom ako su povezani s operativnim funkcijama Eurojusta kako je definirano u člancima 5., 6. i 7. Odluke o Eurojustu.

2.   Podaci povezani s predmetom obrađuju se u skladu s glavama III. i IV. Podaci nepovezani s predmetom obrađuju se u skladu s glavama III. i V.

GLAVA III.

NAČELA OPĆE PRIMJENE ZA EUROJUST

Članak 4.

Pravo na privatnost i zaštitu podataka

1.   Eurojust djeluje uz potpuno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda pojedinaca i posebno njihovog prava na privatnost, a vezano uz obradu njihovih osobnih podataka, bez obzira na nacionalnost ili mjesto boravišta.

Članak 5.

Načela zakonitosti i pravednosti, proporcionalnosti i nužnosti obrade

1.   Osobni podaci moraju biti obrađeni pravedno i zakonito.

2.   Eurojust samo obrađuje osobne podatke koji su nužni, odgovarajući, bitni i ne prekomjerni vezano za potrebe za koje su prikupljeni ili dalje obrađeni.

3.   Eurojust definira svoje postupke i sustave obrade u skladu s ciljem prikupljanja ili daljnje obrade samo onih osobnih podataka koji su kao nužni definirani u stavku 2. Posebno se trebaju koristiti mogućnosti davanja drugog imena i činjenje podataka anonimnima, koliko je to moguće uzimajući u obzir svrhu obrade i opravdanost uloženog truda.

Članak 6.

Kvaliteta podataka

1.   Eurojust osigurava točnost osobnih podataka i ako je potrebno ažuriranost; treba poduzeti sve opravdane mjere kako bi se osiguralo da se podaci koji su netočni ili nepotpuni, a vezano uz svrhe u koje su prikupljeni ili u koje su dalje obrađivani, izbrišu ili isprave.

2.   Osobni se podaci čuvaju u obliku koji omogućuje utvrđivanje identiteta subjekta obrade podataka ne duže nego što je nužno za potrebe za koje su podaci prikupljeni ili za koje su dalje obrađivani, u skladu s člankom 5. stavkom 2.

Članak 7.

Sigurnost podataka

1.   U skladu s člankom 22. Odluke o Eurojustu te u skladu s ovim pravilima, Eurojust provodi nužne tehničke mjere i organizacijske pripreme kako bi se osobni podaci zaštitili od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajnog gubitka ili neovlaštenog otkrivanja, izmjene, pristupa ili bilo kojeg neovlaštenog oblika obrade. Posebno se trebaju poduzeti mjere kako bi se osigurao pristup osobnim podacima samo onima koji su ovlašteni pristupiti takvim podacima.

2.   Sve su poduzete mjere proporcionalne rizicima obrade i prirodi obrađenih podataka.

3.   Eurojust razvija sveobuhvatnu sigurnosnu politiku u skladu s člankom 22. stavkom 2. Odluke o Eurojustu i u skladu s ovim Poslovnikom. Ta politika u potpunosti uzima u obzir osjetljivost rada koji izvodi jedinica za pravosudnu suradnju i uključuje pravila o klasifikaciji dokumenata, provjeri osoblja koje radi za Eurojust i radnjama koje treba poduzeti u slučaju kršenja sigurnosti. O sigurnosnoj politici Eurojusta savjetuje se sa Zajedničkim nadzornim tijelom.

4.   Sve su odgovorne osobe Eurojusta primjereno obaviještene o sigurnosnoj politici Eurojusta i od njih se traži da koriste tehničke i organizacijske mjere koje su im na raspolaganju u skladu s primjenljivom zaštitom podataka i sigurnosnim uvjetima.

Članak 8.

Pravo na davanje informacija subjektu obrade podataka

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe u glavi IV. o podacima povezanima s predmetom te u glavi V. o podacima nepovezanima s predmetom, subjektima obrade podataka moraju se dati informacije o svrsi obrade i identitetu kontrolora podataka, o primateljima ili kategorijama primatelja, o postojanju prava na pristup i prava na ispravak podataka koji se tiču njega ili nje i o bilo kojim dodatnim informacijama, kao što su pravna osnova postupka obrade za koji su podaci potrebni, vremenska ograničenja za pohranjivanje podataka i u bilo kojem trenutku pravo na prigovor Zajedničkom nadzornom tijelu, u mjeri u kojoj su takve dodatne informacije potrebne a uzimajući u obzir svrhe i konkretne okolnosti u kojima se podaci obrađuju, kako bi se subjektu obrade podataka jamčila pravedna obrada.

2.   Te se informacije moraju dati najkasnije u trenutku prikupljanja podataka od subjekta obrade podataka, ili ako se podaci primaju od treće strane, onda u trenutku bilježenja osobnih podataka, ili ako je predviđeno otkrivanje trećoj strani, onda najkasnije u trenutku kada su podaci otkriveni prvi put, ili u slučajevima predviđenim u II. poglavlju glave IV. ovog Poslovnika, u trenutku kad, po svoj prilici, nisu ugrožene svrhe obrade, nacionalne istrage i progoni te prava i slobode trećih strana.

Članak 9.

Prava subjekta obrade podataka na pristup, ispravljanje, blokiranje i brisanje

1.   Subjekt obrade podataka ima pravo na pristup, ispravljanje, blokiranje, i u nekim slučajevima, brisanje. Eurojust definira, prema potrebi u suradnji s uključenim nacionalnim tijelima, postupke olakšavanja ostvarivanja ovih prava od strane subjekata podataka.

2.   Službenik za zaštitu podataka osigurava da se po zahtjevu subjekte obrade podataka obavijesti o njihovim pravima.

Članak 10.

Povjerljivost obrade

U skladu s člankom 25. Odluke o Eurojustu sve osobe koje rade u Eurojustu ili s Eurojustom vezane su strogim obvezama povjerljivosti. Eurojust poduzima sve nužne mjere kako bi osigurao da se ove obveze poštuju i da se svako kršenje takvih obveza pravodobno prijavi službeniku za zaštitu podataka i voditelju Odjela za sigurnost, koji osiguravaju poduzimanje nužnih koraka.

Članak 11.

Unutarnji obrađivači

Osim ako to zahtijeva nacionalni ili europski propis, osoba koja djeluje kao obrađivač u Eurojustu s pristupom osobnim podacima, podatke obrađuje samo po nalogu kontrolora.

Članak 12.

Upiti, zahtjevi za informacijama i potraživanja od strane odgovornih osoba Eurojusta

1.   Za potrebe članka 17. stavaka 2. i 4. Odluke o Eurojustu, službenik za zaštitu podataka na zahtjev daje informaciju svakoj odgovornoj osobi Eurojusta vezanu uz aktivnosti obrade podataka Eurojusta. Službenik za zaštitu podataka odgovara na upite i djeluje po bilo kojem zahtjevu za informacijama ili potraživanjima vezanim uz navodno kršenje odredaba Odluke o Eurojustu, ovog Poslovnika ili bilo kojih drugih pravila koja se odnose na obradu osobnih podataka od strane Eurojusta. Nitko ne smije pretrpjeti štetu zbog ukazivanja službeniku za zaštitu podataka na navodno kršenje odredaba kojima se uređuje obrada osobnih podataka.

2.   Sve osobe koje rade u Eurojustu surađuju s Kolegijem, nacionalnim članovima, službenikom za zaštitu podataka i Zajedničkim nadzornim tijelom u okviru ispitivanja, istraga, revizija ili bilo kojih drugih aktivnosti vezanih uz zaštitu podataka.

GLAVA IV.

PRAVILA ZA POSTUPKE OBRADE POVEZANE S PREDMETOM

I.   POGLAVLJE

Uvjeti za zakonitost obrade osobnih podataka

Članak 13.

Osobni podaci obrađeni u kontekstu aktivnosti vezanih uz predmet

1.   U kontekstu aktivnosti vezanih uz predmet i koliko je to nužno za postizanje svojih ciljeva Eurojust obrađuje osobne podatke automatski ili u strukturiranim ručnim spisima u skladu s člancima 14., 15. i 16. Odluke o Eurojustu.

2.   Nacionalni član ili članovi koji obrađuju osobne podatke vezane uz pojedine predmete utvrđuju svrhe i načine obrade osobnih podataka te ih se stoga smatra kontrolorima ili, kada je to primjenljivo, sukontrolorima.

Članak 14.

Zakonitost i pravednost obrade

Osobni podaci mogu biti prikupljeni i dalje obrađeni u kontekstu aktivnosti vezanih uz predmet u mjeri u kojoj je obrada nužna za obavljanje zadataka Eurojusta u jačanju borbe protiv teških kaznenih djela.

Članak 15.

Ograničenje namjene

Osobni podaci koje Eurojust obrađuje u okviru istraga i progona ni pod kojim okolnostima ne smiju se obrađivati u bilo koju drugu namjenu.

Članak 16.

Kvaliteta podataka

1.   Kada država članica ili vanjska stranka u kontekstu istrage ili progona prenese informaciju Eurojustu, Eurojust nije odgovoran za ispravnost primljene informacije, ali osigurava da od trenutka primitka budu poduzete sve odgovarajuće mjere da se ta informacija ažurira.

2.   Ako Eurojust primijeti bilo kakvu netočnost koja utječe na predmetnu informaciju, obavješćuje treću stranu od koje je informacija primljena i tu informaciju ispravlja.

Članak 17.

Posebne kategorije podataka

1.   Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke mjere kako bi osigurao da službenik za zaštitu podataka bude automatski obaviješten o iznimnim slučajevima u kojima se poziva na članak 15. stavak 4. Odluke o Eurojustu. Sustav upravljanja predmetom osigurava da se takvi podaci ne uvrste u indeks iz članka 16. stavka 1. Odluke o Eurojustu.

2.   Kada se takvi podaci odnose na svjedoke ili žrtve u smislu članka 15. stavka 2. Odluke o Eurojustu, sustav upravljanja predmetom ne bilježi tu informaciju, osim ako je dokumentirana odluka Kolegija.

Članak 18.

Obrada kategorija osobnih podataka iz članka 15. stavka 3. Odluke o Eurojustu

1.   Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke mjere kako bi osigurao da službenik za zaštitu podataka automatski bude obaviješten o iznimnim slučajevima u kojima se u ograničenom vremenskom razdoblju poziva na članak 15. stavak 3. Odluke o Eurojustu.

2.   Kada se takvi podaci odnose na svjedoke ili žrtve u smislu članka 15. stavka 2. Odluke o Eurojustu, sustav upravljanja predmetom ne bilježi tu informaciju, osim ako je dokumentirana zajednička odluka barem dvojice nacionalnih članova.

II.   POGLAVLJE

Prava subjekata obrade podataka

Članak 19.

Pravo na informaciju subjekata obrade podataka

1.   U kontekstu operativnog rada Eurojusta, subjektima obrade podataka daju se informacije o obradi čim bude vidljivo da pružanje te informacije subjektu obrade podataka ne bi dovelo u pitanje:

(a)

ispunjenje zadaća Eurojusta u jačanju borbe protiv teških kaznenih djela; ili

(b)

nacionalne istrage i progone u kojima Eurojust pomaže; ili

(c)

praćenje, provjeru ili regulatorne zadatke povezane, ako i povremeno, s obnašanjem službenih ovlasti u predmetima navedenim u točkama (a) i (b); ili

(d)

prava i slobode trećih osoba.

2.   Pozivanje na slučajeve navedene u stavku 1. bilježi se u privremeni radni spis povezan s predmetom, navodeći temelje za odluku donesenu od strane nacionalnog člana ili nacionalnih članova odgovornih za taj spis.

Članak 20.

Pravo pristupa subjekata obrade podataka

Svaki pojedinac ima pravo pristupa osobnim podacima koji se tiču njega ili nje, a koje Eurojust obrađuje u skladu s okolnostima utvrđenim u članku 19. Odluke o Eurojustu.

Članak 21.

Postupak za ostvarenje prava subjekata obrade podataka

1.   Pojedinci koji žele ostvariti svoja prava kao subjekti obrade podataka mogu uputiti svoje zahtjeve izravno Eurojustu ili, putem tijela imenovanih u tu svrhu, u državi članici njegovog ili njenog odabira, koje prenose zahtjev Eurojustu.

2.   Zahtjeve za ostvarenje prava obrađuje nacionalni član ili članovi kojih se zahtjev tiče i oni dostavljaju presliku zahtjeva službeniku za zaštitu podataka zbog registracije.

3.   Nacionalni član ili članovi kojih se zahtjev tiče obavljaju nužne provjere i obavještavaju službenika za zaštitu podataka o odluci donesenoj u pojedinom predmetu. Ta će odluka u potpunosti uzeti u obzir ovaj Poslovnik i zakone primjenljive na zahtjev kako je definirano u članku 19. stavku 3. Odluke o Eurojustu, temelje za odbijanje navedene u članku 19. stavku 4. Odluke o Eurojustu te savjetovanja s nadležnim tijelima zaduženim za izvršavanje zakona koja se obavljaju prije donošenja odluke, kako je navedeno u članku 19. stavku 9. Odluke o Eurojustu.

4.   Ako je u nekom predmetu to potrebno, službenik za zaštitu podataka provodi dodatne provjere u sustavu upravljanja predmetom i ako su tijekom tih provjera pronađene ikakve dodatne bitne informacije, o tome obavješćuje nacionalnog člana ili članove kojih se to tiče. Predmetni nacionalni član ili članovi mogu na temelju informacije dobivene od službenika za zaštitu podataka odlučiti o ponovnom razmatranju prvobitne odluke.

5.   Službenik za zaštitu podataka obavješćuje subjekt obrade podataka o konačnoj odluci koju je donio nacionalni član ili članovi, u skladu s člankom 19. stavkom 6. Odluke o Eurojustu, i obavješćuje subjekt obrade podataka o mogućnosti žalbe Zajedničkom nadzornom tijelu ako subjekt nije zadovoljan odgovorom Eurojusta.

6.   Zahtjev se u potpunosti obrađuje u roku od tri mjeseca od primitka. Subjekt obrade podataka može uputiti predmet Zajedničkom nadzornom tijelu ako u tom vremenskom roku ne dobije odgovor na zahtjev.

7.   U slučajevima kada je zahtjev primljen putem nacionalnog tijela, predmetni nacionalni član ili članovi osiguravaju da to tijelo bude obaviješteno o odgovoru koji je službenik za zaštitu podataka dao subjektu obrade podataka.

8.   Eurojust pokreće postupke suradnje s nacionalnim tijelima imenovanim u svrhu bavljenja pravima subjekta kako bi se osiguralo da zahtjevi budu primjereno i pravodobno proslijeđeni Eurojustu.

Članak 22.

Informacije trećim osobama nakon ispravljanja, blokiranja ili brisanja osobnih podataka vezanih uz predmet

Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke mjere kako bi osigurao da se u slučajevima kada Eurojust po zahtjevu ispravlja, zadržava ili briše osobne podatke odmah napravi popis dobavljača i adresa tih podataka. U skladu s člankom 20. stavkom 5. Odluke o Eurojustu, kontrolor osigurava da se one koji su na popisu obavijesti o promjenama učinjenim na osobnim podacima.

III.   POGLAVLJE

Sigurnost podataka

Članak 23.

Automatizirani sustav upravljanja predmetom

1.   Eurojust pokreće automatizirani sustav upravljanja predmetom koji uključuje sustav arhiviranja koji će koristiti nacionalni članovi prilikom poduzimanja aktivnosti vezanih uz predmet, i koji sadrži privremene radne dosjee i indeks kako je definirano u članku 16. Odluke o Eurojustu. Ovaj sustav uključuje funkcionalnosti kao što su upravljanje predmetom, opis radnog procesa, upućivanje na informacije i sigurnost.

2.   Nakon savjetovanja sa službenikom za zaštitu podataka, sa Zajedničkim nadzornim tijelom i bitnim osobljem Eurojusta, Kolegij odobrava sustav upravljanja predmetom te u obzir uzima zahtjeve članka 22. i bilo koje druge bitne odredbe Odluke o Eurojustu.

3.   Sustav upravljanja predmetom omogućuje nacionalnim članovima da identificiraju svrhu i konkretne ciljeve za koje je otvoren privremeni radni dosje, u okviru zadataka navedenih u člancima 5., 6. i 7. Odluke o Eurojustu.

Članak 24.

Privremeni radni dosjei i indeks

1.   U skladu s člankom 14. stavkom 4. i člankom 16. Odluke o Eurojustu, Eurojust uspostavlja indeks podataka koji se odnosi na istrage te privremene radne dosjee koji također sadrže osobne podatke. I indeks i privremeni radni dosjei čine dio sustava upravljanja predmetom naveden u članku 23. i poštuju ograničenja u obradi osobnih podataka utvrđena člankom 15. Odluke o Eurojustu.

2.   Nacionalni članovi odgovorni su za otvaranje novih privremenih radnih dosjea povezanih s predmetima kojima se bave. Sustav upravljanja predmetom automatski dodjeljuje referentni broj (identifikator) svakom novom otvorenom privremenom radnom spisu.

3.   Eurojust uspostavlja automatizirani sustav upravljanja predmetom koji omogućuje nacionalnim članovima čuvanje osobnih podataka koje obrađuju u privremenom radnom dosjeu ograničenog pristupa ili da daju pristup u cijelosti ili dijelom drugom nacionalnom članu ili članovima uključenima u predmet na koji se dosje odnosi. Sustav upravljanja predmetom omogućuje im da definiraju konkretne stavke osobnih i neosobnih podataka kojima žele omogućiti pristup drugom nacionalnom članu ili članovima, pomoćniku ili pomoćnicima ili nadležnim članovima osoblja uključenima u obradu predmeta, te da odaberu stavke informacija koje žele uvesti u indeks, u skladu s člankom 14. i člankom 15. Odluke o Eurojustu, osiguravajući da su u indeks uključene barem sljedeće stavke: upućivanje na privremeni radni dosje; vrste kaznenih djela; države članice, međunarodne organizacije i tijela i/ili vlasti uključenih trećih zemalja; uključenost Europske komisije ili tijela i jedinica EU-a; ciljevi i status predmeta (otvoren/zatvoren).

4.   Kada nacionalni član jednom ili više uključenih nacionalnih članova odobri pristup privremenom radnom dosjeu ili njegovom dijelu, sustav upravljanja predmetom osigurava da ovlašteni korisnici imaju pristup bitnim dijelovima dosjea, ali da ne mogu mijenjati podatke koje je unio prvobitni autor. Ovlašteni korisnici mogu, međutim, dodati bilo koju bitnu informaciju novim dijelovima privremenih radnih dosjea. Isto tako, informacije koje se nalaze u indeksu mogu pročitati svi ovlašteni korisnici sustava, no mijenjati ih može samo prvobitni autor.

5.   Takav sustav automatski obavješćuje službenika za zaštitu podataka o stvaranju svakog novog radnog dosjea koji sadrži osobne podatke i posebno o iznimnim slučajevima u kojima se poziva na članak 15. stavak 3. Odluke o Eurojustu. Sustav upravljanja predmetom označuje takav podatak na način koji će obavijestiti osobu koja je unijela podatak u sustav na obvezu čuvanja tih podataka na ograničeno vrijeme. Kad se ti podaci odnose na žrtve i svjedoke u smislu članka 15. stavka 2. Odluke o Eurojustu, sustav ne bilježi te informacije osim ako nije dokumentirana zajednička odluka barem dvojice nacionalnih članova.

6.   Sustav upravljanja predmetom automatski obavješćuje službenika za zaštitu podataka o iznimnim slučajevima kada se poziva na članak 15. stavak 4. Odluke o Eurojustu. Kada se ti podaci odnose na svjedoke ili žrtve u smislu članka 15. stavka 2. Odluke o Eurojustu, sustav ne bilježi tu informaciju osim ako je dokumentirana odluka Kolegija.

7.   Sustav upravljanja predmetom treba osigurati da se u indeks mogu zabilježiti samo osobni podaci iz članka 15. stavka 1. točaka od (a) do (i) te točke (k) i članka 15. stavka 2. Odluke o Eurojustu.

8.   Informacije sadržane u indeksu moraju biti dostatne kako bi bile u skladu sa zadacima Eurojusta i posebno s ciljevima iz članka 16. stavka 1. Odluke o Eurojustu.

Članak 25.

Dnevnički spisi i tragovi revizije

1.   Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke mjere kako bi osigurao vođenje evidencije o svim postupcima obrade izvršenima na osobnim podacima. Sustav upravljanja predmetom posebno osigurava vođenje evidencije o prijenosu i primitku podataka kako je definirano u članku 17. stavku 2. točki (b) Odluke o Eurojustu u svrhu članka 19. stavka 3. Odluke o Eurojustu. Takva evidencija osigurava, kako je potrebno prema članku 22. Odluke o Eurojustu, da je moguće provjeriti i utvrditi kojim su tijelima osobni podaci preneseni, koji su osobni podaci uneseni u automatizirane sustave obrade podataka, te kada i od strane koga su ti podaci uneseni.

2.   Službenik za zaštitu podataka pregledava tu evidenciju redovito kako bi mogao pomoći nacionalnim članovima i Kolegiju vezano uz bilo koje pitanje zaštite podataka, te provodi nužnu istragu u slučaju nepravilnosti. Kada je to potrebno, službenik za zaštitu podataka obavješćuje Kolegij i Zajedničko nadzorno tijelo slijedeći postupak utvrđen člankom 17. stavkom 4. Odluke o Eurojustu o bilo kojem kršenju zaštite podataka zabilježenom u gore navedenoj evidenciji. Službenik za zaštitu podataka će osigurati da, ako je to potrebno, izvršni direktor bude obaviješten, kako bi se njemu ili njoj omogućilo da poduzme nužne mjere unutar uprave.

3.   Službenik za zaštitu podataka po zahtjevu omogućuje Zajedničkom nadzornom tijelu potpuni pristup evidenciji iz članka 1.

Članak 26.

Ovlašteni pristup osobnim podacima

1.   Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke mjere i omogućuje organizacijske pripreme kako bi osigurao da samo nacionalni članovi, njihovi pomoćnici i ovlašteno osoblje Eurojusta, a za potrebe postizanja ciljeva Eurojusta, imaju pristup osobnim podacima koje Eurojust obrađuje u okviru svojih operativnih aktivnosti.

2.   Te mjere uzimaju u obzir svrhe u koje su podaci prikupljeni i dalje obrađivani, najnovije stanje, stupanj sigurnosti koji zahtijeva osjetljiva priroda posla koji izvodi Eurojust te zahtjeve iz članka 22. Odluke o Eurojustu.

3.   Svaki nacionalni član Eurojusta dokumentira i obavješćuje službenika za zaštitu podataka o politici pristupa koju je on ili ona odobrio u okviru njegovog ili njenog nacionalnog ureda, a vezano uz spise povezane s predmetom. Nacionalni članovi posebno osiguravaju odgovarajuće organizacijske pripreme u skladu s kojima treba djelovati, te pravilnu uporabu tehničkih i organizacijskih mjera koje im je na raspolaganje stavio Eurojust.

4.   Kolegij može ovlastiti drugo osoblje Eurojusta za pristup spisima povezanima s predmetom ako je to nužno za obavljanje zadataka Eurojusta.

Članak 27.

Revizije i kontrola

1.   Službenik za zaštitu podataka prati zakonitost i pridržavanje odredaba Odluke o Eurojustu, ovog Poslovnika i svih drugih pravila vezanih uz obradu osobnih podataka, primjenljivih na Eurojust. U tu svrhu službenik za zaštitu podataka pomaže nacionalnim članovima oko pitanja zaštite podataka i provodi godišnje istraživanje o pridržavanju gore navedenih pravila unutar Eurojusta. Službenik za zaštitu podataka izvještava Kolegij i Zajedničko nadzorno tijelo o rezultatima ovih istraživanja kao i o bilo kojim drugim bitnim događanjima unutar Eurojusta. Službenik za zaštitu podataka osigurava da izvršni direktor, prema potrebi, bude obaviješten kako bi mogao (mogla) poduzeti nužne mjere unutar uprave.

2.   Zajedničko nadzorno tijelo provodi kontrole i revizije u skladu s člankom 23. stavkom 7. Odluke o Eurojustu.

IV.   POGLAVLJE

Protoci podataka trećim strankama ili organizacijama

Članak 28.

Protoci podataka trećim strankama ili organizacijama

1.   Eurojust nastoji uspostaviti sporazume o suradnji koji sadrže odgovarajuće odredbe vezane uz razmjenu osobnih podataka sa svim partnerima s kojima se razmjene podataka odvijaju redovito.

2.   Ne dovodeći u pitanje slučajeve u kojima takvi sporazumi o suradnji postoje, Eurojust prenosi osobne podatke trećoj zemlji ili bilo kojoj drugoj jedinici iz članka 27. stavka 1. Odluke o Eurojustu, samo ako one podliježu Konvenciji za zaštitu osoba vezano uz automatiziranu obradu osobnih podataka potpisanu u Strassbourgu 28. siječnja 1981., ili kada je osiguran odgovarajući stupanj zaštite.

3.   Odluku o prijenosu strankama koje nisu bile sudionici Konvencije Vijeća Europe 28. siječnja 1981. donosi nacionalni član ili članovi kojih se to tiče, na temelju procjene službenika za zaštitu podataka o odgovarajućem stupnju zaštite. Odgovarajući stupanj zaštite procjenjuje se u svjetlu svih okolnosti za svaki prijenos ili kategoriju prijenosa. Konkretno, procjena je rezultat ispitivanja sljedećih elemenata: vrste podataka, svrhe i trajanja obrade za koju se podaci prenose, zemlje podrijetla i zemlje krajnje destinacije, općih i sektorskih zakonskih propisa primjenljivih u predmetnoj državi ili organizaciji, profesionalnih sigurnosnih pravila koja su tamo primjenljiva, kao i postojanja dostatnih zaštitnih mehanizama postavljenih od strane primatelja prijenosa. Takvi zaštitni mehanizmi mogu posebno biti rezultat pisanih sporazuma koji obvezuju kontrolora koji radi prijenos i primatelja koji nije pod nadležnošću jedne od stranaka Konvencije. Sadržaj predmetnih sporazuma mora uključivati bitne elemente zaštite podataka. U slučajevima kada procjena stupnja zaštite predstavlja teškoće, službenik za zaštitu podataka treba se savjetovati sa Zajedničkim nadzornim tijelom prije procjene konkretnog prijenosa.

4.   Međutim, čak i kada se ne ispune uvjeti iz prethodnog stavka, nacionalni član može u iznimnim okolnostima navedenima u članku 27. stavku 6. Odluke o Eurojustu prenijeti podatke trećoj državi s isključivim ciljem poduzimanja hitnih mjera za suprotstavljanje ozbiljnoj prijetećoj opasnosti koja je prijetnja nekoj osobi ili javnoj sigurnosti. Nacionalni član dokumentira takav izniman prijenos u privremeni radni dosje dotičnog predmeta, navodeći temelje za takav prijenos podataka, i obavješćuje službenika o zaštiti podataka o takvom prijenosu podataka. Službenik za zaštitu podataka potvrđuje odvijaju li se takvi prijenosi samo u iznimnim i hitnim slučajevima.

V.   POGLAVLJE

Ograničenja pohranjivanja osobnih podataka

Članak 29.

Rokovi pohranjivanja osobnih podataka

1.   Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke mjere kako bi osigurao pridržavanje rokova za pohranjivanje osobnih podataka utvrđenih člankom 21. Odluke o Eurojustu.

2.   Sustav upravljanja predmetom posebno osigurava provedbu revizije potrebe pohranjivanja podataka u privremeni radni dosje svake tri godine nakon unosa. Takva revizija mora biti na odgovarajući način dokumentirana u sustavu, što uključuje motivaciju za donošenje bilo kakvih odluka, a rezultat se automatski prenosi službeniku za zaštitu podataka.

3.   Sustav upravljanja predmetom posebno označuje podatke zabilježene na ograničeno vremensko razdoblje u skladu s člankom 15. stavkom 3. Odluke o Eurojustu. Za te kategorije podataka obavlja se revizija potrebe zadržavanja podataka svaka tri mjeseca i dokumentira se kako je navedeno u stavcima 1. i 2.

4.   Kontrolor se prema potrebi savjetuje s Kolegijem i službenikom za zaštitu podataka o bilo kojoj odluci o zadržavanju podataka na dulje razdoblje nakon revizije.

GLAVA V.

PRAVILA ZA POSTUPKE OBRADE NEVEZANE UZ PREDMET

I.   POGLAVLJE

Opća načela

Članak 30.

Zakonitost i pravednost obrade

Osobni podaci moraju biti obrađeni pravedno i zakonito. Posebno, osobni podaci mogu biti obrađeni samo ako je:

(a)

obrada nužna za poštovanje zakonskih obveza kojima je kontrolor podložan; ili je

(b)

obrada nužna za ispunjenje ugovora u kojem je subjekt obrade podataka stranka, ili kako bi se poduzele mjere na zahtjev subjekta obrade podataka prije zaključenja ugovora; ili je

(c)

subjekt obrade podataka jasno dao svoj pristanak; ili je

(d)

obrada nužna kako bi se zaštitili ključni interesi subjekta obrade podataka; ili je

(e)

obrada nužna u svrhu zakonitih interesa kontrolora, osim kada pred takvim interesima prednost imaju temeljna prava i slobode subjekta obrade podataka koja zahtijevaju zaštitu u skladu s člankom 4. ovih pravila.

Članak 31.

Ograničenje namjene

1.   Osobni podaci moraju biti obrađeni u konkretne i jasno određene zakonske i zakonite svrhe i naknadno obrađeni samo ako je to u skladu s prvobitnom namjenom obrade.

2.   Osobni podaci prikupljeni isključivo zbog osiguranja sigurnosti ili kontrole i upravljanja sustavom obrade ili radnjama ne koriste se ni u koje druge svrhe, s iznimkom sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona teških kaznenih djela.

Članak 32.

Obrada posebnih kategorija podataka

1.   Zabranjena je obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, političke stavove, vjerska ili filozofska vjerovanja, članstvo u sindikatu, podatke o zdravlju ili seksualnom životu ili kaznene osude u svrhe nepovezane s predmetom.

2.   Ova se zabrana ne primjenjuje ako je:

(a)

subjekt obrade podataka dao svoj izričiti pristanak na obradu tih podataka; ili je

(b)

obrada nužna u svrhe poštovanja posebnih prava i zakonskih obveza kontrolora, kao što su obveze s područja poreznog ili radnog prava primjenljivih na kontrolora, ili je prema potrebi, a u mjeri u kojoj se službenik za zaštitu podataka s tim složio, podložno odgovarajućim zaštitnim mehanizmima; ili je

(c)

obrada nužna za zaštitu ključnih interesa subjekta obrade podataka ili neke druge osobe kada je subjekt obrade podataka fizički ili pravno u nemogućnosti dati svoj pristanak; ili ako se

(d)

obrada odnosi na podatke koje jasno objavljuju subjekt obrade podataka ili je to nužno za utemeljenje, ostvarenje ili obranu zakonskih zahtjeva.

3.   Podaci iz stavka 1. obrađuju se samo u svrhe u koje su prvotno prikupljeni.

Članak 33.

Iznimke od prava na davanje informacija subjektu obrade podataka

1.   U kontekstu neoperativnog rada Eurojusta, iznimke od općeg načela davanja informacija subjektu obrade podataka moguće su kada bi davanje tih informacija subjektu obrade podataka dovelo u pitanje:

(a)

važan gospodarski ili financijski interes države članice ili Europske unije; ili

(b)

zaštitu subjekta obrade podataka ili prava i sloboda drugih; ili

(c)

nacionalnu sigurnost, javnu sigurnost ili obranu države članice.

2.   Službenika za zaštitu podataka se obavješćuje kada se rade te iznimke.

Članak 34.

Obavješćivanje službenika za zaštitu podataka

1.   Svaki kontrolor službenika za zaštitu podataka prethodno obavješćuje o svakom postupku obrade ili nizu takvih postupaka namijenjenih jednoj svrsi ili više povezanih svrha.

2.   Informacija koja će biti proslijeđena uključuje:

(a)

ime kontrolora i podatak o organizacijskim dijelovima institucije ili tijela kojem je povjerena obrada osobnih podataka u određene svrhe;

(b)

namjenu ili namjene obrade;

(c)

opis kategorije ili kategorija subjekata obrade podataka i opis podataka ili kategorija podataka povezanih s njima;

(d)

pravni temelj postupka obrade kojem su podaci namijenjeni;

(e)

primatelje ili kategorije primatelja kojima podaci mogu biti otkriveni; i

(f)

opći opis koji omogućuje početnu procjenu primjerenosti sigurnosnih mjera.

3.   Službenik za zaštitu podataka odmah se obavješćuje o svakoj bitnoj promjeni koja utječe na informacije koje opisuje prethodni stavak.

Stavak 35.

Registar

1.   Službenik za zaštitu podataka vodi registar postupaka obrade o kojima je obaviješten u skladu s prethodnom odredbom.

2.   Registar sadržava u najmanju ruku informacije iz članka 34. stavka 2. točaka od (a) do (f).

3.   Službenik za zaštitu podataka na zahtjev Zajedničkom nadzornom tijelu daje na uvid bilo koju informaciju iz registra.

Članak 36.

Obrada osobnih podataka u ime kontrolora

1.   Kada postupak obrade u ime kontrolora obavlja vanjski obrađivač, kontrolor odabire obrađivača osiguravajući dostatna jamstva vezana uz tehničke i organizacijske sigurnosne mjere u skladu s člankom 22. Odluke o Eurojustu i drugim bitnim dokumentima te osigurava poštovanje tih mjera.

2.   Izvođenje postupka obrade putem vanjskog obrađivača ravna se po ugovoru ili pravnom aktu koji obvezuje obrađivača kontroloru i posebno određuje da:

(a)

obrađivač djeluje samo po uputama kontrolora; i

(b)

obveze vezane uz povjerljivost i sigurnost utvrđene Odlukom o Eurojustu i ovim Poslovnikom također su obvezujuće za obrađivača, osim ako na temelju članka 16. ili članka 17. stavka 3. druge alineje Uredbe 95/46/EZ od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca vezano uz obradu osobnih podataka i slobodno kretanje takvih podataka (1), obrađivač nije već podložan obvezama vezanim uz povjerljivost i sigurnost utvrđenim u nacionalnom pravu jedne od država članica.

3.   Za potrebe čuvanja dokaza dijelovi ugovora ili pravnog akta vezani uz zaštitu podataka te zahtjevi vezani uz mjere povjerljivosti i sigurnosne mjere u pisanom su obliku ili u nekom drugom ekvivalentnom obliku.

Članak 37.

Automatske pojedinačne odluke

Subjekt obrade podataka ima pravo ne podlijegati odluci koja izaziva pravne učinke koji se tiču njega ili nje, ili u znatnoj mjeri utječe na njega ili nju, i koja se temelji isključivo na automatiziranoj obradi podataka namijenjenoj procjeni pojedinih osobnih aspekata koji se tiču njega ili nje, kao što su izvedba na poslu, pouzdanost ili ponašanje, osim ako je ta odluka izričito odobrena u skladu s nacionalnim ili europskim zakonodavstvom, ili ako ju je prema potrebi odobrio službenik za zaštitu podataka. U svakom se slučaju poduzimaju mjere zaštite zakonskih interesa subjekta obrade podataka, kao što su aktivnosti koje omogućuju njemu ili njoj izražavanje mišljenja ili razumijevanje logike obrade.

II.   POGLAVLJE

Unutarnja pravila vezana uz zaštitu osobnih podataka i privatnosti u kontekstu unutarnjih telekomunikacijskih mreža

Članak 38.

Područje primjene

1.   Ne dovodeći u pitanje prethodne članke, pravila u ovom poglavlju primjenjuju se na obradu osobnih podataka vezanu uz uporabu i upravljanje telekomunikacijskim mrežama ili terminalskom opremom kojom se rukuje pod kontrolom Eurojusta.

2.   Za potrebe pravila sadržanih u ovom poglavlju, „korisnik” znači bilo koja fizička osoba koja koristi telekomunikacijsku mrežu ili terminalsku opremu kojom se rukuje pod kontrolom Eurojusta.

Članak 39.

Sigurnost

1.   Eurojust poduzima odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurao sigurnu uporabu telekomunikacijskih mreža i terminalske opreme (računala, servera, hardvera i softvera), prema potrebi zajedno s davateljima javno dostupnih telekomunikacijskih usluga. Uzimajući u obzir najnovije stanje i trošak provedbe, te mjere osiguravaju stupanj sigurnosti primjeren postojećem riziku.

2.   U slučaju bilo kakvog posebnog rizika kršenja sigurnosti mreže i terminalske opreme, Eurojust obavješćuje korisnike o postojanju tog rizika i o bilo kojim mogućim rješenjima i drugim načinima komunikacije.

Članak 40.

Povjerljivost komunikacija

Eurojust osigurava povjerljivost komunikacija putem telekomunikacijskih mreža i terminalske opreme u skladu s pravom Europske zajednice.

Članak 41.

Podaci o prometu i fakturiranju

1.   Podaci o prometu vezani uz korisnike koji se obrađuju kako bi se uspostavili pozivi i druge veze putem telekomunikacijske mreže brišu se ili čine anonimnima po završetku poziva ili druge veze.

2.   Iznimke od ovog općeg načela (kao što je potreba čuvanja nekih podataka o prometu ako su povezani s postupkom prijave nužnim za određene spise ili za potrebe fakturiranja privatnih poziva) dopuštene su samo ako su predviđene unutarnjim pravilima koja je Eurojust usvojio nakon savjetovanja sa službenikom za zaštitu podataka. Ako službenik za zaštitu podataka nije uvjeren u zakonitost ili prikladnost takvih iznimaka, savjetuje se sa Zajedničkim nadzornim tijelom.

3.   Obradu podataka o prometu i fakturiranju provode samo osobe zadužene za upravljanje fakturiranjem, prometom ili proračunom.

Članak 42.

Imenici korisnika

1.   Osobni podaci sadržani u ispisanim ili elektroničkim imenicima korisnika, kao i pristup takvim imenicima, ograničeni su na ono što je strogo nužno za posebne potrebe imenika.

2.   Takvi su imenici dostupni samo korisnicima Eurojusta, isključivo za unutarnju uporabu ili u drugim međuinstitucionalnim imenicima koji se smatraju prikladnima.

III.   POGLAVLJE

Posebna pravila

Članak 43.

Dodatna pravila

Kada je to potrebno Eurojust razvija dodatna pravila vezana uz obradu osobnih podataka u postupcima nevezanima za predmet. O takvim se pravilima obavješćuje Zajedničko nadzorno tijelo i ona se objavljuju u zasebnim unutarnjim priručnicima.

GLAVA VI.

DRUGE ODREDBE

Članak 44.

Revizija postojećeg Poslovnika

1.   Ovaj se Poslovnik redovito revidira kako bi se procijenilo jesu li potrebne neke izmjene. Svaka izmjena postojećeg Poslovnika prati iste postupke utvrđene za odobrenje u Odluci o Eurojustu.

2.   Službenik za zaštitu podataka obavješćuje i predsjednika Kolegija i Zajedničko nadzorno tijelo ako smatra da su nužne izmjene postojećeg Poslovnika.

3.   Zajedničko nadzorno tijelo predstavlja Kolegiju sve prijedloge ili preporuke vezane uz izmjene postojećeg Poslovnika.

Članak 45.

Stupanje na snagu i objava

1.   Ovaj Poslovnik stupa na snagu dan nakon što ga Vijeće konačno odobri.

2.   Poslovnik se objavljuje u Službenom listu Europske unije.


(1)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

102


32005D0387


L 127/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.05.2005.


ODLUKA VIJEĆA 2005/387/PUP

od 10. svibnja 2005.

o razmjeni informacija, procjeni rizika i kontroli novih psihoaktivnih tvari

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 29., članak 31. stavak 1. točku (e) i članak 34. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Posebne opasnosti koje su neizbježne u razvoju psihoaktivnih tvari zahtijevaju brzo djelovanje od strane država članica.

(2)

Ako nove psihoaktivne tvari ne budu obuhvaćene okvirima kaznenog prava u svim državama članicama, problemi mogu nastati u suradnji između sudskih vlasti i represivnih tijela u državama članicama zbog činjenice što navedeno kazneno djelo ili kaznena djela nisu kažnjiva prema zakonima države moliteljice i zamoljene države.

(3)

Plan djelovanja Europske unije o drogama 2000. - 2004. koji je dostavljen Komisiji kako bi se organizirala odgovarajuća ocjena Zajedničke akcije od 16. lipnja 1997. u vezi s razmjenom informacija, procjene rizika i kontrole novih sintetskih droga (2) (dalje u tekstu „Zajednička akcija”), uzimajući u obzir vanjsku ocjenu koju je naručio Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (dalje u tekstu „EMCDDA”) o sustavu za rano uzbunjivanje. Ocjena je pokazala da je Zajednička akcija ispunila očekivanja. Međutim, rezultat ocjene je jasno pokazao da Zajedničku akciju treba ojačati i preusmjeriti. Posebno je potrebno redefinirati glavni cilj, preciznost njenih postupaka i definicija, transparentnost njenih operacija i relevantnost njenog opsega. Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o srednjoročnoj ocjeni Plana djelovanja EU-a o drogama (2000. - 2004.) je naznačila da će doći do izmjena zakonodavstva kako bi se pojačala akcija protiv sintetskih droga. Stoga bi trebalo usvojiti mehanizam koji je uvela Zajednička akcija.

(4)

Nove psihoaktivne tvari mogu štetiti zdravlju.

(5)

Nove psihoaktivne tvari na koje se odnosi ova Odluka mogu uključivati lijekove prema definiciji u Direktivi 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (3) i u Direktivi 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za ljudsku uporabu (4).

(6)

Razmjena informacija prema sustavu za rano uzbunjivanje koji je uspostavljen vezano uz Zajedničku akciju potvrdila se kao vrijedna prednost za države članice.

(7)

Ništa što je navedeno u ovoj Odluci ne bi trebalo sprečavati države članice u razmjeni informacija unutar Europske informacijske mreže o drogama i ovisnosti o drogama (dalje u tekstu „Mreža Reitox”), o trendovima koji se javljaju vezano za novu uporabu postojećih psihoaktivnih tvari koje mogu predstavljati potencijalni rizik za javno zdravlje, kao i o informacijama o mogućim mjerama vezanim za javno zdravlje u skladu s mandatom i postupcima EMCDDA-a.

(8)

Kao rezultat ove Odluke nije dopušteno nikakvo pogoršanje skrbi za ljudsko ili životinjsko zdravlje. Stoga su tvari čija je medicinska vrijednost utvrđena i priznata, isključene iz kontrolnih mjera koje se temelje na ovoj Odluci. Odgovarajuće regulatorne mjere i mjere vezane uz javno zdravlje trebale bi se primjenjivati za tvari čija je medicinska vrijednost utvrđena i priznata, a koje se zlorabe.

(9)

Povrh onoga što je predviđeno u sustavima farmakološkog opreza, a prema definiciji u Direktivi 2001/82/EZ i Direktivi 2001/83/EZ, razmjena informacija o zlorabljenim ili nepravilno korištenim psihoaktivnim tvarima treba biti pojačana i osigurana odgovarajuća suradnja s Europskom agencijom za lijekove (dalje u tekstu „EMEA”). Povjerenstvo za droge UN-a (dalje u tekstu „CND”), Rezolucija 46/7 „Mjere za promicanje razmjene informacija o novim uzorcima uporabe droge i o konzumiranim psihoaktivnim tvarima”, pruža državama članicama koristan okvir za djelovanje.

(10)

Uvođenje rokova u svaku fazu postupka utvrđenog ovom Odlukom trebalo bi jamčiti da taj instrument može reagirati brzo i da je pojačana njegova sposobnost mehanizma koji će brzo reagirati.

(11)

Znanstveni odbor EMCDDA-a ima središnju ulogu u procjenjivanju rizika vezanih za novu psihoaktivnu tvar, on će u smislu ove Odluke biti proširen kako bi obuhvatio stručnjake iz Komisije, Europol-a i EMEA-a, te stručnjake iz znanstvenih područja koja nisu zastupljena, ili nisu dovoljno zastupljena, u Znanstvenom odboru EMCDDA-a.

(12)

Prošireni Znanstveni odbor koji procjenjuje rizike vezane za nove psihoaktivne tvari trebao bi ostati jezgrovito tehničko tijelo stručnjaka koje je sposobno za učinkovito procjenjivanje svih rizika vezanih za novu psihoaktivnu tvar. Stoga bi Znanstveni odbor trebalo držati u takvim razmjerima koji se mogu kontrolirati.

(13)

Države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve predloženog djelovanja, naime, ostvariti razmjenu informacija, procjenu rizika od strane znanstvenog odbora i postupak na razini EU-a za stavljanje prijavljenih tvari pod kontrolu, te se stoga zbog učinaka predviđenog djelovanja ti ciljevi bolje postižu na razini Europske unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je to predviđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenom u članku 5., ova se Odluka ne proteže izvan onih mjera koje su potrebne kako bi se postigli navedeni ciljevi.

(14)

U skladu s člankom 34. stavkom 2. točkom (c) Ugovora kvalificirana većina može na temelju ove Odluke poduzeti mjere koje su potrebne za njeno provođenje.

(15)

Ova Odluka poštuje temeljna prava i načela priznata u članku 6. Ugovora koja su sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Predmet

Ova Odluka uspostavlja mehanizam za brzu razmjenu informacija o novim psihoaktivnim tvarima. Ona uzima na znanje informacije o mogućim štetnim reakcijama koje treba prijaviti u skladu sa sustavom farmakološkog opreza koji je ustanovljen u glavi IX. Direktive 2001/83/EZ.

Ova Odluka također osigurava procjenu rizika vezanih za te nove psihoaktivne tvari, kako bi se omogućilo da se mjere primjenjive za kontrolu opojnih droga i psihotropnih tvari u državama članicama također primjenjuju i na nove psihoaktivne tvari.

Članak 2.

Opseg

Ova se Odluka odnosi na tvari koje se trenutačno ne nalaze ni na kojem popisu uz:

a)

Jedinstvenu konvenciju o opojnim drogama Ujedinjenih naroda iz 1961. koje mogu predstavljati nespornu prijetnju javnom zdravlju kao tvari navedene u popisima I. ili II. ili IV. Konvencije; i

b)

Konvenciju o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda iz 1971. koje mogu predstavljati nespornu prijetnju javnom zdravlju kao tvari navedene u popisima I. ili II. ili III. ili IV. Konvencije.

Ova se Odluka odnosi na krajnje proizvode za razliku od prekursora, u vezi s kojima Uredba Vijeća (EEZ) br. 3677/90 od 13. prosinca 1990. o utvrđivanju mjera koje treba poduzeti za suzbijanje zlouporabe određenih tvari u nedopuštenoj proizvodnji opojnih droga i psihotropnih tvari (5) i Uredba (EZ) br. 273/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o prekursorima za droge (6), uređuju režim Zajednice.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„nova psihoaktivna tvar” znači nova opojna droga ili nova psihotropna droga u čistom obliku ili koja se pripravlja;

(b)

„nova opojna droga” znači tvar u čistom obliku ili koja se pripravlja, a koja nije propisana prema Jedinstvenoj konvenciji o opojnim drogama Ujedinjenih naroda iz 1961., a koja može predstavljati prijetnju javnom zdravlju u odnosu na tvari koje su navedene na popisima I., II. Ili IV;

(c)

„nova psihotropna droga” znači tvar u čistom obliku ili koja se pripravlja, a koja nije propisana prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda iz 1971., a koja može predstavljati prijetnju javnom zdravlju u odnosu na tvari navedene u popisima I., II., III. ili IV;

(d)

„Odobrenje za stavljanje na tržište” znači dopuštenje za plasiranje lijekova i medicinskih proizvoda na tržište koje je dalo nadležno tijelo države članice prema zahtjevu iz glave III. Direktive 2001/83/EZ (u slučaju lijekova za ljudsku uporabu) ili glave III. Direktive 2001/82/EZ (u slučaju lijekova u veterini), ili odobrenje za plasman na tržište koje je dala Europska komisija prema članku 3. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004., o utvrđivanju postupaka Zajednice za odobravanje primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (7);

(e)

„Sustav Ujedinjenih naroda” znači Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Povjerenstvo za droge (CND) i/ili Gospodarski i socijalni odbor koji djeluju u skladu s njihovim odgovarajućim odgovornostima koje su opisane u članku 3. Jedinstvene konvencije o opojnim drogama Ujedinjenih naroda iz 1961. ili u članku 2. Konvencije o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda iz 1971.;

(f)

„pripravak” znači smjesa koja sadržava nove psihoaktivne tvari;

(g)

„obrazac za izvještavanje” znači strukturiran obrazac za obavješćivanje o novoj psihoaktivnoj tvari i/ili pripravku koji sadrži novu psihoaktivnu tvar, a koji je dogovoren između EMCDDA/Europol-a i njihovih odgovarajućih mreža u državama članicama Reitox-a i nacionalnim jedinicama Europola.

Članak 4.

Razmjena informacija

1.   Svaka država članica osigurava da njezina nacionalna jedinica Europola i njezin predstavnik u mreži Reitox pruže informacije Europolu i EMCDDA-u o izradi, prometu i uporabi, uključujući dodatne informacije o mogućoj medicinskoj uporabi novih psihoaktivnih tvari i pripravaka koji sadržavaju nove psihoaktivne tvari, uzimajući u obzir odgovarajuće mandate obaju ovih tijela.

Europol i EMCDDA preko obrasca za izvještavanje sakupljaju informacije dobivene od država članica te iste odmah prenose jedna drugoj i nacionalnim jedinicama Europola i predstavnicima država članica u mreži Reitox, Komisiji i EMEA-u.

2.   Ako Europol i EMCDDA smatraju da informacija koju su dobili od države članice o novoj psihoaktivnoj tvari ne zaslužuje da bude priopćena prema opisu u stavku 1., oni o tome odmah izvještavaju obavještavajuću državu članicu. Europol i EMCDDA u roku od šest tjedana opravdavaju Vijeću svoju odluku.

Članak 5.

Zajedničko izvješće

1.   Kad Europol i EMCDDA ili Vijeće koji djeluju preko većine svojih članova smatraju da informacije što su ih dale države članice o novoj psihoaktivnoj tvari opravdavaju skupljanje daljnjih informacija, Europol i EMCDDA prikupljaju te informacije i predstavljaju ih u obliku zajedničkog izvješća (dalje u tekstu „zajedničko izvješće”). Zajedničko izvješće predaje se Vijeću, EMEA-u i Komisiji.

2.   Zajedničko izvješće sadržava:

(a)

kemijski i fizički opis, uključujući naziv pod kojim je nova psihoaktivna tvar poznata, uključujući, ako postoji, znanstveni naziv (međunarodni generički naziv);

(b)

informacije o učestalosti, okolnosti i/ili količine u kojima se nailazi na novu psihoaktivnu tvar, i informacije o sredstvima i metodama izrade nove psihoaktivne tvari;

(c)

informacije o sudjelovanju organiziranog kriminala u izradi ili nedopuštenoj trgovini nove psihoaktivne tvari;

(d)

prvu naznaku o riziku vezanom za novu psihoaktivnu tvar, uključujući zdravstvene i socijalne rizike i svojstva korisnika;

(e)

informacije o tome obavlja li se redovita ocjena nove tvari ili ne i je li ocjena bila obavljena od strane sustava UN-a;

(f)

datum obavijesti na obrascu za izvještavanje EMCDDA-u ili Europolu o novoj psihoaktivnoj tvari;

(g)

informacije o tome je li nova psihoaktivna tvar već predmetom kontrolnih mjera na nacionalnoj razini u državama članicama ili nije;

(h)

koliko je to moguće, na raspolaganju će biti informacije o:

i.

kemijskim prekursorima za koje se zna da su bili upotrijebljeni za izradu tvari;

ii.

načinu i opsegu utvrđenih ili očekivanih uporaba nove tvari;

iii.

svakoj novoj uporabi nove psihoaktivne tvari i opsegu takve uporabe, rizicima vezanim za uporabu nove psihoaktivne tvari, uključujući zdravstvene i socijalne rizike.

3.   EMEA predaje Europolu i EMCDDA-u sljedeće informacije vezane za psihoaktivnu tvar u Europskoj uniji ili državi članici:

(a)

je li nova psihoaktivna tvar dobila odobrenje za plasiranje na tržište;

(b)

je li nova psihoaktivna tvar predmetom zahtjeva za odobrenje za stavljanje na tržište;

(c)

je li odobrenje za stavljanje na tržište koje je bilo izdano u vezi s novom psihoaktivnom tvari suspendirano.

Kad se ova informacija odnosi na odobrenja za stavljanje na tržište koja daju države članice, te države članice daju EMEA-u navedenu informaciju ako se to zahtijeva.

4.   Države članice daju podatke navedene u stavku 2. u roku od šest tjedana od datuma obavješćivanja na obrascu za izvještavanje, kao što je to predviđeno u članku 4. stavku 1.

5.   Zajedničko izvješće se predaje u roku od najkasnije četiri tjedna od primitka informacije od strane država članica i EMEA-a. Europol ili EMCDDA predaju izvješće prema potrebi, u skladu s člankom 5. stavkom 1. i 2.

Članak 6.

Procjena rizika

1.   Vijeće može, uzimajući u obzir savjet Europola i EMCDDA-a i djelujući većinom svojih članova, zahtijevati da rizici koji uključuju zdravstvene i socijalne rizike uzrokovane uporabom, izradom i trgovanjem novom psihoaktivnom tvari, sudjelovanje organiziranog kriminala i moguće posljedice kontrolnih mjera, budu procjenjivani u skladu s postupcima utvrđenima u stavcima od 2. do 4., pod uvjetom da je barem četvrtina članova Vijeća ili Komisije obavijestila Vijeće u pismenom obliku da podržavaju takvu procjenu. Države članice ili Komisija o tome obavješćuju Vijeće u najkraćem mogućem roku, no u svakom slučaju u roku od četiri tjedna od primitka zajedničkog izvješća. Glavno tajništvo Vijeća o toj informaciji odmah izvješćuje EMCDDA.

2.   EMCDDA s ciljem obavljanja procjene saziva poseban sastanak pod pokroviteljstvom Znanstvenog odbora. Povrh toga, moguće je u smislu ovog sastanka proširiti Znanstveni odbor s najviše pet dodatnih stručnjaka koje određuje direktor EMCDDA-a, koji djeluje prema savjetu predsjednika Znanstvenog odbora kojeg je izabrao odbor stručnjaka na prijedlog država članica i kojeg svake tri godine potvrđuje upravni odbor EMCDDA-a. Takvi stručnjaci dolaze iz znanstvenih područja koja nisu zastupljena ili nisu dovoljno zastupljena u Znanstvenom odboru, no čiji je doprinos nužan za uravnoteženu i odgovarajuću procjenu mogućih rizika, uključujući zdravstvene i socijalne rizike. Štoviše, Komisija, Europol i EMEA su pojedinačno pozvani da daju najviše dva stručnjaka.

3.   Procjena rizika se obavlja na temelju obavijesti koje je dužan dati Znanstveni odbor država članica, EMCDDA, Europol, EMEA, uzimajući u obzir sve čimbenike koji će, prema Jedinstvenoj konvenciji o drogama Ujedinjenih naroda iz 1961. ili Konvenciji o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda iz 1971., jamčiti stavljanje tvari pod međunarodni nadzor.

4.   Po završetku procjene rizika, Znanstveni odbor sačinjava izvješće (dalje u tekstu „Izvješće o procjeni rizika”). Izvješće o procjeni rizika sastoji se od analize raspoloživih znanstvenih informacija i informacija o provedbi zakona, odražavajući sva mišljenja članova Odbora. Predsjednik Odbora predaje u ime istog Izvješće o procjeni rizika Komisiji i Vijeću, i to u roku od dvanaest tjedana od datuma obavijesti od strane Glavnog tajništva Vijeća EMCDDA-u na koji se upućuje u stavku 1.

Izvješće o procjeni rizika uključuje:

(a)

fizički i kemijski opis nove psihoaktivne tvari i njezin mehanizam djelovanja, uključujući njenu medicinsku vrijednost;

(b)

zdravstvene rizike vezane uz novu psihoaktivnu tvar;

(c)

socijalne rizike vezane uz novu psihoaktivnu tvar;

(d)

informacije o razini sudjelovanja organiziranog kriminala i informacije o zapljenama i/ili otkrivanju od strane vlasti i o izradi nove psihoaktivne tvari;

(e)

informacije o bilo kojoj procjeni nove psihoaktivne tvari u sustavu Ujedinjenih naroda;

(f)

kada je to primjereno, opis kontrolnih mjera koje se primjenjuju na novu psihoaktivnu tvar u državama članicama;

(g)

opcije kontrole i moguće posljedice kontrolnih mjera; i

(h)

kemijske prekursore koji se rabe za izradu tvari.

Članak 7.

Okolnosti u kojima se ne obavlja procjena rizika

1.   Ako ne postoji zajedničko izvješće Europola/EMCDDA-a ne obavlja se procjena rizika. Jednako se tako ne obavlja procjena rizika kad je navedena nova psihoaktivna tvar već u poodmaklom stadiju procjene u okviru sustava Ujedinjenih naroda, i to kad je jednom odbor stručnjaka za ovisnost o drogama WHO-a objavio svoje kritičko stajalište s pisanom preporukom, osim u slučaju kad postoji značajna nova informacija koja je važna u smislu ove Odluke.

2.   Kad je nova psihoaktivna tvar procijenjena unutar sustava Ujedinjenih naroda, no odlučeno je da se nova psihoaktivna tvar ne uključuje u popis prema Jedinstvenoj konvenciji o drogama iz 1961. ili Konvenciji o psihotropnim tvarima iz 1971., procjena rizika se obavlja samo ako postoje značajne nove informacije koje su relevantne u smislu ove Odluke.

3.   Procjena rizika nove psihoaktivne tvari se ne obavlja ako:

(a)

se nova psihoaktivna tvar rabi za izradu lijekova koji su dobili odobrenje za plasiranje na tržište; ili

(b)

se nova psihoaktivna tvar rabi za izradu lijekova za koje je podnijet zahtjev za dobivanje odobrenja za stavljanje na tržište; ili

(c)

se nova psihoaktivna tvar rabi za izradu lijekova za koje je nadležno tijelo ukinulo odobrenje za stavljanje na tržište.

Kad nova psihoaktivna tvar spada u jednu od kategorija navedenih u prvom podstavku, Komisija na temelju podataka koje su sakupili EMCDDA i Europol procjenjuje s EMEA-om i u uskoj suradnji s EMCDDA-om potrebu za daljnjim djelovanjem, a u skladu s mandatom i postupcima EMEA-e.

Komisija izvješćuje Vijeće o rezultatu.

Članak 8.

Postupak za stavljanje određenih novih psihoaktivnih tvari pod nadzor

1.   Komisija u roku od šest tjedana od datuma primitka Izvješća o procjeni rizika, predstavlja Vijeću inicijativu o podvrgavanju nove psihoaktivne tvari kontrolnim mjerama. Ako Komisija smatra da nije potrebno dostaviti inicijativu o podvrgavanju nove psihoaktivne tvari kontrolnim mjerama, Komisija u roku od šest tjedana od primitka Izvješća o procjeni rizika, dostavlja Vijeću izvješće objašnjavajući svoja stajališta.

2.   Ako Komisija smatra da nije potrebno dostaviti inicijativu o podvrgavanju nove psihoaktivne tvari kontrolnim mjerama, takvu inicijativu može dostaviti Vijeću jedna ili više država članica, po mogućnosti najkasnije u roku od šest tjedana od datuma kada je Komisija dostavila Vijeću svoje izvješće.

3.   Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom i djelujući na temelju inicijative predane prema stavku 1. ili 2., na temelju članka 34. stavka 2. točke (c) Ugovora hoće li nove psihoaktivne tvari podvrgnuti kontrolnim mjerama.

Članak 9.

Kontrolne mjere koje poduzimaju države članice

1.   Ako Vijeće odluči podvrgnuti novu psihoaktivnu tvar kontrolnim mjerama, države članice nastoje poduzeti potrebne mjere što je prije moguće, a najkasnije u roku od jedne godine od datuma te odluke, u skladu s njihovim nacionalnim zakonom kako bi:

(a)

podvrgnuli novu psihotropnu drogu kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama, kako je to predviđeno njihovim zakonodavstvom na temelju njihovih obveza prema Konvenciji o psihotropnim tvarima Ujedinjenih naroda iz 1971.;

(b)

podvrgnuli novu opojnu drogu kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama, kako je to predviđeno njihovim zakonodavstvom na temelju njihovih obveza prema Jedinstvenoj konvenciji Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961.

2.   Države članice izvještavaju o poduzetim mjerama Vijeće i Komisiju u najkraćem mogućem roku nakon donošenja primjerene odluke. Potom se ta informacija javlja EMCDDA-u, Europolu, EMEA-u i Europskom parlamentu.

3.   Ništa što je navedeno u ovoj Odluci ne sprečava državu članicu od provođenja ili uvođenja bilo koje nacionalne kontrolne mjere na svom području za koju smatra da je odgovarajuća kada država članica jednom identificira novu psihoaktivnu tvar.

Članak 10.

Godišnje izvješće

EMCDDA i Europol svake godine izvještavaju Europski parlament, Vijeće i Komisiju o provedbi ove Odluke. Izvješće uzima u obzir sve aspekte potrebne za ocjenu učinkovitosti i dostignuća sustava koje je stvorila ova Odluka. Izvješće posebno uključuje iskustvo u odnosu na koordinaciju između sustava utvrđenog u ovoj Odluci i sustava farmakološkog opreza.

Članak 11.

Sustav farmakološkog opreza

Države članice i EMEA osiguravaju odgovarajuću razmjenu informacija između mehanizma utvrđenog ovom Odlukom i sustava farmakološkog opreza, kao što su definirani i ustrojeni u glavi VII. Direktive 2001/82/EZ i glavi IX. Direktive 2001/83/EZ.

Članak 12.

Stavljanje izvan snage

Ovime se stavlja izvan snage zajednička akcija vezana za nove sintetske droge od 16. lipnja 1997. Odluke koje je donijelo Vijeće na temelju članka 5. te zajedničke akcije ostaju pravno valjane.

Članak 13.

Objavljivanje i stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu na dan nakon njene objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. svibnja 2005.

Za Vijeće

Predsjednik

J. KRECKÉ


(1)  Mišljenje dano 13. siječnja 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 167, 25.6.1997., str. 1.

(3)  SL L 311, 28.11.2001., str. 1., Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2004/28/EZ (SL L 136, 30.4.2004., str. 58.).

(4)  SL L 311, 28.11.2001., str. 67., Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2004/27/EZ (SL L 136, 30.4.2004., str. 34.).

(5)  SL L 357, 20.12.1990., str. 1., Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1232/2002 (SL L 180, 10.7.2002., str. 5.).

(6)  SL L 47, 18.2.2004., str. 1.

(7)  SL L 136, 30.4.2004., str. 1.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

108


32005D0630


L 225/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.08.2005.


ODLUKA KOMISIJE

od 26. kolovoza 2005.

o uvođenju obrasca za upućivanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći na temelju Direktive Vijeća 2003/8/EZ

(2005/630/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/8/EZ od 27. siječnja 2003. o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima (1), a posebno njezin članak 16. stavak 1.,

nakon savjetovanja s Odborom uspostavljenim člankom 17. Direktive 2003/8/EZ,

budući da:

(1)

Odlukom Komisije 2004/844/EZ (2) uspostavljen je standardni obrazac za zahtjeve za pružanje pravne pomoći prema Direktivi 2003/8/EZ.

(2)

Prema Direktivi 2003/8/EZ Komisija bi trebala, također, uspostaviti standardni obrazac kojim bi se olakšalo upućivanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći između pravosudnih tijela država članica.

(3)

Prema člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska nije sudjelovala u donošenju Direktive 2003/8/EZ i, s obzirom na to, ne obvezuje je, niti ju je dužna primjenjivati,

ODLUČILA JE:

Jedini članak

Usvaja se standardni obrazac za upućivanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći određen u Prilogu ovoj Odluci.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. kolovoza 2005.

Za Komisiju

Franco FRATTINI

Potpredsjednik


(1)  SL L 26, 31.1.2003., str. 41.

(2)  SL L 365, 10.12.2004., str. 27.


PRILOG

STANDARDNI OBRAZAC

Image

Image

Image

Image


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

113


32005D0681


L 256/63

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.09.2005.


ODLUKA VIJEĆA 2005/681/PUP

od 20. rujna 2005.

o osnivanju Europske policijske akademije (CEPOL) i stavljanju izvan snage Odluke 2000/820/PUP

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europski uniji, a posebno njegov članak 30. stavak 1. točku (c) i članak 34. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Europsko vijeće se na svojoj sjednici u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. složilo da treba osnovati Europsku policijsku akademiju, dalje u tekstu „CEPOL”, radi izobrazbe viših policijskih službenika.

(2)

Europska policijska akademija osnovana je Odlukom Vijeća 2000/820/PUP (2).

(3)

Postalo je očito da bi se rad CEPOL-a mogao poboljšati kad bi se financirao iz općeg proračuna Europske unije i kad bi se Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica primjenjivali na ravnatelja i osoblje CEPOL-ovog tajništva.

(4)

Stoga, zaključci Vijeća od 24. veljače 2005. zahtijevaju provođenje gore spomenutih izmjena, zbog čega treba staviti izvan snage Odluku 2000/820/PUP i zamijeniti ju novom Odlukom Vijeća o CEPOL-u.

(5)

CEPOL bi trebao nastaviti djelovati kao mreža koja povezuje nacionalne institute za izobrazbu čije zadaće uključuju izobrazbu viših policijskih službenika država članica u skladu s općim načelima iz Odluke 2000/820/PUP.

(6)

CEPOL bi trebao postupno izvršavati svoje zadaće obzirom na ciljeve utvrđene u godišnjim radnim programima i uzimajući u obzir raspoloživa sredstva.

(7)

Potrebno je izvršiti niz tehničkih promjena kako bi se CEPOL-ovu strukturu uskladilo s postupcima kojih se treba pridržavati u okviru općeg proračuna Europske unije te Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica.

(8)

Što se tiče ostalih odredaba, one se u najvećoj mjeri temelje na Odluci 2000/820/PUP.

(9)

Tehničke promjene uključuju izmjene odredaba koje se bave odnosima s trećim državama, radom upravnog odbora, zadaćama ravnatelja, osobljem CEPOL-ovog tajništva, financijskim zahtjevima, pristupom dokumentima i ocjenom.

(10)

Kako bi se zajamčio kontinuitet, potrebne su određene prijelazne odredbe,

ODLUČILO JE:

POGLAVLJE I.

OSNIVANJE, PRAVNA OSOBNOST I SJEDIŠTE

Članak 1.

Osnivanje

1.   Ovim se osniva Europska policijska akademija (CEPOL). Smatra se sljednicom CEPOL-a koji je bio osnovan Odlukom 2000/820/PUP.

2.   Ne dovodeći u pitanje budući razvoj, CEPOL će djelovati kao mreža, spajajući nacionalne centre za izobrazbu u državama članicama, čije zadaće uključuju izobrazbu viših policijskih službenika, a koji s tim ciljem usko surađuju.

3.   CEPOL-ova je zadaća provedba programa i inicijativa o kojima odlučuje upravni odbor.

Članak 2.

Pravna osobnost

1.   CEPOL je pravna osoba.

2.   CEPOL će u svakoj državi članici uživati najširu pravnu i ugovornu sposobnost koju prema nacionalnom pravu imaju pravne osobe. CEPOL posebno može stjecati i prodavati pokretnu ili nepokretnu imovinu i može biti stranka u pravnim postupcima.

3.   Ravnatelj zastupa CEPOL u svim pravnim aktima i obvezama.

Članak 3.

Povlastice i imuniteti

Protokol o povlasticama i imunitetima Europskih zajednica primjenjuje se na ravnatelja CEPOL-a i osoblje njegovog tajništva, osim za osoblje koje su uputile države članice.

Članak 4.

Sjedište

CEPOL-ovo sjedište je u Bramshillu, u Ujedinjenoj Kraljevini.

POGLAVLJE II.

SVRHA, CILJEVI I ZADAĆE

Članak 5.

Svrha

Svrha je CEPOL-a pomaganje pri izobrazbi viših policijskih službenika država članica optimizacijom suradnje između različitih dijelova CEPOL-a. Podupire i razvija europski pristup glavnim problemima s kojima se države članice suočavaju u borbi protiv kriminala, njegovom sprečavanju i održavanju javnog reda i mira te javne sigurnosti, a posebno u pogledu prekograničnih dimenzija tih problema.

Članak 6.

Ciljevi

CEPOL ima sljedeće ciljeve:

1.

proširenje znanja o nacionalnim policijskim sustavima i strukturama drugih država članica te prekograničnoj policijskoj suradnji unutar Europske unije;

2.

proširenje znanja o međunarodnim instrumentima i instrumentima Unije, a posebno u sljedećim područjima:

(a)

institucije Europske unije, njihov rad i uloga, kao i mehanizmi odlučivanja i pravni instrumenti Europske unije, a posebno u pogledu njihovog utjecaja na suradnju pri izvršavanju zakona;

(b)

Europolovi ciljevi, struktura i djelovanje, kao i načini za maksimalno povećanje suradnje između Europola i odgovarajućih službi za izvršavanje zakona u državama članicama u borbi protiv organiziranog kriminala;

(c)

Eurojustovi ciljevi, struktura i djelovanje;

3.

pružanje odgovarajuće izobrazbe obzirom na poštovanje demokratskih zaštitnih mjera, a posebno prava na obranu.

Članak 7.

Zadaci

Kako bi ostvario te ciljeve CEPOL može, posebno, poduzeti sljedeće mjere:

(a)

višim policijskim službenicima pružati izobrazbu koja se temelji na zajedničkim standardima;

(b)

doprinositi pripremi usklađenih programa za izobrazbu policijskih službenika srednjeg ranga, policijskih službenika srednjeg ranga na terenu i policijskih službenika na terenu vezano za prekograničnu suradnju policijskih snaga u Europi, pomagati pri izradi odgovarajućih naprednih programa izobrazbe te razvijati i provoditi izobrazbu za instruktore;

(c)

provoditi specijalističku izobrazbu za policijske službenike koji igraju ključnu ulogu u suzbijanju prekograničnog kriminala, s posebnim naglaskom na organiziranom kriminalu;

(d)

širiti najbolju praksu i rezultate istraživanja;

(e)

razvijati i pružati izobrazbu za pripremu policijskih snaga Europske unije za sudjelovanje u nevojnom upravljanju krizama;

(f)

razvijati i pružati izobrazbu policijskih tijela iz država kandidatkinja, uključujući izobrazbu policijskih službenika koji imaju ključnu ulogu;

(g)

pomagati pri bitnim razmjenama i upućivanjima policijskih službenika u sklopu izobrazbe;

(h)

razvijati elektronsku mrežu radi pružanja potpore CEPOL-u pri izvršavanju njegovih dužnosti, vodeći brigu o provedbi potrebnih sigurnosnih mjera;

(i)

omogućiti višim policijskim službenicima država članica stjecanje odgovarajućih jezičnih znanja.

Članak 8.

Suradnja s drugim tijelima

1.   CEPOL može surađivati s odgovarajućim tijelima Europske unije na području izvršavanja zakona i drugim srodnim područjima, te s odgovarajućim tijelima izobrazbe u Europi.

2.   CEPOL može surađivati s nacionalnim centrima za izobrazbu iz država koje nisu članice Europske unije, a posebno s onima iz država kandidatkinja, kao i iz Islanda, Norveške i Švicarske.

3.   Upravni odbor može ovlastiti ravnatelja CEPOL-a za pregovore o sporazumima o suradnji s tijelima spomenutima u stavcima 1. i 2.

Takvi se sporazumi o suradnji mogu sklopiti jedino uz ovlaštenje Upravnog odbora.

Sporazumi o suradnji s tijelima država koje nisu članice Europske unije mogu se zaključiti tek nakon odobrenja Vijeća.

4.   CEPOL može uzeti u obzir preporuke Europola i/ili Radne skupine načelnika policija država članica EU-a, ne dovodeći u pitanje pravila kojima se uređuju donošenje CEPOL-ovog radnog programa.

POGLAVLJE III.

TIJELA, OSOBLJE I KONTAKTNE TOČKE

Članak 9.

Tijela

Tijela CEPOL-a su:

1.

upravni odbor.

2.

ravnatelj koji vodi CEPOL-ovo tajništvo.

Članak 10.

Upravni odbor

1.   Upravni odbor čine po jedna delegacija iz svake države članice. Svaka delegacija ima jedan glas.

2.   Poželjno je da članovi upravnog odbora budu ravnatelji nacionalnih instituta za izobrazbu. Ako ima nekoliko ravnatelja iz jedne te iste države članice, oni zajedno čine jednu delegaciju. Upravnim odborom predsjedava predstavnik one države članice koja predsjedava Vijećem Europske unije.

3.   Predstavnici Komisije i Glavnog tajništva Vijeća Europske unije te Europola pozvani su nazočiti sastancima kao promatrači bez prava glasa.

4.   Članovi upravnog odbora mogu u pratnji imati stručnjake.

5.   Ravnatelj CEPOL-a sudjeluje u sastancima upravnog odbora, ali bez prava glasa.

6.   Upravni se odbor sastaje barem dva puta godišnje.

7.   Upravni odbor odlučuje dvotrećinskom većinom svojih članova, osim ako nije drukčije navedeno u ovoj Odluci.

8.   Upravni odbor donosi vlastiti poslovnik.

9.   Upravni odbor usvaja:

(a)

zajedničke nastavne programe, module izobrazbe, metode učenja i sva ostala sredstva za učenje i podučavanje;

(b)

odluku o imenovanju ravnatelja;

(c)

jednoglasno donosi nacrt proračuna koji predlaže Komisiji;

(d)

radni program, nakon savjetovanja s Komisijom, koji podnosi Vijeću na odobrenje;

(e)

godišnje izvješće i petogodišnje CEPOL-ovo izvješće koji se podnose Komisiji i Vijeću, kako bi ih Vijeće primilo na znanje i potvrdilo;

(f)

provedbena pravila koja se primjenjuju na CEPOL-ovo osoblje, na prijedlog ravnatelja i nakon zatražene suglasnosti Komisije.

10.   Upravni odbor može, ako je to nužno potrebno, odlučiti osnovati radne skupine koje daju preporuke, razvijaju i predlažu strategije, koncepte i sredstva za izobrazbu ili obavljaju neke druge savjetodavne zadaće koje upravni odbor smatra potrebnim. Upravni odbor sastavlja pravila kojima se uređuje osnivanje i djelovanje radnih skupina.

11.   Upravni odbor izvršava ovlasti u vezi s ravnateljem utvrđene u članku 13. stavku 3.

12.   Ne dovodeći u pitanje stavak 9. točke (d) i (e), radni program, godišnje izvješće o CEPOL-ovim aktivnostima i CEPOL-ovo petogodišnje izvješće šalju se Europskome parlamentu i Komisiji radi obavijesti i objavljuju se.

Članak 11.

Ravnatelj

1.   Ravnatelja imenuje upravni odbor na temelju popisa od najmanje tri kandidata koja predlaže povjerenstvo za izbor, na razdoblje od četiri godine koje se može jednom produžiti.

Upravni odbor donosi pravila o odabiru kandidata. Ta pravila odobrava Vijeće prije njihova stupanja na snagu.

2.   Upravni odbor može odlučiti o produženju direktorovog mandata.

3.   Upravni odbor može smijeniti ravnatelja.

4.   Ravnatelj je odgovoran za svakodnevno upravljanje radom CEPOL-a. Daje podršku radu upravnog odbora i:

(a)

provodi ovlasti vezane za osoblje iz članka 13. stavka 3.;

(b)

poduzima sve potrebne mjere, uključujući donošenje internih administrativnih uputa i objavljivanje obavijesti, kako bi osigurao CEPOL-ovo funkcioniranje u skladu s odredbama ove Odluke;

(c)

sastavlja prednacrt proračuna, prednacrt godišnjeg izvješća i prednacrt radnog programa koji se predaju upravnom odboru;

(d)

provodi proračun;

(e)

održava kontakte s određenim službama u državi članici;

(f)

usklađuje provedbu radnog programa;

(g)

obavlja sve druge zadatke koje mu dodijeli upravni odbor.

5.   Ravnatelj odgovara za svoje aktivnosti upravnom odboru.

6.   Ravnatelj će, ako to zahtijeva Vijeće, podnijeti izvješće o obavljanju svojih dužnosti. Ravnatelj može isto učiniti ako to zahtijeva Europski parlament.

7.   Ravnatelj pregovara s vladom države članice domaćina o sporazumu o sjedištu i podnosi ga upravnom odboru na odobrenje.

Članak 12.

Tajništvo CEPOL-a

Tajništvo CEPOL-a pomaže CEPOL-u pri administrativnim zadaćama nužnim za njegovo djelovanje i provodi godišnji program te, prema potrebi, i dodatne programe i inicijative.

Članak 13.

Osoblje CEPOL-ovog tajništva

1.   Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica, Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i pravila koja su zajedno donijele institucije Europskih zajednica za potrebe provedbe tog Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja primjenjuju se na ravnatelja CEPOL-a i osoblje CEPOL-ovog tajništva koje se zaposlilo nakon što je ova Odluka stupila na snagu.

2.   Za potrebe provedbe Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i o uvođenju posebnih mjera koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (3), CEPOL se smatra agencijom u smislu članka 1.a stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica.

3.   Ovlasti prenesene na tijelo za imenovanje Pravilnikom o osoblju te na tijelo ovlašteno sklapati ugovore temeljem Uvjeta zaposlenja ostalih službenika izvršava CEPOL u pogledu osoblja svojeg tajništva u skladu s odredbama članka 10. stavka 11. i članka 11. stavka 4. točke (a) ove Odluke.

4.   Osoblje CEPOL-ovog tajništva čine dužnosnici koje upućuje institucija u smislu Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica, stručnjaci koje upućuju države članice i ostali službenici koje zapošljava CEPOL kada je to potrebno radi izvršavanja njegovih zadaća, sve na određeno vrijeme.

5.   Delegiranje nacionalnih stručnjaka iz država članica u tajništvo CEPOL-a provodi se u skladu s Odlukom Vijeća 2003/479/EZ od 16. lipnja 2003. o pravilima za nacionalne stručnjake i vojno osoblje koje je delegirano u Glavno tajništvo Vijeća (4), koja se primjenjuju po analogiji.

Članak 14.

Kontaktne točke

CEPOL-ova se nacionalna kontaktna točka može uspostaviti u svakoj državi članici. Ne dovodeći u pitanje pravo države članice da organizira tu kontaktnu točku kako ona smatra prikladnim, kontaktna bi točka, po mogućnosti, trebala biti delegacija države članice u upravnom odboru. Nacionalna kontaktna točka osigurava učinkovitu suradnju između CEPOL-a i instituta za izobrazbu.

POGLAVLJE IV.

FINANCIJSKI ZAHTJEVI

Članak 15.

