Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.15.017.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

15.   Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

Svezak 017

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1996

L 213

16

 

 

31996D0511

 

 

 

(96/511/EZ)
Odluka Komisije od 29. srpnja 1996. o upitnicima utvrđenima direktivama Vijeća 80/779/EEZ, 82/884/EEZ, 84/360/EEZ i 85/203/EEZ (1)

3

1998

L 268

1

 

 

31998D2119

 

 

 

Odluka br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti u Zajednici

12

2000

L 021

32

 

 

32000D0057

 

 

 

(2000/57/EZ)
Odluka Komisije od 22. prosinca 1999. o sustavu ranog upozorenja i odgovora za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti na temelju Odluke br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 4016)

18

2001

L 237

5

 

 

32001D0677

 

 

 

(2001/677/EZ)
Odluka Komisije od 10. kolovoza 2001. o obrascu izvješća koje države članice ispunjavaju u skladu s člankom 9. Direktive 1999/94/EZ (priopćena pod brojem dokumenta C(2001) 1883) (1)

22

2001

L 244

19

 

 

32001R1800

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1800/2001 od 13. rujna 2001. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1420/1999 i Uredbe (EZ) br. 1547/1999 u pogledu pošiljaka određenih vrsta otpada u Gvineju (1)

33

2002

L 200

22

 

 

32002D0623

 

 

 

(2002/623/EZ)
Odluka Komisije od 24. srpnja 2002. o utvrđivanju smjernica koje dopunjuju Prilog II. Direktivi 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (priopćena pod brojem dokumenta C(2002) 2715) (1)

34

2002

L 280

27

 

 

32002D0811

 

 

 

(2002/811/EZ)
Odluka Komisije od 3. listopada 2002. o utvrđivanju smjernica koje dopunjuju Prilog VII. Direktivi 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ

46

2003

L 011

27

 

 

32003D0033

 

 

 

(2003/33/EZ)
Odluka Vijeća od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju kriterija i postupaka za prihvat otpada na odlagališta sukladno članku 16. i Prilogu II. Direktivi 1999/31/EZ

56

2003

L 152

16

 

 

32003L0033

 

 

 

Direktiva 2003/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o oglašavanju i sponzorstvu duhanskih proizvoda (1)

79

2003

L 226

24

 

 

32003D0641

 

 

 

(2003/641/EZ)
Odluka Komisije od 5. rujna 2003. o korištenju fotografija u boji ili drugih ilustracija kao zdravstvenih upozorenja na paketima duhanskih proizvoda (priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 3184) (1)

83

2003

L 254

21

 

 

32003D0701

 

 

 

(2003/701/EZ)
Odluka Komisije od 29. rujna 2003. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, obrasca za dostavu rezultata namjernog uvođenja u okoliš genetski modificiranih viših biljaka u druge svrhe osim u svrhu stavljanja na tržište (priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 3405) (1)

86

2003

L 318

5

 

 

32003R2118

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2118/2003 od 2. prosinca 2003. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1420/1999 i Uredbe (EZ) br. 1547/1999 u pogledu pošiljaka određenih vrsta otpada u Tanzaniju i Srbiju i Crnu Goru (1)

94

2004

L 049

1

 

 

32004D0280

 

 

 

Odluka br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola

98

2004

L 068

27

 

 

32004D0224

 

 

 

(2004/224/EZ)
Odluka Komisije od 20. veljače 2004. o određivanju postupaka za dostavu informacija o planovima ili programima zahtijevanima na temelju Direktive Vijeća 96/62/EZ u vezi s graničnim vrijednostima određenih onečišćujućih tvari u zraku (priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 491) (1)

106

2004

L 087

50

 

 

32004D0279

 

 

 

(2004/279/EZ)
Odluka Komisije od 19. ožujka 2004. o smjernicama za provedbu Direktive 2002/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ozonu u zraku (priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 764) (1)

113

2009

L 087

157

 

 

32009R0221

 

 

 

Uredba (EZ) br. 221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (1)

123

2009

L 140

136

 

 

32009D0406

 

 

 

Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine

126

2009

L 181

57

 

 

32009D0547

 

 

 

(2009/547/EZ)
Odluka Komisije od 10. srpnja 2009. o izmjeni Odluke 2000/57/EZ o sustavu ranog upozorenja i odgovora za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti na temelju Odluke br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2009) 5515) (1)

139

2009

L 271

12

 

 

32009R0967

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 967/2009 od 15. listopada 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1418/2007 o izvozu određenog otpada namijenjenog za oporabu u određene zemlje koje nisu članice OECD-a (1)

143

2009

L 275

9

 

 

32009D0770

 

 

 

(2009/770/EZ)
Odluka Komisije od 13. listopada 2009. o utvrđivanju standardnih obrazaca za izvješćivanje o rezultatima praćenja namjernog uvođenja genetski modificiranih organizama u okoliš, kao proizvoda ili u sastavu proizvoda, za potrebe stavljanja na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2009) 7680) (1)

148

2010

L 008

32

 

 

32010D0018

 

 

 

(2010/18/EZ)
Odluka Komisije od 26. studenoga 2009. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš Zajednice za drvene podne obloge (priopćena pod brojem dokumenta C(2009) 9427) (1)

167

2010

L 070

1

 

 

32010D0151

 

 

 

(2010/151/EZ)
Odluka Vijeća od 16. studenoga 2009. o potpisivanju i zaključivanju dobrovoljnog sporazuma o partnerstvu između Europske zajednice i Republike Gane o izvršenju zakona, upravljanju i trgovini u području šuma i uvozu drvnih proizvoda u Zajednicu

178

2010

L 070

3

 

 

22010A0319(01)

 

 

 

Dobrovoljni sporazum o partnerstvu između Europske zajednice i Republike Gane o izvršenju zakona, upravljanju i trgovini u području šumarstva i uvozu drvnih proizvoda u Zajednicu

180

2010

L 285

1

 

 

32010D0655

 

 

 

(2010/655/EU)
Odluka Vijeća od 19. listopada 2010. o sklapanju, u ime Europske unije, Dodatnog protokola uz Sporazum o suradnji za zaštitu obala i voda sjeveroistočnog Atlantika od onečišćenja

253

2011

L 169

28

 

 

32011D0381

 

 

 

(2011/381/EU)
Odluka Komisije od 24. lipnja 2011. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš Europske unije za maziva (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 4447) (1)

256

2011

L 169

40

 

 

32011D0382

 

 

 

(2011/382/EU)
Odluka Komisije od 24. lipnja 2011. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za deterdžente za ručno pranje posuđa (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 4448) (1)

268

2011

L 297

64

 

 

32011D0740

 

 

 

(2011/740/EU)
Odluka Komisije od 14. studenoga 2011. o izmjeni odluka 2006/799/EZ, 2007/64/EZ, 2007/506/EZ, 2007/742/EZ, 2009/543/EZ i 2009/544/EZ radi produljenja važenja ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za određene proizvode (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 8041) (1)

280

2011

L 305

53

 

 

32011R1208

 

 

 

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1208/2011 od 22. studenoga 2011. o izmjeni i ispravku Uredbe (EZ) br. 288/2009 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EU) br. 1234/2007 u pogledu potpore Zajednice za isporuku voća i povrća, prerađenog voća i povrća i proizvoda od banana za djecu u obrazovnim ustanovama, u okviru Programa distribucije voća u školama

282

2011

L 330

25

 

 

32011D0832

 

 

 

(2011/832/EU)
Odluka Komisije od 7. prosinca 2011. o smjernicama za skupnu registraciju na razini EU-a i trećih zemalja te globalnu registraciju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 8896) (1)

286

2012

L 052

12

 

 

32012D0115

 

 

 

(2012/115/EU)
Provedbena odluka Komisije od 10. veljače 2012. o utvrđivanju pravila o prijelaznim nacionalnim planovima iz Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća o industrijskim emisijama (priopćena pod brojem dokumenta C(2012) 612) (1)

300

2012

L 151

9

 

 

32012R0493

 

 

 

Uredba Komisije (EU) br. 493/2012 od 11. lipnja 2012. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, detaljnih pravila za izračunavanje učinkovitosti recikliranja u procesima recikliranja otpadnih baterija i akumulatora (1)

314

2012

L 226

5

 

 

32012D0482

 

 

 

(2012/482/EU)
Provedbena odluka Komisije od 20. kolovoza 2012. o izmjeni Odluke 2002/994/EZ o određenim zaštitnim mjerama u vezi s proizvodima životinjskog podrijetla uvezenim iz Kine (priopćena pod brojem dokumenta C(2012) 5753) (1)

327

2012

L 252

4

 

 

32012R0836

 

 

 

Uredba Komisije (EU) br. 836/2012 od 18. rujna 2012. o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu olova (1)

328

 


 

 

(1)   Tekst značajan za EGP


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

1



Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

3


31996D0511


L 213/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.07.1996.


ODLUKA KOMISIJE

od 29. srpnja 1996.

o upitnicima utvrđenima direktivama Vijeća 80/779/EEZ, 82/884/EEZ, 84/360/EEZ i 85/203/EEZ

(Tekst značajan za EGP)

(96/511/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 80/779/EEZ od 15. srpnja 1980. o graničnim vrijednostima kvalitete zraka i orijentacijskim vrijednostima za sumporov dioksid i lebdeće čestice (1), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, a posebno njezin članak 8.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 82/884/EEZ od 3. prosinca 1982. o graničnoj vrijednosti za olovo u zraku (2), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, a posebno njezin članak 6.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 84/360/EEZ od 28. lipnja 1984. o suzbijanju onečišćenja zraka iz industrijskih postrojenja (3), kako je zadnji put izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, a posebno njezin članak 15.a,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 85/203/EEZ od 7. ožujka 1985. o normama kvalitete zraka za dušikov dioksid (4), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/692/EEZ (5), a posebno njezin članak 8.,

budući da su Direktive 80/779/EEZ, 82/884/EEZ, 84/360/EEZ i 85/203/EEZ izmijenjene člankom 4. Direktive 91/692/EEZ kojom se od država članica traži da Komisiji prenesu podatke o provedbi određenih direktiva u obliku sektorskog izvješća;

budući da to izvješće treba utvrditi na temelju upitnika ili kao kratki pregled koji sastavlja Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u članku 6. Direktive 91/692/EEZ;

budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 6. Direktive 91/692/EEZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovime se usvajaju upitnici utvrđeni u Prilogu, koji se odnose na direktive 80/779/EEZ, 82/884/EEZ, 84/360/EEZ i 85/203/EEZ.

Članak 2.

Države članice upotrebljavaju upitnike utvrđene u Prilogu kao osnovu za sastavljanje sektorskih izvješća koja su dužne dostaviti Komisiji na temelju članka 4. Direktive 91/692/EEZ.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. srpnja 1996.

Za Komisiju

Ritt BJERREGAARD

Članica Komisije


(1)  SL L 229, 30.8.1980., str. 30.

(2)  SL L 378, 31.12.1982., str. 15.

(3)  SL L 188, 16.7.1984., str. 20.

(4)  SL L 87, 27.3.1985., str. 1.

(5)  SL L 377, 31.12.1991., str. 48.


PRILOG

POPIS UPITNIKÂ

I.

Upitnik o Direktivi Vijeća 80/779/EEZ od 15. srpnja 1980. o graničnim vrijednostima kvalitete zraka i orijentacijskim vrijednostima za sumporov dioksid i lebdeće čestice

II.

Upitnik o Direktivi Vijeća 82/884/EEZ od 3. prosinca 1982. o graničnoj vrijednosti za olovo u zraku

III.

Upitnik o Direktivi Vijeća 84/360/EEZ od 28. lipnja 1984. o suzbijanju onečišćenja zraka iz industrijskih postrojenja

IV.

Upitnik o Direktivi Vijeća 85/203/EEZ od 7. ožujka 1985. o normama kvalitete zraka za dušikov dioksid

UPITNIK O DIREKTIVI 80/779/EEZ

Image

Image

Image

UPITNIK O DIREKTIVI 82/884/EEZ

Image

Image

UPITNIK SASTAVLJEN NA TEMELJU DIREKTIVE 91/692/EEZ

Image

UPITNIK O DIREKTIVI 85/203/EEZ

Image

Image


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

12


31998D2119


L 268/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.09.1998.


ODLUKA br. 2119/98/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 24. rujna 1998.

o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti u Zajednici

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 129.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (4), s obzirom na zajednički tekst koji je Odbor za mirenje odobrio 27. svibnja 1998.,

(1)

Budući da je sprečavanje bolesti, a posebno sprečavanje raširenih teških bolesti, prioritet u djelovanju Zajednice koji zahtijeva globalan pristup koordiniran između država članica.

(2)

Budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji o politici javnog zdravlja usvojenoj nakon sastanka u Maastrichtu (5) pozvao Komisiju da osnuje prekograničnu mrežu radi sastavljanja radnih definicija bolesti koje se moraju prijaviti, radi prikupljanja, ažuriranja, analiziranja i širenja podataka koje države članice imaju o takvim bolestima, te radi suradnje s nacionalnim i međunarodnim agencijama u tim područjima.

(3)

Budući da se u svojoj Rezoluciji o određivanju okvira potrebnog za djelovanje Zajednice u području javnog zdravlja od 2. lipnja 1994. (6) Vijeće složilo da bi trenutačno prednost trebalo dati posebno zaraznim bolestima.

(4)

Budući da Vijeće u svojim Zaključcima od 13. prosinca 1993. (7) smatra kako postoji potreba da se na razini Zajednice razvije mreža za nadzor i kontrolu zaraznih bolesti, čija bi glavna svrha bila prikupljanje podataka iz nadzornih mreža unutar država članica i njihovo koordiniranje.

(5)

Budući da je Vijeće u tim istim Zaključcima zatražilo od Komisije da u svojim prijedlozima koji se odnose na okvir potreban za djelovanje unutar područja javnog zdravlja posebnu pozornost obrati osnivanju epidemiološke mreže u Zajednici, vodeći pritom računa o tekućim postupcima i mehanizmima koji postoje na razini Zajednice i država članica, te osiguravajući usporedivost i spojivost podataka.

(6)

Budući da su u svojoj Rezoluciji o praćenju i nadzoru zaraznih bolesti (8) od 13. studenoga 1992. Vijeće i ministri zdravstva, koji su se sastali unutar Vijeća, istaknuli da je poželjno da se unutar Zajednice poboljša opseg i učinkovitost postojećih mreža između država članica koje služe za nadzor zaraznih bolesti (uključujući mreže za obradu podataka), kao i da je poželjno da se koordinacija između njih održi, uspostavi i ojača radi praćenja izbijanja zaraznih bolesti u onim slučajevima kada bi takvim djelovanjem postojeće mjere dodatno dobile na vrijednosti.

(7)

Budući da su u toj istoj Rezoluciji, Vijeće i ministri zdravstva, koji su se sastali unutar Vijeća, istaknuli vrijednost prikupljanja podataka koje države članice imaju o ograničenom broju rijetkih i ozbiljnih bolesti koje za potrebe epidemioloških proučavanja zahtijevaju veliki broj uzoraka.

(8)

Budući da su u toj istoj Rezoluciji, Vijeće i ministri zdravstva, koji su se sastali unutar Vijeća, pozvali Komisiju da razmotri je li poželjno određenim prikladnim prijedlozima koji se odnose na kontrolu i nadzor zaraznih bolesti dati prednost, s obzirom na, između ostalog, njihovu predviđenu isplativost.

(9)

Budući da u skladu s načelom supsidijarnosti svaku novu mjeru koja se poduzima u području koje nije pod isključivom nadležnošću Zajednice, kao primjerice epidemiološki nadzor i kontrola zaraznih bolesti, Zajednica može poduzeti samo ako, zbog opsega učinaka predloženog djelovanja, ciljeve predloženog djelovanja može bolje ostvariti Zajednica nego države članice.

(10)

Budući da je zbog promjenjive razine i potrebe epidemiološkog nadzora zaraznih bolesti unutar država članica potrebno osnovati stalnu mrežu na razini Zajednice.

(11)

Budući da mjere koje treba poduzeti u području zdravlja moraju voditi računa o drugim aktivnostima koje je Zajednica poduzela u području javnog zdravlja ili koje utječu na javno zdravlje.

(12)

Budući da su mjere koje treba poduzeti sukladno ovoj Odluci usvojene isključujući eventualno usklađivanje zakona i propisa država članica.

(13)

Budući da se Odlukom br. 647/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. ožujka 1996. o usvajanju programa djelovanja Zajednice za sprečavanje kopnice i određenih drugih zaraznih bolesti unutar okvira djelovanja u području javnog zdravlja (od 1996. do 2000.) (9) predviđaju mnoge aktivnosti Zajednice potrebne za stvaranje i razvoj mreža za kontrolu i nadzor određenih zaraznih bolesti, rano otkrivanje takvih bolesti i promicanje stručnog usavršavanja epidemiologa za to područje.

(14)

Budući da se mora poticati suradnja s nadležnim međunarodnim organizacijama, posebno sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, te posebno u vezi s klasifikacijom bolesti, kao i uporaba odgovarajućeg jezika i tehnologije.

(15)

Budući da se mora poduprijeti suradnja s državama nečlanicama, a posebno u slučajevima pojave ozbiljnih zaraznih bolesti ili njihovog ponovnog izbijanja.

(16)

Budući da je nedavna pojava, odnosno ponovno izbijanje ozbiljnih zaraznih bolesti pokazalo kako se u slučaju pojave hitnog slučaja sve potrebne informacije i podaci prikupljeni u skladu s utvrđenom metodologijom moraju hitno dostaviti Komisiji.

(17)

Budući da države članice radi zaštite stanovništva u hitnom slučaju odmah moraju razmijeniti relevantne podatke i informacije putem mreže Zajednice; budući da se prednost uvijek mora dati zaštiti javnog zdravlja.

(18)

Budući da se Direktiva Vijeća 92/117/EEZ od 17. prosinca 1992. o mjerama za zaštitu protiv određenih zoonoza, odnosno njihovih uzročnika u životinja i proizvoda životinjskog podrijetla radi sprečavanja izbijanja zaraza i infekcija i trovanja hranom (10) jednako primjenjuje i na podatke u vezi sa zoonozama koji utječu na ljude; budući da ta ista Direktiva osigurava sustav za prikupljanje i slanje podataka o određenim zoonozama i zoonotičkim agensima.

(19)

Budući da osnivanje mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti na razini Zajednice nužno pretpostavlja poštovanje svih zakonskih odredaba koje se odnose na zaštitu pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i uvođenja rješenja koja bi zajamčila tajnost i sigurnost takvih podataka; budući da su, u skladu s navedenim, Europski parlament i Vijeće donijeli Direktivu 95/46/EZ (11).

(20)

Budući da bi se projekti Zajednice u području telematske razmjene podataka između uprava (IDA) (12) i projekata skupine G7 trebali usko koordinirati s provedbom djelovanja Zajednice koja se odnose na epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti.

(21)

Budući da se moraju razmotriti napori koji se ulažu kako bi se potakla međunarodna suradnja u tom području, posebno kao dio zajedničkog plana djelovanja sa Sjedinjenim Američkim Državama.

(22)

Budući da je u hitnim slučajevima važno ojačati suradnju nadležnih državnih struktura i/ili tijela, posebno u pogledu identifikacije bioloških uzoraka.

(23)

Budući da ni jedan postupak Zajednice koji bi se mogao utvrditi radi brze razmjene podataka ne utječe na prava i obveze država članica na temelju bilateralnih ili multilateralnih sporazuma i konvencija.

(24)

Budući da radi promicanja koordinacije između država članica treba uspostaviti postupak u pogledu mjera koje bi te države članice mogle odlučiti poduzeti kako bi kontrolirale širenje zaraznih bolesti; budući da su usvajanje i provedba tih mjera u isključivoj nadležnosti država članica.

(25)

Budući da je važno da Komisija provede mrežu Zajednice u tijesnoj suradnji s državama članicama; budući da bi se stoga trebali uspostaviti postupci kako bi se osiguralo potpuno sudjelovanje država članica u toj provedbi.

(26)

Budući da bi se troškovi koji mogu rezultirati iz funkcioniranja mreže na razini Zajednice trebali financirati sredstvima Zajednice i/ili sredstvima iz relevantnih programa Zajednice.

(27)

Budući da će troškove koji mogu rezultirati iz funkcioniranja mreže na razini Zajednice morati financirati države članice, osim ako se odredbama Zajednice predvidi drukčije.

(28)

Budući da je modus vivendi između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije provedbenim mjerama za akte koji su doneseni u skladu s postupcima predviđenima u članku 189.b Ugovora (13) sklopljen 20. prosinca 1994.,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

Cilj je ove Odluke uspostava mreže na razini Zajednice kako bi se uz pomoć Komisije promicala suradnja i koordinacija između država članica radi unapređenja sprečavanja i kontrole, unutar Zajednice, kategorija zaraznih bolesti navedenih u Prilogu. Ta se mreža koristi za:

epidemiološki nadzor navedenih bolesti, i

sustav ranog upozorenja i odgovora radi sprečavanja i kontrole navedenih bolesti.

Vezano za epidemiološki nadzor, mreža se uspostavlja tako da se uporabom svih tehničkih sredstava uspostavlja stalna komunikacija između Komisije i struktura i/ili tijela koja su, na razini svake države članice i pod odgovornošću te države članice, nadležna na nacionalnoj razini te su zadužena za prikupljanje podataka koji se odnose na epidemiološki nadzor zaraznih bolesti, kao i uspostavljanjem postupaka za širenje podataka relevantnih za nadzor na razini Zajednice.

Vezano za sustav ranog upozorenja i odgovora, navedena se mreža uspostavlja tako da se odgovarajućim sredstvima uspostavlja stalna komunikacija između Komisije i nadležnih tijela za javno zdravlje u svakoj državi članici odgovornih za utvrđivanje mjera koje bi mogle biti potrebne radi zaštite javnoga zdravlja.

Komisija osigurava koordinaciju mreže u suradnji s državama članicama.

Članak 2.

Za potrebe ove Odluke, dolje navedeni pojmovi imaju sljedeća značenja:

1.

„epidemiološki nadzor”: trajno sustavno prikupljanje, analiziranje, tumačenje i širenje podataka o zdravlju, uključujući epidemiološke studije, u vezi s kategorijama zaraznih bolesti navedenih u Prilogu, a posebno onih koje se odnose na uzorak širenja takvih bolesti u vremenu i prostoru, te analiziranje rizičnih faktora za dobivanje takvih bolesti, kako bi se omogućilo poduzimanje odgovarajućih preventivnih mjera i protumjera;

2.

„sprečavanje i kontrola zaraznih bolesti”: niz mjera, uključujući epidemiološke istrage, koje su poduzela tijela nadležna za javno zdravlje unutar država članica, kako bi spriječila i zaustavila širenje zaraznih bolesti;

3.

„mreža Zajednice”: mreža za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti, i to sustav putem kojeg se razmjenjuju informacije potrebne za obavljanje aktivnosti iz točaka 1. i 2.

Članak 3.

S ciljem postizanja učinkovitog funkcioniranja mreže Zajednice s obzirom na epidemiološki nadzor i postizanje jednoobraznosti informacija unutar te mreže, dolje navedeno utvrđuje se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.:

(a)

zarazne bolesti koje treba postupno obuhvatiti mrežom Zajednice;

(b)

kriteriji za odabir navedenih bolesti, s obzirom na kategorije navedene u Prilogu i postojeće skupne mreže za nadzor bolesti, koje se mogu dograđivati;

(c)

definicije slučajeva, posebno kliničkih i mikrobioloških svojstava;

(d)

priroda i vrsta podataka i informacija koje strukture i/ili tijela iz drugog stavka članka 1. trebaju prikupljati i prenositi u području epidemiološkog nadzora, i načini na koje se takvi podaci obrađuju kako bi postali međusobno usporedivi i spojivi;

(e)

metode epidemiološkog i mikrobiološkog nadzora;

(f)

smjernice o preventivnim mjerama koje treba poduzeti, posebno na vanjskim granicama država članica, a osobito u hitnim slučajevima;

(g)

smjernice o podacima i vodiči za dobru praksu namijenjeni javnosti;

(h)

prikladna tehnička sredstva i postupci pomoću kojih će se podaci širiti i analizirati na razini Zajednice.

Članak 4.

Svaka struktura i/ili tijelo iz drugog ili trećeg stavka članka 1., ovisno o tome koji je stavak prikladniji, obvezni su mreži Zajednice dostaviti sljedeće:

(a)

informacije koje se odnose na pojavljivanje ili ponovno izbijanje slučajeva zaraznih bolesti iz članka 3. točke (a) u državi članici kojoj pripada ta struktura i/ili to tijelo, zajedno s informacijama o kontrolnim mjerama koje su primijenjene;

(b)

svaku relevantnu informaciju u vezi s razvojem epidemioloških situacija tijekom kojih su odgovorni za prikupljanje informacija;

(c)

informacije o neobičnim epidemiološkim pojavama ili novim zaraznim bolestima nepoznatog podrijetla;

(d)

bilo koje relevantne informacije koje posjeduju:

o slučajevima zaraznih bolesti obuhvaćenih kategorijama navedenima u Prilogu,

o novim zaraznim bolestima nepoznatog podrijetla u državama nečlanicama;

(e)

informacije u vezi s postojećim i predloženim mehanizmima i postupcima za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti, posebno u hitnim slučajevima;

(f)

sva relevantna razmatranja koja bi mogla pomoći državama članicama prilikom koordinacije njihovih napora u sprečavanju i kontroli zaraznih bolesti, uključujući sve provedene protumjere.

Članak 5.

Komisija stavlja na raspolaganje svim strukturama i tijelima iz članka 1. informacije iz članka 3. Svaka struktura/svako tijelo obvezno je osigurati da se informacija koju sukladno članku 4. dostavi mreži na vrijeme proslijedi svim drugim strukturama/tijelima koja sudjeluju, kao i Komisiji.

Članak 6.

1.   Na temelju podataka raspoloživih putem mreže Zajednice države članice međusobno se savjetuju u suradnji s Komisijom radi koordiniranja svojih napora za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti.

2.   U slučajevima kada država članica namjerava usvojiti mjere za kontrolu zaraznih bolesti, prije usvajanja navedenih mjera ona putem mreže Zajednice obavješćuje druge države članice i Komisiju o prirodi i opsegu tih mjera. Dotična država članica putem mreže Zajednice savjetuje i druge države članice i Komisiju o prirodi i opsegu namijenjenih mjera, osim ako potreba zaštite javnog zdravlja nije toliko hitna da se savjetovanje pokaže nemogućim.

3.   U slučajevima kada država članica mora hitno usvojiti kontrolne mjere kao odgovor na pojavu ili ponovno izbijanje zaraznih bolesti, ona što je prije moguće putem mreže Zajednice o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

U propisno opravdanim posebnim slučajevima, države članice koje to žele mogu poduzeti odgovarajuće preventivne i zaštitne mjere usvojene obostranim sporazumom među državama članicama u suradnji s Komisijom.

4.   Države članice na temelju savjetovanja i pruženih informacija, međusobno te u suradnji s Komisijom, koordiniraju mjere koje su usvojile ili namjeravaju usvojiti na nacionalnoj razini.

5.   Postupci o informacijama i savjetovanjima iz stavaka 1., 2. i 3. te postupci o koordinaciji iz stavaka 1. i 4. utvrđuju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

Članak 7.

1.   Za potrebe provedbe ove Odluke, Komisiji pomaže Odbor sastavljen od predstavnika svake države članice, kojim predsjedava predstavnik Komisije.

2.   Predstavnik Komisije Odboru dostavlja nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor dostavlja svoje mišljenje o nacrtu unutar razdoblja koje predsjednik može utvrditi prema hitnosti predmeta. Mišljenje se daje većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluka koje je Vijeće dužno donijeti na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica unutar Odbora ponderiraju se na način utvrđen u navedenom članku. Predsjednik nema pravo glasa.

3.

(a)

Komisija usvaja planirane mjere ako su one u skladu s mišljenjem Odbora.

(b)

Ako planirane mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora, ili ako navedeno mišljenje nije dano, Komisija bez odlaganja dostavlja Vijeću prijedlog o mjerama koje treba poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako Vijeće nije odlučilo unutar tri mjeseca od dana kada mu je predmet upućen, predložene mjere usvaja Komisija.

Članak 8.

Prilog se može izmijeniti ili dopuniti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

Članak 9.

Svaka država članica, unutar šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Odluke, određuje strukture i/ili tijela iz drugog i trećeg stavka članka 1. i o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice. Tako određene strukture i/ili tijela države članice javno imenuju dijelom mreže Zajednice utvrđene ovom Odlukom.

Članak 10.

Za potrebe ove Odluke, nadležna tijela država članica i Komisija potiču suradnju sa zemljama nečlanicama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području javnog zdravlja, a posebno sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

Članak 11.

Ova se Odluka primjenjuje ne dovodeći u pitanje direktive 92/117/EEZ i 95/46/EZ.

Članak 12.

1.   Ova Odluka ne utječe na pravo država članica da provode ili uvedu druga rješenja, postupke i mjere za svoje nacionalne sustave za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti.

2.   Ova Odluka ne utječe na prava i obveze država članica koji proizlaze iz postojećih i budućih bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili konvencija u području na koje se odnosi ova Odluka.

Članak 13.

Komisija uz pomoć država članica osigurava dosljednost i komplementarnost između ove Odluke i relevantnih programa i inicijativa Zajednice, uključujući one poduzete u kontekstu djelovanja za javno zdravlje, kao i, posebno, okvirnog programa za statističke podatke, projekata u području telematske razmjene podataka između uprava i okvirnog programa za istraživanja i tehnološki razvoj, a posebno telematske primjene tog programa.

Članak 14.

1.   Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja redovita izvješća kojima ocjenjuje djelovanje mreže Zajednice.

2.   U prvom izvješću, koje se dostavlja unutar tri godine od dana stupanja na snagu ove Odluke, određuju se posebno oni elementi mreže Zajednice koje bi trebalo poboljšati ili prilagoditi. Izvješće sadrži i svaki prijedlog koji Komisija smatra potrebnim za izmjenu ili prilagodbu ove Odluke.

3.   Nakon toga, Komisija svakih pet godina ocjenjuje mrežu Zajednice, pri čemu posebnu pozornost obraća njezinom strukturnom kapacitetu i učinkovitoj uporabi resursa, te o tome dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 15.

Ova Odluka stupa na snagu 3. siječnja 1999.

Članak 16.

Ova je Odluka upućena svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. rujna 1998.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. M. GIL-ROBLES

Za Vijeće

Predsjednik

J. FARNLEITNER


(1)  SL C 123, 26.4.1996., str. 10. i

SL C 103, 2.4.1997., str. 11.

(2)  SL C 30, 30.1.1997., str. 1.

(3)  SL C 337, 11.11.1996., str. 67.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. studenoga 1996. (SL C 362, 2.12.1996., str. 111.), Zajedničko stajalište Vijeća od 22. srpnja 1997. (SL C 284, 19.9.1997., str. 10.) i Odluka Europskog parlamenta od 14. siječnja 1998. (SL C 34, 2.2.1998., str. 70.). Odluka Europskog parlamenta od 15. srpnja 1998. (SL C 292, 21.9.1998.). Odluka Vijeća od 20. srpnja 1998.

(5)  SL C 329, 6.12.1993., str. 375.

(6)  SL C 165, 17.6.1994., str. 1.

(7)  SL C 15, 18.1.1994., str. 6.

(8)  SL C 326, 11.12.1992., str. 1.

(9)  SL L 95, 16.4.1996., str. 16.

(10)  SL L 62, 15.3.1993., str. 38.

(11)  SL L 281, 23.11.1995., str 31.

(12)  SL L 269, 11.11.1995., str. 23.

(13)  SL C 102, 4.4.1996., str. 1.


PRILOG

POPIS KATEGORIJA ZARAZNIH BOLESTI

Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem,

spolno prenosive bolesti,

virusni hepatitis,

bolesti uzrokovane hranom,

bolesti uzrokovane vodom i bolesti uzrokovane okolišem,

nozokomijalne infekcije,

ostale bolesti koje se prenose nekonvencionalnim agensima (uključujući Creutzfeldt-Jakobovu bolest),

bolesti koje su obuhvaćene međunarodnim zdravstvenim organizacijama (žutica, kolera, kuga),

ostale bolesti (bjesnoća, tifus, virusna hemoragična groznica, malarija i sve druge još uvijek neklasificirane ozbiljne epidemiološke bolesti itd.).

Izjava Komisije

Kako bi osigurala primjenu ove Odluke, Komisija će posebnu pažnju obratiti uspostavljanju, s obzirom na dostupna sredstva, jasno određene strukture s dostatnim brojem osoblja.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

18


32000D0057


L 021/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.1999.


ODLUKA KOMISIJE

od 22. prosinca 1999.

o sustavu ranog upozorenja i odgovora za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti na temelju Odluke br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 4016)

(2000/57/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti unutar Zajednice (1), a posebno njezine članke 1. i 7.,

budući da:

(1)

U skladu s Odlukom br. 2119/98/EZ, mrežu na razini Zajednice treba osnovati u svrhu promicanja suradnje i koordinacije između država članica, uz pomoć Komisije, s ciljem unapređenja sprečavanja i kontrole kategorija zaraznih bolesti u Zajednici navedenih u Prilogu spomenutoj Odluci. Tu mreža treba koristiti za epidemiološki nadzor tih bolesti te radi uspostave sustava ranog upozorenja i odgovora.

(2)

Bolesti i posebna zdravstvena pitanja koje treba obuhvatiti sustavom ranog upozorenja i odgovora na razini Zajednice, trebala bi odražavati trenutačne potrebe u Zajednici, a posebno dodanu vrijednost reakcije na razini Zajednice.

(3)

Sustav ranog upozorenja i odgovora mora rješavati pitanja koja postave tijela nadležna za javno zdravlje u svakoj državi članici ili pitanja otvorena na temelju podataka prikupljenih sukladno članku 4. Odluke br. 2119/98/EZ.

(4)

Ova bi Odluka trebala olakšati integraciju mreže Zajednice osnovane na temelju Odluke br. 2119/98/EZ s ostalim mrežama za brzo uzbunjivanje osnovanima na nacionalnoj razini ili na razini Zajednice, kako bi sustav ranog upozorenja i odgovora mogao obuhvatiti bolesti i posebna pitanja. U svrhu njezine primjene, mreža Zajednice stoga treba funkcionirati prije svega uporabom Sustava zdravstvenog nadzora zaraznih bolesti unutar Europske informacijske mreže za javno zdravlje (EUPHIN-HSSCD), a koji se sastoji od tri komponente:

(a)

sustava ranog upozorenja i odgovora za izvješća o posebnim prijetnjama javnosti koje prenesu tijela nadležna za javno zdravlje svake države članice odgovorna za određivanje mjera koje bi mogle biti potrebne radi zaštite javnog zdravlja;

(b)

razmjene informacija između akreditiranih struktura i tijela država članica bitnih za javno zdravlje;

(c)

posebne mreže o bolestima koje su odabrane da se epidemiološki nadziru, između akreditiranih struktura i tijela država članica;

(5)

Razvoj novih korisnih tehnologija trebalo bi redovito pratiti i uzeti u obzir radi uvođenja operativnog sustava EUPHIN-HSSCD.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 7. Odluke 2119/98/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Sustav ranog upozorenja i odgovora unutar mreže Zajednice predviđa se samo za događaje definirane Prilogom I. (dalje u tekstu: „događaji”) ili indikacije takvih događaja koji, samostalno ili u zajedno s drugim sličnim događajima, predstavljaju prijetnju javnom zdravlju ili imaju potencijal da postanu prijetnja javnom zdravlju.

2.   Strukture i/ili tijela svake države članice prikupljaju i razmjenjuju sve potrebne informacije koje imaju o takvim događajima, npr. uporabom nacionalnih nadzornih sustava, komponenata epidemiološkog nadzora mreže Zajednice ili bilo kojeg drugog sustava Zajednice za prikupljanja informacija.

Članak 2.

1.   Postupci za razmjenu informacija koje ukazuju na pojavu nekog slučaja opisane su u Prilogu II. odjeljku 1. (1. razina: razmjena informacija).

2.   Postupci koje treba poštovati kada neki događaj ima potencijal postati prijetnja javnom zdravlju ili kada neki događaj predstavlja definitivnu prijetnju javnom zdravlju opisani su u Prilogu II. odjeljku 2. (2. razina: potencijalna prijetnja) i odjeljku 3. (3. razina: sigurna prijetnja).

3.   Postupci koje treba poštovati kako bi se osigurale informacije za javnost i za dotične profesije opisani su u Prilogu II. odjeljku 4.

Članak 3.

1.   Nadležna tijela u državama članicama svake godine, najkasnije do 31. ožujka, Komisiji dostavljaju analitičko izvješće o događajima i postupcima koji se primjenjuju u okviru sustava ranog upozorenja i odgovora. Dodatno, nadležna tijela u državama članicama mogu redovito izvješćivati o određenim događajima od posebnog značaja.

2.   Komisija, u godišnjem izvješću na temelju tih izvješća, ispituje djelovanje sustava ranog upozorenja i odgovora i, ako je potrebno, predlaže promjene tog sustava.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu 1. siječnja 2000.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. prosinca 1999.

Za Komisiju

David BYRNE

Član Komisije


(1)  SL L 268, 3.10.1998., str. 1.


PRILOG I.

Događaji koje treba prijaviti unutar sustava ranog upozorenja i odgovora

1.

Izbijanja zaraznih bolesti koja obuhvaćaju više od jedne države članice u Zajednici.

2.

Prostorne ili privremene skupine bolesti sličnog tipa, ako patogeni agensi predstavljaju mogući uzrok, a postoji rizik od širenja između država članica unutar Zajednice.

3.

Povremene ili stalne skupine bolesti sličnog tipa izvan Zajednice, ako patogeni agensi predstavljaju mogući uzrok, a postoji rizik od širenja na Zajednicu.

4.

Pojava ili ponovno izbijanje zaraznih bolesti ili nekog zaraznog agensa koji bi radi sprečavanja njihovog širenja mogli zahtijevati pravovremeno i koordinirano djelovanje Zajednice.


PRILOG II.

Postupci za informiranje, savjetovanje i suradnju u okviru sustava ranog upozorenja i odgovora

1.   1. razina aktivacije: razmjena informacija

1.

Ako informacije prikupljene unutar jedne ili više država članica, odnosno informacije koje dolaze iz drugih priznatih izvora ukazuju da je događaj vjerojatan, nadležna tijela odgovorna za određivanje mjera za zaštitu javnog zdravlja u svakoj dotičnoj državi članici putem mreže, bez odlaganja obavješćuju svoje kolege u drugim državama članicama, kao i Komisiju, o okolnostima i cjelokupnoj situaciji. Nakon primitka navedenih informacija, nadležna tijela u dotičnim državama članicama izražavaju svoje mišljenje o tome jesu li mjere drugih država članica odnosno koordinirana djelovanja Zajednice potpomognute Komisijom potrebne.

2.

Komisija i dotične države članice osiguravaju neprekidnu uzajamnu i brzu razmjenu primljenih informacija te o tome redovito informiraju druge države članice.

3.

Tijela nadležna za javno zdravlje u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama) bez odlaganja, u suradnji sa strukturama i/ili tijelima procjenjuju prikupljene informacije kako bi utvrdile postoji li događaj koji predstavlja prijetnju javnom zdravlju.

4.

Komisija može sazvati izvanredan sastanak odbora za mrežu ili stručnjaka koje taj odbor predloži, kako bi osigurala transparentnost i učinkovitost eventualnog djelovanja.

2.   2. razina aktivacije: potencijalna prijetnja

U slučajevima kada informacija o događaju ili indikacije takvog događaja ukazuju na potencijalnu prijetnju javnom zdravlju, tijela nadležna za javno zdravlje u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama) bez odlaganja obavješćuju svoje kolege u drugim državama članicama, kao i Komisiju o prirodi i opsegu potencijalne prijetnje i mjerama koje namjeravaju poduzeti samostalno ili u suradnji s drugim dotičnim državama članicama, Komisijom ili trećim stranama.

2.1.   Verifikacija i ocjenjivanje

Tijela nadležna za javno zdravlje u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama) bez odlaganja, u suradnji sa strukturama i/ili tijelima procjenjuju prikupljene informacije kako bi utvrdile postoji li događaj koji predstavlja prijetnju javnom zdravlju.

Terenska epidemiološka ekspertiza, laboratorijska podrška, klinička i druga prijeko potrebna ekspertiza na raspolaganju su u obliku tehničke pomoći za svaku daljnju istragu unutar država članica. Zajednica ili pojedinačne države članice mogu ih osigurati ako je tako zatražila dotična država članica.

Komisija pomaže u koordinaciji mjera predostrožnosti tijekom pripreme za bilo koju potencijalnu prijetnju javnom zdravlju.

Komisija može sazvati izvanredan sastanak odbora za mrežu ili stručnjaka koje taj odbor predloži kako bi koordinirala potrebno djelovanje.

2.2.   Deaktivacija

Ako se konačnom procjenom rizika zaključi da se nije razvila ni jedna prijetnja javnom zdravlju, te da nije potrebno poduzimati nikakvo djelovanje, odnosno lokalno djelovanje, tijela nadležna za javno zdravlje u svakoj dotičnoj državi članici bez odlaganja obavješćuju svoje kolege u drugim državama članicama i Komisiju o prirodi i opsegu mjera koje su već poduzele ili ih imaju namjeru poduzeti.

Ako druge države članice ili Komisija u roku od tri dana ne podnesu prigovor, nije potrebna ni jedna druga aktivnost za sustav ranog upozorenja i odgovora.

3.   3. razina aktivacije: sigurna prijetnja

Ako neki događaj rezultira prijetnjom javnom zdravlju, tijela nadležna za javno zdravlje u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama) bez odlaganja obavješćuju svoje kolege u drugim državama članicama i Komisiju o prirodi i opsegu potencijalne prijetnje, kao i o mjerama koje namjeravaju poduzeti samostalno ili u suradnji s drugim dotičnim državama članicama, Komisijom ili trećim stranama.

3.1.   Koordinacija mjera

Tijela nadležna za javno zdravlje u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama) bez odlaganja obavješćuju druge države članice i Komisiju o napretku i rezultatima poduzetih mjera.

Države članice i Komisija koordiniraju daljnje mjere koje treba poduzeti na razini Zajednice sukladno člancima 3. i 6. Odluke 2119/98/EZ.

Komisija podupire države članice u koordinaciji njihovih napora da se nose s prijetnjom javnom zdravlju te kako bi osigurale zaštitu stanovništva.

Komisija može sazvati izvanredan sastanak odbora za mrežu ili delegata koje taj odbor predloži, kako bi koordinirala djelovanje.

3.2.   Deaktivacija

Sustav se deaktivira nakon suglasnosti dotične države članice, koja o tome obavješćuje druge države članice i Komisiju.

4.   Informiranje javnosti i dotičnih profesija

Ako do događaja dođe, države članice bez odlaganja osiguravaju prikladni informativni materijal za osobe dotičnih profesija, kao i za javnost, i obavješćuju ih o usvojenim mjerama.

Komisija i države članice obavješćuju osobe dotične profesije te javnost o svim smjernicama dogovorenima na razini Zajednice i bez odlaganja ih obavješćuju kada je prijetnja javnom zdravlju prestala.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

22


32001D0677


L 237/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.08.2001.


ODLUKA KOMISIJE

od 10. kolovoza 2001.

o obrascu izvješća koje države članice ispunjavaju u skladu s člankom 9. Direktive 1999/94/EZ

(priopćena pod brojem dokumenta C(2001) 1883)

(Tekst značajan za EGP)

(2001/677/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 1999/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostupnosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2, u vezi s prodajom novih osobnih automobila (1), a posebno njezin članak 9.,

budući da:

(1)

Države članice su obvezne dostaviti Komisiji do 31. prosinca 2003. izvješće o učinkovitosti odredaba Direktive 1999/94/EZ u razdoblju od 18. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002.

(2)

Obrazac tog izvješća utvrđuje se najkasnije do 18. siječnja 2001.

(3)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog prema članku 10. Direktive 1999/94/EZ.

(4)

Odgovori na pitanja u obrascu izvješća moraju se temeljiti na nacionalnim podacima i informacijama koje se prikupljaju korištenjem odgovarajućih nacionalnih metodologija, a odgovori moraju biti što sveobuhvatniji,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice dostavljaju Komisiji izvješća zahtijevana člankom 9. Direktive 1999/94/EZ u skladu s obrascem koji se nalazi u Prilogu.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. kolovoza 2001.

Za Komisiju

Margot WALLSTRÖM

Članica Komisije


(1)  SL L 12, 18.1.2000., str. 16.


PRILOG

Obrazac izvješća koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 9. Direktive 1999/94/EZ

GLOSAR

Sljedeće definicije uključene su samo za potrebe tumačenja ovog izvješća

Sustav razvrstavanja vozila znači sustav razvrstavanja automobila npr. prema njihovom tipu ili kategoriji (npr. obiteljsko, mini, kompaktno, limuzina ili sportsko vozilo, ili prema drugim parametrima).

Potrošač-gospodarski subjekt znači pravna ili fizička osoba – gospodarski subjekt koji plaća za leasing ili za kupnju vozila koje će se pretežito koristiti za poslovne potrebe.

Predstavnik trgovca znači osoba koja predstavlja trgovca i putem koje potrošač kupuje ili uzima u leasing vozilo.

Trgovac znači trgovačko društvo od kojeg potrošač kupuje ili uzima u leasing vozilo.

Multi-franšiza znači trgovac koji prodaje više marki automobila (tj. prodaje automobile više proizvođača).

Prodajno mjesto znači mjesto, kao što je salon ili prostor, na kojem su novi osobni automobili izloženi ili ponuđeni na prodaju ili uzimanje u leasing potencijalnim potrošačima. Trgovački sajmovi na kojima se novi osobni automobili predstavljaju javnosti su uključeni u ovu definiciju.

Potrošač-pojedinac znači fizička osoba koja plaća za leasing ili za kupnju vozila koje se neće koristiti za poslovne potrebe.

Mono-franšiza znači trgovac koji prodaje samo jednu marku automobila (tj. prodaje vozila samo jednog proizvođača).

Kratice

(O)

Obvezno

(F)

Fakultativno

A.   PODACI O INSTITUCIJI (INSTITUCIJAMA) KOJA (KOJE) PODNOSI (PODNOSE) IZVJEŠĆE  (1)

SVE OBVEZNO

1.

Ime i prezime osobe koja popunjava obrazac:

2.

Službeni naziv funkcije osobe koja popunjava obrazac:

3.

Naziv organizacije i odjela organizacije:

4.

Vrsta organizacije:

5.

Adresa:

6.

Međunarodni telefonski broj:

7.

Međunarodni telefaks:

8.

Elektronička pošta:

9.

Je li institucija imenovana prema članku 8. Direktive?

