12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32006R1990

L 411/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.12.2006.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1990/2006

od 21. prosinca 2006.

o provedbi Protokola 4 o Nuklearnoj elektrani Ignalina u Litvi uz Akt o pristupanju Češke, Estonije, Cipra, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije i Slovačke – „Program Ignalina”

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Akt o pristupanju iz 2003., a posebno njegov članak 56. i Protokol 4 uz taj Akt,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (1) (dalje u tekstu „Financijska uredba”),

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (2),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

Europska unija se obvezala nastaviti pružati odgovarajuću dodatnu pomoć Europske zajednice nastojanjima Litve da stavi izvan pogona Nuklearnu elektranu Ignalina i nakon pristupanja Litve Uniji za razdoblje do 2006. i nakon toga. Ova je obveza formalno utvrđena u Protokolu 4 o Nuklearnoj elektrani Ignalina, koji je priložen Aktu o pristupanju iz 2003.

(2)	Vodeći računa o ovom izrazu solidarnosti Unije, Litva se obvezala zatvoriti jedinicu 1 Nuklearne elektrane Ignalina prije 2005. i jedinicu 2 do 31. prosinca 2009. te staviti izvan pogona te jedinice nakon toga. Program pomoći s proračunom od 285 milijuna EUR uveden je za razdoblje od 2004. do 2006.

(3)

Stavljanje izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina s dva reaktora tipa RBMK snage 1 500 MW naslijeđenih iz bivšeg Sovjetskog Saveza je bez presedana i predstavlja izuzetan financijski teret za Litvu koji nije razmjeran veličini i gospodarskoj snazi zemlje. Stavljanje izvan pogona nastavit će se nakon trenutačne financijske perspektive Zajednice.

(4)

U skladu s Protokolom 4 Program Ignalina za razdoblje od 2004. do 2006. neprekidno će se nastaviti i produljiti nakon 2006. u skladu s postupkom utvrđenim u članku 56. Akta o pristupanju iz 2003. i taj će se produljeni program zasnivati na istim sastavnim dijelovima i načelima kao i program za razdoblje od 2004. do 2006.

(5)	Stoga je potrebno donijeti pravila za provedbu dodatne pomoći Zajednice za razdoblje od 2007. do 2013. kako bi se riješile posljedice zatvaranja i stavljanja izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina.

(6)	U skladu s Protokolom 4 za razdoblje sljedeće financijske perspektive odgovarajuće se određuju ukupna prosječna sredstva za produljeni Program Ignalina. Programiranje ovih sredstava temeljit će se na stvarnim potrebama plaćanja i sposobnosti privlačenja sredstava.

(7)

Protokol 4 predviđa različite načine provedbe pomoći kako bi se postigli gore navedeni ciljevi, uključujući izravnu isporuku pomoći Litvi putem nacionalnog administrativnog tijela, ovlaštenog za punu decentralizaciju u okviru koje su se provodili godišnji programi u razdoblju od 2004. do 2006. Shodno tome, Litva ima odgovarajuću nacionalnu provedbenu strukturu u svrhu provedbe mjera na temelju Protokola 4 putem nacionalne agencije u skladu s prijenosom poslova provedbe proračuna na temelju članka 53. stavka 2. i članka 54. stavka 2. točke (c) Financijske uredbe.

(8)	Međunarodni fondovi za stavljanje izvan pogona kojima upravlja Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) postoje niz godina. Posebno kroz program Phare, Zajednica daje glavni doprinos tim fondovima.

(9)	Shodno tome, trebalo bi osigurati doprinos iz općeg proračuna Europske unije za financiranje stavljanja izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina tijekom razdoblja od 2007. do 2013.

(10)	Financijska pomoć može i dalje biti na raspolaganju kao doprinos Zajednice Međunarodnom fondu za potporu stavljanja izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina kojim upravlja EBRD.

(11)	Program Ignalina također uključuje mjere podrške osoblju elektrane u zadržavanju visoke razine radne sigurnosti u Nuklearnoj elektrani Ignalina u razdobljima prije zatvaranja i tijekom stavljanja izvan pogona jedinica reaktora.

(12)

Poslovi EBRD-a uključuju upravljanje javnim sredstvima raspoređenima na programe za stavljanje izvan pogona nuklearnih elektrana kao i nadzor financijskog upravljanja tim programima kako bi se optimiziralo korištenje javnih sredstava. Pored toga, EBRD izvršava poslove u vezi s proračunom koje mu je povjerila Zajednica u skladu sa zahtjevima članka 53. stavka 7. Financijske uredbe.

(13)	Stavljanje izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina izvršit će se u skladu sa zakonodavstvom o okolišu, posebno Direktivom Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (3).

(14)

Financijski referentni iznos, u smislu točke 38. Međuinstitucijskog sporazuma od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i zdravom financijskom upravljanju (4), uključen je u ovu Uredbu tijekom cijelog trajanja programa ne utječući time na ovlasti proračunskog tijela kako je utvrđeno Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

(15)	Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom se Uredbom utvrđuju detaljna pravila za provedbu Protokola 4 o Nuklearnoj elektrani Ignalina, koji je priložen Aktu o pristupanju iz 2003., u razdoblju od 2007. do 2013.

Ta pravila osiguravaju neprekidan nastavak i produljenje Programa Ignalina, u skladu s člankom 3. Protokola 4.

Članak 2.

Program Ignalina obuhvaća, inter alia, mjere potpore stavljanju izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina bez ugrožavanja nuklearne sigurnosti, mjere potpore tijelima nuklearne sigurnosti u procjeni sigurnosti i izdavanju dozvola za projekte stavljanja izvan pogona, mjere unapređenja okoliša u skladu s pravnom stečevinom EU-a i modernizacije uobičajenih proizvodnih kapaciteta koji će zamijeniti proizvodni kapacitet dvaju reaktora Nuklearne elektrane Ignalina te druge mjere koje proizlaze iz odluke o zatvaranju i stavljanju izvan pogona te elektrane i koje doprinose potrebnom restrukturiranju, unapređenju okoliša i modernizaciji sektora proizvodnje, prijenosa i distribucije energije u Litvi, kao i povećanju sigurnosti opskrbe energijom i poboljšanju energetske učinkovitosti u Litvi.

Program Ignalina također uključuje mjere podrške osoblju elektrane u zadržavanju visoke razine radne sigurnosti u Nuklearnoj elektrani Ignalina u razdobljima prije zatvaranja i tijekom stavljanja izvan pogona jedinica reaktora.

Članak 3.

1. Financijski referentni iznos, potreban za provedbu Programa Ignalina predviđenog u članku 2. za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013., iznosi 837 milijuna EUR po tekućim cijenama (6).

2. Godišnju raspodjelu odobrava proračunsko tijelo unutar granica financijskog okvira.

3. Iznos sredstava raspoređenih za Program Ignalina može se preispitati tijekom razdoblja od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013. kako bi se uzeo u obzir napredak postignut u provedbi programa i kako bi se osiguralo da se programiranje i raspoređivanje sredstava temelje na stvarnim potrebama plaćanja i sposobnosti privlačenja sredstava.

Članak 4.

Doprinos u okviru Programa Ignalina može, za određene mjere, iznositi do 100 % ukupnih troškova. Ulažu se svi napori kako bi se nastavila praksa sufinanciranja ustanovljena u okviru pretpristupne pomoći i pomoći dodijeljene tijekom razdoblja od 2004. do 2006. za nastojanja Litve u stavljanju izvan pogona nuklearnih postrojenja, kao i radi privlačenja, prema potrebi, sufinanciranja iz drugih izvora.

Članak 5.

1. Mjere u okviru Programa Ignalina donose se i provode u skladu s odredbama utvrđenima u članku 53. stavku 2. i članku 54. stavku 2. točki (c) Financijske uredbe.

2. Financijska pomoć za mjere u okviru programa Ignalina ili njezini dijelovi mogu biti dostupni kao doprinos Zajednice Međunarodnom fondu za potporu stavljanja izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina kojim upravlja EBRD.

3. Mjere i financijska pomoć u okviru Programa Ignalina odobravaju se u skladu s člankom 4. Odluke 1999/468/EZ.

Članak 6.

1. Državna potpora iz nacionalnih i međunarodnih izvora te izvora Zajednice:

—	za unapređenje okoliša u skladu s pravnom stečevinom EU-a i mjere modernizacije termoelektrane Elektrėnai u Litvi kao glavne zamjene za proizvodni kapacitet dvaju reaktora Nuklearne elektrane Ignalina, i

—	za stavljanje izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina,

u skladu je s pravilima u vezi s unutarnjim tržištem, kako je definirano u Ugovoru.

2. Državna potpora iz nacionalnih i međunarodnih izvora te izvora Zajednice radi podupiranja napora Litve za prevladavanje posljedica zatvaranja i stavljanja izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina može se, na osnovi pojedinačnog slučaja, smatrati usklađenom s pravilima Ugovora u vezi s unutarnjim tržištem, osobito državna potpora za unapređenje sigurnosti opskrbe energijom.

Članak 7.

Ne dovodeći u pitanje članak 1. Protokola 4, zaštitna klauzula iz članka 37. Akta o pristupanju iz 2003. primjenjuje se do 31. prosinca 2012. ako dođe do poremećaja u opskrbi energijom u Litvi.

Članak 8.

1. Komisija može izvršiti reviziju korištenja pomoći, bilo izravno pomoću vlastitog osoblja ili pomoću bilo kojeg kvalificiranog vanjskog tijela po njezinom izboru. Takve revizije mogu se izvršavati tijekom cijelog trajanja sporazuma i u razdoblju od pet godina od dana isplate bilance. Ako je potrebno, nalazi revizije mogu dovesti do odluka Komisije o povratu.

2. Osoblje Komisije i vanjsko osoblje koje je ovlastila Komisija imaju odgovarajuća prava pristupa, posebno uredima korisnika kao i svim podacima, uključujući podatke u elektronskom formatu, koji su potrebni za vođenje takvih revizija.

Revizorski sud uživa ista prava kao i Komisija, posebno prava pristupa.

Nadalje, kako bi se zaštitili financijski interesi Zajednice od prijevara i ostalih nepravilnosti, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može izvršiti provjere i inspekcije na terenu u okviru ovog programa u skladu s Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (7).

3. Za djelovanje Zajednice koje se financira na temelju ove Uredbe, pojam nepravilnosti u članku 1. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (8) znači svako kršenje odredbe prava Zajednice ili svaka povreda ugovorne obveze koja proizlazi iz radnje ili propusta gospodarskog subjekta i koja neopravdanim troškovima šteti, ili bi mogla štetiti, općem proračunu Europskih zajednica ili proračunima kojima upravljaju Europske zajednice ili proračunima kojima upravljaju druge međunarodne organizacije u ime Europskih zajednica.

4. Sporazumi između Zajednice i EBRD-a o stavljanju fondova Zajednice na raspolaganje Međunarodnom fondu za potporu stavljanja izvan pogona Nuklearne elektrane Ignalina predviđaju odgovarajuće mjere zaštite financijskih interesa Zajednice od prijevara, korupcije i ostalih nepravilnosti te omogućuju Komisiji, OLAF-u i Revizorskom sudu obavljanje provjera na terenu.

Članak 9.

Komisija osigurava provedbu ove Uredbe i o tome redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće. Ona sredinom trajanja provodi preispitivanje, kako je predviđeno u članku 3.

Članak 10.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. prosinca 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

J. KORKEAOJA

(1) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(2) SL L 357, 31.12.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 1248/2006 (SL L 227, 19.8.2006., str. 3.).

(3) SL L 175, 5.7.1985., str. 40. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 156, 25.6.2003., str. 17.).

(4) SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(5) S L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

(6) tj. 743 milijuna EUR po cijenama iz 2004.

(7) SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(8) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32008D0182

L 059/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.02.2008.

ODLUKA VIJEĆA

od 25. veljače 2008.

o izmjeni Odluke Vijeća od 16. prosinca 1980. o osnivanju Savjetodavnog odbora za fuzijski program

(2008/182/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 7. četvrti stavak,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (1), kojom se na temelju Europskog istraživačkog prostora također doprinosi stvaranju društva utemeljenog na znanju,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2006/976/Euratom od 19. prosinca 2006. o posebnom programu za provedbu Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (2), a posebno njezin članak 7. stavak 2. kojim se predviđa da za potrebe provedbe posebnog programa Komisiji u radu pomaže savjetodavni odbor te da, za aspekte povezane s fuzijom, sastav tog odbora te detaljna pravila rada i postupci koji se na njega primjenjuju jesu oni koji su utvrđeni u Odluci Vijeća od 16. prosinca 1980. o osnivanju Savjetodavnog odbora za fuzijski program (3) (dalje u tekstu „Odluka Vijeća od 16. prosinca 1980.” odnosno „CCE-FU”),

uzimajući u obzir Akt o pristupanju iz 2005., a posebno njegov članak 50.,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 16. prosinca 1980., a posebno njezin članak 14. o utvrđivanju sustava glasovanja za CCE-FU,

budući da:

(1)	CCE-FU donosi svoja mišljenja na temelju ponderiranog sustava glasovanja kada, djelujući u skladu sa stavkom 5. točkom (g) Odluke Vijeća od 16. prosinca 1980., određuje prioritetna djelovanja radi dodjele preferencijalne potpore.

(2)

CCE-FU je 21. ožujka 2007. jednoglasno preporučio da se ažurira njegov ponderirani sustav glasovanja koji bi se prilikom razmatranja aspekata povezanih s fuzijom trebao primjenjivati u okviru odbora navedenog u stavku 14. Odluke Vijeća od 16. prosinca 1980., kako bi se uključila prava glasovanja novih država članica nakon njihovog pristupanja.

(3)	S obzirom na gore navedeno, prikladno je u skladu s time izmijeniti Odluku Vijeća od 16. prosinca 1980.,

ODLUČILO JE:

Jedini članak

U stavku 14. Odluke Vijeća od 16. prosinca 1980., zadnje dvije rečenice zamjenjuju se sljedećim:

„Mišljenja u vezi sa stavkom 5. točkom (g) donose se u skladu sa sljedećim ponderiranim sustavom glasovanja:

Belgija	2
Bugarska	2
Češka Republika	2
Danska	2
Njemačka	5
Estonija	1
Grčka	2
Španjolska	3
Francuska	5
Irska	2
Italija	5
Cipar	1
Latvija	1
Litva	2
Luksemburg	1
Mađarska	2
Malta	1
Nizozemska	2
Austrija	2
Poljska	3
Portugal	2
Rumunjska	2
Slovenija	1
Slovačka	2
Finska	2
Švedska	2
Ujedinjena Kraljevina	5
Švicarska	2
Ukupno	64

Za donošenje mišljenja potrebna je većina od 33 glasa za, od strane najmanje 15 delegacija.”

Sastavljeno u Bruxellesu 25. veljače 2008.

Za Vijeće

Predsjednik

A. VIZJAK

(1) SL L 400, 30.12.2006., str. 60., kako je ispravljena u SL L 54, 22.2.2007., str. 21.

(2) SL L 400, 30.12.2006., str. 404., kako je ispravljena u SL L 54, 22.2.2007., str. 139.

(3) Nije objavljena, ali zadnje izmijenjena Odlukom Vijeća 2005/336/Euratom (SL L 108, 29.4.2005., str. 64.).

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32009R0714

L 211/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2009.

UREDBA (EZ) br. 714/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. srpnja 2009.

o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Cilj je unutarnjeg tržišta električne energije, koje se postupno uvodi od 1999. godine, osiguravanje stvarnog izbora svim potrošačima u Zajednici, bili oni građani ili poduzeća, novih poslovnih mogućnosti i više prekogranične trgovine, kako bi se postigla veća učinkovitost, konkurentne cijene i viši standardi usluge te doprinijelo sigurnosti opskrbe i održivosti.

(2)

Direktiva 2003/54/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (4) i Uredba (EZ) br. 1228/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (5) znatno su doprinijele oblikovanju takvog unutarnjeg tržišta električne energije.

(3)

Međutim, trenutačno u Zajednici postoje prepreke prodaji električne energije pod jednakim uvjetima, bez diskriminacije ili nepovoljnog položaja. Posebno još ne postoji nediskriminacijski pristup mreži i jednako učinkovita razina regulatornog nadzora u svakoj državi članici te još uvijek postoje izolirana tržišta.

(4)

U komunikaciji Komisije od 10. siječnja 2007. pod naslovom „Energetska politika za Europu” naglašena je važnost dovršenja unutarnjeg tržišta električne energije i stvaranja ravnopravnih tržišnih pravila za sva elektroenergetska poduzeća u Zajednici. Komunikacije Komisije od 10. siječnja 2007. pod naslovom „Izgledi za unutarnje tržište plina i električne energije” i „Istraživanje europskog sektora plina i električne energije na temelju članka 17. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (konačno izvješće)” pokazale su da postojeća pravila i mjere ne osiguravaju potreban okvir ni oblikovanje interkonekcijskih kapaciteta za postizanje cilja dobro funkcionirajućeg, učinkovitog i otvorenog unutarnjeg tržišta.

(5)	Povrh temeljite provedbe postojećeg regulatornog okvira, trebalo bi u skladu s navedenim komunikacijama prilagoditi regulatorni okvir za unutarnje tržište električne energije naveden u Uredbi (EZ) br. 1228/2003.

(6)

Posebno je potrebna povećana suradnja i koordinacija među operatorima prijenosnih sustava kako bi se oblikovali kodovi mreže za osiguravanje i upravljanje učinkovitim i transparentnim pristupom prijenosnim mrežama preko granica te kako bi se osiguralo koordinirano i dovoljno dalekovidno planiranje i dobar tehnički razvoj prijenosnog sustava u Zajednici, uključujući oblikovanje interkonekcijskih kapaciteta, s odgovarajućim poštovanjem zaštite okoliša. Ti bi kodovi mreže trebali biti u skladu s okvirnim smjernicama, koje su po prirodi neobvezujuće (okvirne smjernice) i koje je razvila Agencija za suradnju energetskih regulatora osnovana Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora (6) (Agencija). Agencija bi trebala imati ulogu pri pregledavanju, na temelju činjeničnog stanja, nacrta kodova mreže, uključujući njihovu usklađenost s okvirnim smjernicama, i trebalo bi joj biti omogućeno da ih preporuči za donošenje Komisiji. Agencija bi trebala ocijeniti predložene izmjene kodova mreže i trebalo bi joj biti omogućeno da ih preporuči za donošenje Komisiji. Operatori prijenosnih sustava trebali bi upravljati svojim mrežama u skladu s navedenim kodovima mreže.

(7)

Kako bi se osiguralo optimalno upravljanje mrežom za prijenos električne energije i omogućilo prekogranično trgovanje i opskrba električnom energijom u Zajednici, trebalo bi osnovati Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO za električnu energiju). Zadaci ENTSO-a za električnu energiju trebali bi se izvršavati u skladu s pravilima Zajednice o tržišnom natjecanju, koja se i dalje primjenjuju na odluke ENTSO-a za električnu energiju. Zadaci ENTSO-a za električnu energiju trebali bi biti jasno definirani, a njegove radne metode trebale bi osigurati učinkovitost, transparentnost i reprezentativnost ENTSO-a za električnu energiju. Kodovi mreže koje pripremi ENTSO za električnu energiju nisu namijenjeni da zamijene potrebne nacionalne kodove mreže za pitanja koja nisu prekogranična. S obzirom na to da se učinkovitiji napredak može postići kroz pristup na regionalnoj razini, operatori prijenosnih sustava trebali bi uspostaviti regionalne strukture unutar cjelokupne strukture suradnje, istodobno osiguravajući da su rezultati na regionalnoj razini kompatibilni s kodovima mreže i neobvezujućim desetogodišnjim planovima razvoja mreže na razini cijele Zajednice. Države članice trebale bi promicati suradnju i pratiti učinkovitost mreže na regionalnoj razini. Suradnja na regionalnoj razini trebala bi biti usklađena s napretkom prema konkurentnom i učinkovitom unutarnjem tržištu električne energije.

(8)

Svi sudionici na tržištu zainteresirani su za rad koji se očekuje od ENTSO-a za električnu energiju. Stoga je od ključnog značenja učinkovito savjetovanje te bi postojeće strukture koje su uspostavljene za olakšanje i racionalizaciju procesa savjetovanja, kao što su Unija za koordinaciju prijenosa električne energije, nacionalni regulatori ili Agencija, trebale igrati važnu ulogu.

(9)

Kako bi se osigurala veća transparentnost u vezi s cijelom mrežom za prijenos električne energije u Zajednici, ENTSO za električnu energiju trebao bi sastaviti, objaviti i redovito ažurirati neobvezujući desetogodišnji plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice (plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice). U taj bi plan razvoja mreže trebalo uključiti održive mreže za prijenos električne energije i potrebne regionalne interkonekcije, koje su relevantne s poslovnoga gledišta ili gledišta sigurnosti opskrbe.

(10)	Ovom bi se Uredbom trebala utvrditi temeljna načela u pogledu određivanja tarifa i dodjele kapaciteta, uz istodobno osiguravanje donošenja smjernica koje detaljno navode daljnja relevantna načela i metodologije, kako bi se omogućila brza prilagodba promijenjenim okolnostima.

(11)

Na otvorenom i konkurentnom tržištu operatori prijenosnog sustava trebali bi primiti naknadu troškova, nastalih radi prenošenja prekograničnog protoka električne energije na njihovim mrežama, i to od strane operatora prijenosnih sustava iz kojih prvobitno potječu prekogranični protoci i sustava u kojima ti protoci završavaju.

(12)	Pri određivanju nacionalnih mrežnih tarifa trebalo bi uzeti u obzir plaćanja i primitke koji proizlaze iz naknada između operatora prijenosnih sustava.

(13)

Stvarni iznos za plaćanje za prekogranični pristup sustavu može značajno varirati, ovisno o uključenim operatorima prijenosnih sustava te radi razlika u strukturi tarifnih sustava koji se primjenjuju u državama članicama. Stoga je potreban određeni stupanj usklađenja kako bi se izbjegli poremećaji u trgovini.

(14)	Potreban je primjeren sustav dugoročnih lokacijskih signala, koji se temelji na načelu da bi razina naknada za pristup mreži trebala odražavati ravnotežu između proizvodnje i potrošnje dotične regije, na temelju razlikovanja naknada za pristup mreži za proizvođače i/ili potrošače.

(15)	Ne bi bilo primjereno primjenjivati tarife koje se temelje na udaljenosti ili, ako su postavljeni odgovarajući lokacijski signali, da posebnu tarifu plaćaju samo izvoznici ili uvoznici povrh opće naknade za pristup nacionalnoj mreži.

(16)

Preduvjet za učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu električne energije su nediskriminacijske i transparentne naknade za korištenje mreže uključujući interkonekcijske vodove u prijenosnom sustavu. Raspoloživi kapaciteti tih vodova trebali bi se postaviti na najveću razinu u skladu sa sigurnosnim standardima za siguran rad mreže.

(17)

Važno je izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja koje proizlazi iz različitih sigurnosnih standarda te standarda za djelovanje i planiranje koje koriste operatori prijenosnih sustava u državama članicama. Nadalje, sudionicima na tržištu trebalo bi osigurati transparentnost u pogledu raspoloživih kapaciteta prijenosa i sigurnosnih standarda te standarda za djelovanje i planiranje, koji utječu na raspoložive kapacitete prijenosa.

(18)

Praćenje tržišta, koje nacionalna regulatorna tijela i Komisija poduzimaju tijekom posljednjih godina, pokazalo je da trenutačni zahtjevi za transparentnost i pravila o pristupu infrastrukturi nisu dovoljni za osiguranje istinskog, dobro funkcionirajućeg i učinkovitog unutarnjeg tržišta električne energije.

(19)

Kako bi svi sudionici na tržištu mogli ocijeniti ukupno stanje ponude i potražnje te identificirati razloge za kretanje veleprodajnih cijena, potreban je jednak pristup informacijama o fizičkom statusu i učinkovitosti sustava. To uključuje preciznije informacije o proizvodnji električne energije, ponudi i potražnji, uključujući predviđanja, kapacitetu mreže i interkonekcije, protoku i održavanju, uravnoteženju i rezervnom kapacitetu.

(20)

Kako bi se povećalo povjerenje u tržište, sudionici trebaju biti sigurni da su za one koji sudjeluju u zlouporabama osigurane učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije. Nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena učinkovito istražiti optužbe za zlouporabu tržišta. U tom smislu, potrebno je da nadležna tijela imaju pristup podacima koji daju informacije o operativnim odlukama poduzeća za opskrbu. Na tržištu električne energije mnoge relevantne odluke donose proizvođači, koji bi s tim povezane informacije trebali držati na raspolaganju nadležnim tijelima tijekom određenog razdoblja, tako da su im lako pristupačne. Nadležna bi tijela nadalje trebala redovito pratiti pridržavaju li se operatori prijenosnog sustava pravila. Mali proizvođači energije, koji nemaju realnu mogućnost narušavanja tržišta, trebali bi biti izuzeti od te obveze.

(21)	Trebala bi postojati pravila o uporabi prihoda iz postupaka upravljanja zagušenjem, osim ako posebna narav dotičnog spojnog voda opravdava izuzeće od tih pravila.

(22)	Upravljanje problemima zagušenja trebalo bi osigurati ispravne ekonomske signale operatorima prijenosnih sustava i sudionicima na tržištu te se temeljiti na tržišnim mehanizmima.

(23)

Trebalo bi snažno promicati ulaganja u velike nove infrastrukture, uz istodobno osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta električne energije. Kako bi se povećao pozitivni učinak izuzetih spojnih vodova jednosmjerne struje na tržišno natjecanje i sigurnost opskrbe, trebalo bi ispitati tržišni interes u fazi planiranja projekta i donijeti pravila o upravljanju zagušenjem. Ako su spojni vodovi jednosmjerne struje smješteni na državnom području više država članica, Agencija bi u krajnjem slučaju trebala razmotriti zahtjev za izuzeće kako bi bolje uzela u obzir njegove prekogranične posljedice i olakšala njegovo administrativno tretiranje. Nadalje, s obzirom na izniman profil rizika pri konstrukciji takvih izuzetih velikih infrastrukturnih projekata, trebalo bi omogućiti poduzećima zainteresiranima za opskrbu i proizvodnju privremeno odstupanje od pravila o potpunom razdvajanju za dotične projekte. Izuzeća odobrena u skladu s Uredbom (EZ) br. 1228/2003 nastavljaju se primjenjivati do predviđenog isteka valjanosti, kako je odlučeno u odluci o odobrenju izuzeća.

(24)

Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije, trebalo bi predvidjeti postupke koji omogućavaju donošenje odluka i smjernica u pogledu, među ostalim, određivanja tarifa i dodjele kapaciteta od strane Komisije, uz istodobno osiguravanje uključenosti regulatornih tijela država članica u tom procesu, kada je to prikladno kroz njihovo europsko udruženje. Regulatorna tijela, zajedno s drugim relevantnim tijelima u državama članicama, imaju važnu ulogu u doprinosu pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta električne energije.

(25)	Nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati usklađenost s pravilima sadržanima u ovoj Uredbi i smjernicama koje su donesene na temelju nje.

(26)

Države članice i nadležna nacionalna tijela trebala bi biti obvezna Komisiji pružati odgovarajuće informacije. Komisija bi s takvim informacijama trebala postupati kao s povjerljivima. Prema potrebi, Komisija bi trebala imati mogućnost zatražiti odgovarajuće informacije izravno od dotičnih poduzeća, pod uvjetom da su obaviještena nadležna nacionalna tijela.

(27)	Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje odredaba ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(28)	Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebale bi se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(29)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za utvrđivanje i donošenje smjernica potrebnih za osiguravanje minimalnog stupnja usklađenosti koji se zahtijeva za ostvarivanje ciljeva ove Uredbe. Budući da su te mjere općeg područja primjene i namijenjene su izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni tako da je dopunjuju novim elementima koji nisu ključni, moraju se usvojiti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(30)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest osiguravanje usklađenog okvira za prekograničnu razmjenu električne energije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(31)	S obzirom na opseg ovime izvršenih izmjena Uredbe (EZ) br. 1228/2003, poželjno je, zbog jasnoće i racionalizacije, predmetne odredbe preinačiti njihovim ujedinjavanjem u jedinstveni tekst u novoj uredbi,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Cilj je ove Uredbe:

(a)

odrediti poštena pravila za prekograničnu razmjenu električne energije te tako povećati konkurentnost na unutarnjem tržištu električne energije, uzimajući u obzir posebne karakteristike nacionalnih i regionalnih tržišta. To uključuje uspostavljanje mehanizma naknade za prekogranični protok električne energije i određivanje usklađenih načela za naknade za prekogranični prijenos i dodjelu raspoloživih kapaciteta interkonekcija između nacionalnih prijenosnih sustava;

(b)	olakšati nastanak dobro funkcionirajućeg i transparentnog veleprodajnog tržišta s visokom razinom osiguranja opskrbe električne energije. Ovom se Uredbom predviđaju mehanizmi za usklađivanje pravila za prekograničnu razmjenu električne energije.

Članak 2.

Definicije

1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (8), s iznimkom definicije „spojnog voda” koja se zamjenjuje sljedećom definicijom:

—	„spojni vod” znači prijenosni vod koji prelazi ili premošćuje granicu između država članica i koji povezuje nacionalne prijenosne sustave država članica.

2. Primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„regulatorna tijela” znači regulatorna tijela iz članka 35. stavka 1. Direktive 2009/72/EZ;

(b)	„prekogranični protok” znači fizički protok električne energije na prijenosnoj mreži države članice koji proizlazi iz aktivnosti proizvođača i/ili potrošača izvan te države članice na njezinoj prijenosnoj mreži;

(c)

„zagušenje” znači situaciju u kojoj interkonekcija koja povezuje nacionalne prijenosne mreže ne može zadovoljiti sav fizički protok koji je posljedica međunarodne trgovine koju zahtijevaju sudionici na tržištu, zbog nedostatka kapaciteta spojnih vodova i/ili dotičnih nacionalnih prijenosnih sustava;

(d)	„deklarirani izvoz” znači odašiljanje električne energije u jednoj državi članici na temelju određenog ugovornog dogovora prema kojem se istodobno odgovarajuće preuzimanje (deklarirani uvoz) električne energije događa u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji;

(e)	„deklarirani provoz” znači situaciju kada se događa deklarirani izvoz električne energije i kada predloženi put transakcije uključuje zemlju u kojoj se ne događa niti odašiljanje niti istodobno odgovarajuće preuzimanje električne energije;

(f)	„deklarirani uvoz” znači preuzimanje električne energije u državi članici ili u trećoj zemlji istodobno s odašiljanjem električne energije (deklarirani izvoz) u drugu državu članicu;

(g)	„novi spojni vod” znači spojni vod koji nije dovršen do 4. kolovoza 2003.

Samo za potrebe mehanizma naknade među operatorima prijenosnog sustava iz članka 13., ako prijenosne mreže dviju ili više država članica čine dio jednog kontrolnog bloka, u cijelosti ili djelomično, kontrolni blok u cjelini smatra se tvorbenim dijelom prijenosne mreže jedne od dotičnih država članica, kako bi se izbjeglo da se protok unutar kontrolnih blokova smatra prekograničnim protokom iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka te kako ne bi došlo do plaćanja naknade u skladu s člankom 13. Regulatorna tijela dotičnih država članica mogu odlučiti koja od dotičnih država članica će biti ona čiji se kontrolni blok u cjelini smatra dijelom prijenosne mreže.

Članak 3.

Certificiranje operatora prijenosnog sustava

1. Komisija razmatra svaku obavijest o odluci o certificiranju operatora prijenosnog sustava kako je utvrđeno u članku 10. stavku 6. Direktive 2009/72/EZ čim je primi. U roku od dva mjeseca od dana primitka takve obavijesti, Komisija daje svoje mišljenje odgovarajućem nacionalnom regulatornom tijelu o njegovoj usklađenosti s člankom 10. stavkom 2. ili člankom 11. te člankom 9. Direktive 2009/72/EZ.

Prilikom pripreme mišljenja iz prvog podstavka Komisija može od Agencije zatražiti da dostavi svoje mišljenje o odluci nacionalnog regulatornog tijela. U tom se slučaju dvomjesečno razdoblje iz prvog podstavka produljuje na još dva mjeseca.

Ako Komisija u rokovima iz prvog i drugog podstavka ne izda mišljenje, smatra se da se Komisija ne protivi odluci regulatornog tijela.

2. U roku od dva mjeseca od dobivanja mišljenja Komisije nacionalno regulatorno tijelo donosi svoju konačnu odluku u vezi s certificiranjem operatora prijenosnog sustava, pri čemu u što većoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije. Odluka regulatornog tijela i mišljenje Komisije objavljuju se zajedno.

3. U bilo kojoj fazi postupka, regulatorna tijela i/ili Komisija mogu zatražiti od operatora prijenosnog sustava i/ili poduzeća koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe sve informacije koje su potrebne za ispunjenje njihovih zadataka na temelju ovog članka.

4. Regulatorna tijela i Komisija čuvaju povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija.

5. Komisija može donijeti smjernice u kojima se utvrđuju pojedinosti postupka koji treba slijediti za primjenu stavaka 1. i 2. ovog članka. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka. 2.

6. Ako Komisija primi obavijest o certificiranju operatora prijenosnog sustava na temelju članka 9. stavka 10. Direktive 2009/72/EZ, Komisija donosi odluku u vezi s certificiranjem. Regulatorna tijela poštuju odluku Komisije.

Članak 4.

Europska mreža operatora prijenosnog sustava za električnu energiju

Svi operatori prijenosnog sustava surađuju na razini Zajednice preko ENTSO-a za električnu energiju kako bi promicali dovršenje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije i prekograničnu trgovinu te osigurali optimalno upravljanje, koordinirano poslovanje i odgovarajući tehnički razvoj europske prijenosne mreže za električnu energiju.

Članak 5.

Osnivanje ENTSO-a za električnu energiju

1. Operatori prijenosnih sustava za električnu energiju do 3. ožujka 2011. podnose Komisiji i Agenciji nacrt statuta budućeg ENTSO-a za električnu energiju, popis članova i nacrt poslovnika, uključujući pravila postupka za savjetovanje s drugim zainteresiranim stranama.

2. U roku od dva mjeseca od primitka tih dokumenata, nakon formalnog savjetovanja s organizacijama koje predstavljaju sve zainteresirane strane, posebno korisnike sustava, uključujući kupce, Agencija Komisiji daje mišljenje o nacrtu statuta, popisu članova i nacrtu poslovnika.

3. Komisija donosi mišljenje o nacrtu statuta, popisu članova i nacrtu poslovnika uzimajući u obzir mišljenje Agencije iz stavka 2. i u roku od tri mjeseca od dana primitka mišljenja Agencije.

4. Operatori prijenosnog sustava u roku od tri mjeseca od dana primitka mišljenja Komisije osnivaju ENTSO za električnu energiju te donose i objavljuju svoj statut i poslovnik.

Članak 6.

Uspostavljanje kodova mreže

1. Nakon savjetovanja s Agencijom, ENTSO-om za električnu energiju i drugim odgovarajućim zainteresiranim stranama, Komisija izrađuje godišnju listu prioriteta utvrđujući područja navedena u članku 8. stavku 6. koja treba uključiti u razvoj kodova mreže.

2. Komisija poziva Agenciju da joj u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci podnese neobvezujuću okvirnu smjernicu (okvirna smjernica) u kojoj se u skladu s člankom 8. stavkom 7. navode jasna i objektivna načela za razvoj kodova mreže za područja koja su utvrđena na listi prioriteta. Svaka okvirna smjernica doprinosi nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju i učinkovitom funkcioniranju tržišta. Komisija može na obrazložen zahtjev Agencije produljiti taj rok.

3. Agencija se u roku od najmanje dva mjeseca na otvoren i transparentan način formalno savjetuje s ENTSO-om za električnu energiju i drugim odgovarajućim zainteresiranim stranama o okvirnoj smjernici.

4. Ako Komisija smatra da okvirna smjernica ne doprinosi nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju i učinkovitom funkcioniranju tržišta, može zatražiti od Agencije da preispita okvirnu smjernicu u razumnom roku te je ponovno podnese Komisiji.

5. Ako Agencija ne podnese ili ponovno ne podnese okvirnu smjernicu u roku koji je odredila Komisija prema stavcima 2. i 4., Komisija razrađuje dotičnu okvirnu smjernicu.

6. Komisija poziva ENTSO za električnu energiju da podnese Agenciji kod mreže koji je u skladu s odgovarajućom okvirnom smjernicom, u razumnom roku koji nije dulji od 12 mjeseci.

7. U roku od tri mjeseca od dana primitka koda mreže, tijekom kojeg se Agencija može formalno savjetovati s relevantnim zainteresiranim stranama, Agencija dostavlja ENTSO-u za električnu energiju obrazloženo mišljenje o kodu mreže.

8. ENTSO za električnu energiju može izmijeniti kod mreže s obzirom na mišljenje Agencije i ponovno ga podnijeti Agenciji.

9. Ako se Agencija uvjeri da je kod mreže u skladu s odgovarajućom okvirnom smjernicom, Agencija podnosi kod mreže Komisiji i može preporučiti njegovo usvajanje u razumnom roku. Ako Komisija ne usvoji taj kod mreže, daje razloge za to.

10. Ako ENTSO za električnu energiju ne razvije kod mreže u roku koje je odredila Komisija u skladu sa stavkom 6., Komisija može pozvati Agenciju da pripremi nacrt koda mreže na temelju odgovarajuće okvirne smjernice. Agencija može u tijeku pripreme nacrta koda mreže pokrenuti daljnje savjetovanje u skladu s ovim stavkom. Agencija podnosi Komisiji nacrt koda mreže pripremljen u skladu s ovim stavkom i može ga preporučiti za usvajanje.

11. Komisija može na vlastitu inicijativu, ako ENTSO za električnu energiju nije razvio kod mreže ili Agencija nije razvila nacrt koda mreže iz stavka 10. ovog članka, ili na preporuku Agencije u skladu sa stavkom 9. ovog članka, usvojiti jedan ili više kodova mreže za područja navedena u članku 8. stavku 6.

Ako Komisija predloži usvajanje koda mreže na vlastitu inicijativu, Komisija se savjetuje s Agencijom, ENTSO-om za električnu energiju i drugim relevantnim zainteresiranim stranama u pogledu nacrta koda mreže tijekom razdoblja od najmanje dva mjeseca. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka 2.

12. Ovaj članak ne dovodi u pitanje pravo Komisije da donese i izmijeni smjernice, kako je predviđeno u članku 18.

Članak 7.

Izmjene kodova mreže

1. Nacrte izmjena bilo kojeg koda mreže usvojenog u skladu s člankom 6. mogu Agenciji predložiti osobe koje mogu imat interes u vezi s tim kodom mreže, uključujući ENTSO za električnu energiju, operatore prijenosnog sustava, korisnike sustava i potrošače. Agencija također može predložiti izmjene na vlastitu inicijativu.

2. Agencija se savjetuje sa svim zainteresiranim stranama u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 713/2009. Nakon toga Agencija može podnijeti Komisiji obrazložene prijedloge izmjena, objašnjavajući kako su takvi prijedlozi usklađeni s ciljevima kodova mreže iz članka 6. stavka 2.

3. Komisija može, uzimajući u obzir prijedloge Agencije, donijeti izmjene svakog koda mreže usvojenog u skladu s člankom 6. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka 2.

4. Razmatranje predloženih izmjena prema postupku navedenom u članku 23. stavku 2. ograničuje se na razmatranje aspekata povezanih s predloženim izmjenama. Te predložene izmjene ne dovode u pitanje druge izmjene koje Komisija može predložiti.

Članak 8.

Zadaci ENTSO-a za električnu energiju

1. ENTSO za električnu energiju razrađuje kodove mreže u područjima iz stavka 6. ovog članka na poziv Komisije u skladu s člankom 6. stavkom 6.

2. ENTSO za električnu energiju može razraditi kodove mreže u područjima navedenima u stavku 6. s ciljem postizanja ciljeva navedenih u članku 4., kada se ti kodovi mreže ne odnose na područja obuhvaćena pozivom Komisije. Ti se kodovi mreže podnose Agenciji na mišljenje. ENTSO za električnu energiju to mišljenje odgovarajuće uzima u obzir.

3. ENTSO za električnu energiju donosi:

(a)	zajedničke instrumente za rad mreže kako bi se osigurala koordinacija rada mreže u uobičajenim i izvanrednim uvjetima, uključujući zajedničku ljestvicu klasifikacije nezgoda, i planove istraživanja;

(b)	neobvezujući desetogodišnji plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice (plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice), uključujući europske izglede za budućnost u pogledu adekvatnosti proizvodnje, svake dvije godine;

(c)	preporuke u vezi s koordinacijom tehničke suradnje između Zajednice i operatora prijenosnog sustava trećih zemalja;

(d)	godišnji program rada;

(e)	godišnje izvješće;

(f)	godišnji ljetni i zimski izgledi za budućnost u pogledu adekvatnosti proizvodnje.

4. Europski izgledi za budućnost u pogledu adekvatnosti proizvodnje iz stavka 3. točke (b) obuhvaćaju ukupnu adekvatnost elektroenergetskog sustava da odgovori na tekuću i predviđenu potražnju za električnom energijom u sljedećih pet godina kao i u razdoblju između pet i petnaest godina od dana tog predviđanja. Europski izgledi za budućnost u pogledu adekvatnosti proizvodnje temelje se na nacionalnim izgledima za budućnost u pogledu adekvatnosti proizvodnje koje priprema svaki pojedinačni operator prijenosnog sustava.

5. Godišnji program rada iz stavka 3. točke (d) sadrži popis i opis kodova mreže koje treba pripremiti, plan koordinacije rada mreže i aktivnosti istraživanja i razvoja, koje se trebaju realizirati u toj godini, te indikativni kalendar.

6. Kodovi mreže iz stavaka 1. i 2. obuhvaćaju sljedeća područja, pri čemu se prema potrebi uzimaju u obzir regionalne specifičnosti:

(a)	pravila o sigurnosti i pouzdanosti mreže uključujući pravila za tehnički prijenos rezervnog kapaciteta za operativnu sigurnost mreže;

(b)	pravila o mrežnoj povezanosti;

(c)	pravila za pristup treće strane;

(d)	pravila o razmjeni podataka i namirenju;

(e)	pravila o interoperabilnosti;

(f)	operativne postupke u hitnim slučajevima;

(g)	dodjelu kapaciteta i pravila o upravljanju zagušenjem;

(h)	pravila za trgovanje u vezi s tehničkim i operativnim pružanjem usluga pristupa mreži i uravnoteženje sustava;

(i)	pravila o transparentnosti;

(j)	pravila o uravnoteženju, uključujući s mrežom povezana pravila o rezervnoj električnoj energiji;

(k)	pravila o usklađenim tarifnim strukturama za prijenos uključujući lokacijske signale i pravila o naknadi među operatorima prijenosnog sustava; i

(l)	energetsku učinkovitost elektroenergetskih mreža.

7. Kodovi mreže razvijaju se u vezi s pitanjima prekogranične mreže i integracije tržišta te ne dovode u pitanje pravo država članica da uspostave nacionalne kodove mreže koji ne utječu na prekograničnu trgovinu.

8. ENTSO za električnu energiju prati i analizira provedbu kodova mreže i smjernica koje je donijela Komisija u skladu s člankom 6. stavkom 11. i njihov učinak na usklađenje primjenjivih pravila usmjerenih olakšanju integracije tržišta. ENTSO za električnu energiju izvješćuje Agenciju o svojim nalazima i uključuje rezultate analize u godišnje izvješće iz stavka 3. točke (e) ovog članka.

9. ENTSO za električnu energiju Agenciji stavlja na raspolaganje sve informacije koje su joj potrebne za ispunjenje njezinih zadaća u skladu s člankom 9. stavkom 1.

10. ENTSO za električnu energiju donosi i objavljuje plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice svake dvije godine. Plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice uključuje oblikovanje integrirane mreže, razvoj scenarija, europske izglede za budućnost u pogledu adekvatnosti proizvodnje i procjenu otpornosti sustava.

Plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice posebno:

(a)	temelji se na nacionalnim planovima ulaganja, uzimajući obzir regionalne planove ulaganja iz članka 12. stavka 1. i, prema potrebi, aspekte planiranja mreže u Zajednici uključujući smjernice za transeuropske energetske mreže u skladu s Odlukom br. 1364/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9);

(b)	u pogledu prekograničnih interkonekcija, također se temelji na opravdanim potrebama različitih korisnika sustava i integrira dugoročne obveze ulagača iz članka 8. te članaka 13. i 22. Direktive 2009/72/EZ; i

(c)	identificira prekide ulaganja, prvenstveno u pogledu prekograničnih kapaciteta.

U pogledu drugog podstavka točke (c), pregled prepreka povećanju prekograničnih kapaciteta mreže koje proizlaze iz različitih postupaka i praksi odobrenja može se priložiti planu razvoja mreže na razini cijele Zajednice.

11. Agencija daje mišljenje o nacionalnim desetogodišnjim planovima razvoja mreže kako bi procijenila njihovu usklađenost s planom razvoja mreže na razini cijele Zajednice. Ako Agencija utvrdi neusklađenost između nacionalnog desetogodišnjeg plana razvoja mreže i plana razvoja mreže na razini cijele Zajednice, preporuča izmjenu nacionalnog desetogodišnjeg plana razvoja mreže ili plana razvoja mreže na razini cijele Zajednice, ovisno o slučaju. Ako je takav nacionalni desetogodišnji plan razvoja mreže razrađen u skladu s člankom 22. Direktive 2009/72/EZ, Agencija preporuča nadležnim nacionalnim tijelima da izmijene nacionalni desetogodišnji plan razvoja mreže u skladu s člankom 22. stavkom 7. te Direktive te o tome obavješćuje Komisiju.

12. ENTSO za električnu energiju Komisiji na njezin zahtjev daje svoje mišljenje o donošenju smjernica navedenih u članku 18.

Članak 9.

Praćenje od strane Agencije

1. Agencija prati izvršavanje zadataka ENTSO-a za električnu energiju iz članka 8. stavaka 1., 2. i 3. i izvješćuje Komisiju.

Agencija prati provedbu, od strane ENTSO-a za električnu energiju, kodova mreže razrađenih u skladu s člankom 8. stavkom 2. i kodova mreže koji su razvijeni u skladu s člankom 6. stavcima 1. do 10., ali koje Komisija nije usvojila u skladu s člankom 6. stavkom 11. Ako ENTSO za električnu energiju nije izvršio provedbu takvih kodova mreže, Agencija zahtijeva od ENTSO-a za električnu energiju da dostavi valjano obrazloženo objašnjenje zašto to nije učinio. Agencija obavješćuje Komisiju o tom objašnjenju i dostavlja svoje mišljenje o njemu.

Agencija prati i analizira provedbu kodova mreže i smjernica koje je donijela Komisija sukladno članku 6. stavku 11. te njihov učinak na usklađivanje primjenjivih pravila usmjerenih na olakšavanje integracije tržišta kao i na nediskriminaciju, stvarno tržišno natjecanje i učinkovito funkcioniranje tržišta te izvješćuje Komisiju.

2. ENTSO za električnu energiju podnosi Agenciji na mišljenje nacrt plana razvoja mreže na razini cijele Zajednice, nacrt godišnjeg programa rada, uključujući informacije u pogledu procesa savjetovanja i druge dokumente iz članka 8. stavka 3.

U roku od dva mjeseca od dana primitka, Agencija dostavlja valjano obrazloženo mišljenje kao i preporuke ENTSO-u za električnu energiju i Komisiji kada smatra da nacrt godišnjeg programa rada ili nacrt plana razvoja mreže na razini cijele Zajednice, koje je podnio ENTSO za električnu energiju, ne doprinose nediskriminaciji, stvarnom tržišnom natjecanju, učinkovitom funkcioniranju tržišta ili dovoljnoj razini prekogranične interkonekcije otvorene pristupu treće strane.

Članak 10.

Savjetovanja

1. Prilikom pripremanja kodova mreže, nacrta plana razvoja mreže na razini cijele Zajednice i godišnjeg programa rada iz članka 8. stavaka 1., 2. i 3., ENTSO za električnu energiju provodi opsežan proces savjetovanja, u ranoj fazi i na otvoren i transparentan način, uključujući sve relevantne sudionike na tržištu i posebno organizacije koje predstavljaju sve zainteresirane strane, u skladu s pravilima postupka iz članka 5. stavka 1. To savjetovanje također uključuje nacionalna regulatorna tijela i druga nacionalna tijela, poduzeća za opskrbu i proizvodnju, korisnike sustava uključujući kupce, operatore distribucijskog sustava, uključujući odgovarajuća granska udruženja, tehnička tijela i platforme sudionika. Cilj je savjetovanja identificiranje pogleda i prijedloga svih odgovarajućih strana tijekom procesa odlučivanja.

2. Svi dokumenti i zapisnici sastanaka povezani sa savjetovanjima iz stavka 1. objavljuju se.

3. Prije donošenja godišnjeg programa rada i kodova mreže iz članka 8. stavaka 1., 2. i 3., ENTSO za električnu energiju navodi kako su primjedbe primljene tijekom savjetovanja uzete u obzir. Ako primjedbe nisu uzete u obzir, navodi razloge za to.

Članak 11.

Troškovi

Troškove povezane s aktivnostima ENTSO-a za električnu energiju iz članaka 4. do 12. snose operatori prijenosnog sustava i uzimaju se u obzir pri izračunu tarifa. Regulatorna tijela odobravaju te troškove samo ako su opravdani i proporcionalni.

Članak 12.

Regionalna suradnja operatora prijenosnih sustava

1. Operatori prijenosnih sustava uspostavljaju regionalnu suradnju s ENTSO-om za električnu energiju kako bi doprinijeli aktivnostima iz članka 8. stavaka 1., 2. i 3. Posebno svake dvije godine objavljuju regionalni plan ulaganja i mogu donositi odluke o ulaganju na temelju tog regionalnog plana ulaganja.

2. Operatori prijenosnih sustava promiču operativne dogovore kako bi osigurali optimalno upravljanje mrežom i promiču razvoj burza energije, koordiniranu dodjelu prekograničnih kapaciteta kroz nediskriminacijska rješenja utemeljena na tržištu, vodeći na odgovarajući način računa o specifičnim zaslugama implicitnih dražbi za kratkoročne dodjele, i integraciju mehanizama uravnoteženja i pričuvne snage.

3. Za potrebe postizanja ciljeva navedenih u stavku 1. i 2. ovog članka, zemljopisno područje koje obuhvaća svaka struktura regionalne suradnje može definirati Komisija, uzimajući u obzir postojeće strukture regionalne suradnje. Svaka država članica ovlaštena je promicati suradnju u više od jednog zemljopisnog područja. Mjera iz prve rečenice, namijenjena izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka 2.

U tu se svrhu Komisija savjetuje s Agencijom i ENTSO-om za električnu energiju.

Članak 13.

Mehanizam naknade među operatorima prijenosnih sustava

1. Operatori prijenosnih sustava primaju naknadu za troškove nastale kao posljedica prenošenja prekograničnih protoka električne energije na njihovim mrežama.

2. Naknadu iz stavka 1. plaćaju operatori nacionalnih prijenosnih sustava iz kojih potječu prekogranični protoci i sustava gdje ti protoci završavaju.

3. Isplate naknade izvršavaju se na redovitoj osnovi s obzirom na određeno razdoblje u prošlosti. Prema potrebi provode se naknadne prilagodbe isplaćene naknade, kako bi odražavale stvarno nastale troškove.

Prvo razdoblje za koje se izvršavaju isplate naknade određuje se u smjernicama iz članka 18.

4. Komisija odlučuje o iznosima naknada koje treba platiti. Ta mjera, namijenjena izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka 2.

5. Opseg prenesenih prekograničnih protoka i opseg prekograničnih tokova određenih kao da potječu i/ili završavaju u nacionalnim prijenosnim sustavima utvrđuju se na temelju fizičkih protoka električne energije koji su stvarno izmjereni tijekom određenog razdoblja.

6. Troškovi nastali kao posljedica prenošenja prekograničnih protoka ustanovljuju se na temelju predviđenih dugoročnih prosječnih dodatnih troškova, uzimajući u obzir gubitke, ulaganje u novu infrastrukturu i odgovarajući udio troškova postojeće infrastrukture, u mjeri u kojoj se takva infrastruktura koristi za prijenos prekograničnih protoka, posebno imajući u vidu potrebu jamčenja sigurnosti opskrbe. Pri ustanovljivanju nastalih troškova koriste se priznate standardne metode za izračun troškova. Koristi koje mreža dobije kao posljedica prenošenja prekograničnih protoka uzimaju se u obzir za smanjenje primljene naknade.

Članak 14.

Naknade za pristup mrežama

1. Naknade koje naplaćuju operatori mreže za pristup mrežama moraju biti transparentne, uzimati u obzir potrebu za sigurnošću mreže i odražavati stvarne dotadašnje troškove u mjeri u kojoj se podudaraju s troškovima učinkovitog i strukturno usporedivog operatora mreže i primjenjivati se na nediskriminacijski način. Te naknade ne smiju ovisiti o udaljenosti.

2. Prema potrebi, razina tarifa koje se primjenjuju na proizvođače i/ili potrošače osigurava lokacijske signale na razini Zajednice i uzima u obzir količinu gubitaka u mreži i prouzročenog zagušenja te troškove ulaganja za infrastrukturu.

3. Pri određivanju naknada za pristup mreži u obzir se uzima sljedeće:

(a)	isplate i primici koji proizlaze iz mehanizma naknade među operatorima prijenosnog sustava;

(b)	stvarno izvršene i primljene isplate, kao i isplate koje se očekuju u budućim razdobljima, procijenjene na temelju prošlih razdoblja.

4. Određivanje naknada za pristup mreži u sklopu ovog članka ne dovodi u pitanje naknade za deklarirani izvoz i deklarirani uvoz koje proizlaze iz upravljanja zagušenjem iz članka 16.

5. Ne postoje posebne naknade za mrežu na individualne transakcije za deklarirani provoz električne energije.

Članak 15.

Pružanje informacija

1. Operatori prijenosnog sustava uspostavljaju mehanizme za koordinaciju i razmjenu informacija radi osiguravanja sigurnosti mreže u kontekstu upravljanja zagušenjem.

2. Sigurnosni i operativni standardi te standardi planiranja koje koriste operatori prijenosnih sustava objavljuju se. Objavljene informacije uključuju opći sustav za izračun ukupnog kapaciteta prijenosa i granice pouzdanosti prijenosa, koji se temelji na električnim i fizičkim karakteristikama mreže. Takvi sustavi podliježu odobrenju regulatornih tijela.

3. Operatori prijenosnih sustava objavljuju procjene raspoloživih kapaciteta prijenosa za svaki dan, navodeći sve raspoložive kapacitete prijenosa koji su već rezervirani. Te se objave rade u određenim intervalima prije dana prijenosa i uključuju, u svakom slučaju, procjene za tjedan dana unaprijed i mjesec dana unaprijed, kao i kvantitativnu indikaciju očekivane pouzdanosti raspoloživog kapaciteta.

4. Operatori prijenosnih sustava objavljuju odgovarajuće podatke o ukupnom predviđanju i stvarnoj potražnji, o raspoloživosti i stvarnoj uporabi proizvodnih sredstava i sredstava opterećenja, o raspoloživosti i uporabi mreža i interkonekcija te o uravnoteženju električne energije i rezervnom kapacitetu. Za raspoloživost i stvarnu uporabu malih proizvodnih jedinica i jedinica opterećenja mogu se koristiti ukupni procijenjeni podaci.

5. Dotični sudionici na tržištu operatorima prijenosnih sustava osiguravaju odgovarajuće podatke.

6. Poduzeća za proizvodnju koja su vlasnici proizvodnih sredstava ili njima upravljaju, od kojih najmanje jedno proizvodno sredstvo ima instaliran kapacitet od najmanje 250 MW, pet godina čuvaju podatke za svaki sat po pogonu, koji su potrebni za provjeru svih operativnih odluka odašiljanja i ponudbene strategije na burzama električne energije, dražbama interkonekcije, tržištima rezervne energije i izvanburzovnim tržištima, tako da su na raspolaganju nacionalnom regulatornom tijelu, nacionalnom tijelu za tržišno natjecanje i Komisiji. Podaci po pogonu i po satu koji se trebaju čuvati uključuju, ali se ne ograničuju na podatke o raspoloživom kapacitetu proizvodnje i predviđenim rezervama, uključujući dodjele tih predviđenih rezerva na razini pogona, u trenutku dražbe ili proizvodnje.

Članak 16.

Opća načela upravljanja zagušenjem

1. Pri rješavanju problema zagušenja mreže koriste se nediskriminirajuća rješenja utemeljena na tržištu koja daju učinkovite ekonomske signale uključenim sudionicima na tržištu i operatorima prijenosnih sustava. Poželjno je da se problemi zagušenja mreže riješe uporabom netransakcijskih metoda, tj. metoda koje ne uključuju odabir između ugovora pojedinačnih sudionika na tržištu.

2. Postupci za ograničivanje transakcija koriste se samo u izvanrednim situacijama, kada operator prijenosnog sustava mora ekspeditivno djelovati, a ponovno slanje ili kompenzacija nisu mogući. Svaki takav postupak primjenjuje se bez diskriminacije.

Osim u slučajevima više sile, sudionicima na tržištu kojima je dodijeljen kapacitet kompenzira se svako ograničivanje.

3. Najveći kapacitet interkonekcija i/ili prijenosnih mreža koje utječu na prekogranične tokove na raspolaganju je sudionicima na tržištu, uz poštovanje sigurnosnih standarda sigurnog rada mreže.

4. Sudionici na tržištu pravodobno unaprijed obavješćuju operatore prijenosnih sustava prije relevantnog razdoblja rada namjeravaju li koristiti dodijeljeni kapacitet. Svaki dodijeljeni kapacitet koji se neće upotrijebiti ponovno se vraća na tržište, na otvoren i transparentan način i bez diskriminacije.

5. Operatori prijenosnog sustava, koliko god je to tehnički moguće, udružuju sve zahtjeve za kapacitet protoka električne energije u suprotnom smjeru preko zagušenog interkonekcijskog voda kako bi iskoristili taj vod do njegova najvećeg kapaciteta. Vodeći u potpunosti računa o sigurnosti mreže, transakcije koje olakšavaju zagušenje nikada se ne odbijaju.

6. Svi prihodi koji proizlaze od dodjele interkonekcije koriste se za sljedeće svrhe:

(a)	jamčenje stvarne raspoloživosti dodijeljenog kapaciteta; i/ili

(b)	održavanje ili povećanje interkonekcijskih kapaciteta kroz ulaganja u mrežu, posebno u nove spojne vodove.

Ako se prihodi ne mogu učinkovito iskoristiti za potrebe navedene u prvom podstavku točkama (a) i/ili (b), mogu se iskoristiti, podložno odobrenju regulatornih tijela dotičnih država članica, do maksimalnog iznosa koji će odrediti ta regulatorna tijela, kao prihod mreže koji se uzima u obzir od strane regulatornih tijela pri odobravanju metodologije za izračunavanje tarifa mreže i/ili određivanju tarifa mreže.

Preostali se prihodi stavljaju na poseban interni račun, sve dok ih ne bude moguće upotrijebiti u svrhe iz prvog podstavka točaka (a) i/ili (b). Regulatorno tijelo obavješćuje Agenciju o odobrenju iz drugog podstavka.

Članak 17.

Novi spojni vodovi

1. Novi spojni vodovi jednosmjerne struje mogu se na zahtjev izuzeti, na ograničeno razdoblje, od odredaba članka 16. stavka 6. ove Uredbe te članaka 9. i 32. i članka 37. stavaka 6. i 10. Direktive 2009/72/EZ pod sljedećim uvjetima:

(a)	ulaganje mora ojačati tržišno natjecanje u opskrbi električnom energijom;

(b)	razina rizika koja je povezana s ulaganjem takva je da do ulaganja ne bi došlo da nije odobreno izuzeće;

(c)	spojni vod mora biti u vlasništvu fizičke ili pravne osobe koja je odvojena, barem u smislu svojeg pravnog oblika, od operatora sustava u čijim će se sustavima graditi taj spojni vod;

(d)	naknade se ubiru od korisnika tog spojnog voda;

(e)

od djelomičnog otvaranja tržišta iz članka 19. Direktive 96/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (10), nijedan dio kapitala ili operativnih troškova spojnog voda nije vraćen od bilo koje komponente naknada za uporabu prijenosnih sustava ili distribucijskih sustava povezanih tim spojnim vodom; i

(f)	izuzeće ne smije biti štetno za tržišno natjecanje ni za stvarno funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije ni za učinkovito funkcioniranje reguliranog sustava na koji je vezan spojni vod.

2. Stavak 1. također se primjenjuje, u iznimnim slučajevima, na spojne vodove izmjenične struje pod uvjetom da su troškovi i rizici predmetnog ulaganja posebno visoki kada se usporede s troškovima i rizicima koji obično nastanu kada se spajaju dva susjedna nacionalna prijenosna sustava spojnim vodom izmjenične struje.

3. Stavak 1. također se primjenjuje na značajna povećanja kapaciteta u postojećim spojnim vodovima.

4. Odluku o izuzeću prema stavcima 1., 2. i 3. regulatorno tijelo dotične države članice donosi za svaki slučaj posebno. Izuzeće može obuhvatiti cijeli ili dio kapaciteta novog spojnog voda ili postojećeg spojnog voda sa značajno povećanim kapacitetom.

U roku od dva mjeseca od dana na koji zahtjev za izuzeće primi zadnje od dotičnih regulatornih tijela, Agencija može tim regulatornim tijelima podnijeti savjetodavno mišljenje koje može poslužiti kao temelj za njihovu odluku.

Prilikom odlučivanja o odobrenju izuzeća razmatra se, za svaki slučaj posebno, potreba da se nametnu uvjeti u vezi s trajanjem izuzeća i nediskriminacijskim pristupom spojnom vodu. Prilikom odlučivanja o tim uvjetima vodi se posebno računa o dodatnom kapacitetu koji će se graditi ili modifikaciji postojećeg kapaciteta, vremenskom okviru projekta i nacionalnim okolnostima.

Prije odobrenja izuzeća regulatorna tijela dotičnih država članica odlučuju o pravilima i mehanizmima za upravljanje i dodjelu kapaciteta. Pravila o upravljanju zagušenjem uključuju obvezu da se neupotrijebljeni kapaciteti ponude na tržištu, a korisnici uređaja imaju pravo zamijeniti svoje ugovorene kapacitete na sekundarnom tržištu. Pri procjeni kriterija iz stavka 1. točaka (a), (b) i (f) uzimaju se u obzir rezultati postupka dodjele kapaciteta.

Ako su sva dotična regulatorna tijela postigla dogovor o odluci o izuzeću u roku od šest mjeseci, ona o toj odluci obavješćuju Agenciju.

Odluka o izuzeću, uključujući uvjete iz drugog podstavka ovog stavka, valjano je obrazložena i objavljuje se.

5. Odluku iz stavka 4. donosi Agencija:

(a)	ako sva dotična regulatorna tijela nisu mogla postići dogovor u roku od šest mjeseci od dana kada je zatraženo izuzeće od zadnjeg od tih regulatornih tijela; ili

(b)	na zajednički zahtjev dotičnih regulatornih tijela.

Prije donošenja takve odluke, Agencija se savjetuje s dotičnim regulatornim tijelima i podnositeljima zahtjeva.

6. Neovisno o stavcima 4. i 5., države članice mogu predvidjeti da regulatorno tijelo ili Agencija, ovisno o slučaju, treba podnijeti svoje mišljenje o zahtjevu za izuzeće relevantnom tijelu u državi članici s ciljem donošenja formalne odluke. To se mišljenje objavljuje zajedno s odlukom.

7. Regulatorna tijela po primitku bez odlaganja šalju kopiju svakog zahtjeva za izuzeće na znanje Agenciji i Komisiji. Dotična regulatorna tijela ili Agencija (tijela obavješćivanja) obavješćuju Komisiju o odluci bez odlaganja zajedno sa svim relevantnim informacijama u vezi s tom odlukom. Te se informacije mogu dostaviti Komisiji u agregiranom obliku koji Komisiji omogućava donošenje utemeljene odluke. Te informacije posebno obuhvaćaju:

(a)	detaljan opis razloga na temelju kojih je izuzeće odobreno ili odbijeno, uključujući financijske informacije koje opravdavaju potrebu za izuzećem;

(b)	obavljenu analizu o utjecaju na tržišno natjecanje i na stvarno funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije koji je posljedica odobrenja izuzeća;

(c)	razloge za vremensko razdoblje i udio ukupnog kapaciteta dotičnog spojnog voda za koje je izuzeće odobreno; i

(d)	rezultat savjetovanja s dotičnim regulatornim tijelima.

8. U roku od dva mjeseca od dana primitka obavijesti iz stavka 7., Komisija može donijeti odluku kojom zahtijeva da tijela obavješćivanja izmijene ili povuku odluku o odobrenju izuzeća. To se dvomjesečno razdoblje može produljiti za dodatno razdoblje od dva mjeseca kada Komisija traži dodatne informacije. To dodatno razdoblje počinje na dan koji slijedi nakon primitka potpunih informacija. Početno dvomjesečno razdoblje također se može produljiti pristankom Komisije i tijela obavješćivanja.

Ako tražene informacije nisu dostavljene u razdoblju navedenom u zahtjevu, obavijest se smatra povučenom osim ako je, prije isteka tog razdoblja, razdoblje produljeno pristankom i Komisije i tijela obavješćivanja ili tijela obavješćivanja u valjano obrazloženoj izjavi obavijeste Komisiju da smatraju da je obavješćivanje dovršeno.

Tijela obavješćivanja postupaju u skladu s odlukom Komisije o izmjeni ili povlačenju odluke o izuzeću u roku od mjesec dana i o tome obavješćuju Komisiju.

Komisija čuva povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija.

Odobrenje odluke o izuzeću od strane Komisije ističe dvije godine od dana njezina donošenja kada izgradnja spojnog voda još nije počela do tog dana i pet godina od dana njezina donošenja ako spojni vod nije počeo raditi do tog dana, osim ako Komisija odluči da je do kašnjenja došlo zbog velikih prepreka izvan kontrole osobe kojoj je izuzeće dodijeljeno.

9. Komisija može usvojiti smjernice za primjenu uvjeta navedenih u stavku 1. ovog članka i odrediti postupak koji treba slijediti za primjenu stavaka 4., 7. i 8. ovog članka. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka 2.

Članak 18.

Smjernice

1. Prema potrebi, smjernice koje se odnose na mehanizam naknade među operatorima prijenosnih sustava, u skladu s načelima navedenima u člancima 13. i 14., određuju:

(a)

detalje postupka za utvrđivanje koji operatori prijenosnih sustava podliježu plaćanju kompenzacije za prekogranične protoke, uključujući podjelu između operatora nacionalnih prijenosnih sustava iz kojih potječu prekogranični protoci i sustava u kojima ti protoci završavaju, u skladu s člankom 13. stavkom 2.;

(b)	detalje postupka plaćanja koji treba slijediti, uključujući utvrđivanje prvog razdoblja za koje se kompenzacija treba platiti, u skladu s člankom 13. stavkom 3. drugim podstavkom;

(c)

detalje metodologije za utvrđivanje prenošenja prekograničnih protoka za koje se kompenzacija treba platiti u skladu s člankom 13., u smislu kvantitete i vrste protoka, i određivanje veličina takvih protoka koji potječu i/ili završavaju u prijenosnim sustavima pojedinačnih država članica, u skladu s člankom 13. stavkom 5.;

(d)	detalje metodologije za utvrđivanje troškova i koristi nastalih kao posljedica prenošenja prekograničnih protoka, u skladu s člankom 13. stavkom 6.;

(e)	detalje tretmana, u kontekstu mehanizma naknade među operatorima prijenosnih sustava, električnih protoka koji potječu ili završavaju u zemljama izvan Europskoga gospodarskog prostora; i

(f)	sudjelovanje nacionalnih sustava koji su međusobno povezani kroz vodove jednosmjerne struje, u skladu s člankom 13.