Proračun

1.   Ne dovodeći u pitanje druge vrste prihoda, prihodi CEPOL-a sastoje se od subvencije Zajednice iz općeg proračuna Europske unije (Komisijin dio).

2.   CEPOL-ovi rashodi uključuju kadrovske, upravne, infrastrukturne i operativne troškove.

3.   Ravnatelj izrađuje procjenu prihoda i rashoda CEPOL-a za sljedeću financijsku godinu i prosljeđuje je upravnom odboru zajedno s privremenim planom radnih mjesta.

4.   Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi.

5.   Upravni odbor donosi nacrt procjene, uključujući privremeni plan radnih mjesta s okvirnim programom rada i šalje ih Komisiji najkasnije do 31. ožujka svake godine. Ako Komisija ima primjedbe na nacrt procjene, savjetovat će se s upravnim odborom u roku od 30 dana od dana njegova primitka.

6.   Komisija prosljeđuje procjenu zajedno s prednacrtom proračuna Europske unije Europskom parlamentu i Vijeću (dalje u tekstu „proračunsko tijelo”).

7.   Komisija će, na temelju procjene, unijeti u prednacrt općeg proračuna Europske unije procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta i iznos subvencije koji će se isplatiti iz općeg proračuna, te će ga u skladu s člankom 272. Ugovora o Europskoj uniji podastrijeti proračunskom tijelu.

8.   Proračunsko tijelo odobrava odobrena sredstva za subvenciju CEPOL-u. Proračunsko tijelo usvaja plan radnih mjesta CEPOL-a.

9.   Upravni odbor donosi CEPOL-ov proračun i plan radnih mjesta. Oni postaju konačni tek nakon konačnog usvajanja općeg proračuna Europske unije. Prema potrebi, oni se prilagođavaju na odgovarajući način.

10.   Sve izmjene proračuna, uključujući plan radnih mjesta, donose se prema postupku utvrđenom u stavcima 5. do 9.

11.   Upravni odbor, u najkraćem mogućem roku, obavješćuje proračunsko tijelo o svojoj namjeri za provedbu nekog projekta koji bi mogao imati znatne financijske posljedice za financiranje njegovog proračuna, a posebno projekte vezane za imovinu, kao što su najam ili kupnja zgrada. O tome treba obavijestiti Komisiju.

12.   Ako je neki ogranak proračunskog tijela objavio namjeru da iznese mišljenje, prosljeđuje ga upravnom odboru u roku od šest tjedana od dana obavijesti o projektu.

Članak 16.

Provedba i nadzor proračuna

1.   Proračun CEPOL-a provodi ravnatelj.

2.   Najkasnije do 1. ožujka nakon isteka svake proračunske godine CEPOL-ov računovodstveni službenik šalje privremena finacijska izvješća računovodstvenom službeniku Komisije, zajedno s izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju za tu proračunsku godinu. Računovodstveni službenik Komisije objedinjuje privremena financijska izvješća institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 128. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (5) (dalje u tekstu „Financijska uredba”).

3.   Najkasnije do 31. ožujka nakon isteka svake proračunske godine računovodstveni službenik Komisije šalje Revizorskom sudu CEPOL-ova privremena financijska izvješća, zajedno s izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju za tekuću proračunsku godinu. Izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za tu proračunsku godinu prosljeđuje se također Europskom parlamentu i Vijeću.

4.   Po primitku primjedaba Revizorskog suda na CEPOL-ova privremena financijska izvješća, u skladu s člankom 129. Financijske uredbe, ravnatelj na vlastitu odgovornost sastavlja CEPOL-ova završna financijska izvješća i šalje ih upravnom odboru radi dobivanja njegova mišljenja.

5.   Upravni odbor iznosi mišljenje o CEPOL-ovim završnim financijskim izvješćima.

6.   Najkasnije do 1. srpnja sljedeće godine ravnatelj šalje završna financijska izvješća zajedno s mišljenjem Upravnog odbora Komisiji, Revizorskom sudu, Europskom parlamentu i Vijeću.

7.   Završna financijska izvješća se objavljuju.

8.   Ravnatelj šalje Revizorskom sudu odgovor na njegove primjedbe najkasnije do 30. rujna. Isti taj odgovor šalje i upravnom odboru.

9.   Po preporuci Vijeća, Europski parlament daje razrješnicu ravnatelju CEPOL-a u vezi s provedbom proračuna za godinu n prije 30. travnja godine n + 2.

Članak 17.

Financijska klauzula

Financijska pravila koja se primjenjuju na CEPOL jednoglasno donosi upravni odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ona ne mogu odstupati od Uredbe Komisije (EZ, Euratom), br. 2343/2002 od 19. prosinca 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih Zajednica (6), osim ako se to izričito ne zahtijeva radi CEPOL-ovog djelovanja, i to uz prethodnu suglasnost Komisije. O tim odstupanjima obavješćuje se proračunsko tijelo.

Članak 18.

Suzbijanje prijevara

1.   S ciljem suzbijanja prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, bez ograničenja se primjenjuju odredbe Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (7).

2.   CEPOL će pristupiti Međuinstitucijskom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i bez odlaganja će donijeti odgovarajuće propise koji se primjenjuju na ravnatelja CEPOL-a i na zaposlenike CEPOL-ovog tajništva.

3.   Odluke koje se odnose na financiranje, provedbene sporazume i instrumente koji iz njih proizlaze izričito određuju da Revizorski sud i OLAF, prema potrebi, mogu vršiti provjere na licu mjesta kod primatelja CEPOL-ovih sredstava i kod posrednika koji su odgovorni za njihovu raspodjelu.

POGLAVLJE V.

RAZNE ODREDBE

Članak 19.

Jezici

Na CEPOL se primjenjuju odredbe Uredbe br. 1 od 15. travnja 1958. kojom se određuju jezici koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (8). Godišnje izvješće za Vijeće iz članka 10. stavka 9. točke (e) sastavlja se na službenim jezicima institucija Unije.

Članak 20.

Pristup dokumentima

Na temelju ravnateljevog prijedloga i najkasnije u roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Odluke, upravni odbor donosi pravila za pristup CEPOL-ovim dokumentima, uzimajući u obzir načela i ograničenja iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (9).

Članak 21.

Ocjena

1.   U roku od pet godina nakon stupanja ove Odluke na snagu, te svake pete godine nakon toga, upravni će odbor naručiti neovisnu vanjsku ocjenu provedbe ove Odluke i aktivnosti koje provodi CEPOL.

2.   Svako će ocjenjivanje procijeniti utjecaj ove Odluke na korisnost, značaj, učinkovitost i uspješnost CEPOL-a i njegovih radnih postupaka.

3.   Upravni odbor će dobiti rezultate ocjene i dati Komisiji preporuke vezane za CEPOL-ov sastav i radne postupke. I rezultati ocjene i preporuke sastavni su dio petogodišnjeg izvješća koje se sastavlja u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 9. točke (e).

Članak 22.

Odluke Vijeća

Kada djeluje u skladu s člankom 8. stavkom 3., člankom 10. stavkom 9. točkama (d) i (e), člankom 11. stavkom 1. i člankom 16. stavkom 9., Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom svojih članova.

POGLAVLJE VI.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 23.

Opće pravno sljedništvo

1.   CEPOL koji je utemeljen ovom Odlukom opći je pravni sljednik CEPOL-a osnovanog prema Odluci 2000/820/PUP u pogledu svih ugovora koje je sklopio, svih njegovih obveza i imovine koju je stekao.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 7., Sporazum o sjedištu, sklopljen na temelju članka 4. stavka 1. Odluke 2000/820/PUP, ostaje na snazi za CEPOL, utemeljen ovom Odlukom dok ne bude stavljen izvan snage.

Članak 24.

Ravnatelj i osoblje

1.   Ravnatelj, imenovan na temelju članka 4. stavka 2. Odluke 2000/820/PUP, bit će do isteka svog mandata ravnatelj u smislu članka 11. ove Odluke.

2.   Ako on(a) ne želi ili ne može djelovati u skladu sa stavkom 1., upravni će odbor imenovati privremenog ravnatelja za razdoblje od najviše 18 mjeseci, do provedbe postupka imenovanja u skladu s člankom 11. stavkom 1. ove Odluke.

3.   Poštuju se ugovori o radu sklopljeni prije donošenja ove Odluke.

4.   Upućeni nacionalni stručnjaci koji su upućeni u CEPOL osnovan na temelju Odluke 2000/820/PUP, imaju pravo nastaviti svoj privremeni boravak u CEPOL-u u skladu s pravilima iz članka 13. stavka 5. ove Odluke.

Članak 25.

Proračun

1.   Postupak davanja razrješnice u vezi proračuna, utvrđen na temelju članka 5. stavka 3. Odluke 2000/820/PUP, provodi se u skladu s financijskom uredbom usvojenom na temelju članka 5. stavka 3. Odluke 2000/820/PUP.

2.   Svi rashodi koji proizlaze iz CEPOL-ovih obveza u skladu s financijskom uredbom usvojenom na temelju članka 5. stavka 3. Odluke 2000/820/PUP prije stupanja ove Odluke na snagu i koji još nisu plaćeni u tom trenutku, bit će pokriveni iz CEPOL-ovog proračuna, kako je osnovan ovom Odlukom.

3.   Prije isteka razdoblja od devet mjeseci nakon stupanja na snagu ove odluke, upravni odbor jednoglasno utvrđuje iznos kojim će pokriti rashodi iz stavka 2. Odgovarajući iznos koji će se financirati iz akumuliranog viška proračuna odobrenih na temelju članka 5. stavka 3. Odluke 2000/820/PUP, prenosi se u proračun za 2006. godinu, utvrđen ovom Odlukom, i predstavlja namjenski prihod za pokrivanje ovog troška.

Ako viškovi ne budu dovoljni za pokrivanje rashoda iz stavka 2., države članice osiguravaju potrebna sredstva na temelju Odluke 2000/820/PUP.

4.   Ostali viškovi iz proračuna odobrenih na temelju članka 5. stavka 3. Odluke 2000/820/PUP bit će vraćeni državama članicama. Iznos koji će se isplatiti svakoj državi članici izračunava se na temelju godišnjih doprinosa država članica uplaćenih u CEPOL-ove proračune, utvrđene na temelju članka 5. stavka 2. Odluke 2000/820/PUP.

Ostatak se isplaćuje državama članicama u roku od tri mjeseca nakon što se utvrdi iznos iz stavka 3. i završe postupci davanja razrješnice u vezi s proračunima odobrenima na temelju članka 5. stavka 3. Odluke 2000/820/PUP.

5.   CEPOL će nastaviti s provedbom projekata koje financira Zajednica u kojima sudjeluje CEPOL, osnovan na temelju Odluke 2000/820/PUP, uključujući i projekte u okviru programa CARDS i MEDA.

Članak 26.

Radni program i godišnje izvješće

1.   Godišnji program stalnog obrazovanja usvojen na temelju članka 3. Odluke 2000/820/PUP, smatrat će se radnim programom iz članka 10. stavka 9. točke (d), podložno izmjenama usvojenim u skladu s odredbama ove Odluke.

2.   Godišnje izvješće o CEPOL-ovim aktivnostima za 2005. godinu sastavlja se u skladu s postupkom iz članka 3. Odluke 2000/820/PUP.

Članak 27.

Institucionalni aranžmani

1.   U svrhu provedbe prijelaznih odredaba ove Odluke, upravni odbor osnovan na temelju članka 10. ove Odluke zamjenjuje upravni odbor osnovan na temelju Odluke 2000/820/PUP.

2.   Neovisno o članku 28. ove Odluke, bitne odredbe Odluke 2000/820/PUP i sva pravila i propisi donijeti radi njihove provedbe ostaju na snazi za potrebe provedbe prijelaznih odredaba ove Odluke.

Članak 28.

Mjere koje treba pripremiti prije stupanja na snagu

Upravni odbor osnovan na temelju Odluke 2000/820/PUP, kao i ravnatelj imenovan na temelju te Odluke, pripremaju donošenje sljedećih instrumenata:

(a)

poslovnika upravnog odbora iz članka 10. stavka 8.;

(b)

provedbenih pravila koja se primjenjuju na CEPOL-ovo osoblje iz članka 10. stavka 9. točke (f);

(c)

pravila o odabiru kandidata iz članka 11. stavka 1.;

(d)

mjera iz članka 11. stavka 4. točke (b);

(e)

financijskih pravila koja vrijede za CEPOL iz članka 17.;

(f)

mjera koje se traže u članku 18. stavku 2.; i

(g)

pravila za pristup CEPOL-ovim dokumentima iz članka 20.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje poglavlje VI. ove Odluke, Odluka 2000/820/PUP stavlja se izvan snage.

Članak 30.

Proizvođenje učinka

Ova Odluka proizvodi učinke od 1. siječnja 2006. Međutim, članak 28. primjenjuje se sljedećeg dana od dana objave ove Odluke u Službenom listu Europske unije.

Članak 31.

Objavljivanje

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. rujna 2005.

Za Vijeće

Predsjednik

M. BECKETT


(1)  Mišljenje od 12. travnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 336, 30.12.2000., str. 1. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2004/567/PUP (SL L 251, 27.7.2004., str. 20.).

(3)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 723/2004 (SL L 124, 27.4.2004., str. 1.).

(4)  SL L 160, 28.6.2003., str. 72. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2004/240/EZ (SL L 74, 12.3.2004., str. 17.).

(5)  SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(6)  SL L 357, 31.12.2002., str. 72.

(7)  SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

(8)  SL 17, 6.10.1958., str. 385/58. Uredba kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(9)  SL L 145, 31.5.2001., str. 43.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

121


32006D0719


L 297/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.10.2006.


ODLUKA VIJEĆA

od 5. listopada 2006.

o pristupanju Zajednice Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu

(2006/719/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c), u vezi s prvim podstavkom članka 300. stavka 2. te drugim podstavkom članka 300. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir pristanak Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Cilj je Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu (HCCH) raditi za postupno sjedinjenje pravila međunarodnog privatnog prava. HCCH je do sada usvojila znatan broj konvencija u raznim područjima međunarodnog privatnog prava.

(2)

Od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, Zajednica je nadležna za usvajanje mjera u području sudske suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama ako je to potrebno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Zajednica je primijenila ovu nadležnost usvajanjem brojnih instrumenata od kojih se mnogi, djelomice ili potpuno, podudaraju s područjima rada HCCH-a.

(3)

Zajednici je prijeko potrebno dodijeliti status koji odgovara njezinoj novoj ulozi glavnog međunarodnog sudionika u području građanske pravosudne suradnje i omogućiti izvršenje vanjske nadležnosti sudjelujući kao punopravna članica u pregovorima o konvencijama HCCH-a u područjima svoje nadležnosti.

(4)

Odlukom od 28. studenoga 2002. Vijeće je ovlastilo Komisiju za pregovore o uvjetima i načinima pristupanja Zajednice HCCH-u.

(5)

Zajedničkim pismom Komisije i predsjedništva HCCH-a od 19. prosinca 2002. Zajednica je podnijela zahtjev za članstvo u HCCH-u te je zatražila otvaranje pregovora.

(6)

U travnju 2004. posebno povjerenstvo za opća pitanja i politiku HCCH-a izrazilo je jednoglasno gledište, da, u načelu, Zajednica bi trebala postati članica HCCH-a te je utvrdilo određene kriterije i postupke za načine svog članstva.

(7)

U lipnju 2005. Diplomatska konferencija HCCH-a konsenzusom je donijela izmjene Statuta HCCH-a (Statuta) potrebne za dopuštenje pristupanja regionalne organizacije za ekonomsku integraciju nakon čega su članovi HCCH-a pozvani da glasuju za te izmjene, ako je moguće u roku od devet mjeseci.

(8)

Izmjene Statuta stupaju na snagu tri mjeseca nakon što glavni tajnik HCCH-a obavijesti članice da je postignuta potrebna dvotrećinska većina za izmjenu Statuta. Ubrzo nakon stupanja na snagu, na izvanrednoj sjednici Vijeća za opće poslove i politiku službeno će se odlučiti o pristupanju Zajednice HCCH-u.

(9)

Rezultat pregovora o reviziji Statuta je zadovoljavajući, uzimajući u obzir interese Zajednice.

(10)

Članak 2A. revidiranog Statuta daje Zajednici kao regionalnoj organizaciji za ekonomsku integraciju pravo na članstvo u HCCH-u.

(11)

Zajednica bi trebala pristupiti HCCH-u.

(12)

Sukladno članku 3. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska sudjeluju u donošenju ove Odluke.

(13)

Sukladno člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske priloženog Ugovoru o Europskoj Uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke i nije vezana njom niti podliježe njezinoj primjeni,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Jedini članak

1.   Zajednica će pristupiti Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu (HCCH) izjavom o prihvaćanju Statuta HCCH-a (Statuta), kao što je navedeno u Prilogu I. ovoj Odluci, čim HCCH donese službenu odluku o prihvaćanju Zajednice u članstvo.

2.   Zajednica će također položiti izjavu o nadležnosti navodeći pitanja u pogledu kojih su joj njezine države članice prenijele nadležnost, kao što je utvrđeno u Prilogu II. ovoj Odluci, te izjavu o određenim pitanjima u vezi s HCCH-om, kao što je navedeno u Prilogu III. ovoj Odluci.

3.   Ovime se predsjednika Vijeća ovlašćuje za provedbu postupaka potrebnih za stupanje na snagu stavaka 1. i 2.

4.   Tekst Statuta priložen je ovoj Odluci kao Prilog IV.

5.   Za potrebe ove Odluke, pojam „država članica” znači države članice osim Danske.

Sastavljeno u Luksemburgu 5. listopada 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

K. RAJAMÄKI


(1)  Još nije objavljeno u Službenom listu.


PRILOG I.

Instrument pristupanja Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu

Gosp. J.H.A. VAN LOON

Glavni tajnik

Haška konferencija o međunarodnom privatnom pravu

Scheveningseweg 6

2517 Den Haag

Nizozemska

Poštovani gospodine,

čast mi izvijestiti vas da je Europska zajednica odlučila pristupiti Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu. Stoga vas molim da prihvatite ovaj instrument kojim Europska zajednica prihvaća Statut Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u skladu s njegovim člankom 2A. Prilažem izjavu Europske zajednice u kojoj su navedena pitanja zbog kojih su joj njezine države članice prenijele nadležnost, kao i izjavu o određenim pitanjima u vezi s Haškom konferencijom o međunarodnom privatnom pravu.

Europska zajednica, službeno i bez zadrške, prihvaća sve obveze koje proizlaze iz članstva u Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu, kao što je navedeno u Statutu, te službeno preuzima ispunjenje svojih obveza u vrijeme pristupanja.

Čast mi je, gospodine, s poštovanjem,

Predsjednik Vijeća Europske unije


PRILOG II.

Izjava o nadležnosti Europske zajednice u kojoj se navode pitanja zbog kojih su joj njezine države članice prenijele nadležnost

1.

Izjave je donesena prema članku 2A. stavku 3. Statuta Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu i navodi pitanja u pogledu kojih su države članice prenijele nadležnost Europskoj zajednici.

2.

Europska zajednica ima unutarnju nadležnost za usvajanje općih i posebnih mjera koje se odnose na međunarodno privatno pravo u raznim područjima u svojim državama članicama. Glede pitanja u djelokrugu rada HCCH-a, Europska zajednica posebno ima nadležnost prema glavi IV. Ugovora o EZ-u za usvajanje mjera u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama ako je to potrebno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta (članak 61. točka (c) i članak 65. Ugovora o EZ-u). Takve mjere uključuju:

(a)

poboljšanje i pojednostavnjenje sustava prekogranične dostave sudskih i izvansudskih pismena; suradnju u izvođenju dokaza; priznavanje i izvršavanje odluka o građanskim i trgovačkim predmetima, uključujući odluke u izvansudskim predmetima;

(b)

promicanje usklađenosti pravila mjerodavnih u državama članicama u vezi sa sukobom zakona i nadležnosti;

(c)

uklanjanje prepreka za dobro funkcioniranje građanskih postupaka, ako je potrebno promicanjem usklađenosti pravila o građanskom parničnom postupku koja se primjenjuju u državama članicama.

3.

U područjima koja ne spadaju u njezinu isključivu nadležnost, Europska zajednica poduzima mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, samo ako i u onoj mjeri u kojoj države članice ne mogu postići ciljeve predloženog djelovanja te ih zbog opsega ili učinaka predloženog djelovanja bolje može postići Europska zajednica. Djelovanje Europske zajednice ne prelazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva.

4.

Nadalje, Europska zajednica je nadležna u drugim područjima koja mogu podlijegati konvencijama HCCH-a, kao u području unutarnjeg tržišta (članak 95. Ugovora o EZ-u) ili zaštite potrošača (članak 153. Ugovora o EZ-u).

5.

Europska zajednica je primijenila svoju nadležnost usvajanjem brojnih instrumenata sukladno članku 61. točki (c) Ugovora o EZ-u, kao što su:

Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku,

Uredba Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi u državama članicama sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima,

Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima,

Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima,

Direktiva Vijeća 2003/8/EZ od 27. siječnja 2003. o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima,

Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, i

Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine.

Odredbe o međunarodnom privatnom pravu mogu se naći i u drugom zakonodavstvu Zajednice, posebno u području zaštite potrošača, osiguranja, financijskih usluga i intelektualnog vlasništva. Tako su direktive Zajednice, na koje je utjecala Haška konvencija o pravu mjerodavnom za određena prava u pogledu vrijednosnih papira koje drže posrednici, bile donesene na temelju članka 95. Ugovora o Europskoj zajednici.

6.

Čak i ako u Ugovoru o EZ-u nema izričitog upućivanja na vanjsku nadležnost, iz prakse Suda Europske zajednice proizlazi da gore navedene odredbe Ugovora o EZ-u čine pravnu osnovu ne samo za unutarnje akte Zajednice, nego i za sklapanje međunarodnih sporazuma Zajednice. Zajednica može sklapati međunarodne sporazume kada god je unutarnja nadležnost već uporabljena radi usvajanja mjera za provedbu zajedničkih politika, kao što je gore navedeno, ili ako je međunarodni sporazum potreban za postizanje jednog od ciljeva Europske zajednice (1). Vanjska nadležnost Zajednice je isključiva u onoj mjeri u kojoj međunarodni sporazum utječe na unutarnja pravila Zajednice ili mijenja njihovo područje primjene (2). U tom slučaju Zajednica, a ne države članice, trebaju ući u vanjske obveze s trećim državama ili međunarodnim organizacijama. Međunarodni sporazum može u potpunosti ili samo u određenoj mjeri potpadati pod isključivu nadležnost Zajednice.

7.

Instrumenti Zajednice su uglavnom obvezujući za sve države članice. U pogledu glave IV. Ugovora o EZ-u koji čini pravnu osnovu za sudsku suradnju u građanskim stvarima, poseban se režim primjenjuje na Dansku, Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu. Mjere poduzete na temelju glave IV. Ugovora o EZ-u nisu obvezujuće niti primjenjive u Danskoj. Irska i Ujedinjena Kraljevina sudjeluju u pravnim instrumentima usvojenim na temelju glave IV. Ugovora o EZ-u ako obavijeste Vijeće u tom smislu. Irska i Ujedinjena Kraljevina odlučile su sudjelovati u svim mjerama navedenim u gornjoj točki 5.

8.

Opseg nadležnosti kojeg su države članice prenijele Europskoj zajednici prema Ugovoru o EZ-u, po prirodi, podliježe neprekidnom razvoju. Europska zajednica i njezine države članice će osigurati da se o svakoj promjeni nadležnosti Zajednice odmah obavijesti glavnog tajnika HCCH-a kao što je određeno u članku 2A. stavku 4. Statuta.


(1)  Mišljenje 1/76 Suda, ECR 1977., str. 741; mišljenje 2/91, ECR 1993., str. I-1061; predmet 22/70(AETR); Komisija protiv Vijeća, ECR 1971., str. 263; predmet C-467/98 (otvoreno nebo), Komisija protiv Danske, ECR 2002., str. I-9519.

(2)  Predmet 22/70 (AETR), Komisija protiv Vijeća, predmet C-467/98 (otvoreno nebo), Komisija protiv Danske.


PRILOG III.

Izjava Zajednice o određenim pitanjima u vezi s Haškom konferencijom o međunarodnom privatnom pravu

Europska zajednica nastoji ispitati je li pristupanje postojećim Haškim konvencijama za koje postoji nadležnost Zajednice u njezinom interesu. Tamo gdje postoji takav interes, Europska će zajednica u suradnji s HCCH-om uložiti svaki napor za svladavanje poteškoća koje proizlaze iz odsutnosti klauzule kojom se predviđa pristupanje regionalne organizacije za ekonomsku integraciju tim konvencijama.

Europska zajednica nadalje nastoji omogućiti predstavnicima Stalnog ureda HCCH-a sudjelovanje na sastancima stručnjaka koje organizira Komisija Europskih zajednica na kojima se raspravlja o pitanjima od interesa za HCCH.


PRILOG IV.

STATUT HAŠKE KONFERENCIJE O MEĐUNARODNOM PRIVATNOM PRAVU

Vlade navedenih država:

Savezne Republike Njemačke, Austrije, Belgije, Danske, Španjolske, Finske, Francuske, Italije, Japana, Luksemburga, Norveške, Nizozemske, Portugala, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske,Švedske i Švicarske,

S obzirom na trajnu narav Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu,

U želji da naglase tu narav,

Smatrajući da je u tu svrhu poželjno izraditi Statut konferencije,

Sporazumjele su se o sljedećim odredbama:

Članak 1.

Svrha Haške konferencije je raditi na postupnom sjedinjenju pravila o međunarodnom privatnom pravu.

Članak 2.

1.   Članice Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu su države koje su već sudjelovale na jednom ili više zasjedanja Konferencije te koje prihvaćaju ovaj Statut.

2.   Bilo koja druga država, čije je sudjelovanje s pravnoga gledišta od značaja za rad Konferencije, može postati članicom. O primanju novih država članica odlučuju vlade država sudionica, na prijedlog jedne ili više njih, većinom glasova, u roku od šest mjeseci od datuma na koji se taj prijedlog dostavi vladama.

3.   Primitak proizvodi učinke po prihvatu ovoga Statuta od zainteresirane države.

Članak 2A.

1.   Države članice mogu na sastanku o općim poslovima i politici, kad je nazočna većina država članica, većinom glasova odlučiti o primanju u članstvo i bilo koje regionalne organizacije za ekonomsku integraciju koja podnese zahtjev za članstvo glavnome tajniku. Spominjanje članica u ovome Statutu tada obuhvaća i takve organizacije članice, ako se izričito ne odredi drugačije. Primanje u članstvo proizvodi učinke po prihvatu Statuta od zainteresirane regionalne organizacije za ekonomsku integraciju.

2.   Da bi ispunila uvjete za podnošenje zahtjeva za članstvo u Konferenciji, regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju moraju činiti isključivo suverene države koje su na nju prenijele nadležnost za niz pitanja iz djelokruga Konferencije, uključujući ovlast donošenja obvezujućih odluka za svoje države članice u spomenutim pitanjima.

3.   Svaka regionalna organizacija za gospodarsku integraciju koja podnosi zahtjev za članstvo dužna je u vrijeme podnošenja toga zahtjeva dostaviti izjavu o nadležnosti kojom se preciziraju pitanja u pogledu kojih su joj nadležnost prenijele njezine države članice.

4.   Svaka organizacija članica i njezine države članice dužne su osigurati da se o svakoj promjeni nadležnosti organizacije članice ili njezinu članstvu pisanim putem obavijesti glavni tajnik, koji će tu obavijest priopćiti ostalim članicama Konferencije.

5.   Za države članice organizacije članice smatra se da zadržavaju nadležnost za sva pitanja za koja prijenos nadležnosti nije izričito izjavljen ili priopćen u pisanom obliku.

6.   Svaka članica Konferencije može zatražiti od organizacije članice i njezinih država članica da dostavi informacije o tome je li organizacija članica ima nadležnost u pogledu nekog konkretnog pitanja koje je pred Konferencijom. Organizacija članica i njezine države članice osiguravaju da se te informacije dostave u slučaju takvoga zahtjeva.

7.   Organizacija članica izvršava članska prava na alternativnoj osnovi sa svojim državama članicama, koje su i članice Konferencije, na područjima iz njihove nadležnosti.

8.   Organizacija članica može o pitanjima iz svoje nadležnosti, na bilo kojemu zasjedanju Konferencije na kojemu ima pravo sudjelovati, imati broj glasova jednak broju svojih država članica koje su prenijele nadležnost na organizaciju članicu glede pitanja o kojemu je riječ te koje imaju pravo glasovanja na tome zasjedanju i za koje su se prijavile. Kad god organizacija članica koristi svoje pravo glasovanja, njezine države članice ne smiju koristiti svoje, i obratno.

9.   „Regionalna organizacija za gospodarsku integraciju” znači međunarodna organizacija koju čine isključivo suverene države, na koju su njezine države članice prenijele nadležnost za niz pitanja, uključujući i ovlast za donošenje odluka obvezujućih za njezine države članice u tim pitanjima.

Članak 3.

1.   Vijeće za opće poslove i politiku (u daljnjemu tekstu: „Vijeće”), koje se sastoji od svih članica, upravlja radom Konferencije. Sastanci Vijeća se u načelu održavaju jednom godišnje.

2.   Vijeće svoj rad osigurava putem Stalnoga ureda, čije aktivnosti usmjerava.

3.   Vijeće ispituje sve prijedloge koji se namjeravaju uvrstiti na dnevni red Konferencije. Slobodno je u određivanju postupanja o takvim prijedlozima.

4.   Nizozemski Stalni vladin odbor, uspostavljen kraljevskom uredbom od 20. veljače 1897. u svrhu promicanja kodifikacije međunarodnoga privatnog prava, dužan je, nakon konzultacija s članicama Konferencije, odrediti datum diplomatskih zasjedanja.

5.   Stalni vladin odbor obraća se Vladi Nizozemske radi sazivanja članica. Predsjedatelj Stalnoga vladinog odbora predsjedava zasjedanjima Konferencije.

6.   Redovna zasjedanja Konferencije se, u načelu, održavaju svake četiri godine.

7.   Prema potrebi, Vijeće može, nakon savjetovanja sa Stalnim vladinim odborom, zatražiti od nizozemske vlade sazivanje izvanrednog zasjedanja Konferencije.

8.   Vijeće može savjetovati Stalni vladin odbor glede bilo kojih drugih pitanja bitnih za Konferenciju.

Članak 4.

1.   Stalni ured ima sjedište u Haagu. Sastoji se od glavnog tajnika i četiri tajnika koje imenuje nizozemska vlada na prijedlog Stalnoga vladinog odbora.

2.   Glavni tajnik i tajnici moraju posjedovati odgovarajuće pravno znanje i praktično iskustvo. Kod njihovoga imenovanja mora se također uzeti u obzir raznolikost zemljopisne zastupljenosti kao i pravna stručnost.

3.   Broj tajnika može se povećati u dogovoru s Vijećem te u skladu s člankom 9.

Članak 5.

Pod vodstvom Vijeća, Stalni ured zadužen je za:

a)

pripremu i organizaciju zasjedanja Haške konferencije i sastanaka Vijeća te svih posebnih komisija,

b)

rad tajništva zasjedanja i sastanaka predviđenih prethodnim stavkom,

c)

sve zadaće obuhvaćene aktivnostima tajništva.

Članak 6.

1.   Radi olakšanja komunikacije između članica konferencije i Stalnoga ureda, Vlada svake od država članica određuje nacionalno tijelo, a svaka organizacija članica tijelo za kontakt.

2.   Stalni ured može voditi prepisku sa svim tako određenim tijelima, kao i s nadležnim međunarodnim organizacijama.

Članak 7.

1.   Zasjedanja, a u intervalu između zasjedanja, Vijeće, mogu osnivati posebna povjerenstva za pripremu nacrta konvencija ili za proučavanje svih pitanja međunarodnoga privatnog prava koja su u djelokrugu Konferencije.

2.   Zasjedanja, Vijeće i posebna povjerenstva dužni su u najvećoj mogućoj mjeri postupati na temelju konsenzusa.

Članak 8.

1.   Proračunski troškovi Konferencije dijele se među državama članicama Konferencije.

2.   Organizacija članica nije dužna doprinosom sudjelovati u godišnjemu proračunu Konferencije dodatno uz doprinos svoje države članice ali je dužna platiti svotu koju utvrdi Konferencija u dogovoru s organizacijom članicom za pokriće administrativnih troškova koji proizlaze iz njezina članstva.

3.   U svakom slučaju, putne i životne troškove izaslanika u Vijeću i posebnim povjerenstvima plaćaju zastupljene članice.

Članak 9.

1.   Proračun Konferencije svake se godine dostavlja na odobrenje Vijeću diplomatskih predstavnika država članica u Den Haagu.

2.   Ovi predstavnici među državama članicama raspodjeljuju troškove koji su tim proračunom njima određeni za plaćanje.

3.   Diplomatski predstavnici u tu se svrhu sastaju pod predsjedanjem ministra vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske.

Članak 10.

1.   Troškovi koji rezultiraju iz redovnih i izvanrednih zasjedanja Konferencije snosi Vlada Nizozemske.

2.   U svakom slučaju, putne i životne troškove izaslanika plaćaju odnosne članice.

Članak 11. (Samo francuski tekst)

Les usages de la Conférence continuent à ętre en vigueur pour tout ce qui n'est pas contraire au présent Statut ou aux Règlements.

Članak 12.

1.   Izmjene Statuta moraju se usvojiti konsenzusom država članica nazočnih na zasjedanju o općim poslovima i politici.

2.   Te izmjene stupaju na snagu, za sve članice, tri mjeseca nakon što ih odobre dvije trećine država članica u skladu s njihovim unutarnjim postupcima, ali ne prije nego što protekne devet mjeseci od datuma njihova usvajanja.

3.   Zasjedanje spomenuto u stavku 1. može konsenzusom mijenjati rokove iz stavka 2.

Članak 13.

Radi omogućavanja njihova izvršavanja, odredbe ovoga Statuta bit će dopunjene Poslovnikom. Poslovnik utvrđuje Stalni ured te ga dostavlja diplomatskome zasjedanju, Vijeću diplomatskih predstavnika ili Vijeću za opće poslove i politiku na odobrenje.

Članak 14.

1.   Ovaj Statut dostavlja se radi prihvaćanja vladama država koje su sudjelovale na jednome ili više zasjedanja Konferencije. Stupa na snagu čim ga prihvati većina država zastupljenih na sedmom zasjedanju.

2.   Izjava o prihvatu polaže se kod nizozemske vlade koja s time upoznaje vlade navedene u stavku 1. ovoga članka.

3.   Nizozemska vlada, u slučaju primitka nove članice, izvješćuje sve članice o izjavi nove članice o prihvatu.

Članak 15.

1.   Svaka članica može otkazati ovaj Statut po proteku razdoblja od pet godina od datuma njegova stupanja na snagu pod uvjetima iz članka 14. stavka 1.

2.   Obavijest o otkazivanju dostavlja se Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske najmanje šest mjeseci prije isteka proračunske godine Konferencije, te proizvodi pravne učinke po isteku te godine, ali samo za članicu koja je dostavila obavijest o tome.

Engleski i francuski tekst Statuta, kako su izmijenjeni i dopunjeni…….. 200…, jednako su vjerodostojni.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

131


32006R1781


L 345/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.11.2006.


UREDBA (EZ) br. 1781/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. studenoga 2006.

o podacima o uplatitelju koji su priloženi uz prijenose financijskih sredstava

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske Zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s postupkom određenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Tokovi prljavog novca putem prijenosa financijskih sredstava mogu naštetiti stabilnosti i ugledu financijskog sektora i ugroziti unutarnje tržište. Terorizam je uzdrmao temelje našeg društva. Sigurnost, integritet i stabilnost sustava prijenosa financijskih sredstava i povjerenje u financijski sustav u cjelini mogli bi biti ozbiljno ugroženi nastojanjima kriminalaca i njihovih suradnika da prikriju podrijetlo koristi od kriminalnih radnji ili da obave prijenos financijskih sredstava u terorističke svrhe.

(2)

Ako se na razini Zajednice ne donesu određene mjere za koordinaciju, osobe koje se bave pranjem novca i financiranjem terorizma mogle bi pokušati iskoristiti slobodu kretanja kapitala koju omogućuje integrirano financijsko područje, s ciljem olakšavanja svojeg zločinačkog djelovanja. Aktivnosti Zajednice moraju svojim obimom osigurati da se Posebna preporuka VII. o elektroničkim prijenosu (SR VII) Radne skupine za financijske djelatnosti (FATF) osnovane na Sastanku na vrhu G7 u Parizu 1989., jednoobrazno prenesu u cijeloj Europskoj uniji, a posebno da se spriječi diskriminacija između nacionalnih plaćanja unutar države članice i prekograničnih plaćanja između država članica. Nekoordinirano djelovanje samih država članica na području prekograničnog prijenosa financijskih sredstava može značajno utjecati na glatko funkcioniranje sustava plaćanja na razini EU-a te stoga nanijeti štetu internom tržištu na području financijskih usluga.

(3)

Nakon terorističkih napada u SAD-u 11. rujna 2001. izvanredno Europsko vijeće je 21. studenoga 2001. ponovno naglasilo da je ključni cilj Europske unije borba protiv terorizma. Europsko vijeće odobrilo je plan djelovanja za poboljšanje suradnje policije i pravosuđa, razvijajući međunarodne pravne instrumente protiv terorizma, sprečavajući financiranje terorizma, jačajući sigurnost zračnog prostora i veću usklađenost među svim relevantnim politikama. Europsko je vijeće nakon terorističkih napada u Madridu 11. ožujka 2004. izmijenilo ovaj plan djelovanja, tako da on sada posebnu pozornost stavlja na potrebu osiguravanja da se zakonodavni okvir, koji je Zajednica stvorila u svrhu borbe protiv terorizma i poboljšanja pravne suradnje, uvrsti u devet Posebnih preporuka protiv financiranja terorizma koje je donio FATF.

(4)

S ciljem sprečavanja financiranja terorizma poduzete su mjere usmjerene na zamrzavanje sredstava i izvora financija određenih osoba, grupa ili subjekata, uključujući Uredbu (EZ) br. 2580/2001 (3) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 881/2002 (4). U istu su svrhu poduzete i mjere usmjerene na zaštitu financijskog sustava od preusmjeravanja sredstava i financijskih izvora u terorističke svrhe. Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) sadrži brojne mjere usmjerene na borbu protiv zlouporabe financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Međutim, te mjere ne onemogućuju u potpunosti teroristima niti ostalim kriminalcima pristup sustavima plaćanja u svrhu prebacivanja njihovih sredstva.

(5)

S ciljem usvajanja sveobuhvatnog pristupa u međunarodnom kontekstu na polju borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, daljnje bi djelovanje Zajednice trebalo uzeti u obzir nove okolnosti na toj razini, odnosno devet Posebnih preporuka protiv financiranja terorizma koje je donio FATF, a posebno SR VII i izmijenjeno tumačenje za njezinu primjenu.

(6)

Potpuna utvrdljivost prijenosa financijskih sredstava može biti naročito važno i vrijedno sredstvo prilikom sprečavanja, istraživanja i otkrivanja pranja novca ili financiranja terorizma. Stoga je prikladno, s ciljem osiguravanja prenošenja informacija o uplatitelju kroz cijeli platežni lanac, osigurati sustav kojim se nameće obveza pružateljima usluga plaćanja da prijenos financijskih sredstava prate precizne i smislene informacije o uplatitelju.

(7)

Odredbe ove Uredbe primjenjuju se ne dovodeći u pitanje Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Primjerice, informacije prikupljene i pohranjene u svrhu ove Uredbe ne bi se trebale koristiti u komercijalne svrhe.

(8)

Osobe koje samo prenose dokumente u papirnatom obliku u elektroničke podatke a za taj posao imaju ugovor s pružateljem usluga plaćanja, nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe; isto se odnosi na bilo koju fizičku ili pravnu osobu koja pružateljima usluga plaćanja pruža uslugu prenošenja poruka ili nekog drugog sustava podrške za prijenos financijskih sredstava ili klirinški sustav i sustav namire.

(9)

Primjereno je iz područja primjene ove Uredbe izuzeti prijenose financijskih sredstava koji predstavljanju mali rizik za pranje novca ili financiranje terorizma. Ova bi izuzeća trebala obuhvaćati kreditne ili debitne kartice, isplate s bankomata (ATM), izravna terećenja, elektroničke čekove, plaćanje poreza, kazni ili ostalih davanja te prijenose financijskih sredstava pri kojima su i uplatitelj i primatelj pružatelji usluga plaćanja koji djeluju u svoje vlastito ime. Nadalje, kako bi se poštovale posebne značajke nacionalnih sustava plaćanja, države članice mogu izuzeti elektronička žiro plaćanja pod uvjetom da je u svakom trenutku moguće unatrag slijediti prijenos financijskih sredstava do uplatitelja. Ako su države članice primijenile odstupanje za elektronički novac iz Direktive 2005/60/EZ, ono bi se trebalo primijeniti prema ovoj Uredbi, a pod uvjetom da preneseni iznos ne premašuje EUR 1 000.

(10)

Odstupanje za elektronički novac, kao što je utvrđeno u Direktivi 2000/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), obuhvaća elektronički novac bez obzira na to ima li izdavatelj takvog novca koristi od oslobađanja od obveze prema članku 8. te Direktive.

(11)

Kako se ne bi narušila učinkovitost platnih sustava, zahtjevi za provjeru za prijenose financijskih sredstava obavljenih s nekog računa trebali bi se odvojiti od onih prijenosa financijskih sredstava koji se ne obavljaju s računa. Kako bi se uravnotežio rizik od navođenja na ilegalni prijenos novčanih sredstava, zbog prestrogih zahtjeva za identifikaciju usmjerenih protiv potencijalne terorističke prijetnje koju predstavljaju mali prijenosi novčanih sredstava, obveza provjeravanja istinitosti informacija o uplatitelju trebala bi se, u slučaju prijenosa financijskih sredstava koji se ne obavlja s računa, odnositi samo na slučajeve pojedinačnih prijenosa financijskih sredstava koja premašuju iznos od EUR 1 000, ne dovodeći u pitanje obveze sadržane u Direktivi 2005/60/EZ. Za prijenose financijskih sredstava obavljene s računa od pružatelja usluga plaćanja ne bi trebalo zahtijevati provjeru informacija o uplatitelju uz svaki prijenos novčanih sredstava, ako su izvršene obveze sadržane u Direktivi 2005/60/EZ.

(12)

U skladu s kontekstom Uredbe (EZ) br. 2560/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Priopćenja Komisije „Novi zakonski okvir za plaćanja na internom tržištu” dovoljno je, uz prijenose financijskih sredstava unutar Zajednice, osigurati pojednostavnjene informacije o uplatitelju.

(13)

Da bi se tijelima nadležnim za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma u trećim zemljama omogućilo da uđu u trag izvoru financijskih sredstava korištenih u te svrhe, prijenosi financijskih sredstava iz Zajednice u države izvan Zajednice bi trebali biti popraćeni potpunim informacijama o uplatitelju. Ova bi tijela trebala imati pristup potpunim informacijama o uplatitelju isključivo u svrhu sprečavanja, istraživanja i otkrivanja slučajeva pranja novca i financiranja terorizma.

(14)

Za prijenose financijskih sredstava jednog uplatitelja većem broju primatelja koji se šalju na način koji nije skup, u skupnim datotekama koje sadrže pojedinačne prijenose iz Zajednice u područje izvan Zajednice, trebale bi se donijeti odredbe za takve pojedinačne prijenose prema kojima oni trebaju sadržavati samo broj računa uplatitelja ili jedinstveni identifikator pod uvjetom da skupna datoteka sadrži potpune informacije o uplatitelju.

(15)

S ciljem provjeravanja prate li zahtijevane informacije o uplatitelju prijenos financijskih sredstava te da bi se pomoglo identificirati sumnjive transakcije, pružatelj bi usluga plaćanja primatelja trebao imati uvedene učinkovite postupke s ciljem otkrivanja nedostaju li informacije o uplatitelju.

(16)

Zbog potencijalne prijetnje od financiranja terorizma koju predstavljaju anonimni prijenosi novčanih sredstava, prikladno je omogućiti primateljevom pružatelju usluga plaćanja da izbjegne ili ispravi situacije u kojima se utvrdi da informacije o uplatitelju nedostaju ili da su nepotpune. U tom bi pogledu trebalo dozvoliti određenu fleksibilnost što se tiče obima informacija o uplatitelju s obzirom na stupanj rizika. Povrh toga, za preciznost i potpunost informacija o uplatitelju i dalje bi trebao biti odgovoran uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja. U slučaju kad se pružatelj usluga plaćanja nalazi izvan područja Zajednice, trebalo bi provesti napredno dubinsko vrednovanje klijenta u skladu s Direktivom 2005/60/EZ, vezano uz prekogranične veze korespondentnih banaka s tim pružateljem usluga plaćanja.

(17)

U slučaju kad nacionalna nadležna tijela daju smjernice u pogledu obveza bilo za odbacivanje svih prijenosa nekog pružatelja usluga plaćanja koji opetovano ne dostavlja zahtijevane informacije o uplatitelju ili za donošenje odluke o tome treba li ili ne treba ograničiti ili raskinuti poslovne odnose s tim pružateljem usluga plaćanja, one bi se, između ostalog, trebale temeljiti na konvergenciji najboljih postupaka i također bi trebale uzeti u obzir činjenicu da izmijenjeno tumačenje SR VII. FATF-a omogućuje trećim zemljama određivanje najnižeg praga od EUR 1 000 ili USD 1 000, nakon kojeg je obvezno slanje informacija o uplatitelju, ne dovodeći u pitanje cilj učinkovite borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(18)

U svakom bi slučaju, primateljev pružatelj usluga plaćanja trebao pokazati posebnu budnost prilikom prosuđivanja rizika, kada dođe do spoznaje da informacije o uplatitelju nedostaju ili da su nepotpune, te bi nadležnim tijelima trebao prijaviti sumnjive transakcije u skladu s obvezom prijavljivanja utvrđenom Direktivom 2005/60/EZ i nacionalnim provedbenim mjerama.

(19)

Odredbe o prijenosima financijskih sredstava pri kojima informacije o uplatitelju nedostaju ili su nepotpune primjenjuju se ne dovodeći u pitanje nijednu obvezu pružatelja usluga plaćanja da odgode i/ili odbiju prijenose financijskih sredstava kojima se krše odredbe građanskog, upravnog ili kaznenog prava.

(20)

Dok se ne uklone tehnička ograničenja koja mogu spriječiti posredničke pružatelje usluga plaćanja da udovolje obvezi prenošenja svih informacija koje zaprime o uplatitelju, ti bi posrednički pružatelji usluga plaćanja trebali voditi evidenciju o tim informacijama. Takva bi se tehnička ograničenja trebala ukloniti čim se sustav plaćanja unaprijedi.

(21)

S obzirom da u kriminalističkim istragama možda nije moguće utvrditi zahtijevane informacije ili osobe koje su umiješane i to nekoliko mjeseci ili čak godina nakon prvotnog prijenosa novčanih sredstava, prikladno je zahtijevati od pružatelja usluga plaćanja da vodi evidenciju o informacijama o uplatitelju u svrhu sprečavanja, istraživanja i otkrivanja slučajeva pranja novca i financiranja terorizma. To bi razdoblje trebalo biti ograničeno.

(22)

Da bi se omogućilo poduzimanje žurnog djelovanja u borbi protiv terorizma, pružatelji bi usluga plaćanja trebali žurno odgovarati na zahtjeve za informacijama o uplatitelju tijela odgovornih za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma u državi članici u kojoj se nalaze.

(23)

Broj radnih dana u državi članici pružatelja usluga plaćanja uplatitelja određuje broj dana za odgovor za zahtjev za informacijama o uplatitelju.

(24)

S obzirom na važnost borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, države bi članice trebale u nacionalnom pravu utvrditi učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za nepoštovanje obveza iz ove Uredbe.

(25)

Mjere nužne za provedbu ove Uredbe trebale bi se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (9).

(26)

Brojne zemlje i područja koja ne čine područje Zajednice su u monetarnoj uniji s jednom od država članica, čine dio valutnog područja te države članice ili su potpisnici monetarne konvencije s Europskom zajednicom koju predstavlja neka država članica te imaju pružatelje usluga plaćanja koji izravno ili neizravno sudjeluju u sustavima plaćanja i namire te države članice. S ciljem izbjegavanja značajnog negativnog učinka na gospodarstvo tih zemalja ili područja, koji bi mogao proizaći iz primjene ove Uredbe na prijenose financijskih sredstava između tih zemalja ili područja i država članica, prikladno je osigurati mogućnost da se takvi prijenosi financijskih sredstava tretiraju kao prijenosi financijskih sredstava unutar predmetne države članice.

(27)

Kako se ne bi obeshrabrilo davanje donacija u dobrotvorne svrhe, prikladno je ovlastiti države članice da izuzmu pružatelje usluga plaćanja koji se nalaze na njihovom području od naplate, provjere, evidencije ili slanja informacija o uplatitelju za prijenose financijskih sredstava do najvećeg iznosa od EUR 150 izvršene na području tih država članica. Također je prikladno da ta mogućnost bude uvjetovana zahtjevima kojima trebaju udovoljiti neprofitne organizacije, a da bi se državama članicama omogućilo da osiguraju da ovo odstupanje ne da povoda teroristima da ga zlouporabe kao paravan ili sredstvo omogućivanja financiranja njihovih aktivnosti.

(28)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe te ih se stoga, zbog razmjera ili učinka djelovanja, može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno tim člankom, ova Uredba ne prelazi okvir nužnosti za ostvarivanje tih ciljeva.

(29)

S ciljem uspostavljanja koherentnog pristupa na polju borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, glavne se odredbe ove Uredbe primjenjuju od datuma usvajanja relevantnih odredbi na međunarodnoj razini,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, DEFINICIJE I OPSEG

Članak 1.

Predmet

Ova Uredba utvrđuje pravila o informacijama o uplatitelju koje prate prijenose financijskih sredstava u svrhu sprečavanja, istraživanja i otkrivanja slučajeva pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 2.

Definicije

U svrhu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„financiranje terorizma” znači osiguravanje ili prikupljanje financijskih sredstava u smislu članka 1. stavka 4. Direktive 2005/60/EZ;

(2)

„pranje novca” znači bilo koje ponašanje koje se, kad je počinjeno hotimično, smatra pranjem novca u smislu članka 1. stavka 2. ili 3. Direktive 2005/60/EZ;

(3)

„uplatitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun i omogućuje prijenose financijskih sredstava s tog računa, ili, u slučaju kada račun ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za prijenos novčanih sredstava;

(4)

„primatelj” znači fizička ili pravna osoba kojoj je namijenjeno da bude krajnji primatelj prenesenih novčanih sredstava;

(5)

„pružatelj usluga plaćanja” znači fizička ili pravna osoba čije poslovanje uključuje pružanja usluge prenošenja novčanih sredstava;

(6)

„posredni pružatelj usluga plaćanja” znači pružatelj usluga plaćanja koji sudjeluje u izvršenju prijenosa novčanih sredstava a ne pripada ni uplatitelju niti primatelju;

(7)

„prijenos novčanih sredstava” znači bilo koja transakcija provedena u ime uplatitelja preko pružatelja usluga plaćanja elektroničkim putem, s ciljem da sredstva stavi na raspolaganje primatelju kod pružatelja usluga plaćanja, bez obzira na to jesu li uplatitelj i primatelj ista osoba;

(8)

„prijenos skupne datoteke” znači više pojedinačnih prijenosa financijskih sredstava koja su sakupljena u svrhu prijenosa;

(9)

„jedinstveni identifikator” znači kombinacija slova, brojeva ili znakova koju je odredio pružatelj usluga plaćanja u skladu s protokolima sustava plaćanja i namire ili sustava prenošenja poruka, a koja se koristi za prijenos novčanih sredstava.

Članak 3.

Opseg

1.   Ova se Uredba primjenjuje na prijenose novčanih sredstava u bilo kojoj valuti, koje je poslao ili primio pružatelj usluga plaćanja osnovan u Zajednici.

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na prijenose financijskih sredstava provedene uporabom kreditnih ili debitnih kartica, pod uvjetom da:

(a)

primatelj ima sporazum s pružateljem usluga plaćanja kojim se omogućuje plaćanje za isporučenu robu i pružene usluge;

i

(b)

takvi prijenosi financijskih sredstava budu provedeni uz jedinstveni identifikator koji omogućuje utvrdljivost prijenosa unatrag do uplatitelja.

3.   U slučaju kad država članica odluči primijeniti odstupanje utvrđeno člankom 11. stavkom 5. točkom (d) Direktive 2005/60/EZ, ova Uredba se ne primjenjuje na prijenose financijskih sredstava kada se radi o elektroničkom novcu, a koje je obuhvaćeno tim odstupanjem, osim kad preneseni iznos premašuje EUR 1 000.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ova se Uredba ne primjenjuje na prijenose financijskih sredstava provedene pomoću mobilnih telefona niti neke druge digitalne naprave ili uređaja informacijske tehnologije (IT) u slučajevima kad su takvi prijenosi plaćeni unaprijed i ne premašuju EUR 150.

5.   Ova se Uredba ne primjenjuje na prijenose financijskih sredstava obavljene pomoću mobilnih telefona, neke druge digitalne naprave ili IT uređaje kada se takvi prijenosi plaćaju naknadno i udovoljavaju svim sljedećim uvjetima:

(a)

primatelj ima sporazum s pružateljem usluga plaćanja kojim se omogućuje plaćanje za isporučenu robu i pružene usluge;

(b)

takvi prijenosi financijskih sredstava provode se uz jedinstveni identifikator koji omogućuje utvrdljivost prijenosa unatrag do uplatitelja;

i

(c)

pružatelj usluga plaćanja podliježe obvezama utvrđenima u Direktivi 2005/60/EZ.

6.   Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati ovu Uredbu na prijenose financijskih sredstava unutar države članice na račun primatelja koji omogućuje plaćanja za isporučenu robu ili pružene usluge ako:

(a)

pružatelj usluga plaćanja primatelja podliježe obvezama utvrđenima u Direktivi 2005/60/EZ;

(b)

pružatelj usluga plaćanja primatelja ima mogućnost, pomoću jedinstvenog referentnog broja, preko primatelja slijediti unatrag prijenos financijskih sredstava od fizičke ili pravne osobe koja s primateljem ima sporazum o isporuci robe i pružanje usluga;

i

(c)

preneseni iznos je EUR 1 000 ili manje.

Države članice koje koriste ovo odstupanje o tome obavješćuju Komisiju.

7.   Ova se Uredba ne primjenjuje na prijenose novčanih sredstava:

(a)

u slučajevima kada uplatitelj podiže gotovi novac sa svojega vlastitog računa;

(b)

u slučajevima kada autorizacija debitnog prijenosa između dviju stranaka dozvoljava plaćanje između njih putem računa, pod uvjetom da se uz prijenos financijskih sredstava nalazi jedinstveni identifikator koji omogućuje ulaženje u trag fizičkoj ili pravnoj osobi;

(c)

u slučajevima kad se koriste elektronički čekovi;

(d)

javnim tijelima za poreze, kazne ili druga davanja unutar države članice;

(e)

u slučajevima kada su i uplatitelj i primatelj pružatelji usluga plaćanja i kad djeluju u svoje vlastito ime.

POGLAVLJE II.

OBVEZE UPLATITELJEVOG PRUŽATELJA USLUGA PLAĆANJA

Članak 4.

Potpune informacije o uplatitelju

1.   Potpune informacije o uplatitelju sadržavaju njegovo ime, adresu i broj računa.

2.   Adresu mogu zamijeniti datum i mjesto rođenja uplatitelja, njegov identifikacijski broj klijenta ili identifikacijski broj u državi.

3.   U slučaju kad uplatitelj nema broj računa, njegov pružatelj usluga plaćanja ga zamjenjuje jedinstvenim identifikatorom koji omogućuje utvrdljivost prijenosa unatrag do uplatitelja.

Članak 5.

Informacije priložene prijenosu financijskih sredstava i vođenje evidencije

1.   Pružatelji usluga plaćanja osiguravaju da uz prijenos financijskih sredstava budu priložene potpune informacije o uplatitelju.

2.   Pružatelji usluga plaćanja uplatitelja prije prenošenja novčanih sredstava trebaju provjeriti potpune informacije o uplatitelju na temelju dokumenata, podataka ili informacija pribavljenih iz pouzdanog i neovisnog izvora.

3.   U slučaju prenošenja financijskih sredstava s računa, provjera se može smatrati obavljenom ako je:

(a)

identitet uplatitelja provjeren prigodom otvaranja računa a informacije pribavljene tom provjerom pohranjene su u skladu s obvezama utvrđenim u članku 8. stavku 2. i članku 30. točki (a) Direktive 2005/60/EZ;

ili

(b)

uplatitelj obuhvaćen opsegom članka 9. stavka 6. Direktive 2005/60/EZ.

4.   Međutim, ne dovodeći u pitanje članak 7. točku (c) Direktive 2005/60/EZ, u slučaju prijenosa financijskih sredstava koji se ne obavlja s računa, pružatelj usluga plaćanja provjerava informacije o uplatitelju samo ako iznos premašuje EUR 1 000 eura, osim u slučaju kada se prijenos obavlja u nekoliko odvojenih navrata koje se čine povezanima i ukupan iznos premašuje EUR 1 000.

5.   Uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja pet godina čuva zapise o potpunim informacijama o uplatitelju koje prate prijenos novčanih sredstava.

Članak 6.

Prijenos financijskih sredstava unutar Zajednice

1.   Odstupajući od članka 5. stavka 1., pri čemu se i uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja i primateljev pružatelj usluga plaćanja nalaze u Zajednici, zahtijeva se da prijenos financijskih sredstava sadržava samo broj računa uplatitelja ili jedinstveni identifikator koji omogućuje utvrdljivost prijenosa unatrag do uplatitelja.

2.   Međutim, ako to zahtijeva primateljev pružatelj usluga plaćanja, uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja primateljevom pružatelju usluga plaćanja stavlja na raspolaganje potpune informacije o uplatitelju, unutar tri radna dana od zaprimanja tog zahtjeva.

Članak 7.

Prijenos financijskih sredstava iz Zajednice u države izvan Zajednice

1.   Prijenosima financijskih sredstava pri kojima se primateljev pružatelj usluga plaćanja nalazi izvan Zajednice prilažu se potpune informacije o uplatitelju.

2.   U slučaju prijenosa putem skupne datoteke pojedinačnog uplatitelja, pri čemu se primateljevi pružatelji usluga plaćanja nalaze izvan Zajednice, stavak 1. se ne primjenjuje na pojedinačne prijenose skupljene u datoteci, pod uvjetom da skupna datoteka sadrži te informacije i da pojedinačni prijenosi sadrže broj računa uplatitelja ili jedinstveni identifikator.

POGLAVLJE III.

OBVEZE PRIMATELJEVOG PRUŽATELJA USLUGA PLAĆANJA

Članak 8.

Otkrivanje nedostatka informacija o uplatitelju

Primateljev pružatelj usluga plaćanja otkriva jesu li, u sustavu prenošenja poruka ili u sustavu plaćanja i namire koji se koristi za provođenje prenošenja novčanih sredstava, polja koja se odnose na informacije o uplatitelju popunjena slovima ili znakovima dopuštenima konvencijama tog sustava prenošenja poruka ili sustava plaćanja i namire. Takav pružatelj usluga ima uvedene učinkovite postupke za otkrivanje nedostaju li sljedeće informacije o uplatitelju:

(a)

za prijenose financijskih sredstava pri kojima se uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja nalazi u Zajednici, informacije koje se zahtijevaju u članku 6.;

(b)

za prijenose financijskih sredstava pri kojima se uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja nalazi izvan Zajednice, potpune informacije o uplatitelju kao što je navedeno u članku 4. ili, gdje se to može primijeniti, informacije koje se zahtijevaju u članku 13.;

i

(c)

za prijenose putem skupnih datoteka pri kojima se uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja nalazi izvan Zajednice, potpune informacije o uplatitelju kao što je navedeno u članku 4. samo za prijenose putem skupnih datoteka, ali ne i za pojedinačne prijenose iz skupne datoteke.

Članak 9.

Prijenosi financijskih sredstava pri kojima informacije o uplatitelju nedostaju ili su nepotpune

1.   Ako primateljev pružatelj usluga plaćanja otkrije, prilikom zaprimanja prijenosa novčanih sredstava, da informacije o uplatitelju zahtijevane prema ovoj Uredbi nedostaju ili su nepotpune, on odbija prijenos ili traži potpune informacije o uplatitelju. U svakom slučaju, primateljev se pružatelj usluga plaćanja pridržava svih primjenjivih zakona ili upravnih odredbi koje se odnose na pranje novca i financiranje terorizma, a posebno Uredbi (EZ) br. 2580/2001 i (EZ) br. 881/2002, Direktive 2005/60/EZ i svih nacionalnih provedbenih mjera.

2.   U slučaju kad pružatelj usluga plaćanja opetovano ne dostavlja zahtijevane informacije o uplatitelju, primateljev pružatelj usluga plaćanja poduzima korake, koji za početak mogu uključiti slanje upozorenja i postavljanje rokova, prije nego odbije buduće prijenose financijskih sredstava od tog pružatelja usluga plaćanja ili odluči hoće li ili neće ograničiti ili prekinuti poslovni odnos s tim pružateljem usluga plaćanja.

Primateljev pružatelj usluga plaćanja o toj činjenici obavješćuje tijela nadležna za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma.

Članak 10.

Prosudba na temelju rizika

Primateljev pružatelj usluga plaćanja informacije o uplatitelju koje nedostaju ili su nepotpune smatra čimbenikom u prosuđivanju je li prijenos financijskih sredstava ili bilo koji prijenos vezan s njim sumnjiv i treba li se u skladu s obvezama utvrđenim u poglavlju III. Direktive 2005/60/EZ, prijaviti tijelima nadležnima za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma.

Članak 11.

Vođenje evidencije

Pružatelj usluga plaćanja primatelja pet godina čuva evidenciju o svim primljenim informacijama o uplatitelju.

POGLAVLJE IV.

OBVEZE POSREDNIH PRUŽATELJA USLUGA PLAĆANJA

Članak 12.

Čuvanje informacija o uplatitelju uz prijenos

Posredni pružatelji usluga plaćanja osiguravaju da se sve primljene informacije o uplatitelju priložene prijenosu financijskih sredstava drže uz prijenos sredstava.

Članak 13.

Tehnička ograničenja

1.   Ovaj se članak primjenjuje u slučaju kad se uplatiteljev pružatelj usluga plaćanja nalazi izvan Zajednice, a posredni se pružatelj usluga plaćanja nalazi u Zajednici.

2.   Osim u slučaju da posredni pružatelj usluga plaćanja prilikom primitka prijenosa financijskih sredstava sazna da informacije o uplatitelju koje se zahtijevaju prema ovoj Uredbi nedostaju ili da su nepotpune, može koristiti sustav plaćanja koji ima tehnička ograničenja zbog kojih je spriječeno slanje informacija o uplatitelju uz prijenos financijskih sredstava za slanje prijenosa financijskih sredstava primateljevom pružatelju usluga plaćanja.

3.   Ako posredni pružatelj usluga plaćanja prilikom primitka prijenosa financijskih sredstava sazna da informacije o uplatitelju koje se zahtijevaju prema ovoj Uredbi nedostaju ili da su nepotpune, može koristiti sustav plaćanja koji ima tehnička ograničenja isključivo ako je u mogućnosti obavijestiti o tome primateljevog pružatelja usluga plaćanja, bilo unutar sustava prijenosa poruka ili plaćanja koji omogućuje obavješćivanje o takvoj činjenici ili nekim drugim postupkom, pod uvjetom da je način obavješćivanja prihvaćen od strane ili dogovoren između oba pružatelja usluga plaćanja.

4.   U slučaju kad posredni pružatelj usluga plaćanja koristi sustav plaćanja s tehničkim ograničenjima, taj posredni pružatelj usluga plaćanja, na zahtjev primateljevog pružatelja usluga plaćanja, omogućuje tom pružatelju usluga plaćanja pristup svim informacijama o uplatitelju koje je zaprimio, neovisno o tome jesu li potpune ili nisu, u roku od tri radna dana od dana zaprimanja zahtjeva.

5.   U slučajevima navedenima u stavcima 2. i 3. posredni pružatelj usluga plaćanja pet godina čuva evidenciju o svim zaprimljenim informacijama.

POGLAVLJE V.

OPĆE OBVEZE I PROVEDBENE OVLASTI

Članak 14.

Obveza suradnje

Pružatelji usluga plaćanja u cijelosti i bez odgode, u skladu s provedbenim zahtjevima utvrđenim nacionalnim pravom države članice u kojoj se nalaze, odgovaraju na upite od strane tijela nadležnih za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma te države članice koji se odnose na informacije o uplatitelju iz prijenosa financijskih sredstava i uz to vezane evidencije.

Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i zaštitu temeljnih prava, ta tijela mogu koristiti te informacije samo u svrhu sprečavanja, istraživanja ili otkrivanja slučajeva pranja novca ili financiranja terorizma.

Članak 15.

Sankcije i nadzor

1.   Države članice donose propise o sankcijama koje se primjenjuju za povrede odredbi ove Uredbe i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje njihove provedbe. Takve su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Primjenjuju se od 15. prosinca 2007.

2.   Države članice o propisima iz stavka 1. obavješćuju Komisiju i tijela nadležna za njihovu primjenu najkasnije do 14. prosinca 2007. i bez odgode ih obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

3.   Države članice od nadležnih tijela zahtijevaju učinkovito nadziranje i poduzimanje mjera potrebnih za osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima iz ove Uredbe.

Članak 16.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za prevenciju pranja novca i financiranja terorizma osnovan Direktivom 2005/60/EZ, dalje u tekstu „Odbor”.

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe iz njezinog članka 8. i pod uvjetom da provedbene mjere usvojene u skladu s ovim postupkom ne mijenjaju bitno odredbe ove Uredbe.

Razdoblje utvrđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 199/468/EZ je tri mjeseca.

POGLAVLJE VI.

ODSTUPANJA

Članak 17.

Sporazumi s područjima ili zemljama koje ne čine dio područja Zajednice

1.   Komisija može ovlastiti bilo koju državu članicu da u skladu s nacionalnim ustrojem sklapa sporazume sa zemljom ili područjem koje nije dijelom područja Zajednice kako je utvrđeno u skladu s člankom 229. Ugovora, koji sadrži odstupanja od ove Uredbe, ne bi li se omogućilo da se prijenos financijskih sredstava između te zemlje ili područja i predmetne države članice tretira kao prijenos financijskih sredstava unutar te države članice.

Takvi sporazumi mogu biti dopušteni samo ako:

(a)

je predmetna zemlja ili područje u monetarnoj uniji s predmetnom državom članicom, čini dio valutnog područja te države članice ili je potpisala Monetarnu konvenciju s Europskom zajednicom koju predstavlja država članica;

(b)

pružatelji usluga plaćanja u predmetnoj zemlji ili području izravno ili neizravno sudjeluju u platnim i sustavima namire u toj državi članici;

i

(c)

predmetna zemlja ili područje zahtijeva da pružatelji usluga plaćanja koji potpadaju pod njezinu nadležnost primjenjuju ista pravila kao što su ona utvrđena ovom Uredbom.

2.   Bilo koja država članica koja želi sklopiti sporazum naveden u stavku 1. Komisiji šalje zahtjev kojem prilaže sve potrebne informacije.

Nakon što Komisija zaprimi zahtjev od države članice, prijenosi financijskih sredstava između te države članice i predmetne zemlje ili područja privremeno se tretiraju kao prijenos financijskih sredstava unutar te države članice, dok se ne donese odluka u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku.

Ako Komisija bude smatrala da nema sve potrebne informacije, kontaktira predmetnu državu članicu unutar roka od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva i posebno navodi dodatne zahtijevane informacije.

Nakon što Komisija prikupi sve informacije koje smatra potrebnima za procjenu zahtjeva, u roku od mjesec dana o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev na odgovarajući način i prosljeđuje zahtjev ostalim državama članicama.

3.   U roku od tri mjeseca nakon obavijesti navedene u 4. podstavku stavka 2., Komisija u skladu s postupkom navedenim u članku 16. stavku 2. odlučuje hoće li ovlastiti predmetnu državu članicu za sklapanje sporazuma navedenih u stavku 1. ovog članka.

U svakom slučaju, odluka kakva se navodi u prvom podstavku usvaja se u roku od osamnaest mjeseci nakon što Komisija zaprimi zahtjev.

Članak 18.

Prijenos financijskih sredstava neprofitnim organizacijama unutar države članice

1.   Države članice mogu izuzeti pružatelje usluga plaćanja koji se nalaze na njihovim područjima od obveza utvrđenih člankom 5. koje se odnose na prijenos financijskih sredstava organizacijama koje obavljaju djelatnosti za neprofitne dobrotvorne, religijske, kulturne, obrazovne, društvene, znanstvene ili bratske svrhe, pod uvjetom da te organizacije podliježu zahtjevima za prijavljivanje i vanjsku reviziju ili nadzor od strane javnih tijela ili samoupravnih tijela koja su prema nacionalnom pravu priznata te da su ti prijenosi financijskih sredstava ograničeni na najveći iznos od EUR 150 po prijenosu te da se odvijaju isključivo unutar državnog područja te države članice.

2.   Države članice koje se koriste ovim člankom Komisiju obavješćuju o mjerama koje su usvojile za primjenjivanje opcije iz stavka 1., uključujući popis organizacija obuhvaćenih izuzećem, imena fizičkih osoba koje u konačnici nadziru te organizacije i objašnjenje načina ažuriranja tog popisa. Ta je informacija također dostupna tijelima nadležnima za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma.

3.   Ažurirani popis organizacija obuhvaćenih izuzećem predmetne države članice prosljeđuju pružateljima usluga plaćanja te države članice.

Članak 19.

Klauzula o preispitivanju

1.   Komisija do 28. prosinca 2011. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće s potpunom gospodarskom i pravnom ocjenom primjene ove Uredbe, uz, ako to bude prikladno, prijedlog za njezino prilagođavanje ili stavljanje izvan snage.

2.   To izvješće posebno preispituje:

(a)

primjenu članka 3. s obzirom na daljnje iskustvo moguće zlouporabe elektroničkog novca, kao što je definirano u članku 1. stavku 3. Direktive 2000/46/EZ, i drugim novim sredstvima plaćanja, u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Pojavi li se rizik od takve zlouporabe Komisija daje prijedlog za izmjenu ove Uredbe;

(b)

primjenu članka 13. s obzirom na tehnička ograničenja koja mogu spriječiti slanje potpunih informacija o uplatitelju pružatelju usluga plaćanja primatelja. Ako bude moguće prevladati ovakva tehnička ograničenja u vidu novih okolnosti na području plaćanja te uzimajući u obzir s time vezane troškove za pružatelja usluga plaćanja, Komisija daje prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije, ali ni u kojem slučaju prije 1. siječnja 2007.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. studenoga 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednica

P. LEHTOMÄKI


(1)  SL C 336, 31.12.2005., str. 109.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 6. srpnja 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 7. studenoga 2006.

(3)  SL L 344, 28.12.2001., str. 70. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1461/2006 (SL L 272, 3.10.2006., str. 11.).

(4)  SL L 139, 29.5.2002., str. 9. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1508/2006 (SL L 280, 12.10.2006., str. 12.).

(5)  SL L 309, 29.5.2002., str. 15.

(6)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(7)  SL L 275, 27.10.2000., str. 39.

(8)  Uredba kako je ispravljena u SL L 344, 28.12.2001., str. 13.

(9)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

140


32006F0960


L 386/89

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.2006.


OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2006/960/PUP

od 18. prosinca 2006.

o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 30. stavak 1. točke (a) i (b), te članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Švedske,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Jedan od temeljnih ciljeva Europske unije jest osigurati svojim državljanima visoku razinu sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde.

(2)

Taj je cilj moguće ostvariti sprečavanjem i suzbijanjem kriminala kroz bliskiju suradnju između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama uvažavajući načela i propise u vezi s ljudskim pravima, temeljnim slobodama i vladavinom prava na kojima počiva Unija, a koji su zajednički svim državama članicama.

(3)

Razmjena informacija i obavještajnih podataka o zločinima i kriminalnim aktivnostima predstavlja osnovu suradnje na području izvršavanja zakona u Uniji koja služi općem cilju povećanja sigurnosti državljana Unije.

(4)

Pravovremeni pristup točnim i ažurnim informacijama i obavještajnim podacima je ključni element koji tijelima zaduženim za izvršavanje zakona omogućuje uspješno otkrivanje, sprečavanje i provođenje istrage o zločinima ili kriminalnim aktivnostima, a posebno unutar područja na kojem su ukinute unutarnje granične kontrole. Budući da kriminalci svoje aktivnosti provode potajno, potrebno ih je nadzirati i informacije o njima razmjenjivati naročito žurno.

(5)

Važno je da se mogućnosti tijela zaduženih za izvršavanje zakona da dobiju informacije i obavještajne podatke o ozbiljnim zločinima i terorističkim djelima od drugih država članica promatraju horizontalno, a ne na temelju razlika u pogledu vrste zločina ili podjele nadležnosti između tijela zaduženih za izvršavanje zakona ili pravosudnih tijela.

(6)

U ovom trenutku, učinkovita i brza razmjena informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona ozbiljno je otežana formalnim postupcima, upravnim strukturama i pravnim preprekama utvrđenim u zakonodavstvu država članica; ovakvo stanje stvari neprihvatljivo je državljanima Europske unije, te zahtijeva veću sigurnost i učinkovitije izvršavanje zakona uz istovremenu zaštitu ljudskih prava.

(7)

Tijela zadužena za izvršavanje zakona moraju imati mogućnost zatražiti i dobiti informacije i obavještajne podatke od drugih država članica u različitim fazama istrage, od faze prikupljanja obavještajnih kriminalističkih podataka do faze provedbe kriminalističke istrage. Sustavi država članica razlikuju se u tom smislu, ali svrha ove Okvirne odluke nije mijenjati te sustave. Međutim, njome se nastoji osigurati da se određene informacije i obavještajni podaci koji su za tijela zadužena za izvršavanje zakona od ključnog značaja na području Unije razmjenjuju brzo.

(8)

Nepostojanje zajedničkog pravnog okvira za učinkovitu i brzu razmjenu informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona država članica predstavlja nedostatak koji se mora otkloniti; Vijeće Europske unije stoga smatra potrebnim donijeti pravno obvezujući instrument o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka. Ova Okvirna odluka ne bi trebala utjecati na postojeće ili buduće instrumente koji omogućuju proširenje ciljeva ove Okvirne odluke ili olakšavaju postupke razmjene informacija i obavještajnih podataka, kao što je Konvencija od 18. prosinca 1997. o uzajamnoj pomoći i suradnji među carinskim upravama, sastavljena na temelju članka K3 Ugovora o Europskoj uniji (1).

(9)

Što se tiče razmjene informacija, ova Okvirna odluka nema utjecaja na ključne interese nacionalne sigurnosti, ne ugrožava uspjeh istraga koje su u tijeku ili sigurnost pojedinaca, kao ni konkretne obavještajne aktivnosti na području državne sigurnosti.

(10)

Važno je promicati razmjenu informacija na što širem planu, a naročito s obzirom na kaznena djela koja su izravno ili posredno u vezi s organiziranim kriminalom i terorizmom, na način koji ne smanjuje potrebnu razinu suradnje među državama članicama na temelju postojećih dogovora.

(11)

U zajedničkom interesu država članica u borbi protiv prekograničnog kriminala mora se uspostaviti odgovarajuća ravnoteža između brze i učinkovite suradnje u području izvršavanja zakona i usuglašenih načela i propisa o zaštiti podataka, temeljnim slobodama, ljudskim pravima i osobnim slobodama pojedinaca.

(12)

U Deklaraciji o borbi protiv terorizma koju je donijelo Europsko vijeće na svojem zasjedanju 25. ožujka 2004., Europsko vijeće zatražilo je od Vijeća da preispita mjere za pojednostavljenje razmjene informacija i obavještajnih podataka među tijelima zaduženim za izvršavanje zakona u državama članicama.

(13)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Okvirna odluka predstavlja razvoj odredaba pravne stečevine iz Schengena u području iz članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije, te Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država u pogledu provedbe, primjene i razvoja pravne stečevine iz Schengena (2). Postupci navedeni u tom Sporazuma poštivani su u ovoj Okvirnoj odluci.

(14)

Po pitanju Švicarske, ova Okvirna odluka predstavlja razvoj odredaba pravne stečevine iz Schengena u smislu Sporazuma potpisanog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije u pogledu provedbe, primjene i razvoja pravne stečevine iz Schengena, a te odredbe pripadaju području iz članka 1.(H) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 4. stavkom 1. Odluke 2004/860/EZ (3) o potpisivanju u ime Europske zajednice određenih odredaba tog Sporazuma i njihovoj privremenoj primjeni, te u vezi s člankom 4. stavkom 1. Odluke 2004/849/EZ (4) o potpisivanju u ime Europske unije određenih odredaba tog Sporazuma i njihovoj privremenoj primjeni.

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Cilj i područje primjene

1.   Svrha ove Okvirne odluke je uspostaviti pravila prema kojima tijela zadužena za izvršavanje zakona u državama članicama mogu učinkovito i brzo razmjenjivati postojeće informacije i obavještajne podatke za potrebe provođenja kriminalističkih istraga ili operacija prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenim djelima.

2.   Ova Okvirna odluka nema utjecaja na bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore između država članica i trećih zemalja na instrumente Europske unije o uzajamnoj pravnoj pomoći ili međusobnom priznavanju odluka o kaznenim stvarima, kao ni na bilo koje uvjete koje treće zemlje odrede u pogledu upotrebe informacija jednom kad su one dostavljene.

3.   Ova Okvirna odluka obuhvaća sve informacije i/ili obavještajne podatke prema definiciji iz članka 2. točke (d). Ona ne obvezuje države članice da prikupljaju i pohranjuju informacije i obavještajne podatke za potrebe njihova dostavljanja nadležnim tijelima zaduženim za izvršavanje zakona u drugim državama članicama.

4.   Ova Okvirna odluka ne obvezuje države članice da dostavljaju informacije ili obavještajne podatke koji će se koristiti kao dokazni materijal pred pravosudnim tijelima, niti daje pravo da se takve informacije ili obavještajni podaci koriste u tu svrhu. Ako je neka država članica dobila informacije ili obavještajne podatke prema ovoj Okvirnoj odluci, te ih želi koristiti kao dokazni materijal pred pravosudnim tijelima, ona mora dobiti suglasnost države članice koja je dostavila dotične informacije ili obavještajne podatke ako je to potrebno prema nacionalnom zakonu države članice koja je dostavila informacije ili obavještajne podatke, primjenjujući instrumente o pravosudnoj suradnji koji su na snazi među državama članicama. Ta suglasnost nije potrebna ako je zamoljena država članica u vrijeme dostavljanja informacija ili obavještajnih podataka već dala svoju suglasnost za korištenje tih informacija ili obavještajnih podataka kao dokaznog materijala.