B.   KONTEKST PROVEDBE

1.   Navedite podatke o propisima ili tržišnim rješenjima koji utječu na izbor novog osobnog automobila ili koji na drugi način mogu utjecati na odgovore u odnosu na informacije navedene u Direktivi. (O)

1.1.   Ukratko navedite bilo koje propise koji se primjenjuju u vašoj državi članici u odnosu na osobne automobile ili ekonomičnost potrošnje goriva. Jasno navedite da li se i na koji način bilo koja od tih ekonomskih mjera razlikuje u primjeni u odnosu na gospodarske subjekte i potrošače-pojedince koji uzimaju u leasing ili kupuju novi(-e) osobni(-e) automobil(e) (npr. porezna olakšica za službeni automobil). (O)

1.2.   Jesu li bilo koji propisi opisani u odgovoru na pitanje broj 1.1. vezani za oznaku, vodič ili plakat? Ako jesu, navedite podatke. (O)

1.3.   Postoje li, pored gore navedenih, bilo koji propisi ili tržišna rješenja državnih tijela za osobni automobil koji mogu utjecati na izbor novog osobnog automobila ili utjecati na odgovore u odnosu na informacije navedene u Direktivi? Ako da, navedite podatke. (O)

1.4.   Imate li saznanja o bilo kojim tržišnim rješenjima za osobne automobile, pored gore navedenih, koja nisu donijela državna tijela, a koja mogu utjecati na izbor novog osobnog automobila ili utjecati na odgovore u odnosu na informacije navedene u Direktivi? Ako da, navedite podatke. (O)

2.   Podaci o preklapajućim ili prijašnjim informativnim inicijativama radi poticanja svijesti o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva. (O)

2.1.   Ukratko navedite podatke o bilo kojim inicijativama ili programima koji su u vašoj državi članici pokrenuti prije primjene odredaba Direktive radi poticanja svijesti o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva među vozačima motocikala (npr. program označivanja ekonomičnoga goriva, televizijske i radijske kampanje). (O)

2.1.1.

Za takve uvedene programe, navedite razdoblje tijekom kojeg su primjenjivane te inicijative ili programi. (O)

2.1.2.

Za takve uvedene programe, ukratko opišite da li se pokazalo da takve inicijative imaju utjecaja i zaključke o razlozima utjecaja odnosno ne-utjecaja tih inicijativa (vidjeti gore). Alternativno se mogu dostaviti bilo koja izvješća o procjeni koja su sastavljena i koja udovoljavaju prethodno navedenim zahtjevima za informacijama. (O)

2.2.   Jesu bi bilo koja dodatna „sredstva” informiranja korištena kao nadopuna odredaba Direktive 1999/94/EZ (npr. televizijske, radijske ili novinske kampanje; informativni dani, konferencije)? Za svako korišteno sredstvo, naznačite vrstu korištenog(-ih) sredstva, korišteni medij, trajanje primjene, procjenu troškova i procjenu broja ljudi do kojih se doprlo. (O)

3.   Ukratko opišite strukturu tržišta osobnih automobila. (O)

3.1.   Broj trgovaca registriranih u državi članici. (O)

3.2.   Postotak neovisnih trgovaca (tj. trgovaca koji nisu u vlasništvu proizvođača) i postotak ovisnih trgovaca (tj. trgovaca u vlasništvu proizvođača). (O)

3.3.   Postotak trgovaca s mono-franšizom i postotak trgovaca s multi-franšizom. (O)

3.4.   Postotak novih automobila koja su registrirali (kupili ili uzeli u leasing) potrošači-pojedinci. (F)

3.5.   Postotak novih automobila koja su registrirali (kupili ili uzeli u leasing) potrošači-gospodarski subjekti. (F)

C.   OCJENA UČINKOVITOSTI ODREDABA DIREKTIVE I NJIHOVE PROVEDBE

1.   Jeste li provodili studije o učinkovitosti Direktive 1999/94/EZ u pogledu bilo kojeg smanjenja ukupnih emisija CO2 ili određenih emisija CO2 iz osobnih automobila? Navedite rezultate i podatke o studijama. (F)

2.   Jeste li provodili studije o troškovima i pogodnostima povezanima s primjenom ove Direktive (npr. za trgovce, državna tijela ili proizvođače motornih automobila) u pogledu proizvodnje i dijeljenja vodiča, oznaka i plakata? (F)

2.1.   Navedite rezultate procjena troškova ili analiza troškova i koristi i jasno navedite korištene pretpostavke i metodologije. Procijenjeni troškovi moraju isključivo biti povrh troškova koji bi nastali da nije donesena Direktiva. (F)

2.2.   Da li sva tijela smatraju da su troškovi prihvatljivi? Ako ne, navedite podatke. (F)

2.3.   Kako je predviđeno smanjivanje troškova, ako je uopće predviđeno? (F)

3.   Ocjena učinkovitosti Direktive u pogledu informiranja i utjecanja na potrošače. (O)

Metode ocjenjivanja

3.1.   Je li vaša država članica ocijenila stupanj svijesti potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva prije primjene odredaba Direktive? Ako jest, navedite rezultate, donesene zaključke, podatke o korištenim metodama ocjenjivanja i procijenjene razine točnosti. Ako su provedena istraživanja, navedite podatke, uključujući broj ispitanika, procjene o točnosti i procjene o zastupljenosti. Također navedite razdoblje tijekom kojeg su ocjenjivanja bila provedena. (O)

3.2.   Jeste li testirali različite oblike vodiča, oznaka ili plakata u uvjetima na terenu? Ako jeste, navedite podatke o metodama testiranja i uvjetima, kao i rezultate testova. (O)

3.3.   Je li vaša država članica ocijenila učinkovitost odredaba Direktive (tj. oznake, vodiča, plakata i promotivnih materijala) u pogledu omogućavanja potrošaču da donese informiranu odluku? Je li vaša država članica ocijenila razmišljanja i odgovore potrošača u pogledu informacija o ekonomičnosti potrošnje goriva koje pruža Direktiva? Ako jest, navedite podatke o bilo kojim provedenim postupcima ocjenjivanja, korištenim metodama i procijenjenim razinama točnosti. Ako su provedena istraživanja, navedite podatke, uključujući broj ispitanika, procjene o točnosti i procjene o zastupljenosti. Također navedite razdoblje tijekom kojeg su ocjenjivanja bila provedena. (O)

Svijest i shvaćanje potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva

3.4.   Koliko je razvijena svijest i shvaćanje potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva? (F)

3.4.1.   Kako potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti ocjenjuju različite faktore koji se mogu razmatrati, uključujući ekonomičnost potrošnje goriva, prilikom izbora novog automobila radi kupnje ili uzimanja u leasing? (F)

3.4.2.   Koliko je, prema mišljenju potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata, bitna razlika u pogledu ekonomičnosti potrošnje goriva između automobila iste veličine? (F)

3.4.3.   Kako se važnost koju potrošači-gospodarski subjekti pridaju ekonomičnosti potrošnje goriva razlikuje s obzirom na namjeravano korištenje automobila, vozača, ekonomske faktore osim troškova goriva, politiku organizacije o zaštiti okoliša ili bilo koje druge važne faktore? (F)

3.4.4.   Koliko su potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti svjesni globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena i njihovih veza s potrošnjom goriva (fosilnih goriva)? (F)

3.4.5.   Koliko se svijest i shvaćanje potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva razlikuje s obzirom na socijalno-ekonomski status potrošača, dob potrošača, spol potrošača, važnost koju potrošač pridaje troškovima goriva i porezima na vozila, te bilo koje druge faktore za koje se smatra da su bitni? (F)

3.4.6.   Prema mišljenju trgovaca, koliko je za potrošače-pojedince i potrošače-gospodarske subjekte bitna ekonomičnost potrošnje goriva? (F)

3.4.7.   Prema mišljenju trgovaca, koliko često potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti postavljaju pitanja o ekonomičnosti potrošnje goriva? (F)

Stav potrošača prema izvorima informacija o ekonomičnosti potrošnje goriva

3.5.   Koje je mišljenje potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata u pogledu izvora informacija o ekonomičnosti potrošnje goriva? (F)

3.5.1.   Za koje izvore informacija potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti smatraju da su bitni prilikom odabira novog osobnog automobila radi kupnje ili uzimanja u leasing, uključujući izvore informacija o ekonomičnosti potrošnje goriva koji su navedeni u Direktivi? (F)

3.5.2.   S kojom lakoćom potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti dobivaju podatke o ekonomičnosti potrošnje goriva i uspoređuju ekonomičnost potrošnje goriva za različite automobile? (F)

3.5.3.   S kojom lakoćom potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti dobivaju podatke o utjecaju na okoliš i uspoređuju podatke o utjecaju na okoliš za različite automobile? (F)

Učinkovitost odredaba Direktive općenito

3.6.   Koliko su učinkovite odredbe Direktive (tj. oznake, vodiči, plakati, promotivni materijali) u cjelini, u smislu omogućavanja potrošaču da donese informiranu odluku? (O)

3.6.1.   Koju informativnu vrijednost potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) pridaju programu informiranja o ekonomičnosti potrošnje goriva (tj. oznakama, vodičima, plakatima, promotivnim materijalima) u cjelini? Koliko se to razlikuje s obzirom na svijest potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva, socijalno-ekonomski status potrošača, dob potrošača, spol potrošača, važnost koju potrošač pridaje troškovima goriva i porezima na vozila, te bilo koje druge faktore za koje se smatra da su bitni? (F)

3.7.   Koliko odredbe Direktive utječu, u cjelini, na ponašanje potrošača? (O)

3.7.1.   Koliko utjecajnim potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) smatraju program informiranja o ekonomičnosti potrošnje goriva (tj. oznakama, vodičima, plakatima, promotivnim materijalima) u cjelini? Koliko se odgovor potrošača razlikuje s obzirom na svijest potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva, socijalno-ekonomski status potrošača, dob potrošača, spol potrošača, važnost koju potrošač pridaje troškovima goriva i porezima na vozila, te bilo koje druge faktore za koje se smatra da su bitni? (F)

3.7.2.   Kako potrošači-pojedinci prilagođavaju svoje ponašanje prilikom odabira automobila, kao posljedicu informiranja prema programu informiranja o ekonomičnosti potrošnje goriva određenom odredbama Direktive? Koliko se odgovor potrošača razlikuje s obzirom na svijest potrošača o pitanjima ekonomičnosti potrošnje goriva, mišljenje potrošača o utjecajnosti odredaba Direktive, socijalno-ekonomski status potrošača, dob potrošača, spol potrošača, važnost koju potrošač pridaje troškovima goriva i porezima na vozila, te bilo koje druge faktore za koje se smatra da su bitni? (F)

Učinkovitost vodiča

3.8.   Koliko je učinkovit vodič u smislu omogućavanja potrošaču da donese informiranu odluku? (O)

3.8.1.   Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata ima saznanja o vodiču i kako ih se informira o vodiču?

3.8.2.   Kako potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti pribavljaju vodič? Zašto potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti koji imaju saznanja o vodiču ne pribavljaju vodič? Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata kaže da na zahtjev nisu dobili vodič na prodajnom mjestu? (F)

3.8.3.   Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata uzima u obzir informacije u vodiču? (F)

3.8.4.   Koliko jasnim i razumljivim potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) smatraju vodič? (F)

3.8.5.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) da je vodič koristan? (F)

3.8.6.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) da se vodič može poboljšati? Koja poboljšanja preporučuju? (F)

3.9.   Koliko je vodič utjecajan? (O)

3.9.1.   Koliko je vodič utjecajan, prema mišljenju potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata (i trgovaca), u pogledu promicanja automobila s ekonomičnom potrošnjom goriva? (F)

Učinkovitost oznake

3.10.   Koliko je učinkovita oznaka u smislu omogućavanja potrošaču da donese informiranu odluku? (O)

3.10.1.   Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata vidjeti oznaku na automobilu ili pored automobila? (F)

3.10.2.   Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata kaže da ih je prodavač uputio na oznaku? Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata kaže da im je prodavač objasnio oznaku? Koliki je postotak tih potrošača pitao prodavača da im objasni oznaku? (F)

3.10.3.   Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata čita oznaku? (F)

3.10.4.   Koliko jasnom i razumljivom potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) smatraju oznaku? (F)

3.10.5.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) da je oznaka korisna? (F)

3.10.6.   Da li bi potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti preferirali da se u oznaci uspoređuje ekonomičnosti potrošnje goriva automobila u odnosu na druge automobile? Koju bi metodu usporedbe potrošači preferirali? (F)

3.10.7.   Imaju li potrošači-pojedinci saznanja o Europskoj energetskoj oznaci za aparate? Da li potrošači-pojedinci preferiraju oblik Europske energetske oznake za aparate u odnosu na oblik koji se koristi za oznaku o ekonomičnosti potrošnje goriva? Da li bi potrošači-pojedinci preferirali da oznake za sve proizvode koji koriste energiju budu sličnog oblika? (F)

3.10.8.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) da se oznaka može poboljšati? Koja poboljšanja preporučuju? (F)

3.11.   Koliko je utjecajna oznaka? (O)

3.11.1.   Koliko je oznaka utjecajna, prema mišljenju potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata (i trgovaca), u pogledu promicanja automobila s ekonomičnom potrošnjom goriva? (F)

Učinkovitost plakata (ili drugog oblika oglašavanja)

3.12.   Koliko je učinkovit plakat (ili drugi oblik oglašavanja) u smislu omogućavanja potrošaču da donese informiranu odluku? (O)

3.12.1.   Koliki postotak potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata vidjeti plakat (ili drugi oblik oglašavanja)? (F)

3.12.2.   Što potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti saznaju iz plakata (ili drugog oblika oglašavanja)? (F)

3.12.3.   Koliko jasnim i razumljivim potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) smatraju plakat (ili drugi oblik oglašavanja)? (F)

3.12.4.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) da je plakat (ili drugi oblik oglašavanja) koristan? (F)

3.12.5.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti (i trgovci) da se plakat (ili drugi oblik oglašavanja) može poboljšati? Koja poboljšanja preporučuju? (F)

3.13.   Koliko je utjecajan plakat (ili drugi oblik oglašavanja)? (O)

3.13.1.   Koliko je plakat (ili drugi oblik oglašavanja) utjecajan, prema mišljenju potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata (i trgovaca), u pogledu promicanja automobila s ekonomičnom potrošnjom goriva? (F)

Učinkovitost drugih promotivnih materijala

3.14.   Koliko su učinkovite odredbe Direktive za druge promotivne materijale u smislu omogućavanja potrošaču da donese informiranu odluku? (O)

3.14.1.   Koliko potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti primjećuju informacije o ekonomičnosti potrošnje goriva na drugim promotivnim materijalima? (F)

3.14.2.   Smatraju li potrošači-pojedinci i potrošači-gospodarski subjekti da je korisno jasno navesti podatke o ekonomičnosti potrošnje goriva na svim promotivnim materijalima? (F)

3.15.   Koliko su utjecajne odredbe Direktive za druge promotivne materijale? (O)

3.15.1.   Koliko su utjecajne odredbe Direktive za druge promotivne materijale, prema mišljenju potrošača-pojedinaca i potrošača-gospodarskih subjekata (i trgovaca), u pogledu promicanja automobila s ekonomičnom potrošnjom goriva? (F)

3.16.   Navedite zaključke o učinkovitosti odredaba Direktive u pogledu informiranja i utjecanja na potrošače. (O)

D.   OBLIK I PRIMJENA SREDSTAVA INFORMIRANJA

Oblik oznake

1.   Koji se oblik oznake koristi u vašoj državi članici? Navedite primjere. (O)

1.1.   Da li oznaka uspoređuje ekonomičnost potrošnje goriva automobila na koje se odnosi u odnosu na ekonomičnost potrošnje goriva drugih automobila? Ako da, objasnite način usporedbe (npr. automobili se uspoređuju u odnosu na standard ekonomičnosti potrošnje goriva; automobili se razvrstavaju prema određenom sustavu razvrstavanja tako da se automobil može usporediti s drugim automobilima u istoj klasi). (O)

1.2.   Ako se automobili razvrstavaju prema njihovoj ekonomičnosti potrošnje goriva, objasnite kako se sustav razvrstavanja primjenjuje na niz modela automobila na tržištu. Koliko se često stupnjevi razvrstavanja ažuriraju? Koji je stupanj voznog parka srednje ekonomičnosti potrošnje goriva? (O)

1.3.   Ako su troškovi goriva navedeni u oznaci, navedite osnovu za njihov izračun (tj. korištenu udaljenost i troškove goriva po litri ili galonu za svaku vrstu goriva i broj godina itd.). (O)

1.4.   Ako je na oznaci naveden „indeks ili stupanj zaštite okoliša” radi usporedbe utjecaja automobila na okoliš u odnosu na druge automobile, navedite izvor tih podataka i kako su oni izraženi. (O)

1.5.   Ako su podaci o buci navedeni na oznaci, navedite izvor tih podataka i kako su oni izraženi. Ako su podaci o buci uspoređeni u odnosu na druge automobile, navedite način te usporedbe. (O)

1.6.   Ako su podaci emisijama otrova navedeni na oznaci, navedite izvor tih podataka i kako su oni izraženi. Ako su ti podaci uspoređeni u odnosu na druge automobile, navedite način te usporedbe. (O)

1.7.   Je li osmišljen sustav razvrstavanja osobnih automobila u određene klase za potrebe oznake? Ako jest, opišite način funkcioniranja tog sustava. (O)

1.8.   Jesu li upućivanja na ekonomske prednosti ili nedostatke vozila, kao što su porezi – a koje mogu utjecati na vrstu izabranog automobila i stoga se povezati s ekonomičnošću potrošnje goriva – navedeni na oznaci? Objasnite način prikazivanja tih podataka. (O)

1.9.   Pored gore navedenog, postoje li bilo koji drugi načini na koji vaša oznaka o ekonomičnosti potrošnje goriva nadilazi minimalne zahtjeve navedene u Prilogu I. Direktivi 1999/94/EZ? Navedite izvor tih podataka. Također objasnite zašto je oznaka oblikovana na taj(te) način(e). (O)

1.10.   Postoje li planovi za usklađivanje oblika oznake u budućnosti? Ako postoje, navedite podatke, uključujući predviđeni(-e) datum(e), o izvoru bilo kojih podataka koji će biti dodani i razloge planiranih promjena. (O)

Oblik vodiča

2.   Koji se oblik vodiča koristi u vašoj državi članici? Navedite primjer(e). (O)

2.1.   Da li se samo jedna verzija vodiča o ekonomičnosti potrošnje goriva koristi u vašoj državi članici (ne računajući verzije na različitim jezicima)? (O)

2.2.   Ako su troškovi goriva navedeni u vodiču, navedite osnovu za njihov izračun (tj. korištenu udaljenost i troškove goriva po litri ili galonu za svaku vrstu goriva i broj godina itd.) (navedite ako je isto kao za oznaku). (O)

2.3.   Ako se koristi „indeks ili stupanj zaštite okoliša” radi usporedbe utjecaja vozila na okoliš u odnosu na druga vozila, navedite izvor tih podataka (navedite ako je isto kao za oznaku). (O)

2.4.   Ako su podaci o buci navedeni u vodiču, navedite izvor tih podataka i kako su oni izraženi. Ako su podaci o buci uspoređeni u odnosu na druge automobile, navedite način te usporedbe (navedite ako je isto kao za oznaku). (O)

2.5.   Ako su podaci o emisijama otrova navedeni u vodiču, navedite kako su ti podaci izraženi. Ako su ti podaci uspoređeni u odnosu na druge automobile, navedite način te usporedbe. (O)

2.6.   Je li osmišljen sustav razvrstavanja osobnih automobila u određene klase za potrebe vodiča? Ako jest, opišite način funkcioniranja tog sustava (navedite ako je isto kao za oznaku). (O)

2.7.   Jesu li upućivanja na ekonomske prednosti ili nedostatke vozila, kao što su porezi – a koje mogu utjecati na vrstu izabranog automobila i stoga se povezati s ekonomičnošću potrošnje goriva – navedeni u vodiču? Objasnite način prikazivanja tih podataka. (O)

2.8.   Jesu li stupnjevi ekonomičnosti potrošnje goriva navedeni u vodiču? Objasnite način prikazivanja tih podataka. (O)

2.9.   Postoje li, pored gore navedenog, bilo koji drugi načini na koji vaš(i) vodič(i) nadilazi(-e) minimalne zahtjeve navedene u Prilogu I. Direktivi 1999/94/EZ? Ako da, opišite na koji način vodič nadilazi zahtjeve Direktive i navedite razloge za dodatne odredbe. (O)

2.10.   Postoji li elektronska verzija vodiča? Navedite adresu internetske stranice, razdoblje funkcioniranja stranice i broj posjeta do danas. Jesu li dostupni alati za razvrstavanje i pretraživanje? Koliko često se ažurira elektronska verzija vodiča? Ukratko opišite njezin sadržaj i oblik. (O)

2.11.   Postoje li planovi za usklađivanje papirnog ili elektronskog oblika vodiča u budućnosti? Ako postoje, navedite podatke, uključujući predviđeni(-e) datum(e), o izvoru bilo kojih podataka koji će biti dodani i razloge planiranih promjena. (O)

Oblik plakata (ili drugog oblika oglašavanja)

3.   Koji se oblik plakata (ili drugog oblika oglašavanja) koristi u vašoj državi članici? Navedite primjere. (O)

3.1.   Je li vaša država članica odredila bilo koje odredbe, pored odredaba Direktive 1999/94/EZ, za plakate (ili druge oblike oglašavanja) o ekonomičnosti potrošnje goriva? Ako jest, navedite dodatne odredbe određene u zakonodavstvu ili politikama vaše države članice i navedite razloge za te dodatne odredbe. (O)

3.2.   Postoje li planovi za usklađivanje oblika plakata (ili drugog oblika oglašavanja) u budućnosti? Ako postoje, navedite podatke, uključujući predviđeni(-e) datum(e), o izvoru bilo kojih podataka koji će biti dodani i razloge planiranih promjena. (O)

Oblik promotivnog materijala

4.   Koji se oblik koristi za promotivne materijale? (O)

4.1.   Je li vaša država članica odredila bilo koje odredbe, pored odredaba Direktive 1999/94/EZ, za „druge promotivne materijale”? Ako jest, navedite dodatne odredbe određene u zakonodavstvu ili politikama vaše države članice i navedite razloge za te dodatne odredbe. (O)

4.2.   Ima li vaša država članica bilo koje odredbe za nedokumentarne promotivne materijale (npr. internet, televizija, radio)? Ako da, navedite te odredbe. (O)

4.3.   Postoje li planovi za usklađivanje postojećih odredaba za dokumentarne ili nedokumentarne promotivne materijale u budućnosti? Ako postoje, navedite podatke, uključujući predviđeni(-e) datum(e), o izvoru bilo kojih podataka koji će biti dodani i razloge planiranih promjena. (O)

Usklađivanje oblika nakon provedbe Direktive

5.   Jesu li bilo koje od odredaba Direktive primijenjene u vašoj državi članici (npr. plakat, vodič, oznaka) izmijenjene tijekom razdoblja ocjenjivanja (tj. od izvorne primjene odredaba Direktive u vašoj državi)? (O)

5.1.   Navedite koje su odredbe Direktive 1999/94/EZ, koje su provođene od 18. siječnja 2001., naknadno izmijenjene. Ako je moguće, navedite primjere (npr. oznaka, vodič). (O)

5.2.   Navedite razloge za različite izmjene. (O)

E.   PITANJA PROVEDBE

Općenito

1.   Kako su odgovornosti podijeljene između državnih tijela, trgovaca, proizvođača i uvoznika? (O)

1.1.   Tko je odgovoran za nadzor nad oblikovanjem, proizvodnjom i dijeljenjem vodiča? (O)

1.2.   Tko je odgovoran za nadzor nad oblikovanjem, proizvodnjom i dijeljenjem oznaka? (O)

1.3.   Tko plaća troškove proizvodnje i dijeljenja vodiča, oznaka i plakata? (O)

2.   Koji su sustavi uspostavljeni za proizvodnju, upravljanje i pružanje informacija? (O)

2.1.   Koliko se vodiča tiska svake godine? Kako i kome se dijeli vodiče? (O)

2.2.   Kako trgovci pribavljaju oznake? (O)

2.3.   Kako trgovci pribavljaju plakate? (O)

2.4.   Koji je učinkovitiji način, prema mišljenju trgovaca, za pribavljanje oznaka, vodiča i plakata (ili drugih oblika oglašavanja) i koje su, prema njihovom mišljenju, prepreke uvođenju takvih poželjnijih sustava? (F)

3.   Mislite li nastaviti koristiti vaše postojeće sustave proizvodnje i dijeljenja vodiča, oznaka i plakata? Ako ne, navedite podatke i razloge u pogledu namjeravanih usklađivanja i navedite kada se predviđa stupanje na snagu takvih izmjena. (O)

4.   Do kojeg je datuma vaša država članica provodila odredbe Direktive 1999/94/EZ? Navedite ako su različite odredbe stupile na snagu u različito vrijeme. (O)

5.   Je li ocijenjen stupanj usklađenosti s odredbama Direktive? Ako jest, navedite podatke o bilo kojim korištenim metodama ocjenjivanja i procijenjenim razinama točnosti. Jasno navedite ako se aspekti ocjenjivanja razlikuju za oznaku, plakat, vodič i promotivne materijale. Ako su provedena istraživanja, navedite podatke, uključujući broj ispitanika, procjene o točnosti i procjene o zastupljenosti. Također navedite razdoblje tijekom kojeg su ocjenjivanja bila provedena. (O)

6.   Koji je stupanj usklađenosti s odredbama Direktive? (O)

Usklađenost oznake

6.1.   Je li sadržaj i oblik oznake u skladu s odredbama Direktive i je li oznaka prikazana u skladu s odredbama Direktive? (O)

6.1.1.   Jesu li oznake u skladu sa standardiziranim oblikom radi postizanja lakšeg prepoznavanja od strane potrošača? (O)

6.1.2.   Jesu li oznake veličine A4 (tj. 297 mm × 210 mm)? (O)

6.1.3.   Da li oznake sadrže informacije o potrošnji goriva i emisijama CO2 u skladu s Prilogom I. Direktivi? (O)

6.1.4.   Da li oznake sadrže tekst određen u Prilogu I. Direktivi u pogledu dostupnosti vodiča i emisija CO2? (O)

6.1.5.   Koliko posto automobila ima odgovarajuću oznaku koja je u skladu sa svim odredbama Direktive? (F)

6.1.6.   Koliki postotak automobila ima oznaku prilijepljenu na automobil? (F)

6.1.7.   Koliki postotak automobila ima oznaku na odgovarajućoj udaljenosti od automobila? (F)

6.1.8.   Koliki postotak automobila nema oznaku priljepljenu na automobil ili postavljenu u blizini automobila? Koji su razlozi, prema mišljenju trgovaca, za nepostavljanje oznake na automobil ili pored automobila? (F)

6.1.9.   Koliki postotak automobila ima oznaku koja je prekrivena? (F)

6.1.10.   Koliki postotak automobila ima oznaku koja je oštećena? (F)

6.1.11.   Koliki postotak automobila ima oznaku koja točno ne odgovara automobilu? (F)

6.1.12.   Koliki postotak automobila ima oznaku čiji sadržaj nije u skladu s Direktivom? Koji su razlozi, u slučajevima kada sadržaj oznake nije u skladu s Direktivom, za neusklađenost sadržaja? (F)

6.1.13.   Koliki postotak automobila ima oznaku čiji oblik nije u skladu s Direktivom? Koji su razlozi, u slučajevima kada oblik oznake nije u skladu s Direktivom, za neusklađenost oblika? (F)

6.1.14.   Navedite podatke o bilo kojim slučajevima oznaka sa zbunjujućim oznakama, simbolima ili napisima na oznaci koji se odnose na ekonomičnost potrošnje goriva ili na emisije CO2, a koji nisu u skladu sa zahtjevima Direktive. (O)

6.1.15.   Postoje li bilo koji slučajevi konkurentskih oznaka postavljenih na automobilima koje sadrže informacije koje se odnose na ekonomičnost potrošnje goriva i koje proturječe informacijama navedenima u službenoj oznaci? Ako postoje, navedite te slučajeve. (F)

6.2.   Navedite zaključke u pogledu oznake i usklađenosti s odredbama Direktive. (O)

Usklađenost vodiča

6.3.   Je li sadržaj i oblik vodiča u skladu s odredbama Direktive i da li se vodič dijeli u skladu s odredbama Direktive? (O)

6.3.1.   Koja je veličina vodiča i koliko stranica ima vodič? (O)

6.3.2.   Jesu li modeli automobila grupirani po marki automobila i abecednim redom? (O)

6.3.3.   Pored grupiranja abecednim redom, jesu li modeli automobila grupirani na druge načine? Opišite kako su grupirani modeli. (O)

6.3.4.   Koliko često se vodič ažurira? (O)

6.3.5.   Kada je vodič ažuriran da li sadrži popis novih modela osobnih automobila dostupnih na datum objave tog ažuriranog vodiča? (O)

6.3.6.   Za svaki model naveden u popisu, je li vrsta goriva, brojčana vrijednost službene potrošnje goriva i službene emisije CO2 ispravno navedena u skladu s odredbama Direktive? (O)

6.3.7.   Jesu li bilo koji drugi podaci, pored podataka određenih u Direktivi, navedeni za svaki model naveden u popisu? Ako jesu, navedite podatke i razloge za njihovo uključivanje u vodič. (O)

6.3.8.   Jesu li u vodiču korištene druge zbunjujuće oznake, simboli ili napisi koji se odnose na potrošnju goriva ili emisije CO2, a koji nisu u skladu sa zahtjevima Direktive? Ako jesu, navedite podatke. (O)

6.3.9.   Postoje li bilo koji slučajevi konkurentskih vodiča postavljenih u prodajnim salonima koje sadrže informacije koje se odnose na ekonomičnost potrošnje goriva i koje proturječe informacijama navedenima u službenom vodiču? Ako postoje, navedite te slučajeve. (F)

6.3.10.   Koliko posto trgovaca ima besplatni vodič dostupan na prodajnom mjestu a koliko posto nema besplatan vodič? Zašto besplatan vodič nije dostupan na prodajnom mjestu? (F)

6.3.11.   Imaju li trgovci problema s dostavom vodiča? (F)

6.3.12.   Je li vodič izložen na prodajnom mjestu? Zašto trgovci ne izlažu vodič? (F)

6.4.   Navedite zaključke u pogledu vodiča i usklađenosti s odredbama Direktive. (O)

Usklađenost plakata (ili drugog oblika oglašavanja)

6.5.   Je li sadržaj i oblik plakata (ili drugog oblika oglašavanja) u skladu s odredbama Direktive i da li se plakat (ili drugi oblik oglašavanja) postavlja u skladu s odredbama Direktive? (O)

6.5.1.   Koliko posto trgovaca ne postavlja plakat (ili drugi oblik oglašavanja) na prodajnom mjestu? (F)

6.5.2.   Koliko posto trgovaca ne postavlja plakat (ili drugi oblik oglašavanja) na istaknutom dijelu prodajnog mjesta? (F)

6.5.3.   Na koji način plakati (ili drugi oblici oglašavanja) koji se postavljaju na prodajnom mjestu nisu u skladu s Direktivom? (F)

6.5.4.   Koje razloge navode trgovci za nepostavljanje plakata (ili drugog oblika oglašavanja) o ekonomičnoj potrošnji goriva? (F)

6.5.5.   Koje razloge navode trgovci za nepostavljanje plakata (ili drugog oblika oglašavanja) o ekonomičnoj potrošnji goriva na istaknutom mjestu? (F)

6.5.6.   Koje razloge navode trgovci za slučajeve kada oblik ili sadržaj plakata (ili drugog oblika oglašavanja) nije u skladu s Direktivom? (F)

6.6.   Navedite zaključke u pogledu plakata (ili drugog oblika oglašavanja) i usklađenosti s odredbama Direktive. (O)

Usklađenost ostalih promotivnih materijala

6.7.   Jesu li promotivni materijali u skladu s odredbama Direktive? (O)

6.8.   Navedite slučajeve kada je utvrđeno da promotivni materijali nisu u skladu s odredbama Direktive? (O)

6.9.   Navedite zaključke u pogledu usklađenosti promotivnih materijala s odredbama Direktive. (O)

Ocjena trendova usklađenosti

6.10.   Kako se usklađenost trgovaca (u pogledu postavljanja oznake i plakata te u pogledu dijeljenja vodiča u skladu s odredbama Direktive) razlikuje po regijama i vrstama trgovaca (tj. neovisnih i ovisnih trgovaca, trgovaca s mono- ili multi-franšizom; po proizvođačima)? (F)

6.11.   Kako se usklađenost trgovaca (u pogledu postavljanja oznake i plakata te u pogledu dijeljenja vodiča u skladu s odredbama Direktive) razlikuje u pogledu sustava bonusa (provizije) koji se koriste za nagrađivanje prodavača? (F)

6.12.   Kako se stupanj usklađenosti u vašoj državi članici razlikuje u pogledu svijesti potrošača o ekonomičnosti potrošnje goriva i u pogledu procijenjenog utjecaja odredaba Direktive na ponašanje potrošača. (F)

Sustav kažnjavanja

6.13.   Koji je sustav kažnjavanja osmislila vaša država članica radi primjene na povrede odredaba nacionalnih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom? (O)

6.13.1.   Je li vaša država članica odredila kazne primjenjive na povrede odredaba nacionalnih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom? (O)

6.13.2.   Opišite sustav kažnjavanja. (O)

6.13.3.   Jesu li izrečene bilo koje kazne? Ako jesu, kome su kazne određene i koji je oblik kazne primijenjen? (O)

Sustav grupiranja

7.   Članak 2. stavci 5. i 6. Direktive određuju da se izvedbe i varijante vrste vozila mogu grupirati u jedan model. Je li takav sustav grupiranja razvijen? Navedite osnovu na kojoj je sustav grupiranja razvijen. Navedite kako je sustav grupiranja primijenjen na odredbe Direktive. (F)

F.   PRIMJENA NA DRUGE MEDIJE

1.

Jeste li i/ili namjeravate dalje razvijati sustav informiranja na npr. druge medije? Ako da, kako i u koju svrhu? (F)

2.

Jeste li ispitali bilo koje zamjenske medije na terenu? Ako jeste, navedite podatke o metodama i uvjetima testiranja, te o rezultatima testiranja. (F)

3.

Jeste li utvrdili pravne i institucionalne prepreke za proširenje zahtjeva za promotivne materijale na druge medije? Ako jeste, navedite podatke. (F)

G.   SVEUKUPNA OCJENA

1.

Navedite glavne pouke koje ste izveli iz provedbe Direktive (i dodatnih odredaba zakonodavstva vaše države članice). (F)

2.

Navedite radnju za koju smatrate da je najhitnija radi poboljšanja učinkovitosti Direktive u vašoj državi članici i u Europskoj uniji. (F)


(1)  U slučaju da više osoba (ili organizacija/odjela) popunjava obrazac, navedite gore navedene podatke za svaki pojedini slučaj.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

33


32001R1800


L 244/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.09.2001.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1800/2001

od 13. rujna 2001.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1420/1999 i Uredbe (EZ) br. 1547/1999 u pogledu pošiljaka određenih vrsta otpada u Gvineju

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske zajednice, ulaze u nju ili iz nje izlaze (1), kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 1999/816/EZ (2), a posebno njezin članak 17. stavak 3.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1420/1999 od 29. travnja 1999. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i postupaka koji se primjenjuju na pošiljke određenih vrsta otpada u zemlje koje nisu članice OECD-a (3), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 77/2001 (4), a posebno njezin članak 3. stavak 5.,

budući da:

(1)

Gvineja je obavijestila Komisiju 22. ožujka 2001. da se uvoz svih vrsta otpada koje su navedene u kategoriji GM u Prilogu II. Uredbi (EEZ) br. 259/93 prihvaća bez ikakvog postupka kontrole.

(2)

U skladu s člankom 17. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 259/93, Odbor osnovan na temelju članka 18. Direktive Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (5), kako je izmijenjena Odlukom Komisije 96/350/EZ (6), obaviješten je o službenom zahtjevu Gvineje 5. travnja 2001.

(3)

Kako bi se uzela u obzir novonastala situacija u toj zemlji, istodobno je potrebno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1420/1999 i Uredbu Komisije (EZ) br. 1547/1999 (7), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1552/2000 (8).

(4)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 18. Direktive 75/442/EEZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Između teksta koji se odnosi na GRENADU i HONGKONG u Prilogu D Uredbi (EZ) br. 1547/1999, umeće se sljedeći tekst:

„GVINEJA

Sve vrste otpada u odjeljku GM (Otpad iz poljoprivredno-prehrambene proizvodnje)”.

Članak 2.

Nakon teksta „Sve vrste osim” koji se odnosi na Gvineju u Prilogu B Uredbi (EZ) br. 1420/1999, tekst:

„GJ 120

6309 00

Rabljena odjeća i ostali rabljeni tekstilni proizvodi”

zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„1.

GJ 120

6309 00

Rabljena odjeća i ostali rabljeni tekstilni proizvodi

2.

Sve vrste otpada u odjeljku GM (Otpad iz poljoprivredno-prehrambene proizvodnje)”.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. rujna 2001.

Za Komisiju

Pascal LAMY

Član Komisije


(1)  SL L 30, 6.2.1993., str. 1.

(2)  SL L 316, 10.12.1999., str. 45.

(3)  SL L 166, 1.7.1999., str. 6.

(4)  SL L 11, 16.1.2001., str. 14.

(5)  SL L 194, 25.7.1975., str. 39.

(6)  SL L 135, 6.6.1996., str. 32.

(7)  SL L 185, 17.7.1999., str. 1.

(8)  SL L 176, 15.7.2000., str. 27.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

34


32002D0623


L 200/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.2002.


ODLUKA KOMISIJE

od 24. srpnja 2002.

o utvrđivanju smjernica koje dopunjuju Prilog II. Direktivi 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ

(priopćena pod brojem dokumenta C(2002) 2715)

(Tekst značajan za EGP)

(2002/623/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (1), a posebno prvi stavak njezinog Priloga II.,

budući da:

(1)

Na temelju Direktive 2001/18/EZ, države članice i, prema potrebi, Komisija moraju osigurati da se potencijalni štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš do kojih može doći izravno ili neizravno genetskim prijenosom iz genetski modificiranih organizama, procjenjuju točno, u skladu s Prilogom II. toj Direktivi i za svaki pojedinačni slučaj.

(2)

Na temelju članka 6. stavka 2. točke (b) i članka 13. stavka 2. točke (b) Direktive 2001/18/EZ, prijave za uvođenje ili stavljanje GMO-a na tržište moraju uključivati procjenu rizika za okoliš i zaključke o mogućem utjecaju na okoliš uvođenja ili stavljanja tih GMO-a na tržište u skladu s Prilogom II. toj Direktivi.

(3)

Prilog II. Direktivi 2001/18/EZ treba upotpuniti napomenama koje pružaju detaljne smjernice u vezi s ciljem, elementima, općim načelima i metodologijom procjene rizika za okoliš iz tog Priloga.

(4)

Mjere utvrđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog na temelju članka 30. stavka 1. Direktive 2001/18/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Smjernice navedene u Prilogu ovoj Odluci koriste se kao dopuna Prilogu II. Direktivi 2001/18/EZ.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 2002.

Za Komisiju

Margot WALLSTRÖM

Članica Komisije


(1)  SL L 106, 17.4.2001., str. 1.


PRILOG

SMJERNICE O CILJU, ELEMENTIMA, OPĆIM NAČELIMA I METODOLOGIJI PROCJENE RIZIKA ZA OKOLIŠ IZ PRILOGA II. DIREKTIVI 2001/18/EZ

1.   UVOD

Procjena rizika za okoliš definirana je u članku 2. stavku 8. Direktive 2001/18/EZ kao „procjena rizika za zdravlje ljudi i za okoliš, bilo izravnog ili neizravnog, neposrednog ili odgođenog, koji može izazvati namjerno uvođenje ili stavljanje na tržište GMO-a”. Kao jednu od općih obveza na temelju Direktive, člankom 4. stavkom 3. zahtijeva se od država članica i, prema potrebi, od Komisije, da osiguraju da se potencijalni štetni učinci na zdravlje ljudi i na okoliš, do kojih posebno može doći izravno ili neizravno, procjenjuju točno i za svaki pojedinačni slučaj uzimajući u obzir djelovanje na okoliš prema prirodi unesenog organizma i okoliša primatelja. Procjena rizika za okoliš provodi se u skladu s Prilogom II. Direktivi, a spominje se i u njezinim dijelovima B i C. Prilog II. u općim crtama opisuje cilj koji treba postići, elemente koje treba razmotriti te opća načela i metodologiju koje treba slijediti u provođenju procjene rizika za okoliš, uzimajući u obzir učinak na zdravlje ljudi i na okoliš prema prirodi unesenog organizma te okoliša primatelja.

Podnositelji prijava moraju predati prijavu uključujući i procjenu rizika za okoliš za namjerno uvođenje prema članku 6. stavku 2. ili za stavljanje na tržište u skladu s članku 13. stavku 2.

Ova napomena o smjernicama dopunjuje Prilog II. Direktivi 2001/18/EZ te u glavnim crtama iznosi ciljeve i načela, kao i metodologiju za PRO, kako bi pomogla podnositeljima prijava, olakšala nadležnim tijelima obavljanje sveobuhvatne i odgovarajuće procjene rizika za okoliš na temelju Direktive 2001/18/EZ te kako bi za javnost postupak za procjene rizika za okoliš učinila transparentnom.

Šest koraka procjene rizika za okoliš navedeno je u poglavlju 4.2.

2.   CILJ

U skladu s Prilogom II. Direktivi 2001/18/EZ, cilj procjene rizika za okoliš je, za svaki pojedinačni slučaj, identificirati i procijeniti potencijalne štetne učinke GMO-a, bilo izravne ili neizravne, neposredne ili odgođene, na zdravlje ljudi i okoliš koji mogu nastati namjernim uvođenjem ili stavljanjem na tržište GMO-a. Procjenu rizika za okoliš treba provesti s ciljem utvrđivanja ima li potrebe za upravljanje rizicima i ako ima, najprimjerenijim metodama koje će se koristiti  (1).

Dakle, procjena rizika za okoliš obuhvaća namjerno uvođenje (dio B) i stavljanje na tržište (dio C), kako je navedeno u Direktivi 2001/18/EZ. Stavljanje na tržište vrlo često, iako ne nužno, uključuje namjerno uvođenje u okoliš, ali se uvijek odnosi na namjerno uvođenje na tržište (primjerice, poljoprivredni proizvodi koji sadrže ili se sastoje od GMO-a, a koriste se samo za hranu, hranu za životinje i preradu). U tim slučajevima procjena rizika za okoliš također mora biti uključena u postupak prijave. Općenito, može postojati razlika između procjene rizika za okoliš za namjerno uvođenje i procjene rizika za okoliš za stavljanje na tržište zbog, primjerice, razlika u postojećim podacima, razdoblju i području.

Osim toga, ove se smjernice odnose na sve GMO-e, uključujući mikroorganizme, biljke i životinje. Iako su većina GMO-a koji su dosad namjerno uvedeni ili stavljeni na tržište bile više biljke, to se u budućnosti može promijeniti.

Procjena rizika za okoliš služit će kao temelj za određivanje potrebe za upravljanje rizikom, a ako ona postoji, i najprikladnijih metoda koje će se koristiti, te za pažljivo praćenje (vidjeti poglavlje 3.).

Opća procjena svakog pojedinačnog slučaja obuhvaća dotične GMO-e (procjena svakog pojedinačnoga GMO-a) te okoliša u koji GMO treba uvesti (primjerice, procjena svakog pojedinačnog mjesta i regije, ako je moguće).

Zbog razvoja u genetskom modificiranju u budućnosti može postati potrebno prilagoditi Prilog II. i ove smjernice tehničkom napretku. Daljnje razlikovanje između zahtjeva u pogledu informacija o različitim vrstama GMO-a poput jednostaničnih organizama, riba ili kukaca, ili za pojedinačne upotrebe GMO-a poput razvoja cjepiva, može biti moguće nakon što se sakupi dovoljno iskustva iz prijava o uvođenju određenih GMO-a u Zajednici (Prilog III. četvrti stavak i poglavlje 6.).

Procjena rizika korištenja marker gena za otpornost na antibiotike vrlo je specifično pitanje pa se za to pitanje mogu preporučiti dodatne smjernice.

Različite „kategorije učinka” GMO-a na zdravlje ljudi ili na okoliš opisane su u Prilogu II. Direktivi 2001/18/EZ. U interesu zajedničkog tumačenja, definicije sljedećih izraza navedene u Direktivi prikazane su ovako:

„izravni učinci” odnose se na primarne učinke na zdravlje ljudi ili okoliš koji su posljedica samoga GMO-a i ne nastaju uzročno-posljedičnim slijedom događaja (na primjer, izravan učinak Bt toksina na ciljane organizme ili patogeni učinak GM mikroorganizma na zdravlje ljudi),

„neizravni učinci” odnose se na učinke na zdravlje ljudi ili okoliš koji nastaju uzročno-posljedičnim slijedom događaja, mehanizmima poput interakcije s drugim organizmima, prijenosa genetskog materijala ili promjena u korištenju ili upravljanju; uočavanje neizravnih učinaka može nastupiti s odgodom (na primjer, kada smanjenje ciljane populacije kukaca utječe na populaciju drugih kukaca ili kada će razvoj višestruke otpornosti ili sistemskih učinaka zahtijevati procjenu dugoročne interakcije; međutim, neki neizravni učinci poput smanjenja korištenja pesticida, mogu biti neposredni),

„neposredni učinci” odnose se na učinke na zdravlje ljudi ili okoliš koji se uoče tijekom razdoblja uvođenja GMO. Neposredni učinci mogu biti izravni ili neizravni (na primjer, ugibanje kukaca koji se hrane transgenim biljkama otpornima na nametnike ili izazivanje alergija kod osjetljivih ljudi izlaganjem određenom GMO-u),

„odgođeni učinci” odnose se na učinke na zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne mogu uočiti tijekom razdoblja uvođenja GMO, ali postaju očiti kao izravan ili neizravan učinak bilo u kasnijoj fazi ili nakon prestanka uvođenja (na primjer, uspostava ili invazivno ponašanje GMO-a nekoliko generacija nakon namjernog uvođenja, što je vrlo važno ako GMO živi duže poput genetski modificiranih vrsta drveća; ili hibridi bliskih srodnika transgenih usjeva koji postaju invazivni u prirodnim ekosustavima).

Odgođene učinke može biti teže odrediti, posebno ako postaju vidljivi tek dugoročno. Odgovarajuće mjere kao što je praćenje (vidjeti dolje), mogu pomoći pri uočavanju tih učinaka.

3.   OPĆA NAČELA

U skladu s načelom predostrožnosti, procjenu rizika za okoliš treba temeljiti na sljedećim općim načelima:

Utvrđena svojstva GMO-a i njegovo korištenje koji imaju potencijal za uzrokovanje štetnih učinaka treba usporediti s onima koje predstavlja nemodificirani organizam iz kojeg je dobiven i njegovo korištenje u odgovarajućim situacijama.