2. Smjernice mogu također utvrditi odgovarajuća pravila koja dovode do postupnog usklađenja osnovnih načela za određivanje naknada koje se primjenjuju na proizvođače i potrošače (teret) prema nacionalnim sustavima tarifa, uključujući odraz mehanizma naknade među operatorima prijenosnih sustava u naknadama za uporabu nacionalne mreže i davanje primjerenih i učinkovitih lokacijskih signala, u skladu s načelima navedenima u članku 14.

Smjernice omogućuju uspostavu primjerenih i učinkovitih usklađenih lokacijskih signala na razini Zajednice.

Nijedno takvo usklađivanje ne sprečava države članice da primijene mehanizme kojima osiguravaju da su naknade pristupa mreži koje snose potrošači (teret) usporedive na cijelom njihovom državnom području.

3. Prema potrebi, u smjernicama koje osiguravaju minimalni stupanj usklađenosti koji je potreban za postizanje cilja ove Uredbe također se navode:

(a)	detalji u vezi s pružanjem informacija u skladu s načelima navedenima u članku 15.;

(b)	detalji pravila o trgovini električnom energijom;

(c)	detalji pravila inicijative ulaganja za kapacitet spojnog voda uključujući lokacijske signale;

(d)	detalji područja navedenih u članku 8. stavku 6.

U tu se svrhu Komisija savjetuje s Agencijom i ENTSO-om za električnu energiju.

4. Smjernice o upravljanju i dodjeli raspoloživih prijenosnih kapaciteta interkonekcija između nacionalnih sustava navedene su u Prilogu I.

5. Komisija može donijeti smjernice o pitanjima iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Ona može izmijeniti smjernice iz stavka 4. ovog članka u skladu s načelima navedenima u člancima 15. i 16., posebno kako bi se uključile detaljne smjernice o svim metodologijama dodjele kapaciteta koje se primjenjuju u praksi i osiguralo da se mehanizmi upravljanja zagušenjem razvijaju na način koji je kompatibilan s ciljevima unutarnjeg tržišta. Prema potrebi, pri takvim izmjenama utvrđuju se zajednička pravila o minimalnim sigurnosnim i operativnim standardima za uporabu i rad mreže, kako je navedeno u članku 15. stavku 2. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 23. stavka 2.

Pri donošenju ili izmjeni smjernica Komisija:

(a)	osigurava da smjernice osiguravaju minimalan stupanj usklađenosti potreban da se postignu ciljevi ove Uredbe i ne prelaze ono što je potrebno u tu svrhu; i

(b)	navodi koje su radnje poduzete u pogledu usklađenosti pravila u trećim zemljama, koje čine dio sustava električne energije Zajednice, s dotičnim smjernicama.

Pri prvom donošenju smjernica prema ovom članku Komisija osigurava da u jednom nacrtu mjere obuhvaćaju najmanje pitanja iz stavka 1. točaka (a) i (d) i stavka 2.

Članak 19.

Regulatorna tijela

Pri izvršavanju svojih odgovornosti, regulatorna tijela osiguravaju usklađenost s ovom Uredbom i smjernicama donesenima na temelju članka 18. Kada je to prikladno radi ispunjenja ciljeva ove Uredbe, regulatorna tijela surađuju međusobno, s Komisijom i Agencijom u skladu s poglavljem IX. Direktive 2009/72/EZ.

Članak 20.

Pružanje informacija i povjerljivost

1. Države članice i regulatorna tijela na zahtjev pružaju Komisiji sve potrebne informacije za potrebe članka 13. stavka 4. i članka 18.

Posebno za potrebe članka 13. stavaka 4. i 6. regulatorna tijela redovito pružaju informacije o stvarnim troškovima nacionalnih operatora prijenosnih sustava, kao i podatke i sve relevantne informacije u vezi s fizičkim protocima u mrežama operatora prijenosnih sustava i troškovima mreže.

Komisija određuje razumni rok za pružanje informacija, uzimajući u obzir složenost traženih informacija i žurnost kojom su te informacije potrebna.

2. Ako dotična država članica ili regulatorno tijelo ne pruže informacije iz stavka 1. u roku određenom sukladno stavku 1. ovog članka, Komisija može zatražiti sve potrebne informacije za potrebe članka 13. stavka 4. i članka 18. izravno od dotičnih poduzeća.

Kada poduzeću šalje zahtjev za informacije, Komisija istodobno šalje primjerak zahtjeva regulatornim tijelima države članice na čijem se državnom području nalazi sjedište poduzeća.

3. U svojem zahtjevu za informacije u skladu sa stavkom 1. Komisija navodi pravnu osnovu zahtjeva, rok za pružanje informacija, svrhu zahtjeva te također sankcije predviđene u članku 22. stavku 2. za pružanje netočnih, nepotpunih ili zavaravajućih informacija. Komisija određuje razumni rok uzimajući u obzir složenost traženih informacija i žurnost kojom su te informacije potrebne.

4. Zahtijevane informacije dostavljaju vlasnici poduzeća ili njihovi predstavnici te, u slučaju pravnih osoba, osobe koje su ovlaštene da ih zastupaju po zakonu ili na temelju akta o osnivanju. Kada odvjetnici, koji su na to propisno ovlašteni, dostavljaju informacije u ime svojih klijenata, klijenti ostaju u potpunosti odgovorni ako su pružene informacije nepotpune, netočne ili zavaravajuće.

5. Kada poduzeće ne pruži tražene informacije u roku koji je odredila Komisija ili ako dostavi nepotpune informacije, Komisija može odlukom zatražiti pružanje tih informacija. U toj se odluci navodi koje se informacije traže i postavlja se odgovarajući rok za njihovu dostavu. U odluci se navode sankcije predviđene u članku 22. stavku 2. Također se navodi pravo na to da odluku ispita Sud Europskih zajednica.

Komisija istodobno šalje primjerak svoje odluke regulatornim tijelima države članice na čijem državnom području se nalazi boravište te osobe ili sjedište poduzeća.

6. Informacije iz stavaka 1. i 2. koriste se samo za potrebe članka 13. stavka 4. i članka 18.

Komisija ne otkriva informacije dobivene u skladu s ovom Uredbom koje su po svojoj prirodi obuhvaćene obvezom poslovne tajne.

Članak 21.

Pravo država članica da predvide detaljnije mjere

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje prava država članica da zadrže ili uvedu mjere koje sadrže detaljnije odredbe od onih utvrđenih u ovoj Uredbi ili u smjernicama iz članka 18.

Članak 22.

Sankcije

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 2., države članice utvrđuju pravila o sankcijama za kršenje odredaba ove Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale provedbu tih odredaba. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 1. srpnja 2004. obavješćuju Komisiju o tim pravilima koja odgovaraju odredbama navedenima u Uredbi (EZ) br. 1228/2003 te je odmah obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje utječu na te odredbe. One do 3. ožujka 2011. obavješćuju Komisiju o onim pravilima koja ne odgovaraju odredbama navedenima u Uredbi (EZ) br. 1228/2003 te je odmah obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje utječu na te odredbe.

2. Komisija može odlukom poduzećima odrediti novčane kazne koje ne prelaze 1 % ukupnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini, ako su namjerno ili nepažnjom pružile netočne, nepotpune ili zavaravajuće informacije kao odgovor na zahtjev postavljen na temelju članka 20. stavka 3. ili nisu pružile informacije u roku određenom odlukom donesenom na temelju članka 20. stavka 5. prvog podstavka.

Pri određivanju visine novčane kazne Komisija uzima u obzir težinu nepridržavanja zahtjeva iz prvog podstavka.

3. Sankcije predviđene u skladu sa stavkom 1. i odluke donesene u skladu sa stavkom 2. nisu kaznenopravnog karaktera.

Članak 23.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže odbor uspostavljen člankom 46. Direktive 2009/72/EZ.

2. Prilikom pozivanja na ovaj stavak primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.

Članak 24.

Izvješće Komisije

Komisija prati provedbu ove Uredbe. U svojem izvješću u skladu s člankom 47. stavkom 6. Direktive 2009/72/EZ, Komisija također izvješćuje o iskustvima stečenima u primjeni ove Uredbe. U izvješću se posebno ispituje u kojoj je mjeri Uredba bila uspješna u osiguravanju nediskriminacijskih uvjeta koji odražavaju troškove za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije, kako bi se doprinijelo izboru kupaca na dobro funkcionirajućem unutarnjem tržištu električne energije i dugoročnoj sigurnosti opskrbe, kao i u kojoj su mjeri uspostavljeni djelotvorni lokacijski signali. Prema potrebi, izvješću se prilažu odgovarajući prijedlozi i/ili preporuke.

Članak 25.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1228/2003 stavlja se izvan snage od 3. ožujka 2011. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 3. ožujka 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

E. ERLANDSSON

(1) SL C 211, 19.8.2008., str. 23.

(2) SL C 172, 5.7.2008., str. 55.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 18. lipnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 9. siječnja 2009. (SL C 75 E, 31.3.2009., str. 1.) i Stajalište Europskog parlamenta od 22. travnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka vijeća od 25. lipnja 2009.

(4) SL L 176, 15.7.2003., str. 37.

(5) SL L 176, 15.7.2003., str. 1.

(6) SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

(7) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8) SL L 211, 14.8.2009., str. 55.

(9) SL L 262, 22.9.2006., str. 1.

(10) SL L 27, 30.1.1997., str. 20.

PRILOG I.

SMJERNICE O UPRAVLJANJU I DODJELI RASPOLOŽIVIH PRIJENOSNIH KAPACITETA INTERKONEKCIJA IZMEĐU NACIONALNIH SUSTAVA

1. Opće odredbe

1.1. Operatori prijenosnih sustava nastoje prihvatiti sve trgovinske transakcije, uključujući one koje se odnose na prekograničnu trgovinu.

1.2. Ako nema zagušenja, ne smije biti ograničenja pristupa interkonekciji. Kada je to uobičajeno, ne treba postojati stalni opći postupak dodjele za pristup prekograničnoj usluzi prijenosa.

1.3. Ako planirane trgovinske transakcije nisu kompatibilne sa sigurnim djelovanjem mreže, operatori prijenosnih sustava olakšavaju zagušenje u skladu sa zahtjevima operativne sigurnosti mreže, trudeći se pritom osigurati da s tim povezani troškovi ostanu na gospodarski učinkovitoj razini. Ako nije moguće primijeniti cjenovno niže mjere, predviđa se ponovno odašiljanje ili kompenzacija.

1.4. U slučaju strukturnog zagušenja, operatori prijenosnih sustava odmah počinju provoditi unaprijed definirane i dogovorene metode upravljanja zagušenjem i rješenja. Metode upravljanja zagušenjem osiguravaju da su fizički protoci električne energije, povezani s cijelim dodijeljenim prijenosnim kapacitetom, u skladu sa sigurnosnim standardima mreže.

1.5. Metode usvojene za upravljanje zagušenjem daju sudionicima na tržištu i operatorima prijenosnih sustava učinkovite ekonomske signale, promiču tržišno natjecanje i primjereni su za regionalnu primjenu i primjenu na razini cijele Zajednice.

1.6. Pri upravljanju zagušenjem ne smije se razlikovati među transakcijama. Poseban zahtjev za prijenosnu uslugu odbija se samo ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(a)	dodatni fizički protoci električne energije koji su posljedica prihvaćanja tog zahtjeva impliciraju da više nije moguće jamčiti sigurno djelovanje elektroenergetskog sustava; i

(b)	novčana vrijednost zahtjeva u postupku upravljanja zagušenjem niža je od svih drugih zahtjeva namijenjenih da ih se prihvati za istu uslugu i uvjete.

1.7. Pri utvrđivanju odgovarajućih područja mreže u kojima i između kojih se treba primjenjivati upravljanje zagušenjem, operatori prijenosnih sustava poštuju načela isplativosti i minimizacije negativnih učinaka na unutarnje tržište električne energije. Operatori prijenosnih sustava posebno ne smiju ograničiti kapacitet interkonekcije radi rješavanja zagušenja na svojem kontrolnom području, osim zbog gore navedenih razloga i razloga operativne sigurnosti (1). Dođe li do takve situacije operatori prijenosnih sustava moraju je opisati i na transparentan način predstaviti svim korisnicima sustava. Takva se situacija dopušta samo dok se ne nađe dugoročno rješenje. Operatori prijenosnih sustava svim korisnicima sustava opisuju i na transparentan način predstavljaju metodologiju i projekte za postizanje dugoročnog rješenja.

1.8. Operatori prijenosnih sustava, pri uravnoteženju mreže u kontrolnom području putem operativnih mjera u mreži i ponovnog odašiljanja, uzimaju u obzir utjecaj tih mjera na susjedna kontrolna područja.

1.9. Do 1. siječnja 2008. na usklađen način i uz uvjete sigurnog djelovanja uspostavljaju se mehanizmi za upravljanje zagušenjem kapaciteta spojnog voda više puta na dan, kako bi se čim više povećale trgovinske mogućnosti i osiguralo prekogranično uravnoteženje.

1.10. Nacionalna regulatorna tijela redovito ocjenjuju metode upravljanja zagušenjem, posebno posvećujući pozornost sukladnosti s načelima i pravilima ustanovljenima u ovoj Uredbi i onim smjernicama i uvjetima koje su odredila sama regulatorna tijela na temelju tih načela i pravila. Takvo ocjenjivanje uključuje savjetovanje sa svim sudionicima na tržištu i namjenske studije.

2. Metode upravljanja zagušenjem

2.1. Metode upravljanja zagušenjem tržišno su orijentirane kako bi omogućile učinkovitu prekograničnu trgovinu. U tu se svrhu kapacitet dodjeljuje putem eksplicitnih (kapacitet) ili implicitnih (kapacitet i energetika) dražbi. Obje metode mogu zajedno postojati na istoj interkonekciji. Za trgovinu više puta na dan može se koristiti neprekinuto trgovanje.

2.2. Ovisno o uvjetima tržišnog natjecanja, mehanizmi upravljanja zagušenjem moraju omogućiti i dugoročnu i kratkoročnu dodjelu prijenosnih kapaciteta.

2.3. Svaki postupak dodjele kapaciteta dodjeljuje propisani dio raspoloživog interkonekcijskog kapaciteta plus svaki preostali kapacitet koji nije prethodno dodijeljen i svaki kapacitet koji su otpustili imatelji kapaciteta iz prijašnjih dodjela.

2.4. Operatori prijenosnih sustava optimiziraju stupanj čvrstog kapaciteta, uzimajući u obzir obveze i prava uključenih operatora prijenosnih sustava te obveze i prava sudionika na tržištu, kako bi omogućili stvarno i učinkovito tržišno natjecanje. Razuman udio kapaciteta može se ponuditi na tržištu s nižom razinom obveze, ali točni uvjeti prijevoza preko prekograničnih vodova moraju u svako doba biti poznati sudionicima na tržištu.

2.5. Prava pristupa dugoročnim i srednjoročnim dodjelama prava su osiguranog prijenosnog kapaciteta. U vrijeme imenovanja ona podliježu načelu „upotrijebi ili izgubi” ili „upotrijebi ili prodaj”.

2.6. Operatori prijenosnih sustava utvrđuju odgovarajuću strukturu za dodjelu kapaciteta u različitim vremenskim okvirima. To može uključivati mogućnost rezervacije najmanjeg postotka interkonekcijskog kapaciteta za dnevne dodjele ili dodjele više puta na dan. Takva struktura dodjele podliježe ispitivanju od strane odgovarajućih regulatornih tijela. Pri sastavljanju svojih prijedloga operatori prijenosnih sustava uzimaju u obzir:

(a)	karakteristike tržišta;

(b)	operativne uvjete, kao što su posljedice saldiranja jasno objavljenih rasporeda;

(c)	razinu usklađenosti postotaka i vremenske okvire utvrđene za različite mehanizme dodjele kapaciteta koji se upotrebljavaju.

2.7. Pri dodjeli kapaciteta ne smije se diskriminirati između sudionika na tržištu koji žele iskoristiti svoje pravo o uporabi bilateralnih ugovora o opskrbi ili koji žele podnositi ponude na burzama električne energije. Izabiru se ponude s najvišom vrijednosti, bilo implicitne ili eksplicitne u određenom vremenskom razdoblju.

2.8. U regijama u kojima su terminska financijska tržišta električne energije dobro razvijena i pokazala su se učinkovitima, svi interkonekcijski kapaciteti mogu se dodijeliti putem implicitnih dražbi.

2.9. Osim u slučaju novih spojnih vodova koji u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1228/2003 ili člankom 17. ove Uredbe iskorištavaju izuzeće, u metodama dodjele kapaciteta nije dopušteno utvrđivanje minimalnih cijena.

2.10. U načelu svi potencijalni sudionici na tržištu smiju sudjelovati u procesu dodjele bez ograničenja. Kako bi izbjegli nastajanje ili povećanje problema povezanih s mogućom uporabom vladajućeg položaja bilo kojeg igrača na tržištu, odgovarajuća regulatorna tijela i/ili tijela za tržišno natjecanje, prema potrebi, mogu nametnuti ograničenja općenito ili pojedinačnom poduzeću na temelju vladajućeg položaja na tržištu.

2.11. Sudionici na tržištu operatorima prijenosnih sustava do određenog roka čvrsto imenuju svoju uporabu kapaciteta za svaki vremenski okvir. Taj se rok određuje tako da operatori prijenosnih sustava mogu prerasporediti nekorišteni kapacitet za ponovnu dodjelu u sljedećem odgovarajućem vremenskom okviru —uključujući uporabu više puta na dan.

2.12. S kapacitetom je moguće slobodno sekundarno trgovati pod uvjetom da je operator prijenosnog sustava pravodobno unaprijed obaviješten. Kada operator prijenosnog sustava odbije sekundarno trgovanje (transakciju), on to mora jasno i transparentno priopćiti i objasniti svim sudionicima na tržištu i o tome obavijestiti regulatorno tijelo.

2.13. Financijske posljedice neispunjavanja obveza u vezi s dodjelom kapaciteta snose oni koji su odgovorni za takvo neispunjavanje. Kada sudionici na tržištu ne koriste kapacitet za koji su se obvezali da će ga koristiti ili, u slučaju eksplicitne dražbe kapaciteta, ne trguju na sekundarnoj osnovi ili pravodobno ne vrate kapacitet, gube prava na takav kapacitet i plaćaju naknadu koja odražava troškove. Sve naknade koje odražavaju troškove za nekorištenje kapaciteta moraju biti opravdane i proporcionalne. Jednako tako, ako operator prijenosnog sustava ne ispuni svoju obvezu, dužan je sudioniku na tržištu naknaditi gubitak prava na kapacitet. Neizravni gubici pritom se ne uzimaju u obzir. Ključni koncepti i metode utvrđivanja odgovornosti koje nastaju radi neispunjavanja obveza utvrđuju se unaprijed s obzirom na financijske posljedice i podliježu ispitivanju od strane odgovarajućeg nacionalnog regulatornog tijela ili tijelâ.

3. Koordinacija

3.1. Operatori prijenosnih sustava koordiniraju i provode dodjelu kapaciteta na interkonekciji pomoću zajedničkog postupka dodjele. Kada se očekuje da će trgovinske razmjene između dviju država (operatora prijenosnih sustava) značajno utjecati na uvjete fizičkog protoka u bilo kojoj trećoj zemlji (operatoru prijenosnog sustava), metode upravljanja zagušenjem koordiniraju se između svih uključenih operatora prijenosnih sustava pomoću zajedničkog postupka upravljanja zagušenjem. Nacionalna regulatorna tijela i operatori prijenosnih sustava osiguravaju da nijedan postupak upravljanja zagušenjem koji ima značajan utjecaj na fizičke protoke električne energije u drugim mrežama nije jednostran.

3.2. Zajednički koordinirane metode upravljanja zagušenjem i postupci za dodjelu kapaciteta na tržištu najmanje jednom godišnje, mjesečno i dan unaprijed primjenjuju se najkasnije 1. siječnja 2007. između zemalja u sljedećim regijama:

(a)	sjeverna Europa (tj. Danska, Švedska, Finska, Njemačka i Poljska);

(b)	sjeverozapadna Europa (tj. Beneluks, Njemačka i Francuska);

(c)	Italija (tj. Italija, Francuska, Njemačka, Austrija, Slovenija i Grčka);

(d)	središnja istočna Europa (tj. Njemačka, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija i Slovenija);

(e)	jugozapadna Europa (tj. Španjolska, Portugal i Francuska);

(f)	Ujedinjena Kraljevina, Irska i Francuska;

(g)	baltičke države (tj. Estonija, Latvija i Litva).

U slučaju interkonekcije koja obuhvaća zemlje koje pripadaju više nego jednoj regiji, metoda upravljanja zagušenjem može se razlikovati kako bi se osigurala kompatibilnost s upotrijebljenim metodama u ostalim regijama kojima te zemlje pripadaju. U tom slučaju odgovarajući operator prijenosnih sustava predlaže metodu koja podliježe ispitivanju od strane odgovarajućih regulatornih tijela.

3.3. Regije iz točke 2.8. mogu dodijeliti sav interkonekcijski kapacitet dodjelom jedan dan unaprijed.

3.4. U svih tih sedam regija utvrđuju se kompatibilni postupci upravljanja zagušenjem s ciljem oblikovanja istinski integriranog unutarnjeg tržišta električne energije. Sudionici na tržištu ne suočavaju se s nekompatibilnim regionalnim sustavima.

3.5. S ciljem promicanja poštenog i učinkovitog tržišnog natjecanja i prekogranične trgovine, koordinacija između operatora prijenosnih sustava u regijama navedenima u točki 3.2. uključuje sve mjere od izračunavanja kapaciteta i optimizacije dodjele do sigurnog djelovanja mreže, s jasnom raspodjelom odgovornosti. Takva koordinacija posebno uključuje:

(a)	uporabu zajedničkog modela prijenosa koji se učinkovito bavi međuovisnim fizičkim kružnim protocima i uzima u obzir nesklad između fizičkih i trgovinskih protoka;

(b)	dodjelu i imenovanje kapaciteta za učinkovito bavljenje međuovisnim fizičkim kružnim protocima;

(c)	jednake obveze za imatelje kapaciteta za davanje informacija o namjeravanoj uporabi kapaciteta, tj. imenovanje kapaciteta (za eksplicitne dražbe);

(d)	jednake vremenske okvire i vrijeme zatvaranja;

(e)	jednaku strukturu za dodjelu kapaciteta u različitim vremenskim okvirima (npr. 1 dan, 3 sata, 1 tjedan itd.) i u pogledu blokova prodanog kapaciteta (količina snage izražena u MW, MWh itd.);

(f)	dosljedan ugovorni okvir sa sudionicima na tržištu;

(g)	provjeravanje protoka za usklađenost sa zahtjevima sigurnosti mreže za operativno planiranje i rad u stvarnom vremenu;

(h)	računovodstvo i plaćanje mjera za upravljanje zagušenjem.

3.6. Koordinacija također uključuje razmjenu informacija između operatora prijenosnih sustava. Priroda, vrijeme i učestalost razmjene informacija kompatibilna je s aktivnostima navedenima u točki 3.5. i funkcioniranjem tržišta električne energije. Ta razmjena informacija posebno omogućuje operatorima prijenosnih sustava da naprave najbolje moguće predviđanje globalnog stanja mreže kako bi ocijenili protoke u svojoj mreži i raspoložive interkonekcijske kapacitete. Svaki operator prijenosnog sustava koji prikuplja informacije u ime drugih operatora prijenosnog sustava sudjelujućem operatoru prijenosnog sustava vraća rezultate prikupljanja podataka.

4. Vremenski raspored operacija na tržištu

4.1. Dodjela raspoloživih prijenosnih kapaciteta odvija se dovoljno unaprijed. Prije svake dodjele uključeni operatori prijenosnih sustava zajednički objavljuju kapacitet koji će se dodijeliti, uzimajući u obzir, ako je primjereno, kapacitet otpušten od bilo kojih čvrstih prava prijenosa i, prema potrebi, s tim povezana saldirana imenovanja, zajedno s bilo kakvim vremenskim razdobljima za vrijeme kojih će kapacitet biti smanjen ili nedostupan (na primjer radi održavanja).

4.2. Uzimajući u potpunosti u obzir sigurnost mreže, imenovanje prava prijenosa odvija se dovoljno unaprijed, prije trgovanja dan unaprijed na svim odgovarajućim organiziranim tržištima i prije objave kapaciteta koji će se dodijeliti na temelju mehanizma dodjeljivanja dan unaprijed ili više puta na dan. Imenovanje prijenosnih prava u suprotnom smjeru saldira se radi učinkovite uporabe interkonekcije.

4.3. Uzastopno dodjeljivanje više puta na dan raspoloživih kapaciteta prijenosa za dan D odvija se na dane D-1 i D, nakon izdavanja navedenih ili stvarnih rasporeda proizvodnje dan unaprijed.

4.4. Pri pripremi rada mreže dan unaprijed, operatori prijenosnih sustava razmjenjuju informacije sa susjednim operatorima prijenosnih sustava, uključujući njihova predviđanja topologije mreže, raspoloživost i predviđenu proizvodnju jedinica proizvodnje te protoke opterećenja, s ciljem da se optimizira uporaba cjelokupne mreže kroz operativne mjere u skladu s pravilima za siguran rad mreže.

5. Transparentnost

5.1. Operatori prijenosnih sustava objavljuju sve relevantne podatke u vezi s raspoloživosti mreže, pristupom mreži i uporabom mreže, uključujući izvješće o tome kada i zašto postoji zagušenje, metodama primijenjenima za upravljanje zagušenjem i planovima za njegovo buduće upravljanje.

5.2. Operatori prijenosnih sustava objavljuju opći opis metode upravljanja zagušenjem koja se primjenjuje pod različitim okolnostima za što veće povećanje kapaciteta raspoloživih na tržištu i opću shemu za izračun kapaciteta interkonekcije u različitim vremenskim okvirima, na temelju električnih i fizičkih realnosti mreže. Takva shema podliježe ispitivanju regulatornih tijela dotičnih država članica.

5.3. Postupke za upravljanje zagušenjem i dodjelu kapaciteta koji se primjenjuju, vremenske okvire i postupke za primjenu kapaciteta, opis ponuđenih proizvoda te obveza i prava operatora prijenosnih sustava i stranke koja dobiva kapacitet, uključujući odgovornosti koje nastaju u slučaju neispunjavanja obveza, operatori prijenosnih sustava detaljno opisuju i na transparentan način čine dostupnima svim potencijalnim korisnicima mreže.

5.4. Operativni i planirani standardi sigurnosti čine sastavni dio informacija koje operatori prijenosnih sustava objavljuju u otvorenom i javnom dokumentu. Taj dokument također podliježe ispitivanju nacionalnih regulatornih tijela.

5.5. Operatori prijenosnih sustava objavljuju sve odgovarajuće podatke o prekograničnoj trgovini na temelju najboljih mogućih predviđanja. Kako bi ispunili tu obvezu, sudionici na dotičnom tržištu pružaju relevantne podatke operatorima prijenosnih sustava. Način objave takvih informacija podliježe ispitivanju regulatornih tijela. Operatori prijenosnih sustava objavljuju najmanje:

(a)	godišnje: informacije o dugoročnom razvoju prijenosne infrastrukture i njezin utjecaj na prekogranični kapacitet prijenosa;

(b)

mjesečno: predviđanja mjesec dana unaprijed i godinu dana unaprijed za prijenosni kapacitet koji je na raspolaganju tržištu, uzimajući u obzir sve relevantne informacije dostupne operatoru prijenosnih sustava u trenutku izračuna predviđanja (na primjer učinak ljetnog i zimskoga godišnjeg doba na kapacitet vodova, održavanje mreže, raspoloživost proizvodnih jedinica itd.);

(c)

tjedno: predviđanja tjedan dana unaprijed za prijenosni kapacitet koji je na raspolaganju tržištu, uzimajući u obzir sve relevantne informacije dostupne operatorima prijenosnih sustava u trenutku izračuna predviđanja, kao što su prognoza vremena, planirani rad na održavanju mreže, raspoloživost proizvodnih jedinica itd.;

(d)	dnevno: prijenosni kapacitet koji je na raspolaganju tržištu dan unaprijed ili više puta na dan za svaku tržišnu vremensku jedinicu, uzimajući u obzir sva saldirana imenovanja dan unaprijed, raspoređivanje proizvodnje dan unaprijed, predviđanja potražnje i planirani rad na održavanju mreže;

(e)	ukupni već dodijeljeni kapacitet za svaku tržišnu vremensku jedinicu i sve relevantne uvjete pod kojima se taj kapacitet može upotrebljavati (na primjer, konačna cijena na dražbi, obveze s obzirom na uporabu kapaciteta itd.) radi identificiranja preostalog kapaciteta;

(f)	dodijeljeni kapacitet što je prije moguće nakon svake dodjele, kao i indikaciju plaćenih cijena;

(g)	ukupni kapacitet za svaku tržišnu vremensku jedinicu, odmah nakon imenovanja;

(h)	što je moguće bliže stvarnom vremenu: ukupni realizirani trgovinski i fizički protoci za svaku tržišnu vremensku jedinicu, uključujući opis učinaka svih korektivnih djelovanja koja su poduzeli operatori prijenosnih sustava (poput ograničenja) za rješavanje problema mreže ili sustava;

(i)	ex-ante informacije o planiranim trenutačnim prekidima i ex-post informacije za prethodni dan o planiranim i neplaniranim prekidima djelovanja proizvodnih jedinica većih od 100 MW.

5.6. Sve odgovarajuće informacije dostupne su tržištu pravodobno za pregovore o svim transakcijama (kao što su vrijeme pregovora o godišnjim ugovorima za opskrbu za industrijske kupce ili vrijeme kada se ponude moraju slati na organizirana tržišta).

5.7. Operatori prijenosnih sustava objavljuju relevantne informacije o predviđanju potražnje i o proizvodnji prema vremenskim okvirima iz točaka 5.5. i 5.6. Operatori prijenosnih sustava također objavljuju relevantne informacije potrebne za prekogranično tržište uravnoteženja.

5.8. Kada se objavljuju predviđanja, ex-post predviđanja realiziranih vrijednosti za predviđene informacije također se objavljuju u vremenskom razdoblju koje slijedi nakon razdoblja na koje se odnosi predviđanje ili najkasnije sljedeći dan (D + 1).

5.9. Sve informacije koje objave operatori prijenosnih sustava slobodno se stavljaju na raspolaganje i na lako dostupan način. Svi su podaci također dostupni putem adekvatnih i standardiziranih sredstava razmjene informacija, koja se definiraju u bliskoj suradnji sa sudionicima na tržištu. Podaci uključuju informacije o proteklim razdobljima s minimumom od dvije godine, tako da novi sudionici na tržištu također mogu imati pristup takvim podacima.

5.10. Operatori prijenosnih sustava redovito razmjenjuju niz dovoljno točnih podataka o mreži i podataka o protoku opterećenja kako bi omogućili da svaki operator prijenosnog sustava može izračunani protok opterećenja u svojem odgovarajućem području. Isti se niz podataka stavlja na raspolaganje regulatornim tijelima i Komisiji na zahtjev. Regulatorna tijela i Komisija osiguravaju povjerljivo postupanje s tim nizom podataka, kako od strane njih samih tako i od strane bilo kojeg savjetnika koji za njih obavlja analitički posao na temelju tih podataka.

6. Uporaba prihoda od zagušenja

6.1. Postupci upravljanja zagušenjem povezani s unaprijed određenim vremenskim okvirom mogu ostvarivati prihode samo u slučaju zagušenja koje je posljedica tog vremenskog okvira, osim u slučaju novih spojnih vodova koji koriste izuzeće u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1228/2003 ili člankom 17. ove Uredbe. Postupak za raspodjelu tih prihoda podliježe ispitivanju regulatornih tijela i ne smije remetiti proces dodjele u korist bilo koje stranke koja je zatražila kapacitet ili energiju niti smije imati destimulirajući utjecaj na smanjenje zagušenja.

6.2. Nacionalna regulatorna tijela transparentna su u pogledu uporabe prihoda koji proizlaze iz dodjele kapaciteta interkonekcije.

6.3. Prihod od zagušenja dijeli se između uključenih operatora prijenosnih sustava u skladu s kriterijima koje su dogovorili uključeni operatori prijenosnih sustava i koje su ispitala odgovarajuća regulatorna tijela.

6.4. Operatori prijenosnih sustava unaprijed jasno ustanovljuju kako će koristiti svaki prihod od zagušenja koji mogu dobiti i izvješćuju o stvarnoj uporabi tog prihoda. Regulatorna tijela provjeravaju je li takva uporaba u skladu s ovom Uredbom i tim smjernicama i je li ukupni iznos prihoda od zagušenja koji proizlazi iz dodjele interkonekcijskog kapaciteta namijenjen jednoj ili više od triju svrha navedenih u članku 16. stavku 6. ove Uredbe.

6.5. Na godišnjoj razini i do 31. srpnja svake godine regulatorna tijela objavljuju izvješće u kojem se navodi iznos prihoda prikupljenog za 12-mjesečno razdoblje do 30. lipnja iste godine i kako su dotični prihodi upotrijebljeni, zajedno s provjerom je li takva uporaba u skladu s ovom Uredbom i tim smjernicama i je li ukupni iznos prihoda od zagušenja namijenjen jednoj ili više od triju propisanih svrha.

6.6. Uporaba prihoda od zagušenja za ulaganje za održavanje ili povećanje interkonekcijskog kapaciteta po mogućnosti se dodjeljuje specifičnim unaprijed definiranim projektima koji doprinose smanjenju postojećeg povezanog zagušenja i koji se također mogu provesti unutar razumnog vremena, posebno u pogledu procesa odobrenja.

(1) Operativna sigurnost znači „čuvanje prijenosnog sustava unutar dogovorenih granica sigurnosti”.

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1228/2003	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2.	Članak 2.
—	Članak 3.
—	Članak 4.
—	Članak 5.
—	Članak 6.
—	Članak 7.
—	Članak 8.
—	Članak 9.
—	Članak 10.
—	Članak 11.
—	Članak 12.
Članak 3.	Članak 13.
Članak 4.	Članak 14.
Članak 5.	Članak 15.
Članak 6.	Članak 16.
Članak 7.	Članak 17.
Članak 8.	Članak 18.
Članak 9.	Članak 19.
Članak 10.	Članak 20.
Članak 11.	Članak 21.
Članak 12.	Članak 22.
Članak 13.	Članak 23.
Članak 14.	Članak 24.
—	Članak 25.
Članak 15.	Članak 26.
Prilog	Prilog I.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32009L0072

L 211/55

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2009.

DIREKTIVA 2009/72/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. srpnja 2009.

o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2. te članke 55. i 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Unutarnje tržište električne energije, koje se od 1999. godine postupno uvodi diljem Zajednice, teži pružanju stvarnog izbora svim potrošačima u Europskoj uniji, bez obzira na to radi li se o građanima ili o poslovnim subjektima, stvaranju novih poslovnih mogućnosti i jačanju prekogranične trgovine, radi postizanja povećanja učinkovitosti, konkurentnih cijena i viših standarda usluge te radi doprinosa sigurnosti opskrbe i održivosti.

(2)	Direktiva 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (4) dala je značajan doprinos stvaranju takvog unutarnjeg tržišta električne energije.

(3)

Slobode koje Ugovor jamči građanima Unije – među ostalim slobodno kretanje robe, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga – ostvarive su jedino na potpuno otvorenom tržištu koje svim potrošačima omogućuje slobodan izbor svojih opskrbljivača i svim opskrbljivačima slobodnu isporuku svojim potrošačima.

(4)	Međutim, trenutačno u Zajednici postoje prepreke za prodaju električne energije pod jednakim uvjetima i bez diskriminacije ili nepovoljnog položaja u Zajednici. Pogotovo još ne postoji nediskriminacijski pristup mreži i jednako djelotvorna razina regulatornog nadzora u svakoj državi članici.

(5)

Sigurna opskrba električnom energijom od vitalnog je značaja za razvoj europskog društva, provedbu održive politike klimatskih promjena i poticanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. U tu svrhu trebalo bi dalje razvijati prekogranično međusobno povezivanje radi osiguravanja opskrbe svim izvorima energije po najkonkurentnijim cijenama potrošačima i industriji unutar Zajednice.

(6)

Unutarnje tržište električne energije koje dobro funkcionira trebalo bi proizvođačima osigurati odgovarajuće poticaje za ulaganje u novu proizvodnju energije, uključujući u električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, obraćajući posebnu pozornost na najizoliranije zemlje i regije na energetskom tržištu Zajednice. Tržište koje dobro funkcionira također bi trebalo potrošačima osigurati prikladne mjere za promicanje učinkovitijeg korištenja energije, za što je preduvjet sigurna opskrba energijom.

(7)

Komunikacija Komisije od 10. siječnja 2007. naslovljena „Energetska politika za Europu” naglasila je važnost dovršenja unutarnjeg tržišta električne energije i stvaranja ravnopravnih tržišnih pravila za sva elektroenergetska poduzeća s poslovnim nastanom u Zajednici. Komunikacije Komisije od 10. siječnja 2007. naslovljene „Izgledi za unutarnje tržište plina i električne energije” i „Istraživanje europskih sektora plina i električne energije na temelju članka 17. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (konačno izvješće)” pokazale su da postojeća pravila i mjere ne osiguravaju okvir dostatan za postizanje cilja, a taj je unutarnje tržište koje dobro funkcionira.

(8)

Radi osiguravanja tržišnog natjecanja i opskrbe električnom energijom po najkonkurentnijoj cijeni, države članice i nacionalna regulatorna tijela trebali bi omogućiti prekogranični pristup novim opskrbljivačima električne energije iz različitih izvora energije, kao i novim proizvođačima električne energije.

(9)	Bez djelotvornog odvajanja mreža od djelatnosti proizvodnje i opskrbe (djelotvorno razdvajanje), postoji prirođena opasnost diskriminacije ne samo s obzirom na pogon mreže, već i s obzirom na poticaje vertikalno integriranim poduzećima za odgovarajuća ulaganja u vlastite mreže.

(10)

Pravila o pravnom i funkcionalnom razdvajanju predviđena Direktivom 2003/54/EZ nisu, međutim, dovela do djelotvornog razdvajanja operatora prijenosnog sustava. Na sastanku održanom 8. i 9. ožujka 2007. Europsko je vijeće stoga pozvalo Komisiju da izradi zakonodavne prijedloge za „djelotvorno odvajanje djelatnosti opskrbe i proizvodnje od djelovanja mreže”.

(11)

Jedino ukidanje poticaja vertikalno integriranim poduzećima za diskriminiranje konkurenata u smislu pristupa mreži i ulaganja može osigurati djelotvorno razdvajanje. Vlasničko razdvajanje, koje implicira imenovanje vlasnika mreže za operatora sustava i njegovu neovisnost o bilo kojim interesima opskrbe i proizvodnje, očito je učinkovit i stabilan način rješavanja neizbježnog sukoba interesa i osiguravanja sigurnosti opskrbe. Zbog tog je razloga Europski parlament u svojoj rezoluciji od 10. srpnja 2007. o izgledima za unutarnje tržište plina i električne energije (5) uputio na vlasničko razdvajanje na razini prijenosa kao najučinkovitiji alat kojim se promiču ulaganja u infrastrukturu na nediskriminacijski način, pošten pristup mreži za nove sudionike i transparentnost na tržištu. Pri vlasničkom razdvajanju od država bi članica stoga trebalo zahtijevati da osiguraju da ista osoba ili osobe ne budu ovlaštene za provođenje kontrole nad poduzećem za proizvodnju ili opskrbu i da istodobno provode kontrolu ili izvršavaju bilo koje pravo nad operatorom prijenosnog sustava ili prijenosnim sustavom. Obratno, kontrola nad prijenosnim sustavom ili operatorom prijenosnog sustava trebala bi isključiti mogućnost provođenja kontrole ili izvršavanja bilo kojeg prava nad poduzećem za proizvodnju ili opskrbu. Unutar tih ograničenja, proizvođač ili opskrbljivač trebao bi imati mogućnost posjedovanja manjinskog vlasničkog udjela u operatoru prijenosnog sustava ili prijenosnom sustavu.

(12)

Svaki sustav razdvajanja trebao bi biti djelotvoran u ukidanju bilo kojeg sukoba interesa između proizvođača, opskrbljivača i operatora prijenosnog sustava, radi stvaranja poticaja za potrebna ulaganja i jamčenja pristupa novih sudionika na tržište pod transparentnim i učinkovitim regulatornim režimom te ne bi smio stvoriti pretjerano zahtjevan regulatorni režim za nacionalna regulatorna tijela.

(13)	Definicija pojma „kontrola” preuzeta je iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ-a o koncentracijama) (6).

(14)

Budući da vlasničko razdvajanje u nekim slučajevima zahtijeva restrukturiranje poduzeća, državama članicama koje odluče provesti vlasničko razdvajanje trebalo bi odobriti dodatno vrijeme za primjenu odgovarajućih odredaba. S obzirom na vertikalne veze između sektora električne energije i sektora plina, odredbe o razdvajanju trebalo bi primjenjivati u oba sektora.

(15)

U okviru vlasničkog razdvajanja, radi osiguravanja potpune neovisnosti djelovanja mreže od interesa opskrbe i proizvodnje te sprečavanja razmjene bilo kojih povjerljivih informacija, ista osoba ne bi smjela istodobno biti članom upravljačkog odbora operatora prijenosnog sustava ili prijenosnog sustava i članom upravljačkog odbora poduzeća koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe. Zbog istog razloga ista osoba ne bi smjela biti ovlaštena imenovati članove upravljačkog odbora operatora prijenosnog sustava ili prijenosnog sustava i provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad određenim poduzećem za proizvodnju ili opskrbu.

(16)

Uspostavljanje operatora sustava ili operatora prijenosnog sustava koji je neovisan o interesima opskrbe i proizvodnje trebalo bi vertikalno integriranom poduzeću omogućiti zadržavanje vlasništva nad osnovnim sredstvima mreže uz istodobno osiguravanje djelotvornog odvajanja interesa, pod uvjetom da takav neovisan operator sustava ili takav neovisan operator prijenosnog sustava obavlja sve funkcije operatora sustava i da se uvedu detaljni propisi i sveobuhvatni mehanizmi regulatorne kontrole.

(17)

Ako je 3. rujna 2009. poduzeće, koje u vlasništvu ima prijenosni sustav, dio vertikalno integriranog poduzeća, države članice trebale bi stoga imati mogućnost izbora između vlasničkog razdvajanja i uspostavljanja operatora sustava ili operatora prijenosnog sustava koji je neovisan o interesima opskrbe i proizvodnje.

(18)

Radi potpunog očuvanja interesa vlasnika udjela u vertikalno integriranom poduzeću, države članice trebale bi imati mogućnost izbora provedbe vlasničkog razdvajanja bilo direktnim izdvajanjem ili diobom udjela u integriranom poduzeću na udjele u mrežnom poduzeću i udjele u preostalom poduzeću za opskrbu i proizvodnju, pod uvjetom da se poštuju zahtjevi koji proizlaze iz vlasničkog razdvajanja.

(19)

Potpunu učinkovitost rješenja neovisnog operatora sustava ili neovisnog operatora prijenosa trebalo bi osigurati specifičnim dodatnim pravilima. Pravila o neovisnom operatoru prijenosa predviđaju odgovarajući regulatorni okvir kojim se jamče pošteno tržišno natjecanje, dostatno ulaganje, pristup novih sudionika na tržištu i integriranje tržišta električne energije. Djelotvorno razdvajanje putem odredaba o neovisnom operatoru prijenosa trebalo bi se temeljiti na organizacijskim mjerama i mjerama povezanima s upravljanjem operatorima prijenosnog sustava te na mjerama povezanima s ulaganjima, povezivanjem novih proizvodnih kapaciteta s mrežom i integracijom tržišta kroz regionalnu suradnju. Neovisnost operatora prijenosa također bi trebalo, među ostalim, osigurati kroz određena razdoblja „hlađenja” tijekom kojih se u vertikalno integriranom poduzeću ne obavlja nikakva rukovodeća ili druga odgovarajuća djelatnost kojom se ostvaruje pristup istim informacijama do kojih bi se moglo doći na rukovodećem položaju. Model djelotvornog razdvajanja neovisnih operatora prijenosa u skladu je sa zahtjevima koje je Europsko vijeće utvrdilo na svojem sastanku održanom 8. i 9. ožujka 2007.

(20)

Radi razvijanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu električne energije, veliki kupci koji nisu kućanstva trebali bi imati mogućnost odabira svojih opskrbljivača i sklapanja ugovora s nekoliko opskrbljivača radi zadovoljenja njihovih potreba za električnom energijom. Takvi bi potrošači trebali biti zaštićeni od klauzula o isključivosti čiji je učinak isključiti konkurentske ili komplementarne ponude.

(21)

Država članica ima pravo odabrati potpuno vlasničko razdvajanje na svojem državnom području. Ako država članica iskoristi to pravo, poduzeće nema pravo uspostavljanja neovisnog operatora sustava niti neovisnog operatora prijenosa. Nadalje, poduzeće koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe ne može izravno ni neizravno provoditi kontrolu ni izvršavati bilo koje pravo nad operatorom prijenosnog sustava iz države članice koja je odabrala potpuno vlasničko razdvajanje.

(22)

Na temelju ove Direktive različite će vrste organizacije tržišta postojati na unutarnjem tržištu električne energije. Mjere koje bi države članice mogle poduzeti radi osiguravanja ravnopravnih tržišnih pravila trebale bi se temeljiti na prevladavajućim zahtjevima općeg interesa. O usklađenosti mjera s Ugovorom i pravom Zajednice trebalo bi se savjetovati s Komisijom.

(23)

Provedba djelotvornog razdvajanja trebala bi poštovati načela nediskriminacije između javnog i privatnog sektora. U tu svrhu, ista osoba ne bi smjela imati mogućnost provođenja kontrole niti izvršavanja bilo kojeg prava kojim se krše pravila vlasničkog razdvajanja ili opcije neovisnog operatora sustava, ni samostalno niti zajednički, nad sastavom, glasovanjem ili odlučivanjem tijela operatora prijenosnog sustava ili prijenosnih sustava, kao ni poduzeća za proizvodnju ili opskrbu. Što se tiče vlasničkog razdvajanja i rješenja neovisnog operatora sustava, pod uvjetom da predmetna država članica može dokazati usklađenost sa zahtjevom, dva odvojena javna tijela trebala bi imati mogućnost kontrole nad djelatnostima proizvodnje i opskrbe s jedne strane i djelatnostima prijenosa s druge.

(24)

Potpuno djelotvorno razdvajanje mrežnih djelatnosti od djelatnosti opskrbe i proizvodnje trebalo bi primijeniti na cijelom području Zajednice, kako na poduzeća iz Zajednice tako i na ona koji nisu iz Zajednice. Radi osiguravanja međusobne neovisnosti mrežnih djelatnosti i djelatnosti opskrbe i proizvodnje na cijelom području Zajednice, trebalo bi ovlastiti regulatorna tijela da odbiju certificirati operatore prijenosnog sustava koji ne poštuju pravila razdvajanja. Radi osiguravanja dosljedne primjene tih pravila na cijelom području Zajednice, prilikom donošenja odluka o certifikaciji regulatorna bi tijela trebala u cijelosti uzimati u obzir mišljenje Komisije. Nadalje, radi osiguravanja poštovanja međunarodnih obveza Zajednice te solidarnosti i energetske sigurnosti unutar Zajednice, Komisija bi trebala imati pravo davanja mišljenja o certifikaciji u vezi s vlasnikom prijenosnog sustava ili operatorom prijenosnog sustava kojeg kontrolira osoba ili osobe iz treće zemlje ili trećih zemalja.

(25)

Sigurnost opskrbe energijom ključni je element javne sigurnosti i stoga je nezaobilazno povezana s učinkovitim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta električne energije i integracijom izoliranih tržišta električne energije država članica. Električna energija može do građana Unije stići samo putem mreže. Funkcionalna tržišta električne energije, a posebno mreže i druga osnovna sredstva povezana s opskrbom električnom energijom bitni su za javnu sigurnost, konkurentnost gospodarstva i dobrobit građana Unije. Stoga bi osobe iz trećih zemalja trebalo ovlastiti za kontrolu nad prijenosnim sustavom ili operatorom prijenosnog sustava samo ako ispunjavaju zahtjeve djelotvornog razdvajanja koji se primjenjuju unutar Zajednice. Ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Zajednice, Zajednica smatra da je sektor prijenosnog sustava električne energije od velike važnosti za Zajednicu i stoga su nužne dodatne zaštitne mjere u vezi s očuvanjem sigurnosti opskrbe Zajednice energijom radi izbjegavanja bilo kakvih prijetnji javnom redu i javnoj sigurnosti u Zajednici i dobrobiti građana Unije. Sigurnost opskrbe Zajednice energijom posebno zahtijeva procjenu neovisnosti rada mreže, razine ovisnosti Zajednice i pojedinih država članica o opskrbi energijom iz trećih zemalja te odnosa koji određena treća zemlja ima prema unutarnjoj i vanjskoj trgovini i prema ulaganjima u energetski sektor. Sigurnost opskrbe trebalo bi stoga procijeniti s obzirom na činjenične okolnosti svakog pojedinog slučaja kao i prava i obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava, posebno iz međunarodnih sporazuma između Zajednice i predmetne treće zemlje. Ako je potrebno, Komisiju se potiče da izdaje preporuke za pregovore o odgovarajućim sporazumima s trećim zemljama koji se bave sigurnošću opskrbe Zajednice energijom ili za uključivanje potrebnih pitanja u druge pregovore s tim trećim zemljama.

(26)

Nediskriminacijski pristup distribucijskoj mreži određuje pristup potrošačima na razini maloprodaje. Međutim, područje diskriminacije u pogledu pristupa i ulaganja treće strane manje je značajno na razini distribucije nego na razini prijenosa na kojoj su zagušenje i utjecaj interesa proizvodnje ili opskrbe općenito veći nego na razini distribucije. Osim toga, pravno i funkcionalno razdvajanje operatora distribucijskih sustava zahtijeva se, na temelju Direktive 2003/54/EZ, tek od 1. srpnja 2007. i tek treba ocijeniti njegove učinke na unutarnje tržište električne energije. Trenutačno važeća pravila pravnog i funkcionalnog razdvajanja mogu dovesti do djelotvornog razdvajanja pod uvjetom da budu jasnije definirana, ispravno provedena i pažljivo praćena. Za stvaranje ravnopravnih tržišnih pravila na razini maloprodaje trebalo bi stoga pratiti djelatnosti operatora distribucijskih sustava da bi ih se spriječilo da iskoriste prednost svoje vertikalne integracije u vezi sa svojim konkurentnim položajem na tržištu, posebno u odnosu na kupce iz kategorije kućanstvo i male kupce koji nisu kućanstva.

(27)	Države članice trebale bi poticati modernizaciju distribucijskih mreža, kao što je uvođenje naprednih mreža, koje bi trebalo izgrađivati na način kojim se potiče decentralizirana proizvodnja i energetska učinkovitost.

(28)	Kod malih sustava može biti potrebno osigurati da pomoćne usluge pružaju operatori prijenosnog sustava koji su međusobno povezani s malim sustavima.

(29)	Radi izbjegavanja nametanja nerazmjernog financijskog i administrativnog opterećenja operatorima malih distribucijskih sustava, države članice trebale bi imati mogućnost, kada je to potrebno, izuzeti predmetna poduzeća od pravnih zahtjeva za razdvajanjem u području distribucije.

(30)

Kada se zatvoren distribucijski sustav koristi za osiguravanje optimalne učinkovitosti integrirane opskrbe energijom koja zahtijeva specifične pogonske standarde, ili kada se zatvoren distribucijski sustav održava ponajprije za potrebe vlasnika sustava, trebalo bi biti omogućeno izuzimanje tog operatora distribucijskog sustava od obveza koje bi predstavljale nepotrebno administrativno opterećenje zbog posebne prirode odnosa između operatora distribucijskog sustava i korisnika sustava. Industrijske, trgovačke ili lokacije sa zajedničkim uslugama kao što su zgrade željezničkih postaja, zračne luke, bolnice, veliki kampovi s integriranim uređajima ili lokacije kemijske industrije mogu obuhvaćati zatvorene distribucijske sustave zbog specijalizirane prirode svojih djelatnosti.

(31)	Postupci davanja odobrenja ne bi smjeli dovesti do administrativnog opterećenja nerazmjernog veličini i mogućem utjecaju proizvođača električne energije. Neprimjereno dugotrajni postupci davanja odobrenja mogu predstavljati prepreku pristupanju novih sudionika na tržištu.

(32)	Trebalo bi poduzeti daljnje mjere radi osiguravanja transparentnih i nediskriminacijskih tarifa za pristup mrežama. Te bi se tarife trebale primjenjivati na sve korisnike sustava na nediskriminacijskoj osnovi.

(33)

Direktiva 2003/54/EZ uvela je obvezu da države članice uspostave regulatore sa specifičnim nadležnostima. Međutim, iskustvo pokazuje da je učinkovitost regulacije često ograničena zbog pomanjkanja neovisnosti regulatora o vladi te nedostatnih ovlasti i slobode odlučivanja. Zbog toga je na svojem sastanku 8. i 9. ožujka 2007. Europsko vijeće pozvalo Komisiju da izradi zakonodavne prijedloge koji će omogućiti daljnje usklađivanje ovlasti i jačanje neovisnosti nacionalnih energetskih regulatora. Tim bi nacionalnim regulatornim tijelima trebalo biti omogućeno pokrivanje kako sektora električne energije tako i sektora plina.

(34)

Energetski regulatori moraju imati mogućnost donošenja odluka povezanih sa svim relevantnim regulatornim pitanjima kako bi unutarnje tržište električne energije funkcioniralo ispravno te da budu potpuno neovisni o bilo kojim drugim javnim ili privatnim interesima. To ne isključuje ni sudski nadzor ni parlamentarni nadzor u skladu s ustavnim pravom država članica. Osim toga, odobrenje proračuna regulatora od strane nacionalnog zakonodavca ne predstavlja prepreku proračunskoj autonomiji. Odredbe koje se odnose na autonomiju u provedbi dodijeljenog proračuna regulatornog tijela trebale bi se provoditi u okviru definiranom nacionalnim proračunskim propisima i pravilima. Uz doprinos neovisnosti nacionalnog regulatornog tijela o bilo kojem političkom ili gospodarskom interesu putem odgovarajućeg sustava rotacije, državama članicama trebalo bi biti omogućeno uzimanje u obzir dostupnosti ljudskih resursa i veličine odbora.

(35)

Radi osiguravanja učinkovitog pristupa tržištu svim sudionicima na tržištu, uključujući nove sudionike, potrebni su mehanizmi uravnoteženja koji su nediskriminacijski i koji odražavaju troškove. Čim tržište električne energije postane dostatno likvidno, to bi se trebalo postići ustanovljavanjem transparentnih tržišnih mehanizama za opskrbu i nabavu električne energije, potrebnih u okviru zahtjeva za uravnoteženjem. U nedostatku takvog likvidnog tržišta, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati aktivnu ulogu u osiguravanju da tarife za uravnoteženje budu nediskriminacijske i da odražavaju troškove. U isto bi vrijeme trebalo predvidjeti odgovarajuće poticaje za uravnoteženje predaje i preuzimanja električne energije bez ugrožavanja sustava. Operatori prijenosnog sustava trebali bi omogućiti sudjelovanje krajnjih kupaca i udruženja krajnjih kupaca na tržištu rezervi i tržištu uravnoteženja.

(36)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost određivanja ili odobravanja tarife ili metodologije koje su temelj za izračunavanje tarifa, na temelju prijedloga operatora prijenosnog sustava ili operatora/operatorâ distribucijskog sustava, ili na temelju prijedloga dogovorenog između tog operatora/tih operatora i korisnika mreže. Prilikom provođenja tih zadataka nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da tarife za prijenos i distribuciju budu nediskriminacijske i da odražavaju troškove te bi trebala uzeti u obzir dugoročne, granične, izbjegnute troškove mreže zbog distribuirane proizvodnje i mjera za upravljanje potrošnjom.

(37)

Energetski bi regulatori trebali biti ovlašteni za donošenje obvezujućih odluka u odnosu na elektroenergetska poduzeća i za izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija elektroenergetskim poduzećima koja propuste djelovati u skladu sa svojim obvezama, ili za predlaganje da im takve sankcije izrekne nadležni sud. Energetski regulatori također bi trebali biti ovlašteni za donošenje odluka, bez obzira na primjenu pravila tržišnog natjecanja, o odgovarajućim mjerama kojima se osigurava korist za potrošače putem promicanja učinkovitog tržišnog natjecanja nužnog za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije. Uspostavljanje virtualnih elektrana — programa otpuštanja električne energije kojim su elektroenergetska poduzeća obvezna prodati ili učiniti dostupnom određenu količinu električne energije ili zainteresiranim opskrbljivačima odobriti pristup dijelu svojih proizvodnih kapaciteta na određeno vremensko razdoblje — jedna je od mogućih mjera koja se može koristiti za promicanje učinkovitog tržišnog natjecanja i osiguravanje ispravnog funkcioniranja tržišta. Energetski regulatori također bi trebali biti ovlašteni da doprinose osiguravanju visokih standarda univerzalnih i javnih usluga u skladu s otvaranjem tržišta, zaštiti ugroženih potrošača te potpunoj učinkovitosti mjera zaštite potrošača. Te odredbe ne bi smjele dovoditi u pitanje niti ovlasti Komisije u vezi s primjenom pravila tržišnog natjecanja, uključujući provjeru koncentracija koja su od značaja za Zajednicu, niti pravila o unutarnjem tržištu kao što je slobodno kretanje kapitala. Neovisno tijelo kojemu stranka na koju utječe odluka nacionalnog regulatora ima pravo podnijeti žalbu, može biti sud ili neki drugi pravosudno tijelo ovlašteno za provođenje sudskog nadzora.

(38)

Svako usklađivanje ovlasti nacionalnih regulatornih tijela trebalo bi uključivati ovlasti za pružanje poticaja elektroenergetskim poduzećima te za izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija elektroenergetskim poduzećima ili za predlaganje da im takve sankcije izrekne nadležni sud. Osim toga, regulatorna bi tijela trebala imati ovlast zahtijevati relevantne informacije od elektroenergetskih poduzeća, provoditi odgovarajuće i dostatne istrage i rješavati sporove.

(39)

Unutarnje tržište električne energije trpi zbog pomanjkanja likvidnosti i transparentnosti što ometa učinkovitu raspodjelu resursa, omeđivanje rizika i ulazak novih sudionika. Postoji potreba za poboljšanjem tržišnog natjecanja i sigurnosti opskrbe kroz olakšano integriranje novih elektrana u elektroenergetsku mrežu u svim državama članicama, posebno ohrabrivanjem novih sudionika na tržištu. Povjerenje u tržište, njegovu likvidnost i broj sudionika na tržištu trebaju se povećati te se stoga treba povećati regulatorni nadzor nad poduzećima čija je djelatnost opskrba električnom energijom. Takvi zahtjevi ne bi smjeli dovoditi u pitanje postojeće pravo zajednice koje se odnosi na financijska tržišta i trebali bi biti usklađeni s njim. Energetski regulatori i regulatori financijskih tržišta trebaju surađivati u svrhu međusobnog omogućavanja dobivanja pregleda nad predmetnim tržištima.

(40)

Prije nego što Komisija usvoji smjernice kojima se definiraju daljnji zahtjevi za vođenje evidencije, Agencija za suradnju energetskih regulatora, osnovana Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora (7) („Agencija”) i Odbor europskih regulatora tržišta vrijednosnih papira („CESR”), osnovan Odlukom Komisije 2009/77/EZ (8), trebali bi proučiti sadržaj tih smjernica i o tome savjetovati Komisiju. Agencija i CESR također bi trebali surađivati na daljnjem istraživanju i savjetovanju trebaju li transakcije u ugovorima o opskrbi električnom energijom i derivati električne energije biti podložni zahtjevima transparentnosti prije ili nakon trgovine te, ako trebaju, kakav bi trebao biti sadržaj tih zahtjeva.

(41)	Države članice ili, u slučajevima kada neka država članica tako predvidi, regulatorno tijelo trebalo bi poticati razvijanje ugovora o upravljanoj potrošnji.

(42)

Cjelokupna industrija i trgovina Zajednice, uključujući mala i srednja poduzeća, te svi građani Unije koji uživaju gospodarske koristi unutarnjeg tržišta trebali bi također imati mogućnost uživanja visokih razina zaštite potrošača, a posebno bi kupci iz kategorije kućanstvo i, kada to države članice smatraju odgovarajućim, mala poduzeća, trebali također imati mogućnost uživati jamstva javnih usluga, posebno u vezi sa sigurnošću opskrbe i razumnim tarifama, zbog pravičnosti, konkurentnosti i, neizravno, radi stvaranja radnih mjesta. Ti bi kupci također trebali imati pristup mogućnosti izbora, pravičnosti, zastupanju i mehanizmima rješavanja sporova.

(43)

Gotovo sve države članice odabrale su osigurati tržišno natjecanje na tržištu proizvodnje električne energije kroz transparentan postupak izdavanja odobrenja. Međutim, države članice trebale bi osigurati mogućnost doprinošenja sigurnosti opskrbe putem pokretanja natječajnog postupka ili ekvivalentnog postupka kada dostatni kapaciteti za proizvodnju električne energije nisu izgrađeni na temelju postupka izdavanja odobrenja. Države članice trebale bi imati mogućnost, u interesu zaštite okoliša i promicanja novih tehnologija, pokrenuti javni natječaj za nove kapacitete na temelju objavljenih kriterija. Takvi novi kapaciteti uključuju, među ostalim, električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i kogeneraciju.

(44)

U interesu sigurnosti opskrbe trebalo bi pratiti ravnotežu između ponude i potražnje u pojedinim državama članicama, a nakon tog praćenja trebalo bi uslijediti izvješće o situaciji na razini Zajednice, uzimajući u obzir kapacitet međusobnog povezivanja između područja. Takvo praćenje trebalo bi provesti dovoljno rano kako bi se omogućilo poduzimanje odgovarajućih mjera ako je sigurnost opskrbe ugrožena. Izgradnja i održavanje potrebne mrežne infrastrukture, uključujući kapacitete međusobnog povezivanja, trebali bi doprinijeti osiguravanju stabilne opskrbe električnom energijom. Održavanje i izgradnja potrebne mrežne infrastrukture, uključujući kapacitete međusobnog povezivanja i decentraliziranu proizvodnju električne energije, važni su elementi pri osiguravanju stabilne opskrbe električne energije.

(45)

Države članice trebale bi osigurati da kupci iz kategorije kućanstvo i, u slučajevima u kojima to države članice smatraju odgovarajućim, mala poduzeća, uživaju pravo na opskrbu električnom energijom određene kvalitete po jasno usporedivim, transparentnim i razumnim cijenama. Radi osiguravanja održavanja visokih standarda javne usluge u Zajednici, Komisiju bi trebalo redovito obavješćivati o svim mjerama koje države članice poduzimaju za postizanje cilja ove Direktive. Komisija bi trebala redovito objavljivati izvješće kojim se analiziraju mjere poduzete na državnoj razini za postizanje ciljeva javne usluge i uspoređuje njihova učinkovitost, radi sastavljanja preporuka u pogledu mjera koje bi se na nacionalnoj razini trebale poduzeti radi postizanja visokih standarda javne usluge. Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za zaštitu ugroženih kupaca u kontekstu unutarnjeg tržišta električne energije. Takve se mjere mogu razlikovati ovisno o posebnim okolnostima u predmetnim državama članicama i mogu uključivati specifične mjere koje se odnose na plaćanje računa za električnu energiju, ili općenitije mjere poduzete u sustavu socijalne sigurnosti. U slučajevima u kojima se univerzalne usluge također pružaju malim poduzećima, mjere kojima se osigurava pružanje takvih univerzalnih usluga mogu se razlikovati ovisno o tome jesu li namijenjene kupcima iz kategorije kućanstvo ili malim poduzećima.

(46)

Poštovanje zahtjeva javne usluge temeljni je zahtjev ove Direktive i važno je da se u ovoj Direktivi specificiraju zajednički minimalni standardi koje poštuju sve države članice i koji uzimaju u obzir ciljeve zaštite potrošača, sigurnosti opskrbe, zaštite okoliša i istovjetnih razina tržišnog natjecanja u svim državama članicama. Važno je da se zahtjevi javne usluge mogu tumačiti na nacionalnoj osnovi, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti i podložno poštovanju prava Zajednice.

(47)	Državama članicama trebalo bi omogućiti imenovanje opskrbljivača zadnjeg izbora. Taj opskrbljivač može biti prodajni odjel vertikalno integriranog poduzeća, koje također obavlja funkcije distribucije, pod uvjetom da udovoljava zahtjevima za razdvajanje iz ove Direktive.

(48)

Trebalo bi omogućiti da mjere koje države članice provode radi postizanja ciljeva socijalne i gospodarske kohezije posebno uključe odredbe o prikladnim gospodarskim poticajima, koristeći, kada je to odgovarajuće, sve postojeće nacionalne alate i alate Zajednice. Takvi alati mogu uključivati mehanizme odgovornosti radi jamčenja potrebnih ulaganja.

(49)	U mjeri u kojoj mjere koje države članice poduzimaju za ispunjavanje obveza javne usluge predstavljaju državnu potporu prema članku 87. stavku 1. Ugovora, prema članku 88. stavku 3. Ugovora postoji obveza obavješćivanja Komisije o njima.

(50)

Zahtjevi javne usluge, uključujući u pogledu univerzalnih usluga, i zajednički minimalni standardi koji iz njih slijede trebaju se dalje jačati kako bi se osiguralo da svi potrošači, posebno oni ugroženi, mogu imati koristi od tržišnog natjecanja i poštenih cijena. Zahtjevi javne usluge trebali bi se definirati na državnoj razini, vodeći računa o nacionalnim okolnostima; međutim, države članice trebale bi poštovati pravo Zajednice. Građani Unije i, u slučajevima u kojima to države članice smatraju odgovarajućim, mala poduzeća trebali bi imati mogućnost uživanja obveza javne usluge, posebno što se tiče sigurnosti opskrbe i razumnih cijena. Ključni aspekt opskrbljivanja potrošača je pristup objektivnim i transparentnim podacima o potrošnji. Stoga bi potrošači trebali imati pristup podacima o svojoj potrošnji i povezanim cijenama te troškovima usluga, kako bi mogli pozvati konkurente da im na temelju tih podataka sastave ponudu. Potrošači bi također trebali imati pravo na ispravno informiranje o njihovoj potrošnji energije. Predujmovi bi trebali odražavati vjerojatnu potrošnju električne energije, a različiti bi sustavi plaćanja trebali biti nediskriminacijski. Informacije o troškovima energije pružene potrošačima dovoljno učestalo stvorit će poticaje za uštede energije jer će potrošačima dati direktne povratne informacije o učincima ulaganja u energetsku učinkovitost i promjenu ponašanja. U tom pogledu, potpuna provedba Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama (9) pomoći će potrošačima da smanje svoje troškove energije.

(51)

Interesi potrošača trebali bi biti u središtu ove Direktive, a kvaliteta usluge trebala bi biti središnja odgovornost elektroenergetskih poduzeća. Postojeća prava potrošača trebalo bi ojačati i jamčiti, a trebala bi i uključivati veću transparentnost. Zaštita potrošača trebala bi osigurati da svi potrošači u široj nadležnosti Zajednice imaju koristi od konkurentnog tržišta. Prava potrošača trebale bi provoditi države članice ili, kada je država članica tako predvidjela, regulatorna tijela.

(52)

Potrošačima bi trebale biti dostupne jasne i razumljive informacije o njihovim pravima u pogledu sektora energetike. Komisija bi, nakon savjetovanja s odgovarajućim zainteresiranim stranama, uključujući države članice, nacionalna regulatorna tijela, potrošačke organizacije i elektroenergetske poduzeća, trebala izraditi lako razumljivu, potrošaču prilagođenu kontrolnu listu za potrošače energije kojom će potrošačima pružiti praktične informacije o njihovim pravima. Tu bi kontrolnu listu trebalo dostaviti svim potrošačima i trebala bi biti javno dostupna.