5.   Ova Okvirna odluka ne obvezuje na prikupljanje informacija ili obavještajnih podataka prisilnim mjerama koje su određene nacionalnim zakonodavstvom na državnom području države članice koja prima molbu za informacije ili obavještajne podatke.

6.   Ako je to dopušteno i sukladno njihovom nacionalnom zakonodavstvu, države članice dostavljaju informacije ili obavještajne podatke koje su prethodno prikupile prisilnim mjerama.

7.   Ova Okvirna odluka ne utječe na obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji, te sve obveze koje se odnose na tijela zadužena za izvršavanje zakona u tom pogledu ostaju neizmijenjene.

Članak 2.

Definicije

U ovoj Okvirnoj odluci:

(a)

„nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona” znači nacionalno policijsko, carinsko ili drugo tijelo koje je ovlašteno na temelju nacionalnog zakonodavstva otkrivati, sprečavati i provoditi istrage o kaznenim djelima ili kriminalnim aktivnostima, te izvršavati ovlaštenja i provoditi prisilne mjere u okviru takvih radnji. Agencije ili službe zadužene posebno za pitanja nacionalne sigurnosti nisu obuhvaćene pojmom nadležnog tijela zaduženog za izvršavanje zakona. Svaka država članica dužna je, do 18. prosinca 2007., navesti u izjavi koju će pohraniti u Glavnom tajništvu Vijeća koja su tijela obuhvaćena pojmom „nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona”. Tu je izjavu moguće uvijek promijeniti.

(b)

„kriminalistička istraga”: faza postupka tijekom koje nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona ili pravosudna tijela, uključujući javne tužitelje, poduzimaju mjere s ciljem utvrđivanja i otkrivanja činjenica, osumnjičenika i okolnosti u vezi s jednim ili nekoliko otkrivenih konkretnih kaznenih djela;

(c)

„operacija prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenom djelu”: faza postupka koja prethodi fazi kriminalističke istrage, a tijekom koje nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona ima pravo, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, prikupljati, obrađivati i analizirati informacije o zločinu ili kriminalnim aktivnostima kako bi utvrdilo je li konkretno kazneno djelo počinjeno, odnosno postoji li vjerojatnost da će biti počinjeno u budućnosti;

(d)

„informacije i/ili obavještajni podaci”:

i.

sve vrste informacija ili podataka koje posjeduju tijela zadužena za izvršavanje zakona;

i

ii.

sve vrste informacija ili podataka koje posjeduju tijela javne vlasti ili privatne osobe, a koje su dostupne tijelima zaduženim za izvršavanje zakona bez primjene prisilnih mjera u skladu s člankom 1. stavkom 5.

(e)

„kaznena djela iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP o europskom uhidbenom nalogu (5)“ (dalje u tekstu: „kaznena djela iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP”): kaznena djela prema nacionalnom zakonodavstvu koja odgovaraju ili su identična djelima iz navedene odredbe.

GLAVA II.

RAZMJENA INFORMACIJA I OBAVJEŠTAJNIH PODATAKA

Članak 3.

Dostavljanje informacija i obavještajnih podataka

1.   Države članice osiguravaju mogućnosti za dostavljanje informacija i obavještajnih podataka nadležnim tijelima zaduženim za izvršavanje zakona u drugim državama članicama sukladno ovoj Okvirnoj odluci.

2.   Informacije i obavještajni podaci dostavljaju se na molbu nadležnog tijela zaduženog za izvršavanje zakona koje postupa u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene na temelju mjerodavnog nacionalnog zakonodavstva, a koje provodi kriminalističku istragu ili operaciju prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenom djelu.

3.   Države članice osiguravaju da se kod dostavljanja informacija i obavještajnih podataka nadležnim tijelima zaduženima za izvršavanje zakona u drugim državama članicama ne primjenjuju uvjeti stroži od uvjeta koji se primjenjuju na nacionalnoj razini kad se dostavljaju i traže informacije i obavještajni podaci. Država članica naročito ne smije razmjenu između svojeg nadležnog tijela zaduženog za izvršavanje zakona i nadležnog tijela zaduženog za izvršavanje zakona u drugoj državi članici onih informacija i obavještajnih podataka koji su u unutarnjem postupku dostupni bez suglasnosti ili odobrenja pravosudnog tijela uvjetovati suglasnošću ili odobrenjem pravosudnog tijela.

4.   Ako su, prema nacionalnom zakonodavstvu zamoljene države članice, tražene informacije ili obavještajni podaci dostupni zamoljenom nadležnom tijelu zaduženom za izvršavanje zakona samo uz suglasnost ili odobrenje pravosudnog tijela, to nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona dužno je od nadležnog pravosudnog tijela zatražiti suglasnost ili odobrenje za pristupanje traženim informacijama i njihovu razmjenu. Nadležno pravosudno tijelo zamoljene države članice kod donošenja svoje odluke, ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 1. i 2., primjenjuje ista pravila kao da se radi o potpuno unutarnjem pitanju.

5.   Ako su tražene informacije ili obavještajni podaci dobiveni od druge države članice ili neke treće zemlje te podliježu pravilu specijalnosti, njihovo dostavljanje nadležnom tijelu zaduženom za izvršavanje zakona u drugoj državi članici moguće je samo uz suglasnost države članice ili treće zemlje koja je dostavila tražene informacije ili obavještajne podatke.

Članak 4.

Vremenski rokovi za dostavljanje informacija i obavještajnih podataka

1.   Države članice osiguravaju odgovarajuće postupke kako bi, u roku od najviše osam sati, mogle odgovoriti na hitne molbe za informacije i obavještajne podatke u vezi s kaznenim djelima iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP ako se tražene informacije ili obavještajni podaci nalaze u bazi podataka koja je izravno dostupna tijelu zaduženom za izvršavanje zakona.

2.   Ako nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona koje je primilo molbu nije u mogućnosti odgovoriti u roku od osam sati, razloge za to navodi na obrascu koji je priložen u Prilogu A. Ako bi dostavljanje traženih informacija ili obavještajnih podataka u roku od osam sati predstavljalo nerazmjerno opterećenje za zamoljeno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona, ono može odgoditi dostavljanje informacija ili obavještajnih podataka. U tom slučaju zamoljeno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona o toj odgodi odmah obavješćuje tijelo zaduženo za izvršavanje zakona koje je uputilo molbu te dostavlja tražene informacije ili obavještajne podatke što prije, a najkasnije u roku od tri dana. Do 19. prosinca 2009. preispituje se primjena odredaba iz ovog stavka.

3.   Države članice osiguravaju da se, u slučajevima koji nisu hitni, na molbe za informacije i obavještajne podatke u vezi s kaznenim djelima iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP odgovori u roku od tjedan dana ako se tražene informacije ili obavještajni podaci nalaze u bazi podataka koja je izravno dostupna tijelu zaduženom za izvršavanje zakona. Ako zamoljeno nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona nije u mogućnosti odgovoriti u roku od tjedan dana, navodi razloge za to na obrascu koji je priložen u Dodatku A.

4.   U svim ostalim slučajevima države članice osiguravaju nadležnom tijelu zaduženom za izvršavanje zakona koje je uputilo molbu dostavu traženih informacija u roku od 14 dana. Ako zamoljeno nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona nije u mogućnosti odgovoriti u roku od 14 dana, dužno je navesti razloge za to na obrascu iz Priloga A.

Članak 5.

Molbe za informacije i obavještajne podatke

1.   Informacije i obavještajni podaci mogu se zatražiti za potrebe otkrivanja, sprečavanja ili provođenja istrage o kaznenim djelima ako postoji činjenična osnova koja upućuje na to da dotične informacije i obavještajni podaci postoje u drugoj državi članici. U zahtjevu je potrebno navesti tu činjeničnu osnovu i obrazložiti svrhu zbog koje se konkretne informacije i obavještajni podaci traže, kao i povezanost između te svrhe i osobe na koju se informacije i obavještajni podaci odnose.

2.   Nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona koje podnosi molbu ne smije tražiti više informacija ili obavještajnih podataka, niti postavljati kraće vremenske rokove, nego što je potrebno kako bi se ostvarila svrha molbe.

3.   Molbe za informacije ili obavještajne podatke sadrže barem podatke iz Priloga B.

Članak 6.

Način komunikacije i jezik

1.   Razmjena informacija i obavještajnih podataka na temelju ove Okvirne odluke može se obavljati kroz postojeće kanale za međunarodnu suradnju u području izvršavanja zakona. Jezik koji se koristi za podnošenje molbe i razmjenu informacija jest jezik koji se koristi u predmetnom načinu komunikacije. Kod davanja izjava sukladno članku 2. točki (a), države članice Glavnom tajništvu Vijeća dostavljaju pojedinosti o podacima za kontakte na koje se molbe mogu uputiti u hitnim slučajevima. Te se pojedinosti mogu mijenjati u svakom trenutku. Glavno tajništvo Vijeća državama članicama i Komisiji dostavlja primljene izjave.

2.   Informacije ili obavještajni podaci razmjenjuju se i s Europolom sukladno Konvenciji, koja se temelji na članku K.3 Ugovora o Europskoj uniji, o osnivanju Ureda europske policije (Konvencija o Europolu) (6) i s Eurojustom sukladno Odluci Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (7) ako se razmjena odnosi na kazneno djelo ili kriminalnu aktivnost u njihovom području nadležnosti.

Članak 7.

Neplanirana razmjena informacija i obavještajnih podataka

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 10., nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona, a da za to nije potreban prethodni zahtjev, nadležnim tijelima zaduženim za izvršavanje zakona u drugoj državi članici dostavljaju informacije i obavještajne podatke ako postoji činjenična osnova koja upućuje na to da bi te informacije i obavještajni podaci mogli pomoći u otkrivanju, sprečavanju ili provođenju istrage o kaznenim djelima iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP. Načini ovakve neplanirane razmjene uređuju se nacionalnim zakonodavstvom država članica koje dostavljaju informacije.

2.   Dostavljanje informacija i obavještajnih podataka ograničeno je na one informacije i podatke koji se smatraju relevantnim i potrebnim za uspješno otkrivanje, sprečavanje ili provedbu istrage o zločinu ili kriminalnoj radnji o kojoj je riječ.

Članak 8.

Zaštita podataka

1.   Svaka država članica osigurava da se propisi o zaštiti podataka koji su na snazi u trenutku korištenja komunikacijskih kanala iz članka 6. stavka 1. primjenjuju i tijekom postupaka razmjene informacija i obavještajnih podataka predviđenih ovom Okvirnom odlukom.

2.   Na informacije i obavještajne podatke koji su razmijenjeni izravno ili na bilateralnoj osnovi na temelju ove Okvirne odluke primjenjuju se nacionalni propisi o zaštiti podataka na snazi u državi članici koja ih prima, pri čemu informacije i obavještajni podaci podliježu istim propisima o zaštiti podataka kao da su prikupljeni u samoj državi članici koja ih je primila. Osobni podaci obrađeni u okviru provedbe ove Okvirne odluke uživaju zaštitu sukladno Konvenciji Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. o zaštiti pojedinaca prilikom automatske obrade osobnih podataka te, za one države koje su ga ratificirale, sukladno Dodatnom protokolu od 8. studenoga 2001. navedene Konvencije, o nadzornim tijelima i prekograničnim tijekovima podataka. Načela sadržana u Preporuci br. R(87) 15 Vijeća Europe kojom se uređuje korištenje osobnih podataka u policijskom sektoru također valja uzeti u obzir kad tijela zadužena za izvršavanje zakona postupaju s podacima dobivenim na temelju ove Okvirne odluke.

3.   Informacije i obavještajne podatke dostavljene na temelju ove Okvirne odluke nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona u državama članicama kojima su oni dostavljeni mogu koristiti samo za one svrhe za koje su dostavljeni sukladno odredbama ove Okvirne odluke ili za sprečavanje neposredne i ozbiljne opasnosti za javnu sigurnost; obrada u druge svrhe dopuštena je samo uz prethodno odobrenje države članice koja ih dostavlja i podložno nacionalnom zakonodavstvu države članice koja ih prima. Odobrenje se smije dati samo ako to dopušta nacionalno zakonodavstvo države članice koja dostavlja informacije.

4.   Kod dostavljanja informacija i obavještajnih podataka sukladno ovoj Okvirnoj odluci, nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona koje ih dostavlja može, sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu, odrediti uvjete za korištenje informacija i obavještajnih podataka od strane nadležnog tijela zaduženog za izvršavanje zakona koje ih prima. Također je moguće odrediti uvjete za objavljivanje rezultata istrage o kaznenom djelu ili operacije prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenom djelu u sklopu kojeg je provedena razmjena podataka i obavještajnih podataka. Ti su uvjeti obvezujući za nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona koje prima informacije osim u posebnim slučajevima kada je nacionalnim zakonodavstvom utvrđeno da se ograničenja u pogledu korištenja informacija ukidaju za pravosudna tijela, zakonodavna tijela ili bilo koje drugo neovisno tijelo osnovano na temelju zakona i odgovorno za nadzor nadležnih tijela zaduženih za izvršavanje zakona. U takvim slučajevima, informacije i obavještajni podaci mogu se koristiti samo nakon prethodnog savjetovanja s državom članicom koja ih dostavlja, a čiji se interesi i mišljenja moraju uvažavati u najvećoj mogućoj mjeri. Država članica koja dostavlja informacije i podatke može, u posebnim slučajevima, od države članice koja ih prima tražiti informacije o korištenju i daljnjoj obradi dostavljenih informacija i obavještajnih podataka.

Članak 9.

Povjerljivost

Nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona, u svakom konkretnom slučaju razmjene informacija ili obavještajnih podataka, vode računa o zahtjevima za tajnost istražnog postupka. U tu svrhu, nadležna tijela zadužena za izvršavanje zakona, sukladno svojim nacionalnim zakonima, jamče povjerljivost svih dostavljenih informacija i obavještajnih podataka koji su označeni kao povjerljivi.

Članak 10.

Razlozi za uskraćivanje informacija ili obavještajnih podataka

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 3., nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona može odbiti dostaviti informacije ili obavještajne podatke samo ako postoji činjenična osnova koja upućuje na to da bi dostavljanje tih informacija ili obavještajnih podataka:

(a)

uzrokovalo povredu temeljnih interesa nacionalne sigurnosti države članice kojoj je upućena molba;

ili

(b)

ugrozilo uspjeh istrage ili operacije prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenom djelu koja je u tijeku, odnosno ugrozilo sigurnost pojedinaca;

ili

(c)

bilo očito nerazmjerno ili nevažno u odnosu na svrhe zbog kojih je molba upućena.

2.   Ako se molba odnosi na kazneno djelo za koje pravo zamoljene države članice predviđa zatvorsku kaznu od godine dana ili kraće, nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona može odbiti dostaviti tražene informacije ili obavještajne podatke.

3.   Nadležno tijelo zaduženo za izvršavanje zakona odbija dostaviti informacije ili obavještajne podatke ako nadležno pravosudno tijelo nije odobrilo pristup i razmjenu traženih informacija sukladno članku 3. stavku 4.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Provedba

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere za poštovanje odredaba ove Okvirne odluke do 19. prosinca 2006.

2.   Države članice Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji dostavljaju tekst odredaba kojima se njihove obveze iz ove Okvirne odluke prenose u njihova nacionalna zakonodavstva. Na temelju ovih i drugih informacija koje države članice dostavljaju na zahtjev, Komisija do 19. prosinca 2010. podnosi izvješće Vijeću o primjeni ove Okvirne odluke. Vijeće je dužno do 19. prosinca 2011. donijeti ocjenu o tomu u kojoj mjeri su države članice postupile u skladu s odredbama ove Okvirne odluke.

Članak 12.

Odnos prema drugim instrumentima

1.   Odredbe članka 39. stavaka 1., 2. i 3., te članka 46. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (8) o razmjeni informacija i obavještajnih podataka za potrebe provođenja istrage o kaznenim djelima ili operacija prikupljanja obavještajnih podataka o kaznenim djelima kako je predviđeno ovom Okvirnom odlukom, zamjenjuju se odredbama ove Okvirne odluke.

2.   Ovime se stavlja izvan snage Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 16. prosinca 1998. o prekograničnoj policijskoj suradnji u području sprečavanja i otkrivanja kriminala (SCH/Com-ex (98) 51 rev 3) (9) i Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. o unaprjeđenju policijske suradnje u sprečavanju i otkrivanju kaznenih djela (SCH/Com-ex (99) 18) (10).

3.   Države članice mogu nastaviti primjenjivati bilateralne ili multilateralne sporazume ili aranžmane koji su na snazi u trenutku donošenja ove Okvirne odluke ako ti sporazumi ili aranžmani omogućuju proširenje ciljeva ove Okvirne odluke, te pridonose pojednostavljenju ili olakšavaju postupke razmjene informacija i obavještajnih podataka unutar područja primjene ove Okvirne odluke.

4.   Nakon stupanja na snagu ove Okvirne odluke države članice mogu zaključivati, odnosno stavljati na snagu, bilateralne ili multilateralne sporazume ili aranžmane ako ti sporazumi ili aranžmani omogućuju proširenje ciljeva ove Okvirne odluke, te pridonose pojednostavljenju ili dodatno olakšavaju postupke razmjene informacija i obavještajnih podataka unutar područja primjene ove Okvirne odluke.

5.   Sporazumi i aranžmani iz stavaka 3. i 4. ovog članka ne smiju ni na koji način utjecati na odnose s onim državama članicama koje u njima ne sudjeluju.

6.   Države članice najkasnije do 19. prosinca 2007. obavješćuju Vijeće i Komisiju o postojećim sporazumima i aranžmanima iz stavka 3. ovog članka koje žele nastaviti primjenjivati.

7.   Države članice također obavješćuju Vijeće i Komisiju o svakom novom sporazumu ili aranžmanu iz stavka 4. ovog članka u roku od tri mjeseca nakon njihova potpisivanja odnosno, za one instrumente koji su već bili potpisani prije donošenja ove Okvirne odluke, nakon njihova stupanja na snagu.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. prosinca 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

J.-E. ENESTAM


(1)  SL C 24, 23.1.1998., str. 2.

(2)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(3)  SL L 370, 17.12.2004., str. 78.

(4)  SL L 368, 15.12.2004., str. 26.

(5)  SL L 190, 18.7.2002., str. 1.

(6)  SL L 316, 27.11.1995., str. 2. Konvencija kako je zadnje izmijenjena Protokolom sastavljenim na osnovi članka 43. stavka 1. Konvencije o Europolu (SL C 2, 6.1.2004., str. 3.).

(7)  SL L 63, 6.3.2002., str. 1. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2003/659/PUP (SL L 245, 29.9.2003., str. 44.).

(8)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19. Konvencija kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1160/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 22.7.2005., str. 18.).

(9)  SL L 239, 22.9.2000., str. 407.

(10)  SL L 239, 22.9.2000., str. 421.


PRILOG A

OBRAZAC ZA RAZMJENU INFORMACIJA TEMELJEM OKVIRNE ODLUKE 2006/960/PUP KOJI KORISTI ZAMOLJENA DRŽAVA ČLANICA U SLUČAJU DOSTAVLJANJA/ODGODE/USKRAĆIVANJA INFORMACIJA

Ovaj se obrazac koristi za dostavljanje traženih informacija i/ili obavještajnih podataka, za obavijest tijelu koje je uputilo molbu o nemogućnosti postupanja u redovnom roku, o potrebi podnošenja zahtjeva pravosudnom tijelu radi dobivanja odobrenja, odnosno o uskraćivanju informacija.

Ovaj se obrazac može koristiti više puta tijekom postupka (npr. ako je zahtjev prvo potrebno podnijeti pravosudnom tijelu, a kasnije se ispostavi da molba za informacije mora biti odbijena).

Image

Image


PRILOG B

OBRAZAC MOLBE ZA DOSTAVLJANJE INFORMACIJA I OBAVJEŠTAJNIH PODATAKA KOJI U RAZMJENI INFORMACIJA TEMELJEM OKVIRNE ODLUKE 2006/960/PUP KORISTI DRŽAVA MOLITELJICA

Ovaj se obrazac koristi kad se podnosi molba za dostavljanje informacija i obavještajnih podataka na temelju Okvirne odluke 2006/960/PUP

Image

Image

Image


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

152


32007D0512


L 188/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.02.2007.


ODLUKA VIJEĆA

od 15. veljače 2007.

o sklapanju, u ime Zajednice, Dogovora između Europske zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o načinima sudjelovanja tih država u Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije

(2007/512/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavak 2. točku (a) i članak 66. u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom prvom rečenicom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 21. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje i operativnu suradnju na vanjskim granicama država članica Europske unije (1), zemlje koje su se pridružile provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine moraju sudjelovati u aktivnostima Agencije. Modaliteti njihova sudjelovanja uređuju se posebnim dogovorima koji se sklapaju između Zajednice i predmetnih država.

(2)

Nakon ovlaštenja Komisije 7. listopada 2004., pregovori s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom o Dogovoru o načinima sudjelovanja tih država u Europskoj agenciji za upravljanje i operativnu suradnju na vanjskim granicama država članica Europske unije zaključeni su.

(3)

Podložno njegovu kasnijem sklapanju, Dogovor parafiran 18. svibnja 2005. bi trebalo potpisati a priloženu Zajedničku izjavu odobriti. Dogovor bi se trebao primjenjivati privremeno.

(4)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni. Kako se ova Odluka gradi na schengenskoj pravnoj stečevini, na temelju odredaba glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska u skladu s člankom 5. navedenog Protokola u roku šest mjeseci od donošenja ove Uredbe odlučuje o tome hoće li Odluku provesti u svojem nacionalnom pravu.

(5)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (2). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(6)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (3). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Potpis Dogovora između Europske zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o načinima sudjelovanja tih država u Europskoj agenciji za upravljanje i operativnu suradnju na vanjskim granicama država članica Europske unije i Zajednička izjava odobravaju se u ime Zajednice, podložno sklapanju ovog Dogovora.

Tekst Dogovora i Zajedničke izjave priložene su ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća ovlašćuje se odrediti osobu (osobe) ovlaštenu (ovlaštene) za potpisivanje Dogovora u ime Zajednice, podložno njegovu sklapanju.

Članak 3.

Dogovor se privremeno primjenjuje do završetka postupaka za njegovo službeno sklapanje u skladu s člankom 9. stavkom 2. (4).

Sastavljeno u Bruxellesu 15. veljače 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

W. SCHÄUBLE


(1)  SL L 349, 25.11.2004., str. 1.

(2)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(3)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(4)  Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum potpisivanja Sporazuma u Službenom listu Europske unije.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

154


32007D0519


L 192/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.07.2007.


ODLUKA VIJEĆA

od 16. srpnja 2007.

o izmjeni dijela 2. Schengenske savjetodavne mreže (tehničke specifikacije)

(2007/519/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 789/2001 od 24. travnja 2001. o zadržavanju provedbenih ovlasti Vijeća u pogledu određenih detaljnih odredbi i praktičnih postupaka za ispitivanje zahtjevâ za izdavanje viza (1),

uzimajući u obzir inicijativu Savezne Republike Njemačke,

budući da:

(1)

Sadašnji mehanizmi postupka za savjetovanje ne predviđaju mogućnost uzimanja u obzir posebnog pravnog položaja članova obitelji državljana Unije.

(2)

Države članice u skladu s člankom 30. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji da se slobodno kreću i borave na području država članica, moraju u načelu obrazložiti zašto odbijaju zahtjeve za izdavanje viza osobama na koje se primjenjuje ta Direktiva.

(3)

Zbog odgovarajućeg uzimanja u obzir toga privilegiranog položaja, te u slučaju odbijanja, s tim privilegiranim položajem moraju biti upoznata i tijela s kojima se savjetuje.

(4)

Pritom mora tijelo koje se savjetuje utvrditi da takav privilegiran položaj postoji i o tom obavijestiti tijelo s kojim se savjetuje. Zato bi u obrasce za zahtjeve (obrazac A, obrazac C i obrazac F), trebalo umetnuti novo neobavezno polje.

(5)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje i u Danskoj se ne primjenjuje. Kako se ova Odluka gradi na schengenskoj pravnoj stečevini u skladu s odredbama glave IV. dijela trećeg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska u skladu s člankom 5. toga Protokola u roku šest mjeseci od donošenja ove Odluke, odlučuje hoće li Odluku provesti u svojem nacionalnom pravu.

(6)

Što se tiče Islanda i Norveške ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma koji su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (3), u području na koje upućuje članak 1. točka A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (4) o određenim rješenjima primjene toga Sporazuma.

(7)

Što se tiče Švicarske ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u području na koje upućuje članak 1. točka A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 4. stavkom 1. Odluke Vijeća 2004/849/EZ (5) i Odluke Vijeća 2004/860/EZ (6) o potpisivanju u ime Europske unije odnosno Europske zajednice te o privremenoj primjeni određenih odredaba tog Sporazuma.

(8)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (7). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(9)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (8). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(10)

Ova Odluka predstavlja akt, koji se gradi na schengenskoj pravnoj stečevini, ili je s njom na koji drugi način povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(11)

Ova Odluka predstavlja akt, koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, ili je s njom na koji drugi način povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Dio 2. Schengenske savjetodavne mreže (tehničke specifikacije) mijenja se kako slijedi:

1.

U tablicama u odgovarajućim rubrikama 2.1.4, 2.1.6 i 2.1.7 iza br. 32. dodaje se sljedeći broj:

No

Heading

M/O (9)

Format

Examples/Comments

„033

Privileged member of a Union citizen’s family

O (*3)

code (1)

1 (see 2.2.6)

(*3):

Each Member State specifies a central clearing point which is permanently accessible by e-mail. The central clearing point communicates the reasons for the refusal by secure means of communication – depending on the content – to the central clearing point of the requesting Member State where the visa application is pending.”

2.

U objašnjenjima iza tablice u rubrici 2.1.4 dodaje se sljedeći tekst:

„Heading No 033: Privileged member of a Union citizen’s family format: code (1)

It can be indicated here whether the visa applicant is a privileged member of a Union citizen’s family, under Directive 2004/38/EC (to be ascertained by the consulting authority).

For the code to be used, see section 2.2.6.”

3.

Iza odjeljka 2.2.5 umeće se sljedeći odjeljak:

„2.2.6.

Privileged member of a Union citizen’s family (Heading 33)

0.

not a privileged member of a Union citizen’s family

1.

privileged member of a Union citizen’s family.

See footnote to field 033 (technical specifications 2.1.4.)”.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje od 1. siječnja 2008.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

J. SILVA


(1)  SL L 116, 26.4.2001., str. 2. Uredba kako je izmijenjena Odlukom 2004/927/EZ (SL L 396, 31.12.2004., str. 45.).

(2)  SL L 158, 30.4.2004., str. 77. Ispravljeno u SL L 229, 29.6.2004., str. 35.

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 368, 15.12.2004., str. 26.

(6)  SL L 370, 17.12.2004., str. 78.

(7)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(8)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(9)  M: Mandatory heading; O: Optional heading.

(*3):

Each Member State specifies a central clearing point which is permanently accessible by e-mail. The central clearing point communicates the reasons for the refusal by secure means of communication – depending on the content – to the central clearing point of the requesting Member State where the visa application is pending.”


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

156


32007R0863


L 199/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.07.2007.


UREDBA (EZ) br. 863/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. srpnja 2007.

o uspostavi mehanizama za osnivanje jedinica granične policije za brzu intervenciju i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 u pogledu tog mehanizma i uređivanju zadataka i ovlasti gostujućih službenika

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 62. stavak 2. točka (a) i članak 66.

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

po savjetovanju s Europskim i socijalnim odborom,

djelujući u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Vijeće je 26. listopada 2004. donijelo Uredbu (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (2) („Agencija”).

(2)

Država članica može u okolnostima koje zahtijevaju pojačanu tehničku i operativnu pomoć na svojim vanjskim granicama, ne dovodeći u pitanje 64. stavak 2. Ugovora u skladu s člancima 7. i 8. Uredbe (EZ) br. 2007/2004, zatražiti Agenciju za pomoć u obliku koordinacije, ako su uključene druge države članice.

(3)

Učinkovito upravljanje vanjskim granicama provođenjem kontrola i nadzora pomaže suzbijanju ilegalne imigracije i trgovanja ljudima i prevenciji svake prijetnje unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima država članica. Granična je kontrola u interesu ne samo države članice na čijim se vanjskim granicama provodi, već i svih država članica koje su ukinule unutarnju carinsku kontrolu.

(4)

Za nadzor unutarnjih granica odgovorne su države članice. Imajući na umu krizne situacije s kojima se s vremena na vrijeme susreću države članice na svojim vanjskim granicama, posebno zbog dolaska velikog broja državljana treći zemalja, koji pokušavaju nezakonito ući na državno područje država članica, može se pokazati potrebno pomoći državama članicama pružanjem odgovarajućih i dostatnih sredstava, posebno osoblja.

(5)

Na europskoj se razini trenutačne mogućnosti za pružanje učinkovite praktične pomoći u pogledu kontrole osoblja na vanjskim granicama i nadzora tih granica ne smatraju dostatnim, posebno kada se države članice suočavaju s prilivom velikog broja državljana trećih zemalja koji pokušavaju nezakonito ući na državno područje država članica.

(6)

Država članica bi trebala zato imati mogućnost zatražiti, da se na njezinom državnom području u okviru Agencije rasporede skupine za brzo postupanje na granicama, sastavljene iz posebno osposobljenih stručnjaka iz drugih država članica, koji bi na određeno vrijeme pomagali njezinoj nacionalnoj graničnoj straži. Raspoređivanje skupina za brzo postupanje na granicama doprinosi većoj solidarnosti i uzajamnoj pomoći država članica.

(7)

Raspoređivanje skupina za brzo postupanje na granicama, na ograničeno vrijeme trebalo bi se provoditi u iznimnim i hitnim situacijama. Takve situacije nastaju kada se država članica suočava s masovnim priljevom državljana trećih zemalja koji pokušavaju nezakonito ući na njezino državno područje, što zahtijeva trenutačni odaziv, te kada bi raspoređivanje skupina za brzo postupanje na granicama moglo doprinijeti učinkovitom odgovoru. Skupine za brzo postupanje na granicama nisu namijenjene za pružanje dugoročne pomoći.

(8)

Skupine za brzo postupanje na granicama ovise o planiranim obvezama, raspoloživosti i učestalosti raspoređivanja. Za osiguranje učinkovite operacije skupina za brzo postupanje na granicama, države bi članice trebale učiniti dostupnim odgovarajući broj pripadnika granične straže („brza rezerva”), posebno u skladu sa specijalizacijom i opsegom njihovih vlastitih organizacija granične straže. Države članice bi trebale pripomoći boljoj učinkovitosti ove Uredbe stvaranjem nacionalnih rezervnih skupina stručnjaka. Agencija bi trebala poštovati razlike u veličini država članica i u tehničkim specijalizacijama njihovih organizacija graničnih straža.

(9)

Iz najboljih praksa mnogih država članica je razvidno, da poznavanje profila (znanja i kvalifikacija) raspoložive granične straže pije rasporeda značajno doprinosi učinkovitom planiranju i vođenju operacija. Agencija bi zato trebala odrediti profile i ukupan broj pripadnika granične straže koji je potreban za skupine za brzo postupanje na granicama.

(10)

U tu bi svrhu trebalo uspostaviti mehanizam za osnivanje skupina za brzo postupanje na granicama koji bi kako Agenciji, tako i državama članicama nudio dovoljno fleksibilnosti i osiguravao provođenje operacija visoke učinkovitosti i uspješnosti.

(11)

Agencija bi između ostalog trebala koordinirati osnivanje, osposobljavanje i raspoređivanje skupina za brzo postupanje na granicama. Stoga je potrebno unijeti nove odredbe u Uredbu (EZ) br. 2007/2004 o ulozi Agencije u vezi s tim skupinama.

(12)

Kada je država članica suočena s masovnim prilivom državljana trećih zemalja koji pokušavaju nezakonito ući na njezino državno područje, ili kada druga izvanredna situacija u bitnom utječe na izvršavanje nacionalnih zadataka, nije dužna dati na raspolaganje svoje pripadnike granične straže.

(13)

Radi postizanja učinkovitog rada zajedno s nacionalnom graničnom stražom, pripadnicima skupina koji su raspoređeni na državnom području države članice koja je zatražila njihovu pomoć, trebalo bi biti omogućeno izvršavanje zadataka u vezi s kontrolom osoba na vanjskim granicama i nadzorom tih granica

(14)

Sukladno tome bi trebalo poboljšati učinkovitost zajedničkih operacija koje koordinira Agencija, tako da se gostujućim službenicima iz država članica omogući provođenje zadataka u vezi s kontrolom osoba na vanjskim granicama i nadzorom tih granica na određeno vrijeme.

(15)

Stoga je potrebno unijeti nove odredbe u Uredbu (EZ) br. 2007/2004 o zadacima i ovlaštenjima gostujućih službenika raspoređenih na državnom području države članice na njezin zahtjev u okviru Agencije.

(16)

Ova Uredba doprinosi pravilnoj primjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od dana 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima prekograničnog kretanja osoba (Zakonik o schengenskim granicama) (3). U tu svrhu pripadnici skupine i gostujući službenici tijekom izvršavanja graničnih kontrola i nadzora granica ne bi trebali diskriminirati osobe zbog njihova spola, rasne, ili etničkog porijekla, vjerskog uvjerenja, invalidnosti, starosti ili spolne opredijeljenosti. Sve mjere poduzete u obavljanju njihovih zadataka ili u izvršavanja njihovih ovlaštenja trebale bi biti proporcionalne ciljevima koji se tim mjerama postižu.

(17)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i slijedi načela priznata posebno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Trebala bi se primjenjivati u skladu s obvezama država članica u pogledu međunarodne zaštite i načela non-refoulement.

(18)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati uz potpuno poštovanje obveza koje proizlaze iz međunarodnog prava mora, osobiti u pogledu traženja i spašavanja.

(19)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od dana 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (4) primjenjuje se za obradu osobnih podataka od strane država članica u primjeni ove Uredbe.

(20)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredbi schengenskog pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju s provedbom, primjenom i razvojem schengenske pravne stečevine Kraljevine Norveške (5), koje potpada pod područje iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (6) o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma.

(21)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije s provedbom, primjenom i razvojem schengenske pravne stečevine Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 4. stavkom 1. Odluka Vijeća 2004/849/EZ (7), koje potpada pod područje iz članka 1. točke A Odluke Vijeća i 2004/860/EZ (8).

(22)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i nije njime vezana niti se na nju primjenjuje. Obzirom da ova Uredba znači nadgradnju schengenske pravne stečevine sukladno odredbama glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska bi trebala, u skladu s člankom 5., ovog Protokola, odlučiti u roku od šest mjeseci od dana donošenja ove Uredbe hoće li je provesti u svojem nacionalnom zakonodavstvu ili ne.

(23)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u čemu ne sudjeluje Ujedinjena Kraljevina, u skladu u Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (9). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju i nije njime vezana niti se na njega primjenjuje.

(24)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u čemu ne sudjeluje Irska, u skladu u Odlukom Vijeća 2000/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredabama schengenske pravne stečevine (10). Irska Kraljevstvo stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju i nije njime vezana niti se na nju primjenjuje.

(25)

U ovoj Uredbi odredbe članka 6. stavaka 8. i 9. predstavljaju u mjeri u kojoj se odnose na pristup Schengenskom informacijskom sustavu, nadgradnju schengenske pravne stečevine ili su s njim povezane na drugi način u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. i članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

1.   Ova Uredba uspostavlja mehanizam u svrhu pružanja brze operativne pomoći na određeno vrijeme državi članici moliteljici koja se suočava s hitnim i iznimnim pritiskom, posebno dolazak na određenim točkama njezinih vanjskih granica velikog broja državljana trećih zemalja koji pokušavaju nezakonito ući na državno područje države članice, u obliku skupina za brzo postupanje na granicama (dalje u tekstu „skupine”). Ova Uredba također definira zadatke koji se trebaju izvesti i ovlaštenja koja trebaju izvršavati članovi skupina tijekom operacija u državi članici, koja nije njihova država.

2.   Ova Uredba mijenja Uredbu (EZ) br. 2007/2004 zbog uspostave mehanizama iz stavka 1. i u pogledu definiranja zadataka koji se trebaju izvesti i ovlaštenja koja trebaju izvršavati od strane pripadnika granične straže koji sudjeluju u zajedničkim operacijama i pilot projektima u drugoj državi članici.

3.   Državi članici moliteljici pruža se potrebna tehnička pomoć u skladu s člancima 7. i 8. Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje bez dovođenja u pitanje prava prognanika i osoba koje su zatražile međunarodnu zaštitu, posebno u pogledu načela non-refoulement.

POGLAVLJE I.

SKUPINE ZA BRZO POSTUPANJE NA GRANICAMA

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„Agencija” znači Europska agencija za upravljanje i operativno sudjelovanje na vanjskim granicama država članica Europske unije;

2.

„pripadnici skupina” znači granična straža država članica koja sudjeluje u skupinama za brzo postupanje na granicama koje nisu iz države članice domaćina;

3.

„država članica moliteljica” znači država članica čija nadležna tijela traže Agenciju da rasporedi skupine za brzo postupanje na granicama, na njezinom državnom području;

4.

„država članica domaćin” znači država članica na čijem je državnom području raspoređene skupine za brzo postupanje na granicama;

5.

„matična država članica” znači država članica čiji su pripadnici skupine pripadnici granične straže.

Članak 4.

Sastav i raspoređivanje skupina za brzo postupanje na granicama

1.   Sastav skupina utvrđuje Agencija u skladu s člankom 8.b Uredbe (EZ) br. 2007/2004, kako je izmijenjena ovom Uredbom. Njihovo raspoređivanje uređeno je člankom 8.d Uredbe.

2.   Upravni odbor Agencije na prijedlog njezinog izvršnog direktora tročetvrtinskom većinom odlučuje o profilima i ukupnom broju pripadnika granične straže koja se daje na raspolaganje skupinama („brza rezerva”). Isti postupak se koristi za sve moguće naknadne promjene u profilima i ukupnom broju pripadnika granične straže u brzoj rezervi. Države članice sudjeluju u brzoj rezervi s nacionalnim stručnjacima raznih profila imenovanjem pripadnika granične straže u skladu s zahtijevanim profilom.

3.   Države članice na zahtjev Agencije stavljaju na raspolaganje pripadnike pogranične straže za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja bitno utječe na izvršavanje nacionalnih zadaća. Autonomija matične države članice u vezi s izborom osoblja i trajanjem njihovog raspoređivanja ostaje nepromijenjena.

4.   Troškove u pogledu aktivnosti iz stavka 1. snosi Agencija u skladu s člankom 8.h Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

Članak 5.

Upute skupinama za brzo postupanje na granicama

1.   Tijekom raspoređivanja skupina, upute za skupine izdaje država članica domaćin u skladu s operativnim planom iz članka 8.e Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

2.   Agencija može preko službenika zaduženog za koordiniranje iz članka 8.g Uredbe (EZ) br. 2007/2004 državi članici domaćinu saopćiti svoja stajališta o tim uputama. Ako tako postupi, država članica domaćin uzima ta stajališta u razmatranje.

3.   Država članica domaćin u skladu s člankom 8.g Uredbe (EZ) br. 2007/2004 službeniku zaduženom za koordiniranje daje svaku potrebnu pomoć, uključujući potpuni pristup skupinama u svako vrijeme raspoređivanja.

Članak 6.

Zadaci i ovlaštenja članova skupina

1.   Članovi skupina provode sve zadatke i sva ovlaštenja za izvršavanje granične kontrole ili nadzor granica u skladu s Uredbom (EZ) br. 562/2006 i koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva iz ove Uredbe. Detalji za svako raspoređivanje navode se u operativnom planu raspoređivanja u skladu s člankom 8.e Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

2.   Članovi skupina pri provođenju svojih zadataka i ovlaštenja u potpunosti poštuju ljudsko dostojanstvo. Sve mjere poduzete u provođenju njihovih zadataka i ovlasti proporcionalne su ciljevima. U provođenju svojih zadataka i ovlasti članovi skupina ne diskriminiraju osobe zbog njihovog spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, godina ili spolne usmjerenosti.

3.   Članovi skupina mogu provoditi one zadatke i ovlasti samo u skladu s uputama pripadnika granične straže države članice domaćina i u njihovoj prisutnosti.

4.   Članovi skupine nose vlastitu uniformu tijekom provođenja njihovih zadataka i ovlasti. Na rukavu uniforme nose plavu vrpcu s oznakom Europske unije i Agencije koja označava njihovo sudjelovanje u raspoređivanju skupina. Za potrebe identifikacije prema nacionalnim tijelima države članice domaćina i njezinim građanima, članovi skupina u svako vrijeme nose akreditacijsku potvrdu, kako je utvrđeno u članku 8., koju na zahtjev pokazuju.

5.   Prilikom provođenja zadataka i ovlaštenja, članovi skupina mogu nositi službeno oružje, streljivo i opremu sukladno ovlastima koje imaju na temelju nacionalnog prava države članice domaćina. Međutim, država članica domaćin može zabraniti nošenje nekog službenog oružja, streljiva ili opreme, ako dokaže da njezino vlastito zakonodavstvo ima istu zabranu za njezine vlastite pripadnike granične straže. Država članica domaćin prije raspoređivanja skupina obavješćuje Agenciju o dozvoljenom službenom oružju, streljivu i opremi te o uvjetima za njihovo korištenja. Agencija te informacije čini dostupnima svim državama članicama koje sudjeluju u raspoređivanju.

6.   Tijekom provođenja zadataka i ovlaštenja, članovi skupina ovlašteni su upotrijebiti silu, uključujući službeno oružje, streljivo i opremu uz pristanak matične države članice i države članice domaćina u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina.

7.   Odstupajući od stavka 6., službeno oružje, streljivo i oprema mogu se koristiti u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina u slučaju zakonite samoobrane i zakonite obrane članova skupine ili drugih osoba.

8.   Država članica domaćin može, za potrebe ove Uredbe, ovlastiti članove skupina da koriste svoje nacionalne i europske baze podataka koje su potrebne za provođenje granične kontrole i nadzora. Članovi skupina koriste samo one baze podataka koje se zahtijevaju za provođenje njihovih zadataka i ovlasti. Država članica domaćin prije raspoređivanja skupina obavješćuje Agenciju o nacionalnim i europskim bazama podataka koje se mogu koristiti. Agencija te informacije čini dostupnima svim državama članicama koje sudjeluju u raspoređivanju.

9.   Korištenje iz stavka 8. provodi se u skladu s propisima Zajednice i nacionalnim pravom države članice domaćina iz područja zaštite podataka.

10.   Odluke o odbijanju pristupa u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 562/2006 donose samo pripadnici granične straže države članice domaćina.

Članak 7.

Status, prava i obveze članova skupina

1.   Članovi skupina ostaju pripadnici nacionalnih graničnih straža njihovih matičnih država članica i one ih plaćaju.

2.   Pripadnici graničnih straža koji su na raspolaganju brzim rezervama sukladno članku 4., sudjeluju u daljnjem osposobljavanju sukladno svojim zadacima i ovlastima te pri redovnim vježbama koje provodi Agencija u skladu s člankom 8.c Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

3.   Pripadnici graničnih straža primaju dnevnice, uključujući troškove smještaja, tijekom trajanja njihovog sudjelovanja u osposobljavanju i vježbama koje organizira Agencija te za vrijeme raspoređivanja u skladu s člankom 8.h Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

Članak 8.

Akreditacijska potvrda

1.   Agencija u suradnji s državom članicom domaćinom izdaje dokument na službenom jeziku države članice domaćina te još jednom službenom jeziku institucija Europske unije članovima skupina u svrhu njihove identifikacije i kao dokaz prava imatelja da provodi zadatke i ovlasti iz članka 6. stavka 1. Potvrda uključuje sljedeće podatke članova skupne:

(a)

ime i državljanstvo;

(b)

čin;

(c)

noviju digitalnu fotografiju.

2.   Potvrda se vreća Agenciji po završetku raspoređivanja skupine.

Članak 9.

Primjenjivo pravo

1.   Prilikom provođenja zadataka i ovlaštenja iz članka 6. stavka 1., članovi skupina usklađuju se s pravom Zajednice i nacionalnim pravom države članice domaćina.

2.   Prilikom provođenja zadataka i ovlaštenja iz članka 6. stavka 1., za članove skupine važe disciplinske mjere njihove matične države članice.

3.   Posebna pravila u vezi s nošenjem službenog oružja, streljiva i opreme kao i uporaba slile utvrđena su u članku 6. stavcima 5., 6. i 7.

4.   Posebna pravila u vezi s građanskom i kaznenom odgovornošću utvrđena su u člancima 10. odnosno 11.

Članak 10.

Građanska odgovornost

1.   Kada članovi skupine djeluju u državi članici domaćinu, ta država članica je odgovorna prema svom nacionalnom pravu za svaku štetu koju oni prouzroče tijekom njihovih operacija.

2.   Kada je takva šteta prouzročena grubom nepažnjom ili namjernim protupravnim postupanjem, država članica domaćin može od matične države članice zahtijevati povrat iznosa koji je morala platiti žrtvama ili osobama koje na njega imaju pravo.

3.   Svaka država članica, ne dovodeći u pitanje izvršavanje svojih prava prema trećima odustaje od svih svojih zahtijeva prema državi članici domaćinu ili bilo kojoj drugoj državi članici za štetu koju je pretrpjela, osim u slučajevima grube nepažnje ili namjernog protupravnog postupanja.

4.   Države članice sve međusobne sporove u vezi primjene stavaka 2. i 3. koji ne mogu biti riješeni pregovorima dostavljaju Sudu EZ-a u skladu s člankom 239. Ugovora.

5.   Agencija, ne dovodeći u pitanje izvršavanje prava prema trećima naknađuje troškove u vezi štete koja je nastala na opremi Agencije tijekom raspoređivanja, osim u slučajevima grube nepažnje ili namjernog protupravnog postupanja.

Članak 11.

Kaznena odgovornost

Tijekom raspoređivanja skupina, prema članovima skupina postupa se jednako kao i prema službenicima države članice domaćina u pogledu kaznenih djela koja mogu biti počinjena prema njima ili koja oni počine.

POGLAVLJE II.

IZMJENE UREDBE (EZ) br. 2007/2004

Članak 12.

Izmjene

Uredba (EZ) br. 2007/2004 ovime se mijenja kako slijedi:

1.

Članak 1. stavak 4. briše se.

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 1.a

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuje se sljedeće definicije:

1.

„vanjske granice država članica” znači kopnene i morske granice država članica te njihove zračne luke i morska pristaništa na koje se primjenjuju odredbe prava Zajednice o prelasku osoba preko vanjskih granica;

2.

„država članica domaćin” znači država članica na čijem je državnom području provedeno raspoređivanje skupina za brzo postupanje na granicama, ili zajednička operacija ili pilot projekt;

3.

„matična država članica” znači država članica čiji je član skupine ili gostujući službenik pripadnik granične straže;

4.

„članovi skupina” znači pripadnici granične straže država članica koji sudjeluju u skupinama za brzo postupanje na granicama i nisu iz države članice domaćina;

5.

„država članica moliteljica” znači država članica čija nadležna tijela podnose zahtjev Agenciji da rasporedi skupine za brzo postupanje na granicama na njezinom državnom području;

6.

„gostujući službenici” znači službenici službi granične straže država članica različitih od države članice domaćina, koji sudjeluju u zajedničkim operacijama i pilot projektima.”

3.

U članku 2. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(g)

raspored skupine za brzo postupanje na granicama u državama članicama u skladu s Uredbom (EZ) br863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uspostavi mehanizama za osnivanje skupina za brzo postupanje na granicama i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 u pogledu tog mehanizma i uređivanju zadataka i ovlaštenja gostujućih službenika (11).

4.

Članak 8. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Agencija može nabaviti tehničku opremu za kontrolu i nadzor vanjskih granica koju će koristiti njezini stručnjaci i u okviru skupina za brzo postupanje na granicama za vrijeme trajanja njihovog raspoređivanja.”

5.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 8.a

Skupine za brzo postupanje na granicama

Na zahtjev države članice koja se suočava sa situacijom hitnog i iznimnog pritiska, posebno zbog priliva velikog broja državljana trećih zemalja koji pokušavaju na točkama vanjskih granica nezakonito ući na državno područje te države članice, Agencija može rasporediti na određeno vrijeme jednu ili više skupina za brzo postupanje na granicama (dalje u tekstu „skupne/skupine”) na državno područje države članice koja to zahtijeva na odgovarajuće vrijeme, u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 863/2007.

Članak 8.b

Sastav skupina

1.   Države članice u slučaju iz članka 8.a na zahtjev Agencije odmah dostavljaju broj, imena, profil pripadnika granične straže iz svoje nacionalne rezerve koje mogu u pet dana učiniti raspoloživim da budu članovi skupine. Države članice na zahtjev Agencije daju na raspolaganje za raspoređivanje pripadnike granične straže, osim ako su suočene s iznimnom situacijom koja bitno utječe na izvršavanje nacionalnih zadataka.

2.   Izvršni direktor prilikom odlučivanja o sastavu skupine uzima u obzir posebne okolnosti s kojima se susreće država članica moliteljica. Skupina se sastavlja u skladu s operativnim planom iz članka 8.e.

Članak 8.c

Osposobljavanje i vježbe

Agencija pripadnicima granične straže koji su dio brze rezerve iz članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 863/2007, osigurava daljnje osposobljavanje koje odgovara njihovim zadacima i ovlaštenjima i provodi redovne vježbe s tim pripadnicima granične straže u skladu s rasporedom daljnjeg osposobljavanja i vježbi koji se nalazi u godišnjem programu rada Agencije.

Članak 8.d

Postupak za odlučivanje o raspoređivanju skupina

1.   Zahtjev za raspoređivanje skupina u skladu s člankom 8.a uključuje opis situacije, moguće ciljeve i predviđene potrebe raspoređivanja. Prema potrebi izvršni direktor može poslati stručnjake iz Agencije da ocjene situaciju na vanjskim granicama države članice moliteljice.

2.   Izvršni direktor odmah izvještava Upravni odbor o zahtjevu države članice za raspoređivanje skupina.

3.   Prilikom odlučivanja o zahtjevu države članice, izvršni direktor uzima u obzir utvrđenja analize rizika Agencije kao i druge važne informacije koje je dostavila država članica moliteljica ili neka druga država članica.

4.   Izvršni direktor donosi odluku o zahtjevu za raspoređivanje skupina što je moguće prije, a najkasnije 5 radnih dana od dana zaprimanja zahtjeva. Izvršni direktor državu članicu moliteljicu istodobno s Upravnim odborom obavješćuje o svojoj odluci u pisanom obliku. Odluka sadržava glavne razloge na kojima s temelji.

5.   Ako izvršni direktor odluči rasporediti jednu ili više skupina, Agencija i država članica moliteljica odmah sastavljaju operativni plan u skladu s člankom 8.e.

6.   Izvršni direktor odmah po donošenju operativnog plana obavješćuje države članice o zatraženom broju i profilima pripadnika granične straže koji se trebaju rasporediti u skupinama. Te se informacije pisanim putem dostavljaju nacionalnim osobama za vezu koje su određene prema članku 8.f i navodi se datum kada se treba izvršiti raspoređivanje. Njima se također šalje primjerak operativnog plana.

7.   Ako je izvršni direktor odsutan ili spriječen, odluke u pogledu raspoređivanja skupina donosi zamjenik izvršnog direktora.

8.   Države članice na zahtjev Agencije daju na raspolaganje pripadnike granične straže, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja u bitnom utječe na izvršavanje nacionalnih zadataka.

9.   Raspoređivanje skupina se obavlja najkasnije pet radnih dana nakon dana kada je operativni plan dogovoren između izvršnog direktora i države članice moliteljice.

Članak 8.e

Operativni plan

1.   Izvršni direktor i država članica moliteljica usuglašavaju se oko operativnog plana koji sadrži točne uvjete za raspoređivanje skupina. Operativni plan uključuje:

(a)

opis situacije s načinom izvršavanja i ciljevima raspoređivanja, uključujući operativni cilj;

(b)

predviđeno trajanje raspoređivanja skupina;

(c)

geografsko područje nadležnosti države članice moliteljice u kojoj su skupine raspoređene;

(d)

opis zadataka i posebne upute za članove skupina, uključujući odobreno korištenje baza podataka i dozvoljenog službenog oružja, streljiva i opreme u državi članici domaćinu;

(e)

sastav skupina;

(f)

imena i činove pripadnika granične straže države članice domaćina odgovornih za sudjelovanje u skupinama, posebno onih pripadnika granične straže koji zapovijedaju skupinama tijekom raspoređivanja i položaju skupina u zapovjednom lancu;

(g)

tehničku opremu koja se treba rasporediti zajedno sa skupinama u skladu s člankom 8.

2.   Izvršni direktor i država članica moliteljica se moraju sporazumjeti o svim izmjenama i prilagodbama operativnog plana. Agencija odmah šalje primjerak izmijenjenog ili prilagođenog operativnog plana državama članicama koje sudjeluju.

Članak 8.f

Nacionalna kontaktna točka

Države članice imenuju nacionalnu kontaktnu točku koja je odgovorna za komunikaciju s Agencijom o svim pitanjima u vezi skupina. Nacionalna kontaktna točka dostupna je u svako doba.

Članak 8.g

Službenik za koordinaciju

1.   Izvršni direktor između zaposlenika Agencije imenuje jednog ili više stručnjaka koji se raspoređuje u svojstvu službenika za koordinaciju. Izvršni direktor o imenovanju obavješćuje državu članicu domaćina.

2.   Službenik za koordinaciju postupa u ime Agencije u svim vidovima raspoređivanja skupina. Službenik za koordinaciju posebno:

(a)

djeluje kao posrednik između Agencije i države članice domaćina;

(b)

djeluje kao posrednik između Agencije i članova skupine, pruža pomoć u ime Agencije u vezi svih pitanja koja se odnose na uvjete za njihovo raspoređivanje u skupine;

(c)

nadzire pravilnu provedbu operativnog plana;

(d)

izvještava Agenciju o svim vidovima raspoređivanja skupina.

3.   Izvršni direktor može u skladu s člankom 25. stavkom 3. točkom (f) ovlastiti službenika za koordinaciju za pomoć pri rješavanju mogućih nesuglasja u pogledu izvršavanja operativnoga plana i raspoređivanja skupina.

4.   Službenik za koordinaciju u izvršavanju svojih zadataka prima upute samo od Agencije.

Članak 8.h

Troškovi

1.   Agencija u cijelosti snosi sljedeće troškove koje imaju države članice zbog davanja svoje pogranične straže na raspolaganje za potrebe iz članaka 8.a i 8.c:

(a)

putne troškove iz matične države članice u državu članicu domaćina i iz države članice domaćina u matičnu državu članicu;

(b)

troškove cijepljenja;

(c)

troškove posebnog osiguranja;

(d)

troškove zdravstvenog osiguranja;

(e)

dnevnice, uključujući troškove smještaja;

(f)

troškove u vezi tehničke opreme Agencije.

2.   Podrobna pravila u vezi s isplatom dnevnica članovima skupina utvrđuje Upravni odbor.”

6.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Zadaci i ovlaštenja gostujućih službenika

1.   Gostujući službenici mogu provoditi sve zadatke i ovlaštenja za izvršavanje granične kontrole i nadzora u skladu s Uredbom (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od dana 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima koja uređuju kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (12), i koja su potrebna za ostvarivanje ciljeva iz navedene Uredbe.

2.   Prilikom provođenja njihovih zadataka i ovlaštenja gostujući službenici dužni su se uskladiti s pravom Zajednice i nacionalnim pravom države članice domaćina.

3.   Gostujući službenici u mogu provoditi svoje zadatke i ovlaštenja samo sukladno uputama i u pravilu, u prisutnosti pripadnika granične straže države članice domaćina.

4.   Gostujući službenici prilikom provođenja njihovih zadataka i ovlaštenja nose svoju uniformu. Na rukavu uniforme nose plavu vrpcu s oznakom Europske unije i Agencije koja označava njihovo sudjelovanje u zajedničkoj operaciji ili pilot projektu. Za potrebe identifikacije prema nacionalnim tijelima države članice domaćina i njezinim građanima, gostujući službenici u svako vrijeme nose akreditacijsku potvrdu, kako je utvrđeno u članku 10.a, koju na zahtjev pokazuju.

5.   Odstupajući od stavka 2., prilikom provođenja zadataka i ovlaštenja, gostujući službenici mogu nositi službeno oružje, streljivo i opremu sukladno ovlastima koje imaju na temelju nacionalnog prava države članice domaćina. Međutim, država članica domaćin može zabraniti nošenje nekog službenog oružja, streljiva ili opreme, ako njezino vlastito zakonodavstvo ima istu zabranu za njezine vlastite pripadnike granične straže. Država članica domaćin prije raspoređivanja gostujućih službenika obavješćuje Agenciju o dozvoljenom službenom oružju, streljivu i opremi te o uvjetima za njihovo korištenja. Agencija te informacije čini dostupnima državama članicama.

6.   Odstupajući od stavka 2., tijekom provođenja zadataka i ovlaštenja, gostujući službenici ovlašteni su upotrijebiti silu, uključujući službeno oružje, streljivo i opremu uz pristanak matične države članice i države članice domaćina u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina.

7.   Odstupajući od stavka 6., službeno oružje, streljivo i oprema mogu se koristiti u skladu s nacionalnim pravo države članice domaćina u slučaju zakonite samoobrane i zakonite obrane članova skupine ili drugih osoba.

8.   Država članica domaćin može, za potrebe ove Uredbe, ovlastiti gostujuće službenike da koriste svoje nacionalne i europske baze podataka koje su potrebne za provođenje granične kontrole i nadzora. Gostujući službenici koriste samo one baze podataka koje se zahtijevaju za provođenje njihovih zadataka i ovlasti. Država članica domaćin prije raspoređivanja gostujućih službenika obavješćuje Agenciju o nacionalnim i europskim bazama podataka koje se mogu koristiti. Agencija te informacije čini dostupnima svim državama članicama koje sudjeluju u raspoređivanju.

9.   Korištenje iz stavka 8. provodi se u skladu s propisima Zajednice i nacionalnim pravom države članice domaćina iz područja zaštite podataka.

10.   Odluke o odbijanju pristupa u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 562/2006 donose samo pripadnici granične straže države članice domaćina.

Članak 10.a

Akreditacijska potvrda

1.   Agencija u suradnji s državom članicom domaćinom izdaje dokument na službenom jeziku države članice domaćina te još jednom službenom jeziku institucija Europske unije članovima skupina u svrhu njihove identifikacije i kao dokaz prava imatelja da provodi zadatke i ovlasti iz članka 10. stavka 1. Potvrda uključuje sljedeće podatke gostujućeg službenika:

(a)

ime i državljanstvo;

(b)

čin;

(c)

noviju digitalnu fotografiju.

2.   Potvrda se vreća Agenciji po završetku zajedničke operacije ili pilot projekta.

Članak 10.b

Građanska odgovornost

1.   Kada članovi skupine djeluju u državi članici domaćinu, ta država članica je odgovorna prema svom nacionalnom pravu za svaku štetu koju oni prouzroče tijekom njihove operacije.

2.   Kada je takva šteta prouzročena grubom nepažnjom ili namjernim protupravnim postupanjem, država članica domaćin može od matične države članice zahtijevati povrat iznosa koji je morala platiti žrtvama ili osobama koje na njega imaju pravo od strane države članice domaćina.

3.   Svaka država članica, ne dovodeći u pitanje izvršavanje svojih prava prema trećima odustaje od svih svojih zahtjeva prema državi članici domaćinu ili bilo kojoj drugoj državi članici za štetu koju je pretrpjela, osim u slučajevima grube nepažnje ili namjernog protupravnog postupanja.

4.   Države članice sve međusobne sporove u vezi primjene stavaka 2. i 3. koji ne mogu biti riješeni pregovorima dostavljaju Sudu EZ-a u skladu s člankom 239. Ugovora.

5.   Agencija, ne dovodeći u pitanje izvršavanje prava prema trećima naknađuje troškove u vezi štete koja je nastala na opremi Agencije tijekom raspoređivanja, osim u slučajevima grube nepažnje ili namjernog protupravnog postupanja.

Članak 10.c

Kaznena odgovornost

Tijekom raspoređivanja skupina, prema članovima skupina postupa se jednako kao i prema službenicima države članice domaćina u pogledu kaznenih djela koja mogu biti počinjena prema njima ili koja oni počine.

POGLAVLJE III

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Ocjena

Komisija ocjenjuje primjenu ove Uredbe godinu dana od njezinog stupanja na snagu i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uz, ako je potrebno, prijedlog izmjena Uredbe.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje se svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. srpnja 2007.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

M. LOBO ANTUNES


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 26. travnja 2007. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 12. lipnja 2007.

(2)  SL L 349, 25.11.2004., str. 1.

(3)  SL L 105, 13.4.2006., str. 1.

(4)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktive kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(6)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(7)  Odluka Vijeća 2004/849/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju u ime Europske unije, i o privremenoj primjeni određenih odredaba Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije, o pridruživanju Švicarske Konfederacije s provedbom, primjenom i razvojem schengenske pravne stečevine (SL L 368, 15.12.2004., str. 26.).

(8)  Odluka Vijeća 2004/860/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju u ime Europske unije, i o privremenoj primjeni određenih odredaba Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije, o pridruživanju Švicarske Konfederacije s provedbom, primjenom i razvojem schengenske pravne stečevine (SL L 370, 17.12.2004., str. 78.).

(9)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(10)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(11)  SL L 199, 31.7.2007., str. 30.”

(12)  SL L 105, 13.4.2006., str. 1.”


PRILOG

Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

Europski parlament, Vijeće i Komisija naglašavaju da u situaciji neodgodivog i iznimnog pritiska na vanjskim granicama koja zahtijeva intervenciju skupina za brzo postupanje na granicama te moguće nedostatnosti financijskih sredstava u proračunu Europske agencije za upravljanje i operativno sudjelovanje na vanjskim granicama država članica Europske (Frontex) za to, trebaju biti razmotrene sve mogućnosti osiguranja sredstava. Komisija provjerava u najkraćem roku, da li je moguća preraspodjela sredstava. U slučaju da je potrebna odluka proračunskog tijela, Komisija pokreće postupak u skladu s odredbama Financijske uredbe, točnije člancima 23. i 24. s ciljem osiguranja pravovremene odluke obiju proračunskih tijela o načinu osiguranja dodatnog financiranja Frontex-a da rasporedi skupinu za brzo postupanje na granicama. Proračunsko tijelo obvezuje se postupati što je moguće prije, uzimajući u obzir hitnost predmeta.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

166


32008D0431


L 151/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.06.2008.


ODLUKA VIJEĆA

od 5. lipnja 2008.

o ovlašćivanju nekih država članica za ratifikaciju ili pristupanje, u interesu Europske zajednice, Haškoj konvenciji iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece te o ovlašćivanju određenih država članica da daju izjave o primjeni mjerodavnih unutarnjih pravila prava Zajednice

(2008/431/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c) i članak 67. stavak 1. u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Zajednica radi u smjeru stvaranja zajedničkog pravosudnog okvira koji se temelji na načelu uzajamnog priznanja sudskih odluka.

(2)

Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece koja je zaključena 19. listopada 1996. u okviru Haške konferencije o privatnom međunarodnom pravu (dalje u tekstu „Konvencija”) predstavlja važan doprinos zaštiti djece na međunarodnoj razini. Stoga je poželjno da se njene odredbe počnu primjenjivati čim prije.

(3)

Odluka Vijeća 2003/93/EZ od 19. prosinca 2002. (2) ovlastila je države članice da potpišu Konvenciju u interesu Zajednice. Te države koje su države članice Zajednice u to vrijeme, potpisale su Konvenciju dana 1. travnja 2003., osim Nizozemske koja ju je ranije potpisala. Druge države članice koje nisu bile države članice Zajednice na dan 1. travnja 2003. također su potpisale Konvenciju.

(4)

Po donošenju Odluke 2003/93/EZ Vijeće i Komisija sporazumni su da nakon Odluke slijedi prijedlog Komisije za odluku Vijeća koja bi ovlašćivala države članice da ratificiraju ili pristupe Konvenciji u interesu Europske zajednice u odgovarajuće vrijeme.

(5)

Neke su države članice već ratificirale Konvenciju ili joj pristupile.

(6)

Neki članci Zajednice utječu na sekundarno zakonodavstvo Zajednice o nadležnosti, priznanju i izvršenju presuda u bračnim sporovima i sporovima o roditeljskoj odgovornosti (3). Države članice zadržavaju nadležnost u područjima na koje se odnosi Konvencija a na koje ne utječe pravo Zajednice. Sukladno tome, Zajednica i države članice zajednički su nadležne za zaključivanje Konvencije.

(7)

Sukladno Konvenciji, samo suverene države mogu biti njene ugovorne stranke. Iz tog razloga Zajednica ne može ratificirati Konvenciju ili joj pristupiti.

(8)

Vijeće bi, stoga, iznimno trebalo ovlastiti države članice da ratificiraju Konvenciju ili joj pristupe u interesu Zajednice, pod uvjetima navedenim u ovoj Odluci, osim država članica koje su već ratificirale Konvenciju ili ju potpisale.

(9)

S ciljem osiguravanja primjene pravila Zajednice o priznanju i izvršenju presuda unutar Zajednice, članak 2. Odluke 2003/93/EZ zahtijevao je od država članica davanje izjave prilikom potpisivanja Konvencije.

(10)

Države članice koje su potpisale Konvenciju 1. travnja 2003. tom su prigodom dale izjavu iz članka 2. Odluke 2003/93/EZ. Druge države članice, koje nisu potpisale Konvenciju sukladno Odluci 2003/93/EZ, dale su izjavu nakon što su pristupile Europskoj uniji. Međutim, neke države članice nisu dale izjavu te bi stoga trebale sada dati izjavu iz članka 2. ove Odluke.

(11)

Države članice koje su ovlaštene ratificirati Konvenciju ili joj pristupiti na temelju ove Odluke, trebale bi to učiniti istodobno. Stoga bi te države članice trebale razmjenjivati informacije o stanju njihovih postupaka ratifikacije i pristupanja kako bi se pripremilo istodobno pohranjivanje njihovih instrumenata ratifikacije ili pristupanja.

(12)

Ujedinjena Kraljevina i Irska sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(13)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Vijeće ovlašćuje Belgiju, Njemačku, Irsku, Grčku, Španjolsku, Francusku, Italiju, Cipar, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Austriju, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, Finsku, Švedsku i Ujedinjenu Kraljevinu da ratificiraju ili pristupe Haškoj konvenciji iz 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece (dalje u tekstu Konvencija), u interesu Zajednice, sukladno uvjetima iz članaka 3. i 4.

2.   Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Vijeće ovlašćuje Bugarsku, Cipar, Latviju, Maltu, Nizozemsku i Poljsku dati sljedeću izjavu:

„Članci 23., 26. i 52. Konvencije dopuštaju državama članica određeni stupanj fleksibilnosti kako bi primijenile jednostavan i brz režim priznanja i izvršenja presuda. Pravila Zajednice omogućuju sustav priznavanja i izvršenja koji je jednako povoljan kao i pravila iz Konvencije. Sukladno tome, presuda suda države članice Europske unije u pogledu pitanja koja se odnose na Konvenciju priznaje se i izvršenje se provodi u … (4) primjenom odgovarajućih unutarnjih pravila prava Zajednice (5).

Članak 3.

1.   Države članice iz članka 1. stavka 1. poduzimaju potrebne korake za istodobno pohranjivanje svojih instrumenata ratifikacije ili pristupanja pri Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, ako je moguće prije 5. lipnja 2010.

2.   Države članice iz stavka 1. razmjenjuju informacije sa Komisijom u okviru Vijeća, prije 5. prosinca 2009., na očekivani dan završetka njihovih parlamentarnih postupaka koji se zahtijevaju za ratifikaciju ili pristupanje. Temeljem toga, određuju se datum i načini istovremenog pohranjivanja.

Članak 4.

Države članice iz članka 1. stavka 1. pisanim putem obavješćuju Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske o završetku parlamentarnih postupaka potrebnih za ratifikaciju ili pristupanje, navodeći da će njihovi instrumenti ratifikacije ili pristupanja biti pohranjeni kasnije u skladu s ovom Odlukom.

Članak 5.

Odluka se primjenjuje od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6.

Ova je Odluka upućena svim državama članicama osim Danskoj, Češkoj, Estoniji, Litvi, Mađarskoj, Sloveniji i Slovačkoj.

Sastavljeno u Luxembourgu 5. lipnja 2008.

Za Vijeće

Predsjednik

D. MATE


(1)  SL C 82 E, 1.4.2004., str. 307.

(2)  SL L 48, 21.2.2003., str. 3.

(3)  SL L 338, 23.12.2003., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2116/2004 (SL L 367, 14.12.2004., str. 1.).

(4)  Država članica daje izjavu.

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 ima važnu ulogu na tom području, budući da se odnosi na nadležnost, priznanje i izvršenje presuda u bračnim sporovima i sporovima o roditeljskoj odgovornosti”.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

180


32008D0633


L 218/129

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.06.2008.


ODLUKA VIJEĆA 2008/633/PUP

od 23. lipnja 2008.

o pristupu određenih tijela država članica i Europola viznom informacijskom sustavu (VIS) za traženje podataka u svrhu sprečavanja, otkrivanja i istraga terorističkih kaznenih djela i ostalih teških kaznenih djela

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 30. stavak 1. točku (b) i članak 34. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Odlukom 2004/512/EZ od 8. lipnja 2004. o uspostavljanju viznog informacijskog sustava (VIS) (1), uspostavljen je VIS kao sustav za razmjenu viznih podataka između država članica. Uspostavljanje VIS-a je jedna od ključnih inicijativa u okviru politika Europske unije čiji je cilj uspostavljanje područja slobode, sigurnosti i pravde. Svrha VIS-a bi trebala biti poboljšanje provedbe zajedničke vizne politike i on bi također, u jasno definiranim i nadziranim okolnostima, trebao doprinositi unutarnjoj sigurnosti i suzbijanju terorizma.

(2)

Na sjednici održanoj 7. ožujka 2005. Vijeće je donijelo zaključke u kojima se navodi da, „kako bi se u potpunosti postigao cilj poboljšanja unutarnje sigurnosti i borbe protiv terorizma” tijelima država članica odgovornim za unutarnju sigurnost treba zajamčiti pristup VIS-u „u okviru njihovih poslova povezanih sa sprečavanjem, otkrivanjem i istragom kaznenih djela, uključujući teroristička djela i prijetnje”, „što podliježe strogom poštivanju pravila o zaštiti osobnih podataka”.

(3)

Bitno je da odgovarajuće službe u borbi protiv terorizma i drugih teških kaznenih djela imaju najpotpunije i najnovije informacije u svojem odgovarajućem djelokrugu rada. Za izvršavanje njihovih zadaća, nadležnim nacionalnim službama država članica potrebne su informacije. Informacije koje sadrži VIS mogu biti potrebne radi sprečavanja suzbijanja terorizma i teških kaznenih djela, te bi, stoga, pod uvjetima navedenim u ovoj Odluci, trebale biti na raspolaganju određenim tijelima.

(4)

Osim toga, Europsko vijeće je izjavilo da Europol ima ključnu ulogu u vezi sa suradnjom između tijela država članica u području istrage prekograničnog kriminala, podupirući sprečavanje, analiziranje i istragu kriminala u cijeloj Uniji. Shodno tome, Europol bi također trebao imati pristup podacima VIS-a u okviru svojih zadaća i u skladu s Konvencijom od 26. srpnja 1995. o uspostavi Europskog policijskog ureda (2).

(5)

Ovom se Odlukom dopunjuje Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (3), utoliko što ona predviđa pravni temelj, u skladu s glavom VI. Ugovora o Europskoj uniji, za ovlašteni pristup određenih tijela i Europola VIS-u.

(6)

Treba odrediti nadležna tijela država članica kao i središnje pristupne točke putem kojih se ostvaruje pristup te voditi popis operativnih jedinica unutar određenih tijela koje su ovlaštene pristupiti VIS-u za posebne namjene sprečavanja, otkrivanja i istrage terorističkih kaznenih djela i drugih teških kaznenih djela iz Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (4). Bitno je osigurati da se osoblje s pravom pristupa VIS-u ograniči na one osobe koje „imaju potrebu za podacima” i koje imaju odgovarajuća znanja o pravilima u vezi sa sigurnošću i zaštitom podataka.

(7)

Zahtjeve za pristup VIS-u operativne jedinice unutar određenih tijela bi trebale uložiti središnjim pristupnim točkama. Te središnje pristupne točke bi trebale obraditi zahtjeve za pristup VIS-u nakon provjere jesu li ispunjeni svi uvjeti za pristup. U izuzetno hitnom slučaju, središnje pristupne točke bi trebale obraditi zahtjev za pristup odmah, a provjeru obaviti kasnije.

(8)

Radi zaštite osobnih podataka, a posebno kako bi se isključio rutinski pristup, obradu podataka VIS-a bi trebalo obavljati za svaki pojedinačni slučaj. Takav specifičan slučaj postoji posebno kada je pristup podacima povezan s određenim događajem ili s opasnošću u vezi s teškim kaznenim djelom ili s određenom osobom (osobama) za koju (koje) postoji utemeljena sumnja da će počiniti ili je (su) već počinila (počinile) teroristička kaznena djela ili druga teška kaznena djela, ili da je (su) ta (te) osoba (osobe) povezana (povezane) s takvom osobom (osobama). Dakle, određena tijela i Europol bi trebali pretraživati podatke sadržane u VIS-u samo kada postoje opravdani razlozi za vjerovanje da će se takvim pretraživanjem doći do informacija koje će im bitno pomoći u sprečavanju, otkrivanju i istrazi teških kaznenih djela.

(9)

Kada stupi na snagu predložena Okvirna odluka o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima, ona bi se trebala primjenjivati na osobne podatke koji se obrađuju u skladu s ovom Odlukom. Međutim, dok se pravila iz Okvirne odluke ne počnu primjenjivati i s ciljem njihove dopune, treba predvidjeti odgovarajuće odredbe kako bi se osigurala potrebna zaštita podataka. Svaka država članica bi u svom nacionalnom pravu trebala osigurati odgovarajuću razinu zaštite podataka koja je najmanje jednaka onoj koja proizlazi iz Konvencije Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. o zaštiti osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka i iz odgovarajuće sudske prakse u skladu s člankom 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te za one države članice koje su ga ratificirale iz Dodatnog protokola toj Konvenciji od 8. studenoga 2001., pri čemu se bi se trebala uvažiti Preporuka br. R (87) 15 od 17. rujna 1987. Odbora ministara Vijeća Europe o upotrebi osobnih podataka u policijskom sektoru.

(10)

Učinkovito praćenje primjene ove Odluke bi trebalo ocjenjivati u redovitim vremenskim razmacima.

(11)

Budući da ciljeve ove Odluke, to jest oblikovanje obveza i uvjeta za pristup određenih tijela država članica i Europola podacima VIS-a, države članice ne mogu same zadovoljavajuće postići te se oni prema tome radi raspona i učinaka djelovanja mogu bolje postići na razini Europske unije, Vijeće može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji koje je definirano u članku 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u istom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(12)

U skladu s člankom 47. Ugovora o Europskoj uniji, ova Odluka ne utječe na nadležnosti Europske zajednice, posebno one iz Uredbe (EZ) br. 767/2008 i Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (5).

(13)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (6). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju i ona za nju nije obvezujuća, niti ju je dužna primjenjivati.

(14)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (7). Irska stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju i ona za nju nije obvezujuća, niti ju je dužna primjenjivati.

(15)

Međutim, u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2006/960/PUP od 18. prosinca 2006. o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela izvršavanja zakona u državama članicama Europske unije (8), nadležna tijela država članica čija određena tijela u skladu s ovom Odlukom imaju pristup VIS-u, mogu informacije sadržane u VIS-u dati Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj. Informacije iz nacionalnih viznih registara Ujedinjene Kraljevine i Irske mogu se dati tijelima nadležnim za izvršavanje zakona drugih država članica. Bilo koji oblik izravnog pristupa središnjih tijela Ujedinjene Kraljevine i Irske VIS-u, u sadašnjem stanju njihovog sudjelovanja u schengenskoj pravnoj stečevini, zahtijevao bi sklapanje sporazuma između Zajednice i tih država članica koji bi prema potrebi bio nadopunjen drugim pravilima kojima se utvrđuju uvjeti i postupci za takav pristup.

(16)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Odluka, s iznimkom članka 7., predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju ovih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), u okviru područja iz članka 1. točke B. Odluke Vijeća 1999/437/EZ (10) o određenim aranžmanima za primjenu tog Sporazuma.

(17)

Što se tiče Švicarske, ova Odluka, s iznimkom članka 7., predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma kojeg su potpisali Europska unija, Europska zajednica i Švicarska Konfederacija o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u okviru područja iz članka 1. točke B. Odluke 1999/437/EZ tumačeno u vezi s člankom 4. stavkom 1. Odluke Vijeća 2004/849/EZ (11).

(18)

Ova Odluka, osim članka 6., predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom povezan na drugi način u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003., te članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.

(19)

Ova Odluka poštuje temeljna prava i uvažava načela koja su izražena posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Odlukom utvrđuju uvjeti pod kojima određena tijela država članica i Europski policijski ured (Europol) mogu dobiti pristup podacima u Viznom informacijskom sustavu (VIS) u svrhu sprečavanja, otkrivanja i istrage terorističkih kaznenih djela i drugih teških kaznenih djela.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Odluke, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„Vizni informacijski sustav (VIS)” znači vizni informacijski sustav kako je uspostavljen Odlukom 2004/512/EZ;

(b)

„Europol” znači Europski policijski ured kako je uspostavljen Konvencijom od 26. srpnja 1995. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Konvencija o Europolu);

(c)

„teroristička kaznena djela” znači kaznena djela prema nacionalnom pravu koja odgovaraju ili su jednaka kaznenim djelima iz članaka 1. do 4. Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o suzbijanju terorizma (12);

(d)

„teška kaznena djela” znači oblici kriminala koji odgovaraju ili su jednaki onima iz članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP;

(e)

„određena tijela” znači tijela koja su odgovorna za sprečavanje, otkrivanje ili istragu terorističkih kaznenih djela ili drugih teških kaznenih djela i koja države članice određuju u skladu s člankom 3.

2.   Također se primjenjuju definicije iz Uredbe (EZ) br. 767/2008.

Članak 3.

Određena tijela i središnje pristupne točke

1.   Države članice određuju tijela iz članka 2. stavka 1. točke (e) koja su ovlaštena pristupiti podacima VIS-a u skladu s ovom Odlukom.

2.   Svaka država članica vodi evidenciju o određenim tijelima. Do 2. prosinca 2008. svaka država članica u obliku izjave obavješćuje Komisiju i Glavno tajništvo Vijeća o svojim određenim tijelima i može u bilo koje doba zamijeniti tu svoju izjavu drugom izjavom.