Prije nego što je moguće odrediti bilo kakve (štetne) karakteristike GMO-a, potrebno je utvrditi početno stanje primateljskog okoliša, uključujući organizme i njihove interakcije u njemu kao i njihove poznate varijacije. Polazne osnove služe kao točka za usporedbu s kojom se mogu usporediti sve buduće promjene. Na primjer, u slučaju usjeva koji se razmnožavaju vegetativno, komparativna analiza treba uključivati roditeljske vrste pomoću kojih su nastale transgene linije. U slučaju biljaka koje se razmnožavaju spolnim putem, točke za usporedbu bi uključivale odgovarajuće istorodne linije. Ako se usjevi razvijaju pomoću povratnog križanja, u takvim je slučajevima važno da se u pokusu sadržajne ekvivalentnosti koristi najprikladniji nadzor te da se ono ne oslanja samo na usporedbe s izvornim roditeljskim materijalom.

Ako postojeći podaci nisu dovoljni, početno stanje mora se odrediti u odnosu na druge točke kako bi se omogućila usporedba. Početno stanje će u znatnoj mjeri ovisiti o okolišu primatelju, uključujući biotičke i abiotičke čimbenike (na primjer, prirodno očuvana staništa, poljoprivredna zemljišta ili onečišćeno tlo) ili kombinaciju različitih okoliša.

Procjenu rizika za okoliš treba provoditi na znanstveno utemeljen i transparentan način, na temelju raspoloživih znanstvenih i tehničkih podataka.

Procjenu potencijalnih štetnih učinaka treba temeljiti na znanstvenim i tehničkim podacima te na zajedničkoj metodologiji za određivanje, prikupljanje i tumačenje relevantnih podataka. Podaci, mjerenja i ispitivanja trebaju biti jasno opisani. Usto, korištenje znanstveno utemeljenih postupaka modeliranja može dati korisne dodatne podatke za PRO.

U procjeni rizika za okoliš mora se u obzir uzeti nesigurnost na različitim razinama. Znanstvena nesigurnost obično proizlazi iz pet karakteristika znanstvene metode: odabrane varijable, obavljenog mjerenja, prikupljenih uzoraka, korištenih modela i uzročno-posljedičnih odnosa. Znanstvena nesigurnost može također nastati iz proturječnosti postojećih podataka ili manjka nekih bitnih podataka. Nesigurnost može utjecati na kvalitativne ili kvantitativne elemente analize. Razina znanja ili podataka za početno stanje odražava se razinom nesigurnosti, koju podnositelj prijave mora navesti (procjena nesigurnosti, uključujući nedostatak podataka, nedostatno poznavanje materije, standardnu devijaciju, složenost itd.) u usporedbi sa znanstvenim nesigurnostima u trenutačnoj praksi.

Zbog nedostatka podataka procjena rizika za okoliš ne mora uvijek dati definitivne odgovore na sva pitanja. Dostupnost podataka za moguće dugoročne učinke, primjerice, može biti vrlo mala. U tim slučajevima moraju se razmotriti odgovarajući načini upravljanja rizikom (jamstva) u skladu s načelom predostrožnosti, kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi i na okoliš.

Kao opće načelo, u procjeni rizika za okoliš rezultate odgovarajućih istraživanja treba uključiti u mogući rizik povezan s namjernim uvođenjem ili stavljanjem GMO-a na tržište, uz sva jasno dokumentirana usporediva iskustva.

Koristan može biti pristup korak po korak (tj. svi koraci, počevši od pokusa s uporabom u zatvorenim sustavima, preko namjernog uvođenja, sve do stavljanja na tržište). Podaci o svakom koraku trebaju se prikupiti što je ranije moguće za vrijeme postupka. Simulirani uvjeti okoliša u zatvorenom sustavu mogu dati rezultate bitne za namjerno uvođenje (na primjer, ponašanje mikroorganizama može se simulirati u mikrokozmima, ponašanje biljaka može se donekle simulirati u staklenicima).

Kako bi GMO-i bili stavljeni na tržište, potrebno je pribaviti relevantne i dostupne podatke o namjernim uvođenjima na tipovima okoliša na kojima će se GMO koristiti.

Procjenu rizika za okoliš treba provesti za svaki pojedinačni slučaj, što znači da potrebne informacije mogu varirati ovisno o vrsti GMO-a, njihovoj namjeni i potencijalnom okolišu koji ih prima, uzevši u obzir između ostalog i GMO-e koji su već u tom okolišu.

U procjeni rizika za okoliš treba koristiti načelo pojedinačnog slučaja zbog širokog raspona pojedinačnih karakteristika različitih organizama (GMO po GMO) i različitih vrsta okoliša (mjesto po mjesto i regiju po regiju).

Moguća je ogromna raznovrsnost učinaka na okoliš izazvanih genetski modificiranim mikroorganizmima (zbog njihove male veličine i često nepoznatih interakcija), biljkama (primjerice više biljke koje se koriste kao hrana i hrana za životinje, ili drveće zbog svoje potencijalne dugovječnosti) i životinjama (primjerice, kukci zbog svoje male veličine i visoke sposobnosti prilagodljivosti; ili morske ribe zbog potencijalne široke rasprostranjenosti).

Nadalje, moguć je i širok raspon karakteristika okoliša (svojstvenih mjestu ili regiji) koje treba uzeti u obzir. U prilog procjeni svakog pojedinačnog slučaja, moglo bi biti korisno podatke o regiji razvrstati prema području staništa koje pokazuje aspekte primateljskog okoliša bitne za GMO-e (na primjer, botaničke podatke o postojanju divljih srodnika GMO biljaka u različitim poljoprivrednim ili prirodnim staništima Europe).

Podnositelj prijave mora uzeti u obzir i potencijalne štetne interakcije GMO-a s bilo kojim relevantnim GMO-ima koji su mogli biti namjerno uvedeni ili stavljeni na tržište u prošlosti, uključujući ponovljena uvođenja istoga GMO-a kao što je uporaba sredstava za zaštitu biljaka. Ponovljena uvođenja, za razliku od povremenih uvođenja, mogu s vremenom uzrokovati da visoka pozadinska razina GMO-a u okolišu postane stalna.

Ako novi podaci o GMO-ima i njihovim učincima na zdravlje ljudi i na okoliš postanu dostupni, možda će procjeni rizika za okoliš trebati ponoviti kako bi se:

odredilo ima li kakvih promjena u stupnju rizika,

odredilo treba li u skladu s tim izmijeniti upravljanje rizikom.

U slučaju pojavljivanja novih informacija, bez obzira na to je li trenutačno potrebno poduzimati neke mjere, možda će biti potrebna nova procjena rizika za okoliš kako bi se ocijenila potreba za promjenom uvjeta odobravanja za uvođenje ili stavljanje GMO-a na tržište ili kako bi se prilagodile mjere upravljanja rizikom (vidjeti također poglavlje 6.). Do novih informacija može se doći istraživanjem ili kroz planove praćenja ili kroz relevantno iskustvo stečeno u nekom drugom području.

Procjena rizika za okoliš i praćenje usko su povezani. Procjena rizika za okoliš predstavlja temelj za planove praćenja, koji se usredotočuju na štetne učinke na zdravlje ljudi i na okoliš. Zahtjevi za planove praćenja namjernog uvođenja GMO-a (dio B u skladu s relevantnim dijelovima Priloga III.) i stavljanja GMO-a na tržište (dio C u skladu s Prilogom VII.) različiti su. Praćenje iz dijela C, uključujući opći nadzor, također može imati važnu ulogu u pružanju podataka o dugoročnim potencijalnim štetnim učincima GMO-a. Rezultati praćenja mogu potvrditi procjenu rizika za okoliš ili dovesti do ponovne evaluacije procjene.

Još jedno opće načelo za procjenu rizika za okoliš jest da se mora provesti analiza „kumulativnih dugoročnih učinaka” bitnih za uvođenje i stavljanje na tržište. „Kumulativni dugoročni učinci” odnose se na akumulirane učinke suglasnosti na zdravlje ljudi i okoliš, uključujući između ostalog floru i faunu, plodnost tla, razlaganje organskog materijala u tlu, hranidbeni lanac, biološku raznolikost, zdravlje životinja i probleme otpornosti u odnosu na antibiotike.

Pri razmatranju mogućih kumulativnih dugoročnih učinaka, u procjeni rizika za okoliš treba uzeti u obzir probleme kao što su:

dugoročne interakcije GMO-a i primateljskog okoliša,

karakteristike GMO-a koje dugoročno postaju važne,

ponovljena namjerna uvođenja ili stavljanja na tržište kroz duže razdoblje,

GMO-i namjerno uvedeni ili stavljeni na tržište u prošlosti.

Možda će biti potrebne daljnje informacije o pojedinačnim dugoročnim učincima (na primjer, višestruka otpornost na herbicide) pa se mora provesti odgovarajuće istraživanje, djelomično unutar okvira planova praćenja, koje može pružiti važne podatke za procjenu kumulativnih dugoročnih učinaka. Preporučaju se daljnje smjernice o ovom pitanju.

4.   METODOLOGIJA

4.1.   Karakteristike GMO-a i uvođenja

U procjeni rizika za okoliš moraju se uzeti u obzir relevantne tehničke i znanstvene pojedinosti o karakteristikama:

primateljskog ili jednog ili više roditeljskih organizama,

jedne ili više genetskih modifikacija, bez obzira na to radi li se o uključivanju ili brisanju genetskog materijala, te relevantnih informacija o vektoru i donoru,

GMO-a,

namjeravanog uvođenja ili korištenja uključujući i razmjere,

potencijalnog primateljskog okoliša, i

interakcije gore navedenog.

Podaci o uvođenju sličnih organizama i organizama sa sličnim obilježjima te njihovoj interakciji sa sličnim okolišem mogu biti od koristi u PRO.

Prije namjernog uvođenja GMO-a ili kombinacije GMO-a na temelju dijela B ili prije stavljanja na tržište na temelju dijela C Direktive, potrebno je nadležnom tijelu države članice u kojoj će se uvođenje ili stavljanje na tržište dogoditi po prvi put predati prijavu koja uključuje informacije navedene u prilozima III.A i III.B Direktivi (informacije o GMO-u, donoru, primatelju, vektoru, uvjetima uvođenja i okolišu, interakcijama između GMO-a i okoliša te o praćenju GMO-a).

Te prijave trebaju sadržavati tehnički dosje informacija koje uključuju potpunu procjenu rizika za okoliš u skladu s člankom 6. stavkom 2. i člankom 13. stavkom 2. Direktive, količinu pojedinosti potrebnu za obrazloženje bilo koje točke, ovisno o njezinoj važnosti za procjenu rizika za okoliš. Podnositelji prijava daju bibliografske bilješke i navode korištene metode.

Podaci o primatelju, donoru, vektoru, genetskoj modifikaciji i GMO-u, na temelju potrebnih informacija iz priloga III.A i III.B Direktivi, ne ovise o okolišu u koji GMO treba eksperimentalno uvesti ili staviti na tržište, ni o okolnostima pod kojima će biti eksperimentalno uveden ili stavljen na tržište. Te su informacije temelj za uočavanje bilo kakvih potencijalnih štetnih karakteristika (potencijalnih opasnosti) GMO-a. Znanje i iskustvo stečeno u uvođenjima istog ili sličnoga GMO-a može pružiti važne informacije o mogućim opasnostima dotičnoga uvođenja.

Informacije o namjeravanom uvođenju, o primateljskom okolišu i interakciji između njih, prema zahtjevima iz priloga III.A i III.B Direktivi, odnose se na pojedinačne okoliše u koje će GMO biti uvedeni kao i na uvjete, uključujući opseg uvođenja. Te će informacije odrediti opseg svih potencijalnih štetnih karakteristika GMO-a.

4.2.   Koraci u analizi procjene rizika za okoliš

U donošenju zaključaka za procjenu rizika za okoliš iz članaka 4., 6., 7. i 13., potrebno je provesti sljedeće korake kao glavne korake u procjeni rizika za okoliš.

Image

„Opasnost” (štetne karakteristike) definirana je kao potencijal nekog organizma da štetno djeluje ili uzrokuje štetne učinke na zdravlje ljudi i/ili na okoliš.

„Rizik” je kombinacija opsega posljedica opasnosti, ako do toga dođe, te vjerojatnost javljanja tih posljedica.

4.2.1.   1. korak: Uočavanje karakteristika koje mogu izazvati štetne učinke

Moraju se izdvojiti sve karakteristike GMO-a povezane s genetskom modifikacijom koje bi mogle uzrokovati štetne učinke na zdravlje ljudi ili na okoliš. Uspoređivanje karakteristika GMO-a s karakteristikama nemodificiranih organizama u odgovarajućim uvjetima uvođenja ili korištenja pomoći će u određivanju potencijalnih štetnih učinaka koji su posljedica genetske modifikacije u GMO-u. Važno je ne zanemariti ni jedan mogući štetni učinak zato što je vjerojatnost njegova pojavljivanja mala.

Potencijalni štetni učinci GMO-a razlikuju se od slučaja do slučaja, a mogu uključivati:

bolest kod ljudi, uključujući alergijske ili toksične učinke,

bolest kod životinja i biljaka, uključujući toksične i, ovisno o okolnostima, alergijske učinke,

učinke na dinamiku populacija vrsta u primateljskom okolišu i na genetsku raznolikost svake od tih populacija,

izmijenjenu podložnost patogenima koji olakšavaju širenje zaraznih bolesti i/ili stvaranje novih spremnika ili vektora,

ugrožavanje profilaktičkih ili terapijskih medicinskih ili veterinarskih tretmana ili tretmana zaštite bilja, na primjer prijenosom gena koji omogućuju otpornost na antibiotike korištene u medicini ili veterini,

učinke na biogeokemiju (biogeokemijske cikluse), posebno na recikliranje ugljika i dušika kroz promjene u razlaganju organskog materijala u tlu.

Primjeri gore navedenih potencijalnih štetnih učinaka navedeni su u prilozima III.A i III.B Direktivi 2001/18/EZ.

Većina uočljivih opasnosti (štetnih karakteristika) koje mogu izazvati štetne učinke povezane su s dotičnim genom ili genima, namjerno su uvedene u GMO te u dotične proteine koji su izraženi tim genima. Dodatni štetni učinci, na primjer pleiotrofični učinci, mogli su nastati kao rezultat metode korištene za stvaranje transgena, i lokacije konstrukcije u genomu GMO-a u koji su transgeni umetnuti. Kada se u primatelja prenosi više od jednoga gena ili kada se transgen prenosi u GMO, mora se uzeti u obzir moguća interakcija različitih transgena radi mogućih epigenetskih ili regulatornih učinaka.

Dok je moguću opasnost važno definirati što je točnije moguće, u mnogim će slučajevima biti korisno uzeti u obzir moguće opasnosti navedene pod dolje navedenim naslovima, te potom specificirati pojedinu moguću opasnost izdvojenu u svrhu procjene rizika za okoliš (na primjer, ako je u određenom slučaju uočena mogućnost nastanka štetnih učinaka na zdravlje ljudi – alergenost i toksigenost – u procjeni rizika za okoliš treba ih razmotriti odvojeno).

Ako je u GMO-u opasnost prisutna, ona je uvijek prisutna i može se smatrati urođenim svojstvom. Opasnost može – uz zadanu vjerojatnost (3. korak) – povećati ozbiljnost negativnih posljedica, a one zauzvrat mogu biti različitih redova veličine (2. korak). Napokon, pojedinačne mogućnosti opasnosti za svaki GMO moraju biti ukratko navedene.

Na ovom stupnju procjena rizika za okoliš, međutim, nužno je razmotriti opasnosti koje se javljaju kao posljedica genetske modifikacije koja može uzrokovati štetne učinke. 1. korak pruža znanstveni temelj za daljnje korake u procjeni rizika za okoliš. Čak i na tom stupnju, ključno je za svaku pojedinačnu opasnost odrediti specifičnu razinu znanstvene nesigurnosti kako bi se u kasnijim fazama ona mogla uzeti u obzir.

Štetni učinci mogu nastati izravno ili neizravno, mehanizmima koji mogu uključivati:

Širenje GMO-a u okolišu

Putevi rasprostranjivanja pokazuju moguće puteve širenja GMO-a ili moguće opasnosti u okoliš i unutar okoliša (na primjer, toksičnost za ljude: udisanje toksičnih mikroorganizama ili toksičnih proteina).

Potencijal GMO-a za širenje u okolišu ovisit će, primjerice, o:

njegovoj biološkoj sposobnosti (GMO-i razvijeni za bolji opstanak u ciljanom okolišu ekspresijom osobina koje dovode do pojačane prodornosti u prirodnom okolišu, ili kvalitativna i kvantitativna promjena u sastavu sastojaka, ili GMO-i otporni na pritiske prirodnog odabira kao što su bolest ili abiotski stres poput vrućine, hladnoće, slanoće ili stvaranja anti-mikrobskih tvari u mikroorganizmima),

uvjetima namjernog uvođenja ili stavljanja na tržište (a posebno, područje uvođenja i opseg, odnosno, broj puštenih GMO-a),

vjerojatnosti namjernog uvođenja ili stavljanja na tržište, ili nenamjernih uvođenja u okoliš (na primjer GMO-i za obradu),

putevi raspršivanja vitalnog materijala (na primjer sjemenja, spora i tako dalje) putem vjetra, vode, životinja itd.,

određenim uvjetima okoliša (specifičnima za mjesto ili regiju): kako bi se omogućila procjena svakog mjesta ili svake regije, može biti korisno klasificirati podatke prema području staništa, koji odražavaju aspekte primateljskog okoliša važne za dotični GMO (na primjer, botaničke podatke o učestalosti divljih srodnika GMO biljaka koji se mogu međusobno križati u različitim poljoprivrednim ili prirodnim staništima u Europi).

Važno je također procijeniti koliko dugo će pojedini GMO ili određeni broj GMO-a određene vrste općenito vjerojatno moći preživjeti, kao i njegovu spremnost da se razmnoži i udomaći u različitim staništima. Bit će potrebno razmotriti oblike za razmnožavanje, preživljavanje i neaktivne oblike, uključujući na primjer:

za biljke: vitalnost peluda, sjemenja i vegetativnih struktura,

za mikroorganizme: vitalnost spora kao oblika za preživljavanje, ili potencijal mikroorganizama da se razmnožavaju ali ne i kultiviraju.

Opći potencijal širenja može znatno varirati ovisno o vrsti, genetskoj modifikaciji i primateljskom okolišu, primjerice, uzgajanje biljaka u pustinji ili riba u moru.

Prijenos umetnutoga genetskog materijala u druge organizme, ili u isti organizam, bez obzira na to je li genetski modificiran ili ne

Potencijalna opasnost može izazvati štetne učinke putem prijenosa gena unutar iste vrste ili na drugu vrstu (vertikalni i horizontalni prijenos gena). Brzina i opseg prijenosa gena na druge vrste (obično spolno kompatibilne u slučaju viših organizama) ovisit će, na primjer, o:

reproduktivnim svojstvima samoga GMO-a, uključujući modificirane sekvence,

uvjetima uvođenja te pojedinačnim uvjetima u okolišu, primjerice klimatskim (na primjer vjetar),

razlikama u reproduktivnoj biologiji,

poljoprivrednoj praksi,

dostupnosti potencijalnih partnera za križanje,

prisutnosti vektora za prijenos i oprašivanje (na primjer kukci ili ptice, životinje općenito),

dostupnosti domaćina za parazite.

Učestalost specifičnih štetnih učinaka putem prijenosa gena može biti povezana s brojem uvedenih GMO-a. Velika polja transgenih biljaka mogu imati sasvim drukčiji potencijal za prijenos gena nego mala polja, čak i proporcionalno. Štoviše, kvalitativni i kvantitativni podaci o postojanju potencijalnih partnera za križanje ili primatelja (za biljke unutar dotičnih udaljenosti) vrlo su važni.

U slučaju viših biljaka i životinja potrebno je ustanoviti daljnje razlikovanje u vezi s mogućim prijenosom gena na iste, bliže ili dalje povezane i nepovezane vrste.

U slučaju mikroorganizama, horizontalni prijenos gena igra važniju ulogu. Određeni genetski materijal može se lako prenositi između bliže povezanih organizama, na primjer putem plazmida ili faga. Potencijalno brza stopa rasta mikroorganizama može omogućiti prijenos gena na relativno visokim razinama u usporedbi s višim organizmima.

Prijenos transgena može nakon nekog vremena dovesti do miješane populacije GMO-a ili do različitih kombinacija gena i biljaka, što zatim može uzrokovati nastajanje složenih uzoraka vrlo dugotrajnih štetnih učinaka. Oni će postajati sve složeniji što se više transgenog materijala bude prenosilo u populaciju (na primjer, nagomilavanje gena u višestrukom GM genomu).

U nekim slučajevima metoda genetske modifikacije može izmijeniti potencijal za prijenos gena, kao u slučaju neintegriranih plazmida i viralnih vektora. Metoda genetskog modificiranja može smanjiti i potencijal za prijenos gena, na primjer transformacija kloroplasta.

Prijenos gena može rezultirati ustrajnošću unesenoga genskog materijala u prirodne populacije. Ako GMO ima potencijal za prijenos gena, to nužno ne znači urođeni rizik ili promjenu sposobnosti preživljavanja, udomaćivanja ili uzrokovanja štetnih učinaka. To će ovisiti o unesenom genskom materijalu, vrsti i primateljskom okolišu, uključujući potencijalne primatelje.

Fenotipska i genetska nestabilnost

Potrebno je razmotriti stupanj u kojem genetska (ne)stabilnost može dovesti do fenotipske (ne)stabilnosti i rezultirati opasnim učinkom. Nestabilnost genetske modifikacije u nekim slučajevima može rezultirati povratkom u divlji tip fenotipa. Potrebno je razmotriti i druge slučajeve, na primjer:

ako, u transgenoj liniji biljke koja sadrži više od jednog transgena, postupak naknadnog razdvajanja uzrokuje razdvajanje tih transgena kod potomstva, mogu se dobiti biljke s manje transgena, ali s novim fenotipovima,

ako oslabljeni mutanti zbog nestabilnosti (zbog konstrukcije određene mutacije) mogu povratiti vitalnost,

ako dupliciranje transgena dovodi do utišavanja gena,

ako je broj kopija vrlo velik,

ako ponovno umetanje premjestivih elemenata dovodi do novih fenotipova zbog inaktivacije transgena umetanjem mobilnih genetskih elemenata,

ako je razina transgene ekspresije (na primjer, vrlo niska ekspresija neke toksične tvari), genetska nestabilnost regulatornih elemenata može dovesti do više transgene ekspresije.

Fenotipska nestabilnost može nastati interakcijom s okolišem za vrijeme kultivacije pa bi stoga u procjeni rizika za okoliš trebalo razmotriti učinke čimbenika okoliša i poljoprivrede na ekspresiju transgena.

Ako je transgena ekspresija ograničena na određeni dio u GMO-u (kao što je određeno biljno tkivo), nestabilnost regulacije može dovesti do ekspresije transgena u čitavom organizmu. U tom kontekstu regulatorni signali (kao što su promotori) igraju važnu ulogu i trebaju se razmotriti.

Potrebno je također razmotriti ekspresiju transgena u određenom vremenu u životnom ciklusu organizma ili pod određenim okolnostima u okolišu.

Moguće je da su u GMO uneseni posebni transgeni za neplodnost, kako bi ga učinili neplodnim (na primjer radi sprečavanja prijenosa i širenja određenih transgena). Nestabilnost transgena za neplodnost može dovesti do reaktivacije plodnosti biljke i omogućiti širenje tih transgena, što bi moglo imati štetne učinke.

Stabilnost različitih transgena, ne samo u primarnom GMO-u već i u njegovom potomstvu, posebno je važna za dugoročne učinke.

Interakcije s drugim organizmima (osim razmjene genetskog materijala/peludi)

Moguće interakcije s drugim organizmima, uključujući druge GMO-e, moraju se pažljivo procijeniti, uzimajući u obzir složenost multitrofičkih interakcija. Izravno opasne interakcije koje mogu izazvati štetne učinke mogu uključivati:

izloženost ljudima (kao što su poljoprivrednici, potrošači),

izloženost životinjama,

nadmetanje za prirodne resurse kao što su zemlja, područje, voda, svjetlost,

premještanje staništa prirodnih populacija drugih organizama,

unošenje toksičnih tvari,

različiti uzorci rasta.

Općenito govoreći, ako se biološka sposobnost genetskim modificiranjem unaprijedi, dotični GMO može zauzeti novi okoliš i zamijeniti postojeće vrste. Često je pojava specifičnih štetnih učinaka proporcionalno povezana s opsegom uvođenja.

Promjene u upravljanju, uključujući, ako je primjenjivo, poljoprivrednu praksu

Važnost promjena u postupcima upravljanja kao neizbježna posljedica namjernog uvođenja GMO-a mora se procijeniti na temelju postojećih postupaka. Promjene u upravljanju obradivim površinama mogle bi, primjerice, biti povezane sa:

sjetvom, sadnjom, rastom, žetvom ili prijenosom (na primjer, sadnjom na malim ili velikim poljima), tempiranjem,

rotacijom usjeva (na primjer, uzgojem iste vrste biljaka svake godine ili svake četvrte godine),

nadzorom bolesti i nametnika (na primjer, vrsta i doziranje insekticida za biljke, ili antibiotika za životinje, ili alternativne mjere),

upravljanjem otpornosti (na primjer, vrsta i doziranje herbicida za biljke koje podnose herbicide, ili promjena u korištenju biološke kontrole putem Bt proteina, ili utjecaj virusa),

izolacija u kopnenim i vodenim poljoprivrednim sustavima (na primjer, izolacijske udaljenosti u uzgoju biljaka ili kvaliteta izolacije u uzgajalištima riba),

poljoprivredne prakse (uzgajanje GMO-a i ne-transgeni uzgoj, uključujući organski uzgoj),

upravljanje u nepoljoprivrednim sustavima (na primjer, izolacijske udaljenosti prirodnih staništa od područja sadnje GMO-a).

4.2.2.   2. korak: Procjena potencijalnih posljedica svakog štetnog učinka, ako se pojavi

Potrebno je procijeniti opseg posljedica svakog potencijalnog štetnog učinka.

Osim procjene vjerojatnosti potencijalno opasnih karakteristika (vidjeti poglavlje 4.2.3., 3. korak), procjenjivanje opsega posljedica važan je dio procjene rizika. Opseg je stupanj do kojeg će posljedice bilo kojeg moguće opasnog učinka GMO-a koji treba namjerno uvesti u okoliš ili staviti na tržište biti ostvarene.

Opseg se određuje u odnosu na početno stanje, a vjerojatno će biti pod utjecajem:

genetske konstrukcije,

svakog utvrđenog štetnog učinka,

broja uvedenih GMO-a (opsega),

okoliša u koji će GMO-i biti uvedeni,

okolnosti uvođenja, uključujući mjere kontrole,

kombinacije gore navedenoga.

Za svaki utvrđeni štetni učinak, moraju se procijeniti posljedice za druge organizme, populacije, vrste ili ekosustave izložene GMO-u. To zahtijeva detaljno poznavanje okoliša u koji će GMO biti uveden (mjesto, regija), kao i metode uvođenja. Posljedice će se kretati od „zanemarivih” ili nebitnih i samo-ograničavajućih do „snažnih” ili bitnih, a imat će ili ozbiljni neposredni štetni učinak ili će možda dovesti do dugoročnih trajnih štetnih učinaka.

U kvantitativnom smislu, opseg bi se trebao, ako je to moguće, izražavati kao „visok”, „umjeren”, „nizak”’ ili „zanemariv”. U nekim slučajevima nije moguće utvrditi štetan učinak u određenom okolišu. U takvim slučajevima rizik povezan s tim određenim štetnim učinkom može se označiti kao „zanemariv” ili nebitan.

Dolje navedene posljedice predložene su kao opisni i kvalitativni primjeri u vrlo širokom smislu. Nisu namijenjeni da budu konačni ili isključivi, već da pruže primjer razmatranja koje se može uzeti u obzir pri procjeni posljedica:

„snažne posljedice” mogu biti znatne promjene u broju jedne ili više vrsta drugih organizama, uključujući ugrožene i korisne vrste u kratkom ili dugom vremenskom razdoblju. Takve promjene mogu uključivati smanjenje ili potpuno iskorjenjivanje vrste, što dovodi do negativnog učinka na funkcioniranje ekosustava i/ili drugih povezanih ekosustava. Takve promjene vjerojatno neće biti lako vratiti u prvotno stanje, a svaki oporavak ekosustava koji će se dogoditi vjerojatno će biti spor,

„umjerene posljedice” mogu biti znatne promjene u gustoći populacije drugih organizama, ali takve koje neće dovesti to potpunog iskorjenjivanja neke vrste ili do bilo kakvog značajnog učinka na ugrožene ili korisne vrste. Mogu se uključiti popratne prijelazne i korjenite promjene u populaciji, ako ih bude moguće vratiti u prvotno stanje. Mogući su dugoročni učinci, ako nema nikakvih ozbiljnih negativnih učinaka na funkcioniranje ekosustava,

„slabo izražene posljedice” mogu biti beznačajne promjene u gustoći populacije drugih organizama, koje ne dovode do potpunog iskorjenjivanja niti jedne vrste organizama niti imaju ikakvih negativnih učinaka na funkcioniranje ekosustava. Organizmi koji bi mogli biti pogođeni bili bi samo neugrožene i beskorisne vrste, na duže ili kraće vremensko razdoblje,

„zanemarive posljedice” značilo bi da ni u jednoj od populacija u okolišu i ni u jednom od ekosustava nisu uzrokovane nikakve značajne promjene.

Gore navedeni primjeri opisuju potencijalne štetne učinke GMO-a na populacije iako bi u nekim slučajevima moglo biti prikladnije razmotriti vjerojatne učinke na pojedinačne organizme. Samo jedna potencijalna opasnost može imati više od jednog štetnog učinka, a opsezi pojedinačnih štetnih učinaka mogu se razlikovati. Štetni učinci jedne jedine opasnosti na zdravlje ljudi te poljoprivredna i prirodna staništa mogu varirati.

Potencijalne posljedice mogu se sažeti tako da se njima obuhvate sve ekološke cjeline koje su njima pogođene (kao što su vrste, populacije, trofičke razine, ekosustavi) uključujući potencijalne učinke i razinu nesigurnosti.

4.2.3.   3. korak: Procjena vjerojatnosti pojave svakog uočenog pojedinačnog štetnog učinka

Jedan od glavnih čimbenika u procjeni vjerojatnosti ili mogućnosti pojave štetnih učinaka su karakteristike okoliša u koji se GMO namjerava uvesti, te način uvođenja.

Osim opsega posljedica opasnosti (vidjeti poglavlje 4.2.2., 2. korak), procjena vjerojatnosti pojave štetnih učinaka još je jedan važan dio procjene rizika. Ovim se korakom procjenjuje stupanj vjerojatnosti stvarnog pojavljivanja štetnih učinaka. U nekim slučajevima potrebno je obratiti pažnju i na vjerojatnost i na učestalost. Kao u 2. koraku (procjenjivanje mogućih posljedica svakog štetnog učinka, ako do njega dođe), osim same opasnosti, broj GMO-a, primateljski okoliš i uvjeti puštanja također su važni za određivanje vjerojatnosti. Među važne čimbenike spadaju klimatski, geografski i demografski uvjeti, tlo, te vrste flore i faune u potencijalnom primateljskom okolišu.

U pogledu sposobnosti preživljavanja potrebno je, dakle, procijeniti udio GMO-a koji će vjerojatno preživjeti, izvan namijenjenih mjera upravljanja rizikom predloženih za namjerno uvođenje ili stavljanje na tržište. U slučajevima u kojima će vjerojatno doći do prijenosa gena, potrebno je razmotriti vjerojatni broj takvih slučajeva ili stupanj u kojem će se dogoditi prijenos. Ako GMO ima patogene ili toksične karakteristike, treba procijeniti udio ciljanih organizama u okolišu koji će vjerojatno osjetiti učinak.

Nadalje, vjerojatnost pojave učinka ovisit će o specifičnim mjerama upravljanja rizikom koje mogu spriječiti takve učinke (na primjer, ako je širenje peludi onemogućeno uništenim cvatovima).

Relativnu vjerojatnost posljedica vjerojatno neće biti moguće procijeniti za svaki utvrđeni štetni učinak, ali će ona moći biti izražena izrazima „visoka”, „umjerena”, „niska”’ ili „zanemariva”.

Gore navedeni primjeri predstavljaju potencijalni štetni učinak GMO-a na populacije, iako bi u nekim slučajevima bilo prikladnije razmotriti vjerojatne učinke na pojedinačne organizme. Jedna moguća opasnost može uzrokovati više od jednog štetnog učinka pa vjerojatnost pojedinačnog štetnog učinka može također biti različita. Štetni učinci jedne moguće opasnosti na zdravlje ljudi, poljoprivredna ili prirodna staništa može varirati.

Vjerojatnost se može sažeti tako da obuhvaća sve ekološke cjeline koje se mogu naći na udaru (kao što su vrste, populacije, trofičke razine, ekosustavi) uključujući moguće učinke i razinu nesigurnosti.

4.2.4.   4. korak: Procjena rizika koji predstavlja svaka od uočenih karakteristika GMO-a

Procjena rizika za zdravlje ljudi ili za okoliš koju predstavlja svaka uočena karakteristika GMO-a koja može izazvati štetne učinke treba biti što opsežnija, s obzirom na najnovije znanstvene spoznaje, uz kombiniranje vjerojatnosti pojave štetnog učinka i važnosti posljedica ako se pojavi.

Na temelju zaključaka iz 2. i 3. koraka, potrebno je napraviti procjenu rizika od štetnih učinaka za svaku moguću opasnost utvrđenu 1. korakom. Mogućnost kvantitativne procjene je ponovno malo vjerojatna. Procjena za svaku opasnost treba uzeti u obzir:

opseg posljedica („visoka”, „umjerena”, „niska” ili „zanemariva”),

vjerojatnost pojave štetnog učinka („visoka”, „umjerena”, „niska” ili „zanemariva”),

uključuje li opasnost više od jednog štetnog učinka, opseg i vjerojatnost svakog pojedinačnog štetnog učinka.

Svaki se GMO treba razmotriti po načelu pojedinačnog slučaja. Svaki općeniti pokušaj da se kvantificira gore opisano mora se izvoditi vrlo pažljivo. Primjerice, u jednom slučaju se visoki opseg posljedica štetnog učinka može kombinirati sa zanemarivom vjerojatnošću pojave toga učinka, što će uzrokovati širok raspon, od visokog do zanemarivog rizika. Rezultat će ovisiti o okolnostima dotičnoga slučaja i o razmatranju određenih čimbenika od strane podnositelja prijave, što sve treba biti jasno izneseno i objašnjeno u PRO.

Opća nesigurnost za svaki utvrđeni rizik mora se opisati, po mogućnosti uz priloženu dokumentaciju u vezi s:

predviđanjima i projekcijama provedenih u različitim stupnjevima procjene rizika za okoliš,

različitim znanstvenim procjenama i stajalištima,

nesigurnostima,

poznatim granicama mjera ublažavanja,

zaključcima koji se mogu izvesti iz tih podataka.

Iako procjenu rizika za okoliš treba temeljiti na mjerljivim rezultatima, vjerojatno je da će mnogi rezultati procjene rizika za okoliš morati biti kvalitativni. No nužno je, gdje je god to moguće, dobiti relativne rezultate procjene rizika za okoliš (u usporedbi s nemodificiranim organizmima na primjer), čak i kada su kvalitativni.

4.2.5.   5. korak: Primjena strategija upravljanja rizikom namjernog uvođenja ili stavljanja GMO-a na tržište

Procjenom rizika za okoliš mogu se utvrditi rizici koji zahtijevaju mjere upravljanja pa je potrebno odrediti strategiju upravljanja rizikom.

Prije primjene mjera za upravljanje rizikom treba, u svrhu preventive/prevencije, razmotriti modifikaciju uvođenja, po mogućnosti dok je rizik zanemariv. Na primjer, u postupku konstruiranja gena treba izbjegavati genetske elemente koji mogu izazvati štetne učinke ili koji su nedefinirani. Ako to nije moguće, ti bi se genetski elementi po mogućnosti trebali ukloniti iz GMO-a u kasnijoj fazi, prije namjernog uvođenja ili stavljanja na tržište.

Ovo treba uzeti u obzir u koracima 1. do 4. Upravljanje rizikom treba nadzirati utvrđeni rizik i pokrivati nesigurnosti. Zaštitne mjere trebaju biti razmjerne razini rizika i razini nesigurnosti. Kada u kasnijoj fazi relevantni podaci postanu dostupni, upravljanje rizikom treba se primijeniti u skladu s tim novim podacima.

Kako bi se upravljanjem smanjio rizik, mjere trebaju jasno postići taj cilj. Na primjer, ako postoji rizik da se gen toksičan za kukce, umetnut u biljku iz usjeva, prenese na srodnu vrstu biljaka, odgovarajuće mjere kontrole mogu sadržavati prostornu ili vremensku izolaciju od dotičnih vrsta ili promjenu mjesta uvođenja na područje na kojem nema izloženosti određenom riziku (kao što su biljne vrste).

Strategije upravljanja mogu uključivati mjere izolacije u svakoj bitnoj fazi rukovanja i korištenja GMO-a. Mogu također uključivati širok raspon mjera, uključujući različita sredstva u svrhu izoliranja reprodukcije, fizičke ili biološke prepreke te čišćenje strojeva ili kontejnera u dodiru s GMO-ima, i tako dalje.

Podrobni postupci upravljanja rizikom ovisit će o:

upotrebi GMO-a (vrsta i opseg namjernog uvođenja ili stavljanja na tržište),

vrsti GMO-a (na primjer, genetski modificirani mikroorganizmi, viša godišnja biljka, viša dugotrajna biljka ili životinja, GMO s jednom ili višestrukom modifikacijom, jedna ili različite vrste GMO-a),

općoj vrsti staništa (na primjer, biogeokemijski status, klima, dostupnost međusobnih i međusobno specifičnih partnera za križanje, središta porijekla, povezanost različitih staništa),

vrsti poljoprivrednog staništa (na primjer, poljoprivreda, šumarstvo, vodena kultura, seosko područje, veličina lokaliteta, broj različitih GMO-a),

vrsti prirodnog staništa (na primjer, status očuvanih područja).

Implikacije upravljanja rizikom trebaju biti jasno navedene u smislu nužnih prilagodbi pokusima, uvjetima za stavljanje na tržište i tako dalje, te posljedičnog smanjenja rizika koje će vjerojatno biti postignuto.

4.2.6.   6. korak: Određivanje sveukupnog rizika dotičnoga GMO-a

Potrebno je provesti procjenu sveukupnog rizika GMO-a uzimajući u obzir sve predložene strategije upravljanja rizicima.

Na temelju 4. koraka i, ako je prikladno, 5. koraka, trebalo bi napraviti konačnu procjenu općenitog rizika, uključujući opseg i vjerojatnost pojave štetnih učinaka GMO-a, na temelju kombinacije rizika od svakog pojedinačnog štetnog učinka, uključujući kumulativne učinke drugih GMO-a. Ova konačna procjena treba biti izražena kao sažetak općih rizika od namjernog uvođenja ili stavljanja na tržište, uključujući opće nesigurnosti.

5.   ZAKLJUČCI O POTENCIJALNOM UTJECAJU KOJI UVOĐENJE GMO-A ILI STAVLJANJE GMO-A NA TRŽIŠTE MOŽE IMATI NA OKOLIŠ

Na temelju procjene rizika za okoliš provedene u skladu s općim načelima i metodologijom navedenima u odjeljcima 3. i 4., u prijavu prema potrebi treba uključiti podatke o točkama iz odjeljaka D1 ili D2 Priloga II. Direktivi 2001/18/EZ s ciljem pružanja pomoći u donošenju zaključaka o utjecaju koji uvođenje GMO-a ili stavljanje GMO-a na tržište može imati na okoliš.

Daljnji napredak, posebno na području koje ne uključuje biljke, može ponuditi daljnje smjernice o informacijama koje treba uključiti u prijavu.

6.   PREISPITIVANJE I PRILAGODBA

6.1.   Preispitivanje i prilagodba procjene rizika za okoliš

Procjenu rizika ne bi trebalo smatrati statičnom. Treba je redovito preispitivati i obnavljati ili mijenjati kako bi se usvojili novi relevantni podaci (u skladu s člancima 8. ili 20. Direktive 2001/18/EZ). U svakom bi preispitivanju trebalo uzeti u obzir učinkovitost, djelotvornost i točnost procjene rizika za okoliš i upravljanja rizikom, uzimajući u obzir podatke iz istraživanja, druga namjerna uvođenja i podatke praćenja. To će ovisiti i o stupnju nesigurnosti određenim u procjeni rizika za okoliš.

Nakon svakog takvog preispitivanja, procjena rizika za okoliš i upravljanje rizikom trebaju se prilagoditi ili nadograditi prema potrebi.

6.2.   Preispitivanje i prilagodba smjernica za procjenu rizika za okoliš

Budući razvoj genetskog modificiranja i tehničkog napretka mogu zahtijevati prilagodbu Priloga II. i ovih smjernica. Daljnja razrada potrebnih informacija za različite vrste GMO-a poput jednostaničnih organizama, riba ili kukaca, ili za određenu uporabu GMO-a kao što je razvoj cjepiva, može biti moguća nakon što se sakupi dovoljno iskustva s prijavama o uvođenju određenih GMO-a u Zajednici (Prilog III. četvrti stavak).

Preispitivanje i prilagodba smjernica za procjenu rizika za okoliš također treba uzeti u obzir, gdje je to moguće, potrebu za prilagođavanjem tehničkom napretku te potrebu za razvijanjem daljnjih smjernica na temelju iskustva – gdje je prikupljeno dovoljno iskustva – s uvođenjem određenih GMO-a u određene ekosustave, u skladu s kriterijima iz Priloga V. (članak 7. stavak 1.) Direktivi, kao i iskustva i znanstvene dokaze u vezi sa sigurnošću za zdravlje ljudi i okoliša u vezi sa stavljanjem određenih GMO-a na tržište (članak 16. stavak 2.).


(1)  Tekst pisan kurzivom uzet je izravno iz Priloga II. Direktivi 2001/18/EZ.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

46


32002D0811


L 280/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.10.2002.


ODLUKA KOMISIJE

od 3. listopada 2002.

o utvrđivanju smjernica koje dopunjuju Prilog VII. Direktivi 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ

(2002/811/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1), a posebno prvi stavak njezinoga Priloga VII.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

Direktiva 2001/18/EZ određuje da se, prije nego što je genetski modificirani organizam (dalje u tekstu GMO) stavljen na tržište kao proizvod ili sastojak nekog proizvoda, nadležnim tijelima države članice u kojoj će takav GMO biti prvi put stavljen na tržište mora dostaviti prijavu.

(2)

Prema Direktivi 2001/18/EZ, podnositelj prijave mora osigurati da se praćenje i podnošenje izvješća o namjernom uvođenju GMO-a provodi u skladu s uvjetima navedenim u odobrenju za stavljanje GMO-a na tržište na temelju članka 13. stavka 2., članka 19. stavka 3. i članka 20. te Direktive. Takva prijava, dakle, mora sadržavati plan praćenja, uključujući i prijedlog za trajanje plana praćenja, u skladu s Prilogom VII. Direktivi 2001/18/EZ.

(3)

Prilog VII. Direktivi 2001/18/EZ treba dopuniti bilješkama s iscrpnim pomoćnim smjernicama u vezi s ciljevima, općim načelima i nacrtu plana praćenja iz dotičnog priloga.

(4)

Mišljenje Odbora osnovanog na temelju članka 30. stavka 2. Direktive 2001/18/EZ zatraženo je 12. lipnja 2002., ali se on nije izjasnio o prijedlogu odluke koji je dala Komisija,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Smjernice utvrđene Prilogom ovoj Odluci koriste se kao dopuna Prilogu VII. Direktivi 2001/18/EZ.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 3. listopada 2002.

Za Vijeće

Predsjednik

F. HANSEN


(1)  SL L 106, 17.4.2001., str. 1.


PRILOG

UVOD

Direktiva 2001/18/EZ uvodi obvezu podnositelja prijave da primjenjuju planove praćenja kako bi pronašli i uočili bilo kakve izravne ili neizravne, trenutačne, odgođene ili nepredviđene učinke GMO-a, kao proizvoda ili sastojka proizvoda, na zdravlje ljudi ili na okoliš nakon stavljanja na tržište.

Prema članku 13. stavku 2. točki (e) te Direktive, podnositelji prijave moraju, u okviru prijave o stavljanju GMO-a na tržište, predati plan za praćenje u skladu s Prilogom VII. istoj Direktivi. Plan treba sadržavati prijedlog za trajanje plana praćenja, budući da se to razdoblje može razlikovati od onog predloženog za suglasnost. Prilog VII. u općim crtama opisuje cilj kojemu se teži te opća načela koja treba poštovati pri izradi plana praćenja iz članka 13. stavka 2., članka 19. stavka 3. i članka 20.

Ove smjernice dopunjuju podatke iz Priloga VII. te, u kontekstu Direktive:

proširuju ciljeve praćenja,

proširuju opća načela praćenja,

nude osnovu za opći okvir za izradu prikladnih planova praćenja nakon stavljanja na tržište.

Prema članku 20. stavku 1. Direktive, nakon stavljanja GMO-a na tržište podnositelj prijave ima pravnu obvezu osigurati da se praćenje i izvješćivanje provode u skladu s uvjetima određenim u odobrenju. Članak 19. stavak 3. točka (f) detaljnije objašnjava kako u pisanom odobrenju u svim slučajevima trebaju izravno biti navedeni uvjeti za praćenje u skladu s Prilogom VII., uključujući obaveze podnošenja izvješća Komisiji i nadležnim tijelima. Osim toga, da bi se osigurala transparentnost u skladu s člankom 20. stavkom 4., i rezultati praćenja trebaju biti dostupni javnosti.

Planove praćenja za GMO-e koje treba staviti na tržište očito će trebati izraditi za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir procjenu rizika za okoliš, modificirane karakteristike specifične za dotični GMO, njihovu namijenjenu uporabu te primateljski okoliš. Ove se smjernice pozivaju na opći okvir, ali nemaju namjeru osigurati eksplicitne detalje za izradu planova praćenja kojima bi se obuhvatili svi GMO-i.

Može biti potrebno ovaj okvir nadopuniti specifičnijim dodatnim smjernicama o planovima praćenja ili popisima s obzirom na određene karakteristike GMO-a, GM usjeve ili skupine GMO-a.

Praćenje se općenito može definirati kao sustavno mjerenje varijabli i procesâ u vremenu, a pretpostavlja specifične razloge za prikupljanje takve vrste podataka, primjerice, radi osiguravanja ispunjenja određenih standarda ili uvjeta kako bi se ispitale potencijalne promjene s obzirom na određeno početno stanje. To je podloga na kojoj treba odrediti vrste učinaka ili varijabli koje treba pratiti te, još važnije, sredstva i načine mjerenja kao i odgovarajuće razdoblje mjerenja. Rezultati praćenja mogu, međutim, biti važni u razvoju daljnjeg istraživanja.