(53)

Energetsko siromaštvo rastući je problem u Zajednici. Države članice koje su pogođene i koje to još nisu učinile, trebale bi stoga izraditi nacionalne akcijske planove ili druge odgovarajuće okvire za sprečavanje energetskog siromaštva, s ciljem smanjivanja broja ljudi pogođenih tom situacijom. U svakom slučaju, države članice trebale bi osigurati potrebnu opskrbu električnom energijom za ugrožene kupce. Pri tome bi se mogao koristiti integrirani pristup, primjerice u okviru socijalne politike, a mjere bi mogle uključivati socijalne politike ili poboljšanja energetske učinkovitosti stambenih objekata. U najmanju ruku, ova bi Direktiva trebala dopustiti nacionalne politike u korist ugroženih kupaca.

(54)	Bolja zaštita potrošača jamči se dostupnošću učinkovitih sredstava rješavanja sporova svim potrošačima. Države članice trebale bi uvesti brze i učinkovite postupke obrade pritužaba.

(55)

Trebala bi postojati mogućnost da se uvođenje inteligentnih sustava mjerenja temelji na ekonomskoj procjeni. Ako se procijeni da je uvođenje takvih sustava mjerenja ekonomski razumno i troškovno učinkovito samo za potrošače s određenom razinom potrošnje električne energije, države članice trebale bi imati mogućnost voditi računa o tome prilikom uvođenja inteligentnih sustava mjerenja.

(56)	Tržišne cijene trebale bi dati prave poticaje razvoju mreže i ulaganjima u novu proizvodnju električne energije.

(57)

Promicanje poštenog tržišnog natjecanja i jednostavnog pristupa različitim opskrbljivačima te poticanje izgradnje kapaciteta za novu proizvodnju električne energije trebalo bi državama članicama biti od najvećeg značaja radi omogućavanja potrošačima da u cijelosti iskoriste mogućnosti liberaliziranog unutarnjeg tržišta električne energije.

(58)	Radi stvaranja unutarnjeg tržišta električne energije, države članice trebale bi poticati integraciju svojih nacionalnih tržišta i suradnju operatora sustava na razini Zajednice i na regionalnoj razini, također uključujući izolirane sustave koji čine energetske otoke koji opstaju u Zajednici.

(59)

Razvoj istinskog unutarnjeg tržišta električne energije, kroz mrežu povezanu na razini cijele Zajednice, trebao bi biti jedan od glavnih ciljeva ove Direktive, a regulatorna pitanja o prekograničnim međusobnim povezivanjima i regionalnim tržištima trebala bi stoga biti među glavnim zadacima regulatornih tijela, u bliskoj suradnji s Agencijom kada je to odgovarajuće.

(60)

Osiguravanje zajedničkih pravila za istinsko unutarnje tržište i široka ponuda električne energije dostupne svima također bi trebali biti među glavnim ciljevima ove Direktive. U tu bi svrhu nenarušene tržišne cijene dale poticaj prekograničnim međusobnim povezivanjima i ulaganjima u novu proizvodnju energije te istodobno vodile, dugoročno, ka konvergenciji cijena.

(61)

Regulatorna tijela također bi trebala pružiti informacije o tržištu, čime bi Komisiji omogućila provođenje njezine uloge promatranja i praćenja unutarnjeg tržišta električne energije i njegovog kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog razvoja, uključujući aspekte kao što su proizvodni kapaciteti, različiti izvori proizvodnje električne energije, infrastruktura prijenosa i distribucije, kvaliteta usluga, prekogranična trgovina, upravljanje zagušenjem, investicije, veleprodajne i potrošačke cijene, likvidnost tržišta te poboljšanja u području zaštite okoliša i učinkovitosti. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi izvijestiti tijela nadležna za tržišno natjecanje i Komisiju o onim državama članicama u kojima cijene narušavaju tržišno natjecanje i ispravno funkcioniranje tržišta.

(62)

Budući da cilj ove Direktive, naime, stvaranje potpuno funkcionalnog unutarnjeg tržišta električne energije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kao što je određeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(63)

Na temelju Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (10), Komisija može donijeti smjernice radi postizanja potrebnog stupnja usklađenosti. Takve su smjernice, koje predstavljaju obvezujuće provedbene mjere, također što se tiče određenih odredaba ove Direktive, koristan alat koji se prema potrebi može brzo prilagoditi.

(64)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11).

(65)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za donošenje smjernica potrebnih za osiguravanje minimalnog stupnja usklađenosti koja se zahtijeva za ostvarivanje cilja ove Direktive. Budući da su te mjere općeg područja primjene i namijenjene su izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni tako da je dopunjuju novim elementima koji nisu ključni, moraju se usvojiti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(66)	U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (12), države članice se potiču da za sebe i u interesu Zajednice izrade i objave vlastite tablice koje prikazuju, koliko je to moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera prenošenja.

(67)	S obzirom na opseg ovime izvršenih izmjena Direktive 2003/54/EZ, poželjno je, zbog jasnoće i racionalizacije, predmetne odredbe preinačiti njihovim ujedinjavanjem u jedinstveni tekst u novoj direktivi.

(68)	Ova Direktiva poštuje temeljna prava i poštuje načela posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Direktivom uspostavljaju zajednička pravila za proizvodnju, prijenos, distribuciju i opskrbu električne energije, zajedno s odredbama o zaštiti potrošača, radi poboljšavanja i integriranja konkurentnih tržišta električne energije u Zajednici. Njome se utvrđuju pravila koja se odnose na organizaciju i funkcioniranje elektroenergetskog sektora, otvoreni pristup tržištu, kriterije i postupke primjenjive na pozive na dostavu ponuda te izdavanje odobrenja i rad sustava. Njome se također utvrđuju obveze univerzalne usluge i prava potrošača električne energije te se pojašnjavaju zahtjevi tržišnog natjecanja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„proizvodnja” znači proizvodnja električne energije;

2.	„proizvođač” znači fizička ili pravna osoba koja proizvodi električnu energiju;

3.	„prijenos” znači transport električne energije vrlo visokim i visokim naponskim međusobno povezanim sustavom radi njezine isporuke krajnjim kupcima ili distributerima, ali ne uključuje opskrbu;

„operator prijenosnog sustava” znači fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon, održavanje i, ako je potrebno, razvoj prijenosnog sustava na danom području i, kada je to primjenjivo, njegovih međusobnih povezivanja s drugim sustavima te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji za prijenosom električne energije;

5.	„distribucija” znači prijenos električne energije visokonaponskim, srednjenaponskim i niskonaponskim distribucijskim sustavima radi njezine isporuke kupcima, ali ne uključuje opskrbu;

„operator distribucijskog sustava” znači fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon, održavanje i, ako je potrebno, razvoj distribucijskog sustava na danom području i, kada je to primjenjivo, njegovih međusobnih povezivanja s drugim sustavima te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji za distribucijom električne energije;

7.	„kupac” znači veleprodajni ili krajnji kupac električne energije;

8.	„veleprodajni kupac” znači fizička ili pravna osoba koja kupuje električnu energiju u svrhu daljnje prodaje unutar ili izvan sustava poslovnog nastana;

9.	„krajnji kupac” znači kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu;

10.	„kupac iz kategorije kućanstvo” znači kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti;

11.	„kupac koji nije kućanstvo” znači fizička ili pravna osoba koja kupuje električnu energiju koja nije za korištenje u njihovim vlastitim kućanstvima i uključuje proizvođače i veleprodajne kupce;

12.	„povlašteni kupac” znači kupac koji ima slobodu kupnje električne energije od opskrbljivača po vlastitom izboru u smislu članka 33.;

13.	„spojni vod” znači oprema koja se koristi za povezivanje elektroenergetskih sustava;

14.	„međusobno povezani sustav” znači nekoliko prijenosnih i distribucijskih sustava koji su međusobno povezani posredstvom jednog ili više spojnih vodova;

15.

„izravni vod” znači elektroenergetski vod koji povezuje izoliranu lokaciju proizvodnje s izoliranim kupcem ili elektroenergetski vod koji povezuje proizvođača električne energije i poduzeće za opskrbu električnom energijom radi izravne opskrbe njihovih vlastitih prostora, poduzeća kćeri i povlaštenih kupaca;

16.	„ekonomska prednost” znači rangiranje izvora opskrbe električnom energijom u skladu s ekonomskim kriterijima;

17.	„pomoćna usluga” znači usluga potrebna za pogon prijenosnog ili distribucijskog sustava;

18.	„korisnik sustava” znači fizička ili pravna osoba koja isporučuje u prijenosni ili distribucijski sustav ili iz njega preuzima električnu energiju;

19.	„opskrba” znači prodaja, uključujući daljnja prodaja, električne energije kupcima;

20.	„integrirano elektroenergetsko poduzeće” znači vertikalno ili horizontalno integrirano poduzeće;

21.

„vertikalno integrirano poduzeće” znači elektroenergetsko poduzeće ili grupu elektroenergetskih poduzeća u kojima ista osoba ili iste osobe imaju pravo, izravno ili neizravno, provoditi kontrolu, i u kojima poduzeće ili grupa poduzeća obavlja najmanje jednu od funkcija prijenosa ili distribucije i najmanje jednu funkciju proizvodnje ili opskrbe električnom energijom;

22.

„povezano poduzeće” znači povezana poduzeća u smislu članka 41. Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 44. stavka 2. točke (g) (13) Ugovora o konsolidiranim izvještajima (14) i/ili pridružena poduzeća, u smislu članka 33. stavka 1. te Direktive, i/ili poduzeća koja pripadaju istim vlasnicima udjela;

23.	„horizontalno integrirano poduzeće” znači poduzeće koje obavlja najmanje jednu od sljedećih funkcija: proizvodnju radi prodaje, prijenos, distribuciju ili opskrbu električnom energijom te koja obavlja još jednu djelatnost izvan područja elektroenergetike;

24.	„natječajni postupak” znači postupak kojim se planirani dodatni zahtjevi i zamjenski kapaciteti pokrivaju opskrbom iz novih ili postojećih proizvodnih kapaciteta;

25.	„dugoročno planiranje” znači planiranje potreba za ulaganje u kapacitete proizvodnje, prijenosa i distribucije na dugoročnoj osnovi, radi zadovoljavanja potražnje sustava za električnom energijom i osiguravanja opskrbe kupaca;

26.	„mali izolirani sustav” znači bilo koji sustav s potrošnjom manjom od 3 000 GWh u 1996. godini, pri čemu se manje od 5 % godišnje potrošnje dobiva kroz međusobno povezivanje s drugim sustavima;

27.	„mikro izolirani sustav” znači bilo koji sustav s potrošnjom manjom od 500 GWh u 1996. godini, pri čemu ne postoji povezanost s drugim sustavima;

28.	„sigurnost” znači sigurnost opskrbe i snabdijevanja električnom energijom te tehničku sigurnost;

29.

„energetska učinkovitost/upravljanje potrošnjom” znači globalan ili integrirani pristup usmjeren na utjecanje na količinu i vremenski raspored potrošnje električne energije radi smanjivanja potrošnje primarne energije i vršnih opterećenja davanjem prednosti ulaganjima u mjere energetske učinkovitosti ili drugim mjerama kao što su ugovori o upravljanoj potrošnji, pred ulaganjima u povećanje proizvodnih kapaciteta, ako prethodni predstavljaju najučinkovitiju i najekonomičniju opciju, vodeći računa o pozitivnom utjecaju na okoliš smanjenja potrošnje energije i s time povezanim aspektima sigurnosti opskrbe i troškova distribucije;

30.	„obnovljivi izvori energije” znači obnovljivi nefosilni izvori energije (vjetar, sunce, geotermalni izvori, valovi, plima i oseka, energija vode, biomasa, deponijski plin, plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i bioplinovi);

31.	„distribuirana proizvodnja” znači proizvodno postrojenje priključeno na distribucijski sustav;

32.	„ugovor o opskrbi električnom energijom” znači ugovor o isporuci električne energije, ali ne uključuje derivate električne energije;

33.	„derivat električne energije” znači financijski instrument naveden u Prilogu I. odjeljku C točkama 5., 6. ili 7. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (15), kada se taj instrument odnosi na električnu energiju;

34.

„kontrola” znači prava, ugovore ili bilo koja druga sredstva koja, bilo odvojeno ili kombinirano i uzimajući u obzir činjenične ili pravne okolnosti, daju mogućnost provođenja odlučujućeg utjecaja na poduzeće, posebno kroz:

(a)	vlasništvo ili pravo korištenja svih ili dijela osnovnih sredstava poduzeća;

(b)	prava ili ugovore koji omogućuju odlučujući utjecaj na sastav, glasovanje ili odluke tijela poduzeća;

35.

„elektroenergetsko poduzeće” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja obavlja najmanje jednu od sljedećih funkcija: proizvodnju, prijenos, distribuciju, opskrbu ili nabavu električne energije, koja je odgovorna za komercijalne, tehničke ili zadatke održavanja povezane s tim funkcijama, ali ne uključuje krajnje kupce.

POGLAVLJE II.

OPĆA PRAVILA ZA ORGANIZACIJU SEKTORA

Članak 3.

Obveze javne usluge i zaštita kupaca

1. Države članice na temelju svoje institucionalne organizacije i poštujući načelo supsidijarnosti osiguravaju da se, ne dovodeći u pitanje stavak 2., elektroenergetskim poduzećima upravlja u skladu s načelima ove Direktive radi postizanja konkurentnog, sigurnog i s aspekta okoliša održivog tržišta električne energije te da između tih poduzeća nema diskriminacije u pogledu prava ili obveza.

2. U potpunosti uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe Ugovora, a posebno njegov članak 86., države članice mogu poduzećima koja djeluju u elektroenergetskom sektoru, u općem ekonomskom interesu, nametnuti obveze javne usluge koje se mogu odnositi na sigurnost, uključujući sigurnost opskrbe, redovitost, kvalitetu i cijenu isporuka te zaštitu okoliša, uključujući energetsku učinkovitost, energiju iz obnovljivih izvora i zaštitu klime. Takve obveze moraju biti jasno definirane, transparentne, nediskriminacijske i provjerljive te moraju elektroenergetskim poduzećima Zajednice jamčiti jednakost pristupa nacionalnim kupcima. U vezi sa sigurnošću opskrbe, energetskom učinkovitošću/upravljanjem potrošnjom te za ispunjenje ciljeva u vezi s okolišem i energijom iz obnovljivih izvora, kako je navedeno u ovom stavku, države članice mogu uvesti provedbu dugoročnog planiranja, vodeći računa o mogućnosti da treće strane zatraže pristup sustavu.

3. Države članice osiguravaju da svi kupci iz kategorije kućanstvo, i, kada to države članice smatraju odgovarajućim, mala poduzeća (odnosno poduzeća s manje od 50 zaposlenih osoba i godišnjim prometom ili ukupnim prihodom koji ne premašuje 10 milijuna EUR), uživaju univerzalnu uslugu, to jest pravo na opskrbu električnom energijom određene kvalitete unutar svojeg državnog područja po razumnim, jednostavno i jasno usporedivim, transparentnim i nediskriminacijskim cijenama. Radi osiguravanja pružanja univerzalne usluge, države članice mogu imenovati opskrbljivača zadnjeg izbora. Države članice nameću distribucijskim poduzećima obvezu priključivanja kupaca na njihovu mrežu po odredbama, uvjetima i tarifama utvrđenima u skladu s postupkom predviđenim u članku 37. stavku 6. Ništa u ovoj Direktivi ne sprečava države članice da ojačaju tržišni položaj kućanstava te malih i srednjih potrošača promicanjem mogućnosti dobrovoljnog udruživanja predstavnika za tu kategoriju potrošača.

Prvi podstavak provodi se na transparentan i nediskriminacijski način i ne sprečava otvaranje tržišta predviđeno u članku 33..

4. Države članice osiguravaju da svi kupci imaju pravo da im električnu energiju osigurava opskrbljivač, podložno sporazumu s opskrbljivačem, bez obzira na to u kojoj je državi članici taj opskrbljivač registriran, sve dok taj opskrbljivač poštuje primjenjiva pravila trgovanja i uravnoteženja. U tom pogledu, države članice poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje da upravni postupci nisu diskriminacijski prema poduzećima za opskrbu koja su već registrirana u drugoj državi članici.

5. Države članice osiguravaju da:

(a)	kada kupac, uz poštovanje uvjeta ugovora, poželi promijeniti opskrbljivača, predmetni operator (operatori) izvrši (izvrše) promjenu u roku od tri tjedna; i

(b)	kupci imaju pravo primiti sve odgovarajuće podatke o potrošnji.

Države članice osiguravaju da se prava iz točaka (a) i (b) dodjeljuju kupcima na nediskriminacijski način u pogledu troška, napora ili vremena.

6. U slučajevima u kojima je predviđena financijska naknada, drugi oblici naknada i ekskluzivna prava koja država članica dodjeljuje za ispunjenje obveza predviđenih u stavcima 2. i 3., to se čini na nediskriminacijski i transparentan način.

7. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere radi zaštite krajnjih kupaca i posebno osiguravaju postojanje prikladnih mjera zaštite radi zaštite ugroženih kupaca. U tom kontekstu, svaka država članica definira koncept ugroženih kupaca koji se može odnositi na energetsko siromaštvo i, među ostalim, na zabranu isključivanja električne energije takvim kupcima u kritičnim vremenima. Države članice osiguravaju primjenu prava i obveza povezanih s ugroženim kupcima. Posebno poduzimaju mjere za zaštitu krajnjih kupaca u udaljenim područjima. Osiguravaju visoke razine zaštite potrošača, posebno u pogledu transparentnosti općih uvjeta ugovora, općih informacija i mehanizama rješavanja sporova. Države članice osiguravaju da povlašteni kupac ima stvarnu mogućnost jednostavnog prijelaza na novog opskrbljivača. U pogledu najmanje kupaca iz kategorije kućanstvo, te mjere uključuju one predviđene u Prilogu I.

8. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere, kao što je formuliranje nacionalnih akcijskih planova za energetiku, osiguravanje povlastica u sustavima socijalne sigurnosti radi osiguravanja nužne opskrbe ugroženih kupaca električnom energijom ili pružanje podrške poboljšanjima energetske učinkovitosti radi rješavanja energetskog siromaštva tamo gdje je ono utvrđeno, uključujući u širem kontekstu siromaštva. Takve mjere ne smiju sprečavati stvarno otvaranje tržišta iz članka 33. ili funkcioniranje tržišta te se Komisiju, ako je potrebno, o njima obavješćuje u skladu s odredbama stavka 15. ovog članka. Takva obavijest može također uključivati mjere poduzete unutar općeg sustava socijalne sigurnosti.

9. Države članice osiguravaju da opskrbljivači električne energije u računima ili uz njih te u promidžbenim materijalima koji su dostupni krajnjim kupcima specificiraju:

(a)	udio svakog izvora energije u sveukupnoj strukturi energenata opskrbljivača tijekom prethodne godine na razumljiv i na nacionalnoj razini jasno usporediv način;

(b)

najmanje upućivanje na postojeće referentne izvore, kao što su internetske stranice gdje su javno dostupne informacije o utjecaju na okoliš, najmanje u pogledu emisija CO2 i radioaktivnog otpada iz proizvodnje električne energije dobivene iz sveukupne strukture energenata opskrbljivača tijekom prethodne godine;

(c)	informacije koje se odnose na njihova prava u pogledu sredstava rješavanja sporova koja su im dostupna u slučaju spora.

Što se tiče točaka (a) i (b) prvog podstavka u pogledu električne energije nabavljene na burzi električne energije ili uvozom od poduzeća smještenog izvan Zajednice, mogu se koristiti zbirni podaci koje je izdala burza ili predmetno poduzeće tijekom prethodne godine.

Regulatorno tijelo ili drugo nadležno nacionalno tijelo poduzima korake koji su nužni kako bi se osiguralo da su informacije koje opskrbljivači pružaju svojim kupcima na temelju ovog članka pouzdane i da su pružene, na nacionalnoj razini, na jasno usporedivi način.

10. Države članice provode mjere za postizanje ciljeva socijalne i ekonomske kohezije i zaštite okoliša, što uključuje mjere energetske učinkovitosti/upravljanja potrošnjom i sredstva za borbu protiv klimatskih promjena i sigurnosti opskrbe, ako je potrebno. Takve mjere osobito mogu uključivati osiguravanje prikladnih ekonomskih poticaja, koristeći, ako je potrebno, sve postojeće nacionalne alate i alate Zajednice, za održavanje i izgradnju potrebne mrežne infrastrukture, uključujući kapacitete međusobnog povezivanja.

11. Radi promicanje energetske učinkovitosti, države članice ili, kada je država članica tako predvidjela, regulatorno tijelo snažno preporučuju da elektroenergetska poduzeća optimiziraju uporabu električne energije, na primjer pružanjem usluga upravljanja energijom, razvijanjem inovativnih formula za formiranje cijena ili uvođenjem inteligentnih sustava mjerenja ili napredne mreže, ako je potrebno.

12. Države članice osiguravaju jedinstvene kontaktne točke radi pružanja potrošačima svih nužnih informacija koje se tiču njihovih prava, važećeg zakonodavstva i sredstava za rješavanje sporova koja su im dostupna u slučaju spora. Takve kontaktne točke mogu biti dio općih informativnih točaka za potrošače.

13. Države članice osiguravaju postojanje neovisnog mehanizma, kao što je pravobranitelj za energetiku ili potrošačko tijelo, radi osiguravanja učinkovite obrade pritužaba i izvansudskog rješavanja sporova.

14. Države članice mogu odlučiti da neće primijeniti odredbe članaka 7., 8., 32. i/ili 34. ako bi njihova primjena ometala izvršenje, pravno ili stvarno, obveza nametnutih elektroenergetskim poduzećima u općem ekonomskom interesu i ako razvoj trgovine ne bi bio pogođen u tolikoj mjeri da bi to bilo suprotno interesima Zajednice. Interesi Zajednice među ostalim uključuju konkurentnost u odnosu na povlaštene kupce u skladu s ovom Direktivom i člankom 86. Ugovora.

15. Države članice po provedbi ove Direktive obavješćuju Komisiju o svim mjerama koje su usvojile radi ispunjenja obveza univerzalne usluge i javne usluge, uključujući zaštitu potrošača i zaštitu okoliša, te njihov mogući učinak na nacionalnu i međunarodnu konkurenciju, bez obzira na to zahtijevaju li takve mjere odstupanje od ove Direktive. Nakon toga svake dvije godine obavješćuju Komisiju o svim promjenama takvih mjera, bez obzira na to zahtijevaju li one odstupanje od ove Direktive.

16. Komisija, uz savjetovanje s odgovarajućim zainteresiranih stranama, uključujući države članice, nacionalna regulatorna tijela, udruge potrošača, elektroenergetska poduzeća i, na temelju napretka postignutog do danas, socijalne partnere, uspostavlja jasnu i konciznu kontrolnu listu za potrošače energije s praktičnim informacijama koje se odnose na prava potrošača energije. Države članice osiguravaju da opskrbljivači električne energije ili operatori distribucijskog sustava u suradnji s regulatornim tijelom poduzmu potrebne korake kako bi svojim potrošačima osigurali kopije kontrolne liste za potrošače te osigurali da ona bude javno dostupna.

Članak 4.

Praćenje sigurnosti opskrbe

Države članice osiguravaju praćenje pitanja sigurnosti opskrbe. Kada države članice to smatraju odgovarajućim, mogu delegirati taj zadatak regulatornim tijelima iz članka 35. Takvo praćenje posebno pokriva ravnotežu ponude i potražnje na nacionalnom tržištu, razinu očekivane buduće potražnje i predviđene dodatne kapacitete koji se planiraju ili su u izgradnji te kvalitetu i razinu održavanja mreže, kao i mjere za pokrivanje vršne potrošnje i rješavanje manjka jednog ili više opskrbljivača. Nadležna tijela svake dvije godine do 31. srpnja objavljuju izvješće koje sadrži rezultate praćenja tih pitanja, kao i sve mjere poduzete ili predviđene za njihovo rješavanje te odmah prosljeđuju to izvješće Komisiji.

Članak 5.

Tehnička pravila

Regulatorna tijela, kada su države članice tako predvidjele, ili države članice, osiguravaju da se definiraju kriteriji tehničke sigurnosti te da se razrade i objave tehnička pravila kojima se utvrđuju minimalni zahtjevi za tehnički projekt kao i pogonski zahtjevi za priključke proizvodnih postrojenja, distribucijskih sustava, opreme izravno priključenih potrošača, spojnih vodova i izravnih vodova na sustav. Ta tehnička pravila osiguravaju međusobno djelovanje sustava i moraju biti objektivna i nediskriminacijska. Agencija može dati odgovarajuće preporuke u svrhu postizanja usklađenosti tih pravila, ako je potrebno. Ta se pravila priopćuju Komisiji u skladu s člankom 8. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupaka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa te propisa o uslugama informacijskog društva (16).

Članak 6.

Promicanje regionalne suradnje

1. Države članice kao i regulatorna tijela međusobno surađuju u svrhu integriranja svojih nacionalnih tržišta na jednoj ili više regionalnih razina, kao prvi korak prema stvaranju potpuno liberaliziranog unutarnjeg tržišta. Regulatorna tijela, kada su države članice tako predvidjele, ili države članice, posebno promiču i omogućuju suradnju operatora prijenosnog sustava na regionalnoj razini, uključujući suradnju na prekograničnim pitanjima, s ciljem stvaranja konkurentnog unutarnjeg tržišta električne energije, poticanja dosljednosti njihovog pravnog, regulatornog i tehničkog okvira i omogućavanja integracije izoliranih sustava koji čine elektroenergetske otoke koji opstaju u Zajednici. Zemljopisna područja pokrivena takvom regionalnom suradnjom uključuju suradnju na zemljopisnim područjima definiranima u skladu s člankom 12. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009. Takva suradnja može pokrivati druga zemljopisna područja.

2. Agencija surađuje s nacionalnim regulatornim tijelima i operatorima prijenosnog sustava na osiguravanju usklađenosti regulatornih okvira između regija s ciljem stvaranja konkurentnog unutarnjeg tržišta električne energije. Kada Agencija smatra da su potrebna obvezujuća pravila o takvoj suradnji, ona daje odgovarajuće preporuke.

3. Države članice osiguravaju, kroz provedbu ove Direktive, da operatori prijenosnog sustava imaju jedan ili više integriranih sustava na regionalnoj razini koji pokrivaju dvije ili više država članica za dodjelu kapaciteta i za provjeru sigurnosti mreže.

4. Kada vertikalno integrirani operatori prijenosnog sustava sudjeluju u zajedničkom poduzeću osnovanom za provedbu takve suradnje, to zajedničko poduzeće uvodi i provodi program usklađenosti kojim se utvrđuju mjere koje treba poduzeti da bi se osiguralo da diskriminacijsko i protutržišno djelovanje bude isključeno. Taj program usklađenosti određuje specifične obveze zaposlenika da postignu cilj isključivanja diskriminacijskog i protutržišnog djelovanja. Podliježe odobrenju Agencije. Usklađenost s programom neovisno prate službenici odgovorni za usklađenost vertikalno integriranih operatora prijenosnog sustava.

POGLAVLJE III.

PROIZVODNJA

Članak 7.

Postupak izdavanja odobrenja za novi kapacitet

1. Za izgradnju novog proizvodnog kapaciteta države članice usvajaju postupak odobravanja koji se provodi u skladu s objektivnim, transparentnim i nediskriminacijskim kriterijima.

2. Države članice utvrđuju kriterije za izdavanje odobrenja za izgradnju proizvodnog kapaciteta na svojem državnom području. Pri utvrđivanju odgovarajućih kriterija, države članice vode računa o:

(a)	sigurnosti elektroenergetskog sustava, postrojenja i prateće opreme;

(b)	zaštiti javnog zdravlja i javne sigurnosti;

(c)	zaštiti okoliša;

(d)	korištenju zemljišta i lokaciji;

(e)	uporabi javne površine;

(f)	energetskoj učinkovitosti;

(g)	prirodi primarnih izvora;

(h)	karakteristikama svojstvenima podnositelju zahtjeva, kao što su tehničke, ekonomske i financijske sposobnosti;

(i)	usklađenosti s mjerama usvojenima na temelju članka 3.;

(j)

doprinosu proizvodnog kapaciteta udovoljavanju općeg cilja Zajednice od najmanje 20 % udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije Zajednice u 2020. godini iz članka 3. stavka 1. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora (17); i

(k)	doprinosu proizvodnog kapaciteta smanjivanju emisija.

3. Države članice osiguravaju postojanje specifičnih postupaka odobravanja za malu decentraliziranu i/ili distribuiranu proizvodnju koji uzimaju u obzir njihovu ograničenu veličinu i potencijalni utjecaj.

Države članice mogu predvidjeti smjernice za taj specifičan postupak odobravanja. Nacionalna regulatorna tijela ili druga nadležna nacionalna tijela uključujući tijela planiranja ocjenjuju te smjernice i mogu predložiti njihove izmjene.

Ako su države članice utvrdile posebne postupke za izdavanje dozvole za korištenje zemljišta koji se primjenjuju na važnije nove infrastrukturne projekte za proizvodne kapacitete, države članice, ako je potrebno, uključuju izgradnju novih proizvodnih kapaciteta u opseg tih postupaka i provode ih na nediskriminacijski način i unutar odgovarajućeg vremenskog okvira.

4. Postupci i kriteriji izdavanja odobrenja objavljuju se. Podnositelje zahtjeva obavješćuje se o razlozima bilo kojeg odbijanja dodjele odobrenja. Ti razlozi moraju biti objektivni, nediskriminacijski, dobro utemeljeni i valjano obrazloženi. Podnositelju zahtjeva moraju biti dostupni žalbeni postupci.

Članak 8.

Javni natječaj za nove kapacitete

1. Države članice osiguravaju mogućnost, u interesu sigurnosti opskrbe, osiguravanja mjera za nove kapacitete ili energetsku učinkovitost/upravljanje potrošnjom putem natječajnog postupka ili bilo kojeg postupka istovjetnog u smislu transparentnosti i nediskriminacije, na temelju objavljenih kriterija. Ti se postupci, međutim, mogu pokrenuti samo kada na temelju postupka odobravanja proizvodni kapaciteti koji se trebaju izgraditi ili mjere energetske učinkovitosti/upravljanja potrošnjom koje se trebaju poduzeti nisu dostatne za osiguravanje sigurnosti opskrbe.

2. U interesu zaštite okoliša i promicanja novih tehnologija, države članice mogu osigurati mogućnost javnog natječaja za nove kapacitete na temelju objavljenih kriterija. Takav javni natječaj može se odnositi na nove kapacitete ili na mjere energetske učinkovitosti/upravljanja potrošnjom. Natječajni postupak može se, međutim, pokrenuti samo kada na temelju postupka odobravanja proizvodni kapaciteti koji se trebaju izgraditi ili mjere koje se trebaju poduzeti nisu dostatne za postizanje tih ciljeva.

3. Pojedinosti natječajnog postupka za sredstva proizvodnih kapaciteta i mjere energetske učinkovitosti/upravljanja potrošnjom objavljuju se u Službenom listu Europske unije najmanje šest mjeseci prije roka zatvaranja javnog natječaja.

Specifikacije javnog natječaja dostupne su svakom zainteresiranom poduzeću s poslovnim nastanom na državnom području države članice tako da ima dovoljno vremena za podnošenje ponude.

Radi osiguravanja transparentnosti i nediskriminacije, specifikacije javnog natječaja sadržavaju detaljan opis uvjeta ugovora i postupka kojeg se moraju pridržavati svi podnositelji ponuda te iscrpni popis kriterija prema kojima se odabiru ponuditelji i dodjeljuje ugovor, uključujući poticaje, kao što su subvencije, koje ponuda pokriva. Te se specifikacije također mogu odnositi na područja iz članka 7. stavka 2.

4. U pozivima na dostavu ponuda za potrebne proizvodne kapacitete također se moraju uzeti u obzir ponude postojećih proizvodnih jedinica za opskrbu električnom energijom s dugoročnim jamstvima, pod uvjetom da se na taj način može udovoljiti dodatnim zahtjevima.

5. Države članice određuju tijelo vlasti ili javno ili privatno tijelo koje je neovisno o djelatnostima proizvodnje električne energije, prijenosa, distribucije i opskrbe, a koje može biti regulatorno tijelo iz članka 35. stavka 1., kao odgovorno za organizaciju, praćenje i kontrolu natječajnog postupka iz stavaka od 1. do 4. ovog članka. Kada je operator prijenosnog sustava potpuno neovisan o ostalim djelatnostima koje se ne odnose na prijenosni sustav u smislu vlasništva, operator prijenosnog sustava može biti određen za tijelo odgovorno za organiziranje, praćenje i kontroliranje natječajnog postupka. To tijelo vlasti ili tijelo poduzima sve korake potrebne za osiguranje povjerljivosti informacija sadržanih u ponudama.

POGLAVLJE IV.

RAD PRIJENOSNOG SUSTAVA

Članak 9.

Razdvajanje prijenosnog sustava i operatora prijenosnog sustava

1. Države članice osiguravaju da od 3. ožujka 2012.:

(a)	svako poduzeće koje posjeduje prijenosni sustav djeluje kao operator prijenosnog sustava;

(b)

ista osoba ili osobe nemaju pravo:

i.	ni izravno ni neizravno provoditi kontrolu nad poduzećem koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe, ni izravno ni neizravno provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad operatorom prijenosnog sustava ili nad prijenosnim sustavom;

ii.	ni izravno ni neizravno provoditi kontrolu nad operatorom prijenosnog sustava ili nad prijenosnim sustavom, ni izravno ni neizravno provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad poduzećem koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe;

(c)

ista osoba ili osobe nisu ovlaštene imenovati članove nadzornog odbora, administrativnog odbora ili tijela koja pravno zastupaju poduzeće, operatora prijenosnog sustava ili prijenosni sustav, ni izravno ni neizravno provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad poduzećem koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe; i

(d)	ista osoba nije ovlaštena biti članom nadzornog odbora, administrativnog odbora ili tijela koja pravno zastupaju poduzeće, kako poduzeća koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe tako i operatora prijenosnog sustava ili prijenosnog sustava.

2. Prava iz stavka 1. točaka (b) i (c) posebno uključuju:

(a)	ovlast korištenja glasačkih prava;

(b)	ovlast imenovanja članova nadzornog odbora, administrativnog odbora ili tijela koja pravno zastupaju poduzeće; ili

(c)	posjedovanje većinskog udjela.

3. Za potrebe stavka 1. točke (b), pojam „poduzeće koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe” uključuje „poduzeće koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje i opskrbe” u smislu Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (18), a izrazi „operator prijenosnog sustava” i „prijenosni sustav” uključuju „operatora transportnog sustava” i „transportni sustav” u smislu te Direktive.

4. Države članice mogu dopustiti odstupanja od stavka 1. točaka (b) i (c) do 3. ožujka 2013., pod uvjetom da operatori prijenosnog sustava nisu dio vertikalno integriranog poduzeća.

5. Obveza navedena u stavku 1. točki (a) smatra se ispunjenom u slučaju kada su dva ili više poduzeća koja posjeduju prijenosne sustave stvorila zajednički pothvat koji djeluje kao operator prijenosnog sustava u dvije ili više država članica za predmetne prijenosne sustave. Nijedno drugo poduzeće ne može biti dio zajedničkog pothvata, osim ako je odobreno na temelju članka 13. kao neovisni operator sustava ili kao neovisni operator prijenosnog sustava za potrebe poglavlja V.

6. Za potrebe provedbe ovog članka, u slučaju kada je osoba iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d) država članica ili drugo javno tijelo, dva odvojena javna tijela koja provode kontrolu nad operatorom prijenosnog sustava ili nad prijenosnim sustavom s jedne strane te nad poduzećem koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe s druge strane, ne smatraju se istom osobom ili osobama.

7. Države članice osiguravaju da se ni komercijalno osjetljive informacije iz članka 16. u posjedu operatora prijenosnog sustava koji je bio dijelom vertikalno integriranog poduzeća, ni osoblje takvog operatora prijenosnog sustava, ne prenose poduzećima koja obavljaju bilo koju od funkcija proizvodnje i opskrbe.

8. Ako 3. rujna 2009. prijenosni sustav pripada vertikalno integriranom poduzeću, država članica može odlučiti ne primijeniti stavak 1.

U takvom slučaju predmetna država članica:

(a)	određuje neovisnog operatora sustava u skladu s člankom 13.; ili

(b)	poštuje odredbe poglavlja V.

9. Ako 3. rujna 2009. prijenosni sustav pripada vertikalno integriranom poduzeću i postoje rješenja koja jamče učinkovitiju neovisnost operatora prijenosnog sustava nego odredbe poglavlja V., država članica može odlučiti ne primijeniti stavak 1.

10. Prije nego što neko poduzeće bude odobreno i određeno za operatora prijenosnog sustava na temelju stavka 9. ovog članka, ono se certificira u skladu s postupcima utvrđenima u članku 10. stavcima 4., 5. i 6. ove Direktive i u članku 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009, na temelju čega Komisija provjerava jamče li jasno postojeća rješenja učinkovitiju neovisnost operatora prijenosnog sustava nego odredbe poglavlja V.

11. Vertikalno integrirana poduzeća koja posjeduju prijenosni sustav ni u kojem slučaju nisu spriječena da poduzmu korake za usklađivanje sa stavkom 1.

12. Poduzeća koja obavljaju bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe ni u kojem slučaju nemaju mogućnost izravno ili neizravno preuzeti kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad razdvojenim operatorima prijenosnog sustava u državama članicama koje primjenjuju stavak 1.

Članak 10.

Određivanje i certificiranje operatora prijenosnog sustava

1. Prije nego što neko poduzeće bude odobreno i određeno za operatora prijenosnog sustava certificira se u skladu s postupcima utvrđenima u stavcima 4., 5. i 6. ovog članka i u članku 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

2. Poduzeća koja su vlasnici prijenosnog sustava i koje je nacionalno regulatorno tijelo certificiralo kao poduzeća usklađena sa zahtjevima članka 9., na temelju donjeg postupka certificiranja, države članice odobravaju i određuju za operatore prijenosnog sustava. O određivanju operatora prijenosnog sustava obavješćuje se Komisija i objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

3. Operatori prijenosnog sustava obavješćuju regulatorno tijelo o bilo kojim planiranim transakcijama koje mogu zahtijevati ponovnu procjenu njihove usklađenosti sa zahtjevima članka 9.

4. Regulatorna tijela prate neprekidnu usklađenost operatora prijenosnog sustava sa zahtjevima članka 9. Radi osiguravanja takve usklađenosti pokreću postupak certificiranja:

(a)	po primitku obavijesti od operatora prijenosnog sustava na temelju stavka 3.;

(b)	na vlastitu inicijativu kada imaju saznanja da planirana promjena u pravima ili utjecaju na vlasnike prijenosnog sustava ili operatore prijenosnog sustava može dovesti do povrede članka 9., ili kada imaju razloga vjerovati da je moglo doći do takve povrede; ili

(c)	na obrazloženi zahtjev Komisije.

5. Regulatorna tijela donose odluku o certificiranju operatora prijenosnog sustava unutar razdoblja od četiri mjeseca od dana obavijesti operatora prijenosnog sustava ili od dana zahtjeva Komisije. Po isteku tog razdoblja certificiranje se smatra odobrenim. Izričita ili prešutna odluka regulatornog tijela stupa na snagu tek nakon zaključenja postupka predviđenog u stavku 6.

6. O izričitoj ili prešutnoj odluci o certificiranju operatora prijenosnog sustava regulatorno tijelo odmah obavješćuje Komisiju, zajedno sa svim odgovarajućim informacijama u vezi s tom odlukom. Komisija postupa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

7. Regulatorna tijela i Komisija mogu zahtijevati od operatora prijenosnog sustava i poduzeća koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe bilo koju informaciju relevantnu za ispunjenje njihovih zadataka na temelju ovog članka.

8. Regulatorna tijela i Komisija čuvaju povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija.

Članak 11.

Certificiranje u vezi s trećim zemljama

1. Ako certificiranje zahtijeva vlasnik prijenosnog sustava ili operator prijenosnog sustava koji je pod kontrolom osobe ili osoba iz treće zemlje ili trećih zemalja, regulatorno tijelo o tome obavješćuje Komisiju.

Regulatorno tijelo također odmah obavješćuje Komisiju o bilo kojim okolnostima koje bi za posljedicu mogle imati da neka osoba ili osobe iz treće zemlje ili trećih zemalja steknu kontrolu nad prijenosnim sustavom ili operatorom prijenosnog sustava.

2. Operator prijenosnog sustava obavješćuje regulatorno tijelo o bilo kojim okolnostima koje bi za posljedicu mogle imati da neka osoba ili osobe iz treće zemlje ili trećih zemalja steknu kontrolu nad prijenosnim sustavom ili operatorom prijenosnog sustava.

3. Regulatorno tijelo donosi nacrt odluke o certificiranju operatora prijenosnog sustava unutar razdoblja od četiri mjeseca od dana obavijesti operatora prijenosnog sustava. Ono odbija certificiranje ako nije dokazano:

(a)	da je predmetni subjekt usklađen sa zahtjevima članka 9.; i

(b)

regulatornom tijelu ili drugom nadležnom tijelu koje je odredila država članica, da dodjela certifikata neće ugroziti sigurnost opskrbe država članica i Zajednice energijom. Pri razmatranju tog pitanja regulatorno tijelo ili drugo tako određeno nadležno tijelo vodi računa o:

i.	pravima i obvezama Zajednice u pogledu te treće zemlje koje proizlaze iz međunarodnog prava, uključujući bilo koji sporazum sklopljen s jednom ili više trećih zemalja u kojem je Zajednica jedna od stranaka i koji se bavi pitanjima sigurnosti opskrbe energijom;

ii.	pravima i obvezama država članica u pogledu te treće zemlje koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih s njom, u onoj mjeri u kojoj su usklađene s pravom Zajednice; i

iii.	drugim specifičnim činjenicama i okolnostima tog slučaja i predmetne treće zemlje.

4. Regulatorno tijelo o odluci odmah obavješćuje Komisiju, zajedno sa svim odgovarajućim informacijama u vezi s tom odlukom.

5. Države članice predviđaju da regulatorno tijelo ili određeno nadležno tijelo iz stavka 3. točke (b), prije no što regulatorno tijelo donese odluku o certificiranju, od Komisije zahtijeva mišljenje o tome:

(a)	je li predmetni subjekt usklađen sa zahtjevima članka 9.; i

(b)	neće li odobrenje certifikata ugroziti sigurnost opskrbe Zajednice energijom.

6. Komisija razmatra zahtjev iz stavka 5. čim ga primi. Unutar razdoblja od dva mjeseca od primitka zahtjeva ona daje svoje mišljenje nacionalnom regulatornom tijelu ili, ako je zahtjev podnijelo određeno nadležno tijelo, tom tijelu.

Pri sastavljanju mišljenja Komisija može zahtijevati mišljenja Agencije, predmetne države članice i zainteresiranih stranaka. Kada Komisija pošalje takav zahtjev, dvomjesečno se razdoblje produljuje za dva mjeseca.

Ne dobije li se mišljenje Komisije unutar razdoblja iz prvog i drugog podstavka, smatra se da Komisija nema primjedbi na odluku regulatornog tijela.

7. Prilikom procjenjivanja hoće li kontrola od strane osobe ili osoba iz treće zemlje ili trećih zemalja ugroziti sigurnost opskrbe Zajednice električnom energijom, Komisija vodi računa o:

(a)	specifičnim činjenicama tog slučaja i predmetne treće zemlje ili trećih zemalja; i

(b)	pravima i obvezama Zajednice u pogledu te treće zemlje ili tih trećih zemalja koje proizlaze iz međunarodnog prava, uključujući sporazum sklopljen s jednom ili više trećih zemalja u kojem je Zajednica jedna od stranaka i koji se bavi pitanjima sigurnosti opskrbe.

8. Unutar razdoblja od dva mjeseca od isteka razdoblja iz stavka 6., nacionalno regulatorno tijelo donosi svoju konačnu odluku o certificiranju. Pri donošenju svoje konačne odluke nacionalno regulatorno tijelo u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje Komisije. U svakom slučaju, države članice imaju pravo odbiti certificiranje ako dodjela certifikata ugrožava sigurnost opskrbe države članice energijom ili sigurnost opskrbe druge države članice energijom. Ako je država članica odredila drugo nadležno tijelo za procjenu stavka 3. točke (b), može zahtijevati da nacionalno regulatorno tijelo svoju konačnu odluku donese u skladu s procjenom tog nadležnog tijela. Konačna odluka nacionalnog regulatornog tijela i mišljenje Komisije objavljuju se zajedno. Ako se konačna odluka razlikuje od mišljenja Komisije, predmetna država članica predviđa i objavljuje zajedno s tom odlukom razloge za donošenje takve odluke.

9. Ništa iz ovog članka ne utječe na pravo države članice da, u skladu s pravom Zajednice, provodi nacionalni pravni nadzor radi zaštite legitimnih interesa javne sigurnosti.

10. Komisija može donijeti smjernice kojima se utvrđuju pojedinosti postupka za primjenu ovog članka. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 46. stavka 2.

11. Ovaj članak, uz izuzetak stavka 3. točke (a), također se primjenjuje na države članice koje podliježu odstupanju na temelju članka 44.

Članak 12.

Zadaci operatora prijenosnog sustava

Svaki operator prijenosnog sustava odgovoran je za:

(a)	osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovoljava razumnoj potražnji za prijenosom električne energije, pogon, održavanje i razvoj na temelju ekonomskih uvjeta sigurnih, pouzdanih i učinkovitih prijenosnih sustava, vodeći računa o zaštiti okoliša;

(b)	osiguravanje prikladnih sredstava za udovoljavanje obveza pružanja usluge;

(c)	doprinošenje sigurnosti opskrbe kroz prikladne kapacitete prijenosa i pouzdanost sustava;

(d)

upravljanje tokovima električne energije u sustavu, vodeći računa o razmjenama s drugim međusobno povezanim sustavima. U tu je svrhu operator prijenosnog sustava odgovoran za osiguravanje sigurnog, pouzdanog i učinkovitog elektroenergetskog sustava i u tom kontekstu za osiguravanje dostupnosti svih nužnih pomoćnih usluga, uključujući one koje se pružaju kao odgovor na potražnju, u onoj mjeri u kojoj takva dostupnost nije ovisna ni o jednom drugom prijenosnom sustavu s kojim je njegov sustav međusobno povezan;

(e)	pružanje informacija operatoru bilo kojeg drugog sustava, s kojim je njegov sustav međusobno povezan, dostatnih za osiguravanje sigurnog i učinkovitog rada, koordiniranog razvoja i interoperabilnosti međusobno povezanog sustava;

(f)	osiguravanje nediskriminacije među korisnicima sustava ili kategorijama korisnika sustava, posebno u korist svojih povezanih poduzeća;

(g)	pružanje informacija korisnicima sustava koje su im potrebne za učinkovit pristup sustavu; i

(h)

naplatu naknada i plaćanja za zagušenje na temelju mehanizma kompenzacije između operatora prijenosnog sustava, u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 714/2009, dodjeljivanje i upravljanje pristupom treće strane i davanje obrazloženih objašnjenja za odbijanje takvog pristupa, što prate nacionalna regulatorna tijela; pri obavljanju svojih zadataka na temelju ovog članka operatori prijenosnog sustava ponajprije olakšavaju integraciju tržišta.

Članak 13.

Neovisni operator sustava

1. Ako 3. rujna 2009. prijenosni sustav pripada vertikalno integriranom poduzeću, države članice mogu odlučiti ne primijeniti članak 9. stavak 1. i odrediti neovisnog operatora sustava na temelju prijedlog vlasnika prijenosnog sustava. Takvo određivanje podliježe odobrenju Komisije.

2. Država članica može odobriti i odrediti neovisnog operatora sustava samo u slučaju kada je:

(a)	kandidat za operatora dokazao da poštuje zahtjeve članka 9. stavka 1. točaka (b), (c) i (d);

(b)	kandidat za operatora dokazao da na raspolaganju ima potrebne financijske, tehničke, fizičke i ljudske resurse za provođenje svojih zadataka na temelju članka 12.;

(c)	kandidat za operatora preuzeo obvezu usklađivanja s desetogodišnjim planom razvoja mreže koji prati regulatorno tijelo;

(d)	vlasnik prijenosnog sustava dokazao da je sposoban uskladiti se s obvezama na temelju stavka 5. U tu svrhu osigurava sve nacrte ugovornih rješenja dogovorenih s poduzećem kandidatom i bilo kojim drugim odgovarajućim subjektom; i

(e)	kandidat za operatora dokazao je da je sposoban uskladiti se s obvezama na temelju Uredbe (EZ) br. 714/2009, uključujući suradnju operatora prijenosnog sustava na europskoj i regionalnoj razini.

3. Poduzeća koja je regulatorno tijelo certificiralo kao usklađena sa zahtjevima članka 11. i stavka 2. ovog članka države članice odobravaju i određuju za neovisne operatore sustava. Primjenjuje se postupak certificiranja iz članka 10. ove Direktive i članka 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009 ili iz članka 11. ove Direktive.

4. Svaki neovisni operator sustava odgovoran je za dodjeljivanje i upravljanje pristupom treće strane, uključujući naplatu naknada za pristup, naknada za zagušenje i plaćanja na temelju mehanizma kompenzacije između operatora prijenosnog sustava u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 714/2009, kao i za pogon, održavanje i razvoj prijenosnog sustava te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji kroz investicijsko planiranje. Prilikom razvijanja prijenosnog sustava neovisni operator sustava odgovoran je za planiranje (uključujući postupak odobravanja), izgradnju i puštanje u pogon nove infrastrukture. U tu svrhu neovisni operator sustava djeluje kao operator prijenosnog sustava u skladu s ovim poglavljem. Vlasnik prijenosnog sustava nije odgovoran za dodjeljivanje i upravljanje pristupom treće strane, ni za investicijsko planiranje.

5. Kada je neovisni operator sustava određen, vlasnik prijenosnog sustava:

(a)	u potrebnoj mjeri surađuje s neovisnim operatorom sustava te mu pruža podršku za ispunjenje njegovih zadataka, uključujući posebno pružanje svih relevantnih informacija;

(b)

financira ulaganja o kojima je odluku donio neovisni operator sustava i koje je odobrilo regulatorno tijelo ili daje svoju suglasnost za ulaganje od strane bilo koje zainteresirane strane uključujući neovisnog operatora sustava. Odgovarajući financijski aranžmani podliježu odobravanju od strane regulatornog tijela. Prije takvog odobrenja regulatorno tijelo savjetuje se s vlasnikom prijenosnog sustava zajedno s drugim zainteresiranim stranama;

(c)	osigurava pokrivanje odgovornosti koja se odnosi na osnovna sredstva mreže, isključujući odgovornost koja se odnosi na zadatke neovisnog operatora sustava; i

(d)	osigurava jamstva radi olakšavanja financiranja bilo kojeg proširenja mreže, uz izuzetak onih ulaganja kod kojih je, na temelju točke (b), dao svoju suglasnost za financiranje od strane bilo koje zainteresirane strane, uključujući neovisnog operatora sustava.

6. Uz blisku suradnju s regulatornim tijelom, odgovarajućem nacionalnom tijelu za tržišno natjecanje dodjeljuju se sve odgovarajuće ovlasti za učinkovito praćenje usklađenosti vlasnika prijenosnog sustava s njegovim obvezama na temelju stavka 5.

Članak 14.

Razdvajanje vlasnika prijenosnog sustava

1. Vlasnik prijenosnog sustava, kada je imenovan neovisni operator sustava, koji je dio vertikalno integriranog poduzeća neovisan je, barem u smislu svojeg pravnog oblika, organizacije i donošenja odluka, od drugih djelatnosti koje se ne odnose na prijenos.

2. Radi osiguravanja neovisnosti vlasnika prijenosnog sustava iz stavka 1., primjenjuju se sljedeći minimalni kriteriji:

(a)	osobe odgovorne za upravljanje vlasnikom prijenosnog sustava ne sudjeluju u strukturama integriranog elektroenergetskog poduzeća koje su odgovorne, izravno ili neizravno, za svakodnevni rad proizvodnje, distribucije i opskrbe električnom energijom;

(b)	poduzimaju se odgovarajuće mjere za osiguravanje da se profesionalni interesi osoba odgovornih za upravljanje vlasnikom prijenosnog sustava uzimaju u obzir, na način koji osigurava njihovu sposobnost neovisnog djelovanja; i

(c)

vlasnik prijenosnog sustava uvodi program usklađenosti koji predviđa mjere poduzete za osiguravanje da diskriminacijsko ponašanje bude isključeno te za osiguravanje odgovarajućeg praćenja poštovanja tog programa. Program usklađenosti predviđa specifične obveze zaposlenika za postizanje tih ciljeva. Godišnje izvješće o poduzetim mjerama osoba ili tijelo odgovorno za praćenje programa usklađenosti podnosi regulatornom tijelu te se objavljuje.

3. Komisija može donijeti smjernice za osiguravanje potpune i stvarne usklađenosti vlasnika prijenosnog sustava sa stavkom 2. ovog članka. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 46. stavka 2.

Članak 15.

Dispečiranje i uravnoteženje

1. Ne dovodeći u pitanje opskrbu električnom energijom na temelju ugovornih obveza, uključujući one koje proizlaze iz specifikacija javnog natječaja, operator prijenosnog sustava odgovoran je, kada ima takvu funkciju, za dispečiranje proizvodnih postrojenja na svojem području i za određivanje uporabe spojnih vodova s drugim sustavima.

2. Dispečiranje proizvodnih postrojenja i uporaba spojnih vodova određuju se na temelju kriterija koje odobravaju nacionalna regulatorna tijela kada su nadležna i koji moraju biti objektivni, objavljeni i primijenjeni na nediskriminacijski način, osiguravajući ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije. Kriteriji uzimaju u obzir ekonomsku prednost električne energije iz raspoloživih proizvodnih postrojenja ili prijenosa putem spojnih vodova i tehnička ograničenja sustava.

3. Država članica od operatora sustava zahtijeva da djeluju u skladu s člankom 16. Direktive 2009/28/EZ pri dispečiranju proizvodnih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije. Od operatora sustava također mogu zahtijevati davanje prednosti pri dispečiranju proizvodnih postrojenja koja proizvode kombiniranu toplinsku i električnu energiju.

4. Država članica može, zbog sigurnosti opskrbe, naložiti da se prioritet daje dispečiranju proizvodnih postrojenja koja za gorivo koriste vlastite izvore primarne energije, u mjeri koja ni u jednoj kalendarskoj godini ne premašuje 15 % sveukupne primarne energije nužne za proizvodnju električne energije potrošene u predmetnoj državi članici.

5. Regulatorna tijela, kada su države članice tako predvidjele, ili države članice, zahtijevaju od operatora prijenosnog sustava da se usklade s minimalnim standardima za održavanje i razvoj prijenosnog sustava, uključujući kapacitete međusobnog povezivanja.

6. Operatori prijenosnog sustava nabavljaju energiju, koju koriste za pokrivanje gubitaka energije i za rezervne kapacitete u svojem sustavu, u skladu s transparentnim, nediskriminacijskim i tržišno utemeljenim postupcima, uvijek kada imaju takvu funkciju.

7. Pravila uravnoteživanja elektroenergetskog sustava koja donose operatori prijenosnog sustava moraju biti objektivna, transparentna i nediskriminacijska, uključujući pravila za obračunavanje naknada za energetsku neravnotežu korisnicima njihovog sustava. Uvjeti, uključujući pravila i tarife, pružanja takvih usluga od strane operatora prijenosnog sustava utvrđuju se na temelju metodologije usklađene s člankom 37. stavkom 6. na nediskriminacijski način koji odražava troškove te se objavljuju.

Članak 16.

Zahtjevi povjerljivosti za operatore prijenosnog sustava i vlasnike prijenosnog sustava

1. Ne dovodeći u pitanje članak 30. ni bilo koju drugu pravnu obvezu otkrivanja informacija, svaki operator prijenosnog sustava i svaki vlasnik prijenosnog sustava čuva povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija dobivenih tijekom obavljanja svojih djelatnosti i sprečava da se informacije o vlastitim djelatnostima, koje mogu biti komercijalno korisne, otkriju na diskriminacijski način. Posebno ne otkriva nikakve komercijalno osjetljive informacije ostalim dijelovima poduzeća, osim ako je to potrebno za provedbu poslovne transakcije. Radi osiguravanja potpunog poštovanja pravila o razdvajanju informacija, države članice osiguravaju da vlasnik prijenosnog sustava i ostali dijelovi poduzeća ne koriste zajedničke usluge kao što su zajedničke pravne usluge, osim čisto administrativnih funkcija ili funkcija informacijske tehnologije.

2. Operatori prijenosnog sustava, u kontekstu prodaje ili nabave električne energije od strane povezanih poduzeća, ne smiju zlorabiti komercijalno osjetljive informacije dobivene od trećih strana prilikom osiguravanja pristupa sustavu ili pregovaranja o njemu.

3. Informacije potrebne za stvarno tržišno natjecanje i učinkovito funkcioniranje tržišta objavljuju se. Ta obveza ne dovodi u pitanje čuvanje povjerljivosti komercijalno osjetljivih informacija.

POGLAVLJE V.

NEOVISNI OPERATOR PRIJENOSA

Članak 17.

Osnovna sredstva, oprema, osoblje i identitet

1. Operatori prijenosnog sustava opremljeni su svim ljudskim, tehničkim, fizičkim i financijskim resursima potrebnima za ispunjavanje njihovih obveza na temelju ove Direktive i obavljanje djelatnosti prijenosa električne energije, a posebno:

(a)	sredstva koja su potrebna za djelatnost prijenosa električne energije, uključujući prijenosni sustav, u vlasništvu su operatora prijenosnog sustava;

(b)	osoblje potrebno za djelatnost prijenosa električne energije, uključujući provođenje svih korporativnih zadataka, zaposlenici su operatora prijenosnog sustava;

(c)

najam osoblja i pružanje usluga, za bilo koji drugi dio odnosno iz bilo kojeg drugog dijela vertikalno integriranog poduzeća zabranjeno je. Operator prijenosnog sustava može, međutim, pružati usluge vertikalno integriranom poduzeću:

i.	ako pružanje tih usluga ne diskriminira međusobno korisnike sustava, dostupno je svim korisnicima sustava po jednakim uvjetima i ne ograničuje, narušava niti sprečava tržišno natjecanje u proizvodnji ili opskrbi; i

ii.	ako je uvjete pružanja tih usluga odobrilo regulatorno tijelo;

(d)

ne dovodeći u pitanje odluke nadzornog tijela na temelju članka 20., vertikalno integrirano poduzeće operatoru prijenosnog sustava pravodobno stavlja na raspolaganje odgovarajuće financijske resurse za buduće investicijske projekte i/ili za zamjenu postojećih sredstava, nakon odgovarajućeg zahtjeva operatora prijenosnog sustava.

2. Djelatnost prijenosa električne energije uključuje, pored onih navedenih u članku 12., najmanje sljedeće zadatke:

(a)	zastupanje operatora prijenosnog sustava i kontakti s trećim stranama i regulatornim tijelima;

(b)	zastupanje operatora prijenosnog sustava unutar Europske mreže operatora prijenosnog sustava za električnu energiju (ENTSO za električnu energiju);

(c)	dodjeljivanje i upravljanje pristupom trećih strana na nediskriminacijskoj osnovi između korisnika sustava ili kategorija korisnika sustava;

(d)	ubiranje svih naknada povezanih s prijenosnim sustavom, uključujući naknade za pristup, naknade uravnoteženja za pomoćne usluge kao što su nabava usluga (troškovi uravnoteženja, energija za gubitke);

(e)	pogon, održavanje i razvoj sigurnog, učinkovitog i ekonomičnog prijenosnog sustava;

(f)	investicijsko planiranje koje osigurava dugoročnu sposobnost sustava da udovolji razumnoj potražnji te koje jamči sigurnost opskrbe;

(g)	ustanovljavanje odgovarajućih zajedničkih pothvata, uključujući s jednim ili više operatora prijenosnog sustava, burzama električne energije te drugim odgovarajućim sudionicima za postizanje ciljeva razvoja stvaranja regionalnih tržišta ili olakšavanja procesa liberalizacije; i

(h)	sve korporativne usluge, uključujući pravne usluge, računovodstvene usluge i usluge informacijske tehnologije.

3. Operatori prijenosnog sustava organizirani su u pravnom obliku navedenom u članku 1. Direktive Vijeća 68/151/EEZ (19).

4. Operator prijenosnog sustava ne smije s obzirom na svoj korporativni identitet, komunikaciju, politiku marke i poslovne prostore stvarati zabunu u pogledu identiteta vertikalno integriranog poduzeća ili bilo kojeg njegovog dijela.

5. Operator prijenosnog sustava ne smije dijeliti sustave ili opremu informacijske tehnologije, fizičke prostore i sustave sigurnog pristupa ni s jednim dijelom vertikalno integriranog poduzeća ni koristiti iste savjetnike ni vanjske ugovaratelje za sustave ili opremu informacijske tehnologije te sustave sigurnog pristupa.

6. Reviziju računa operatora prijenosnog sustava provodi revizor koji je različit od onog koji provodi reviziju vertikalno integriranog poduzeća ili bilo kojeg njegovog dijela.

Članak 18.

Neovisnost operatora prijenosnog sustava

1. Ne dovodeći u pitanje odluke nadzornog tijela na temelju članka 20., operator prijenosnog sustava ima:

(a)	stvarna prava donošenja odluka, neovisna o vertikalno integriranom poduzeću, u pogledu sredstava potrebnih za pogon, održavanje ili razvoj prijenosnog sustava; i

(b)	ovlast za pribavljanje novca na tržištu kapitala, posebno putem zajmova i povećanja kapitala.

2. Operator prijenosnog sustava osigurava da u svakom trenutku raspolaže resursima koji su mu potrebni za ispravno i učinkovito provođenje djelatnosti prijenosa te za razvoj i održavanje učinkovitog, sigurnog i ekonomičnog prijenosnog sustava.

3. Poduzeća kćeri vertikalno integriranog poduzeća koja obavljaju funkcije proizvodnje ili opskrbe ne smiju biti vlasnici nikakvog izravnog ni neizravnog udjela u operatoru prijenosnog sustava. Operator prijenosnog sustava ne smije biti vlasnik nikakvog izravnog ni neizravnog udjela ni u jednom poduzeću kćeri vertikalno integriranog poduzeća koje obavlja funkcije proizvodnje ili opskrbe, niti primati dividende niti bilo koju drugu financijsku korist od tog poduzeća kćeri.

4. Sveukupna upravljačka struktura i statut operatora prijenosnog sustava osiguravaju stvarnu neovisnost operatora prijenosnog sustava u skladu s ovim poglavljem. Vertikalno integrirano poduzeće ne smije određivati, izravno ni neizravno, konkurentno ponašanje operatora prijenosnog sustava u vezi sa svakodnevnim djelatnostima operatora prijenosnog sustava i upravljanjem mrežom, ni u vezi s djelatnostima nužnima za pripremu desetogodišnjeg plana razvoja mreže razvijenog na temelju članka 22.

5. Pri ispunjavanju svojih zadataka iz članka 12. i članka 17. stavka 2. ove Direktive te u skladu s člancima 14., 15. i 16. Uredbe (EZ) br. 714/2009, operatori prijenosnog sustava ne smiju diskriminirati različite osobe ili subjekte i ne smiju ograničavati, narušavati ni sprečavati tržišno natjecanje u području proizvodnje ili opskrbe.

6. Svi komercijalni i financijski odnosi između vertikalno integriranog poduzeća i operatora prijenosnog sustava, uključujući zajmove operatora prijenosnog sustava vertikalno integriranom poduzeću, u skladu su s tržišnim uvjetima. Operator prijenosnog sustava vodi detaljnu evidenciju takvih komercijalnih i financijskih odnosa te je na zahtjev stavlja na raspolaganje regulatornom tijelu.

7. Operator prijenosnog sustava regulatornom tijelu podnosi na odobrenje sve komercijalne i financijske sporazume s vertikalno integriranim poduzećem.

8. Operator prijenosnog sustava obavješćuje regulatorno tijelo o financijskim resursima iz članka 17. stavka 1. točke (d), dostupnima za buduće investicijske projekte i/ili za zamjenu postojećih sredstava.

9. Vertikalno integrirano poduzeće suzdržava se od bilo kojeg djelovanja kojim se sprečava ili ometa operatora prijenosnog sustava u izvršavanju njegovih obveza iz ovog poglavlja i ne smije od operatora prijenosnog sustava zahtijevati da od vertikalno integriranog poduzeća traži dopuštenje za ispunjavanje tih obveza.

10. Poduzeće koje je regulatorno tijelo certificiralo kao usklađeno sa zahtjevima ovog poglavlja predmetna država članica odobrava i određuje kao operatora prijenosnog sustava. Primjenjuje se postupak certificiranja iz članka 10. ove Direktive i članka 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009 ili iz članka 11. ove Direktive.

Članak 19.

Neovisnost osoblja i poslovodstva operatora prijenosnog sustava

1. Odluke o imenovanju i ponovnom imenovanju, radnim uvjetima uključujući naknade te prestanku mandata osoba odgovornih za upravljanje i/ili članova administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava donosi nadzorno tijelo operatora prijenosnog sustava imenovano u skladu s člankom 20.

2. O identitetu i uvjetima mandata, trajanja i prestanka mandata osoba koje je nadzorno tijelo nominiralo za imenovanje ili ponovno imenovanje kao osobe odgovorne za izvršno upravljanje i/ili kao članove administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava, te o razlozima za bilo koji prijedlog odluke o prestanku takvog mandata, obavješćuje se regulatorno tijelo. Ti uvjeti i odluke iz stavka 1. postaju obvezujuće samo ako regulatorno tijelo ne stavi prigovor u roku od tri tjedna od obavijesti.

Regulatorno tijelo može staviti prigovor na odluke iz stavka 1.:

(a)	ako se pojave sumnje u profesionalnu neovisnost nominirane osobe odgovorne za upravljanje i/ili člana administrativnih tijela; ili

(b)	ako, u slučaju prijevremenog prestanka mandata, postoje sumnje u opravdanost takvog prijevremenog prestanka.

3. U razdoblju od tri godine prije imenovanja osoba odgovornih za upravljanje i/ili članova administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava koji podliježu ovom stavku ne smije se imati nikakav profesionalni položaj ni odgovornost, interes ni poslovni odnos, izravan ni neizravan, s vertikalno integriranim poduzećem ni s bilo kojim njegovim dijelom ni njegovim vlasnicima kontrolnog udjela, osim operatora prijenosnog sustava.

4. Osobe odgovorne za upravljanje i/ili članovi administrativnih tijela te zaposlenici operatora prijenosnog sustava ne smiju imati nikakav drugi profesionalni položaj ni odgovornost, interes ni poslovni odnos, izravan ni neizravan, s bilo kojim drugim dijelom vertikalno integriranog poduzeća ni s njegovim vlasnicima kontrolnog udjela.

5. Osobe odgovorne za upravljanje i/ili članovi administrativnih tijela te zaposlenici operatora prijenosnog sustava ne smiju imati nikakav interes, niti ikakve financijske koristi, izravne ni neizravne, ni od jednog dijela vertikalno integriranog poduzeća osim operatora prijenosnog sustava. Njihova naknada ne smije ovisiti o djelatnostima ni rezultatima vertikalno integriranog poduzeća, osim onih koji se odnose na operatora prijenosnog sustava.

6. Osobama odgovornima za upravljanje i/ili članovima administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava koji osporavaju prijevremeni prestanak svojih mandata jamče se stvarna prava na žalbu regulatornom tijelu.