3.   Svaka država članica određuje središnju pristupnu točku (točke) putem koje (kojih) se vrši pristup. Države članice mogu odrediti više od jedne središnje pristupne točke što odražava njihovu organizacijsku i upravnu strukturu pri ispunjavanju ustavnih ili zakonskih zahtjeva. Do 2. prosinca 2008. svaka država članica u obliku izjave obavješćuje Komisiju i Glavno tajništvo Vijeća o svojoj središnjoj pristupnoj točki (točkama) i može u bilo koje doba zamijeniti tu svoju izjavu drugom izjavom.

4.   Komisija izjave iz stavaka 2. i 3. objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5.   Na nacionalnoj razini, svaka država članica vodi evidenciju operativnih jedinica u okviru određenih tijela koje su ovlaštene za pristup VIS-u putem središnje pristupne točke (točaka).

6.   U skladu s člankom 4., samo odgovarajuće ovlašteno osoblje operativnih jedinica i središnje pristupne točke (točaka) imaju ovlaštenje za pristup VIS-u.

Članak 4.

Postupak za pristupanje VIS-u

1.   Kada su ispunjeni uvjeti iz članka 5., operativne jedinice iz članka 3. stavka 5. dostavljaju središnjim pristupnim točkama iz članka 3. stavka 3. obrazložen pisani ili elektronički zahtjev za pristup VIS-u. Po primitku zahtjeva za pristup, središnje pristupne točke provjeravaju jesu li ispunjeni uvjeti za pristupanje iz članka 5. Ako su svi uvjeti za pristup ispunjeni, odgovarajuće ovlašteno osoblje središnje pristupne točke obrađuje zahtjev. Podaci VIS-a kojima je pristupljeno, šalju se operativnim jedinicama iz članka 3. stavka 5. na takav način da se ne ugrozi sigurnost podataka.

2.   U izuzetno hitnom slučaju, središnje pristupne točke mogu primiti pisani, elektronički ili usmeni zahtjev. U takvom slučaju, središnje pristupne točke obrađuju zahtjev odmah, a tek kasnije provjeravaju jesu li ispunjeni svi uvjeti iz članka 5., uključujući i provjeru radi li se uistinu o iznimno hitnom slučaju. Naknadna se provjera obavlja bez bespotrebne odgode nakon obrade zahtjeva.

Članak 5.

Uvjeti za pristupanje određenih tijela država članica podacima VIS-a

1.   Određena tijela imaju pristup podacima VIS-a u okviru njihovih ovlasti i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

pristup podacima mora biti potreban za sprečavanje, otkrivanje ili istragu terorističkih kaznenih djela ili drugih teških kaznenih djela;

(b)

pristup podacima mora biti potreban u određenom slučaju;

(c)

postoje opravdani razlozi zbog kojih se smatra da će pristup podacima VIS-a značajno doprinijeti sprečavanju, otkrivanju ili istrazi bilo kojeg predmetnog kaznenog djela.

2.   Pregledavanje VIS-a ograničeno je na pretraživanje pomoću bilo kojeg od sljedećih podataka VIS-a u dosjeu podnositelja zahtjeva:

(a)

prezime, prezime pri rođenju (prijašnje prezime (prezimena)); ime (imena); spol, datum, mjesto i država rođenja;

(b)

trenutačno državljanstvo i državljanstvo pri rođenju;

(c)

vrsta i broj putne isprave, tijelo koje ju je izdalo te datum izdavanja i isteka;

(d)

glavno odredište i trajanje namjeravanog boravka;

(e)

svrha putovanja;

(f)

namjeravani datum dolaska i odlaska;

(g)

namjeravana granica prvog ulaska ili ruta tranzita;

(h)

boravište;

(i)

otisci prstiju;

(j)

vrsta vize i broj naljepnice vize;

(k)

detalji o osobi koja je izdala poziv i/ili koja se obvezala da će pokriti troškove života podnositelja zahtjeva tijekom boravka.

3.   U slučaju pogotka, pristupa se svim podacima VIS-a iz stavka 2., a također i:

(a)

bilo kojim drugim podacima iz obrasca zahtjeva;

(b)

fotografijama;

(c)

podacima koji su uneseni u odnosu na bilo koju izdanu, odbijenu, poništenu, povučenu ili produženu vizu.

Članak 6.

Uvjeti za pristupanje podacima VIS-a od strane određenih tijela države članice, za koje se Uredba (EZ) br. 767/2008 još ne primjenjuje

1.   Određena tijela države članice za koja se Uredba (EZ) br. 767/2008 još ne primjenjuje, imaju pristup podacima VIS-a u okviru svojih ovlasti i

(a)

u skladu s uvjetima koji su isti onima iz članka 5. stavka 1.; i

(b)

putem odgovarajuće obrazloženog pisanog ili elektroničkog zahtjeva određenom tijelu države članice na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 767/2008; to tijelo zatim raži od nacionalne središnje pristupne točke (točaka) pristup podacima VIS-a.

2.   Država članica na koju se Uredba (EZ) br. 767/2008 još ne primjenjuje, stavlja svoje informacije o vizama na raspolaganje državama članicama na koje se Uredba (EZ) br. 767/2008 primjenjuje na osnovi odgovarajuće obrazloženog pisanog ili elektroničkog zahtjeva u skladu s uvjetima utvrđenim člankom 5. stavkom 1.

3.   Članak 8. stavci 1. i 3. do 6., članak 9. stavak 1., članak 10. stavci 1. i 3., članak 12., članak 13. stavci 1. i 3., primjenjuju se sukladno tome.

Članak 7.

Uvjeti za pristup Europola podacima VIS-a

1.   Europol može pristupati podacima VIS-a u okviru granica svog ovlaštenja i:

(a)

kada je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 2. Konvencije o Europolu te za potrebe posebne analize iz članka 10. Konvencije o Europolu; ili

(b)

kada je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 2. Konvencije o Europolu te za analizu opće prirode i strateškog tipa, kako je navedeno u članku 10. Konvencije o Europolu, pod uvjetom da prije takve obrade Europol te podatke učini anonimnim i da ih zadrži u obliku u kojem identifikacija osobe na koju se odnose podaci više nije moguća.

2.   Članak 5. stavci 2. i 3. primjenjuju se u skladu s tim.

3.   Za potrebe ove Odluke, Europol određuje specijaliziranu jedinicu s odgovarajuće ovlaštenim dužnosnicima koja djeluje kao središnja pristupna točka za pristup podacima VIS-a.

4.   Obrada podataka koje Europol dobije pristupom VIS-u podliježe suglasnosti države članice koja je te podatke unijela u VIS. Ovakva suglasnost se dobiva putem nacionalne jedinice Europola u toj državi članici.

Članak 8.

Zaštita osobnih podataka

1.   Obrada osobnih podataka kojima se pristupa u okviru ove Odluke podliježe sljedećim pravilima i nacionalnom pravu države članice koja je podatke zatražila. Što se tiče obrade osobnih podataka kojima se pristupa u skladu s ovom Odlukom, svaka država članica osigurava odgovarajuću razinu zaštite podataka u svom nacionalnom pravu koja najmanje odgovara razini koja proizlazi iz Konvencije Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka te, za one države članice koje su ju ratificirale, iz Dodatnog protokola toj Konvenciji od 8. studenoga 2001., pri čemu se mora uvažiti Preporuka br. R (87) 15 od 17. rujna 1987. Odbora ministara Vijeća Europe o uporabi osobnih podataka u policijskom sektoru.

2.   Obradu osobnih podataka sukladno ovoj Odluci Europol obavlja u skladu s Konvencijom o Europolu i pravilima donesenim u okviru njezine provedbe te je ona pod nadzorom neovisnog zajedničkog nadzornog tijela uspostavljenog člankom 24. Konvencije.

3.   Osobni podaci dobiveni iz VIS-a sukladno ovoj Odluci obrađuju se samo u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona terorističkih kaznenih djela ili drugih teških kaznenih djela.

4.   Osobni podaci dobiveni sukladno ovoj Odluci iz VIS-a ne smiju se prenositi ili stavljati na raspolaganje trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji. Međutim, u izuzetno hitnom slučaju ti se podaci, isključivo u svrhu sprečavanja i otkrivanja terorističkih kaznenih djela i drugih teških kaznenih djela, mogu prenijeti ili staviti na raspolaganje trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji i pod uvjetima iz članka 5. stavka 1. ove Odluke, uz pristanak države članice koja je te podatke unijela u VIS, te u skladu s nacionalnim pravom države članice koja podatke prenosi ili ih stavlja na raspolaganje. U skladu s nacionalnim pravom, države članice osiguravaju vođenje evidencije o takvim prijenosima te ih na zahtjev stavljaju na raspolaganje nacionalnim tijelima za zaštitu podataka. Ako podatke prenosi država članica koja ih je i unijela u VIS u skladu s Uredbom (EZ) br. 767/2008, takav prijenos podliježe nacionalnom pravu te države članice.

5.   Nadležno tijelo ili tijela koje (koja) su u skladu s nacionalnim pravom odgovorna za nadzor obrade osobnih podataka od strane tijela određenih u skladu s ovom Odlukom, nadziru zakonitost obrade osobnih podataka u skladu s ovom Odlukom. Države članice osiguravaju da ta tijela imaju dostatne resurse za ispunjavanje zadaća koje su im povjerene u skladu s ovom Odlukom.

6.   Tijela iz stavka 5. osiguravaju da se najmanje svake četiri godine izvede revizija obrade osobnih podataka u skladu s ovom Odlukom, prema potrebi u skladu s međunarodnim revizijskim standardima.

7.   Države članice i Europol omogućavaju nadležnom tijelu ili tijelima iz stavaka 2. i 5. dobivanje potrebnih informacija koje im omogućavaju izvršavanje njihovih zadaća u skladu s ovim člankom.

8.   Prije dobivanja ovlaštenja za obradu podataka pohranjenih u VIS-u, osoblje zaposleno u tijelima koja imaju pravo pristupa VIS-u mora proći odgovarajuću obuku o pravilima sigurnosti i zaštite podataka te mora biti informirano o svim odgovarajućim kaznenim djelima i kaznama.

Članak 9.

Sigurnost podataka

1.   Odgovorna država članica jamči sigurnost podataka tijekom prijenosa određenim tijelima i kada ih određena tijela prime.

2.   Svaka država članica donosi potrebne mjere sigurnosti u vezi s podacima koje prima iz VIS-a u skladu s ovom Odlukom i koje nakon toga pohranjuje, posebno radi:

(a)

fizičke zaštite podataka, uključujući izradu plana za zaštitu ključne infrastrukture u slučaju nepredviđenih događaja;

(b)

uskraćivanja pristupa neovlaštenim osobama nacionalnim instalacijama u kojima države članice pohranjuju podatke (provjere na ulazu u objekt u kojem se nalazi instalacija);

(c)

sprečavanja neovlaštenog čitanja, kopiranja, mijenjanja ili uklanjanja medija s podacima (kontrola medija podataka);

(d)

sprečavanja neovlaštenog pregledavanja, mijenjanja ili brisanja pohranjenih osobnih podataka (kontrola pohrane);

(e)

sprečavanja neovlaštene obrade podataka iz VIS-a (kontrola obrade podataka);

(f)

osiguravanja da osobe koje su ovlaštene za pristup VIS-u imaju pristup samo onim podacima koji su obuhvaćeni njihovim ovlaštenjem za pristup, pomoću individualnih i jedinstvenih korisničkih identifikacija i povjerljivih načina pristupa (kontrola pristupa podacima);

(g)

osiguravanja da sva tijela s pravom pristupa VIS-u izrade profile koji opisuju funkcije i odgovornosti osoba ovlaštenih za pristup podacima i za pretraživanje podataka i da te profile bez odlaganja stave na raspolaganje nacionalnim nadzornim tijelima iz članka 8. stavka 5., na njihov zahtjev (profili zaposlenika);

(h)

osiguravanja mogućnosti provjere i utvrđivanja kojim se tijelima mogu prenositi osobni podaci upotrebom opreme za prijenos podataka (kontrola prijenosa);

(i)

osiguravanja mogućnosti provjere i utvrđivanja koji su podaci u VIS-u bili pretraživani, kada i tko ih je pretraživao i za koju namjenu (kontrola bilježenja podataka);

(j)

sprečavanja neovlaštenog čitanja i kopiranja osobnih podataka tijekom njihovog prijenosa iz VIS-a, posebno pomoću odgovarajućih tehnika šifriranja (kontrola slanja);

(k)

nadziranja učinkovitosti sigurnosnih mjera iz ovog stavka i poduzimanja potrebnih organizacijskih mjera povezanih s unutarnjim nadzorom kako bi se osigurala sukladnost s ovom Odlukom (unutarnja kontrola).

Članak 10.

Odgovornost

1.   Svaka osoba ili država članica koja pretrpi štetu radi nezakonite obrade ili bilo kakvog drugog postupka koji nije u skladu s ovom Odlukom, ima pravo na naknadu štete od države članice koja je za nju odgovorna. Ta država članica se može osloboditi od odgovornosti, u cijelosti ili djelomično, ako dokaže da nije odgovorna za događaj koji je prouzročio štetu.

2.   Ako bilo kakav propust države članice u ispunjavanju svojih obveza iz ove Odluke uzrokuje štetu u odnosu na VIS, ta se država članica smatra odgovornom za takvu štetu, osim ako druga država članica nije poduzela odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete ili za smanjenje njezinog učinka.

3.   Tužbe za naknadu štete iz stavaka 1. i 2. protiv odgovorne države članice uređuju se odredbama nacionalnog prava tužene države članice.

Članak 11.

Unutarnji nadzor

Države članice osiguravaju da svako tijelo koje ima pravo pristupa podacima VIS-a poduzima mjere potrebne za usklađenost s ovom Odlukom i, prema potrebi, surađuje s nacionalnim tijelom ili tijelima iz članka 8. stavka 5.

Članak 12.

Kazne

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se svaka upotreba podataka VIS-a koja je u suprotnosti s odredbama ove Odluke kažnjava učinkovitom, razmjernom i odvraćajućom kaznom, uključujući upravne i/ili kaznene sankcije.

Članak 13.

Držanje podataka u nacionalnim datotekama

1.   Podaci dobiveni iz VIS-a mogu se držati u nacionalnim datotekama samo kada je to potrebno u određenom pojedinačnom slučaju u skladu sa svrhama navedenim u ovoj Odluci i u skladu s odgovarajućim zakonskim odredbama, uključujući one koje se odnose na zaštitu podataka i to ne duže nego što je potrebno za taj pojedinačni slučaj.

2.   Stavkom 1. ne dovode se u pitanje odredbe nacionalnog prava određenih tijela države članice o unošenju u nacionalne datoteke podataka koje je ta država članica unijela u VIS u skladu s Uredbom (EZ) br. 767/2008.

3.   Prema nacionalnom zakonodavstvu svake države članice, svaka upotreba podataka koja nije u skladu sa stavcima 1. i 2. smatra se zlouporabom.

Članak 14.

Pravo pristupa, ispravljanja i brisanja

1.   Pravo osoba na pristup podacima koji se odnose na njih i koji su u skladu s ovom Odlukom dobiveni iz VIS-a, ostvaruje se u skladu s pravom države članice u kojoj se pozivaju na to pravo.

2.   Ako je nacionalnim pravom tako određeno, nacionalno nadzorno tijelo odlučuje o tome smije li se informacija priopćiti i kojim postupkom.

3.   Država članica, koja nije unijela podatke u VIS u skladu s Uredbom (EZ) br. 767/2008, može priopćiti informacije koje se odnose na takve podatke samo ako je prije toga državi članici koja je unijela podatke pružila mogućnost da izrazi svoje stajalište.

4.   Informacije se ne priopćavaju osobi na koju se podaci odnose ako je to neophodno za izvršavanje zakonite zadaće povezane s podacima ili za zaštitu prava i sloboda trećih stranaka.

5.   Svaka osoba ima pravo zahtijevati da se činjenično netočni podaci o njoj isprave ili da se nezakonito pohranjeni podaci o njoj izbrišu. Ako određena tijela prime takav zahtjev ili imaju bilo kakav drugi dokaz koji pokazuje da su podaci obrađeni u VIS-u netočni, ona odmah o tome obavješćuju vizno tijelo države članice koje je unijelo te podatke u VIS koje provjerava predmetne podatke i, ako je potrebno, odmah ih ispravlja ili briše u skladu s člankom 24. Uredbe (EZ) br. 767/2008.

6.   Dotična se osoba obavješćuje u najkraćem mogućem roku a u svakom slučaju najkasnije 60 dana od datuma podnošenja zahtjeva za pristup ili ranije ako nacionalno pravo tako propisuje.

7.   Dotična se osoba obavješćuje u najkraćem mogućem roku o daljnjim mjerama u vezi s ostvarivanjem njezinih prava na ispravak ili brisanje a u svakom slučaju najkasnije tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za ispravak ili brisanje, ili prije ako nacionalno pravo tako propisuje.

8.   U svakoj državi članici svaka osoba ima pravo podići tužbu ili uložiti prigovor nadležnim tijelima ili sudovima te države članice koja je uskratila pravo na pristup podacima ili na ispravak ili brisanje podataka koji se na tu osobu odnose, kako je predviđeno ovim člankom.

Članak 15.

Troškovi

Svaka država članica i Europol na svoj trošak uspostavljaju i održavaju tehničku infrastrukturu potrebnu za provedbu ove Odluke te pokrivaju troškove koji nastaju u vezi s pristupanjem VIS-u u smislu ove Odluke.

Članak 16.

Vođenje evidencije

1.   Svaka država članica i Europol osiguravaju da se o svim operacijama obrade podataka koje rezultiraju iz pristupa VIS-u u skladu s ovom Odlukom vodi evidencija radi provjere da li je takvo pretraživanje podataka dopušteno ili ne, radi nadzora zakonitosti obrade podataka, radi unutarnjeg nadzora, radi osiguravanja ispravnog funkcioniranja sustava te integriteta i sigurnosti podataka.

Te evidencije pokazuju:

(a)

točnu svrhu pristupa podacima iz članka 5. stavka 1. točke (a), uključujući oblik predmetnog terorističkog kaznenog djela ili drugog teškog kaznenog djela, te, što se tiče Europola, točnu svrhu pristupa podacima iz članka 7. stavka 1.;

(b)

upućivanje na odgovarajuću nacionalnu datoteku;

(c)

datum i točno vrijeme pristupa;

(d)

prema potrebi, da je upotrijebljen postupak iz članka 4. stavka 2.;

(e)

podatke upotrijebljene za pregled;

(f)

vrstu pregledanih podataka;

(g)

u skladu s nacionalnim pravilima ili pravilima Konvencije o Europolu, identifikacijsku oznaku službenika koji je obavio pretraživanje i službenika koji je izdao nalog za pretraživanje ili slanje.

2.   Evidencije koje sadrže osobne podatke koriste se samo za nadziranje zakonitosti obrade podataka sa stajališta nadzora zaštite podataka te za osiguravanje sigurnosti podataka. Za nadziranje i ocjenjivanje iz članka 17. mogu se koristiti samo evidencije koje sadrže podatke neosobne prirode.

3.   Ove se evidencije odgovarajućim mjerama zaštićuju od neovlaštenog pristupa i zloupotrebe te se brišu godinu dana nakon isteka razdoblja čuvanja iz članka 23. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 767/2008, osim ako nisu potrebne za već započete postupke nadzora iz stavka 2. ovog članka.

Članak 17.

Nadzor i ocjenjivanje

1.   Upravno tijelo iz Uredbe (EZ) br. 767/2008 osigurava uspostavu sustava za nadzor funkcioniranja VIS-a u skladu s ovom Odlukom u odnosu na ciljeve u smislu rezultata, isplativosti, sigurnosti i kvalitete usluge.

2.   Radi tehničkog održavanja, upravno tijelo ima pristup potrebnim informacijama o obradama koje se izvode u VIS-u.

3.   Dvije godine nakon početka upotrebe VIS-a i svake dvije godine nakon toga, upravno tijelo dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji izvješće o tehničkom funkcioniranju VIS-a u skladu s ovom Odlukom. To izvješće uključuje informacije o izvedbi VIS-a u odnosu na količinske pokazatelje koje je unaprijed odredila Komisija, a posebno o potrebi i upotrebi članka 4. stavka 2.

4.   Tri godine nakon početka upotrebe VIS-a i svake četiri godine nakon toga, Komisija daje cjelokupnu ocjenu VIS-a u skladu s ovom Odlukom. U okviru te ocjene ispituju se postignuti rezultati u odnosu na postavljene ciljeve, procjenjuje se da li su načela na kojima se temelji ova Odluka i dalje valjana te se ocjenjuje primjena ove Odluke u odnosu na VIS, sigurnost VIS-a i moguće posljedice za budući rad. Komisija ova izvješća dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Države članice i Europol dostavljaju informacije koje su upravnom tijelu i Komisiji potrebne za izradu izvješća iz stavaka 3. i 4. Te informacije ne smiju ugroziti metode rada niti uključivati informacije koje otkrivaju izvore, članove osoblja ili istrage određenih tijela.

6.   Upravno tijelo dostavlja Komisiji informacije koje su joj potrebne za izradu cjelokupne ocjene iz stavka 4.

7.   Tijekom prijelaznog razdoblja, prije nego što upravno tijelo preuzme svoje dužnosti, za izradu i podnošenje izvješća iz stavka 3. odgovorna je Komisija.

Članak 18.

Stupanje na snagu i datum primjene

1.   Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Ova se Odluka primjenjuje od datuma koji će odrediti Vijeće nakon što od Komisije primi obavijest da je Uredba (EZ) br. 767/2008 stupila na snagu i da se u potpunosti primjenjuje.

Glavno tajništvo Vijeća će taj datum objaviti u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Luxembourgu 23. lipnja 2008.

Za Vijeće

Predsjednik

I. JARC


(1)  SL L 213, 15.6.2004., str. 5.

(2)  SL C 316, 27.11.1995., str. 2. Konvencija kako je posljednji put bila izmijenjena Protokolom o izmjeni Konvencije (SL C 2, 6.1.2004., str. 3.).

(3)  SL L 218, 13.8.2008., str. 60.

(4)  SL L 190, 18.7.2002., str. 1.

(5)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(6)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(7)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(8)  SL L 386, 18.12.2006., str. 89.

(9)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(10)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(11)  Odluka 2004/849/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju u ime Europske unije i privremenoj primjeni određenih odredaba Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provođenju, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 368, 15.12.2004., str. 26.).

(12)  SL L 164, 22.6.2002., str. 3.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

188


32008L0115


L 348/98

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.


DIREKTIVA 2008/115/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. prosinca 2008.

o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 63. stavak 3. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

postupajući u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Europsko je vijeće u Tempereu 15. i 16. listopada 1999. uspostavilo usklađen pristup na području imigracije i azila, koji istodobno stvara zajednički sustav azila, zakonsku imigracijsku politiku i borbu protiv nezakonite imigracije.

(2)

Europsko je vijeće u Bruxellesu 4. i 5. studenoga 2004. pozvalo na stvaranje učinkovite politike vraćanja i repatrijacije, koja se temelji na zajedničkim standardima, da se osobe vraćaju na human način uz puno poštovanje njihovih temeljnih prava i dostojanstva.

(3)

Dana 4. svibnja 2005. Odbor ministara Vijeća Europe usvojio je „Dvadeset smjernica o prisilnom povratku”.

(4)

Potrebno je donijeti jasna, pregledna i pravična pravila radi učinkovite politike povratka kao sastavnog dijela dobro vođene migracijske politike.

(5)

Ova bi Direktiva trebala utvrditi vrstu horizontalnih pravila koja se primjenjuju na sve državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, boravak ili boravište u državi članici.

(6)

Države članice osiguravaju da se prestanak nezakonitog boravka državljana trećih zemalja provodi prema pravičnom i transparentnom postupku. Sukladno općim načelima prava EU-a odluke donesene u skladu s ovom Direktivom donose se u svakom pojedinačnom slučaju i na temelju objektivnih kriterija, što znači da bi ocjenjivanje trebalo prelaziti samu činjenicu nezakonitog boravka. Prilikom korištenja standardnih obrazaca za odluke koje se odnose na povratak, posebno na odluke o vraćanju, ako su donesene, odluke o zabrani ulaska i odluke o odstranjivanju, države bi članice trebale poštovati ta načela i u potpunosti se uskladiti s važećim odredbama ove Direktive.

(7)

Naglašena je potreba za sporazumima Zajednice i bilateralnim sporazumima o ponovnom prihvatu kako bi se olakšao postupak povratka. Međunarodna suradnja sa zemljama porijekla u svim fazama postupka povratka preduvjet je postizanja održivog povratka.

(8)

Priznaje se da države članice mogu zakonito vraćati državljane trećih zemalja koji nemaju zakoniti boravak, ako postoji pravičan i učinkovit sustav azila koji u potpunosti poštuje načelo non refoulement.

(9)

U skladu s Direktivom Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanje statusa izbjeglica u državama članicama (2), ne bi se trebalo smatrati da državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za azil u državi članici nezakonito boravi na području te države članice do stupanja na snagu negativne odluke u pogledu zahtjeva ili odluke kojom prestaje njegov ili njezin boravak kao tražitelja azila.

(10)

Ako ne postoje razlozi da se smatra da bi to moglo ugroziti svrhu postupka vraćanja, dobrovoljni bi povratak trebao imati prednost pred prisilnim te bi se trebalo odrediti vrijeme za dobrovoljni odlazak. Produljenje vremena za dobrovoljno odlazak trebalo bi se osigurati kada se to smatra potrebnim zbog posebnih okolnosti u pojedinačnom slučaju. Za poticanje dobrovoljnog povratka države bi članice trebale pružati veću pomoć za povratak i savjetovanje te na najbolji način koristiti relevantne mogućnosti financiranja koje su na raspolaganju u okviru Europske fonda za povratak.

(11)

Trebalo bi utvrditi minimalna zakonska jamstva za odluke u vezi povratka kako bi se osigurala učinkovita zaštita interesa konkretnih pojedinaca. Osobama koje nemaju dovoljna sredstva trebalo bi osigurati potrebnu pravu pomoć. Države bi članice u svojim nacionalnim zakonodavstvima trebale predvidjeti u kojim se slučajevima pravna pomoć smatra potrebnom.

(12)

Položaj državljana trećih zemalja koji borave nezakonito, a njihovo udaljavanje nije moguće, trebao bi biti reguliran. Osnovne uvjete za njihovo uzdržavanje trebalo bi utvrditi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Takve bi osobe trebale dobiti pisanu potvrdu kako bi mogle u slučaju upravnih kontrola ili provjera dokazati svoj poseban položaj. Države bi članice trebale imati široku slobodu u odlučivanju u pogledu obrasca i oblika potvrde te bi trebale moći uključiti ga u odluke koje se odnose na povratak prema ovoj Direktivi.

(13)

Korištenje prisilnih mjera trebalo bi biti u skladu s načelima proporcionalnosti i učinkovitosti u pogledu korištenih načina i postavljenih ciljeva. Trebalo bi utvrditi minimalne sigurnosne uvjete za provođenje prisilnog vraćanja, uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2004/573/EZ od 29. travnja 2004. organizaciji zajedničkih letova za udaljavanje, s državnog područja dviju ili više država članica, državljana trećih zemalja protiv kojih su doneseni pojedinačni nalozi za udaljavanje (3). Državama bi članicama trebalo biti omogućeno da se služe različitim mogućnostima za nadzor prisilnog vraćanja.

(14)

Učinci nacionalnih mjera za vraćanje trebali bi imati europsku dimenziju ustanovljavanjem zabrana ulaska i boravka na području svih država članica. Trajanje zabrane ulaska utvrđuje se s obzirom na sve relevantne okolnosti pojedinačnog slučaja i u pravilu ne bi trebalo biti dulje od pet godina. U tom smislu, posebno bi se trebala uzeti u obzir činjenica da je u pogledu državljanina treće zemlje već doneseno više od jedne odluke ili naloga za udaljavanje ili da je ušao u područje neke države članice za vrijeme trajanja zabrane ulaska.

(15)

Državama članica bi trebalo biti prepušteno da odluče pretpostavlja li revizija odluka koje se odnose na vraćanje ovlaštenje tijela koje obavlja reviziju da zamijeni raniju odluku o vraćanju vlastitom.

(16)

Korištenje zadržavanja s ciljem udaljavanja trebalo bi biti ograničeno i sukladno načelu proporcionalnosti u pogledu korištenih načina i postavljenih ciljeva. Zadržavanje je opravdano samo radi pripreme za vraćanje ili provođenje postupka udaljavanja te ako primjena manje prisilnih mjera ne bi bila dovoljna.

(17)

Sa zadržanim državljanima trećih zemalja trebalo bi se postupati na human i dostojanstven način uz poštovanje njihovih temeljnih prava te u skladu s međunarodnim i nacionalnim pravom. Ne dovodeći u pitanje prethodna uhićenja od strane tijela nadležnih za izvršavanje zakona koja su uređena nacionalnim zakonodavstvom, zadržavanje bi u pravilu trebalo provoditi u specijaliziranim ustanovama za zadržavanje.

(18)

Države članice trebale bi imati brz pristup informacijama o zabranama ulaska koje su izdale druge države članice. Ta razmjena podataka trebala bi se obavljati u skladu s Uredbom (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (4).

(19)

Suradnja između institucija koje su uključene na svim razinama u postupku vraćanja i razmjeni i promicanju najboljih praksi trebala bi pratiti provedbu ove Direktive i osigurati europsku dodanu vrijednost.

(20)

Budući da je cilj ove Direktive, posebno utvrđivanje općih zajedničkih pravila o vraćanju, udaljavanju, korištenju prisilnih mjera, zadržavanju i zabranama ulaska, ne može biti postignut u zadovoljavajućoj mjeri od strane država članica, a može zbog svog opsega i učinaka biti lakše postignut na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je navedeno u članku 5 Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tog cilja.

(21)

Države članice trebale bi provesti ovu Direktivu bez diskriminacije u donosu na spol, rasu, boju, etničko ili društveno podrijetlo, genetske oznake, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenja, političko ili drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje, invalidnost, starost, ili spolno usmjerenje.

(22)

U skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. države bi članice trebale prilikom provedbe ove Direktive posvećivati najveću pozornost „najboljem interesu djeteta”. U skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda države članice bi trebale prilikom provedbe ove Direktive posvećivati najveću pozornost pravu na obiteljski život.

(23)

Primjena ove Direktive ne dovodi u pitanje obveze koje proizlaze iz Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967.

(24)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(25)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluju u donošenju ove Direktive, ona je ne obvezuje i ne nju se ne primjenjuje. Budući da se ova Direktiva temelji – u mjeri u kojoj je primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Zakonikom o schengenskim granicama (5) - na schengenskoj pravnoj stečevini prema odredbama glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska, u skladu s člankom 5. navedenog Protokola odlučuje u roku od šest mjeseci od donošenja ove Direktive, hoće li je provesti u nacionalnom zakonodavstvu.

(26)

U mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja, koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama, ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (6); štoviše, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, te ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, ona je ne obvezuje i na nju se ne primjenjuje.

(27)

U mjeri u kojoj se primjenjuje na državljane trećih zemalja, koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama, ova Direktiva predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2001. o zahtjevu Irske (7); štoviše, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, te ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, ona je ne obvezuje i na nju se ne primjenjuje.

(28)

U pogledu Islanda i Norveške ova Direktiva predstavlja - u mjeri u kojoj je primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Zakonikom o schengenskim granicama – razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma zaključenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju te dvije države provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koja ulazi u područje iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ (8) o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma.

(29)

U pogledu Švicarske ova Direktiva predstavlja - u mjeri u kojoj je primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Zakonikom o schengenskim granicama – razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma zaključenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koja ulazi u područje iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9) o zaključivanju u ime Europske zajednice tog Sporazuma.

(30)

U pogledu Lihtenštajna Direktiva predstavlja - u mjeri u kojoj je primjenjuje na državljane trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak u skladu s Zakonikom o schengenskim granicama – razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola zaključenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pridruživanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koja ulazi u područje iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (10) o zaključivanju u ime Europske zajednice o potpisivanju u ime Europske zajednice i o privremenoj primjeni odredaba ovog Protokola,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju zajednički standardi i postupci koji se imaju primjenjivati u državama članicama za vraćanje državljana trećih zemalja koji nemaju zakonit boravak u skladu s temeljnim pravima kao općim načelima prava Zajednice kao i međunarodnog prava, uključujući zaštitu izbjeglica i ljudskih prava.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na državljane trećih zemalja koji nezakonito borave na državnom području države članice.

2.   Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati ovu Direktivu na državljane trećih zemalja:

(a)

kojima je odbijen ulazak u skladu s člankom 13. Zakonika o schengenskim granicama ili koji su uhićeni ili zadržani od strane nadležnih tijela zbog nezakonitog prelaska kopnene, morske ili zračne vanjske granice države članice i koji potom nisu dobili dozvolu ili im nije priznato pravo boravka u toj državi članici;

(b)

koji se moraju u skladu s nacionalnim pravom vratiti radi kaznene sankcije ili posljedice kaznene sankcije ili je u pogledu njih pokrenut postupak izručenja.

3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na osobe koje imaju pravo prema pravu Zajednice na slobodno kretanje, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 5. Zakonika o schengenskim granicama.

Čanak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja nije državljanin Unije u smislu članka 7. stavka 1. Ugovora i koja nema na temelju prava Zajednice pravo na slobodno kretanje kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 5. Zakonika o schengenskim granicama.

2.

„nezakonit boravak” znači nazočnost u području države članice državljanina treće zemlje koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 5. Zakonika o schengenskim granicama ili druge uvjete za ulazak, boravak ili boravište u toj državi članici.

3.

„vraćanje” znači postupak vraćanja državljanina treće zemlje – bilo kao dobrovoljno prihvaćanje obveze na povratak ili prisilno – u:

njegovu ili njezinu državu podrijetla, ili

državu tranzita u skladu sa sporazumima Zajednice ili bilateralnim sporazumima o ponovnom primitku ili drugim sporazumima, ili

drugu treću zemlju u koju se konkretni državljanin treće zemlje dobrovoljno odluči vratiti i u kojoj će on ili ona biti prihvaćeni;

4.

„odluka o vraćanju” znači upravna ili sudska odluka ili akt u kojem se navodi ili određuje da je boravak državljanina treće zemlje nezakonit i kojom se određuje ili utvrđuje obveza vraćanja;

5.

„udaljavanje” znači izvršenje obveze vraćanja, posebno fizički prijevoz iz države članice;

6.

„zabrana ulaska” znači upravna ili sudska odluka ili akt kojim se zabranjuju ulazak i boravak na državnom području države članice za određeno vrijeme, zajedno s odlukom o vraćanju;

7.

„opasnost od bijega” znači postojanje razloga u konkretnom slučaju koji se temelje na objektivnim kriterijima utvrđenim zakonom, na temelju kojih se može smatrati da državljanin treće zemlje koji je u postupku vraćanja može pobjeći;

8.

„dobrovoljni odlazak” znači izvršavanje obveze vraćanja u roku koji je određen u tu svrhu u odluci o vraćanju;

9.

„ranjive osobe” znači maloljetnici, maloljetnici bez pratnje, osobe s posebnim potrebama, starije osobe, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe koje su bile podvrgnute mučenju, silovanju ili drugim oblicima psihološkog, fizičkog i spolnog nasilja.

Članak 4.

Povoljnije odredbe

1.   Ova Direktiva ne dovodi u pitanje povoljnije odredbe:

(a)

bilateralnih i multilateralnih sporazuma između Zajednice ili Zajednice i njezinih država članica i jedne ili više trećih zemalja;

(b)

bilateralnih i multilateralnih sporazuma između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

2.   Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nijednu odredbu koja bi bila povoljnija za državljanina treće zemlje a koja je utvrđena pravnom stečevinom Zajednice u vezi imigracije i azila.

3.   Ova Direktiva ne dovodi u pitanje prava država članica da donose i zadrže odredbe koje su povoljnije za osobe na koje se primjenjuju, ako su te odredbe u skladu s Direktivom.

4.   U pogledu državljana trećih zemalja koji su izuzeti iz područja primjene ove Direktive u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (a), države članice:

(a)

osiguravaju da njihov položaj i razina zaštite ne budu manje povoljni nego što je to u članku 8. stavku 4. i 5. (ograničenja primjene prisilnih mjera), članku 9. stavku 2 točki (a) (odgoda udaljavanja), članku 14. stavku 1. točki (b) i (d) (hitna zdravstvena zaštita i uzimanje u obzir potreba ranjivih osoba), te članka 16. i 17. (uvjeti zadržavanja), te

(b)

poštuju načelo non refoulement.

Članak 5.

Non refoulement, najbolji interes djeteta, pravo na obiteljski život i zdravstveno stanje

Države članice prilikom provedbe ove Direktive uzimaju u obzir:

(a)

najbolji interes djeteta;

(b)

pravo na obiteljski život;

(c)

zdravstveno stanje konkretnog državljanina treće zemlje,

te poštuju načelo non refoulement.

POGLAVLJE II.

PRESTANAK NEZAKONITOG BORAVKA

Članak 6.

Odluka o vraćanju

1.   Države članice izdaju odluku o vraćanju u pogledu svakog državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovom državnom području, ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavaka od 2. do. 5.

2.   Državljani treće zemlje koji nezakonito borave na državnom području države članice a imaju valjanu dozvolu boravka ili drugo odobrenje koje im omogućuje pravo na boravak koju je izdala druga država članica, moraju bez odgode otići na državno područje te druge države članice. U slučaju da državljanin treće države na kojeg se ovaj zahtjev odnosi ne postupi u skladu s ovom odredbom, te u slučaju kad se njegov odlazak zahtijeva odmah iz razloga javnog poretka ili javne sigurnosti, primjenjuje se stavak 1.

3.   Države članice mogu se suzdržati od izdavanja odluke o vraćanju državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovom državnom području, ako konkretnog državljanina treće zemlje preuzme druga država članica prema bilateralnom sporazumu ili dogovorima koji važe na dan stupanja na snagu ove Direktive. U tom slučaju država članica koja je preuzela konkretnog državljanina treće zemlje primjenjuje stavak 1.

4.   Država članica može u svako doba odlučiti izdati neovisnu boravišnu dozvolu ili drugo odobrenje kojim se omogućuje pravo na boravak zbog suosjećanja, humanitarnih ili drugih razloga državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi u njihovom području. U tom se slučaju ne izdaje odluka o vraćanju. Ako je odluka o vraćanju već izdana, ukida se ili se suspendira za vrijeme trajanja boravišne dozvole ili drugog odobrenja koje omogućuje pravo na boravak.

5.   Ako se protiv državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi na državnom području države članice provodi postupak produljenja njegove ili njezine boravišne dozvole ili drugog odobrenja koje omogućuje pravo na boravak, ta se država članica suzdržava od izdavanja odluke za vraćanje, do završetka postupka koji je u tijeku, ne dovodeći u pitanje stavak 6.

6.   Ova Direktiva ne sprječava države članice od donošenja odluke o prestanku zakonitog boravka zajedno s odlukom o vraćanju i/ili odlukom o udaljavanju i/ili zabrani ulaska u jedinstvenoj upravnoj ili sudskoj odluci ili aktu, kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom, ne dovodeći u pitanje postupovne sigurnosne mjere iz poglavlja III. i prema drugim mjerodavnim odredbama prava Zajednice i nacionalnog prava.

Članak 7.

Dobrovoljni odlazak

1.   U odluci o vraćanju naznačuje se vrijeme potrebno za dobrovoljni odlazak koje iznosi između sedam i trideset dana, ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavaka 2. i 4. Države članice mogu u svojim nacionalnim zakonodavstvima odrediti da se to vrijeme određuje samo na temelju zahtjeva konkretnog državljanina treće zemlje. U tom slučaju države članice obavješćuju konkretne državljane trećih zemalja o mogućnosti podnošenja takvog zahtjeva.

Vrijeme iz podstavka 1. ne isključuje mogućnost da konkretni državljani trećih zemalja odu ranije.

2.   Ako je to potrebno, države članice produljuju vrijeme za dobrovoljni odlazak za odgovarajuće razdoblje, uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja, kao što su dužina boravka, djeca koja pohađaju školu i postojanje obiteljskih i društvenih veza.

3.   Određene obveze čiji je cilj sprječavanje opasnosti od bijega, kao što je redovno javljanje tijelima, polog odgovarajućeg novčanog jamstva, dostava dokumenata ili obveza boravka u određenom mjestu, mogu se odrediti tijekom vremena za dobrovoljni odlazak.

4.   Ako postoji opasnost od bijega ili ako je zahtjev za zakonit boravak odbijen kao očigledno neutemeljen ili lažan, ili ako konkretna osoba predstavlja opasnost za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost, države članice mogu se suzdržati od odobravanja vremena za dobrovoljni odlazak ili mogu odobriti vrijeme kraće od sedam dana.

Članak 8.

Udaljavanje

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere za izvršenje odluke o vraćanju, ako nije odobreno vrijeme za dobrovoljni odlazak u skladu s člankom 7. stavkom 4. ili ako obveza vraćanja nije izvršena u vremenu za dobrovoljni odlazak, odobren u skladu s člankom 7.

2.   Ako je država članica odobrila u skladu s člankom 7. vrijeme za dobrovoljni odlazak, odluka o vraćanju može se izvršiti samo nakon proteka tog vremena, osim ako se pojavi opasnost iz članka 7. stavka 4. tijekom tog vremena.

3.   Države članice mogu donijeti posebne upravne ili sudske odluke ili akte u kojima se nalaže udaljavanje.

4.   Kada države članice – kao posljednje sredstvo – primjenjuju prisilne mjere za provođenje udaljavanja državljanina treće zemlje koji se opire udaljavanju, takve su mjere proporcionalne i ne prekoračuju razumnu silu. One se provode na način predviđen nacionalnim zakonodavstvom u skladu s temeljnim pravima i uz poštovanje dostojanstva i fizičkog integriteta konkretnog državljanina treće zemlje.

5.   Prilikom udaljavanja u zračnom prostoru, države članice uzimaju u obzir Zajedničke smjernice o sigurnosnim odredbama za zajedničko udaljavanje u zračnom prostoru koje su priložene Odluci 2004/573/EZ.

6.   Države članice osiguravaju učinkovit sustav nadzora prisilnog vraćanja.

Članak 9.

Odgoda udaljavanja

1.   Države članice odgađaju udaljavanje:

(a)

ako bi to kršilo načelo non refoulement;

(b)

za vrijeme trajanja suspenzivnog učinka odobrenog u skladu s člankom 13. stavkom 2.

2.   Države članice mogu odgoditi udaljavanje na određeno vrijeme uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja. Države članice posebno uzimaju u obzir:

(a)

fizičko ii duševno staje državljanina treće zemlje;

(b)

tehničke razloge kao što je nemogućnost prijevoza ili neizvedivost udaljavanja zbog nedostatka identifikacijskih podataka.

3.   Ako je udaljavanje odgođeno prema stavcima 1. i 2., obveze iz članka 7. stavka 3. mogu biti izrečene u pogledu konkretnog državljanina treće zemlje.

Članak 10.

Vraćanje i udaljavanje maloljetnika bez pratnje

1.   Prije izdavanja odluke o vraćanju u pogledu maloljetnika bez pratnje, dodjeljuje se pomoć odgovarajućih tijela koja nisu tijela koja izvršavaju prisilno vraćanje, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.

2.   Prije udaljavanja maloljetnika bez pratnje s državnog područja države članice, tijela te države članice se uvjeravaju da će on ili ona biti vraćeni članu njegove ili njezine obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućoj prihvatnoj ustanovi u državi povratka.

Članak 11.

Zabrana ulaska

1.   Odlukama o vraćanju pridodaje se zabrana ulaska:

(a)

ako nije odobreno vrijeme da dobrovoljni odlazak; ili

(b)

ako nije poštovana obveza vraćanja.

U drugim se slučajevima odlukama o vraćanju može pridodati zabrana ulaska.

2.   Trajanje zabrane ulaska utvrđuje se u pogledu svih relevantnih okolnosti pojedinačnog slučaja i u pravilu ne prelazi pet godina. Međutim, može biti duža od pet godina, ako državljanin treće zemlje predstavlja ozbiljnu opasnost za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost.

3.   Države članice razmatraju ukidanje ili suspenziju zabrane ulaska kada državljanin treće zemlje na kojega se zabrana ulaska odnosi u skladu sa stavkom 1 podstavkom 2. može dokazati da je on ili ona napustio državno područje države članice u potpunosti poštujući odluku o vraćanju.

Na žrtve trgovine ljudima koji imaju boravišnu dozvolu prema Direktivi Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o boravišnoj dozvoli izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonita imigracija, koji surađuju s nadležnim tijelima (11), zabrana ulaska se ne primjenjuje, ne dovodeći u pitanje stavak 1. podstavak 1. točku (b), ako konkretni državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost.

Države članice mogu se suzdržati od izdavanja, ukidanja ili suspenzije zabrane ulaska u pojedinačnim slučajevima iz humanitarnih razloga.

Države članice mogu ukinuti ili suspendirati zabranu ulaska u pojedinačnom slučaju ili nekim vrstama slučajeva iz drugih razloga.

4.   Kada država članica razmatra izdavanje boravišne dozvole ili drugog odobrenja koje omogućuje pravo na boravak državljaninu treće zemlje na kojeg se odnosi zabrana ulaska koja je izdana u drugoj državi članici, ona se najprije savjetuje s državom članicom koja je izdala zabranu ulaska te uzima u obzir njezine interese u skladu s člankom 25. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (12).

5.   Stavci od 1. do 4. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje pravo na međunarodnu zaštitu, kako je definirana člankom 2. točkom (a) Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim normama za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite (13) u državama članicama.

POGLAVLJE III

POSTUPOVNI SIGURNOSNI UVJETI

Članak 12.

Obrazac

1.   Odluke o vraćanju te odluke o zabrani ulaska i odluke o udaljavanju, ako su izdane, izdaju se u pisanom obliku te sadrže stvarne i pravne razloge, kao i podatke o raspoloživim pravnim lijekovima.

Podaci o činjenicama mogu biti ograničeni ako nacionalno pravo omogućava ograničenje prava na informacije, posebno zbog očuvanja nacionalne sigurnosti, obrane, javne sigurnosti te zbog sprječavanja, istrage, otkrivanja i progona za kaznena djela.

2.   Države članice na zahtjev osiguravaju pisani ili usmeni prijevod glavnih dijelova odluke o vraćanju iz stavka 1., uključujući podatke o raspoloživim pravnim lijekovima na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije.

3.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 2. na državljane treće zemlje koji su nezakonito ušli na državno područje države članice i koji su potom dobili odobrenje ili pravo boravka u toj državi članici.

U tom slučaju odluke u vezi povratka iz stavka 1., izdaju se na standardnom obrascu, sukladno nacionalnom zakonodavstvu.

Države članice stavljaju na raspolaganje opće informacije koje objašnjavaju glavne dijelove standardnog obrasca na najmanje pet jezika od onih koje nezakoniti migranti koji ulaze u državu članicu najčešće koriste ili razumiju.

Članak 13.

Pravni lijekovi

1.   Konkretni državljanin treće zemlje ima pravo na učinkovit pravni lijek žalbe ili preispitivanja odluke u vezi povratka, kako je navedeno u članku 12. stavku 1., pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom ili nadležnim tijelom koje je sastavljeno od članova koji su nepristrani i nezavisni.

2.   Tijelo iz stavka 1. ima ovlaštenje preispitati odluke u vezi s povratkom, kako je navedeno u članku 12. stavku 1., uključujući mogućnosti privremene suspenzije njezinog izvršenja, osim ako je privremena suspenzija već u tijeku prema nacionalnom zakonodavstvu.

3.   Konkretni državljanin treće zemlje ima pravo na pravni savjet, zastupanje te, ako je potrebno, pomoć prevođenja.

4.   Države članice osiguravaju da je omogućena potrebna pravna pomoć i/ili zastupanje na zahtjev i bez naknade u skladu s mjerodavnim nacionalnim zakonodavstvom, ili pravilima o pravnoj pomoći, te mogu odrediti da za takvu besplatnu pravnu pomoć i/ili zastupanje vrijede uvjeti iz članka 15. stavaka od 3. do 6. Direktive 2005/85/EZ.

Članak 14.

Sigurnosni uvjeti prije vraćanja

1.   Države članice, osim u slučajevima iz članaka 16. i 17., osiguravaju da se sljedeća načela uzimaju u obzir u najvećoj mogućoj mjeri u pogledu državljana trećih zemalja tijekom razdoblja određenog za dobrovoljni odlazak u skladu s člankom 7. te tijekom vremena za koje je udaljavanje odgođeno u skladu s člankom 9.:

(a)

jedinstvo obitelji s članovima obitelji koji se nalaze na njihovom državnom području;

(b)

da je osigurana hitna zdravstvena zaštita i osnovno liječenje;

(c)

maloljetnicima se osigurava pristup osnovnom obrazovnom sustavu, ovisno u duljini trajanja njihovog boravka;

(d)

uzimaju se u obzir posebne potrebe ranjivih osoba.

2.   Države članice izdaju osobama iz stavka 1. pisanu potvrdu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom da se vrijeme za dobrovoljni odlazak produljuje u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili da se odluka o vraćanju privremeno neće izvršiti.

POGLAVLJE IV.

ZADRŽAVANJE U SVRHU UDALJAVANJA

Članak 15.

Zadržavanje

1.   Ako u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti dostatne a manje prisilne mjere, države članice mogu samo zadržati državljanina treće zemlje u pogledu kojeg se provodi postupak vraćanja kako bi pripremile povratak i/ili provele postupak vraćanja, posebno kada:

(a)

postoji opasnost od bijega; ili

(b)

konkretni državljanin treće zemlje izbjegava ili ometa pripreme postupka za vraćanje ili udaljavanje.

Svako zadržavanje može trajati ono vrijeme koje je najmanje potrebno, a trajati tako dugo koliko traje postupak udaljavanja, a treba se provesti uz dužnu pozornost.

2.   Zadržavanje određuje upravno ili sudsko tijelo.

Zadržavanje se određuje u pisanom obliku navodeći stvarne i pravne razloge.

Kada zadržavanje određuju upravna tijela, države članice:

(a)

osiguravaju da se odredi brzo sudsko ispitivanje i donošenje odluke o zakonitosti zadržavanja, u najkraćem mogućem roku od početka zadržavanja;

(b)

ili priznaju državljaninu treće zemlje pravo da pokrene postupak u kojem će se odlučivati o zakonitosti zadržavanja brzim sudskim ispitivanjem koji će se provesti u najkraćem mogućem roku od pokretanja postupka. U tom slučaju države članice bez odgode obavješćuju konkretnog državljanina treće zemlje o mogućnosti pokretanja takvog postupka.

Konkretni državljanin treće zemlje pušta se bez odgode ako zadržavanje nije zakonito.

3.   U svakom slučaju, zadržavanje se preispituje u razumnim vremenskim razmacima bilo na zahtjev konkretnog državljanina treće zemlje ili po službenoj dužnosti. U slučaju da je produženo vrijeme zadržavanja, preispitivanje nadzire sudsko tijelo.

4.   Ako iz pravnih ili drugih razloga više ne postoji mogućnost za udaljavanje ili ne postoje uvjeti iz stavka 1., zadržavanje više nije opravdano te se konkretna osoba bez odgode pušta.

5.   Zadržavanje traje dok se ispune uvjeti iz stavka 1. te je potrebno osigurati uspješno udaljavanje. Svaka država članica utvrđuje vrijeme zadržavanja, a koje ne smije prelaziti šest mjeseci.

6.   Države članice ne smiju produžavati vrijeme iz stavka 5., osim za određeno vrijeme koje ne prelazi daljnjih dvanaest mjeseci u skladu s nacionalnim pravom u slučajevima kada je vjerojatno da će usprkos svim njihovim opravdanim naporima akcija udaljavanja trajati dulje zbog:

(a)

nedostatka suradnje konkretnog državljanina treće zemlje; ili

(b)

kašnjenju u dobivanju potrebne dokumentacije iz trećih zemalja.

Članak 16.

Uvjeti za zadržavanje

1.   Zadržavanje se u pravilu provodi u posebnim ustanovama za zadržavanje. Kada država članica ne može osigurati smještaj u posebnoj ustanovi za zadržavanje te je smještaj prisiljena organizirati u redovnom zatvoru, državljani trećih zemalja koji su zadržani, odvajaju se od redovnih zatvorenika.

2.   Zadržani državljani trećih zemalja mogu na zahtjev kontaktirati zakonske zastupnike, članove obitelji i nadležna konzularna tijela.

3.   Posebna se pažnja posvećuje slučajevima s ranjivim osobama. Osiguravaju se hitna zdravstvena zaštita i osnovno liječenje.

4.   Mjerodavne i nadležne nacionalne, međunarodne i nevladine organizacije i tijela imaju mogućnost posjećivati ustanove za zadržavanje iz stavka 1. u onoj mjeri u kojoj se koriste za zadržavanje državljana trećih zemalja u skladu s ovim poglavljem. Za takve se posjete može zahtijevati odobrenje.

5.   Državljanima trećih zemalja koji su zadržani sustavno se daju informacije koje objašnjavaju pravila koja vrijede u tim institucijama i koja utvrđuju njihova prava i obveze. Te informacije uključuju i informacije o njihovim ovlaštenjima prema nacionalnom pravu na kontaktiranje organizacija i tijela iz stavka 4.

Članak 17.

Zadržavanje maloljetnika i obitelji

1.   Maloljetnici bez pratnje i obitelji s maloljetnicima zadržavaju se samo kao posljednja mjera i na najkraće moguće vrijeme.

2.   Zadržanim obiteljima koje čekaju udaljavanje osigurava se odvojeni smještaj koji osigurava privatnost.

3.   Zadržani maloljetnici imaju mogućnost uključivanja u slobodne aktivnosti, uključujući igru i rekreativne aktivnosti primjerene njihovoj dobi a ovisno o duljini boravka, imaju pristup obrazovanju.

4.   Maloljetnicima bez pratnje osigurava se, u mjeri u kojoj je to moguće, smještaj u ustanovama koje imaju osoblje i mogućnosti koji uzimaju u obzir potrebe njihove dobi.

5.   Najviše će se uzimati u obzir najbolji interesi djeteta u smislu zadržavanja maloljetnika koji čekaju udaljavanje.

Članak 18.

Hitni slučajevi

1.   U slučajevima kada iznimno velik broj državljana trećih zemalja koji se vraća predstavlja nepredviđeno veliki teret za mogućnosti institucija za zadržavanje države članice ili za njezino upravno ili pravosudno osoblje, ta država članica može, sve dok takvo izvanredno stanje traje, odlučiti dozvoliti vrijeme za sudsko ispitivanje dulje od onoga koje je predviđeno stavkom 2. podstavkom 15. te poduzeti hitne mjere u pogledu uvjeta zadržavanja koje odstupaju od onih iz članka 16. stavka 1. i članka 17. stavka 2.

2.   Kada država članica poduzima takve izvanredne mjere, o tome obavješćuje Komisiju. Također obavješćuje Komisiju čim razlozi za primjenu tih izvanrednih mjera prestanu postojati.

3.   Ništa iz ovog članka ne tumači se na način da države članice smiju odstupati od svojih općih obveza da poduzimaju odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje svojih obveza prema ovoj Direktivi.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Izvještavanje

Komisija izvještava svake tri godine Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive u državama članicama te, ako je potrebno, predlaže izmjene.

Komisija po prvi put izvještava do 24. prosinca 2013. i usredotočuje se pri tome posebno na primjenu članka 11., članka 13. stavka 4. i članka 15. u državama članicama. U vezi s člankom 13. stavkom 4. Komisija posebno ocjenjuje dodatne financijske i upravne učinke u državama članicama.

Članak 20.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 24. prosinca 2010. U vezi s člankom 13. stavkom 4., države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 24. prosinca 2011. Također dostavljaju Komisiji tekst tih mjera.

Kada države članice usvajaju te mjere, one moraju sadržavati uputu na ovu Direktivu ili im takva uputa mora biti priložena prilikom službene objave. Načine upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji glavne odredbe nacionalnog zakonodavstva koje su donijele u području koje pokriva ova Direktiva.

Članak 21.

Odnos sa Schengenskom konvencijom

Ova Direktiva zamjenjuje članke 23. i 24. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 23.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. prosinca 2008.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

B. LE MAIRE


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 18. lipnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 9. prosinca 2008.

(2)  SL L 326, 13.12.2005., str. 13.

(3)  SL L 261, 6.8.2004., str. 28.

(4)  SL L 381, 28.12.2006., str. 4.

(5)  Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o uspostavi Zakonika Zajednice o pravilima koja uređuju prekogranično kretanje osoba (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.).

(6)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(7)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(8)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(9)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(10)  SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(11)  SL L 261, 6.8.2004., str. 19.

(12)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(13)  SL L 304, 30.9.2004., str. 12.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

198


32008D0976


L 348/130

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.


ODLUKA VIJEĆA 2008/976/PUP

od 16. prosinca 2008.

o Europskoj pravosudnoj mreži

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 31. i 34. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir inicijativu Kraljevine Belgije, Češke Republike, Republike Estonije, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Republike Slovenije, Slovačke Republike i Kraljevine Švedske,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Vijeće je Zajedničkom akcijom 98/428/PUP (2) ustanovilo Europsku pravosudnu mrežu koja je pokazala svoju korisnost u olakšavanju pravosudne suradnje u kaznenim stvarima.

(2)

U skladu s člankom 6. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (3), uzajamna pravna pomoć se provodi izravnim kontaktima između nadležnih pravosudnih tijela. Ova decentralizacija uzajamne pravne pomoći sada je široko provedena.

(3)

Načelo uzajamnog priznanja sudskih odluka u kaznenim stvarima postupno se provodi. Ne samo da potvrđuje načelo izravnih kontakata između nadležnih pravosudnih tijela, već ubrzava postupke i čini ih u potpunosti pravosudnim.

(4)

Utjecaj tih promjena na pravosudnu suradnju dalje je povećan širenjem Europske unije 2004. i 2007. Zbog ovog razvoja Europska pravosudna mreža je čak potrebnija nego u vrijeme njena nastanka te bi je stoga trebalo jačati.

(5)

Odlukom 2002/187/PUP (4) Vijeće je osnovalo Eurojust da bi poboljšalo koordinaciju i suradnju između nadležnih tijela država članica. Odluka 2002/187/PUP omogućuje da Eurojust zadrži privilegirane odnose s Europskom pravosudnom mrežom koji se temelje na savjetovanju i dopunjavanju.

(6)

Pet godina supostojanja Eurojusta i Europske pravosudne mreže pokazali su potrebu zadržavanja obiju struktura i potrebu razjašnjavanja njihovog odnosa.

(7)

Ništa iz ove Odluke ne bi se trebalo tumačiti na način da utječe na nezavisnost koju kontaktne točke imaju prema nacionalnom pravu.

(8)

Potrebno je jačati pravosudnu suradnju između država članica i omogućiti kontaktnim točkama Europske pravosudne mreže i Eurojustu u tu svrhu komunicirati, uvijek kad je potrebno, izravno ili učinkovitije preko sigurnih telekomunikacijskih veza.

(9)

Zajednička akcija 98/428/PUP stoga bi se trebala staviti izvan snage i zamijeniti ovom Odlukom,

ODLUČILO JE SLJEDEĆE:

Članak 1.

Uspostava

Mreža pravosudnih kontaktnih točaka koja je uspostavljena između država članica u skladu sa Zajedničkom akcijom 98/428/PUP, dalje u tekstu „Europska pravosudna mreža” nastavlja funkcionirati u skladu s odredbama ove Odluke.

Članak 2.

Sastav

1.   Europska pravosudna mreža sastavljena je uz poštovanje ustavnih pravila, pravne tradicije i unutarnje strukture svake države članice, središnjih tijela nadležnih za unutarnju pravosudnu suradnju ili drugih nadležnih tijela s posebnim nadležnostima u smislu međunarodne suradnje.

2.   Jedna ili više kontaktnih točaka svake države članice uspostavljena je u skladu s unutarnjim pravilima i unutarnjom podjelom nadležnosti, pri čemu je potrebno paziti da se osigura učinkovita pokrivenost cijelog državnog područja.

3.   Svaka država članica imenuje, između kontaktnih točaka, nacionalnog dopisnika za Europsku pravosudnu mrežu.

4.   Svaka država članica imenuje dopisnika Europske pravosudne mreže za tehnička pitanja.

5.   Svaka država članica osigurava da njene kontaktne točke imaju zadatke u pogledu pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i odgovarajuće poznavanje jezika Europske unije koji nisu njezin vlastiti nacionalni jezik, imajući u vidu potrebu da moraju moći komunicirati s kontaktnim točkama u drugim državama članicama.

6.   Kada su suci za vezu iz Zajedničke akcije Vijeća 96/277/PUP od 22. travnja 1996. o okviru razmjene sudaca za vezu za poboljšavanje pravosudne suradnje između država članica Europske unije (5) imenovani u državi članici i imaju zadatke jednake onima koji su dodijeljeni člankom 4. ove Odluke kontaktnim točkama, oni se povezuju s Europskom pravosudnom mrežom te sigurnim telekomunikacijskim vezama prema članku 9. ove Odluke od države članice koja ih imenuje u svakom slučaju u skladu s postupcima koje sama utvrdi.

7.   Komisija određuje kontaktne točke za ona područja koja su u području njene nadležnosti.

8.   Europska pravosudna mreža ima tajništvo koje je nadležno za upravljanje mrežom.

Članak 3.

Način funkcioniranja mreže

Europska pravosudna mreža posebno funkcionira na tri sljedeća načina:

(a)

olakšava uspostavu odgovarajućih veza između kontaktnih točaka u različitim državama članicama kako bi provodila svoje zadatke iz članka 4.;

(b)

organizira redovne sastanke predstavnika država članica u skladu s postupcima iz članaka 5. i 6.;

(c)

stalno dostavlja određenu količinu najnovijih osnovnih informacija, posebno putem odgovarajuće telekomunikacijske mreže prema postupcima iz članaka 7., 8. i 9.

Članak 4.

Zadaci kontaktnih točaka

1.   Kontaktne točke aktivni su posrednici s ciljem olakšavanja pravosudne suradnje između država članica, posebno u akcijama suzbijanja teških oblika kaznenih djela. One su na raspolaganju lokalnim pravosudnim tijelima i drugim nadležnim tijelima u svojoj vlastitoj državi članici, kontaktnim točkama u drugim državama članicama i lokalnim pravosudnim i dugim nadležnim tijelima u drugim državama članicama da im omoguće uspostavu najpovoljnijih izravnih veza.

Ako je potrebno, one mogu putovati kako bi se sastale s kontaktnim točkama drugih država članica, na temelju sporazuma između odnosnih administracija.

2.   Kontaktne točke osiguravaju lokalnim pravosudnim tijelima vlastite države članice, kontaktnim točkama u drugim državama članicama i lokalnim pravosudnim tijelima u drugim državama članicama pravne i praktične informacije potrebne da budu u mogućnosti sastaviti učinkovit zahtjev za pravosudnu suradnju ili općenito za poboljšanje pravosudne suradnje.

3.   Na svojoj pripadajućoj razini kontaktne točke uključene su i promiču organizaciju izobrazbe o pravosudnoj suradnji u korist nadležnih tijela države članice, a ako je potrebno u suradnji s Europskom mrežom za izobrazbu sudaca.

4.   Nacionalni dopisnik osim svojih zadataka kao kontaktna točka iz stavaka od 1. do 3., posebno:

(a)

je odgovoran u svojoj državi članici za pitanja koja se odnose na unutarnje funkcioniranje mreže, uključujući koordinaciju zahtjeva za informacije i odgovora koje izdaju nadležna nacionalna tijela;

(b)

je glavna osoba odgovorna za veze sa tajništvom Europske pravosudne mreže, uključujući sudjelovanje na sastancima iz članka 6.;

(c)

ako se traži, daje mišljenje u vezi imenovanja novih kontaktnih točaka.

5.   Dopisnik Europske pravosudne mreže za tehnička pitanja koji također može biti kontaktna točka iz stavaka od 1. do 4., osigurava da informacije vezane uz njegovu državu članicu iz članka 7. šalju i ažuriraju u skladu s člankom 8.

Članak 5.

Svrha i mjesto plenarnih sastanaka kontaktnih točaka

1.   Svrhe plenarnih sastanaka Europske pravosudne mreže na koje su pozvane barem tri kontaktne točke po državi članici su sljedeće:

(a)

omogućiti kontaktnim točkama da se između sebe upoznaju i razmijene iskustva, posebno u vezi funkcioniranja mreže;

(b)

osigurati forum za raspravu praktičnih i pravnih problema s kojima se države članice susreću u pravosudnoj suradnji, posebno u pogledu provedbe mjera koje je usvojila Europska unija.

2.   Odgovarajuće iskustvo stečeno u okviru Europske pravosudne mreže daje se Vijeću i Komisiji da posluži kao temelj za raspravu mogućih zakonodavnih promjena i praktičnih poboljšanja u području međunarodne pravosudne suradnje.

3.   Sastanci iz stavka 1. organiziraju se redovno, a najmanje tri puta godišnje. Jednom godišnje sastanak se može održati u prostorijama Vijeća u Bruxellesu ili prostorijama Eurojusta u Hagu. Dvije kontaktne točke po državi članici također se pozivaju na sastanke organizirane u prostorijama Vijeća i Eurojusta.

Drugi se sastanci mogu održavati u državama članicama kako bi se omogućilo kontaktnim točkama svih država članica da sretnu tijela države članice domaćina koja nisu njene kontaktne točke i posjete posebna tijela u toj državi članici koja ima nadležnosti u okviru međunarodne pravosudne suradnje ili suzbijanja teških oblika kaznenih djela. Kontaktne točke sudjeluju na tim sastancima o vlastitom trošku.

Članak 6.

Sastanci dopisnika

1.   Nacionalni dopisnici Europske pravosudne mreže sastaju se ad hoc, najmanje jednom godišnje, te kada njeni članovi smatraju potrebnim, na poziv nacionalnog dopisnika države članice koja predsjedava Vijećem, a koji će također uzeti u obzir želje država članica za sastanke dopisnika. Tijekom tih sastanaka posebno će biti raspravljena administrativna pitanja vezana uz mrežu.

2.   Dopisnici Europske pravosudne mreže za tehnička pitanja sastaju se ad hoc, najmanje jednom godišnje te kada njeni članovi smatraju potrebnim, na poziv nacionalnog dopisnika države članice koja predsjedava Vijećem. Na sastancima se razmatraju pitanja iz članka 4. stavka 5.

Članak 7.

Sadržaj informacija koje se šire u okviru Europske pravosudne mreže

Tajništvo Europske pravosudne mreže čini dostupnima sljedeće informacije kontaktnim točkama i nadležnim pravosudnim tijelima:

(a)

potpune podatke kontaktnih točaka u svakoj državi članici uz, ako je potrebno, objašnjenje njihovih nadležnosti na nacionalnoj razini;

(b)

alate informatičke tehnologije koji omogućuju tijelu države članice koje traži ili izdaje utvrđivanje nadležnog tijela u drugoj državi članici za zaprimanje ili izvršavanje zahtjeva za, i odluku o, pravosudnoj suradnji, uključujući u vezi instrumenata koji provode načelo uzajamnog priznavanja;

(c)

kratke pravne i praktične informacije o pravosudnim i postupovnim sustavima u državama članicama;

(d)

tekstove relevantnih pravnih instrumenata te, za konvencije koje su trenutačno na snazi, tekstove izjava i rezervi.

Čanak 8.

Ažuriranje informacija

1.   Informacije koje se šire unutar Europske pravosudne mreže stalno se ažuriraju.

2.   Odgovornost je svake pojedinačne države članice da provjerava točnost podataka koji su sadržani u sustavu i da obavješćuje tajništvo Europske pravosudne mreže čim se izmijeni podatak o jednoj od četiri točke iz članka 7.

Članak 9.

Telekomunikacijski alati

1.   Tajništvo Europske pravosudne mreže osigurava da su informacije iz članka 7. dostupne na internetskoj stranici koja se stalno ažurira.

2.   Sigurne telekomunikacijske veze uspostavljaju se za praktični rad kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže. Troškovi uspostave sigurne telekomunikacijske veze namiruju se iz općeg proračuna Europske unije.

Uspostava sigurne telekomunikacijske veze omogućava protok podataka i zahtjeva za pravosudnu suradnju između država članica.

3.   Sigurne telekomunikacijske veze iz stavka 2. također se mogu koristiti za praktičan rad nacionalnih dopisnika za Eurojust, nacionalnih dopisnika za Eurojust za pitanja terorizma, nacionalne članove Eurojusta i suce za vezu koje je imenovao Eurojust. Može biti povezana sa sustavom Eurojusta za upravljanje stvarima iz članka 16. Odluke 2002/187/PUP.

4.   Ništa iz ovog članka ne može se tumačiti tako da utječe na izravne kontakte između nadležnih pravosudnih tijela koji su predviđeni u instrumentima o pravosudnoj suradnji, kao što je članak 6. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije.

Članak 10.

Odnos između Europske pravosudne mreže i Eurojusta

Europska pravosudna mreža i Eurojust održavaju povlaštene odnose između sebe koji se temelje na konzultacijama i dopunjavanju, posebno između kontaktnih točaka države članice, nacionalnog člana Eurojusta iste države članice i nacionalnog dopisnika za Europsku pravosudnu mrežu i Eurojust. Kako bi se osigurala učinkovita suradnja, poduzimaju se sljedeće mjere:

(a)

Europska pravosudna mreža omogućava Eurojustu pristup centraliziranim informacijama iz članka 7. i sigurne telekomunikacijske veze uspostavljene u skladu s člankom 9.;

(b)

kontaktne točke Europske pravosudne mreže obavješćuju svog nacionalnog člana za svaki slučaj posebno o svim slučajevima za koje bi bilo bolje da se rješavaju o okviru Eurojusta;

(c)

nacionalni članovi Eurojusta mogu prisustvovati sastancima Europske pravosudne mreže na njezin poziv.

Članak 11.

Proračun

Kako bi Europska pravosudna mreža mogla obavljati svoje zadaće, proračun Eurojusta sadrži dio koji se odnosi na aktivnosti tajništva Europske pravosudne mreže.

Članak 12.

Teritorijalna primjena

Ujedinjena Kraljevina pismeno obavješćuje predsjednika Vijeća kada želi primjenjivati ovu Odluku na kanalske otoke i Isle of Man. Odluku o zahtjevu donosi Vijeće.

Članak 13.

Ocjena funkcioniranja Europske pravosudne mreže

1.   Svake druge godine od 24. prosinca 2008. Europska pravosudna mreža izvještava Europski parlament, Vijeće i Komisiju o svojim aktivnostima i upravljanju.

2.   Europska pravosudna mreža može, u izvješću iz stavka 1. također navesti sve probleme na području politike kriminaliteta u okviru Europske unije koji su naglašeni kao rezultat aktivnosti Europske pravosudne mreže, a također može predlagati poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima.

3.   Europska pravosudna mreža može dostaviti izvješće ili druge informacije o svojem djelovanju koje Vijeće može zatražiti.

4.   Vijeće svake četiri godine od 24. prosinca 2008. ocjenjuje funkcioniranje Europske pravosudne mreže na temelju izvješća koja je izradila Komisija u suradnji s Europskom pravosudnom mrežom.

Članak 14.

Stavljanje izvan snage Zajedničke akcije 98/428/PUP

Zajednička akcija 98/428/PUP stavlja se izvan snage.

Članak 15.

Početak primjene

Ova Odluka počinje se primjenjivati sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2008.

Za vijeće

Predsjednica

R. BACHELOT-NARQUIN


(1)  Mišljenje dostavljeno 2. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 191, 7.7.1998., str. 4.

(3)  SL C 197, 12.7.2000., str. 3.

(4)  SL L 63, 6.3.2002., str. 1.

(5)  SL L 105, 27.4.1996., str. 1.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

203


32009R0081


L 035/56

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.01.2009.


UREDBA (EZ) br. 81/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. siječnja 2009.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 u vezi s primjenom viznog informacijskog sustava (VIS) u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima prekograničnog kretanja osoba (Zakonik o schengenskim granicama) (2) propisuje uvjete, kriterije i detaljna pravila koja uređuju kontrolu na graničnim prijelazima i nadzor nad granicom, uključujući provjere podataka u Schengenskom informacijskom sustavu.

(2)

Cilj je Uredbe (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (3) poboljšati provedbu zajedničke vizne politike. Određuje također da je jedna od namjena Viznoga informacijskog sustava pojednostaviti kako kontrole na vanjskim graničnim prijelazima tako i borbu protiv prijevara.

(3)

Uredba (EZ) br. 767/2008 utvrđuje kriterije pretrage i uvjete za pristup nadležnih tijela, u svrhu obavljanja kontrola na vanjskim graničnim prijelazima, podacima za provjeru identiteta nositelja viza, vjerodostojnosti vize i ispunjavanja uvjeta za ulaz te za osiguranje istovjetnosti svih osoba koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju, uvjete za ulazak, boravak ili boravište na državnom području država članica.

(4)

Kako samo provjeravanje otisaka prstiju pouzdano potvrđuje da je osoba koja želi ući u schengenski prostor doista osoba kojoj je izdana viza, trebalo bi na vanjskim granicama osigurati primjenu Viznoga informacijskog sustava.

(5)

Da bi se provjerilo jesu li uvjeti za ulazak državljana iz trećih zemalja iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 562/2006 ispunjeni, i da bi svoje zadaće obavljali uspješno, granični bi policajci trebali koristiti sve potrebne informacije koje su dostupne, uključujući podatke koje se može pretražiti u Viznom informacijskom sustavu.

(6)

Da bi se spriječilo izbjegavanje graničnih prijelaza na kojima se može upotrebljavati Vizni informacijski sustav i da se osigura njegova puna učinkovitost, potrebno je Vizni informacijski sustav, pri obavljanju kontrole na ulazu na vanjskim granicama, nužno upotrebljavati na usklađen način.

(7)

Kako je u slučaju ponavljajućih zahtjeva za izdavanje viza prikladna ponovna uporaba biometrijskih podataka i njihov prijepis iz prvog zahtjeva za izdavanje vize pohranjenih u Viznom informacijskom sustavu, uporaba Viznog informacijskog sustava pri obavljanju kontrole na ulazu na vanjskim granicama trebala bi biti obavezna.

(8)

Uporaba Viznog informacijskog sustava trebala bi obuhvaćati sustavno pretraživanje Viznog informacijskog sustava uporabom broja naljepnice na vizi u vezi s provjeravanjem otisaka prstiju. Međutim, s obzirom na mogući utjecaj takvih pretraga na vrijeme čekanja na graničnim prijelazima, za prijelazno razdoblje trebalo bi se omogućiti, odstupanjem i u strogo određenim okolnostima, pretraga podataka u Viznom informacijskom sustavu bez sustavne provjere otisaka prstiju. Države bi članice trebale osigurati da se to odstupanje primjenjuje samo kad su uvjeti za to odstupanje u cijelosti ispunjeni, pri čem trajanje i učestalost primjene takva odstupanja mora biti na najnižoj mogućoj razini na pojedinim graničnim prijelazima.

(9)

Stoga bi Uredbu (EZ) br. 562/2006 trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Budući da ciljeve ove Uredbe, tj. određivanje pravila koja važe za uporabu na vanjskim granicama, ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti države članice i da se ti ciljevi mogu bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prekoračuje okvir koji je potreban za ostvarenje tih ciljeva.

(11)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih u članku 6. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji i koji se odražavaju u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(12)

Za Island i Norvešku ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pristupanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4), koje pripadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma (5).

(13)

Za Švicarsku ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma koji je sklopljen između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje pripadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (7).

(14)

Za Lihtenštajn ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Protokola koji je potpisan između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje pripadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (9).

(15)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje i u Danskoj se ne primjenjuje. Kako se ova Odluka gradi na schengenskoj pravnoj stečevini u skladu s odredbama glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska u skladu s člankom 5. toga Protokola u roku šest mjeseci od donošenja ove Uredbe odlučuje o tome hoće li Uredbu prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(16)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (10). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(17)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (11). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(18)

Za Cipar ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(19)

Ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjena

Članak 7. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 562/2006 mijenja se kako slijedi:

1.

Iza točke (a) umeću se sljedeće točke:

„(aa)

ako je državljanin treće zemlje nositelj vize iz članka 5. stavka 1. točke (b), temeljita kontrola na ulazu uključuje i provjeru identiteta nositelja vize i vjerodostojnosti vize pretraživanjem podataka u Viznom informacijskom sustavu u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (12);

(ab)

iznimno kad:

i.

je promet takvih razmjera da vrijeme čekanja na graničnim prijelazima postane predugo;

ii.

su iscrpljena sva kadrovska, infrastrukturna i organizacijska sredstva i

iii.

na temelju ocjene ne postoji opasnost povezana s unutarnjom sigurnošću i nezakonitom imigracijom;

mogu se pretražiti podaci u Viznom informacijskom sustavu uporabom broja vizne naljepnice u svim slučajevima ili, nasumičnim odabirom, broj vizne naljepnice u vezi s provjerom otisaka prstiju.

Međutim, ako postoji sumnja o identitetu nositelja vize i/ili vjerodostojnosti vize, u svim se slučajevima obavlja sustavno pretraživanje podataka u Viznom informacijskom sustavu uporabom broja vizne naljepnice u vezi s provjerom otisaka prstiju.

Ovo se odstupanje može primijeniti samo na predmetnom graničnom prijelazu, pod uvjetom da su ispunjeni navedeni uvjeti;

(ac)

odluku da se pretražuju podaci u Viznom informacijskom sustavu u skladu s točkom (ab) donosi granični policajac po zapovjednoj dužnosti ili se odluka donosi na višoj razini.

Predmetna država članica o toj odluci odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju;

(ad)

svaka država članica jedanput godišnje podnosi Europskom parlamentu i Komisiji izvješće o primjeni točke (ab), koja sadrži broj državljana iz trećih zemalja koje su u Viznom informacijskom sustavu provjereni samo uporabom broja vizne naljepnice i o duljini čekanja iz točke (ab) podtočke i.;

(ae)

točke (ab) i (ac) primjenjuju se za razdoblje od najviše tri godine, koje započinje tri godine od početka funkcioniranja Viznog informacijskog sustava. Komisija prije završetka druge godine primjene točaka (ab) i (ac), podnosi Europskom parlamentu i Vijeću ocjenu njihove provedbe. Na temelju te ocjene Europski parlament i Vijeće mogu pozvati Komisiju da predloži odgovarajuće izmjene ove Uredbe.

2.

Sljedeća se rečenica dodaje na kraju točke (c) podtočke i.:

„takva provjera može obuhvatiti pretraživanje podataka u Viznom informacijskom sustavu u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 767/2008;”.

3.

Dodaje se sljedeća točka (d):

„(d)

za potrebe identifikacije bilo koje osobe koja ne ispunjava, ili više ne ispunjava, uvjete za ulazak, boravak ili boravište na državnom području država članica, može se upotrijebiti Vizni informacijski sustav u skladu s člankom 20. Uredbe (EZ) br. 767/2008.”