Učinkovito praćenje i opći nadzor zahtijeva razvijenu odgovarajuću metodologiju koja je dostupna prije početka programâ praćenja. Praćenje samo po sebi ne bi trebalo smatrati istraživanjem, već sredstvom procjenjivanja ili provjere rezultatâ i pretpostavki koje proizlaze iz prethodnog istraživanja i procjene potencijalnog rizika i istraživanja.

A.   CILJEVI

Prije nego što se GMO ili kombinacija GMO-a kao proizvoda ili kao sastojaka proizvoda stavi na tržište, nadležnom tijelu države članice u kojoj GMO prvi put treba staviti na tržište treba dostaviti prijavu. Ta prijava, u skladu s člankom 13. stavkom 2., treba sadržavati tehnički dosje informacija, uključujući potpunu procjenu rizika za okoliš.

Cilj procjene rizika za okoliš je da se za svaki pojedinačni slučaj odrede i procijene mogući štetni učinci GMO-a, izravni ili neizravni, trenutačni ili odgođeni, na zdravlje ljudi i na okoliš koji proizlaze iz stavljanja GMO-a na tržište. U procjeni će se možda morati uzeti u obzir potencijalni dugoročni učinci u vezi s interakcijom s drugim organizmima i okolišem. Procjena takvih mogućih štetnih učinaka treba se zasnivati na zajedničkoj metodologiji, utemeljenoj na neovisno provjerivim znanstvenim dokazima.

Pojedini GMO-i vjerojatno će se znatno razlikovati u pogledu inherentnih karakteristika modificiranih vrsta kao i specifičnih modifikacija i karakteristika koje su rezultat toga. Te će karakteristike uvelike odrediti prirodu svakog mogućeg učinka uzrokovanog stavljanjem GMO-a na tržište.

Također je, nakon što je GMO stavljen na tržište, nužno potvrditi točnost procjene rizika prije stavljanja GMO-a na tržište. Nadalje, nemoguće je zanemariti mogućnost pojave potencijalnih štetnih učinaka koji u procjeni nisu predviđeni. U tu je svrhu predviđeno praćenje nakon stavljanja na tržište, kako je propisano člankom 20. Direktive.

To je podloga na kojoj se predviđa da ciljevi praćenja nakon stavljanja na tržište, detaljnije navedeni u Prilogu VII., trebaju:

potvrditi točnost svih pretpostavki navedenih u procjeni rizika za okoliš u pogledu pojave i djelovanja mogućih štetnih učinaka GMO-a ili njegovog korištenja, i

identificirati pojavu štetnih učinaka GMO-a ili njegovoga korištenja na zdravlje ljudi ili na okoliš, koji nisu predviđeni u procjeni rizika za okoliš.

B.   OPĆA NAČELA

Praćenje kako je opisano u člancima 13., 19. i 20. Direktive 2001/18/EZ, a u kontekstu ovih smjernica, odnosi se na praćenje nakon stavljanja na tržište, koje se provodi nakon izdavanja odobrenja za stavljanje GMO-a na tržište.

U članku 13. stavku 2. točki (e) Direktive propisuje se da podnositelji prijave moraju, kao dio svojih prijava, predati plan praćenja u skladu s Prilogom VII.

U tom odobrenju treba, prema članku 19. stavku 3. točki (f), točno navesti razdoblje plana praćenja i, ako je potrebno, sve obaveze osoba koje prodaju dotični proizvod ili korisnika proizvoda, inter alia, u slučajevima kultivacije, u vezi s razinom podataka koja se smatra prikladnom za dotičnu lokaciju.

Na temelju izvješća koje su podnijeli podnositelji prijava, u skladu s odobrenjem i okvirom za dotični plan praćenja, nadležno tijelo koje prima izvornu prijavu treba Komisiju i nadležna tijela obavijestiti o rezultatima, a nakon prvog razdoblja praćenja može, kako je opisano u članku 20. stavku 1., prema potrebi i u suradnji s ostalim državama članicama, prilagoditi plan praćenja.

Planiranje je od najveće važnosti za sve vrste praćenja, a pri izradi planova praćenja treba uzeti u obzir i praćenje specifično za svaki pojedinačni slučaj i opće praćenje. Osim toga, praćenje mogućih kumulativnih štetnih učinaka trebalo bi smatrati obaveznim dijelom plana praćenja.

Ako je uključeno u plan praćenja, u praćenjima specifičnim za svaki pojedinačni slučaj, trebalo bi se usredotočiti na moguće učinke koji nastaju zbog stavljanja GMO-a na tržište, a koji su naglašeni kao rezultat zaključaka i pretpostavki procjene rizika za okoliš. Međutim, dok je na temelju procjene rizika i dostupnih znanstvenih podataka moguće predvidjeti pojavu određenih učinaka, znatno je teže planirati moguće učinke ili varijable koje je nemoguće naslutiti ili predvidjeti. Međutim, prikladnim planiranjem planova nadzora i praćenja moguće je poboljšati šanse za rano uočavanje takvih učinaka. U nacrt plana praćenja trebalo bi, dakle, unijeti opći nadzor za nepredviđene ili neočekivane štetne učinke.

U tom kontekstu treba uzeti u obzir financijsku isplativost praćenja specifičnog za svaki pojedinačni slučaj i općeg nadzora. Nadalje, plan praćenja treba biti u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama i praksom.

Države članice mogu i same sudjelovati u praćenju putem opće dužnosti propisane člankom 4. stavkom 5., koji propisuje da nadležno tijelo prema potrebi treba organizirati inspekcije i druge oblike kontrole kako bi osiguralo poštovanje Direktive. Štoviše, u skladu s Ugovorom, države članice imaju pravo, primjerice putem nacionalnih tijela, poduzeti daljnje mjere za praćenje i inspekciju GMO-a kao proizvoda ili kao sastojka proizvoda stavljenih na tržište. Međutim, treba potvrditi da takvo djelovanje nije zamjena za plan praćenja za koji su odgovorni podnositelji prijava (iako ono, uz suglasnost svih strana, može biti dijelom plana).

Pri tumačenju podataka prikupljenih praćenjem u obzir treba uzeti postojeće uvjete i aktivnosti u okolišu, kako bi se odredilo odgovarajuće početno stanje. U tom kontekstu slično mogu pomoći opći nadzor i programi praćenja u okolišu. Pri promatranju neočekivanih promjena u okolišu možda će biti potrebno razmotriti daljnju procjenu rizika da bi se ustanovilo jesu li promjene nastale kao posljedica stavljanja GMO-a na tržište ili kao rezultat drugih čimbenika. To je podloga na temelju koje može biti potrebno razmotriti i mjere nužne za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša.

C.   NACRT PLANA PRAĆENJA

Nacrti planova praćenja trebaju biti utemeljeni na okviru koji se sastoji od tri ključna dijela, a to su:

1.

Strategija praćenja;

2.

Metodologija praćenja;

3.

Analiza, izvješćivanje, preispitivanje.

1.   Strategija praćenja

Za strategiju praćenja važno je uočavanje mogućih učinaka koji mogu nastati stavljanjem GMO-a na tržište, stupnja do kojeg ih je potrebno pratiti te odgovarajućeg pristupa (ili više njih) i razdoblje(-a) u kojem(-ima) će se praćenje(-a) provoditi.

Kao prvo, vjerojatnost mogućih izravnih, neizravnih, trenutačnih ili odgođenih štetnih učinaka GMO-a treba razmotriti u skladu s namijenjenom uporabom i primateljskim okolišem.

Izravni učinci odnose se na primarne učinke na zdravlje ljudi ili na okoliš koji su rezultat samoga GMO-a, a koji se ne javljaju kauzalnim slijedom događaja. Na primjer, u slučaju usjeva modificiranih radi stvaranja otpornosti na određenu vrstu kukca, izravni učinci mogu uključivati smrt i promjene u populaciji i ciljanim i neciljanim vrstama kukaca kao rezultat toksina nastalog od GMO-a.

Neizravni učinci odnose se na učinke na zdravlje ljudi i na okoliš koji nastaju kauzalnim slijedom događaja. Na primjer, u gore navedenom slučaju neizravni učinci mogu se pojaviti ako smanjenje populacije ciljane vrste kukaca utječe na populacije drugih organizama koji se obično hrane tim kukcima.

Neizravni učinci mogu uključivati interakciju između određenog broja organizama i okoliša, čime je teže predvidjeti bilo kakav mogući učinak. Vjerojatno će i opažanje neizravnih učinaka biti s vremenskim odmakom. Ti se čimbenici, međutim, moraju uzeti u obzir kao dio strategije.

Trenutačni učinci odnose se na učinke na zdravlje ljudi i na okoliš uočene u razdoblju uvođenja GMO-a. Trenutačni učinci mogu biti izravni i neizravni.

Zakašnjeli učinci odnose se na učinke na zdravlje ljudi i na okoliš koje nije moguće opaziti u razdoblju uvođenja GMO-a, već oni postaju vidljivi kao izravni ili neizravni učinak ili na kasnijem stupnju ili nakon završetka uvođenja. Primjer odgođenog učinka je izgradnja otpornosti kukaca na Bt-toksin zbog stalne izloženosti.

Trenutačni i odgođeni učinci mogu i sami biti izravni ili neizravni, no uključuju određeno razdoblje unutar kojeg se promjena događa. Vjerojatnije je da će se izravni učinci u uočljivim stupnjevima javiti odmah ili u kratkom vremenskom roku. Neizravni učinci se mogu manifestirati nakon dužeg razdoblja, ali ih svejedno može biti potrebno uzeti u obzir.

Vrlo je teško, ako ne i nemoguće, predvidjeti pojavu mogućih nepredviđenih ili neočekivanih učinaka koji nisu naglašeni u procjeni rizika. Opći nadzor mogućih nepredviđenih ili neočekivanih učinaka trebalo bi stoga razmotriti kao dio strategije praćenja.

1.1.   Procjena rizika

Strategijom praćenja trebalo bi odrediti kako treba potvrditi da ocjene dobivene procjenom rizika proizlaze iz uporabe GMO-a i primateljskog okoliša. Pri tome treba uzeti u obzir zaključke i pretpostavke iz procjene rizika, utemeljene na znanstvenoj procjeni i preporukama stručnih odbora. Osim toga, pitanja iz procjene rizika koja su podložna određenom stupnju nesigurnosti, na primjer mogući učinci koji se mogu pojaviti samo kod uvođenja širokog opsega, mogu također biti potrebni kao dio strategije praćenja. Pozivanje na smjernice kao dopunu Priloga II. o načelima za procjenu rizika za okoliš Direktive 2001/18/EZ trebalo bi u tom pogledu biti korisno.

1.2.   Podloge

Podloge o dotičnom GMO-u, uključujući podatke i informacije dobivene iz pokusnih uvođenja, znanstvenih publikacija i relevantnih usporedivih dokaza iz drugih uvođenja, mogu se koristiti u planiranju i osmišljavanju plana praćenja. U tom kontekstu važna pomoć bit će posebno podaci dobiveni dostupnim studijama istraživanja rizika i praćenjem pokusnih uvođenja.

1.3.   Pristup

Pristup strategije praćenja treba opisati. Pažnja će u mnogim slučajevima vjerojatno biti usmjerena prema osnovnoj zabrinutosti (što je potrebno znati) i uspostavi cikličnog procesa praćenja kako bi se omogućilo trajno poboljšavanje kvalitete programa.

Pristup treba osigurati sredstva uočavanja mogućih štetnih učinaka u ranoj fazi manifestacije. Rano uočavanje bilo kakvih štetnih učinaka koji se mogu pripisati GMO-u omogućit će bržu ponovnu procjenu te primjenu mjera za smanjivanje bilo kakvih posljedica za okoliš.

U izradi planova praćenja za GMO-e treba koristiti pristup „korak po korak”, uzimajući u obzir postojeće podatke i metodologiju praćenja. Kod pristupa „korak po korak” u mnogim će se slučajevima morati uzeti u obzir i opseg uvođenja. Prvi korak može biti utemeljen na dokazima iz pokusnih polja dok se sljedeći koraci temelje na pokusnim poljima širokog opsega i, konačno, na istraživanjima na komercijalnim površinama. Vjerojatno je, dakle, da će iskustvo i podaci prikupljeni praćenjem uvođenja GMO-a u eksperimentalne svrhe biti korisni u osmišljavanju režima praćenja nakon stavljanja na tržište koji je propisan za stavljanje GMO-a na tržište.

Postojeći programi praćenja mogu se prilagoditi potrebama praćenja GMO-a i kao sredstvo za osiguravanje kompatibilnosti te za ograničavanje trošenja sredstava pri izradi pristupa. To bi uključivalo postojeće programe promatranja okoliša u području poljoprivrede, istraživanja o hrani, očuvanja prirode, programa ekološkog dugoročnog praćenja, promatranja tla i veterinarskih istraživanja. Uključivanje takvih programa u plan praćenja prije svega bi zahtijevalo od podnositelja prijave da zaključe odgovarajući sporazum s osobama ili organizacijama, uključujući državna tijela, koje obavljaju takve poslove.

Ovaj se odjeljak usredotočuje na praćenje specifično za svaki pojedinačni slučaj i opći nadzor u skladu s dva glavna cilja prema Prilogu VII., iako nije isključena mogućnost razmatranja drugih vrsta sustava praćenja.

1.3.1.   Praćenje specifično za svaki pojedinačni slučaj

Praćenje specifično za svaki pojedinačni slučaj služi za potvrđivanje točnosti znanstveno utemeljenih pretpostavki o mogućim štetnim učincima uzrokovanim GMO-om i njegovom uporabom, iznesenih u procjeni rizika za okoliš.

Taj bi pristup trebao:

usredotočiti se na sve moguće učinke na zdravlje ljudi i na okoliš utvrđene procjenom rizika, uzimajući u obzir npr. različite lokacije, vrste tla, klimatske uvjete, i

definirati određeno razdoblje u kojemu se moraju postići rezultati.

Prvi korak u izradi plana praćenja specifičnog za svaki pojedinačni slučaj je utvrđivanje ciljeva specifičnih za svaki pojedinačni slučaj u svrhu strategije praćenja. To uključuje određivanje koje su pretpostavke u vezi s pojavom i posljedicama mogućih štetnih učinaka GMO-a ili njegove uporabe uzete u obzir u procjeni rizika na okoliš i treba ih potvrditi praćenjem specifičnim za svaki pojedinačni slučaj. Međutim, ako zaključci procjene rizika utvrde nepostojanje rizika ili zanemariv rizik, tada se nužno ne treba tražiti takva vrsta praćenja.

Mogući štetni učinci utvrđeni u procjeni rizika za okoliš trebaju biti uključeni u plan praćenja samo na temelju činjenice da bi praćenje moglo doprinijeti potvrdi ili odbacivanju pretpostavki vezanih uz te učinke.

Ako namijenjena uporaba GMO-a uključuje kultivaciju, tada se može razmotriti praćenje mogućih rizika koji proizlaze iz prijenosa peludi, širenja i postojanosti dotičnih GMO-a. Stupanj u kojem će se ti fenomeni vjerojatno pojavljivati ovisit će i o opsegu i uporabi te o primateljskom okolišu, uključujući blizinu i opseg proizvodnje spolno kompatibilnih vrsta običnih kultiviranih biljaka te njihovih divljih srodnika.

I obratno, mogući rizici za okoliš uzrokovani GMO-ima odobrenim samo za uvoz i obradu vjerojatno će često biti procijenjeni kao iznimno ograničeni, s obzirom da neće biti namjerno uvođeni u okoliš te da je malo vjerojatno da će se širiti.

Mogući učinci na zdravlje ljudi ili na okoliš uzrokovani uvođenjem u okoliš ili stavljanjem GMO-a na tržište prije svega će ovisiti o urođenoj prirodi GMO-a i njegovoj specifičnoj genetskoj modifikaciji. Primjerice, mogući učinci prijenosa peludi s genetski modificiranih usjeva na nemodificirane usjeve ili na srodne divlje vrste biljaka na prvom će mjestu uvelike ovisiti o tome je li se genetski modificirani usjev križao izvan svoje vrste ili se samooprašivao. U tom kontekstu može biti potrebno razmotriti i prisutnost divljih srodnika.

Međutim, bilo kakvi naknadni učinci, primjerice, mogući razvoj otpornosti kukaca na Bt-toksin, bit će povezani samo s GMO-ima modificiranima tako da iskazuju taj toksin. To ne bi bio slučaj s GMO-ima modificiranima samo za toleranciju na herbicide budući da ti GMO-i ne sadrže gen Bt-toksina.

Slično tome, bilo bi relevantno pratiti samo mogući prijenos gena za otpornost na antibiotike te moguće posljedice s obzirom na GMO-e koji kao dio modifikacije uključuju marker gene za antibiotike.

Nakon utvrđivanja ciljeva na temelju mogućih štetnih učinaka, sljedeći bi korak trebao biti utvrđivanje parametara koje treba izmjeriti kako bi se ti ciljevi postigli. Parametri, kao i metode korištene za mjerenje i procjenu, moraju biti valjani i prikladni svrsi.

1.3.2.   Opći nadzor

Opći nadzor uvelike se temelji na rutinskom promatranju (pristup „gledaj-vidi”) te se treba koristiti za određivanje pojave nepredviđenih štetnih učinaka GMO-a ili njegove uporabe na zdravlje ljudi ili na okoliš, a koji nisu bili predviđeni u procjeni rizika. To će vjerojatno uključivati promatranje fenotipskih karakteristika, ali nisu isključene ni detaljnije analize.

Za razliku od praćenja specifičnog za svaki pojedinačni slučaj, opći nadzor bi trebao:

nastojati utvrditi i zabilježiti sve neizravne, odgođene i/ili kumulativne štetne učinke koji nisu predviđeni u procjeni rizika,

biti provođen kroz duže razdoblje te po mogućnosti na širem području.

Vrsta općeg nadzora, uključujući lokacije, područja te bilo kakve parametre koje treba mjeriti, uvelike će ovisiti o vrsti nepredviđenog štetnog učinka koji se nadzire. Na primjer, svaki nepredviđeni štetni učinak na sustav usjeva poput promjena u bioraznolikosti, kumulativnih utjecaja na okoliš uzrokovanih višestrukim uvođenjima i interakcijama može zahtijevati drukčiji pristup općem nadzoru drugih učinaka uzrokovanih prijenosom gena.

Za opći nadzor može se, u slučaju kompatibilnosti, iskoristiti postojeća praksa rutinskog nadzora poput praćenja poljoprivrednih usjeva, zaštite biljaka, veterinarskih i medicinskih proizvoda, kao i ekološko praćenje, motrenje okoliša te program za očuvanje prirode. Plan praćenja može ponuditi i detalje o tome kako dobiti ili vlasniku odobrenja učiniti dostupnim relevantne informacije prikupljene postojećom praksom rutinskog nadzora koju obavljaju treće strane.

Ako se postojeća praksa rutinskog nadzora koristi u općem nadzoru, ona bi morala biti opisana jednako kao i promjene u praksi potrebne radi obavljanja relevantnog općeg nadzora.

1.4.   Početno stanje

Određivanje početnog stanja primateljskog okoliša preduvjet je za uočavanje i procjenu promjena koje se praćenjem promatraju. Ukratko, početno stanje služi kao točka za usporedbu s kojom se mogu usporediti svi učinci stavljanja GMO-a na tržište. To početno stanje treba stoga odrediti prije pokušaja uočavanja i praćenja bilo kakvih sličnih učinaka. Usporedno praćenje „GMO područja” i usporedivih „ne-GMO referentnih područja” može ponuditi alternativu i može biti važno u slučaju visoko dinamične okoline.

Pouzdani podaci o stanju primateljskog okoliša na temelju odgovarajućih sustava promatranja okoliša mogu, dakle, biti potrebni prije primjene programa praćenja i aktivnosti politike o okolišu. Programi promatranja okoliša osmišljeni su tako da uzimaju u obzir dokazane ili pretpostavljane i vjerojatne odnose u ekosustavima te mogu biti od pomoći pri određivanju:

statusa okoliša i promjena u njemu,

uzroka takvih promjena, i

očekivanog razvoja okoliša.

Primjeri pokazatelja stanja primateljskog okoliša mogu uključivati životinje, biljke i mikroorganizme iz različitih skupina organizama i ekosustava. Relevantni pokazatelji mogu se razmatrati na temelju karakteristika dotičnoga GMO-a i parametara koji će se promatrati. U tom kontekstu može biti relevantna i spolna kompatibilnost drugih organizama s GMO-om. Za određenu vrstu pokazatelja postojat će nekoliko mogućih parametara ili varijabli sposobnosti za mjerenje uključujući brojeve, stopu rasta, bio masu, reproduktivnu snagu, stopu porasta/pada populacije te genetsku raznolikost.

Može biti primjereno početno stanje razmotriti i u vezi s promjenama u praksi upravljanja koje nastaju zbog uporabe GMO-a. To može uključivati promjene u uporabi pesticida u odnosu na vrstu usjeva modificiranog za otpornost na herbicide i otpornost na kukce. Pri razmatranju plana praćenja za genetski modificirane usjeve otporne na herbicide, kao dio prikladnog početnog stanja može biti primjereno uzeti u obzir i uporabu herbicida za konvencionalne usjeve.

1.5.   Vremensko razdoblje

Promatranje treba provoditi vremenski dovoljno dugo kako bi se otkrili ne samo neposredni mogući učinci, tamo gdje je to prikladno, već i odgođeni učinci utvrđeni procjenom rizika za okoliš. Treba uzeti u obzir i međusobni utjecaj procijenjene razine rizika i trajanja uvođenja. Produženo razdoblje uvođenja može povećati rizik od kumulativnih učinaka. S druge strane, nepojavljivanje trenutačnih učinaka u produženom razdoblju može omogućiti praćenje i fokusiranje na odgođene i neizravne učinke. Treba razmotriti i potrebu za produživanje plana praćenja preko prethodno utvrđenog razdoblja. To se može dogoditi, primjerice, kada postoji mogućnost da će postojanost GMO-a u okolišu biti znatna.

Predloženo vremensko razdoblje za plan praćenja treba biti navedeno, uključujući okvir vjerojatne učestalosti obilazaka/inspekcija te eventualnih intervala za preispitivanje plana praćenja. Pritom treba uzeti u obzir moguću pojavu eventualnih mogućih učinaka, kako su naglašeni u procjeni rizika. Na primjer, potrebno je uzeti u obzir eventualne štetne učinke koji su rezultat širenja sjemenja, razmnožavanja i upornosti/preživljavanja GMO-a u okolišu nakon stavljanja na tržište. To može trajati nekoliko dana ili mjeseci kod genetski modificiranih mikroba uvedenih u programima biološkog oporavka, ali se može protegnuti i na nekoliko godina u slučaju određenih vrsta usjeva. Vjerojatnost širenja i postojanost samih modificiranih sekvenci također treba uzeti u obzir u smislu križanja spolno kompatibilnih vrsta.

Planiranje inspekcija uvelike će ovisiti o vrsti učinka koji će se pratiti. Na primjer, učinci uzrokovani prijenosom peludi bit će vidljivi samo za vrijeme cvatnje, iako bi bilo primjereno lokaciju obići prije cvatnje kako bi se ustanovio stupanj prisutnosti spolno kompatibilnih vrsta u blizini. Slično tome, praćenje pojave biljaka samoniklih iz istog sjemenja u sljedećoj sezoni bit će povezano s vremenom odbacivanja sjemenja te s postojanošću i klijanjem sljedećeg naraštaja sjemenja.

Prema potrebi, kako bi se utvrdilo relevantno početno stanje, može biti potreban i obilazak prije početka praćenja.

Planove praćenja i njihova razdoblja ne treba konačno utvrditi, već preispitivati i dopunjavati s obzirom na rezultate dobivene za vrijeme trajanja programa praćenja.

1.6.   Raspodjela odgovornosti

Konačno, podnositelj prijave/vlasnik odobrenja je taj koji je, prema Direktivi, odgovoran za to da plan praćenja bude uključen u prijavu, primijenjen i proveden na odgovarajući način.

Prema članku 13. stavku 12. točki (e) Direktive, u prvom stupnju podnositelji prijava odgovorni su za dostavu plana praćenja u skladu s Prilogom VII. Prikladnost predloženog plana praćenja jedan je od kriterija prema kojima treba ocjenjivati svaki zahtjev za stavljanje GMO-a na tržište. Plan treba ocjenjivati isključivo na temelju toga je li prikladan ili nije, što zahtijeva ispunjavanje uvjeta utvrđenih u samoj Direktivi, za razliku od stroge usklađenosti s ovim smjernicama.

Članak 20. stavak 1. slijedom toga propisuje da, nakon stavljanja GMO-a na tržište u obliku proizvoda ili sastojka proizvoda, podnositelj prijave treba osigurati da se praćenje i izvješćivanje provodi prema uvjetima određenim u odobrenju. To treba postići odgovarajućom provedbom plana praćenja.

Odgovornosti za svaki korak plana praćenja trebaju stoga biti jasno dodijeljene u prijavi. Ovo se odnosi i na praćenje specifično za svaki pojedinačni slučaj i na opći nadzor kao dio plana praćenja. Dok je odgovornost osiguranog izvođenja praćenja još uvijek na podnositelju prijave, to ne sprečava da treće strane, npr. savjetnici i korisnici, budu uključene u praćenje kroz obavljanje različitih zadataka koje zahtijeva plan praćenja. U slučaju općeg praćenja to može uključivati Komisiju, države članice i/ili nadležna tijela. Ako su treće strane zaposlene ili unajmljene za vođenje studija praćenja, struktura njihovog posla treba biti detaljno opisana. Podnositelj prijave/vlasnik odobrenja odgovoran je za prikupljanje podataka praćenja i rezultate pa mora osigurati prijenos tih podataka Komisiji i nadležnim tijelima, prema planu praćenja, posebno u vezi s utvrđivanjem eventualnih štetnih učinaka.

Također treba istaknuti da nije isključeno da države članice provode dodatno praćenje u obliku praćenja specifičnog za svaki pojedinačni slučaj ili općeg nadzora. Cilj je takvog nadzora omogućiti upravitelju rizikom da bez odlaganja poduzme prikladne mjere ako se u okviru prethodne procjene rizika pojave eventualni neželjeni i neidentificirani učinci. To ipak bi trebalo smatrati zamjenom za plan praćenja, za čiju je provedbu i dalje odgovoran podnositelj prijave (iako, uz suglasnost svih strana, može biti dijelom plana praćenja).

1.7.   Postojeći sustavi

Moguće je proširiti postojeće sustave praćenja ili općeg nadzora kako bi se obuhvatili mogući štetni učinci stavljanja GMO-a na tržište. Ti sustavi mogu uključivati programe promatranja u području poljoprivrede, istraživanja o hrani, očuvanja prirode, sustava dugoročnog ekološkog promatranja, programa promatranja okoliša te veterinarska istraživanja.

Na primjer, sustavi proizvodnje sjemenja u kojima se poštuju pravila OECD-a te koji stoga uključuju rutinske inspekcije polja i okolnog područja mogu se prilagoditi praćenju na terenu za posebne parametre.

Praćenje i nadzor konvencionalnih komercijalnih usjeva već se provode, što se podrazumijeva u državama članicama, s obzirom na izračune o uporabi gnojiva kao i kontrolu nametnika, bolesti i korova. Ovu vrstu praćenja i nadzora kroz cijelo doba rasta redovito provode savjetnici koji prodaju dotične agronomske proizvode, kao i sami uzgajivači.

Stoga može biti moguće sličnu uslugu povezati uz prodaju genetski modificiranog sjemenja gdje bi predstavnici tvrtke, ili unajmljeni savjetnici, obavljali barem nekakav oblik općeg nadzora. Upute u vezi s nadzorom, praćenjem i izvješćivanjem mogu se podijeliti uzgajivačima koji kupuju zalihe genetski modificiranog sjemenja, a ugovorni sporazumi mogu biti sročeni kao uvjet za prodaju i uporabu.

Svakako je izvedivo da uzgajivači ili agronomi savjetnici, ako im se daju jasne upute, provode istraživanja većih nepredviđenih promjena ili učinaka kao što su širenje sjemenja ili udomaćivanje samoniklih biljaka u okolnim područjima. U tim okolnostima može se predvidjeti da bi se praćenje i nadzor štetnih učinaka mogli ugraditi u svakodnevne aktivnosti radi utvrđivanja agronomskih podataka o nametnicima i kontroli korova.

2.   Metodologija praćenja

Ovaj odjeljak sadrži smjernice o vrsti parametara i elemenata koje će možda trebati identificirati i pratiti kao dio programa praćenja, kao i o sredstvima za provođenje takvog praćenja, uključujući područja koja se prate i učestalost praćenja.

2.1.   Parametri/elementi praćenja

Prvo će trebati odrediti relevantne parametre/elemente koji će se pratiti, uz prikladno obrazloženje za takav odabir. To će uvelike ovisiti o zaključcima procjene rizika za okoliš. Odluke u vezi s parametrima/elementima koji će se pratiti moraju se donositi za svaki pojedinačni slučaj u skladu s modificiranim karakteristikama dotičnoga GMO-a. To bi uključilo praćenje željenih učinaka na ciljanim organizmima nastalim modifikacijom, primjer čega bi bio praćenje populacija kukuruznog moljca s obzirom na kultivaciju različitih sorti Bt-kukuruza.

Međutim, i nespecifične elemente može biti potrebno razmotriti kao dio plana praćenja, a primjeri takvih elemenata su sljedeći, iako ni drugi nisu isključeni:

učinci na neciljane organizme uzrokovani modifikacijom, uključujući razvoj otpornosti kod divljih srodnika ili organizama nametnika, promjena u ukupnom dometu ili proširenosti organizama nametnika i virusa, razvoj novih virusa,

proširenost, udomaćenost i postojanost u neciljanom okolišu ili ekosustavima,

oplođivanje/križanje izvan vlastite vrste (npr. pojava, sredstva i učestalost oplođivanja/križanja izvan vlastite vrste), sa spolno kompatibilnim divljim srodnicima u prirodnim populacijama,

neželjene promjene u osnovnom ponašanju organizma, na primjer promjene pri razmnožavanju, broju potomaka, ponašanju kod rasta te sposobnosti preživljavanja sjemenja,

promjene u bioraznolikosti (npr. u broju ili sastavu vrsta).

2.2.   Područja/uzorci

Plan praćenja može uključivati detalje o tome gdje će se i na kojem području praćenje izvoditi. To može biti na razini pojedinačnih država članica, zemljopisnih regija, pojedinačnih lokacija, parcela ili bilo kojeg drugog područja koje se smatra pogodnim.

Treba identificirati područja i/ili uzorke koji će se pratiti s obzirom na moguće učinke koji nastaju stavljanjem GMO-a na tržište, uključujući one koji će poslužiti za usporedbu ili kontrolu. Sva područja i/ili uzorci za usporedbu ili kontrolu moraju biti dovoljno reprezentativni u smislu okoliša i uvjeta uporabe, kako bi se mogli izvući smisleni zaključci. Nadalje, sva metodologija uzorkovanja treba biti znanstveno i statistički utemeljena. Na temelju toga takvi podaci mogu pružiti važne informacije o varijacijama pokazatelja, što će povećati sposobnost otkrivanja učinaka.

Pri razmatranju područja koja će se pratiti s obzirom na, primjerice, genetski modificirane vrste usjeva, karakteristike (urođene i modificirane), kao i njihovo razmnožavanje i širenje te vrste ekosustava koji se mogu naći na udaru, mogu se uzeti u obzir pri određivanju staništa odabranih za praćenje. Relevantna područja koja će se pratiti uključivala bi odabrane obrađene površine na kojima se usjevi uzgajaju u komercijalne svrhe, kao i okolna staništa.

Može biti potrebno praćenje/nadzor proširiti i na spojena ili susjedna obrađena ili neobrađena područja, područja nadzora nakon žetve za samonikle biljke te zaštićena područja. Određene vrste staništa poput pogođenih područja te biljne zajednice bogate različitim vrstama sklonije su invaziji od ostalih. Pogođena područja s niskim raslinjem i velikim bogatstvom različitih vrsta trava naročito su prikladna za potrebe praćenja. Prvo, široko su rasprostranjena i često ih se nalazi u blizini obrađenih poljoprivrednih područja. Drugo, ta su područja često tipična za rubove cesta, jarke i rubove polja na kojima će najvjerojatnije doći do slučajnih gubitaka i širenja sjemenja u prvoj fazi.

Praćenje radi mogućnosti prijenosa genetskog materijala na spolno kompatibilne organske i konvencionalne usjeve također se može razmotriti. To će zahtijevati procjenu opsega uzgoja takvih usjeva u spojenim ili susjednim područjima.

2.3.   Inspekcije

U planu praćenja treba navesti vjerojatnu učestalost inspekcija. To može uključivati raspored koji bi odredio vrijeme i broj planiranih obilazaka lokacije. U tom smislu, kako je već detaljnije navedeno u odjeljcima 1.5. i 2.2., bitno je uzeti u obzir vrijeme kada će se mogući štetni učinci najvjerojatnije pojaviti, kao i područje(-a) koja će se pratiti.

2.4.   Uzorkovanje i analiza

Metodologija kojom će se potom pratiti ti parametri/elementi također bi trebala biti jasno utvrđena i navedena, uključujući i tehnike za uzorkovanje i analizu. Tamo gdje je to prikladno treba poštovati standardnu metodologiju koju propisuju pravilnici, poput europskih normi CEN i metoda OECD-a za praćenje organizama u prirodi, a potrebno je priložiti i uputu na izvor metodologije. Metode koje se koriste za praćenje trebaju biti znanstveno utemeljene i valjane u eksperimentalnim uvjetima u kojima će se primjenjivati: stoga je potrebno razmotriti karakteristike metoda koje će se koristiti, npr. selektivnost, specifičnost, reproduktivnost, eventualna ograničenja, granice otkrivanja te raspoloživost prikladnih kontrola.

U planu praćenja treba navesti i kako se očekuje da se metodologija prema potrebi ažurira u skladu s odabranim pristupom/strategijom praćenja.

Pri izradi prikladne metodologije uzorkovanja i testiranja također se može koristiti statistička analiza, kako bi se odredile optimalne veličine uzoraka te najmanja razdoblja praćenja za potrebne statističke razine otkrivanja učinaka.

2.5.   Prikupljanje i uspoređivanje podataka

U planu praćenja, kod praćenja koja su specifična za svaki pojedinačni slučaj kao i kod općeg nadzora, treba odrediti kako će se podaci prikupljati i uspoređivati, tko će to činiti i kako često. To može biti od iznimne važnosti ako su za prikupljanje podataka uključene ili unajmljene treće strane. Podnositelj prijave će možda trebati priložiti standardne mehanizme, obrasce i protokole za prikupljanje i bilježenje podataka kao sredstvo kojim osigurava dosljednost. Na primjer, mogu se ponuditi standardizirani listovi za upisivanje podataka ili izravno unošenje bilježaka, ili bilježenje podataka u standardizirane „tablice” putem prijenosnih računala. Podnositelj prijave će također možda trebati detaljno objasniti kako će se podaci uspoređivati te, što je posebno važno, kako će se podaci uzimati od trećih strana, npr. savjetnika ili korisnika.

Također treba odrediti rokove i intervale za predavanje izvješća s detaljima o rezultatima praćenja.

3.   Analiza, izvješćivanje, preispitivanje

U planu praćenja treba navesti koliko se često podaci preispituju i razmatraju u općoj analizi.

3.1.   Procjena

Procjena podataka treba, prema potrebi, uključivati statističke analize s odgovarajućim vrijednostima standardnih pogrešaka kako bi se omogućilo donošenje odluka na zdravim temeljima. To obuhvaća odluke o tome jesu li procjene naglašene u procjeni rizika ispravne. U tom pogledu, točno početno stanje i/ili kontrole u vezi sa statusom primateljskog okoliša također su od iznimne važnosti za točne procjene. Primjena statističkih analiza također treba osigurati informacije o tome je li dotični tip metodologije, uključujući uzorkovanje i testiranje, prikladan.

Procjena rezultata praćenja i promatranja može otkriti treba li pratiti i druge parametre u programu. Može biti potrebno preispitati i odgovarajuće rezultate svih preliminarnih otkrića, posebno ako su mogući negativni učinci na osjetljiva staništa i skupine organizama.

Tumačenje podataka prikupljenih praćenjem možda će biti potrebno razmotriti s obzirom na druge postojeće uvjete i aktivnosti u okolišu. Kada se u okolišu promatraju promjene, može biti potrebna daljnja procjena da bi se ustanovilo jesu li promjene nastale kao posljedica GMO-a ili njegovog korištenja ili su one možda rezultat nekih drugih čimbenika u okolišu, uz stavljanje GMO-a na tržište. Može biti potrebno ponovo ocijeniti početno stanje koje je u tom pogledu uzeto za usporedbu.

Plan praćenja treba biti strukturiran tako da se rezultati praćenja dobiveni na temelju praćenja specifičnog za svaki pojedinačni slučaj i kod općeg nadzora, te dodatnih istraživanja, mogu jasno koristiti u odlučivanju pri obnovi odobrenja za proizvode.

3.2.   Izvješćivanje

Prema članku 20. stavku 1. Direktive, podnositelj prijave ima pravnu obvezu, nakon stavljanja GMO-a na tržište, osigurati da se praćenje i izvješćivanje provode u skladu s uvjetima navedenim u odobrenju. Izvješća o tom praćenju moraju se predati Komisiji i nadležnim tijelima država članica iako nije utvrđen nikakav vremenski okvir. Te informacije također trebaju biti dostupne javnosti u skladu sa zahtjevima iz članka 20. stavka 4. Direktive. Na osnovu svega toga, podnositelji prijava trebaju opisati uvjete izvješćivanja u planu praćenja.

Osim toga, plan praćenja treba sadržavati i uputu o načinu na koji će se relevantne informacije prikupljene bilo kojom prihvaćenom rutinskom metodom nadzora učiniti dostupnima vlasniku odobrenja i nadležnim tijelima.

Podnositelj prijave/vlasnik odobrenja treba osigurati transparentnost rezultata i mjera programa praćenja, a u planu praćenja treba utvrditi kako se o prikupljenim podacima izvješćuje/kako se objavljuju. To se, primjerice, može postići putem:

obrazaca s podacima za korisnike i ostale zainteresirane strane,

radionica za predstavljanje i razmjenu podataka sa zainteresiranim stranama,

internih dokumenata arhiviranih u tvrtki,

uvrštavanjem informacija na internetske stranice tvrtki,

objavljivanjem informacija u publikacijama iz područja trgovine i znanosti.

Odredbe članka 20. Direktive odnose se i na izvješćivanje. U skladu s člankom 20. stavkom 2., ako korisnici ili drugi izvori iznesu nove informacije o riziku, podnositelj prijave obvezan je odmah poduzeti potrebne mjere za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša te o tome obavijestiti nadležno tijelo.

Osim toga, podnositelj prijave je također obvezan revidirati informacije i uvjete iznesene u prijavi.

3.3.   Preispitivanje i prilagodba

Planove praćenja ne bi trebalo smatrati statičnima. Od najveće je važnosti da se plan praćenja i pripadajuća metodologija preispituju u odgovarajućim vremenskim razmacima te ažuriraju ili prilagođavaju prema potrebi.

Članak 20. stavak 1. Direktive dozvoljava nadležnom tijelu koje prima originalnu prijavu da na temelju izvješća podnositelja te u skladu s odobrenjem i okvirom za određeni plan praćenja prilagodi plan praćenja nakon prvog razdoblja praćenja. Međutim, provedba promijenjenog plana praćenja ostaje u odgovornosti podnositelja prijave.

Preispitivanjima treba ispitati uspješnost i učinkovitost mjerenja i prikupljanja podataka, uključujući uzorkovanje i analizu. Preispitivanjem također treba procijeniti učinkovitost mjera praćenja u vezi s procjenama i eventualnim pitanjima iz procjene rizika.

Na primjer, ako se u predvidive svrhe koriste specifični modeli, može se provesti validacija na temelju prikupljenih podataka i njihove procjene. Slično tomu, gdje je to moguće, potrebno je uzeti u obzir novi razvoj događaja i napredak u uzorkovanju i analitičkim tehnikama.

Nakon takvih preispitivanja mogu biti potrebne prilagodbe metoda, ciljeva praćenja i programa praćenja pa ih shodno tome treba prilagoditi ili nadograditi.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

56


32003D0033


L 011/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2002.


ODLUKA VIJEĆA

od 19. prosinca 2002.

o utvrđivanju kriterija i postupaka za prihvat otpada na odlagališta sukladno članku 16. i Prilogu II. Direktivi 1999/31/EZ

(2003/33/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (1), a posebno njezin članak 16. i Prilog II.,

budući da:

(1)

Komisija je na temelju članka 16. Direktive 1999/31/EZ dužna donijeti posebne kriterije i/ili metode ispitivanja i pripadajuće granične vrijednosti za svaku kategoriju odlagališta.

(2)

Potrebno je utvrditi postupak za utvrđivanje prikladnosti otpada za prihvat na odlagališta.

(3)

Potrebno je odrediti granične vrijednosti i druge kriterije za otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta različitih kategorija.

(4)

Potrebno je utvrditi metode ispitivanja koje će se koristiti pri utvrđivanju prikladnosti otpada za prihvat na odlagališta.

(5)

S tehničkog je gledišta potrebno iz kriterija i postupaka utvrđenih u Prilogu ovoj Odluci izuzeti otpad iz industrije istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina koji se odlaže na licu mjesta.

(6)

Državama članicama treba dati odgovarajuće kratko prijelazno razdoblje kako bi razvile sustav potreban za primjenu ove Odluke te, prema potrebi, još jedno kratko prijelazno razdoblje u kojemu će osigurati primjenu graničnih vrijednosti.

(7)

Mjere predviđene ovom Odlukom nisu u skladu s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 18. Direktive Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (2). Stoga ih Vijeće treba donijeti u skladu s člankom 18. stavkom 4. te Direktive,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovom se Odlukom utvrđuju kriteriji i postupci za prihvat otpada na odlagališta u skladu s načelima utvrđenim u Direktivi 1999/31/EZ, a posebno u njezinom Prilogu II.

Članak 2.

Pri utvrđivanju prikladnosti otpada za prihvat na odlagališta države članice primjenjuju postupak utvrđen u odjeljku 1. Priloga ovoj Odluci.

Članak 3.

Države članice osiguravaju da otpad bude prihvaćen na odlagalište samo ako ispunjava kriterije prihvata za odgovarajuću kategoriju odlagališta, kako je utvrđeno u odjeljku 2. Priloga ovoj Odluci.

Članak 4.

Pri utvrđivanju prikladnosti otpada za prihvat na odlagališta koriste se metode uzorkovanja i ispitivanja navedene u odjeljku 3. Priloga ovoj Odluci.

Članak 5.

Ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo Zajednice, kriteriji i postupci utvrđeni u Prilogu ovoj Odluci ne primjenjuju se na otpad koji nastaje istraživanjem, vađenjem, obrađivanjem i skladištenjem mineralnih resursa niti radom kamenoloma, ako se taj otpad odlaže na licu mjesta. Ako ne postoji posebno zakonodavstvo Zajednice, države članice primjenjuju nacionalne kriterije i postupke.

Članak 6.

Potrebne izmjene u vezi s budućim prilagodbama ove Odluke znanstvenom i tehničkom napretku donosi Komisija uz pomoć Odbora uspostavljenog na temelju članka 18. Direktive 75/442/EEZ, npr. prilagodba parametara iz popisa graničnih vrijednosti i/ili izrada kriterija prihvata i graničnih vrijednosti za dodatne podkategorije odlagališta neopasnog otpada.

Članak 7.

1.   Ova Odluka proizvodi učinke od 16. srpnja 2004.

2.   Države članice kriterije utvrđene u odjeljku 2. Priloga ovoj Odluci primjenjuju do 16. srpnja 2005.

Članak 8.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2002.

Za Vijeće

Predsjednica

M. FISCHER BOEL


(1)  SL L 182, 16.7.1999., str. 1.

(2)  SL L 194, 25.7.1975., str. 39. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 96/350/EZ (SL L 135, 6.6.1996., str. 32.).


PRILOG

KRITERIJI I POSTUPCI ZA PRIHVAT OTPADA NA ODLAGALIŠTA

Uvod

Ovim se Prilogom utvrđuje jedinstvena klasifikacija otpada i postupak prihvata otpada u skladu s Prilogom II. Direktivi 1999/31/EZ o odlagalištima otpada („Direktiva o odlagalištima”).

U skladu s člankom 176. Ugovora, države članice imaju mogućnost zadržati ili uvesti strože zaštitne mjere od onih koje su utvrđene u ovom Prilogu, pod uvjetom da su te mjere u skladu s Ugovorom. O takvim mjerama obavješćuju Komisiju. To može biti od posebne važnosti u pogledu graničnih vrijednosti za kadmij i živu iz odjeljka 2. Države članice mogu također uvesti granične vrijednosti za parametre koji nisu obuhvaćeni odjeljkom 2.

U odjeljku 1. ovog Priloga utvrđen je postupak za utvrđivanje prikladnosti otpada za prihvat na odlagališta. Taj se postupak sastoji od osnovne karakterizacije, provjere sukladnosti i provjere na licu mjesta, kako je utvrđeno u odjeljku 3. Priloga II. Direktivi o odlagalištima.

U odjeljku 2. ovog Priloga utvrđeni su kriteriji prihvata za sve kategorije odlagališta. Otpad se može prihvatiti na odlagalište samo ako ispunjava uvjete za prihvat na odlagališta odgovarajuće kategorije, kako je utvrđeno u odjeljku 2. ovog Priloga.

U odjeljku 3. ovog Priloga navedene su metode koje se koriste kod uzorkovanja i ispitivanja otpada.

U Dodatku A utvrđena je ocjena sigurnosti koju treba provesti za podzemno odlaganje.

Dodatak B je informativni prilog koji daje pregled mogućnosti odlaganja koje su predviđene u okviru Direktive te primjere podkategorija odlagališta neopasnog otpada.

1.   POSTUPAK PRIHVATA OTPADA NA ODLAGALIŠTE

1.1.   Osnovna karakterizacija

Osnovna karakterizacija je prvi korak u postupku prihvata otpada i sastoji se od potpune karakterizacije otpada prikupljanjem svih potrebnih informacija za njegovo dugoročno sigurno odlaganje. Osnovnu je karakterizaciju potrebno provesti za svaku vrstu otpada.

1.1.1.   Zadaće osnovne karakterizacije

(a)

Osnovni podaci o otpadu (vrsta i podrijetlo, sastav, homogenost, stvaranje procjednih voda te – prema potrebi i mogućnosti – ostala značajna svojstva)

(b)

Osnovne informacije potrebne za razumijevanje ponašanja otpada na odlagalištima te mogućnostima obrade kako je utvrđeno u članku 6. točki (a) Direktive o odlagalištima

(c)

Procjena otpada s obzirom na granične vrijednosti

(d)

Pronalaženje ključnih varijabli (kritičnih parametara) za provjeru sukladnosti i mogućnosti pojednostavnjenja provjere sukladnosti (čime se značajno smanjuju potrebna mjerenja, ali tek nakon što se dokažu relevantni podaci). Karakterizacijom se mogu dobiti pokazatelji za usporedbu osnovne karakterizacije s rezultatima pojednostavnjenih postupaka ispitivanja te odrediti dinamika provjera sukladnosti.