7. Nakon prestanka njihovog mandata kod operatora prijenosnog sustava, osobe odgovorne za njegovo upravljanje i/ili članovi njegovih administrativnih tijela ne smiju imati nikakav profesionalni položaj ni odgovornost, interes ni poslovni odnos ni s jednim dijelom vertikalno integriranog poduzeća osim operatora prijenosnog sustava, ni s njegovim vlasnicima kontrolnog udjela, tijekom razdoblja od najmanje četiri godine.

8. Stavak 3. primjenjuje se na većinu osoba odgovornih za upravljanje i/ili članova administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava.

Osobe odgovorne za upravljanje i/ili članovi administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava koji ne podliježu stavku 3. ne smiju se baviti djelatnostima upravljanja ni drugim odgovarajućim djelatnostima u vertikalno integriranom poduzeću tijekom razdoblja od najmanje šest mjeseci prije njihovog imenovanja.

Prvi podstavak ovog stavka i stavci od 4. do 7. primjenjuju se na sve osobe koje pripadaju izvršnom upravljanju i one koje su njima izravno odgovorne za pitanja povezana s radom, održavanjem ili razvojem mreže.

Članak 20.

Nadzorno tijelo

1. Operator prijenosnog sustava ima nadzorno tijelo koje je zaduženo za donošenje odluka koje mogu imati značajan utjecaj na vrijednost vlasnika udjela unutar operatora prijenosnog sustava, posebno odluka koje se odnose na odobravanje godišnjih i dugoročnijih financijskih planova, razinu zaduženosti operatora prijenosnog sustava i iznos dividendi raspodijeljenih vlasnicima udjela. Odluke koje su u nadležnosti nadzornog tijela ne uključuju one koje su povezane sa svakodnevnim djelatnostima operatora prijenosnog sustava i upravljanjem mrežom te s djelatnostima nužnima za pripremanje desetogodišnjeg plana razvoja mreže razvijenog na temelju članka 22.

2. Nadzorno tijelo sastavljeno je od članova koji zastupaju vertikalno integrirano poduzeće, članova koji zastupaju vlasnike udjela treće strane i, kada to predviđa odgovarajuće zakonodavstvo države članice, članova koji zastupaju druge zainteresirane stranke kao što su zaposlenici operatora prijenosnog sustava.

3. Članak 19. stavak 2. prvi podstavak i članak 19. stavci od 3. do 7. primjenjuju se na najmanje polovicu članova nadzornog tijela, umanjenu za jednog člana.

Članak 19. stavak 2. drugi podstavak točka (b) primjenjuje se na sve članove nadzornog tijela.

Članak 21.

Program usklađenosti i službenik odgovoran za usklađenost

1. Države članice osiguravaju da operatori prijenosnog sustava uvedu i provode program usklađenosti koji utvrđuje mjere poduzete da se osigura da diskriminacijsko ponašanje bude isključeno te da se osigura odgovarajuće praćenje usklađenosti s tim programom. Program usklađenosti predviđa specifične obveze zaposlenika da postignu te ciljeve. Podliježe odobrenju regulatornog tijela. Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnog regulatora, usklađenost s programom neovisno prati službenik odgovoran za usklađenost.

2. Službenika odgovornog za usklađenost imenuje nadzorno tijelo, podložno odobrenju regulatornog tijela. Regulatorno tijelo može odbiti odobrenje službenika odgovornog za usklađenost samo zbog nedostatka neovisnosti ili stručnosti. Službenik odgovoran za usklađenost može biti fizička ili pravna osoba. Članak 19. stavci 2. do 8. primjenjuju se na službenika odgovornog za usklađenost.

3. Službenik odgovoran za usklađenost zadužen je za:

(a)	praćenje provedbe programa usklađenosti;

(b)	razradu godišnjeg izvješća u kojem se navode mjere poduzete radi provedbe programa usklađenosti i njegovo podnošenje regulatornom tijelu;

(c)	izvješćivanje nadzornog tijela i davanje preporuka o programu usklađenosti i njegovoj provedbi;

(d)	obavješćivanje regulatornog tijela o svim značajnim kršenjima koja se odnose na provedbu programa usklađenosti i

(e)	izvješćivanje regulatornog tijela o svim komercijalnim i financijskim odnosima između vertikalno integriranog poduzeća i operatora prijenosnog sustava.

4. Službenik odgovoran za usklađenost podnosi regulatornom tijelu predložene odluke o investicijskom planu ili o pojedinim ulaganjima u mrežu. To se događa najkasnije kada ih poslovodstvo i/ili nadležno administrativno tijelo operatora prijenosnog sustava podnosi nadzornom tijelu.

5. Kada vertikalno integrirano poduzeće, na općoj skupštini ili glasovima članova nadzornog tijela koje je imenovalo, spriječi donošenje odluke čime se sprečavaju ili odgađaju ulaganja koja su se na temelju desetogodišnjeg plana razvoja mreže trebala izvršiti tijekom sljedeće tri godine, službenik odgovoran za usklađenost o tome izvješćuje regulatorno tijelo koje zatim postupa u skladu s člankom 22.

6. Uvjeti mandata ili uvjeti radnog odnosa službenika odgovornog za usklađenost, uključujući trajanje njegovog mandata, podliježu odobrenju regulatornog tijela. Ti uvjeti osiguravaju neovisnost službenika odgovornog za usklađenost, uključujući tako da mu se osiguraju svi resursi potrebni za izvršavanje njegovih zadaća. Tijekom svojeg mandata službenik odgovoran za usklađenost ne smije imati nikakav drugi profesionalni položaj, odgovornost ni interes, izravan ni neizravan, ni u jednom dijelu vertikalno integriranog poduzeća ni s njim, ni s njegovim vlasnicima kontrolnog udjela.

7. Službenik odgovoran za usklađenost redovito izvješćuje regulatorno tijelo usmeno ili pismeno i ima pravo redovito, usmeno ili pismeno, izvješćivati nadzorno tijelo operatora prijenosnog sustava.

8. Službenik odgovoran za usklađenost može prisustvovati svim sastancima poslovodstva ili administrativnih tijela operatora prijenosnog sustava te onima nadzornog tijela i opće skupštine. Službenik odgovoran za usklađenost prisustvuje svim sastancima na kojima se obrađuju sljedeća pitanja:

(a)	uvjeti za pristupanje mreži, kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 714/2009, posebno oni koji se odnose na tarife, usluge pristupa trećih strana, dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjem, transparentnost, uravnoteženje i sekundarna tržišta;

(b)	projekti pokrenuti radi pogona, održavanja i razvoja prijenosnog sustava, uključujući ulaganja u međusobno povezivanje i priključke;

(c)	nabava ili prodaja energije potrebne za rad prijenosnog sustava.

9. Službenik odgovoran za usklađenost prati usklađenost operatora prijenosnog sustava s člankom 16.

10. Službenik odgovoran za usklađenost ima pristup svim odgovarajućim podacima i uredima operatora prijenosnog sustava te svim informacijama nužnima za izvršavanje njegovog zadatka.

11. Nakon prethodnog odobrenja regulatornog tijela nadzorno tijelo može razriješiti službenika odgovornog za usklađenost. Službenika odgovornog za usklađenost razrješuje zbog nedostatka neovisnosti ili stručnosti na zahtjev regulatornog tijela.

12. Službenik odgovoran za usklađenost ima pristup uredima operatora prijenosnog sustava bez prethodne najave.

Članak 22.

Razvoj mreže i ovlasti za donošenje odluka o ulaganjima

1. Svake godine operatori prijenosnog sustava podnose regulatornom tijelu desetogodišnji plan razvoja mreže utemeljen na postojećoj i predviđenoj ponudi i potražnji, nakon što su se savjetovali sa svim odgovarajućim zainteresiranim stranama. Taj plan razvoja mreže sadrži učinkovite mjere radi jamčenja primjerenosti sustava i sigurnosti opskrbe.

2. Desetogodišnji plan razvoja mreže posebno:

(a)	sudionicima na tržištu ukazuje na glavnu prijenosnu infrastrukturu koju treba izgraditi ili dograditi tijekom sljedećih deset godina;

(b)	sadrži sva ulaganja o kojima je odluka već donesena i identificira nova ulaganja koja treba izvršiti u sljedeće tri godine; i

(c)	predviđa vremenski okvir za sve investicijske projekte.

3. Pri razradi desetogodišnjeg plana razvoja mreže operator prijenosnog sustava daje razumne pretpostavke o razvoju proizvodnje, opskrbe, potrošnje i razmjena s drugim zemljama, vodeći računa o investicijskim planovima za regionalne mreže i mreže na razini cijele Zajednice.

4. Regulatorno tijelo savjetuje se sa svim postojećim ili potencijalnim korisnicima sustava o desetogodišnjem planu razvoja mreže na otvoren i transparentan način. Od osoba ili poduzeća koji tvrde da su potencijalni korisnici sustava može se zahtijevati da potkrijepe takve tvrdnje. Regulatorno tijelo objavljuje rezultat procesa savjetovanja, posebno moguće potrebe za ulaganjima.

5. Regulatorno tijelo razmatra pokriva li desetogodišnji plan razvoja mreže sve potrebe za ulaganjima identificirane tijekom procesa savjetovanja te je li usklađen s neobvezujućim desetogodišnjim planom razvoja mreže na razini cijele Zajednice (plan razvoja mreže na razini cijele Zajednice) iz članka 8. stavka 3. točke (b) Uredbe (EZ) br. 714/2009. Pojavi li se ikakva sumnja u usklađenost s planom razvoja mreže na razini cijele Zajednice, regulatorno tijelo savjetuje se s Agencijom. Regulatorno tijelo može od operatora prijenosnog sustava zahtijevati da izmijeni svoj desetogodišnji plan razvoja mreže.

6. Regulatorno tijelo prati i ocjenjuje provedbu desetogodišnjeg plana razvoja mreže.

7. U okolnostima u kojima operator prijenosnog sustava, osim zbog viših razloga koji su izvan njegove kontrole, ne izvrši ulaganje koje se na temelju desetogodišnjeg plana razvoja mreže trebalo izvršiti tijekom sljedeće tri godine, države članice osiguravaju da se od regulatornog tijela zahtijeva da poduzme najmanje jednu od sljedećih mjera za osiguravanje provođenja predmetnog ulaganja, ako je takvo ulaganje još uvijek relevantno na temelju najnovijeg desetogodišnjeg plana razvoja mreže:

(a)	od operatora prijenosnog sustava zahtijeva izvršenje predmetnih ulaganja;

(b)	organizira natječajni postupak za predmetno ulaganje, otvoreno bilo kojem investitoru; ili

(c)	obveže operatora prijenosnog sustava da prihvati povećanje kapitala za financiranje nužnih ulaganja i omogući neovisnim investitorima sudjelovanje u kapitalu.

Kada regulatorno tijelo iskoristi svoje ovlasti na temelju prvog podstavka točke (b), može obvezati operatora prijenosnog sustava da pristane na jedno ili više od sljedećega:

(a)	financiranje od strane bilo koje treće strane;

(b)	izgradnju od strane bilo koje treće strane;

(c)	da sam izgradi predmetna nova osnovna sredstva;

(d)	da sam obavlja pogon predmetnih novih osnovnih sredstava.

Operator prijenosnog sustava investitorima osigurava sve informacije potrebne za realizaciju ulaganja, priključuje nova osnovna sredstva na prijenosnu mrežu i općenito ulaže sve napore radi olakšavanja provedbe investicijskog projekta.

Odgovarajući financijski aranžmani podliježu odobrenju regulatornog tijela.

8. Kada regulatorno tijelo iskoristi svoje ovlasti na temelju stavka 7. prvog podstavka, odgovarajući tarifni propisi pokrivaju troškove predmetnih ulaganja.

Članak 23.

Ovlasti za donošenje odluka o priključivanju nove elektrane na prijenosni sustav

1. Operator prijenosnog sustava utvrđuje i objavljuje transparentne i učinkovite postupke za nediskriminacijsko priključivanje novih elektrana na prijenosnog sustav. Ti postupci podliježu odobrenju nacionalnih regulatornih tijela.

2. Operator prijenosnog sustava nije ovlašten odbiti priključivanje nove elektrane na temelju mogućih budućih ograničenja u raspoloživim mrežnim kapacitetima, kao što je zagušenje u udaljenim dijelovima prijenosnog sustava. Operator prijenosnog sustava pruža potrebne informacije.

3. Operator prijenosnog sustava nije ovlašten odbiti novo priključno mjesto na temelju toga što bi to dovelo do dodatnih troškova povezanih s nužnim povećanjem kapaciteta elemenata sustava koji se nalaze u blizini priključnog mjesta.

POGLAVLJE VI.

RAD DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA

Članak 24.

Određivanje operatora distribucijskog sustava

Države članice imenuju ili zahtijevaju od poduzeća, koja imaju u vlasništvu distribucijske sustave ili su za njih odgovorna, da imenuju, na vremensko razdoblje koje države članice trebaju odrediti uzimajući u obzir pitanja učinkovitosti i ekonomske ravnoteže, jednog ili više operatora distribucijskog sustava. Države članice osiguravaju da operatori prijenosnog sustava djeluju u skladu s člancima 25., 26. i 27.

Članak 25.

Zadaci operatora distribucijskog sustava

1. Operator distribucijskog sustava odgovoran je za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji za distribucijom električne energije, za pogon, održavanje i razvoj na temelju ekonomskih uvjeta sigurnog, pouzdanog i učinkovitog sustava distribucije električne energije na svojem području uz dužnu pažnju prema zaštiti okoliša i energetskoj učinkovitosti.

2. U svakom slučaju ne smije diskriminirati korisnike sustava ili kategorije korisnika sustava, posebno u korist svojih povezanih poduzeća.

3. Operator distribucijskog sustava korisnicima sustava pruža informacije koje su im potrebne za učinkovit pristup sustavu, uključujući korištenje sustava.

4. Država članica može od operatora distribucijskog sustava pri dispečiranju proizvodnih postrojenja zahtijevati davanje prednosti proizvodnim postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije ili otpad ili koja proizvode kombiniranu toplinsku i električnu energiju.

5. Svaki operator distribucijskog sustava nabavlja energiju koju koristi za pokrivanje gubitaka energije i za rezervne kapacitete u svojem sustavu u skladu s transparentnim, nediskriminacijskim i tržišno utemeljenim postupcima, uvijek kada ima takvu funkciju. Taj zahtjev ne dovodi u pitanje korištenje električne energije stečene na temelju ugovora sklopljenih prije 1. siječnja 2002.

6. Kada je operator distribucijskog sustava odgovoran za uravnoteženje distribucijskog sustava, pravila koja je u tu svrhu donio moraju biti objektivna, transparentna i nediskriminacijska, uključujući pravila za obračunavanje naknada za energetsku neravnotežu korisnicima njihovog sustava. Uvjeti, uključujući pravila i tarife, pružanja takvih usluga od strane operatora distribucijskog sustava utvrđuju se u skladu s člankom 37. stavkom 6. na nediskriminacijski način koji odražava troškove te se objavljuju.

7. Pri planiranju razvoja distribucijske mreže, operator distribucijskog sustava razmatra mjere energetske učinkovitosti/upravljanja potrošnjom ili distribuiranu proizvodnju koja može zamijeniti potrebu za dogradnjom ili zamjenom elektroenergetskog kapaciteta.

Članak 26.

Razdvajanje operatora distribucijskog sustava

1. Kada je operator distribucijskog sustava dio vertikalno integriranog poduzeća, on je neovisan, najmanje u smislu svojeg pravnog oblika, organizacije i donošenja odluka, o drugim djelatnostima koje nisu povezane s distribucijom. Ta pravila ne stvaraju obvezu odvajanja vlasništva nad osnovnim sredstvima operatora distribucijskog sustava od vertikalno integriranog poduzeća.

2. Uz zahtjeve na temelju stavka 1., kada je operator distribucijskog sustava dio vertikalno integriranog poduzeća, on je neovisan u smislu svoje organizacije i donošenja odluka o drugim djelatnostima koje nisu povezane s distribucijom. Kako bi se to postiglo primjenjuju se sljedeći minimalni kriteriji:

(a)	one osobe koje su odgovorne za upravljanje operatorom distribucijskog sustava ne smiju sudjelovati u strukturama integriranog elektroenergetskog poduzeća koje su odgovorne, izravno ili neizravno, za svakodnevni rad proizvodnje, prijenosa ili opskrbe električnom energijom;

(b)	moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje da se profesionalni interesi osoba odgovornih za upravljanje operatorom distribucijskog sustava uzimaju u obzir na način koji osigurava njihovu sposobnost neovisnog djelovanja;

(c)

operator distribucijskog sustava mora imati stvarna prava donošenja odluka, neovisna o integriranom elektroenergetskom poduzeću, u pogledu sredstava potrebnih za pogon, održavanje ili razvoj mreže. Radi izvršavanja tih zadataka, operator distribucijskog sustava na raspolaganju ima potrebne resurse uključujući ljudske, tehničke, fizičke i financijske resurse. Time se ne bi smjelo spriječiti postojanje odgovarajućih mehanizama koordinacije radi osiguravanja zaštite prava poduzeća majke na ekonomski i upravljački nadzor u pogledu prinosa na imovinu, neizravno reguliranog u skladu s člankom 37. stavkom 6., u poduzeću kćeri. Time se poduzeću majci posebno omogućuje odobravanje godišnjeg financijskog plana, ili bilo kojeg istovjetnog instrumenta, operatora distribucijskog sustava i utvrđivanje općih ograničenja razina zaduženosti njegovog poduzeća kćeri. Time se poduzeću majci ne daje dopuštenje za davanje uputa o svakodnevnom poslovanju, ni u pogledu individualnih odluka koje se odnose na izgradnju ili dogradnju distribucijskih vodova, koje ne prelaze okvire odobrenog financijskog plana, ili bilo kojeg istovjetnog instrumenta; i

(d)

operator distribucijskog sustava mora uvesti program usklađenosti koji predviđa mjere poduzete za osiguravanje da diskriminacijsko ponašanje bude isključeno te za osiguravanje odgovarajućeg praćenja njegova poštovanja. Program usklađenosti predviđa specifične obveze zaposlenika za postizanje tih ciljeva. Godišnje izvješće koje utvrđuje poduzete mjere, osoba ili tijelo odgovorno za praćenje programa usklađenosti, službenik odgovoran za usklađenost operatora distribucijskog sustava, podnosi regulatornom tijelu iz članka 35. stavka 1. i objavljuje se. Službenik odgovoran za usklađenost operatora distribucijskog sustava potpuno je neovisan i ima pristup svim informacijama operatora distribucijskog sustava i bilo kojeg povezanog poduzeća, nužnima za izvršavanje svojeg zadatka.

3. Kada je operator distribucijskog sustava dio vertikalno integriranog poduzeća, države članice osiguravaju da regulatorna tijela ili druga nadležna tijela prate djelatnosti operatora distribucijskog sustava tako da on ne može iskoristiti svoju vertikalnu integraciju za narušavanje tržišnog natjecanja. Posebno, vertikalno integrirani operatori distribucijskog sustava ne smiju, svojim komunikacijama i politikom marke, stvarati zabunu u pogledu identiteta dijela vertikalno integriranog poduzeća koje se bavi opskrbom.

4. Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati stavke 1., 2. i 3. na integrirana elektroenergetska poduzeća koja opslužuju manje od 100 000 priključenih kupaca ili opslužuju male izolirane sustave.

Članak 27.

Obveza povjerljivosti operatora distribucijskog sustava

Ne dovodeći u pitanje članak 30. ni bilo koju drugu pravnu obvezu otkrivanja informacija, operator distribucijskog sustava čuva povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija dobivenih tijekom obavljanja svojih djelatnosti i sprečava da se informacije o vlastitim djelatnostima, koje mogu biti komercijalno korisne, otkriju na diskriminacijski način.

Članak 28.

Zatvoreni distribucijski sustavi

1. Države članice mogu predvidjeti da nacionalna regulatorna tijela ili druga nadležna tijela klasificiraju sustav koji distribuira električnu energiju unutar zemljopisno ograničene industrijske ili trgovačke lokacije ili lokacije sa zajedničkim uslugama i koji, ne dovodeći u pitanje stavak 4., ne opskrbljuje kupce iz kategorije kućanstvo, kao zatvoren distribucijski sustav:

(a)	ako su, iz specifičnih tehničkih ili sigurnosnih razloga, djelatnosti ili proizvodni proces korisnika tog sustava integrirani; ili

(b)	ako taj sustav primarno distribuira električnu energiju vlasniku ili operatoru sustava ili njihovim povezanim poduzećima.

2. Države članice mogu predvidjeti da nacionalna regulatorna tijela izuzmu operatora zatvorenog distribucijskog sustava od:

(a)	zahtjeva na temelju članka 25. stavka 5. da nabavlja energiju koju koristi za pokrivanje gubitaka energije i za rezervne kapacitete u svojem sustavu u skladu s transparentnim, nediskriminacijskim i tržišno utemeljenim postupcima;

(b)	zahtjeva na temelju članka 32. stavka 1. da tarife ili metodologije koje su temelj za njihovo izračunavanje budu odobrene prije stupanja na snagu u skladu s člankom 37.

3. Kada je izuzeće odobreno na temelju stavka 2., primjenjive tarife ili metodologije koje su temelj za njihovo izračunavanje ocjenjuju se i odobravaju u skladu s člankom 37. na zahtjev korisnika zatvorenog distribucijskog sustava.

4. Uzgredno korištenje od strane malog broja kućanstava koja su zaposlenjem ili na sličan način u vezi s vlasnikom distribucijskog sustava i nalaze se unutar područja koje opslužuje zatvoreni distribucijski sustav ne sprečava odobravanje izuzeća na temelju stavka 2.

Članak 29.

Kombinirani operator

Članak 26. stavak 1. ne sprečava rad kombiniranog operatora prijenosnog sustava i distribucijskog sustava pod uvjetom da je taj operator usklađen s člankom 9. stavkom 1., ili člancima 13. i 14., ili poglavljem V. ili potpada pod članak 44. stavak 2.

POGLAVLJE VII.

RAZDVAJANJE I TRANSPARENTNOST RAČUNA

Članak 30.

Pravo na pristup računima

1. Države članice ili bilo koje nadležno tijelo koje one odrede, uključujući regulatorna tijela iz članka 35. imaju, u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njihovih funkcija, pravo na pristup računima elektroenergetskih poduzeća kako je navedeno u članku 31.

2. Države članice i bilo koje određeno nadležno tijelo, uključujući regulatorna tijela, čuvaju povjerljivost komercijalno osjetljivih informacija. Države članice mogu predvidjeti otkrivanje takvih informacija kada je to potrebno da nadležna tijela izvršavaju svoje funkcije.

Članak 31.

Razdvajanje računa

1. Države članice poduzimaju potrebne korake za osiguravanje da se računi elektroenergetskih poduzeća vode u skladu sa stavcima 2. i 3.

2. Elektroenergetska poduzeća, bez obzira na njihov sustav vlasništva ili pravni oblik, sastavljaju, podnose na reviziju i objavljuju svoje godišnje financijske izvještaje u skladu s pravilima nacionalnog zakonodavstva koja se odnose na godišnje financijske izvještaje društava s ograničenom odgovornošću donesenima na temelju Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. koja se temelji na članku 44. stavku 2. točki (g) (20) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima određenih vrsta trgovačkih društava (21).

Poduzeća koja nemaju zakonsku obvezu objavljivanja svojih godišnjih financijskih izvještaj drže njihovu kopiju na raspolaganju javnosti u svojim sjedištima.

3. Elektroenergetska poduzeća u svojem internom računovodstvu vode odvojene račune za svaku od svojih djelatnosti prijenosa i distribucije kao što bi se od njih zahtijevalo kada bi predmetne djelatnosti obavljala odvojena poduzeća, radi izbjegavanja diskriminacije, unakrsnog subvencioniranja i narušavanja tržišnog natjecanja. Ona također vode račune, koji mogu biti konsolidirani, za druge elektroenergetske djelatnosti koje nisu povezane s prijenosom ili distribucijom. Do 1. srpnja 2007. vode odvojene račune za djelatnosti opskrbe povlaštenih kupaca i djelatnosti opskrbe nepovlaštenih kupaca. U računu se specificiraju prihodi od vlasništva nad prijenosnim ili distribucijskim sustavom. Prema potrebi vode konsolidirane račune za druge, neelektroenergetske djelatnosti. Interni računi uključuju bilancu i račun dobiti i gubitka za svaku od djelatnosti.

4. Revizija iz stavka 2. posebno provjerava poštovanje obveze izbjegavanja diskriminacije i unakrsnog subvencioniranja iz stavka 3.

POGLAVLJE VIII.

ORGANIZACIJA PRISTUPA SUSTAVU

Članak 32.

Pristup treće strane

1. Države članice osiguravaju provedbu sustava pristupa treće strane prijenosnom i distribucijskom sustavu na temelju objavljenih tarifa, primjenjivih na sve povlaštene kupce i primijenjenih objektivno i bez diskriminacije korisnika sustava. Države članice osiguravaju da te tarife ili metodologije koje su temelj za njihovo izračunavanje budu odobrene prije stupanja na snagu u skladu s člankom 37. te da te tarife i metodologije — kada su odobrene samo metodologije — budu objavljene prije stupanja na snagu.

2. Operator prijenosnog sustava ili distribucijskog sustava može odbiti pristup kada ne raspolaže nužnim kapacitetima. Za takvo odbijanje moraju se dati propisno utemeljeni razlozi, posebno uzimajući u obzir članak 3., koji se zasnivaju na objektivnim te tehnički i ekonomski utemeljenim kriterijima. Regulatorna tijela, kada su države članice tako predvidjele, ili države članice osiguravaju dosljednu primjenu tih kriterija te da korisnik sustava kojem je pristup odbijen može koristiti postupak za rješavanje sporova. Regulatorna tijela također osiguravaju, prema potrebi i kada dođe do odbijanja pristupa, da operator prijenosnog sustava ili distribucijskog sustava pruža odgovarajuće informacije o mjerama koje bi bile potrebne za pojačanje mreže. Strani koja zahtijeva takve informacije može se naplatiti razumna naknada koja odražava trošak pružanja takve informacije.

Članak 33.

Otvaranje tržišta i uzajamnost

1. Države članice osiguravaju da povlašteni kupci obuhvaćaju:

(a)	do 1. srpnja 2004., povlaštene kupce kako je utvrđeno u članku 19. stavcima 1. do 3. Direktive 96/92/EZ. Države članice do 31. siječnja svake godine objavljuju kriterije za definiranje tih povlaštenih kupaca;

(b)	od 1. srpnja 2004., sve kupce koji nisu kućanstava;

(c)	od 1. srpnja 2007., sve kupce.

2. Da bi se izbjegla neravnoteža u otvaranju tržišta električne energije:

(a)	ugovori o opskrbi električnom energijom s povlaštenim kupcem u sustavu druge države članice ne smiju biti zabranjeni ako se taj kupac smatra povlaštenim u oba sustava koja su u pitanju; i

(b)

kada transakcije opisane u točki (a) budu odbijene zbog toga što je taj kupac povlašten samo u jednom od dvaju sustava, Komisija može, uzimajući u obzir situaciju na tržištu i zajedničke interese, obvezati stranu koja odbija transakciju da izvrši zatraženu opskrbu na zahtjev države članice u kojoj se povlašteni kupac nalazi.

Članak 34.

Izravni vodovi

1. Države članice poduzimaju mjere potrebne da se:

(a)	svim proizvođačima električne energije i poduzećima za opskrbu električnom energijom s poslovnim nastanom na njezinom državnom području omogući opskrba vlastitih prostora, poduzeća kćeri i povlaštenih kupaca putem izravnog voda; i

(b)	svim povlaštenim kupcima na njezinom državnom području omogući opskrba putem izravnog voda od proizvođača i poduzeća za opskrbu.

2. Države članice utvrđuju kriterije za dodjelu odobrenja za izgradnju izravnih vodova na svojem državnom području. Ti kriteriji moraju biti objektivni i nediskriminacijski.

3. Mogućnost opskrbe električnom energijom putem izravnog voda iz stavka 1. ovog članka ne utječe na mogućnost sklapanja ugovora o opskrbi električne energije u skladu s člankom 32.

4. Države članice mogu izdati odobrenje za izgradnju izravnog voda pod uvjetom bilo da je pristup sustavu odbijen na temelju, kako je odgovarajuće, članka 32., ili da je pokrenut postupak za rješavanje sporova na temelju članka 37.

5. Države članice mogu odbiti izdavanje odobrenja za izravni vod ako bi dodjeljivanje takvog odobrenja ometalo odredbe članka 3.. Za takvo se odbijanje daju propisno utemeljeni razlozi.

POGLAVLJE IX.

NACIONALNA REGULATORNA TIJELA

Članak 35.

Određivanje i neovisnost regulatornih tijela

1. Svaka država članica određuje jedno nacionalno regulatorno tijelo na nacionalnoj razini.

2. Stavkom 1. ovog članka ne dovodi se u pitanje određivanje drugih regulatornih tijela na regionalnoj razini unutar država članica, pod uvjetom da postoji jedan viši predstavnik za potrebe zastupanja i kontaktiranja na razini Zajednice unutar Odbora regulatora Agencije u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 713/2009.

3. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, država članica može odrediti regulatorna tijela za male sustave u zemljopisno odvojenoj regiji čija je potrošnja u 2008. godini sudjelovala s manje od 3 % u ukupnoj potrošnji države članice čiji je dio. Ovim se odstupanjem ne dovodi u pitanje imenovanje jednog višeg predstavnika za potrebe zastupanja i kontaktiranja na razini Zajednice unutar Odbora regulatora Agencije u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 713/2009.

4. Države članice jamče neovisnost regulatornog tijela i osiguravaju njegovo objektivno i transparentno izvršavanje ovlasti. U tu svrhu države članice osiguravaju da regulatorno tijelo pri provođenju regulatornih zadataka koji su mu povjereni ovom Direktivom i povezanim zakonodavstvom:

(a)	bude pravno odvojeno i funkcionalno neovisno o bilo kojem drugom javnom ili privatnom subjektu;

(b)

osigurava da njegovo osoblje i osobe odgovorne za upravljanje njime:

i.	djeluju neovisno o bilo kojim tržišnim interesima; i

ii.

ne traže niti primaju izravne upute ni od koje vlade ni drugog javnog ni fizičkog subjekta pri provođenju regulatornih zadataka. Ovaj zahtjev ne dovodi u pitanje blisku suradnju, kako je odgovarajuće, s drugim relevantnim nacionalnim tijelima ni smjernice opće politike koje donosi vlada, a koje nisu povezane s regulatornim ovlastima i dužnostima na temelju članka 37.

5. Radi zaštite neovisnosti regulatornog tijela, države članice posebno osiguravaju da:

(a)	regulatorno tijelo može donositi autonomne odluke, neovisno o bilo kojem političkom tijelu te da mu se zasebno godišnje dodjeljuju proračunska sredstva, uz autonomiju u izvršavanju dodijeljenih proračunskih sredstava, kao i prikladne ljudske i financijske resurse za izvršavanje njegovih dužnosti; i

(b)	članovi upravljačkog odbora regulatornog tijela ili, u nedostatku takvog odbora, najviše rukovodstvo regulatornog tijela imenuje se na utvrđeno razdoblje od pet do sedam godina, uz mogućnost jednog produljenja.

U vezi s prvim podstavkom točkom (b) države članice osiguravaju odgovarajući sustav rotacije za upravljački odbor ili najviše rukovodstvo. Članovi upravljačkog odbora ili, u nedostatku takvog odbora, članovi najvišeg rukovodstva mogu biti razriješeni dužnosti tijekom mandata samo ako prestanu ispunjavati uvjete navedene u ovom članku ili ako su počinili propust u radu na temelju nacionalnog prava.

Članak 36.

Opći ciljevi regulatornog tijela

Pri izvršavanju regulatornih zadataka navedenih u ovoj Direktivi regulatorno tijelo poduzima sve razumne mjere za ostvarivanje sljedećih ciljeva u okviru svojih dužnosti i ovlasti kako je utvrđeno člankom 37., uz blisko savjetovanje, prema potrebi, s drugim relevantnim nacionalnim tijelima, uključujući tijela za tržišno natjecanje, i ne dovodeći u pitanje njihove nadležnosti:

(a)

promicanje, uz blisku suradnju s Agencijom, regulatornim tijelima drugih država članica i Komisijom, konkurentnog, sigurnog i ekološki održivog unutarnjeg tržišta električne energije unutar Zajednice i stvarnog otvaranja tržišta svim kupcima i opskrbljivačima u Zajednici te osiguravanje odgovarajućih uvjeta za učinkovit i pouzdan rad elektroenergetskih mreža, uzimajući u obzir dugoročne ciljeve;

(b)	razvijanje konkurentnih i ispravno funkcionirajućih regionalnih tržišta unutar Zajednice s obzirom na postizanje ciljeva iz točke (a);

(c)

eliminiranje ograničenja trgovanja električnom energijom među državama članicama, uključujući razvoj odgovarajućih prekograničnih prijenosnih kapaciteta radi zadovoljenja potražnje i unaprjeđivanje integracije nacionalnih tržišta, čime se pospješuju elektroenergetski tokovi na cijelom području Zajednice;

(d)

doprinošenje postizanju razvoja, na troškovno najučinkovitiji način, sigurnih, pouzdanih i učinkovitih nediskriminacijskih sustava usmjerenih prema potrošaču te promicanje primjerenosti sustava i, u skladu s općim ciljevima energetske politike, energetske učinkovitosti, kao i integriranja velike i male proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i distribuirane proizvodnje kako u prijenosnim tako i u distribucijskim mrežama;

(e)	olakšavanje pristupa mreži novim proizvodnim kapacitetima, posebno ukidanjem prepreka koje bi mogle spriječiti pristup novim sudionicima na tržištu i električne energije iz obnovljivih izvora energije;

(f)	osiguravanje dodjeljivanja odgovarajućih poticaja operatorima sustava i korisnicima sustava, kako kratkoročno tako i dugoročno, radi povećanja učinkovitosti rada sustava i poticanja integracije tržišta;

(g)	osiguravanje koristi za kupce kroz učinkovito funkcioniranje njihovih nacionalnih tržišta, promicanje stvarnog tržišnog natjecanja i doprinos osiguravanju zaštite potrošača;

(h)	doprinošenje postizanju visokih standarda univerzalnih usluga i javne usluge u opskrbi električnom energijom, doprinošenje zaštiti ugroženih kupaca i doprinošenje usklađenosti potrebnih postupaka razmjene podataka za kupce koji mijenjaju opskrbljivača.

Članak 37.

Dužnosti i ovlasti regulatornog tijela

1. Regulatorno tijelo ima sljedeće dužnosti:

(a)	određivanje ili odobravanje tarifa za prijenos ili distribuciju ili njihovih metodologija, u skladu s transparentnim kriterijima;

(b)	osiguravanje da operatori prijenosnog sustava i distribucijskog sustava i, prema potrebi, vlasnici sustava, kao i elektroenergetska poduzeća, ispunjavaju svoje obveze na temelju ove Direktive i drugog relevantnog zakonodavstva Zajednice, uključujući u pogledu prekograničnih pitanja;

(c)	suradnja na prekograničnim pitanjima s regulatornim tijelom ili tijelima predmetne države članice i s Agencijom;

(d)	poštovanje i provedba bilo koje odgovarajuće pravno obvezujuće odluke Agencije i Komisije;

(e)	podnošenje godišnjeg izvješća o svojim aktivnostima i izvršavanju svojih obveza odgovarajućim tijelima država članica, Agenciji i Komisiji. Takva izvješća sadržavaju poduzete mjere i postignute rezultate u pogledu svakog od zadataka navedenih u ovom članku;

(f)	osiguravanje da između djelatnosti prijenosa, distribucije i opskrbe ne postoje unakrsne subvencije;

(g)

praćenje investicijskih planova operatora prijenosnog sustava te uključivanje ocjene investicijskih planova operatora prijenosnog sustava u godišnje izvješće s obzirom na njihovu dosljednost s planom razvoja mreže na razini cijele Zajednice iz članka 8. stavka 3. točke (b) Uredbe (EZ) br. 714/2009; takva ocjena može uključivati preporuke za izmjenu tih investicijskih planova;

(h)	praćenje poštovanje pravila sigurnosti i pouzdanosti mreže i ocjenjivanje njihove učinkovitosti u prošlom razdoblju te utvrđivanje ili odobravanje standarda i zahtjeva za kvalitetu usluge i opskrbe ili doprinos tome zajedno s drugim nadležnim tijelima;

(i)	praćenje stupnja transparentnosti, uključujući veleprodajne cijene, i osiguravanje usklađenosti elektroenergetskih poduzeća s obvezama transparentnosti;

(j)

praćenje stupnja i učinkovitosti otvaranja tržišta i tržišnog natjecanja na razinama veleprodaje i maloprodaje, uključujući burze električne energije, cijene za kupce iz kategorije kućanstvo uključujući sustave predujma, stope promjene opskrbljivača, stope isključivanja, pružanje usluga održavanja i naknade za te usluge te pritužbe kupaca iz kategorije kućanstvo, kao i bilo koje narušavanje ili ograničavanje tržišnog natjecanja, uključujući pružanje svih relevantnih informacija te upućivanje relevantnih slučajeva nadležnim tijelima za tržišno natjecanje;

(k)

praćenje pojave restriktivne ugovorne prakse, uključujući klauzule o isključivosti koje mogu spriječiti velike kupce koji nisu kućanstva da istodobno sklapaju ugovore s više opskrbljivača ili ih ograničiti u tom izboru te, prema potrebi, obavješćivanje nacionalnog tijela za tržišno natjecanje o takvoj praksi;

(l)	poštovanje slobode ugovaranja što se tiče ugovora o upravljanoj potrošnji i dugoročnih ugovora pod uvjetom da su usklađeni s pravom Zajednice i politikama Zajednice;

(m)	praćenje vremena koje je operatorima prijenosnog sustava i distribucijskog sustava potrebno za priključke i popravke;

(n)	pomoć pri osiguravanju, zajedno s drugim odgovarajućim tijelima, učinkovitosti i provedbe mjera za zaštitu potrošača, uključujući onih predviđenih u Prilogu I.;

(o)	objavljivanje preporuka, najmanje na godišnjoj razini, u vezi s usklađenošću cijena opskrbe s člankom 3. i, prema potrebi, njihovo dostavljanje tijelima za tržišno natjecanje;

(p)	osiguravanje pristupa podacima o potrošnji kupaca, osiguravanje, za fakultativnu uporabu, lako razumljivog, usklađenog obrasca na nacionalnoj razini za podatke o potrošnji i brzog pristupa takvim podacima za sve kupce na temelju Priloga I. točke (h);

(q)	praćenje provedbe pravila o ulozi i odgovornosti operatora prijenosnog sustava, operatora distribucijskog sustava, opskrbljivača i kupaca te drugih sudionika na tržištu na temelju Uredbe (EZ) br. 714/2009;

(r)	praćenje ulaganja u proizvodne kapacitete u vezi sa sigurnošću opskrbe;

(s)	praćenje tehničke suradnje između Zajednice i operatora prijenosnog sustava trećih zemalja;

(t)	praćenje provedbe zaštitnih mjera iz članka 42.; i

(u)	doprinošenje usklađenosti postupaka razmjene podataka za najvažnije tržišne procese na regionalnoj razini.

2. Ako država članica tako predvidi, dužnosti praćenja navedene u stavku 1. mogu provoditi druga tijela, različita od regulatornog tijela. U takvom slučaju informacije dobivene takvim praćenjem stavljaju se na raspolaganje regulatornom tijelu čim je to prije moguće.

Uz očuvanje njihove neovisnosti, ne dovodeći u pitanje njihove vlastite specifične nadležnosti i dosljedno načelima bolje regulacije, regulatorno tijelo prema potrebi se savjetuje s operatorima prijenosnog sustava i, prema potrebi, blisko surađuje s drugim odgovarajućim nacionalnim tijelima pri izvršavanju dužnosti predviđenih u stavku 1.

Sva odobrenja koja regulatorno tijelo ili Agencija daju na temelju ove Direktive ne dovode u pitanje nijednu propisno utemeljenu buduću uporabu ovlasti od strane regulatornog tijela na temelju ovog članka ni bilo koje sankcije koje odrede druga odgovarajuća tijela ili Komisija.

3. Pored dužnosti koje su mu povjerene na temelju stavka 1. ovog članka, ako je neovisan operator sustava određen na temelju članka 13., regulatorno tijelo:

(a)	prati ispunjavaju li vlasnik prijenosnog sustava i neovisni operator sustava svoje obveze na temelju ovog članka i određuje sankcije za neispunjavanje u skladu sa stavkom 4. točkom (d);

(b)

prati odnose i komunikaciju između neovisnog operatora sustava i vlasnika prijenosnog sustava s ciljem osiguravanja da neovisni operator sustava ispunjava svoje obveze, a posebno odobrava ugovore i djeluje kao tijelo za rješavanje sporova između neovisnog operatora sustava i vlasnika prijenosnog sustava u pogledu pritužaba koje podnese bilo koja strana na temelju stavka 11.;

(c)	ne dovodeći u pitanje postupak na temelju članka 13. stavka 2. točke (c), za prvi desetogodišnji plan razvoja mreže, odobrava investicijsko planiranje i višegodišnji plan razvoja mreže kojega godišnje podnosi neovisni operator sustava;

(d)	osigurava da tarife za pristup mreži koje ubire neovisni operator sustava uključuju naknadu za vlasnika mreže ili vlasnike mreže, čime se osigurava primjerena naknada za osnovna sredstva mreže i za bilo koja nova ulaganja u njoj, pod uvjetom da se provode ekonomično i učinkovito;

(e)	ima ovlasti za provođenje inspekcija, uključujući nenajavljene inspekcije, u prostorima vlasnika prijenosnog sustava i neovisnog operatora sustava; i

(f)	prati uporabu naknada za zagušenje koje prikuplja neovisni operator sustava u skladu s člankom 16. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

4. Države članice osiguravaju da regulatorna tijela dobiju ovlasti koje im omogućuju izvršavanje dužnosti iz stavaka 1., 3. i 6. na učinkovit i brz način. U tu svrhu regulatorno tijelo raspolaže najmanje sljedećim ovlastima:

(a)	donošenja obvezujućih odluka o elektroenergetskim poduzećima;

(b)

provođenja istraga o funkcioniranju tržišta električne energije te odlučivanja i određivanja bilo kojih nužnih i razmjernih mjera za promicanje stvarnog tržišnog natjecanja i osiguravanje pravilnog funkcioniranja tržišta. Prema potrebi, regulatorno tijelo također je ovlašteno za suradnju s nacionalnim tijelom za tržišno natjecanje i regulatorima financijskih tržišta ili Komisijom u provođenju istrage koja se odnosi na pravo tržišnog natjecanja;

(c)	zahtijevanja od elektroenergetskih poduzeća bilo kojih informacija relevantnih za ispunjavanje njegovih zadataka, uključujući opravdanje za bilo koje odbijanje odobravanja pristupa mreži treće strane, i bilo kojih informacija o mjerama nužnima za pojačanje mreže;

(d)

izricanja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija elektroenergetskim poduzećima koja ne poštuju svoje obveze na temelju ove Direktive ili bilo koje odgovarajuće pravno obvezujuće odluke regulatornog tijela ili Agencije, ili predlaganja da nadležni sud izrekne takve sankcije. To uključuje ovlast izricanja ili predlaganja izricanja sankcija od najviše 10 % godišnjeg prometa operatora prijenosnog sustava za operatora prijenosnog sustava ili od najviše 10 % godišnjeg prometa vertikalno integriranog poduzeća za vertikalno integrirano poduzeće, ovisno o slučaju, za nepoštovanje njihovih obveza na temelju ove Direktive; i

(e)	odgovarajućih prava istraživanja i odgovarajućih ovlasti davanja uputa za rješavanje sporova na temelju stavaka 11. i 12.

5. Pored dužnosti i ovlasti koje su mu povjerene na temelju stavaka 1. i 4. ovog članka, ako je operator prijenosnog sustava određen u skladu s poglavljem V., regulatornom tijelu dodjeljuju se najmanje sljedeće dužnosti i ovlasti:

(a)	izricanja sankcija u skladu sa stavkom 4. točkom (d) za diskriminacijsko ponašanje u korist vertikalno integriranog poduzeća;

(b)	praćenja komunikacije između operatora prijenosnog sustava i vertikalno integriranog poduzeća radi osiguravanja da operator prijenosnog sustava ispunjava svoje obveze;

(c)	djelovanja u svojstvu tijela za rješavanje sporova između vertikalno integriranog poduzeća i operatora prijenosnog sustava u pogledu bilo kojih pritužaba podnesenih na temelju stavka 11.;

(d)	praćenja komercijalnih i financijskih odnosa, uključujući zajmove, između vertikalno integriranog poduzeća i operatora prijenosnog sustava;

(e)	odobravanja svih komercijalnih i financijskih sporazuma između vertikalno integriranog poduzeća i operatora prijenosnog sustava uz uvjet da su usklađeni s tržišnim uvjetima;

(f)	zahtijevanja opravdanja od vertikalno integriranog poduzeća po obavijesti dobivenoj od službenika odgovornog za usklađenost u skladu s člankom 21. stavkom 4. Takvo opravdanje posebno uključuje dokaze da nije došlo do diskriminacijskog ponašanja u korist vertikalno integriranog poduzeća;

(g)	provođenja inspekcija, uključujući nenajavljene inspekcije u prostorima vertikalno integriranog poduzeća i operatora prijenosnog sustava; i

(h)

dodjeljivanja svih ili specifičnih zadataka operatora prijenosnog sustava neovisnom operatoru sustava imenovanom u skladu s člankom 13. kada operator prijenosnog sustava stalno krši svoje obveze na temelju ove Direktive, posebno kod ponovljenog diskriminacijskog ponašanja u korist vertikalno integriranog poduzeća.

6. Regulatorna tijela odgovorna su za određivanje ili odobravanje, dostatno prije njihova stupanja na snagu, najmanje metodologija koje se koriste za izračun ili utvrđivanje uvjeta za:

(a)	priključak i pristup nacionalnim mrežama, uključujući tarife prijenosa i distribucije ili njihove metodologije. Te tarife ili metodologije omogućuju da se potrebna ulaganja u mreže izvrše tako da se tim ulaganjima omogući osiguravanje održivosti mreža;

(b)	pružanje usluga uravnoteženja koje se obavlja na najekonomičniji mogući način i osigurava odgovarajuće poticaje da bi korisnici mreže uravnotežili predaju i preuzimanje. Usluge uravnoteženja pružaju se na pošten i nediskriminacijski način i temelje se na objektivnim kriterijima; i

(c)	pristup prekograničnim infrastrukturama, uključujući postupke dodjele kapaciteta i upravljanja zagušenjem.

7. Metodologije ili uvjeti iz stavka 6. objavljuju se.

8. Pri određivanju ili odobravanju tarife ili metodologija i usluga uravnoteženja, regulatorna tijela osiguravaju da operatori prijenosnog sustava i distribucijskog sustava dobiju odgovarajuće poticaje, kako kratkoročne tako i dugoročne, za povećanje učinkovitosti, poticanje integracije tržišta i sigurnosti opskrbe te podršku povezanim istraživačkim aktivnostima.

9. Regulatorna tijela prate upravljanje zagušenjem nacionalnih elektroenergetskih sustava, uključujući spojene vodove, i provedbu pravila za upravljanje zagušenjem. U tu svrhu operatori prijenosnog sustava ili tržišni operatori dostavljaju nacionalnim regulatornim tijelima svoja pravila za upravljanje zagušenjem, uključujući dodjelu kapaciteta. Nacionalna regulatorna tijela mogu zahtijevati izmjene tih pravila.

10. Regulatorna tijela ovlaštena su zahtijevati od operatora prijenosnog sustava i distribucijskog sustava, ako je potrebno, da promijene uvjete, uključujući tarife ili metodologije iz ovog članka, kako bi se osigurala njihova razmjernost i primjena na nediskriminacijski način. Kod kašnjenja s određivanjem tarifa prijenosa i distribucije, regulatorna su tijela ovlaštena odrediti ili odobriti privremene tarife ili metodologije prijenosa i distribucije i odlučiti o odgovarajućim mjerama nadoknade ako konačne tarife ili metodologije prijenosa i distribucije odstupaju od tih privremenih tarifa ili metodologija.

11. Svaka stranka koja ima pritužbu na operatora prijenosnog sustava ili distribucijskog sustava u vezi s obvezama tog operatora na temelju ove Direktive može uputiti pritužbu regulatornom tijelu koje, djelujući u svojstvu tijela za rješavanje sporova, donosi odluku unutar razdoblja od dva mjeseca od primitka pritužbe. To se razdoblje može produljiti za dva mjeseca kada regulatorno tijelo zatraži dodatne informacije. To se produljeno razdoblje može dodatno produljiti uz suglasnost podnositelja pritužbe. Odluka regulatornog tijela obvezujuća je ako i sve dok ne bude ukinuta povodom žalbe.

12. Svaka stranka koja je oštećena i koja ima pravo na pritužbu o odluci o metodologijama donesenoj na temelju ovog članka ili, kada regulatorno tijelo ima dužnost savjetovati se, u vezi s predloženim tarifama ili metodologijama, može najkasnije u roku od dva mjeseca ili u kraćem vremenskom razdoblju ako tako predvide države članice, nakon objavljivanja odluke ili prijedloga odluke, podnijeti pritužbu na preispitivanje. Takva pritužba nema suspenzivni učinak.

13. Države članice stvaraju odgovarajuće i učinkovite mehanizme za reguliranje, kontrolu i transparentnost radi izbjegavanja bilo koje zlouporabe vladajućeg položaja, posebno na štetu potrošača, i bilo kojeg predatorskog ponašanja. Ti mehanizmi uzimaju u obzir odredbe Ugovora, a posebno njegov članak 82.

14. Države članice osiguravaju da se poduzimaju odgovarajuće mjere, uključujući upravni ili kazneni postupak u skladu s njihovim nacionalnim pravom, protiv fizičkih ili pravnih osoba odgovornih u slučajevima nepoštovanja pravila povjerljivosti nametnutih ovom Direktivom.

15. Pritužbe iz stavaka 11. i 12. ne dovode u pitanje korištenje prava na žalbu na temelju prava Zajednice ili nacionalnog prava.

16. Odluke koje donose regulatorna tijela u cijelosti su obrazložene i opravdane kako bi se omogućio sudski nadzor. Odluke su dostupne javnosti uz istodobno očuvanje povjerljivosti komercijalno osjetljivih informacija.

17. Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih mehanizama na nacionalnoj razini, na temelju kojih stranka oštećena odlukom regulatornog tijela ima pravo žalbe tijelu koje je neovisno o uključenim strankama i o bilo kojoj vladi.

Članak 38.

Regulatorni režim za prekogranična pitanja

1. Regulatorna tijela međusobno se blisko savjetuju i surađuju te jedna drugima i Agenciji pružaju sve informacije potrebne za izvršavanje svojih zadataka na temelju ove Direktive. U pogledu razmijenjenih informacija, tijelo koje ih prima osigurava razinu povjerljivosti jednaku onoj koja se zahtijeva od tijela koje ih pruža.

2. Regulatorna tijela surađuju najmanje na regionalnoj razini radi:

(a)

poticanja stvaranja operativnih rješenja radi omogućavanja optimalnog upravljanja mrežom, promicanja zajedničke razmjene električne energije i dodjele prekograničnih kapaciteta te omogućavanja primjerene razine kapaciteta međusobnog povezivanja, uključujući putem novog međusobnog povezivanja, unutar regije i između regija, da bi se omogućio razvoj stvarnog tržišnog natjecanja i poboljšanje sigurnosti opskrbe, bez diskriminiranja poduzeća za opskrbu u različitim državama članicama;

(b)	koordiniranja razvoja svih kodova mreže za odgovarajuće operatore prijenosnog sustava i druge sudionike na tržištu; i

(c)	koordiniranja razvoja pravila koja uređuju upravljanje zagušenjem.

3. Nacionalna regulatorna tijela imaju pravo međusobno sklapati sporazume o suradnji radi poticanja regulatorne suradnje.

4. Djelovanja iz stavka 2. provode se, prema potrebi, uz blisko savjetovanje s drugim relevantnim nacionalnim tijelima i ne dovodeći u pitanje njihove specifične nadležnosti.

5. Komisija može donijeti smjernice o opsegu dužnosti regulatornih tijela da surađuju međusobno i s Agencijom. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 46. stavka 2.

Članak 39.

Usklađenost sa smjernicama

1. Svako regulatorno tijelo i Komisija mogu zatražiti mišljenje Agencije o usklađenosti odluke koju je donijelo regulatorno tijelo sa smjernicama iz ove Direktive ili Uredbe (EZ) br. 714/2009.

2. Agencija daje svoje mišljenje regulatornom tijelu koje ga je zatražilo, odnosno Komisiji, i regulatornom tijelu koje je donijelo predmetnu odluku, u roku od tri mjeseca od dana primitka zahtjeva.

3. Ako se regulatorno tijelo koje je donijelo odluku ne uskladi s mišljenjem Agencije u roku od četiri mjeseca od dana primitka tog mišljenja, Agencija o tome obavješćuje Komisiju.

4. Bilo koje regulatorno tijelo može obavijestiti Komisiju ako smatra da odluka značajna za prekogranično trgovanje koju je donijelo drugo regulatorno tijelo nije usklađena sa smjernicama iz ove Direktive ili Uredbe (EZ) br. 714/2009 u roku od dva mjeseca od dana te odluke.

5. Ako Komisija, u roku od dva mjeseca od obavijesti Agencije u skladu sa stavkom 3. ili regulatornog tijela u skladu sa stavkom 4., ili na vlastitu inicijativu u roku od tri mjeseca od dana odluke, zaključi da odluka regulatornog tijela budi ozbiljnu sumnju u njezinu usklađenost sa smjernicama iz ove Direktiva ili Uredbe (EZ) br. 714/2009, Komisija može odlučiti dodatno ispitati taj slučaj. U takvom slučaju poziva regulatorno tijelo i stranke u postupku pred regulatornim tijelom da podnesu primjedbe.

6. Kada Komisija odluči dodatno ispitati slučaj, u roku od četiri mjeseca od dana takve odluke donosi konačnu odluku kojom:

(a)	se ne protivi odluci regulatornog tijela; ili

(b)	od predmetnog regulatornog tijela zahtijeva da povuče svoju odluku na temelju neusklađenosti sa smjernicama.

7. Ako Komisija ne donese odluku o dodatnom ispitivanju slučaja ni konačnu odluku u roku predviđenom u stavku 5., odnosno 6., smatra se da se ne protivi odluci regulatornog tijela.

8. Regulatorno tijelo usklađuje se s odlukom Komisije o povlačenju njegove odluke u roku od dva mjeseca i o tome obavješćuje Komisiju.

9. Komisija može donijeti smjernice kojima se utvrđuju pojedinosti o postupku za primjenu ovog članka. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 46. stavka 2.

Članak 40.

Vođenje evidencije

1. Države članice zahtijevaju od poduzeća za opskrbu da nacionalnim tijelima, uključujući nacionalno regulatorno tijelo, nacionalna tijela za tržišno natjecanje i Komisiju, radi izvršavanja njihovih zadataka, najmanje pet godina drže na raspolaganju relevantne podatke koji se odnose na sve transakcije u vezi s ugovorima o opskrbi električnom energijom i derivatima električne energije s veleprodajnim kupcima i operatorima prijenosnog sustava.

2. Ti podaci uključuju pojedinosti o značajkama relevantnih transakcija kao što su trajanje, pravila isporuke i namirenja, količina, datum i vrijeme izvršenja i cijene transakcije te način identificiranja predmetnog veleprodajnog kupca, kao i određene pojedinosti o svim nenamirenim ugovorima o opskrbi električnom energijom i derivatima električne energije.

3. Regulatorno tijelo može odlučiti sudionicima na tržištu učiniti dostupnima elemente tih informacija pod uvjetom da komercijalno osjetljive informacije o pojedinim sudionicima na tržištu ili o pojedinim transakcijama ne budu otkrivene. Ovaj se stavak ne primjenjuje na informacije o financijskim instrumentima koje su obuhvaćene Direktivom 2004/39/EZ.

4. Radi osiguravanja jedinstvene primjene ovog članka, Komisija može donijeti smjernice kojima se definiraju metode i modaliteti vođenja evidencije kao i oblik i sadržaj podataka koji se trebaju čuvati. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 46. stavak 2.

5. U pogledu transakcija derivatima električne energije poduzeća za opskrbu s veleprodajnim kupcima i operatorima prijenosnog sustava, ovaj se članak primjenjuje tek nakon što Komisija donese smjernice iz stavka 4.

6. Odredbama ovog članka ne stvaraju se dodatne obveze prema tijelima iz stavka 1. za subjekte obuhvaćene Direktivom 2004/39/EZ.

7. Ako tijela iz stavka 1. trebaju pristup podacima koje vode subjekti obuhvaćeni Direktivom 2004/39/EZ, zahtijevane podatke pružaju im tijela odgovorna na temelju te direktive.

POGLAVLJE X.

MALOPRODAJNA TRŽIŠTA

Članak 41.

Maloprodajna tržišta

Radi omogućavanja nastajanja dobro funkcionirajućih i transparentnih maloprodajnih tržišta u Zajednici, države članice osiguravaju definiranje uloga i odgovornosti operatora prijenosnog sustava, operatora distribucijskog sustava, poduzeća za opskrbu i kupaca te, prema potrebi, drugih sudionika na tržištu u pogledu ugovornih rješenja, obveza prema kupcima, pravila razmjene podataka i namirenja, vlasništva nad podacima i odgovornosti za mjerenja.

Ta se pravila objavljuju, oblikuju se s ciljem olakšavanja pristupa mreži kupcima i opskrbljivačima te podliježu ispitivanju regulatornih tijela ili drugih odgovarajućih nacionalnih tijela.

Veliki kupci koji nisu kućanstva imaju pravo istodobno sklopiti ugovor s nekoliko opskrbljivača.

POGLAVLJE XI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 42.

Zaštitne mjere

U slučaju iznenadne krize na energetskom tržištu i kada su ugroženi fizička sigurnost ili sigurnost osoba, opreme ili postrojenja, ili integritet sustava, država članica može privremeno poduzeti nužne zaštitne mjere.

Te mjere moraju prouzročiti najmanji mogući poremećaj u funkcioniranju unutarnjeg tržišta i ne smiju biti opsega šireg nego što je nužno za otklanjanje iznenadnih poteškoća koje su nastale.

Predmetna država članica o tim mjerama odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju, koja može odlučiti da predmetna država članica mora izmijeniti ili ukinuti takve mjere, u onoj mjeri u kojoj one narušavaju tržišno natjecanje i negativno djeluju na trgovinu na način koji odstupa od zajedničkog interesa.

Članak 43.

Ravnopravna tržišna pravila

1. Mjere koje države članice mogu poduzeti na temelju ove Direktive radi osiguravanja ravnopravnih tržišnih pravila moraju biti usklađene s Ugovorom, posebno njegovim člankom 30., i s pravom Zajednice.

2. Mjere iz stavka 1. moraju biti proporcionalne, nediskriminacijske i transparentne. Te se mjere mogu početi provoditi tek nakon što Komisija bude obaviještena o njima i odobri ih.

3. Komisija djeluje na temelju obavijesti iz stavka 2. unutar dva mjeseca od primitka obavijesti. To razdoblje počinje na dan nakon primitka potpunih informacija. Ako Komisija nije djelovala unutar tog dvomjesečnog razdoblja, smatra se da se ne protivi mjerama o kojima je obaviještena.

Članak 44.

Odstupanja

1. Države članice koje mogu dokazati, nakon što ova Direktiva stupi na snagu, da postoje značajni problemi za rad njihovih malih izoliranih sustava, mogu zatražiti odstupanje od odgovarajućih odredaba poglavlja IV., VI., VII. i VIII., kao i poglavlja III. kod mikro izoliranih sustava, a odnose se na obnovu, dogradnju i proširenje postojećih kapaciteta, što im Komisija može odobriti. Komisija prije donošenja odluke obavješćuje države članice o tim zahtjevima, vodeći računa o poštovanju povjerljivosti. Ta se odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

2. Članak 9. ne primjenjuje se na Cipar, Luksemburg i/ili Maltu. Dodatno, članci 26., 32. i 33. ne primjenjuju se na Maltu.

Za potrebe članka 9. stavka 1. točke (b), pojam „poduzeće koje obavlja bilo koju od funkcija proizvodnje ili opskrbe” ne uključuje krajnje kupce koji obavljaju bilo koju od funkcija proizvodnje i/ili opskrbe električnom energijom, izravno ili putem poduzeća nad kojima provode kontrolu, bilo pojedinačno ili zajednički, pod uvjetom da su krajnji kupci, uključujući njihove udjele električne energije proizvedene u kontroliranim poduzećima, u godišnjem prosjeku, neto kupci električne energije i pod uvjetom da je ekonomska vrijednost električne energije koju prodaju trećim stranama beznačajna u odnosu na njihove druge poslovne djelatnosti.

Članak 45.

Postupak preispitivanja

Ako u izvješću iz članka 47. stavka 6. Komisija zaključi da s obzirom na učinkovit način provođenja pristupa mreži u nekoj državi članici — koji omogućava potpuno učinkovit, nediskriminacijski i neometani pristup mreži — određene obveze nametnute poduzećima ovom Direktivom (uključujući one u pogledu pravnog razdvajanja za operatore distribucijskog sustava) nisu razmjerne cilju kojem se teži, predmetna država članica može od Komisije zatražiti izuzimanje od predmetnog zahtjeva.

O takvom zahtjevu država članica odmah obavješćuje Komisiju, zajedno sa svim relevantnim informacijama potrebnima za dokazivanje da će se zaključak iz izvješća o osiguranom stvarnom pristupu mreži i dalje održavati.

Unutar tri mjeseca od primitka obavijesti Komisija donosi mišljenje u pogledu zahtjeva predmetne države članice i, prema potrebi, podnosi prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću za izmjenu odgovarajućih odredaba ove Direktive. Komisija može u prijedlozima za izmjenu ove Direktive predložiti izuzimanje predmetne države članice od specifičnih zahtjeva, pod uvjetom da ta država članica, kako je odgovarajuće, provodi jednako učinkovite mjere.

Članak 46.

Odbor

1. Komisiji pomaže odbor.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 47.

Izvješćivanje

1. Komisija prati i ispituje primjenu ove Direktive te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi opće izvješće o napretku, prvi put najkasnije 4. kolovoza 2004., a nakon toga na godišnjoj osnovi. Izvješće o napretku pokriva najmanje:

(a)

stečeno iskustvo i ostvareni napredak u stvaranju potpunog i u cijelosti operativnog unutarnjeg tržišta električne energije te prepreke koje su još uvijek prisutne u tom pogledu, uključujući aspekte tržišne dominacije, koncentracija na tržištu, predatorskog ili protutržišnog ponašanja i njihov učinak u smislu narušavanja tržišta;

(b)

mjeru u kojoj su zahtjevi za razdvajanje i određivanje tarifa sadržani u ovoj Direktivi bili uspješni u osiguravanju poštenog i nediskriminacijskog pristupa elektroenergetskom sustavu Zajednice i istovjetnih razina tržišnog natjecanja, kao i ekonomske, ekološke i socijalne posljedice otvaranja tržišta električne energije za kupce;

(c)	razmatranje pitanja koja se odnose na razine kapaciteta sustava i sigurnost opskrbe električnom energijom u Zajednici, a posebno postojeću i predviđenu ravnotežu između ponude i potražnje, uzimajući u obzir fizičke kapacitete za razmjenu među područjima;

(d)	posebna pozornost dat će se mjerama poduzetima u državama članicama za pokrivanje vršne potrošnje i rješavanje podbačaja jednog ili više opskrbljivača;

(e)	provedbu izuzeća predviđenog na temelju članka 26. stavka 4. radi mogućeg revidiranja praga;

(f)	opću procjenu postignutog napretka što se tiče bilateralnih odnosa s trećim zemljama koje proizvode i izvoze ili prenose električnu energiju, uključujući napredak u integraciji tržišta, socijalne i ekološke posljedice trgovanja električnom energijom i pristup mrežama takvih trećih zemalja;

(g)	potrebu za mogućim zahtjevima za usklađivanje koji nisu povezani s odredbama ove Direktive; i

(h)	način na koji su države članice u praksi provele zahtjeve koji se odnose na označivanje energije, sadržane u članku 3. stavku 9., i način na koji su se bilo koje preporuke Komisije o tom pitanju uzele u obzir.

Prema potrebi, izvješće o napretku može posebno uključivati preporuke u pogledu opsega i modaliteta odredaba o označivanju, uključujući način navođenja uputa na postojeće referentne izvore i sadržaj tih izvora i posebno kako bi se informacije koje se odnose na utjecaj na okoliš, najmanje u pogledu emisija CO2 i radioaktivnog otpada, iz proizvodnje električne energije iz različitih izvora energije, mogle učiniti dostupnima na transparentan, lako pristupačan i usporediv način na cijelom području Zajednice, kako bi se mjere koje države članice poduzimaju za kontroliranje točnosti informacija koje pružaju opskrbljivači mogle pojednostaviti te koje bi mjere mogle suzbiti negative učinke vladajućeg položaja na tržištu i koncentracije na tržištu.

2. Svake dvije godine izvješće o napretku iz stavka 1. također sadrži analizu različitih mjera poduzetih u državama članicama radi ispunjavanja obveza javne usluge, zajedno s razmatranjem učinkovitosti tih mjera i, posebno, njihovim učincima na tržišno natjecanje na tržištu električne energije. To izvješće prema potrebi može uključivati preporuke o mjerama koje treba poduzeti na nacionalnoj razini za postizanje visokih standarda javne usluge ili mjerama namijenjenima sprečavanju zatvaranja tržišta.

3. Komisija do 3. ožujka 2013. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi, u sklopu općeg ispitivanja, detaljno posebno izvješće s prikazom u kojoj su mjeri zahtjevi za razdvajanje na temelju poglavlja V. bili uspješni u osiguravanju potpune i stvarne neovisnosti operatora prijenosnog sustava, koristeći kao mjerilo stvarno i učinkovito razdvajanje.

4. Komisija za potrebe svoje procjene na temelju stavka 3. posebno uzima u obzir sljedeće kriterije: pošten i nediskriminacijski pristup mreži, učinkovitost reguliranja, razvoj mreže radi zadovoljavanja potreba tržišta, nenarušenost poticaja za ulaganje, razvoj infrastrukture za međusobno povezivanje, stvarno tržišno natjecanje na energetskim tržištima Zajednice i stanje sigurnosti opskrbe u Zajednici.

5. Prema potrebi, a posebno kada iz detaljnog posebnog izvješća iz stavka 3. proizlazi da se uvjeti iz stavka 4. ne jamče u praksi, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedloge za osiguravanje potpune i stvarne neovisnosti operatora prijenosnog sustava do 3. ožujka 2014.

6. Komisija najkasnije 1. siječnja 2006. Europskom parlamentu i Vijeću upućuje detaljno izvješće s prikazom napretka u stvaranju unutarnjeg tržišta električne energije. U tom se izvješću posebno razmatra:

—	postojanje nediskriminacijskog pristupa mreži,

—	učinkovitost reguliranja,

—	razvoj infrastrukture za međusobno povezivanje i stanje sigurnosti opskrbe u Zajednici,

—	u kojoj se mjeri potpuna korist od otvaranja tržišta odražava na mala poduzeća i kupce iz kategorije kućanstvo, posebno u pogledu standarda javne usluge i univerzalnih usluga,

—	u kojoj su mjeri tržišta u praksi otvorena stvarnom tržišnom natjecanju, uključujući aspekte vladajućeg položaja, koncentracije na tržištu i predatorskog ili protutržišnog ponašanja,

—	u kojoj mjeri kupci zaista mijenjaju opskrbljivače i ponovo pregovaraju o tarifama,

—	razvoj cijena, uključujući cijene opskrbe, u vezi sa stupnjem otvorenosti tržišta i,

—	iskustvo stečeno u primjeni ove Direktive što se tiče stvarne neovisnosti operatora sustava u vertikalno integriranim poduzećima te jesu li razvijene druge mjere pored funkcionalne neovisnosti i odvajanja računa, koje imaju učinke istovjetne pravnom razdvajanju.