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od dvadesetog dana od datuma iz članka 48. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 767/2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. siječnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

A. VONDRA


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 2. rujna 2008. (nije još objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 27. studenoga 2008.

(2)  SL L 105, 13.4.2006., str. 1.

(3)  SL L 218, 13.8.2008., str. 60.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(6)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(7)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(8)  Dokument Vijeća 16462/06; dostupan na mrežnoj stranici http://register.consilium.europa.eu.

(9)  SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(10)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(11)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(12)  SL L 218, 13.8.2008., str. 60.”


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

206


32009D0377


L 117/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.05.2009.


ODLUKA KOMISIJE

od 5. svibnja 2009.

o donošenju provedbenih mjera za savjetodavni mehanizam i druge postupke iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u)

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2009) 2359)

(Vjerodostojni su samo tekstovi na bugarskom, češkom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku)

(2009/377/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (1), a posebno njezin članak 45. stavak 2. točku (e),

budući da:

(1)

Članak 16. Uredbe (EZ) br. 767/2008 predviđa pravila uporabe VIS-a za savjetovanje i zahtjeve za dokumentaciju. U provedbi članka 16. Uredbe o VIS-u trebalo bi donijeti mjere za određivanje pravila za razmjenu poruka poslanih u okviru infrastrukture VIS-a (specifikacije VIS Maila). Te se poruke ne bilježe u VIS-u a poslani osobni podaci rabe se isključivo za savjetovanje između središnjih viznih tijela i za konzularnu suradnju.

(2)

Podložno daljnjim mjerama donesenima do datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u o uključivanju tehničkih funkcionalnosti Schengenske savjetodavne mreže, specifikacije VIS Maila trebaju definirati četiri vrste poruka koje se mogu upotrijebiti od početka uporabe VIS-a do datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u. One bi trebale uključivati poruke koje se odnose na konzularnu suradnju (članak 16. stavak 3. Uredbe o VIS-u), poruke koje se odnose na prijenos zahtjevâ nadležnim viznim tijelima za prosljeđivanje preslika putnih isprava i drugih dokumenata priloženih zahtjevu te za prijenos elektroničkih kopija tih dokumenata (članak 16. stavak 3. Uredbe o VIS-u), poruke da su podaci obrađeni u VIS-u netočni ili da su podaci u VIS-u obrađivani u suprotnosti s odredbama Uredbe VIS-a (članak 24. stavak 2. Uredbe VIS-a) i poruke da je podnositelj zahtjeva stekao državljanstvo države članice (članak 25. stavak 2. Uredbe o VIS-u).

(3)

U skladu s člankom 5. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska je 13. listopada 2008. odlučila provesti Uredbu (EZ) br. 767/2008 u dansko pravo. Uredba (EZ) br. 767/2008 stoga je obvezujuća za Dansku u međunarodnom pravu. Danska je stoga u skladu s međunarodnim pravom obvezna provoditi ovu Odluku.

(4)

U skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske da sudjeluje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (2), Ujedinjena Kraljevina nije sudjelovala u donošenju Uredbe (EZ) br. 767/2008, nije njome vezana niti se ona na nju primjenjuje budući da predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine. Ova Odluka Komisije stoga nije naslovljena na Ujedinjenu Kraljevinu.

(5)

U skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske da sudjeluje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (3), Irska nije sudjelovala u donošenju Uredbe (EZ) br. 767/2008, nije njome vezana niti se ona na nju primjenjuje budući da predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine. Ova Odluka Komisije stoga nije naslovljena na Irsku.

(6)

Ova Odluka predstavlja akt koji se temelji na Schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na neki drugi način povezana u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. i članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.

(7)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (4), što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (5).

(8)

Što se tiče Švicarske, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma kojeg su potpisale Europska unija, Europska zajednica i Švicarska Konfederacija o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine, što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ čitane u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (6) o sklapanju tog Sporazuma u ime Europske zajednice.

(9)

Što se tiče Lihtenštajna, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine, što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ čitane u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ od 28. veljače 2008. o potpisivanju, u ime Europske zajednice i o privremenoj primjeni određenih odredaba Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (7).

(10)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 51. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i upotrebi druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (8),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Provedbene mjere za savjetodavni mehanizam i druge postupke iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 767/2008 za fazu od početka djelovanja VIS-a do datuma iz članka 46. Uredbe (EZ) br. 767/2008 određene su u Prilogu.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena Kraljevini Belgiji, Republici Bugarskoj, Češkoj Republici, Saveznoj Republici Njemačkoj, Republici Estoniji, Helenskoj Republici, Kraljevini Španjolskoj, Francuskoj Republici, Talijanskoj Republici, Republici Cipru, Republici Latviji, Republici Litvi, Velikom Vojvodstvu Luksemburgu, Republici Mađarskoj, Republici Malti, Kraljevini Nizozemskoj, Republici Austriji, Republici Poljskoj, Portugalskoj Republici, Rumunjskoj, Republici Sloveniji, Slovačkoj Republici, Republici Finskoj i Kraljevini Švedskoj.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. svibnja 2009.

Za Komisiju

Jacques BARROT

Potpredsjednik


(1)  SL L 218, 13.8.2008., str. 60.

(2)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(3)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(6)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(7)  SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(8)  SL L 381, 28.12.2006., str. 4.


PRILOG

1.   Uvod

Mehanizam za komunikaciju VIS Mail temelji se na članku 16. Uredbe (EZ) br. 767/2008 i omogućuje prijenos informacija među državama članicama putem infrastrukture Viznog informacijskog sustava (VIS).

Osobni podaci koji se prenose u okviru ovog mehanizma na temelju članka 16. Uredbe o VIS-u upotrebljavaju se isključivo za savjetovanje između središnjih viznih tijela i za konzularnu suradnju.

Razvoj mehanizama VIS Mail-a i VISION-a odvija se u fazama kako je prikazano u nastavku:

Image

Prije početka djelovanja VIS-a, VISION je jedina komunikacijska mreža za savjetovanja o vizama (1).

U fazi 1 od početka djelovanja VIS-a može se upotrebljavati mehanizam VIS Mail za prijenos sljedećih vrsta informacija:

poruka u vezi s konzularnom suradnjom,

zahtjeva za dokazne isprave,

poruka o netočnim podacima,

državljanstva države članice kojeg je stekao podnositelj zahtjeva.

Odredbe Uredbe o VIS-u o uporabi mehanizma VIS Mail za prijenos informacija o konzularnoj suradnji i zahtjevima za dokazne isprave (članak 16. stavak 3.), izmjenu podataka (članak 24. stavak 2.) i brisanje podataka unaprijed (članak 25. stavak 2.) primjenjuju se u fazi 1. Mehanizam VIS Mail, uključujući središnjeg posredovatelja i nacionalnih poslužitelja elektroničke pošte, mora biti uspostavljen u slučaju da ga barem jedna država članica namjerava upotrebljavati u fazi 1., kako bi se toj državi članici omogućilo slanje takvih poruka (2). Za vrijeme faze 1. djelovanja mehanizma VIS Mail usporedno se upotrebljava VISION.

U fazi 2, kada su sva mjesta za izdavanje schengenske vize povezana s VIS-om, mehanizam VIS Mail zamjenjuje Schengensku savjetodavnu mrežu od datuma određenog u skladu s člankom 46. Uredbe o VIS-u. Od tog se datuma sve vrste poruka razmjenjuju putem infrastrukture VIS-a pomoću mehanizma VIS Mail.

2.   Infrastruktura za razmjenu SMTP elektroničke pošte

U razmjeni SMTP elektroničke pošte koristi se infrastruktura VIS-a, koja uključuje nacionalna sučelja i mrežu sTESTA i temelji se na nacionalnim poslužiteljima za elektroničku poštu koji poruke razmjenjuju putem infrastrukture središnjeg posredovatelja elektroničke pošte.

Infrastruktura središnjeg posredovatelja SMTP elektroničke pošte razvija se i postavlja u mjestima središnje jedinice VIS-a i pomoćne središnje jedinice VIS-a. Upravljanje i praćenje posredovatelja elektroničke pošte, uključujući prijavljivanje na mrežu, osigurava upravljačko tijelo.

Infrastrukturu nacionalnog SMTP poslužitelja elektroničke pošte pripremaju države članice. Infrastruktura nacionalnih poslužitelja elektroničke pošte treba biti zaštićena od neovlaštenog pristupa porukama.

3.   Programska rješenja

Djelovanja mehanizma VIS Mail počinju u fazi 1 zajedno s razvojem poslovnih procesa, uzimajući u obzir tehničko rješenje VISION-a kako bi se osigurao neometan prijelaz između faze 1 i faze 2 kada VIS Mail zamjenjuje VISION.

Tehničke specifikacije s opisom funkcionalnosti mehanizma VIS Mail ne dovode u pitanje pravne vidove konzularne suradnje i viznih postupaka.


(1)  Ova se mreža upotrebljava za savjetovanja među državama članicama, uključujući zastupanje i za razmjenu informacija o izdavanju viza s ograničenom teritorijalnom valjanošću (VLTV).

(2)  Činjenica da se može upotrijebiti mehanizam VIS Maila odnosi se na neobveznu uporabu samog mehanizma a ne na njegovu raspoloživost, koja je onda obvezna.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

211


32009D0371


L 121/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.04.2009.


ODLUKA VIJEĆA

od 6. travnja 2009.

o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol)

(2009/371/PUP)

VIJEĆE EUROSPKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, posebno njegov članak 30. stavak 1. točku (b), članak 30. stavak 2. i članak 34. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Osnivanje Europskog policijskog ureda (Europola) dogovoreno je u Ugovoru o Europskoj uniji od 7. veljače 1992. te je uređeno Konvencijom temeljenom na članku K.3 Ugovora o Europskoj uniji, o osnivanju Europskog policijskog ureda (Konvencija o Europolu) (2).

(2)

Konvencija o Europolu je bila više puta izmijenjena i dopunjena trima protokolima koji su stupili na snagu nakon dugotrajnog postupka ratifikacije. U skladu s tim, zamjena Konvencije odlukom olakšava daljnje moguće izmjene.

(3)

Pojednostavnjenje i poboljšanje pravnog okvira Europola djelomično se može postići osnivanjem Europola kao subjekta Unije, koje se financira iz glavnog proračuna Europske unije u skladu s naknadnom primjenom općih pravila i postupaka.

(4)

Posljednji pravni instrumenti o osnivanju sličnih tijela Unije u područjima iz glave VI. Ugovora o Europskoj uniji (Odluka Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (3) i Odluka 2005/681/PUP od 20. rujna 2005. o osnivanju Europske policijske akademije (CEPOL) (4) imaju oblik odluka Vijeća, obzirom da su takve odluke prilagodljivije promijenjenim okolnostima i novim političkim prioritetima.

(5)

Osnivanjem Europola kao subjekta Unije, koji se financira iz glavnog proračuna Europske unije, povećava se uloga Europskog parlamenta u nadzoru Europola uključivanjem Europskog parlamenta u donošenje tog proračuna, uključujući plan osnivanja i postupak davanja razrješnice.

(6)

Čineći Europol podložnim općim pravilima i postupcima koji se primjenjuju na slične subjekte Unije, osigurava se pojednostavnjenje administrativnih pojedinosti, čime se omogućuje Europolu da više svojih resursa posveti svojim temeljnim zadaćama.

(7)

Dalje pojednostavnjenje i unaprjeđenje djelovanja Europola može se postići mjerama namijenjenim proširenju mogućnosti za Europolovu pomoć i potporu nadležnih tijelima izvršavanja zakona država članica, a da se pri tome osoblju Europola ne dodjeljuju izvršne ovlasti.

(8)

Jedno takvo unapređenje je omogućavanje Europolu da može pomoći nadležnim tijelima država članica u suzbijanju posebnih oblika kriminala, bez sadašnjeg ograničenja po kojem moraju činjenične naznake o uključenosti organizirane kriminalne strukture.

(9)

Treba poticati osnivanje zajedničkih istražnih timova i važno je da u njima sudjeluje osoblje Europola. Kako bi se omogućilo takvo sudjelovanje u svim državama članicama, potrebno je postojanje jamstva da osoblje Europola ne ostvaruju pravo na imunitet za vrijeme sudjelovanja u svojstvu podrške u zajedničkim istražnim timovima. To će biti moguće nakon donošenja uredbe s takvim ciljem na temelju članka 16. Protokola o privilegijama i imunitetima Europskih zajednica.

(10)

Nacionalne jedinice Europola trebale bi imati izravni pristup svim podacima u Europskom informacijskom sustavu, kako bi se izbjegli nepotrebni postupci.

(11)

Za postizanje svojih ciljeva, Europol obrađuje osobne podatke automatski ili posložene u ručno vođene zbirke. U skladu s tim potrebno je poduzeti potrebne mjere za osiguranje razine zaštite podataka koja odgovara barem onoj razini koja proizlazi iz primjene načela Konvencije Vijeća Europe za zaštitu pojedinaca u pogledu automatske obrade osobnih podataka, potpisane u Strasbourgu 28. siječnja 1981., zajedno s njezinim naknadnim izmjenama, kada te izmjene stupe na snagu između država članica.

(12)

Na prijenos osobnih podataka od država članica Europolu primjenjuje se Okvirna odluka Vijeća o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Okvirna odluka neće imati utjecaja na Mjerodavni skup odredaba o zaštiti podataka u ovoj Odluci te bi ova Odluka trebala sadržavati posebne odredbe o zaštiti osnovnih podataka kojima se uređuju ova pitanja na detaljniji način zbog posebne prirode, zadataka i nadležnosti Europola.

(13)

Potreban je ovlašteni službenik za zaštitu podataka koji treba na nezavisan način osiguravati zakonitost obrade podataka i usklađenost s odredbama ove Odluke o obradi osobnih podataka, uključujući obradu osobnih podataka o osoblju Europola koji su zaštićeni u skladu s člankom 24. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (5).

(14)

Europolove postojeće mogućnosti za uspostavljanje i upravljanje sustavima za obradu informacija radi podupiranja njegovih zadataka bi trebalo proširiti. Takve dodatne sustave za obradu informacija bi trebalo uspostaviti i njih održavati u skladu s općim načelima zaštite podataka iz Konvencije Vijeća Europe za zaštitu pojedinaca u pogledu automatske obrade osobnih podataka od 28. siječnja 1981., te Preporukom br. R (87) 15 Odbora ministara Vijeća Europe od 17. rujna 1987., na temelju odluka upravnog odbora koje potvrđuje Vijeće.

(15)

Ova Odluka omogućuje uvažavanje načela pristupa javnosti službenim dokumentima.

(16)

Europol bi trebao pri ispunjavanju svojih zadataka surađivati s europskim institucijama, tijelima, uredima i agencijama, uključujući Eurojust, osiguravajući odgovarajuću razinu zaštite podataka.

(17)

Europolu bi trebalo omogućiti sklapanje sporazuma i radnih dogovora s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije ili Zajednice radi povećanja uzajamne učinkovitosti u suzbijanju teških oblika kriminala u nadležnosti obiju strana, te sprečavanja dupliciranja poslova.

(18)

Mogućnosti Europola za suradnju s trećim zemljama i organizacijama trebalo bi racionalizirati s ciljem osiguranja usklađenosti s općom politikom Unije na tom području te novim odredbama o načinu na koji se u budućnosti takva suradnja treba odvijati.

(19)

Vođenje Europola bi trebalo poboljšati pojednostavnjenim postupcima, općenitijim opisima zadaća upravnog odbora te uvođenjem općeg pravila da bi se sve odluke trebale donositi dvotrećinskom većinom.

(20)

Također je poželjno predvidjeti pojačani nadzor Europskog parlamenta nad Europolom kako bi se osiguralo da Europol ostane u potpunosti odgovorna i transparentna organizacija, pri čemu se treba uzeti u obzir potreba za zaštitom tajnosti operativnih informacija.

(21)

Sudski nadzor nad Europolom će se provoditi u skladu s člankom 35. Ugovora o Europskoj uniji.

(22)

Kako bi se Europolu omogućilo da nastavi izvršavati svoje zadaće najbolje što može, potrebno je utvrditi pažljivo izrađene prijelazne mjere.

(23)

S obzirom na to da cilj ove Odluke, osnivanje subjekta, odgovornog za suradnju na području izvršavanja zakona na razini Unije, ne može biti u dovoljnoj mjeri ostvaren od strane država članica, može zbog opsega i učinaka djelovanja biti bolje ostvaren na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom razmjernosti iz članka 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tog cilja.

(24)

Ova Odluka poštuje temeljna prava i uvažava načela priznata posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima,

ODLUČILO JE SLJEDEĆE:

GLAVA I.

OSNIVANJE I ZADAĆE

Članak 1.

Osnivanje

1.   Ova Oduka zamjenjuje odredbe Konvencije temeljene na članku K.3 Ugovora o Europskoj uniji o osnivanju Europskog policijskog ureda (Konvencija o Europolu).

Sjedište Europola je u Hagu, Nizozemska.

2.   Europol iz ove Odluke smatra se pravnim sljednikom Europola koji je osnovan Konvencijom o Europolu.

3.   Europol se u svakoj državi članici povezuje s jednom nacionalnom jedinicom, koja se osniva ili imenuje u skladu s člankom 8.

Članak 2.

Pravna sposobnost

1.   Europol je pravna osoba.

2.   Europol u svakoj državi članici uživa najširu pravnu i poslovnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama prema pravu države članice. Europol može, posebno, stjecati i raspolagati pokretnom i nepokretnom imovinom te može biti stranka u sudskim postupcima.

3.   Europol je ovlašten s Kraljevinom Nizozemskom zaključiti sporazum o sjedištu.

Članak 3.

Cilj

Cilj Europola je podupirati i jačati djelovanje nadležnih tijela država članica i njihovu međusobnu suradnju u sprečavanju i suzbijanju organiziranog kriminala, terorizma i drugih oblika teških oblika kriminala koji zahvaćaju dvije ili više država članica.

Za potrebe ove Odluke „nadležna tijela” znači sva javna tijela koja postoje u državama članicama i koja su prema nacionalnom zakonodavstvu nadležna za sprečavanje i suzbijanje kaznenih djela.

Članak 4.

Nadležnost

1.   Nadležnost Europola obuhvaća organizirani kriminal, terorizam i druge oblike teškog kriminala, koji su navedeni u Prilogu, a koji zahvaćaju dvije ili više država članica na takav način da se zbog opsega, važnosti i posljedica kaznenih djela traži zajednički pristup država članica.

2.   Vijeće na preporuku upravnog odbora utvrđuje svoje prioritete za Europol i pri tome uzima u obzir strateške analize i procjene opasnosti koje je izradio Europol.

3.   Nadležnost Europola također obuhvaća povezana kaznena djela. Sljedeća kaznena djela smatraju se povezanim kaznenim djelima:

(a)

kaznena djela počinjena s ciljem stjecanja sredstava za počinjenje djela u nadležnosti Europola;

(b)

kaznena djela počinjena radi omogućavanja ili izvršavanja djela u nadležnosti Europola;

(c)

kaznena djela počinjena radi osiguranja da djela u nadležnosti Europola ostanu nekažnjene.

Članak 5.

Zadaće

1.   Temeljne zadaće Europola su:

(a)

prikupljanje, pohranjivanje, obrada, analiza i razmjena informacija i obavještajnih podataka;

(b)

obavješćivanje nadležnih tijela država članica bez odgode preko nacionalnih jedinica iz članka 8. o informacijama koje se odnose na njih i o svim utvrđenim vezama između kaznenih djela;

(c)

pomaganje istraga u državama članicama, posebno prosljeđivanjem svih važnih informacija nacionalnim jedinicama;

(d)

pozivanje nadležnih tijela predmetnih država članica da pokrenu, vode ili koordiniraju istrage te, u posebnim slučajevima, predlaganje osnivanja zajedničkih istražnih timova;

(e)

dostaviti obavještajne podatke i analitičku potporu državama članicama u vezi s većim međunarodnim događajima;

(f)

pripremiti procjene opasnosti, strateške analize i izvještaje o općem stanju u vezi svojih ciljeva, uključujući procjenu opasnosti od organiziranog kriminala.

2.   Zadaci iz stavka 1. uključuju pružanje potpore državama članicama u njihovim zadacima prikupljanja i analiziranja informacije s Interneta s ciljem pomaganja u prepoznavanju kriminalnih aktivnosti koje omogućuje korištenje Interneta ili koje se putem njega vrše.

3.   Dodatne zadaće Europola su:

(a)

razvijanje stručnog znanja nadležnih tijela u državama članicama o istražnim postupcima i njihovo savjetovanje u vezi istraga;

(b)

pružanje strateških obavještajnih podataka radi pomaganja i promicanja učinkovite uporabe sredstava koja su na raspolaganju za operativne aktivnosti na nacionalnoj razini i razini Zajednice, te podupiranje takvih aktivnosti.

4.   Osim navedenog, Europol može u kontekstu ciljeva iz članka 3. te u skladu s financijskim sredstvima i brojem zaposlenih koji mu stoje na raspolaganju, u okviru ograničenja koja je postavio upravni odbor, pomagati državama članicama podrškom, savjetima i istraživanjem na sljedećim područjima:

(a)

osposobljavanju članova njihovih nadležnih tijela, po potrebi, suradnjom s Europskom policijskom akademijom;

(b)

organizaciji i opremanju tih tijela olakšavanjem nabave tehničke potpore između država članica;

(c)

metodama sprečavanja kaznenih djela;

(d)

tehničkim i forenzičkim metodama i analizi te istražnim postupcima.

5.   Europol također djeluje kao središnji ured za suzbijanje krivotvorenja eura u skladu s Odlukom Vijeća 2005/511/PUP od 12. srpnja 2005. o zaštiti eura od krivotvorenja, određivanjem Europola kao središnjeg ureda za suzbijanje krivotvorenja (6). Europol također može poticati koordiniranje poduzetih mjera nadležnih tijela država članica u borbi protiv krivotvorenja eura ili u kontekstu zajedničkih istražnih timova, po potrebi povezivanjem sa subjektima Unije i tijelima trećih zemalja. Na zahtjev, Europol može financijski podupirati istrage krivotvorenja eura.

Članak 6.

Sudjelovanje u zajedničkim istražnim timovima

1.   Osoblje Europola može sudjelovati u svojstvu podrške u zajedničkim istražnim timovima, uključujući one timove koji su osnovani u skladu s člankom 1. Okvirne odluke Vijeća 2002/465/PUP od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima (7), u skladu s člankom 13. Konvencije od 29. svibnja 2000. o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (8), ili u skladu s člankom 24. Konvencije od 18. prosinca 1997. o uzajamnoj pomoći i suradnji između carinskih uprava (9), u mjeri u kojoj ti timovi istražuju kaznena djela za koja je nadležan Europol u skladu s člankom 4. ove Odluke.

Osoblje Europola može, u okviru ograničenja zakonodavstva država članica u kojima djeluju zajednički istražni timovi i u skladu s dogovorima iz stavka 2., pomagati u svim aktivnostima i razmjeni informacija sa svim članovima zajedničkih istražnih timova u skladu s člankom 4. Ne sudjeluju u poduzimanju prisilnih mjera.

2.   Administrativna provedba sudjelovanja osoblja Europola u zajedničkom istražnom timu utvrđuje se sporazumom između ravnatelja i nadležnih tijela država članica koje sudjeluju u zajedničkom istražnom timu, uz uključivanje nacionalnih jedinica. Pravila koja uređuju takve dogovore utvrđuje upravni odbor.

3.   Pravilima iz stavka 2. utvrđuju se uvjeti prema kojima se osoblje Europola stavlja na raspolaganje zajedničkom istražnom timu.

4.   Osoblje Europola se u skladu s dogovorom iz stavka 2. može izravno povezivati s članovima zajedničkog istražnog tima i davati članovima i upućenim članovima zajedničkog istražnog tima, u skladu s ovom Odlukom, informacije iz svih komponenata sustava obrade informacija iz članka 10. U slučaju takvog neposrednog povezivanja, Europol je dužan u isto vrijeme obavijestiti nacionalne jedinice država članica koje su zastupljene u timu, kao i one države članice koje o tome daju informacije.

5.   Informacije koje član osoblja Europola dobije tijekom sudjelovanja u zajedničkom istražnom timu, može uz pristanak i pod odgovornošću države članice koja je informacije dostavila uključiti u svaku komponentu sustava za obradu informacija iz članka 10., pod uvjetima utvrđenima ovom Odlukom.

6.   Tijekom djelovanja zajedničkog istražnog tima, na osoblje Europola, u odnosu na kaznena djela koja su počinjena protiv njih ili koja su oni počinili, primjenjuje se ono nacionalno zakonodavstvo države članice u kojoj se djelovanje provodi i koje se primjenjuje na osobe sa sličnim funkcijama.

Članak 7.

Zahtjevi Europola za pokretanje kaznenih istraga

1.   Države članice rješavaju sve zahtjeve Europola za pokretanje, vođenje ili koordinaciju istraga u specifičnim slučajevima, te takve zahtjeve pomno razmatraju. Države članice obavješćuju Europol hoće li zatražena istraga biti pokrenuta.

2.   Europol prije podnošenja zahtjeva za pokretanje kaznene istrage o tome obavješćuje Eurojust.

3.   Ako nadležna tijela države članice odluče ne postupiti u skladu sa zahtjevom Europola, obavješćuju Europol o svojoj odluci i njenim razlozima, osim ako nisu u mogućnosti navesti razloge jer:

(a)

bi to štetilo temeljnim interesima državne sigurnosti; ili

(b)

bi to ugrožavalo uspjeh istraga koje su u tijeku ili sigurnost pojedinaca.

4.   Odgovori na zahtjeve Europola za pokretanje, vođenje ili koordinaciju istraga u specifičnim slučajevima te obavješćivanje Europola o rezultatima istraga prosljeđuju se nadležnim tijelima država članica u skladu s pravilima utvrđenima ovom Odlukom i mjerodavnim nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 8.

Nacionalne jedinice

1.   Svaka država članica osniva ili imenuje nacionalne jedinice nadležne za provođenje zadataka iz ovog članka. Svaka država imenuje dužnosnika za voditelja nacionalne jedinice.

2.   Nacionalna jedinica je jedino tijelo za vezu između Europola i nadležnih tijela država članica. Države članice, međutim, mogu dozvoliti izravne kontakte između određenih nadležnih tijela i Europola u skladu s uvjetima koje utvrdi predmetna država članica, uključujući prethodno uključivanje nacionalne jedinice.

Nacionalna jedinica od Europola istodobno zaprima sve informacije koje su razmijenjene tijekom izravnih kontakata između Europola i određenih nadležnih tijela. Odnosi između nacionalne jedinice i nadležnih tijela uređuju se nacionalnim zakonodavstvom, te posebno, odgovarajućim nacionalnim ustavnim odredbama.

3.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za osiguranje sposobnosti njihovih nacionalnih jedinica za obavljanje njihovih zadaća, a posebno da imaju pristup odgovarajućim nacionalnim podacima.

4.   Nacionalne jedinice su dužne:

(a)

dostaviti Europolu na vlastitu inicijativu informacije i obavještajne podatke potrebne za izvršenje zadaća Europola;

(b)

odgovoriti na zahtjev Europola za informacije, obavještajne podatke i savjete;

(c)

ažurirati informacije i obavještajne podatke;

(d)

za nadležna tijela provjeravati informacije i obavještajne podatke u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i prosljeđivati im te materijale;

(e)

podnositi zahtjeve za savjetima, informacijama, obavještajnim podacima i analizama Europolu;

(f)

dostavljati Europolu informacije za pohranjivanje u njegovim bazama podataka;

(g)

osigurati usklađenost sa zakonom pri svakoj razmjeni informacija između njih i Europola.

5.   Ne dovodeći u pitanje ispunjavanje obveza koje države članice imaju u odnosu na održavanje javnog reda i mira te zaštitu unutarnje sigurnosti, nacionalna jedinica nije dužna ni u kojem slučaju dostavljati informacije ili obavještajne podatke, ako bi to:

(a)

štetilo temeljnim interesima državne sigurnosti;

(b)

ugrožavalo uspjeh istraga u tijeku ili sigurnost pojedinaca; ili

(c)

otkrilo informacije u vezi organizacija ili posebne obavještajne aktivnosti na području državne sigurnosti.

6.   Troškove nacionalnih jedinica za komunikaciju nastale u komunikaciji s Europolom snose države članice, te se osim troškova povezivanja ne naplaćuju Europolu.

7.   Voditelji nacionalnih jedinica redovito se sastaju kako bi pomagali Europolu u operativnim pitanjima, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev upravnog odbora ili ravnatelja, a posebno da bi:

(a)

razmatrali i razrađivali prijedloge za unaprjeđenje operativne učinkovitosti Europola i poticali predanost država članica;

(b)

ocjenjivali izvješća i analize koje priprema Europol u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (f) te razvijali mjere kako bi pomogli provesti svoja saznanja;

(c)

pružali podršku osnivanju zajedničkih istražnih timova u koje je uključen Europol u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (d) i člankom 6.

Članak 9.

Časnici za vezu

1.   Svaka nacionalna jedinica raspoređuje najmanje jednog časnika za vezu u Europol. Osim ako nije drukčije određeno u ovoj Odluci, na časnike za vezu primjenjuje se nacionalno zakonodavstvo države članice koja ga upućuje.

2.   Časnici za vezu čine nacionalni ured za vezu pri Europolu, a naredbe primaju od svojih nacionalnih jedinica da predstavljaju njihove interese u okviru Europola u skladu s nacionalnim pravom države članice koja ih je uputila te odredbama koje se primjenjuju na administraciju Europola.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 4. i 5., časnici za vezu su dužni:

(a)

pružiti Europolu informacije iz nacionalnih jedinica;

(b)

proslijediti informacije od Europola nacionalnim jedinicama;

(c)

surađivati s osobljem Europola pružajući im informacije i dajući im savjete; te

(d)

pomagati u razmjeni informacija iz svojih nacionalnih jedinica s časnicima za vezu drugih država članica u okviru njihovih nadležnosti u skladu s nacionalnim pravom. Takva bilateralna razmjena može također obuhvaćati kaznena djela izvan nadležnosti Europola, u mjeri u kojoj je to dozvoljeno nacionalnim pravom.

4.   Članak 35. primjenjuje se na mutatis mutandis na aktivnosti časnika za vezu.

5.   Prava i obveze časnika za vezu u odnosu na Europol utvrđuje upravni odbor.

6.   Časnici za vezu uživaju privilegije i imunitete potrebne za obavljanje njihovih zadataka u skladu s člankom 51. stavkom 2.

7.   Europol osigurava da su časnici za vezu u potpunosti informirani o i povezani sa svim njegovim aktivnostima, u mjeri u kojoj je to spojivo s njihovim položajem.

8.   Europol osigurava državama članicama potrebne prostorije besplatno u zgradi Europola i odgovarajuću podršku za obavljanje aktivnosti časnika za vezu. Sve druge troškove koji nastanu u vezi s upućivanjem časnika za vezu snosi država članica koja ga šalje, uključujući troškove opreme za časnike za vezu, osim ako upravni odbor prilikom izrade proračuna Europola ne preporuči drukčije u pojedinim slučajevima.

GLAVA II

SUSTAVI ZA OBRADU INFORMACIJA

Članak 10.

Obrada informacija

1.   U mjeri u kojoj je potrebno za postizanje njegovih ciljeva, Europol obrađuje informacije i obavještajne podatke, uključujući osobne podatke u skladu s ovom Odlukom. Europol uspostavlja i održava informacijski sustav Europola iz članka 11. i analitičke radne datoteke iz članka 14. Europol također može uspostaviti i održavati druge sustave za obradu osobnih podataka uspostavljene u skladu sa stavkom 2. i 3. ovog članka.

2.   Upravni odbor na prijedlog ravnatelja te nakon uzimanja u obzir ponuđenih mogućnosti od strane postojećih sustava obrade informacija Europola, te nakon savjetovanja sa Zajedničkim nadzornim tijelom, odlučuje o uspostavi sustava obrade osobnih podataka. Odluka upravnog odbora dostavlja se Vijeću na odobravanje.

3.   U odluci upravnog odbora iz stavka 2. utvrđuju se uvjeti i ograničenja prema kojima Europol može ustanoviti novi sustav obrade osobnih podataka. Odlukom upravnog odbora može se dozvoliti obrada osobnih podataka u vezi kategorija osoba iz članka 14. stavka 1., ali ne i obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obradu podataka u vezi zdravlja ili spolnog života. Upravni odbor osigurava da su mjere i načela iz članaka 18., 19., 20., 27., 29. i 35. valjano provedene. Osobito, u odluci upravnog odbora utvrđuje se svrha novog sustava, pristup i korištenje podataka, kao i rokove u za pohranu te brisanje podataka.

4.   Europol može obrađivati podatke u svrhu određivanja jesu li ti podaci važni za njegove zadaće i mogu li biti uključeni u informacijski sustav Europola iz članka 11., analitičke radne datoteke iz članka 14. ili duge sustave obrade osobnih podataka ustanovljene u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka. Upravni odbor, na prijedlog ravnatelja te nakon savjetovanja sa Zajedničkim nadzornim tijelom, utvrđuje uvjete za obradu takvih podataka, posebno u odnosu na pristup i korištenje podataka, kao i rokove za pohranu i brisanje podataka koji ne bi trebali biti duži od šest mjeseci, uzimajući u obzir načela iz članka 27. Odluka upravnog odbora dostavlja se Vijeću na odobravanje.

Članak 11.

Informacijski sustav Europola

1.   Europol održava informacijski sustav Europola.

2.   Europol osigurava usklađenost s odredbama ove Odluke kojima se uređuje djelovanje informacijskog sustava Europola. On je odgovaran za ispravan rad informacijskog sustava Europola u tehničkom i operativnom pogledu, te posebno poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da su mjere iz članaka 20., 29., 31. i 35. o informacijskom sustavu Europola valjano provedene.

3.   Nacionalna jedinica svake države članice odgovorna je za komunikaciju s informacijskim sustavom Europola. Posebno je odgovorna za sigurnosne mjere iz članka 35. u odnosu na opremu za obradu podataka koja se koristi na državnom području pojedine države članice, radi preispitivanja iz članka 20. te, u mjeri u kojoj je to propisano zakonima i drugim propisima te postupcima te države članice, za valjanu provedbu ove Odluke u drugom pogledu.

Članak 12.

Sadržaj informacijskog sustava Europola

1.   Informacijski sustav Europola može se koristiti za obradu samo onih podataka potrebnih za obavljanje zadataka Europola. Uneseni podaci se odnose na:

(a)

osobe koje u skladu s nacionalnim pravom predmetne države članice osumnjičene da su počinile ili sudjelovale u počinjenju kaznenog djela za koje je Europol nadležan ili koje su osuđene za takvo djelo;

(b)

osobe u pogledu kojih prema nacionalnom pravu konkretne države članice postoje činjenične naznake ili osnove sumnje da su počinile kaznena djela za koje je Europol nadležan.

2.   Podaci o osobama iz stavka 1. mogu uključivati samo sljedeće elemente:

(a)

prezime, djevojačko prezime, imena i sve nadimke ili lažna imena;

(b)

datum i mjesto rođenja;

(c)

državljanstvo;

(d)

spol;

(e)

boravište, zanimanje i mjesto u kojem se zadržava predmetna osoba;

(f)

broj socijalnog osiguranja, vozačke dozvole, osobne isprave i podatke iz putne isprave; te

(g)

ako je potrebno, druge značajke koje mogu pomoći utvrđivanju identiteta, uključujući posebne stvarne fizičke značajke koje nisu podložne promjenama, kao što su daktiloskopski podaci i profil DNA (na temelju nekodirajućeg dijela DNA).

3.   Osim podataka iz stavka 2., informacijski sustav Europola također se može koristi za obradu sljedećih elemenata u vezi osoba iz stavka 1.:

(a)

kaznena djela, pretpostavljena kaznena djela, kada, gdje i kako su (navodno) počinjena;

(b)

sredstva koja su se koristila ili su se mogla koristiti za počinjenje kaznenih djela uključujući informacije o pravnim osobama;

(c)

odjele koji se bave slučajem i njihove brojeve predmeta;

(d)

sumnja u članstvo u kriminalnoj organizaciji;

(e)

osuđujuće presude, kada se odnose na kaznena djela iz nadležnosti Europola;

(f)

stranku koja je unijela podatke.

Te podatke je moguće unositi i kada još ne sadrže bilo kakva upućivanja na osobe. Kada Europol sam unosi podatke, kao i kada daje broj predmeta, on također navodi izvor podataka.

4.   Dodatne informacije o osobama iz stavka 1. koje ima Europol ili nacionalne jedinice mogu se na zahtjev dostaviti svakoj nacionalnoj jedinici ili Europolu. Nacionalne jedinice postupaju u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

Ako se dodatne informacije odnose na jedno ili više povezanih kaznenih djela kako je određeno u članku 4. stavku 3., podaci pohranjeni u informacijskom sustavu Europola u skladu s tim se označuju kako bi se omogućilo nacionalnim jedinicama i Europolu da razmjenjuju informacije o povezanim kaznenim djelima.

5.   Ako bi postupci protiv predmetnih osoba bili pravomoćno obustavljeni ili ako je ta osoba pravomoćno oslobođena optužbe, podaci koji se odnose na predmet u kojem je bilo koja od ovih odluka bila donesena, brišu se.

Članak 13.

Korištenje informacijskog sustava Europola

1.   Nacionalne jedinice, časnici za vezu, ravnatelj, zamjenici ravnatelja i odgovarajuće ovlašteno osoblje Europola imaju pravo unosa podataka u informacijski sustav Europola i dobivanja tih podataka iz njega. Podatke može dobiti Europol, ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća u konkretnom slučaju. Nacionalne jedinice i časnici za vezu podatke dobivaju u skladu sa zakonima i drugim propisima i postupcima stranke koja ima pravo pristupa podacima, podložno dodatnim odredbama određenima ovom Odlukom.

2.   Samo stranka koja je unijela podatke može ih mijenjati, ispravljati ili brisati. Kada druga stranka opravdano posumnja da podaci iz članka 12. stavka 2. nisu ispravni ili ih želi dopuniti, ona bez odgode obavješćuje stranku koja ih je unijela. Stranka je unijela podatke razmatra te informacije bez odgode te,ako je potrebno, mijenja, dopunjava, ispravlja ili briše podatke bez odgode.

3.   Kada sustav sadrži podatke iz članka 12. stavka 3. u vezi neke osobe, bilo koja stranka može unijeti dodatke podatke, kako je navedeno u toj odredbi. Kada su uneseni podaci očigledno suprotni, predmetne stranke međusobno se savjetuju i postižu sporazum.

4.   Ako stranka namjerava u potpunosti izbrisati podatke iz članka 12. stavka 2. koje je unijela u vezi neke osobe, te ako su druge stranke pohranile podatke u skladu s člankom 12. stavkom 3. u odnosu na istu osobu, odgovornost u smislu zakonodavstva o zaštiti podataka u skladu s člankom 29. stavkom 1., te pravo mijenjanja, dodavanja, ispravljanja i brisanja tih podataka u skladu s člankom 12. stavkom 2., prenosi se na stranku koja je iduća unosila podatke iz članka 12. stavka 3. o toj osobi. Stranka koja namjerava brisati podatke, dužna je o svojoj namjeri obavijestiti stranku na koju je prenesena odgovornost za zaštitu podataka.

5.   Odgovornost za dopuštenje uzimanja iz i unošenja u te izmjena unutar informacijskog sustava Europola ima osoba koja uzima, unosi ili mijenja podatke. Mora biti moguće identificirati tu osobu. Razmjena informacija između nacionalnih jedinica i nadležnih tijela država članica uređuje se nacionalnim pravom.

6.   Uz nacionalne jedinice i osobe iz stavka 1., nadležna tijela određena za tu svrhu od strane država članica također mogu također pretraživati informacijski sustav Europola. Međutim, rezultat pretraživanja označava samo da li je zatraženi podatak dostupan u informacijskom sustavu Europola. Dodatne se informacije nakon toga mogu dobiti preko nacionalnih jedinica.

7.   Informacije o nadležnim tijelima imenovanim u skladu sa stavkom 6., uključujući naknadne promjene, prosljeđuju se Glavnom tajništvu Vijeća koje objavljuje te informacije u Službenom listu Europske unije.

Članak 14.

Analitičke radne datoteke

1.   Ako je potrebno za izvršavanje njegovih zadaća, Europol može pohranjivati, mijenjati, te koristiti podatke o kaznenim djelima u analitičkim radnim datotekama za koje je nadležan, uključujući podatke o povezanim kaznenim djelima iz članka 4. stavka 3. Analitičke radne datoteke mogu sadržavati podatke o sljedećim kategorijama osoba:

(a)

osobama iz članka 12. stavka 1.;

(b)

osobama koje mogu biti pozvane da svjedoče u istragama u vezi kaznenih djela koja se obrađuju ili u naknadnom kaznenom postupku;

(c)

osobama koje su žrtve nekog od kaznenih djela koja se obrađuju ili za koje na temelju nekih činjenica postoji razlog da se smatra da bi mogle biti žrtve takvih djela;

(d)

kontaktima i suradnicima; te

(e)

osobama koje mogu pružiti informacije o kaznenim djelima koja se obrađuju.

Obrada osobnih podataka kojom se otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada podataka o zdravlju ili spolnom životu nije dozvoljena, osim ako nije nužno potrebna za konkretni predmet te ako ti podaci dopunjuju druge osobne podatke koji su već unijeti u datoteku. Odabir određene skupine ili osoba samo na temelju spomenutih osjetljivih podataka, suprotno navedenim pravilima u odnosu na svrhu, zabranjuje se.

Vijeće kvalificiranom većinom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donosi provedbena pravila za analitičke radne datoteke koje je pripremio upravni odbor po dobivenom mišljenju zajedničkog nadzornog tijela, koja sadrže dodatne podatke, posebno u odnosu na kategorije osobnih podataka iz ovog članka, te u odnosu na sigurnost predmetnih podataka i unutarnji nadzor njihova korištenja.

2.   Analitičke radne datoteke otvaraju se u svrhu analiza određenih kao prikupljanje, obrada ili korištenje podataka s ciljem pomaganja kaznenih istraga. Za svaki analitički projekt osniva se analitička skupina u kojoj blisko surađuju sljedeći sudionici:

(a)

analitičari i drugo osoblje Europola koje odredi ravnatelj;

(b)

časnici za vezu i/ili stručnjaci država članica koji dostavljaju informacije ili na koje se odnose analize u smislu stavka 4.

Samo su analitičari ovlašteni unositi podatke u predmetnu datoteku i mijenjati te podatke. Svi sudionici u analitičkoj skupini mogu uzimati podatke iz te datoteke.

3.   Na zahtjev Europola ili na vlastitu inicijativu, nacionalne jedinice, podložno članku 8. stavku 5. dostavljaju Europolu sve informacije koje on može zatražiti u svrhu posebnih analitičkih radnih datoteka. Države članice dostavljaju te podatke samo kada je njihova obrada za potrebe sprečavanja, analize ili suzbijanja kaznenih djela također dozvoljena njihovim nacionalnim pravom. Ovisno o stupnju hitnosti, podaci određenih nadležnih tijela mogu se izravno usmjeriti u analitičku radnu datoteku u skladu s člankom 8. stavkom 2.

4.   Ako je analiza općeg i strateškog tipa, sve se države članice preko časnika za vezu i/ili stručnjaka trebaju u potpunosti upoznati s njihovim rezultatima, posebno putem dostave izvješća koje sastavlja Europol.

Ako analiza obrađuje pojedinačne slučajeve koji se ne odnose na sve države članice, te imaju operativni cilj, predstavnici sljedećih država članica sudjeluju u njima:

(a)

države članice od kojih potječu informacije koje su povod za odluku da se otvori analitička radna datoteka ili one države kojih se izravno tiče ta informacija, te države članice koje su naknadno pozvane u analitičku skupinu da sudjeluju u analizi jer se u međuvremenu i na njih odnose te informacije;

(b)

države članice koje iz indeksnog sustava iz članka 15. saznaju da trebaju biti obaviještene i ostvaruju tu potrebu o obaviještenosti prema uvjetima iz stavka 5. ovog članka.

5.   Ovlašteni časnici za vezu mogu se pozivati na potrebu da budu obaviješteni. Svaka država određuje i ovlašćuje ograničeni broj takvih časnika za vezu.

Časnik za vezu poziva se na potrebu da bude obaviješten, u skladu s točkom (b) drugog podstavka stavka 4. putem pisane obrazložene izjave koju je odobrilo tijelo koje mu je nadređeno u njegovoj državi članici i dostavlja je svim sudionicima analize. Nakon toga ga se automatski pridružuje analizi koja je u tijeku.

Ako je u okviru analitičke skupine uložen prigovor, automatsko se pridruživanje odgađa do okončanja postupka mirenja koji se sastoji od sljedeće tri faze:

(a)

sudionici u analizi nastoje postići sporazum s časnikom za vezu koji se poziva na potrebu da bude informiran. Za to imaju najviše osam dana;

(b)

ako nije postignut sporazum, voditelji predmetnih nacionalnih jedinica i ravnatelj sastaju se u roku od tri dana i pokušavaju postići sporazum;

(c)

ako se nesuglasica nastavi, predstavnici predmetnih stranaka u upravnom odboru sastaju se u roku od osam dana. Ako predmetna država članica ne odustane od traženja da bude informirana, o pridruživanju te države članice odlučuje se konsenzusom.

6.   Država članica koja dostavlja određeni podatak Europolu, sama odlučuje o stupnju i promjenama njegove osjetljivosti i ovlaštena je utvrđivati uvjete za postupanje s podacima. O svakom širenju ili operativnom korištenju dostavljenih podataka odlučuje država članica koja je dostavila podatke Europolu. Ako se ne može utvrditi koja je država članica dostavila podatke Europolu, odluku o širenju ili operativnom korištenju podataka donose sudionici analize. Država članica ili vanjski stručnjak koji su se pridružili analizi koja je u tijeku, ne smiju, posebno, širiti ili koristiti podatke bez prethodnog pristanka država članica koje su od početka uključene.

7.   Odstupajući od stavka 6., u slučajevima u kojim Europol smatra, nakon uključivanja podataka u analitičke radne datoteke, da se ti podaci odnose na osobu ili predmet o kojem je te podatke dostavila druga država članica ili treća stranka su već unijeti u datoteku, predmetna se država članica ili treća stranka bez odgode obavještavaju o utvrđenoj vezi u skladu s člankom 17.

8.   Europol može pozvati stručnjake iz subjekata iz članka 22. stavka 1. ili članka 23. stavka 1. da se pridruže aktivnostima analitičke skupine, ako:

(a)

sporazum ili radni dogovor iz članka 22. stavka 2. i članka 23. stavka 2. koji sadrži odgovarajuće odredbe o razmjeni informacija, uključujući prijenos osobnih podataka te o tajnosti razmijenjenih informacija, na snazi je između Europola i predmetnog subjekta;

(b)

je pridruživanje stručnjaka iz subjekta u interesu država članica;

(c)

se analiza neposredno odnosi na subjekt; te

(d)

su svi sudionici suglasni o pridruživanju stručnjaka iz subjekta aktivnostima analitičke skupine.

U skladu s uvjetima iz točaka (b), (c) i (d) prvog podstavka, Europol poziva stručnjake Europskog ureda za suzbijanje prijevara da se pridruže aktivnostima analitičke skupine, ako se analitički projekt odnosi na prijevare ili druge nezakonite aktivnosti koje imaju utjecaja na financijske interese Europskih zajednica.

Pridruživanje stručnjaka iz subjekta aktivnostima analitičke skupine predmet je dogovora između Europola i subjekta. Pravila koja uređuju takve dogovore utvrđuje upravni odbor.

Pojedinosti dogovora između Europola i tijela šalju se zajedničkom nadzornom tijelu, koje može uputiti sve primjedbe koje smatra potrebnima upravnom odboru.

Članak 15.

Indeksni sustav

1.   Europol izrađuje indeksni sustav za podatke pohranjene u analitičkim radnim datotekama.

2.   Ravnatelj, zamjenika ravnatelja, odgovarajuće ovlašteno osoblje Europola, časnici za vezu i odgovarajuće ovlašteni članovi nacionalnih jedinica imaju pravo pristupa indeksnom sustavu. Indeksni sustav mora biti takav da osobi koja ga koristi bude jasno iz podataka koje koristi, sadrži li analitička radna datoteka podatke koji su od interesa za provođenje zadaća osobe koja koristi indeksni sustav.

3.   Pristup indeksnom sustavu utvrđuje se na način da je moguće odrediti je li podatak pohranjen u analitičkoj radnoj datoteci, ali ne da se utvrde veze i daljnji zaključci u vezi sadržaja datoteke.

4.   Upravni odbor utvrđuje detaljan postupak izrade indeksnog sustava, uključujući uvjete pristupa indeksnom sustavu, nakon dobivanja mišljenja zajedničkog nadzornog tijela.

Članak 16.

Naredba o otvaranju analitičke radne datoteke

1.   Za svaku analitičku radnu datoteku ravnatelj u naredbi za otvaranje datoteke utvrđuje:

(a)

ime datoteke;

(b)

svrhu datoteke;

(c)

skupinu osoba o kojima su podaci pohranjeni;

(d)

vrstu podataka koji se pohranjuju i osobne podatke koji otkrivaju rasno i etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska i filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te podatke o zdravlju i spolnom životu koji su iznimno potrebni;

(e)

opći okvir koji je temelj za odluku o otvaranju datoteke;

(f)

sudionike analitičke skupine u vrijeme otvaranja datoteke;

(g)

uvjete pod kojima osobni podaci pohranjeni u datoteci mogu biti dostavljani, kojim primateljima i po kojem postupku;

(h)

rokove za pregledavanje podataka i pohranjivanje;

(i)

metode za uspostavu nadzornog dnevnika.

2.   Ravnatelj mora bez odgode obavijestiti upravni odbor i zajedničko nadzorno tijelo o nalogu za otvarane datoteke ili svim naknadnim promjenama u pojedinostima iz stavka 1. te im dostaviti spis. Zajedničko nadzorno tijelo može uputiti sve primjedbe koje smatra potrebnima upravnom odboru. Ravnatelj može zahtijevati da zajedničko nadzorno tijelo to učini u određenom roku.

3.   Analitička radna datoteka čuva se najduže tri godine. Europol prije isteka trogodišnjeg roka preispituje potrebu daljnjeg vođenja datoteke. Ako je u svrhu datoteke nužno potrebno ravnatelj može odrediti nastavak vođenja datoteke za naredno razdoblje od tri godine. Ravnatelj mora bez odgode obavijestiti upravni odbor i zajedničko nadzorno tijelo o onim elementima datoteke koji opravdavaju nužnu potrebu nastavka njezina vođenja. Zajedničko nadzorno tijelo može uputiti sve primjedbe koje smatra potrebnima upravnom odboru. Ravnatelj može zahtijevati da zajedničko nadzorno tijelo to učini u određenom roku.

4.   U svako doba upravni odbor može naložiti ravnatelju da izmijeni nalog za otvaranje ili zatvori analitičku radnu datoteku. Upravni odbor odlučuje o datumu stupanja na snagu takvih izmjena zatvaranja.

POGLAVLJE III.

ZAJEDNIČKE ODREDBE O OBRADI INFORMACIJA

Članak 17.

Dužnost obavješćivanja

Ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 6. i 7., Europol je dužan bez odgode obavijestiti nacionalne jedinice, a ako nacionalne jedinice to zatraže, njihove časnike za vezu o svakoj informaciji koja se odnosi na njihove države članice i o povezanosti kaznenih djela za koje je Europol nadležan prema članku 4. Informacije i obavještajni podaci o drugim teškim kaznenim djelima za koje Europol sazna u obavljanju dužnosti se također mogu dostaviti.

Članak 18.

Odredbe o nadzoru dohvata podataka

Europol u suradnji s državama članicama ustanovljuje odgovarajuće nadzorne mehanizme koji omogućuju provjeru zakonitosti dohvata podataka iz bilo koje automatizirane baze podataka koja se koristi za obradu osobnih podataka te koji omogućuju državama članicama pristup nadzornom dnevniku na njihov zahtjev. Podaci prikupljeni na taj način koriste se isključivo u svrhu takve povjere od strane Europola i nadzornih tijela iz članaka 33. i 34. te se brišu nakon 18 mjeseci, osim ako se podaci ne traže dalje za nadzor koji je u tijeku. Upravni odbor odlučuje o pojedinostima takvih nadzornih mehanizama nakon savjetovanja sa zajedničkim nadzornim tijelom.

Članak 19.

Pravila o korištenju podataka

1.   Osobni podaci dohvaćeni iz bilo koje Europolove datoteke za obradu podataka ili dostavljeni na bilo koji odgovarajući način prosljeđuju se ili koriste samo od strane nadležnih tijela država članica s ciljem sprečavanja i suzbijanja kaznenih djela za koje je nadležan Europol, te u sprečavanju i suzbijanju drugih teških oblika kriminala. Europol koristi podatke samo za izvršavanje svojih zadaća.

2.   Ako za određene podatke država članica koja ih dostavlja ili treća zemlja koja ih dostavlja ili treće tijelo, odredi neka ograničenja uporabe koja se primjenjuju u odnosu na te podatke u toj državi članici, trećoj zemlji ili trećem tijelu, takva ograničenja također treba poštovati korisnik podataka, osim u posebnim slučajevima kada nacionalno pravo određuje da se ograničenja uporabe ne primjenjuju na pravosudna tijela, zakonodavna tijela, ili drugo nezavisno tijelo osnovano na temelju zakona i nadležno za nadzor nacionalnih nadležnih tijela. U takvim slučajevima podaci se koriste samo nakon savjetovanja s državom članicom koja podatke dostavlja, čiji se interesi i stajališta trebaju što je moguće više uzeti u obzir.

3.   Uporaba podataka u druge svrhe ili od strane tijela koja nisu nacionalna nadležna tijela, moguće je samo nakon savjetovanja s državom članicom koja ih je proslijedila, u mjeri u kojoj to dopušta nacionalno pravo te države članice.

Članak 20.

Rokovi za pohranjivanje i brisanje podataka

1.   Europol čuva podatke u datotekama, onoliko dugo koliko je potrebno za obavljanje njegovih zadaća. Potreba za nastavkom čuvanja preispituje se najkasnije tri godine od unosa podataka. Provjeru podataka pohranjenih u informacijski sustav Europola i njihovo brisanje provodi jedinica za unos podataka. Provjeru podataka pohranjenih u druge datoteke Europola i njihovo brisanje provodi Europol. Europol automatski informira države članice tri mjeseca prije isteka roka za preispitivanje pohrane podataka.

2.   Tijekom provjere, jedinice iz treće i četvrte rečenice stavka 1. mogu se odlučiti za daljnje čuvanje podataka, do sljedeće provjere koja se vrši nakon dodatnog razdoblja od tri godine, ako su još potrebni za obavljanje zadaća Europola. Ako nije donesena odluka o nastavku čuvanja podataka, ti se podaci automatski brišu.

3.   Kada država članica briše iz svoje nacionalne baze podataka podatke koji su dostavljani Europolu, i koji su pohranjeni u posebne baze podataka za Europol, u skladu s tim obavješćuje Europol. U takvim slučajevima Europol briše podatke, osim ako ti podaci nisu od daljnjeg interesa za Europol, jer raspolaže podacima koji su opsežniji od onih koje ima država članica koja ih je dostavila. Europol obavješćuje predmetnu državu članicu o nastavku čuvanja tih podataka.

4.   Takvi se podaci ne brišu i ako bi to štetilo interesima osoba na koje se podaci odnose i koji trebaju zaštitu. U takvim se slučajevima podaci koriste samo uz pristanak osobe na koju se odnose.

Članak 21.

Pristup podacima iz drugih informacijskih sustava

U mjeri u kojoj je Europol ovlašten na temelju pravnih instrumenata Unije, te međunarodnih ili nacionalnih pravnih instrumenata na računalni pristup podacima iz drugih informacijskih sustava koji su nacionalne ili međunarodne naravi, Europol može dohvatiti osobne podatke na takav način, ako je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća. Važeće odredbe tih pravnih instrumenata Unije te nacionalnih ili međunarodnih pravnih instrumenata uređuju pristup i uporabu tih podataka od strane Europola, ukoliko sadržavaju stroža pravila o pristupu i uporabi od onih iz ove Odluke.

POGLAVLJE IV.

ODNOSI S PARTNERIMA

Članak 22.

Odnosi s institucijama, tijelima, uredima i službama Unije ili Zajednice

1.   U mjeri u kojoj je važno za izvršavanje njegovih zadaća, Europol može stvarati i održavati odnose suradnje s institucijama, tijelima, uredima i službama osnovanim Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europskih zajednica ili na temelju njih, a posebno:

(a)

Eurojustom;

(b)

Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) (10);

(c)

Europskom agencijom za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex) (11);

(d)

Europskom policijskom akademijom (CEPOL);

(e)

Europskom središnjom bankom;

(f)

Europskim centrom za nadzor droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) (12).

2.   Europol zaključuje sporazume i radne dogovore sa subjektima iz stavka 1. Takvi se sporazumi i radni dogovori mogu odnositi na razmjenu operativnih, strategijskih i tehničkih informacija, uključujući osobne podatke i klasificirane informacije. Svaki takav sporazum ili radni dogovor zaključuje se samo nakon suglasnosti upravnog odbora koji prethodno treba dobiti, ako se odnosi na razmjenu osobnih podataka, mišljenje zajedničkog nadzornog tijela.

3.   Prije stupanja na snagu sporazuma ili radnog dogovora iz stavka 2. Europol može izravno zaprimiti i koristiti informacije, uključujući osobne podatke od subjekata iz stavka 1., u mjeri u kojoj je potrebno za zakonito obavljanje njegovih zadaća, te može pod uvjetima utvrđenima člankom 24. stavka 1. izravno prenijeti informacije, uključujući osobne podatke tim subjektima, u mjeri u kojoj je to potrebno za zakonito obavljanje zadaća primatelja informacija.

4.   Prosljeđivanje klasificiranih informacija od strane Europola subjektima iz stavka 1. dopušteno je samo ako postoji sporazum o tajnosti između Europola i primatelja.

Članak 23.

Odnosi s trećim državama i organizacijama

1.   U mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih zadaća, Europol također može uspostaviti i održavati odnose suradnje s:

(a)

trećim državama;

(b)

organizacijama kao što su:

i.

međunarodne organizacije i njima podređena tijela uređena javnim pravom;

ii.

druga tijela uređena javnim pravom koja su osnovana sporazumom između dvaju ili više država ili na temelju njega;

iii.

Međunarodna organizacija kriminalističkih policija (Interpol).

2.   Europol zaključuje sporazume sa subjektima iz stavka 1. koji su na listi iz članka 26. stavka 1. točke (a). Takvi se sporazumi mogu odnositi na razmjenu operativnih, strategijskih i tehničkih informacija, uključujući osobne podatke i klasificirane informacije, ako su proslijeđeni preko označenih kontaktnih točaka iz stavka 6. točke (b) ovog članka. Takvi se sporazumi mogu zaključivati samo nakon dobivene suglasnosti Vijeća koje se prethodno savjetuje s upravnim odborom, i u mjeri u kojoj se sporazumi odnose na razmjenu osobnih podataka, koje je dobilo mišljenje zajedničkog nadzornog tijela preko upravnog odbora.

3.   Prije stupanja na snagu sporazuma iz stavka 2. Europol može pod izravno zaprimiti i koristiti informacije, uključujući osobne podatke i klasificirane informacije u mjeri u kojoj je potrebno za zakonito izvršavanje njegovih zadaća.

4.   Prije stupanja na snagu sporazuma iz stavka 2. Europol može pod uvjetima utvrđenima člankom 24. stavkom 1., izravno slati informacije, koje nisu osobni podaci niti klasificirane informacije subjektima iz stavka 1. ovog članka, u mjeri u kojoj je to potrebno za zakonito izvršavanje njegovih zadaća.

5.   Europol može pod uvjetima utvrđenim člankom 24. stavkom 1. izravno slati informacije koje nisu osobni podaci i klasificirane informacije subjektima iz stavka 1. ovog članka koji nisu na popisu iz članka 26. stavka 1. točke (a), u mjeri u kojoj je to nužno potrebno u pojedinačnim slučajevima za potrebe sprečavanja ili suzbijanja kaznenih djela za koja je nadležan Europol.

6.   Europol može pod uvjetima iz članka 24. stavka 1. slati subjektima iz stavka 1. ovog članka:

(a)

osobne podatke i klasificirane informacije, kada je to potrebno u pojedinačnim slučajevima za potrebe sprečavanja ili suzbijanja kaznenih djela za koja je nadležan Europol; te

(b)

osobne podatke, ako je Europol zaključio s određenim subjektom sporazum iz stavka 2. ovog članka koji dopušta slanje takvih podataka na temelju procjene da taj subjekt osigurava odgovarajuću razinu zaštite podataka.

7.   Slanje od strane Europola klasificiranih informacija subjektima iz stavka 1. dopušten je samo ako postoji sporazum o tajnosti između Europola i primatelja.

8.   Odstupajući od stavaka 6. i 7. i ne dovodeći u pitanje članak 24. stavak 1., Europol može slati osobne podatke i klasificirane informacije koje čuva subjektima iz stavka 1. ovog članka, ako ravnatelj smatra da je slanje podataka nužno potrebno za očuvanje temeljnih interesa predmetnih država članica u okviru ciljeva Europola ili interesa sprečavanja neposredne opasnosti povezane s kaznenim ili terorističkim djelom. Ravnatelj u svakom slučaju razmatra razinu zaštite podataka u konkretnom tijelu s ciljem uravnoteženja razine zaštite podataka s tim interesima. Ravnatelj obavješćuje upravni odbor i zajedničko nadzorno tijelo čim prije o svojoj odluci i o temelju procjene adekvatnosti razine zaštite podataka koju pružaju dotični subjekti.

9.   Prije slanja osobnih podataka u skladu s stavkom 8., ravnatelj procjenjuje adekvatnost razine zaštite podataka koju pružaju dotični subjekti, uzimajući u obzir sve okolnosti važne za slanje osobnih podataka, a posebno:

(a)

vrstu podataka;

(b)

svrhu za koju su podaci namijenjeni;

(c)

trajanje namjeravane obrade;

(d)

opće ili posebne odredbe o zaštiti podataka koje se primjenjuju na subjekt;

(e)

je li tijelo suglasno s posebnim uvjetima koje zahtijeva Europol u vezi s podacima.

Članak 24.

Prijenos podataka

1.   Ako je država članica dostavila predmetne podatke Europolu, Europol ih šalje subjektima iz članka 22. stavka 1. i članka 23. stavka 1. samo uz pristanak te države članice. Predmetna država članica može dati prethodno odobrenje, kao opće ili pod posebnim uvjetima za takvo slanje. To se odobrenje može povući u svako doba.

Ako podatke nije dostavljala država članica, Europol se zadovoljava time da prijenos tih podataka:

(a)

ne remeti pravilno izvršavanje zadaća koje su u nadležnosti države članice;

(b)

ne ugrožava sigurnost ili javni poredak države članice ili na drugi način šteti općem dobru.

2.   Europol je odgovoran za zakonitost prijenosa podataka. Europol čuva zapise o svim prijenosima podataka prema ovom članku i o razlozima takvih prijenosa. Podaci se prenose samo ako se primatelj obveže da podatke koristi samo u svrhu za koju su dostavljeni.

Članak 25.

Informacije od privatnih stranaka i privatnih osoba

1.   Za potrebe ove Odluke:

(a)

„privatne stranke” znači subjekti i tijela osnovana u skladu s pravom države članice ili treće države, posebno poduzeća i trgovačka društva, poslovna udruženja, neprofitne organizacije i druge pravne osobe uređene privatnim pravom, na koje se ne primjenjuje članak 23. stavak 1.;

(b)

„privatne osobe” znači sve fizičke osobe.

2.   U mjeri u kojoj je potrebno za zakonito obavljanje njegovih zadaća, Europol može obrađivati informacije, uključujući osobne podatke od privatnih stranaka pod uvjetima iz stavka 3.

3.   Osobne podatke od privatnih stranaka Europol može obrađivati pod sljedećim uvjetima:

(a)

osobni podaci od privatnih stranaka koje su osnovane prema pravu države članice može obrađivati Europol samo ako su slani preko nacionalnih jedinica te države članice u skladu s nacionalnim pravom. Europol ne može kontaktirati privatne stranke u državi članici izravno da bi dobio informacije.

(b)

osobni podaci od privatnih stranaka koje su osnovane prema pravu treće države s kojom je Europol u skladu s člankom 23. zaključio sporazum kojim se dozvoljava razmjena osobnih podataka, mogu se slati Europolu samo preko kontaktne točke te države, kako je utvrđena, te u skladu s, važećim sporazumom o suradnji.

(c)

osobni podaci od privatnih stranaka koje su osnovane prema pravu treće države s kojom Europol nema sporazum o suradnji kojim se dopušta razmjena osobnih podataka Europol može obrađivati samo ako:

i.

su predmetne privatne stranke na popisu iz članka 26. stavka 2.; te

ii.

su Europol i predmetna privatna stranka zaključili memorandum o razumijevanju o prijenosu informacija, uključujući osobne podatke, kojim se potvrđuje zakonitost prikupljanja i prijenosa osobnih podataka od strane tih privatnih stranaka i navodi da preneseni osobni podaci mogu biti korišteni samo za zakonito obavljanje zadaća Europola. Takav se memorandum o razumijevanju može zaključiti samo nakon dobivenog pristanka upravnog odbora koji prethodno dobiva mišljenje zajedničkog nadzornog tijela.

Ako preneseni podaci štetno utječu na interese države članice, Europol bez odgode obavješćuje nacionalnu jedinicu predmetne države članice.

4.   Uz obradu podataka od privatnih stranaka u skladu sa stavkom 3., Europol može izravno dobivati i obrađivati podatke, uključujući osobne podatke iz javno dostupnih izvora, kao što su mediji i javni podaci te pružatelji usluga komercijalnih obavještajnih podataka, u skladu s odredbama o zaštiti podataka iz ove Odluke. U skladu s člankom 17., Europol prosljeđuje sve važne informacije nacionalnim jedinicama.

5.   Informacije, uključujući osobne podatke od privatnih osoba, Europol može obrađivati ako su zaprimljeni preko nacionalnih jedinica u skladu s nacionalnim pravom ili preko kontaktne točke treće države s kojom je Europol zaključio sporazum o suradnji u skladu s člankom 23. Ako Europol zaprimi informacije, uključujući osobne podatke, od privatnih osoba koje borave u trećoj zemlji s kojom Europol nema sporazum o suradnji, Europol ih smije proslijediti samo predmetnoj državi članici ili trećoj zemlji s kojom je zaključio ugovor o suradnji u skladu s člankom 23. Europol ne može kontaktirati privatne osobe izravno kako bi dobio informacije.

6.   Osobni podaci koje je prenosio ili dobio Europol prema stavku 3. točki (c) ovog članka mogu se samo obrađivati za potrebe njihovog unosa u informacijski sustav Europola iz članka 11. i analitičke radne datoteke iz članka 14. ili druge sustave obrade osobnih podataka ustanovljene u skladu s člankom 10. stavkom 2. i 3., ako se ti podaci odnose na druge podatke koji su već uneseni u jedan od spomenutih sustava ili se odnose na prethodne istrage od strane nacionalnih jedinica u okviru nekog od spomenutih sustava.

Odgovornost Europola za obrađene podatke koji su prenošeni u skladu s uvjetima iz stavka 3. točaka (b) i (c) i stavka 4. ovog članka, te za informacije prenesene preko kontaktne točke treće države s kojom je Europol zaključio sporazum o suradnji u skladu s člankom 23., snosi Europol u skladu s člankom 29. stavkom 1. točkom (b).

7.   Ravnatelj dostavlja iscrpno izvješće upravnom odboru o primjeni ovog članka u roku od dvije godine od dana početka primjene ove Odluke. Po savjetovanju sa zajedničkim nadzornim tijelo ili na vlastitu inicijativu, upravni odbor može poduzeti svaku mjeru koju smatra odgovarajućom u skladu s člankom 37. stavkom 9. točkom (b).

Članak 26.

Provedbena pravila koja uređuju odnose Europola

1.   Vijeće kvalificiranom većinom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom:

(a)

utvrđuje popis trećih zemalja i organizacija iz članka 23. stavka 1. s kojima Europol zaključuje sporazume. Popis izrađuje i prema potrebi preispituje upravni odbor; te

(b)

donosi provedbena pravila koja uređuju odnose Europola sa subjektima iz članka 22. stavka 1. i članka 23. stavka 1., uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija. Provedbena pravila izrađuje upravni odbor koji prethodno mora dobiti mišljenje zajedničkog nadzornog tijela.

2.   Upravni odbor izrađuje i preispituje, kad je to potrebno, popis kojim se utvrđuju privatne stranke s kojima Europol može zaključiti memorandume o razumijevanju u skladu s člankom 25. stavkom 3. točkom (c) podtočkom ii. te donijeti pravila koja uređuju sadržaj i postupke za zaključivanje takvim memoranduma o razumijevanju nakon dobivanja mišljenja zajedničkog nadzornog tijela.

POGLAVLJE V.

SIGURNOST I ZAŠTITA PODATAKA

Članak 27.

Standard zaštite podataka

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Odluke, Europol uzima u obzir načela iz Konvencije Vijeća Europe o zaštiti pojedinaca u pogledu automatske obrade osobnih podataka od 28. siječnja 1981. i Preporuke br. R (87) 15 Odbora ministara Vijeća Europe od 17. rujna 1987. Europol ta načela poštuje pri obradi osobnih podataka, inter alia, u odnosu na automatizirane i neautomatizirane podatke koji se čuvaju u obliku zbirki podataka, posebno u vezi sa svim strukturiranim zbirkama osobnih podataka kojima je pristup dozvoljen u skladu s posebnim kriterijima.

Članak 28.

Službenik za zaštitu podataka

1.   Upravni odbor na prijedlog ravnatelja imenuje službenika za zaštitu podataka, koji je član osoblja. On/ona su nezavisni u obavljanju svojih dužnosti.

2.   Službenik ovlašten za zaštitu podataka posebno ima sljedeće zadaće:

(a)

osiguravanje, na nezavisan način, zakonitosti i usklađenosti s odredbama ove Odluke u vezi obrade osobnih podataka, uključujući obradu osobnih podataka koji se odnose na osoblje Europola;

(b)

osiguravanje da se pisana evidencija o prijenosu i primitku osobnih podataka čuva u skladu s ovom Odlukom;

(c)

osiguravanje da osobe na koje se podaci odnose budu informirane o svojim pravima prema ovoj Odluci na njihov zahtjev;

(d)

suradnja s osobljem Europola odgovornim za postupke, obuku i savjetovanje o obradi podataka;

(e)

suradnja sa zajedničkim nadzornim tijelom;

(f)

priprema godišnjeg izvješća i dostavljanje tog izvješća upravnom odboru i zajedničkom nadzornom tijelu.

3.   U izvršavanju njegovih/njenih zadaća službenik ovlašten za zaštitu podataka ima pristup svim podacima koje obrađuje Europol i svim prostorijama Europola.

4.   Ako službenik za zaštitu podataka smatra da nisu poštovane odredbe ove Odluke o obradi osobnih podataka, o tome obavješćuje ravnatelja, zahtijevajući od njega/nje da se riješi neusklađenost u određenom roku.

Ako ravnatelj ne riješi neusklađenost obrade unutar određenog roka, službenik ovlašten za zaštitu podataka obavješćuje upravni odbor i dogovara s upravnim odborom rok za odgovor.

Ako upravni odbor ne riješi neusklađenost obrade u navedenom roku, službenik ovlašten za zaštitu podataka upućuje predmet zajedničkom nadzornom tijelu.

5.   Upravni odbor donosi daljnja provedbena pravila u vezi službenika ovlaštenog za zaštitu podataka. Ta se provedbena pravila posebno odnose na izbor i razrješenje, zadaće, obveze i ovlaštenja i jamstva kojim se osigurava neovisnost službenika ovlaštenog za zaštitu podataka.

Članak 29.

Odgovornost u vezi pitanja zaštite podataka

1.   Za podatke koje obrađuje Europol, posebno za zakonitost prikupljanja, prijenos podataka Europolu, unos podataka, kao i za njihovu točnost, njihovu ažuriranost i provjeravanje rokova za pohranu odgovornost imaju:

(a)

države članice koje unose ili na drugi način dostavljaju podatke;

(b)

Europol u odnosu na podatke koje mu dostavljaju treće stranke, uključujući podatke dostavljene od strane privatnih stranaka u skladu s člankom 25. stavkom 3. točkama (b) i (c) i člankom 25. stavkom 4. kao i podatke dostavljene preko kontaktne točke treće države s kojom Europol ima zaključen sporazum o suradnji u skladu s člankom 23. ili koji su rezultat analiza koje je proveo Europol.

2.   Podaci koji su dostavljeni Europolu, ali još nisu unijeti u baze podataka Europola ostaju pod odgovornošću za zaštitu podataka stranke koja ih prenosi. Europol je, međutim, odgovoran za osiguranje sigurnosti podataka u skladu s člankom 35. stavkom 2. u smislu da dok takvi podaci ne budu uneseni u bazu podataka, do njih ima pristup samo osoblje Europola u svrhu određivanja može li ih Europol obrađivati ili ovlašteni službenici stranke koja je dostavila podatke. Ako Europol, nakon što ih je procijenio, ima razloga pretpostaviti da su dostavljeni podaci netočni ili nisu više ažurni, o tome obavješćuje stranku koje ih je dostavila.

3.   Nadalje, ovisno o drugim odredbama ove Odluke, Europol je odgovoran za sve podatke koje je obradio.

4.   Ako Europol ima dokaze da su podaci uneseni u neki od sustava iz Poglavlja II. činjenično netočni ili su nezakonito pohranjeni, o tome na odgovarajući način obavješćuje državu članicu ili drugu uključenu stranku.

5.   Europol pohranjuje podatke na način na koji se može odrediti od koje države članice ili treće stranke su podaci preneseni ili jesu li oni rezultat analize Europola.

Članak 30.

Pravo pristupa pojedinaca

1.   Svaka osoba je ovlaštena u razumnim vremenskim razmacima dobivati informacije o tome odnose li se osobni podaci koje obrađuje Europol na njega ili nju, te da se ti podaci dostave njemu ili njoj u razumljivom obliku, ili pravo provjeriti ih uvijek pod uvjetima iz ovog članka.

2.   Svaka osoba koja želi ostvarivati svoja prava iz ovog članka može podnijeti zahtjev bez nepotrebnih troškova u državi članici po svom izboru, onom tijelu koje je ta država članica odredila u tu svrhu. To tijelo prosljeđuje zahtjev bez odgode, a najkasnije mjesec dana od primitka.

3.   Europol odgovora na zahtjev bez nepotrebnog odlaganja, a svakako u roku od tri mjeseca od njegova primitka u skladu s ovim člankom.

4.   Europol se savjetuje s nadležnim tijelima predmetnih država članica prije odlučivanja o odgovoru na zahtjev iz stavka 1. Odluka o pristupu podacima je uvjetovana bliskom suradnjom između Europola i država članica na koje se izravno odnosi dostava takvih podataka. U svakom slučaju kada država članica ima prigovor na predloženi odgovor Europola, ona obavješćuje Europol o razlozima svog prigovora.

5.   Pružanje informacija u odgovoru na zahtjev iz stavka 1. uskraćuje se, ako je to potrebno da bi se:

(a)

omogućilo Europolu da valjano izvršava svoje zadaće;

(b)

zaštitila sigurnost i javni poredak u državi članici ili spriječilo kazneno djelo;

(c)

osiguralo da nacionalne istrage ne budu ugrožene;

(d)

zaštitilo prava i slobode trećih osoba.

Prilikom ocjene je li izuzeće potrebno, uzimaju se u obzir interesi predmetne osobe.

6.   Ako je odbijeno pružanje informacija kao odgovor na zahtjev iz stavka 1., Europol obavješćuje predmetnu osobu da je provjera obavljena, bez davanja informacija koje bi mogli njemu ili njoj otkriti da li su osobni podaci koji se odnose na njega ili nju obrađeni od strane Europola.

7.   Svaka osoba ima pravo podnošenja zahtjeva zajedničkom nadzornom tijelu u razumnim vremenskim razmacima, da provjeri je li način na koji su njegovi ili njeni osobni podaci prikupljani, pohranjivani, obrađivani ili korišteni od strane Europola u skladu s odredbama ove Odluke koje se tiču obrade osobnih podataka. Zajedničko nadzorno tijelo obavješćuje predmetnu osobu da je provelo provjeru, bez davanja informacija koje bi mogle otkriti jesu li osobni podaci koji se odnose na njega ili nju obrađeni od strane Europola.

Članak 31.

Pravo osoba na koje se podaci odnose na ispravak i brisanje

1.   Svaka osoba ima pravo zahtijevati od Europola da ispravi ili izbriše netočne podatke koje se odnose na njega ili nju. Ako se pokaže da su, na temelju izvršavanja ovog prava ili na drugi način, podaci koje čuva Europol a dostavljeni su mu od treće strane ili koji su rezultat njegovih vlastitih analiza netočni ili da je njihovo unošenje ili čuvanje suprotno ovoj Odluci, Europol ispravlja ili briše te podatke.

2.   Ako su podaci koji su netočni ili obrađeni suprotno ovoj Odluci preneseni izravno Europolu od strane države članice, predmetne država članica ispravljaju ili brišu te podatke u suradnji s Europolom.

3.   Ako su netočni podaci preneseni na drugi odgovarajući način ili ako je do grešaka u podacima koje su dostavile države članice došlo zbog njihova nepravilnog prijenosa ili su podaci preneseni suprotno ovoj Odluci ili ako je do grešaka u podacima došlo zbog njihova nepravilnog unosa, preuzimanja ili pohrana na nepravilan način ili u suprotnosti s ovom Odlukom od strane Europola, Europol ih ispravlja ili briše u suradnji s predmetnom državom članicom.

4.   U slučajevima iz stavaka 1., 2. i 3. države članice ili treće stranke koje su zaprimile podatke trebaju biti bez odgode obaviještene. Države članice i treće stranke koje zaprimaju podatke također ispravljaju ili brišu takve podatke. Kada brisanje nije moguće, podaci se blokiraju kako bi se priječila daljnja obrada.

5.   Osoba na koju se podaci odnose, a koja podnosi zahtjev mora biti obaviještena od strane Europola u pisanom obliku bez nepotrebne odgode, a svakako u roku od tri mjeseca od kada su podaci koji se odnose na njega ili nju ispravljeni ili izbrisani.

Članak 32.

Prigovori

1.   U odgovoru na zahtjev za provjeru, pristup podacima ili ispravak ili brisanje podataka, Europol obavješćuje osobu koja je podnijela zahtjev, ako joj nije udovoljeno odlukom, da može uložiti prigovor zajedničkom nadzornom tijelu. Takva osoba također može uputiti predmet zajedničkom nadzornom tijelu, ako nije bilo odgovora na njegov ili njezin zahtjev u roku iz članaka 30. ili 31.