Ako se osnovnom karakterizacijom otpada pokaže da otpad ispunjava kriterije za određenu kategoriju odlagališta, kako je utvrđeno u odjeljku 2. ovog Priloga, smatra se da je otpad prikladan za prihvat na odlagalište te kategorije. U protivnom se otpad ne može prihvatiti na odlagalište te kategorije.

Proizvođač otpada odnosno, ako njega nema, osoba odgovorna za gospodarenje otpadom dužna je osigurati točnost podataka vezanih uz karakterizaciju otpada.

Operator je dužan voditi evidenciju potrebnih podataka za razdoblje koje odredi država članica.

1.1.2.   Temeljni zahtjevi osnovne karakterizacije otpada

(a)

Izvor i podrijetlo otpada

(b)

Podaci o postupku u kojemu se proizvodi otpad (opis i svojstva sirovina i proizvoda)

(c)

Opis postupka obrade otpada koji se primjenjuje u skladu s člankom 6. točkom (a) Direktive o odlagalištima odnosno obrazloženje zašto se ta obrada smatra nepotrebnom

(d)

Podaci o sastavu otpada i ponašanju pri eluiranju, prema potrebi

(e)

Vanjska obilježja otpada (miris, boja, fizički oblik)

(f)

Oznaka prema Europskom katalogu otpada (Odluka Komisije 2001/118/EZ) (1)

(g)

Kod opasnog otpada, u slučaju zrcalnih stavki: relevantna opasna svojstva u skladu s Prilogom III. Direktivi Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu (2)

(h)

Podaci kojima se dokazuje da otpad nije obuhvaćen isključenjima iz članka 5. stavka 3. Direktive o odlagalištima

(i)

Kategorija odlagališta na koja se otpad može prihvatiti

(j)

Prema potrebi, dodatne mjere predostrožnosti koje treba poduzeti na odlagalištu

(k)

Provjera može li se otpad reciklirati ili oporabiti.

1.1.3.   Ispitivanje

Otpad se u pravilu mora ispitati kako bi se dobili gore navedeni podaci. Osim ponašanja pri eluiranju mora biti poznat i sastav otpada, ili ga treba utvrditi ispitivanjem. Ispitivanja koja se koriste kod osnovne karakterizacije obavezno uključuju ispitivanja koja se koriste kod provjere sukladnosti.

Sadržaj karakterizacije, opseg potrebnih laboratorijskih ispitivanja i odnos između osnovne karakterizacije i provjere sukladnosti ovisi o vrsti otpada. Pritom se mogu razlikovati:

(a)

otpad koji redovito nastaje u istom procesu;

(b)

otpad koji ne nastaje redovito.

Karakterizacijom na temelju kriterija iz točaka (a) i (b) dobivaju se podaci koji se mogu izravno usporediti s kriterijima prihvata za određenu kategoriju odlagališta, a uz to se mogu navesti i opisni podaci (npr. posljedice odlaganja s komunalnim otpadom).

(a)   Otpad koji redovito nastaje u istom procesu

To je poseban otpad ustaljenih svojstava koji redovito nastaje u istom procesu i gdje:

su postrojenje i postupak u kojemu se proizvodi otpad dobro poznati, a materijali koji ulaze u postupak i sam postupak jasno definirani,

operator postrojenja pruža sve potrebne informacije i obavješćuje operatera odlagališta o promjenama postupka (posebno o promjenama ulaznog materijala).

Postupak se često odvija u jednom postrojenju. Otpad može biti i iz različitih postrojenja ako se može identificirati kao jedan tijek zajedničkih svojstava unutar poznatih granica (npr. pepeo nastao spaljivanjem komunalnog otpada).

Kod ovih otpada osnovna karakterizacija obuhvaća temeljne zahtjeve navedene u odjeljku 1.1.2., a posebno:

raspon sastava pojedinih otpada,

raspon i promjenljivost karakterističnih svojstava,

prema potrebi, ponašanje otpada pri eluiranju, koje se određuje šaržnim ispitivanjem ponašanja pri eluiranju i/ili perkolacijskim ispitivanjem i/ili ispitivanjem ovisnosti o pH vrijednosti,

ključne varijable koje treba redovito ispitivati.

Ako se otpad proizvodi u istom postupku, ali u različitim postrojenjima, treba navesti podatke o opsegu ispitivanja. Stoga je potrebno provesti dovoljan broj mjerenja kako bi se pokazao raspon i promjenljivost karakterističnih svojstava otpada. Tada se može smatrati da je karakterizacija obavljena i otpad nakon toga treba samo podvrgnuti provjeri sukladnosti, osim ako je došlo do značajne promjene u procesu stvaranja otpada.

Što se tiče svojstava otpada koji nastaju u istom postupku i istom postrojenju, rezultati mjerenja smiju pokazivati tek sitna odstupanja u odnosu na odgovarajuće granične vrijednosti. Tada se može smatrati da je karakterizacija obavljena i otpad nakon toga treba samo podvrgnuti provjeri sukladnosti, osim ako je došlo do značajne promjene u procesu stvaranja otpada.

Otpad iz postrojenja za miješanje otpada i pretovarnih stanica te tijekovi miješanog otpada iz sabirnika otpada može imati jako promjenljiva svojstva. To treba uzeti u obzir kod osnovne karakterizacije. Taj se otpad može svrstati pod točku (b).

(b)   Otpad koji nastaje redovito

Ovaj otpad ne nastaje redovito u istom procesu i istom postrojenju i nisu dio jasno definiranog tijeka otpada. Za svaku šaržu ovakvog otpada treba obaviti zasebnu karakterizaciju. Osnovna karakterizacija mora obuhvaćati temeljne zahtjeve za osnovnu karakterizaciju. Budući da se karakterizacija obavlja za svaku šaržu posebno, provjera sukladnosti nije potrebna.

1.1.4.   Slučajevi u kojima ispitivanje nije potrebno

Ispitivanje za potrebe osnovne karakterizacije nije nužno u sljedećim slučajevima:

(a)

otpad se nalazi na popisu otpada kod kojih nije potrebno ispitivanje, kako je utvrđeno u odjeljku 2. ovog Priloga;

(b)

poznati su svi potrebni podaci za osnovnu karakterizaciju i nadležnim su tijelima pruženi svi potrebni dokazi;

(c)

određene vrste otpada kod kojih ispitivanje nije izvedivo odnosno kod kojih nisu raspoloživi odgovarajući postupci ispitivanja i kriteriji prihvata. To treba obrazložiti i dokumentirati te objasniti zašto se smatra da je otpad prikladan za prihvat na odlagalište kategorije u pitanju.

1.2.   Provjera sukladnosti

Ako se na temelju osnovne karakterizacije iz odjeljka 1. smatra da je otpad prikladan za prihvat na odlagalište određene kategorije, treba ga podvrgnuti provjeri sukladnosti kako bi se utvrdilo je li taj otpad u skladu s rezultatima osnovne karakterizacije i zadovoljava li relevantne kriterije prihvata utvrđene u odjeljku 2.

Zadaća provjere sukladnosti je periodična provjera tijekova otpada koji se redovito stvaraju.

Parametri koje treba ispitati određuju se kod osnovne karakterizacije. Parametri moraju biti povezani s podacima iz osnovne karakterizacije; potrebno je provjeriti samo one parametre (ključne varijable) koji su kod osnovne karakterizacije određeni kao kritični. Provjera mora pokazati da otpad zadovoljava granične vrijednosti za kritične parametre.

Kod provjere sukladnosti primjenjuje se jedno ili više ispitivanja koja su korištena kod osnovne karakterizacije. Ispitivanje se sastoji barem od šaržnog ispitivanja ponašanja otpada pri eluiranju. U tu se svrhu koriste metode navedene u odjeljku 3.

Otpad koji je izuzet od ispitivanja za potrebe osnovne karakterizacije u odjeljku 1.1.4. točki (a) i odjeljku 1.1.4. točki (c) također je izuzet od provjere sukladnosti. Ipak, treba provjeriti usklađenost s ostalim podacima iz osnovne karakterizacije (koji se ne odnose na ispitivanja).

Provjera sukladnosti se provodi najmanje jedanput godišnje, a operater se mora u svakom slučaju pobrinuti da se provjera sukladnosti provodi u opsegu i dinamikom određenom osnovnom karakterizacijom.

Razdoblje za koje se vode evidencije rezultata ispitivanja određuje država članica.

1.3.   Provjera na licu mjesta

Svaku pošiljku otpada dostavljenu na odlagalište treba vizualno pregledati prije i nakon istovara. Potrebno je provjeriti potrebnu dokumentaciju.

Ako proizvođač otpad odlaže na odlagalište pod vlastitim nadzorom, ta se provjera može obaviti na mjestu otpreme.

Otpad se može prihvatiti na odlagalište ako je istovjetan otpadu koji je podvrgnut osnovnoj karakterizaciji i provjeri sukladnosti i koji je opisan u pratećoj dokumentaciji. U protivnom se otpad ne smije prihvatiti.

Države članice određuju zahtjeve ispitivanja za provjeru na licu mjesta te, prema potrebi, brze metode ispitivanja.

Nakon dostave potrebno je vršiti povremeno uzorkovanje otpada. Uzorke treba nakon prihvata čuvati u roku koji odredi država članica (najmanje jedan mjesec; vidjeti članak 11. točku (b) Direktive o odlagalištima).

2.   KRITERIJI ZA PRIHVAT OTPADA

U ovom se odjeljku određuju kriteriji za prihvat otpada za svaku kategoriju odlagališta, uključujući kriterije za podzemna odlagališta.

U određenim se okolnostima mogu prihvatiti i do tri puta više granične vrijednosti za pojedine parametre iz ovog odjeljka (osim u slučaju otopljenog organskog ugljika (DOC) iz odjeljaka 2.1.2.1., 2.2.2., 2.3.1. i 2.4.1., BTEX, PCB i mineralnog ulja iz odjeljka 2.1.2.2., ukupnog organskog ugljika (TOC) i pH vrijednosti iz odjeljka 2.3.2. i gubitka žarenjem (LOI) i/ili TOC iz odjeljka 2.4.2., a kod TOC iz odjeljka 2.1.2.2. ograničeno na dvostruku graničnu vrijednost), ako

je nadležno tijelo u konkretnom slučaju izdalo dozvolu za određeni otpad odlagalištu koje ga preuzima, uzimajući u obzir svojstva odlagališta i njegovu okolinu i

emisije (uključujući procjednu vodu) s odlagališta u skladu s procjenom rizika neće predstavljati dodatni rizik za okoliš, uzimajući u obzir ograničenja za odgovarajuće parametre iz ovog odjeljka.

Države članice izvješćuju Komisiju o godišnjem broju dozvola koje su izdale na temelju ove odredbe. One ta izvješća šalju Komisiji svake tri godine u sklopu izvješćivanja o provedbi Direktive o odlagalištima u skladu sa zahtjevima članka 15. te Direktive.

Države članice definiraju kriterije za ispunjenje graničnih vrijednosti utvrđenih u ovom odjeljku.

2.1.   Kriteriji za odlagališta inertnog otpada

2.1.1.   Popis otpada koji se mogu prihvatiti na odlagalište inertnog otpada bez ispitivanja

Pretpostavlja se da otpad sa sljedećeg kratkog popisa zadovoljava kriterije utvrđene definicijom inertnog otpada iz članka 2. točke (e) Direktive o odlagalištima i kriterije navedene u odjeljku 2.1.2. Taj se otpad može prihvatiti na odlagalište inertnog otpada bez ispitivanja.

Otpad mora biti iz jednog tijeka otpada (samo jedan izvor) i sastojati se od jedne vrste otpada. Različiti otpad s popisa može se zajedno prihvatiti pod uvjetom da potječe iz istog izvora.

U slučaju sumnje u onečišćenje (na temelju vizualne provjere ili saznanja o podrijetlu otpada) treba provesti ispitivanje ili odbiti otpad. Ako je otpad s popisa onečišćen odnosno sadrži druge materijale ili tvari, kao što su metali, azbest, plastika, kemikalije itd., u količini kojom se toliko povećava rizik otpada da je opravdano njegovo odlaganje na odlagališta drugih kategorija, on se ne smije prihvatiti na odlagalište inertnog otpada.

Ako postoje dvojbe oko toga zadovoljava li otpad definiciju inertnog otpada u skladu s člankom 2. točkom (e) Direktive o odlagalištima i kriterije navedene u odjeljku 2.1.2. odnosno u slučaju sumnje u onečišćenje otpada, mora se provesti ispitivanje. U tu se svrhu koriste metode iz odjeljka 3.

Oznaka iz Europskog kataloga otpada (EWC)

Opis

Ograničenja

1011 03

Otpadni vlaknasti materijali na bazi stakla

Sami bez organskih veziva

1501 07

Staklena ambalaža

 

1701 01

Beton

Samo odabrani građevinski otpad i otpad od rušenja (3)

1701 02

Opeka

Samo odabrani građevinski otpad i otpad od rušenja (3)

1701 03

Crijep/pločice i keramika

Samo odabrani građevinski otpad i otpad od rušenja (3)

1701 07

Mješavine betona, opeke, crijepa/pločica i keramike

Samo odabrani građevinski otpad i otpad od rušenja (3)

1702 02

Staklo

 

1705 04

Zemlja i kamenje

Isključujući površinski sloj tla, treset; isključujući zemlju i kamenje s onečišćenih/kontaminiranih lokacija

1912 05

Staklo

 

2001 02

Staklo

Samo odvojeno skupljeno staklo

2002 02

Zemlja i kamenje

Samo otpad iz vrtova i parkova; isključujući površinski sloj tla, treset

Ako se otpad ne nalazi na ovom popisu, on se mora podvrgnuti ispitivanju utvrđenom u odjeljku 1. kako bi se odredilo ispunjava li kriterije za otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta inertnog otpada utvrđene u odjeljku 2.1.2.

2.1.2.   Granične vrijednosti za otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta inertnog otpada

2.1.2.1.   Granične vrijednosti parametara eluata otpada

Za otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta inertnog otpada vrijede sljedeće granične vrijednosti parametara eluata otpada, koje su izračunane na temelju omjera tekuće-čvrsto (L/S) od 2 l/kg i 10 l/kg za ukupnu ispuštenu količinu i izravno izražene u mg/l za C0 (prvi eluat perkolacijskog ispitivanja kod L/S = 0,1 l/kg). Države članice određuju koje se metode ispitivanja (vidjeti odjeljak 3.) i granične vrijednosti iz tablice primjenjuju.

Parametar

L/S = 2 l/kg

L/S = 10 l/kg

C0

(perkolacijsko ispitivanje)

mg/kg suhe tvari

mg/kg suhe tvari

mg/l

As

0,1

0,5

0,06

Ba

7

20

4

Cd

0,03

0,04

0,02

Cr ukupno

0,2

0,5

0,1

Cu

0,9

2

0,6

Hg

0,003

0,01

0,002

Mo

0,3

0,5

0,2

Ni

0,2

0,4

0,12

Pb

0,2

0,5

0,15

Sb

0,02

0,06

0,1

Se

0,06

0,1

0,04

Zn

2

4

1,2

Klorid

550

800

460

Fluorid

4

10

2,5

Sulfat

560 (4)

1 000 (4)

1 500

Fenolni indeks

0,5

1

0,3

DOC (5)

240

500

160

TDS (6)

2 500

4 000

2.1.2.2.   Granične vrijednosti za ukupni sadržaj organskih parametara

Uz granične vrijednosti parametara eluata otpada iz odjeljka 2.1.2.1., inertni otpad mora zadovoljiti sljedeće dodatne granične vrijednosti:

Parametar

Vrijednost

mg/kg

TOC (ukupni organski ugljik)

30 000 (7)

BTEX (benzen, toluen, etilbenzen i ksileni)

6

PCB (poliklorirani bifenili, 7 srodnih spojeva)

1

Mineralno ulje (C10 do C40)

500

PAH (policiklički aromatski ugljikovodici)

graničnu vrijednost određuju države članice

2.2.   Kriteriji za odlagališta neopasnog otpada

Države članice mogu odrediti potkategorije odlagališta neopasnog otpada.

U ovom se Prilogu utvrđuju granične vrijednosti samo za neopasni otpad koji se odlaže u isti odjeljak odlagališta kao stabilni nereaktivni opasni otpad.

2.2.1.   Otpad koji se može prihvatiti na odlagalište neopasnog otpada bez ispitivanja

Komunalni otpad prema definiciji iz članka 2. točke (b) Direktive o odlagalištima koji je u poglavlju 20. Europskog kataloga otpada klasificiran kao neopasni, odvojeno sakupljene neopasne frakcije otpada iz kućanstva i istovjetni neopasni materijali iz drugih izvora mogu se prihvatiti na odlagalište neopasnog otpada bez ispitivanja.

Ovaj se otpad ne smije prihvatiti ako nije prethodno obrađen u skladu s člankom 6. točkom (a) Direktive o odlagalištima, ili ako je onečišćen u mjeri koja toliko povećava rizik otpada da je opravdano njegovo odlaganje u drugim objektima.

Ovaj se otpad ne smije prihvaćati u odjeljke odlagališta gdje se odlaže nereaktivni opasni otpad sukladno članku 6. točki (c) podtočki iii. Direktive o odlagalištima.

2.2.2.   Granične vrijednosti za neopasni otpad

Za zrnati neopasni otpad koji se prihvaća u odjeljak sa stabilnim nereaktivnim opasnim otpadom vrijede sljedeće granične vrijednosti, koje su izračunane na temelju L/S = 2 l/kg i 10 l/kg za ukupnu ispuštenu količinu i izravno izražene u mg/l za C0 (prvi eluat perkolacijskog ispitivanja kod L/S = 0,1 l/kg). Zrnati otpad obuhvaća sav otpad koji nije monolitni. Države članice određuju koje se metode ispitivanja (vidjeti odjeljak 3.) i granične vrijednosti iz tablice primjenjuju.

Parametar

L/S = 2 l/kg

L/S = 10 l/kg

C0

(perkolacijsko ispitivanje)

mg/kg suhe tvari

mg/kg suhe tvari

mg/l

As

0,4

2

0,3

Ba

30

100

20

Cd

0,6

1

0,3

Cr ukupni

4

10

2,5

Cu

25

50

30

Hg

0,05

0,2

0,03

Mo

5

10

3,5

Ni

5

10

3

Pb

5

10

3

Sb

0,2

0,7

0,15

Se

0,3

0,5

0,2

Zn

25

50

15

Klorid

10 000

15 000

8 500

Fluorid

60

150

40

Sulfat

10 000

20 000

7 000

DOC (8)

380

800

250

TDS (9)

40 000

60 000

Države članice određuju kriterije za monolitni otpad kako bi osigurale razinu zaštite okoliša u skladu s gornjim graničnim vrijednostima.

2.2.3.   Gipsani otpad

Neopasni materijali na bazi gipsa koji se odlažu na odlagališta neopasnog otpada smiju se odložiti isključivo u odjeljke odlagališta gdje se ne prihvaća biorazgradivi otpad. Granične vrijednosti za TOC i DOC navedene u odjeljcima 2.3.2. i 2.3.1. primjenjuju se za otpad koji se odlaže zajedno s materijalima na bazi gipsa.

2.3.   Kriteriji za opasni otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta neopasnog otpada sukladno članku 6. točki (c) podtočki iii.

Da je otpad stabilan i nereaktivan znači da se, dugoročno gledano, ponašanje otpada pri eluiranju neće promijeniti nagore u projektnim uvjetima odlagališta ili u slučaju predvidivih nezgoda:

u samome otpadu (primjerice biodegradacijom),

pod utjecajem dugoročnih uvjeta okoline (primjerice voda, zrak, temperatura, mehanička ograničenja),

pod utjecajem drugih otpada (uključujući otpadne proizvode kao što je procjedna voda i plin).

2.3.1.   Granične vrijednosti parametara eluata otpada

Za zrnati opasni otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta neopasnog otpada vrijede sljedeće granične vrijednosti parametara eluata otpada, izračunane kod L/S = 2 l/kg i 10 l/kg za ukupnu ispuštenu količinu i izravno izražene u mg/l za C0 (prvi eluat perkolacijskog ispitivanja kod L/S = 0,1 l/kg). Zrnati otpad obuhvaća sav otpad koji nije monolitni. Države članice određuju koje se metode ispitivanja i granične vrijednosti primjenjuju.

Parametar

L/S = 2 l/kg

L/S = 10 l/kg

C0

(perkolacijsko ispitivanje)

mg/kg suhe tvari

mg/kg suhe tvari

mg/l

As

0,4

2

0,3

Ba

30

100

20

Cd

0,6

1

0,3

Cr ukupni

4

10

2,5

Cu

25

50

30

Hg

0,05

0,2

0,03

Mo

5

10

3,5

Ni

5

10

3

Pb

5

10

3

Sb

0,2

0,7

0,15

Se

0,3

0,5

0,2

Zn

25

50

15

Klorid

10 000

15 000

8 500

Fluorid

60

150

40

Sulfat

10 000

20 000

7 000

DOC (10)

380

800

250

TDS (11)

40 000

60 000

Države članice određuju kriterije za monolitni otpad kako bi osigurale razinu zaštite okoliša u skladu s gornjim graničnim vrijednostima.

2.3.2.   Drugi kriteriji

Uz granične vrijednosti parametara eluata otpada iz odjeljka 2.3.1., zrnati otpad mora zadovoljiti sljedeće dodatne kriterije:

Parametar

Vrijednost

TOC (ukupni organski ugljik)

5 % (12)

pH

najmanje 6

Kapacitet neutralizacije kiseline (ANC)

utvrđuje se naknadno

Države članice određuju kriterije kojima se otpadu osiguravaju dovoljna fizička stabilnost i nosivost.

Države članice određuju kriterije kojima se osigurava da opasni monolitni otpad koji se prihvaća na odlagališta neopasnog otpada bude stabilan i nereaktivan.

2.3.3.   Azbestni otpad

Građevinski materijali koji sadrže azbest i drugi prikladni azbestni otpad mogu se odložiti na odlagalište neopasnog otpada bez ispitivanja u skladu s člankom 6. točkom (c) podtočkom iii. Direktive o odlagalištima.

Odlagališta koja primaju građevinske materijale koji sadrže azbest i drugi prikladni azbestni otpad moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

otpad ne sadrži druge opasne tvari osim vezanog azbesta odnosno azbestnih vlakana povezanih vezivom ili zapakiranih u plastiku,

odlagalište prihvaća samo građevinski materijal koji sadrži azbest i drugi prikladni azbestni otpad. Taj se otpad može odložiti i u zasebni odjeljak odlagališta neopasnog otpada ako je taj odjeljak dovoljno dobro odijeljen od ostatka odlagališta,

kako bi se izbjeglo oslobađanje vlakana, područje s odloženim otpadom se svakodnevno te prije svakog postupka zbijanja prekriva odgovarajućim materijalom, a ako otpad nije pakiran i redovito se prska vodom,

na odlagalište/odlagališno polje se stavlja brtveni sloj kako bi se izbjeglo raspršivanje vlakana,

na odlagalištu/odlagališnom polju se ne obavljaju nikakvi radovi koji bi mogli dovesti do oslobađanja vlakana (npr. bušenje rupa),

nakon zatvaranja, čuva se plan odlagališta/odjeljka s naznačenim lokacijama gdje je odložen azbestni otpad,

poduzimaju se potrebne mjere kako bi se ograničile moguće uporabe zemljišta nakon zatvaranja odlagališta i tako izbjeglo da ljudi dođu u dodir s otpadom.

U slučaju odlagališta koja primaju samo građevinski materijal koji sadrži azbest moguće je smanjiti zahtjeve iz Priloga I. točaka 3.2. i 3.3. Direktive o odlagalištima, pod uvjetom da su ispunjeni gornji zahtjevi.

2.4.   Kriteriji za otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta opasnog otpada

2.4.1.   Granične vrijednosti parametara eluata otpada

Za zrnati otpad koji je prikladan za prihvat na odlagališta opasnog otpada vrijede sljedeće granične vrijednosti parametara eluata otpada, izračunane na temelju L/S = 2 l/kg i 10 l/kg za ukupnu ispuštenu količinu i izravno izražene u mg/l za C0 (prvi eluat perkolacijskog ispitivanja kod L/S = 0,1 l/kg). Zrnati otpad uključuje sav otpad koji nije monolitni. Države članice određuju koje se metode ispitivanja i granične vrijednosti primjenjuju.

Parametar

L/S = 2 l/kg

L/S = 10 l/kg

C0

(perkolacijsko ispitivanje)

mg/kg suhe tvari

mg/kg suhe tvari

mg/l

As

6

25

3

Ba

100

300

60

Cd

3

5

1,7

Cr ukupni

25

70

15

Cu

50

100

60

Hg

0,5

2

0,3

Mo

20

30

10

Ni

20

40

12

Pb

25

50

15

Sb

2

5

1

Se

4

7

3

Zn

90

200

60

Klorid

17 000

25 000

15 000

Fluorid

200

500

120

Sulfat

25 000

50 000

17 000

DOC (13)

480

1 000

320

TDS (14)

70 000

100 000

Države članice određuju kriterije za monolitni otpad kako bi osigurale razinu zaštite okoliša u skladu s gornjim graničnim vrijednostima.

2.4.2.   Drugi kriteriji

Uz granične vrijednosti parametara eluata otpada iz odjeljka 2.4.1., opasni otpad mora zadovoljiti sljedeće dodatne kriterije:

Parametar

Vrijednost

Gubitak žarenjem (LOI) (15)

10 %

TOC (15)

6 % (16)

Kapacitet neutralizacije kiselina (ANC)

utvrđuju se naknadno

2.5.   Kriteriji za podzemno odlaganje

Za prihvat otpada na lokacijama za podzemno odlaganje, za svaku lokaciju treba obaviti posebnu ocjenu sigurnosti kako je utvrđeno u Prilogu A. Otpad se može prihvatiti samo ako je to u skladu sa ocjenom sigurnosti za pojedinu lokaciju.

Na lokacijama za podzemno odlaganje inertnog otpada može se prihvatiti samo otpad koji ispunjava kriterije iz odjeljka 2.1.

Na lokacijama za podzemno odlaganje neopasnog otpada može se prihvatiti samo otpad koji ispunjava kriterije iz odjeljka 2.2. odnosno 2.3.

Otpad se može prihvatiti na lokaciju za podzemno odlaganje opasnog otpada samo ako je to u skladu sa ocjenom sigurnosti za tu lokaciju. U tom se slučaju ne primjenjuju kriteriji iz odjeljka 2.4. Ipak, otpad mora proći postupak prihvata utvrđen u odjeljku 1.

3.   METODE UZORKOVANJA I ISPITIVANJA

Uzorkovanje i ispitivanje za potrebe osnovne karakterizacije te provjeru sukladnosti obavljaju neovisne i kvalificirane osobe i institucije. Laboratoriji moraju dokazati da posjeduju iskustvo u ispitivanju i analizi otpada i da raspolažu učinkovitim sustavom osiguranja kvalitete.

Države članice mogu odlučiti da:

1.

uzorkovanje obavljaju proizvođači otpada odnosno operateri odlagališta pod uvjetom da se primjerenim mjerama nadzora putem neovisnih i kvalificiranih osoba ili institucija osigura ostvarivanje ciljeva ove Odluke;

2.

ispitivanje otpada obavljaju proizvođači otpada odnosno operateri odlagališta ako su uspostavili odgovarajući sustav osiguranja kvalitete koji uključuje redovite provjere putem neovisnih osoba/institucija.

Dok norma CEN ne postane raspoloživa kao službena europska norma, države članice koriste nacionalne norme ili postupke odnosno nacrt norme CEN kada on dobije status nacrta norme (prEN).

Koriste se sljedeće metode:

 

Uzorkovanje

Kod uzorkovanja otpada – za potrebe osnovne karakterizacije, provjere sukladnosti i provjere na licu mjesta – treba izraditi plan uzorkovanja u skladu s dijelom 1. norme za uzorkovanje trenutačno u izradi kod CEN-a.

 

Opća svojstva otpada

EN 13137

Određivanje ukupnog organskog ugljika (TOC) u otpadu, mulju i sedimentima

prEN 14346

Utvrđivanje sadržaja suhe tvari određivanjem suhog ostatka ili sadržaja vode

 

Ispitivanje ponašanja pri eluiranju

prEN 14405

Ispitivanje ponašanja pri eluiranju – Perkolacijsko ispitivanje (perkolacijsko ispitivanje za anorganske sastojke)

EN 12457/1-4

Eluiranje – Provjera sukladnosti eluiranja zrnatog otpadnog materijala i muljeva:

dio1.:

L/S = 2 l/kg, veličina čestica < 4 mm

dio 2.:

L/S = 10 l/kg, veličina čestica < 4 mm

dio 3.:

L/S = 2 l/kg i 8 l/kg, veličina čestica < 4 mm

dio 4.:

L/S = 10 l/kg, veličina čestica < 10 mm

 

Digestija sirovog otpada

EN 13657

Digestija zlatotopkom za naknadno određivanje topivih elemenata (djelomična digestija krutog otpada prije elementarne analize, kod koje se ne oštećuje silikatna matrica)

EN 13656

Mikrovalna digestija smjesom fluorovodične (HF), dušične (HNO3) i klorovodične (HCl) kiseline radi određivanja elemenata (potpuna digestija krutog otpada prije elementarne analize)

 

Analiza

ENV 12506

Analiza eluata – Određivanje pH vrijednosti, As, Ba, Cd, Cl, Co, Cr, Cr(VI), Cu, Mo, Ni, NO2, Pb, ukupnog S, SO4, V i Zn (analiza anorganskih sastojaka krutog otpada i/ili njegovog eluata; glavni i sporedni elementi i elementi u tragovima)

ENV 13370

Analiza eluata – Određivanje amonija, adsorbilnih organskih halogena (AOX), vodljivosti, žive, fenolnog indeksa, ukupnog organskog ugljika (TOC), lakooslobađajućih cijanida i fluorida (analiza anorganskih sastojaka krutog otpada i/ili njegovog eluata (anioni))

prEN 14039

Određivanje sadržaja ugljikovodika od C10 do C40 plinskom kromatografijom

Ovaj se popis izmjenjuje kada budu raspoložive dodatne norme CEN.

Za ispitivanja i analize za koje metode CEN (još) nisu raspoložive, za korištene metode treba pribaviti odobrenje nadležnih tijela.


(1)  SL L 47, 16.2.2001., str. 1.

(2)  SL L 337, 31.12.1991., str. 20. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 31/1994/EZ (SL L 168, 2.7.1994., str. 28.).

(3)  Odabrani građevinski otpad i otpad od rušenja: s niskim sadržajem drugih vrsta materijala (kao što su metali, plastika, zemlja, organski materijali, drvo, guma itd.). Podrijetlo otpada mora biti poznato. plastika, tlo, organski materijali, drvo, guma itd.). Podrijetlo otpada mora biti poznato.

Bez građevinskog otpada i otpada od rušenja koji je onečišćen anorganskim ili organskim opasnim tvarima, npr. zbog proizvodnih postupaka kod građenja, onečišćenja tla, skladištenja i uporabe pesticida ili drugih opasnih tvari itd., osim ako se dokaže da srušena građevina nije bila značajno onečišćena.

Bez građevinskog otpada i otpada od rušenja koji je obrađen, prekriven ili obojen materijalima koji sadrže značajne količine opasnih tvari.

(4)  Može se smatrati da otpad zadovoljava kriterije prihvata, čak i ako ne zadovoljava ove vrijednosti za sulfat, ako procjeđivanje ne prelazi sljedeće vrijednosti: 1 500 mg/l kao C0 kod L/S = 0,1 l/kg i 6 000 mg/kg kod L/S = 10 l/kg. Perkolacijsko ispitivanje je potrebno provesti kako bi se odredila granična vrijednost kod L/S = 0,1 l/kg u uvjetima početne ravnoteže, dok se vrijednost kod L/S = 10 kg/l može odrediti pomoću šaržnog ispitivanja ponašanja pri eluiranju ili perkolacijskim ispitivanjem u uvjetima koji približno odgovaraju uvjetima lokalne ravnoteže.

(5)  Ako otpad ne zadovoljava ove vrijednosti za DOC kod vlastite pH vrijednosti, on se može ispitati kod L/S = 10 kg/l i pH vrijednosti između 7,5 i 8,0. Može se smatrati da otpad zadovoljava uvjete prihvata za DOC ako rezultat ovog ispitivanja ne prelazi 500 mg/kg (raspoloživ je nacrt metode na temelju prEN 14429).

(6)  Vrijednosti za ukupnu otopljenu krutu tvar (TDS) mogu se koristiti umjesto vrijednosti za sulfat i klorid.

(7)  Nadležno tijelo može dopustiti višu graničnu vrijednost za zemlju pod uvjetom da je postignuta vrijednost za DOC od 500 mg/kg kod L/S = 10 l/kg bilo kod vlastite pH vrijednosti zemlje ili pH vrijednosti između 7,5 i 8,0.

(8)  Ako otpad ne zadovoljava ove vrijednosti za DOC kod vlastite pH vrijednosti, on se može ispitati kod L/S = 10 kg/l i pH vrijednosti od 7,5 – 8,0. Može se smatrati da otpad zadovoljava kriterije prihvata za DOC ako rezultat ovog ispitivanja ne prelazi 800 mg/kg (raspoloživ je nacrt metode na temelju prEN 14429).

(9)  Vrijednosti za TDS mogu se koristiti umjesto vrijednosti za sulfat i klorid.

(10)  Ako otpad ne zadovoljava ove vrijednosti za DOC kod vlastite pH vrijednosti, on se može ispitati kod L/S = 10 kg/l i pH vrijednosti od 7,5 – 8,0. Može se smatrati da otpad zadovoljava kriterije prihvata za DOC ako rezultat ovog ispitivanja ne prelazi 800 mg/kg (raspoloživ je nacrt metode na temelju prEN 14429).

(11)  Vrijednosti za TDS mogu se koristiti umjesto vrijednosti za sulfat i klorid.

(12)  Ako se ne postigne ova vrijednost, nadležno tijelo može dopustiti višu graničnu vrijednost, pod uvjetom da je postignuta vrijednost za DOC od 800 mg/kg kod L/S = 10 l/kg bilo kod vlastite pH vrijednosti materijala ili kod pH vrijednosti između 7,5 i 8,0.

(13)  Ako otpad ne zadovoljava ove vrijednosti za DOC kod vlastite pH vrijednosti, on se može ispitati kod L/S = 10 kg/l i pH vrijednosti od 7,5 – 8,0. Može se smatrati da otpad zadovoljava kriterije prihvata za DOC ako rezultat ovog ispitivanja ne prelazi 1 000 mg/kg (raspoloživ je nacrt metode na temelju prEN 14429).

(14)  Vrijednosti za TDS mogu se koristiti umjesto vrijednosti za sulfat i klorid.

(15)  Treba koristiti LOI ili TOC.

(16)  Ako se ova vrijednost ne postigne, nadležno tijelo može dopustiti višu graničnu vrijednost, pod uvjetom da je postignuta vrijednost za DOC od 1 000 mg/kg kod L/S = 10 l/kg bilo kod vlastite pH vrijednosti materijala ili kod pH vrijednosti između 7,5 i 8,0.

Dodatak A

OCJENA SIGURNOSTI ZA PRIHVAT OTPADA U PODZEMNO ODLAGALIŠTE

1.   FILOZOFIJA SIGURNOSTI PODZEMNOG ODLAGANJA: SVE VRSTE

1.1.   Važnost geološke barijere

Odvajanje otpada od biosfere je krajnji cilj konačnog odlaganja otpada u podzemna odlagališta. Otpad, geološka barijera, šupljine kao i sva tehnička rješenja čine sustav koji zajedno sa svim drugim tehničkim aspektima mora ispuniti odgovarajuće zahtjeve.

Zahtjevi Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ) mogu se ispuniti samo ako se dokaže dugoročna sigurnost postrojenja (vidjeti odjeljak 1.2.7.). U članku 11. stavku 3. točki (j) Direktive 2000/60/EZ općenito se zabranjuje izravno ispuštanje onečišćujućih tvari u podzemne vode. U članku 4. stavku 1. točki (b) podtočki i. Direktive 2000/60/EZ zahtijeva se da države članice poduzmu mjere kako bi spriječile pogoršanje stanja svih podzemnih voda.

1.2.   Posebna procjena rizika za svaku lokaciju

Kod procjene rizika treba utvrditi:

opasnost (u ovom slučaju odloženi otpad),

prijamnike (u ovom slučaju biosfera i eventualno podzemne vode),

putove kojima tvari iz otpada mogu dospjeti u biosferu,

procjenu utjecaja tvari koje mogu dospjeti u biosferu.

Kriterije za prihvat u podzemno odlagalište treba odrediti, inter alia, na temelju analize matične stijene, koja mora potvrditi da za lokaciju nisu značajni uvjeti iz Priloga I. Direktivi o odlagalištima (uz izuzeće Priloga I. odjeljaka 2., 3., 4. i 5.).

Kriteriji za prihvat u podzemno odlagalište mogu se izraditi samo na temelju lokalnih uvjeta. Pritom treba dokazati prikladnost slojeva za izgradnju odlagališta tj. izraditi procjenu rizika propusnosti uzimajući u obzir cjelokupni sustav otpada, tehničkih rješenja i šupljina te matičnu stijenu.

Procjenu rizika postrojenja treba izraditi za fazu rada i fazu nakon zatvaranja. Na temelju tih procjena mogu se utvrditi potrebne mjere kontrole i sigurnosne mjere te izraditi kriteriji prihvata.

Potrebno je izraditi cjelovitu analizu uspješnosti koja obuhvaća sljedeće komponente:

1.

geološka procjena;

2.

geomehanička procjena;

3.

hidrogeološka procjena;

4.

geokemijska procjena;

5.

procjena utjecaja na biosferu;

6.

procjena faze rada;

7.

procjena dugoročnog utjecaja;

8.

procjena utjecaja na sve površinske objekte na lokaciji.

1.2.1.   Geološka procjena

Potrebno je provesti temeljito istraživanje odnosno poznavati geološke uvjete lokacije. To uključuje istraživanja i analize vrsta stijena, tla i topografije. Geološkom procjenom treba dokazati prikladnost lokacije za podzemno odlaganje. U procjenu treba uključiti položaj, učestalost i strukturu svih lomova odnosno pukotina u okolnim geološkim slojevima te potencijalni utjecaj seizmičke aktivnosti na te strukture. Treba razmotriti alternativne lokacije.

1.2.2.   Geomehanička procjena

Stabilnost podzemnih prostora treba dokazati odgovarajućim ispitivanjima i prognozama. Kod procjene treba uzeti u obzir odloženi otpad. Procese treba sustavno analizirati i dokumentirati.

Potrebno je dokazati:

1.

da se za vrijeme i nakon nastanka podzemnih prostora ne očekuje nikakva značajna defomacija u samom prostoru niti na površini tla koja bi mogla narušiti funkciju podzemnog odlagališta odnosno omogućiti prolaz do biosfere;

2.

da je nosivost podzemnog prostora dovoljna da ne dođe do urušavanja za vrijeme rada;

3.

da odloženi materijal posjeduje potrebnu stabilnost s obzirom na geomehanička svojstva matične stijene.

1.2.3.   Hidrogeološka procjena

Potrebno je provesti temeljito istraživanje vodenih svojstava kako bi se procijenili tokovi podzemnih voda u okolnim slojevima na temelju podataka o hidrauličkoj provodnosti masa stijena, pukotina i vodnih gradijenata.

1.2.4.   Geokemijska procjena

Potrebno je provesti temeljito ispitivanje sastava stijene i podzemnih voda kako bi se procijenio trenutni sastav podzemnih voda i njegove moguće promjene tijekom vremena, vrsta i količina minerala koje ispunjavaju lomove kao i kvantitativni mineraloški opis matične stijene. Treba procijeniti utjecaj promjenljivosti na geokemijski sustav.

1.2.5.   Procjena utjecaja na biosferu

Potrebno je istražiti biosferu na koju bi moglo utjecati podzemno odlaganje. Treba izraditi analizu polaznog stanja radi definiranja lokalnih razina odgovarajućih tvari u prirodnom okolišu.

1.2.6.   Procjena faze rada

Analizom treba dokazati sljedeće za fazu rada:

1.

stabilnost podzemnih prostora, kako je navedeno u odjeljku 1.2.2.;

2.

da nema neprihvatljivih rizika da otpad pronađe put do biosfere;

3.

da nema neprihvatljivih rizika koji bi utjecali na rad objekta.

Kod dokazivanja sigurnosti rada treba provesti sustavnu analizu rada objekta na temelju konkretnih podataka o popisu otpada i upravljanju objektom te plana rada. Pritom treba pokazati da između otpada i stijene neće doći ni do kakvih kemijskih i fizikalnih reakcija koje bi mogle narušiti čvrstoću i nepropusnost stijene i ugroziti samo odlaganje. Stoga uz otpad koji je zabranjen člankom 5. stavkom 3. Direktive o odlagalištima ne treba prihvaćati otpad koji je sklon samozapaljenju u uvjetima odlaganja (temperatura, vlaga), plinovite proizvode, hlapljivi otpad niti otpad koji potječe iz neidentificiranih mješavina.

Treba utvrditi događaje koji bi mogli dovesti do probijanja puta od otpada do biosfere u fazi rada. Također je potrebno rezimirati različite vrste potencijalnih operativnih rizika po pojedinim kategorijama. Treba ocijeniti njihove moguće učinke. Pritom treba pokazati da ne postoji nikakav neprihvatljivi rizik koji bi mogao narušiti nepropusnost odlagališta. Treba predvidjeti mjere u slučaju izvanrednih događaja.

1.2.7.   Procjena dugoročnog utjecaja

Kako bi se ispunili ciljevi održivog odlaganja, procjenu rizika treba izraditi na dugoročnoj osnovi. Treba se uvjeriti da ni u dugoročnom razdoblju nakon zatvaranja podzemnog odlagališta neće doći do probijanja putova od otpada do biosfere.

Treba izraditi dugoročnu kvantitativnu procjenu pregrada na lokaciji podzemnog odlagališta (npr. kvaliteta otpada, tehnička rješenja, punjenje i brtvljenje jama i bušotina), ponašanja matične stijene, okolnih slojeva i preopterećenja te dati odgovarajuću ocjenu na temelju podataka za konkretnu lokaciju ili dovoljno predostrožnih pretpostavki. Pritom treba uzeti u obzir geokemijske i geohidrološke uvjete, kao što je protok podzemne vode (vidjeti odjeljke 1.2.3. i 1.2.4.), učinkovitost pregrada, prirodno trošenje te cijeđenje odloženog otpada.

Dugoročnu sigurnost podzemnog odlagališta treba dokazati ocjenom sigurnosti koja se sastoji od opisa početnog stanja u konkretnom trenutku (npr. trenutak zatvaranja) sa scenarijem značajnih promjena koje se očekuju tijekom geološkog vremena. Na kraju treba procijeniti posljedice ispuštanja relevantnih tvari iz podzemnog odlagališta za različite scenarije koji odražavaju moguće dugoročne promjene biosfere, geosfere i podzemnog odlagališta.

Sanduci i oplate podzemnih prostora ne treba uzimati u obzir kod procjene dugoročnih rizika odloženog otpada budući da oni imaju kratak životni vijek.

1.2.8.   Procjena utjecaja površinskih prihvatnih objekata

Iako je otpad preuzet na lokaciji namijenjen odlaganju ispod površine, on se prije nego što stigne na krajnje odredište istovaruje, ispituje, a ponekad i skladišti, na površini. Prihvatni objekti moraju biti koncipirani i vođeni tako da se spriječi štetni utjecaj na zdravlje ljudi i lokalni okoliš. One moraju zadovoljavati iste zahtjeve kao bilo koja druga građevina za prihvat otpada.

1.2.9.   Procjena ostalih rizika

Otpad se u interesu zaštite radnika smije odlagati samo u podzemna odlagališta koja su sigurno odvojena od rudarskih aktivnosti. Otpad ne treba prihvatiti ako sadrži ili bi mogao proizvesti opasne tvari koje bi mogle štetno utjecati na zdravlje ljudi, npr. patogene klice zaraznih bolesti.

2.   KRITERIJI ZA PRIHVAT U PODZEMNO ODLAGALIŠTE: SVE VRSTE

2.1.   Izuzeti otpad

U svjetlu odjeljaka 1.2.1. do 1.2.8., otpad kod kojeg nakon odlaganja može doći do neželjenih fizikalnih, kemijskih ili bioloških promjena ne smije se odlagati u podzemna odlagališta. To uključuje:

(a)

otpad iz članka 5. stavka 3. Direktive o odlagalištima;

(b)

otpad i pripadajuće spremnike koji bi u uvjetima skladištenja mogli reagirati s vodom ili matičnom stijenom i dovesti do:

promjene volumena,

stvaranja samozapaljivih, toksičnih ili eksplozivnih tvari ili plinova, ili

bilo koje druge reakcije koja bi mogla ugroziti sigurnost rada i/ili cjelovitost pregrade.

Treba definirati otpad kod kojeg bi moglo doći do uzajamnih reakcija i klasificirati ga u grupe kompatibilnosti; različite grupe kompatibilnosti treba u skladištu fizički odvojiti;

(c)

otpad koji je biorazgradiv;

(d)

otpad nadražujućeg mirisa;

(e)

otpad koji može stvoriti toksičnu ili eksplozivnu smjesu plina i zraka. Ovo se posebno odnosi na otpad koji:

stvara koncentracije toksičnih plinova zbog parcijalnih tlakova svojih parametara,

kada je zasićen u spremniku stvara koncentracije više od 10 % koncentracije koja odgovara donjoj granici eksplozivnosti;

(f)

otpad koji nije dovoljno stabilan s obzirom na geomehaničke uvjete;

(g)

otpad koji je samozapaljiv ili sklon samozapaljenju u uvjetima skladištenja, plinovite proizvode, hlapljivi otpad, otpad koji potječe iz neidentificiranih mješavina;

(h)

otpad koji sadrži ili bi mogao stvoriti patogene klice zaraznih bolesti (kao što je predviđeno u članku 5. stavku 3. točki (c) Direktive o odlagalištima).

2.2.   Popisi otpada koji je prikladan za podzemno odlaganje

Inertni otpad te opasni i neopasni otpad koji nisu isključeni temeljem odjeljaka 2.1. i 2.2. mogu biti prikladni za podzemno odlaganje.

Države članice mogu sastaviti popise otpada koji je prikladan za prihvat u podzemna odlagališta prema kategorijama iz članka 4. Direktive o odlagalištima.

2.3.   Posebna procjena rizika za svaku lokaciju

Prihvat otpada na pojedinu lokaciju podliježe posebnoj procjeni rizika za tu lokaciju.

U posebnim procjenama rizika za otpad koji se prihvaća u podzemno odlagalište, koje su opisane u odjeljku 1.2., treba dokazati da je stupanj odvojenosti od biosfere prihvatljiv. U uvjetima skladištenja moraju biti ispunjeni odgovarajući kriteriji.