Komisija prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedloge kojima je posebno cilj zajamčiti visoke standarde javne usluge.

Komisija prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedloge kojima je posebno cilj osiguravanje potpune i stvarne neovisnosti operatora prijenosnog sustava prije 1. srpnja 2007. Kada je to potrebno, ti se prijedlozi, u skladu s pravom tržišnog natjecanja, također odnose na mjere koje se bave pitanjima vladajućeg položaja, koncentracije na tržištu i predatorskog ili protutržišnog ponašanja.

Članak 48.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2003/54/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 3. ožujka 2011., ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje i primjenu navedene direktive. Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 49.

Prenošenje

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 3. ožujka 2011. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe od 3. ožujka 2011., uz izuzetak članka 11. koji primjenjuju od 3. ožujka 2013.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 50.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 51.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

E. ERLANDSSON

(1) SL C 211, 19.8.2008., str. 23.

(2) SL C 172, 5.7.2008., str. 55.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 18. lipnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 9. siječnja 2009. (SL C 70 E, 24.3.2009., str. 1.) i Stajalište Europskog parlamenta od 22. travnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka Vijeća od 25. lipnja 2009.

(4) SL L 176, 15.7.2003., str. 37.

(5) SL C 175 E, 10.7.2008., str. 206.

(6) SL L 24, 29.1.2004., str. 1.

(7) SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

(8) SL L 25, 29.1.2009., str. 18.

(9) SL L 114, 27.4.2006., str. 64.

(10) SL L 211, 14.8.2009., str. 15.

(11) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(12) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(13) Naslov Direktive 83/349/EEZ prilagođen je tako da se vodi računa o renumeriranju članaka Ugovora o osnivanju Europske zajednice u skladu s člankom 12. Ugovora iz Amsterdama; izvorno se pozivalo na članak 54. stavak 3. točku (g).

(14) SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(15) SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(16) SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

(17) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.

(18) SL L 211, 14.8.2009., str. 94.

(19) Prva direktiva Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o usklađivanju zaštitnih mjera koje su radi zaštite interesa njihovih članova i drugih predviđene u državama članicama za trgovačka društva u smislu članka 58. drugog stavka Ugovora, s ciljem izjednačivanja takvih zaštitnih mjera širom Zajednice (SL L 65, 14.3.1968., str. 8.).

(20) Naslov Direktive 78/660/EEZ prilagođen je kako bi se uzelo u obzir renumeriranje članaka Ugovora o osnivanju Europske zajednice u skladu s člankom 12. Ugovora iz Amsterdama, izvorno se pozivalo na članak 54. stavak 3. točku (g).

(21) SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

PRILOG I.

MJERE ZA ZAŠTITU POTROŠAČA

1. Ne dovodeći u pitanje pravila Zajednice o zaštiti potrošača, posebno Direktivu 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača u pogledu ugovora na daljinu (1) i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima (2), mjere iz članka 3. trebaju osigurati da potrošači:

(a)

imaju pravo na ugovor sa svojim pružateljem elektroenergetske usluge u kojem su navedeni:

—	identitet i adresa opskrbljivača,

—	usluge koje se pružaju, ponuđene razine kvalitete usluge, kao i vrijeme prvog priključenja,

—	vrste ponuđenih usluga održavanja,

—	način na koji se mogu dobiti najnovije informacije o svim primjenjivim tarifama i naknadama za održavanje,

—	trajanje ugovora, uvjeti produljenja i prestanka usluga i ugovora te je li dopušten raskid ugovora bez naknade,

—	bilo koja naknada ili povrat sredstava koji se primjenjuju u slučaju nepridržavanja ugovorene razine kvalitete usluge, uključujući netočne i zakašnjele račune,

—	metoda pokretanja postupaka za rješavanje sporova u skladu s točkom (f),

—	informacije koje se odnose na prava potrošača, uključujući one o obradi pritužaba i sve informacije iz ove točke, jasno priopćene putem računa ili na internetskim stranicama elektroenergetskog poduzeća.

Uvjeti moraju biti pošteni i unaprijed dobro poznati. U svakom slučaju, te bi informacije trebale biti pružene prije sklapanja ili potvrđivanja ugovora. Kada se ugovori sklapaju putem posrednika, informacije koje se odnose na pitanja navedena u ovoj točki također se pružaju prije sklapanja ugovora;

(b)

dobiju prikladnu obavijest o svakoj namjeri izmjene ugovornih uvjeta i budu obaviješteni o svojem pravu na raskid ugovora nakon primitka te obavijesti. Pružatelji usluga svoje pretplatnike o svakom povećanju naknade izravno obavješćuju u odgovarajuće vrijeme, a najkasnije do isteka prvog obračunskog razdoblja nakon što povećanje stupi na snagu, na transparentan i razumljiv način. Države članice osiguravaju da potrošači imaju slobodu raskida ugovora ako ne prihvaćaju nove uvjete o kojima ih je obavijestio njihov pružatelj elektroenergetske usluge;

(c)	dobiju transparentne informacije o primjenjivim cijenama i tarifama te o standardnim uvjetima u pogledu pristupa elektroenergetskim uslugama i uporabe tih usluga;

(d)

raspolažu širokim izborom načina plaćanja, koji nisu neopravdano diskriminacijski za kupce. Sustavi predujmova moraju biti pošteni i prikladno odražavati vjerojatnu potrošnju. Svaka razlika u uvjetima mora odražavati troškove opskrbljivača različitih sustava plaćanja. Opći uvjeti moraju biti pošteni i transparentni. Moraju biti predstavljeni jasnim i razumljivim jezikom te ne smiju uključivati neugovorne prepreke za korištenje potrošačkih prava, primjerice pretjeranu ugovornu dokumentaciju. Kupci moraju biti zaštićeni od nepoštenih i obmanjujućih metoda prodaje;

(e)	ne moraju plaćati za promjenu opskrbljivača;

(f)

imaju korist od transparentnih, jednostavnih i jeftinih postupaka obrade njihovih pritužaba. Posebno, svi potrošači imaju pravo na dobru kvalitetu usluge i obrade pritužaba od strane svojeg pružatelja elektroenergetskih usluga. Takvi izvansudski postupci rješavanja sporova moraju omogućiti pošteno i brzo rješavanje sporova, po mogućnosti unutar tri mjeseca, te predvidjeti, kada je to opravdano, sustav povrata sredstava i/ili naknade. Trebali bi, kada je god to moguće, biti u skladu s načelima navedenima u Preporuci Komisije 98/257/EZ od 30. ožujka 1998. o načelima koja se primjenjuju na tijela odgovorna za izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova (3);

(g)	kada imaju pristup univerzalnim uslugama na temelju odredaba koje su države članice donijele na temelju članka 3. stavka 3., budu obaviješteni o svojim pravima u pogledu univerzalnih usluga;

(h)

imaju na raspolaganju podatke o svojoj potrošnji te da mogu, izričitom suglasnošću i bez naknade, bilo kojem registriranom poduzeću za opskrbu dati pristup svojim mjernim podacima. Strana odgovorna za upravljanje podacima obvezna je dati te podatke poduzeću. Države članice definiraju format za predstavljanje podataka i postupak kojim dobavljači i potrošači imaju pristup podacima. Za tu se uslugu potrošaču ne obračunavaju dodatni troškovi;

(i)

budu ispravno obaviješteni o stvarnoj potrošnji električne energije i troškovima dovoljno učestalo da bi mogli regulirati vlastitu potrošnju električne energije. Te se obavijesti daju u dostatnom vremenskom okviru, koji vodi računa o mogućnostima kupčeve mjerne opreme i predmetnom elektroenergetskom proizvodu. Treba voditi računa o troškovnoj učinkovitosti takvih mjera. Za tu se uslugu potrošaču ne obračunavaju dodatni troškovi;

(j)	prime konačni obračun nakon svake promjene opskrbljivača električne energije najkasnije šest tjedana od promjene opskrbljivača.

2. Države članice osiguravaju provedbu inteligentnih sustava mjerenja koji doprinose aktivnom sudjelovanju potrošača na tržištu opskrbe električnom energijom. Provedba tih sustava mjerenja može biti podložna ekonomskoj procjeni svih dugoročnih troškova i koristi za tržište i pojedinog potrošača, ili tome koji je oblik inteligentnog mjerenja ekonomski razuman i troškovno učinkovit te koji je vremenski okvir ostvariv za njihovu distribuciju.

Takva se procjena provodi do 3. rujna 2012.

Podložno toj procjeni, države članice ili bilo koje nadležno tijelo koje one odrede priprema vremenski raspored s ciljem za razdoblje od najviše 10 godina za provedbu inteligentnih sustava mjerenja.

Ako se uvođenje naprednih brojila ocijeni pozitivnim, najmanje 80 % potrošača mora biti opremljeno inteligentnim sustavima mjerenja do 2020. godine.

Države članice, ili bilo koje nadležno tijelo koje one odrede, osiguravaju interoperabilnost tih sustava mjerenja koje će provesti na svojim državnim područjima i poklanjaju dužnu pažnju uporabi odgovarajućih standarda i najbolje prakse te važnosti razvoja unutarnjeg tržišta električne energije.

(1) SL L 144, 4.6.1997., str. 19.

(2) SL L 95, 21.4.1993., str. 29.

(3) SL L 115, 17.4.1998., str. 31.

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2003/54/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5.	Članak 5.
—	Članak 6.
Članak 6.	Članak 7.
Članak 7.	Članak 8.
Članak 10.	Članak 9.
Članak 8.	Članak 10.
—	Članak 11.
Članak 9.	Članak 12.
—	Članak 13.
—	Članak 14.
Članak 11.	Članak 15.
Članak 12.	Članak 16.
—	Članak 17.
—	Članak 18.
—	Članak 19.
—	Članak 20.
—	Članak 21.
—	Članak 22.
—	Članak 23.
Članak 13.	Članak 24.
Članak 14.	Članak 25.
Članak 15.	Članak 26.
Članak 16.	Članak 27.
Članak 17.	Članak 29.
Članak 18.	Članak 30.
Članak 19.	Članak 31.
Članak 20.	Članak 32.
Članak 21.	Članak 33.
Članak 22.	Članak 34.
Članak 23. stavak 1. (prva i druga rečenica)	Članak 35.
—	Članak 36.
Članak 23. (ostatak)	Članak 37.
—	Članak 38.
—	Članak 39.
—	Članak 40.
—	Članak 41.
Članak 24.	Članak 42.
—	Članak 43.
Članak 25.	—
Članak 26.	Članak 44.
Članak 27.	Članak 45.
—	Članak 46.
Članak 28.	Članak 47.
Članak 29.	Članak 48.
Članak 30.	Članak 49.
Članak 31.	Članak 50.
Članak 32.	Članak 51.
Prilog A	Prilog I.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32010R0647

L 189/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2010.

UREDBA (EURATOM) br. 647/2010 VIJEĆA

od 13. srpnja 2010.

o financijskoj pomoći Unije u vezi s razgradnjom reaktora 1 do 4 nuklearne elektrane Kozloduy u Bugarskoj (Program Kozloduy)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 203.,

uzimajući u obzir bugarski zahtjev za daljnje financiranje,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Tijekom pregovora o pristupanju 2005. godine Bugarska je pristala na zatvaranje reaktora 1 i 2 te reaktora 3 i 4 nuklearne elektrane Kozloduy do 31. prosinca 2002., odnosno do 31. prosinca 2006. i na naknadnu razgradnju tih reaktora. Europska unija izrazila je volju i dalje pružati financijsku pomoć do 2009. godine kao produljenje pretpristupne pomoći planirane u skladu s programom Phare za potporu naporima Bugarske u pogledu razgradnje.

(2)

S obzirom na obvezu Bugarske da zatvori reaktore 3 i 4 nuklearne elektrane Kozloduy, člankom 30. Akta o uvjetima pristupanja Republike Bugarske i Rumunjske (dalje u tekstu „Akt o pristupanju iz 2005.”) utvrđen je program pomoći (dalje u tekstu „Program Kozloduy”) s proračunom od 210 milijuna EUR za razdoblje od 2007. do 2009. Taj je program uključio pomoć za pokrivanje gubitka kapaciteta zbog zatvaranja nuklearne elektrane Kozloduy.

(3)	Međunarodni fondovi za razgradnju kojima upravlja Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) postoje već nekoliko godina. Unija najviše doprinosi tim fondovima.

(4)

Unija priznaje uložene napore i dobar napredak koji je Bugarska postigla u pripremnoj fazi razgradnje pomoću Programa Kozloduy koristeći fondove Unije uspostavljene do 2009. i potrebu za daljnjom financijskom potporom nakon 2009. radi nastavka napretka trenutačnih poslova razgradnje u skladu s Aktom o pristupanju iz 2005., uz primjenu najviših sigurnosnih normi.

(5)

Dodatno, važno je koristiti vlastite resurse nuklearne elektrane Kozloduy jer to doprinosi dostupnosti potrebne ekspertize, povećava tehnološko znanje i iskustvo i vještine te istodobno ublažava socijalni i gospodarski učinak ranog zatvaranja nastavkom zapošljavanja osoblja iz zatvorene nuklearne elektrane. Nastavak financijske potpore stoga je važan za održavanje potrebnih sigurnosnih, zdravstvenih i okolišnih normi.

(6)	Unija također priznaje potrebu za financijskom potporom radi daljnjeg napretka mjera ublažavanja u energetskom sektoru s obzirom na opseg gubitka kapaciteta zbog zatvaranja nuklearnih reaktora i njegov utjecaj na sigurnost opskrbe u regiji.

(7)	Unija priznaje potrebu za ublažavanjem učinka povećane štete za okoliš i emisija zbog zamjenskog kapaciteta koji većinom dolazi iz povećane uporabe elektrana na mrki ugljen.

(8)	Stoga bi trebalo osigurati iznos od 300 milijuna EUR iz općeg proračuna Unije za financiranje razgradnje nuklearne elektrane Kozloduy tijekom razdoblja od 2010. do 2013.

(9)

Odobrena sredstva iz općeg proračuna Unije za razgradnju ne bi smjela dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja u odnosu prema društvima za opskrbu električnom energijom na energetskom tržištu u Uniji. Ta bi se izdvajanja trebala također koristiti za financiranje energetske učinkovitosti i mjera štednje u skladu s pravnom stečevinom i pravilima funkcioniranja zajedničkog europskog energetskog tržišta.

(10)	Financijska pomoć trebala bi i dalje biti dostupna kao doprinos Unije Međunarodnom fondu za potporu razgradnji elektrane Kozloduy kojim upravlja EBRD.

(11)

Zadaci EBRD-a uključuju upravljanje javnim sredstvima dodijeljenima programima za razgradnju onih reaktora nuklearnih postrojenja koji su bili predmet sporazuma o zatvaranju u okviru pristupanja. EBRD nadzire financijsko upravljanje tim programima radi optimiziranja korištenja javnog novca. Dodatno, EBRD obavlja proračunske zadatke koje mu je povjerila Komisija u skladu sa zahtjevima Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (2) (Financijska uredba).

(12)

Radi osiguravanja najviše moguće učinkovitosti i minimiziranja mogućih posljedica za okoliš, razgradnju reaktora od 1 do 4 nuklearne elektrane Kozloduy trebalo bi obavljati služeći se najboljim dostupnim tehničkim ekspertizama i uzimajući u obzir prirodu i tehnološke specifikacije reaktora koji se zatvaraju.

(13)	Razgradnja nuklearne elektrane Kozloduy bit će obavljena se u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti okoliša, posebno s Direktivom Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (3).

(14)	Načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti u odnosu na dodijeljena sredstva trebala bi se osigurati kroz revizije ocjene i rezultata prethodno financiranih programa.

(15)

Referentni financijski iznos, u smislu točke 38. Međuinstitucijskog sporazuma od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju (4) trebao bi biti uvršten u ovu Uredbu tijekom cijelog trajanja Programa Kozloduy, a da se time ne utječe na ovlasti proračunskog tijela kako je utvrđeno u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije.

(16)	Za donošenje mjera potrebnih za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebao pomagati odbor osnovan na temelju Uredbe Vijeća (Euratom) br. 549/2007 (5),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom se Uredbom uspostavlja program (dalje u tekstu „Program Kozloduy”) kojim se utvrđuju detaljna pravila za provedbu financijskog doprinosa Unije radi rješavanja daljnjeg procesa razgradnje reaktora od 1 do 4 nuklearne elektrane Kozloduy u Bugarskoj i prevladavanja posljedica njihovog ranog zatvaranja u vezi s okolišem, gospodarstvom i sigurnošću opskrbe u regiji.

Članak 2.

Doprinos Unije Programu Kozloduy dodjeljuje se za pružanje financijske potpore za:

—	mjere povezane s razgradnjom nuklearne elektrane Kozloduy,

—	mjere unapređivanja zaštite okoliša u skladu s pravnom stečevinom i mjere modernizacije konvencionalnog proizvodnog kapaciteta koji će zamijeniti proizvodni kapacitet četiriju reaktora u elektrani, i

—

druge mjere koje proizlaze iz odluke o zatvaranju i razgradnji te elektrane i koje doprinose potrebnom restrukturiranju, unapređivanju zaštite okoliša i modernizaciji sektora proizvodnje, prijenosa i distribucije energije u Bugarskoj kao i poboljšanju sigurnosti opskrbe i energetske učinkovitosti u Bugarskoj.

Članak 3.

1. Referentni financijski iznos za provedbu Programa Kozloduy za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2013. je 300 milijuna EUR.

2. Godišnja sredstva odobrava proračunsko tijelo u granicama financijskog okvira.

3. Iznos odobrenih sredstava dodijeljenih Programu Kozloduy može se revidirati tijekom razdoblja od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2013. kako bi se uzeo u obzir postignuti napredak u provedbi Programa i osiguralo da programiranje i raspodjela sredstava budu utemeljeni na stvarnim potrebama za plaćanjima i kapacitetu apsorpcije.

Članak 4.

Produljujući ono što je određeno Aktom o pristupanju iz 2005., doprinos za određene mjere može iznositi do 100 % ukupnog izdatka. Ulažu se svi napori radi nastavka prakse sufinanciranja utvrđene u okviru pretpristupne pomoći i pomoći dane tijekom razdoblja od 2007. do 2009. za napore Bugarske u pogledu razgradnje, kao i radi privlačenja sufinanciranja iz ostalih izvora, prema potrebi.

Članak 5.

1. Financijska pomoć za mjere u okviru Programa Kozloduy stavlja se na raspolaganje kao doprinos Unije Međunarodnom fondu za potporu razgradnji nuklearne elektrane Kozloduy kojim upravlja EBRD, u skladu s člankom 53.d. Financijske uredbe.

2. Mjere u okviru Programa Kozloduy donose se u skladu s člankom 8. stavkom (2).

Članak 6.

1. Komisija može potaknuti obavljanje revizije korištenja pomoći, bilo da ju izravno obavi njezino vlastito osoblje ili bilo koje drugo kvalificirano vanjsko tijelo po njezinom izboru. Takve se revizije mogu obavljati tijekom cijelog trajanja sporazuma između Unije i EBRD-a o stavljanju fondova Unije na raspolaganje Međunarodnom fondu za potporu razgradnji nuklearne elektrane Kozloduy i tijekom razdoblja od 5 godina od dana plaćanja preostalog iznosa. Kad je to primjenjivo, nalazi revizije mogu dovesti do odluka Komisije o povratu potpora.

2. Osoblje Komisije i vanjsko osoblje koje je Komisija ovlastila imaju odgovarajuće pravo pristupa, posebno uredima korisnika i svim informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku, potrebnima radi provođenja takve revizije. Revizije također obuhvaćaju fazu postignutu u izdavanju dozvola za razgradnju.

Revizorski sud i Europski parlament imaju ista prava kao Komisija, posebno prava pristupa.

Nadalje, u svrhu zaštite financijskih interesa Unije od prijevare i drugih nepravilnosti, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obavljati provjere i inspekcije na terenu u okviru Programa Kozloduy u skladu s Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (6).

3. Za djelovanje Unije koje se financira na temelju ove Uredbe, pojam „nepravilnost” u članku 1. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (7) znači bilo koja povreda odredbe prava Unije ili bilo koje kršenje ugovorne obveze koje proizlazi iz nekog djela ili propusta gospodarskog subjekta koji neopravdanom stavkom izdatka dovodi ili bi mogao dovesti u pitanje opći proračun Unije ili proračune kojima ona upravlja ili proračune kojima upravljaju druge međunarodne organizacije u ime Unije ili Zajednice.

4. Sporazumi između Unije i EBRD-a o stavljanju fondova Unije na raspolaganje Međunarodnom fondu za potporu razgradnji nuklearne elektrane Kozloduy predviđaju odgovarajuće mjere zaštite financijskih interesa Unije od prijevare, korupcije i ostalih nepravilnosti te omogućavanja Komisiji, OLAF-u i Revizorskom sudu obavljanje provjera na terenu.

Članak 7.

Komisija osigurava provedbu ove Uredbe i redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće. Ona provodi reviziju kako je predviđeno člankom 3. stavkom 3.

Članak 8.

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 8. stavkom 1. Uredbe (Euratom) br. 549/2007.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se postupak utvrđen člankom 8. stavkom 2. Uredbe (Euratom) br. 549/2007.

Članak 9.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

D. REYNDERS

(1) Mišljenje od 20. svibnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(2) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(3) SL L 175, 5.7.1985., str. 40.

(4) SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(5) Uredba Vijeća (Euratom) br. 549/2007 od 14. svibnja 2007. o provedbi Protokola br. 9. o jedinici 1 i jedinici 2 nuklearne elektrane Bohunice V1 u Slovačkoj uz Akt o uvjetima pristupanja Češke, Estonije, Cipra, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije i Slovačke Europskoj uniji (SL L 131, 23.5.2007., str. 1.).

(6) SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(7) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32010R0838

L 250/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.09.2010.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 838/2010

od 23. rujna 2010.

o utvrđivanju smjernica koje se odnose na mehanizam naknade između operatora prijenosnih sustava i zajednički regulatorni pristup naplati prijenosa

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (1), a posebno njezin članak 18. stavak 5. prvu rečenicu,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 774/2010 od 2. rujna 2010. o utvrđivanju smjernica koje se odnose na naknadu između operatora prijenosnih sustava i zajednički regulatorni pristup naplati prijenosa (2) uspostavlja se mehanizam naknade troškova operatorima prijenosnih sustava za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije i zajednički regulatorni pristup naplati prijenosa. Ta Uredba, međutim, prestaje važiti 2. ožujka 2011.

(2)

Kako bi se osigurao kontinuitet provedbe mehanizma naknade između operatora prijenosnih sustava, trebalo bi usvojiti nove smjernice, navedene u članku 18. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 714/2009 od 13. srpnja 2009., koje odražavaju institucionalni okvir uspostavljen tom Uredbom. Posebno bi Agencija za suradnju energetskih regulatora (dalje u tekstu „Agencija”), uspostavljena Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3), trebala biti odgovorna za praćenje provedbe mehanizma naknade između operatora prijenosnih sustava.

(3)

Obvezujuće smjernice kojima se uspostavlja mehanizam naknade između operatora prijenosnih sustava trebale bi stvoriti stabilnu osnovu za djelovanje mehanizma naknade između operatora prijenosnih sustava i poštenu naknadu troškova za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije operatorima prijenosnih sustava.

(4)

Operatori prijenosnih sustava iz trećih zemalja ili područja koji su sklopili sporazume s Unijom, na temelju kojih su usvojili i primjenjuju pravo Unije u području električne energije, trebali bi imati pravo sudjelovanja u mehanizmu naknade između operatora prijenosnih sustava, na istovjetnoj osnovi kao i operatori prijenosnih sustava iz država članica.

(5)

Prikladno je dozvoliti operatorima prijenosnih sustava u trećim zemljama koje nisu sklopile sporazume s Unijom, na temelju kojih su usvojile i primjenjuju pravo Unije u području električne energije, da sklope višestrane sporazume s operatorima prijenosnih sustava u državama članicama, koji svim stranama omogućuju poštenu i pravičnu naknadu troškova nastalih zbog prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije.

(6)	Operatori prijenosnih sustava trebali bi primiti naknade za gubitke energije koji su posljedica prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije. Takva bi se naknada trebala temeljiti na procjeni gubitaka do kojih bi bilo došlo u nedostatku tranzita električne energije.

(7)

Trebalo bi uspostaviti fond za naknadu troškova koje operatori prijenosnih sustava snose zbog stavljanja infrastrukture na raspolaganje za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije. Vrijednost tog fonda trebala bi se temeljiti na dugoročnom prosjeku povećanih troškova stavljanja infrastrukture na raspolaganje za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije, procijenjenom na razini Unije.

(8)

Procjenu infrastrukture za prijenos električne energije na razini Unije, koja se koristi za omogućavanje prekograničnih tokova električne energije, trebala bi izvršiti Agencija kao tijelo koje je odgovorno za koordiniranje aktivnosti regulatornih tijela koja moraju izvršavati sličnu funkciju na nacionalnoj razini.

(9)	Operatori prijenosnih sustava u trećim zemljama trebali bi snositi jednake troškove za korištenje prijenosnog sustava Unije kao i operatori prijenosnih sustava u državama članicama.

(10)	Razlike u naknadama koje proizvođači električne energije snose za pristup prijenosnom sustavu ne bi smjele ugroziti unutarnje tržište. Zbog toga bi se prosječne naknade za pristup mreži u državama članicama trebale držati u rasponu koji pomaže da se osigura ostvarivanje prednosti usklađivanja.

(11)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog na temelju članka 46. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Operatori prijenosnih sustava primaju naknadu troškova nastalih kao posljedica prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije po svojim mrežama na temelju smjernica iz dijela A Priloga.

Članak 2.

Naknade koje mrežni operatori primjenjuju za pristup prijenosnom sustavu u skladu su sa smjernicama iz dijela B Priloga.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 3. ožujka 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. rujna 2010.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 176, 15.7.2003., str. 1.

(2) SL L 233, 3.9.2010., str. 1.

(3) SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

(4) SL L 211, 14.8.2009., str. 55.

PRILOG

DIO A

Smjernice o mehanizmu naknade između operatora prijenosnih sustava

1. Opće odredbe

1.1.	Mehanizam naknade između operatora prijenosnih sustava (Inter-Transmission System Operator Compensation – ITC) osigurava naknadu troškova prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije, uključujući pružanje prekograničnog pristupa međusobno povezanom sustavu.

1.2.

Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO za električnu energiju), koja je osnovana u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 714/2009, osniva fond ITC radi naknade troškova prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije operatorima prijenosnih sustava.

Fond ITC osigurava naknadu:

1.	troškova zbog gubitaka koji su u nacionalnim prijenosnim sustavima nastali kao posljedica prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije; i

2.	troškova stavljanja infrastrukture na raspolaganje radi prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije.

1.3.

Doprinosi u fond ITC izračunavaju se u skladu s točkama 6. i 7.

Plaćanja iz fonda ITC izračunavaju se u skladu s točkama 4. i 5.

ENTSO za električnu energiju odgovoran je za uspostavljanje režima naplate svih doprinosa i isplate svih plaćanja u vezi s fondom ITC te je odgovoran i za određivanje vremena plaćanja. Svi doprinosi i plaćanja izvršavaju se čim prije, a najkasnije u roku od šest mjeseci od kraja razdoblja na koje se primjenjuju.

1.4.

Agencija nadzire provedbu mehanizma ITC i svake godine izvješćuje Komisiju o provedbi mehanizma ITC i upravljanju fondom ITC.

ENTSO za električnu energiju surađuje s Komisijom i Agencijom na tom zadatku te Agenciji dostavlja sve informacije koje su potrebne u tu svrhu.

Svaki operator prijenosnog sustava dostavlja mreži ENTSO za električnu energiju i Agenciji sve informacije koje su potrebne za provedbu mehanizma ITC.

1.5.	Sve do uspostavljanja mreže ENTSO za električnu energiju operatori prijenosnih sustava međusobno surađuju kako bi izvršili zadatke koji su dodijeljeni mreži ENTSO za električnu energiju u vezi s mehanizmom ITC.

1.6.

Tranzit električne energije izračunava se, obično na satnoj osnovi, tako da se uzme apsolutna količina uvoza električne energije ili, ako je niža, apsolutna količina izvoza električne energije na interkonekcijama između nacionalnih prijenosnih sustava.

Za potrebe izračunavanja tranzita električne energije količina uvoza i količina izvoza na svakoj interkonekciji između nacionalnih prijenosnih sustava umanjuje se razmjerno udjelu kapaciteta dodijeljenog na način koji nije u skladu s točkom 2. smjernica o upravljanju zagušenjem iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 714/2009.

Neovisno o odredbama drugog podstavka ove točke, uvoz i izvoz električne energije na interkonekcijama s trećim zemljama, na koje se primjenjuju odredbe točke 7.1., uključuju se u izračun tranzita električne energije.

1.7.

Za potrebe ovog dijela Priloga neto tok električne energije označava apsolutnu vrijednost razlike između ukupnog izvoza električne energije iz određenog nacionalnog prijenosnog sustava u zemlje u kojima operatori prijenosnih sustava sudjeluju u mehanizmu ITC i ukupnog uvoza električne energije iz zemalja u kojima operatori prijenosnih sustava sudjeluju u mehanizmu ITC u isti prijenosni sustav.

Za stranke mehanizma ITC koje imaju zajedničku granicu s najmanje jednom trećom zemljom na koju se primjenjuju odredbe točke 7.1., izračun neto tokova prilagođava se na sljedeći način:

ako je ukupni izvoz električne energije u zemlje u kojima operatori prijenosnih sustava sudjeluju u mehanizmu ITC veći od ukupnog uvoza električne energije iz zemalja u kojima operatori prijenosnih sustava sudjeluju u mehanizmu ITC, neto tokovi umanjuju se za manju od sljedećih vrijednosti:

(a)	neto uvozni tokovi iz tih trećih zemalja ili

(b)	neto izvozni tokovi u zemlje u kojima operator prijenosnog sustava sudjeluje u mehanizmu ITC;

ako je ukupni uvoz električne energije iz zemalja u kojima operatori prijenosnih sustava sudjeluju u mehanizmu ITC veći od ukupnog izvoza električne energije u zemlje u kojima operatori prijenosnih sustava sudjeluju u mehanizmu ITC, neto tokovi umanjuju se za manju od sljedećih vrijednosti:

(a)	neto izvozni tokovi u te treće zemlje ili

(b)	neto uvozni tokovi iz zemalja u kojima operator prijenosnog sustava sudjeluje u mehanizmu ITC.

1.8.

Za potrebe ovog Priloga opterećenje znači ukupnu količinu električne energije koja se iz nacionalnog prijenosnog sustava prenosi u povezane distribucijske sustave, ka krajnjim potrošačima koji su povezani na prijenosni sustav i ka proizvođačima električne energije za potrošnju pri proizvodnji električne energije.

2. Sudjelovanje u mehanizmu ITC

2.1.

Svako regulatorno tijelo osigurava da operatori prijenosnih sustava koji se nalaze na njegovom području nadležnosti sudjeluju u mehanizmu ITC te da naknade koje operatori prijenosnih sustava zaračunavaju za pristup mrežama ne uključuju dodatne naknade za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije.

2.2.

Operatori prijenosnih sustava iz trećih zemalja koje su sklopile sporazume s Unijom, na temelju kojih su usvojile i primjenjuju pravo Unije u području električne energije, imaju pravo sudjelovati u mehanizmu ITC.

Posebno operatori prijenosnih sustava koji djeluju u područjima iz članka 9. Ugovora o energetskoj zajednici (1) imaju pravo sudjelovati u mehanizmu ITC.

Svaki operator prijenosnog sustava iz treće zemlje koja sudjeluje u mehanizmu ITC tretira se na istovjetan način kao i operator prijenosnog sustava iz države članice.

3. Višestrani sporazumi

3.1.

ENTSO za električnu energiju olakšava sklapanje višestranih sporazuma o naknadi troškova prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije između operatora prijenosnih sustava koji sudjeluju u mehanizmu ITC i operatora prijenosnih sustava iz trećih zemalja koje nisu sklopile sporazume s Unijom, na temelju kojih se usvaja i primjenjuje pravo Unije u području električne energije, a koji su 16. prosinca 2009. potpisali dobrovoljni sporazum između operatora prijenosnih sustava o naknadi između operatora prijenosnih sustava.

3.2.	Cilj je takvih višestranih sporazuma osigurati da se operator prijenosnog sustava iz treće zemlje tretira na istovjetan način kao i operator prijenosnog sustava iz zemlje koja sudjeluje u mehanizmu ITC.

3.3.

Prema potrebi se u takvim višestranim sporazumima može preporučiti odgovarajuća prilagodba ukupne naknade, u pogledu naknade za stavljanje infrastrukture na raspolaganje za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije koja je utvrđena u skladu s točkom 5. Svaka takva prilagodba podliježe odobrenju Komisije, uzimajući u obzir mišljenje Agencije.

3.4.	Operator prijenosnog sustava iz treće zemlje ne smije se tretirati povoljnije u odnosu na operatora prijenosnog sustava koji sudjeluje u mehanizmu ITC.

3.5.

ENTSO za električnu energiju sve takve višestrane sporazume dostavlja Komisiji, koja daje svoje mišljenje o tome promiče li nastavak višestranog sporazuma dovršenje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije i prekograničnu trgovinu. Mišljenje Komisije bavi se posebno sljedećim pitanjima:

1.	odnosi li se sporazum samo na naknadu troškova prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije između operatora prijenosnih sustava;

2.	jesu li ispunjeni zahtjevi iz točaka 3.2. i 3.4.

3.6.	Prilikom izrade mišljenja iz točke 3.5. Komisija se savjetuje sa svim državama članicama, posebno vodeći računa o stajalištima država članica koje imaju zajedničku granicu s dotičnom trećom zemljom. Prilikom izrade svojeg mišljenja Komisija se može savjetovati s Agencijom.

4. Naknada gubitaka

4.1.	Naknada gubitaka nastalih u nacionalnim prijenosnim sustavima kao posljedica prihvaćanja prekograničnih tokova električne energije izračunava se odvojeno od naknade troškova nastalih u vezi sa stavljanjem infrastrukture na raspolaganje za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije.

4.2.

Iznos gubitaka nastalih u nacionalnom prijenosnom sustavu određuje se tako da se izračuna razlika između:

1.	iznosa gubitaka koji su stvarno nastali u prijenosnom sustavu tijekom predmetnog razdoblja; i

2.	procijenjenog iznosa gubitaka u prijenosnom sustavu, koji bi bili nastali u sustavu tijekom predmetnog razdoblja da nije bilo tranzita električne energije.

4.3.	ENTSO za električnu energiju odgovoran je za izračun iz točke 4.2. te taj izračun i metodu izračunavanja objavljuje u odgovarajućem obliku. Taj se izračun može izvesti iz procjena koje se odnose na više vremenskih točaka u predmetnom razdoblju.

4.4.

Vrijednost gubitaka nastalih u nacionalnom prijenosnom sustavu kao posljedica prekograničnog toka električne energije izračunava se na istoj osnovi kao i ona koju je regulatorno tijelo odobrilo u vezi sa svim gubicima nastalima u nacionalnim prijenosnim sustavima. Agencija provjerava kriterije za procjenu gubitaka na nacionalnoj razini, posebno vodeći računa o tome da se gubici procjenjuju pošteno i bez diskriminacije.

Kada nadležno regulatorno tijelo nije odobrilo osnovu za izračun gubitaka za razdoblje u kojem se primjenjuje mehanizam ITC, ENTSO za električnu energiju procjenjuje vrijednost gubitaka za potrebe mehanizma ITC.

5. Naknada za stavljanje infrastrukture na raspolaganje za prekogranične tokove električne energije

5.1.

Na prijedlog Agencije u skladu s točkom 5.3. Komisija utvrđuje godišnji iznos naknade za prekograničnu infrastrukturu, koji se raspodjeljuje između operatora prijenosnih sustava kao naknada za troškove koji su nastali kao posljedica stavljanja infrastrukture na raspolaganje za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije. Ako se Komisija ne slaže s prijedlogom Agencije, ona od Agencije traži drugo mišljenje.

5.2.

Godišnji iznos naknade za prekograničnu infrastrukturu raspodjeljuje se između operatora prijenosnih sustava koji su odgovorni za nacionalne prijenosne sustave razmjerno:

1.	faktoru tranzita koji se odnosi na tranzite u tom nacionalnom prijenosnom sustavu razmjerno ukupnim tranzitima u svim nacionalnim prijenosnim sustavima;

2.	faktoru opterećenja koji se odnosi na kvadrat tranzita električne energije razmjerno opterećenju i tranzitima u tom nacionalnom prijenosnom sustavu, u odnosu na kvadrat tranzita električne energije razmjerno opterećenju i tranzitima u svim nacionalnim prijenosnim sustavima.

Faktor tranzita ponderira se 75 %, a faktor opterećenja 25 %.

5.3.

Agencija daje prijedlog godišnjeg iznosa naknade za prekograničnu strukturu iz točke 5.1. na temelju procjene infrastrukture prijenosa električne energije uključene u omogućavanje prekograničnih tokova električne energije na razini Unije. Agencija poduzima sve što je u njezinoj moći kako bi izvršila procjenu u roku od dvije godine od dana početka primjene ove Uredbe. ENTSO za električnu energiju Agenciji pruža svu pomoć koja je potrebna za izvršenje te procjene.

Procjena se sastoji od tehničke i gospodarske procjene dugoročnog prosjeka dodatnih troškova koje godišnje treba očekivati zbog stavljanja takve infrastrukture za prijenos električne energije na raspolaganje za prekogranične tokove električne energije u predmetnom razdoblju te se temelji na priznatim metodologijama izračunavanja standardnih troškova.

Ako se infrastruktura financira iz izvora različitih od naknada za pristup mrežama koje se primjenjuju u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 714/2009, procjena troškova stavljanja infrastrukture na raspolaganje za prekogranične tokove električne energije na odgovarajući se način prilagođava kako bi to odrazila.

Procjena infrastrukture za prijenos električne energije na razini Unije obuhvaća infrastrukturu u svim državama članicama i trećim zemljama koje sudjeluju u mehanizmu ITC te sustavima kojima upravljaju operatori prijenosnih sustava koji su sklopili višestrane sporazume iz točke 3.

5.4.	Sve dok Agencija ne izvrši procjenu iz točke 5.3. i Komisija ne utvrdi godišnji iznos naknade za prekograničnu infrastrukturu u skladu s točkom 5.1., godišnji iznos naknade za prekograničnu infrastrukturu iznosi 100 000 000 EUR.

5.5.	Prilikom izrade prijedloga iz točke 5.1. Agencija daje svoje mišljenje Komisiji i o tome je li prikladno koristiti dugoročni prosjek dodatnih troškova za procjenu troškova stavljanja infrastrukture na raspolaganje za prihvaćanje prekograničnih tokova električne energije.

6. Doprinosi fondu ITC

6.1.	Operatori prijenosnih sustava doprinose fondu ITC razmjerno apsolutnoj vrijednosti neto tokova u svoj nacionalni prijenosni sustav i iz njega kao udio u ukupnoj apsolutnoj vrijednosti neto tokova u sve nacionalne prijenosne sustave i iz njih.

7. Naknada za korištenje prijenosnog sustava za uvoz električne energije iz trećih zemalja i izvoz električne energije u treće zemlje

7.1.

Naknada za korištenje prijenosnog sustava naplaćuje se za ukupni planirani uvoz električne energije iz svih trećih zemalja i izvoz električne energije u sve treće zemlje, kada:

1.	ta zemlja nije sklopila sporazum s Unijom na temelju kojeg je usvojila i primjenjuje pravo Unije u području električne energije; ili

2.	operator prijenosnog sustava koji je odgovoran za sustav iz kojeg se uvozi električna energija ili u koji se izvozi električna energija nije sklopio višestrani sporazum iz točke 3.

Ta se naknada izražava u eurima po megavat satu.

7.2.	Svaki sudionik mehanizma ITC naplaćuje naknadu za korištenje prijenosnog sustava za planirani uvoz i izvoz električne energije između nacionalnog prijenosnog sustava i prijenosnog sustava treće zemlje.

7.3.

Naknadu za korištenje prijenosnog sustava izračunava ENTSO za električnu energiju za svaku godinu unaprijed. Ona se određuje u visini procijenjenog doprinosa po megavat satu koji bi operatori prijenosnih sustava iz zemlje sudionice plaćali u fond ITC na temelju predviđenih prekograničnih tokova električne energije za predmetnu godinu.

DIO B

Smjernice za zajednički regulatorni pristup naplati prijenosa

1.	Prosječne godišnje naknade za prijenos koje proizvođači plaćaju u svakoj državi članici kreću se unutar raspona iz točke 3.

Prosječne godišnje naknade za prijenos koje plaćaju proizvođači ukupne su godišnje naknade za prijenos koje plaćaju proizvođači, podijeljene s ukupnom izmjerenom energijom koju proizvođači godišnje unesu u prijenosni sustav određene države članice.

Za potrebe izračuna iz točke 3. naknade za prijenos ne uključuju:

1.	naknade koje proizvođači plaćaju za fizička sredstva koja su potrebna za povezivanje sa sustavom ili nadogradnju veze;

2.	naknade koje proizvođači plaćaju u vezi s pomoćnim uslugama;

3.	naknade koje proizvođači plaćaju za posebne gubitke u sustavima.

Vrijednost prosječnih godišnjih naknada za prijenos koje plaćaju proizvođači kreće se u rasponu od 0 do 0,5 EUR/MWh, osim onih koje se primjenjuju u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Rumunjskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj.

Vrijednost prosječnih godišnjih naknada za prijenos koje plaćaju proizvođači u Danskoj, Švedskoj i Finskoj kreće se u rasponu od 0 do 1,2 EUR/MWh.

Prosječne godišnje naknade za prijenos koje plaćaju proizvođači u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj kreću se u rasponu od 0 do 2,5 EUR/MWh, a u Rumunjskoj u rasponu od 0 do 2,0 EUR/MWh.

Agencija prati primjerenost raspona dopuštenih naknada za prijenos, posebno vodeći računa o njihovom učinku na financiranje prijenosnog kapaciteta koji je potreban kako bi države članice ostvarile svoje ciljeve sukladno Direktivi 2009/28/EZ (2) Europskog parlamenta i Vijeća te njihovom učinku na korisnike sustava općenito.

5.	Agencija najkasnije 1. siječnja 2014. dostavlja Komisiji svoje mišljenje o primjerenom rasponu ili rasponima naknada za razdoblje nakon 1. siječnja 2015.

(1) SL L 198, 20.7.2006., str. 18.

(2) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32011R0327

L 090/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.03.2011.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 327/2011

od 30. ožujka 2011.

o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve za ekološki dizajn za ventilatore pogonjene motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju okvira za određivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (1), a posebno njezin članak 15. stavak 1.,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn,

budući da:

(1)

Na temelju Direktive 2009/125/EZ Komisija treba utvrditi zahtjeve za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom, koji čine značajan opseg prodaje i trgovine, imaju značajan utjecaj na okoliš i predstavljaju značajan potencijal za poboljšanje u smislu njihovog utjecaja na okoliš bez nametanja pretjeranih troškova.

(2)

Člankom 16. stavkom 2. Direktive 2009/125/EZ predviđeno je da će Komisija, u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 3. i kriterijima navedenima u članku 15. stavku 2. i nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom, prema potrebi, uvesti provedbene mjere za proizvode koji koriste elektromotorne sustave.

(3)

Ventilatori pogonjeni motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW važan su dio raznih proizvoda za postupanje s plinom. Minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti uspostavljeni su za elektromotore u Uredbi Komisije (EZ) br. 640/2009 od 22. srpnja 2009. o provedbi Direktive 2005/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve za ekološki dizajn za elektromotore (2), uključujući elektromotore opremljene pogonima promjenjive brzine. Također se primjenjuju na one motore koji su dio sustava motor-ventilator. Međutim, mnogi ventilatori obuhvaćeni ovom Uredbom koriste se u kombinaciji s motorima koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 640/2009.

(4)

Ukupna potrošnja električne energije ventilatora pogonjenih motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW iznosi 344 TWh godišnje, uz povećanje na 560 TWh u 2020. godini ako se nastave sadašnja kretanja na tržištu Unije. Potencijal isplativog poboljšanja putem dizajna iznosi oko 34 TWh godišnje u 2020. godini, što odgovara emisijama CO2 od 16 Mt. Shodno tome, ventilatori ulazne električne snage između 125 W i 500 kW predstavljaju proizvod za koji bi trebalo uspostaviti zahtjeve za ekološki dizajn.

(5)

Mnogi su ventilatori ugrađeni u druge proizvode, a da nisu zasebno ponuđeni na tržištu ili stavljeni u pogon u smislu članka 5. Direktive 2009/125/EZ i Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima i izmjeni Direktive 95/16/EZ (3). S ciljem postizanja glavnine potencijala isplative energetske uštede i omogućavanja provedbe mjera, ventilatori snage između 125 W i 500 kW ugrađeni u druge proizvode također bi trebali podlijegati odredbama ove Uredbe.

(6)

Mnogi su ventilatori dio ventilacijskih sustava ugrađenih u zgradama. Nacionalno zakonodavstvo temeljeno na Direktivi 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (4), može postaviti nove strože zahtjeve energetske učinkovitosti za te ventilacijske sustave, primjenom metoda izračuna i mjerenja definiranih u ovoj Uredbi s obzirom na učinkovitost ventilatora.

(7)

Komisija je provela pripremnu studiju gdje su analizirani tehnički, ekološki i gospodarski aspekti ventilatora. Studija je izrađena zajedno s interesnim grupama i zainteresiranim stranama iz Unije i trećih zemalja, a rezultati su javno dostupni. Daljnji rad i savjetovanja pokazali su da bi se područje primjene moglo dodatno proširiti podložno iznimkama učinjenima za određene primjene kada zahtjevi ne bi bili odgovarajući.

(8)	Pripremna studija pokazala je da se ventilatori pogonjeni motorima ulazne snage između 125 W i 500 kW stavljaju na tržište Unije u velikim količinama, pri čemu njihova energetska potrošnja u fazi primjene predstavlja najznačajniji okolišni aspekt svih faza životnog ciklusa.

(9)	Pripremna studija pokazuje da je potrošnja električne energije u primjeni jedini značajni parametar ekološkog dizajna s obzirom na dizajn proizvoda kako je utvrđeno u Direktivi 2009/125/EZ.

(10)	Poboljšanja u energetskoj učinkovitosti ventilatora pogonjenih motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW trebalo bi postići primjenom postojećih nevlasničkih isplativih tehnologija koje mogu smanjiti ukupne združene troškove njihove kupnje i funkcioniranja.

(11)	Zahtjeve za ekološki dizajn trebalo bi uskladiti sa zahtjevima energetske učinkovitosti za ventilatore pogonjene motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW u cijeloj Uniji, doprinoseći time funkcioniranju unutarnjeg tržišta i poboljšanju okolišnih karakteristika tih proizvoda.

(12)

Mali ventilatori (neizravno) pogonjeni elektromotorom snage između 125 W i 3 kW koji primarno služe u druge svrhe, nisu obuhvaćeni područjem primjene. Za ilustraciju, mali ventilator za hlađenje elektromotora u lančanoj pili nije obuhvaćen područjem primjene, čak i ako je motor same lančane pile (koji također pokreće ventilator) snage iznad 125 W.

(13)

Trebalo bi predvidjeti odgovarajući vremenski okvir za proizvođače kako bi redizajnirali proizvode i prilagodili proizvodne linije. Rokovi bi trebali biti takvi da se izbjegnu negativni učinci na ponudu ventilatora pogonjenih motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW te da se uzmu u obzir učinci troškova za proizvođače, posebno za mala i srednja poduzeća, osiguravajući pritom pravodobno postizanje ciljeva ove Uredbe.

(14)

Preispitivanje ove Uredbe predviđa se najkasnije četiri godine od njezinog stupanja na snagu. Postupak preispitivanja može započeti i ranije ako Komisija dobije dokaze koji to opravdavaju. Preispitivanjem bi se naročito trebala ocijeniti uspostava tehnološki neovisnih zahtjeva, potencijal za primjenu pogona promjenjive brzine (VSD) te nužnost broja i opsega iznimaka, kao i uvrštenje ventilatora ulazne električne snage ispod 125 W.

(15)

Energetsku učinkovitost ventilatora pogonjenih motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW trebalo bi odrediti putem pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda mjerenja, koje uzimaju u obzir priznate najsuvremenije uključujući, prema raspoloživosti, usklađene norme koje su usvojila europska tijela za normizaciju, kako je navedeno u Prilogu I. Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa te propisa o uslugama informacijskog društva (5).

(16)

Ovom bi se Uredbom trebao povećati prodor na tržište tehnologija koje ograničavaju utjecaj na okoliš tijekom životnog ciklusa ventilatora pogonjenih motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW, vodeći ka godišnjim procijenjenim uštedama električne energije od 34 TWh do 2020. godine u usporedbi sa stanjem kada nikakve mjere nisu poduzete.

(17)	Sukladno s člankom 8. Direktive 2009/125/EZ, ovom bi se Uredbom trebali utvrditi primjenjivi postupci ocjene sukladnosti.

(18)	S ciljem olakšavanja provjera usklađenosti, od proizvođača bi se trebalo zahtijevati da navedu podatke u tehničkoj dokumentaciji iz priloga IV. i V. Direktivi 2009/125/EZ.

(19)	S ciljem daljnjeg ograničavanja utjecaja na okoliš ventilatora pogonjenih motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW, proizvođači bi trebali dostaviti relevantne podatke o rastavljanju, recikliranju ili odlaganju na kraju vijeka trajanja takvih ventilatora.

(20)

Trebalo bi odrediti referentne vrijednosti za trenutačno raspoložive tipove ventilatora visoke energetske učinkovitosti. To će pomoći osigurati široku raspoloživost i laku dostupnost informacija, posebno malim i srednjim poduzećima te vrlo malim poduzećima, što će dodatno olakšati ugrađivanje najbolje dizajniranih tehnologija i omogućiti razvoj učinkovitijih proizvoda za smanjenje potrošnje energije.

(21)	Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem odbora uspostavljenog člankom 19. stavkom 1. Direktive 2009/125/EZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredba uspostavljaju zahtjevi za ekološki dizajn za stavljanje na tržište ili u pogon ventilatora, uključujući one ugrađene u druge proizvode povezane s energijom obuhvaćene Direktivom 2009/125/EZ.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na ventilatore ugrađene u:

i.	proizvode s jednim elektromotorom snage od 3 kW ili manje pri čemu je ventilator pričvršćen na istoj osovini koja se koristi za pogon glavne funkcije;

ii.	sušilice rublja i perilice-sušilice najveće ulazne električne snage ≤ 3 kW;

iii.	kuhinjske nape ukupne najveće ulazne električne snage < 280 W, koja se pripisuje ventilatoru(ima).

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na ventilatore koji su:

(a)	posebno namijenjeni za rad u potencijalno eksplozivnim atmosferama kako je definirano u Direktivi 94/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(b)	namijenjeni samo za uporabu u slučaju nužde, i to kratkotrajno, s obzirom na zahtjeve protupožarne sigurnosti navedene u Direktivi Vijeća 89/106/EZ (7);

(c)

posebno namijenjeni za rad:

(a)	kada radne temperature plina koji se kreće prelaze 100 °C;

(b)	kada radna temperatura okoline motora, ako se nalazi izvan protoka plina, koji pokreće ventilator prelazi 65 °C;

ii.	kada su godišnja prosječna temperatura plina koji se kreće i/ili radna temperatura okoline motora, ako se nalazi izvan protoka plina, niže od – 40 °C;

iii.	s naponom napajanja > 1 000 V AC ili > 1 500 V DC;

iv.	u toksičnim, visoko korozivnim ili zapaljivim okruženjima ili u okruženjima s abrazivnim tvarima;

(d)

stavljeni na tržište prije 1. siječnja 2015. kao zamjena za identične ventilatore ugrađene u proizvode stavljene na tržište prije 1. siječnja 2013.;

pri čemu se na pakiranju, u podacima o proizvodu i u tehničkoj dokumentaciji, s obzirom na točke (a), (b) i (c), mora jasno naznačiti da se ventilator koristi samo u svrhu za koju je namijenjen, a s obzirom na točku (d), proizvod(i) za koje je namijenjen.

Članak 2.

Definicije

Pored definicija navedenih u Direktivi 2009/125/EZ, primjenjuju se sljedeće definicije:

„ventilator” znači rotacijski stroj s lopaticama koji se koristi za održavanje neprekidnog protoka plina, uobičajeno zraka, koji prolazi kroz njega i čiji rad po jediničnoj masi ne prelazi 25 kJ/kg i koji:

—	je namijenjen uporabi s ili je opremljen elektromotorom ulazne električne snage između 125 W i 500 kW (≥ 125 W i ≤ 500 kW) za pogon propelera pri točki njegove optimalne energetske učinkovitosti,

—	je aksijalni ventilator, centrifugalni ventilator, ventilator unakrsnog protoka ili ventilator miješalica,

—	može, ali ne mora biti opremljen motorom prilikom plasiranja na tržište ili stavljanja u pogon;

2.	„propeler” znači dio ventilatora koji prenosi energiju na protok plina i također je poznat kao kolo ventilatora;

„aksijalni ventilator” znači ventilator koji pokreće plin u smjeru aksijalno na rotacijsku os jednog ili više propelera vrtložnog tangencijalnog kretanja koje stvara(ju) rotirajući propeler(i). Aksijalni ventilator može, ali ne mora biti opremljen cilindričnim kućištem, ulaznim ili izlaznim lopaticama vodilicama ili pločom s otvorom ili prstenom s otvorom;

4.	„ulazne lopatice vodilice” znače lopatice smještene ispred propelera za usmjeravanje protoka plina prema propeleru i koje mogu, ali ne moraju biti prilagodljive;

5.	„izlazne lopatice vodilice” znače lopatice smještene iza propelera za usmjeravanje protoka plina od propelera i koje mogu, ali ne moraju biti prilagodljive;

6.	„ploča s otvorom” znači ploču s otvorom u kojem je smješten ventilator i koji omogućava učvršćenje propelera na druge konstrukcije;

7.	„prsten s otvorom” znači prsten s otvorom u kojem je smješten ventilator i koji omogućava učvršćenje propelera na druge konstrukcije;

8.	„centrifugalni ventilator” znači ventilator u kojem plin ulazi u propeler(e) uglavnom u aksijalnom smjeru i napušta ga u smjeru okomitom na tu os. Propeler može imati jedan ili dva ulaza i može, ali ne mora imati kućište;

9.	„centrifugalni radijalni ventilator s lopaticama” znači centrifugalni ventilator gdje je vanjski smjer lopatica (jednog ili više) propelera na obodu radijalan u odnosu na os rotacije;

10.	„centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema naprijed” znači centrifugalni ventilator gdje je vanjski smjer lopatica propelera na obodu usmjeren prema naprijed u odnosu na smjer rotacije;

11.	„centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad bez kućišta” znači centrifugalni ventilator gdje je vanjski smjer lopatica (jednog ili više) propelera na obodu usmjeren prema nazad u odnosu na smjer rotacije i koji nema kućište;

12.	„kućište” znači oblogu oko propelera koja usmjerava protok plina prema, kroz i iz propelera;

13.	„centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad s kućištem” znači centrifugalni ventilator gdje je vanjski smjer lopatica propelera na obodu usmjeren prema nazad u odnosu na smjer rotacije i koji ima kućište;

14.	„ventilator unakrsnog protoka” znači ventilator u kojem je put plina kroz propeler u smjeru uglavnom pod pravim kutovima na njegovu os i pri ulazu i napuštanju propelera na njegovom obodu;

15.	„ventilator miješalica” znači ventilator u kojem je put plina kroz propeler na prijelazu između puta plina u ventilatorima centrifugalnog i aksijalnog tipa;

16.	„kratkotrajna uporaba” znači rad motora pri stalnom opterećenju, koje nije dovoljno dugo da se postigne temperaturna ravnoteža;

17.

„ventilator za prozračivanje” znači ventilator koji se ne koristi u sljedećim proizvodima povezanima s energijom:

—	sušilicama rublja i perilicama-sušilicama najveće ulazne električne snage > 3 kW,

—	unutarnjim jedinicama klimatizacijskih proizvoda u kućanstvima i unutarnjim klimatizacijskim uređajima u kućanstvima najveće izlazne snage klimatizacijskog uređaja ≤ 12 kW,

—	proizvodima informacijske tehnologije;

18.	„specifični omjer” znači tlak mirovanja izmjeren na izlazu ventilatora podijeljen s tlakom mirovanja na ulazu ventilatora pri točki optimalne energetske učinkovitosti ventilatora.

Članak 3.

Zahtjevi za ekološki dizajn

1. Zahtjevi za ekološki dizajn za ventilatore navedeni su u Prilogu I.

2. Svaki zahtjev energetske učinkovitosti ventilatora iz Priloga I. odjeljka 2. primjenjuje se u skladu sa sljedećim vremenskim rasporedom:

(a) prva razina: od 1. siječnja 2013. ventilatori za prozračivanje ne smiju imati nižu ciljanu energetsku učinkovitost od one definirane u Prilogu I. odjeljku 2. tablici 1;

(b) druga razina: od 1. siječnja 2015. svi ventilatori ne smiju imati nižu ciljanu energetsku učinkovitost od one definirane u Prilogu I. odjeljku 2. tablici 2.

3. Zahtjevi u pogledu podataka o proizvodu za ventilatore i obvezni načini njihovog prikazivanja navedeni su u Prilogu I. odjeljku 3. Ti se zahtjevi primjenjuju od 1. siječnja 2013.

4. Zahtjevi energetske učinkovitosti ventilatora iz Priloga I. odjeljka 2. ne primjenjuju se na ventilatore namijenjene za rad:

(a)	uz optimalnu energetsku učinkovitost pri 8 000 okretaja u minuti ili više;

(b)	pri primjenama kada je specifični omjer veći od 1,11;

(c)	kao prijenosni ventilatori koji se koriste za prijenos neplinovitih tvari u primjenama industrijskog postupka.

5. Za ventilatore dvojne namjene namijenjene prozračivanju u uobičajenim uvjetima i u slučaju nužde, pri kratkotrajnoj uporabi, s obzirom na zahtjeve protupožarne sigurnosti kako je navedeno u Direktivi 89/106/EZ, vrijednosti primjenjivih stupnjeva učinkovitosti navedene u Prilogu I. odjeljku 2. smanjit će se za 10 % s obzirom na tablicu 1., odnosno 5 % s obzirom na tablicu 2.

6. Usklađenost sa zahtjevima za ekološki dizajn mjeri se i izračunava u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II.

Članak 4.

Ocjena sukladnosti

Postupak ocjene sukladnosti iz članka 8. Direktive 2009/125/EZ je sustav unutarnje kontrole dizajna naveden u Prilogu IV. toj direktivi ili sustav upravljanja za ocjenjivanje sukladnosti naveden u Prilogu V. toj direktivi.

Članak 5.

Postupak provjere u svrhu nadzora nad tržištem

Prilikom provođenja kontrola u okviru nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ, nadležna tijela država članica primjenjuju postupak provjere naveden u Prilogu III. ovoj Uredbi.

Članak 6.

Okvirne referentne vrijednosti

Okvirne referentne vrijednosti za ventilatore najbolje izvedbe dostupne na tržištu u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe navedene su u Prilogu IV.

Članak 7.

Preispitivanje

Komisija preispituje ovu Uredbu najkasnije četiri godine od njezinog stupanja na snagu i predstavlja rezultate tog preispitivanja Savjetodavnom forumu za ekološki dizajn. Preispitivanjem se naročito ocjenjuje izvedivost smanjenja broja tipova ventilatora s ciljem jačanja tržišnog natjecanja na temelju energetske učinkovitosti ventilatora koji mogu udovoljiti usporednoj funkciji. Preispitivanjem se također procjenjuje mogućnost smanjenja opsega iznimaka, uključujući dopustiva odstupanja za ventilatore dvojne namjene.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. ožujka 2011.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2) SL L 191, 23.7.2009., str. 26.

(3) SL L 157, 9.6.2006., str. 24.

(4) SL L 153, 18.6.2010., str. 13.

(5) SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

(6) SL L 100, 19.4.1994., str. 1.

(7) SL L 40, 11.2.1989., str. 12.

PRILOG I.

ZAHTJEVI ZA EKOLOŠKI DIZAJN ZA VENTILATORE

1. Definicije za potrebe Priloga I.

1.	„Kategorija mjerenja” znači ispitivanje, mjerenje ili postupak primjene kojim se definiraju uvjeti na ulazu i izlazu ventilatora koji se ispituje.

2.	„Kategorija mjerenja A” znači postupak gdje se ventilator mjeri pri uvjetima slobodnog ulaza i izlaza.

3.	„Kategorija mjerenja B” znači postupak gdje se ventilator mjeri pri slobodnom ulazu i s cijevi postavljenom na njegovom izlazu.

4.	„Kategorija mjerenja C” znači postupak gdje se ventilator mjeri s cijevi postavljenom na njegovom ulazu i pri uvjetima slobodnog izlaza.

5.	„Kategorija mjerenja D” znači postupak gdje se ventilator mjeri s cijevi postavljenom na njegovom ulazu i izlazu.

„Kategorija učinkovitosti” znači oblik izlazne energije plina ventilatora koji se koristi za određivanje energetske učinkovitosti ventilatora, bilo statičke učinkovitosti ili ukupne učinkovitosti, pri čemu se:

(a)	„statički tlak ventilatora” (psf) koristi za određivanje snage plina ventilatora u jednadžbi učinkovitosti za statičku učinkovitost ventilatora; i

(b)	„ukupni tlak ventilatora” (pf) koristi za određivanje snage plina ventilatora u jednadžbi učinkovitosti za ukupnu učinkovitost.

7.	„Statička učinkovitost” znači energetsku učinkovitost ventilatora, koja se temelji na mjerenju „statičkog pritiska ventilatora” (psf).

8.	„Statički tlak ventilatora” (psf) znači ukupan tlak ventilatora (pf) umanjen za dinamički tlak ventilatora korigiran faktorom Mach.

9.	„Tlak mirovanja” znači tlak izmjeren u točki protočnog plina ako je doveden u mirovanje putem izentropskog postupka.

10.	„Dinamički tlak” znači tlak izračunan iz masenog protoka, prosječne gustoće plina na izlazu i površine izlaza ventilatora.

11.	„Faktor Mach” znači korekcijski faktor koji se primjenjuje na dinamički tlak u točki definiranoj kao tlak mirovanja umanjen za tlak s obzirom na apsolutni nulti tlak dobiven pri točki mirovanja u odnosu na plin oko nje i podijeljen s dinamičkim tlakom.

12.	„Ukupna učinkovitost” znači energetsku učinkovitost ventilatora, koja se temelji na mjerenju „ukupnog tlaka ventilatora” (pf).

13.	„Ukupni tlak ventilatora” (pf) znači razliku između pritiska mirovanja na izlazu ventilatora i pritiska mirovanja na ulazu ventilatora.

14.	„Stupanj učinkovitosti” znači parametar u izračunu ciljane energetske učinkovitosti ventilatora specifične ulazne električne snage u točki njegove optimalne energetske učinkovitosti (iskazan kao parametar „N” u izračunu energetske učinkovitosti ventilatora).

15.

„Ciljana energetska učinkovitost” (ηtarget) znači minimalnu energetsku učinkovitost koju ventilator mora postići kako bi udovoljio zahtjevima, a temelji se na njegovoj ulaznoj električnoj snazi u točki njegove optimalne energetske učinkovitosti, pri čemu je ηtarget izlazna vrijednost u odgovarajućoj jednadžbi iz Priloga II. odjeljka 3., primjenjujući odgovarajući cijeli broj N stupnja učinkovitosti (Prilog I. odjeljak 2. tablice 1. i 2.) i ulaznu električnu snagu Pe(d) ventilatora iskazanu u kW u točki njegove optimalne energetske učinkovitosti u primjenjivoj formuli energetske učinkovitosti.

16.

„Pogon promjenjive brzine (VSD)” znači elektronički pretvarač snage ugrađen – ili koji funkcionira kao jedan sustav – s motorom ili ventilatorom, koji neprekidno prilagođava električnu energiju s ciljem kontrole izlaza mehaničke snage motora u skladu sa značajkom brzine zakretnog momenta opterećenja pogonjenog motorom, isključujući regulatore promjenjivog napona pri čemu varira samo napon napajanja motora.

17.	„Cjelokupna učinkovitost” znači bilo „statičku učinkovitost” ili „ukupnu učinkovitost”, ovisno o tome što se primjenjuje.

2. Zahtjevi energetske učinkovitosti ventilatora

Minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti ventilatora navedeni su u tablicama 1. i 2.

Tablica 1.

Prva razina minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za ventilatore od 1. siječnja 2013.

Tipovi ventilatora	Kategorija mjerenja (A-D)	Kategorija učinkovitosti (statička ili ukupna)	Raspon snage P u kW	Ciljana energetska učinkovitost	Stupanj učinkovitosti (N)
Aksijalni ventilator	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	36
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	50
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema naprijed i centrifugalni radijalni ventilator s lopaticama	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	37
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	42
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad bez kućišta	A, C	statička	0.125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	58
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad s kućištem	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	58
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	61
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
Ventilator miješalica	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	47
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	58
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
Ventilator unakrsnog protoka	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 1,14 · ln(P) – 2,6 + N	13
			10 < P ≤ 500	ηțintă = N

Tablica 2.

Druga razina minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za ventilatore od 1. siječnja 2015.

Tipovi ventilatora	Kategorija mjerenja (A-D)	Kategorija učinkovitosti (statička ili ukupna)	Raspon snage P u kW	Ciljana energetska učinkovitost	Stupanj učinkovitosti (N)
Aksijalni ventilator	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	40
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	58
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema naprijed i centrifugalni radijalni ventilator s lopaticama	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	44
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	49
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad bez kućišta	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	62
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad s kućištem	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	61
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	64
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
Ventilator miješalica	A, C	statička	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	50
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	62
			10 < P ≤ 500	ηțintă = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N
Ventilator unakrsnog protoka	B, D	ukupna	0,125 ≤ P ≤ 10	ηțintă = 1,14 · ln(P) – 2,6 + N	21
			10 < P ≤ 500	ηtarget = N

3. Zahtjevi u pogledu podataka o proizvodu za ventilatore

Podaci o ventilatorima navedeni u podtočkama 2.(1.) do 2.(14.) jasno se prikazuju:

(a)	u tehničkoj dokumentaciji ventilatora;

(b)	na internetskim stranicama slobodnog pristupa proizvođača ventilatora.

Prikazuju se sljedeći podaci:

1.	cjelokupna učinkovitost (η), zaokružena na jedno decimalno mjesto;

2.	kategorija mjerenja koja se koristi za određivanje energetske učinkovitosti (A-D);

3.	kategorija učinkovitosti (statička ili ukupna);

4.	stupanj učinkovitosti u točki optimalne energetske učinkovitosti;

5.	je li izračunom učinkovitosti ventilatora pretpostavljena primjena VSD-a i ako jest, je li VSD ugrađen unutar ventilatora ili se VSD mora ugraditi s ventilatorom;

6.	godina proizvodnje;

7.	naziv proizvođača ili žig, broj upisa u trgovački registar i sjedište proizvođača;

8.	broj modela proizvoda;

9.	nazivna ulazna snaga/nazivne ulazne snage motora (kW), protok/protoci i tlak/tlakovi pri optimalnoj energetskoj učinkovitosti;

10.	okretaji u minuti u točki optimalne energetske učinkovitosti;

11.	„specifični omjer”;

12.	podaci relevantni za olakšavanje rastavljanja, recikliranje ili odlaganje na kraju vijeka trajanja;

13.	podaci relevantni za smanjenje utjecaja na okoliš i osiguranje optimalnog očekivanog vijeka trajanja s obzirom na ugradnju, uporabu i održavanje ventilatora;

14.	opis dodatnih stavki koje se koriste pri određivanju energetske učinkovitosti ventilatora, poput cijevi, a koje nisu opisane u kategoriji mjerenja i nisu isporučene s ventilatorom.