2.   Ako osoba koja je podnijela zahtjev uloži prigovor zajedničkom nadzornom tijelu, prigovor razmatra to tijelo.

3.   Ako se prigovor odnosi na odluku iz članaka 30. ili 31., zajedničko nadzorno tijelo savjetuje se s nacionalnim nadzornim tijelima ili nadležnim pravosudnim tijelom u državi članici iz koje podaci potječu ili državom članicom na koju se podaci izravno odnose. Odluka zajedničkog nadzornog tijela, koja može uključivati i odbijanje dostave informacije, donosi se u bliskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelom ili nadležnim pravosudnim tijelom.

4.   Kada se prigovor odnosi na pristup podacima koje je unio Europol u informacijski sustav Europola ili podacima koji su pohranjeni u analitičkim radnim datotekama ili nekom drugom sustavu koji je ustanovio Europol za obradu osobnih podataka u skladu s člankom 10. te ako Europol ostaje pri svome, zajedničko nadzorno tijelo može takav stav nadglasati samo dvotrećinskom većinom svojih članova nakon saslušanja Europola i države članice ili država članica iz članka 30. stavka 4. Ako nije postignuta ta većina, zajedničko nadzorno tijelo obavješćuje stranku koja je podnijela zahtjev o odbijanju bez davanja informacija koje bi mogle otkriti postojanje bilo kakvih osobnih podataka u vezi te osobe.

5.   Kada se prigovor odnosi na provjeru podataka koje je unijela država članica u informacijski sustav Europola ili podataka pohranjenih u analitičkim radnim datotekama ili nekom drugom sustavu koji je ustanovio Europol za obradu osobnih podataka u skladu s člankom 10., zajedničko nadzorno tijelo osigurava pravilnu provedbu potrebnih provjera u bliskoj suradnji s nacionalnim nadzornim tijelom ili državom članicom koja je unijela podatke. Zajedničko nadzorno tijelo obavješćuje osobu koja je podnijela zahtjev da je provelo provjere, bez davanja podataka koji bi mogli otkriti postojanje bilo kakvih osobnih podataka u vezi te osobe.

6.   Ako se pritužba odnosi na provjeru podataka koje je unio Europol u informacijski sustav Europola ili podataka pohranjenih u analitičkim radnim datotekama ili nekom drugom sustavu koji je ustanovio Europol za obradu osobnih podataka u skladu s člankom 10., zajedničko nadzorno tijelo osigurava da Europol provede potrebne provjere. Zajedničko nadzorno tijelo obavješćuje osobu koja je podnijela zahtjev da je provelo provjere, bez davanja podataka koji bi mogli otkriti postojanje bilo kakvih osobnih podataka u vezi te osobe.

Članak 33.

Nacionalno nadzorno tijelo

1.   Svaka država članica određuje nacionalno nadzorno tijelo sa zadaćom nezavisnog nadzora, u skladu s nacionalnim pravom, dopustivosti unošenja, dohvata i svakog dostavljanja Europolu osobnih podataka od strane predmetne države članice i razmatranja krši li takav unos, dohvat ili dostava prava osobe na koju se podaci odnose. U tu svrhu, nacionalno nadzorno tijelo ima pristup u prostorije nacionalne jedinice ili časnika za vezu, unosu podataka koji obavlja država članica u informacijski sustav Europola ili neki drugi sustav koji je ustanovio Europol za obradu osobnih podataka u skladu s člankom 10. u skladu s mjerodavnim nacionalnim postupcima.

Radi izvršavanja svoje nadzorne funkcije, nacionalno nadzorno tijelo ima pristup uredima i dokumentima svojih časnika za vezu u Europolu.

Nadalje, nacionalna će nadgledna tijela, u skladu s važećim nacionalnim postupcima, nadgledati aktivnosti nacionalnih jedinica i aktivnosti časnika za vezu u mjeri u kojoj su takve aktivnosti relevantne za zaštitu osobnih podataka. Obavještavat će, osim toga, zajedničko nadzorno tijelo o svakom djelovanju koje poduzmu u pogledu Europola.

2.   Svaka osoba ima pravo podnošenja zahtjeva nacionalnom nadzornom tijelu kako bi se osiguralo da su unos i dostavljanje Europolu podataka koji se na njega ili nju odnose u bilo kojem obliku te uvid u podatke od strane predmetne države članice zakonit.

To se pravo izvršava u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj je zahtjev podnesen.

Članak 34.

Zajedničko nadzorno tijelo

1.   Zajedničko nadzorno tijelo se osniva radi, nadzora aktivnosti Europola u skladu s ovom Odlukom, kako bi se osiguralo da prava pojedinaca ne budu povrijeđena pohranom, obradom i korištenjem podataka koje čuva Europol. Nadalje, zajedničko nadzorno tijelo nadgleda dopustivost prijenosa podataka koje potječu od Europola. Zajedničko nadzorno tijelo sastoji se od najviše dvaju članova ili predstavnika, kojima prema potrebi pomažu zamjenici, svakog od nezavisnih nacionalnih nadzornih tijela, koji imaju potrebne sposobnosti te su imenovani na razdoblje od pet godina od svake države članice. Svaka delegacija ima jedan glas.

Zajedničko nadzorno tijelo bira za predsjednika jednog od svojih članova.

U izvršavanju svojih dužnosti članovi zajedničkog nadzornog tijela ne primaju naputke od bilo kojeg drugog tijela.

2.   Europol pomaže zajedničkom nadzornom tijelu u izvršavanju njegovih zadaća. Pri tome posebno:

(a)

dostavlja informacije koje zahtijeva zajedničko nadzorno tijelo, te mu omogućuje pristup svim dokumentima i predmetima kao i podacima pohranjenim u njegovim bazama podatka;

(b)

dopušta zajedničkom nadzornom tijelu slobodan pristup u svako doba svim njegovim prostorijama;

(c)

provodi odluke zajedničkog nadzornog tijela u vezi prigovora.

3.   Zajedničko nadzorno tijelo nadležno je za razmatranje pitanja u vezi s provedbom i tumačenjem u vezi aktivnosti Europola koja se tiču obrade i korištenja osobnih podataka, razmatranje pitanja provjera koje nezavisno provode nacionalna nadzorna tijela država članica ili u vezi ostvarivanja prava na pristup te za izradu usklađenih prijedloga za zajednička rješenja postojećih problema.

4.   Ako zajedničko nadzorno tijelo utvrdi kršenja odredaba ove Odluke u vezi pohranjivanja, obrade ili korištenja osobnih podataka, podnosi prigovor koji smatra potrebnim ravnatelju te zahtijeva od njega odgovor u određenom roku. Ravnatelj je dužan obavještavati upravni odbor o cijelom postupku. Ako nije zadovoljno odgovorom ravnatelja povodom svog zahtjeva, zajedničko nadzorno tijelo upućuje predmet upravnom odboru.

5.   Radi izvršavanja njegovih zadaća i kako bi doprinio napretku dosljednosti u primjeni pravila i postupaka za obradu podataka, zajedničko nadzorno tijelo surađuje, u potrebnoj mjeri s drugim nadzornim tijelima.

6.   Zajedničko nadzorno tijelo redovno sastavlja izvješća o aktivnostima. Takva izvješća dostavljaju se Europskom parlamentu i Vijeću. Upravni odbor može davati primjedbe koje se prilažu uz izvješćima.

Zajedničko nadzorno tijelo odlučuje hoće li objaviti izvješće o aktivnostima te, ako ga odluči objaviti, utvrđuje način objave.

7.   Zajedničko nadzorno tijelo donosi svoj poslovnik dvotrećinskom većinom svojih članova te ga dostavlja Vijeću na odobrenje. Vijeće donosi odluke kvalificiranom većinom.

8.   Zajedničko nadzorno tijelo osniva unutarnji odbor koji se sastoji od osposobljenih predstavnika iz svake države članice koja ima pravo glasa. Odbor ima zadaću razmatranja prigovora iz članka 32. svim odgovarajućim sredstvima. Ako to zatraže, stranke će, u pratnji njihovih savjetnika ako tako žele, biti saslušane pred odborom. Odluke donijete u tom kontekstu su konačne u vezi svih predmetnih stranaka.

9.   Zajedničko nadzorno tijelo može osnovati jedan ili više odbora, osim odbora iz stavka 8.

10.   Od zajedničkog se nadzornog tijela treba zatražiti mišljenje o onom dijelu proračuna Europola koji se na njega odnosi. Mišljenje se prilaže predmetnom prijedlogu proračuna.

11.   Zajedničkom nadzornom tijelu pomaže tajništvo, čije su zadaće određene poslovnikom.

Članak 35.

Sigurnost podataka

1.   Europol poduzima potrebne tehničke i organizacijske mjere radi osiguranja provedbe ove Odluke. Mjere se smatraju potrebnima ako je napor koji one uključuju razmjeran cilju kojeg trebaju postići u smislu sigurnosti.

2.   U vezi automatske obrade podataka u Europolu, svaka država članica i Europol provode mjere čiji je cilj:

(a)

onemogućiti neovlaštenim osobama pristup opremi za obradu podataka koja se koristi za obradu osobnih podataka (nadzor pristupa opremi);

(b)

spriječiti neovlašteno čitanje, umnožavanje, mijenjanje ili odstranjivanje nosača podataka (nadzor nosača podataka);

(c)

spriječiti neovlašteno unošenje podataka i neovlašteni pregled, mijenjanje ili brisanje pohranjenih osobnih podataka (nadzor pohranjivanja);

(d)

spriječiti korištenje sustava automatske obrade podataka od strane neovlaštenih osoba koje koriste opremu za dostavu podataka (nadzor korisnika);

(e)

osigurati da osobe ovlaštene za korištenje sustava automatske obrade podataka imaju pristup samo podacima za koje su prema svojoj dozvoli za pristup ovlaštene (nadzor pristupa podacima);

(f)

osigurati mogućnost provjeravanja i utvrđivanja kojim se tijelima slalo podatke ili koja tijela smiju slati osobne podatke korištenjem opreme za slanje podataka (nadzor slanja);

(g)

osigurati mogućnost provjeravanja i utvrđivanja koji su osobni podaci uneseni u sustave automatske obrade podataka te kada i tko ih je unio (nadzor unosa);

(h)

spriječiti neovlašteno čitanje, umnožavanje, mijenjanje ili brisanje osobnih podataka tijekom prijenosa osobnih podatka ili tijekom prijevoza nosača podataka (nadzor prijevoza);

(i)

osigurati da ugrađeni sustavi mogu, u slučaju prekida, biti odmah ponovno uspostavljeni (ponovna uspostava);

(j)

osigurati da funkcije sustava rade bez greške, da se nastanak grešaka u funkcijama odmah prijavi (pouzdanost) te da pohranjeni podaci se ne mogu uništiti kvarovima u sustavu (cjelovitost).

POGLAVLJE VI.

Organizacija

Članak 36.

Tijela Europola

Tijela Europola su:

(a)

upravni odbor;

(b)

ravnatelj.

Članak 37.

Upravni odbor

1.   Upravni odbor se sastoji od po jednog predstavnika iz svake države članice i jednog predstavnika Komisije. Svaki član upravnog odbora ima jedan glas. Svakog člana upravnog odbora može zastupati zamjenik; kod izostanka punopravnog člana, zamjenik ima pravo glasa.

2.   Predsjedatelj i njegov zamjenik upravnog odbora biraju se od strane i iz skupine od triju država članica koje su zajednički pripremile osamnaestomjesečni program Vijeća. Njihov mandat traje osamnaest mjeseci, koliko traje određeni program Vijeća. Tijekom tog razdoblja predsjedatelj ne nastupa više kao predstavnik svoje države članice u upravnom odboru. Zamjenik ex officio zamjenjuje predsjedatelja u slučaju kada je on/ona spriječen/a u izvršavanju svojih dužnosti.

3.   Predsjedatelj je odgovoran za učinkovit rad upravnog odbora u izvršavanju njegovih zadaća iz stavka 9. istodobno osiguravajući usredotočenost na strateška pitanja i temeljne zadaće Europola iz članka 5. stavka 1.

4.   Predsjedatelju pomaže tajništvo upravnog odbora. Tajništvo posebno:

(a)

blisko i stalno surađuje u organiziranju, koordiniranju i osiguravanju usklađenosti rada upravnog odbora. Pod odgovornošću i vodstvom predsjedatelja, ono mu pomaže u traženju rješenja;

(b)

pruža upravnom odboru administrativnu pomoć potrebnu za izvršavanje njegovih zadaća.

5.   Ravnatelj sudjeluje na sastancima upravnog odbora, bez prava glasa.

6.   Članove upravnog odbora ili njihove zamjenike i ravnatelja mogu pratiti stručnjaci.

7.   Upravni odbor se sastaje najmanje dvaput godišnje.

8.   Upravni odbor odlučuje dvotrećinskom većinom svojih članova, osim ako ovom Odlukom nije određeno drukčije.

9.   Upravni odbor:

(a)

donosi strategiju za Europol koja uključuje mjerila za utvrđivanje jesu li postavljeni ciljevi postignuti;

(b)

nadzire rad ravnatelja, uključujući provedbu odluka upravnog odbora;

(c)

donosi odluke ili provedbene mjere u skladu s ovom Odlukom;

(d)

donosi provedbena pravila koja se primjenjuju na osoblje Europola, na prijedlog ravnatelja te nakon traženja suglasnosti Komisije;

(e)

donosi financijsku uredbu i imenuje računovodstvenog službenika u skladu s Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na glavni proračun Europskih zajednica (13), a nakon savjetovanja s Komisijom;

(f)

osniva službu za unutarnju reviziju i imenuje revizore koji su članovi osoblja Europola. Upravni odbor donosi daljnja provedbena pravila u vezi službe za unutarnju reviziju. Ta provedbena pravila posebno trebaju obuhvaćati odabir, otpust, zadaće, dužnosti, ovlasti i jamstva za neovisnost službe. Služba za unutarnju reviziju odgovara samo upravnom odboru i ima pristup svoj dokumentaciji potrebnoj za izvršavanje njezinih zadaća;

(g)

sastavlja popis najmanje tri kandidata za mjesto ravnatelja i zamjenika ravnatelja te ga podnosi Vijeću;

(h)

odgovoran je za izvršavanje svih drugih zadaća koje mu Vijeće povjeri, posebno u okviru odredaba za provedbu ove Odluke;

(i)

izrađuje svoj poslovnik, uključujući odredbe kojima se osigurava neovisnost tajništva.

10.   Upravni odbor svake godine donosi:

(a)

prijedlog procjene prihoda i rashoda, uključujući prijedlog plana zapošljavanja koji se dostavlja Komisiji; te završni proračun;

(b)

program rada za buduće aktivnosti Europola, uzimajući u obzir operativne zahtjeve država članica i posljedice po proračun i osoblje Europola, nakon što Komisija dostavi svoje mišljenje;

(c)

opće izvješće o aktivnostima Europola za prethodnu godinu uključujući rezultate postignute na prioritetima koje je odredilo Vijeće.

Ti se dokumenti dostavljaju Vijeću na odobrenje. Vijeće ih prosljeđuje na znanje Europskom parlamentu.

11.   Četiri godine od početka primjene ove Odluke, te nakon toga svake četiri godine, upravni odbor naručuje nezavisnu vanjsku procjenu provedbe ove Odluke te djelatnosti koje obavlja Europol.

Upravni odbor u tu svrhu izdaje posebne ovlasti.

Izvješće o ocjeni prosljeđuje se Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

12.   Upravni odbor može odlučiti da se osnuju radne skupine. Pravila kojima se uređuje osnivanje i rad tih radnih skupina utvrđuje u svom poslovniku.

13.   Upravni odbor izvršava ovlasti iz članka 39. stavka 3. u odnosu na ravnatelja, ne dovodeći u pitanje članak 38. stavak 1. i 7.

Članak 38.

Ravnatelj

1.   Na čelu Europola je ravnatelj kojeg imenuje Vijeće kvalificiranom većinom, s popisa kojeg je predložio upravni odbor, od najmanje triju kandidata, na razdoblje od četiri godine. Vijeće, na prijedlog upravnog odbora, koji je ocijenio rad ravnatelja, može produžiti mandat ravnatelja još jednom na najduže četiri godine.

2.   Ravnatelju pomažu tri zamjenika ravnatelja koji se imenuju na četiri godine i mogu biti imenovani još jednom u skladu s postupkom iz stavka 1. Njihove zadaće pobliže određuje ravnatelj.

3.   Upravni odbor donosi pravila o izboru kandidata za mjesto ravnatelja ili zamjenika ravnatelja, uključujući produljenje njihova mandata. Prije stupanja na snagu, ta pravila potvrđuje Vijeće kvalificiranom većinom.

4.   Ravnatelj je odgovoran za:

(a)

izvršavanje zadaća dodijeljenih Europolu;

(b)

tekuće upravljanje;

(c)

izvršavanje ovlasti iz članka 39. stavka 3. u odnosu na osoblje i zamjenike ravnatelja ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 7. ovog članka;

(d)

izradu i provedbu odluka upravnog odbora i odgovaranje na zahtjeve upravnog odbora;

(e)

pomoć predsjedatelju upravnog odbora u pripremi sastanaka upravnog odbora;

(f)

izradu prijedloga prihoda i rashoda, uključujući prijedlog plana zapošljavanja, te okvirnog programa rada;

(g)

elaborirati izvješće iz članka 37. stavka 10. točke (c);

(h)

izvršavanje proračuna Europola;

(i)

redovno obavješćivanje upravnog odbora u vezi provedbe prioriteta koje utvrđuje Vijeće te vanjskih odnosa Europola;

(j)

utvrđivanje i provođenje, u suradnji s upravnim odborom, učinkovitog postupka nadzora i procjene koji se odnosi na uspješnost rada Europola u smislu postizanja njegovih ciljeva. Ravnatelj redovno izvješćuje upravni odbor o rezultatima tog nadzora;

(k)

izvršavanje drugih zadaća koje su mu povjerene ovom Odlukom.

5.   Ravnatelj je za obavljaju svojih dužnosti odgovaran upravnom odboru.

6.   Ravnatelj je zakonski zastupnik Europola.

7.   Ravnatelj i zamjenici ravnatelja razrješuju se odlukom Vijeća, koje odlučuje kvalificiranom većinom nakon dobivenog mišljenja upravnog odbora. Upravni odbor utvrđuje pravila koja se primjenjuju u takvim slučajevima. Takva pravila potvrđuje Vijeće kvalificiranom većinom, prije njihovog stupanja na snagu.

Članak 39.

Osoblje

1.   Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (dalje u tekstu Pravilnik o osoblju odnosno Uvjeti zaposlenja) utvrđeni Uredbom (EEZ-a, Euratoma, ECSC-a) br. 259/68 Vijeća (14) te pravilima usvojenima zajednički od institucija Europskih zajednica u svrhu primjene Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja primjenjuju se na ravnatelja, zamjenika ravnatelja i osoblje Europola zaposlene nakon datuma primjene ove Odluke.

2.   Za potrebe provedbe Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja, Europol se smatra agencijom u smislu članka 1.a stavka Pravilnika o osoblju.

3.   Ovlasti prenesene na tijelo za imenovanje na temelju Pravilnika o osoblju i na tijelo ovlašteno sklapati ugovore na temelju Uvjeta zapošljavanja, izvršava Europol u odnosu na svoje osoblje i ravnatelja u skladu s člankom 37. stavkom 13. i člankom 38. stavkom 4. točkom (c) ove Odluke.

4.   Osoblje Europola čine privremeno osoblje i/ili ugovorno osoblje. Upravni odbor daje godišnje odobrenje ukoliko ravnatelj namjerava zaključiti ugovore na neodređeno vrijeme. Upravni odbor odlučuje koja se privremena mjesta predviđena planom zapošljavanja mogu popuniti samo osobljem zaposlenim od strane nadležnih tijela država članica. Osoblje koje je zaposleno na takvim radnim mjestima ima status privremenih djelatnika prema članku 2. točki (a) Uvjeta zaposlenja te im se mogu ponuditi samo ugovori na određeno vrijeme koji se mogu jednom produžiti na određeno vrijeme.

5.   Države članice mogu uputiti nacionalne stručnjake u Europol. Upravni odbor donosi potrebne provedbene dogovore u tu svrhu.

6.   Europol primjenjuje načela Uredbe (EZ) br. 45/2001 na obradu osobnih podataka koja se odnosi na osoblje Europola.

POGLAVLJE VII.

PITANJA U VEZI S TAJNOSTI

Članak 40.

Tajnost

1.   Europol i države članice poduzimaju potrebne mjere radi zaštite informacija koje podliježu pravilima o tajnosti koje je prikupio Europola ili su s njim razmijenjene u skladu s ovom Odlukom. S tim ciljem, Vijeće kvalificiranom većinom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom donosi odgovarajuća pravila o tajnosti koja izrađuje upravni odbor. Ta pravila uključuju odredbe o slučajevima u kojima Europol može razmijeniti informacije koje podliježu pravilima o tajnosti s trećima.

2.   Kada Europol namjerava pojedincima povjeriti osjetljive aktivnosti, države članice na zahtjev ravnatelja obavljaju sigurnosne provjere svojih državljana u skladu s nacionalnim odredbama i međusobno si pružaju pomoć u tu svrhu. Mjerodavno tijelo prema nacionalnim odredbama obavješćuje Europol samo o rezultatima sigurnosnih provjera. Ti su rezultati obvezujući za Europol.

3.   Svaka država članica i Europol mogu povjeriti obradu podataka u Europolu samo onim osobama koje su posebno obučene i koje su prošle sigurnosne provjere. Upravni odbor donosi pravila o sigurnosnoj provjeri osoblja Europola. Ravnatelj redovno izvještava upravni odbor o stanju sigurnosne provjere osoblja Europola.

Članak 41.

Obveza diskrecijskog postupanja i čuvanja tajnosti

1.   Članovi upravnog odbora, ravnatelj, zamjenici ravnatelja, osoblje Europola i časnici za vezu dužni su suzdržati se od svake radnje i svakog izražavanja mišljenja koji bi mogli štetiti Europolu ili ugroziti njegove djelatnosti.

2.   Članovi upravnog odbora, ravnatelj, zamjenici ravnatelja i časnici za vezu kao i druge osobe u skladu s posebnim obvezama diskrecijskog postupanja i čuvanja tajnosti, obvezni su ne otkrivati nikakve činjenice ili informacije za koje su saznali u izvršavanju njihovih dužnosti ili u obavljanju svojih aktivnosti neovlaštenim osobama ili javnosti. To se ne odnosi na činjenice i informacije koje zbog svog malog značaja ne zahtijevaju tajnost. Obveza diskrecijskog postupanja i čuvanja tajnosti primjenjuje se čak i nakon prestanka dužnosti ili zaposlenja, ili nakon prestanka aktivnosti. Obavijest o posebnoj obvezi iz prve rečenice daje Europol zajedno s upozorenjem o pravnim posljedicama svake povrede. O takvoj se obavijesti sastavlja pisana bilješka.

3.   Članovi upravnog odbora, ravnatelj, zamjenici ravnatelja, zaposlenici Europola i časnici za vezu kao i druge osobe pod obvezom iz stavka 2., ne smiju svjedočiti na sudu ili izvan njega ili davati izjave o bilo kojim činjenicama ili informacijama koje su saznali u izvršavanju svojih dužnosti ili u obavljanju svojih aktivnosti, bez odobrenja ravnatelja, odnosno kad se radi o ravnatelju, upravnog odbora.

Upravni odbor ili ravnatelj, ovisno o slučaju, ima pristup pravosudnom tijelu ili bilo kojem drugom nadležnom tijelu radi osiguravanja da su poduzete potrebne mjere prema nacionalnom pravu koje se primjenjuju na tijelo s kojim s kojim se ostvaruje veza.

Takve mjere se mogu prilagoditi postupcima za svjedočenje s ciljem osiguranja tajnosti podataka ili, ako predmetno nacionalno pravo to dopušta, odbiti svako dostavljanje predmetnih podataka u mjeri u kojoj je važno za zaštitu interesa Europola ili države članice.

Ako pravo države članice predviđa pravo odbijanja svjedočenja, osobe iz stavka 2. od koji je zatraženo svjedočenje dužne su pribaviti dopuštenje da to učine. Dopuštenje izdaje ravnatelj, ili u slučaju svjedočenja ravnatelja, upravni odbor. Kada se od časnika za vezu traži svjedočenje u vezi informacija koje dobiva od Europola, takvo dopuštenje izdaje se nakon dobivene suglasnosti države članice odgovorne za predmetnog službenika. Obveza traženja dopuštenja za svjedočenje primjenjuje se i nakon prestanka dužnosti ili zaposlenja ili nakon prestanka aktivnosti.

Nadalje, ako postoji mogućnost da se svjedočenje može odnositi na informacije ili saznanja koje je država članica dostavila Europolu ili koje se očito odnosi na državu članicu, stajalište te države članice u vezi sa svjedočenjem treba biti pribavljeno prije dobivanja dopuštenja.

Dopuštenje svjedočenja može se odbiti samo u mjeri u kojoj je to potrebno radi zaštite prevladavajućih interesa Europola ili države članice, ili država članica, koje trebaju zaštitu.

4.   Svaka država članica smatra povredu obveze diskrecijskog postupanja ili čuvanja tajnosti iz stavaka 2. i 3. kršenjem obveza propisanih njezinim pravom za čuvanje službene ili profesionalne tajne ili njezinim odredbama za zaštitu klasificirane građe.

Svaka država članica osigurava da se predmetna pravila i odredbe također primjenjuju na njezine vlastite zaposlenike koji su u kontaktu s Europolom u svom radu.

POGLAVLJE VIII.

PRORAČUNSKE ODREDBE

Članak 42.

Proračun

1.   Prihodi Europola sastoje se, ne dovodeći u pitanje drugu vrstu prihoda, od subvencija Zajednice koje ulaze u glavni proračun Europske unije (odjeljak Komisija) od datuma primjene ove Odluke. Financiranje Europola predmet je sporazuma Europskog parlamenta i Vijeća (dalje u tekstu „proračunsko tijelo”), kako je predviđeno Međuinstitucionalnim sporazumom od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju (15).

2.   Rashodi Europola uključuju troškove za osoblje, administrativne, infrastrukturne i operativne troškove.

3.   Ravnatelj izrađuje nacrt procjene prihoda i rashoda Europola za predstojeću financijsku godinu, uključujući prijedlog plana zapošljavanja, te ga prosljeđuje upravnom odboru. Prijedlog plana zapošljavanja sastoji se od stalnih i privremenih radnih mjesta te navodi upućene nacionalne stručnjake i broj, stupanj i kategoriju osoblja zaposlenog u Europolu za predmetnu financijsku godinu.

4.   Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi.

5.   Upravni odbor usvaja nacrt procjene prihoda i rashoda, uključujući plan zapošljavanja kojem je priložen okvirni plan rada, te ga do 31. ožujka svake godine šalje Komisiji. Ako Komisija ima primjedbe na nacrt procjene, ona o tome obavješćuje upravni odbor u roku od 30 dana od njegova primitka.

6.   Komisija podnosi nacrt proračunskom tijelu zajedno s okvirnim prijedlogom glavnog proračuna Europske unije.

7.   Na temelju tog nacrta Komisija unosi u okvirni prijedlog glavnog proračuna Europske unije, kojeg predlaže proračunskom tijelu, u skladu s člankom 272. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, iznose koje smatra potrebnima za plan zapošljavanja i iznos subvencije koja tereti taj proračun.

8.   Proračunsko tijelo odobrava dodjelu subvencije Europolu te plan zapošljavanja prilikom donošenja glavnog proračuna Europske unije.

9.   Upravni odbor donosi proračun Europola i plan zapošljavanja. Oni postaju konačni nakon konačnog usvajanja glavnog proračuna Europske unije. Ako je potrebno, njih se prilagođava na odgovarajući način donošenjem revidiranog proračuna.

10.   Svaka izmjena proračuna, uključujući plan zapošljavanja, provodi se u skladu s postupkom iz stavaka 5. do 9.

11.   Upravni odbor čim prije obavješćuje proračunsko tijelo o svojoj namjeri provođenja projekta koji bi mogao imati velike financijske posljedice za financiranje njegovog proračuna, posebno svih projekata koji se odnose na imovinu, kao što su najam i kupnja zgrada. O tome je dužan obavijestiti Komisiju. Kada neki dio proračunskog tijela obavijesti o svojoj namjeri dostavljanja mišljenja, dostavlja svoje mišljenje upravnom odboru unutar šest tjedana od dana kada je obavijestilo proračunsko tijelo o projektu.

Članak 43.

Izvršenje i nadzor proračuna

1.   Proračun Europola izvršava ravnatelj.

2.   Računovodstveni službenik Europola najkasnije do 28. veljače nakon svake financijske godine dostavlja privremena financijska izvješća računovođi Komisije zajedno s izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju za tu financijsku godinu. Računovodstveni službenik Komisije konsolidira privremena financijska izvješća institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 128. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom), br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na glavni proračun Europskih zajednica (16).

3.   Računovodstveni službenik Komisije najkasnije do 31. ožujka nakon svake financijske godine dostavlja privremena financijska izvješća Revizorskom sudu zajedno s izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju za tu financijsku godinu. Izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za tu financijsku godinu također se dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

4.   Ravnatelj po primitku primjedbi Revizorskog suda na privremena financijska izvješća Europola u skladu s člankom 129. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom), br. 1605/2002 sastavlja završna financijska izvješća Europola na vlastitu odgovornost i prosljeđuje ih upravnom odboru na mišljenje.

5.   Upravni odbor daje mišljenje o završnim financijskim izvješćima Europola.

6.   Ravnatelj najkasnije do 31. ožujka nakon svake financijske godine dostavlja završna financijska izvješća zajedno s mišljenjem upravnog odbora Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

7.   Završna financijska izvješća se objavljuju.

8.   Ravnatelj šalje Revizorskom sudu odgovor na njegove primjedbe najkasnije do 30. rujna. Primjerak odgovora šalje i upravnom odboru.

9.   Ravnatelj, na zahtjev Europskog parlamenta, dostavlja mu sve zatražene informacije za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu, kako je utvrđeno u članku 146. stavku 3. Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002.

10.   Europski parlament, uzimajući u obzir preporuku Vijeća koje donosi odluke kvalificiranom većinom, prije 30. travnja godine n + 2, dati razrješnicu ravnatelju u odnosu na izvršenje proračuna za godinu n.

Članak 44.

Financijska uredba

Upravni odbor donosi financijsku uredbu koja se primjenjuje na Europol nakon savjetovanja s Komisijom. Ta financijska uredba ne smije odstupati od Uredbe (EZ, Euratom) br. 2343/2002, osim ako je to izričito potrebno za djelovanje Europola. Za donošenje svih pravila koja odstupaju od Uredbe (EZ, Euratom) br. 2343/2002 traži se prethodna suglasnost Komisije. O tim se odstupanjima obavješćuje proračunsko tijelo.

POGLAVLJE IX.

DRUGE ODREDBE

Članak 45.

Pravila o pristupu dokumentima Europola

Na temelju prijedloga ravnatelja a najkasnije šest mjeseci od početka primjene ove Odluke, upravni odbor donosi pravila o pristupu dokumentima Europola, uzimajući u obzir načela i ograničenja iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (17).

Članak 46.

Klasificirane informacije EU-a

Europol primjenjuje sigurnosna načela i minimalne standarde iz Odluke Vijeća 2001/264/EZ od 19. ožujka 2001. o donošenju sigurnosnih odredbi (18) o klasificiranim informacijama EU-a.

Članak 47.

Jezici

1.   Uredba br. 1 od 15. travnja 1958. o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (19) primjenjuje se na Europol.

2.   Upravni odbor jednoglasno odlučuje o unutarnjem uređenju jezika Europola.

3.   Prijevode koji su potrebni za rad Europola dostavlja Centar za prevođenje za tijela Europske unije (20).

Članak 48.

Obavještavanje Europskog parlamenta

Predsjedništvo Vijeća, predsjedatelj upravnog odbora i ravnatelj nastupaju pred Europskim parlamentom na njegov zahtjev da bi raspravili pitanja u vezi s Europolom uzimajući u obzir obveze diskrecije i tajnosti.

Članak 49.

Suzbijanje prijevara

Pravila iz Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. O istragama koje je vodio Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (21) primjenjuju se na Europol. Na temelju prijedloga ravnatelja a najkasnije šest mjeseci nakon dana primjene ove Odluke, upravni odbor donosi potrebne provedbene mjere koje mogu isključivati operativne podatke iz opsega istraga OLAF-a.

Članak 50.

Sporazum o sjedištu

U sporazumu o sjedištu koji se treba zaključiti između Europola i Kraljevine Nizozemske utvrđuju se potrebni dogovori o smještaju koji se treba pružiti Europolu u državi sjedišta, te prostorijama koje mu navedena država daje na raspolaganje kao i posebnim pravilima koja se u državi Europolova sjedišta primjenjuju na ravnatelja, članove upravnog odbora, zamjenike ravnatelja, zaposlenike Europola i članove njihovih obitelji, a nakon dobivenog odobrenja upravnog odbora.

Članak 51.

Privilegije i imuniteti

1.   Protokol o privilegijama i imunitetima Europskih zajednica te posebna uredba koja se treba donijeti na temelju članka 16. Protokola o privilegijama i imunitetima Europskih zajednica primjenjuju se na ravnatelja, zamjenike ravnatelja Europola i osoblje Europola.

2.   Protokol o privilegijama i imunitetima Europskih zajednica primjenjuje se na Europol.

3.   Kraljevina Nizozemska i druge države članice suglasne su da časnici za vezu upućeni iz drugih država članica i članovi njihovih obitelji uživaju one privilegije i imunitete koje su potrebne za valjano izvršavanje zadaća časnika za vezu u Europolu.

Članak 52.

Odgovornost za neovlaštenu i nepravilnu obradu podataka

1.   Svaka je država članica, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, odgovorna za štetu prouzročenu pojedincu koja je posljedica pravnih ili činjeničnih grešaka u podacima pohranjenim ili obrađenim u Europolu. Samo država članica u kojoj je nastao događaj povodom kojeg je šteta nastala tuženik je u tužbi za naknadu štete oštećeniku, koji je podnosi sudovima koji imaju nadležnost prema nacionalnom pravu predmetne države članice. Država članica ne može prigovoriti da su druga država članica ili Europol dostavili netočne podatke kako bi izbjegla svoju odgovornost prema svom nacionalnom pravu u odnosu na oštećenika.

2.   Ako su pravne ili činjenične greške iz stavka 1. nastale kao rezultat pogrešne dostave podataka ili propuštanja ispunjavanja obveza iz ove Odluke na strani jedne ili više država članica ili kao rezultat neovlaštene ili nepravilne pohrane ili obrade od strane Europola, Europol ili druga predmetna država članica, obvezni su isplatiti, na zahtjev, iznos naknade štete prema stavku 1., osim ako je država članica koristila podatke suprotno ovoj Odluci na državnom području na kojem je šteta nastala.

3.   Svaki spor između države članice koja je platila naknadu štete prema stavku 1. i Europola ili druge države članice o načelu i iznosu naknade štete upućuje se upravnom odboru koji rješava pitanje dvotrećinskom većinom svojih članova.

Članak 53.

Druge vrste odgovornosti

1.   Ugovornu odgovornost Europola uređuje pravo koje se primjenjuje na predmetni ugovor.

2.   U slučaju izvanugovorne odgovornosti Europol je dužan, neovisno od odgovornosti iz članka 52., naknaditi štetu nastalu krivnjom njegovih tijela ili osoblja u izvršavanju njihovih zadaća u mjeri u kojoj im ona može biti pripisana, i neovisno o različitim postupcima za zahtijevanje naknade štete koji postoje prema pravu država članica.

3.   Oštećenik ima pravo zahtijevati od Europola da ne poduzme ili propusti neku radnju.

4.   Nacionalni sudovi država članica nadležni za postupanje u sporovima o odgovornosti Europola iz ovog članka, određuju se pozivanjem na Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i priznavanju te izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima (22).

Članak 54.

Odgovornost u vezi sudjelovanja Europola u zajedničkim istražnim timovima

1.   Država članica na čijem je državnom području štetu prouzročilo osoblje Europola postupajući u skladu s člankom 6. u toj državi članici za vrijeme njihove pomoći u operativnim mjerama, naknađuje štetu pod uvjetima koji se primjenjuju na štetu koju su počinili njezini dužnosnici.

2.   Ako predmetna država članica nije drukčije dogovorila, Europol naknađuje u potpunosti svaki iznos koji ta država članica treba platiti žrtvama ili osobama koje u njihovo ime imaju pravo na naknadu štete iz stavka 1. Svaki spor između države članice i Europola o načelu i iznosu naknade štete upućuje se upravnom odboru koji rješava pitanje.

POGLAVLJE X.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 55.

Opće pravno sljedništvo

1.   Ova Odluka ne utječe na pravnu snagu sporazuma zaključenih od strane Europola uspostavljenog Konvencijom o Europolu prije dana početka primjene ove Odluke.

2.   Stavak 1. posebno se primjenjuje na sporazum o sjedištu zaključen na temelju članka 37. Konvencije o Europolu, kao i na sporazume između Kraljevine Nizozemske i drugih država članica zaključenih na temelju članka 41. stavka 2. Konvencije o Europolu i na sve međunarodne sporazume, uključujući njihove odredbe o razmjeni informacija, te na ugovore koje je sklopio Europol, obveze koje ga terete i imovinu koju je stekao, kako je utvrđeno Konvencijom o Europolu.

Članak 56.

Ravnatelj i zamjenici ravnatelja

1.   Ravnatelj i zamjenici ravnatelja, imenovani na temelju članka 29. Konvencije o Europolu, za vrijeme preostalog vremena trajanja njihovih mandata su ravnatelj i zamjenici ravnatelja u smislu članka 38. ove Odluke. Ako njihovi mandati prestaju za godinu dana ili manje od dana početka primjene ove Odluke, oni se automatski produžuje do jedne godine od dana početka primjene ove Odluke.

2.   Ako ravnatelj ili jedan ili više zamjenika ravnatelja nisu voljni ili u mogućnosti postupiti u skladu sa stavkom 1., upravni odbor imenuje privremenog ravnatelja ili privremenog/privremene zamjenika/zamjenike ravnatelja, prema potrebi, na vrijeme od najdulje 18 mjeseci, do imenovanja iz članka 38. stavka 1. i 2.

Članak 57.

Osoblje

1.   Odstupajući od članka 39., svi ugovori o radu koje je sklopio Europol uspostavljen prema Konvenciji o Europolu i koji su na snazi na dan početka primjene ove Odluke važe do njihova isteka te se ne mogu produžiti na temelju Uredbe o osoblju Europola (23), nakon početka primjene ove Odluke.

2.   Svakom članu osoblja zaposlenom po ugovorima iz stavka 1. nudi se mogućnost sklapanja ugovora o privremenim djelatnicima prema članku 2. točki (a) Uvjeta zapošljavanja na različitim razinama u skladu s planom zapošljavanja ili ugovora o ugovornim djelatnicima temeljem članka 3a Uvjeta zapošljavanja.

U tu svrhu provodi se unutarnji postupak odabira za članove osoblja koji imaju sklopljen ugovor s Europolom na datum početka primjene ove Odluke, a nakon stupanja na snagu i unutar dvije godine od dana početka primjene ove Odluke od strane tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora, kako bi se provjerila sposobnost učinkovitost i čestitost onih koji se trebaju uposliti.

Ovisno o vrsti i razini obavljanih zadataka, uspješnom se kandidatu nudi ugovor o privremenim djelatnicima ili ugovor o ugovornim djelatnicima za razdoblje koje odgovara barem onom vremenu koje je preostalo prema ugovoru koju je sklopljen prije dana početka primjene ove Odluke.

3.   Ako je Europol prije početka primjene ove Odluke sklopio drugi ugovor na određeno vrijeme i član osoblja je prihvatio ugovor o privremenim djelatnicima ili ugovor o ugovornim djelatnicima prema uvjetima iz trećeg podstavka stavka 2., svako naknadno produljenje ugovora može se sklopiti samo na neodređeno vrijeme u skladu s člankom 39. stavkom 4.

4.   Ako je Europol prije početka primjene ove Odluke sklopio ugovor na neodređeno vrijeme, a zaposleni je prihvatio ugovor o privremenim djelatnicima ili ugovor o ugovornim djelatnicima prema uvjetima iz trećeg podstavka stavka 2., taj se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme u skladu s prvim stavkom članka 8. i člankom 85. stavkom 1. Uvjeta zapošljavanja.

5.   Pravilnik o osoblju Europola i drugi mjerodavni instrumenti nastavljaju se primjenjivati na članove osoblja koji nisu zaposleni u skladu sa stavkom 2. Odstupajući od poglavlja 5. Pravilnika o osoblju Europola, postotak godišnje prilagodbe plaća koji određuje Vijeće u skladu s člankom 65. Pravilnika o osoblju primjenjuje se na osoblje Europola.

Članak 58.

Proračun

1.   Postupak davanja razrješnice u vezi proračuna odobren na temelju članka 35. stavka 5. Konvencije o Europolu provodi se u skladu s pravilima iz članka 36. stavka 5. Konvencije o Europolu i financijske uredbe donesene na temelju članka 35. stavka 9. Konvencije o Europolu.

2.   U provođenju postupka davanja razrješnice opisanog u stavku 1., primjenjuje se sljedeće:

(a)

za potrebe provođenja postupka davanja razrješnice u vezi godišnjeg financijskog izvješća za godinu koja prethodi danu početka primjene ove Odluke, Zajednički revizorski odbor nastavlja postupati u skladu s postupcima ustanovljenima člankom 36. Konvencije o Europolu. Postupci davanja razrješnice utvrđeni Konvencijom o Europolu primjenjuje se u mjeri koja je potrebna za ovu svrhu;

(b)

upravni odbor iz članka 36. ove Odluke ima pravo odlučiti o promjeni funkcija koje su prethodno obavljali financijski nadzornici i Financijski odbor na temelju Konvencije o Europolu.

3.   Svi rashodi koji proizlaze iz obveza koje je preuzeo Europol u skladu s financijskom uredbom koja je donijeta na temelju članka 35. stavka 9. Konvencije o Europolu prije datuma početka primjene ove Odluke a koji nisu podmireni do tog vremena, podmiruju se na način opisan u stavku 4. ovog članka.

4.   Prije isteka roka od 12 mjeseci nakon dana početka primjene ove Odluke, upravni odbor utvrđuje iznos kojim se pokrivaju rashodi iz stavka 3. Odgovarajući iznos koji se financira iz prikupljenog suficita iz proračunâ odobrenih na temelju članka 35. stavka 5. Konvencije o Europolu, prenosi se u prvi proračun koji je izrađen na temelju ove Odluke i predstavlja namjenske prihode za pokriće tih izdataka.

Ako suficiti nisu dostatni za pokriće rashoda iz stavka 3., države članice osiguravaju financiranje potrebno u skladu s postupcima utvrđenima Konvencijom o Europolu.

5.   Ostatak suficitâ proračunâ odobrenih na temelju članka 35. stavka 5. Konvencije o Europolu isplaćuje se natrag državama članicama. Iznos koji se treba isplatiti svakoj državi članici izračunava se na temelju godišnjih doprinosa svake države članice u proračune Europola utvrđenima na temelju članka 32. stavka 2. Konvencije o Europolu.

Plaćanje se obavlja unutar tri mjeseca od utvrđivanja iznosa kojim se pokrivaju rashodi iz stavka 3. i završetka postupka davanja razrješnice u vezi proračunâ odobrenih na temelju članka 35. stavka 5. Konvencije o Europolu.

Članak 59.

Mjere koje se trebaju pripremiti i donijeti prije dana početka primjene ove Odluke

1.   Upravni odbor osnovan na temelju Konvencije o Europolu, ravnatelj imenovan na temelju te Konvencije i zajedničko nadzorno tijelo osnovano na temelju te Konvencije pripremaju usvajanje sljedećih instrumenata:

(a)

pravila u vezi prava i obveza časnika za vezu iz članka 9. stavka 5.;

(b)

pravila koja se primjenjuju na analitičke radne datoteke iz trećeg podstavka članka 14. stavka 1.;

(c)

pravila u vezi odnosâ Europola iz članka 26. stavka 1. točke (b);

(d)

provedbena pravila koja se primjenjuju na osoblje Europola iz članka 37. stavka 9. točke (d);

(e)

pravila o odabiru i razrješenju ravnatelja i zamjenika ravnatelja iz članka 38. stavka 3. i 7.;

(f)

pravila o osiguranju tajnosti iz članka 40. stavka 1.;

(g)

financijska uredba iz članka 44.;

(h)

sve druge instrumente potrebne za pripremu primjene ove Odluke.

2.   Za potrebe donošenja mjera iz stavka 1. točaka (a), (d), (e), (g) i (h), sastav upravnog odbora je onakav kakav je utvrđen člankom 37. stavkom 1. Upravni odbor usvaja te mjere u skladu s postupkom iz odredaba stavka 1. točaka (a), (d), (e) i (g) ovog članka.

Vijeće usvaja mjere iz stavka 1. točaka (b), (c) i (f) u skladu s postupkom utvrđenim odredbama stavka 1. točaka (b), (c) i (f).

Članak 60.

Financijske mjere i odluke koje se trebaju donijeti prije dana početka primjene ove Odluke

1.   Upravni odbor u sastavu utvrđenom člankom 37. stavku 1., donosi sve financijske mjere i odluke potrebne za primjenu novog financijskog okvira.

2.   Mjere o odluke iz stavka 1. poduzimaju se u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 2343/2002 i uključuju, inter alia, sljedeće:

(a)

pripremu i usvajanje svih mjera i odluka iz članka 42. u vezi s prvom proračunskom godinom nakon dana početka primjene ove Odluke;

(b)

imenovanje računovodstvenog službenika iz članka 37. stavka 9. točke (e) do 15. studenoga u godini koja prethodi prvoj proračunskoj godini nakon dana početka primjene ove Odluke;

(c)

osnivanje službe za unutarnji reviziju iz članka 37. stavka 9. točke (f).

3.   Odobravanje postupaka za prvu proračunsku godinu nakon dana početka primjene ove Odluke obavlja ravnatelj imenovan prema članku 29. Konvencije o Europolu od 15. studenoga u godini koja prethodi prvoj proračunskoj godini nakon dana početka primjene ove Odluke. Od tog dana nadalje ravnatelj je ovlašten prenijeti funkciju dužnosnika za ovjeravanja, ako je potrebno. U obavljanju poslova dužnosnika za ovjeravanja uzimaju se u obzir zahtjevi iz Uredbe (EZ, Euratom) br. 2343/2002.

4.   Prethodna provjera operacija u prvoj proračunskoj godini nakon dana početka primjene ove Odluke poduzima financijski nadzornik čija je funkcija određena u članku 27. stavku 3. Konvencije o Europolu tijekom razdoblja od 15. studenoga do 31. prosinca u godini koja prethodi prvoj proračunskoj godini nakon početka primjene ove Odluke. Financijski nadzornik obavlja tu funkciju u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 2343/2002.

5.   Dio prijelaznih troškova Europola radi pripreme novog financijskog okvira od godine koja prethodi prvoj proračunskoj godini nakon dana početka primjene ove Odluke snosi glavni proračun Europske unije. Financiranje tih troškova može imati oblik bespovratnih sredstava Zajednice.

POGLAVLJE XI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 61.

Prenošenje

Države članice osiguravaju da je njihovo nacionalno pravo u skladu s ovom Odlukom do dana početka primjene ove Odluke.

Članak 62.

Zamjena

Ova Odluka zamjenjuje Konvenciju o Europolu i Protokol o privilegijama i imunitetima Europola, članovima njegovih tijela, zamjenicima ravnatelja i zaposlenicima Europola od dana početka primjene ove Odluke.

Članak 63.

Stavljanje izvan snage

Osim ako nije drukčije predviđeno ovom Odlukom, sve mjere o provedbi Konvencije o Europolu stavljaju se izvan snage od dana početka primjene ove Odluke.

Članak 64.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 1. siječnja 2010. ili od dana početka primjene Uredbe iz članka 51. stavka 1., ovisno o tome koji je kasniji.

Međutim, drugi podstavak članka 57. stavka 2. te članci 59., 60. i 61. primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Odluke.

Sastavljeno u Luxembourgu 6. travnja 2009.

Za Vijeće

Predsjednik

J. POSPÍŠIL


(1)  Mišljenje od 17. siječnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 316, 27.11.1995., str. 1.

(3)  SL L 63, 6.3.2002., str. 1.

(4)  SL L 256, 1.10.2005., str. 63.

(5)  SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(6)  SL L 185, 16.7.2005., str. 35.

(7)  SL L 162, 20.6.2002., str. 1.

(8)  SL C 197, 12.7.2000., str. 3.

(9)  SL C 24, 23.1.1998., str. 2.

(10)  Odluka Komisije 1999/352/EZ, ECSC, Euratom od 28. travnja 1999., o osnivanju Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 20.).

(11)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 24. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(12)  Uredba (EZ) br. 1920/2006 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. o Europskom centru za nadzor droga i ovisnosti o drogama (SL L 376, 27.12.2006., str. 1.).

(13)  SL L 357, 31.12.2002., str. 72.

(14)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(15)  SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(16)  SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(17)  SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(18)  SL L 101, 11.4.2001., str. 1.

(19)  SL 17, 6.10.1958., str. 385/58.

(20)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2965/94 od 28. studenoga 1994. o osnivanju Centra za prevođenje za tijela Europske unije (SL L 314, 7.12.1994., str. 1.).

(21)  SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

(22)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1.

(23)  Akt Vijeća od 3. prosinca 1998. o pravilniku o osoblju koji se primjenjuje na zaposlenike Europola (SL L 26, 30.1.1999., str. 23.).


PRILOG

Popis drugih teških oblika kriminala za koje je Europol nadležan za postupanje u skladu s člankom 4. stavkom 1.:

nezakonita trgovina drogom,

nezakonite aktivnosti pranja novca,

kriminal povezan s nuklearnim i radioaktivnim tvarima,

nezakonito krijumčarenje migranata,

trgovina ljudima,

kriminal povezan s motornim vozilima,

ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivima,

otmica, protupravno oduzimanje slobode i uzimanje talaca,

rasizam i ksenofobija,

organizirana pljačka,

nedozvoljena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

prijevara,

reketarenje i iznuda,

krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

krivotvorenje službenih dokumenata i trgovina njima,

krivotvorenje novca i sredstava plaćanja,

računalni kriminal,

korupcija,

nezakonita trgovina oružjem, streljivom i eksplozivom,

nezakonita trgovina ugroženim životinjskim vrstama,

nezakonita trgovina ugroženim biljnim vrstama i podvrstama,

kaznena djela protiv okoliša,

nezakonita trgovina hormonskim tvarima i drugim poticateljima rasta.

U vezi oblika kaznenih djela iz članka 4. stavka 1. za potrebe ove Odluke:

(a)

„kriminal povezan s nuklearnim i radioaktivnim tvarima” znači kaznena djela iz članka 7. stavka 1. Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnih materijala, potpisanoj u Beču i New Yorku dana 3. ožujka 1980. i koji se odnose na nuklearne i/ili radioaktivne materijale, utvrđene u članku 197. Ugovora o osnivanju Europske atomske zajednice i Direktivi Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju temeljnih sigurnosnih standarda za zaštitu zdravlja zaposlenika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (1);

(b)

„nezakonito krijumčarenje migranata” znači aktivnosti kojih je cilj namjerno omogućavanje, radi financijskog dobitka, stupanja na državno područje države članice, stjecanje boravišta ili zapošljavanja na njemu protivno pravilima i uvjetima koji vrijede u državama članicama;

(c)

„trgovina ljudima” znači traženje, prijevoz, premještaj, prikrivanje ili prihvat osoba prijetnjom ili uporabom sile ili drugih oblika prisile, otmicom, prijevarom, obmanom, zloporabom položaja ili položajem ranjivosti ili davanjem ili primanjem novca ili druge koristi radi postizanja pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a s ciljem izrabljivanja. Izrabljivanje uključuje svako iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, proizvodnju, prodaju ili distribuciju materijala s dječjom pornografijom, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili aktivnosti slične ropstvu, podčinjenost ili oduzimanje organa;

(d)

„kriminal povezan s motornim vozilima” znači krađa ili otuđivanje motornih vozila, teretnih vozila, poluprikolica, tereta na teretnim vozilima ili poluprikolicama, autobusa, motocikala, prikolica i poljoprivrednih vozila, radnih vozila i rezervnih dijelova tih vozila i primanje i sakrivanje takvih predmeta;

(e)

„nezakonite aktivnosti pranja novca” znači kaznena djela iz članka 6. stavka 1. do 3. Konvencije Vijeća Europe o pranju, pretrazi, oduzimanju i zapljeni imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, potpisane u Strasbourgu 8. studenoga 1990.;

(f)

„nezakonita trgovima drogom” znači kaznena djela iz članka 3. stavka 1. Konvencije Ujedinjenih naroda od 20. prosinca 1988. protiv nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima i u odredbama o izmjeni ili zamjeni te Konvencije.

Oblike kaznenih djela iz članka 4. i iz ovog Priloga razmatraju nadležna tijela država članica u skladu s pravom država članica kojima ta tijela pripadaju.


(1)  SL L 159, 29.6.1996., str. 1.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

241


32009R0390


L 131/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.


UREDBA (EZ) br. 390/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. travnja 2009.

o izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa o vizama za diplomatske misije i konzularne urede u pogledu uvođenja biometrijskih podataka, uključujući odredbe o organizaciji primanja i obrade zahtjeva za izdavanje vize

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavak 2. točku (b) podtočku ii.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika zaštite podataka (1),

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Radi osiguravanja pouzdane provjere i identifikacije podnositelja zahtjeva, potrebno je obraditi biometrijske podatke u Viznom informacijskom sustavu (VIS) uspostavljenom Odlukom Vijeća 2004/512/EZ (3) i radi osiguravanja pravnog okvira za prikupljanje tih biometrijskih identifikatora. Nadalje, provedba VIS-a zahtijeva nove oblike organizacije primanja zahtjeva za vize.

(2)

Uključivanje biometrijskih identifikatora u VIS važan je korak prema korištenju novih elemenata koji ostvaruju pouzdaniju vezu između nositelja vize i putovnice s ciljem sprečavanja korištenja lažnog identiteta. Stoga bi osobno pojavljivanje podnositelja zahtjeva — barem prilikom prvog podnošenja zahtjeva – trebao biti jedan od temeljnih zahtjeva za izdavanje vize uz unos biometrijskih identifikatora u VIS.

(3)

Izbor biometrijskih identifikatora uređen je Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka između država članica o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (4).

(4)

Ova Uredba utvrđuje norme za prikupljanje tih biometrijskih identifikatora upućivanjem na odgovarajuće odredbe koje je utvrdila Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO). Za osiguravanje interoperabilnosti ne zahtijevaju se dodatne tehničke specifikacije.

(5)

Svi dokumenti, podaci ili biometrijski identifikatori koje država članica primi u postupku izdavanja viza smatraju se konzularnim ispravama prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. i s njima se postupa na odgovarajući način.

(6)

Radi olakšavanja registracije podnositelja zahtjeva i smanjenja troškova država članica, potrebno je pored postojećeg okvira za zastupanja predvidjeti nove organizacijske mogućnosti. Prije svega, Zajedničke konzularne upute o vizama za diplomatske misije i konzularne urede (5) trebalo bi dopuniti posebnim oblikom zastupanja ograničenim na prikupljanje zahtjeva i unos biometrijskih identifikatora.

(7)

Trebalo bi uvesti druge mogućnosti, kao što su kolokacija, zajednički centri za primanje zahtjeva, počasni konzuli i suradnja s vanjskim pružateljima usluga. Za te bi mogućnosti trebalo uspostaviti odgovarajući pravni okvir, uzimajući u obzir, posebno, pitanja zaštite podataka. Države članice bi trebale, u skladu s uvjetima utvrđenima u tom pravnom okviru, utvrditi vrste organizacijske strukture koje će koristiti u svakoj trećoj zemlji. Podrobnosti tih struktura trebala bi objavljivati Komisija.

(8)

Pri organiziranju suradnje, države članice bi trebale osigurati da podnositelji zahtjeva budu upućeni u državu članicu koja je odgovorna za obradu njihovih zahtjeva.

(9)

Potrebno je predvidjeti slučajeve u kojima države članice odlučuju, radi olakšavanja postupka, surađivati s vanjskim pružateljima usluga radi prikupljanja zahtjeva. Takva se odluka može donijeti ako se, u posebnim okolnostima ili zbog razloga koji se odnose na lokalnu situaciju, suradnja s drugim državama članicama u obliku ograničenog zastupanja, kolokacije ili zajedničkog centra za primanje zahtjeva za određenu državu pokaže neodgovarajućom za dotičnu državu članicu. Takve aranžmane treba uspostaviti u skladu s općim načelima za izdavanje viza, uz poštovanje zahtjeva o zaštiti podataka određenih u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (6). Nadalje, prilikom uspostave i provedbe takvih aranžmana treba uzeti u obzir potrebu izbjegavanja „viza šopinga”.

(10)

Države članice bi trebale surađivati s vanjskim pružateljima usluga na temelju pravnog instrumenta koji bi trebao sadržavati odredbe o njihovim točnim odgovornostima, o izravnom i potpunom pristupu njihovim prostorijama, informacijama za podnositelje zahtjeva, povjerljivosti i o okolnostima, uvjetima i postupcima za suspendiranje ili prestanak suradnje.

(11)

Ova Uredba predviđa odstupanje od općeg pravila osobnog pojavljivanja, kako je određeno u dijelu III. točki 4 Zajedničkih konzularnih uputa, dozvoljavanjem državama članicama da surađuju s vanjskim pružateljima usluga radi prikupljanja zahtjeva utvrđujući načelo „sve na jednom mjestu” kod podnošenja zahtjeva. To ne dovodi u pitanje mogućnost pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor te također ne dovodi u pitanje buduće pravne instrumente kojima se uređuju ta pitanja.

(12)

Radi osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka, zatraženo je mišljenje radne skupine osnovane člankom 29. Direktive 95/46/EZ.

(13)

Direktiva 95/46/EZ primjenjuje se na države članice u pogledu obrade osobnih podataka na temelju ove Uredbe.

(14)

Države članice bi trebale zadržati mogućnost za sve podnositelje zahtjeva da podnesu zahtjeve izravno pri njihovim diplomatskim misijama ili konzularnim uredima.

(15)

Radi olakšavanja postupka svih naknadnih zahtjeva, trebala bi postojati mogućnost kopiranja otisaka prstiju iz prvog unosa u VIS unutar razdoblja od 59 mjeseci. Nakon isteka tog razdoblja, otiske prstiju bi trebalo ponovno uzeti.

(16)

Zbog zahtjeva prikupljanja biometrijskih identifikatora, prilikom prvog podnošenja zahtjeva ne bi više trebalo koristiti komercijalne posrednike kao što su putničke agencije, već samo naknadno.

(17)

Stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti Zajedničke konzularne upute.

(18)

Komisija bi trebala tri godine nakon početka rada VIS-a i nakon toga svake četiri godine podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe.

(19)

Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest organizaciju primanja i obrade zahtjeva u pogledu unosa biometrijskih podataka u VIS i uvođenje zajedničkih normi i interoperabilnih biometrijskih identifikatora i zajedničkih pravila za sve države članice koje sudjeluju u zajedničkoj viznoj politici Zajednice, te stoga mogu bolje biti ostvareni na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je određeno u istom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(20)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona ju ne obvezuje i ne primjenjuje se na nju. S obzirom da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj Schengenske pravne stečevine u skladu s odredbama glave IV. trećeg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska, u skladu s člankom 5. tog Protokola, odlučuje u roku od šest mjeseci nakon datuma donošenja ove Uredbe hoće li je provesti u svoje nacionalno pravo.

(21)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji je Vijeće Europske unije sklopilo s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (7) što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (8) o određenim aranžmanima za primjenu tog Sporazuma.

(22)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine, u kojem Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (9). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje i ne primjenjuje se na nju.

(23)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine, u kojem Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (10). Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje i ne primjenjuje se na nju.

(24)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (11), što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ čitanog u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (12).

(25)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu sklopljenom između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine, što spada u područje iz točke B članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (13).

(26)

U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine ili je s njom na drugi način povezana u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(27)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine ili je s njom na drugi način povezana u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Zajedničkih konzularnih uputa

Zajedničke konzularne upute o vizama za diplomatske misije i konzularne urede mijenjaju se kako slijedi:

1.

Dio II mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 1.2. (b) dodaju se sljedeći stavci:

„Država članica također može ograničeno zastupati jednu ili više država članica samo za potrebe primanja zahtjeva i unosa biometrijskih identifikatora. Primjenjuju se odgovarajuće odredbe točki 1.2. (c) i (e). Primanje i prijenos dokumenata i podataka zastupanoj državi članici provodi se uz poštovanje odgovarajućih pravila o zaštiti podataka i sigurnosti.

Zastupana država članica/države članice osigurava da su podaci u potpunosti kodirani bez obzira prenose li se elektronički ili fizički na elektroničkom memorijskom mediju od tijela države članice zastupnice tijelima zastupane države članice.

U trećim zemljama koje zabranjuju kodiranje podataka koje tijela države članice zastupnice elektronički šalju tijelima zastupane države članice/zastupanih država članica, zastupana država članica/zastupane države članice ne dozvoljava/dozvoljavaju elektronički prijenos podataka državi članici zastupnici.

U tom slučaju dotična zastupana država članica/dotične zastupane države članice osigurava/osiguravaju da se elektronički podaci prenose fizički u potpuno kodiranom obliku na elektroničkom memorijskom mediju za prijenos podataka, od tijela države članice zastupnice tijelima zastupane države članice preko konzularnog službenika države članice ili, ako bi takav prijenos zahtijevao nerazmjerne ili neopravdane mjere, na drugi siguran i zaštićen način., na primjer korištenjem priznatih operatera s iskustvom u prijenosu osjetljivih dokumenata i podataka u dotičnoj trećoj zemlji.

U svim slučajevima razinu sigurnosti za prijenos treba prilagoditi osjetljivosti podataka.

Države članice ili Zajednica nastoje postići sporazum s dotičnim trećim zemljama s ciljem ukidanja zabrana kodiranja podataka koji se elektronički prenose između tijela dotičnih država članica.”;

(b)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

Kada se jedinstvene vize izdaju na temelju točaka (a) i (b), zastupanje i ograničeno zastupanje navode se u tablici zastupanja za izdavanje jedinstvenih viza iz Priloga 18.”

2.

Dio III. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Zahtjevi za izdavanje vize

1.1.   Obrasci zahtjeva za izdavanje vize – broj obrazaca

Podnositelji zahtjeva također moraju ispuniti obrazac zahtjeva za izdavanje jedinstvene vize. Zahtjevi za izdavanje jedinstvene vize moraju biti ispunjeni na usklađenom obrascu, čiji se ogledni primjerak nalazi u Prilogu 16.

Ispunjava se najmanje jedan primjerak obrasca zahtjeva, kako bi se mogao koristiti tijekom savjetovanja sa središnjim tijelima. Države članice mogu, u mjeri u kojoj nacionalni upravni postupci tako zahtijevaju, zahtijevati više primjeraka zahtjeva.

1.2.   Biometrijski identifikatori

(a)   Države članice prikupljaju biometrijske identifikatore koji uključuju sliku lica i 10 otisaka prstiju podnositelja zahtjeva u skladu sa zaštitnim mjerama utvrđenima u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelji o temeljnim pravima Europske unije i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

Prilikom podnošenja prvog zahtjeva, podnositelj zahtjeva mora se osobno pojaviti. Tada se prikupljaju sljedeći biometrijski identifikatori:

fotografija, skenirana ili snimljena u vrijeme podnošenja zahtjeva, i

10 otisaka prstiju uzeti plošno i digitalno.

Ako su otisci prstiju podnositelja zahtjeva uzeti prilikom prijašnjeg zahtjeva uneseni prvi put u Vizni informacijski sustav (VIS) u razdoblju manjem od 59 mjeseci prije datuma podnošenja novog zahtjeva, oni se preslikavaju u kasniji zahtjev.

Međutim, u slučaju opravdane sumnje u pogledu identiteta podnositelja zahtjeva, diplomatska misija ili konzularni ured prikupljaju otiske prstiju u gore navedenom razdoblju.

Nadalje, ako u vrijeme podnošenja zahtjeva nije moguće odmah potvrditi jesu li otisci prstiju uzeti unutar gore navedenog razdoblja, podnositelj zahtjeva može zahtijevati njihovo uzimanje.

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe o VIS-u, fotografija koja je priložena svakom zahtjevu unosi se u VIS. Podnositelj zahtjeva ne treba se osobno pojaviti u tu svrhu.

Tehnički zahtjevi za fotografiju u skladu su s međunarodnim normama kako su određene u dokumentu ICAO Doc 9303, dio 1., 6. izdanje.

Otisci prstiju uzimaju se u skladu s normama ICAO-a i Odlukom Komisije 2006/648/EZ od 22. rujna 2006. o utvrđivanju tehničkih specifikacija o normama za biometrijske značajke u vezi s razvojem Viznog informacijskog sustava (14).

Biometrijske identifikatore prikuplja kvalificirano i valjano ovlašteno osoblje diplomatske misije ili konzularnog ureda i tijela odgovornih za izdavanje viza na granicama. Pod nadzorom diplomatskih misija ili konzularnih ureda, biometrijske identifikatore također može uzimati kvalificirano i valjano ovlašteno osoblje počasnog konzula ili vanjski pružatelji usluga iz dijela VII., točki 1.3. i 1.4.

Samo valjano ovlašteno konzularno osoblje unosi podatke u VIS u skladu s člankom 6. stavkom 1., člankom 7., člankom 9. stavkom 5. i člankom 9. stavkom 6. Uredbe o VIS-u.

Države članice osiguravaju puno korištenje svih kriterija za pretraživanje prema članku 15. Uredbe o VIS-u s ciljem izbjegavanja pogrešnih odbijanja i identifikacija.

(b)   Izuzeća

Sljedeći podnositelji zahtjeva izuzeti su od zahtjeva davanja otisaka prstiju:

djeca mlađa od 12 godina,

osobe kod kojih je uzimanje otisaka fizički nemoguće. Ako je moguće uzimanje otisaka na manje 10 prstiju, uzima se taj broj otisaka prstiju. Međutim, ako je nemogućnost privremena, od podnositelj zahtjeva zahtijeva se davanje otisak prstiju prilikom podnošenja sljedećeg zahtjeva. Diplomatske misije ili konzularni uredi i tijela odgovorna za izdavanje viza na granicama imaju pravo zatražiti daljnja objašnjenja o razlozima privremene nemogućnosti. Države članice osiguravaju da se odgovarajući postupci koji jamče dostojanstvo podnositelja zahtjeva primjene u slučaju postojanja poteškoća prilikom registracije. Činjenica da je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće ne utječe na odobravanje ili odbijanje vize,

šefovi država ili vlada i članovi nacionalnih vlada i njihovi bračni drugovi, članovi njihovih službenih delegacija kada su pozvani od strane vlada država članica ili međunarodnih organizacija u službene svrhe,

vladari i drugi visoki članovi kraljevske obitelji kada su pozvani od strane vlada država članica ili međunarodnih organizacija u službene svrhe.

U svakom od tih slučajeva unos ‚ne primjenjuje se’ unosi se u VIS.

(b)

dodaje se sljedeća točka:

„5.   Ponašanje osoblja

Diplomatske misije ili konzularni uredi država članica osiguravaju uljudno primanje podnositelja zahtjeva.

Konzularno osoblje u obavljanju svojih dužnosti u potpunosti poštuje ljudsko dostojanstvo. Sve mjere koje se poduzimaju razmjerne su ciljevima koje se tim mjerama postižu.

U obavljanju svojih zadaća konzularno osoblje ne diskriminira osobe na temelju spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.”.

3.

Točka 1. dijela VII. mijenja se kako slijedi:

„1.   Organizacija odjela za vize

1.1.   Organizacija primanja i obrade zahtjeva za izdavanje vize

Svaka država članica odgovorna je za organiziranje primanja i obrade zahtjeva. U načelu, zahtjevi se podnose u diplomatskim misijama ili konzularnim uredima države članice.

Države članice:

opremaju svoje diplomatske misije ili konzularne urede i tijela odgovorne za izdavanje viza na granicama potrebnim materijalom za prikupljanje biometrijskih identifikatora, kao i urede svojih počasnih konzula, uvijek kada ih koriste za prikupljanje biometrijskih podataka u skladu s točkom 1.3., i/ili

surađuju s jednom ili više drugih država članica u okviru lokalne konzularne suradnje ili drugih odgovarajućih kontakata u obliku ograničenog zastupanja, kolokacije ili zajedničkog centra za primanje zahtjeva u skladu s točkom 1.2.

U posebnim okolnostima ili zbog razloga koji se odnose na lokalnu situaciju, kao što su:

veliki broj podnositelja zahtjeva ne dozvoljava pravovremeno organiziranje i odgovarajuće uvjete kod prikupljanja zahtjeva i podataka, ili

nije moguće osigurati dobru teritorijalnu pokrivenost dotične treće zemlje na bilo koji drugi način,

i ako se gore navedeni oblici suradnje pokažu neodgovarajućima za dotičnu državu članicu, država članica može, kao krajnje sredstvo, surađivati s vanjskim pružateljem usluga u skladu s točkom 1.4.

Ne dovodeći u pitanje pravo pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor, kako je predviđeno u dijelu III. točki 4., odabir oblika organizacije ne smije rezultirati zahtjevom da se podnositelj zahtjeva osobno pojavi na više od jedne lokacije zbog podnošenja zahtjeva.

1.2.   Oblici suradnje između država članica

(a)

Ako je odabrana ‚kolokacija’, osoblje diplomatskih misija ili konzularnih ureda jedne ili više država članica obrađuje zahtjeve (uključujući biometrijske identifikatore) koji su naslovljeni njih u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu druge države članice i dijele opremu te države članice. Dotične države članice usuglašavaju trajanje i uvjete prestanka kolokacije, kao i udio vizne pristojbe koji prima država članica čija se diplomatska misija ili konzularni ured koristi.

(b)

Ako su uspostavljeni ‚zajednički centri za primanje zahtjeva’, osoblje diplomatskih misija ili konzularnih ureda dvaju ili više država članica ujedinjuju se u jednu zgradu radi primanja zahtjeva (uključujući biometrijske identifikatore) koji su na njih naslovljeni. Podnositelji zahtjeva upućuju se u državu članicu odgovornu za obradu zahtjeva. Države članice usuglašavaju se o trajanju i uvjetima prestanka te suradnje, kao i o dijeljenju troškova između sudjelujućih država članica. Jedna država članica odgovorna je za ugovore u pogledu logistike i diplomatskih odnosa sa zemljom domaćinom.

1.3.   Sudjelovanje počasnih konzula

Počasni konzuli također mogu biti ovlašteni obavljati neke ili sve zadaće iz točke 1.5. Poduzimaju se odgovarajuće mjere kako bi se zajamčila sigurnost i zaštita podataka.

Ako počasni konzul nije državni službenik države članice, izvršavanje tih zadaća mora biti u skladu s zahtjevima iz Priloga 19., osim odredaba iz točke C(c) tog Priloga.

Ako počasni konzul jest državni službenik države članice, dotična država članica osigurava zahtjeve usporedive s onima koji bi se primjenjivali kada bi zadaće obavljala njezina diplomatska misija ili konzularni ured.

1.4.   Suradnja s vanjskim pružateljima usluga

Države članice nastoje surađivati s vanjskim pružateljem usluga zajedno sa jednom ili više država članica, ne dovodeći u pitanje pravila o javnoj nabavi i tržišnom natjecanju.

Suradnja s vanjskim pružateljem usluga temelji se na pravnom instrumentu koji treba biti usklađen sa zahtjevima iz Priloga 19.

Države članice u okviru lokalne konzularne suradnje razmjenjuju informacije o odabiru vanjskih pružatelja usluga i utvrđivanju uvjeta njihovih pravnih instrumenata.

1.5.   Vrste suradnje s vanjskim pružateljima usluga

Vanjskom se pružatelju usluga može povjeriti obavljanje jedne ili više sljedećih zadaća:

(a)

pružanje općih informacija o zahtjevima za vize i obrascima zahtjeva;

(b)

obavješćivanje podnositelja zahtjeva o potrebnim popratnim dokumentima na temelju kontrolnog popisa;

(c)

prikupljanje podataka i zahtjeva (uključujući prikupljanje biometrijskih identifikatora) i prijenos zahtjeva do diplomatske misije ili konzularnog ureda;

(d)

prikupljanje pristojbi koje se naplaćuju;

(e)

vođenje rasporeda za osobno pojavljivanje u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu ili kod vanjskog pružatelja usluga;

(f)

prikupljanje putnih isprava (uključujući službene obavijesti o odbijanju, ako je primjenjivo) iz diplomatske misije ili konzularnog ureda i njihovo vraćanje podnositelju zahtjeva.

1.6.   Obveze država članica

Prilikom izbora vanjskog pružatelja usluga, dotična država članica/dotične države članice pažljivo provjerava/provjeravaju solventnost i pouzdanost trgovačkog društva (uključujući potrebne dozvole, upis u trgovački registar, statut trgovačkog društva, bankovne ugovore) i osigurava/osiguravaju da ne postoji sukob interesa.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da odabrani vanjski pružatelj usluga poštuje uvjete utvrđene u pravnom instrumentu iz točke 1.4.

Dotična država članica/dotične države članice ostaje/ostaju odgovorna/odgovorne za postupanje u skladu s pravilima o zaštiti podataka i obradi podataka, a nadzire/nadziru se u skladu s člankom 28. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (15).

Suradnja s vanjskim pružateljem usluga ne ograničava niti ne isključuje bilo kakvu odgovornost koja proizlazi prema nacionalnom pravu dotične države članice/dotičnih država članica za kršenje obveza u pogledu osobnih podataka podnositelja zahtjeva i obrade viza. Ova odredbe ne dovodi u pitanje niti jednu mjeru koja se može poduzeti izravno prema vanjskom pružatelju usluga prema nacionalnom pravu dotične treće zemlje.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da su podaci u potpunosti kodirani, bez obzira prenose li se elektronički ili fizički na elektroničkom memorijskom mediju od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/dotičnih država članica.

U trećim zemljama koje zabranjuju kodiranje podataka koji se elektronički prenose od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/dotičnih država članica, dotična država članica/dotične države članice ne dozvoljava/dozvoljavaju vanjskom pružatelju usluga elektronički prijenos podataka.

U tom slučaju, dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da konzularni službenik države članice fizički prenese elektroničke podatke u potpuno kodiranom obliku na elektroničkom memorijskom mediju od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/država članica, ili, ako bi takav prijenos zahtijevao poduzimanje nerazmjernih ili neopravdanih mjera, na drugi siguran i zaštićen način, na primjer korištenjem priznatih operatera s iskustvom u prijenosu osjetljivih dokumenata i podataka u dotičnoj trećoj zemlji.

U svim slučajevima razina sigurnosti za prijenos prilagođava se osjetljivoj naravi podataka.

Države članice ili Zajednica nastoje postići sporazum s dotičnim trećim zemljama s ciljem ukidanja zabrane kodiranja podataka koji se elektronički prenose od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/dotičnih država članica.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju osposobljavanje vanjskom pružatelju usluga, koje odgovara znanju potrebnom za pružanje odgovarajuće usluge i dostatnih informacija podnositeljima zahtjeva.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da se, u slučaju sumnje, u diplomatskoj misijama ili konzularnom uredu otisci prstiju provjeravaju, ako je otiske uzeo vanjski pružatelj usluga.

Razmatranje zahtjeva, razgovore, prema potrebi, postupak izdavanja dozvola, tiskanje i lijepljenje viznih naljepnica obavlja samo diplomatska misija ili konzularni ured.

Vanjski pružatelji usluga ni u kojem okolnostima nemaju pristup VIS-u. Pristup VIS-u rezerviran je samo za valjano ovlašteno osoblje diplomatske misije ili konzularnog ureda.

Dotična država članica/dotične države članice pozorno prate provedbu pravnog instrumenta iz točke 1.4, uključujući:

(a)

opće informacije o zahtjevima za vize i obrascima zahtjeva koje vanjski pružatelj usluga daje podnositeljima zahtjeva;

(b)

sve tehničke i organizacijske sigurnosne mjere koje su potrebne radi zaštite osobnih podataka od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjene, neovlaštene objave ili pristupa, posebno ako suradnja uključuje prijenos datoteka i podataka diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu dotične države članice/dotičnih država članica, te sve druge nezakonite oblike obrade osobnih podataka;

(c)

prikupljanje i prijenos biometrijskih identifikatora;

(d)

mjere poduzete za osiguravanje usklađenosti s odredbama o zaštiti podataka.

U tu svrhu, diplomatska misija ili konzularni ured dotične države članice/dotičnih država članica redovito provodi nenajavljene provjere prostorija vanjskog pružatelja usluga.

1.7.   Pristojba za usluge

Vanjski pružatelji usluga mogu naplaćivati pristojbu za usluge uz pristojbu koja se naplaćuje kako je određeno u Prilogu 12. Pristojba za usluge razmjerna je troškovima vanjskog pružatelja usluga u obavljanju jedne ili više zadaća iz točke 1.5.

Ova pristojba za usluge navodi se u pravnom instrumentu iz točke 1.4.

U okviru lokalne konzularne suradnje države članice osiguravaju da pristojba za usluge koja se naplaćuje podnositelju zahtjeva valjano održava uslugu koju nudi vanjski pružatelj usluge i da je prilagođena lokalnim okolnostima. Nadalje, države članice nastoje uskladiti primjenjive pristojbe za usluge.

Pristojba za usluge ne prelazi polovinu iznosa vizne pristojbe iz Priloga 12., bez obzira na moguća izuzeća od plaćanja vizne pristojbe, kako je predviđeno Prilogom 12.

Dotična država članica/dotične države članice zadržavaju mogućnost za sve podnositelje zahtjeva da podnesu zahtjeve izravno pri njihovim diplomatskim misijama ili konzularnim uredima.

1.8.   Informacije

Diplomatske misije i konzularni uredi država članica javno izlažu točne informacije o načinima primanja stranaka i podnošenja zahtjeva.

1.9.   Trajnost usluge

U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama ili s bilo kojoj vrstom vanjskog pružatelja usluga, države članice osiguravaju trajnost pružanja pune usluge.

1.10.   Odluka i objava

Države članice obavješćuju Komisiju kako namjeravaju organizirati primanje i obradu zahtjeva na svakoj konzularnoj lokaciji. Komisija osigurava odgovarajuće objavljivanje.

Države članice dostavljaju Komisiji primjerak pravnog instrumenta iz točke 1.4.

4.