2.4.   Uvjeti prihvata

Otpad se može odložiti u podzemno odlagalište samo ako je ono sigurno odvojeno od rudarskih aktivnosti.

Treba definirati otpad kod kojeg bi moglo doći do uzajamnih reakcija i klasificirati ga u grupe kompatibilnosti; različite grupe kompatibilnosti treba u skladištu fizički odvojiti.

3.   DODATNA RAZMATRANJA: RUDNICI SOLI

3.1.   Važnost geološke barijere

U filozofiji sigurnosti za rudnike soli stijena koja okružuje otpad ima dvostruku ulogu:

djeluje kao matična stijena u kojoj je kapsuliran otpad,

djeluje zajedno s nepropusnim slojevima stijene koji su položeni ispod i iznad nje (npr. anhidrit) kao geološka barijera koja treba spriječiti da podzemna voda ulazi u odlagalište te prema potrebi učinkovito sprečava istjecanje tekućina i plinova s područja s odloženim otpadom. Ako je geološka barijera probijena jamama ili bušotinama, njih treba za vrijeme rada podzemnog odlagališta zabrtviti kako bi ih se osiguralo od ulaska vode, a nakon prestanka rada ih treba hermetički zatvoriti. Ako se vađenje minerala nastavlja i nakon prestanka rada odlagališta, područje s odloženim otpadom treba zatvoriti vodonepropusnom pregradom koju treba postaviti u skladu s izračunanim hidrauličkim tlakom na odgovarajućoj dubini, tako da voda koja ulazi u rudnik ne može prodrijeti do područja s odloženim otpadom,

smatra se da u rudnicima soli sol osigurava potpunu nepropusnost. Otpad će doći u dodir s biosferom samo u slučaju izvanrednog događaja ili događaja u geološkom vremenu kao što je pomicanje tla ili erozija (npr. u vezi s podizanjem razine mora). Nije vjerojatno da će se otpad promijeniti za vrijeme odlaganja, ali treba uzeti u obzir posljedice takvih događaja.

3.2.   Procjena dugoročnih utjecaja

Kod dokazivanja dugoročne sigurnosti podzemnog odlaganja u slanoj stijeni tu stijenu u načelu treba odrediti kao pregradu. Slana stijena ispunjava zahtjev nepropusnosti za plinove i tekućine, zahtjev mogućnosti obavijanja otpada (zbog svoga konvergentnog ponašanja) i sposobnosti da otpad nakon završetka procesa transformacije potpuno zatvori.

Prema tomu, konvergentno ponašanje slane stijene nije suprotno zahtjevu stabilnosti podzemnih prostora u fazi rada. Stabilnost je važna kako bi se zajamčila sigurnost za vrijeme rada te kako bi se trajno održala cjelovitost geološke barijere i osigurala stalna zaštita biosfere. Otpad treba trajno odvojiti od biosfere. Kontrolirano tonjenje pokrova i druge štete koje mogu dugoročno nastati prihvatljive su samo ako se može dokazati da u slučaju transformacija neće doći do lomova, da će se održati cjelovitost geološke barijere i da se neće stvoriti putovi kojima bi voda mogla doći u dodir s otpadom odnosno kojima bi otpad ili njegovi parametri mogli dospjeti u biosferu.

4.   DODATNA RAZMATRANJA: TVRDA STIJENA

Ovdje se dubinsko skladištenje u tvrdoj stijeni definira kao podzemno odlaganje na dubini od nekoliko stotina metara, s time da tvrda stijena obuhvaća različite magmatske stijene npr. granit ili gnajs, a može uključivati i sedimentne stijene npr. vapnenac i pješčenjak.

4.1.   Filozofija sigurnosti

Dubinsko odlaganje u tvrdoj stijeni je izvediv način da se izbjegne opterećenje budućih generacija odgovornošću za otpad, budući da je odlagalište zamišljeno kao pasivno, bez potrebe za održavanjem. Nadalje, njegova konstrukcija ne bi smjela onemogućavati oporabu otpada niti poduzimanje korektivnih mjera u budućnosti. Odlagalište treba biti koncipirano tako da negativni utjecaji na okoliš odnosno obveze koje proizlaze iz postupaka današnje generacije ne idu na teret budućih generacija.

Glavni pojam filozofije sigurnosti podzemnog odlaganja otpada je odvajanje otpada od biosfere te prirodno razrjeđenje svih onečišćujućih tvari koje se oslobađaju iz otpada. Kod određenih vrsta opasnih tvari i otpada prepoznata je potreba za dugoročnijom zaštitom društva i okoliša od stalne izloženosti. Dugoročnija zaštita podrazumijeva razdoblje od nekoliko tisuća godina. Takva se razina zaštite može postići dubinskim odlaganjem u tvrdoj stijeni. Dubinsko odlagalište otpada u tvrdoj stijeni može se smjestiti u bivše rudnike u kojima se više ne obavlja rudarska djelatnost ili u novi objekt za odlaganje.

U slučaju odlaganja u tvrdoj stijeni nije moguće postići potpunu nepropusnost. U tom slučaju podzemno odlagalište treba koncipirati tako da prirodna sposobnost razrjeđenja onečišćujućih tvari koju posjeduju okolni slojevi u toj mjeri umanji njihov utjecaj da oni ne mogu imati ireverzibilne negativne utjecaje na okoliš. To znači da će prihvatljivost emisija iz takvog objekta ovisiti o sposobnosti bližeg okoliša da razrijedi i razgradi onečišćavala.

Zahtjevi Okvirne direktive EU o vodama (2000/60/EZ) mogu se ispuniti samo ako se dokaže dugoročna sigurnost postrojenja (vidjeti odjeljak 1.2.7.). Kod procjene učinkovitosti sustava dubinskog odlaganja treba sagledati sve aspekte cjeline i uzeti u obzir skladno funkcioniranje različitih dijelova sustava. Kod dubinskih odlagališta u tvrdoj stijeni odlagalište se nalazi ispod razine podzemne vode. U članku 11. stavku 3. točki (j) općenito je zabranjeno izravno ispuštanje onečišćujućih tvari u podzemne vode. U članku 4. stavku 1. točki (b) podtočki i. Direktive se zahtijeva da države članice poduzmu mjere kako bi spriječile pogoršanje stanja svih podzemnih voda. Za dubinsko odlagalište u tvrdoj stijeni ovaj zahtjev znači da nikakve opasne tvari ispuštene iz odlagališta ne smiju dospjeti u biosferu (uključujući gornje dijelove sustava podzemnih voda koji su dostupni biosferi) u količinama odnosno koncentracijama koje će proizvesti štetne utjecaje. Stoga treba ispitati vodene tokove u biosferu i iz biosfere. Treba procijeniti promjenljivost geohidrauličkog sustava.

Kod dubinskog skladištenja u tvrdoj stijeni može doći do stvaranja plinova zbog dugoročnog kvarenja otpada, ambalaže i dijelova objekta. Prema tomu, ovo treba uzeti u obzir kod projektiranja objekata za dubinsko odlaganje u tvrdoj stijeni.

Dodatak B

PREGLED MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA PREDVIĐENIH DIREKTIVOM O ODLAGALIŠTIMA

Uvod

Na slici 1. nalazi se pregled mogućnosti odlaganja otpada koje su predviđene Direktivom o odlagalištima, zajedno s primjerima potkategorija glavnih kategorija odlagališta. Polazna točka (gornji lijevi ugao) je otpad koji se odlaže. U skladu s člankom 6. točkom (a) Direktive o odlagalištima, većinu je otpada prije odlaganja potrebno na određeni način obraditi. Opća definicija „obrade” je razmjerno široka i u velikoj mjeri ostavljena nadležnim tijelima država članica. Polazi se od pretpostavke da otpad ne pripada niti jednoj kategoriji iz članka 5. stavka 3. Direktive o odlagalištima.

Odlagalište inertnog otpada

Prvo se postavlja pitanje treba li otpad klasificirati kao opasni otpad ili ne. Ako otpad nije opasan (u skladu s Direktivom o opasnom otpadu (91/689/EZ) i aktualnim popisom otpada), sljedeće pitanje bi bilo je li otpad inertan. Ako otpad zadovoljava kriterije za otpad koji se odlaže na odlagališta inertnog otpada (kategorija A, vidjeti sliku 1. i tablicu 1.), on se može odložiti na odlagalište inertnog otpada.

Inertni otpad se osim toga može odložiti na odlagalište neopasnog otpada pod uvjetom da ispunjava odgovarajuće kriterije (koje bi u pravilu trebao ispunjavati).

Odlagalište neopasnog otpada i odgovarajuće potkategorije

Ako otpad nije opasan niti inertan, znači da je neopasan i treba ga odložiti na odlagalište neopasnog otpada. Države članice mogu definirati potkategorije odlagališta neopasnog otpada u skladu s nacionalnim strategijama gospodarenja otpadom, s time da pritom moraju ispuniti zahtjeve Direktive o odlagalištima. Na slici 1. prikazane su tri glavne potkategorije odlagališta neopasnog otpada: odlagalište anorganskog otpada s niskim sadržajem organskih/biorazgradivih materijala (B1), odlagalište organskog otpada (B2) i odlagalište miješanog neopasnog otpada sa značajnim sadržajem organskih/biorazgradivih i anorganskih materijala. Odlagališta kategorije B1 mogu se dalje podijeliti na odlagališta otpada koji ne zadovoljavaju kriterije za anorganski neopasni otpad koji se može odložiti zajedno sa stabilnim nereaktivnim opasnim otpadom utvrđenim u odjeljku 2.2.2. (B1a) i odlagališta za otpad koji zadovoljava te kriterije (B1b). Odlagališta kategorije B2 mogu se primjerice dalje podijeliti na bioreaktorska odlagališta i odlagališta za manje reaktivni biološki obrađeni otpad. Države članice koje to žele mogu predvidjeti daljnje podjele odlagališta neopasnog otpada, a unutar svake potkategorije mogu definirati specijalizirana odlagališta i odlagališta za stvrdnuti/monolitni otpad (vidjeti bilješku ispod tablice 1.). Države članice mogu izraditi nacionalne kriterije prihvata kako bi osigurale pravilnu klasifikaciju neopasnog otpada po potkategorijama odlagališta neopasnog otpada. Ako država članica ne želi uvesti dodatne potkategorije odlagališta neopasnog otpada, sav se neopasni otpad (naravno, podložno odredbama članaka 3. i 5. Direktive o odlagalištima) može odložiti na odlagalište za miješani neopasni otpad (kategorija B3).

Odlaganje stabilnog nereaktivnog opasnog otpada na odlagalištu neopasnog otpada

Ako je otpad opasan (u skladu s Direktivom 91/689/EZ i aktualnim popisom otpada), on se može obraditi kako bi zadovoljio kriterije za odlaganje stabilnog nereaktivnog opasnog otpada u odjeljke odlagališta neopasnog otpada u kojima se odlaže anorganski otpad s niskim sadržajem organskih/biorazgradivih materijala koji zadovoljava kriterije iz odjeljka 2.2.2. (kategorija B1b). Otpad može biti zrnat (kemijski stabiliziran) ili stvrdnut/monolitan.

Odlagalište opasnog otpada

Ako opasni otpad ne zadovoljava kriterije za odlaganje na odlagalište kategorije B1b odnosno u odjeljak za neopasni otpad, postavlja se pitanje zadovoljava li kriterije za prihvat na odlagalište opasnog otpada (kategorija C). Ako otpad zadovoljava te kriterije, on se može odložiti na odlagalište opasnog otpada.

Ako otpad ne zadovoljava kriterije za prihvat na odlagalište opasnog otpada, on se može podvrgnuti daljnjoj obradi i ponovno ispitati prema istim kriterijima; ovaj se postupak može ponavljati sve dok kriteriji ne budu zadovoljeni.

Podzemno odlaganje

Otpad se osim toga može ispitati prema kriterijima za podzemno odlaganje. Ako otpad zadovoljava te kriterije, on se može odložiti u podzemno odlagalište za opasni otpad (odlagalište kategorije DHAZ). Ako kriteriji za podzemno odlaganje nisu zadovoljeni, otpad se može podvrgnuti daljnjoj obradi i ponovno ispitati.

Iako je podzemno odlaganje obično rezervirano za posebno opasni otpad, ova se potkategorija u načelu može koristiti i za inertni otpad (kategorija DINERT) i neopasni otpad (kategorija DNON-HAZ).

Slika 1.

Prikaz mogućnosti odlaganja otpada predviđenih Direktivom o odlagalištima

Image

Tablica 1.

Pregled kategorija odlagališta i primjeri potkategorija

Kategorija odlagališta

Glavne potkategorije (podzemna odlagališta, specijalizirana odlagališta i odlagališta za stvrdnuti/monolitni (1) otpad koji se može prihvatiti na odlagališta svih kategorija)

ID

Kriteriji prihvata

Odlagalište inertnog otpada

Odlagalište koje prihvaća inertni otpad

A

Kriteriji za ponašanje pri eluiranju i sadržaj organskih sastojaka određuju su na razini EU-a (odjeljak 2.1.2.). Kriteriji u pogledu sadržaja anorganskih parametara mogu se odrediti na razini države članice

Odlagalište neopasnog otpada

Odlagalište anorganskog neopasnog otpada s niskim sadržajem organske/biorazgradive tvari, na koje se odlažu otpad koji ne zadovoljava kriterije iz odjeljka 2.2.2. za anorganski neopasni otpad koji se može odložiti zajedno sa stabilnim nereaktivnim opasnim otpadom

B1a

Kriteriji za ponašanje pri eluiranju i ukupni sadržaj se ne određuju na razini EU-a

Odlagalište anorganskog neopasnog otpada s niskim sadržajem organske/biorazgradive tvari

B1b

Kriteriji za ponašanje pri eluiranju i sadržaj organskih tvari (TOC) te druga svojstva određuju se na razini EU-a, zajedno za zrnati neopasni otpad i stabilni nereaktivni opasni otpad (odjeljak 2.2.). Dodatne kriterije u pogledu stabilnosti nereaktivnog opasnog otpada treba odrediti na razini države članice. Kriterije za monolitni otpad treba odrediti na razini države članice

Odlagalište organskog neopasnog otpada

B2

Kriteriji za ponašanje pri eluiranju i ukupni sadržaj se ne određuju na razini EU-a

Odlagalište miješanog neopasnog otpada sa značajnim sadržajem organskog/biorazgradivog i anorganskog otpada

B3

Kriteriji za ponašanje pri izluživanju i ukupni sadržaj se ne određuju na razini EU-a

Odlagalište opasnog otpada

Površinsko odlagalište opasnog otpada

C

Kriteriji za ponašanje pri eluiranju za zrnati opasni otpad i ukupni sadržaj određenih parametara utvrđeni su na razini EU-a (odjeljak 2.4.). Kriterije za monolitni otpad treba odrediti na razini države članice. Dodatni kriteriji u pogledu sadržaja onečišćujućih tvari mogu se odrediti na razini države članice

Podzemno odlagalište

DHAZ

Posebni zahtjevi na razini EU-a navedeni su u Prilogu A


(1)  Potkategorije monolitnog otpada relevantne su samo za B1, C i DHAZ te eventualno A.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

79


32003L0033


L 152/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.05.2003.


DIREKTIVA 2003/33/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. svibnja 2003.

o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o oglašavanju i sponzorstvu duhanskih proizvoda

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2. i članke 55. i 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Postoje razlike u zakonima i drugim propisima država članica o oglašavanju i sponzorstvu duhanskih proizvoda. To oglašavanje i sponzorstvo u nekim slučajevima prelazi granice država članica ili uključuje događaje koji su organizirani na međunarodnoj razini i pripada aktivnostima na koje se primjenjuje članak 49. Ugovora. Razlike u nacionalnim zakonodavstvima mogu dovesti do sve većih prepreka u slobodnom kretanju, između država članica, proizvoda ili usluga koji služe kao potpora tom oglašavanju i sponzorstvu. U primjeru oglašavanja u tiskovnim medijima već su se pojavile neke prepreke. U slučaju sponzorstva mogu se povećati slučajevi narušavanja tržišnog natjecanja, a već su primijećeni u organizaciji nekih sportskih i kulturnih događaja od većeg značenja.

(2)

Te bi prepreke trebalo ukloniti i, u tu svrhu, u određenim slučajevima trebalo bi uskladiti pravila koja se odnose na oglašavanje i sponzorstvo duhanskih proizvoda. Posebno treba odrediti mjeru u kojoj je dopušteno oglašavanje duhana u nekim kategorijama publikacija.

(3)

Članak 95. stavak 3. Ugovora zahtijeva od Komisije da svoje prijedloge za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu zdravlja temelji na visokoj razini zaštite. U granicama svojih ovlasti, Europski parlament i Vijeće također teže tom cilju. Zakonodavstvo država članica, koje treba uskladiti, namijenjeno je zaštiti javnog zdravlja putem uređivanja promidžbe duhana, proizvoda koji stvara ovisnost i koji je svake godine odgovoran za preko pola milijuna smrti u Zajednici, izbjegavajući na taj način situaciju u kojoj mladi ljudi zbog te promidžbe počinju pušiti vrlo rano te postaju ovisni.

(4)

Opticaj publikacija poput periodičnih publikacija, novina i časopisa na unutarnjem tržištu podložan je znatnom riziku u vezi prepreka slobodnom kretanju kao posljedica zakona i drugih propisa država članica koji zabranjuju ili uređuju oglašavanje duhana u tim medijima. Radi osiguranja slobodnog opticaja svih tih medija na unutarnjem tržištu, potrebno je ograničiti oglašavanje duhana na časopise ili periodične publikacije koje nisu namijenjeni široj javnosti, npr. na publikacije koje su namijenjene isključivo stručnjacima u duhanskoj trgovini te publikacija koje se tiskaju i izdaju u trećim zemljama, koje nisu prvenstveno namijenjene tržištu Zajednice.

(5)

Zakoni i drugi propisi država članica koji se odnose na neke oblike sponzorstva u korist duhanskih proizvoda s prekograničnim učincima dovode do znatnog rizika narušavanja tržišnog natjecanja u toj aktivnosti na unutarnjem tržištu. Radi otklanjanja tih narušavanja, potrebno je zabraniti sponzorstvo samo u onim aktivnostima ili događajima s prekograničnim učincima, koje bi u suprotnom moglo biti sredstvo za izbjegavanje ograničenja koja vrijede za izravne oblike oglašavanja, bez uređivanja sponzorstva na isključivo nacionalnoj razini.

(6)

Uporaba usluga informacijskog društva sredstvo je za oglašavanje duhanskih proizvoda, koje raste zajedno s porastom javne potrošnje i pristupa tim uslugama. Te usluge, kao i radijsko emitiranje koje je moguće prenositi putem usluga informacijskog društva, posebno su privlačni i dostupni mladim potrošačima. Oglašavanje duhanskih proizvoda u oba navedena medija ima, već po svojoj prirodi, prekogranični karakter i treba ga urediti na razini Zajednice.

(7)

Besplatna distribucija duhanskih proizvoda podložna je ograničenjima u više država članica zbog visokog rizika stvaranja ovisnosti. Primjeri besplatne distribucije pojavili su se u okviru sponzorstva događaja s prekograničnim učincima i zato je treba zabraniti.

(8)

Međunarodno primjenjivi standardi oglašavanja i sponzorstva duhanskih proizvoda predmet su pregovora za izradu Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o ograničenju duhana. Namjera je tih pregovora stvaranje obvezujućih međunarodnih pravila koja će dopunjavati pravila sadržana u ovoj Direktivi.

(9)

Komisija bi trebala sastaviti izvješće o provedbi ove Direktive. U relevantnim programima Zajednice trebalo bi predvidjeti odredbe za praćenje učinaka ove Direktive na javno zdravlje.

(10)

Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće i učinkovite korake kako bi osigurale nadzor nad provedbom mjera koje su usvojene sukladno ovoj Direktivi u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, kako je navedeno u Priopćenju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o ulozi kazni u provedbi zakonodavstva Zajednice u području unutarnjeg tržišta i u Rezoluciji Vijeća od 29. lipnja 1995. o učinkovitoj jedinstvenoj primjeni prava Zajednice i o kaznama za nepoštovanje prava Zajednice u području unutarnjeg tržišta (4). Te mjere trebale bi obuhvaćati odredbe o intervenciji osoba ili organizacija s legitimnim interesom za sprečavanje aktivnosti koje nisu u skladu s ovom Direktivom.

(11)

Kazne predviđene ovom Direktivom nemaju utjecaja na ostale kazne ili pravna sredstva predviđena nacionalnim pravom.

(12)

Ova Direktiva uređuje oglašavanje duhanskih proizvoda u medijima osim televizije, tj. u tisku i u ostalim tiskovnim publikacijama, u radijskom emitiranju te u uslugama informacijskog društva. Ova Direktiva uređuje i sponzorstvo, od strane duhanskih poduzeća, radijskih programa i događaja ili aktivnosti koje uključuju, ili se održavaju u više država članica, ili na drugi način imaju prekogranične učinke, uključujući besplatnu distribuciju duhanskih proizvoda ili njihovu distribuciju po sniženim cijenama. Ostali oblici oglašavanja, kao što su neizravno oglašavanje te sponzorstvo događaja ili aktivnosti bez prekograničnog učinka, nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive. Prema Ugovoru, države članice zadržavaju nadležnost za uređivanje ovih pitanja, kako smatraju potrebnim, radi osiguravanja zaštite zdravlja ljudi.

(13)

Oglašavanje lijekova za ljude uređuje Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za ljudsku uporabu (5). Oglašavanje proizvoda namijenjenih za uporabu pri svladavanju ovisnosti o duhanu nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive.

(14)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje Direktivu Vijeća 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. o koordinaciji određenih odredaba predviđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja (6), koji zabranjuju sve oblike televizijskog oglašavanja cigareta i ostalih duhanskih proizvoda. Direktiva 89/552/EEZ propisuje da televizijske programe ne smiju sponzorirati poduzeća čija je glavna aktivnost proizvodnja ili prodaja cigareta i ostalih duhanskih proizvoda, ili pružati usluge čije je oglašavanje zabranjeno tom Direktivom. Direktiva 89/552/EEZ zabranjuje i trgovinu duhanskim proizvodima putem televizije.

(15)

Direktiva Vijeća 84/450/EEZ od 10. rujna 1984. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na zavaravajuće oglašavanje (7) priznaje nadnacionalni značaj oglašavanja. Direktiva 2001/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2001. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih proizvoda (8), sadrži odredbe o uporabi zavaravajućih natpisa na naljepnicama duhanskih proizvoda, čiji je prekogranični učinak isto tako priznat.

(16)

Direktivu 98/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 1998. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o oglašavanju i sponzorstvu duhanskih proizvoda (9) poništio je Sud EZ-a u predmetu C-376/98 Savezna Republika Njemačka v Europski parlament i Vijeće Europske unije  (10). Upućivanja na Direktivu 98/43/EZ stoga bi se trebalo tumačiti kao upućivanja na ovu Direktivu.

(17)

U skladu s načelom proporcionalnosti, za postizanje osnovnog cilja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, potrebno je i primjereno utvrditi pravila o oglašavanju i sponzorstvu duhanskih proizvoda. Ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za postizanje ciljeva u skladu s trećim stavkom članka 5. Ugovora.

(18)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i vodi računa o načelima koje priznaje posebno Povelja Europske unije o temeljnim pravima. Ova Direktiva posebno nastoji osigurati poštovanje temeljnog prava slobode izražavanja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Cilj je ove Direktive usklađivanje zakona i drugih propisa država članica o oglašavanju duhanskih proizvoda i njihovoj promidžbi:

(a)

u tisku i ostalim tiskovnim publikacijama;

(b)

u radijskom emitiranju;

(c)

u uslugama informacijskog društva; i

(d)

putem sponzorstva, povezanog s duhanom, uključujući i besplatnu distribuciju duhanskih proizvoda.

2.   Ova je Direktiva namijenjena osiguravanju slobode kretanja medija na koje se odnosi i povezanih usluga te otklanjanju prepreka pri djelovanju unutarnjeg tržišta.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„duhanski proizvodi” znači svi proizvodi izrađeni, makar djelomično od duhana, koji su namijenjeni za pušenje, šmrkanje, udisanje ili žvakanje.

(b)

„oglašavanje” znači svaki oblik komercijalnog obavješćivanja čiji je cilj ili izravan ili neizravan učinak promidžba duhanskog proizvoda;

(c)

„sponzorstvo” znači svaki oblik doprinosa, pravne ili fizičke osobe, svakom događaju, aktivnosti ili pojedincu čiji je cilj ili izravan ili neizravan učinak promidžba duhanskog proizvoda;

(d)

„usluge informacijskog društva” znači usluge u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (11).

Članak 3.

Oglašavanje u tiskovnim medijima i usluge informacijskog društva

1.   Oglašavanje u tisku i ostalim tiskovnim publikacijama dopušteno je samo u publikacijama namijenjenima isključivo stručnjacima u duhanskoj trgovini i u publikacijama koje se tiskaju i izdaju u trećim zemljama, koje nisu namijenjene prvenstveno tržištu Zajednice.

Zabranjeno je ostalo oglašavanje u tisku i u ostalim tiskovnim publikacijama.

2.   Oglašavanje koje nije dopušteno u tisku i u ostalim tiskovnim publikacijama nije dopušteno ni u uslugama informacijskog društva.

Članak 4.

Radijsko oglašavanje i sponzorstvo

1.   Zabranjeni su svi oblici radijskog oglašavanja duhanskih proizvoda.

2.   Radijske programe ne smiju sponzorirati poduzeća čija je glavna aktivnost proizvodnja ili prodaja duhanskih proizvoda.

Članak 5.

Sponzorstvo događaja

1.   Zabranjeno je sponzorstvo događaja ili aktivnosti koji uključuju ili se održavaju u više država članica, ili na drugi način imaju prekogranične učinke.

2.   Zabranjuje se besplatna distribucija duhanskih proizvoda u kontekstu sponzorstva događaja spomenutih u stavku 1., čija je svrha ili izravan ili neizravan učinak promidžba duhanskih proizvoda.

Članak 6.

Izvješće

Najkasnije do 20. lipnja 2008., Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o provedbi ove Direktive. Uz izvješće se prilažu eventualni prijedlozi za izmjenu ove Direktive koje Komisija smatra potrebnim.

Članak 7.

Kazne i izvršavanje

Države članice utvrđuju pravila o kaznama za nepoštovanje nacionalnih propisa, usvojenih prema ovoj Direktivi i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice priopćuju ta pravila Komisiji najkasnije do datuma navedenog u članku 10. te je bez odgađanja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni pravila.

Ta pravila obuhvaćaju odredbe koje jamče da osobe ili organizacije, koje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom temelje svoj legitimni interes za sprečavanje oglašavanja, sponzorstva ili ostalih aktivnosti nespojivih s ovom Direktivom, mogu pokrenuti sudske postupke protiv takvog oglašavanja ili sponzorstva, ili mogu o takvom oglašavanju ili sponzorstvu obavijestiti upravno tijelo nadležno za odlučivanje o pritužbama ili za pokretanje odgovarajućeg sudskog postupka.

Članak 8.

Slobodno kretanje proizvoda i usluga

Države članice ne smiju zabraniti ni ograničiti slobodno kretanje proizvoda ili usluga koje su u skladu s ovom Direktivom.

Članak 9.

Upućivanja na Direktivu 98/43/EZ

Upućivanja na poništenu Direktivu 98/43/EZ tumače se kao upućivanja na ovu Direktivu.

Članak 10.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. srpnja 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 11.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 12.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. svibnja 2003.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

G. DRYS


(1)  SL C 270 E, 25.9.2001., str. 97.

(2)  SL C 36, 8.2.2002., str. 104.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20. studenoga 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 27. ožujka 2003.

(4)  SL C 188, 22.7.1995., str. 1.

(5)  SL L 311, 28.11.2001., str. 67.

(6)  SL L 298, 17.10.1989., str. 23. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 202, 30.7.1997., str. 60.).

(7)  SL L 250, 19.9.1984., str. 17. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 290, 23.10.1997., str. 18.).

(8)  SL L 194, 18.7.2001., str. 26.

(9)  SL L 213, 30.7.1998., str. 9.

(10)  [2000] Izvješća Suda EZ-a I-8419.

(11)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.).


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

83


32003D0641


L 226/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.09.2003.


ODLUKA KOMISIJE

od 5. rujna 2003.

o korištenju fotografija u boji ili drugih ilustracija kao zdravstvenih upozorenja na paketima duhanskih proizvoda

(priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 3184)

(Tekst značajan za EGP)

(2003/641/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Sporazum o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu br. 2001/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2001. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih proizvoda (1), a posebno njezin članak 5. stavak 3,

budući da:

(1)

Sukladno Direktivi 2001/37/EZ svaki jedinični paket duhanskih proizvoda, osim duhana za oralnu uporabu i drugih duhanskih proizvoda bez dima te bilo koje vanjsko pakiranje, s izuzetkom dodatnih prozirnih omota, moraju nositi opće upozorenje te dodatno upozorenje s popisa navedenog u Prilogu I. toj Direktivi.

(2)

Države članice mogu odlučiti jesu li su zdravstvena upozorenja u obliku fotografija u boji ili drugih ilustracija potrebna na nekima ili svim paketima duhanskih proizvoda, osim duhana za oralnu uporabu i drugih duhanskih proizvoda bez dima.

(3)

Tamo gdje države članice traže dodatna upozorenja u obliku fotografija u boji ili drugih ilustracija, one moraju biti u skladu s pravilima koje donosi Vijeće.

(4)

Direktiva 2001/37/EZ unijela je nove odredbe o stavljanju naljepnica koje znatno mijenjaju izgled duhanskih paketa, posebno što se tiče veličine upozorenja i njihove grafičke prezentacije. Da bi se iskoristila maksimalna prednost vizualnog utjecaja koji je postignut tim novim oblikovanjem, on bi trebao ostati nepromijenjen određeno vrijeme prije uvođenja fotografija u boji ili drugih ilustracija.

(5)

Kao što je pokazalo istraživanje i iskustvo u drugim zemljama koje su usvojile zdravstvena upozorenja s fotografijama u boji, zdravstvena upozorenja koja sadrže fotografije u boji ili druge ilustracije predstavljaju učinkovita sredstva za destimuliranje pušenja i informiranje građana o zdravstvenim rizicima vezanim uz pušenje. Stoga je korištenje fotografija na paketima duhanskih proizvoda ključni element opsežne i integrirane politike kontrole duhana.

(6)

S obzirom na kulturološku raznolikost koja postoji u Europskoj uniji, trebalo bi na raspolaganje staviti izbor od nekoliko fotografija u boji ili drugih ilustracija za svako dodatno upozorenje navedeno u Prilogu I. Direktivi 2001/37/EZ.

(7)

Kada države članice zahtijevaju zdravstvena upozorenja u obliku fotografija u boji ili drugih ilustracija, trebalo bi osigurati da takvi vizualni elementi ne budu skriveni ili na drugi način oštećeni.

(8)

Kada države članice zahtijevaju zdravstvena upozorenja u obliku fotografija u boji ili drugih ilustracija, trebalo bi osigurati prijelazna razdoblja kako bi se omogućilo uvođenje potrebnih promjena u proizvodnji i postupku pakiranja duhanskih proizvoda i za raspolaganjem zaliha. Za duhanske proizvode koji nisu cigarete trebalo bi dopustiti korištenje naljepnica koje se ne mogu ukloniti.

(9)

Treba nadgledati uvođenje slikovnih upozorenja i njihovu učinkovitost treba povremeno ispitivati.

(10)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem koje je dostavio Odbor osnovan sukladno članku 10. Direktive 2001/37/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ova Odluka utvrđuje pravila za korištenje fotografija u boji ili drugih ilustracija na paketima duhana koje prikazuju i objašnjavaju zdravstvene posljedice pušenja.

2.   Ova se Odluka primjenjuje na one države članice koje odluče koristiti fotografije u boji ili ilustracije zajedno s dodatnim upozorenjima koja zahtijeva Direktiva 2001/37/EZ na paketima nekih duhanskih proizvoda ili na svim tipovima duhanskih proizvoda, osim na paketima koji sadrže duhan za oralnu uporabu i druge vrste duhana koje ne proizvode dim.

3.   Kada države članice zahtijevaju da su zdravstvena upozorenja u obliku fotografija u boji ili drugih ilustracija, one moraju biti sukladne pravilima utvrđenim ovom Odlukom.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive 2001/37/EZ.

Također se primjenjuju i sljedeće definicije:

1.

„paket duhanskih proizvoda” znači bilo koji oblik pojedinačnog paketa i bilo koje vanjsko pakiranje koje se koristi u maloprodaji duhanskih proizvoda, s izuzećem dodatnih prozirnih omota;

2.

„dodatno upozorenje” znači bilo koje upozorenje iz članka 5. stavka 2. točke (b) i iz Priloga I. Direktivi 2001/37/EZ;

3.

„izvorni dokument” znači bilo koji od elektroničkih dokumenata koje je Vijeće stavilo na raspolaganje, a koji sadrži kombinirano upozorenje;

4.

„kombinirano upozorenje” znači upozorenje koje se sastoji od fotografije ili bilo koje druge ilustracije i odgovarajućeg teksta dodatnog upozorenja koje je predviđeno člankom 5. stavkom 2. točkom (b) i Prilogom I. Direktivi 2001/37/EZ, kako je sadržano u svakom izvornom dokumentu.

Članak 3.

Knjižnica izvornih dokumenata

1.   Najkasnije do 30. rujna 2004., Komisija dostavlja knjižnicu s prethodno testiranim izvornim dokumentima radi stavljanja na raspolaganje nekoliko fotografija ili drugih ilustracija za svako dodatno upozorenje navedeno u Prilogu I. Direktivi 2001/37/EZ.

2.   Komisija na zahtjev daje na raspolaganje izvorne dokumente. Komisija daje tehničke specifikacije za ispis i one ne smiju biti izmijenjene ni na koji način.

3.   Komisiji u pripremi knjižnice izvornih dokumenata pomažu znanstveni i tehnički stručnjaci.

4.   Odabrani izvorni dokumenti podnose se Odboru određenom prema članku 10. Direktive 2001/37/EZ koji daje mišljenje.

Članak 4.

Korištenje kombiniranih upozorenja

1.   Kada države članice zahtijevaju zdravstvena upozorenja u obliku fotografija u boji ili drugih ilustracija, duhanski paketi za koje su takve fotografije potrebne moraju nositi kombinirano upozorenje uzeto isključivo iz izvornog dokumenta koji daje Komisija, bez ikakve promjene bilo kojih njegovih komponenti.

Zemlje članice mogu odabrati izvorne dokumente koji su najprilagođeniji potrošačima u njihovim zemljama.

2.   Kombinirana upozorenja:

(a)

izmjenjuju se tako da jamče redovito prikazivanje svih dodatnih upozorenja;

(b)

ispisuju se na drugu najvidljiviju površinu paketa duhanskog proizvoda, uzimajući u obzir format i proporcije izvornog dokumenta i grafičku cjelovitost slike i teksta;

(c)

prekrivaju cijelo područje rezervirano za dodatno zdravstveno upozorenje i postavljaju paralelno gornjem rubu paketa i u istom smjeru kao i druge informacije na paketu;

(d)

umnožavaju se sukladno tehničkim specifikacijama za ispis koje Komisija stavlja na raspolaganje;

(e)

uokvirena su crnim okvirom ne tanjim od 3 mm i ne debljim od 4 mm u širini koja ni u kojem smislu ne ometa nijedan tekstualni ili vizualni element kombiniranog upozorenja.

3.   Kombinirano upozorenje ne smije prekrivati manje od 40 % vanjskog područja druge najvidljivije površine pojedinačnog paketa duhanskog proizvoda. Ovaj se omjer povećava na 45 % za države članice s dva službena jezika i na 50 % za države članice s tri službena jezika.

Međutim, kod pojedinačnih paketa namijenjenih proizvodima koji nisu cigarete, čija najvidljivija površina prelazi 75 cm2, kombinirano upozorenje mora prekrivati površinu od najmanje 22,5 cm2 druge najvidljivije površine. Ta se površina povećava na 24 cm2 za države članice s dva službena jezika i 26,25 cm2 za države članice s tri službena jezika.

4.   Kod duhanskih proizvoda koji nisu cigarete, kombinirana upozorenja mogu biti pričvršćena kao naljepnice, pod uvjetom da se takve naljepnice ne mogu skinuti. Umnožavanje kombiniranih upozorenja na naljepnicama mora biti sukladno tehničkim specifikacijama za ispis koje Komisija stavlja na raspolaganje.

5.   Države članice mogu kao uvjet postaviti da se uz kombinirana upozorenja, izvan okvira za upozorenje, navede upućivanje na tijelo izdavatelja. Nadalje, ako to zahtijevaju države članice, kombinirana upozorenja mogu obuhvaćati druge vizualne elemente kao što su logotipi sa i bez telefonskih brojeva za pomoć pri prestanku pušenja, adresama elektroničke pošte i/ili stranica na Internetu koje su oblikovane za informiranje potrošača o tijelima izdavateljima koji izdaju upozorenje i raspoloživim programima za pružanje podrške onima koji žele prestati pušiti.

6.   Osim u slučajevima predviđenim u stavku 5., kombinirana upozorenja ne smiju se komentirati, parafrazirati ni na bilo koji način spominjati u bilo kojem obliku na paketu duhanskog proizvoda.

Članak 5.

Vizualni integritet kombiniranih upozorenja

1.   Kombinirana upozorenja:

(a)

ispisuju se tako da se ne mogu ukloniti, izbrisati ili na bilo koji način sakriti ili ometati drugim pisanim ili slikovnim porukama ili otvaranjem paketa. Ispis kombiniranih upozorenja na poreznim pečatima ili oznakama cijena pojedinačnih pakiranja je zabranjen;

(b)

prikazuju se na način koji osigurava da nijedan tekstualni niti vizualni element kombiniranih upozorenja neće biti oštećen kada se otvori paket.

2.   Kada države članice odluče zatražiti korištenje kombiniranih upozorenja na paketima duhanskih proizvoda, donose potrebna pravila za sprečavanje korištenja bilo kojeg tipa omota, vrećica, košuljica, kutija ili drugih sredstava koja djelomično ili u potpunosti skrivaju ili ometaju kombinirana upozorenja ili bilo koje njihove elemente.

3.   Porezni pečati ili oznake cijena ne postavljaju se na način koji djelomično ili u cijelosti skriva ili ometa kombinirana upozorenja ili njihove elemente.

4.   Upućivanja ili drugi elementi navedeni u članku 4. stavku 5. ne smiju sprečavati ni ograničavati vizualizaciju kombiniranih upozorenja.

Članak 6.

Provedba

Kada države članice odluče zatražiti korištenje kombiniranih upozorenja na paketima duhanskih proizvoda, one donose i objavljuju odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Odlukom.

One te odredbe primjenjuju najranije od 1. listopada. 2004.

Te odredbe predviđaju odgovarajuća prijelazna razdoblja u svrhu davanja vremena za neophodne promjene u postupcima proizvodnje i pakiranja duhanskih proizvoda i za prodaju zaliha, posebno što se tiče malih i srednjih poduzeća.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Odluku ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Odluka i obavješćuju Komisiju svake dvije godine o njihovoj provedbi. Ova informacija trebala bi uključiti procjenu utjecaja koja se odnosi posebno na potrošačke navike, s osobitim naglaskom na djecu i mlade.

Članak 7.

Izvješćivanje i prilagodbe

1.   Najkasnije do 30. rujna 2006. i nakon toga svake dvije godine, Komisija o primjeni ove Odluke obavješćuje Odbor osnovan na temelju članka 10. Direktive 2001/37/EZ. Informacija primljena od strane država članica prema članka 6. četvrtom stavku ove Odluke čini osnovu ovih izvješća.

2.   Nakon predaje izvješća Komisija posebno označava teme koje se preispituju ili razvijaju s obzirom na ranije iskustvo i nove znanstvene dokaze.

3.   Znanstveni i tehnički stručnjaci iz članka 11. Direktive 2001/37/EZ mogu pomoći Komisiji u pripremi ovih izvješća.

4.   Informacije o provedbi ove Odluke također su dio dvogodišnjih izvješća o primjeni Direktive 2001/37/EZ koje Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru sukladno članku 11. te Direktive.

Članak 8.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. rujna 2003.

Za Komisiju

David BYRNE

Član Komisije


(1)  SL L 194, 18.7.2001., str. 26.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

86


32003D0701


L 254/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.09.2003.


ODLUKA KOMISIJE

od 29. rujna 2003.

o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, obrasca za dostavu rezultata namjernog uvođenja u okoliš genetski modificiranih viših biljaka u druge svrhe osim u svrhu stavljanja na tržište

(priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 3405)

(Tekst značajan za EGP)

(2003/701/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (1), a posebno drugu rečenicu njezinog članka 10.,

budući da:

(1)

U vezi s namjernim uvođenjem genetski modificiranih organizama (GMO-a) u sve druge svrhe osim u svrhu stavljanja na tržište, članak 10. Direktive 2001/18/EZ zahtijeva da poslije okončanja uvođenja i potom u određenim vremenskim razmacima utvrđenim u odobrenju na temelju rezultata procjene rizika za okoliš, podnositelj prijave dostavi nadležnom tijelu rezultate uvođenja s obzirom na rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš, pri čemu, prema potrebi, posebno treba navesti sve vrste proizvoda o kojima podnositelj prijave namjerava kasnije dostaviti obavijest.

(2)

Većina GMO-a koji su do sada namjerno uvedeni u Zajednici, u skladu s dijelom B Direktive 2001/18/EZ su genetski modificirane više biljke (GMVB). Zato je nužno u odnosu na te biljke odrediti obrazac koji će podnositelj prijave koristiti kada nadležnim tijelima dostavlja rezultate uvođenja. Taj obrazac treba biti u skladu s potrebom da se omogući potpuna razmjena relevantnih informacija koje se dostavljaju na standardiziran i lako razumljiv način. Obrazac treba ostati općenit koliko god je to moguće kako bi se, prema potrebi, uvođenja na više lokacija tijekom više godina ili uvođenja različitih GMO-a mogla obuhvatiti jednim izvješćem.

(3)

Budući da genetski inženjering nije ograničen samo na više biljke, trebat će utvrditi obrasce koji će obuhvatiti i druge vrste GMO-a, primjerice genetski modificirane (GM) životinje (uključujući i GM insekte), veterinarske i medicinske proizvode (koji sadrže GMO-e ili se od njih sastoje) ili GM biljke koje se mogu koristiti za dobivanje farmaceutskih proizvoda. Zbog budućeg razvoja događaja također može postati potrebno da se već utvrđeni obrasci izvješća prilagođavaju.

(4)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 30. Direktive 2001/18/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

U svrhu dostavljanja nadležnom tijelu rezultata namjernog uvođenja u okoliš genetski modificiranih viših biljaka (GMVB) u skladu s člankom 10. Direktive 2001/18/EZ, podnositelj prijave koristi obrazac utvrđen Prilogom ovoj Direktivi, dalje u tekstu „obrazac izvješća”.

Članak 2.

Svaki obrazac izvješća odnosi se na samo jedno odobrenje koje je izdalo nadležno tijelo i ima jedinstveni broj prijave.

Članak 3.

1.   Za svaki broj prijave, podnositelj prijave dostavlja završno izvješće, a završno(-a) kao i prijelazno(-a) izvješće(-a) o nadzoru poslije uvođenja dostavlja(ju) se ovisno o slučaju. Obje vrste izvješća sastavljaju se u skladu s obrascem izvješća.

2.   Završno izvješće dostavlja se poslije posljednje žetve GMVB-a. Ako se za prijavu ne zahtijeva nadzor poslije uvođenja, daljnja izvješća nisu potrebna.

3.   Završno izvješće o praćenju poslije uvođenja dostavlja se nakon okončanja praćenja poslije uvođenja.

Prema potrebi, nadležno tijelo u odobrenju određuje koliko će dugo trajati praćenje poslije uvođenja, kao i rokove dostavljanja prijelaznih izvješća o praćenju poslije uvođenja.

4.   Nadležno tijelo potiče podnositelje prijava da izvješća dostavljaju u elektroničkom obliku.

Članak 4.

Nadležno tijelo može zatražiti od podnositelja prijave da za vrijeme trajanja istraživačkog programa, a prije okončanja uvođenja dostavi dodatne informacije, posebno u obliku zapisnika ili privremenih izvješća.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. rujna 2003.

Za Komisiju

Margot WALLSTRÖM

Članica Komisije


(1)  SL L 106, 17.4.2001., str. 1.


PRILOG

Image

Image

Image

Image

Image

Image


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

94


32003R2118


L 318/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.12.2003.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2118/2003

od 2. prosinca 2003.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1420/1999 i Uredbe (EZ) br. 1547/1999 u pogledu pošiljaka određenih vrsta otpada u Tanzaniju i Srbiju i Crnu Goru

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske zajednice, ulaze u nju ili iz nje izlaze (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) 2557/2001 (2), a posebno njezin članak 17. stavak 3.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1420/1999 od 29. travnja 1999. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i postupaka koji se primjenjuju na pošiljke određenih vrsta otpada (3) u određene zemlje koje nisu članice OECD-a, kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2243/2001 (4), a posebno njezin članak 3. stavak 5.,

budući da:

(1)

21. listopada 2002. Komisija je uputila verbalnu notu nadležnim tijelima Federativne Republike Jugoslavije s pitanjem bi li ta zemlja prihvatila izvoz iz Zajednice neopasnog otpada radi oporabe te, ako bi, koji bi se postupak kontrole, prema potrebi, primjenjivao.

(2)

Svojim odgovorom od 30. siječnja 2003. Srbija i Crna Gora obavijestile su Komisiju da se uvoz iz Zajednice svih vrsta otpada koje su navedene u Prilogu II. Uredbi (EEZ) br. 259/93 prihvaća te da se neće primjenjivati nikakav postupak kontrole. Kako je bivša Federativna Republika Jugoslavija nedavno mijenjala ustav i naziv te je postala „Srbija i Crna Gora”, zahtjev (da se sav otpad obuhvati Prilogom D Uredbi Komisije (EZ) br. 1547/1999 (5), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2243/2001 (4)) trebao bi biti povod za umetanje nove stavke, s novim imenom države.

(3)

27. veljače 2003. Tanzanija je službeno obavijestila Komisiju o izmjeni postupka koji se primjenjuje na uvoz iz Zajednice otpada namijenjenog oporabi. Uvoz otpada vrste GE 010 ex 7001 00 više se ne zabranjuje i podliježe samo onim postupcima koji vrijede za uobičajene komercijalne operacije.

(4)

U skladu s člankom 17. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 259/93, Odbor koji je osnovan na temelju članka 18. Direktive Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (6), kako je izmijenjena Odlukom Komisije 96/350/EZ (7), obaviješten je o službenom zahtjevu Tanzanije i o službenom zahtjevu Srbije i Crne Gore 30. travnja 2003.