3.	Podaci u tehničkoj dokumentaciji navode se redoslijedom kako je navedeno u podtočkama 2.(1.) do 2.(14.). Nije nužno ponavljati točan tekst naveden na popisu. Mogu se prikazati primjenom grafova, brojki ili simbola umjesto tekstom.

Podaci iz podtočaka 2.(1.), 2.(2.), 2.(3.), 2.(4.) i 2.(5.) trajno se bilježe na nazivnoj pločici ventilatora ili u njezinoj blizini, dok se za podtočku 2.(5.) mora primijeniti jedan od sljedećih tekstualnih oblika radi navođenja onog što se primjenjuje:

—	„Pogon promjenjive brzine mora se ugraditi s ovim ventilatorom”,

—	„Pogon promjenjive brzine ugrađen je u ventilator”.

Proizvođači u priručniku s uputama navode informacije o posebnim mjerama opreza koje treba poduzeti prilikom sastavljanja, ugradnje ili održavanja ventilatora. Ako se u odredbi podtočke 2.(5.) zahtjeva u pogledu podataka o proizvodu navodi da se VSD mora ugraditi s ventilatorom, proizvođači dostavljaju detalje o značajkama VSD-a radi osiguranja optimalne primjene nakon montaže.

PRILOG II.

MJERENJA I IZRAČUNI

1. Definicije za potrebe Priloga II.

1.	„Ulazni obujamski protok u mirovanju” (q) znači obujam plina koji prolazi kroz ventilator u jedinici vremena (u m3/s) i izračunava se na temelju mase plina koji pokreće ventilator (u kg/s) podijeljeno s gustoćom tog plina na ulazu ventilatora (u kg/m3).

„Faktor stlačivosti” znači bezdimenzionalan broj koji opisuje količinu stlačivosti koju protok plina prolazi tijekom ispitivanja i izračunava se kao omjer mehaničkog rada koji ventilator vrši na plin u odnosu na rad koji bi se vršio na nestlačivu tekućinu istog masenog protoka, ulazne gustoće i omjera pritiska, uzimajući u obzir tlak ventilatora kao „ukupni tlak” (kp) ili „statički tlak” (kps).

3.	kps znači koeficijent stlačivosti za izračun statičke snage plina ventilatora.

4.	kp znači koeficijent stlačivosti za izračun ukupne snage plina ventilatora.

5.	„Konačni sklop” znači dovršeni ili na licu mjesta sastavljen sklop ventilatora koji sadrži sve elemente za pretvaranje električne energije u snagu plina ventilatora bez potrebe dodavanja više dijelova ili sastavnica.

6.	„Nekonačni sklop” znači sklop dijelova ventilatora, koji se sastoji od najmanje propelera, a kojem je potrebna jedna ili više vanjskih sastavnica kako bi bio u mogućnosti pretvoriti električnu energiju u snagu plina ventilatora.

7.	„Izravni pogon” znači način pogona ventilatora kada je propeler pričvršćen za osovinu motora, bilo izravno ili putem koaksijalne spojke, i kada je brzina propelera istovjetna brzini vrtnje motora.

8.	„Prijenos” znači način pogona ventilatora koji nije „izravni pogon”, kako je gore definirano. Takvi načini pogona mogu uključivati prijenose primjenom remenog pogona, mjenjača ili klizne spojke.

9.	„Pogon niske učinkovitosti” znači prijenos primjenom remena čija je širina manje nego tri puta visina remena ili primjenom nekog drugog oblika prijenosa osim „pogona visoke učinkovitosti”.

10.	„Pogon visoke učinkovitosti” znači prijenos primjenom remena čija je širina barem tri puta visine remena, zupčastog remena ili primjenom zupčanika.

2. Metoda mjerenja

Za potrebe usklađenosti i provjeru usklađenosti sa zahtjevima ove Uredbe, mjerenja i izračuni provode se primjenom pouzdane, točne i ponovljive metode, kojom se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode mjerenja i za čije se rezultate smatra da imaju malu nesigurnost, uključujući metode navedene u dokumentima čiji su referentni brojevi objavljeni u tu svrhu u Službenom listu Europske unije.

3. Metoda izračuna

Metodologija izračuna energetske učinkovitosti određenog ventilatora temelji se na omjeru snage plina u odnosu na ulaznu električnu snagu motora, gdje je snaga plina ventilatora umnožak stope obujamskog protoka plina i razlike tlakova s obje strane ventilatora. Tlak je bilo statički tlak ili ukupni tlak, što čini zbroj statičkog i dinamičkog tlaka ovisno o mjerenju i kategoriji učinkovitosti.

3.1.

Ako se ventilator nabavlja kao „konačni sklop”, izmjerite snagu plina i ulaznu električnu snagu ventilatora u točki njegove optimalne energetske učinkovitosti:

(a)

ako ventilator ne uključuje pogon promjenjive brzine, izračunajte cjelokupnu učinkovitost primjenom sljedeće jednadžbe:

ηe = Pu(s) / Pe

gdje je:

ηe cjelokupna učinkovitost;

Pu(s) snaga plina ventilatora, određena u skladu s podtočkom 3.3., kada ventilator radi u točki svoje optimalne energetske učinkovitosti;

Pe snaga mjerena na glavnim ulaznim priključcima motora ventilatora na električnu mrežu kada ventilator radi u točki svoje optimalne energetske učinkovitosti;

(b)

ako ventilator uključuje pogon promjenjive brzine, izračunajte cjelokupnu učinkovitost primjenom sljedeće jednadžbe:

ηe = (Pu(s) / Ped) · Cc

gdje je:

ηe cjelokupna učinkovitost;

Pu(s) snaga plina ventilatora, određena u skladu s podtočkom 3.3., kada ventilator radi u točki svoje optimalne energetske učinkovitosti;

Ped snaga mjerena na glavnim ulaznim priključcima pogona promjenjive brzine ventilatora na električnu mrežu kada ventilator radi u točki svoje optimalne energetske učinkovitosti;

Cc kompenzacijski faktor djelomičnog opterećenja kako slijedi:

—	za motor s pogonom promjenjive brzine i Ped ≥ 5 kW, tada je Cc = 1,04,

—	za motor s pogonom promjenjive brzine i Ped < 5 kW, tada je Cc = -0,03 ln(Ped) + 1,088.

3.2.

Ako se ventilator nabavlja kao „nekonačni sklop”, cjelokupna učinkovitost ventilatora izračunava se u točki optimalne energetske učinkovitosti propelera, primjenom sljedeće jednadžbe:

ηe = ηr · ηm · ηT · Cm · Cc

gdje je:

ηe cjelokupna učinkovitost;

ηr učinkovitost propelera ventilatora u skladu s Pu(s) / Pa

gdje je:

Pu(s) snaga plina ventilatora određena u točki optimalne energetske učinkovitosti za propeler i u skladu s niže navedenom podtočkom 3.3.;

Pa snaga osovine ventilatora u točki optimalne energetske učinkovitosti propelera;

ηm nominalna nazivna učinkovitost motora u skladu s Uredbom (EZ) br. 640/2009 kadgod je primjenjivo. Ako motor nije obuhvaćen Uredbom (EZ) br. 640/2009 ili u slučaju da motora nema, zadana vrijednost ηm izračunava se za motor primjenom sljedećih vrijednosti:

—	ako je preporučena ulazna električna snaga „Pe” ≥ 0,75 kW, ηm = 0,000278(x3) – 0,019247(x2) + 0,104395*x + 0,809761, gdje je x = Lg (Pe), a Pe kako je definirano u podtočki 3.1.(a),

—

ako je preporučena ulazna električna snaga „Pe” < 0,75 kW,

ηm = 0,1462*ln(Pe) + 0,8381,

i Pe je kako je definirano u podtočki 3.1.(a), pri čemu bi ulazna električna snaga Pe koju preporuča proizvođač ventilatora trebala biti dovoljna da ventilator dosegne točku svoje optimalne energetske učinkovitosti, uzimajući u obzir gubitke iz prijenosnih sustava ako se primjenjuju.

ηT učinkovitost postupka pokretanja kod koje se moraju koristiti sljedeće zadane vrijednosti:

—	za izravan pogon ηT = 1,0;

—

ako je prijenos pogon niske učinkovitosti kako je definirano u podtočki 1.(9.), i

—	Pa ≥ 5 kW, ηT = 0,96, ili

—	1 kW < Pa < 5 kW, ηT = 0,0175 * Pa + 0,8725, ili

—	Pa ≤ 1 kW, ηT = 0,89,

—

ako je prijenos pogon visoke učinkovitosti kako je definirano u podtočki 1.(10.), i

—	Pa ≥ 5 kW, ηT = 0,98, ili

—	1 kW < Pa < 5 kW, ηT = 0,01 * Pa + 0,93, ili

—	Pa ≤ 1 kW, ηT = 0,94.

Cm kompenzacijski faktor za usklađivanje sastavnica = 0,9;

Cc kompenzacijski faktor djelomičnog opterećenja:

—	za motor bez pogona promjenjive brzine Cc = 1,0,

—	za motor s pogonom primjenjive brzine i Ped ≥ 5 kW, tada je Cc = 1,04,

—	za motor s pogonom promjenjive brzine i Ped < 5 kW, tada je Cc = -0,03 ln(Ped) + 1,088.

3.3.

Snaga plina ventilatora, Pu(s) (kW) izračunava se u skladu s metodom ispitivanja kategorije mjerenja koju je odabrao dobavljač ventilatora:

(a)	ako je ventilator izmjeren u skladu s kategorijom mjerenja A, statička snaga plina ventilatora Pus koristi se iz jednadžbe Pus = q · psf · kps;

(b)	ako je ventilator izmjeren u skladu s kategorijom mjerenja B, snaga plina ventilatora Pu koristi se iz jednadžbe Pu = q · pf · kp;

(c)	ako je ventilator izmjeren u skladu s kategorijom mjerenja C, statička snaga plina ventilatora Pus koristi se iz jednadžbe Pus = q · psf · kps;

(d)	ako je ventilator izmjeren u skladu s kategorijom mjerenja D, snaga plina ventilatora Pu koristi se iz jednadžbe Pu = q · pf · kp.

4. Metodologija izračuna ciljane energetske učinkovitosti

Ciljana energetska učinkovitost je energetska učinkovitost koju ventilator određenog tipa ventilatora mora postići kako bi udovoljio zahtjevima navedenima u ovoj Uredbi (iskazanima u postocima cjelobrojnog iznosa). Ciljana energetska učinkovitost izračunava se pomoću formula učinkovitosti koje uključuju ulaznu električnu snagu Pe(d) i stupanj minimalne učinkovitosti prema definiciji iz Priloga I. Cjelokupan raspon snage pokrivaju dvije formule: jedna za ventilatore ulazne električne snage od 0,125 kW do uključivo 10 kW i druga za ventilatore iznad 10 kW do uključivo 500 kW.

Postoje tri serije tipova ventilatora za koje su izrađene formule energetske učinkovitosti kako bi odrazile različite značajke raznih tipova ventilatora:

4.1.

Ciljana energetska učinkovitost aksijalnih ventilatora, centrifugalnih ventilatora s lopaticama zakrivljenima prema naprijed i centrifugalnih radijalnih ventilatora s lopaticama (s ugrađenim aksijalnim ventilatorom) izračunava se primjenom sljedećih jednadžbi:

Raspon snage P od 0,125 kW do 10 kW	Raspon snage P od 10 kW do 500 kW
ηtarget = 2,74 · ln(P) – 6,33 + N	ηtarget = 0,78 · ln(P) – 1,88 + N

gdje je ulazna snaga P ulazna električna snaga Pe(d), a N cijeli broj potrebnog stupnja energetske učinkovitosti.

4.2.

Ciljana energetska učinkovitost centrifugalnih ventilatora s lopaticama zakrivljenima prema nazad bez kućišta, centrifugalnih ventilatora s lopaticama zakrivljenima prema nazad s kućištem i ventilatora miješalica izračunava se primjenom sljedećih jednadžbi:

Raspon snage P od 0,125 kW do 10 kW	Raspon snage P od 10 kW do 500 kW
ηtarget = 4,56 · ln(P) – 10,5 + N	ηtarget = 1,1 · ln(P) – 2,6 + N

gdje je ulazna snaga P ulazna električna snaga Pe(d), a N cijeli broj potrebnog stupnja energetske učinkovitosti.

4.3.

Ciljana energetska učinkovitost ventilatora unakrsnog protoka izračunava se primjenom sljedećih jednadžbi:

Raspon snage P od 0,125 kW do 10 kW	Raspon snage P od 10 kW do 500 kW
ηtarget = 1,14 · ln(P) – 2,6 + N	ηtarget = N

gdje je ulazna snaga P ulazna električna snaga Pe(d), a N cijeli broj potrebnog stupnja energetske učinkovitosti.

5. Primjena ciljane energetske učinkovitosti

Cjelokupna učinkovitost ventilatora ηe izračunana u skladu s odgovarajućom metodom iz Priloga II. odjeljka 3. mora biti istovjetna ili veća od ciljane vrijednosti ηtarget koju određuje stupanj učinkovitosti kako bi se udovoljilo minimalnim zahtjevima energetske učinkovitosti.

PRILOG III.

POSTUPAK PROVJERE U SVRHU NADZORA NAD TRŽIŠTEM

Prilikom provođenja kontrola u okviru nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ, nadležna tijela država članica primjenjuju sljedeći postupak provjere za zahtjeve navedene u Prilogu I.

1.	Nadležna tijela država članica ispituju samo jednu jedinicu.

2.	Smatra se da model udovoljava odredbama navedenima u ovoj Uredbi ako je cjelokupna učinkovitost ventilatora (ηe) jednaka najmanje ciljanoj energetskoj učinkovitosti *0,9 izračunanoj pomoću formula iz Priloga II. (odjeljak 3.) i primjenjivih stupnjeva učinkovitosti iz Priloga I.

Ako rezultat iz točke 2. nije postignut:

—	za modele koji se proizvode u količinama manjima od pet godišnje, smatra se da model ne udovoljava ovoj Uredbi,

—	za modele koji se proizvode u količinama od pet ili više godišnje, tijelo nadležno za nadzor nad tržištem nasumce ispituje tri dodatne jedinice.

Smatra se da model udovoljava odredbama navedenima u ovoj Uredbi ako je prosječna cjelokupna učinkovitost (ηe) triju jedinica iz točke 3. jednaka najmanje ciljanoj energetskoj učinkovitosti * 0,9 izračunanoj pomoću formula iz Priloga II. (odjeljak 3.) i primjenjivih stupnjeva učinkovitosti iz Priloga I.

5.	Ako rezultati iz točke 4. nisu postignuti, smatra se da model ne udovoljava ovoj Uredbi.

PRILOG IV.

OKVIRNE REFERENTNE VRIJEDNOSTI IZ ČLANKA 6.

U vrijeme usvajanja ove Uredbe najbolja raspoloživa tehnologija na tržištu za ventilatore je ona navedena u tablici 1. Ove referentne vrijednosti možda se ne mogu uvijek postići kod svih primjena ili za cjelokupan raspon snage obuhvaćen ovom Uredbom.

Tablica 1.

Okvirne referentne vrijednosti za ventilatore

Tipovi ventilatora	Kategorije mjerenja (A-D)	Kategorija učinkovitosti (statička ili ukupna)	Stupanj učinkovitosti
Aksijalni ventilator	A, C	statička	65
Aksijalni ventilator	B, D	ukupna	75
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema naprijed i centrifugalni radijalni ventilator s lopaticama	A, C	statička	62
	B, D	ukupna	65
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad bez kućišta	A, C	statička	70
Centrifugalni ventilator s lopaticama zakrivljenima prema nazad s kućištem	A, C	statička	72
	B, D	ukupna	75
Ventilator miješalica	A, C	statička	61
Ventilator miješalica	B, D	ukupna	65
Ventilator unakrsnog protoka	B, D	ukupna	32

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32011D0280

L 129/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.05.2011.

ODLUKA KOMISIJE

od 16. svibnja 2011.

o stavljanju izvan snage Odluke 2003/796/EZ o osnivanju Skupine europskih regulatora za električnu energiju i plin

(2011/280/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

budući da:

(1)

Odlukom Komisije 2003/796/EZ (1) osnovana je Skupina europskih regulatora za električnu energiju i plin radi lakšeg savjetovanja, koordinacije i suradnje između regulatornih tijela u državama članicama te između tih tijela i Komisije, kako bi se konsolidiralo unutarnje tržište i u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena Direktive 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (2), Direktive 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (3) i Uredbe (EZ) br. 1228/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (4).

(2)

Kako bi se povećala suradnja između nacionalnih regulatornih tijela i kako bi se dodatno doprinijelo djelotvornom funkcioniranju unutarnjih tržišta električne energije i prirodnog plina, Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5) osnovana je Agencija za suradnju energetskih regulatora.

(3)

Agencija za suradnju energetskih regulatora pruža okvir unutar kojeg nacionalna regulatorna tijela mogu surađivati i izvršavati zadatke slične onima koje trenutačno obavlja Skupina europskih regulatora za električnu energiju i plin. Budući da će Agencija za suradnju energetskih regulatora nastaviti rad Skupine europskih regulatora za električnu energiju i plin u okviru djelotvornijeg upravljanja, prikladno je staviti izvan snage Odluku 2003/796/EZ.

(4)

Kako bi se osiguralo da Skupina europskih regulatora za električnu energiju i plin može privesti kraju nekoliko projekata koji su u tijeku, Skupinu europskih regulatora za električnu energiju i plin trebalo bi raspustiti tek od 1. srpnja 2011. kako bi se osigurao skladan prijelaz na Agenciju za suradnju energetskih regulatora,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka 2003/796/EZ stavlja se izvan snage.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2011.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. svibnja 2011.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 296, 14.11.2003., str. 34.

(2) SL L 176, 15.7.2003., str. 37.

(3) SL L 176, 15.7.2003., str. 57.

(4) SL L 176, 15.7.2003., str. 1.

(5) SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

32011R1227

L 326/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.10.2011.

UREDBA (EU) br. 1227/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. listopada 2011.

o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija Europske unije,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Važno je osigurati da se potrošači i drugi sudionici na tržištu mogu pouzdati u cjelovitost tržišta električne energije i plina, da cijene koje su utvrđene na veleprodajnim tržištima energije odražavaju pošteno i konkurentsko međudjelovanje ponude i potražnje te da se iz zloupotrebe tržišta ne može izvući zarada.

(2)	Veća cjelovitost i transparentnost veleprodajnih tržišta energije trebala bi imati za cilj jačanje otvorenog i poštenog tržišnog natjecanja na veleprodajnim tržištima energije u korist krajnjih potrošača energije.

(3)

U mišljenju Odbora europskih regulatora tržišta vrijednosnih papira i Europske skupine regulatora za električnu energiju i plin potvrđena je mogućnost da pitanja cjelovitosti na tržištima električne energije i plina nisu primjereno riješena u području primjene postojećeg zakonodavstva te je preporučeno razmatranje primjerenog zakonodavnog okvira po mjeri energetskog sektora, koji sprečava zloupotrebu tržišta i vodi računa o uvjetima koji su svojstveni sektoru, a nisu obuhvaćeni drugim direktivama i uredbama.

(4)

Veleprodajna tržišta energije sve su više međusobno povezana diljem Unije. Zloupotreba tržišta u jednoj državi članici često utječe ne samo na veleprodajne cijene električne energije i prirodnog plina preko nacionalnih granica, već i na maloprodajne cijene za potrošače i mikropoduzeća. Zbog toga interes da se osigura cjelovitost tržišta ne može samo biti pitanje pojedinačnih država članica. Strog prekogranični nadzor tržišta nužan je za dovršenje međusobno povezanog i cjelovitog unutarnjeg tržišta energije, koje u cijelosti funkcionira.

(5)

Veleprodajna tržišta energije obuhvaćaju tržišta robe i tržišta izvedenih financijskih instrumenata, koja su od životne važnosti za tržišta energije i financijska tržišta, te je formiranje cijena u oba sektora međusobno povezano. Ona između ostalog uključuju regulirana tržišta, multilateralne tržišne platforme te izvanburzovne (OTC) transakcije i bilateralne ugovore, sklopljene izravno ili preko brokera.

(6)

Do danas su prakse nadziranja tržišta energije bile svojstvene pojedinoj državi članici i sektoru. Ovisno o cjelokupnom tržišnom okviru i regulatornoj situaciji, to može imati za posljedicu da aktivnosti trgovanja podliježu višestrukim područjima nadležnosti, a da nadzor provodi nekoliko različitih tijela, koja se mogu nalaziti u različitim državama članicama. To može dovesti do nejasnoća u pogledu pronalaženja odgovornosti pa čak i do situacije da takav nadzor ne postoji.

(7)	Ponašanje koje ugrožava cjelovitost tržišta energije trenutačno nije jasno zabranjeno na nekim od najvažnijih tržišta energije. Kako bi se zaštitili krajnji potrošači i zajamčile pristupačne cijene energije za europske građane, nužno je zabraniti takvo ponašanje.

(8)

Trgovanje izvedenim financijskim instrumentima, koje se može odvijati fizički ili financijski, i trgovanje robom zajedno se koriste na veleprodajnim tržištima energije. Zbog toga je važno da su definicije trgovanja povlaštenim informacijama i manipulacije tržištem, koje predstavljaju zloupotrebu tržišta, usklađene i na tržištu izvedenih financijskih instrumenata i tržištu robe. Ova bi se Uredba u načelu trebala odnositi na sve sklopljene transakcije, ali bi se njome istodobno trebalo voditi računa o posebnim značajkama veleprodajnih tržišta energije.

(9)

Maloprodajni ugovori, kojima se uređuje opskrba električnom energijom ili prirodnim plinom krajnjih kupaca, nisu izloženi manipulaciji tržištem na isti način kao i veleprodajni ugovori, koje je jednostavno kupiti i prodati. Međutim, potrošačke odluke najvećih korisnika energije također mogu utjecati na cijene na veleprodajnim tržištima energije, s učincima koji prelaze nacionalne granice. Stoga je prikladno razmotriti ugovore o opskrbi tih velikih korisnika u kontekstu osiguravanja cjelovitosti veleprodajnih tržišta energije.

(10)

Uzimajući u obzir rezultate istraživanja koje je izloženo u Komunikaciji Komisije od 21. prosinca 2010., pod naslovom „Prema poboljšanom okviru tržišnog nadzora za sustav EU-a za trgovanje emisijama”, Komisija bi trebala razmotriti iznošenje zakonodavnog prijedloga za uklanjanje prepoznatih nedostataka u pogledu transparentnosti, cjelovitosti i nadzora europskog tržišta ugljika u primjerenom vremenskom okviru.

(11)

Uredbom (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (3) i Uredbom (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina (4) potvrđeno je da je potreban jednak pristup informacijama o fizičkom stanju i učinkovitosti sustava, kako bi svi sudionici na tržištu mogli procijeniti cjelokupnu situaciju ponude i potražnje te prepoznati razloge kolebanja veleprodajnih cijena.

(12)

Upotreba ili pokušaj upotrebe povlaštenih informacija radi trgovanja za svoj račun ili za račun treće strane trebala bi biti jasno zabranjena. Upotreba povlaštenih informacija također se može sastojati od trgovanja veleprodajnim energetskim proizvodima, kojim se bave osobe koje znaju ili bi trebale znati da su informacije koje posjeduju povlaštene informacije. Informacije koje se tiču vlastitih trgovinskih planova i strategija sudionika na tržištu ne bi trebalo smatrati povlaštenim informacijama. Informacije koje treba objaviti u skladu s Uredbom (EZ) br. 714/2009 ili Uredbom (EZ) br. 715/2009, uključujući smjernice i mrežne kodekse koji su usvojeni u skladu s tim uredbama, mogu poslužiti, ako se radi o cjenovno osjetljivim informacijama, kao osnova za odluke sudionika na tržištu da provedu transakcije veleprodajnim energetskim proizvodima te bi stoga mogle predstavljati povlaštene informacije, sve dok se ne objave.

(13)

Manipulacija na veleprodajnim tržištima energije uključuje radnje koje su poduzele osobe koje umjetno dovode cijene na razinu koja nije opravdana tržišnim silama ponude i potražnje, uključujući stvarnu raspoloživost proizvodnog, skladišnog ili prijenosnog odnosno transportnog kapaciteta i potražnju. Oblici manipulacije tržištem uključuju plasman i povlačenje lažnih naloga; širenje lažnih ili obmanjujućih informacija ili glasina putem medija, uključujući internet, ili bilo kojim drugim putem; namjerno pružanje lažnih informacija poduzećima koja izdaju procjene cijena ili tržišna izvješća, što za učinak ima obmanu sudionika na tržištu, koji postupaju na temelju tih procjena cijena ili tržišnih izvješća; i namjerno prikazivanje da je raspoloživost proizvodnog kapaciteta električne energije ili prirodnog plina, ili raspoloživost prijenosnog odnosno transportnog kapaciteta drukčija od kapaciteta koji je stvarno tehnički raspoloživ, ako takve informacije utječu ili vjerojatno utječu na cijenu veleprodajnih energetskih proizvoda. Manipulacija i njezini učinci mogu nastupiti preko granica, između tržišta električne energije i plina te na financijskim tržištima i tržištima robe, uključujući tržišta emisijskih jedinica.

(14)

Primjeri manipulacije tržištem i pokušaji manipuliranja tržištem uključuju postupanje osobe ili osoba koje surađuju radi osiguravanja odlučujućeg položaja nad potražnjom ili ponudom određenog veleprodajnog energetskog proizvoda, koji ima ili bi mogao imati, izravno ili neizravno, učinak utvrđivanja cijena ili stvaranja drugih nepoštenih uvjeta trgovanja; i ponudu, kupnju ili prodaju veleprodajnih energetskih proizvoda s ciljem, namjerom ili učinkom obmanjivanja sudionika na tržištu koji postupaju na temelju referentnih cijena. Međutim, prihvaćene tržišne prakse, poput onih koje se primjenjuju u području financijskih usluga i koje su trenutačno definirane člankom 1. stavkom 5. Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem (zloupotreba tržišta) (5), a koje se mogu prilagoditi u slučaju izmjene te direktive, mogle bi predstavljati legitiman način da sudionici na tržištu osiguraju povoljnu cijenu za određeni veleprodajni energetski proizvod.

(15)

Ako novinari koji djeluju u svojem stručnom svojstvu razotkriju povlaštene informacije u vezi s određenim veleprodajnim energetskim proizvodom, to bi razotkrivanje trebalo procijeniti vodeći računa o pravilima koja se odnose na njihovu struku i pravilima koja se odnose na slobodu tiska, osim ako te osobe izravno ili neizravno steknu korist ili zaradu iz pružanja dotičnih informacija ili ako je razotkrivanje izvršeno s namjerom zloupotrebe tržišta u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda.

(16)

Kako se financijska tržišta budu razvijala, tako će se prilagođavati koncepti zloupotrebe tržišta koji se odnose na njih. Stoga, kako bi se osigurala potrebna fleksibilnost radi brzog reagiranja na taj razvoj događaja, ovlasti donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu tehničkog ažuriranja definicija povlaštenih informacija i manipulacije tržištem, kako bi se osigurala usklađenost s drugim odgovarajućim zakonodavstvom Unije u područjima financijskih usluga i energetike. Osobito je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom svojih pripremnih radova, uključujući stručnu razinu. Komisija bi kod pripreme i izrade delegiranih akata trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje odgovarajućih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(17)

Učinkovit je nadzor tržišta na razini Unije presudan za prepoznavanje i onemogućavanje zloupotrebe tržišta na veleprodajnim tržištima energije. Agencija za suradnju energetskih regulatora, koja je uspostavljena Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6) („Agencija”), u najboljem je položaju za provođenje takvog nadzora jer ima pregled tržišta električne energije i plina na razini Unije te potrebne stručne spoznaje iz funkcioniranja tržišta i sustava električne energije i plina u Uniji. Nacionalna regulatorna tijela, koja imaju sveobuhvatno razumijevanje kretanja na tržištima energije u svojim državama članicama, trebala bi imati važnu ulogu pri osiguravanju učinkovitog nadzora tržišta na nacionalnoj razini. Bliska suradnja i usklađen rad Agencije i nacionalnih tijela stoga su potrebni radi osiguravanja primjerenog nadzora i transparentnosti tržišta energije. Prikupljanje podataka putem Agencije ne dovodi u pitanje pravo nacionalnih tijela da prikupljaju dodatne podatke za nacionalne potrebe.

(18)

Za učinkovit je nadzor tržišta potreban redovit i pravodoban pristup evidenciji o transakcijama, kao i pristup strukturnim podacima o kapacitetu i korištenju sustava za proizvodnju, skladištenje, potrošnju ili prijenos električne energije ili transport prirodnog plina. Zbog toga bi sudionici na tržištu, uključujući operatore prijenosnih i transportnih sustava, dobavljače, trgovce, proizvođače, brokere i velike korisnike, koji trguju veleprodajnim energetskim proizvodima, trebali biti obvezni dostaviti te informacije Agenciji. Agencija sa svoje strane može uspostaviti čvrste veze s većim organiziranim tržištima.

(19)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu odredaba o prikupljanju podataka, Komisiji bi se trebale prenijeti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo koristiti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (7). Obveze izvješćivanja trebalo bi svesti na najmanju razinu i one ne bi smjele stvarati nepotrebne troškove ili administrativne terete za sudionike na tržištu. Jedinstvena pravila izvješćivanja o informacijama stoga bi se trebala podvrći ex-ante analizi dobiti i gubitka, trebalo bi izbjegavati dvostruko izvješćivanje i voditi računa o izvještajnim okvirima koji su razvijeni na temelju drugog odgovarajućeg zakonodavstva. Nadalje, tražene informacije ili njihove dijelove po mogućnosti bi trebalo prikupljati od drugih osoba i postojećih izvora. Ako su sudionik na tržištu ili treća strana koja djeluje u njegovo ime, sustav izvješćivanja o trgovanju, organizirano tržište, sustav za uparivanje ili druga osoba koja u okviru svoje struke dogovara transakcije ispunili svoje obveze izvješćivanja u odnosu na nadležno tijelo u skladu s Direktivom 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (8) ili u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Unije o transakcijama s izvedenim financijskim instrumentima, središnjim drugim ugovornim stranama i repozitorijima podataka o trgovanju, njihova bi se obveza izvješćivanja trebala smatrati ispunjenom i prema ovoj Uredbi, ali samo u mjeri u kojoj su prijavljene sve informacije koje su tražene na temelju ove Uredbe.

(20)

Važno je da Komisija i Agencija tijesno surađuju pri provedbi ove Uredbe i da se prikladno savjetuju s Europskom mrežom operatora prijenosnih sustava za električnu energiju i Europskom mrežom operatora transportnih sustava za plin te Europskim tijelom za nadzor vrijednosnih papira i tržišta, koja je osnovana Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9) (ESMA), s nacionalnim regulatornim tijelima, nadležnim financijskim tijelima i drugim tijelima država članica, kao što su nacionalna tijela za tržišno natjecanje, te sa zainteresiranim stranama, kao što su organizirana tržišta (npr. energetske burze) i sudionici na tržištu.

(21)

Trebalo bi uspostaviti europski registar sudionika na tržištu, koji se temelji na nacionalnim registrima, kako bi se unaprijedila cjelokupna transparentnost i cjelovitost veleprodajnih tržišta energije. Godinu dana nakon uspostavljanja tog registra Komisija bi, u suradnji s Agencijom i u skladu s izvješćima koje je Agencija podnijela Komisiji te s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala procijeniti funkcioniranje i korisnost europskog registra sudionika na tržištu. Ako se na temelju te procjene to smatra primjerenim, Komisija bi trebala razmotriti predstavljanje dodatnih instrumenata za unapređenje cjelokupne transparentnosti i cjelovitosti veleprodajnih tržišta energije i osiguranje istih uvjeta na razini Unije za sudionike na tržištu.

(22)

Kako bi olakšala učinkovit nadzor svih aspekata trgovanja veleprodajnim energetskim proizvodima, Agencija bi trebala uspostaviti mehanizme koji drugim odgovarajućim tijelima omogućuju pristup informacijama koje ona prima o transakcijama na veleprodajnim tržištima energije, posebno ESMA-i, nacionalnim regulatornim tijelima, nadležnim financijskim tijelima država članica, nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje i drugim odgovarajućim tijelima.

(23)

Agencija bi trebala osigurati sigurnost korištenja i zaštitu podataka koje prima, spriječiti neovlašteni pristup informacijama koje čuva i uspostaviti postupke koji osiguravaju da podatke koje prikuplja ne zloupotrebljavaju osobe koje su im ovlaštene pristupiti. Agencija bi također trebala utvrditi jesu li tijela koja imaju pristup podacima koje ona čuva sposobna održati jednako visoku razinu sigurnosti i jesu li vezana prikladnim mehanizmima čuvanja povjerljivosti. Zbog toga bi također trebalo osigurati sigurnost korištenja informacijskih sustava koji se koriste za obradu i prijenos podataka. Kako bi uspostavila informacijski sustav koji osigurava najvišu moguću razinu povjerljivosti podataka, Agenciju bi trebalo potaknuti na blisku suradnju s Europskom agencijom za sigurnost mreža i podataka (ENISA). Ta bi se pravila trebala primjenjivati i na druga tijela koja su ovlaštena pristupati podacima za potrebe ove Uredbe.

(24)

U ovoj se Uredbi poštuju temeljna prava i slijede načela koja su priznata posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, kako je navedeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, i ustavnim tradicijama država članica te bi se ona trebala primjenjivati u skladu s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, koje je priznato u članku 11. Povelje.

(25)

Ako informacije nisu, ili više nisu, osjetljive iz poslovnog ili sigurnosnoga gledišta, Agencija bi trebala imati mogućnost da te informacije stavi na raspolaganje sudionicima na tržištu i široj javnosti, kako bi pridonijela unapređenju saznanja o tržištu. Takva će transparentnost pomoći izgraditi povjerenje u tržište i potaknuti podizanje svijesti o funkcioniranju veleprodajnih tržišta energije. Agencija bi trebala uspostaviti i staviti na raspolaganje javnosti pravila o tome kako će te informacije staviti na raspolaganje na pošten i transparentan način.

(26)

Nacionalna regulatorna tijela trebala bi biti odgovorna za osiguranje provedbe ove Uredbe u državama članicama. U tu svrhu ona bi trebala imati potrebne istražne ovlasti, kako bi im se omogućilo da učinkovito obave tu zadaću. Takve bi ovlasti trebalo koristiti u skladu s nacionalnim pravom i mogu biti podvrgnute primjerenom nadzoru.

(27)

Agencija bi trebala osigurati da se ova Uredba primjenjuje na usklađen način diljem Unije, u skladu s primjenom Direktive 2003/6/EZ. U tu bi svrhu Agencija trebala objavljivati neobvezujuće smjernice o primjeni definicija koje su utvrđene u ovoj Uredbi, prema potrebi. Te bi se smjernice između ostalog trebale baviti pitanjem prihvaćenih tržišnih praksi. Nadalje, budući da zloupotreba tržišta na veleprodajnim tržištima energije često utječe na više od jedne države članice, Agencija bi trebala imati važnu ulogu pri osiguravanju učinkovitog i dosljednog provođenja istraga. Kako bi to ostvarila, Agencija bi trebala imati mogućnost zatražiti suradnju i uskladiti rad istražnih skupina koje čine predstavnici dotičnih nacionalnih regulatornih tijela i, ako je potrebno, drugih tijela, uključujući nacionalna tijela za tržišno natjecanje.

(28)

Agenciji bi trebalo pružiti primjerene financijske i ljudske resurse, kako bi ona na odgovarajući način izvršila dodatne zadaće koje su joj dodijeljene na temelju ove Uredbe. U tu svrhu u postupku za uspostavljanje, provedbu i kontrolu njezinog proračuna iz članaka 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 713/2009 trebalo bi obratiti dužnu pozornost na te zadaće. Proračunsko tijelo trebalo bi osigurati da su zadovoljeni najviši standardi učinkovitosti.

(29)

Nacionalna regulatorna tijela, nadležna financijska tijela država članica i, ako je potrebno, nacionalna tijela za tržišno natjecanje trebala bi surađivati kako bi se osigurao usklađen pristup sprečavanju zloupotrebe tržišta na veleprodajnim tržištima energije, koja obuhvaćaju i tržišta robe i tržišta izvedenih financijskih instrumenata. Ta bi suradnja trebala uključivati međusobnu razmjenu informacija u pogledu sumnji da se na veleprodajnim tržištima energije izvršavaju ili su izvršena djela koja vjerojatno predstavljaju kršenje ove Uredbe, Direktive 2003/6/EZ ili prava u području tržišnog natjecanja. Nadalje, ta bi suradnja trebala doprinijeti dosljednom i sustavnom pristupu istragama i pravosudnim postupcima.

(30)

Važno je da se obveza čuvanja profesionalne tajne odnosi na one koji primaju povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom. Agencija, nacionalna regulatorna tijela, nadležna financijska tijela država članica i nacionalna tijela za tržišno natjecanje trebala bi osigurati povjerljivost, cjelovitost i zaštitu informacija koje primaju.

(31)

Važno je da su sankcije za kršenje ove Uredbe proporcionalne, učinkovite i odvraćajuće te da odražavaju ozbiljnost povreda, štetu koja je prouzročena potrošačima i potencijalnu zaradu koja je proizašla iz trgovanja na temelju povlaštenih informacija i manipulacije tržištem. Te bi se sankcije trebale primijeniti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Priznajući međudjelovanje između trgovanja izvedenim financijskim instrumentima za električnu energiju i prirodni plin te trgovanja stvarnom električnom energijom i prirodnim plinom, sankcije za kršenje ove Uredbe trebale bi biti u skladu sa sankcijama koje su države članice usvojile kod provedbe Direktive 2003/6/EZ. Uzimajući u obzir savjetovanje o Komunikaciji Komisije od 12. prosinca 2010., pod naslovom „Jačanje režima sankcija u sektoru financijskih usluga”, Komisija bi trebala razmotriti iznošenje prijedloga za usklađivanje minimalnih standarda za sustave sankcija država članica u primjerenom vremenskom okviru. Ova Uredba ne utječe ni na nacionalna pravila o standardu dokazivanja ni na obveze nacionalnih regulatornih tijela i sudova država članica da utvrde činjenično stanje određenog predmeta, pod uvjetom da su ta pravila i obveze u skladu općim načelima prava Unije.

(32)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Uredbe, to jest pružanje usklađenog okvira radi osiguravanja transparentnosti i cjelovitosti veleprodajnog tržišta energije, nego se taj cilj može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti navedenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti navedenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet, područje primjene i odnos s drugim zakonodavstvom Unije

1. Ovom se Uredbom uspostavljaju pravila za zabranu malverzacija koje utječu na veleprodajna tržišta energije koja su sukladna s pravilima koja se primjenjuju na financijskim tržištima i s pravilnim funkcioniranjem tih veleprodajnih tržišta energije, vodeći pritom računa o njihovim posebnim značajkama. Njome se omogućuje nadzor veleprodajnih tržišta energije, koji provodi Agencija za suradnju energetskih regulatora („Agencija”) u bliskoj suradnji s nacionalnim regulatornim tijelima te vodeći računa o međudjelovanju između sustava trgovanja emisijama i veleprodajnih tržišta energije.

2. Ova se Uredba primjenjuje na trgovanje veleprodajnim energetskim proizvodima. Članci 3. i 5. ove Uredbe ne odnose se na veleprodajne energetske proizvode koji su financijski instrumenti i na koje se primjenjuje članak 9. Direktive 2003/6/EZ. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje direktive 2003/6/EZ i 2004/39/EZ, kao ni primjena europskog prava u području tržišnog natjecanja na prakse koje su obuhvaćene ovom Uredbom.

3. Agencija, nacionalna regulatorna tijela, ESMA, nadležna financijska tijela država članica i, ako je potrebno, nacionalna tijela za tržišno natjecanje surađuju kako bi se osigurao usklađen pristup provedbi odgovarajućih pravila, ako se mjere odnose na jedan ili više financijskih instrumenata na koje se primjenjuje članak 9. Direktive 2003/6/EZ te na jedan ili više veleprodajnih energetskih proizvoda na koje se primjenjuju članci 3., 4. i 5. ove Uredbe.

4. Administrativni odbor Agencije osigurava da Agencija obavlja zadaće koje su joj dodijeljene na temelju ove Uredbe u skladu s ovom Uredbom i Uredbom (EZ) br. 713/2009.

5. Direktor Agencije savjetuje se s Odborom regulatora Agencije o svim vidovima provedbe ove Uredbe i temeljito razmatra njegove savjete i mišljenja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„povlaštene informacije” znači informacije precizne naravi koje nisu objavljene, a odnose se, izravno ili neizravno, na jedan ili više veleprodajnih energetskih proizvoda i koje bi vjerojatno, da se objave, značajno utjecale na cijene tih veleprodajnih energetskih proizvoda.

Za potrebe ove definicije „informacije” znači:

(a)	informacije koje treba objaviti u skladu s uredbama (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009, uključujući smjernice i mrežne kodekse koji su usvojeni u skladu s tim uredbama;

(b)

informacije koje se odnose na kapacitet i korištenje postrojenja za proizvodnju, skladištenje, potrošnju ili prijenos odnosno transport električne energije ili prirodnog plina ili se odnose na kapacitet i korištenje terminala za UPP, uključujući planiranu ili neplaniranu neraspoloživost tih postrojenja;

(c)

informacije koje treba razotkriti u skladu sa zakonskim ili regulatornim odredbama na razini Unije ili nacionalnoj razini, tržišnim pravilima i ugovorima ili običajima na dotičnom veleprodajnom tržištu energije, u mjeri u kojoj te informacije mogu imati značajan učinak na cijene veleprodajnih energetskih proizvoda; i

(d)	druge informacije koje bi razuman sudionik na tržištu vjerojatno koristio kao dio osnove za svoju odluku da provede transakciju koja se odnosi na određeni veleprodajni energetski proizvod ili da izda nalog za njegovo trgovanje.

Informacije se smatraju preciznima ako ukazuju na niz okolnosti koje postoje ili je razumno očekivati da će nastati, ili na događaj koji se zbio ili je razumno očekivati da će se zbiti, te su dovoljno precizne da omoguće donošenje zaključaka o mogućem učinku tog niza okolnosti ili događaja na cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

„manipulacija tržištem” znači:

(a)

provođenje bilo kakve transakcije ili izdavanje bilo kakvog naloga za trgovanje veleprodajnim energetskim proizvodima, kojima se:

i.	daju ili vjerojatno daju lažni ili obmanjujući signali u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

ii.

uz pomoć jedne osobe ili suradnjom više osoba osigurava ili pokušava osigurati umjetna razina cijene jednog ili više veleprodajnih energetskih proizvoda, osim ako osoba koja je provela transakciju ili je izdala nalog za trgovanje dokaže da ima legitimne razloge za to i da je ta transakcija ili nalog za trgovanje u skladu s prihvaćenim tržišnim praksama na dotičnom veleprodajnom tržištu energije; ili

iii.	koristi ili pokušava koristiti fiktivno sredstvo ili bilo koji drugi oblik prijevare ili izmišljanja koje daje ili vjerojatno daje lažne ili obmanjujuće signale u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

ili

(b)

širenje informacija putem medija, uključujući internet, ili bilo kojim drugim putem, koje daju ili vjerojatno daju lažne ili obmanjujuće signale u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda, uključujući širenje glasina i lažnih ili obmanjujućih vijesti, ako je osoba koja ih širi znala ili je trebala znati da su informacije bile lažne ili obmanjujuće.

Ako se informacije šire za potrebe novinarstva ili umjetničkog izražavanja, takvo se širenje informacija procjenjuje vodeći računa o pravilima koja se odnose na slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima, osim ako:

i.	te osobe izravno ili neizravno steknu korist ili zaradu iz širenja dotičnih informacija; ili

ii.	je razotkrivanje ili širenje izvršeno s namjerom obmanjivanja tržišta u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

„pokušaj manipuliranja tržištem” znači:

(a)

provođenje bilo kakve transakcije, izdavanje bilo kakvog naloga za trgovanje ili poduzimanje bilo kakvih drugih mjera koje se odnose na određeni veleprodajni energetski proizvod, s namjerom:

i.	davanja lažnih ili obmanjujućih signala u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

ii.

da se osigura umjetna razina cijene jednog ili više veleprodajnih energetskih proizvoda, osim ako osoba koja je provela transakciju ili je izdala nalog za trgovanje dokaže da ima legitimne razloge za to i da je ta transakcija ili nalog za trgovanje u skladu s prihvaćenim tržišnim praksama na dotičnom veleprodajnom tržištu energije; ili

iii.	korištenja fiktivnog sredstva ili bilo kojeg drugog oblika prijevare ili izmišljanja koje daje ili vjerojatno daje lažne ili obmanjujuće signale u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

ili

(b)	širenje informacija putem medija, uključujući internet, ili bilo kojim drugim putem s namjerom davanja lažnih ili obmanjujućih signala u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda;

„veleprodajni energetski proizvodi” znači sljedeći ugovori i izvedeni financijski instrumenti, neovisno o tome gdje se i kako njima trguje:

(a)	ugovori o opskrbi električnom energijom ili prirodnim plinom, ako je isporuka u Uniji;

(b)	izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na električnu energiju ili prirodni plin, koji su proizvedeni, njima se trgovalo ili su isporučeni u Uniji;

(c)	ugovori koji se odnose na prijenos električne energije ili transport prirodnog plina u Uniji;

(d)	izvedeni financijski instrumenti koji se odnose na prijenos električne energije ili transport prirodnog plina u Uniji.

Ugovori o opskrbi i distribuciji električne energije ili prirodnog plina za potrebe krajnjih kupaca nisu veleprodajni energetski proizvodi. Međutim, ugovori o opskrbi i distribuciji električne energije ili prirodnog plina krajnjim kupcima s kapacitetom potrošnje iznad praga koji je naveden u točki 5. drugom odlomku smatraju se veleprodajnim energetskim proizvodima;

„kapacitet potrošnje” znači potrošnja krajnjeg kupca električne energije ili prirodnog plina pri punoj iskorištenosti proizvodnog kapaciteta tog kupca. Obuhvaća sveukupnu potrošnju tog kupca kao zasebnoga gospodarskog subjekta, u mjeri u kojoj se potrošnja odvija na tržištima s međusobno povezanim veleprodajnim cijenama.

Za potrebe ove definicije ne uzima se u obzir potrošnja u pojedinačnim postrojenjima s kapacitetom potrošnje manjim od 600 GWh godišnje, koja se nalaze pod kontrolom jednoga gospodarskoga subjekta, u mjeri u kojoj ta postrojenja ne utječu zajedno na cijene na veleprodajnim tržištima energije zbog toga što se nalaze na različitim odgovarajućim geografskim tržištima;

6.	„veleprodajno tržište energije” znači bilo koje tržište unutar Unije na kojem se trguje veleprodajnim energetskim proizvodima;

7.	„sudionik na tržištu” znači bilo koja osoba, uključujući operatore prijenosnih odnosno transportnih sustava, koja provodi transakcije, uključujući plasman naloga za trgovanje, na jednom ili više veleprodajnih tržišta energije;

8.	„osoba” znači bilo koja fizička ili pravna osobu;

9.	„nadležno financijsko tijelo” znači nadležno tijelo koje je imenovano u skladu s postupkom utvrđenim u članku 11. Direktive 2003/6/EZ;

10.

„nacionalno regulatorno tijelo” znači nacionalno regulatorno tijelo koje je imenovano u skladu s člankom 35. stavkom 1. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (10) ili člankom 39. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (11);

11.	„operator prijenosnog odnosno transportnog sustava” ima značenje iz članka 2. točke 4. Direktive 2009/72/EZ, odnosno iz članka 2. točke 4. Direktive 2009/73/EZ;

12.	„matično poduzeće” znači matično poduzeće u smislu članaka 1. i 2. Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (12);

13.	„povezano poduzeće” znači poduzeće kćer ili drugo poduzeće u kojem se posjeduju udjeli ili poduzeće koje s drugim poduzećem veže odnos u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ;

14.	„distribucija prirodnog plina” ima značenje iz članka 2. točke 5. Direktive 2009/73/EZ;

15.	„distribucija električne energije” ima značenje iz članka 2. točke 5. Direktive 2009/72/EZ.

Članak 3.

Zabrana trgovanja povlaštenim informacijama

1. Osobama koje posjeduju povlaštene informacije u vezi s određenim veleprodajnim energetskim proizvodom zabranjuje se:

(a)	korištenje tih informacija u kupnji ili prodaji ili pokušaju kupnje ili prodaje, za svoj račun ili za račun treće strane, izravno ili neizravno, veleprodajnih energetskih proizvoda na koje se te informacije odnose;

(b)	razotkrivanje tih informacija bilo kojoj drugoj osobi, osim ako se takvo razotkrivanje izvršava tijekom uobičajenog bavljenja njihovim poslom, profesijom ili dužnostima;

(c)	preporučanje ili navođenje druge osobe, na temelju povlaštenih informacija, da kupi ili proda veleprodajne energetske proizvode na koje se te informacije odnose.

2. Zabrana iz stavka 1. odnosi se na sljedeće osobe koje posjeduju povlaštene informacije u vezi s određenim veleprodajnim energetskim proizvodom:

(a)	članovi administrativnih, upravljačkih ili nadzornih tijela određenog poduzeća;

(b)	osobe s udjelima u kapitalu određenog poduzeća;

(c)	osobe koje imaju pristup informacijama u okviru svojeg posla, profesije ili dužnosti;

(d)	osobe koje su te informacije stekle kaznenim djelom;

(e)	osobe koje znaju ili bi trebale znati da su to povlaštene informacije.

3. Stavak 1. točke (a) i (c) ovog članka ne primjenjuju se na operatore prijenosnih odnosno transportnih sustava pri kupnji električne energije ili prirodnog plina radi osiguravanja sigurnog i pouzdanog rada sustava u skladu s njihovim obvezama na temelju članka 12. točaka (d) i (e) Direktive 2009/72/EZ ili članka 13. stavka 1. točaka (a) i (c) Direktive 2009/73/EZ.

4. Ovaj se članak ne primjenjuje na:

(a)	transakcije provedene pri ispunjavanju dospjele obveze kupovanja ili prodavanja veleprodajnih energetskih proizvoda, ako ta obveza proizlazi iz sporazuma koji je sklopljen ili naloga za trgovanje koji je plasiran prije no što je dotična osoba došla u posjed povlaštenih informacija;

(b)

transakcije koje su proveli proizvođači električne energije i prirodnog plina, operatori sustava skladišta prirodnog plina ili operatori terminala za uvoz UPP-a, čija je jedina svrha pokriti trenutačni fizički gubitak koji je posljedica neplaniranih prestanaka rada, kada bez toga sudionik na tržištu ne bi bio u stanju ispuniti postojeće ugovorne obveze ili ako se te mjere poduzimaju u dogovoru s dotičnim operatorom ili operatorima prijenosnog odnosno transportnog sustava radi osiguravanja sigurnog i pouzdanog rada sustava. U takvoj se situaciji dotične informacije u vezi s transakcijama prijavljuju Agenciji i nacionalnom regulatornom tijelu. Ova obveza izvješćivanja ne dovodi u pitanje obvezu koja je navedena u članku 4. stavku 1.;

(c)

sudionike na tržištu koji djeluju na temelju nacionalnih propisa za izvanredno stanje, ako su nacionalna tijela intervenirala radi osiguravanja opskrbe električnom energijom ili prirodnim plinom te su tržišni mehanizmi suspendirani u određenoj državi članici ili njezinim dijelovima. U tom slučaju tijelo koje je nadležno za planiranje za izvanredne situacije osigurava objavu u skladu s člankom 4.

5. Ako je osoba koja posjeduje povlaštene informacije u vezi s određenim veleprodajnim energetskim proizvodom pravna osoba, zabrane iz stavka 1. primjenjuju se i na fizičke osobe koje sudjeluju u donošenju odluke da se transakcija izvrši za račun dotične pravne osobe.

6. Ako se informacije šire za potrebe novinarstva ili umjetničkog izražavanja, takvo se širenje informacija procjenjuje vodeći računa o pravilima koja se odnose na slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima, osim ako:

(a)	te osobe izravno ili neizravno steknu korist ili zaradu iz širenja dotičnih informacija; ili

(b)	je razotkrivanje ili širenje izvršeno s namjerom obmanjivanja tržišta u pogledu ponude, potražnje ili cijene veleprodajnih energetskih proizvoda.

Članak 4.

Obveza objavljivanja povlaštenih informacija

1. Sudionici na tržištu djelotvorno i pravodobno objavljuju povlaštene informacije koje posjeduju u odnosu na poduzeće ili postrojenja u vlasništvu ili pod kontrolom dotičnog sudionika na tržištu, njegovog matičnog poduzeća ili povezanog poduzeća ili za čija su operativna pitanja taj sudionik na tržištu ili to poduzeće odgovorni, bilo u cijelosti ili djelomično. Takvo razotkrivanje uključuje informacije koje se odnose na kapacitet i korištenje postrojenja za proizvodnju, skladištenje, potrošnju ili prijenos električne energije ili transport prirodnog plina ili se odnose na kapacitet i korištenje terminala za UPP, uključujući planiranu ili neplaniranu neraspoloživost tih postrojenja.

2. Sudionik na tržištu može iznimno i pod vlastitom odgovornošću odgoditi objavljivanje povlaštenih informacija kako ne bi ugrozio svoje legitimne interese, pod uvjetom da nije vjerojatno da takvo nečinjenje dovodi javnost u zabludu i da je sudionik na tržištu u stanju osigurati povjerljivost tih informacija te ne donosi odluke u vezi s trgovanjem veleprodajnim energetskim proizvodima na temelju tih informacija. U takvoj situaciji sudionik na tržištu bez odgađanja dostavlja te informacije, zajedno s razlozima kašnjenja objavljivanja, Agenciji i dotičnom nacionalnom regulatornom tijelu, uzimajući u obzir članak 8. stavak 5.

3. Ako sudionik na tržištu ili njegov zaposlenik ili zastupnik razotkrije povlaštene informacije u vezi s određenim veleprodajnim energetskim proizvodom tijekom uobičajenog bavljenja svojim poslom, profesijom ili dužnostima, kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki (b), taj sudionik na tržištu ili osoba osigurava istodobno, potpuno i djelotvorno objavljivanje tih informacija. U slučaju nenamjernog razotkrivanja sudionik na tržištu osigurava potpuno i djelotvorno objavljivanje informacija čim prije nakon nenamjernog objavljivanja. Ovaj se stavak ne primjenjuje ako osoba koja prima informacije ima obvezu čuvanja povjerljivosti, bez obzira na to proizlazi li ta obveza iz zakona, drugog propisa, statuta ili ugovora.

4. Objava povlaštenih informacija, uključujući u zbirnom obliku, u skladu s Uredbom (EZ) br. 714/2009 ili (EZ) br. 715/2009, ili smjernica i mrežnih kodeksa koji su usvojeni prema tim uredbama, predstavlja istodobno, potpuno i djelotvorno objavljivanje.

5. Ako je određeni operator prijenosnog odnosno transportnog sustava oslobođen od obveze objavljivanja određenih podataka, u skladu s Uredbom (EZ) br. 714/2009 ili Uredbom (EZ) br. 715/2009, taj je operator time oslobođen i od obveze iz stavka 1. ovog članka u odnosu na te podatke.

6. Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje obveze sudionika na tržištu na temelju direktiva 2009/72/EZ i 2009/73/EZ te uredaba (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009, uključujući smjernice i mrežne kodekse koji su usvojeni u skladu tim direktivama i uredbama, posebno u pogledu određivanja vremena i načina objave informacija.

7. Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje pravo sudionika na tržištu da odgode razotkrivanje osjetljivih informacija u vezi sa zaštitom kritične infrastrukture, kako je predviđeno u članku 2. točki (d) Direktive Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (13), ako su u njihovoj zemlji one klasificirane.

Članak 5.

Zabrana manipulacije tržištem

Zabranjeno je poduzeti ili pokušati poduzeti manipulaciju tržištem na veleprodajnim tržištima energije.

Članak 6.

Tehničko ažuriranje definicija povlaštenih informacija i manipulacija tržištem

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 20. radi:

(a)	usklađivanja definicija iz članka 2. točaka 1., 2., 3. i 5., kako bi osigurala dosljednost s drugim odgovarajućim zakonodavstvom Unije u područjima financijskih usluga i energetike; te

(b)	ažuriranja tih definicija isključivo radi razmatranja budućih kretanja na veleprodajnim tržištima energije.

2. U delegiranim se aktima iz stavka 1. vodi računa barem o:

(a)	posebnom funkcioniranju veleprodajnih tržišta energije, uključujući posebnosti tržišta električne energije i plina, te međudjelovanju između tržišta robe i tržišta izvedenih financijskih instrumenata;

(b)	mogućnosti manipulacije preko granica, između tržišta električne energije i plina te na tržištima robe i tržištima izvedenih financijskih instrumenata;

(c)	mogućem učinku stvarne ili planirane proizvodnje, potrošnje, korištenja prijenosnog odnosno transportnog ili skladišnog kapaciteta na cijene na veleprodajnim tržištima energije; i

(d)	mrežnim kodeksima te okvirnim smjernicama koje su usvojene u skladu s uredbama (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009.

Članak 7.

Nadzor tržišta

1. Agencija nadzire aktivnosti trgovanja veleprodajnim energetskim proizvodima kako bi prepoznala i spriječila trgovanje koje se temelji na povlaštenim informacijama i manipulaciji tržištem. Ona prikuplja podatke za procjenu i nadzor veleprodajnih tržišta energije, kako je predviđeno u članku 8.

2. Nacionalna regulatorna tijela surađuju na regionalnoj razini i s Agencijom pri izvršavanju nadzora veleprodajnih tržišta energije iz stavka 1. U tu svrhu nacionalna regulatorna tijela imaju pristup odgovarajućim informacijama koje Agencija čuva i koje je prikupila u skladu sa stavkom 1. ovog članka, podložno članku 10. stavku 2. Nacionalna regulatorna tijela također mogu nadzirati aktivnosti trgovanja veleprodajnim energetskim proizvodima na nacionalnoj razini.

Države članice mogu predvidjeti da njihovo nacionalno tijelo za tržišno natjecanje ili tijelo za nadzor tržišta, koje je uspostavljeno u okviru tog tijela, provodi nadzor tržišta s nacionalnim regulatornim tijelom. Pri provođenju takvog nadzora tržišta nacionalno tijelo za tržišno natjecanje ili tijelo za nadzor tržišta imaju ista prava i obveze kao i nacionalno regulatorno tijelo u skladu s ovim stavkom prvim podstavkom, stavkom 3. drugim podstavkom drugom rečenicom ovog članka, člankom 4. stavkom 2. drugom rečenicom, člankom 8. stavkom 5. prvom rečenicom i člankom 16.

3. Agencija barem jednom godišnje dostavlja izvješće Komisiji o svojim aktivnostima na temelju ove Uredbe te ga stavlja na raspolaganje javnosti. U takvim izvješćima Agencija procjenjuje funkcioniranje i transparentnost različitih kategorija tržišta i načina trgovanja te može izdati preporuke Komisiji u pogledu tržišnih pravila, normi i postupaka koji bi mogli unaprijediti cjelovitost i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ona također može procijeniti mogu li minimalni uvjeti za organizirana tržišta doprinijeti većoj transparentnosti tržišta. Izvješća se mogu sjediniti s izvješćem iz članka 11. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 713/2009.

Agencija može izdati preporuke Komisiji u pogledu evidencije o transakcijama, uključujući naloge za trgovanje, koju smatra potrebnom za djelotvoran i učinkovit nadzor veleprodajnih tržišta energije. Prije izdavanja takvih preporuka Agencija se savjetuje sa zainteresiranim stranama, posebno s nacionalnim regulatornim tijelima, nadležnim financijskim tijelima u državama članicama, nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje i ESMA-om.

Sve bi se preporuke trebale staviti na raspolaganje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji te javnosti.

Članak 8.

Prikupljanje podataka

1. Sudionici na tržištu, ili osoba ili tijelo iz stavka 4. točaka (b) do (f) koji djeluju u njihovo ime, dostavljaju Agenciji evidenciju transakcija na veleprodajnom tržištu energije, uključujući naloge za trgovanje. Prijavljene informacije uključuju precizan opis kupljenih i prodanih veleprodajnih energetskih proizvoda, dogovorenu cijenu i količinu, datume i vrijeme izvršenja, stranke u transakciji i korisnike transakcije te sve druge odgovarajuće informacije. Iako je cjelokupna odgovornost na sudionicima na tržištu, nakon što jedna od osoba ili tijela iz stavka 4. točaka (b) do (f) dostavi tražene informacije, obveza izvješćivanja dotičnog sudionika na tržištu smatra se ispunjenom.

2. Komisija putem provedbenih akata:

(a)	izrađuje popis ugovora i izvedenih financijskih instrumenata, uključujući naloge za trgovanje, koje treba prijaviti u skladu sa stavkom 1. i utvrđuje, ako je potrebno, primjerene minimalne pragove za prijavljivanje transakcija;

(b)	donosi jedinstvena pravila o prijavljivanju informacija koje treba dostaviti u skladu sa stavkom 1.;

(c)	određuje vrijeme i oblik u kojem te informacije treba prijaviti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. U njima se vodi računa o postojećim sustavima izvješćivanja.

3. Osobe iz stavka 4. točaka (a) do (d) koje su prijavile transakcije u skladu s Direktivom 2004/39/EZ ili primjenljivim zakonodavstvom Unije o transakcijama s izvedenim financijskim instrumentima, središnjim drugim ugovornim stranama i repozitorijima podataka o trgovanju ne podliježu obvezama dvostrukog izvješćivanja u vezi s tim transakcijama.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak ovog stavka, provedbenim se aktima iz stavka 2. mogu stvoriti uvjeti da organizirana tržišta i sustavi za uparivanje ili sustavi za izvješćivanje o trgovanju dostave Agenciji evidenciju veleprodajnih energetskih transakcija.

4. Za potrebe stavka 1. informacije dostavlja:

(a)	sudionik na tržištu;

(b)	treća strana koja djeluje u ime sudionika na tržištu;

(c)	sustav za izvješćivanje o trgovanju;

(d)	organizirano tržište, sustav za uparivanje ili druga osoba koja dogovara transakcije u okviru svoje struke;

(e)	repozitorij podataka o trgovanju koji je prijavljen ili priznat na temelju primjenljivog zakonodavstva Unije o transakcijama s izvedenim financijskim instrumentima, središnjim drugim ugovornim stranama i repozitorijima podataka o trgovanju; ili

(f)

nadležno tijelo koje je primilo te informacije u skladu s člankom 25. stavkom 3. Direktive 2004/39/EZ ili ESMA ako je primila te informacije u skladu s primjenljivim zakonodavstvom Unije o transakcijama s izvedenim financijskim instrumentima, središnjim drugim ugovornim stranama i repozitorijima podataka o trgovanju.

5. Sudionici na tržištu dostavljaju Agenciji i nacionalnim regulatornim tijelima informacije u vezi s kapacitetom i korištenjem postrojenja za proizvodnju, skladištenje, potrošnju ili prijenos odnosno transport električne energije ili prirodnog plina ili povezane s kapacitetom i korištenjem terminala za UPP, uključujući planiranu ili neplaniranu neraspoloživost tih postrojenja, za potrebe nadzora trgovanja na veleprodajnim tržištima energije. Obveze izvješćivanja koje imaju sudionici na tržištu svode se na najmanju razinu, tako da se tražene informacije ili njihovi dijelovi po mogućnosti prikupljaju iz postojećih izvora.

6. Komisija putem provedbenih akata:

(a)	donosi jedinstvena pravila o prijavljivanju informacija koje treba dostaviti u skladu sa stavkom 5. i o primjerenim pragovima za takvo prijavljivanje, ako je potrebno;

(b)	određuje vrijeme i oblik u kojem te informacije treba prijaviti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. U njima se vodi računa o postojećim obvezama izvješćivanja na temelju uredaba (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009.

Članak 9.

Prijavljivanje sudionika na tržištu

1. Sudionici na tržištu, koji provode transakcije o kojima treba izvijestiti Agenciju u skladu s člankom 8. stavkom 1., prijavljuju se nacionalnom regulatornom tijelu u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan ili boravište ili, ako nemaju poslovni nastan ni boravište u Uniji, u državi članici u kojoj djeluju.

Sudionik na tržištu prijavljuje se samo jednom nacionalnom regulatornom tijelu. Države članice ne traže da se sudionik na tržištu koji je već prijavljen u drugoj državi članici opet prijavi.

Prijavljivanje sudionika na tržištu ne dovodi u pitanje obveze poštovanja važećih pravila trgovanja i uravnoteživanja.

2. Najkasnije 3 mjeseca od dana kada Komisija donese provedbene akte koji su navedeni u članku 8. stavku 2. nacionalna regulatorna tijela uspostavljaju nacionalne registre sudionika na tržištu, koje održavaju ažurnima. U registru se svakom sudioniku na tržištu dodjeljuje jedinstveni identifikator te on sadrži dovoljno informacija za prepoznavanje sudionika na tržištu, uključujući odgovarajuće podatke u vezi s njegovim brojem obveznika poreza na dodanu vrijednost, mjesto poslovnog nastana, osobe odgovorne za njegove odluke o poslovanju i trgovanju te krajnjeg upravljača ili korisnika aktivnosti trgovanja sudionika na tržištu.

3. Nacionalna regulatorna tijela prosljeđuju Agenciji informacije iz svojih nacionalnih registara u obliku koji ona utvrdi. Agencija utvrđuje taj oblik u suradnji s navedenim tijelima i objavljuje ga do 29. lipnja 2012. Na temelju informacija koje dostave nacionalna regulatorna tijela Agencija uspostavlja europski registar sudionika na tržištu. Nacionalna regulatorna tijela i druga odgovarajuća tijela imaju pristup europskom registru. Podložno članku 17. Agencija može odlučiti staviti europski registar ili njegove izvatke na raspolaganje javnosti, pod uvjetom da se ne razotkrivaju poslovno osjetljive informacije o pojedinačnim sudionicima na tržištu.

4. Sudionici na tržištu iz stavka 1. ovog članka dostavljaju obrazac za prijavu nacionalnom regulatornom tijelu prije provođenja transakcije o kojoj treba izvijestiti Agenciju u skladu s člankom 8. stavkom 1.

5. Sudionici na tržištu iz stavka 1. bez odgađanja priopćuju nacionalnom regulatornom tijelu eventualne izmjene do kojih je došlo u pogledu informacija dostavljenih u obrascu za prijavu.

Članak 10.

Dijeljenje informacija između Agencije i drugih tijela

1. Agencija uspostavlja mehanizme za dijeljenje informacija koje prima u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 8. s nacionalnim regulatornim tijelima, nadležnim financijskim tijelima država članica, nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje, ESMA-om i drugim odgovarajućim tijelima. Prije uspostavljanja takvih mehanizama Agencija se savjetuje s navedenim tijelima.

2. Agencija daje pristup mehanizmima iz stavka 1. samo tijelima koja su uspostavila sustave koji Agenciji omogućavaju ispunjavanje uvjeta članka 12. stavka 1.

3. Repozitoriji podataka o trgovanju, koji su prijavljeni ili priznati na temelju primjenljivog zakonodavstva Unije o transakcijama s izvedenim financijskim instrumentima, središnjim drugim ugovornim stranama i repozitorijima podataka o trgovanju, stavljaju na raspolaganje Agenciji odgovarajuće informacije koje su u njima prikupljene o veleprodajnim energetskim proizvodima i izvedenim financijskim instrumentima emisijskih jedinica.