Točka 5.2. dijela VIII. mijenja se kako slijedi:

(a)

naslov se zamjenjuje sljedećim:

(b)

između naslova i točke 5.2. (a) umeće se sljedeća rečenica:

„Za naknadne zahtjeve prema dijelu III. točki 1.2., države članice mogu dozvoliti svojim diplomatskim misijama ili konzularnim uredima da surađuju s komercijalnim posrednicima (npr. privatnim administrativnim agencijama i transportnim ili putničkim agencijama, kao što su organizatori putovanja - grosističke putničke agencije i detaljističke putničke agencije)”.

5.

Dodaje se sljedeći Prilog:

„PRILOG 19.

Popis minimalnih zahtjeva koje treba uključiti u pravni instrument u slučaju suradnje s vanjskim pružateljima usluga

A.

U vezi s obavljanjem svojih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga u pogledu zaštite podataka:

(a)

sprečava u svako doba svako neovlašteno čitanje, kopiranje, mijenjanje ili brisanje podataka, posebno tijekom njihova prijenosa diplomatskim misijama ili konzularnim uredima države članice/država članica odgovorne/odgovornih za obradu zahtjeva;

(b)

u skladu s uputama dotične države članice/dotičnih država članica podatke prenosi:

elektronički u kodiranom obliku, ili

fizički na siguran način;

(c)

prenosi podatke u najkraćem mogućem roku:

u slučaju fizičkog prijenosa podataka, najmanje jednom na tjedan,

u slučaju elektroničkog prijenosa kodiranih podataka, najkasnije na kraju dana kada su prikupljeni;

(d)

podatke briše odmah nakon njihova prijenosa i osigurava da samo oni podaci koji se mogu zadržati sadržavaju ime i kontaktne podatke podnositelja zahtjeva zbog dogovora o sastanku, kao i, prema potrebi, broj putovnice, do povratka putovnice podnositelju zahtjeva;

(e)

osigurava sve tehničke i organizacijske sigurnosne mjere koje zahtijeva zaštita osobnih podataka od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjene, neovlaštene objave ili pristupa, posebno ako suradnja uključuje prijenos dokumenata i podataka diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu dotične države članice/dotičnih država članica te od svih drugih oblika nezakonite obrade osobnih podataka;

(f)

obrađuje podatke samo za potrebe obrade osobnih podataka podnositelja zahtjeva u ime dotične države članice/dotičnih država članica;

(g)

primjenjuje norme o zaštiti podataka koje su najmanje istovjetne onima određenima u Direktivi 95/46/EZ;

(h)

podnositeljima zahtjeva pruža informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 37. Uredbe o VIS-u;

B.

U vezi s obavljanjem svojih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga u pogledu postupanja osoblja:

(a)

osigurava da je njegovo osoblje odgovarajuće osposobljeno;

(b)

osigurava da njegovo osoblje u obavljanju svojih dužnosti:

podnositelje zahtjeva uljudno prima,

poštuje ljudsko dostojanstvo i integritet podnositelja zahtjeva,

ne diskriminira osobe zbog njihova spola, rasnog ili etničkog porijekla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije, i

poštuje pravila o povjerljivosti koja se također primjenjuju na članove osoblja koji su napustili radno mjesto ili nakon suspenzije ili ukidanja pravnog instrumenta;

(c)

u svakom trenutku osigurava identifikaciju osoblja koje radi u trgovačkom društvu;

(d)

dokazuje da njegovo osoblje nije kažnjavano i ima potrebna stručna znanja.

C.

U vezi s provjerom obavljanja djelatnosti, vanjski pružatelj usluga:

(a)

osigurava pristup osoblju koje dotična država članica/dotične države članice ovlaste za pristup njezinim prostorijama u svako vrijeme bez prethodne najave, posebno radi inspekcije;

(b)

osigurava mogućnost daljinskog pristupa sustavu naručivanja dolazaka za potrebe inspekcije;

(c)

osigurava korištenje odgovarajućih metoda praćenja (npr. testni podnositelji zahtjeva, internetska kamera);

(d)

osigurava pristup dokazima o provjeri u pogledu ispunjavanja zahtjeva o sigurnosti podataka, uključujući obveze izvješćivanja, vanjske revizije i redovite provjere na licu mjesta;

(e)

dotičnu državu članicu/dotične države članice izvješćuje bez odgode o svim curenjima podataka ili svim prigovorima podnositelja zahtjeva o zlouporabi ili neovlaštenom pristupu, te koordinira s dotičnom državom članicom/dotičnim državama članicama kako bi se pronašlo rješenje i odmah daje odgovore s objašnjenjima podnositelju zahtjeva koji podnosi prigovor.

D.

U vezi s općim zahtjevima, vanjski pružatelj usluga:

(a)

postupa prema uputama države članice/država članica odgovorne/odgovornih za obradu zahtjeva;

(b)

donosi odgovarajuće antikorupcijske mjere (npr. odredbe o naknadama osoblja; suradnja u odabiru članova osoblja zaposlenih na zadatku; pravilo dvojne provjere; načelo rotacije);

(c)

u potpunosti poštuje odredbe pravnog instrumenta koji sadrži klauzulu o suspenziji ili ukidanju, posebno u slučaju kršenja utvrđenih pravila, kao i klauzulu o reviziji s ciljem osiguravanja da pravni instrument odražava najbolje prakse.”.

Članak 2.

Izvješćivanje

Komisija, tri godine nakon početka rada VIS-a i nakon toga svake četiri godine, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi ove Uredbe, uključujući provedbu prikupljanja i korištenja biometrijskih identifikatora, prikladnost odabrane norme ICAO-a, usklađenost s pravilima o zaštiti podataka, iskustvo s vanjskim pružateljima usluga s posebnim osvrtom na prikupljanje biometrijskih podataka, provedba pravila od 59 mjeseci za kopiranje otisaka prstiju i organizaciju primanja i obrade zahtjeva. Izvješće također uključuje, na temelju članka 17. stavaka 12., 13. i 14. i članka 50. stavka 4. Uredbe o VIS-u, slučajeve u kojima se otisci prstiju nisu mogli faktički uzeti, ili nisu trebali biti dani zbog pravnih razloga, u odnosu na broj slučajeva u kojima su otisci prstiju uzeti.

Izvješće uključuje podatke o slučajevima u kojima je osobi kojoj se nisu mogli uzeti otisci prstiju odbijen zahtjev za vizu. Prema potrebi, izvješću se prilažu odgovarajući prijedlozi za izmjenu ove Uredbe.

U prvom se izvješću, obrađuje pitanje zadovoljavajuće pouzdanosti uzimanja otisaka prstiju za potrebe identifikacije i provjere otisaka prstiju djece mlađe od 12 godina, a posebno kako se otisci prstiju mijenjaju s godinama, na temelju rezultata studije provedene u nadležnosti Komisije.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

P. NEČAS


(1)  SL C 321, 29.12.2006., str. 38.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 10. srpnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 5. ožujka 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu), i Stajalište Europskog parlamenta od 25. ožujka 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 213, 15.6.2004., str. 5.

(4)  SL L 218, 13.8.2008., str. 60.

(5)  SL C 326, 22.12.2005., str. 1.

(6)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(7)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(8)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(9)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(10)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(11)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(12)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(13)  SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(14)  SL L 267, 27.9.2006., str. 41.”;

(15)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.”


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

251


32009D0756


L 270/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

09.10.2009.


ODLUKA KOMISIJE

od 9. listopada 2009.

o utvrđivanju specifikacija za razlučivost i uporabu otisaka prstiju za biometrijsku identifikaciju i provjeru u okviru Viznog informacijskog sustava

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2009) 7435)

(Vjerodostojni su samo tekstovi na bugarskom, češkom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku)

(2009/756/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba VIS) (1), a posebno njezin članak 45. stavak 2.,

budući da:

(1)

Odluka Vijeća 2004/512/EZ od 8. lipnja 2004. o uspostavljanju Viznog informacijskog sustava (VIS) (2) uspostavila je VIS kao sustav za razmjenu podataka o vizama među državama članicama i ovlastila je Komisiju da razvija VIS.

(2)

Uredba (EZ) br. 767/2008 definira svrhu, funkcionalnosti i odgovornosti za VIS te utvrđuje uvjete i postupke za razmjenu podataka o vizama među državama članicama, kako bi se na taj način olakšalo razmatranje zahtjeva za izdavanje viza i povezanih odluka.

(3)

U Odluci Komisije 2006/648/EZ od 22. rujna 2006. o utvrđivanju tehničkih specifikacija o standardima za biometrička obilježja u vezi s razvojem Viznog informacijskog sustava (3) navodi se da će se dodatne specifikacije razviti u kasnijoj fazi.

(4)

Sada je potrebno utvrditi specifikacije za razlučivost i uporabu otisaka prstiju za biometrijsku identifikaciju i provjeru u okviru VIS-a, tako da države članice mogu početi pripremati uporabu biometrijskih podataka.

(5)

Od iznimne je važnosti da su biometrijski podaci visoke kakvoće i pouzdani. Stoga je potrebno definirati tehničke standarde koji će omogućiti udovoljavanje zahtjevima kakvoće i pouzdanosti. Provjere u kojima se upotrebljavaju četiri prsta odlikuju se daleko nižim stupnjem lažnog odbacivanja i neuspješnog dobivanja u usporedbi s uporabom samo jednog prsta. Središnji vizni informacijski sustav (CS-VIS) bi, stoga, trebao omogućiti biometrijske provjere za pristup podacima rabeći otisak četiriju prsta, položena pljoštimice na površinu.

(6)

Ova Odluka ne stvara nikakve nove standarde; ona je u skladu sa standardima ICAO.

(7)

U skladu s člankom 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska nije sudjelovala u donošenju Uredbe (EZ) br. 767/2008, nije njome obvezana niti se ona na nju primjenjuje. Međutim, s obzirom da se Uredba (EZ) br. 767/2008 temelji na Schengenskoj pravnoj stečevini u skladu s odredbama glave IV. trećeg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska je, u skladu s člankom 5. Protokola, pismom od 13. listopada 2008. obavijestila da je tu pravnu stečevinu prenijela u svoje nacionalno pravo. Danska je, stoga, u skladu s međunarodnim pravom obvezana provoditi ovu Odluku.

(8)

U skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske da sudjeluje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (4), Ujedinjena Kraljevina nije sudjelovala u donošenju Uredbe (EZ) br. 767/2008, nije njome vezana niti se ona na nju primjenjuje budući da predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine. Ova Odluka stoga nije naslovljena na Ujedinjenu Kraljevinu.

(9)

U skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske da sudjeluje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (5), Irska nije sudjelovala u donošenju Uredbe (EZ) br. 767/2008, nije njome vezana niti se ona nju primjenjuje budući da predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine. Ova Odluka stoga nije naslovljena na Irsku.

(10)

Ova Odluka predstavlja akt koji se temelji na Schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na neki drugi način povezana u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. i članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.

(11)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (6), što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (7).

(12)

Što se tiče Švicarske, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europska unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine, što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ čitane u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8) o sklapanju tog Sporazuma u ime Europske zajednice.

(13)

Što se tiče Lihtenštajna, ova Odluka predstavlja razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ čitane u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (9) od 28. veljače 2008. o potpisivanju, u ime Europske zajednice i o privremenoj primjeni određenih odredaba tog Protokola.

(14)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 51. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi, djelovanju i upotrebi druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) (10),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Specifikacije povezane s razlučivošću i uporabom otisaka prstiju za biometrijsku identifikaciju i provjeru u okviru viznog informacijskog sustava određene su u Prilogu.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena Kraljevini Belgiji, Republici Bugarskoj, Češkoj Republici, Saveznoj Republici Njemačkoj, Republici Estoniji, Helenskoj Republici, Kraljevini Španjolskoj, Francuskoj Republici, Talijanskoj Republici, Republici Cipru, Republici Latviji, Republici Litvi, Velikom Vojvodstvu Luksemburgu, Republici Mađarskoj, Republici Malti, Kraljevini Nizozemskoj, Republici Austriji, Republici Poljskoj, Portugalskoj Republici, Rumunjskoj, Republici Sloveniji, Slovačkoj Republici, Republici Finskoj i Kraljevini Švedskoj.

Sastavljeno u Bruxellesu 9. listopada 2009.

Za Komisiju

Jacques BARROT

Potpredsjednik


(1)  SL L 218, 13.8.2008., str. 60.

(2)  SL L 213, 15.6.2004., str. 5.

(3)  SL L 267, 27.9.2006., str. 41.

(4)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(5)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(6)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(7)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(8)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(9)  SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(10)  SL L 381, 28.12.2006., str. 4.


PRILOG

1.   Razlučivost otisaka prstiju

Središnji vizni informacijski sustav (CS-VIS) prima slike otisaka deset prstiju, položenih pljoštimice na površinu, nominalne razlučivosti samo 500 dpi (uz prihvatljivo odstupanje +/- 5 dpi) s 256 stupnjeva sive.

2.   Uporaba deset otisaka prstiju za biometrijske identifikacije i pretraživanja

CS-VIS izvodi biometrijska pretraživanja (biometrijske identifikacije) uz pomoć otisaka deset prstiju, položenih pljoštimice na površinu. Međutim, ako neki prsti nedostaju, oni se odgovarajuće identificiraju u skladu sa standardom ANSI/NIST-ITL 1-2000 (1), a prema potrebi se upotrebljavaju preostali prsti.

3.   Uporaba četiriju otisaka prstiju za biometrijske verifikacije

CS-VIS može izvoditi biometrijske provjere za pristup podacima uz pomoć otisaka četiri prsta, položenih pljoštimice na površinu.

Ako su dostupni, upotrebljavaju se otisci prstiju sljedećih prstiju, bilo desne bilo lijeve ruke: kažiprsta (identifikacija NIST 2 ili 7), srednjaka (identifikacija NIST 3 ili 8), prstenjaka (identifikacija NIST 4 ili 9), malog prsta (identifikacija NIST 5 ili 10).

Iz ergonomskih razloga, radi standardizacije i vizualizacije upotrebljavaju se otisci prstiju iste ruke, počevši s desnom rukom.

Položaj prsta identificira se za svaku pojedinu sliku otiska prsta, u skladu sa standardom ANSI/NIST-ITL 1-2000.

Ako takva identifikacija položaja prsta nije moguća ili se pokaže pogrešnom, nacionalni sustavi mogu zahtijevati provjere u okviru sustava CS-VIS, upotrebljavajući „permutacije” (2).

Prsti koji nedostaju ili prsti koji su omotani zavojem uvijek se identificiraju u skladu sa standardom ANSI/NIST-ITL 1-2000 i kontrolnim dokumentom sučelja VIS.

4.   Uporaba jednog ili dvaju otisaka prstiju za biometrijske provjere

Države članice mogu odlučiti da će za biometrijske provjere umjesto otisaka četiri prsta upotrebljavati otiske jednog ili dva prsta, položenih pljoštimice na površinu.

Obično se upotrebljavaju sljedeći prsti:

(a)

jedan prst: kažiprst (identifikacija NIST 2 ili 7),

(b)

dva prsta: kažiprst (identifikacija NIST 2 ili 7) i srednjak (identifikacija NIST 3 ili 8).

Mogu se, nadalje, upotrebljavati i sljedeći prsti:

(a)

jedan prst: palac (identifikacija NIST 1 ili 6) ili srednjak (identifikacija 3 ili 8),

(b)

dva prsta:

i.

kažiprst (identifikacija NIST 2 ili 7) i prstenjak (identifikacija NIST 4 ili 9) ili

ii.

srednjak (identifikacija NIST 3 ili 8) i prstenjak (identifikacija NIST 4 ili 9).

Iz ergonomskih razloga, radi standardizacije i vizualizacije upotrebljavaju se otisci prstiju iste ruke, počevši s desnom rukom.

Položaj prsta identificira se za svaku pojedinu sliku otiska prsta, u skladu sa standardom ANSI/NIST-ITL 1-2000.

Ako takva identifikacija položaja prsta nije moguća ili se pokaže pogrešnom, nacionalni sustavi mogu zahtijevati provjere u okviru sustava CS-VIS, upotrebljavajući „permutacije”.

Prsti koji nedostaju ili prsti koji su omotani zavojem uvijek se identificiraju u skladu sa standardom ANSI/NIST-ITL 1-2000 i kontrolnim dokumentom sučelja VIS.


(1)  ANSI/NIST-ITL 1-2000 Standard „Data Format for the Interchange of Fingerprint, Facial, Scar Mark & Tattoo (SMT) Information” (standard „Format podataka za razmjenu otiska prstiju, slika, ožiljaka i tetovaža (SMT)”, dostupan na: http://www.itl.nist.gov/ANSIASD/sp500-245-a16.pdf.

(2)  Permutacije daju sustavu CS-VIS uputu da izvede repetitivnu provjeru između izvornog otiska (otisaka) prstiju (jednog, dva, tri ili četiri) i svih raspoloživih otisaka prstiju (najviše deset), sve dok ne uslijedi pozitivna provjera ili dok se ne pretraže svi raspoloživi otisci prstiju bez postizanja pozitivne provjere.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

255


32009D0934


L 325/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.11.2009.


ODLUKA VIJEĆA 2009/934/PUP

od 30. studenoga 2009.

o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskoga ureda (Europol) (1) (Odluka o Europolu), a posebno njezin članak 26. stavak 1. točku (b) i članak 59. stavak 1. točku (c),

uzimajući u obzir nacrt pravila koje je dostavio upravni odbor, o čemu je zajedničko nadzorno tijelo dalo mišljenje,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da, u skladu s Odlukom o Europolu, Vijeće kvalificiranom većinom, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donosi provedbena pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija (dalje u tekstu: pravila),

ODLUČILO JE:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovih pravila,

(a)

„treće države” iz članka 23. stavka 1. točke (b) Odluke o Europolu znači države koje nisu države članice Europske unije;

(b)

„organizacije” iz članka 23. stavka 1. točke (b) Odluke o Europolu znači organizacije kao što su međunarodne organizacije i njihova podređena javnopravna tijela ili druga javnopravna tijela koja su osnovana sporazumom između dviju ili više država ili na temelju sporazuma između dvaju ili više država;

(c)

„treće stranke” znači treće države i organizacije;

(d)

„tijela EU-a” znači institucije, tijela, uredi i agencije koji su osnovani Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europskih zajednica ili na temelju tih ugovora, kako je navedeno u članku 22. stavku 1. Odluke o Europolu;

(e)

„osobni podaci” znači svaka informacija povezana s fizičkom osobom čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi; osoba čiji se identitet može utvrditi je ona osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, a posebno upućivanjem na identifikacijski broj ili na jedan ili više čimbenika koji su specifični za njezin fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturalni ili socijalni identitet;

(f)

„klasificirane informacije” znači svaka informacija i materijal u bilo kojem obliku, čije bi neovlašteno otkrivanje moglo prouzročiti različite stupnjeve štete bitnim interesima Europola, jedne ili više država članica ili partnera s kojima Europol surađuje i za koje je potrebno primijeniti odgovarajuće sigurnosne mjere;

(g)

„strateški sporazum” znači sporazum kojim se omogućuje razmjena informacija, osim osobnih podataka;

(h)

„operativni sporazum” znači sporazum kojim se omogućuje razmjena informacija, uključujući osobne podatke;

(i)

„sporazum o suradnji” znači bilo strateški bilo operativni sporazum;

(j)

„radni dogovor” znači dogovor o suradnji između Europola i tijela EU-a, kojim se omogućuje razmjena informacija, uključujući osobne podatke;

(k)

„obrada osobnih podataka” ili „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se izvode u vezi s osobnim podacima, automatskim sredstvima ili bez njih, kao što je prikupljanje, bilježenje, uređivanje, pohranjivanje, prilagođavanje ili mijenjanje, dohvat, konzultiranje, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenje ili stavljanje na raspolaganje na drugi način, ujednačavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;

(l)

„nadležna tijela” znači sva javna tijela koja postoje u državama članicama ili u trećim državama koja su na temelju nacionalnog prava odgovorna za sprečavanje i suzbijanje kaznenih djela.

Članak 2.

Područje primjene

Ovim se pravilima uređuju odnosi Europola s tijelima EU-a i s trećim strankama, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija i utvrđuju postupci primjenjivi na pregovaranje i sklapanje sporazuma o suradnji i radnih dogovora.

GLAVA II.

SKLAPANJE SPORAZUMÂ O SURADNJI I RADNIH DOGOVORA

Članak 3.

Uspostavljanje odnosa s tijelima EU-a

U skladu s člankom 22. stavkom 1. Odluke o Europolu, Europol može uspostaviti i održavati odnose suradnje s tijelima EU-a ako je to važno za izvršavanje njegovih zadaća.

Europol traži mišljenje upravnog odbora ako namjerava započeti pregovore o sporazumu o suradnji ili radnom dogovoru s tijelom EU-a koje nije izričito navedeno u članku 22. stavku 1. točkama od (a) do (f) odluke o Europolu.

Članak 4.

Postupak sklapanja sporazumâ o suradnji ili radnih dogovora s tijelima EU-a

1.   U skladu s člankom 22. stavkom 2. Odluke o Europolu, Europol sklapa sporazume o suradnji ili radne dogovore s tijelima EU-a za potrebe uspostavljanja odnosa suradnje. Takvi sporazumi ili radni dogovori mogu se odnositi na razmjenu operativnih, strateških ili tehničkih informacija, uključujući osobne podatke i klasificirane informacije.

2.   Prijenos klasificiranih informacija dopušten je samo ako između Europola i tijela EU-a postoji sporazum o povjerljivosti. Sporazum o povjerljivosti se, nakon što se o njemu obavijesti Sigurnosni odbor, formalno uključuje u sporazum o suradnji ili u radni dogovor.

3.   Svaki takav sporazum o suradnji ili radni dogovor sklapa se isključivo nakon što ga odobri upravni odbor.

4.   Ako se sporazum o suradnji ili radni dogovor odnosi na razmjenu osobnih podataka, upravni odbor prije odobrenja iz stavka 3. dobiva mišljenje zajedničkog nadzornog tijela.

Članak 5.

Uspostavljanje odnosa s trećim strankama

1.   U skladu s člankom 23. stavkom 1. Odluke o Europolu, Europol može uspostaviti i održavati odnose suradnje s trećim strankama ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća.

2.   U skladu s člankom 23. stavkom 2. Odluke o Europolu, Europol sklapa sporazume s trećim strankama koje su uvrštene na popis trećih država i organizacija iz članka 26. stavka 1. točke (a) Odluke o Europolu. Takvi se sporazumi mogu odnositi na razmjenu operativnih, strateških ili tehničkih informacija, uključujući osobne podatke i klasificirane informacije. U slučaju sporazuma s trećom državom, takve se informacije prenose posredstvom imenovane kontaktne točke koja je navedena u sporazumu.

3.   Europol može pokrenuti postupak za sklapanje sporazuma s trećim strankama čim se ta treća stranka uvrsti na popis iz stavka 2.

4.   Ako se predviđa sklapanje operativnoga sporazuma s trećom strankom, Europol provodi procjenu o tome osigurava li ta treća stranka odgovarajuću razinu zaštite podataka. Ta se procjena šalje upravnom odboru, koji prethodno dobiva mišljenje zajedničkog nadzornog tijela. Za potrebe te procjene vodi se računa o regulatornom okviru i upravnoj praksi dotične treće stranke u području zaštite podataka, uključujući sva postojeća neovisna tijela odgovorna za nadzor u pitanjima zaštite podataka.

Članak 6.

Postupak za sklapanje sporazumâ o suradnji s trećim strankama

1.   Upravni odbor na temelju procjene iz članka 5. stavka 4. i vodeći računa o mišljenju zajedničkog nadzornog tijela odlučuje hoće li ravnatelj s trećom strankom započeti pregovore o sklapanju operativnog sporazuma. Nakon što dobije prethodnu pozitivnu odluku upravnog odbora, ravnatelj s trećom strankom započinje pregovore o sklapanju takvog sporazuma. U slučaju negativne odluke, upravni odbor može razmotriti mogućnost sklapanja strateškog sporazuma s dotičnom trećom strankom.

2.   Europol smije prenositi klasificirane informacije samo ako između Europola i treće stranke postoji sporazum o povjerljivosti. Sporazum o povjerljivosti se, nakon što se o njemu obavijesti Sigurnosni odbor, formalno uključuje u sporazum o suradnji.

3.   Nakon okončanja pregovora o sporazumu, ravnatelj upravnom odboru podnosi nacrt sporazuma. Kada se radi o sklapanju operativnog sporazuma, upravni odbor dobiva mišljenje zajedničkog nadzornog tijela. Upravni odbor prihvaća nacrt sporazuma a zatim ga podnosi Vijeću na odobrenje.

Kada se radi o ovjeri operativnog sporazuma, Vijeću se podnose taj nacrt sporazuma i mišljenje zajedničkog nadzornog tijela.

4.   U skladu s člankom 23. stavkom 2. Odluke o Europolu, takvi se sporazumu sklapaju samo nakon što ih odobri Vijeće koje se prethodno posavjetovalo s upravnim odborom i, ako se takvi sporazumi odnose na razmjenu osobnih podataka, putem upravnog odbora dobilo mišljenje zajedničkog nadzornog tijela.

Članak 7.

Informacije za upravni odbor

Ravnatelj redovito obavješćuje upravni odbor o statusu tekućih pregovora s tijelima EU-a i s trećim strankama.

GLAVA III.

RAZMJENA INFORMACIJA

POGLAVLJE I.

Primanje informacija

Članak 8.

Primanje informacija prije stupanja na snagu sporazuma

Prije stupanja na snagu sporazuma ili radnog dogovora s tijelom EU-a ili s trećom strankom, Europol može, u skladu s člankom 22. stavkom 3. i člankom 23. stavkom 3. Odluke o Europolu i ako je to potrebno za legitimno izvršavanje njegovih zadaća navedenih u članku 5. Odluke o Europolu, izravno primati i koristiti informacije, uključujući osobne podatke i klasificirane informacije.

POGLAVLJE II.

Prijenos informacija

Članak 9.

Uvjeti za prijenos informacija tijelima EU-a i trećim strankama

Europol može tijelu EU-a ili trećoj stranci prenositi informacije samo pod sljedećim uvjetima:

1.

Neovisno o člancima od 11. do 14., informacije se mogu prenositi samo nakon sklapanja sporazuma ili radnog dogovora s tijelom EU-a ili s trećom strankom, u skladu s odredbama glave II.

2.

Ako je dotične podatke Europolu prenijela država članica, Europol ih prenosi tijelima EU-a ili trećim strankama samo uz pristanak te države članice. Dotična država članica može unaprijed dati svoj pristanak za takvo prenošenje, bilo u općim uvjetima bilo podložno posebnim uvjetima. Takav se pristanak može u svakom trenutku povući.

3.

Ako podatke nije prenijela država članica, za Europol je dovoljno da se uvjeri kako prijenos tih podataka:

(a)

ne utječe na ispravno izvršavanje zadaća koje su u nadležnosti države članice;

(b)

ne ugrožava sigurnost ili javni poredak države članice ili na neki drugi način ne šteti njezinoj dobrobiti.

4.

Prijenos osobnih podataka trećim strankama dopušta se samo ako:

(a)

je to u pojedinačnim slučajevima potrebno za potrebe sprečavanja ili suzbijanja kaznenih djela za koja je nadležan Europol; i

(b)

Europol je s dotičnim trećim strankama sklopio operativni sporazum, kojim se dopušta prijenos takvih podataka na temelju procjene kojom se potvrđuje da te treće stranke osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite podataka u skladu s člankom 5. stavkom 4.

5.

Europol smije prenositi klasificirane informacije samo ako:

(a)

između Europola i tijela EU-a ili treće stranke postoji sporazum o povjerljivosti, u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 6. stavkom 2.; i

(b)

ako je, kada se radi o prijenosu podataka trećim strankama, to u pojedinačnim slučajevima potrebno za potrebe sprečavanja ili suzbijanja kaznenih djela za koja je nadležan Europol.

Članak 10.

Odgovornost za prijenos podataka

Europol je odgovoran za zakonitost prijenosa podataka. Europol vodi evidenciju o svim prijenosima podataka na temelju tih pravila i o razlozima za takve prijenose. Podaci se prenose samo ako se primatelj obveže da će se podaci koristiti samo za potrebe za koje su preneseni.

Članak 11.

Prijenos informacija tijelima EU-a prije stupanja na snagu sporazuma o suradnji ili radnog dogovora

1.   Europol može, prije stupanja na snagu operativnog sporazuma ili radnog dogovora s tijelom EU-a, u skladu s člankom 22. stavkom 3. Odluke o Europolu i pod uvjetima utvrđenima u članku 9. stavcima 2. i 3. ovih pravila, takvom tijelu EU-a izravno prenijeti informacije, uključujući osobne podatke, ako je to potrebno za zakonito obavljanje primateljevih zadaća.

2.   Europol smije prenositi klasificirane informacije samo ako između Europola i tijela EU-a postoji sporazum o povjerljivosti, u skladu s člankom 4. stavkom 2.

Članak 12.

Prijenos informacija trećim strankama prije stupanja na snagu sporazuma

Europol može, prije stupanja na snagu sporazuma s trećom strankom, u skladu s člankom 23. stavkom 4. Odluke o Europolu i pod uvjetima utvrđenima u članku 9. stavcima 2. i 3. ovih pravila, toj trećoj stranci izravno prenijeti informacije, izuzev osobnih podataka i klasificiranih informacija, ako je to potrebno za zakonito obavljanje primateljevih zadaća.

Članak 13.

Prijenos informacija trećim strankama koje nisu uvrštene na popis Vijeća

U skladu s člankom 23. stavkom 5. Odluke o Europolu i pod uvjetima utvrđenima u članku 9. stavcima 2. i 3. ovih pravila, Europol može trećim strankama koje nisu uvrštene na popis iz članka 26. stavka 1. točke (a) Odluke o Europolu izravno prenijeti informacije, izuzev osobnih podataka i klasificiranih informacija, ako je to u pojedinačnim slučajevima prijeko potrebno za potrebe sprečavanja ili suzbijanja kaznenih djela za koja je nadležan Europol.

POGLAVLJE III.

Prijenos informacija u iznimnim slučajevima

Članak 14.

Prijenos osobnih podataka i klasificiranih informacija u iznimnim slučajevima

1.   U skladu s člankom 23. stavcima 8. i 9. Odluke o Europolu i pod uvjetima utvrđenima u članku 9. stavcima 2. i 3. ovih pravila, Europol može trećim strankama prenijeti osobne podatke i klasificirane informacije koje posjeduje ako ravnatelj smatra da je njihovo prenošenje prijeko potrebno radi očuvanja bitnih interesa dotičnih država članica, a koji su u okviru ciljeva Europola, ili radi sprečavanja neposredne opasnosti povezane s kaznenim djelima ili s kaznenim djelima terorizma.

2.   Kada se radi o prijenosu klasificiranih informacija, ravnatelj u najkraćem mogućem roku o svojoj odluci obavješćuje upravni odbor i Sigurnosni odbor.

3.   Kada se radi o prijenosu osobnih podataka, ravnatelj u svakom slučaju uzima u obzir razinu zaštite podataka koja se primjenjuje na dotičnu treću stranku s ciljem dovođenja u ravnotežu te razine zaštite podataka i tih interesa. Ravnatelj pritom vodi računa o svim bitnim elementima, kao što to opasnost koja bi mogla nastati ako Europol ne bi prenio dotične osobne podatke. Ravnatelj o svojoj odluci i o temelju procjene prikladnosti razine zaštite podataka koju osigurava dotična treća stranka u najkraćem mogućem roku obavješćuje upravni odbor i zajedničko nadzorno tijelo.

4.   Prije prijenosa osobnih podataka u skladu sa stavkom 1., ravnatelj procjenjuje prikladnost razine zaštite podataka koju osiguravaju dotične treće stranke, vodeći računa o svim okolnostima koje su bitne za prijenos osobnih podataka, a posebno:

(a)

o naravi podataka;

(b)

o svrsi podataka;

(c)

o trajanju obrade podataka;

(d)

o općim i posebnim odredbama o zaštiti podataka koje se primjenjuju na treće stranke;

(e)

o tome jesu li treće stranke pristale na posebne uvjete Europola u vezi s takvim podacima.

POGLAVLJE IV.

Posebni uvjeti za prijenos osobnih podataka

Članak 15.

Svrha prijenosa osobnih podataka

1.   Osobni podaci koji se traže bez navođenja svrhe i razloga traženja ne prenose se.

2.   Prijenos osobnih podataka kojima se razotkrivaju rasna ili etnička pripadnost, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te prijenos podataka o zdravlju ili spolnom životu osobe nije dopušteno ako nije prijeko potrebno.

Članak 16.

Ispravak i brisanje osobnih podataka

1.   Kada Europol prenosi osobne podatke tijelu EU-a ili trećoj stranci, Europol osigurava da se primatelj tijelo EU-a ili treća stranka obveže da će se osobni podaci ispraviti ili izbrisati ako se pokaže da su neispravni, netočni, zastarjeli ili da se nisu smjeli prenositi. Ako Europol primijeti da su osobni podaci neispravni, netočni, zastarjeli ili da se nisu smjeli prenositi, o tome se odmah obavješćuje primatelja tijelo EU-a ili treću stranku, od kojih se traži da obavijesti Europol da će se podaci ispraviti ili izbrisati. Ravnatelj o aktivnostima Europola u tom području obavješćuje upravni odbor i zajedničko nadzorno tijelo.

2.   Svaki sklopljeni sporazum određuje obvezu ispravljanja ili brisanja podataka u skladu s postupkom iz stavka 1.

3.   Europol prilikom prijenosa osobnih podataka osigurava da se primatelj tijelo EU-a ili treća stranka obveže da će se podaci izbrisati ako više nisu potrebni za potrebe radi kojih su bili preneseni.

POGLAVLJE V.

Daljnji prijenos podataka tijelima EU-a i trećim strankama

Članak 17.

Nadležna tijela i daljnji prijenos

1.   Europolov prijenos osobnih podataka trećoj državi i prijenos unutar te države ograničen je na nadležna tijela koja su izričito spomenuta u svakom sklopljenom sporazumu.

2.   Pregovarajući o sporazumima, Europol se trudi osigurati da treća država, ako je to moguće, imenuje jedno nadležno tijelo koje djeluje kao nacionalna kontaktna točka između Europola i drugih nadležnih tijela te treće države.

3.   Europol prilikom prijenosa osobnih podataka osigurava da se primatelj tijelo EU-a ili treća stranka obveže da će daljnji prijenos takvih podataka biti ograničen na nadležna tijela i da će se odvijati pod jednakim uvjetima koji vrijede za prvotni prijenos.

4.   Ako treća država ne može imenovati jedno nadležno tijelo da djeluje kao nacionalna kontaktna točka, u sporazumima je moguće, iznimno, predvidjeti izravni Europolov prijenos informacija jednomu ili više nadležnih tijela u dotičnoj trećoj državi.

Članak 18.

Uvjeti za daljnji prijenos

1.   Europol prenosi osobne podatke nadležnom tijelu treće države ili organizaciji ili tijelu EU-a samo ako se to tijelo, organizacija ili tijelo usuglase da te osobne podatke neće priopćiti drugim tijelima EU-a ili trećim strankama, osim pod uvjetima utvrđenima u stavku 2.

2.   Daljnji prijenos osobnih podataka od strane nadležnog tijela treće države, organizacije ili tijela EU-a s kojim je Europol sklopio operativni sporazum moguć je samo:

(a)

uz prethodni pristanak Europola, u slučaju kada su tijelo EU-a ili treća stranka koji primaju osobne podatke sklopili operativni sporazum s Europolom; ili

(b)

iznimno, nakon odobrenja ravnatelja, vodeći računa o razini zaštite podataka primjenjivoj na tijelo EU-a ili treću stranku, ako smatra da je daljnji prijenos osobnih podataka od strane tijela EU-a ili treće stranke prijeko potrebno:

i.

za zaštitu bitnih interesa dotičnih država članica koji su u okviru ciljeva Europola, ili

ii.

radi sprečavanja neposredne opasnosti povezane s kaznenim djelima ili s kaznenim djelima terorizma.

3.   Bez prethodnog pristanka države članice nije dopušten daljnji prijenos podataka koje Europolu priopći dotična država članica. Ravnatelj obavješćuje dotičnu državu članicu o razlozima prijenosa takvih podataka putem tijela EU-a ili treće stranke, a ne izravnim prijenosom.

POGLAVLJE VI.

Posebni uvjeti za Europolovo primanje informacija od trećih stranaka

Članak 19.

Ocjena izvora i informacija

1.   Kako bi odredio pouzdanost informacija koje prima i pouzdanost njihova izvora, Europol od tijela EU-a ili od treće stranke traži da ocijene, što je više moguće, informacije i njihov izvor u skladu s mjerilima utvrđenima u članku 12. Odluke Vijeća 2009/936/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila za analitičke radne datoteke Europola (2) (pravila za analitičke radne datoteke Europola).

2.   Ako ta ocjena nije osigurana, Europol pokušava, što je više moguće, ocijeniti pouzdanost izvora ili informacija na temelju informacija koje već posjeduje, u skladu s mjerilima utvrđenima u članku 12. pravila za analitičke radne datoteka Europola.

3.   U sporazumu, Europol i tijelo EU-a ili treća stranka se mogu, na općeniti način, suglasiti o ocjeni određenih vrsta informacija i određenih izvora u skladu s mjerilima utvrđenima u članku 12. pravila za analitičke radne datoteke Europola.

Članak 20.

Ispravak i brisanje informacija koje primi Europol

1.   U sporazumima se određuje da tijelo EU-a ili treća stranka obavješćuje Europol kada ispravi ili izbriše informacije prenesene Europolu.

2.   Kada tijelo EU-a ili treća stranka obavijesti Europol da je ispravilo(a) ili izbrisalo(a) informacije prenesene Europolu, Europol na odgovarajući način ispravlja ili briše te informacije. Europol ne briše informacije ako ih još treba obrađivati za potrebe dotične analitičke radne datoteke ili, ako su informacije pohranjene u drugoj analitičkoj datoteci Europola, za koju je Europol i dalje zainteresiran jer raspolaže s obavještajnim podacima koji su sveobuhvatniji od onih kojima raspolaže tijelo EU-a ili treća stranka koje(a) je podatke prenijelo(a). Europol obavješćuje dotično tijelo EU-a ili treću stranku da će i dalje čuvati takve informacije.

3.   Ako Europol ima razloga vjerovati da su dostavljene informacije netočne ili zastarjele, o tome obavješćuje tijelo EU-a ili treću stranku koje(a) je informacije dostavilo(a) te od tijela EU-a ili treće stranke traži da mu o tome iznese svoje stajalište. Ako Europol, u skladu s člankom 31. stavkom 1. Odluke o Europolu, ispravi ili izbriše informacije, o ispravku ili brisanju obavješćuje tijelo EU-a ili treću stranku koje(a) je informacije dostavilo(a).

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 31. Odluke o Europolu, ne obrađuju se informacije za koje je jasno da ih je treća država dobila putem očitog kršenja ljudskih prava.

5.   U sporazumima se određuje da tijelo EU-a ili treća stranka, što je više moguće, obavješćuju Europol ako to tijelo EU-a ili treća stranka ima razloga vjerovati da su dostavljene informacije netočne ili zastarjele.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova pravila stupaju na snagu 1. siječnja 2010.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. studenoga 2009.

Za Vijeće

Predsjednica

B. ASK


(1)  SL L 121, 15.5.2009., str. 37.

(2)  SL L 325, 11.12.2009., str 14.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

261


32009D0936


L 325/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.11.2009.


ODLUKA VIJEĆA 2009/936/PUP

od 30. studenoga 2009.

o donošenju provedbenih pravila za analitičke radne datoteke Europola

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (1) („Odluka o Europolu”), a posebno njezin članak 14. stavak 1. i članak 59. stavak 1. točku (b),

vodeći računa o Konvenciji za zaštitu pojedinaca u vezi s automatskom obradom osobnih podataka, koju je Vijeće Europe usvojilo 28. siječnja 1981.,

vodeći računa o Preporuci br. R(87)15 Odbora ministara o uređenju uporabe osobnih podataka u policijskom sektoru, koju je Vijeće Europe usvojilo 17. rujna 1987.,

uzimajući u obzir nacrt pravila za analitičke radne datoteke Europola, koji je dostavio upravni odbor,

uzimajući u obzir Mišljenje Europskog parlamenta,

budući da Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, donosi provedbena pravila za analitičke radne datoteke (dalje u tekstu „pravila”),

ODLUČILO JE:

POGLAVLJE I.

OPĆA NAČELA

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovih pravila:

(a)

„osobni podaci” znači svaka informacija povezana s osobom čiji je identitet utvrđen ili ga je moguće utvrditi; „osoba čiji je identitet moguće utvrditi” je osoba koju je moguće identificirati, izravno ili neizravno, posebno upućivanjem na identifikacijski broj ili na jedan ili više čimbenika koji su specifični za njegov fizički, fiziološki, duševni, ekonomski, kulturalni ili socijalni identitet;

(b)

„analitička radna datoteka” znači datoteka otvorena za potrebe analize, kako je navedena u članku 14. stavku 1. Odluke o Europolu;

(c)

„analiza” znači prikupljanje, obrada ili uporaba podataka radi pomaganja u kaznenim istragama, u skladu s člankom 14. stavkom 2. Odluke o Europolu;

(d)

„sudionici u analitičkim skupinama” znači analitičari i drugo osoblje Europola koje imenuje ravnatelj, kao i časnici za vezu i/ili stručnjaci iz država članica koje dostavljaju informacije ili na koje se odnosi analiza u smislu članka 14. stavka 4. Odluke o Europolu;

(e)

„obrada osobnih podataka” ili „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavlja(ju) u vezi s osobnim podacima, automatskim sredstvima ili bez njih, kao što je prikupljanje, bilježenje, uređivanje, pohranjivanje, prilagođivanje ili izmjena, dohvat, konzultiranje, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanje na raspolaganje na drugi način, prilagodba ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje.

Članak 2.

Područje primjene

Pravila utvrđena u ovoj Odluci primjenjuju se na obradu podataka za potrebe analize iz članka 14. stavka 1. Odluke o Europolu.

Članak 3.

Podaci dostavljeni za potrebe analize

1.   U skladu s člankom 8. stavkom 2. i člankom 14. stavkom 3. Odluke o Europolu, podatke dostavljene za potrebe analize u strukturiranom ili nestrukturiranom obliku priopćavaju nacionalne jedinice ili ih, ovisno o stupnju njihove hitnosti, Europolu mogu uputiti izravno imenovana nadležna tijela, kako bi bili uključeni u analitičku radnu datoteku. Država članica koja dostavlja podatke obavješćuje Europol, na općenit način ili uz precizne uvjete, o svrsi njihova dostavljanja, kao i o svakom ograničenju njihove uporabe, brisanja ili uništavanja, uključujući i moguća ograničenja pristupa tim podacima. Ta država članica može kasnije obavijestiti Europol o svim takvim ograničenjima.

Europol osigurava da treće stranke koje dostavljaju takve podatke obavijeste Europol o svrsi njihova dostavljanja te o svim mogućim ograničenjima njihove uporabe.

Nakon primitka takvih podataka, u najkraćem mogućem roku, određuje se u kojoj mjeri se ti podaci uključuju u određenu datoteku.

2.   U skladu s člankom 29. stavkom 1. Odluke o Europolu, za podatke iz stavka 1. odgovorna je država članica koja ih je dostavila te podliježu nacionalnom zakonodavstvu te države članice sve dok ne budu uključeni u analitičku radnu datoteku. Time se ne dovodi u pitanje odgovornost Europola za podatke, kako je to utvrđeno u drugom i trećem podstavku.

Europol je dužan osigurati da se pristup tim podacima osigura samo državama članicama koje su ih dostavile ili analitičarima i drugom osoblju Europola, koje imenuje ravnatelj u skladu s člankom 14. stavkom 2. točkom (a) Odluke o Europolu, radi određivanja smiju li se podaci uključiti u analitičku radnu datoteku.

Ako Europol, nakon procjene dostavljenih podataka, ima razlog pretpostaviti da su ti podaci netočni ili zastarjeli, o tome obavješćuje državu članicu koja ih je dostavila.

3.   Za podatke koji, nakon procjene, nisu odabrani za uključivanje u analitičku radnu datoteku kao i za idatoteke u papirnatom obliku te dokumente koji sadrže podatke uključene u analitičku radnu datoteku, odgovorna je država članica koja je podatke dostavila u skladu s člankom 29. stavkom 1. Odluke o Europolu, te oni podliježu njezinome nacionalnom zakonodavstvu. Time se ne dovode u pitanje odgovornosti Europola, kako su utvrđene u Odluci o Europolu.

Europol je odgovoran za to da se osigura pohranjivanje tih podataka, datoteka u papirnatom obliku i dokumenata iz prvog podstavka odvojeno od analitičkih radnih datoteka te da im pristupiti mogu samo države članice koje su podatke dostavile ili analitičari i drugo osoblje Europola, koje imenuje ravnatelj u skladu s člankom 14. stavkom 2. točkom (a) Odluke o Europolu, za potrebe:

(a)

njihovog naknadnog uključivanja u analitičku radnu datoteku;

(b)

provjere točnosti i važnosti podataka koji su već uključeni u analitičku radnu datoteku; ili

(c)

provjere ispunjavanja uvjeta koji su sadržani u ovim pravilima ili u Odluci o Europolu.

Tim podacima je moguće pristupiti, ako je to u interesu osobe na koju se podaci odnose i kojoj je potrebna zaštita. U tom slučaju, podaci se mogu koristiti samo uz suglasnost dotičnog pojedinca.

Takvi podaci, datoteke u papirnatom obliku i dokumenti vraćaju se državi članici koja ih je dostavila ili se brišu ili uništavaju ako više nisu potrebni za potrebe određene u ovom članku. U svakom slučaju moraju se izbrisati ili uništiti nakon zatvaranja analitičke radne datoteke.

4.   Ako je podatke iz stavka 1. dostavila treća stranka, Europol je dužan osigurati da se na takve podatke primjene načela utvrđena ovim člankom, pridržavajući se pravila koja su utvrđena u skladu s člankom 26. Odluke o Europolu.

Članak 4.

Obrada podataka

1.   Ako je to potrebno radi postizanja cilja utvrđenog u članku 3. Odluke o Europolu, Europol osobne podatke iz članaka 5. i 6. ovih pravila može obrađivati u mjeri u kojoj su oni primjereni, točni, važni i ako nisu prekomjerni s obzirom na svrhu analitičke radne datoteke u koju su uključeni te pod uvjetom da se čuvaju samo dok su potrebni u tu svrhu. Potreba za daljnjim čuvanjem podataka za potrebe analitičke radne datoteke redovito se preispituje u skladu s člankom 7. ovih pravila i člankom 20. Odluke o Europolu.

2.   Svaka država članica uključena u projekt analize odlučuje, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, kako je to utvrđeno u članku 14. stavku 3. Odluke o Europolu, u kojoj mjeri može dostavljati takve podatke.

Članak 5.

Nalozi za otvaranje analitičkih radnih datoteka

1.   U svakom nalogu za otvaranje analitičkih radnih datoteka, kako je navedeno u članku 16. Odluke o Europolu, ravnatelj navodi koje kategorije osobnih podataka iz članka 6. ovih pravila on smatra nužnim za potrebe dotične analitičke radne datoteke.

2.   Ravnatelj u nalogu iz stavka 1. također navodi, hoće li se podaci kojima se otkrivaju rasna ili etnička pripadnost, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te podaci o zdravlju i spolnom životu uvrstiti u analitičku radnu datoteku u okviru kategorija iz članka 6. te zašto se smatra da su takvi podaci prijeko potrebni za dotičnu analitičku radnu datoteku. Takvi podaci mogu se obrađivati samo kao dopuna drugim osobnim podacima koji su već uneseni u tu datoteku.

Ako se podaci iz prvoga podstavka odnose na kategorije osoba iz članka 6. stavaka 3. do 6., u nalog za otvaranje datoteke treba dodati posebne razloge za dobivanje takvih podataka, a takvi se podaci obrađuju samo na izričit zahtjev dvaju ili više država članica koje sudjeluju u projektu analize. Dotični podaci brišu se u trenutku kada više nisu potrebni za svrhu radi koje su pohranjeni.

3.   Nalozi za otvaranje analitičke radne datoteke, uključujući kasnije njihove izmjene, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Odluke o Europolu.

Članak 6.

Osobni podaci u analitičkim radnim datotekama

1.   Kada god su u analitičkim radnim datotekama pohranjeni osobni podaci, dodaje se napomena o kategoriji osoba na koje se ti podaci odnose.

2.   U kategorijama osoba iz članka 14. stavka 1. točke (a) Odluke o Europolu mogu se obrađivati sljedeće kategorije osobnih podataka, uključujući i povezane administrativne podatke:

(a)

Osobni podaci:

1.

sadašnje prezime i bivša prezimena

2.

sadašnje ime i bivša imena

3.

djevojačko prezime

4.

ime oca (ako je potrebno za utvrđivanje identiteta)

5.

ime majke (ako je potrebno za utvrđivanje identiteta)

6.

spol

7.

datum rođenja

8.

mjesto rođenja

9.

državljanstvo

10.

bračno stanje

11.

alias

12.

nadimak

13.

preuzeto ili lažno ime

14.

sadašnje ili bivše boravište i/ili domicil;

(b)

Fizički opis:

1.

fizički opis

2.

osobni znaci (oznake/ožiljci/tetovaže itd.);

(c)

Način identifikacije:

1.

osobni dokumenti/vozačka dozvola

2.

broj nacionalne osobne iskaznice/broj putovnice

3.

nacionalni identifikacijski broj/broj socijalnog osiguranja, ako je primjenjivo

4.

vizualne slike i druge informacije o izgledu

5.

identifikacijske informacije s područja sudske medicine kao što su to otisci prstiju, profil DNK (utvrđen na temelju nekodirajućega dijela DNK), profil glasa, krvna grupa, informacije o zubima;

(d)

Zanimanje i vještine:

1.

sadašnje zaposlenje i zanimanje

2.

bivše zaposlenje i zanimanje

3.

obrazovanje (škola/sveučilište/strukovna izobrazba)

4.

kvalifikacije

5.

vještine i ostala područja znanja (jezici/ostalo);

(e)

Ekonomske i financijske informacije:

1.

financijski podaci (bankovni računi i kodovi, kreditne kartice itd.)

2.

gotovina

3.

dionice/druga imovina

4.

podaci o imovini

5.

povezanost s trgovačkim društvima

6.

veze u području bankovnog i kreditnog poslovanja

7.

porezni status

8.

druge informacije kojima se otkriva financijsko poslovanje pojedine osobe;

(f)

Podaci o ponašanju:

1.

životni stil (kao što je življenje iznad svojih mogućnosti) i svakodnevnica

2.

mjesta na kojima se osoba kreće

3.

mjesta koja osoba često posjećuje

4.

oružje i drugi opasni predmeti

5.

stupanj opasnosti

6.

posebni rizici, kao što je to vjerojatnost bijega, uporaba dvojnih agenata, veze s osobljem tijela za izvršavanje zakona

7.

osobine i profili u vezi s kaznenim djelima

8.

zlouporaba droga;

(g)

Kontakti i suradnici, uključujući vrstu i narav kontakta ili veze;

(h)

Korištena sredstva komunikacije, kao što su telefon (fiksni/pokretni), faks, pozivnik, elektronička pošta, poštanske adrese, povezanost(i) internetom;

(i)

Korištena prometna sredstva, kao što su vozila, brodice, zrakoplovi, uključujući informacije o identitetu tih prometnih sredstava (registarski brojevi);

(j)

Informacije o kriminalnim aktivnostima, koje su u nadležnosti Europola, u skladu s člankom 4. Odluke o Europolu:

1.

prijašnje osude

2.

sumnja na umiješanost u kriminalne aktivnosti

3.

modi operandi

4.

sredstva koja su bila ili mogu biti upotrijebljena za pripremanje i/ili počinjenje kaznenih djela

5.

članstvo u kriminalnim skupinama/organizacijama i položaj u skupini/organizaciji

6.

uloga u kriminalnoj organizaciji

7.

zemljopisni raspon kriminalnih aktivnosti

8.

materijal prikupljen tijekom istrage, npr. video snimci i fotografije;

(k)

Upućivanja na druge baze podataka u kojima se čuvaju informacije o dotičnoj osobi:

1.

Europol

2.

policijska/carinska tijela

3.

druga tijela za izvršavanje zakona

4.

međunarodne organizacije

5.

javni subjekti

6.

privatni subjekti;

(l)

Informacije o pravnim osobama koje su povezane s podacima iz točaka (e) i (j):

1.

naziv pravne osobe

2.

sjedište

3.

datum i mjesto osnivanja

4.

upravni registracijski broj

5.

pravni oblik

6.

kapital

7.

područje djelatnosti

8.

nacionalna i međunarodna društva kćeri

9.

direktori

10.

povezanost s bankama.

3.   „Kontakti i suradnici” kako su navedeni u članku 14. stavku 1. točki (d) Odluke o Europolu su osobe, za koje postoje dovoljni razlozi vjerovati da se od njih mogu dobiti informacije koje se odnose na osobe iz stavka 2. ovog članka i koje su značajne za analizu, pod uvjetom da nisu uključene u jednu od kategorija osoba iz stavaka 2., 4., 5. ili 6. „Kontakti” su one osobe koje povremeno dolaze u doticaj s osobama iz stavka 2. „Suradnici” su osobe koje redovito dolaze u doticaj s osobama iz stavka 2.

U vezi s kontaktima i suradnicima, podaci iz stavka 2. mogu se, prema potrebi, čuvati, ako postoje razlozi za pretpostavku da su takvi podaci potrebni za analizu uloge tih osoba kao kontakata ili suradnika.

U tom kontekstu, poštuje se sljedeće:

(a)

odnos tih osoba s osobama iz članka 14. stavka 1. točke (a) Odluke o Europolu pojašnjava se u najkraćem mogućem roku;

(b)

ako se pretpostavka o postojanju odnosa između tih osoba i osoba iz članka 14. stavka 1. točke (a) Odluke o Europolu pokaže neutemeljenom, podaci se bez odlaganja brišu;

(c)

ako su te osobe osumnjičene za počinjenje kaznenih djela koja su u nadležnosti Europola u skladu s člankom 4. Odluke o Europolu ili ako su bile osuđene za takva kaznena djela ili ako, prema nacionalnom pravu dotične države članice, postoje činjenične naznake ili opravdani razlozi za vjerovanje da će počiniti takvo kazneno djelo, mogu se pohraniti svi podaci na temelju stavka 2.;

(d)

podaci o kontaktima i suradnicima kontakata kao i podaci o kontaktima i suradnicima suradnika se ne pohranjuju, uz iznimku podataka o vrsti i naravi njihovih kontakata ili veza s osobama iz stavka 2.;

(e)

ako pojašnjenje na temelju prethodnih točki nije moguće, to se uzima u obzir prilikom odlučivanja o potrebi i opsegu pohrane za daljnje analize.

4.   U vezi s osobama koje su bile žrtve jednoga od razmatranih kaznenih djela ili za koje, na temelju nekih činjenica, postoje razlozi za vjerovanje da bi mogle postati žrtve takvog kaznenog djela, kako je navedeno u članku 14. stavku 1. točki (c), mogu se pohranjivati podaci iz stavka 2. točke (a) podstavka 1. do točke (c) podstavka 3. ovog članka, kao i sljedeće kategorije podataka:

(a)

identifikacijski podaci žrtve;

(b)

razlozi za viktimizaciju;

(c)

šteta (fizička/financijska/psihološka/druga);

(d)

treba li zajamčiti anonimnost;

(e)

je li moguće sudjelovanje na sudskoj raspravi;

(f)

informacije povezane s kaznenim djelovanjem koje su dale osobe iz članka 14. stavka 1. točke (c) Odluke o Europolu, ili su dobivene preko tih osoba, uključujući informacije o njihovim odnosima s drugim osobama, ako je to potrebno za identifikaciju osoba iz članka 12. stavka 1. Odluke o Europolu.

Prema potrebi mogu se pohraniti i drugi podaci iz stavka 2., ako postoje razlozi za pretpostavku da su ti podaci potrebni za analizu uloge dotične osobe kao žrtve ili potencijalne žrtve.

Podaci koji nisu potrebni za daljnju analizu se brišu.

5.   U vezi s osobama koje bi, kako je navedeno u članku 14. stavku 1. točki (b) Odluke o Europolu, mogle biti pozvane svjedočiti u istragama povezanima s razmatranim kaznenim djelima ili u daljnjim kaznenim postupcima, mogu se pohraniti podaci iz stavka 2 točke (a) podstavka 1. do točke (c) podstavka 3. ovog članka, kao i kategorije podataka koji ispunjavaju sljedeće kriterije:

(a)

informacije povezane s kaznenim djelovanjem su dale takve osobe, uključujući informacije o njihovim odnosima s drugim osobama koje su uključene u analitičku radnu datoteku;

(b)

treba li zajamčiti anonimnost;

(c)

treba li zajamčiti zaštitu i tko ju jamči;

(d)

novi identitet;

(e)

je li moguće sudjelovanje na sudskoj raspravi.

Prema potrebi mogu se pohraniti i drugi podaci iz stavka 2., ako postoje razlozi za pretpostavku da su ti podaci potrebni za analizu uloge dotične osobe kao svjedoka.

Podaci koji nisu potrebni za daljnju analizu se brišu.

6.   U vezi s osobama koje, kako je navedeno u članku 14. stavku 1. točki (e) Odluke o Europolu, mogu dostaviti informacije o razmatranim kaznenim djelima, mogu se pohraniti podaci iz stavka 2. točke (a) podstavka 1. do točke (c) podstavka 3. ovog članka, kao i kategorije podataka koji ispunjavaju sljedeće kriterije:

(a)

kodirani osobni podaci;

(b)

vrsta dostavljenih podataka;

(c)

treba li zajamčiti anonimnost;

(d)

treba li zajamčiti zaštitu i tko ju jamči;

(e)

novi identitet;

(f)

je li moguće sudjelovanje na sudskoj raspravi;

(g)

negativna iskustva;

(h)

nagrade (financijske nagrade/pogodnosti).

Prema potrebi mogu se pohraniti i drugi podaci iz stavka 2., ako postoje razlozi za pretpostavku da su ti podaci potrebni za analizu uloge dotične osobe kao pouzdanika.

Podaci koji nisu potrebni za daljnju analizu se brišu.

7.   Ako u bilo kojem trenutku tijekom analize, na temelju ozbiljnih i potvrđenih naznaka, postane jasno da bi osoba koja je uključena u analitičku radnu datoteku trebala biti uključena u drugu kategoriju osoba iz ovog članka, a ne u kategoriju u koju je bila prvotno uključena, Europol može obrađivati samo one podatke o toj osobi koji su dopušteni u skladu s tom novom kategorijom, a svi ostali podaci se brišu.

Ako, na temelju takvih naznaka, postane jasno da osoba treba biti uključena u dvije ili više različitih kategorija iz ovog članka, Europol može obrađivati sve podatke koji su dopušteni u okviru takvih kategorija.

Članak 7.

Rokovi za ispitivanje podataka i trajanje pohrane

1.   Kada se, u skladu s člankom 20. Odluke o Europolu, donese odluka o tome treba li nastaviti s pohranom osobnih podataka iz članka 6. ovih pravila, potrebno je odvagnuti interese Europola u izvršavanju njegovih zadaća s legitimnim interesima zaštite podataka pojedinca o kojem se pohranjuju podaci.

Potreba za nastavkom pohrane svih osobnih podataka uključenih u analitičku radnu datoteku preispituje se, u skladu s člankom 20. Odluke o Europolu, najkasnije tri godine nakon unosa ili posljednjega pregleda podataka. Neovisno o tom preispitivanju, potreba za nastavkom pohrane preispituje se i ako nastanu okolnosti koje ukazuju na to da bi te podatke trebalo izbrisati ili ispraviti.

Prilikom preispitivanja vodi se računa o potrebi za zadržavanjem podataka s obzirom na zaključke istrage pojedinog slučaja; konačna sudska odluka – posebno odluka o oslobađanju, nalog za rehabilitaciju, odslužena kazna, pomilovanje – starost osobe na koju se podaci odnose i posebne kategorije podataka.

2.   Europol, u skladu s člankom 16. stavkom 3. Odluke o Europolu, preispituje potrebu za daljnjim postojanjem analitičke radne datoteke. Ravnatelj, na temelju toga preispitivanja, donosi odluku o nastavku postojanja ili o zatvaranju datoteke. Ravnatelj odmah obavješćuje upravni odbor i zajedničko nadzorno tijelo o elementima u datoteci koji opravdavaju prijeku potrebu za njezinim daljnjim postojanjem.

3.   Ako kazneni postupci protiv osoba iz članka 6. stavka 2. završe sudskom odlukom ili kako drukčije, bez mogućnosti žalbe, i kada dotična država članica ili treća stranka o toj odluci obavijesti Europol, Europol provjerava mogu li se podaci na koje takva odluka utječe i dalje pohranjivati, mijenjati ili koristiti. Ako je moguće, na temelju razloga u prilog odluke ili na temelju drugih obavještajnih podataka, pretpostaviti da dotična osoba nije počinila kazneno djelo ili ga nije počinila nezakonito ili ako razlozi za odluku to pitanje ostavljaju otvorenim, podaci na koje takva odluka utječe se brišu, osim ako postoje bitni razlozi za pretpostavku da su oni i dalje važni za potrebe analitičke radne datoteke. U tom slučaju se informacije koje se odnose na sudsku odluku dodaju podacima koji su već uključeni u datoteku. Nadalje, ti podaci se mogu obrađivati i čuvati samo poštujući kontekst i izricanje gore navedene odluke te prava koja ta odluka daje dotičnoj osobi.

4.   Osobne podatke nije moguće zadržavati za razdoblje dulje od onoga koje je navedeno u članku 20. stavku 1. Odluke o Europolu. Ako se, kao posljedica nastavljanja analitičke datoteke, podaci o osobama iz članka 6. stavaka 3. do 6. pohranjuju u datoteci za razdoblje dulje od pet godina, o tome se na odgovarajući način obavješćuje zajedničko nadzorno tijelo iz članka 34. stavka 1. Odluke o Europolu.

5.   Ako zajedničko nadzorno tijelo, tijekom preispitivanja aktivnosti Europola, otkrije da se osobni podaci čuvaju na način kojim se krše ova pravila, zajedničko nadzorno tijelo, ako smatra to potrebnim, o tome obavješćuje ravnatelja, u skladu s člankom 34. stavkom 4. Odluke o Europolu.

Ako zajedničko nadzorno tijelo, u skladu s člankom 34. stavkom 4., pitanje o pohrani, obradi ili uporabi osobnih podataka proslijedi upravnom odboru, prijenos dotičnih podataka zabranjuje se bez prethodnog odobrenja upravnog odbora. Ravnatelj, u iznimnim slučajevima, može odobriti prijenos tih podataka prije odobrenja upravnog odbora, ako smatra to prijeko potrebnim radi zaštite bitnih interesa dotičnih država članica koji su u okviru ciljeva Europola ili u interesu sprečavanja neposredne opasnosti povezane s kaznenim ili terorističkim djelima. U takvim slučajevima, odobrenje ravnatelja se navodi u dokumentu koji se šalje upravnom odboru i zajedničkom nadzornom tijelu.

Članak 8.

Uključivanje trećih stranaka

Europol može, pod uvjetima koji su utvrđeni u članku 14. stavku 8. Odluke o Europolu, uključiti stručnjake institucija, tijela, ureda i agencija iz članka 22. stavka 1. navedene Odluke, te stručnjake trećih država i organizacija iz članka 23. stavka 1. navedene Odluke, u aktivnosti analitičke skupine.

Ravnatelj sa subjektima iz prvoga podstavka sklapa aranžman u skladu s pravilima kojima se uređuju takvi aranžmani kako odredi upravni odbor. Podrobnosti tih aranžmana šalju se upravnom odboru i zajedničkom nadzornom tijelu. Zajedničko nadzorno tijelo može upravnom odboru uputiti sve primjedbe koje smatra potrebnim.

Članak 9.

Prikupljanje i bilježenje podataka

Podaci koji se pohranjeni u datotekama za potrebe analize razlikuju se s obzirom na razvrstavanje izvora podataka na temelju ocjene te s obzirom na stupanj točnosti ili pouzdanosti informacija, u skladu s člankom 11. Podaci koji se temelje na činjenicama razlikuju se od podataka koji se temelje na mišljenjima ili osobnim ocjenama.

Članak 10.

Interna zaštita podataka

Ravnatelj poduzima mjere potrebne za osiguranje usklađenosti s ovim pravilima i s drugim odredbama o zaštiti podataka. U tu svrhu, ravnatelj se savjetuje sa službenikom za zaštitu podataka iz članka 28. Odluke o Europolu.

POGLAVLJE II.

KLASIFIKACIJA

Članak 11.

Vrste analitičkih radnih datoteka

Analitičke radne datoteke mogu biti:

(a)

opće ili strateške, čiji je cilj obrada bitnih informacija o određenom problemu ili razvijanje ili poboljšavanje inicijativa nadležnih tijela, kako je to definirano u članku 3. Odluke o Europolu;

(b)

operativne, čiji je cilj dobivanje informacija o jednoj ili više kriminalnih aktivnosti iz članka 3. Odluke o Europolu, koje su povezane s određenim predmetom, osobom ili organizacijom, kako bi, u skladu s člankom 14. stavkom 2. Odluke o Europolu, započeli s bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim istragama, pomagali u njima ili ih zaključili, pod uvjetom da se među dotičnim strankama nalaze dvije ili više država članica.

Članak 12.

Ocjena izvora i informacija

1.   Izvor informacija iz države članice ocjenjuje, ako je to moguće, država članica koja dostavlja informacije, pri čemu koristi sljedeće oznake za ocjenu izvora:

(A)

:

kada ne postoji sumnja u vjerodostojnost, pouzdanost i nadležnost izvora ili ako je informaciju dostavio izvor čija se pouzdanost potvrdila u svim slučajevima;

(B)

:

kada informacije dostavlja izvor koji se uglavnom pokazao pouzdanim;

(C)

:

kada informacije dostavlja izvor koji se uglavnom pokazao nepouzdanim;

(X)

:

kada pouzdanost izvora nije moguće ocijeniti.

2.   Informacije koje dolaze iz države članice, ako je to moguće, ocjenjuje država članica koja informacije dostavlja na temelju njihove pouzdanosti koristeći sljedeće oznake za ocjenu informacija:

(1)

:

informacije čija je točnost izvan svake sumnje;

(2)

:

informacije koje su izvoru poznate osobno ali nisu poznate osobno službeniku koji ih prenosi;

(3)

:

informacije koje izvoru nisu poznate osobno ali ih potvrđuju druge već zabilježene informacije;

(4)

:

informacije koje izvoru nisu poznate osobno i ne mogu biti potvrđene.

3.   Ako Europol, na temelju informacija koje već posjeduje, dođe do zaključka da ocjenu treba ispraviti, o tome obavješćuje dotičnu državu članicu i pokušava se dogovoriti o promjeni ocjene. Europol bez takvog dogovora ne mijenja ocjenu.

4.   Ako Europol od države članice dobije podatke ili informacije bez ocjene, Europol pokušava, koliko je to moguće, ocijeniti pouzdanost izvora ili informacije na temelju informacija koje već posjeduje. Specifične podatke i informacije mora ocijeniti u dogovoru s državom članicom koja ih je dostavila. Država članica i Europol mogu se na općenit način dogovoriti o ocjeni određenih vrsta podataka i određenih izvora. O takvim općim dogovorima se obavješćuje upravni odbor. Ako su informacije Europolu dostavljene na temelju takvih općih dogovora, to se na odgovarajući način naznačuje.

Ako u određenom slučaju nije postignut nikakav dogovor ili ako ne postoji nikakav općeniti dogovor, Europol informacije ili podatke ocjenjuje s oznakom (X) iz stavka 1. i oznakom (4) iz stavka 2.

5.   Ako Europol podatke ili informacije dobije od treće stranke, na odgovarajući način se primjenjuje ovaj članak.

6.   Ako su informacije, koje su uključene u analitičku radnu datoteku, nastale na temelju analize, Europol takve informacije ocjenjuje u skladu s ovim člankom te uz suglasnost država članica koje sudjeluju u analizi.

POGLAVLJE III.

PRAVILA ZA UPORABU ANALITIČKIH RADNIH DATOTEKA I PODATAKA ZA ANALIZU

Članak 13.

Otvaranje analitičkih radnih datoteka

1.   Analitičke radne datoteke otvaraju se na inicijativu Europola ili na zahtjev država članica koje dostavljaju podatke, u skladu s postupkom iz članka 16. Odluke o Europolu.

2.   Upravni odbor može pozvati predstavnike zajedničkog nadzornog odbora da sudjeluju u raspravama o nalozima za otvaranje analitičkih radnih datoteka.

3.   U skladu s člankom 16. stavkom 2. Odluke o Europolu, s aktivnostima analize i širenja rezultata analize može se početi odmah nakon otvaranja analitičke datoteke. Ako upravni odbor naloži ravnatelju da izmijeni nalog o otvaranju ili da zatvori datoteku, u skladu s člankom 16. stavkom 4. Odluke o Europolu, podaci koji se ne smiju uključiti u datoteku ili, ako datoteku treba zatvoriti, svi podaci u toj datoteci, odmah se brišu.

4.   Ako tijekom analize postane potrebno izmijeniti nalog o otvaranju analitičke radne datoteke, na odgovarajući način se primjenjuju postupci iz članka 16. Odluke o Europolu i iz ovog članka.

Članak 14.

Dohvat podataka

1.   U skladu s člankom 14. stavkom 2. točkom (b) Odluke o Europolu, onima koji sudjeluju u analitičkom projektu odobrava se dohvat podataka samo ako im za to Europol dodijeli akreditaciju i nakon što prođu kroz osposobljavanje vezano za njihove specifične obveze u okviru Europolovog pravnog okvira.

2.   U skladu s drugim podstavkom članka 14. stavka 2. Odluke o Europolu, svi sudionici u analitičkoj skupini mogu dohvatiti podatke koji se nalaze u datoteci. Analitička skupina jednoglasno odlučuje o opsegu toga dohvata i o njegovim uvjetima i ograničenjima.

Članak 15.

Prijenos podataka ili informacija koji se čuvaju u analitičkim radnim datotekama

1.   Prijenos osobnih podataka iz analitičkih radnih datoteka bilo kojoj državi članici ili trećoj stranci evidentira se u dotičnoj datoteci.

Europol, u suradnji s državom članicom ili trećom strankom, koja je podatke dostavila, prema potrebi, a najkasnije prilikom prijenosa, provjerava jesu li podaci točni i sukladni Odluci o Europolu.

Koliko je to moguće, prilikom svakoga slanja potrebno je navesti sudske odluke, kao i odluke o tomu da se neće pokrenuti kazneni postupak. Podaci koji se temelje na mišljenjima ili osobnim ocjenama, prije njihova prijenosa i prije nego što se označi stupanj njihove točnosti i pouzdanosti, provjeravaju se u suradnji s državom članicom ili trećom strankom koja ih je dostavila.

Država članica koja podatke zaprima obavješćuje državu članicu koja podatke prenosi, na njezin zahtjev, o uporabi prenesenih podataka i o rezultatima te uporabe, ako to dopušta nacionalno zakonodavstvo države članice koja podatke prima.

Ako za uporabu podataka postoje ikakva ograničenja na temelju članka 19. Odluke o Europolu, takva ograničenja evidentiraju se zajedno s podacima, a o tome se obavješćuju primatelji rezultata analize.

2.   Ako Europol, nakon unosa podataka u analitičku radnu datoteku, ustanovi da se ti podaci odnose na osobu ili predmet o kojima su podaci već uneseni u datoteku, a koje je proslijedila druga država članica ili treća stranka, dotična država članica ili treća stranka, u skladu s člankom 14. stavkom 7. Odluke o Europolu, se odmah obavješćuje o identifikaciji te poveznice.

Članak 16.

Nadzorni postupci

Upravni odbor, kako bi ispunio zahtjev za sigurnošću podataka iz članka 35. Odluke o Europolu i kako bi zajamčio sigurnu obradu podataka u smislu ovih pravila, nakon savjetovanja sa sigurnosnim odborom, u skladu s člankom 8. Pravila o povjerljivosti informacija Europola, donesenih Odlukom Vijeća 2009/…/PUP od 30. studenoga 2009. (2), dodjeljuje akreditaciju analitičkom sustavu, kako je to predviđeno člankom 4. stavkom 2. ovih pravila. Akreditacija se dodjeljuje na temelju Specifičnih sigurnosnih uvjeta sustava i druge sigurnosne dokumentacije, koju upravni odbor smatra potrebnom.

Članak 17.

Uporaba i pohrana podataka za analizu i rezultata analize

1.   Svi osobni podaci i rezultati analize koji se prenose iz analitičke radne datoteke mogu se koristiti samo u skladu sa svrhom te datoteke ili za potrebe sprečavanja i suzbijanja ostalih teških oblika kriminala, te u skladu s mogućim ograničenjima uporabe koja, na temelju članka 19. stavkom 2. Odluke o Europolu, odredi država članica. Podaci iz članka 5. stavka 2. ovih pravila mogu se prenijeti samo uz suglasnost države članice koja je takve podatke dostavila.

2.   Nakon zatvaranja analitičke radne datoteke, Europol sve u njoj sadržane podatke pohranjuje u odvojenoj datoteci koja je dostupna samo za potrebe unutarnjeg ili vanjskog nadzora. Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 4. Odluke o Europolu, takvi se podaci čuvaju najdulje 18 mjeseci nakon zatvaranja analitičke radne datoteke.

3.   Europol rezultate analitičke radne datoteke može u elektroničkom obliku pohraniti za razdoblje od najdulje tri godine od datuma zatvaranja dotične datoteke, pod uvjetom da su pohranjeni u odvojenu datoteku i da se ne dopunjuju novim podacima. Po isteku toga razdoblja, rezultati se mogu pohraniti samo u obliku papirnatih dokumenata.

Članak 18.

Združivanje datoteka i razmjena informacija među datotekama

1.   Ako se pokaže da informacije sadržane u jednoj analitičkoj radnoj datoteci mogu biti bitne i za druge analitičke radne datoteke, primjenjuju se sljedeći postupci:

(a)

ako se predlaže potpuno združivanje informacija iz dvaju datoteka, uspostavlja se nova datoteka koja sadrži sve informacije iz obaju datoteka, u skladu s člankom 16. Odluke o Europolu. Odluku o združivanju dviju datoteka donose svi koji su sudjelovali prilikom nastanka prvotnih datoteka. U tom slučaju se prvotne datoteke zatvaraju;

(b)

ako su neke informacije iz jedne datoteke bitne za drugu datoteku, pružatelji tih informacija odlučuju, mogu li se te informacije poslati u tu drugu datoteku.

2.   U okolnostima iz stavka 1., na rokove za pregled podataka koji se iz jedne analitičke radne datoteke šalju u drugu ne utječe takav prijenos.

Članak 19.

Nova tehnička sredstva

Nova tehnička sredstva za obradu podataka za potrebe analize mogu biti uvedena samo ako su donesene sve odgovarajuće mjere kojima se osigurava da njihova uporaba bude u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka koja se primjenjuju na Europol. Ravnatelj se prethodno savjetuje sa zajedničkim nadzornim tijelom u svim slučajevima u kojima bi uvođenje takvih tehničkih sredstava prouzročilo poteškoće u primjeni pravila o zaštiti podataka.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Preispitivanje pravila

Ova se pravila ocjenjuju do 1. siječnja 2013. pod nadzorom upravnog odbora.

Upravni odbor razmatra sve prijedloge za izmjenu ovih pravila, koje potom usvaja Vijeće u skladu s postupkom iz trećega podstavka članka 14. stavka 1. Odluke o Europolu.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova pravila stupaju na snagu 1. siječnja 2010.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. studenoga 2009.

Za Vijeće

Predsjednica

B. ASK


(1)  SL L 121, 15.5.2009., str. 37.

(2)  Još nije objavljeno u Službenom listu.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

270


32009D1010


L 348/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.06.2009.


ODLUKA UPRAVNOG ODBORA EUROPOLA

od 4. lipnja 2009.

o uvjetima u vezi s obradom podataka na temelju članka 10. stavka 4. Odluke o Europolu

(2009/1010/PUP)

UPRAVNI ODBOR EUROPOLA,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (1) (dalje u tekstu „Odluka o Europolu”), a posebno njezin članak 10. stavak 4.,

budući da:

(1)

Upravni odbor, na prijedlog ravnatelja i nakon savjetovanja sa zajedničkim nadzornim tijelom, utvrđuje uvjete u vezi s obradom podataka radi utvrđivanja jesu li takvi podaci bitni za zadaće Europola i mogu li se uključiti u jedan od njegovih sustava za obradu informacija, a posebno uvjete u pogledu pristupa podacima i uporabe podataka, kao i rokova za pohranu i brisanje podataka.

(2)

Upravni odbor, donošenjem ove Odluke, vodi računa o načelima Konvencije Vijeća Europe o zaštiti pojedinaca u pogledu automatske obrade osobnih podataka od 28. siječnja 1981. i Preporuke br. R(87)15 Odbora ministara Vijeća Europe od 17. rujna 1987. o uporabi osobnih podataka u policijskom sektoru.

(3)

Odluka upravnog odbora podnosi se Vijeću na odobrenje,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke:

(a)

„osobni podaci” znači svaka informacija povezana s osobom čiji je identitet utvrđen ili ga je moguće utvrditi; osoba čiji je identitet moguće utvrditi je osoba koju je moguće identificirati, izravno ili neizravno, posebno upućivanjem na identifikacijski broj ili na jedan ili više čimbenika koji su specifični za njegov fizički, fiziološki, duševni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet;

(b)

„obrada osobnih podataka” ili „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju u vezi s osobnim podacima, automatskim sredstvima ili bez njih, kao što je prikupljanje, bilježenje, uređivanje, pohranjivanje, prilagođivanje ili izmjena, traženje, konzultiranje, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, prilagodbu ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje;

(c)

„sustavi za obradu informacija” znači Europolov informacijski sustav, analitičke radne datoteke i drugi sustavi za obradu osobnih podataka iz članka 10. stavka 1. Odluke o Europolu;

(d)

„Europolov informacijski sustav” znači sustav iz članka 11. stavka 1. Odluke o Europolu;

(e)

„analitička radna datoteka” znači datoteka otvorena za potrebe analize, kako je navedena u članku 14. Odluke o Europolu;

(f)

„tijela EU-a” znači institucije, tijela, uredi i agencije osnovane Ugovorom o Europskoj uniji ili Ugovorima o osnivanju Europskih zajednica ili na temelju njih, iz članka 22. stavka 1. Odluke o Europolu;

(g)

„treće stranke” znači treće države i organizacije iz članka 23. stavka 1. Odluke o Europolu;

(h)

„propisno ovlašteno osoblje Europola” znači osoblje Europola koje imenuje direktor za obradu osobnih podataka u skladu s ovom Odlukom.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Odluka primjenjuje se na osobne podatke dostavljene Europolu radi određivanja jesu li takvi podaci bitni za njegove zadaće i mogu li se uključiti u njegove sustave za obradu informacija, uz izuzetak:

(a)

osobnih podataka koji su uneseni u Europolov informacijski sustav na temelju članka 13. stavka 1. Odluke o Europolu;

(b)

osobnih podataka koje država članica, tijelo EU-a ili treća stranka ponude za uključivanje u posebnu analitičku radnu datoteku kao i osobnih podataka koji su uneseni u analitičku radnu datoteku na temelju članka 14. Odluke o Europolu;

(c)

osobnih podataka koji su dostavljeni Europolu za uključivanje u drugi poseban sustav za obradu osobnih podataka iz članka 10. stavka 1. posljednje rečenice Odluke o Europolu.