(5)

Kako bi se uzela u obzir novonastala situacija u tim zemljama, istodobno je potrebno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1420/1999 i Uredbu (EZ) br. 1547/1999.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 18. Direktive 75/442/EEZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog D Uredbi (EZ) br. 1547/1999 izmjenjuje se kako je navedeno u Prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Prilog A Uredbi (EZ) br. 1420/1999 izmjenjuje se kako je navedeno u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. prosinca 2003.

Za Komisiju

Pascal LAMY

Član Komisije


(1)  SL L 30, 6.2.1993., str. 1.

(2)  SL L 349, 31.12.2001., str. 1.

(3)  SL L 166, 1.7.1999., str. 6.

(4)  SL L 303, 20.11.2001., str. 11.

(5)  SL L 185, 17.7.1999., str. 1.

(6)  SL L 194, 25.7.1975., str. 39.

(7)  SL L 135, 6.6.1996., str. 32.


PRILOG I.

Prilog D Uredbi (EZ) br. 1547/1999 mijenja se kako slijedi:

1.

U Prilogu D, između stavke koja se odnosi na Sao Tome i Principe i stavke koja se odnosi na Sierra Leone, umeće se sljedeća stavka:

„SRBIJA I CRNA GORA

Sve vrste otpada”.

2.

Stavka koja se odnosi na Tanzaniju zamjenjuje se sljedećim:

„TANZANIJA

1.

U odjeljku GE (‚Stakleni otpad u nerastresivom (1) obliku’)

GE 010 ex 7001 00

Otpaci od razbijenog stakla i drugi. stakleni otpad, osim stakla katodnih cijevi i drugog aktivnog stakla (sa zaštitnim slojem)’

2.

U odjeljku GJ (‚Tekstilni otpad’):

GJ 120 — 6309 00

Iznošena odjeća i ostala iznošena tekstilna roba”


(1)  U „nerastresive” oblike ne ubraja se otpad u obliku praha, taloga, prašine ili čvrsti predmeti koji u svojoj unutrašnjosti sadrže opasne otpadne tekućine.


PRILOG II.

U Prilogu A Uredbe (EZ) br. 1420/1999, stavka koja se odnosi na Tanzaniju zamjenjuje se kako slijedi:

„Sve vrste osim:

1.

U odjeljku GE (‚Stakleni otpad u nerastresivom (1) obliku’)

GE 010 ex 7001 00

Staklene krhotine i ostali stakleni otpad i ostaci osim stakla iz katodnih cijevi i drugog aktivnog stakla (sa zaštitnim slojem)

2.

U odjeljku GJ (‚Tekstilni otpad’):

GJ 120 — 6309 00

Rabljena odjeća i ostali rabljeni tekstilni proizvodi”


(1)  U „nerastresive” oblike ne ubraja se otpad u obliku praha, taloga, prašine ili čvrsti predmeti koji u svojoj unutrašnjosti sadrže opasne otpadne tekućine.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

98


32004D0280


L 049/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.02.2004.


ODLUKA br. 280/2004/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. veljače 2004.

o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom navedenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Odlukom Vijeća 93/389/EEZ od 24. lipnja 1993. o sustavu praćenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova u Zajednici (3) uspostavljen je mehanizam za praćenje emisija antropogenih stakleničkih plinova i procjenu napretka prema ispunjavanju obveza vezano za te emisije. S ciljem uzimanja u obzir razvoja na međunarodnoj razini i radi veće jasnoće, prikladno je tu Odluku zamijeniti.

(2)

Krajnji je cilj Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (skraćeno: UNFCCC), koja je odobrena Odlukom Vijeća 94/69/EZ (4), postići stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja sprečava opasne antropogene utjecaje na klimatski sustav.

(3)

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime obvezuje Zajednicu i njezine države članice na izradu, povremeno ažuriranje, objavljivanje i izvješćivanje Konferencije stranaka o nacionalnim inventarima antropogenih emisija po izvorima i njihovu uklanjanju pomoću odliva svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom na temelju Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (dalje u tekstu: staklenički plinovi) korištenjem usporedivih metodologija o kojima se suglasila Konferencija stranaka.

(4)

Postoji potreba za temeljitim praćenjem i redovnom procjenom emisija stakleničkih plinova u Zajednici. Potrebna je i pravovremena analiza mjera koje poduzima Zajednica i njezine države članice u području politike vezane uz klimatske promjene.

(5)

Točno izvješćivanje na temelju ove Odluke u ranoj fazi bi omogućilo rano utvrđivanje razina emisija na temelju Odluke Vijeća 2002/358/EZ od 25. travnja 2002. o odobravanju, u ime Europske zajednice, Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkom ispunjavanju obveza koje iz njega proizlaze (5), a time bi se omogućilo rano utvrđivanje ispunjavanja mjerila za sudjelovanje u fleksibilnim mehanizmima Kyotskog protokola.

(6)

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime obvezuje sve ugovorne stranke na izradu, provedbu, objavljivanje i redovno ažuriranje nacionalnih a, prema potrebi, i regionalnih programa koji sadrže mjere za ublažavanje klimatskih promjena rješavanjem pitanja antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanja svih stakleničkih plinova pomoću odliva.

(7)

Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime odobren je Odlukom 2002/358/EZ. Člankom 3. stavkom 2. Kyotskog protokola traži se od stranaka navedenih u Prilogu I. Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime da učine vidljivi napredak u ostvarivanju svojih obveza iz Protokola do 2005. godine.

(8)

U skladu s Prilogom, dijelom II., odjeljkom A Odluke 19/CP.7 Konferencije stranaka, od svake se stranke Kyotskog protokola navedene u Prilogu I. Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime traži da uspostavi i održava nacionalni registar radi osiguranja točnog obračuna izdavanja, držanja, prijenosa, poništavanja i povlačenja jedinica smanjenja emisija, ovjerenih smanjenja emisija, jedinica dodijeljenih kvota i jedinica uklanjanja.

(9)

U skladu s Odlukom 19/CP.7, svaka se jedinica smanjenja emisija, ovjerenog smanjenja emisija, dodijeljene kvote i jedinica uklanjanja treba cijelo vrijeme držati samo na jednom računu.

(10)

Registar Zajednice se može koristiti za držanje jedinica smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija generiranih projektima koje financira Zajednica, time pružajući poticaj za djelovanje Zajednice u trećim zemljama za rješavanje pitanja promjene klime na široj razini, te se može voditi u konsolidiranom sustavu zajedno s registrima država članica.

(11)

Kupovina i korištenje jedinica smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija od strane Zajednice treba podlijegati daljnjim odredbama koje će usvojiti Europski parlament i Vijeće na prijedlog Komisije.

(12)

Zajednica i države članice imaju obvezu, na temelju Odluke 2002/358/EZ, poduzeti potrebne mjere za poštivanje svojih razina emisija utvrđenih na temelju te Odluke. Utvrđenim odredbama o korištenju jedinica smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija koje se drže u registru Zajednice treba uzeti u obzir odgovornosti država članica da ispunjavaju svoje obveze u skladu s Odlukom 2002/358/EZ.

(13)

Zajednica i njezine države članice su iskoristile članak 4. Kyotskog protokola koji strankama Protokola dopušta ispunjavanje njihovih ograničenja emisija i obveza smanjenja zajedno. Stoga je primjereno osigurati djelotvornu suradnju i koordinaciju u vezi s obvezama iz ove Odluke, uključujući sastavljanje inventara stakleničkih plinova Zajednice, procjenu napretka, pripremu izvješća, kao i postupke preispitivanja i provjere usklađenosti kojima se Zajednici omogućuje ispunjavanje njezinih obveza izvješćivanja na temelju Kyotskog protokola, kako je utvrđeno u političkim sporazumima i zakonskim odlukama donesenima na sedmoj Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime u Marrakechu (dalje u tekstu: Sporazum iz Marrakecha).

(14)

Zajednica i države članice sve su stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola i odgovorne su na temelju Protokola za izvješćivanje, utvrđivanje i obračun dodijeljenih kvota i utvrđivanje i održavanje svog ispunjavanja uvjeta za sudjelovanje u mehanizmima Kyotskog protokola.

(15)

U skladu s Odlukom 19/CP.7, svaka stranka navedena u Prilogu I. Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime treba izdati količinu jedinica dodijeljene kvote jednaku njezinoj dodijeljenoj kvoti iz njezina nacionalnog registra, što odgovara njezinim razinama emisija utvrđenima na temelju Odluke 2002/358/EZ i Kyotskog protokola.

(16)

Na temelju Odluke 2002/358/EZ, Zajednica ne izdaje jedinice dodijeljene kvote.

(17)

Europska agencija za okoliš prema potrebi pomaže Komisiji u aktivnostima praćenja, posebno u okviru sustava inventara Zajednice i u Komisijinoj analizi napretka prema ispunjenju obveza na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola.

(18)

U svjetlu uloge koju Europska agencija za okoliš ima u sastavljanju godišnjeg inventara Zajednice, bilo bi primjereno da države članice izrade vlastite nacionalne sustave na način koji olakšava rad Agencije.

(19)

Budući da ciljeve predloženog djelovanja, odnosno ispunjenja obveza Zajednice na temelju Kyotskog protokola, posebno tamo utvrđenih obveza praćenja i izvješćivanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(20)

Mjere potrebne za provedbu ove Odluke treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6),

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Odlukom utvrđuje mehanizam za:

(a)

praćenje svih antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanje pomoću odliva stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom na temelju Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj u državama članicama;

(b)

procjenu napretka prema ispunjavanju obveza vezano za te emisije prema izvorima i uklanjanju pomoću odliva;

(c)

provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola, vezano za nacionalne programe, inventare stakleničkih plinova, nacionalne sustave i registre Zajednice i njezinih država članica, te relevantne postupke na temelju Kyotskog protokola; i

(d)

osiguranje pravovremenosti, potpunosti, točnosti, konzistentnosti, usporedivosti i transparentnosti izvješćivanja od strane Zajednice i njezinih država članica Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

Članak 2.

Nacionalni programi i programi Zajednice

1.   Države članice i Komisija osmišljavaju i provode nacionalne programe odnosno program Zajednice kako bi doprinijele:

(a)

ispunjenju obveza Zajednice i njezinih država članica vezano uz ograničenje i/ili smanjenje svih emisija stakleničkih plinova na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola; i

(b)

transparentnom i točnom praćenju stvarnog i planiranog napretka država članica, uključujući i doprinos učinjen mjerama Zajednice, u ispunjavanju obveza Zajednice i njezinih država članica vezano za ograničenje i/ili smanjenje svih emisija stakleničkih plinova na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola.

Ovi programi obuhvaćaju podatke navedene u članku 3. stavku 2. i ažuriraju se u skladu s tim.

2.   U tom cilju, korištenje mehanizma zajedničke primjene, mehanizma čistog razvoja i međunarodne trgovine emisijskim jedinicama dopunjava korištenje nacionalnih mjera, u skladu s relevantnim odredbama Kyotskog protokola i Sporazuma iz Marrakecha.

3.   Države članice nacionalne programe i njihove ažurirane verzije stavljaju na raspolaganje javnosti i u roku tri mjeseca od njihova usvajanja o tome obavješćuju Komisiju.

Na naknadnim sastancima odbora navedenog u članku 9. stavku 1. Komisija obavješćuje države članice o svim takvim nacionalnim programima i njihovim ažuriranim verzijama koje je zaprimila.

Članak 3.

Izvješćivanje država članica

1.   Radi procjene stvarnog napretka i pripreme godišnjih izvješća Zajednice, u skladu s obvezama na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola, države članice utvrđuju i dostavljaju izvješće Komisiji do 15. siječnja svake godine (godina X), u koje uključuju:

(a)

svoje antropogene emisije stakleničkih plinova navedenih u Prilogu A Kyotskom protokolu (ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), fluorougljikovodici (HFC), perfluorougljici (PFC) i sumporov-heksafluorid (SF6) tijekom godine koja prethodi zadnjoj (godina X-2);

(b)

privremene podatke o svojim emisijama ugljičnog monoksida (CO), sumporovog dioksida (SO2), dušikovih oksida (NOx) i hlapljivih organskih spojeva (VOC) tijekom godine koja prethodi zadnjoj (godina X-2), zajedno s konačnim podacima za godinu tri godine ranije (godina X-3);

(c)

svoje antropogene emisije stakleničkih plinova prema izvorima i uklanjanja ugljikovog dioksida pomoću odliva kao posljedicu korištenja zemljišta, prenamjene korištenja zemljišta i šumarstva tijekom godine koja prethodi zadnjoj (godina X-2);

(d)

podatke vezane za izračun emisija i uklanjanja iz korištenja zemljišta, prenamjenu korištenja zemljišta i šumarstva, u skladu s člankom 3. stavkom 3. i, ako se država članica odluči koristiti njima, člankom 3. stavkom 4. Kyotskog protokola, te relevantnih odluka na temelju tih odredaba, za godine između 1990. i godine prije zadnje (godina X-2);

(e)

sve promjene podataka navedenih u točkama (a) do (d) koje se odnose na godine između 1990. i treće godine prije (godina X-3);

(f)

elemente izvješća o nacionalnom inventaru potrebne za pripremu izvješća o inventaru stakleničkih plinova Zajednice, poput podataka o planu osiguranja kvalitete/kontrole kvalitete države članice, opće procjene nesigurnosti, opće procjene cjelovitosti, te podataka o provedenim ponovnim izračunima;

(g)

podatke iz nacionalnog registara, kad se uspostavi, o izdavanju, stjecanju, držanju, prijenosu, poništavanju, povlačenju i prenošenju jedinica dodijeljene kvote, jedinica uklanjanja, jedinica smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija tijekom prethodne godine (godina X-1);

(h)

podatke o pravnim osobama ovlaštenima za sudjelovanje u mehanizmima iz članaka 6., 12. i 17. Kyotskog protokola, u skladu s relevantnim nacionalnim odredbama ili odredbama Zajednice;

(i)

mjere poduzete na unaprjeđenju procjena, na primjer ako su područja inventara pretrpjela prilagodbe;

(j)

podatke o pokazateljima za godinu prije zadnje (godina X-2); i

(k)

sve promjene nacionalnog sustava inventara.

Države članice dostavljaju Komisiji, do 15. ožujka svake godine (godina X), svoje potpuno izvješće o nacionalnom inventaru.

2.   Radi procjene predviđenog napretka, države članice dostavljaju izvješće Komisiji do 15. ožujka 2005., i svake dvije godine nakon toga datuma, koje uključuje:

(a)

podatke o nacionalnoj politici i mjerama kojima se ograničavaju i/ili smanjuju emisije stakleničkih plinova prema izvorima i unaprjeđuju uklanjanja pomoću odliva, prikazano na temelju pojedinih sektora za svaki staklenički plin, uključujući:

i.

cilj politike i mjere;

ii.

vrstu instrumenta politike;

iii.

status primjene politike ili mjere;

iv.

pokazatelje za praćenje i procjenu napredovanja s politikama i mjerama kroz vrijeme, uključujući, između ostalog, one pokazatelje navedene u provedbenim odredbama usvojenima na temelju stavka 3;

v.

količinske procjene učinka politika i mjera na emisije prema izvorima i uklanjanje stakleničkih plinova pomoću odliva između bazne godine i kasnijih godina, uključujući 2005., 2010. i 2015. godinu, uključujući njihove gospodarske učinke u najvećoj mogućoj mjeri; te

vi.

opseg do kojeg domaće djelovanje stvarno predstavlja značajan element nastojanja koja se poduzimaju na nacionalnoj razini kao i mjeru do koje korištenje mehanizma zajedničke provedbe i mehanizma čistog razvoja i međunarodne trgovine emisijskim jedinicama na temelju članaka 6., 12. i 17. Kyotskog protokola stvarno nadopunjava domaće mjere, u skladu s relevantnim odredbama Kyotskog protokola i Sporazuma iz Marrakecha;

(b)

nacionalne projekcije emisija stakleničkih plinova po izvorima i njihovo uklanjanje pomoću odliva kao minimum za godine 2005., 2010., 2015. i 2020., organizirano prema plinu i prema sektoru, uključujući:

i.

projekcije „s mjerama” i „s dodatnim mjerama” poput onih navedenih u smjernicama Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i dodatno definiranima u provedbenim odredbama usvojenima na temelju stavka 3.;

ii.

jasno utvrđenje politika i mjera uključenih u projekcije;

iii.

rezultate analize osjetljivosti provedene za projekcije; i

iv.

opise i metodologije, modele, temeljne pretpostavke i ključne ulazne i izlazne parametre;

(c)

podatke o mjerama koje se poduzimaju ili se planiraju za provedbu relevantnog zakonodavstva i politike Zajednice, te podatke o pravnim i institucionalnim koracima za pripremu za provedbu obveza na temelju Kyotskog protokola i podatke o aranžmanima za postupke postizanja usklađenosti i izvršenje, te njihovoj nacionalnoj provedbi;

(d)

podatke o institucionalnim i financijskim aranžmanima i postupcima odlučivanja za koordinaciju i podršku djelatnostima vezanima za sudjelovanje u mehanizmima na temelju članaka 6., 12. i 17. Kyotskog protokola, uključujući sudjelovanje pravnih osoba.

3.   Provedbene odredbe za izvješćivanje o podacima iz stavaka 1. i 2. usvajaju se u skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2.

Te provedbene odredbe mogu se, prema potrebi, revidirati uzimajući u obzir odluke donesene na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola.

Članak 4.

Sustav inventara Zajednice

1.   U suradnji s državama članicama Komisija godišnje sastavlja inventar stakleničkih plinova Zajednice i izvješće o inventaru stakleničkih plinova Zajednice, prosljeđuje njihov nacrt državama članicama do 28. veljače i objavljuje ih i dostavlja Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime do 15. travnja svake godine. Procjene za podatke koji nedostaju iz nacionalnog inventara uključuju se u skladu s provedbenim odredbama usvojenima na temelju stavka 2. podstavka (b), osim ako se ažurirani podaci od država članica dobiju najkasnije do 15. ožujka te godine.

2.   U skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2. i uzimajući u obzir nacionalne sustave država članica Komisija, najkasnije do 30. lipnja 2006., usvaja sustav inventara Zajednice za osiguranje točnosti, usporedivosti, konzistentnosti, potpunosti i pravovremenosti nacionalnih inventara u odnosu na inventar stakleničkih plinova Zajednice.

Sustav osigurava:

(a)

program osiguranja kvalitete/kontrole kvalitete uključujući utvrđivanje ciljeva kvalitete i plan osiguranja kvalitete i kontrole kvalitete inventara. Komisija pruža pomoć državama članicama za provedbu programa osiguranja kvalitete/kontrole kvalitete; i

(b)

postupak za procjenu podataka koji nedostaju iz nacionalnog inventara, uključujući savjetovanje s predmetnom državom članicom.

3.   Europska agencija za okoliš pruža pomoć Komisiji za provedbu stavaka 1. i 2. prema potrebi, između ostalog, provedbom studija i sastavljanjem podataka, u skladu sa svojim godišnjim radnim programom.

4.   Što ranije moguće i u svakom slučaju najkasnije do 31. prosinca 2005., države članice uspostavljaju sustave nacionalnih inventara na temelju Kyotskog protokola za procjenu antropogenih emisija stakleničkih plinova po izvorima i uklanjanja ugljikovog dioksida pomoću odliva.

Članak 5.

Procjena napretka i izvješćivanja

1.   Komisija jednom godišnje procjenjuje, savjetujući se s državama članicama, napredak Zajednice i njezinih država članica prema ispunjavanju njihovih obveza na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola utvrđenih u Odluci 2002/358/EZ, radi procjene da li je napredak dovoljan za ispunjenje tih obveza.

Tom se procjenom uzima u obzir napredak u politikama i mjerama Zajednice i podaci koje dostave države članice u skladu s člankom 3. i člankom 6. stavkom 2. ove Odluke i s člankom 21. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (7).

Svake dvije godine procjena obuhvaća i predviđeni napredak Zajednice i njezinih država članica prema ispunjenju njihovih obveza na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola.

2.   Na temelju procjene navedene u stavku 1., Komisija jednom godišnje dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

To izvješće sadržava poglavlja o stvarnim i procijenjenim emisijama po izvorima i uklanjanjima pomoću odliva, politikama i mjerama i korištenju mehanizama na temelju članaka 6., 12. i 17. Kyotskog protokola.

3.   Komisija priprema izvješće o prikazu napretka koji je Zajednica ostvarila do 2005. godine, uzimajući u obzir ažurirane podatke o projekcijama emisija koje dostave države članice najkasnije do 15. lipnja 2005., u skladu s provedbenim odredbama usvojenima na temelju članka 3. stavka 3. i dostavlja ga Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime najkasnije do 1. siječnja 2006.

4.   Svaka država članica priprema izvješće o prikazu napretka koji je ta država članica ostvarila do 2005. godine, uzimajući u obzir podatke dostavljene u skladu s provedbenim odredbama usvojenima na temelju članka 3. stavka 3. i dostavlja ga Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime najkasnije do 1. siječnja 2006.

5.   Zajednica i svaka država članica dostavlja izvješće Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime o dodatnom razdoblju utvrđenom u Sporazumu iz Marrakecha za ispunjenje obveza po isteku tog razdoblja.

6.   U skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2., Komisija može usvojiti odredbe koje sadrže zahtjeve za izvješćivanje o prikazu napretka tražene člankom 3. stavkom 2. Kyotskog protokola i za izvješćivanje u vezi s dodatnim razdobljem utvrđenim u Sporazumu iz Marrakecha za ispunjenje obveza.

7.   Europska agencija za okoliš pruža pomoć Komisiji u provedbi stavaka 1., 2. i 3. prema potrebi, u skladu sa svojim godišnjim programom rada.

Članak 6.

Nacionalni registri

1.   Zajednica i njezine države članice uspostavljaju i vode registre radi osiguranja točnog obračuna izdavanja, držanja, prijenosa, stjecanja, poništavanja i povlačenja jedinica dodijeljene kvote, jedinica uklanjanja, jedinica smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija, te prenošenja jedinica dodijeljene kvote, jedinica smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija. Ti registri uključuju registre utvrđene na temelju članka 19. Direktive 2003/87/EZ u skladu s odredbama usvojenima u skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2. ove Odluke.

Zajednica i države članice mogu voditi svoje registre u konsolidiranom sustavu, zajedno s jednom ili više drugih država članica.

2.   Elementi navedeni u stavku 1. prvoj rečenici stavljaju se na raspolaganje središnjem administratoru navedenom u članku 20. Direktive 2003/87/EZ.

Članak 7.

Dodijeljena kvota

1.   Zajednica i svaka država članica, najkasnije do 31. prosinca 2006., dostavljaju izvješće Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime kojim se utvrđuje njihova dodijeljena kvota koja odgovara njihovim razinama emisija utvrđenima na temelju prvog stavka članka 3. Odluke 2002/358/EZ i Kyotskog protokola. Države članice i Zajednica nastoje svoja izvješća dostaviti istodobno.

2.   Države članice, nakon dovršenja revizije svojih nacionalnih inventara na temelju Kyotskog protokola za svaku godinu prvog razdoblja obveze Kyotskog protokola, uključujući rješavanje svih pitanja provedbe, odmah povlače dodijeljene kvote, jedinice uklanjanja, jedinice smanjenja emisija i ovjerenih smanjenja emisija koja odgovaraju njihovim neto emisijama tijekom te godine.

Vezano za zadnju godinu razdoblja obveze, povlačenje se odvija prije kraja dodatnog razdoblja navedenog u Sporazumu iz Marrakecha za ispunjenje obveza.

3.   Države članice izdaju jedinice dodijeljene kvote u svojim nacionalnim registrima koje odgovaraju njihovim razinama emisija utvrđenima na temelju Odluke 2002/358/EZ i Kyotskog protokola.

Članak 8.

Postupci na temelju Kyotskog protokola

1.   Države članice i Zajednica osiguravaju punu i djelotvornu suradnju i međusobnu koordinaciju u vezi s obvezama iz ove Odluke vezano za:

(a)

sastavljanje inventara stakleničkih plinova Zajednice i izvješća o inventaru stakleničkih plinova Zajednice, u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(b)

postupke preispitivanja i postizanja usklađenosti iz Kyotskog protokola u skladu s relevantnim odlukama donesenima na temelju njega;

(c)

sva usklađenja na temelju postupka preispitivanja Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime ili druge promjene inventara i izvješća o inventarima koji su dostavljeni ili trebaju biti dostavljeni Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime;

(d)

pripreme izvješća Zajednice i izvješća država članica o prikazu napretka do 2005. godine u skladu s člankom 5. stavcima 3. i 4.

(e)

pripremu i predaju izvješća navedenog u članku 7. stavku 1.; i

(f)

izvješćivanje vezano za dodatno razdoblje navedeno u Sporazumu iz Marrakecha za ispunjenje obveza na temelju članka 5. stavaka 5. i 6.

2.   Države članice dostavljaju nacionalne inventare Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime do 15. travnja svake godine, koji sadržavaju podatke jednake onima koji se dostavljaju u skladu s člankom 3. stavkom 1., osim ako se podaci kojima se uklanjaju bilo kakve nesuglasnosti ili nedostaci dostave Komisiji najkasnije do 15. ožujka te godine.

3.   Komisija može, u skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2. utvrditi postupke i vremenske rokove za takvu suradnju i koordinaciju.

Članak 9.

Odbor

1.   Komisiji pomaže „Odbor za klimatske promjene”.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir njezin članak 8.

Razdoblje navedeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.   Obor za klimatske promjene usvaja svoj Poslovnik.

Članak 10.

Daljnje mjere

Nakon dostave izvješća o prikazu napretka do 2005. godine, u skladu s člankom 5. stavkom 3., Komisija odmah razmatra do koje mjere Zajednica i njezine države članice napreduju prema svojim razinama emisija, utvrđenima u skladu s Odlukom 2002/358/EZ i Kyotskim protokolom, te do koje mjere ispunjavaju svoje obveze na temelju Kyotskog protokola. U svjetlu te procjene, Komisija može dati prijedloge, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću kako bi osigurala da se Zajednica i njezine države članice pridržavaju svojih razina emisija i da su sve njihove obveze na temelju Kyotskog protokola ispunjene.

Članak 11.

Stavljanje izvan snage

Odluka 93/389/EEZ ovime se stavlja izvan snage.

Svako upućivanje na Odluku stavljenu izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Odluku i čita se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.

Članak 12.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu, 11. veljače 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

M. McDOWELL


(1)  SL C 234, 30.9.2003., str. 51.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 21. listopada 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 26. siječnja 2004.

(3)  SL L 167, 9.7.1993., str. 31. Odluka kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(4)  SL L 33, 7.2.1994., str. 11.

(5)  SL L 130, 15.5.2002., str. 1.

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(7)  SL L 275, 25.10.2003., str. 32.


PRILOG

Korelacijska tablica

Odluka 93/389/EEZ

Ova Odluka

Članak 1.

Članak 1.

članak 2. stavak 1.

članak 2. stavak 1.

članak 2. stavak 2.

članak 2. stavak 1. i članak 3. stavak 2.

članak 3. stavak 1.

članak 3. stavak 1. i članak 3. stavak 3.

članak 3. stavak 2.

članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 2.

članak 3. stavak 3.

članak 4. stavak 1.

Članak 4.

članak 3. stavak 2., članak 3. stavak 3.,članak 5. stavak 1.

članak 4. stavak 3.

članak 5. stavci 1. i 2.

članak 2. stavak 3.

članak 5. stavak 3.

članak 5. stavak 1.

članak 5. stavak 4.

članak 5. stavak 2.

članak 5. stavak 3.

Članak 6.

članak 5. stavak 1.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 9.

Članak 12.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

106


32004D0224


L 068/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.02.2004.


ODLUKA KOMISIJE

od 20. veljače 2004.

o određivanju postupaka za dostavu informacija o planovima ili programima zahtijevanima na temelju Direktive Vijeća 96/62/EZ u vezi s graničnim vrijednostima određenih onečišćujućih tvari u zraku

(priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 491)

(Tekst značajan za EGP)

(2004/224/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 96/62/EZ od 27. rujna 1996. o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka (1), a posebno njezin članak 12. stavak 1.,

budući da:

(1)

Temeljem članka 8. stavka 3. Direktive 96/62/EZ, u državama članicama trebaju biti izrađeni planovi ili programi za postizanje graničnih vrijednosti utvrđenih Direktivom Vijeća 1999/30/EZ od 22. travnja 1999. o graničnim vrijednostima za sumporov dioksid, dušikov dioksid i dušikov oksid, lebdeće čestice i olovo u zraku (2) te u Direktivi 2000/69/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2000. o graničnim vrijednostima za benzen i ugljikov monoksid u zraku (3) za one zone i aglomeracije u kojima su prekoračene granične vrijednosti i granice tolerancije. Ti planovi i programi trebaju uključivati barem one informacije popisane u Prilogu IV. Direktivi 96/62/EZ. Komisija treba redovito provjeravati provedbu tih planova i programa.

(2)

Članak 11. Direktive 96/62/EZ zahtijeva od država članica da jedanput godišnje Komisiji podnesu svoje planove i programe.

(3)

Dok se planovi i programi mogu izrađivati u skladu sa specifičnim administrativnim zahtjevima svake države članice, podaci koji se podnose Komisiji trebaju biti usklađeni i strukturirani u skladu s detaljnim postupcima koji su utvrđeni ovom Odlukom.

(4)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 12. Direktive 96/62/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Prilikom dostave informacija o planovima ili programima iz članka 8. stavka 3. Direktive 96/62/EZ, kako je propisano njezinim člankom 11. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii., koje se odnose na granične vrijednosti utvrđene u direktivama 1999/30/EZ i 2000/69/EZ, države članice predstavljaju te informacije strukturirane na način kako je to utvrđeno u Prilogu ovoj Odluci.

Cjeloviti planovi i programi stavljaju se na raspolaganje Komisiji na njezin zahtjev.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. veljače 2004.

Za Komisiju

Margot WALLSTRÖM

Članica Komisije


(1)  SL L 296, 21.11.1996., str. 55. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(2)  SL L 163, 29.6.1999., str. 41. Direktiva kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2001/744/EZ (SL L 278, 23.10.2001., str. 35.).

(3)  SL L 313, 13.12.2000., str. 12.


PRILOG

UVOD

Izvješće Komisiji predaje se u sedam dolje opisanih obrazaca. Za svaki plan ili program mora biti ispunjen skup svih obrazaca. U obrascu 1. navode se općeniti podaci o predmetnom planu ili programu. Od drugog do šestog obrasca u svakom se stupcu opisuje okolnost u kojoj je došlo do prekoračenja, a na koju se odnosi dotični plan ili program. Stanje prekoračenja određeno je područjem prekoračenja i graničnom vrijednošću (GV) uvećanom za granicu tolerancije (GV + GT) koja je prekoračena u tom području. Područje prekoračenja je lokacija ili skup lokacija na kojima je utvrđeno da je u referentnoj godini razina prekoračila GV + GT. Referentna godina je godina u kojoj je došlo do prekoračenja koje je, na temelju članka 8. Direktive 96/62/EZ, dovelo do obveze izrade ili provedbe plana i programa. Od drugog do šestog obrasca svaki redak sadrži opisni element za stanje prekoračenja.

Područje prekoračenja može se sastojati od nekoliko lokacija na kojima je u referentnoj godini utvrđeno da je došlo do prekoračenja GV + GT, pod uvjetom da su određeni opisni elementi za te lokacije usporedivi ili identični. Od drugog do šestog obrasca ti su opisni elementi navedeni šifrom grupiranja koja je utvrđena u polju 1. Za one opisne elemente za koje je dopušteno da se razlikuju s obzirom na lokaciju, u polju 1. navedene su druge šifre; one pobliže određuju na koji se način združuju različiti elementi.

Sažeti opisi pojedinih mjera navedeni su u obrascu 7.

POLJE 1.

Specifikacija načina na koje se lokacije na kojima je utvrđeno da je došlo do prekoračenja GV + GT mogu grupirati u jedno stanje prekoračenja: šifre grupiranja koje su navedene za svaku stavku u donjim obrascima

Šifra grupiranja

Značenje šifre grupiranja

N.A.

Nije primjenjivo

S

Ova stavka treba biti jedinstveni opis (ne popis, raspon ni ukupno) koji se odnosi na sve lokacije koje su grupirane

L

Ako je grupirana, ova stavka sadržava popis (1) svih stavki lokacija

LS

Ako je grupirana, ova stavka sadržava popis (1) svih stavki lokacija ili jedinstveni opis

R

Ako je grupirana, ova stavka sadržava raspon stavki različitih lokacija: minimalna vrijednost – maksimalna vrijednost

T

Ako je grupirana, ova stavka sadržava ukupan zbroj svih stavki lokacija


OBRAZAC 1

Općeniti podaci o planu i programu

a.

Referentna godina

N.A.

b.

Država članica

N.A.

c.

Uputa na plan i program

N.A.

d.

Popis šifri stanja prekoračenja opisanih u obrascima od 2. do 6.

N.A.

e.

Naziv tijela nadležnog za izradu plana i programa koji se odnosi na stanje prekoračenja

N.A.

f.

Adresa nadležnog tijela

N.A.

g.

Ime osobe za kontakt

N.A.

h.

Adresa osobe za kontakt

N.A.

i.

Telefonski broj osobe za kontakt

N.A.

j.

Broj faksa osobe za kontakt

N.A.

k.

Adresa elektroničke pošte osobe za kontakt

N.A.

l.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Pod b.: države članice označavaju se sljedećim oznakama: Austrija: AT; Belgija: BE; Danska: DK; Finska: FI; Francuska: FR; Njemačka: DE; Grčka: EL; Irska: IE; Italija: IT; Luksemburg: LU; Nizozemska: NL; Portugal: PT; Španjolska: ES; Švedska: SE; Ujedinjena Kraljevina: UK.

2.

Pod c.: uputa na plan ili program mora biti potpuna i detaljna uputa na dokument(e) u kojem(-ima) je plan ili program opisan u potpunosti. Dodatno se može navesti i internetska adresa.

3.

Pod g.: osoba za kontakt je ona osoba kojoj se Komisija obraća ako zahtijeva dodatne informacije o bilo kojem aspektu ovog obrasca za izvješćivanje.


OBRAZAC 2.

Opis prekoračenja granične vrijednosti

a.

Broj šifre stanja prekoračenja

N.A.

b.

Onečišćujuća tvar

S

c.

Šifra zone

L

d.

Ime grada(-ova) ili općine(-a)

L

e.

Ispuniti samo ako je onečišćujuća tvar SO2, NO2 ili PM10: granična vrijednost za koju je prekoračena GV + GT [sat/dan/godina]

S

f.

Razina koncentracije u referentnoj godini:

 

koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

R

prosječna koncentracija CO u mg/m3 tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

Ili

R

ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV + GT ako je to primjenjivo

R

g.

Ispuniti samo ako je GV izražena kao broj prekoračenja numeričke koncentracije: ukupan broj prekoračenja u referentnoj godini izražen u odnosu na GV

R

h.

Razina koncentracije u referentnoj godini izražena u odnosu na ostale GV predmetnih onečišćujućih tvari, a koje se odnose na zaštitu zdravlja, ako takva GV postoji

 

koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

Ili

R

ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV ako je to primjenjivo

R

i.

Koncentracije uočene tijekom prethodnih godina, ako su dostupne, a koje nisu prethodno bile dostavljene Komisiji

 

godina i koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

L

godina i prosječna koncentracija CO tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

Ili

L

godina i ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV + GT ako je to primjenjivo

L

j.

Ako je prekoračenje utvrđeno mjerenjem:

 

oznaka postaje na kojoj je uočeno prekoračenje

L

zemljopisne koordinate postaje

L

klasifikacija postaje

S

k.

Ako je prekoračenje utvrđeno izračunom prema modelu:

 

navođenje lokacije područja prekoračenja

LS

klasifikacija područja

S

l.

Procjena površine područja (km2) u kojem je u referentnoj godini razina bila iznad GV

T

m.

Procjena dužine ceste (km) na kojoj je u referentnoj godini razina bila iznad GV

T

n.

Procjena ukupnog broja stanovnika koji su u referentnoj godini bili izloženi razinama višima od GV

T

o.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Pod a.: svakom stanju prekoračenja treba dodijeliti šifru koja će biti jedinstvena unutar države članice.

2.

Pod b.: onečišćujuća tvar treba biti označena kao „SO2”, „NO2”, „PM10”, „Pb” za olovo, „C6H6” za benzen i „CO”.

3.

Pod c.: šifra zone je identična onoj koja je podnesena u godišnjem upitniku 2001/839/EZ za referentnu godinu.

4.

Pod d.: ako područje prekoračenja obuhvaća više od jednoga grada ili općine, navode se svi gradovi i općine u kojima je utvrđeno da je došlo do prekoračenja i odvajaju se točkom sa zarezom.

5.

Pod e: granična vrijednost za koju je prekoračena GV + GT treba biti označena kao „h” (na osnovu prosjeka po satu), „d” (dnevni prosjeci) ili „a” (godišnji prosjeci).

6.

Pod f. i h.: ako je prekoračenje utvrđeno pomoću modeliranja, u ovom i sljedećim obrascima navodi se najviša razina u području prekoračenja.

7.

Pod i.: informacije se navode u sljedećem obliku: „godina: koncentracija”. Navodi za nekoliko godina odvajaju se točkom sa zarezom. Nedostupnost podataka označuje se kao „n.a.”, a ranije dostavljeni podaci kao „com”.

8.

Pod j.: „oznaka postaje na kojoj je uočeno prekoračenje” je ona oznaka koja je upotrijebljena u godišnjem upitniku za referentnu godinu (Odluka Komisije 2001/839/EZ).

9.

Pod j.: za „zemljopisne koordinate postaje” i „klasifikaciju postaje” koriste se specifikacije koje su već u uporabi za razmjenu podataka na temelju Odluke 97/101/EZ o razmjeni informacija.

10.

Pod k.: oznake za „klasifikaciju postaje” također se koriste za „klasifikaciju područja”. Ako područje prekoračenja utvrđeno pomoću modeliranja uključuje više od jedne klase, navode se oznake klasa, odvojene točkom sa zarezom.

11.

Pod l. i m.: „površina područja (km2) na kojem je razina bila iznad GV” označava veličinu predmetnog područja u kojem je došlo do prekoračenja. Može se ostaviti prazno ako se radi o prometnim postajama ili prometnim područjima. „Dužina ceste (km) na kojoj je razina bila iznad GV” navodi se samo za prekoračenja na prometnim postajama ili, u slučaju utvrđivanja pomoću modeliranja, za prometna područja. Ona označava ukupnu duljinu dijelova ceste na kojima je došlo do prekoračenja s jedne ili obje strane.

12.

Pod n.: „stanovništvo izloženo razinama višim od GV” označava procijenjeni prosječan broj ljudi koji su bili prisutni tijekom prekoračenja granične vrijednosti.


OBRAZAC 3.

Analiza uzroka koji su doveli do prekoračenja u referentnoj godini

a.

Šifra stanja prekoračenja

N.A.

b.

Procjena regionalne pozadinske razine

 

godišnja prosječna koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

R

prosječna koncentracija CO u mg/m3 tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

Ili

R

ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV ako je to primjenjivo

R

c.

Procjena ukupne pozadinske razine

 

godišnja prosječna koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

R

prosječna koncentracija CO u mg/m3 tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

ili

R

ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV ako je to primjenjivo

R

d.

Navođenje doprinosa lokalnih izvora prekoračenju graničnih vrijednosti:

 

promet

S

industrija, uključujući proizvodnju toplinske i električne energije

S

poljoprivreda

S

komercijalni i stambeni izvori

S

prirodni izvori

S

ostalo

S

e.

Uputa na popis emisija korišten tijekom analize

N.A.

f.

Ako se radi o iznimnim okolnostima: navesti kakvi su lokalni klimatski uvjeti

S

g.

Ako se radi o iznimnim okolnostima: navesti kakva je lokalna topografija

S

h.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Pod b. i c.: pozadinska razina je koncentracija onečišćujućih tvari u većim razmjerima nego što je područje prekoračenja. Regionalna pozadinska razina je razina za koju se procjenjuje da se javlja u slučaju nepostojanja izvora unutar udaljenosti od 30 km. Za lokacije u gradu to bi bila pozadinska razina u slučaju nepostojanja grada. Za prekoračenje koje se javlja zbog prijenosa onečišćenja zraka na velike udaljenosti, regionalna pozadinska razina može biti jednaka prekoračenju o kojem se izvješćuje u obrascu 2. Ukupna pozadinska razina je ona razina za koju se procjenjuje da se javlja u slučaju nepostojanja lokalnih izvora (s visokim dimnjacima unutar otprilike 5 km i niskim izvorima unutar otprilike 0,3 km – ova udaljenost može biti i manja, na primjer za grijanje stambenih područja, ili veća, na primjer za čeličane). Ukupna pozadinska razina uključuje regionalnu pozadinsku razinu. U gradu je ukupna pozadinska razina urbana pozadinska razina, odnosno razina koja bi se javila u slučaju nepostojanja značajnih izvora u neposrednoj blizini. U ruralnom području ukupna pozadinska razina otprilike je jednaka regionalnoj pozadinskoj razini.

2.

Pod d.: doprinosi lokalnih izvora izražavaju se brojevima u nizu, pri čemu se „1” koristi za izvor koji naviše doprinosi, „2” za drugi po veličini itd. Izvori koji ne doprinose u značajnijoj mjeri označavaju se s „-”.

3.

Pod d.: ako je navedeno da je doprinos „ostalih” izvora značajan, u stavci „Opaske u svrhu pojašnjavanja” pojašnjava(ju) se vrsta (vrste) izvora.

4.

Pod f.: iznimni lokalni klimatski uvjeti označavaju se s „+”.

5.

Pod g: iznimna lokalna topografija označava se s „+”.


OBRAZAC 4

Polazišna razina

a.

Šifra stanja prekoračenja

N.A.

b.

Kratak opis scenarija emisije koji se koristi za polazišnu analizu:

 

izvori koji doprinose regionalnoj pozadinskoj razini

S

regionalni izvori koji doprinose ukupnoj pozadinskoj razini, ali ne i regionalnoj pozadinskoj razini

S

lokalni izvori ako su relevantni

S

c.

Očekivane razine tijekom prve godine u kojoj treba zadovoljiti graničnu vrijednost:

 

regionalna pozadinska polazišna razina:

 

Godišnja prosječna koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

R

Prosječna koncentracija CO u mg/m3 tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

ili

R

Ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV ako je to primjenjivo

R

ukupna pozadinska polazišna razina:

 

Godišnja prosječna koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

R

Prosječna koncentracija CO u mg/m3 tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

Ili

R

Ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV ako je to primjenjivo

R

polazišna razina na lokaciji prekoračenja:

 

Godišnja prosječna koncentracija u μg/m3 ako je to primjenjivo

ili

R

Prosječna koncentracija CO u mg/m3 tijekom maksimalno 8 sati ako je to primjenjivo

Ili

R

Ukupan broj prekoračenja izražen u odnosu na GV ako je to primjenjivo

R

d.

Jesu li potrebne bilo koje druge mjere, osim onih propisanih postojećim zakonodavstvom, da bi se osiguralo postizanje granične vrijednosti do zadanog roka za usklađivanje? [d/n]

S

e.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Obrazac 4. se ispunjava za onu graničnu vrijednost ili vrijednosti čiji je GV + GT prekoračen.

2.

Polazišna razina je koncentracija koju se može očekivati u godini u kojoj granična vrijednost stupa na snagu bez bilo kakvih dodatnih mjera osim onih koje su već dogovorene ili koje su navedene u postojećem zakonodavstvu.


OBRAZAC 5.

Detalji o mjerama osim onih koje su navedene u postojećem zakonodavstvu

a.

Šifra stanja prekoračenja

N.A.

b.

Oznaka(-e) mjere(-a)

S

c.

Planirani raspored provedbe

L

d.

Pokazatelj(i) za praćenje napretka

S

e.

Dodijeljena sredstva (godina; iznos u EUR)

T

f.

Procijenjeni ukupni troškovi (iznos u EUR)

T

g.

Procijenjena razina u godinama u kojima treba postići graničnu vrijednost, uzimajući u obzir dodatne mjere

R

h.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Obrazac 5. se ispunjava samo ako analiza zahtijevana obrascem 4. pokaže da se ne očekuje postizanje graničnih vrijednosti pomoću mjera koje postojeće zakonodavstvo već zahtijeva.

2.

Pod b.: svaka mjera se označava šifrom koja se odnosi na mjeru opisanu u obrascu 7.

3.

Pod c.: za različite faze provedbe navode se ključne riječi, iza kojih slijedi datum ili razdoblje u obliku „mm/gg”. Stavke trebaju biti odvojene točkom sa zarezom.

4.

Pod e. i f.: dodijeljena sredstva odnose se samo na ona iz javnih fondova; procijenjeni ukupni troškovi uključuju i one troškove koje snosi (snose) zahvaćeni sektor(i).


OBRAZAC 6.

Moguće mjere koje još nisu poduzete i dugoročne mjere (neobvezatno)

a.

Šifra stanja prekoračenja

N.A.

b.

Šifra(-e) mogućih mjera koje još nisu poduzete

LS

c.

Za mjere koje još nisu poduzete:

 

administrativna razina na kojoj bi se mjera mogla poduzeti

LS

razlog za nepoduzimanje mjere

LS

d.

Oznaka(-e) dugoročnih mjera

LS

e.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Pod b. i d.: svaka mjera se označava oznakom koja se odnosi na mjeru opisanu u obrascu 7. Ako je naznačeno više od jedne mjere, oznake se odvajaju točkom sa zarezom.

2.

Pod c.: za obilježavanje administrativne razine na kojoj bi se mogla poduzeti neka mjera koriste se sljedeće oznake: A: lokalna; B: regionalna; C: nacionalna; D: Europske unije; E: međunarodna koja nadilazi granice Europske unije. Ako je prikladno više od jedne razine, oznake se odvajaju točkom sa zarezom.


OBRAZAC 7

Sažetak mjera

a.

Šifra mjere

N.A.

b.

Naziv

N.A.

c.

Opis

N.A.

d.

Administrativna razina na kojoj bi se mjeru moglo poduzeti

LS

e.

Vrsta mjere

N.A.

f.

Radi li se o regulatornoj mjeri? [da/ne]

N.A.

g.

Vremenski raspon za smanjenje

N.A.

h.

Zahvaćeni izvorni sektor(-i)

N.A.

i.

Prostorni raspon zahvaćenih izvora

N.A.

j.

Opaske u svrhu pojašnjavanja ako je potrebno

N.A.

1.

Obrazac 7. se koristi za opisivanje mjera spomenutih u obrascima 5. ili 6. Za svaku mjeru se ispunjava jedan stupac obrasca 7.

2.

Pod a.: svakoj se mjeri dodjeljuje jedinstvena oznaka.

3.

Pod c.: opis mjere podrazumijeva slobodno napisani tekst, obično od 100 do 200 riječi.

4.

Pod d.: za obilježavanje administrativne razine na kojoj bi se mogla poduzeti neka mjera koriste se sljedeće oznake: A: lokalna; B: regionalna; C: nacionalna.

5.

Pod e.: za obilježavanje vrste mjere koriste se sljedeće oznake: A: ekonomska/fiskalna; B: tehnička; C: edukacijska/informacijska; D: ostalo.