ESMA Agenciji prosljeđuje izvješća o transakcijama veleprodajnim energetskim proizvodima, koja su primljena u skladu s člankom 25. stavkom 3. Direktive 2004/39/EZ i na temelju primjenljivog zakonodavstva Unije o transakcijama s izvedenim financijskim instrumentima, središnjim drugim ugovornim stranama i repozitorijima podataka o trgovanju. Nadležna tijela, koja primaju izvješća o transakcijama veleprodajnim energetskim proizvodima primljena u skladu s člankom 25. stavkom 3. Direktive 2004/39/EZ, prosljeđuju ta izvješća Agenciji.

Agencija i tijela koja su odgovorna za nadzor trgovanja emisijskim jedinicama ili izvedenim financijskim instrumentima povezanima s emisijskim jedinicama međusobno surađuju i uspostavljaju odgovarajuće mehanizme, kako bi Agenciji omogućili pristup evidenciji o transakcijama takvim jedinicama i izvedenim financijskim instrumentima, ako ta tijela prikupljaju informacije o takvim transakcijama.

Članak 11.

Zaštita podataka

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje obveze država članica u vezi s njihovom obradom osobnih podataka na temelju Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom prijenosu takvih podataka (14) ili obveze Agencije, pri obavljanju njezinih dužnosti, u vezi s obradom osobnih podataka na temelju Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i slobodnom prijenosu takvih podataka (15).

Članak 12.

Pouzdanost djelovanja

1. Agencija osigurava povjerljivost, cjelovitost i zaštitu informacija koje prima u skladu s člankom 4. stavkom 2. te člancima 8. i 10. Agencija poduzima sve potrebne mjere kako bi spriječila svaku zloupotrebu i neovlašten pristup informacijama koje su pohranjene u njezinim sustavima.

Nacionalna regulatorna tijela, nadležna financijska tijela država članica, nacionalna tijela za tržišno natjecanje, ESMA i druga odgovarajuća tijela osiguravaju povjerljivost, cjelovitost i zaštitu informacija koje primaju u skladu s člankom 4. stavkom 2., člankom 7. stavkom 2. ili člankom 8. stavkom 5. ili člankom 10. i poduzimaju mjere kako bi spriječili svaku zloupotrebu takvih informacija.

Agencija utvrđuje izvore operativnog rizika i svodi ih na najmanju razinu uspostavljajući odgovarajuće sustave, kontrole i postupke.

2. Podložno članku 17., Agencija može odlučiti staviti na raspolaganje javnosti dijelove informacija koje posjeduje, pod uvjetom da se ne razotkriju poslovno osjetljive informacije o pojedinačnim sudionicima na tržištu ili pojedinačnim transakcijama ili pojedinačnim tržištima te da se ne može izvesti zaključak o njima.

Agencija stavlja na raspolaganje svoju bazu poslovno neosjetljivih podataka o trgovanju u znanstvene svrhe, u skladu sa zahtjevima o povjerljivosti.

Informacije se objavljuju ili stavljaju na raspolaganje u interesu unapređenja transparentnosti veleprodajnih tržišta energije, pod uvjetom da ne postoji vjerojatnost narušavanja tržišnog natjecanja na tim tržištima energije.

Agencija iznosi informacije na pošten način, u skladu s transparentnim pravilima koja sastavlja i stavlja na raspolaganje javnosti.

Članak 13.

Provedba zabrana zloupotrebe tržišta

1. Nacionalna regulatorna tijela osiguravaju primjenu zabrana koje su navedene u člancima 3. i 5. te obveze koja je navedena u članku 4.

Svaka država članica osigurava da njezina nacionalna regulatorna tijela imaju istražne i izvršne ovlasti koje su potrebne za izvršavanje tog zadatka do 29. lipnja 2013. Te se ovlasti izvršavaju na razmjeran način.

Te se ovlasti mogu izvršavati:

(a)

izravno;

(b)	u suradnji s drugim tijelima; ili

(c)	na temelju zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

Ako je potrebno, nacionalna regulatorna tijela mogu izvršavati svoje istražne ovlasti u suradnji s organiziranim tržištima, sustavima za uparivanje ili drugim osobama koje dogovaraju transakcije u okviru svoje struke, kako je navedeno u članku 8. stavku 4. točki (d).

2. Istražne i izvršne ovlasti iz stavka 1. ograničene su na svrhu istrage. Izvršavaju se u skladu s nacionalnim pravom i uključuju pravo da se:

(a)	pristupi svim odgovarajućim ispravama u bilo kojem obliku i dobije njihova preslika;

(b)	zatraže informacije od svih odgovarajućih osoba, uključujući one koje su naknadno uključene u prijenos naloga ili provođenje dotičnih transakcija, kao i njihove naručitelje te, ako je potrebno, pravo da se svaka takva osoba ili naručitelj pozove i sasluša;

(c)	izvrši nadzor na terenu;

(d)	zatraže postojeći telefonski zapisi i postojeći zapisi prometa podataka;

(e)	zatraži prestanak svake prakse koja se protivi ovoj Uredbi ili delegiranim aktima ili provedbenim aktima koji su doneseni na temelju nje;

(f)	zatraži od suda da blokira ili privremeno zaplijeni imovinu;

(g)	zatraži od suda ili bilo kojeg nadležnog tijela da naloži privremenu zabranu bavljenja zvanjem.

Članak 14.

Pravo žalbe

Države članice osiguravaju da na nacionalnoj razini postoje odgovarajući mehanizmi na temelju kojih se stranka pogođena odlukom regulatornog tijela ima pravo žaliti tijelu koje je nezavisno od uključenih stranaka i bilo koje vlade.

Članak 15.

Obveze osoba koje dogovaraju transakcije u okviru svoje struke

Svaka osoba koja u okviru svoje struke dogovara transakcije veleprodajnim energetskim proizvodima i koja osnovano sumnja da bi određena transakcija mogla prekršiti članke 3. ili 5. bez odgađanja obavješćuje nacionalno regulatorno tijelo.

Osobe koje u okviru svoje struke dogovaraju transakcije veleprodajnim energetskim proizvodima uspostavljaju i održavaju djelotvorne mehanizme i postupke kako bi prepoznale kršenja članaka 3. ili 5.

Članak 16.

Suradnja na razini Unije i nacionalnoj razini

1. Agencija ima za cilj osigurati da nacionalna regulatorna tijela obavljaju svoje zadaće na temelju ove Uredbe na usklađen i dosljedan način.

Agencija prema potrebi objavljuje neobvezujuće smjernice o primjeni definicija utvrđenih u članku 2.

Nacionalna regulatorna tijela surađuju s Agencijom i međusobno, uključujući na regionalnoj razini, u svrhu obavljanja svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

Nacionalna regulatorna tijela, nadležna financijska tijela i nacionalno tijelo za tržišno natjecanje u određenoj državi članici mogu uspostaviti odgovarajuće oblike suradnje, kako bi osigurala djelotvornu i učinkovitu istragu i provedbu te kako bi doprinijela dosljednom i jedinstvenom pristupu istrazi, sudskom postupku te provedbi ove Uredbe i odgovarajućeg financijskog prava te prava u području tržišnog natjecanja.

2. Nacionalna regulatorna tijela bez odgađanja obavješćuju Agenciju na što precizniji način ako imaju utemeljene razloge za sumnju da se u toj državi članici ili u drugoj državi članici izvršavaju ili su izvršena djela kojima se krši ova Uredba.

Ako nacionalno regulatorno tijelo sumnja da se djela koja utječu na veleprodajna tržišta energije ili cijenu veleprodajnih energetskih proizvoda u toj državi članici izvršavaju u drugoj državi članici, ono može zatražiti da Agencija poduzme mjere u skladu sa stavkom 4. ovog članka i, ako djela utječu na financijske instrumente koji podliježu članku 9. Direktive 2003/6/EZ, u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

3. Kako bi osigurala usklađen i dosljedan pristup zloupotrebi tržišta na veleprodajnim tržištima energije:

(a)

nacionalna regulatorna tijela obavješćuju nadležno financijsko tijelo svoje države članice i Agenciju ako imaju utemeljene razloge za sumnju da se na veleprodajnim tržištima energije izvršavaju ili su izvršena djela koja predstavljaju zloupotrebu tržišta u smislu Direktive 2003/6/EZ i koja utječu na financijske instrumente koji podliježu članku 9. te Direktive; u tu svrhu nacionalna regulatorna tijela mogu uspostaviti odgovarajuće oblike suradnje s nadležnim financijskim tijelom u svojoj državi članici;

(b)

Agencija obavješćuje ESMA-u i nadležno financijsko tijelo ako ima utemeljene razloge za sumnju da se na veleprodajnim tržištima energije izvršavaju ili su izvršena djela koja predstavljaju zloupotrebu tržišta u smislu Direktive 2003/6/EZ i koja utječu na financijske instrumente koji podliježu članku 9. te Direktive;

(c)	nadležno financijsko tijelo države članice obavješćuje ESMA-u i Agenciju ako ima utemeljene razloge za sumnju da se na veleprodajnim tržištima energije u drugoj državi članici izvršavaju ili su izvršena djela kojima se krše članci 3. i 5.;

(d)

nacionalna regulatorna tijela obavješćuju nacionalno tijelo za tržišno natjecanje svoje države članice, Komisiju i Agenciju ako imaju utemeljene razloge za sumnju da se na veleprodajnom tržištu energije izvršavaju ili su izvršena djela koja vjerojatno predstavljaju kršenje prava u području tržišnog natjecanja.

4. Kako bi izvršila svoje zadatke na temelju stavka 1., ako između ostalog na temelju početnih procjena ili analize Agencija sumnja da je došlo do kršenja ove Uredbe, ona je ovlaštena:

(a)	zatražiti od jednog ili više nacionalnih regulatornih tijela da dostave sve informacije koje se odnose na sumnju o kršenju;

(b)

zatražiti od jednog ili više nacionalnih regulatornih tijela da pokrenu istragu radi sumnje o kršenju i poduzmu odgovarajuće mjere radi ispravljanja utvrđenog kršenja. Dotično nacionalno regulatorno tijelo odgovorno je za sve odluke u pogledu odgovarajućih mjera koje treba poduzeti radi ispravljanja utvrđenog kršenja;

(c)

ako smatra da moguće kršenje ima ili je imalo prekogranični učinak, uspostaviti i uskladiti istražnu skupinu koja se sastoji od predstavnika dotičnih nacionalnih regulatornih tijela, kako bi istražila je li došlo do kršenja ove Uredbe i u kojoj je državi članici došlo do kršenja. Ako je potrebno, Agencija može zatražiti i sudjelovanje predstavnika nadležnog financijskog tijela ili drugog odgovarajućeg tijela jedne ili više država članica u istražnoj skupini.

5. Nacionalno regulatorno tijelo koje primi zahtjev za informacije na temelju stavka 4. točke (a) ili zahtjev da pokrene istragu radi sumnje o kršenju na temelju stavka 4. točke (b) odmah poduzima potrebne mjere kako bi ispunilo taj zahtjev. Ako to nacionalno regulatorno tijelo nije u stanju odmah dostaviti tražene informacije, ono bez odgađanja obavješćuje Agenciju o razlozima.

Odstupajući od prvog podstavka nacionalno regulatorno tijelo može odbiti postupiti u odgovoru na zahtjev, ako:

(a)	ispunjenje zahtjeva može nepovoljno utjecati na suverenost ili sigurnost države članice kojoj je zahtjev upućen;

(b)	je već pokrenut sudski postupak u vezi s istim djelima i protiv istih osoba pred tijelima države članice kojoj je zahtjev upućen; ili

(c)	je tim osobama već izrečena pravomoćna presuda za ista djela u državi članici kojoj je zahtjev upućen.

U bilo kojem od tih slučajeva nacionalno regulatorno tijelo na odgovarajući način obavješćuje Agenciju i pruža što detaljnije informacije o tom postupku ili presudi.

Nacionalna regulatorna tijela sudjeluju u istražnoj skupini okupljenoj u skladu sa stavkom 4. točkom (c) pružajući svu potrebnu pomoć. Istražnu skupinu usklađuje Agencija.

6. Članak 15. stavak 1. zadnja rečenica Uredbe (EZ) br. 713/2009 ne primjenjuje se na Agenciju kada obavlja svoje zadaće na temelju ove Uredbe.

Članak 17.

Čuvanje profesionalne tajne

1. Sve povjerljive informacije koje su primljene, razmijenjene ili proslijeđene u skladu s ovom Uredbom podliježu uvjetima čuvanja profesionalne tajne koji su navedeni u stavcima 2., 3. i 4.

2. Obveza čuvanja profesionalne tajne odnosi se na:

(a)	osobe koje rade ili su radile za Agenciju;

(b)	revizore i stručnjake kojima je Agencija davala upute;

(c)	osobe koje rade ili su radile za nacionalna regulatorna tijela ili druga odgovarajuća tijela;

(d)	revizore i stručnjake kojima su nacionalna regulatorna tijela ili druga odgovarajuća tijela davala upute i koji primaju povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom.

3. Povjerljive informacije, koje su pri obavljanju svojih zadaća primile osobe iz stavka 2., ne smiju se otkriti niti jednoj drugoj osobi ni tijelu, osim u sažetom ili zbirnom obliku, tako da nije moguće prepoznati pojedinačnog sudionika na tržištu ili tržište, ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom, drugim odredbama ove Uredbe ili drugim odgovarajućim zakonodavstvom Unije.

4. Ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom, Agencija, nacionalna regulatorna tijela, nadležna financijska tijela država članica, ESMA, tijela ili osobe koje primaju povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom mogu ih koristiti isključivo pri obavljanju svojih zadaća i radi izvršavanja svojih zadaća. Drugi subjekti, tijela ili osobe mogu koristiti te informacije u svrhu za koju su im one dostavljene ili u kontekstu administrativnih ili sudskih postupaka koji se izričito odnose na izvršavanje tih zadaća. Tijelo koje prima informacije može ih koristiti u drugu svrhu pod uvjetom da na to pristanu Agencija, nacionalna regulatorna tijela, nadležna financijska tijela država članica, ESMA, tijela ili osobe koje priopćuju informacije.

5. Ovim se člankom ne priječi tijelima u državama članicama da razmjenjuju ili prosljeđuju povjerljive informacije u skladu s nacionalnim pravom, pod uvjetom da one nisu primljene od tijela druge države članice ili od Agencije na temelju ove Uredbe.

Članak 18.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenljivima na povrede ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne te odražavati narav, trajanje i ozbiljnost povrede, štetu koja je prouzročena potrošačima i potencijalnu zaradu koja je proizašla iz trgovanja na temelju povlaštenih informacija i manipulacije tržištem.

Države članice priopćuju te odredbe Komisiji najkasnije 29. lipnja 2013. te je bez odgađanja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja utječe na njih.

Države članice propisuju da nacionalna regulatorna tijela mogu otkriti javnosti mjere ili sankcije koje se izriču za povredu ove Uredbe, osim ako bi se takvim otkrivanjem prouzročila nerazmjerna šteta uključenim stranama.

Članak 19.

Međunarodni odnosi

U mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarivanje ciljeva koji su navedeni u ovoj Uredbi i ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nadležnosti država članica i institucija Unije, uključujući Europsku službu za vanjsko djelovanje, Agencija može stupiti u kontakt i sklopiti administrativne sporazume s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja, posebno s onima koje utječu na veleprodajno tržište energije Unije, kako bi promicala usklađivanje regulatornog okvira. Tim se sporazumima ne stvaraju pravne obveze u odnosu na Uniju i njezine države članice, niti priječi državama članicama i njihovim nadležnim tijelima da sklapaju bilateralne ili multilateralne sporazume s tim nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja.

Članak 20.

Postupak delegiranja ovlasti

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima koji su navedeni u ovom članku.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 6. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od 5 godina od 28. prosinca 2011. Komisija izrađuje izvješće o delegaciji ovlasti najkasnije 9 mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegacija ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotivi takvom produljenju najkasnije 3 mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće može u bilo kojem trenutku opozvati delegaciju ovlasti iz članka 6. Odluka o opozivu okončava delegaciju ovlasti koja je navedena u toj odluci. Ona stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji dan koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga priopćuje istodobno Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt koji je donesen u skladu s člankom 6. stupa na snagu samo ako se ni Europski parlament ni Vijeće ne suprotstave u razdoblju od 2 mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće suprotstaviti. To se razdoblje produljuje za 2 mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 21.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 8. stavak 1., stavak 3. prvi podstavak te stavci 4. i 5. počinju se primjenjivati 6 mjeseci od dana kada Komisija donese odgovarajuće provedbene akte koji su navedeni u stavcima 2. i 6. tog članka.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 25. listopada 2011.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

M. DOWGIELEWICZ

(1) SL C 132, 3.5.2011., str. 108.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 14. rujna 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 10. listopada 2011.

(3) SL L 211, 14.8.2009., str. 15.

(4) SL L 211, 14.8.2009., str. 36.

(5) SL L 96, 12.4.2003., str. 16.

(6) SL L 211, 14.8.2009., str. 1.

(7) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(8) SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(9) SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

(10) SL L 211, 14.8.2009., str. 55.

(11) SL L 211, 14.8.2009., str. 94.

(12) SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(13) SL L 345, 23.12.2008., str. 75.

(14) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(15) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

IZJAVA KOMISIJE

Komisija smatra da se pragovi za prijavljivanje transakcija u smislu članka 8. stavka 2. točke (a) i prijavljivanje informacija u smislu članka 8. stavka 6. točke (a) ne mogu odrediti putem provedbenih akata.

Komisija će prema potrebi iznijeti zakonodavni prijedlog radi određivanja takvih pragova.

IZJAVA VIJEĆA

Zakonodavac EU-a dodijelio je Komisiji provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. UFEU-a u odnosu na mjere koje su predviđene u članku 8. To je pravno obvezujuće za Komisiju, bez obzira na izjavu koju je dala o članku 8. stavku 2. točki (a) i članku 8. stavku 6. točki (a).

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

109

32011D0877

L 343/91

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2011.

PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE

od 19. prosinca 2011.

o utvrđivanju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije u primjeni Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2007/74/EZ

(priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 9523)

(2011/877/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o promicanju kogeneracije na temelju potražnje korisne topline na unutarnjem tržištu energije i o izmjeni Direktive 92/42/EEZ (1), a posebno njezin članak 4. stavak 2.,

budući da:

(1)

U skladu s Direktivom 2004/8/EZ, Komisija je u Odluci 2007/74/EZ (2) utvrdila usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije koje se sastoje od matričnih vrijednosti diferenciranih po relevantnim čimbenicima, uključujući godinu izgradnje i vrste goriva.

(2)	Komisija treba preispitati usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije prvi put 21. veljače 2011., a nakon toga svake četiri godine kako bi se uzeli u obzir tehnološki razvoj i promjene u distribuciji izvora energije.

(3)

Komisija je preispitala usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije, uzimajući u obzir podatke iz operativne uporabe u realnim uvjetima koje su dostavile države članice. Razvoj do kojeg je došlo u razdoblju 2006. - 2011. u najdostupnijoj i ekonomski najopravdanijoj tehnologiji obuhvaćenoj preispitivanjem upućuje na to da za usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije ne bi trebalo zadržati razliku iz Odluke 2007/74/EZ koja se odnosi na godinu izgradnje kogeneracijske jedinice za pogone izgrađene od 1. siječnja 2006. nadalje. Međutim, za kogeneracijske jedinice izgrađene 2005. godine ili ranije trebalo bi i dalje primjenjivati referente vrijednosti koje odražavaju godinu izgradnje kako bi se uzeo u obzir uočeni razvoj u najdostupnijoj i ekonomski najopravdanijoj tehnologiji. Nadalje, na temelju nedavnih iskustava i analiza, preispitivanjem je potvrđeno da bi trebalo i dalje primjenjivati korektivne faktore koji se odnose na klimatsku situaciju. Povrh toga, trebalo bi i dalje primjenjivati korektivne faktore za izbjegnute gubitke u mreži, s obzirom na to da se gubici u mreži nisu promijenili posljednjih godina. Dodatno, korektivne faktore za izbjegnute gubitke u mreži trebalo bi primjenjivati i na pogone koji koriste drvna goriva i bioplin.

(4)

Preispitivanjem nisu predočeni dokazi koji upućuju na promjenu energetske učinkovitosti kotlova u predmetnom razdoblju i stoga se usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju toplinske energije ne bi trebale odnositi na godinu izgradnje. Nisu bili potrebni korektivni faktori koji se odnose na klimatsku situaciju jer termodinamika proizvodnje toplinske energije iz goriva ne ovisi značajno o temperaturi okoline. Povrh toga, nisu potrebni korektivni faktori za gubitke u toplinskoj mreži jer se toplinska energija uvijek koristi u blizini mjesta proizvodnje.

(5)	Potrebni su stabilni uvjeti za ulaganje u kogeneraciju i trajno povjerenje ulagatelja. Iz te je perspektive također prikladno produljiti postojeće usklađene referentne vrijednosti za električnu i toplinsku energiju na razdoblje 2012. - 2015.

(6)

Podaci iz operativne uporabe u realnim uvjetima ne pokazuju statistički značajno poboljšanje stvarne učinkovitosti najsuvremenijih pogona u razdoblju na koje se preispitivanje odnosi. Stoga bi referentne vrijednosti utvrđene za razdoblje 2006. - 2011. u Odluci 2007/74/EZ trebalo zadržati za razdoblje 2012. - 2015.

(7)	Preispitivanjem je potvrđena valjanost postojećih korektivnih faktora koji se odnose na klimatsku situaciju i izbjegnute gubitke u mreži.

(8)	Uporaba jedinstvenog skupa referentnih vrijednosti tijekom cijelog razdoblja i odustajanje od korektivnih faktora za klimatske razlike i gubitke u mreži potvrđeni su također i za proizvodnju toplinske energije.

(9)

Uzimajući u obzir da je glavni cilj Direktive 2004/8/EZ promicanje kogeneracije radi uštede energije, trebalo bi potaknuti naknadno poboljšanje starijih kogeneracijskih jedinica kako bi se unaprijedila njihova energetska učinkovitost. Zbog toga bi referentne vrijednosti učinkovitosti za električnu energiju koje se primjenjuju na kogeneracijsku jedinicu trebalo povećati od 11. godine nakon godine njezine izgradnje.

(10)	Navedeni je pristup u skladu sa zahtjevom da se usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti temelje na načelima navedenima u Prilogu III. točki (f) Direktive 2004/8/EZ.

(11)	Trebalo bi utvrditi revidirane usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije. Odluku 2007/74/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(12)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za kogeneraciju,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Utvrđivanje usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti

Usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne odnosno toplinske energije utvrđene su u Prilogu I. odnosno Prilogu II.

Članak 2.

Primjena usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti

1. Države članice primjenjuju usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti koje su utvrđene u Prilogu I. i koje se odnose na godinu izgradnje kogeneracijske jedinice. Navedene se usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti primjenjuju 10 godina od godine izgradnje kogeneracijske jedinice.

2. Od 11. godine nakon godine izgradnje kogeneracijske jedinice države članice primjenjuju usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti koje se u skladu sa stavkom 1. primjenjuju na kogeneracijsku jedinicu staru 10 godina. Navedene se usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti primjenjuju godinu dana.

3. Za potrebe ovog članka, godina izgradnje kogeneracijske jedinice znači kalendarska godina prve proizvodnje električne energije.

Članak 3.

Korektivni faktori za usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije

1. Države članice primjenjuju korektivne faktore utvrđene u Prilogu III. točki (a) radi prilagodbe usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti utvrđenih u Prilogu I. prosječnoj klimatskoj situaciji u svakoj državi članici.

Ako na državnom području države članice službeni meteorološki podaci pokazuju razlike u godišnjoj temperaturi okoline od 5 °C ili više, ta država članica može, pod uvjetom da obavijesti Komisiju, koristiti nekoliko klimatskih zona za potrebe prvog podstavka koristeći metodu navedenu u Prilogu III. točki (b).

2. Države članice primjenjuju korektivne faktore utvrđene u Prilogu IV. radi prilagodbe usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti utvrđenih u Prilogu I. izbjegnutim gubicima u mreži.

3. Ako države članice primjenjuju i korektivne faktore utvrđene u Prilogu III. točki (a) i korektivne faktore utvrđene u Prilogu IV., prvo primjenjuju Prilog III. točku (a), a zatim Prilog IV.

Članak 4.

Naknadno poboljšanje kogeneracijske jedinice

Ako je postojeća kogeneracijska jedinica naknadno poboljšana i ako trošak investicije za naknadno poboljšanje prelazi 50 % troška investicije za novu usporedivu kogeneracijsku jedinicu, kalendarska godina prve proizvodnje električne energije naknadno poboljšane kogeneracijske jedinice smatra se godinom njezine izgradnje za potrebe članka 2.

Članak 5.

Mješavina goriva

Ako kogeneracijska jedinica radi na više od jednoga goriva, usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju primjenjuju se razmjerno ponderiranoj srednjoj vrijednosti utrošene energije različitih goriva.

Članak 6.

Stavljanje izvan snage

Odluka 2007/74/EZ stavlja se izvan snage.

Članak 7.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2011.

Za Komisiju

Günther OETTINGER

Član Komisije

(1) SL L 52, 21.2.2004., str. 50.

(2) SL L 32, 6.2.2007., str. 183.

PRILOG I.

Usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije (iz članka 1.)

U donjoj tablici usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije temelje se na neto kalorijskoj vrijednosti i standardnim ISO uvjetima (temperatura okoline 15 °C, 1,013 bara, relativna vlažnost 60 %).

	Godina izgradnje Vrsta goriva	2001. i ranije	2002.	2003.	2004.	2005.	2006.-2011.	2012.-2015.
Krute tvari	Kameni ugljen/koks	42,7	43,1	43,5	43,8	44,0	44,2	44,2
	Lignit/briketi lignita	40,3	40,7	41,1	41,4	41,6	41,8	41,8
	Treset/briketi treseta	38,1	38,4	38,6	38,8	38,9	39,0	39,0
	Drvna goriva	30,4	31,1	31,7	32,2	32,6	33,0	33,0
	Poljoprivredna biomasa	23,1	23,5	24,0	24,4	24,7	25,0	25,0
	Biorazgradivi (komunalni) otpad	23,1	23,5	24,0	24,4	24,7	25,0	25,0
	Neobnovljivi (komunalni i industrijski) otpad	23,1	23,5	24,0	24,4	24,7	25,0	25,0
	Uljni škriljevci	38,9	38,9	38,9	38,9	38,9	39,0	39,0
Tekućine	Nafta (plinsko ulje + mazut), UNP	42,7	43,1	43,5	43,8	44,0	44,2	44,2
	Biogoriva	42,7	43,1	43,5	43,8	44,0	44,2	44,2
	Biorazgradivi otpad	23,1	23,5	24,0	24,4	24,7	25,0	25,0
	Neobnovljivi otpad	23,1	23,5	24,0	24,4	24,7	25,0	25,0
Plinovita goriva	Prirodni plin	51,7	51,9	52,1	52,3	52,4	52,5	52,5
	Rafinerijski plin/vodik	42,7	43,1	43,5	43,8	44,0	44,2	44,2
	Bioplin	40,1	40,6	41,0	41,4	41,7	42,0	42,0
	Koksni plin, visokopećni plin, drugi otpadni plinovi, otpadna toplina	35	35	35	35	35	35	35

PRILOG II.

Usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju toplinske energije (iz članka 1.)

U donjoj tablici usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju toplinske energije temelje se na neto kalorijskoj vrijednosti i standardnim ISO uvjetima (temperatura okoline 15 °C, 1,013 bara, relativna vlažnost 60 %).

	Vrsta goriva	Para/topla voda	Izravna uporaba ispušnih plinova (1)
Krute tvari	Kameni ugljen/koks	88	80
	Lignit/briketi lignita	86	78
	Treset/briketi treseta	86	78
	Drvna goriva	86	78
	Poljoprivredna biomasa	80	72
	Biorazgradivi (komunalni) otpad	80	72
	Neobnovljivi (komunalni i industrijski) otpad	80	72
	Uljni škriljevci	86	78
Tekućine	Nafta (plinsko ulje + mazut), UNP	89	81
	Biogoriva	89	81
	Biorazgradivi otpad	80	72
	Neobnovljivi otpad	80	72
Plinovita goriva	Prirodni plin	90	82
	Rafinerijski plin/vodik	89	81
	Bioplin	70	62
	Koksni plin, visokopećni plin, drugi otpadni plinovi, otpadna toplina	80	72

(1) Vrijednosti za izravnu toplinsku energiju trebaju se koristiti ako je temperatura 250 °C ili više.

PRILOG III.

Korektivni faktori koji se odnose na prosječnu klimatsku situaciju i metoda za utvrđivanje klimatskih zona za primjenu usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije (iz članka 3. stavka 1.)

(a) Korektivni faktori koji se odnose na prosječnu klimatsku situaciju

Korekcija temperature okoline temelji se na razlici između godišnje prosječne temperature u državi članici i standardnih ISO uvjeta (15 °C).

Korekcija je sljedeća:

i.	gubitak učinkovitosti od 0,1 postotnog boda za svaki stupanj iznad 15 °C;

ii.	dobitak učinkovitosti od 0,1 postotnog boda za svaki stupanj ispod 15 °C.

Primjer:

Ako je prosječna godišnja temperatura u državi članici 10 °C, referentna vrijednost kogeneracijske jedinice u toj državi članici mora se povećati za 0,5 postotnih bodova.

(b) Metoda za utvrđivanje klimatskih zona

Granice svake klimatske zone predstavljaju izoterme (u punim Celzijevim stupnjevima) godišnje prosječne temperature okoline koje se razlikuju za najmanje 4 °C. Temperaturna razlika između prosječnih godišnjih temperatura okoline primijenjenih u susjednim klimatskim zonama bit će najmanje 4 °C.

Primjer:

U državi članici prosječna godišnja temperatura okoline u mjestu A je 12 °C, a u mjestu B 6 °C. Razlika je veća od 5 °C. Država članica sada ima mogućnost uvesti dvije klimatske zone odvojene izotermom od 9 °C i tako dobiti jednu klimatsku zonu između izotermi od 9 °C i 13 °C s prosječnom godišnjom temperaturom okoline od 11 °C i drugu klimatsku zonu između izotermi od 5 °C i 9 °C s prosječnom godišnjom temperaturom okoline od 7 °C.

PRILOG IV.

Korektivni faktori za izbjegnute gubitke u mreži za primjenu usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije (iz članka 3. stavka 2.)

Napon	Za električnu energiju isporučenu u mrežu	Za električnu energiju utrošenu na licu mjesta
> 200 kV	1	0,985
100-200 kV	0,985	0,965
50-100 kV	0,965	0,945
0,4-50 kV	0,945	0,925
< 0,4 kV	0,925	0,860

Primjer:

Kogeneracijska jedinica od 100 kWel sa stapnim motorom na prirodni plin proizvodi 380 V električne energije. Od te električne energije 85 % koristi se za vlastitu potrošnju, a 15 % šalje se u mrežu. Pogon je izgrađen 1999. godine. Godišnja temperatura okoline je 15 °C (stoga nije potrebna klimatska korekcija).

U skladu s člankom 2. ove Odluke, za kogeneracijske jedinice starije od 10 godina trebale bi se primjenjivati referentne vrijednosti za jedinice stare 10 godina. U skladu s Prilogom I. ovoj Odluci, za kogeneracijsku jedinicu na prirodni plin koja je izgrađena 1999. godine i koja nije naknadno poboljšana, usklađena referentna vrijednost učinkovitosti koja se primjenjuje u 2011. godini je referentna vrijednost za 2001. godinu, odnosno 51,7 %. Nakon korekcije za gubitak u mreži dobivena referentna vrijednost učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije u predmetnoj kogeneracijskoj jedinici bila bi (na temelju ponderirane srednje vrijednosti faktora iz ovog Priloga):

Ref Εη = 51,7 % * (0,860 * 85 % + 0,925 * 15 %) = 45,0 %

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

115

32012R0139

L 047/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2011.

UREDBA VIJEĆA (EURATOM) br. 139/2012

od 19. prosinca 2011.

o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u neizravnim djelovanjima iz Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju te za širenje rezultata istraživanja (2012. - 2013.)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegove članke 7. i 10.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije podnesen nakon savjetovanja sa Znanstvenim i tehničkim odborom,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda,

budući da:

(1)

Odlukom Vijeća 2012/93/Euratom (3) donesen je Okvirni program Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. - 2013.) (dalje u tekstu „Okvirni program”). Komisija je odgovorna za osiguranje provedbe Okvirnog programa i njegovih posebnih programa, uključujući povezane financijske aspekte.

(2)

Okvirni program trebao bi se provoditi u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (4) (dalje u tekstu „Financijska uredba”) i Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (5).

(3)	Okvirni program također bi se trebao provoditi u skladu s pravilima o državnim potporama, a posebno pravilima o državnim potporama za istraživanje i razvoj, trenutačno predviđenima u okviru Zajednice za državne potpore za istraživanje i razvoj te inovacije (6).

(4)

Okvirni program zadržava opći opseg i načela iz Sedmog okvirnog programa Zajednice donesenog na temelju Odluke Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. - 2011.) (7).

(5)

Pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta trebala bi pružiti usklađeni, sveobuhvatni i transparentni okvir kako bi se osigurala najučinkovitija moguća provedba, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem lakog pristupa svim sudionicima kroz pojednostavljene postupke u skladu s načelom proporcionalnosti.

(6)

Okvirni bi program trebao imati koristi od inicijative Komisije za pojednostavljenje provedbe okvirnih programa za istraživanje, uključene u Odluku Komisije C(2011) 174 od 24. siječnja 2011. o trima mjerama za pojednostavljenje provedbe Odluke br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke Vijeća 2006/970/Euratom. Tom se Odlukom Komisije mijenja predložak sporazuma o bespovratnim sredstvima, utvrđen prema Odluci 2006/970/Euratom.

(7)	Tim bi se pravilima trebalo nastaviti olakšavati korištenje intelektualnog vlasništva koje razviju sudionici, uzimajući također u obzir način na koji su sudionici organizirani na međunarodnoj razini, istodobno štiteći zakonite interese drugih sudionika i Zajednice.

(8)	Okvirni bi program trebao promicati sudjelovanje iz najudaljenijih regija Unije kao i iz širokog opsega poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta.

(9)	S ciljem osiguranja usklađenosti i transparentnosti trebala bi se primjenjivati definicija mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP) iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (8).

(10)	Potrebno je utvrditi minimalne uvjete sudjelovanja kao opće pravilo te za posebna neizravna djelovanja iz Okvirnog programa.

(11)	Sudjelovanje bi trebalo biti omogućeno svim pravnim subjektima koji ispune minimalne uvjete. Sudjelovanje koje prelazi minimalne uvjete trebalo bi osigurati učinkovitu provedbu dotičnog neizravnog djelovanja.

(12)	Međunarodne organizacije koje se bave razvojem suradnje u području nuklearnih istraživanja i osposobljenosti u Europi, uglavnom sastavljene od država članica ili pridruženih zemalja, trebalo bi poticati na sudjelovanje u Okvirnom programu.

(13)	Trebalo bi također predvidjeti sudjelovanje pravnih subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama i sudjelovanje međunarodnih organizacija, kako je sadržano u članku 101. Ugovora. Takvo bi sudjelovanje trebalo biti opravdano u smislu većeg doprinosa ciljevima Okvirnog programa.

(14)	U skladu s člankom 198. Ugovora, pravni subjekti iz neeuropskih područja pod jurisdikcijom država članica mogu sudjelovati u Okvirnom programu.

(15)	Potrebno je odrediti uvjete pod kojima se sudionicima u neizravnim djelovanjima dodjeljuju financijska sredstva Zajednice.

(16)

Potrebno je da Komisija utvrdi dodatna pravila i postupke, pored onih iz Financijske uredbe i Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 te iz ove Uredbe, kojima se uređuje dostava, ocjenjivanje i odabir prijedloga, dodjela bespovratnih sredstava i postupci žalbe sudionika. Osobito bi se trebala uspostaviti pravila za korištenje neovisnih stručnjaka.

(17)

Trajanje Okvirnog programa ograničeno je na dvije godine, dok će Sedmi okvirni program Unije, donesen Odlukom br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za aktivnosti u području istraživanja, tehnološkog razvoja te za demonstracijske aktivnosti (2007. - 2013.) (9), sa sličnim pravilima kao Sedmi okvirni program Zajednice, biti usporedno na snazi do kraja 2013. godine. Stoga je prikladno primijeniti pravila slična onima za Sedmi okvirni program Unije i izbjeći veće izmjene za sudionike.

(18)

Pored pravila i postupaka predviđenih u Financijskoj uredbi i Uredbi (EZ, Euratom) br. 2342/2002, za uređenje ocjenjivanja pravne i financijske održivosti sudionika u neizravnim djelovanjima prema Okvirnom programu, Komisija bi trebala utvrditi dodatna pravila i postupke za Okvirni program. Ta bi pravila trebala uspostaviti ispravnu ravnotežu između zaštite financijskih interesa Unije i pojednostavljenja i olakšanja sudjelovanja pravnih subjekata u Okvirnom programu. Kako bi se osigurala dosljedna provjera postojanja i pravnog statusa sudionika te njihove operativne i financijske sposobnosti za izvođenje neizravnih djelovanja te kako bi se izbjegle veće izmjene za sudionike, za Okvirni se program preporučuje primjena pravila donesenih na temelju Odluke Komisije C(2007) 2466 od 13. lipnja 2007., kojima se osigurava dosljedna provjera postojanja i pravnog statusa sudionika te njihove operativne i financijske sposobnosti za izvođenje neizravnih djelovanja za koje primaju bespovratna sredstva sukladno Sedmom okvirnom programu Unije i Sedmom okvirnom programu Zajednice.

(19)

U tom kontekstu Financijska uredba, Uredba (EZ, Euratom) br. 2342/2002 i Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (10), između ostalog, uređuju zaštitu financijskih interesa Unije, sprečavanje prijevara i nepravilnosti, postupke za povrat dugovanja prema Komisiji, isključivanje iz ugovora i postupaka dodjele bespovratnih sredstava te povezane sankcije, revizije, provjere i inspekcije od strane Komisije i Revizorskog suda.

(20)	Sudionici bi trebali primiti financijski doprinos Zajednice bez nepotrebnog odlaganja.

(21)

Sporazumi sklopljeni za svako djelovanje trebali bi predvidjeti nadzor i financijsku kontrolu od strane Komisije ili njezinog ovlaštenog zastupnika, kao i revizije od strane Revizorskog suda i provjere na terenu koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) u skladu s postupcima iz Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (11).

(22)

Komisija bi trebala pratiti neizravna djelovanja koja se provode prema Okvirnom programu kao i sam Okvirni program i njegove posebne programe. Kako bi se osiguralo učinkovito i usklađeno praćenje i ocjenjivanje provedbe neizravnih djelovanja, Komisija bi trebala uspostaviti i održavati odgovarajući informacijski sustav.

(23)	Okvirni program trebao bi odražavati i promicati opća načela utvrđena u Preporuci Komisije 2005/251/EZ od 11. ožujka 2005. o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača (12) poštujući njihov dobrovoljni karakter.

(24)	Pravila o širenju rezultata istraživanja trebala bi osigurati da sudionici prema potrebi zaštite svoje intelektualno vlasništvo stvoreno u djelovanju te da koriste i šire te rezultate.

(25)

Uz poštovanje prava nositelja intelektualnog vlasništva, ta bi se pravila trebala oblikovati tako da se sudionicima i, prema potrebi, njihovim pridruženim subjektima s poslovnim nastanom u nekoj državi članici ili pridruženoj zemlji, osigura pristup informacijama koje su unijeli u projekt, znanjima na temelju istraživačkog rada tijekom projekta, u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za izvođenje istraživačkog rada ili za korištenje stečenog znanja.

(26)

„Jamstveni fond za sudionike”, ustanovljen na temelju Sedmog okvirnog programa Zajednice i kojim upravlja Komisija, trebao bi nastaviti s djelovanjem i pokrivati dugovane iznose partnera koji ne ispunjavaju financijske obveze prema Okvirnom programu. Uspostavom tog fonda unaprijeđeno je pojednostavljenje i olakšano sudjelovanje, istodobno štiteći financijske interese Unije na način koji je prikladan i za Okvirni program.

(27)	Doprinosi Zajednice zajedničkom poduzeću osnovanom na temelju članaka 45. do 51. Ugovora ne ulaze u opseg ove Uredbe.

(28)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela izražena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(29)

Komisija bi trebala osigurati financijsku potporu u skladu s Financijskom uredbom, među ostalom putem javnih nabava u obliku cijene robe ili usluga utvrđene na temelju ugovora i odabrane na temelju javnog natječaja, putem bespovratnih sredstava, upisnina u organizaciju u obliku članarina i honorara za neovisne stručnjake,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara, sveučilišta i drugih pravnih subjekata u djelovanjima koje poduzima jedan ili više sudionika u okviru programa financiranja određenih u Prilogu II. Odluci 2012/93/Euratom (dalje u tekstu „neizravna djelovanja”).

Ovom se Uredbom također, u skladu s pravilima iz Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (dalje u tekstu „Financijska uredba”) i Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002., utvrđuju pravila o financijskom doprinosu Zajednice za sudionike u neizravnim djelovanjima iz Okvirnog programa.

Što se tiče rezultata istraživanja provedenih prema Okvirnom programu, ovom se Uredbom utvrđuju pravila za otkrivanje novog znanja bilo kojim prikladnim sredstvima, osim onih koja proizlaze iz formalnosti za njihovu zaštitu, uključujući objavljivanje novog znanja u bilo kojem mediju (dalje u tekstu „širenje”).

Povrh toga, njome se utvrđuju pravila za izravnu ili neizravnu uporabu novog znanja u daljnjim istraživačkim aktivnostima, osim onih koje su obuhvaćene dotičnim neizravnim djelovanjem, uključujući razvoj, izradu i trgovinu proizvoda ili postupka, kao i stvaranje i pružanje usluge (dalje u tekstu „uporaba”).

U pogledu novog i postojećeg znanja, ovom se Uredbom utvrđuju pravila o licencama i pravima korisnika (dalje u tekstu „prava pristupa”).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„pravni subjekt” znači bilo koja fizička ili pravna osoba ustanovljena sukladno nacionalnom pravu mjesta njezinog poslovnog nastana ili sukladno pravu Unije ili međunarodnom pravu, koja ima pravnu osobnost i koja djelujući u vlastito ime može ostvarivati prava i biti podložna obvezama;

2.	„pridruženi subjekt” znači bilo koji pravni subjekt koji je pod izravnom ili neizravnom kontrolom sudionika ili pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i sudionik, pri čemu kontrola može imati bilo koji oblik određen u članku 7. stavku 2.;

„pravedni i razumni uvjeti” znači prikladni uvjeti, uključujući eventualne financijske uvjete, uzimajući u obzir posebne okolnosti zahtjeva za pristup, na primjer stvarna ili potencijalna vrijednost novog ili postojećeg znanja za koje se traži pristup i/ili opseg, trajanje ili druga obilježja predviđene uporabe;

4.	„novo znanje” znači rezultati, uključujući informacije, neovisno o njihovoj zaštićenosti, dobiveni dotičnim neizravnim djelovanjem, uključujući prava povezana s autorskim pravom, prava dizajnerskog stvaralaštva, patentna prava, prava u vezi s biljnim vrstama ili slične oblike zaštite;

„postojeće znanje” znači informacije koje sudionici posjeduju prije njihovog pristupa sporazumu o bespovratnim sredstvima, uključujući autorsko pravo ili druga prava intelektualnog vlasništva u vezi s dotičnim informacijama, za koje su podneseni zahtjevi prije pristupanja sporazumu o bespovratnim sredstvima i koje su potrebne za izvođenje neizravnih djelovanja ili za korištenje rezultata neizravnih djelovanja;

6.	„sudionik” znači pravni subjekt koji doprinosi neizravnom djelovanju i ima prava i obveze u odnosu na Zajednicu;

7.	„istraživačka organizacija” znači pravni subjekt ustanovljen kao neprofitna organizacija koja provodi istraživanja ili razvija tehnologije kao jedan od svojih glavnih ciljeva;

8.	„treća zemlja” znači zemlja koja nije država članica;

9.	„pridružena zemlja” znači treća zemlja koja je stranka međunarodnog sporazuma sa Zajednicom, u skladu s kojim ili na temelju kojeg daje financijski doprinos cijelom ili dijelu Okvirnog programa;

10.	„međunarodna organizacija” znači međuvladina organizacija različita od Unije, koja ima pravnu osobnost prema međunarodnom javnom pravu te bilo koja specijalizirana agencija koju osnuje takva međunarodna organizacija;

11.	„međunarodna europska interesna organizacija” znači međunarodna organizacija čiju većinu članova čine države članice ili pridružene zemlje i čiji je glavni cilj promicanje znanstvene i tehnološke suradnje u Europi;

12.	„javno tijelo” znači bilo koji pravni subjekt ustanovljen kao takav na temelju nacionalnog prava i međunarodne organizacije;

13.	„MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u smislu Preporuke 2003/361/EZ;

14.

„radni program” znači plan koji je donijela Komisija za provedbu posebnog programa, kako je određeno u članku 6. Odluke Vijeća 2012/94/Euratom od 19. prosinca 2011. o posebnom programu za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. - 2013.) putem neizravnih djelovanja (13);

15.	„programi financiranja” znači mehanizmi kojim Zajednica financira neizravna djelovanja, kako je utvrđeno u Prilogu II. Odluci 2012/93/Euratom.

Za potrebe prvog stavka točke 1., u slučaju fizičkih osoba, upućivanje na poslovni nastan smatra se upućivanjem na uobičajeno boravište.

Članak 3.

Povjerljivost

Podložno uvjetima iz predloška sporazuma o bespovratnim sredstvima, obrasca obavijesti o imenovanju ili ugovora, Komisija i sudionici osiguravaju povjerljivost svih podataka, saznanja i dokumenata koja im se dostave.

POGLAVLJE II.

SUDJELOVANJE

Članak 4.

Posebna pravila za istraživanje energije fuzije

Pravila iz ovog poglavlja primjenjuju se ne dovodeći u pitanje posebna pravila za aktivnosti u okviru tematskog područja „Istraživanje energije fuzije” iz poglavlja IV.

ODJELJAK 1.

Minimalni uvjeti

Članak 5.

Opća načela

1. Sva poduzeća, sveučilišta ili istraživački centri ili drugi pravni subjekti s poslovnim nastanom u nekoj državi članici, pridruženoj ili trećoj zemlji mogu sudjelovati u neizravnom djelovanju pod uvjetom da su zadovoljeni minimalni uvjeti iz ovog poglavlja uključujući sve uvjete određene sukladno članku 11.

2. Međutim, u slučaju neizravnog djelovanja navedenog u članku 6. ili 8., prema kojem se minimalni uvjeti mogu ispuniti bez sudjelovanja pravnog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici, sudjelovanje podliježe dodatnom uvjetu da se time potiče ostvarivanje ciljeva utvrđenih u člancima 1. i 2. Ugovora.

3. Zajednički istraživački centar (JRC) može sudjelovati u neizravnim djelovanjima uz isti tretman i s istim pravima i obvezama kao pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici.

Članak 6.

Minimalni uvjeti

1. Minimalni uvjeti za neizravna djelovanja jesu sljedeći:

(a)	sudjeluju najmanje tri pravna subjekta i sva tri imaju poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji, od kojih dvoje ne smiju imati poslovni nastan u istoj državi članici ili pridruženoj zemlji;

(b)	sva tri pravna subjekta međusobno su neovisna u skladu s člankom 7.

2. Za potrebe stavka 1. točke (a), ako je jedan od sudionika JRC, međunarodna europska interesna organizacija ili tijelo ustanovljeno sukladno pravu Unije, smatra se da spomenuti sudionici imaju poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji različitoj od države članice ili pridružene zemlje u kojoj drugi sudionik u istom djelovanju ima poslovni nastan.

Članak 7.

Neovisnost

1. Dva pravna subjekta smatraju se međusobno neovisnima ako nijedan nije pod izravnom ili neizravnom kontrolom drugog subjekta niti pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao drugi subjekt.

2. Za potrebe stavka 1. kontrola može biti u nekom od sljedećih oblika:

(a)	izravni ili neizravni udio od više od 50 % nominalne vrijednosti izdanog temeljnog kapitala u dotičnom pravnom subjektu ili većina glasačkih prava dioničara ili člana u tom subjektu;

(b)	izravno ili neizravno posjedovanje, de facto ili de iure, ovlasti za odlučivanje u dotičnom pravnom subjektu.

3. Međutim, sljedeći se odnosi između pravnih subjekata sami po sebi ne smatraju odnosima kontrole:

(a)	ako isto javno investicijsko društvo, institucionalni investitor ili društvo s poduzetničkim kapitalom posjeduje izravni ili neizravni udio od više od 50 % nominalne vrijednosti izdanog temeljnog kapitala ili većinu glasačkih prava dioničara ili članova;

(b)	ako su dotični pravni subjekti u vlasništvu ili pod nadzorom istog javnog tijela.

Članak 8.

Radnje usklađivanja i potpore te osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača

Za radnje usklađivanja i potpore te radnje za osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača minimalni je uvjet sudjelovanje jednog pravnog subjekta.

Prvi stavak ne primjenjuje se na radnje koje imaju za cilj usklađivanje istraživačkih aktivnosti.

Članak 9.

Jedini sudionik

Ako minimalne uvjete za neizravno djelovanje ispunjava više pravnih subjekata koji zajedno čine jedan pravni subjekt, potonji može biti jedini sudionik neizravnog djelovanja pod uvjetom da ima poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji.

Članak 10.

Međunarodne organizacije i pravni subjekti s poslovnim nastanom u trećim zemljama

Međunarodne organizacije i pravni subjekti s poslovnim nastanom u trećim zemljama mogu sudjelovati u neizravnim djelovanjima kada ispune minimalne uvjete iz ovog poglavlja i sve uvjete određene u posebnim programima ili pripadajućim radnim programima.

Članak 11.

Dodatni uvjeti

Pored minimalnih uvjeta iz ovog poglavlja, u posebnim ili radnim programima mogu se odrediti uvjeti u vezi s minimalnim brojem sudionika.

U skladu s prirodom i ciljevima neizravnog djelovanja u njima se također mogu odrediti dodatni uvjeti s obzirom na vrstu sudionika i, prema potrebi, mjesto poslovnog nastana.

ODJELJAK 2.

Postupci

Pododjeljak 1.

Pozivi na dostavu prijedloga

Članak 12.

Pozivi na dostavu prijedloga

1. Komisija objavljuje pozive na dostavu prijedloga za neizravna djelovanja u skladu sa zahtjevima utvrđenima u pripadajućim posebnim i radnim programima.

Pored oglašavanja određenog u Uredbi (EZ, Euratom) br. 2342/2002, Komisija objavljuje pozive na dostavu prijedloga na internetskoj stranici Europske komisije za Okvirni program, preko posebnih informacijskih kanala i pri nacionalnim kontaktnim točkama koje uspostave države članice i pridružene zemlje.

2. Prema potrebi, u pozivu na dostavu prijedloga Komisija navodi da sudionici nisu obvezni sklopiti konzorcijske sporazume.

3. Pozivi na dostavu prijedloga moraju imati jasne ciljeve kako bi se spriječilo nepotrebno prijavljivanje kandidata.

Članak 13.

Iznimke

Komisija ne objavljuje pozive na dostavu prijedloga za:

(a)	radnje usklađivanja i potpore koje trebaju provesti pravni subjekti određeni u posebnim ili radnim programima, ako posebni program dopušta određivanje izvođača u radnim programima u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002;

(b)	radnje usklađivanja i potpore koje uključuju kupovinu robe ili usluga podložno pravilima iz Financijske uredbe o javnoj nabavi;

(c)	radnje usklađivanja i potpore u vezi s imenovanjem neovisnih stručnjaka;

(d)	druge radnje, ako su predviđene u Financijskoj uredbi ili Uredbi (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

Pododjeljak 2.

Ocjenjivanje i odabir prijedloga te dodjela bespovratnih sredstava

Članak 14.

Ocjenjivanje, odabir i dodjela

1. Sve prijedloge dostavljene na temelju poziva na dostavu prijedloga Komisija ocjenjuje prema načelima ocjenjivanja i kriterijima za odabir i dodjelu.

Primjenjuju se kriteriji izvrsnosti, učinka i provedbe. U okviru tih uvjeta u radnom se programu dodatno navode kriteriji ocjenjivanja i odabira, a mogu se dodati i drugi zahtjevi, ponderiranja i pragovi ili odrediti dodatni detalji o primjeni kriterija.

2. Prijedlog koji krši temeljna etička načela ili ne ispunjava uvjete određene u posebnom ili radnom programu ili pozivu na dostavu prijedloga, ne odabire se. Takav prijedlog može biti isključen iz postupaka ocjenjivanja, odabira i dodjele u bilo kojem trenutku.

3. Prijedlozi se rangiraju na temelju rezultata ocjenjivanja. Odluke o financiranju donose se na temelju tog rangiranja.

Članak 15.

Postupci dostave prijedloga, ocjenjivanja, odabira i dodjele

1. Ako se u pozivu na dostavu prijedloga navodi dvostupanjski postupak ocjenjivanja, jedino oni prijedlozi koji prođu prvi stupanj ocjenjivanja prema određenom broju kriterija upućuju se na daljnje ocjenjivanje.

2. Ako se u pozivu na dostavu prijedloga navodi dvostupanjski postupak dostave, jedino oni kandidati čiji prijedlozi prođu prvi stupanj ocjenjivanja pozivaju se da dostave kompletan prijedlog u drugom stupnju.

Svi se kandidati odmah obavješćuju o rezultatima prvostupanjskog ocjenjivanja.

3. Komisija donosi i objavljuje pravila kojima se uređuje postupak dostave prijedloga, kao i povezani postupci ocjenjivanja, odabira i dodjele te objavljuje upute za kandidate uključujući smjernice za ocjenjivače. Posebno se utvrđuju detaljna pravila za dvostupanjski postupak dostave prijedloga (uključujući pravila o opsegu i prirodi prvostupanjskog prijedloga i kompletnog drugostupanjskog prijedloga) i pravila za dvostupanjski postupak ocjenjivanja.

Komisija dostavlja informacije i određuje postupke u vezi s pravnim sredstvima kandidata.

4. U Okvirnom se programu primjenjuju pravila kojima se osigurava usklađena provjera postojanja i pravnog statusa te operativne i financijske sposobnosti sudionika u neizravnim djelovanjima za koje se dodjeljuju bespovratna sredstva na temelju Sedmog okvirnog programa Unije i Sedmog okvirnog programa Zajednice, donesena Odlukom Komisije C(2007) 2466 od 13. lipnja 2007.

Komisija se suzdržava od ponavljanja tih provjera osim u slučaju promjene položaja dotičnog sudionika.

Članak 16.

Imenovanje neovisnih stručnjaka

1. Za pomoć u ocjenjivanju prijedloga Komisija imenuje neovisne stručnjake.

Za radnje usklađivanja i potpore, kako je navedeno u članku 13., neovisni stručnjaci imenuju se samo ako Komisija to smatra prikladnim.

2. Neovisni stručnjaci odabiru se na temelju vještina i znanja koji odgovaraju zadaćama koje su im dodijeljene. U slučajevima kada neovisni stručnjaci rukuju povjerljivim informacijama, kao uvjet za imenovanje zahtijeva se njihova sigurnosna provjera.

Neovisni stručnjaci određuju se i odabiru na temelju pozivnog natječaja za pojedince i poziva upućenih relevantnim organizacijama, kao što su nacionalne istraživačke agencije, istraživačke institucije ili poduzeća, kako bi se utvrdio popis prikladnih kandidata.

Ako to smatra prikladnim, Komisija može odabrati bilo kojeg pojedinca s odgovarajućim vještinama izvan tih popisa.

Poduzimaju se prikladne mjere kako bi se osigurala razumna uravnoteženost spolova kod imenovanja skupina neovisnih stručnjaka.

3. Kod imenovanja neovisnih stručnjaka Komisija poduzima sve potrebne korake kako bi osigurala da stručnjaci ne budu u sukobu interesa s obzirom na temu za koju su pozvani da donesu svoje mišljenje.

4. Komisija potpisuje obavijest o imenovanju između Zajednice i svakog neovisnog stručnjaka na temelju obrasca takve obavijesti donesenog Odlukom Komisije C(2008) 4617 od 21. kolovoza 2008.

5. Jednom godišnje u bilo kojem prikladnom mediju Komisija objavljuje popis neovisnih stručnjaka koji su joj pomagali pri Okvirnom programu i svim posebnim programima.

Pododjeljak 3.

Provedba i sporazumi o bespovratnim sredstvima

Članak 17.

Općenito

1. Sudionici provode neizravno djelovanje i poduzimaju sve potrebne i razumne mjere u tu svrhu. Sudionici u istom neizravnom djelovanju izvode posao solidarno u odnosu na Zajednicu.

2. Na temelju predloška sporazuma o bespovratnim sredstvima iz članka 18. i uzimajući u obzir obilježja dotičnog programa financiranja, Komisija sastavlja sporazum o bespovratnim sredstvima između Zajednice i sudionika.

3. Sudionici ne preuzimaju nikakve obveze koje nisu u skladu sa sporazumom o bespovratnim sredstvima.

4. Ako neki od sudionika ne ispuni svoje obveze u vezi s tehničkom provedbom neizravnog djelovanja, ostali sudionici ispunjavaju svoje obveze iz sporazuma o bespovratnim sredstvima bez dodatnih doprinosa Zajednice osim ako ih Komisija izričito razriješi te obveze.

5. Ako provedba djelovanja postane nemoguća ili ako ga sudionici ne provedu, Komisija prekida djelovanje.

6. Sudionici osiguravaju da Komisija bude obaviještena o svim događajima koji bi mogli utjecati na provedbu neizravnog djelovanja ili interese Zajednice.

7. Ako je tako predviđeno u sporazumu o bespovratnim sredstvima, sudionici u neizravnom djelovanju mogu sklopiti podugovore s trećim stranama za određene elemente rada.

8. Komisija određuje postupke u vezi s pravnim sredstvima sudionika.

Članak 18.

Opće odredbe sporazuma o bespovratnim sredstvima

1. Za Okvirni se program primjenjuje predložak sporazuma o bespovratnim sredstvima donesen Odlukom Komisije C(2007) 1509 od 10. travnja 2007.

U sporazumu o bespovratnim sredstvima utvrđuju se prava i obveze sudionika prema Zajednici u skladu s Odlukom 2006/970/Euratom, ovom Uredbom, Financijskom uredbom i Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002 te u s skladu s općim načelima prava Unije.

U njemu se, u skladu s istim uvjetima, također utvrđuju prava i obveze pravnih subjekata koji postanu sudionici nakon početka neizravnog djelovanja.

2. Prema potrebi, u sporazumu o bespovratnim sredstvima navodi se koji se dio financijskog doprinosa Zajednice temelji na povratu prihvatljivih troškova, a koji se dio temelji na paušalnom iznosu (uključujući skale jediničnih troškova).

3. U sporazumu o bespovratnim sredstvima navodi se za koje se izmjene u sastavu konzorcija zahtijeva prethodna objava javnog natječaja.

4. U sporazumu o bespovratnim sredstvima zahtijeva se da se Komisiji dostavljaju periodična izvješća o napretku u vezi s provedbom dotičnog neizravnog djelovanja.

5. Prema potrebi, u sporazumu o bespovratnim sredstvima predviđa se da Komisija mora biti unaprijed obaviještena o svakoj namjeri prijenosa vlasništva novog znanja na treću stranu.

6. Ako se sporazumom o bespovratnim sredstvima zahtijeva da sudionici izvode aktivnosti u korist trećih strana, sudionici o tome obavješćuju široku javnost i transparentno, pravedno i nepristrano određuju, ocjenjuju i odabiru treće strane. Ako je tako predviđeno u radnom programu, u sporazumu o bespovratnim sredstvima ustanovljuju se kriteriji za odabir tih trećih strana. Komisija zadržava pravo prigovora na odabir trećih strana.

7. U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija prema potrebi revidira predložak sporazuma o bespovratnim sredstvima iz stavka 1. ako se njegova značajna izmjena pokaže potrebnom.

8. Predložak sporazuma o bespovratnim sredstvima odražava opća načela utvrđena u Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača. Prema potrebi bavi se pitanjima sinergije s obrazovanjem na svim razinama, spremnosti i sposobnosti poticanja dijaloga i debate o znanstvenim pitanjima i rezultatima istraživanja sa širom publikom izvan istraživačke zajednice, aktivnosti za povećanje sudjelovanja i uloge žena u istraživanju te aktivnosti koje se bave socijalno-ekonomskim aspektima istraživanja.

9. Predložak sporazuma o bespovratnim sredstvima predviđa nadzor i financijsku kontrolu Komisije ili njezinog ovlaštenog predstavnika i Revizorskog suda.

10. U sporazumu o bespovratnim sredstvima utvrđuju se rokovi u kojima sudionici moraju dostaviti različite obavijesti iz ove Uredbe.

Članak 19.

Odredbe o pravima pristupa, uporabi i širenju

1. U sporazumu o bespovratnim sredstvima utvrđuju se pripadajuća prava i obveze sudionika s obzirom na prava pristupa, uporabu i širenje, u onoj mjeri u kojoj ta prava i obveze nisu utvrđeni ovom Uredbom.

Za te se potrebe zahtijeva dostava Komisiji plana za uporabu i širenje novog znanja.

2. U sporazumu o bespovratnim sredstvima navode se uvjeti pod kojima sudionici mogu uložiti prigovor na tehnološku reviziju uporabe i širenja novog znanja, koju provode određeni ovlašteni predstavnici Komisije.

Članak 20.

Odredbe o prestanku

U sporazumu o bespovratnim sredstvima navode se razlozi za njegov prestanak, u cijelosti ili djelomično, posebno zbog neusklađenosti s ovom Uredbom, neizvođenja ili kršenja, kao i posljedice za sudionike u slučaju nepridržavanja od strane drugog sudionika.

Članak 21.

Posebne odredbe

1. Za neizravna djelovanja za potporu postojećih i, prema potrebi, novih istraživačkih infrastruktura, u sporazumu o bespovratnim sredstvima navode se posebne odredbe o povjerljivosti, objavljivanju te pravima pristupa i obvezama koji mogu utjecati na korisnike infrastrukture.

2. Za neizravna djelovanja za potporu osposobljavanja i profesionalnog razvoja istraživača, u sporazumu o bespovratnim sredstvima navode se posebne odredbe o povjerljivosti, pravima pristupa i obvezama za istraživače koji uživaju pogodnosti od tog djelovanja.

3. Za zaštitu obrambenih interesa država članica u smislu članka 24. Ugovora, u sporazumu o bespovratnim sredstvima navode se posebne odredbe o povjerljivosti, klasifikaciji informacija, pravima pristupa, prijenosu vlasništva nad novim znanjem i njegovoj uporabi.

Članak 22.

Potpis i pristup

Sporazum o bespovratnim sredstvima stupa na snagu od potpisivanja koordinatora i Komisije.

Primjenjuje se na svakog sudionika koji mu je formalno pristupio.

Pododjeljak 4.

Konzorciji

Članak 23.

Konzorcijski sporazumi

1. Osim ako je u pozivu na dostavu prijedloga predviđeno drukčije, svi sudionici u neizravnom djelovanju sklapaju sporazum, dalje u tekstu: „konzorcijski sporazum”, kojim se, između ostalog, uređuje sljedeće:

(a)	unutarnja organizacija konzorcija;

(b)	raspodjela financijskog doprinosa Zajednice;

(c)	dodatna pravila pored onih iz poglavlja III. i povezanih odredaba iz sporazuma o bespovratnim sredstvima;

(d)	rješavanje unutarnjih sporova, uključujući slučajeve zlouporabe ovlasti;

(e)	dogovori oko odgovornosti, nadoknada i povjerljivosti između sudionika.

2. Komisija određuje i objavljuje smjernice o glavnim temama koje mogu biti predmet konzorcijskih sporazuma između sudionika.

Članak 24.

Koordinator

1. Pravni subjekti koji žele sudjelovati u neizravnom djelovanju među sobom imenuju jednog koordinatora za izvođenje sljedećih zadataka u skladu s ovom Uredbom, Financijskom uredbom, Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002 i sporazumom o bespovratnim sredstvima:

(a)	praćenje ispunjavanja obveza od strane sudionika u neizravnom djelovanju;

(b)	provjera jesu li pravni subjekti određeni u sporazumu o bespovratnim sredstvima dovršili potrebne formalnosti za pristup tom sporazumu;

(c)	primanje financijskog doprinosa Zajednice i njegova raspodjela u skladu s konzorcijskim sporazumom i sporazumom o bespovratnim sredstvima;

(d)	vođenje evidencije i financijskih računa u vezi s financijskim doprinosom Zajednice i obavješćivanje Komisije o njegovoj raspodjeli u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (b) i člankom 35.;

(e)	posredovanje između sudionika radi učinkovite i ispravne komunikacije i redovito izvješćivanje sudionika i Komisije o napretku projekta.

2. Koordinator se određuje u sporazumu o bespovratnim sredstvima.

Za imenovanje novog koordinatora zahtijeva se pismeno odobrenje Komisije.

Članak 25.

Izmjene u konzorciju

1. Sudionici u neizravnom djelovanju mogu se usuglasiti oko uključivanja novog ili isključivanja postojećeg sudionika u skladu s odredbama utvrđenima u tu svrhu u konzorcijskom sporazumu.

2. Svaki pravni subjekt koji se uključi u tekuće djelovanje pristupa sporazumu o bespovratnim sredstvima.

3. U posebnim slučajevima, kada je to predviđeno u sporazumu o bespovratnim sredstvima, konzorcij objavljuje poziv na natječaj i o tome obavješćuje široku javnost koristeći posebna sredstva informiranja, posebno internetske stranice Okvirnog programa, specijalizirani tisak i brošure te nacionalne kontaktne točke koje uspostave države članice i pridružene zemlje za informiranje i potporu.

Konzorcij ocjenjuje ponude na temelju kriterija koji uređuju početno djelovanje i uz pomoć neovisnih stručnjaka imenovanih od strane konzorcija u skladu s načelima iz članaka 14. i 16.

4. Konzorcij obavješćuje Komisiju o svim predloženim izmjenama u njegovom sastavu, a Komisija može uložiti prigovor u roku od 45 dana od obavijesti.

Za izmjene u sastavu konzorcija povezane s prijedlozima za druge izmjene sporazuma o bespovratnim sredstvima, koje nisu izravno povezane s izmjenom sastava, zahtijeva se pismeno odobrenje Komisije.

Pododjeljak 5.

Praćenje i ocjenjivanje programa i neizravnih djelovanja te dostava informacija

Članak 26.

Praćenje i ocjenjivanje

1. Komisija prati provedbu neizravnih djelovanja na temelju periodičnih izvješća o napretku koja se dostavljaju u skladu s predloškom sporazuma o bespovratnim sredstvima iz članka 18.

Komisija posebno prati provedbu programa za uporabu i širenje novog znanja, koji se dostavlja u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom.

Za te potrebe Komisiji mogu pomagati neovisni stručnjaci imenovani u skladu s člankom 16.

2. Komisija ustanovljava i održava informacijski sustav kako bi se omogućilo da se praćenje iz stavka 1. provodi učinkovito i dosljedno kroz cijeli Okvirni program.

Podložno članku 3., Komisija u bilo kojem prikladnom mediju objavljuje informacije o financiranim projektima.

3. Praćenje i ocjenjivanje iz članka 6. Odluke 2012/93/Euratom uključuju aspekte koje se odnose na primjenu ove Uredbe i procjenjuju učinak izmjena u režimu izračuna troškova na proračun u usporedbi sa Sedmim okvirnim programom Zajednice te njegove posljedice na administrativno opterećenje sudionika.

4. U skladu s člankom 16. Komisija imenuje neovisne stručnjake koji joj pomažu pri ocjenjivanju koje se zahtijeva u Okvirnom programu i njegovom posebnom programu te, ako to smatra potrebnim, pri ocjenjivanju prethodnih okvirnih programa.

5. Pored toga, Komisija može osnovati skupine neovisnih stručnjaka imenovanih u skladu s člankom 16. za savjetovanje o oblikovanju i provedbi istraživačke politike Zajednice.