Članak 3.

Pristup i uporaba

1.   Pristup osobnim podacima koje Europol obrađuje u skladu s ovom Odlukom ograničava se na propisno ovlašteno osoblje Europola.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 17. Odluke o Europolu, osobni podaci koje Europol obrađuje u skladu s ovom Odlukom koriste se samo za potrebe utvrđivanja jesu li takvi podaci bitni za Europolove zadaće i mogu li se uključiti u njegove sustave za obradu informacija.

3.   Ako Europol odredi da su podaci bitni za njegove zadaće i da se mogu uključiti u Europolov informacijski sustav, Europol predlaže da država članica koja je podatke dostavila podatke unese u Europolov informacijski sustav, u skladu s člankom 13. stavkom 1. Odluke o Europolu. Ako država članica ne postupi u skladu s prijedlogom Europola, primjenjuje se članak 5. ove Odluke.

Članak 4.

Pravila o zaštiti osobnih podataka i pravila o sigurnosti podataka

1.   Europol se pri obradi osobnih podataka u skladu s ovom Odlukom pridržava pravila o zaštiti osobnih podataka i pravila o sigurnosti podataka, koja su utvrđena u Odluci o Europolu, a posebno u člancima 18., 27. i 35. te pravila koja su donesena u provedbi te Odluke.

2.   Ako Europol odluči takve podatke uključiti u sustave za obradu informacija ili ih odluči izbrisati ili uništiti, o tome obavješćuje državu članicu, tijelo EU-a ili treću stranku kao oni koji su podatke dostavili.

Članak 5.

Rok za čuvanje podataka

1.   Odluka o uporabi osobnih podataka u skladu s člankom 3. stavkom 2. donosi se u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju najkasnije šest mjeseci nakon što je Europol takve podatke primio.

2.   Ako po isteku šestomjesečnog razdoblja takva odluka nije donesena, dotični podaci se brišu ili uništavaju, a o tome se obavješćuje država članica, tijelo EU-a ili treća stranka, kao oni koji su podatke dostavili.

Članak 6.

Odgovornost

Europol je odgovoran da osigura poštovanje članaka 3., 4. i 5. ove Odluke.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu na dan početka primjene Odluke o Europolu.

Sastavljeno u Den Haagu 4. lipnja 2009.

Odobreno od strane Vijeća 30. studenoga 2009.

Predsjednik

S. CLERTON


(1)  SL L 121, 15.5.2009., str. 37.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

272


32009D1011


L 348/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.06.2009.


ODLUKA UPRAVNOG ODBORA EUROPOLA

od 4. lipnja 2009.

o uspostavljanju pravila za izbor, produljivanje mandata i razrješenje ravnatelja i zamjenika ravnatelja Europola

(2009/1011/PUP)

UPRAVNI ODBOR EUROPOLA,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća o osnivanju Europskog policijskoga ureda (Europol) od 6. travnja 2009. (1) (dalje u tekstu Odluka o Europolu) a posebno njezin članak 37. stavak 9. točku (g), članak 38. stavke 1., 2., 3. i 7. te članak 39.,

uzimajući u obzir Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica (dalje u tekstu Pravilnik o osoblju) i Uvjete zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (dalje u tekstu Uvjeti zaposlenja), utvrđenih Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (2),

uzimajući u obzir članak 12. Uvjeta zaposlenja u pogledu uvjeta za zapošljavanje privremenog osoblja i poglavlje 9. glavu II. Uvjeta zaposlenja o prestanku zaposlenja privremenog osoblja,

uzimajući u obzir Odluku Komisije SEC(2009) 27/2 od 12. siječnja 2009. koja sadrži Smjernice za izbor i imenovanje ravnateljâ regulatornih agencija, izvršnih agencija i zajedničkih poduzeća,

uzimajući u obzir poslovnik upravnog odbora,

budući da:

(1)

Upravni odbor treba uspostaviti pravila koja se primjenjuju na izbor, produljivanje mandata i razrješivanje ravnatelja i zamjenika ravnatelja Europola koja, prije stupanja na snagu, odobrava Vijeće djelujući kvalificiranom većinom.

(2)

Ravnatelja i zamjenike ravnatelja trebalo bi izabrati objektivnim i transparentnim postupkom, ne dovodeći u pitanje povjerljivost postupka i zaštitu osobnih podataka koji se obrađuju za potrebe izbornih postupaka.

(3)

Poželjno je usvojiti postupke slične onima određenima Odlukom Komisije SEC(2009) 27/2 od 12. siječnja 2009.

(4)

Cilj izbornih postupaka je prepoznati najkvalificiranije kandidate za radno mjesto koje treba popuniti.

(5)

Europol je poslodavac koji vodi politiku jednakih mogućnosti,

USPOSTAVIO JE SLJEDEĆA PRAVILA:

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

1.   Ova se Pravila primjenjuju na izbor, produljivanje mandata i razrješenje ravnatelja i zamjenika ravnatelja iz članka 38. Odluke o Europolu.

2.   Ako je ravnatelj dulje od jednog mjeseca privremeno spriječen izvršavati svoje zadaće ili ako je mjesto ravnatelja slobodno, njegove zadaće izvršava zamjenik ravnatelja. Za tu potrebu upravni odbor određuje redoslijed u kojem zamjenici ravnatelja zamjenjuju ravnatelja.

3.   U ovim se pravilima svako upućivanje na osobu muškog spola također smatra upućivanjem na osobu ženskog spola, i obrnuto, osim ako je iz konteksta jasno razvidno drukčije.

POGLAVLJE 2.

IZBORNI POSTUPCI

Članak 2.

U postupku izbora poštuju se načela iz članka 12. stavka 1. Uvjeta zaposlenja.

Članak 3.

1.   Mjesto ravnatelja ili zamjenika ravnatelja smatra se slobodnim:

(a)

devet mjeseci prije isteka njihovih odnosnih mandata,

(b)

u trenutku kada Vijeće zaprimi pismo ostavke,

(c)

u trenutku kada Vijeće donese odluku o razrješenju ravnatelja ili zamjenika ravnatelja ili na neki drugi način prekine njihov radni odnos u skladu s poglavljem 4. ovih pravila;

(d)

devet mjeseci prije datuma kada ravnatelj ili zamjenik ravnatelja navrši 65 godina ili

(e)

u trenutku smrti ravnatelja ili zamjenika ravnatelja.

2.   Upravni odbor za svako slobodno radno mjesto raspisuje natječaj. Upravni odbor nakon savjetovanja s ravnateljem raspisuje natječaj za slobodno radno mjesto zamjenika ravnatelja.

U natječaju za slobodno radno mjesto se jasno i detaljno navode sljedeći elementi:

(a)

opći opis zadaća i misije Europola kako su određeni u Odluci o Europolu;

(b)

opis glavnih zadaća i dužnosti ravnatelja ili zamjenika ravnatelja, ovisno o slučaju, s odgovarajućim upućivanjem na odgovarajuće odredbe Odluke o Europolu;

(c)

kriteriji prihvatljivosti koje treba ispunjavati svaki kandidat;

(d)

profil radnog mjesta, uključujući sve osobine koje se smatraju bitnima za funkciju i koje se naknadno koriste kao kriteriji izbora;

(e)

pregled izbornog postupka i postupka imenovanja;

(f)

uvjeti zapošljavanja, uključujući razred pri zapošljavanju, narav ponuđenog ugovora i trajanje mandata;

(g)

načini i rok za podnošenje prijava.

3.   Izborni postupak uključuje ocjenu za provjeravanje posebnih sposobnosti i vještina kandidatâ.

Upravni odbor određuje svojstva i načine ocjenjivanja za svako slobodno radno mjesto i može odlučiti da ocjenjivanje provodi vanjski centar za vrednovanje.

4.   U natječaju za slobodno radno mjesto navodi se i to da kandidati predsjedniku upravnog odbora, u roku od šest tjedana od datuma objave natječaja u Službenom listu Europske unije, moraju podnijeti pisanu prijavu i priložiti podroban životopis, pismo motivacije i odgovarajuće preporuke o tome da karakterom odgovaraju za izvršavanje zadaća koje se odnose na slobodno radno mjesto.

Natječaj za slobodno radno mjesto uključuje i informacije o sigurnosnoj provjeri koja se primjenjuje na kandidata koji je zadovoljio, u skladu s pravilima usvojenima na temelju članka 40. Odluke o Europolu.

Članak 4.

1.   Upravni odbor osigurava objavu natječaja za slobodno radno mjesto iz članka 3. stavka 2. u Službenom listu Europske unije i drugim medijima, uključujući nacionalne novine i specijalizirane časopise, kako bi se u svim državama članicama postigao što veći publicitet.

2.   Europol o slobodnom radnom mjestu ravnatelja ili zamjenika ravnatelja obavješćuje nacionalne jedinice Europola. Nacionalne jedinice o slobodnom radnom mjestu obavješćuju odgovarajuća nadležna tijela država članica. Nadležna tijela odgovorna su osigurati da o slobodnom radnom mjestu budu obaviješteni njihovi odjeli i dotično osoblje.

3.   Europol kandidatima šalje potvrdu o primitku prijave.

Članak 5.

1.   Upravni odbor osniva izborni Odbor (dalje u tekstu Odbor), koje ocjenjuje zaprimljene prijave i sastavlja obrazloženo izvješće koje se prosljeđuje upravnom odboru u skladu s člankom 6. ovih pravila.

2.   Odbor za radno mjesto ravnatelja sastoji se od člana upravnog odbora koji zastupa Komisiju i šest članova upravnog odbora koji zastupaju države članice, a ždrijebom ih određuje upravni odbor.

3.   Odbor za radno mjesto zamjenika ravnatelja sastoji se od ravnatelja ili zamjenika ravnatelja kojeg ovlasti ravnatelj, člana upravnog odbora koji zastupa Komisiju i pet članova upravnog odbora koji zastupaju države članice, a ždrijebom ih određuje upravni odbor.

4.   Ako član upravnog odbora, imenovan na temelju stavaka 2. i 3., ne može sudjelovati u radu Odbora, zamjenjuje ga zamjenski član upravnog odbora koji, ovisno o slučaju, zastupa Komisiju ili dotičnu državu članicu.

5.   Ako postoje razlozi vjerovati da je član Odbora osobno povezan s jednim od kandidata ili ako se može pojaviti bilo koji drugi potencijalni sukob interesa, taj član ne sudjeluje u radu Povjerenstva i zamjenjuje se zamjenskim članom u skladu sa stavkom 4.

6.   Tajništvo upravnog odbora obavlja tajničke poslove za Odbor.

Članak 6.

1.   Odbor na svom prvom sastanku za predsjednika izabire jednog od svojih članova.

2.   Odboru u obavljanju njegovih zadaća može pomagati vanjski savjetnik za ljudske potencijale ako tako odluči upravni odbor na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Odbora. Vanjski savjetnik za ljudske potencijale nema status člana Odbora.

3.   Zadaće Odbora uključuju:

(a)

utvrđivanje svih kandidata koji, na temelju kriterija utvrđenih u natječaju za slobodno radno mjesto, ispunjavaju uvjete za radno mjesto;

(b)

početno ocjenjivanje prijava kandidata koji ispunjaju uvjete, uzimajući u obzir njihove profesionalne kvalifikacije, vještine, iskustvo i preporuke o karakteru, kako bi se odlučilo koje kandidate će Odbor dodatno ocjenjivati;

(c)

organiziranje ocjenjivanja kandidata u skladu s člankom 3. stavkom 3. ovih pravila;

(d)

obavljanje razgovora s kandidatima s ciljem ocjenjivanja njihovih kvalifikacija i vještina s obzirom na kriterije utvrđene u natječaju za slobodno radno mjesto; i

(e)

sastavljanje propisno obrazloženog izvješća o zaprimljenim prijavama i o provedenom postupku, uključujući:

i.

popis kandidata koji ispunjavaju uvjete, uz navođenje onih kandidata s toga popisa s kojima je Odbor obavilo razgovor,

ii.

popis kandidata razvrstanih s obzirom na postignuća, koji udovoljavaju svim kriterijima prihvatljivosti i za koje se smatra da najbolje udovoljavaju izbornim kriterijima utvrđenima u natječaju za slobodno radno mjesto.

4.   Rad Odbora u cijelosti se dokumentira, posebno koristeći listove za ocjenjivanje sastavljene u skladu s kriterijima utvrđenima u natječaju za slobodno radno mjesto i svim dodatnim smjernicama dobivenim od upravnog odbora. Listovi za ocjenjivanje i sažetak sveukupnih zaključaka Odbora za svakog se kandidata dodaju u spis koji sadrži prijavnu dokumentaciju.

5.   Odboru se radi pregleda i odobrenja podnose rezultati sveukupnog rada kojeg u ime Odbora obavi njegovo tajništvo, jedan ili više njegovih članova ili vanjski savjetnik za ljudske potencijale.

6.   Odluku Odbora, koji priprema izvješće, potpisuje njegov predsjednik i još jedan član Odbora.

7.   Predsjednik Odbora u najkraćem mogućem roku nakon obavljanja razgovorâ šalje upravnom odboru izvješće koje je sastavio Odbor i potpunu prijavnu dokumentaciju kandidata s kojima su obavljeni razgovori.

Članak 7.

Tajništvo Odbora nakon svake faze izbornog postupka o ishodu postupka u pisanom obliku obavješćuje kandidate koje Odbor ne izabere.

Članak 8.

1.   Postupci Odbora odvijaju se u Den Haagu, osim ako upravni odbor ne odluči drukčije.

2.   Članovima Odbora i kandidatima koji se pozovu na testiranje i razgovore se, u skladu s važećim propisima, naknađuju putni troškovi i dnevnice, uključujući troškove hotelskog smještaja.

Članak 9.

1.   Upravni odbor poziva predsjednika Odbora da objasni provedeni postupak i da podnese izvješće Odbora.

2.   Upravni odbor može odlučiti obaviti razgovor s kandidatima rangiranima na popisu Odbora i sa svim drugim kandidatima koji ispunjavaju uvjete i s kojima je Odbor obavio razgovor.

3.   Na temelju izvješća koje podnese Odbor i, prema potrebi, na temelju rezultatâ razgovora održanih u skladu sa stavkom 2., upravni odbor donosi obrazloženo mišljenje u kojem je:

(a)

predstavljen popis kandidata koji ispunjavaju uvjete;

(b)

određen uži popis od najmanje tri prikladna kandidata razvrstana s obzirom na postignuća; i

(c)

potvrđeno da kandidati s užega popisa ispunjavaju uvjete za zapošljavanje predviđene člankom 12. stavkom 2. Uvjeta zaposlenja i sve kriterije prihvatljivosti utvrđene u natječaju za slobodno radno mjesto.

4.   Ako se na popisu kandidata nalazi i član upravnog odbora ili ako bi mogao nastati bilo koji drugi potencijalni sukob interesa, taj član nije nazočan prilikom sastavljanja mišljenja upravnog odbora.

5.   Predsjednik upravnog odbora Vijeću šalje mišljenje upravnog odbora zajedno s potpunom prijavnom dokumentacijom svih kandidata s užega popisa, čime mu omogućuje da na temelju odgovarajućih informacija donese odluku, kako je to predviđeno u članku 38. Odluke o Europolu.

6.   Tajništvo upravnog odbora o ishodu postupka u pisanom obliku obavješćuje kandidate koje upravni odbor ne izabere.

Članak 10.

Nakon što Vijeće jednom obavi imenovanje, svaki kandidat koji se prijavio na natječaj za radno mjesto od upravnog odbora dobiva službenu obavijest o ishodu postupka. Tromjesečni rok za ulaganje pritužbe na temelju članka 90. Pravilnika o osoblju počinje teći od datuma te obavijesti.

Članak 11.

1.   Postupci Odbora i upravnog odbora su tajni.

2.   Članovi Odbora i članovi upravnog odbora te osoblje Europola, osoblje bilo kojeg vanjskog centra za vrednovanje ili vanjski savjetnik za ljudske potencijale koji sudjeluju u izbornome postupku obvezani su na najstrožu povjerljivost u pogledu rada kojeg obavljaju.

POGLAVLJE 3.

PRODULJENJE MANDATA

Članak 12.

1.   Ako se mandat ravnatelja ili zamjenika ravnatelja imenovanog u skladu s člankom 38. Odluke o Europolu može produljiti u skladu s člankom 38. stavkom 1. ili člankom 38. stavkom 2. Odluke o Europolu, upravni odbor može odlučiti odstupiti od postupka utvrđenog u poglavlju 2. U takvim slučajevima upravni odbor, najmanje dvanaest mjeseci prije isteka mandata, sastavlja mišljenje u kojem Vijeću savjetuje produljenje mandata. U mišljenju upravnog odbora posebno se vodi računa o rezultatima koje je postigao dotični ravnatelj ili zamjenik ravnatelja u prvom mandatu, o godišnjim izvješćima o ocjenjivanju uspješnosti koja su sastavljena u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uvjeta zaposlenja te o misiji i potrebama Europola u nadolazećim godinama.

Mišljenje upravnog odbora kojim se savjetuje produljivanje mandata zamjenika ravnatelja donosi se nakon savjetovanja s ravnateljem.

2.   Postupak utvrđen u poglavlju 2. slijedi se kada upravni odbor odluči da neće odstupiti od njega, kada Vijeće odluči da dotičnomu ravnatelju ili zamjeniku ravnatelja neće produljiti mandat ili kada Vijeće u pogledu toga ne donese odluku u roku od tri mjeseca nakon primitka mišljenja upravnog odbora.

POGLAVLJE 4.

PRESTANAK RADNOG ODNOSA

Članak 13.

1.   Radni odnos ravnatelja ili zamjenika ravnatelja prestaje zbog smrti i, u skladu s člankom 47. točkom (a) Uvjeta zaposlenja, na kraju mjeseca u kojem dotična osoba napuni 65 godina života.

2.   Vijeće o prestanku radnog odnosa ravnatelja ili zamjenika ravnatelja odlučuje kvalificiranom većinom nakon što dobije mišljenje upravnog odbora, u skladu s člancima 15. i 17. ovih Pravila.

3.   Mišljenje upravnog odbora o raskidu radnog odnosa zamjenika ravnatelja sastavlja se nakon savjetovanja s ravnateljem.

Članak 14.

1.   Ravnatelj ili zamjenik ravnatelja koji žele dati ostavku prije isteka svoga mandata u pisanom obliku nedvosmisleno navode svoju namjeru napuštanja službe u Europolu, predlažući datum kada bi njegova ostavka trebala proizvoditi učinke u skladu s člankom 47. točkom (b) podtočkom ii. Uvjeta zaposlenja.

2.   Pismo ostavke upućuje se predsjedniku Vijeća, a preslika predsjedniku upravnog odbora odnosno ravnatelju ako ostavku daje zamjenik ravnatelja.

Članak 15.

1.   Vijeće može, na zahtjev upravnog odbora, radni odnos ravnatelja ili zamjenika ravnatelja raskinuti u skladu s člankom 47. točkom (b) Uvjeta zaposlenja, podložno poštovanju otkaznog roka i drugih uvjeta iz podtočke ii. ili podtočke iii. navedenog članka.

2.   Vijeće može radni odnos ravnatelja ili zamjenika ravnatelja raskinuti na zahtjev upravnog odbora bez odgovarajućeg otkaznog roka ako su ispunjeni uvjeti iz članka 48. točke (a) ili (b) Uvjeta zaposlenja.

3.   Vijeće radni odnos ravnatelja ili zamjenika ravnatelja raskida bez otkaznog roka ako su ispunjeni uvjeti iz članka 50. Uvjeta zaposlenja. U takvim slučajevima Vijeće, nakon saslušanja dotične osobe i nakon provedbe disciplinskog postupka iz članka 16. stavka 2. ovih Pravila, proglašava njegov radni odnos raskinutim.

Prije raskida njihova radnog odnosa, moguće je ravnatelja ili dotičnog zamjenika ravnatelja suspendirati, pri čemu ravnatelja suspendira upravni odbor, a zamjenika ravnatelja ravnatelj, u skladu s člankom 50. stavkom 2. Uvjetima zaposlenja i člancima 23. i 24. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

Članak 16.

1.   Ako ravnatelj ili zamjenik ravnatelja namjerno ili iz nemara ne ispune svoje obveze iz Odluke o Europolu ili iz Uvjeta zaposlenja, protiv njih se pokreće disciplinski postupak u skladu s člankom 50.a Uvjeta zaposlenja, glavom VI. Pravilnika o osoblju i, prema potrebi, Prilogom IX. Pravilniku o osoblju.

Takav propust, inter alia, uključuje dokazano namjerno pružanje lažnih informacija bilo o njihovoj stručnoj sposobnosti bilo o zahtjevima članka 12. stavka 2. Uvjeta zaposlenja ako su pružene lažne informacije bile odlučujući čimbenik u zapošljavanju ravnatelja ili zamjenika ravnatelja.

2.   Pokreće se disciplinski postupak koji se odvija u skladu s Prilogom IX. Pravilniku o osoblju.

Članak 17.

1.   Vijeće nakon provedbe disciplinskog postupka iz Priloga IX. Pravilniku o osoblju može bez otkaznog roka raskinuti radni odnos ravnatelja ili zamjenika ravnatelja iz disciplinskih razloga u skladu s člankom 49. Uvjeta zaposlenja, u ozbiljnim slučajevima kada ravnatelj ili zamjenik ravnatelja namjerno ili iz nemara ne ispune svoje obveze.

Prije raskida njihova radnog odnosa, moguće je ravnatelja ili dotičnog zamjenika ravnatelja suspendirati, pri čemu ravnatelja suspendira upravni odbor, a zamjenika ravnatelja ravnatelj, u skladu s člankom 50. stavkom 2. Uvjetima zaposlenja i člancima 23. i 24. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

2.   Upravni odbor, nakon primitka izvješća disciplinskog odbora iz članka 18. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, odlučuje hoće li se Vijeću podnijeti mišljenje s ciljem raskida radnog odnosa ravnatelja u skladu s člankom 38. stavkom 7. Odluke o Europolu. U takvim slučajevima, upravni odbor u roku od mjesec dana od primitka izvješća disciplinskog odbora dostavlja propisno obrazloženo mišljenje u pogledu sankcije koju treba naložiti za činjenice u vezi s pritužbom ili u pogledu bilo koje druge mjere koju Vijeće treba poduzeti u skladu s ovim pravilima. Prije sastavljanja svog mišljenja upravni odbor daje ravnatelju priliku da bude saslušan. Predsjednik upravnog odbora šalje Vijeću mišljenje upravnog odbora kako je predviđeno u članku 38. stavku 7. Odluke o Europolu, a presliku mišljenja ravnatelju kojeg se tereti.

Ako upravni odbor odluči da Vijeću neće podnijeti nikakvo mišljenje u skladu s člankom 38. stavkom 7. Odluke o Europolu, ima pravo naložiti jednu od sankcija predviđenih u članku 9. stavku 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, a koja nije smjenjivanje ravnatelja s njegovog radnog mjesta. Upravni odbor nakon saslušanja ravnatelja i u roku od dva mjeseca od datuma primitka mišljenja disciplinskog odbora donosi odluku kako je predviđeno u člancima 9. i 10. Priloga IX. Pravilniku o osoblju. Moraju se navesti razlozi za tu odluku.

3.   Ravnatelj, nakon primitka izvješća od disciplinskog odbora iz članka 18. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, bez nepotrebnog odlaganja podnosi upravnom odboru propisno obrazložen nacrt mišljenja u pogledu sankcije koju treba naložiti za činjenice u vezi s pritužbom ili u pogledu bilo koje druge mjere koju Vijeće treba poduzeti u odnosu na zamjenika ravnatelja u skladu s ovim pravilima.

Upravni odbor odlučuje hoće li se Vijeću podnijeti mišljenje s ciljem raskida radnog odnosa dotičnog zamjenika ravnatelja u skladu s člankom 38. stavkom 7. Odluke o Europolu. Prije sastavljanja svog mišljenja upravni odbor daje dotičnom zamjeniku ravnatelja priliku da bude saslušan. Mišljenje upravnog odbora dostavlja se u roku od mjesec dana od datuma kada ravnatelj zaprimi izvješće disciplinskog odbora. Predsjednik upravnog odbora šalje Vijeću mišljenje upravnog odbora kako je predviđeno u članku 38. stavku 7. Odluke o Europolu, a presliku mišljenja zamjeniku ravnatelja kojeg se tereti.

Ako upravni odbor odluči da Vijeću neće podnijeti nikakvo mišljenje u skladu s člankom 38. stavkom 7. Odluke o Europolu, ravnatelj ima pravo naložiti jednu od sankcija predviđenih člankom 9. stavkom 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, a koja nije smjenjivanje dotičnog zamjenika ravnatelja s njegovog radnog mjesta. Ravnatelj nakon saslušanja dotičnog zamjenika ravnatelja i u roku od dva mjeseca od datuma primitka mišljenja disciplinskog odbora donosi odluku kako je predviđeno u člancima 9. i 10. Priloga IX. Pravilniku o osoblju. Moraju se navesti razlozi za tu odluku.

4.   Vijeće, nakon primitka mišljenja upravnog odbora iz stavaka 2. i 3. ovog članka te nakon saslušanja ravnatelja ili dotičnog zamjenika ravnatelja odlučuje hoće li u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (h) Priloga IX. Pravilniku o osoblju smijeniti ravnatelja ili zamjenika ravnatelja s njegovog radnog mjesta ili će drukčije raskinuti njegov radni odnos pri Europolu.

Ako Vijeće odluči smijeniti ravnatelja ili zamjenika ravnatelja s njegovog radnog mjesta ili drukčije raskinuti njegov radni odnos, u svojoj odluci navodi točnu narav mjere i datum početka njezine primjene. Odluka se propisno obrazlaže i o njoj se obavješćuje dotična osoba i Europol.

Vijeće donosi odluku o smjeni ravnatelja ili zamjenika ravnatelja s njegovog radnog mjesta u skladu s člankom 9. Priloga IX. Pravilniku o osoblju u roku od dva mjeseca od datuma primitka mišljenja disciplinskog odbora iz članka 18. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

5.   Ako Vijeće odluči da, u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (h) Priloga IX. Pravilniku o osoblju, neće smijeniti ravnatelja ili dotičnog zamjenika ravnatelja s njegovog radnog mjesta niti drukčije raskinuti njegov radni odnos u Europolu, pitanje se vraća na odlučivanje upravnom odboru ako je riječ o ravnatelju ili upravnom odboru i ravnatelju ako je riječ o zamjeniku ravnatelja.

Ako se predmet ravnatelja vrati na odlučivanje upravnom odboru, upravni odbor ima pravo naložiti jednu od sankcija predviđenih člankom 9. stavkom 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, a koja nije smjena ravnatelja s njegovog radnog mjesta. Upravni odbor nakon saslušanja ravnatelja donosi svoju odluku bez nepotrebnog odlaganja. Moraju se navesti razlozi za tu odluku.

Ako se predmet zamjenika ravnatelja vrati na odlučivanje upravnom odboru i ravnatelju, ravnatelj ima pravo naložiti jednu od sankcija predviđenih u člankom 9. stavkom 1. Priloga IX. Pravilniku o osoblju, a koja nije smjena zamjenika ravnatelja s njegovog radnog mjesta. Ravnatelj nakon saslušanja dotičnog zamjenika ravnatelja donosi svoju odluku bez nepotrebnog odlaganja. Moraju se navesti razlozi za tu odluku.

POGLAVLJE 5.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

1.   Ova Pravila stupaju na snagu na dan početka primjene Odluke o Europolu.

2.   Upravni odbor ova Pravila ocjenjuje u roku od tri godine nakon njihova stupanja na snagu.

3.   Upravni odbor razmatra sve prijedloge za izmjene ovih Pravila, koje usvaja Vijeće u skladu s postupkom iz članka 38. stavaka 3. i 7. Odluke o Europolu.

Sastavljeno u Den Haagu 4. lipnja 2009.

Odobrilo Vijeće 30. studenoga 2009.

Predsjednik

S. CLERTON


(1)  SL L 121, 15.5.2009., str. 37.

(2)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

278


32010D0252


L 111/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.04.2010.


ODLUKA VIJEĆA

od 26. travnja 2010.

o dopuni Zakonika o schengenskim granicama u vezi s nadzorom nad vanjskim granicama na moru u okviru operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije

(2010/252/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima prekograničnog kretanja osoba (Zakonik o schengenskim granicama) (1), a posebno njezin članak 12. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Svrha je nadzora nad granicama spriječiti nezakonit prijelaz granice, suzbijati prekogranični kriminal i privesti osobe koje su nezakonito prešle granicu ili protiv njih poduzeti druge mjere. Nadzor nad granicama bi trebao biti učinkovit pri sprečavanju i odvraćanju osoba od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima te pri otkrivanju nezakonitog prijelaza vanjskih granica.

(2)

Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (dalje u tekstu: Agencija) odgovorna je za koordinaciju operativne suradnje među državama članicama u svrhu olakšavanja primjena prava Unije, uključujući i nadzor nad granicama. U okviru operativne suradnje koju koordinira Agencija, te za daljnje jačanje te suradnje, potrebna su dodatna pravila u vezi s aktivnostima nadzora nad granicama koje provode pomorske i zračne jedinice jedne države članice na granicama na moru drugih država članica.

(3)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 562/2006 i općim načelima prava Unije, mjere koje se poduzimaju tijekom nadzornih operacija trebale bi biti proporcionalne postavljenim ciljevima i u cijelosti poštovati temeljna prava i prava izbjeglica i tražitelja azila, uključujući posebno zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja (refoulement). Države članice obvezuju odredbe pravne stečevine iz područja azila, a posebno odredbe Direktive Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (2), u vezi sa zahtjevima za azil podnesenim na državnom području države članice, uključujući na granici ili u tranzitnim zonama države članice.

(4)

Europsko je vijeće na sjednici koja je održana 18. i 19. lipnja 2009. i 29. i 30. listopada 2009. istaknulo da je potrebno jačati operacije za nadzor granica koje koordinira Agencija te odrediti jasna pravila za djelovanje zajedničkih patrola. Europsko je vijeće na lipanjskom zasjedanju također upozorilo i na to da je potrebno odrediti pravila o iskrcavanju spašenih osoba.

(5)

Trebalo bi voditi računa o činjenici da operacije nadzora nad granicama koordinira Agencija i da se provode u skladu s operativnim planom te u skladu s vremenskim planom i uputama koje izdaje centar za koordinaciju, u kojem su zastupljene države članice sudionice i Agencija, te da se prije početka operacija određuje jedna ili više država domaćina čije će granice biti nadzirane.

(6)

Provedba ove Odluke ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između Unije i država članica i ne utječe na obveze država članica na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru, Međunarodne konvencije o traganju i spašavanju na moru, Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala i njezina Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, Konvencije o statusu izbjeglica, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te drugih važnih međunarodnih akata.

(7)

Pri provođenju operacije nadzora nad granicama na moru, može se dogoditi da je potrebno pružiti pomoć osobama koje se nađu u pogibelji.

(8)

U skladu s međunarodnim pravom, svaka država nalaže zapovjedniku broda koji plovi pod njezinom zastavom da, u mjeri u kojoj je to moguće bez dovođenja u ozbiljnu opasnost brod, posadu ili putnike, pruži pomoć svakoj osobi koja se na moru nađe u životnoj opasnosti i da što je brže moguće pomogne osobama u opasnosti. Takvu bi pomoć trebalo pružiti neovisno o nacionalnosti ili statusu osoba kojima se pruža pomoć ili neovisno u okolnostima u kojima su se te osobe našle.

(9)

Kako bi u takvim slučajevima osigurali što bolju suradnju među državama članicama koje sudjeluju u operacijama i olakšali provođenje takvih operacija, u ovu bi Odluku trebalo uključiti neobvezujuće smjernice. Ova Odluka ne bi trebala utjecati na nadležnosti tijela za traganje i spašavanje, kao i na osiguranje koordinacije i suradnje, tako da se spašene osobe mogu odvesti na sigurno mjesto.

(10)

Ova Odluka poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, u prvom redu onih koja se odnose na ljudsko dostojanstvo, zabranu mučenja i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, pravo na slobodu i sigurnost, načelo non refoulement, zabranu diskriminacije i na prava djeteta. Države bi članice trebale ovu Odluku primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(11)

Kako ciljeve ove Odluke, tj. donošenje dodatnih pravila za nadzor nad granicama na moru koji obavljaju granični policajci, čiji rad koordinira Agencija, ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti države članice zbog različitog prava i prakse i koji se, zbog višenacionalne prirode operacija, mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prekoračuje okvir koji je potreban za ostvarenje tih ciljeva.

(12)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni. Kako se ova Odluka gradi na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska u skladu s člankom 4. toga Protokola u roku šest mjeseci od donošenja ove Odluke odlučuje o tome hoće li Odluku prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(13)

Za Island i Norvešku ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pristupanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (3) koje pripadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (4) od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma.

(14)

Za Švicarsku ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma koji je sklopljen između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje pripadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (6) od 28. siječnja 2008. o sklapanju tog Sporazuma u ime Europske zajednice.

(15)

Za Lihtenštajn ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine, u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (7) od 28. veljače 2008. o potpisivanju tog Protokola u ime Europske zajednice.

(16)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (8). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(17)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (9). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona je ne obvezuje i ne podliježe njezinoj primjeni.

(18)

Odbor za Zakonik o schengenskim granicama, s kojim je obavljeno savjetovanje 19. listopada 2009., nije dao svoje mišljenje, te je stoga Komisija u skladu s člankom 5.a stavkom 4. točkom (a) Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (10), podnijela prijedlog o mjerama koje treba donijeti Vijeće i proslijedila ih istodobno Europskom parlamentu,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Nadzor nad vanjskim granicama na moru u okviru operativne suradnje među državama članicama koji koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Agencija) uređuju pravila utvrđena u dijelu I. Priloga. Ta pravila i neobvezujuće smjernice iz dijela II. Priloga sastavni su dio operativnog plana koji se sastavlja za svaku operaciju koju koordinira Agencija.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Luxembourgu 26. travnja 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

M. Á. MORATINOS


(1)  SL L 105, 13.4.2006., str. 1.

(2)  SL L 326, 13.12.2005., str. 13.

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(6)  SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(7)  SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(8)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(9)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(10)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


PRILOG

DIO I.

Pravila za operacije na granicama na moru koje koordinira Agencija

1.   Opća načela

1.1.   Mjere donesene za potrebe operacije nadzora provode se u skladu s temeljnim pravima i tako da ne ugrožavaju sigurnost uhvaćenih ili spašenih osoba kao i jedinica sudionica.

1.2.   Ni jedna se osoba ne smije iskrcati, ili na koji drugi način predati tijelima zemlje koja krši načelo non refoulement ili u kojoj postoji opasnost izručenja ili vraćanja u drugu zemlju koja krši to načelo. Ne dovodeći u pitanje stavak 1.1, uhvaćene ili spašene osobe na odgovarajući se način obavješćuju tako da mogu navesti razloge za pretpostavku da bi iskrcavanje na predloženom mjestu značilo kršenje načela non refoulement.

1.3.   U svim se operacijama poštuju posebne potrebe djece, žrtava trgovanja ljudima, osoba koje trebaju hitnu liječničku pomoć, osoba koje trebaju međunarodnu zaštitu i drugih osoba koje su u izrazito ranjivom položaju.

1.4.   Države članice osiguravaju da su granični policajci koji sudjeluju u operaciji nadzora osposobljeni u vezi s odgovarajućim odredbama u području ljudskih prava i prava izbjeglica te da su upoznati s međunarodnim režimom o traganju i spašavanju.

2.   Presretanje

2.1.   Nakon što se brod ili koje drugo plovilo (dalje u tekstu: brod) otkrije, približava mu se da se utvrdi njegov identitet i nacionalnu pripadnost te ga se do donošenja daljnjih mjera promatra sa sigurne udaljenosti. Informacije o brodu odmah se priopćuju centru za koordinaciju osnovanom u okviru i za potrebe operacija na moru koje koordinira Agencija.

2.2.   Ako brod namjerava ući, ili je već ušao u vanjski (morski) pojas ili u teritorijalne vode države članice koja ne sudjeluje u operaciji, informacije o brodu priopćuju se centru za koordinaciju, koji će ih prenijeti predmetnoj državi članici.

2.3.   Informacije o svakom brodu za koji se sumnja da se bavi nezakonitim radnjama na moru koje su izvan područja primjene operacije, priopćuju se centru za koordinaciju, koji će ih prenijeti predmetnoj državi članici ili predmetnim državama članicama.

2.4.   Mjere donesene tijekom operacije nadzora protiv brodova ili drugih plovila za koje postoje utemeljeni razlozi za sumnju da su na njima osobe koje namjeravaju izbjeći kontrolu na graničnim prijelazima mogu uključivati:

(a)

zahtijevanje informacija i dokumentacije o vlasništvu, registraciji i pojedinostima o putovanju i o identitetu, nacionalnosti i drugim važnim podacima o osobama na brodu;

(b)

zaustavljanje broda, ukrcavanje na brod i pretragu broda, njegova tereta i osoba na brodu te ispitivanje osoba na brodu;

(c)

upozorenje osobama na brodu da nemaju dozvolu za prijelaz granice i da osobe koje upravljaju plovilom mogu biti sankcionirane za omogućivanje putovanja;

(d)

zapljenu broda i privođenje osoba na brodu;

(e)

naredbu da brod mora promijeniti smjer tako da napusti teritorijalne vode ili vanjski pojas ili se udaljiti od ulaza u teritorijalne vode ili vanjski pojas; praćenje plovila ili plovidbu u blizini broda dok brod ne promijeni smjer;

(f)

prijevoz broda ili osoba na brodu u treću zemlju ili predaju broda ili osoba na brodu na koji drugi način tijelima treće zemlje;

(g)

prijevoz broda ili osoba na brodu u državu članicu domaćina ili u drugu državu članicu koja sudjeluje u operaciji.

2.5.   Mjere iz stavka 2.4. donose se pod sljedećim uvjetima:

2.5.1.   Teritorijalne vode i vanjski pojas

2.5.1.1.

Mjere iz stavka 2.4. poduzimaju se nakon odobrenja i u skladu s uputama iz države članice domaćina koje su prenesene jedinici sudionici putem centra za koordinaciju. U tu svrhu jedinica sudionica priopćuje državi članici domaćinu putem centra za koordinaciju, je li kapetan presretanog plovila zahtijevao da se obavijesti diplomatski agent ili konzularni službenik države zastave.

2.5.1.2.

Sve operativne radnje u teritorijalnim vodama ili vanjskom pojasu države članice koja ne sudjeluje u operaciji, provode se u skladu s odobrenjem obalne države. Centar za koordinaciju obavješćuje se o svakoj komunikaciji s obalnom državom i kasnijim djelovanjem.

2.5.2.   Otvoreno more izvan vanjskog pojasa

2.5.2.1.

Ako brod vije zastavu ili nosi registracijski znak ili znak državne pripadnosti članice koja sudjeluje u operaciji, mjere iz stavka 2.4. poduzimaju se nakon odobrenja države zastave. Predstavnik navedene države članice izdaje ili predaje odobrenje u centru za koordinaciju.

2.5.2.2.

Ako brod vije zastavu ili nosi znak registracijski znak države članice koja ne sudjeluje u operaciji ili treće zemlje, potvrda registracije zahtijeva se od države zastave odgovarajućim putovima i, ako se potvrdi državna pripadnost, od države zastave u skladu s Protokolom iz Palerma protiv krijumčarenja migranata traži se dozvola za poduzimanje mjera iz stavka 2.4.

Centar za koordinaciju obavješćuje se o svakoj komunikaciji s državom zastave.

2.5.2.3.

Ako brod plovi pod stranom zastavom, ili odbija izvjesiti svoju zastavu, a postoje utemeljeni razlozi za sumnju da brod u stvarnosti pripada istoj državi kao i jedinica sudionica, jedinica sudionica provjerava pravo broda da plovi pod njezinom zastavom. U tu svrhu može sumnjivom brodu poslati čamac pod zapovjedništvom časnika. Ako sumnja ostaje i nakon provjere dokumentacije, može se nastaviti s daljnjim pregledom na brodu koji se mora obaviti uz svu potrebnu obzirnost. Sa zemljom, pod čijom zastavom navodno brod plovi, odgovarajućim se putovima uspostavlja kontakt.

2.5.2.4.

Ako brod plovi pod stranom zastavom, ili odbija izvjesiti svoju zastavu, a postoje utemeljeni razlozi za sumnju da brod u stvarnosti pripada drugoj državi članici koja sudjeluje u operaciji, pravo broda da plovi pod njezinom zastavom provjerava se nakon odobrenja te države članice. Predstavnik navedene države članice izdaje ili predaje odobrenje u centru za koordinaciju.

Ako se u navedenim slučajevima dokaže da je sumnja u vezi s državnom pripadnošću broda utemeljena, mjere iz stavka 2.4. poduzimaju se pod uvjetima iz stavka 2.5.2.1.

2.5.2.5.

Ako postoje utemeljeni razlozi za sumnju da je brod bez državne pripadnosti, ili se može izjednačiti s brodom bez državne pripadnosti, jedinica sudionica provjerava pravo broda da plovi pod njezinom zastavom. U tu svrhu može sumnjivom brodu poslati čamac pod zapovjedništvom časnika. Ako sumnja ostaje i nakon provjere dokumentacije, može se nastaviti s daljnjim pregledom na brodu koji se mora obaviti uz svu potrebnu obzirnost.

Mjere iz stavka 2.4. poduzimaju se ako se dokaže da je sumnja da je brod bez državne pripadnosti utemeljena i da postoje utemeljeni razlozi za sumnju da se brod bavi krijumčarenjem migranata morem u skladu s Protokolom protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem ili zrakom, koji dopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala.

Brod je bez državne pripadnosti, ili se može izjednačiti s brodom bez državne pripadnosti, kad brodu nijedna država nije dodijelila pravo da plovi pod njezinom zastavom ili kad plovi pod zastavom dviju ili više država, koje koristi po svojem izboru.

2.5.2.6.

Dok se ne izda odobrenje države zastave, brod se promatra sa sigurne udaljenosti. Nijedna druga mjera se ne poduzima bez izričitog odobrenja države zastave, osim mjera potrebnih za uklanjanje neposredne opasnosti za život osoba, kako je navedeno u odjeljku 1. dijela II. ili mjera koje proizlaze iz odgovarajućih bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili ako je brod ušao u vanjski pojas.

DIO II.

Smjernice za traganje i spašavanje te za iskrcavanje u okviru operacija na granicama na moru koje koordinira Agencija

1.   Traganje i spašavanje

1.1.   Obvezu pružanja pomoći osobama u pogibelji na moru, države članice provode u skladu s važećim odredbama međunarodnih konvencija kojima je uređeno traganje i spašavanje te u skladu sa zahtjevima o poštovanju temeljnih prava. Jedinice sudionice pružaju pomoć svakom plovilu i svakoj osobi koja je u pogibelji na moru. One moraju tako postupiti bez obzira na nacionalnost ili status takve osobe ili okolnosti u kojima se ta osoba našla.

1.2.   Kada tijekom operacije nadzora nad granicom postoji nesigurnost ili bojazan u vezi sa sigurnošću broda ili osobe na brodu, jedinica koja sudjeluje mora, što je prije moguće, proslijediti sve informacije centru za koordinaciju spašavanja koji je nadležan za područje traganja i spašavanja.

U slučaju kad centar za koordinaciju spašavanja treće zemlje, koji je nadležan za područje traganja i spašavanja, ne odgovori na obavijest koju je uputila jedinica sudionica, ona uspostavlja kontakt s centrom za koordinaciju spašavanja države članice domaćina.

Dok čekaju upute centra za koordinaciju spašavanja, jedinice sudionice poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju sigurnost predmetnih osoba.

1.3.   Jedinice sudionice moraju uzeti u obzir sve odgovarajuće pojedinosti i priopćiti svoju ocjenu nadležnom centru za koordinaciju spašavanja, uključujući posebno:

(a)

poslani zahtjev za pomoć;

(b)

plovidbenost broda i vjerojatnost da brod neće stići do svojeg konačnog odredišnog mjesta;

(c)

broj putnika s obzirom na vrstu broda (preopterećenje);

(d)

raspoloživost potrebnih zaliha (gorivo, voda, hrana itd.) koje brodu omogućuju da stigne do obale;

(e)

prisutnost osposobljene posade i zapovjedništva broda;

(f)

raspoloživost sigurnosne, navigacijske i komunikacijske opreme;

(g)

prisutnost putnika kojima je potrebna hitna liječnička pomoć;

(h)

prisutnost preminulih putnika;

(i)

prisutnost trudnih žena ili djece;

(j)

vremenske i morske uvjete.

1.4.   Činjenica da je riječ o hitnom slučaju ne smije ovisiti isključivo o stvarnoj molbi za pomoć ili biti njome određena.

U slučaju kad osobe na brodu odbijaju prihvatiti pomoć, unatoč tome što je očigledno da je riječ o hitnom slučaju, jedinica koja sudjeluje mora obavijestiti centar za koordinaciju spašavanja i nastaviti ispunjavati svoje dužnosti skrbljenja, poduzimajući sve potrebne mjere za sigurnost predmetnih osoba, izbjegavajući pritom poduzimanje bilo kakve mjere koja bi mogla pogoršati stanje ili povećati mogućnost povrede ili gubitka ljudskog života.

1.5.   Centar za koordinaciju operacije mora se što je prije moguće obavijestiti o svim kontaktima s centrom za koordinaciju spašavanja i o mjerama koje poduzima jedinica sudionica.

1.6.   Ako se smatra da brod nije, ili više nije, u stanju opasnosti ili je operacija traganja ili spašavanja zaključena, jedinica sudionica nakon savjetovanja s centrom za koordinaciju operacije nastavlja s operacijom u skladu s dijelom I.

2.   Iskrcavanje

2.1.   Operativni plan određuje modalitete iskrcavanja presretanih ili spašenih osoba, u skladu s međunarodnim pravom i svim važećim bilateralnim sporazumima. Operativni plan ne nalaže obveze državama članicama koje ne sudjeluju u operaciji.

Ne dovodeći u pitanje nadležnost centra za koordinaciju spašavanja, i pod uvjetom da je drukčije navedeno u operativnom planu, treba dati prednost iskrcavanju u trećoj zemlji, iz koje je brod koji prevozi osobe isplovio, ili u teritorijalnim vodama ili području traganja ili spašavanja preko kojega je navedeni brod plovio i ako to nije moguće, treba dati prednost iskrcavanju u državi članici domaćinu, osim ako je potrebno postupiti drukčije da se osigura sigurnost tih osoba.

2.2.   Centar za koordinaciju treba obavijestiti o prisutnosti osoba u smislu stavka 1.2. dijela I.; i te informacije proslijediti nadležnim tijelima države članice domaćina. Na temelju te informacije u operativnom planu određuju se moguće daljnje mjere.


19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

285


32011D0151


L 062/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.03.2011.


ODLUKA KOMISIJE

od 3. ožujka 2011.

o izmjeni Odluke 2008/457/EZ o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke Vijeća 2007/435/EZ o osnivanju Europskog fonda za integraciju državljana trećih zemalja za razdoblje 2007. – 2013. u okviru općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” u pogledu upravljačkih i kontrolnih sustava država članica, pravila za upravno i financijsko upravljanje te prihvatljivosti izdataka za projekte koje sufinancira Fond

(priopćena pod brojem dokumenta C(2001) 1289)

(Tekstovi na bugarskom, češkom, nizozemskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, njemačkom, grčkom, mađarskom, talijanskom, latvijskom, litavskom, malteškom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom i švedskom su vjerodostojni)

(2011/151/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća br. 2007/435/EZ od 25. svibnja 2007. o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke Vijeća 2007/435/EZ o osnivanju Europskog fonda za integraciju državljana trećih zemalja za razdoblje 2007. – 2013. u okviru općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” (1), a posebno njegov članak 21. i članak 33. stavak 4.,

budući da:

(1)

U svjetlu iskustva stečenog otkako je počeo djelovati Europski fond za integraciju državljana trećih zemalja, primjereno je objasniti obveze iz Odluke Komisije 2008/457/EZ (2) u pogledu transparentnosti, jednakom postupanju i nediskriminaciji u provedbi projekata.

(2)

Od država članica se zahtijeva da dostave izvješće o provedbi godišnjih programa. Stoga je primjereno objasniti, koje informacije države članice trebaju dostaviti.

(3)

Kako bi se umanjilo administrativno opterećenje država članica i kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, treba pojednostaviti i objasniti pravila o prihvatljivosti izdataka za aktivnosti koje sufinancira Europski fond za integraciju državljana trećih zemalja.

(4)

Najveći dio promjena koje se uvode ovom Odlukom treba primijeniti odmah. Međutim, budući da su godišnji programi za 2009. i 2010. u tijeku, revidirana pravila o prihvatljivosti izdataka za aktivnosti koje sufinancira Europski fond za integraciju državljana trećih zemalja bi trebalo primjenjivati od godišnjeg programa za 2011. Državama bi članicama, međutim, trebalo dati mogućnost da ta pravila pod određenim uvjetima primjenjuju i ranije.

(5)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Ujedinjena Kraljevina je stoga vezana temeljnim aktom, a time i ovom Odlukom.

(6)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Irska je stoga vezana temeljnim aktom, a time i ovom Odlukom.

(7)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska stoga nije vezana ovom Odlukom niti se na nju primjenjuje.

(8)

Mjere iz ove Odluke u skladu su sa mišljenjem zajedničkog odbora „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” osnovanog Odlukom br. 574/2007/EZ (3).

(9)

Odluka 2008/457/EZ bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka 2008/457/EZ zamjenjuje se sljedećim:

1.

u članku 9. stavku 1. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Svaka bitna izmjena sadržaja poziva za prikupljanje prijedloga također se objavljuje pod jednakim uvjetima.”;

2.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Ugovori o provedbi

Prilikom dodjele ugovora o provedbi projekata, država, regionalna i lokalna tijela, javnopravna tijela, udruženja koja osnuje jedno ili više takvih tijela ili nekoliko takvih javnopravnih tijela, djeluju u skladu s primjenjivim pravom i načelima Unije i država članica o javnoj nabavi.

Subjekti koji nisu navedeni u prvom stavku dodjeljuju ugovore o provedbi projekata nakon odgovarajuće objave natječaja, kako bi se osiguralo poštovanje načela transparentnosti, nediskriminacije i jednakog postupanja. Ugovore čija je vrijednost manja od 100 000 EUR moguće je dodijeliti, pod uvjetom da dotični subjekt dobije barem tri ponude. Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila, ugovori čija je vrijednost manja od 5 000 EUR ne podliježu nikakvim postupovnim obvezama.”

3.

U članku 21 stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Odgovorno tijelo izvješćuje Komisiju službenim pismom o svakoj bitnoj promjeni u upravljačkog i kontrolnog sustava te joj što je prije moguće šalje i revidirani opis upravljačkog i kontrolnog sustava, a najkasnije do trenutka kada takva promjena počne proizvoditi pravne učinke.”

4.

U članku 24. stavku 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Financijske tablice povezane s izvješćima o napretku i sa završnim izvješćima prikazuju raščlambu iznosa prema prioritetima i prema posebnim prioritetima, kako je utvrđeno u strateškim smjernicama.”

5.

Članak 25. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaju se sljedeće rečenice:

„Svaka promjena revizijske strategije koja je dostavljena u vezi s člankom 28. stavkom 1. točkom (c) temeljnog akta i koju je prihvatila Komisija šalje se Komisiji što je prije moguće. Revidirana revizijska strategija oblikuje se u skladu s obrascem iz Priloga VI., a uvedene izmjene se označuju”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Osim u slučajevima kad je godišnji doprinos Zajednici za svaki od posljednjih dvaju programa koje je donijela Komisija niži od 1 milijun EUR, revizorsko tijelo podnosi godišnji revizorski plan do 15. veljače svake godine, počevši od 2010. Revizorski se plan oblikuje se u skladu s obrascem iz Priloga 6. Države članice prilikom podnošenja godišnjih revizorskih planova ne trebaju ponovno podnositi revizijsku strategiju. U slučaju kombinirane revizijske strategije, kako je predviđeno u članku 28. stavku 2. temeljnog akta, može se podnijeti i kombinirani godišnji revizorski plan.”

6.

Članak 26 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Dokumenti koje izdaje tijelo nadležno za potvrđivanje

1.   Potvrdu povezanu sa zahtjevom za drugo prethodno plaćanje iz članka 37. stavka 4. temeljnog akta sastavlja tijelo nadležno za potvrđivanje, a odgovorno tijelo ga prosljeđuje Komisiji u formatu iz Priloga VIII.

2.   Potvrdu povezanu sa zahtjevom za konačno plaćanje iz članka 38. stavka 1. točke (a) temeljnog akta sastavlja tijelo nadležno za potvrđivanje, a odgovorno tijelo ga prosljeđuje Komisiji u formatu iz Priloga IX.”

7.

Članak 37. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 37.

Elektronička razmjena dokumenata

Pored propisno potpisanih verzija dokumenata iz poglavlja 3 informacije se šalju i elektroničkim putem.”

8.

Prilozi su izmijenjeni u skladu s Prilogom ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   Točke 1. do 7. i točke 1. do 5. Priloga primjenjuju se od datuma donošenja ove Odluke.

2.   Točka 6. Priloga primjenjuje se najkasnije početkom primjene godišnjih programa za 2011.

3.   Države članice mogu odlučiti točku 6. Priloga primjenjivati u odnosu na tekuće ili buduće projekte, počevši od godišnjih programa za 2009. i 2010., uz puno poštovanje načela jednakog postupanja, transparentnosti i nediskriminacije. U tom slučaju države članice na dotični projekt u cijelosti primjenjuju nova pravila te, prema potrebi, mijenjaju ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava. Samo u odnosu na izdatke za tehničku pomoć, države članice mogu odlučiti točku 6. Priloga primjenjivati počevši od godišnjeg programa za 2008.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena Kraljevini Belgiji, Republici Bugarskoj, Češkoj Republici, Saveznoj Republici Njemačkoj, Republici Estoniji, Helenskoj Republici, Kraljevini Španjolskoj, Francuskoj Republici, Talijanskoj Republici, Republici Cipru, Republici Latviji, Republici Litvi, Velikom Vojvodstvu Luksemburg, Republici Mađarskoj, Republici Malti, Kraljevini Nizozemskoj, Republici Austriji, Republici Poljskoj, Portugalskoj Republici, Rumunjskoj, Republici Sloveniji, Slovačkoj Republici, Republici Finskoj, Kraljevini Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. ožujka 2011.

Za Komisiju

Cecilia MALMSTRÖM

Članica Komisije


(1)  SL L 168, 28.6.2007., str. 18.

(2)  SL L 7, 10.1.2008., str. 1.

(3)  SL L 144, 6.6.2007., str. 22.


PRILOG

Prilozi Odluke 2008/457 mijenjaju se kako slijedi:

1.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

1.1.

točka 2. briše se;

1.2.

točka 4.2. briše se;

2.

Prilog IV. mijenja se kako slijedi:

2.1.

Dio A, točka 1.2. zamjenjuje se sljedećim:

„1.2.

Opis postupka za odabir projekata (na razini odgovornog tijela/delegiranog tijela ili pridruženih tijela) te njihovi rezultati”;

2.2.

u dijelu A, točki 2, tablici 1, posljednji stupac riječ „prihvatljiv” briše se;

3.

Prilog V., dio A mijenja se kako slijedi:

3.1.

točka 1.2. zamjenjuje se sljedećim:

„1.2.

Prema potrebi, ažuriran opis organizacije odabira projekata (na razini odgovornog tijela/delegiranog tijela ili pridruženih tijela) i njihovih rezultata iz izvješća o napretku”;

3.2.

dodaje se sljedeća točka 1.8:

„1.8.

Potvrda da nisu nastupile nikakve bitne izmjene u upravljačkom i kontrolnom sustavu od posljednje revizije priopćene Komisiji dana …“;

3.3.

točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   FINANCIJSKA PROVEDBA

Završno izvješće o provedbi godišnjeg programa

Tablica 1

Detaljno financijsko izvješće

 

Država članica: […]

 

Dotični godišnji program: […]

 

Stanje na: (dan/mjesec/godina)

(Svi iznosi u eurima)

Planirano od strane država članica (kao u o godišnjem programu koji je odobrila Komisija)

Izvršeni na razini država članica

Stvarni iznosi koje je prihvatilo odgovorno tijelo

(troškovi korisnika i završni doprinos EK-a)

Aktivnost

Projekti

Prioritet

Posebni prioritet (1)

Ukupni planirani troškovi

(a)

Doprinos EZ-a

(b)

Doprinos EZ-a u %

(c = b/a)

Ukupni prihvatljivi troškovi

(d)

Doprinos EZ-a

(e)

% EZ doprinosa

(f = e/d)

Ukupni prihvatljivi troškovi

(g)

Doprinos EZ-a

(h)

Doprinos EZ-a

(i = h/g)

Doprinosi trećih

(j)

Dobici ostvareni projektom

(k)

Plaćanja/povrat sredstava od strane RA

(l)

Aktivnost 1: […]

Projekt 1: […]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Projekt N: […]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupna mjera N

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Aktivnost 1: […]

Projekt 1: […]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Projekt N: […]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupna mjera N

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Aktivnost 1: […]

Projekt 1: […]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Projekt N: […]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno aktivnost N

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tehnička pomoć

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostale radnje (1)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO

0

0

0 %

0

0

0 %

0

0

0 %

0

 

 

3.4.

točka 6 zamjenjuje se sljedećim:

„6.   PRILOZI

Sukladnost prihvatljivih izdataka i prihoda projekta s načelom neprofitnosti i sažet opis projekta

Završno izvješće o provedbi godišnjeg programa

Tablica 6A

Prihvatljivi troškovi projekta i izvori prihodi. Sukladnost s načelom neprofitnosti kako je navedeno u točki I.3.3.Priloga XI

Stanje na: dan/mjesec/godina


 

Prihvatljivi troškovi

Izvor prihoda

 

Izravni troškovi

Neizravni troškovi

Ukupni prihvatljivi troškovi

Doprinos iz EU-a

Doprinos trećih

Dobici ostvareni projektom

Ukupni prihod

(kako je navedeno u točki I.3.3.Priloga XI)

 

(a)

(b)

(c) = (a) + (b)

(e)

(f)

(g)

(h)=(e) + (f) + (g)

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

idt.

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO AKTIVNOST 1

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

idt.

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO AKTIVNOST 2

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

Referentni broj projekta

 

 

 

 

 

 

 

idt.

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO AKTIVNOST N

 

 

 

 

 

 

 

TEHNIČKA POMOĆ

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO GODIŠNJI PROGRAM

 

 

 

 

 

 

 

Image

4.

Prilog VIII. mijenja se kako slijedi:

4.1.

naslov se zamjenjuje sljedećim:

4.2.

u bilješci 1., riječ „prihvatljivih” briše se;

4.3.

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

prijavljeni izdaci su nastali u vezi s mjerama koje su odabrane za financiranje u skladu s kriterijima koji se primjenjuju na godišnji program.“;;”;

5.

u Prilogu IX. naslov se zamjenjuje sljedećim:

6.

Prilog XI. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG XI.

PRAVILA O PRIHVATLJIVOSTI IZDATAKA FONDA ZA INTERGRACIJE

I.   Opća načela

I.1.   Temeljna načela

1.

U skladu s temeljnim aktom izdaci da bi bili prihvatljivi, moraju:

(a)

biti u okviru Fonda i njegovih ciljeva, kako je navedeno u člancima 1., 2. i 3. temeljnog akta;

(b)

biti u okviru prihvatljivih aktivnosti iz članka 4. temeljnog akta;

(c)

potrebni za obavljanje aktivnosti u okviru projekta, čineći sastavni dio višegodišnjih i godišnjih programa, kako ih odobri Komisija;

(d)

biti razumni i u skladu s načelima zdravog financijskog upravljanja, posebno vrijednost za novac i učinkovitost troškova;

(e)

nastati na strani konačnog korisnika i/ili partnera u projektu koji su osnovani ili registrirani u državi članici, osim u slučaju međunarodnih organizacija javnog sektora osnovanih međunarodnim sporazumima te posebnih agencija koje su osnovale takve organizacije, Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) i Međunarodne federacije društava Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca. U pogledu članka 39. stavka 2.ove Odluke pravila koja se primjenjuju na krajnje korisnike, primjenjuju se mutatis mutandis na partnere u projektu;

(f)

biti povezani sa ciljnom skupinom iz okvira temeljnog akta;

(g)

nastati u skladu s posebnim odredbama ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.

U slučaju višegodišnjih aktivnosti u smislu članka 13. stavka 6. temeljnog akta, samo onaj dio mjera koji se sufinancira godišnjim programom, smatra se projektom na koji se primjenjuju ta pravila o prihvatljivosti.

3.

Projekti koji se financiraju iz Fonda ne mogu se financirati iz drugih izvora obuhvaćenih proračunom Zajednice. Projekti koje podupire Fond sufinanciraju se iz javnih ili privatnih izvora.

1.2.   Proračun projekata

Proračun projekata predstavlja se kako slijedi:

Izdaci

Prihodi

+

Izravni troškovi

+

Neizravni troškovi (fiksni postotak DC-a koji je utvrđen ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava)

+

Doprinos EZ-a (definiran kao najniži od tri iznosa navedenih u članku 12 ove Odluke)

+

Doprinos konačnog korisnika i partnera u projektu

+

doprinos trećih

+

primitci koji nastaju zbog projekta

=

Ukupni prihvatljivi troškovi (UOT)

=

Ukupni prihodi (UP)

Proračun je uravnotežen: Ukupni prihvatljivi troškovi jednaki su ukupnim prihodima.

1.3.   Prihodi i načelo neprofitnosti

1.

Projekti koje podupire Fond moraju biti neprofitni. Ako na završetku projekta izvori prihoda, uključujući primitke, prelaze izdatke, doprinos projektu iz Fonda u skladu s tim se smanjuje. Svi izvori prihoda za projekt moraju biti zabilježeni u računovodstvenoj evidenciji ili poreznim dokumentima krajnjeg korisnika i moraju biti lako odredivi i provjerljivi

2.

Prihodi projekta sastoje se od financijskih doprinosa koje projektu odobrava Fond, od javnih i privatnih izvora, uključujući doprinos krajnjeg korisnika te od primitaka koje proizvodi sam projekt. „Primici” za potrebe ovog pravila obuhvaćaju prihode koje projekt primi tijekom razdoblja prihvatljivosti kako je navedeno u točki I.4, od prodaje, najamnine, usluga, upisnina/naknada i drugih jednakovrijednih prihoda.

3.

Doprinos Zajednice koji proizlazi iz primjene načela neprofitnosti, kako je to navedeno u članku 12. točki (c) ove Odluke, su „ukupni prihvatljivi troškovi“ umanjeni za „doprinos trećih strana“ i za „primitke koje proizvodi projekt“.

1.4.   Razdoblje prihvatljivosti

1.

Troškovi povezani s projektom moraju nastati i odgovarajuća se plaćanja moraju izvršiti (osim amortizacije) nakon 1. siječnja godine navedene u odluci o financiranju kojom se odobravaju godišnji programi država članica. Razdoblje prihvatljivosti traje do 30. lipnja godine N (2) + 2, što znači da troškovi povezani s projektom moraju nastati prije tog datuma

2.

Iznimka od razdoblja prihvatljivosti iz stavka 1. učinjen je za

(a)

projekti financirani u okviru godišnjeg programa 2007 u skladu s člankom 33. stavkom 3. temeljnog akta;

(b)

tehničku pomoć državama članicama (vidjeti točku IV 3).

1.5.   Evidencija o izdacima

1.

Izdaci se moraju podudarati s plaćanjima koja izvršava krajnji korisnik. Izdaci moraju biti u obliku financijskih (gotovinskih) transakcija, s iznimkom izdatka za amortizaciju.

2.

Izdaci se u pravilu dokazuju službenim računima. Kad to nije moguće, izdaci su popraćeni računovodstvenim dokumentima ili popratnim dokumentima istovrijedne dokazne vrijednosti.

3.

Izdaci moraju biti lako odredivi i provjerljivi. Osobito,

(a)

moraju biti provedeni u računovodstvenoj evidenciji krajnjeg korisnika;

(b)

moraju se utvrditi u skladu s važećim računovodstvenim standardima zemlje u kojoj krajnji korisnik ima poslovni nastan i s uobičajenim praksama analitičkog računovodstva krajnjeg korisnika; i

(c)

moraju biti prijavljeni u skladu sa zahtjevima važećeg poreznog i socijalnog zakonodavstva.

4.

Kad je to potrebno, krajnji korisnici moraju čuvati ovjerene primjerke računovodstvenih dokumenata kojima se dokazuju prihodi i izdaci koje su imali partneri u vezi predmetnog projekta.

5.

Pohranjivanje i obrada takvih evidencija mora biti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka.

1.6.   Teritorijalna primjena

1.

Izdaci za aktivnosti iz članaka 4. temeljnog akta moraju:

(a)

nastati konačnim korisnicima iz točke I.1.1.(e); i

(b)

nastati na državnom području država članica, osim kada su povezani sa mjerama prije putovanja iz članka 4. stavka 1. točke (c) temeljnog akta, a koji mogu nastati na državnom području država članica ili zemlje porijekla.

2.

Partneri u projektu koji su osnovani ili registrirani u trećim zemljama mogu sudjelovati u projektima samo besplatno, osim u slučaju međunarodnih organizacija javnog sektora osnovanih međunarodnim sporazumima, te posebnih agencija koje su osnovale takve organizacije, Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) i Međunarodne federacije društava Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca.

II.   Kategorije prihvatljivih troškova

II.1.   Izravni prihvatljivi troškovi

Izravni prihvatljivi troškovi projekata su troškovi koji su, uz odgovarajuće uzimanje u obzir općih uvjeta prihvatljivosti navedenih u dijelu I., odredivi kao posebni troškovi izravno povezani s provedbom projekta. Izravni su troškovi uključeni u ocjenu cjelokupnog proračuna projekta.

Sljedeći su izravni troškovi prihvatljivi:

II.1.1.   Troškovi osoblja

1.

Troškovi osoblja koje je dodijeljeno projektu, a koji obuhvaćaju plaće, doprinose za socijalno osiguranje i druge zakonske troškove, prihvatljivi su pod uvjetom da su u skladu s uobičajenom politikom plaća korisnika.

2.

Za međunarodne organizacije, prihvatljivi troškovi osoblja mogu uključivati sredstva za pokrivanje zakonskih obveza i drugih prihvatljivih troškova u vezi s plaćom.

3.

Odgovarajući troškovi za plaće osoblja javnih tijela prihvatljivi su u mjeri u kojoj su povezani s troškovima za djelatnosti koje odgovarajuće javno tijelo ne bi izvršavalo da nije pokrenut dotični projekt; to se osoblje upućuje ili dodjeljuje za provedbu projekta pisanom odlukom konačnog korisnika.

4.

Troškovi osoblja detaljno se određuju u planiranom proračunu, pri čemu je potrebno navesti funkcije i broj članova osoblja.

II. 1.2.   Putni troškovi i dnevnice

1.

Putni troškovi i dnevnice su prihvatljivi kao izravni troškovi za osoblje ili druge osobe koje sudjeluju u aktivnostima projekta i čija su putovanja potrebna za provođenje projekta.

2.

Putni su troškovi prihvatljivi na temelju stvarno nastalih troškova. Stope za povrat temelje se na najjeftinijem načinu javnog prijevoza ili zračnog prijevoza koji se u pravilu odobrava samo za putovanja preko 800 km (povratno putovanje) ili kad zemljopisna udaljenost određenog mjesta opravdava putovanje zračnim prijevozom. U slučaju prijevoza vlastitim vozilom troškovi se uobičajeno vraćaju na temelju troškova javnog prijevoza ili na temelju stope kilometraže u skladu s objavljenim službenim pravilima u predmetnoj državi članici ili stope kilometraže koju koristi krajnji korisnik.

3.

Troškovi boravka prihvatljivi su na temelju stvarno nastalih troškova ili dnevnica. Kad neka organizacija ima svoje stope dnevnica (terenskog dodatka), one se primjenjuju u granicama koje je utvrdila država članica u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom. Smatra se da dnevnica (terenski dodatak) uobičajeno pokriva lokalni prijevoz (uključujući taksi), smještaj, prehranu, lokalne telefonske pozive i druge manje izdatke.

II.1.3.   Oprema

II.1.3.1.   Opća pravila

1.

Troškovi koji se odnose na nabavu opreme prihvatljivi su samo onda, ako su potrebni za provedbu projekta. Oprema mora imati tehnička svojstva potrebna za projekt i biti u skladu s važećim mjerilima i standardima.

2.

Izbor između najma, zakupa ili kupnje uvijek se mora temeljiti na najjeftinijoj opciji. Ipak, ako zakup ili najam nisu mogući zbog kratkoće trajanja projekta ili zbog brze amortizacije opreme, dopuštena je kupnja.

II.1.3.2.   Najam i zakup

Izdaci povezani s poslovima najma i zakupa prihvatljivi su za sufinanciranje u skladu s pravilima utvrđenima u državi članici, nacionalnom zakonodavstvu i praksi te u skladu s trajanjem najma ili zakupa za potrebe projekta.

II.1.3.3   Kupnja

1.

Ako se oprema kupuje za vrijeme trajanja projekta, u proračunu se mora odrediti, jesu li prihvatljivi i uključeni svi troškovi ili samo dio amortizacije opreme, koji odgovara trajanju uporabe za potrebe projekta i stopi stvarne uporabe za potrebe projekta. Dio amortizacije opreme se izračunava u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima.

2.

Oprema koja je kupljena prije početka projekta, ali koja se koristila za potrebe projekta, prihvatljiva je na temelju amortizacije. Ipak, ti troškovi nisu prihvatljivi, ako je oprema izvorno kupljena bespovratnim sredstvima Zajednice.

3.

Za pojedinačne dijelove opreme koji koštaju manje od 20 000 EUR prihvatljivi su sveukupni troškovi kupnje, pod uvjetom da je oprema kupljena prije posljednjeg tromjesečja projekta. Pojedinačni dijelovi opreme koji koštaju više od 20 000 EUR opravdani su samo na temelju amortizacije.

II.1.4   Nekretnine

II.1.4.1   Opća pravila

Nekretnina treba imati tehnička svojstva koja su potrebna za projekt i biti usklađena sa važećim normama i standardima.

II.1.4.2   Najam

Najam nekretnina je prihvatljiv za sufinanciranje, ako postoji jasna veza između najma i ciljeva konkretnog projekta, pod uvjetima navedenim dalje u tekstu, ne dovodeći u pitanje primjenu strogih nacionalnih pravila:

(a)

nekretnine nisu kupljene donacijom Zajednice;

(b)

nekretnine se mogu koristiti samo za provedbu projekta. U suprotnom, prihvatljiv je samo onaj dio troškova koji odgovara korištenju za svrhu projekta.

II.1.5   Potrošni materijal, zalihe, opće usluge

Troškovi potrošnog materijala, zaliha i općih usluga prihvatljivi su uz uvjet da su lako odredivi i izravno potrebni za provedbu projekta.

II.1.6.   Podugovaranje

1.

Općenito, krajnji korisnici moraju biti sposobni sami upravljati projektima. Iznos za zadaće koje se u okviru projekta predmet podugovaraju mora biti jasno naveden u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.

Izdaci povezani sa sljedećim podizvođačkim ugovorima nisu prihvatljivi za sufinanciranje iz Fonda:

(a)

podugovaranje zadaća koje su povezane s općim upravljanjem projekta;

(b)

podugovaranje koje povećava troškove projekta, a pritom se njegova vrijednost razmjerno ne povećava;

(c)

podugovaranje s posrednicima ili savjetnicima kod kojih je plaćanje određeno kao postotak ukupnih troškova projekta, osim ako takvo plaćanje ne opravda krajnji korisnik upućivanjem na stvarnu vrijednost obavljenih radova ili usluga.

3.

Za sve podugovore, podizvođači se obvezuju revizorskim i kontrolnim tijelima osigurati sve potrebne informacije povezane s podugovorenim aktivnostima.

II.1.7.   Troškovi koji neposredno proizlaze iz zahtjeva povezanih sa sufinanciranjem Unije

Troškovi potrebni za ispunjavanje zahtjeva povezanih sa sufinanciranjem Unije, kao što su javnost postupka, transparentnost, ocjenjivanje projekata, vanjska revizija, bankovna jamstva, troškovi prevođenja itd., prihvatljivi su kao izravni troškovi.

II.1.8.   Troškovi za stručnjake (vještačenje)

Prihvatljivi su troškovi za pravno savjetovanje, bilježničke pristojbe i troškovi za tehničke i financijske stručnjake.

II.1.9.   Posebni izdaci u pogledu državljana trećih zemalja koji se financiraju iz fonda

1.

Za potrebe pomoći opravdane su kupnje konačnih korisnika za državljane trećih zemalja koji spadaju u područje fonda kako je definirano temeljnim aktom te povrat troškova koje su imale te osobe od konačnih korisnika, pod sljedećim posebnim uvjetima:

(a)

konačni korisnik čuva sve informacije i dokaze u razdoblju iz članka 41. temeljnog akta o tome da državljani trećih zemalja koji primaju tu pomoć, spadaju u područje primjene fonda, kako je definirano u temeljnom aktu;

(b)

konačni korisnik mora voditi evidenciju u vezi potpore državljanima trećih zemalja (kao što su računi i potvrde) u razdoblju iz članka 41. temeljnog akta.

2.

U slučaju aktivnosti kod kojih je potrebna nazočnost osoba koje spadaju u ciljanu skupinu (na primjer, tečaj za osposobljavanje), mogu se dodijeliti manji gotovinski poticaji kao dopuna pomoći, pod uvjetom da ukupna njihova vrijednost nije veća od 25 000 EUR po projektu i dijele se pojedincima za svaki pojedinačni događaj, tečaj i ostalo. Konačni korisnik čuva popis s imenima osoba, vremenom i datumom plaćanja te osigurava odgovarajuće praćenje kako bi se izbjeglo dvojno financiranje i zlouporaba financijskih sredstava.

II.2.   Neizravni prihvatljivi izdaci

1.

Neizravni prihvatljivi izdaci za mjere su oni troškovi koje, uzimajući u obzir uvjete opravdanosti iz točke I.1.1. nije moguće utvrditi kao posebne izdatke izravno povezane sa izvođenjem projekta.

2.

Odstupajući od točke I.5.5. i točke I.5 neizravni troškovi provođenja mjera mogu biti prihvatljivi na osnovi paušalnog iznosa financijske pomoći utvrđenog na najviše 2,5 % ukupno prihvatljivih izravnih troškova.

3.

Organizacije koje primaju bespovratna sredstva za poslovanje iz proračuna Unije ne mogu uključiti neizravne troškove u svoj prijedlog proračuna.

III.   Neprihvatljivi izdaci

Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi:

(a)

PDV, osim kad krajnji korisnik može dokazati da ga ne može naplatiti;

(b)

povrat na kapital, dug i troškove koji proizlaze iz dužničkih obveza, dužničke kamate, devizne provizije i gubici, rezervacije za gubitke i za moguće buduće obveze, plaćanje dužničkih kamata, sumnjivi dugovi, globe, novčane kazne, sudski troškovi i prekomjerni ili nepotrebni izdaci;

(c)

troškovi reprezentacije isključivo za osoblje projekta. Dopušteni su razumni troškovi za troškove opskrbe na društvenim događanjima koji su opravdani projektom, kao što je to npr. na završetku projekta ili sastancima skupine za davanje smjernica za projekt;

(d)

troškovi koje prijavljuje krajnji korisnik i koji su pokriveni u okviru drugog projekta ili radnog programa koji prima potporu Zajednice;

(e)

kupovanje zemljišta; i kupnja, izgradnja i obnova nekretnina;

(f)

davanja u naravi.

IV.   Tehnička pomoć na poticaj država članica

1.

Svi troškovi potrebni za provedbu Fonda koji nastanu odgovornom tijelu, delegiranom tijelu, revizijskom tijelu, tijelu nadležnom za potvrđivanje ili drugim tijelima koja pomažu u zadaćama iz stavka 2. prihvatljivi su u okviru tehničke pomoći i u granicama utvrđenim u članku 15. temeljnog akta.

2.

To uključuje sljedeće mjere:

(a)

izdaci povezani s pripremom, odabirom, ocjenjivanjem, upravljanjem i praćenjem mjera (uključujući računalnu opremu i potrošni materijal);

(b)

izdaci povezani s revizijama i pregledima na licu mjesta mjera ili projekata;

(c)

izdaci povezani s ocjenom mjera ili projekata;

(d)

izdaci povezani s informacijama, širenjem i transparentnošću u vezi s mjerama;

(e)

izdaci za nabavu, postavljanje i održavanje računalnih sustava za upravljanje, praćenje i ocjenu fondova;

(f)

izdaci za sjednice kontrolnih odbora i pododbora u vezi provedbe mjera. Ti izdaci mogu uključivati i troškove stručnjaka i drugih sudionika u tim odborima, uključujući sudionike iz trećih zemalja, kad je njihova prisutnost bitna za učinkovitu provedbu mjera;

(g)

izdatke za jačanje upravnih kapaciteta za provedbu Fonda.

3.

Aktivnosti povezane s tehničkom pomoći potrebno je obaviti i izvršiti odgovarajuća plaćanja nakon 1. siječnja godine navedene u financijskoj odluci kojom se odobravaju godišnji programi država članica. Razdoblje prihvatljivosti traje sve do roka za podnošenje završnog izvješća o provedbi godišnjeg programa.

4.

Sve javne nabave moraju se provesti u skladu s nacionalnim pravilima o javnoj nabavi određenim u državi članici.

5.

Države članice mogu provoditi mjere tehničke pomoći za ovaj Fond zajedno s mjerama tehničke pomoći za neke ili za sva četiri fonda. Međutim, u tom slučaju samo onaj dio troškova upotrijebljen za provedbu zajedničke mjere, koji odgovara predmetnom fondu, prihvatljiv je za financiranje u okviru Fonda, a države članice pritom osiguravaju da:

(a)

udio troškova za zajedničke mjere na razuman i provjerljiv način tereti odgovarajući Fond; i

(b)

ne dođe do dvostrukog financiranja troškova.”


(1)  Ako je primjenjivo”;

(2)  Pri čemu je ‚N’ godina navedena u odluci o financiranju kojom se odobravaju godišnji programi država članica.