6.

Pod g.: za obilježavanje vremenskog raspona za postizanje smanjenja koncentracije pomoću mjere koriste se sljedeće oznake: A: kratkoročno; B: srednjoročno (oko jedne godine); C. dugoročno.

7.

Pod h.: za obilježavanje izvornog sektora zahvaćenog mjerom koriste se sljedeće oznake: A: transport; B: industrija, uključujući proizvodnju toplinske i električne energije; C: poljoprivreda; D: komercijalni i stambeni izvori; E: ostalo.

8.

Pod e. i h.: ako se koristi oznaka za „ostalo”, ona se pojašnjava u stavki „opaske u svrhu pojašnjavanja”.

9.

Pod i.: za obilježavanje prostornog raspona izvora zahvaćenih određenom mjerom treba koristiti sljedeće oznake:

10.

Pod d. - i.: Ako se primjenjuje više od jedne oznake, one se odvajaju točkom sa zarezom.


(1)  Svi popisi sadržavaju istovjetan slijed lokacija. Stavke za odvojene lokacije odvajaju se dvostrukom kosom crtom „//”.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

113


32004D0279


L 087/50

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.03.2004.


ODLUKA KOMISIJE

od 19. ožujka 2004.

o smjernicama za provedbu Direktive 2002/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ozonu u zraku

(priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 764)

(Tekst značajan za EGP)

(2004/279/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2002/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2002. o ozonu u zraku (1), a posebno njezin članak 12. stavak 1.,

budući da:

(1)

Direktivom 2002/3/EZ utvrđuju se dugoročni ciljevi, ciljne vrijednosti, prag upozorenja i prag obavješćivanja za koncentracije ozona u zraku.

(2)

Člankom 7. Direktive 2002/3/EZ zahtijeva se da države članice izrade kratkoročne akcijske planove za posebne uvjete u kojima postoji rizik prekoračenja pragova upozorenja. Preporuke koje je Komisija izradila u tom pogledu trebaju, u skladu s člankom 7. stavkom 3., poslužiti državama članicama kao primjer mjera čija se djelotvornost procjenjuje.

(3)

U skladu s člankom 9. stavkom 3. Direktive 2002/3/EZ, Komisija treba državama članicama osigurati smjernice u pogledu primjerene strategije za mjerenje prekursora ozona u zraku, kao dio savjeta koje je potrebno izraditi u skladu s člankom 12. te Direktive.

(4)

U izradi tih savjeta i smjernica Komisija je zatražila ekspertizu država članica i Europske agencije za okoliš.

(5)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 12. stavka 2. Direktive Vijeća 96/62/EZ od 27. rujna 1996. o procjeni i upravljanju kvalitetom zraka (2),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Smjernice za izradu kratkoročnih akcijskih planova u skladu s člankom 7. Direktive 2002/3/EZ navedene su u Prilogu I. ovoj Odluci.

2.   U izradi i provedbi kratkoročnih akcijskih planova, države članice razmatraju relevantne primjere mjera navedene u Prilogu II. ovoj Odluci u skladu s člankom 7. stavkom 3. Direktive 2002/3/EZ.

3.   Smjernice u pogledu primjerene strategije za mjerenje prekursora ozona u zraku u skladu s člankom 9. stavkom 3. Direktive 2002/3/EZ utvrđene su u Prilogu III. ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2004.

Za Komisiju

Margot WALLSTRÖM

Članica Komisije


(1)  SL L 67, 9.3.2002., str. 14.

(2)  SL L 296, 21.11.1996., str. 55.


PRILOG I.

OPĆI ASPEKTI KOJE DRŽAVE ČLANICE TREBAJU RAZMOTRITI KOD IZRADE KRATKOROČNIH PLANOVA U SKLADU S ČLANKOM 7. DIREKTIVE 2002/3/EZ

U članku 7. Direktive 2002/3/EZ utvrđuju se zahtjevi za kratkoročne planove. Člankom 7. stavkom 1. se posebno zahtijeva od država članica da u skladu s člankom 7. stavkom 3. Direktive 96/62/EZ izrade akcijske planove, na primjerenim administrativnim razinama, navodeći posebne mjere koje kratkoročno treba poduzeti, uzimajući u obzir posebne lokalne okolnosti, za zone u kojima postoji rizik od prekoračenja praga upozorenja, ako postoji značajni potencijal za smanjenje tog rizika ili za smanjenje trajanja ili stupnja ozbiljnosti prekoračenja praga upozorenja. Međutim, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Direktive 2002/3/EZ prepušta se državi članici da, uzimajući u obzir nacionalne, zemljopisne, meteorološke i gospodarske uvjete, utvrdi ima li značajnog potencijala za smanjenje rizika, trajanja ili ozbiljnosti prekoračenja.

S obzirom na dugoročnu politiku EU-a, ključno je pitanje nudi li se kratkoročnim akcijskim planovima uvijek dovoljno dodatnog potencijala za smanjenje rizika od prekoračenja praga upozorenja (240 μg/m3) ili za smanjenje trajanja ili ozbiljnosti prekoračenja.

Dalje u tekstu daju se smjernice o primjerenim kratkoročnim akcijama s obzirom na zemljopisne razlike, regionalni opseg i trajanje mogućih mjera.

1.   ZEMLJOPISNI ASPEKT

S obzirom na potrebu da se kratkoročnim akcijama izbjegne prekoračenje praga od 240 μg/m3, 15 država članica moguće je podijeliti u tri grupe:

1.

U skandinavskim zemljama (Finska, Švedska i Danska) i Irskoj do sada nije bilo prekoračenja praga upozorenja (prema podacima koji su prijavljeni Europskoj agenciji za okoliš AIRBASE), a s obzirom na provedbu gore spomenute dugoročne politike još je manja vjerojatnost da se to dogodi u budućnosti.

Stoga skandinavske zemlje i Irska ne trebaju izrađivati kratkoročne akcijske planove jer kod njih, čini se, nema rizika od prekoračenja praga upozorenja.

2.

Gibanjem zračnih masa u zemljama sjeverozapadne i središnje Europe uglavnom dominira advekcija te često dolazi do dalekosežnog prijenosa prekograničnog onečišćenja.

Postoje jasne indikacije da je u većini dijelova zemalja sjeverozapadne i središnje Europe broj prekoračenja pragova upozorenja u padu. Pokazalo se da kratkoročne mjere još iz sredine 90-ih imaju samo ograničen potencijal smanjenja, a za provedbu dugoročne strategije EU-a bit će potrebna uopćena i stalna primjena nekih prijašnjih kratkoročnih mjera.

Stoga zemlje bez značajnog potencijala za smanjenje rizika od prekoračenja putem kratkoročnih akcijskih planova ne trebaju izrađivati takve planove.

3.

S druge strane, nad velikim gradovima i regijama južnih država članica, zbog topografije i utjecaja mora, češće dolazi do recirkulacije zračnih masa. U nekim slučajevima iste zračne mase recirkuliraju nekoliko puta (1). Zbog velikih prirodnih emisija hlapivih organskih spojeva (VOC), smanjenja emisija tih spojeva relativno su mala (tzv. režim ograničenih vrijednosti NOx).

Iz dosta ograničenih i tek novijih serija ne uočava se znatniji trend vršnih vrijednosti ozona. Štoviše, saznanja o učinkovitosti kratkoročnih mjera u tim područjima nedostaju.

Stoga gradovi i/ili regije u južnoj Europi koje karakteriziraju posebni ortografski uvjeti mogu u načelu na lokalnoj razini imati koristi od kratkoročnih mjera za smanjenje rizika od prekoračenja praga upozorenja ili za smanjenje ozbiljnosti prekoračenja, posebno u izuzetnim situacijama epizoda ekstremnih vrijednosti O3 kakve su se dogodile 2003. godine.

2.   REGIONALNO PROŠIRENJE MJERA

Nastojanja da se na lokalnoj razini privremeno smanje emisije prekursora ozona lokalno će donijeti bolje rezultate u recirkulacijskim režimima nego u režimima u kojima uglavnom prevladava advekcija.

U nekim zemljama (npr. Francuska) prisutna su oba režima ovisno o regiji. Te zemlje mogu izraditi posebne kratkoročne akcijske planove za južne gradove, koji možda uopće neće biti učinkoviti za velike gusto naseljene aglomeracije ili regije u sjevernijem dijelu zemlje u kojem prevladava advekcija.

Rješenje problema onečišćenja zraka ozonom zahtijeva pravilnu dijagnozu procesa koji se odvijaju u svakoj regiji i u svako godišnje doba, kao i veza između regija. Kratkoročne sanacijske akcije mogu biti djelotvorne u nekim područjima kruženja određenih zračnih masa u određeno doba godine, a u drugima ne. Slično tomu, za kratkoročne akcije može biti potrebna procjena i pristup na razini regije, ako raslojavanje i prijenos zračnih masa dobrim dijelom pridonose zamijećenom ozonu.

3.   KRATKOROČNE NASPRAM DUGOROČNIH MJERA

Samo će dugoročna trajna opsežna i drastična smanjenja emisija prekursora ozona bitno smanjiti vršne koncentracije ozona kao i pozadinske razine ozona u gradskim i ruralnim područjima širom EU-a. Ta će smanjenja uslijediti iz same Direktive o ozonu i s njom usko povezane Direktive 2001/81/EZ o nacionalnim emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u atmosferi (2) (koja je i sama potvrđena Direktivom 2001/80/EZ o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (3)). Nadalje, vršne razine ozona smanjit će se propisima na razini EU-a za smanjenje hlapivih organskih spojeva (Direktiva 94/63/EZ o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja (4); Direktiva 1999/13/EZ o ograničenju emisija hlapivih organskih spojeva pri upotrebi organskih otapala u određenim aktivnostima i postrojenjima (5); Direktiva 96/61/EZ o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (6)) kao i važećim strategijama za kontrolu sadržaja VOC spojeva u proizvodima. Očekuje se da će se tim trajnim smanjenjima emisija na europskoj razini vršne vrijednosti ozona smanjiti 20 do 40 % u zavisnosti od scenarija i regije.

Kratkoročne akcije smatraju se djelotvornima kada dovedu do smanjenja istog reda veličine. Nadalje, te akcije treba poduzimati dovoljno unaprijed, npr. dan ili dva prije nego što dođe do prekoračenja (bilo na temelju predviđanja ili tijekom cijele ljetne sezone), i njima primjereno obuhvatiti regiju (vidjeti gore u tekstu).

Treba napomenuti da je širenje informacija o koncentracijama ozona i upućivanje preporuka javnosti i odgovarajućim tijelima za zaštitu zdravlja obvezno. Uz odgovarajuća predviđanja za ozon, širenjem informacija moguće je smanjiti trajanje ili intenzitet izloženosti populacije visokim vrijednostima ozona.

Lokalno ograničenim privremenim mjerama (koje se aktiviraju prekoračenjem satnog praga od 240 μg/m3) vršne koncentracije ozona smanjuju se najviše 5 % (prvenstveno zbog relativno malih učinaka na smanjenje emisija). To je slučaj kod gotovo svih mjera vezanih za promet kao što su ograničenja brzine, zabrana vožnje za vozila bez katalizatora, ako su ograničene na (pod)regionalnu razinu.

Kombinacija nekoliko lokalno ograničenih mjera (uključujući industrijski sektor i kućanstva) može rezultirati većim potencijalom za smanjenje vršnih vrijednosti ozona, ali je jasno da je regionalna strategija znatno učinkovitija od pojedinačnih lokalnih mjera. Za ukupni potencijal smanjenja vršne vrijednosti ozona ipak se smatra da ne može biti veći od 20 %.

U regijama u kojima je nastanak ozona ograničen zbog hlapivih organskih spojeva, gore spomenute privremene i lokalno ograničene mjere mogu čak dovesti do većih vršnih koncentracija ozona.


(1)  Npr., Millán, M.M., Salvador, R., Mantilla, E., Kallos, G., 1997. „Photo-oxidant dynamics in the Western Mediterranean in summer; Results of European research projects”, J. Geophhy. Res., 102, D7, str. 8811. – 8823.

(2)  SL L 309, 27.11.2001., str. 22.

(3)  SL L 309, 27.11.2001., str. 1.

(4)  SL L 365, 31.12.1994., str. 24.

(5)  SL L 85, 29.3.1999., str. 1.

(6)  SL L 257, 24.9.1996., str. 26.


PRILOG II.

Kratkoročne mjere: primjeri i iskustvo

1.   POKUSI NA TERENU: HEILBRONN/NECKARSULM (NJEMAČKA)

Pokus na terenu u konurbaciji Heilbronn/Necharsulm (oko 200 000 stanovnika) započeo je s akcijama suzbijanja onečišćenja u četvrtak 23. lipnja 1994. i trajao je do nedjelje 26. lipnja 1994. Postupak je popraćen mjerenjima u četiri nepokretne postaje, s 15 mobilnih jedinica, avionom i balonima, a obuhvaćao je proračune modela na temelju iscrpnog popisa emisija. Na primjeru tipične ljetne epizode smoga, studijom se želio dobiti odgovor na sljedeća pitanja:

Mogu li se vršne koncentracije tijekom jedne epizode znatno smanjiti lokalnim privremenim akcijama suzbijanja i kako postići smanjenje NOx i VOC realnim mjerama?

Jesu li lokalne privremene kratkoročne akcije, kao što su zabrane prometa, izvedive na temelju postojeće infrastrukture i hoće li ih javnost prihvatiti?

Pokusom su utvrđene tri zone. Ukupna površina modela obuhvaćala je 910 km2. Na površini za koju je popis napravljen (400 km2) primijenjene su usporedivo blage akcije suzbijanja; ograničenje brzine na 70 km/h ili manje uvedeno je na svim cestama uključujući autoceste, a industrija i manja poduzeća obećali su dobrovoljno smanjiti emisije. U užem gradskom centru na površini od 45 km2 uvedene su zabrane prometa; međutim, zabrana se nije odnosila na vozila opremljena katalizatorima s regulacijom i dizel vozila s malom emisijom, niti na osnovni promet kao što su vatrogasci, dostavljači svježe hrane i lijekova. Dodatne mjere obuhvaćale su ograničenje brzine na 60 km/h ili manje i dobrovoljno smanjenje emisija iz industrije i manjih poduzeća.

Tijekom pokusa prevladavalo je lijepo vrijeme s najvišim temperaturama koje su dostizale od 25 °C do oko 30 °C i poslijepodnevnom naoblakom 25. i 27. lipnja. Vjetar je bio umjerene brzine (tj. od 2 do 4 m/s 23. i 25. do 27. lipnja) ili pojačan (tj. od 4 do 7 m/s 24. lipnja), dakle meteorološki uvjeti su bili povoljni, ali ne izuzetno dobri za nastanak ozona.

Kao rezultat akcija suzbijanja, emisije prekursora u području modela smanjene su za 15 do 19 % za NOx i 18 do 20 % za VOC. U području središta grada koncentracije u okolišu smanjene su do 30 % za NOx i do 15 % za VOC.

Međutim, nisu se mogle uočiti značajne promjene opterećenja ozonom koje bi bile veće od tolerancije izmjera. Taj je rezultat u skladu s proračunima modela. Temeljitijom analizom rezultata utvrđena su tri glavna razloga izostanka promjene opterećenja ozonom.

Površina na kojoj se akcija suzbijanja strogo provodila bila je premala (45 km2).

Dobrovoljna smanjenja u industrijskom sektoru (posebno VOC spojeva) nisu bila dostatna.

Uslijed meteoroloških uvjeta tijekom pokusa na koncentracije ozona uglavnom je utjecalo regionalno gibanje ozona, a ne lokalna proizvodnja ozona.

Zbog umjerene brzine vjetra eventualne se učinke moglo promatrati u smjeru vjetra dalje od područja u kojem se pokus odvijao.

Literatura:

Umweltministerium Baden-Württemberg (Hrsg.):

Ozonversuch Neckarsulm/Heilbronn. Dokumentation über die Vorbereitung und Durchführung des Versuchs, Stuttgart, 1995.

Umweltministerium Baden-Württemberg (Hrsg.):

 

Ozonversuch Neckarsulm/Heilbronn, Wissenschaftliche Auswertungen, Stuttgart, 1995.

Bruckmann, P. and M. Wichmann-Fiebig: 1997. „The efficiency of short-term actions to abate summer smog: Results from field studies and model calculations”, EUROTRAC Newsletter, vol. 19, str. od 2. do 9.

2.   NJEMAČKI PROGRAM KONCEPATA KONTROLE I MJERA BORBE PROTIV OZONA – „LJETNI SMOG”

2.1.   Cilj

Cilj ovog istraživačkog projekta bio je utvrditi i ocijeniti učinkovitost primjene mjera širokog područja djelovanja (na području Njemačke, odnosno EU-a) kao i lokalnih mjera kontrole emisija na povišene koncentracije prizemnog ozona u ljetnim epizodama, primjenom modela fotokemijske disperzije. Tim se istraživačkim projektom dakle željelo doprinijeti donošenju znanstvenih zaključaka u pogledu učinkovitosti strategija za suzbijanje ozona. Nadalje, uzimajući u obzir tekuće političke rasprave o unapređenju zakonodavstva koje se odnosi na suzbijanje ozona na saveznoj razini kao i na razinama pokrajina, otkrića do kojih bi se ovim projektom došlo trebala su doprinijeti postizanju bolje osnove za donošenje odluka.

Simulacija se između ostalog provodila i za epizodu ozona iz 1994. (od 23. srpnja do 8. kolovoza). Vršne koncentracije prizemnog ozona od 250 do 300 μg/m3 (jednosatne vrijednosti) zamijećene su u poslijepodnevnim satima. Sažetak rezultata proračuna modela naveden je dalje u tekstu.

2.2.   Učinak raznih mjera na koncentracije ozona u Njemačkoj

Mjere za trajno smanjenje: Do 2005., već provedenim mjerama kontrole emisija (Direktive EZ-a, nacionalno zakonodavstvo u području zaštite okoliša itd.), emisije prekursora ozona na nacionalnoj razini smanjit će se 37 % za NOx i 42 % za VOC. U takvom scenariju, u velikom dijelu domene modela izračunata su smanjenja poslijepodnevnih vršnih koncentracija ozona u rasponu od 15 do 25 %. Tako bi se vršne vrijednosti od npr. 300 μg/m3 smanjile u prosjeku za 60 μg/m3. Izračunani broj sati u mreži (1) u razini tla, tijekom kojih je prema izračunu osnovnog modela došlo do prekoračenja pragova od 180 odnosno 240 μg/m3, u tom je scenariju smanjen 70 do 80 %.

U slučaju dodatnih mjera za trajno smanjenje (-64 % NOx; -72 % VOC) (2), izračunane poslijepodnevne vršne koncentracije su 30 do 40 % niže nego u osnovnom modelu. Izračunana učestalost broja sati u mreži u kojoj je došlo do prekoračenja pragova od 180, odnosno 240 μg/m3, smanjila se za oko 90 %.

Mjere za privremeno smanjenje: U slučaju „strogog” ograničenja brzine na nacionalnoj razini (-15 % NOx; -1 % VOC), simulacije modela pokazuju smanjenje izračunate učestalosti sati u mreži u kojima dolazi do prekoračenja koncentracija prizemnog ozona od 180 μg/m3 za oko 14 %. Stope smanjenja vršnih koncentracija ozona u poslijepodnevnim satima koje su u vezi s domenom kreću se u rasponu od 2 do 6 %.

U slučaju zabrane vožnje, na nacionalnoj razini, putničkih automobila bez trostrukog katalizatora (-29 % NOx; -32 % VOC), simulacija pokazuje 29 %-tno smanjenje izračunatog broja sati mreže s koncentracijama prizemnog ozona iznad 180 μg/m3. Stope smanjenja vršnih koncentracija ozona u poslijepodnevnim satima koje su u vezi s domenom kreću se u rasponu od 5 do 10 %. Hipotetskom izmjerom 48-sati ranije dolazi se do dodatnog smanjenja vršne koncentracije ozona od 2 %.

2.3.   Učinak raznih mjera na koncentracije ozona u tri odabrane regije u Njemačkoj

Analiza učinkovitosti mjera kontrole na lokalnoj razini vršena je u tri odabrane regije modela: Rhine-Maine-Neckar (Frankfurt), Dresden i Berlin-Brandenburg. U sve tri regije vršne koncentracije ozona značajno su premašivale 200 μg/m3 (jednosatna vrijednost) tijekom nekoliko dana u epizodi koja je proučavana.

Mjere za trajno smanjenje: Na lokalnim razinama, za tri regije modela, trajne mjere kontrole širokog opsega primjene (do -30 % NOx; do -31 % VOC; zajedno s učincima u Njemačkoj/Europi), dovele su do smanjenja proračunatih vršnih koncentracija ozona u rasponu od 30 do 40 %. Poslijepodnevne vršne vrijednosti od 240 do 280 μg/m3 time bi dakle pale ispod 200 μg/m3. Učinkovitost trajnih mjera kontrole sa širokim opsegom primjene znatno je veća od privremenih mjera (vidjeti dalje u tekstu), iako se učinci smanjenja koji se odnose na emisije kreću „samo” od -30 do -40 %. Veću učinkovitost stalnih mjera kontrole uzrokuje spomenuto smanjenje emisija prekursora na nacionalnoj (europskoj) razini. Tako dolazi do smanjenja pozadinskih koncentracija ozona i prekursora ozona.

Mjere za privremeno smanjenje: lokalna ograničenja brzine (do -14 % NOx; do -1 % VOC) i lokalne zabrane vožnje uključujući i dizelska vozila s većom emisijom (do -25 % NOx; do -28 % VOC imaju tek neznatan učinak na vršne koncentracije ozona, najviše -4 % za ograničenje brzine i -7 % za zabranu prometa. Lokalne mjere nemaju učinka na pozadinske koncentracije ozona i prekursora, već samo na lokalnu proizvodnju ozona. To objašnjava slabu učinkovitost mjera ovog tipa.

Lokalnim strategijama kontrole koje se provode privremeno, umjerena smanjenja vršnih poslijepodnevnih koncentracija ozona u domeni koja je izložena mjerama moguće je postići u uvjetima vrlo male izmjene zračnih masa. Čak i kad su iscrpljeni svi potencijali lokalne kontrole (što znači da su primijenjene najstrože akcije), učinci na vršne razine ozona nisu istovjetni učincima stalne kontrole emisija.

Literatura:

Motz, G., Hartmann, A. (1997.)

Determination and evaluation of effects of local, regional and larger-scale (national) emission control strategies on ground level peak ozone concentrations in summer episodes by means of emission analyses and photochemical modelling, summary of the study commissioned by the German Federal Environmental Agency - UFO-Plan Nr. 10402812/1).

www.umweltbundesamt.de/ozon-e

3.   NIZOZEMSKA

Radi analize raspona učinkovitosti kratkoročnih akcija suzbijanja u Nizozemskoj između 1995. i 2010., Državni institut za javno zdravstvo i okoliš (RIVM) proveo je studiju modela (EUROS model). Temeljna mreža rezolucije 60 km korištena je za cjelokupnu domenu modela, dok je u području zemalja Beneluksa i Njemačke primijenjena finija lokalna mreža rezolucije od 15 km. Simulacije su vršene s tri različite epizode smoga 1994. i 5 različitih tipova kratkoročnih akcija, a referentne godine za emisije bile su 1995., 2003. i 2010. Tri osnovne kratkoročne akcije ticale su se cestovnog prometa na razini države: S1 ograničenje brzine, S2 zabrana prometa za vozila bez katalizatora, S3 zabrana prometa za kamione na prometnicama unutar gradova. Scenarijem S4 nameće se združeni učinak scenarija S1, S2 i S3 u cijeloj Nizozemskoj, scenarijem S5 to se isto čini za Beneluks i dio Njemačke (North-Rhine-Westphalia), a hipotetskim scenarijem S6 pretpostavlja se da u Nizozemskoj nema emisija prekursora (ispitivanje osjetljivosti donjeg ekstrema). Učinkovitost različitih scenarija u vremenu navedena je u Tablici 1.

Tablica 1.

Pregled učinaka kratkoročnih akcija na ukupne emisije prekursora na nacionalnoj razini. Vrijednosti su postoci ukupne emisije na razini države

Države na koje se odnose učinci akcija

NL

NL

NL

NL

Beneluks/Njemačka

NL

Scenarij br.

S1

S2

S3

S4

S5

S6

Učinak na ukupan iznos emisija na nacionalnoj razini

NOx

1995.

–3

–14

–3

–19

–19

– 100

2003.

–2

–6

–3

–11

–11

– 100

2010.

–1

0

–2

–3

–3

– 100

VOC

1995.

0

–13

–1

–14

–14

– 100

2003.

0

–5

–1

–6

–6

– 100

2010.

0

0

–1

–1

–1

– 100

Sve kratkoročne akcije ticale su se isključivo cestovnog prometa jer se za ostale sektore smatralo da su neučinkoviti u smanjivanju emisija prekursora ozona i/ili sa znatnim gospodarskim posljedicama.

Kao rezultat kratkoročnih mjera na razini države, usrednjene vrijednosti 95. percentila povećale su se za nekoliko postotaka i za 1995. i za 2003. Samo je proračun donjeg ekstrema pokazao smanjenje od nekoliko postotaka. Učinkovitost kratkoročnih akcija u 2010. postaje zanemariva (također vidjeti Tablicu 1.). Dakle, čini se da se učinkovitost kratkoročnih prometnih mjera s vremenom brzo smanjuje zbog sve manjeg broja vozila bez katalizatora. Rezultati kod mreže finijeg koraka (15 × 15 km2) pokazuju da do povećanja vrijednosti 95. percentila dolazi uglavnom zbog povećanja vrijednosti u visoko industrijaliziranim/gusto naseljenim područjima (efekt titracije dušikovog oksida), dok s druge strane utjecaja na koncentracije ozona u manje industrijaliziranim/slabije naseljenim područjima gotovo da i nema. Značajnije smanjenje najviših vrijednosti ozona može se postići isključivo trajnim mjerama širokog opsega primjene, a primjer toga je približno 9 %-tno smanjenje vrijednosti 95. percentila između referentnih godina 2003. i 2010.

Literatura:

C. J. P. P. Smeets i J. P. Beck, Effects of short-term abatement measures on peak ozone concentrations during summer smog episodes in the Netherlands, Rep. 725501004/2001, RIVM, Bilthoven, 2001.

4.   AUSTRIJA

U Austriji, Saveznim zakonom o ozonu iz 1992. predviđena je obveza uvođenja kratkoročnih akcijskih planova u slučaju veoma visokih razina ozona. Kao relevantni prag upozorenja određena je trosatna srednja vrijednost od 300 μg/m3. S akcijom se započinje kad razina koncentracije premaši trosatnu srednju vrijednost od 260 μg/m3, pri čemu se uzima u obzir činjenica da je za provedbu plana potrebno određeno vrijeme. Većina mjera odnosila se na promet (uglavnom zabrana za vozila bez katalizatora). Međutim, mjere nikada nisu trebale biti poduzete, jer gore spomenuta razina koncentracije nikada nije dostignuta. Regulativa je prilagođena Direktivi 2002/3/EZ u srpnju 2003.

Općenito, na razine ozona u Austriji utječe uglavnom prijenos onečišćujućih tvari u zračnoj masi na veliku udaljenost. U području Alpa, ozon u usporedbi s ostalim regijama ima manje izražen dnevni ciklus (UBA, 2002.). Kao posljedica toga na tim se postajama zamjećuju relativno velike srednjoročne srednje vrijednosti. Međutim, razine koje prelaze prag upozorenja utvrđen u Direktivi 2002/3/EZ (240 μg/m3) u posljednjih nekoliko godina nisu zabilježene u alpskom području.

Velike vršne koncentracije ozona (s vrlo malo prekoračenja (3)) jednosatne srednje vrijednosti od 240 μg/m3 mogu se zamijetiti u oblaku smoga iznad grada Beča, obično u sjeveroistočnim dijelovima Austrije. Razine ozona unutar tog oblaka mogu premašiti razine ozona van oblaka za 50 μg/m3 i više.

Za simuliranje nastajanja ozona u ovoj regiji razvijen je model fotokemijskog prijenosa zračnih masa (Baumann et al., 1998.). Na temelju tog modela istraživalo se kako na razine ozona djeluju smanjenja emisija unutar područja istraživanja. (Schneider, 1999.).

Rezultati se općenito slažu s rezultatima ostalih, sveobuhvatnijih studija i moguće ih je sažeti na sljedeći način: Jedini značajniji učinci kratkoročnih smanjenja emisija na razine ozona u Austriji predviđaju se za uže područje grada Beča i njegov oblak smoga. Unutar područja grada Beča, gdje se podrazumijeva da je izloženost najveća, mala smanjenja emisija NOx (od 10 do 20 %) imaju tendenciju povećati razine ozona, dok se proizvodnja ozona smanjuje kako se zračna masa udaljava od Beča.

Literatura:

UBA (2002). 6. Umweltkontrollbericht. Umweltbundesamt, Wien.

Baumann et al. (1997). Pannonisches Ozonprojekt. Zusammenfassender Endbericht. ÖFZS A-4136. Forschungszentrum Seibersdorf.

Schneider J. (1999). Untersuchungen über die Auswirkungen von Emissionsreduktionsmaßnahmen auf die Ozonbelastung in Nordostösterreich. UBA-BE-160.

5.   FRANCUSKA

Francuski zakon o kvaliteti zraka i racionalnom korištenju energije koji je usvojen 30. prosinca 1996. nalaže poduzimanje mjera u slučaju incidenta vršnog onečišćenja. Kod dostizanja praga upozorenja ili kad postoji vjerojatnost da će se taj prag dostići, prefekt odmah obavješćuje javnost i poduzima mjere za ograničavanje opsega i učinaka vršnog onečišćenja na stanovništvo.

Odlukom koji donosi prefekt utvrđuju se hitne mjere koje se obvezno provode u slučaju da dođe do vršnog onečišćenja i određuje područje njihove primjene. Postupak upozorenja uključuje dvije razine:

razinu obavješćivanja i preporuka kod dostizanja praga obavješćivanja (180 μg/m3 za ozon),

razinu upozorenja kod dostizanja praga upozorenja ili kad postoji vjerojatnost da će taj prag biti dostignut (360 μg/m3 za ozon).

Do prekoračenja praga obavješćivanja dolazi često. U tomu slučaju javnosti se daju preporuke.

Kad je prag upozorenja dostignut ili će vjerojatno biti dostignut, prefekt odmah mora obavijestiti javnost. Osim toga, za takve slučajeve dane su sljedeće preporuke:

pokušati izbjeći ponovno punjenje gorivom,

preporuka da se za košnju tratine ne koristi oprema s benzinskim motorima,

preporuka da se koriste boje na bazi vode i izbjegava upotreba otapala,

preporuka da se koriste prijevozna sredstva koja ne onečišćuju,

smanjiti maksimalno dopuštene brzine (za 20 km/h) na širem području,

smanjiti industrijskih aktivnosti koje uzrokuju emisije NOx i/ili VOC,

izbjegavati punjenje otapala u industriji,

izbjegavati gorenje baklji u rafinerijama.

Obvezatne lokalne kratkoročne akcije koje priprema Ured prefekta zasnivaju se na prometnim mjerama. Ograničenja brzine na cestama i autocestama povećavaju se 20 %. Takve se mjere provode kad se onečišćenje predviđa za sljedeći dan. U slučaju da prefekt postupkom upozorenja donese mjere kojima se ograničava ili se ukida promet motornim vozilima, javnost ima besplatan pristup javnom putničkom prijevozu.

Do sada je prag upozorenja bio premašen samo jednom na jugu Francuske u ožujku 2001. u industrijskom području Berre u blizini Marseillea. U tom industrijskom području petrokemijska industrija odgovorna je za oko 70 % emisija NOx i VOC, dok su NOx i VOC uglavnom posljedica prometa oko Marseillea (VOC 98 %; NOx 87 %). Noć prije 21. ožujka vremenski su uvjeti bili pod utjecajem anticiklone, bez vjetra, bez konvekcije, pa je topla zračna masa na visini od oko 600 metara zaustavljala vertikalno raspršivanje onečišćujućih tvari. Industrijski incident koji je mogao povećati emisije onečišćujućih tvari nije bio prijavljen 21. ožujka. Kako za 22. ožujak nije bilo predviđeno vršno onečišćenje, nisu planirane nikakve kratkoročne akcije. Navečer 21. ožujka meteorološki uvjeti su se promijenili pa su koncentracije ozona brzo pale.

Kako se lokalni kratkoročni akcijski plan ograničavao na prometne mjere, od relevantnih industrijskih postrojenja zatražilo se da predlože mjere za smanjenje emisija NOx i VOC iz svojih postrojenja. Predložili su sljedeće:

ne paliti baklje,

odgoditi neke radnje održavanja,

odgoditi otplinjavanje proizvodne jedinice,

koristiti goriva s malim sadržajem dušika (katran),

izbjegavati pretovar tekućina ako oprema za hvatanje hlapivih organskih spojeva nije dostupna.

Ured prefekta trenutačno radi na proširenju kratkoročnih mjera na industrijska postrojenja.

6.   GRČKA

6.1.   Kratkoročne akcije u području Atene

Povećane koncentracije ozona često se opažaju u sjevernim i istočnim predgrađima atenskog bazena. U takvom slučaju javnost mora biti obaviještena, a povrh toga treba dati konkretne prijedloge s ciljem smanjenja prometa i opskrbe gorivom iz cestovnih cisterni.

Uglavnom zbog neobvezujuće prirode tih prijedloga i složenih meteoroloških modela i emisija na širem prostoru Atene učinkovitost ovih mjera nije posve jasna.

6.2.   Trajne mjere u Ateni

U središtu općinskog područja Atene nalazi se „prsten” u kojem se promet osobnih automobila regulira prema zadnjoj znamenki broja na registarskoj pločici (par/nepar). Od početka 80-ih mjera je stalno na snazi, osim tijekom mjeseca kolovoza, radnim danom od 5.00 do 20.00 (petkom do 15.00). Prsten obuhvaća površinu od otprilike 10 km2.

Mjera „par/nepar” nije povezana s razinama koncentracije ozona u zraku, već uglavnom ima za cilj smanjiti primarno onečišćenje u središtu Atene. Preliminarne studije nisu jasno pokazale vezu između te mjere i koncentracija ozona.


(1)  Broj sati mreže jednak je broju sati cijele epizode tijekom koje je prag koncentracije premašen u danom polju, zbrojeno za sva polja mreže površinskog sloja domene modela.

(2)  Brojevi u zagradama označavaju smanjenje emisija.

(3)  U prosjeku jedan dan u godini; međutim, u oko polovini broja godina nakon 1990. nije izmjereno nikakvo prekoračenje.


PRILOG III.

SMJERNICE U POGLEDU STRATEGIJE ZA MJERENJE PREKURSORA OZONA U SKLADU S ČLANKOM 9. STAVKOM 3. DIREKTIVE 2002/3/EZ

Temeljem članka 9. stavka 3. Direktive 2002/3/EZ države članice obvezne su pratiti prekursore ozona na barem jednoj mjernoj postaji. Prema stavku koji se odnosi na savjetodavnu pomoć, za to je praćenje potrebno osigurati primjerenu strategiju. Prilogom VI. Direktivi 2002/3/EZ nadalje se navodi da ciljevi takvog praćenja trebaju biti:

analiza trendova,

provjera učinkovitosti strategija za smanjenje emisija,

provjera dosljednosti popisa emisija,

pomoć oko utvrđivanja doprinosa pojedinačnih izvora emisija koncentraciji onečišćujućih tvari,

bolje razumijevanje nastanka ozona i disperzije prekursora,

bolje razumijevanje fotokemijskih modela.

1.   PREPORUKE ZA STRATEGIJU PRAĆENJA

Najvažniji cilj praćenja prekursora ozona treba biti analiza trendova pa time i provjera učinkovitosti smanjenja emisija. Preporuča se da se analize trendova provedu i za dodatne izvore.

Redovita provjera dosljednosti popisa i utvrđivanje doprinosa određenog izvora smatraju se doista teškim zadatkom u mrežama postaja za praćenje. Samo s jednom obveznom postajom te ciljeve nije moguće postići. Stoga se preporučaju dodatna dobrovoljna mjerenja na nacionalnoj razini ili u okviru međunarodne suradnje. Dok je za analizu trenda neophodno dugoročno neprekidno praćenje, za studije utvrđivanja doprinosa prikladnije su kampanje mjerenja. Tijekom takvih mjernih kampanja preporuča se analizirati puni spektar hlapivih organskih spojeva navedenih u Prilogu VI. Direktivi 2002/3/EZ. Za bolje razumijevanje nastanka ozona, disperzije prekursora, i fotokemijskih modela, osim hlapivih organskih spojeva navedenih u Prilogu VI. Direktivi 2002/3/EZ, dobro je provesti i mjerenja foto-reaktivnih vrsta (npr. radikali HO2 i RO2, PAN). Za takvo praćenje koje je jače usmjereno na istraživanje ponovno se preporučaju mjerne kampanje.

Pretpostavlja se da je praćenje NOx obuhvaćeno ispunjavanjem zahtjeva Direktive 1999/30/EZ. Preporuča se istodobno praćenje hlapivih organskih spojeva i NOx.

1.1.   Preporuke u pogledu lokacije obvezatnih mjernih postaja

Svaka država članica treba osnovati barem jednu postaju za analizu općeg trenda prekursora. Preporuča se odgovarajuću postaju za praćenje potpunog spektra hlapivih organskih spojeva navedenih u Prilogu VI. Direktivi 2002/3/EZ smjestiti na mjestu reprezentativnom za emisije prekursora i nastanak ozona. Poželjno je da to mjesto bude u gradskoj pozadini i ne treba biti pod neposrednim utjecajem snažnih lokalnih izvora kao što su promet i velika industrijska postrojenja.

1.2.   Ostale preporuke

1.2.1.   Praćenje ruralnih pozadinskih koncentracija

Mjerenja hlapivih organskih spojeva u ruralnim pozadinskim postajama dio su EMEP programa praćenja. Posebno se preporuča postaviti mjesta za praćenje u područjima u kojima ne postoje EMEP lokacije za praćenje. Na jugu treba razmotriti uključivanje u program praćenja nekih od najčešćih biogenskih ugljikovodika, kao što su npr. monoterpeni α-pinen i limonen.

1.2.2.   Praćenje usmjereno na izvor

Najveći su izvori hlapivih organskih spojeva cestovni promet, određena industrijska postrojenja i upotreba otapala. Spojevi koje treba pratiti i analize trenda ovise o tipu izvora, pri čemu se preporuča sljedeća strategija:

Cestovni promet

Praćenje benzena, toluena i ksilena korisno je za analizu trendova emisija iz cestovnog prometa, ali možda će biti potrebno pratiti i više komponenti, npr. acetilen. S obzirom na očekivano smanjenje benzena u gorivu, svakako treba osigurati analizu toluena i ksilena. Puni spektar hlapivih organskih spojeva treba pratiti na barem jednom mjestu praćenja prometa. Općenito, na različitim lokacijama s voznim parkom sličnih karakteristika mogu se očekivati velike sličnosti u spektru.

Industrijska postrojenja

Petrokemijska postrojenja emitiraju široki spektar hlapivih organskih spojeva. Odluka o tome koje spojeve treba pratiti uvelike ovisi o tom spektru i mora se temeljiti na pojedinačnoj studiji slučaja. Barem po jedna postaja za praćenje mora biti smještena uz vjetar i niz vjetar od velikih izvora, s obzirom na prevladavajući smjer vjetra.

Upotreba otapala (komercijalno područje)

Odluka o izboru hlapivih organskih spojeva za praćenje u ovom je slučaju najteža, jer može biti nekoliko manjih izvora. Odluku treba temeljiti na saznanjima o emitiranomu spektru, no isto tako treba uzeti u obzir one izvore s najvećim potencijalom proizvodnje ozona.


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

123


32009R0221


L 087/157

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.03.2009.


UREDBA (EZ) br. 221/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2009.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske Zajednice, a posebno njegov članak 285. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 2150/2002 (2) predviđena je izmjena određenih mjera u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (3).

(2)

Odluka 1999/468/EZ izmijenjena je Odlukom 2006/512/EZ (4), kojom je uveden regulatorni postupak s kontrolom za donošenje mjera opće područje primjene koje su namijenjene izmjeni elemenata koji nisu ključni temeljnog akta donesenog u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora, između ostalog, brisanjem nekih od tih elemenata ili dopunjavanjem akta novim elementima koji nisu ključni.

(3)

U skladu s izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (5) o Odluci 2006/512/EZ, kako bi se regulatorni postupak s kontrolom mogao primjenjivati na akte donesene u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora koji su već na snazi, te se akte mora prilagoditi u skladu s primjenjivim postupcima.

(4)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za određivanje kriterija za ocjenu odgovarajuće kvalitete i sadržaja izvješća o kvaliteti, kako bi se proveli rezultati pilot studija i prilagodio sadržaj priloga. Budući da su te mjere općeg područja primjene i namijenjene su izmjeni elemenata koji nisu ključni Uredbe (EZ) br. 2150/2002, između ostalog, njezinim nadopunjavanjem novim elementima koji nisu ključni, njih se mora donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(5)

Uredbu (EZ) br. 2150/2002 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 2150/2002 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Komisija utvrđuje tablicu ekvivalenata između statističke nomenklature iz Priloga III. ovoj Uredbi i popisa otpada utvrđenog u Odluci 2000/532/EZ (6). Ova mjera, namijenjena izmjeni elemenata koji nisu ključni ove Uredbe njezinim nadopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.

2.

Članak 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ispunjavajući uvjete koji se odnose na kvalitetu i točnost koji se određuju u skladu s drugim podstavkom, države članice pribavljaju potrebne podatke za specifikaciju značajki navedenih u prilozima I. i II. i to:

istraživanjima,

administrativnim ili drugim izvorima, kao što su obveze izvješćivanja u skladu sa zakonodavstvom Zajednice koje se odnosi na gospodarenje otpadom,

postupcima statističkih procjena na temelju uzoraka ili ocjenjivača u području otpada, ili

kombinacijom tih mogućnosti.

Komisija određuje uvjete kvalitete i točnosti. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.

Kako bi se smanjila opterećenja dužnosti izvješćivanja, nacionalna tijela i Komisija, podložno ograničenjima i uvjetima koje je utvrdila svaka država članica i Komisija u svojim vlastitim područjima nadležnosti, imaju pristup izvorima administrativnih podataka.”

3.

U članku 4. stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija pokriva do 100 % troškova provođenja pilot studija. Komisija na temelju zaključaka pilot studija donosi usvaja provedbene mjere. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.”

4.

Članak 5. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Na temelju zaključaka pilot studija, Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o mogućnostima prikupljanja statističkih podataka za djelatnosti i značajke obuhvaćene pilot studijama za uvoz i izvoz otpada. Komisija donosi odgovarajuće provedbene mjere. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3.”

5.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

Provedbene mjere

1.   Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 7. stavka 2.

One naročito uključuju mjere:

(a)

za pripremu podataka u skladu s člankom 3. stavcima 2., 3. i 4., pri čemu se u obzir uzimaju gospodarska struktura i tehnički uvjeti u državi članici. Tim se mjerama pojedinim državama članicama može dopustiti i da ne izvješćuju o podacima za određene stavke u sustavu raščlambe, pod uvjetom da se dokaže da je učinak na kvalitetu statističkih podataka ograničen. U svim drugim slučajevima gdje se dopuštaju izuzeća, prikupljaju se podaci o ukupnoj količini otpada za svaku stavku navedenu u odjeljku 2. točki 1. i odjeljku 8. točki 1. Priloga I.;

(b)

za utvrđivanje odgovarajućeg obrasca na kojem države članice dostavljaju podatke u razdoblju od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

2.   Međutim, mjere namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog, njezinim dopunjavanjem, a koje se odnose naročito na sljedeće namjene, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3.:

(a)

za prilagođavanje gospodarskom i tehničkom napretku u području prikupljanja podataka i njihovoj statističkoj obradi, kao i u području obrade i prijenosa podataka;

(b)

za prilagođavanje specifikacija navedenih u prilozima I., II. i III.;

(c)

za određivanje kriterija ocjene odgovarajuće kvalitete i sadržaja izvješća o kvaliteti, kako je navedeno u odjeljku 7. priloga I. i II.;

(d)

za provođenje rezultata pilot studija, kako je navedeno u članku 4. stavku 3. i članku 5. stavku 1.”

6.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za statistički program, osnovan prema članku 1. Odluke 89/382/EEZ, Euratom (7).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, pri čemu se uzimaju u obzir i odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, pri čemu se uzimaju u obzir i odredbe njezinog članka 8.

4.   Komisija Odboru osnovanom u skladu s Direktivom 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (8) šalje prijedlog mjera koje namjerava podnijeti Odboru za statistički program.

7.

Članak 8. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o napretku pilot studija iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 1. Ona prema potrebi predlaže revizije pilot studija, o čemu se odlučuje u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3.”

8.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak 2. točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U skladu s obvezom izvješćivanja prema Direktivi 94/62/EZ, Komisija izrađuje program za pilot studije koje države članice provode na dobrovoljnoj osnovi, kako bi se ocijenila važnost uključivanja stavke o ambalažnom otpadu (EWC-Stat verzija 3) u specifikacijski popis iz točke 1. Komisija pokriva do 100 % troškova provođenja tih pilot studija. Na temelju zaključaka pilot studija Komisija donosi potrebne provedbene mjere. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.”;

(b)

Odjeljak 7. točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za svaku stavku iz odjeljka 8. (djelatnosti i kućanstva) države članice navode koji udio svih otpadaka navedene stavke predstavljaju prikazani statistički podaci. Komisija određuje minimalne zahtjeve za pokrivenost. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.”

9.

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak 7. točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za značajke navedene u odjeljku 3. i za svaku stavku među vrstama postupaka navedenim u odjeljku 8. točki 2. države članice navode koji udio svih otpadaka navedene stavke predstavljaju prikazani statistički podaci. Komisija određuje minimalne zahtjeve za pokrivenost. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.”;

(b)

Odjeljak 8. točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija izrađuje program pilot studija koje države članice izvode na dobrovoljnoj osnovi. Cilj je pilot studija ocijeniti važnost i izvodivost dobivanja podataka o količinama otpada pri postupcima pripreme, kako je određeno u prilozima II.A i II.B Direktivi 2006/12/EZ. Komisija pokriva do 100 % troškova provođenja pilot studija. Na temelju zaključaka pilot studija Komisija donosi potrebne provedbene mjere. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim nadopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 7. stavka 3. ove Uredbe.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske Unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

A. VONDRA


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 23. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 26. veljače 2009.

(2)  SL L 332, 9.12.2002., str. 1.

(3)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(4)  SL L 200, 22.7.2006., str. 11.

(5)  SL C 255, 21.10.2006., str. 1.

(6)  SL L 226, 6.9.2000., str. 3.”

(7)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(8)  SL L 114, 27.4.2006., str. 9.”


15/Sv. 17

HR

Službeni list Europske unije

126


32009D0406


L 140/136

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.


ODLUKA br. 406/2009/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. travnja 2009.

o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)