Članak 27.

Informacije koje je potrebno staviti na raspolaganje

1. Podložno članku 3., Komisija svakoj državi članici ili pridruženoj zemlji, na njihov zahtjev, stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje ima o novom znanju koje je rezultat rada izvedenog u okviru neizravnog djelovanja, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	dotične informacije u javnom su interesu;

(b)	sudionici nisu dostavili valjane i dostatne razloge za zadržavanje dotičnih informacija.

2. Pružanje informacija u skladu sa stavkom 1. ni u kojem se slučaju ne može smatrati prijenosom prava ili obveza Komisije ili sudionika na primatelja tih informacija.

Primatelj, međutim, sa spomenutim informacijama postupa kao s povjerljivima osim ako one postanu javne ili ih sudionici stave na raspolaganje javnosti ili osim ako su dostavljene Komisiji bez ograničenja u vezi s njihovom povjerljivom naravi.

ODJELJAK 3.

Financijski doprinos Zajednice

Pododjeljak 1.

Prihvatljivost za financiranje i oblici bespovratnih sredstava

Članak 28.

Prihvatljivost za financiranje

1. Financijski doprinos Zajednice mogu primiti sljedeći pravni subjekti koji sudjeluju u neizravnom djelovanju:

(a)	svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji ili ustanovljen sukladno pravu Unije;

(b)	svaka međunarodna europska interesna organizacija.

2. U slučaju sudjelovanja međunarodne organizacije koja nije međunarodna europska interesna organizacija ili pravnog subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena zemlja, doprinos Zajednice dodjeljuje se pod uvjetom da je zadovoljen barem jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	u posebnim programima ili pripadajućem radnom programu postoji odredba u tom smislu;

(b)	doprinos je nužan za izvođenje neizravnog djelovanja;

(c)	doprinos je predviđen u bilateralnom znanstvenom i tehnološkom sporazumu ili bilo kojem drugom dogovoru između Zajednice i zemlje u kojoj pravni subjekt ima poslovni nastan.

Članak 29.

Oblik bespovratnih sredstava

Financijski doprinos Zajednice za bespovratna sredstva određena u Prilogu II. Odluci 2012/93/Euratom temelji se na cjelokupnom ili djelomičnom povratu prihvatljivih troškova.

Međutim, financijski doprinos Zajednice može biti u obliku paušalnog financiranja, uključujući skale jediničnih troškova, ili kombinacije povrata prihvatljivih troškova i paušalnih iznosa. Financijski doprinos Zajednice može također biti u obliku stipendija ili nagrada.

U radnim programima i pozivima na dostavu prijedloga navode se oblici bespovratnih sredstava koji će se koristiti za dotična djelovanja.

Članak 30.

Povrat prihvatljivih troškova

1. Sudionici sufinanciraju neizravna djelovanja za koja se dodjeljuju bespovratna sredstva.

Financijski doprinos Zajednice za povrat prihvatljivih troškova ne smije donositi dobit.

2. Po završetku provedbe djelovanja za isplatu bespovratnih sredstava uzimaju se u obzir primici.

3. Da bi se smatrali prihvatljivima, troškovi provedbe neizravnog djelovanja moraju ispuniti sljedeće uvjete:

(a)	moraju biti stvarni;

(b)	morali su nastati tijekom trajanja djelovanja, uz iznimku troškova za izradu konačnih izvješća kada je to predviđeno u sporazumu o bespovratnim sredstvima;

(c)	moraju biti određeni u skladu s uobičajenim računovodstvenim i upravljačkim načelima i praksama sudionika te upotrijebljeni isključivo za postizanje ciljeva neizravnog djelovanja i njegovih očekivanih rezultata u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti;

(d)	moraju biti zabilježeni u računima sudionika, a u slučaju doprinosa trećih strana moraju biti zabilježeni u računima trećih strana;

(e)

ne smiju sadržavati neprihvatljive troškove, posebno prepoznatljive neizravne poreze uključujući porez na dodanu vrijednost, pristojbe, dugovane kamate, pričuve za moguće buduće gubitke ili troškove, tečajne gubitke, troškove povezane s dobiti od kapitala, troškove koji su bili prijavljeni, podneseni ili nadoknađeni za neki drugi projekt Unije, dugovanja i s njim povezane troškove, prekomjerne ili nepromišljene izdatke i sve druge troškove koji ne ispunjavaju uvjete iz točaka (a) do (d).

Za potrebe točke (a) iz prvog podstavka mogu se koristiti prosječni troškovi osoblja ako su u skladu s upravljačkim načelima i računovodstvenim praksama sudionika i ne razlikuju se značajno od stvarnih troškova.

4. Dok se financijski doprinos Zajednice izračunava s obzirom na cjelokupne troškove neizravnog djelovanja, njegov se povrat temelji na prijavljenim troškovima svakog sudionika.

Članak 31.

Izravni i neizravni prihvatljivi troškovi

1. Prihvatljivi troškovi sastoje se od troškova koji se mogu izravno pripisati djelovanju (dalje u tekstu „izravni prihvatljivi troškovi”) i, ako je primjenjivo, od troškova koji se ne mogu izravno pripisati djelovanju, nego su nastali u izravnoj vezi s izravnim prihvatljivim troškovima koji se pripisuju djelovanju (dalje u tekstu „neizravni prihvatljivi troškovi”).

2. Povrat troškova sudionika temelji se na njihovim izravnim i neizravnim prihvatljivim troškovima.

U skladu s člankom 30. stavkom 3. točkom (c) sudionik može koristiti pojednostavljenu metodu za izračun neizravnih prihvatljivih troškova na razini pravnog subjekta ako je ta metoda u skladu s njegovim uobičajenim računovodstvenim i upravljačkim načelima i praksama. Načela koja je potrebno poštovati u tom smislu određuju se u predlošku sporazuma o bespovratnim sredstvima.

3. U sporazumu o bespovratnim sredstvima može se predvidjeti ograničenje povrata neizravnih prihvatljivih troškova na maksimalni postotak izravnih prihvatljivih troškova, isključujući izravne prihvatljive troškove za podugovaranje, posebno za radnje usklađivanja i potpore i, prema potrebi, radnje za osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača.

4. Odstupajući od stavka 2., za pokriće neizravnih prihvatljivih troškova sudionik može odabrati paušalni iznos od svojih sveukupnih izravnih prihvatljivih troškova isključujući izravne prihvatljive troškove za podugovaranje ili nadoknadu troškova trećih strana.

Komisija utvrđuje primjerene paušalne iznose na temelju približne procjene dotičnih stvarnih neizravnih troškova u skladu s Financijskom uredbom i Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

5. Neprofitna javna tijela, srednjoškolske i visokoškolske ustanove, istraživačke organizacije i MSP-ovi koji ne mogu sa sigurnošću odrediti svoje stvarne neizravne troškove za dotično djelovanje, prilikom sudjelovanja u programima financiranja koji uključuju aktivnosti u području istraživanja i tehnološkog razvoja te demonstracijske aktivnosti, kako je navedeno u članku 32., mogu odabrati paušalni iznos u visini od 60 % ukupnih izravnih prihvatljivih troškova.

6. Svi paušalni iznosi određuju se u predlošku sporazuma o bespovratnim sredstvima.

Članak 32.

Gornje granice financiranja

1. Financijski doprinos Zajednice za aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja može doseći najviše 50 % ukupnih prihvatljivih troškova.

Međutim, u slučaju neprofitnih javnih tijela, srednjoškolskih i visokoškolskih ustanova, istraživačkih organizacija i MSP-ova, može doseći najviše 75 % ukupnih prihvatljivih troškova.

2. Financijski doprinos Zajednice za demonstracijske aktivnosti može doseći najviše 50 % ukupnih prihvatljivih troškova.

3. Financijski doprinos Zajednice za aktivnosti u okviru radnji usklađivanja i potpore te radnji za osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača može doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova.

4. Financijski doprinos Zajednice za upravljačke aktivnosti, uključujući potvrde za financijska izvješća, te ostale aktivnosti koje nisu uključene u stavke 1., 2. i 3. može doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova.

Ostale aktivnosti iz prvog podstavka, među ostalim, uključuju osposobljavanje pri djelovanjima koja ne ulaze u opseg programa financiranja za osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača, usklađivanje, umrežavanje i širenje.

5. Za potrebe stavaka 1. do 4., kod određivanja financijskog doprinosa Zajednice uzimaju se u obzir prihvatljivi troškovi i prihodi.

6. Stavci 1. do 5. prema potrebi se primjenjuju na neizravna djelovanja ako se financiranje na temelju paušalnog iznosa koristi za cjelokupno neizravno djelovanje.

Članak 33.

Izvješćivanje i revizija prihvatljivih troškova

1. Komisiji se dostavljaju periodična izvješća o prihvatljivim troškovima, financijskim interesima od prethodnog financiranja i prihodima u vezi s dotičnim neizravnim djelovanjem i, prema potrebi, potvrda o financijskim izvješćima u skladu s Financijskom uredbom i Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

Svako se sufinanciranje dotičnog djelovanja prijavljuje i, prema potrebi, potvrđuje na kraju djelovanja.

2. Neovisno o Financijskoj uredbi i Uredbi (EZ, Euratom) br. 2342/2002, potvrda o financijskim izvješćima obvezna je jedino ako je ukupni iznos plaćanja tijekom provedbe i platna bilanca sudionika jednaka ili veća od 375 000 EUR za neizravno djelovanje.

Međutim, za neizravna djelovanja u trajanju od dvije godine ili kraće od sudionika se na kraju projekta zahtijeva predočenje najviše jedne potvrde o financijskim izvješćima.

Potvrde o financijskim izvješćima nisu potrebne za neizravna djelovanja koja se u potpunosti nadoknađuju paušalnim iznosima.

3. Za javna tijela, istraživačke organizacije te srednjoškolske i visokoškolske ustanove potvrdu o financijskim izvješćima iz stavka 1. može izdati ovlašteni javni službenik.

Članak 34.

Mreže izvrsnosti

1. U radnom programu predviđaju se oblici bespovratnih sredstava koji se koriste za mreže izvrsnosti.

2. Ako se financijski doprinos Zajednice za mreže izvrsnosti isplaćuje kao paušalni iznos, on se izračunava prema broju istraživača uključenih u mrežu izvrsnosti i trajanju djelovanja. Jedinična vrijednost za paušalne iznose je 23 500 EUR godišnje po istraživaču.

Komisija prilagođava navedeni iznos u skladu s Financijskom uredbom i Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

3. U radnom programu određuje se maksimalni broj sudionika i, prema potrebi, maksimalni broj istraživača koji se mogu koristiti kao osnova za izračun maksimalnog paušalnog iznosa. Prema potrebi, međutim, mogu sudjelovati i sudionici iznad maksimalnog broja za određivanje financijskog doprinosa.

4. Financijski doprinos isplaćuje se obročno.

Ti se periodični obroci isplaćuju u skladu s procjenom postupne provedbe zajedničkog programa aktivnosti mjerenjem integracije istraživačkih resursa i sposobnosti na temelju pokazatelja uspješnosti koji su dogovoreni s konzorcijem i određeni u sporazumu o bespovratnim sredstvima.

Pododjeljak 2.

Plaćanje, raspodjela, povrat i jamstva

Članak 35.

Plaćanje i raspodjela

1. Financijski doprinos Zajednice sudionicima se isplaćuje preko koordinatora bez nepotrebnog odlaganja.

2. Koordinator vodi evidenciju tako da je u svakom trenutku moguće odrediti koliko je dio sredstava Zajednice bio dodijeljen svakom sudioniku.

Koordinator o tome obavješćuje Komisiju na njezin zahtjev.

Članak 36.

Povrat

Komisija može donijeti odluku o povratu u skladu s Financijskom uredbom.

Članak 37.

Mehanizam izbjegavanja rizika

1. Financijska odgovornost svakog sudionika ograničuje se na njegov vlastiti dug podložno stavcima 2. do 5.

2. Za upravljanje rizikom povezanim s nepovratom dugova prema Zajednici Komisija je ustanovila i vodi Jamstveni fond za sudionike (dalje u tekstu „Fond”) u skladu s Prilogom.

Kamate ostvarene u okviru Fonda pridodaju se Fondu i služe isključivo za svrhe utvrđene u točki 3. Priloga ne dovodeći u pitanje njegovu točku 4.

3. Doprinos koji sudionik u neizravnom djelovanju daje Fondu u obliku bespovratnih sredstava ne smije prijeći 5 % financijskog doprinosa Zajednice prema sudioniku. Po završetku djelovanja sudioniku se preko koordinatora vraća iznos doprinosa Fondu podložno stavku 4.

4. Ako kamate ostvarene u okviru Fonda nisu dovoljne za pokriće iznosa dugovanja prema Zajednici, od iznosa koji se vraća sudioniku Komisija može oduzeti najviše jedan posto financijskog doprinosa Zajednice za sudionika.

5. Oduzimanje iz stavka 4. ne primjenjuje se na javna tijela, pravne subjekte čije sudjelovanje u neizravnom djelovanju jamči neka država članica ili pridružena zemlja te na srednjoškolske i visokoškolske ustanove.

6. Komisija provodi jedino ex ante provjeru financijske sposobnosti koordinatora i onih sudionika koji nisu navedeni u stavku 5., koji podnesu zahtjev za financijski doprinos Zajednice za neizravno djelovanje u visini iznad 500 000 EUR, osim u slučaju izvanrednih okolnosti kada na temelju već dostupnih informacija postoje opravdani razlozi za sumnju u financijsku sposobnost tih sudionika.

7. Jamstveni fond za sudionike smatra se dostatnim jamstvom u okviru Financijske uredbe. Od sudionika se ne može tražiti niti im se može nametnuti nikakvo dodatno jamstvo niti osiguranje.

POGLAVLJE III.

ŠIRENJE I UPORABA TE PRAVA PRISTUPA

ODJELJAK 1.

Novo znanje

Članak 38.

Posebna pravila za istraživanje energije fuzije

Primjena pravila određenih u ovome poglavlju ne dovodi u pitanje posebna pravila za aktivnosti iz tematskog područja „Istraživanje energije fuzije” iz poglavlja IV.

Pododjeljak 1.

Vlasništvo

Članak 39.

Vlasništvo novog znanja

1. Novo znanje koje je rezultat rada u okviru neizravnog djelovanja, osim znanja iz stavka 3., vlasništvo je sudionika koji provodi rad na temelju kojeg nastaje to novo znanje.

2. Ako su zaposlenici ili drugo osoblje koje radi za sudionika ovlašteni tražiti prava na novo znanje, sudionik osigurava da je moguće ostvarivati ta prava na način koji je u skladu s njegovim obvezama u okviru sporazuma o bespovratnim sredstvima.

3. Novo znanje u vlasništvu je Zajednice u sljedećim slučajevima:

(a)	radnje usklađivanja i potpore koje se sastoje od kupovine robe ili usluga podložno pravilima o javnoj nabavi iz Financijske uredbe;

(b)	radnje usklađivanja i potpore povezane s neovisnim stručnjacima.

Članak 40.

Zajedničko vlasništvo novog znanja

1. Ako je više sudionika zajednički izvodilo radove iz kojih se stvara novo znanje i kada nije moguće odrediti njihov pojedinačni udio u radu, to je novo znanje u njihovom zajedničkom vlasništvu.

Oni sklapaju sporazum o raspodjeli i uvjetima izvršavanja tog zajedničkog vlasništva u skladu s uvjetima iz sporazuma o bespovratnim sredstvima.

2. Ako takav sporazum o zajedničkom vlasništvu još nije sklopljen, svaki od zajedničkih vlasnika ima pravo dodijeliti neekskluzivne licence trećim stranama bez prava na podlicenciranje podložno sljedećim uvjetima:

(a)	ostali zajednički vlasnici moraju o tome biti prethodno obaviješteni;

(b)	ostalim zajedničkim vlasnicima mora se osigurati pravedna i razumna naknada.

3. Komisija na zahtjev daje upute o mogućim aspektima koji se trebaju uključiti u sporazum o zajedničkom vlasništvu.

Članak 41.

Prijenos novog znanja

1. Vlasnik novog znanja može prenijeti to znanje na bilo koji pravni subjekt podložno stavcima 2. do 5. ovog članka i članku 42.

2. Ako sudionik prenese vlasništvo novog znanja, on pravnom sljedniku prenosi i svoje obveze u vezi s tim novim znanjem, uključujući obvezu da ih dalje prenese na sve sljedeće pravne sljednike u skladu s sporazumom o bespovratnim sredstvima.

3. Ako sudionik, podložno svojim obvezama u vezi s povjerljivosti, mora prenijeti prava pristupa, o tome mora prethodno obavijestiti ostale sudionike u istom djelovanju, dostavljajući im dostatne informacije o novom vlasniku novog znanja kako bi mogli ostvarivati svoja prava pristupa sukladno sporazumu o bespovratnim sredstvima.

Međutim, na temelju pisanog sporazuma ostali se sudionici mogu odreći svojeg prava na pojedinačnu prethodnu obavijest u slučaju prijenosa vlasništva s jednog sudionika na točno određene treće strane.

4. Nakon obavijesti u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom bilo koji od ostalih sudionika može se usprotiviti prijenosu vlasništva na temelju činjenice da bi to moglo ugroziti njegova prava pristupa.

Ako neki od tih drugih sudionika dokaže da bi njegova prava mogla biti ugrožena, planirani prijenos se ne izvršava se dok se ne postigne dogovor između dotičnih sudionika.

5. Prema potrebi, u sporazumu o bespovratnim sredstvima može se predvidjeti obveza prethodnog obavješćivanja Komisije o svim planiranim prijenosima vlasništva ili svim planiranim davanjima licenci trećim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena Okvirnom programu.

Članak 42.

Očuvanje europske konkurentnosti, obrambenih interesa država članica i etičkih načela

Komisija se može usprotiviti prijenosu vlasništva nad novim znanjem ili dodjeli licence u vezi s novim znanjem trećim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena Okvirnom programu ako smatra da to nije u skladu s interesima razvoja konkurentnosti europskoga gospodarstva, obrambenim interesima država članica u smislu članka 24. Ugovora ili etičkim načelima.

U takvim se slučajevima prijenos vlasništva ili dodjela licence ne izvršava, osim ako se Komisiju uvjeri da su poduzete prikladne zaštitne mjere.

Pododjeljak 2.

Zaštita, objavljivanje, širenje i uporaba

Članak 43.

Zaštita novog znanja

Ako se novo znanje može upotrijebiti u industrijske ili komercijalne svrhe, njegov vlasnik osigurava prikladnu i učinkovitu zaštitu tog znanja uzimajući u obzir vlastite zakonite interese te zakonite interese, posebno komercijalne interese, ostalih sudionika u dotičnom neizravnom djelovanju.

Ako se sudionik koji nije vlasnik novog znanja poziva na svoje zakonite interese, mora u svakom slučaju dokazati da bi pretrpio nerazmjerno veliku štetu.

Ako se novo znanje može upotrijebiti u industrijske ili komercijalne svrhe, a njegov ga vlasnik ne zaštiti i zajedno s pripadajućim obvezama iz članka 41. ne prenese na drugog sudionika, pridruženi subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji niti na bilo koju drugu treću stranu s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, prije bilo kakve aktivnosti širenja mora se obavijestiti Komisija.

U takvim slučajevima, uz pristanak dotičnog sudionika, Komisija može preuzeti vlasništvo nad tim novim znanjem i donijeti mjere za njegovu prikladnu i učinkovitu zaštitu. Dotični sudionik može uskratiti pristanak samo ako može dokazati da bi njegovi zakoniti interesi pretrpjeli nerazmjerno veliku štetu.

Članak 44.

Izjava o financijskoj potpori Zajednice

Sve publikacije, patentne prijave podnesene od strane ili u ime sudionika, ili svi drugi oblici širenja povezani s novim znanjem sadržavaju izjavu, koja može uključivati i vizualna sredstva, da je dotično novo znanje nastalo uz pomoć financijske potpore Zajednice.

Izrazi iz te izjave utvrđuju se u sporazumu o bespovratnim sredstvima.

Članak 45.

Uporaba i širenje

1. Sudionici koriste novo znanje u svojem vlasništvu ili osiguravaju njegovu uporabu.

2. Svaki sudionik osigurava što brže širenje novog znanja u svom vlasništvu. U slučaju da to ne osigura, Komisija može širiti to novo znanje u skladu s člankom 12. Ugovora.

Sporazum o bespovratnim sredstvima može odrediti vremenske rokove u tom smislu.

3. Aktivnosti širenja su u skladu sa zaštitom prava intelektualnog vlasništva, obvezama u pogledu povjerljivosti i zakonitim interesima vlasnika novog znanja te obrambenim interesima država članica u smislu članka 24. Ugovora.

4. Prije bilo koje aktivnosti širenja sudionik o tome obavješćuje ostale zainteresirane sudionike.

Na temelju te obavijesti bilo koji od tih sudionika može uložiti prigovor ako smatra da bi njegovi zakoniti interesi u vezi s njegovim novim ili postojećim znanjem mogli pretrpjeti nerazmjerno veliku štetu. U takvim slučajevima aktivnost širenja ne provodi se osim ako se poduzmu prikladne mjere za zaštitu tih zakonitih interesa.

ODJELJAK 2.

Prava pristupa postojećem i novom znanju

Članak 46.

Obuhvaćeno postojeće znanje

Sudionici mogu u pisanom sporazumu definirati potrebno postojeće znanje za svrhe neizravnog djelovanja i, prema potrebi, isključiti određeno postojeće znanje.

Članak 47.

Načela

1. Svi zahtjevi za prava pristupa podnose se u pisanom obliku.

2. Osim ako je vlasnik novog ili postojećeg znanja dogovorio drukčije, prava pristupa ne dodjeljuju ovlasti za davanje podlicenci.

3. Ekskluzivne licence za novo ili postojeće znanje mogu se dodijeliti ako svi ostali sudionici pisanom izjavom potvrde da se odriču svojih prava pristupa.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., svakim sporazumom kojim se sudionicima ili trećim stranama daju prava pristupa novom ili postojećem znanju osigurava se očuvanje potencijalnih prava pristupa drugih sudionika.

5. Ne dovodeći u pitanje članke 48. i 49. i sporazum o bespovratnim sredstvima, sudionici u istom djelovanju u najkraćem se roku međusobno obavješćuju o svakom ograničavanju dodjele prava pristupa postojećem znanju ili o bilo kojim drugim ograničenjima koja bi mogla značajno utjecati na dodjelu prava pristupa.

6. Završetak njegovog sudjelovanja u neizravnom djelovanju ni na koji način ne utječe na obvezu sudionika da dodijeli prava pristupa ostalim sudionicima u istom djelovanju pod uvjetima koji su utvrđeni u sporazumu o bespovratnim sredstvima.

Članak 48.

Prava pristupa za provedbu neizravnih djelovanja

1. Prava pristupa novom znanju dodjeljuju se ostalim sudionicima u istom neizravnom djelovanju ako je to potrebno da bi se tim sudionicima omogućilo da obave svoj posao u okviru tog neizravnog djelovanja.

Takva se prava pristupa dodjeljuju bez plaćanja naknade.

2. Prava pristupa postojećem znanju dodjeljuju se ostalim sudionicima u istom neizravnom djelovanju ako je to potrebno da bi se tim sudionicima omogućilo da obave svoj posao u okviru tog neizravnog djelovanja, pod uvjetom da je dotični sudionik ovlašten za njihovu dodjelu.

Takva se prava pristupa dodjeljuju bez plaćanja naknade, osim ako su se svi sudionici prije pristupa sporazumu o bespovratnim sredstvima dogovorili drukčije.

Članak 49.

Prava pristupa za uporabu

1. Sudionici u istom neizravnom djelovanju imaju prava pristupa novom znanju ako je to potrebno za korištenje vlastitog novog znanja.

Podložno dogovoru, ta se prava pristupa dodjeljuju pod pravednim i razumnim uvjetima ili bez plaćanja naknade.

2. Sudionici u istom neizravnom djelovanju imaju prava pristupa postojećem znanju ako je to potrebno za korištenje vlastitog novog znanja, pod uvjetom da je dotični sudionik ovlašten za njihovu dodjelu.

Podložno dogovoru, ta se prava pristupa dodjeljuju pod pravednim i razumnim uvjetima ili bez plaćanja naknade.

3. Pridruženi subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji također ima prava pristupa novom ili postojećem znanju, kako je navedeno u stavcima 1. i 2., pod istim uvjetima kao i sudionik kojemu je pridružen, osim ako je u sporazumu o bespovratnim sredstvima ili konzorcijskom sporazumu predviđeno drukčije.

4. Prava pristupa iz stavaka 1., 2. i 3. mogu se zatražiti do godinu dana nakon nekog od sljedećih događaja:

(a)	završetka neizravnog djelovanja;

(b)	završetka sudjelovanja vlasnika dotičnog novog ili postojećeg znanja.

Međutim, dotični se sudionici mogu dogovoriti o drukčijim rokovima.

POGLAVLJE IV.

POSEBNA PRAVILA ZA SUDJELOVANJE U AKTIVNOSTIMA U TEMATSKOM PODRUČJU „ISTRAŽIVANJE ENERGIJE FUZIJE”

Članak 50.

Područje primjene

Pravila utvrđena u ovom poglavlju primjenjuju se na aktivnosti u tematskom području „Istraživanje energije fuzije”, kako je određeno u posebnom programu. U slučaju suprotnosti između pravila iz ovog poglavlja i pravila iz poglavlja II. i III., primjenjuju se pravila iz ovog poglavlja.

Članak 51.

Provedba istraživanja energije fuzije

Aktivnosti u tematskom području „Istraživanje energije fuzije” mogu se provesti na temelju postupaka i pravila za širenje i uporabu, određenih u sljedećim okvirima:

(a)	ugovorima o pridruživanju sklopljenima između Zajednice i država članica, pridruženih trećih zemalja ili pravnih subjekata iz država članica ili pridruženih trećih zemalja;

(b)	Europskom sporazumu za razvoj fuzije (EFDA) sklopljenom između Zajednice i organizacija u državama članicama i pridruženim zemljama ili organizacija koje djeluju u ime država članica i pridruženih zemalja;

(c)	Europskom zajedničkom poduzeću za međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER) na temelju odredaba iz glave II. poglavlja 5. Ugovora;

(d)	međunarodnim sporazumima o suradnji s trećim zemljama ili bilo kojim pravnim subjektima koji se mogu uspostaviti takvim sporazumom, posebno u Sporazumu ITER i Sporazumu o širem pristupu;

(e)	svim drugim multilateralnim sporazumima sklopljenima između Zajednice i pridruženih organizacija, posebno u Sporazumu o pokretljivosti osoblja;

(f)	zajednički financiranim djelovanjima za promicanje i doprinos istraživanju energije fuzije s tijelima u državama članicama ili zemljama pridruženima Okvirnom programu, s kojima nije sklopljen ugovor o pridruživanju.

Članak 52.

Financijski doprinos Zajednice

1. Ugovori o pridruživanju iz članka 51. točke (a) i zajednički financirana djelovanja iz članka 51. točke (f) utvrđuju pravila o financijskom doprinosu Zajednice za dotične aktivnosti.

Godišnja stopa financijskog doprinosa Zajednice, utvrđena u ugovorima o pridruživanju, ne smije prijeći 20 % izdataka udruženja za aktivnosti navedene u njihovim godišnjim radnim programima tijekom cjelokupnog trajanja Sedmog okvirnog programa Zajednice i ovog Okvirnog programa.

2. Nakon savjetovanja sa savjetodavnim odborom za program fuzije iz članka 7. Odluke 2012/94/Euratom Komisija može financirati:

(a)

na temelju ugovora o pridruživanju po stopi koja ne prelazi 40 %: izdatke za posebne projekte suradnje između partnera, koje je savjetodavni odbor preporučio za prioritetnu potporu, a Komisija odobrila; prioritetna se potpora koncentrira na djelovanja važna za ITER/DEMO, osim za projekte koji već imaju prioritetni status u ranijim okvirnim programima;

(b)	djelovanja koja se provode u okviru Europskog sporazuma za razvoj fuzije, uključujući javne nabave, ili u okviru zajedničkog poduzeća iz članka 51. točke (c);

(c)	djelovanja koja se provode u okviru Sporazuma o pokretljivosti osoblja.

3. U slučaju projekata i djelovanja koji primaju financijski doprinos sukladno stavku 2. točkama (a) ili (b) svi pravni subjekti iz članka 51. točaka (a) i (b) imaju pravo sudjelovati u pokusima na dotičnoj opremi.

4. Financijski doprinos Zajednice za djelovanja koja se provode u okviru međunarodnog sporazuma o suradnji iz članka 51. točke (d) određuje se u skladu s uvjetima tog sporazuma ili ga određuje bilo koji pravni subjekt ustanovljen tim sporazumom. Svojim sudjelovanjem i financijskim doprinosom takvom sporazumu Zajednica može upravljati preko odgovarajućeg pravnog subjekta.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 53.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2012.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. KOROLEC

(1) Mišljenje od 15. studenoga 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu). Mišljenje doneseno nakon neobveznih savjetovanja.

(2) SL C 318, 29.10.2011., str. 127. Mišljenje doneseno nakon neobveznih savjetovanja.

(3) SL L 47, 18.2.2012., str. 25.

(4) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(5) SL L 357, 31.12.2002., str. 1.

(6) SL C 323, 30.12.2006., str. 1.

(7) SL L 400, 30.12.2006., str. 60.

(8) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

(9) SL L 412, 30.12.2006., str. 1.

(10) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(11) SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(12) SL L 75, 22.3.2005., str. 67.

(13) SL L 47, 18.2.2012., str. 33.

PRILOG

JAMSTVENI FOND ZA SUDIONIKE

Fondom upravlja Zajednica koju predstavlja Komisija, koja u svojstvu izvršnog zastupnika djeluje u ime sudionika pod uvjetima određenima u predlošku sporazuma o bespovratnim sredstvima.

Financijsko upravljanje Fondom Komisija povjerava Europskoj investicijskoj banci ili, u skladu s člankom 13. točkom (b), odgovarajućoj financijskoj instituciji (dalje u tekstu „depozitarna banka”). Depozitarna banka upravlja Fondom prema uputama Komisije.

2.	Komisija može od početnog prethodnog financiranja koje plaća konzorciju oduzeti doprinos sudionika Fondu i uplatiti ga u Fond u njihovo ime.

Ako sudionik duguje određeni iznos Komisiji, ne dovodeći u pitanje sankcije koje se sukladno Financijskoj uredbi mogu izreći sudioniku koji ne ispunjava obveze, Komisija može:

(a)

narediti depozitarnoj banci da izravno prenese dugovani iznos iz Fonda na koordinatora neizravnog djelovanja ako ono još uvijek traje, a ostali sudionici pristanu da ga provedu na isti način s obzirom na njegove ciljeve u skladu s člankom 17. stavkom 4. Iznosi koji se prenesu iz Fonda smatraju se financijskim doprinosom Zajednice; ili

(b)	stvarno osigurati povrat spomenutog iznosa iz Fonda ako je neizravno djelovanje prekinuto ili već završeno.

Komisija u korist Fonda izdaje nalog za povrat sredstava od tog sudionika. Komisija u tu svrhu može donijeti odluku o povratu sredstava u skladu s Financijskom uredbom.

Iznosi koji se povrate iz Fonda tijekom trajanja Okvirnog programa (2012. - 2013.) predstavljaju namjenski prihod u smislu članka 18. stavka 2. Financijske uredbe.

Nakon završetka provedbe svih bespovratnih sredstava iz Okvirnog programa (2012. - 2013.), Komisija osigurava povrat svih preostalih iznosa iz Fonda i uključuje ih u proračun Unije podložno odlukama iz sljedećeg okvirnog programa.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

132

32012D0093

L 047/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 19. prosinca 2011.

o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.)

(2012/93/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije podnesen nakon savjetovanja sa Znanstvenim i tehničkim odborom,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da:

(1)	Zajednička nacionalna i europska nastojanja u području istraživanja i osposobljavanja nužna su za promicanje i osiguranje gospodarskog rasta i dobrobiti građana u Europi.

(2)

Okvirni program Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (dalje u tekstu „Okvirni program”) trebao bi nadopuniti druga djelovanja Europske unije u području politike istraživanja, potrebne za provedbu strategije Europa 2020. koju je Europsko vijeće donijelo 17. lipnja 2010., a posebno djelovanja u području obrazovanja, osposobljavanja, konkurentnosti i inovacija, industrije, zapošljavanja i okoliša.

(3)

Okvirni bi se program trebao temeljiti na postignućima Sedmog okvirnog programa, donesenog na temelju Odluke Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (3), dok bi istodobno trebalo uvesti potrebni jači naglasak na pitanja nuklearne sigurnosti doprinoseći preusmjeravanju nuklearnih istraživanja. Program bi, također, trebao doprinijeti osnivanju Europskog istraživačkog prostora te razvoju gospodarstva i društva temeljenih na znanju u Europi.

(4)

Okvirni bi program trebao doprinijeti provedbi Unije inovacija, jedne od vodećih inicijativa Europe 2020. usvojene na temelju zaključaka Vijeća na sastanku od 25. i 26. studenoga 2010., poticanjem konkurencije u znanstvenoj izvrsnosti i ubrzavanjem uvođenja ključnih inovacija u području nuklearne energije, posebno u pogledu fuzije i nuklearne sigurnosti, te bi trebao doprinijeti rješavanju problema energije i klimatskih promjena.

(5)

U kontekstu energetske politike za Europu, Europsko vijeće je na svom sastanku od 8. i 9. ožujka 2007. potvrdilo da svaka pojedina država članica mora sama donijeti odluku o korištenju nuklearne energije te je naglasilo da je istodobno potrebno daljnje pojačati nuklearnu sigurnost i zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Također se potvrdilo da u ovome trenutku nuklearna energija ima ulogu „prijelazne tehnologije” u određenim državama članicama.

(6)

Neovisno o potencijalnom učinku nuklearne energije na opskrbu energijom i gospodarski razvoj, ozbiljne nuklearne nesreće mogle bi ugroziti ljudsko zdravlje. Stoga je u Okvirnom programu potrebno dati najveću moguću pozornost pitanjima nuklearne sigurnosti i, prema potrebi, zaštite. Pitanja zaštite u Okvirnom programu trebala bi se ograničiti na izravna djelovanja Zajedničkog istraživačkog centra.

(7)

Europski strateški plan za energetsku tehnologiju (Plan SET) iz zaključaka Vijeća od 28. veljače 2008. doprinosi bržem razvoju niza niskougljičnih tehnologija. Europsko se vijeće na sastanku od 4. veljače 2011. složilo da će Unija i njezine države članice promicati ulaganja u obnovljive, sigurne i održive niskougljične tehnologije i usmjeriti se na provedbu tehnoloških prioriteta sukladno Planu SET.

(8)	Zajednica je izradila jedinstveni i potpuno integrirani program istraživanja fuzije, koji je preuzeo vodeću međunarodnu ulogu u razvoju fuzije kao izvora energije.

(9)

Na temelju Odluke Vijeća od 20. prosinca 2005. Zajednica je pristupila Okvirnom sporazumu o međunarodnoj suradnji u području istraživanja i razvoja međunarodnog foruma IV. generacije (GIF) od 11. svibnja 2006. GIF usklađuje multilateralnu suradnju u istraživanju predidejnih projekata u vezi s nizom naprednih nuklearnih sustava, a istodobno ima za cilj uspješno rješavanje pitanja nuklearne sigurnosti, otpada, širenja nuklearnog oružja i javne percepcije, koja su važna za Okvirni program.

(10)	U zaključcima Vijeća o potrebi za vještinama u nuklearnom sektoru, koje je Vijeće donijelo na sastanku od 1. i 2. prosinca 2008., priznaje se ključna važnost održavanja visoke razine osposobljavanja u nuklearnom sektoru u Zajednici.

(11)	Komisija je 2010. godine primila konačna izvješća o vanjskoj procjeni provedbe i rezultata aktivnosti Zajednice u području nuklearnih istraživanja za razdoblje od 2007. do 2009., a obuhvaćena su istodobno i izravna i neizravna djelovanja.

(12)

Realizacija Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) u Europi, u skladu sa Sporazumom od 21. studenoga 2006. o osnivanju Međunarodne organizacije za energiju fuzije ITER za zajedničku provedbu projekta ITER (4), trebala bi biti u središtu aktivnosti u području istraživanja fuzije unutar Okvirnog programa.

(13)

Aktivnostima Zajednice za potporu ostvarenja projekta ITER, a posebno za izgradnju reaktora ITER u Cadaracheu te istraživanja i razvoj tehnologije ITER u razdoblju trajanja Okvirnog programa, treba upravljati Europsko zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije (fuzija za energiju) u skladu s Odlukom Vijeća 2007/198/Euratom od 27. ožujka 2007. o osnivanju Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije i davanju povlastica tom poduzeću (5).

(14)	Istraživačke aktivnosti koje podupire Okvirni program trebale bi poštovati temeljna etička načela te načela iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

(15)

Ovom bi se Odlukom, za cjelokupno trajanje Okvirnog programa, trebala utvrditi financijska omotnica koja predstavlja prvi referentni okvir, u smislu točke 37. Međuinstitucijskog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 17. svibnja 2006. o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju (6), za proračunsko tijelo prilikom godišnjeg proračunskog postupka.

(16)

Zajednički istraživački centar (JRC) trebao bi doprinositi pružanju znanstvene i tehnološke potpore, usmjerene prema korisniku, za izradu, razvoj, provedbu i praćenje politika Unije s posebnim naglaskom na istraživanja u području sigurnosti i zaštite. U tom pogledu JRC bi trebao nastaviti djelovati kao neovisni referentni centar za znanost i tehnologiju u Uniji u područjima od njegove specifične nadležnosti. Centar bi posebno trebao imati potrebne sposobnosti za pružanje neovisnog znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u pitanjima nuklearnih nezgoda i nesreća.

(17)

Međunarodna i globalna dimenzija europskih istraživačkih aktivnosti važna je radi postizanja uzajamnih koristi. Okvirni program trebao bi biti otvoren za sudjelovanje zemalja koje su sklopile potrebne sporazume u tom smislu, a na razini projekta i na temelju uzajamne koristi također bi trebao biti otvoren za sudjelovanje tijela iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija za znanstvenu suradnju.

(18)	Okvirni program trebao bi doprinositi proširenju Unije pružanjem znanstvene i tehnološke potpore zemljama kandidatkinjama za provedbu pravne stečevine Unije i njihovo uključivanje u Europski istraživački prostor.

(19)	U Komunikaciji Komisije od 26. ožujka 2009. o neširenju nuklearnog oružja priznaje se uloga JRC-a u istraživanju i osposobljavanju u području nuklearne zaštite.

(20)

Također bi trebalo provesti odgovarajuće mjere kako bi se spriječile nepravilnosti i prijevare te povratila izgubljena, pogrešno plaćena ili nepropisno korištena sredstva u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (7), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (8) i Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 od 25. svibnja 1999. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (9),

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Donošenje Okvirnog programa

Višegodišnji okvirni program za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (dalje u tekstu „Okvirni program”) donosi se za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013.

Članak 2.

Ciljevi

1. Okvirni program ostvaruje opće ciljeve utvrđene u članku 1. i članku 2. točki (a) Ugovora uzimajući posebno u obzir nuklearnu sigurnost i zaštitu te zaštitu od zračenja, istodobno doprinoseći stvaranju Unije inovacija i temeljeći se na Europskom istraživačkom prostoru.

2. Okvirni program obuhvaća aktivnosti Zajednice u području istraživanja, tehnološkog razvoja, međunarodne suradnje, širenja tehnoloških informacija, korištenja rezultata istraživanja te osposobljavanja, koje se utvrđuju u dva posebna programa.

3. Prvi posebni program obuhvaća sljedeća neizravna djelovanja:

(a)	istraživanje energije fuzije s ciljem razvoja tehnologije za siguran, održiv, okolišno odgovoran i ekonomski isplativ izvor energije;

(b)	nuklearnu fisiju, sigurnost i zaštitu od zračenja, s ciljem povećanja sigurnosti nuklearne fisije i drugih uporaba zračenja u industriji, u medicini i boljeg zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

4. Drugi posebni program obuhvaća izravne istraživačke aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) u području zbrinjavanja nuklearnog otpada, učinka na okoliš, sigurnosti i zaštite.

5. Ciljevi i glavne crte ovih dvaju posebnih programa navode se u Prilogu I.

Članak 3.

Maksimalni iznos i udjeli koji se dodjeljuju za svaki posebni program

Maksimalni iznos za provedbu Okvirnog programa je 2 560 270 000 EUR. Taj se iznos raspodjeljuje kako slijedi:

(a)

za posebni program iz članka 2. stavka 3., koji se provodi neizravnim djelovanjima:

—	istraživanje energije fuzije	2 208 809 000 EUR (10),
—	nuklearna fisija, sigurnost i zaštita od zračenja	118 245 000 EUR;

(b)

za posebni program iz članka 2. stavka 4. koji se provodi izravnim aktivnostima:

—

nuklearne aktivnosti JRC-a

233 216 000 EUR.

Detaljna pravila za financijsko sudjelovanje Zajednice u Okvirnom programu navode se u Prilogu II.

Članak 4.

Zaštita financijskih interesa Zajednice

Za djelovanja Zajednice koja se financiraju ovom Odlukom, Uredba (EZ, Euratom) br. 2988/95 i Uredba (Euratom, EZ) br. 2185/96 primjenjuju se na bilo kakvu povredu odredaba prava Unije, uključujući povredu ugovorne obveze prema Okvirnom programu, koja je posljedica djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta, a koja zbog neopravdanih stavki troškova dovodi ili bi mogla dovesti u pitanje opći proračun Europske unije ili proračune kojima ona upravlja.

Članak 5.

Temeljna etička načela

Sve istraživačke aktivnosti iz Okvirnog programa provode se u skladu s temeljnim etičkim načelima.

Članak 6.

Praćenje, ocjena i preispitivanje

1. Komisija neprestano i sustavno prati provedbu Okvirnog programa i njegovih posebnih programa te redovito izvješćuje i objavljuje rezultate tog praćenja. Početkom 2013. Vijeću se podnosi posebno izvješće o praćenju, posvećeno provođenju aktivnosti iz Okvirnog programa u području nuklearne sigurnosti i zaštite.

2. Po završetku Okvirnog programa Komisija će do 31. prosinca 2015. neovisnim stručnjacima povjeriti provođenje vanjske ocjene njegove utemeljenosti, provedbe i dostignuća. Njihove zaključke i primjedbe Komisija će dostaviti Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. KOROLEC

(1) Mišljenje od 17. studenoga 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu). Mišljenje doneseno nakon neobveznog savjetovanja.

(2) SL C 318, 29.10.2011., str. 127. Mišljenje doneseno nakon neobveznog savjetovanja.

(3) SL L 400, 30.12.2006., str. 60.

(4) SL L 358, 16.12.2006., str. 62.

(5) SL L 90, 30.3.2007., str. 58.

(6) SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(7) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(8) SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(9) SL L 136, 31.5.1999., str. 8.

(10) Od ovog ukupnog iznosa dostatna se sredstva rezerviraju za aktivnosti koje ne uključuju izgradnju ITER-a iz Priloga I.

PRILOG I.

ZNANSTVENI I TEHNOLOŠKI CILJEVI, TEME I AKTIVNOSTI

UVOD

Okvirni program sastavljen je od dvaju dijelova koji odgovaraju „neizravnim” djelovanjima u području istraživanja energije fuzije, nuklearne fisije i zaštite od zračenja te „izravnim” istraživačke aktivnosti JRC-a.

I.A. ISTRAŽIVANJE ENERGIJE FUZIJE

Cilj

Razvoj temeljnih znanja za izgradnju prototipnih reaktora za elektrane koje su sigurne, održive, okolišno odgovorne i ekonomski isplative pri čemu je izgradnja ITER-a najvažniji korak naprijed.

Utemeljenost

Fuzija ima potencijal da u sljedećih nekoliko desetljeća značajno doprinese ostvarenju održive i sigurne opskrbe energijom u Uniji. Njezin uspješni razvoj bi osigurao sigurnu, održivu i okolišno prihvatljivu energiju. Dugoročni cilj europskog istraživanja fuzije, koji uključuje sve aktivnosti država članica i pridruženih trećih zemalja u tom području, jest zajednička izgradnja prototipova reaktora za elektrane koje ispunjavaju takve zahtjeve i koji su ekonomski isplativi.

Prvi prioritet strategije za ostvarivanje dugoročnog cilja jest izgradnja reaktora ITER (važnog eksperimentalnog postrojenja koje će dokazati znanstvenu i tehničku izvedivost proizvodnje energije fuzijom), nakon čega slijedi izgradnja demonstracijske fuzijske elektrane (DEMO). Izgradnju ITER-a prati usmjereni program potpore istraživanja i razvoja ITER-a i ograničene aktivnosti u vezi s tehnologijama i fizikom fuzije potrebnima za DEMO.

Globalna dimenzija istraživanja i razvoja fuzije sadržana je u Sporazumu od 21. studenoga 2006. o osnivanju Međunarodne organizacije za energiju fuzije ITER za zajedničku provedbu projekta ITER i Sporazumu između Vlade Japana i Zajednice o zajedničkoj provedbi aktivnosti šireg pristupa u području istraživanja energije fuzije (1).

Međunarodna suradnja se, također, provodi u okviru osam bilateralnih sporazuma o suradnji u području fuzije između Zajednice i trećih zemalja.

Aktivnosti

1. Ostvarenje ITER-a

Ovdje su uključene aktivnosti za zajedničko ostvarenje ITER-a, a posebno vođenje Međunarodne organizacije ITER i Europskog zajedničkog poduzeća za ITER, upravljanje i zapošljavanje osoblja, opća tehnička i administrativna potpora, izrada opreme i uređaja te potpora projektu tijekom izgradnje.

2. Istraživanje i razvoj u pripremi za rad ITER-a

Usmjereni fizikalno-tehnološki program će iskoristiti zajednički europski torus (JET) i druge uređaje s magnetskim zatočenjem koji su relevantni za ITER. Njime će se ocijeniti posebne ključne tehnologije za ITER, konsolidirati projektni odabiri i pripremiti rad ITER-a.

3. Ograničene tehnološke aktivnosti u pripremi za DEMO

I dalje će se razvijati fuzijski materijali i ključne tehnologije za fuziju, a skupina koja priprema izgradnju Međunarodnog postrojenja za ozračivanje fuzijskih materijala (IFMIF) nastavit će s radom.

4. Dugoročne aktivnosti u području istraživanja i razvoja

Izvodit će se ograničene aktivnosti u vezi s poboljšanim konceptima za sustave s magnetskim zatočenjem (usmjerene na pripremu za djelovanje stelarator uređaja W7-X), teorijske studije i modeliranje s ciljem sveobuhvatnog razumijevanja fuzijske plazme.

5. Ljudski resursi, obrazovanje i osposobljavanje

S obzirom na neposredne i srednjoročne potrebe ITER-a te za daljnji razvoj fuzije poduzimaju se inicijative usmjerene na osposobljavanje „Generacije ITER” u smislu brojnosti, raspona vještina te visokog stupnja osposobljenosti i iskustva.

6. Infrastrukture

ITER predstavlja novu istraživačku infrastrukturu sa snažnom europskom dimenzijom.

7. Industrija i postupci prijenosa tehnologije

Potrebne su nove organizacijske strukture za brzi prijenos inovacija iz projekta ITER u europsku industriju. To će biti zadatak foruma za industrijske inovacije u fuziji koji će izraditi plan za fuzijsku tehnologiju i inicijative za razvoj ljudskih resursa s naglaskom na inovacije i mogućnost pružanja novih proizvoda i usluga.

I.B. NUKLEARNA FISIJA, SIGURNOST I ZAŠTITA OD ZRAČENJA

Cilj

Stvaranje valjane znanstvene i tehničke osnove radi bržeg praktičnog razvoja za sigurnije zbrinjavanje dugoživućeg radioaktivnog otpada, jačanje posebno sigurnosti (2) uz istodobno poticanje učinkovitosti izvora i isplativosti nuklearne energije, osiguranje čvrstog i društveno prihvatljivog sustava zaštite ljudi i okoliša od učinaka ionizirajućeg zračenja.

Utemeljenost

Nuklearna energija predmet je rasprave o borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju ovisnosti Europe o energiji iz uvoza. U širem kontekstu pronalaženja održive kombinacije energetskih izvora u budućnosti Okvirni će program, također, svojim istraživačkim aktivnostima dati svoj doprinos raspravi o prednostima i ograničenjima energije nuklearne fisije za niskougljično gospodarstvo. Uz još veći stupanj sigurnosti naprednije nuklearne tehnologije bi, također, mogle pružiti nove izglede za značajno povećanje učinkovitosti i uporabe izvora te stvarati manje otpada u odnosu na sadašnje projekte. Aspektima nuklearne sigurnosti posvećuje se najveća moguća pozornost.

Potrebni su daljnji napori kako bi Zajednica i dalje nastavila postizati izvanredne rezultate u području sigurnosti, dok poboljšanje zaštite od zračenja ostaje jedno od prioritetnih pitanja. Ključne stavke su operativna sigurnost reaktora i zbrinjavanje dugoživućeg otpada. Oba ova pitanja su predmet trajnog rada na tehničkoj razini, iako su potrebni zajednički doprinosi politike i društva. Kod svake uporabe zračenja, od industrije do medicine, prevladava načelo zaštite ljudi i okoliša. Glavna značajka svih tematskih područja kojima se bavi ovaj program je prevladavajuća briga da se osigura visoki stupanj sigurnosti.

Tri glavne europske inicijative za suradnju u području nuklearne znanosti i tehnologije pokrenute su od početka Sedmog okvirnog programa Euratoma. To su tehnološka platforma za održivu nuklearnu energiju (SNETP), tehnološka platforma za geološko odlaganje (IGDTP) i multidisciplinarna europska inicijativa za smanjenje doza (MELODI). Aktivnosti SNETP-a i IGDTP-a u velikoj se mjeri podudaraju s prioritetima iz strateškog plana za energetsku tehnologiju, a glavna skupina organizacija iz SNETP-a odgovorna je za provedbu europske industrijske inicijative za održivu nuklearnu energiju (ESNII). One obuhvaćaju aktivnosti unutar ovog Okvirnog programa, posebno u pogledu nuklearne sigurnosti.

Na razini Unije povećava se interakcija između SNETP-a, IGDTP-a i MELODI-ja te drugih interesnih foruma kao što je Europski forum za nuklearnu energiju (ENEF) i Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG), dok će se, prema potrebi, tražiti dodatne sinergije u okviru aktivnosti iz Okvirnog programa podsjećajući da bi razvoj industrijskih proizvoda i usluga trebala financirati sama industrija.

Okvirni program obilježava prevladavajuća briga za promicanje visokog stupnja sigurnosti uzimajući u obzir međunarodni kontekst. I dalje će se podupirati inicijative kako bi se osiguralo da strukture, osposobljavanje i mogućnosti osposobljavanja u Europi ostanu odgovarajuće u skladu s trenutačnim smjerom nacionalnih programa i u najboljem interesu Unije kao cjeline, posebno u pogledu nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja. Na taj će se način, više od sveg ostalog, osigurati održavanje prikladne kulture sigurnosti.

Aktivnosti

1. Zbrinjavanje krajnjeg radioaktivnog otpada

Istraživačke aktivnosti usmjerene na provedbu preostalih ključnih aspekata dubokoga geološkog odlaganja istrošenoga goriva i dugoživućeg radioaktivnog otpada zajedno s, prema potrebi, demonstracijom tehnologija i sigurnosti, kao potpora razvoju zajedničkog europskog stajališta o glavnim pitanjima u vezi sa zbrinjavanjem otpada od ispuštanja do odlaganja.

2. Sustavi reaktora

Istraživanje za potporu sigurnog djelovanja svih relevantnih reaktorskih sustava (uključujući postrojenja za gorivni ciklus) u uporabi u Europi ili, u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se sačuvalo široko stručno znanje o nuklearnoj sigurnosti u Europi, onih vrsta reaktora koji bi se mogli koristiti u budućnosti fokusirajući se isključivo na sigurnosne aspekte, uključujući sve aspekte gorivnog ciklusa kao što je razdioba i transmutacija. Prateće mjere za doprinos raspravi o kombinaciji održive energije u Europi.

3. Zaštita od zračenja

Istraživanja, posebno o opasnostima od niskih doza, medicinskoj uporabi i upravljanju nesrećama, kako bi se osigurao znanstveni temelj za čvrst, pravedan i društveno prihvatljiv sustav zaštite, uzimajući također u obzir prednosti uporabe zračenja u medicini i industriji.

4. Infrastrukture

Potpora za uporabu i daljnju dostupnost i suradnju između ključnih istraživačkih infrastruktura u prioritetnim, gore spomenutim tematskim područjima.

5. Ljudski resursi i osposobljavanje

Potpora za zadržavanje i daljnji razvoj znanstvenog osposobljavanja i ljudskih kapaciteta kako bi se osigurala dugoročna raspoloživost prikladno kvalificiranih istraživača, inženjera i zaposlenika u nuklearnom sektoru.

II. NUKLEARNE AKTIVNOSTI ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC)

Cilj

Posebni nuklearni program JRC-a usmjeren je na ispunjavanje obaveza Ugovora u području istraživanja i razvoja s posebnim naglaskom na nuklearnu sigurnost i zaštitu od zračenja te na potporu Komisije i država članica u pogledu mjera jamstva i neširenja nuklearnog oružja, zbrinjavanja otpada, sigurnosti nuklearnih postrojenja i ciklusa goriva, radioaktivnosti u okolišu i zaštite od zračenja. JRC će dodatno ojačati svoju ulogu europske referentne točke za širenje informacija, osposobljavanje i izobrazbu stručnjaka i mladih znanstvenika, posebno u području nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja.

Utemeljenost

Postoji jasna potreba za razvojem znanja, vještina i sposobnosti kako bi se osiguralo potrebno vrhunsko, neovisno i pouzdano stručno znanje kao potpora politikama Unije u sektorima sigurnosti nuklearnih reaktora i gorivnih ciklusa, mjera jamstva i sigurnosti. Potpora politikama Unije usmjerena na korisnike, kako se naglašava u zadaćama JRC-a, dopunjava se njegovom proaktivnom ulogom unutar Europskog istraživačkog prostora u pokretanju visokokvalitetnih istraživačkih aktivnosti u uskoj suradnji s industrijom i drugim tijelima, kao i u razvoju mreža s javnim i privatnim institucijama država članica.

Aktivnosti

U pogledu zbrinjavanja nuklearnog otpada i učinka na okoliš stavlja se fokus na smanjenje nesigurnosti i rješavanje otvorenih pitanja o odlaganju otpada s ciljem nalaženja učinkovitih rješenja za zbrinjavanje visoko radioaktivnog nuklearnog otpada na temelju dviju glavnih mogućnosti (izravno odlaganje ili razdioba i transmutacija). Razvijaju se, također, druge aktivnosti za bolje poznavanje i modeliranje fizikalnih, kemijskih i osnovnih obilježja aktinoidnih materijala i izradu baze podataka s vrlo preciznim referentnim podacima za nuklearnu energiju i druge nenuklearne primjene (npr. u medicini). Kako bi se pojačali napori u području zaštite od zračenja, potrebno je dodatno razviti okolišne modele za raspršivanje radioizotopa zajedno s testovima praćenja radioaktivnosti u okolišu kao potpora usklađivanju nacionalnih postupaka i sustava praćenja.

Nuklearna sigurnost doprinijet će provođenju istraživanja o sigurnosti gorivnog ciklusa fokusirajući se, uglavnom, na sigurnost postojećih reaktora u Uniji. Istraživanja će, također, obuhvatiti sigurnost novih reaktora inovativnog dizajna, sigurnost i mjere jamstva inovativnih gorivnih ciklusa, produženog izgaranja ili novih vrsta goriva. Također će se baviti razvijanjem sigurnosnih zahtjeva i naprednih evaluacijskih metoda za reaktorske sustave od određenog značaja za nuklearnu sigurnost u Europi. Pored toga sa svojom zadaćom udruživanja i širenja istraživanja u ovom području JRC usklađuje europski doprinos inicijativi u području istraživanja i razvoja u okviru međunarodnog foruma IV. generacije. JRC pruža stručno znanje u vezi s nuklearnim nesrećama i nezgodama.

Nuklearna zaštita podupire ispunjavanje obveza Zajednice, a posebno razvijanje metoda nadzora postrojenja za gorivni ciklus, provedbu dodatnog protokola uključujući uzorkovanje iz okoliša i integrirane mjere jamstva te sprečavanje zlouporabe nuklearnih i radioaktivnih materijala povezanih s nedopuštenom trgovinom tih materijala uključujući nuklearnu forenziku.

(1) SL L 246, 21.9.2007., str. 34.

(2) Sva istraživanja u vezi s nuklearnom sigurnošću obuhvaćena su naslovom II. „Nuklearne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra (JRC)”.

PRILOG II.

PROGRAMI FINANCIRANJA

Podložno pravilima sudjelovanja, određenima za provedbu Okvirnog programa, Zajednica podupire aktivnosti za istraživanje i tehnološki razvoj, uključujući demonstracijske aktivnosti u posebnim programima, kroz niz programa financiranja. Ti se programi pojedinačno ili u kombinaciji koriste za financiranje različitih kategorija aktivnosti koje se izvode u okviru programa.

1. PROGRAMI FINANCIRANJA U PODRUČJU ENERGIJE FUZIJE

Aktivnosti u području istraživanja energije fuzije zbog svoje posebne prirode zahtijevaju posebne uvjete. Financijska potpora dodjeljuje se za aktivnosti koje se izvode na temelju postupaka utvrđenih u:

1.1.	ugovorima o pridruživanju između Komisije i država članica ili potpuno pridruženih trećih zemalja ili između Komisije i tijela država članica ili potpuno pridruženih trećih zemalja za izvođenje dijela istraživačkog programa Zajednice u području energije fuzije u skladu s člankom 10. Ugovora;

1.2.

Europskom sporazumu o razvoju fuzije, multilateralnom sporazumu sklopljenom između Komisije i organizacija u državama članicama ili pridruženim trećim zemljama, ili koje djeluju u njihovo ime, kako bi se, između ostalog, uspostavio okvir za daljnje istraživanje tehnologije fuzije u pridruženim organizacijama i industriji, korištenje uređaja JET i europski doprinos međunarodnoj suradnji;

1.3.	Europskom zajedničkom poduzeću za ITER na temelju članaka 45. do 51. Ugovora;

1.4.	međunarodnim sporazumima između Zajednice i trećih zemalja o aktivnostima u području istraživanja i razvoja energije fuzije, a posebno Sporazumu ITER-a i sporazumima o širem pristupu;

1.5.	svim drugim multilateralnim sporazumima sklopljenima između Zajednice i pridruženih organizacija, a posebno Sporazumu o pokretljivosti osoblja;

1.6.	zajednički financiranim djelovanjima za promicanje i doprinos istraživanju energije fuzije s tijelima u državama članicama ili trećim zemljama pridruženima Okvirnom programu ako ne postoji posebni ugovor o pridruživanju.

Pored gore navedenih aktivnosti mogu se poduzeti aktivnosti za promicanje i razvoj ljudskih resursa, dodjelu stipendija, integrirane infrastrukturne inicijative i posebne potpore, posebno s ciljem usklađivanja istraživanja u području energije fuzije, pokretanja studija za potporu tim aktivnostima i podupiranja publikacija, razmjene informacija i osposobljavanja radi promicanja prijenosa tehnologije.

2. PROGRAMI FINANCIRANJA U DRUGIM PODRUČJIMA

Aktivnosti u drugim područjima osim energije fuzije iz Okvirnog programa financiraju se kroz niz programa financiranja. Ti se programi pojedinačno ili u kombinaciji koriste za financiranje različitih kategorija djelovanja koja se provode u Okvirnom programu.

Odluke o posebnim programima, radnim programima i pozivima na dostavu prijedloga, prema potrebi, navode sljedeće:

—	vrstu/vrste programa korištene za financiranje različitih kategorija aktivnosti,

—	kategorije sudionika (istraživačke organizacije, sveučilišta, industrija, tijela javne vlasti) koji mogu u njima sudjelovati,

—	vrste aktivnosti (istraživanje, razvoj, demonstracije, osposobljavanje, širenje rezultata, prijenos znanja i druge povezane aktivnosti) koje se mogu financirati.

Ako se mogu koristiti različiti programi financiranja, radni programi mogu navesti program financiranja koji se koristi za temu koja je predmet poziva na dostavu prijedloga.

Programi financiranja su sljedeći:

(a)

za potporu djelovanja koja se ponajprije provode na temelju poziva na dostavu prijedloga:

Zajednički projekti

Potpora istraživačkih projekata koje provode konzorciji sa sudionicima iz različitih zemalja s ciljem razvoja novih znanja, novih tehnologija, proizvoda ili zajedničkih resursa za istraživanje. Veličina, opseg i unutarnja organizacija projekata mogu varirati s obzirom na područje i s obzirom na temu. Projekti variraju od malih ili srednje velikih usmjerenih istraživačkih aktivnosti do velikih integriranih projekata koji pokreću značajne resurse za postizanje određenog cilja. Radni nacrti projekata uključuju potporu za osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača.

Mreže izvrsnosti

Potpora zajedničkim istraživačkim programima u kojima sudjeluju različite organizacije koje udružuju svoje aktivnosti u određenom području, a provode ih istraživački timovi u okviru dugoročne suradnje. Provedba zajedničkih istraživačkih programa zahtijeva formalnu obvezu tih organizacija. Radni nacrti projekata uključuju potporu za osposobljavanje i profesionalni razvoj istraživača.

Aktivnosti usklađivanja i potpore

Potpora aktivnostima za usklađivanje ili potporu istraživanja (umrežavanje, razmjene, transnacionalni pristup istraživačkoj infrastrukturi, studije, konferencije, doprinosi kod izgradnje nove infrastrukture itd.) ili promicanje razvoja ljudskih resursa (npr. umrežavanje i određivanje programa osposobljavanja). Te se aktivnosti mogu provoditi i na drukčije načine osim poziva na dostavu prijedloga;

(b)

za potporu djelovanja koja se provode na temelju odluka Vijeća, Zajednica na temelju prijedloga Komisije pruža financijsku potporu za inicijative širokog opsega, financirane iz više izvora, kako slijedi:

—	financijski doprinos za zajednička poduzeća na temelju postupaka i odredaba utvrđenih u člancima 45. do 51. Ugovora,

—	financijski doprinos razvoju novih infrastruktura od europskog interesa.

Komisija provodi programe financiranja sukladno odredbama iz Uredbe Vijeća (Euratom) br. 139/2012 od 19. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u neizravnim djelovanjima iz Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju te pravila za širenje rezultata istraživanja (2012. – 2013.) (1), u pogledu pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta, pripadajućih propisa o državnim potporama, a posebno okvira za državne potpore za istraživanje i razvoj kao i međunarodnih pravila u ovom području. U skladu s ovim međunarodnim okvirom opseg i oblik financijskog učešća razmatra se za svaki pojedinačni slučaj, posebno ako je dostupno financiranje iz drugih izvora javnog sektora, uključujući druge financijske izvore Unije kao što je Europska investicijska banka.

Za sudionike u neizravnim djelovanjima koje se provode u razvojno zaostalim regijama (regije konvergencije prema definiciji iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu (2), uključujući regije koje ostvaruju pravo na financiranje iz strukturnih fondova u okviru cilja konvergencije i regije koje ostvaruju pravo na financiranje iz kohezijskog fonda te najudaljenije regije), mobiliziraju se dodatna sredstva iz strukturnih fondova kad god je to moguće i prikladno.

3. IZRAVNA DJELOVANJA – ZAJEDNIČKI ISTRAŽIVAČKI CENTAR

Aktivnosti Zajednice, navedene kao izravna djelovanja, provodi JRC u skladu s Odlukom Vijeća 2012/95/Euratom od 19. prosinca 2011. o posebnom programu kojim se, putem izravnih djelovanja Zajedničkog istraživačkog centra, provodi Okvirni program Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (3).

(1) SL L 47, 18.2.2012., str 1.

(2) SL L 210, 31.7.2006., str. 25.

(3) SL L 47, 18.2.2012., str 40.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

140

32012D0094

L 047/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 19. prosinca 2011.

o posebnom programu za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) putem neizravnih djelovanja

(2012/94/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije podnesen nakon savjetovanja sa Znanstvenim i tehničkim odborom,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da:

(1)	Zajednička nacionalna i europska nastojanja u području istraživanja i osposobljavanja nužna su za promicanje i osiguranje gospodarskog rasta i dobrobiti građana u Europi.

(2)

U skladu s Odlukom Vijeća 2012/93/Euratom od 19. prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (3) (dalje u tekstu „Okvirni program”), Okvirni program treba se provesti putem posebnih programa koji utvrđuju detaljna pravila za njihovu provedbu, određuju njihovo trajanje te predviđaju sredstva koja se smatraju potrebnima.

(3)

Okvirni program zasniva se na dvjema vrstama aktivnosti: neizravnim djelovanjima u području istraživanja energije fuzije te istraživanja nuklearne fisije, sigurnosti i zaštite od zračenja te izravnim djelovanjima za aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra u području zbrinjavanja nuklearnog otpada, učinka na okoliš, sigurnosti i zaštite, posebno u vezi s nuklearnim događajima i uzimajući u obzir prethodna iskustva. Neizravna djelovanja provode se putem ovog posebnog programa.

(4)	Na ovaj bi se posebni program trebala primjenjivati pravila Okvirnog programa za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta te za širenje rezultata istraživanja.

(5)

Zajednica je u skladu s člankom 101. Ugovora sklopila niz međunarodnih sporazuma u području nuklearnih istraživanja te bi trebalo uložiti napore da bi se osnažila međunarodna suradnja u području istraživanja radi daljnjeg integriranja Zajednice u svjetsku istraživačku zajednicu. Bilateralna međunarodna suradnja temelji se na čvrstom pravnom okviru sporazuma o suradnji između Zajednice i trećih zemalja. Okvirni program ključan je za provedbu tih sporazuma. Stoga bi ovaj posebni program trebao biti otvoren sudjelovanju zemalja koje su sklopile sporazume u tu svrhu, a na razini projekta i na temelju zajedničke dobrobiti on bi trebao biti otvoren sudjelovanju subjekata iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija za znanstvenu suradnju.

(6)	Ovaj posebni program trebao bi doprinijeti promicanju održivog razvoja i održavanju prikladne kulture sigurnosti.

(7)

Trebalo bi osigurati dobro financijsko upravljanje ovim posebnim programom i njegovu učinkovitu provedbu na način usmjeren korisniku, istodobno osiguravajući pravnu sigurnost i dostupnost programa za sve sudionike, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (4) i Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (5).

(8)

Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere – razmjerne financijskim interesima Unije – da bi se pratila učinkovitost odobrene financijske potpore i upotrebe tih sredstava radi sprečavanja nepravilnosti i prijevare. Također bi trebalo poduzeti potrebne korake da bi se nadoknadila izgubljena, krivo isplaćena ili nepravilno korištena sredstva u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 1605/2002, Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002, Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (6), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (7) te Uredbom (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (8).

(9)	Svako tematsko područje ovog posebnog programa trebalo bi imati svoju vlastitu proračunsku liniju u sklopu općeg proračuna Unije.

(10)	Istraživačke aktivnosti koje se provode u okviru ovog posebnog programa trebale bi poštovati temeljna etička načela, uključujući načela izražena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Donosi se posebni program za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja putem neizravnih djelovanja (2012. - 2013.) (dalje u tekstu „posebni program”) za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013.

Članak 2.

Posebni program podupire aktivnosti za istraživanje i osposobljavanje u području nuklearne energije, obuhvaćajući čitav niz neizravnih istraživačkih djelovanja koja se provode u sljedećim tematskim područjima:

(a)	istraživanje energije fuzije (uključujući Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER));

(b)	istraživanje nuklearne fisije, sigurnosti i zaštite od zračenja.

Ciljevi i osnovne odrednice aktivnosti iz ovog članka navedeni su u Prilogu.

Članak 3.

U skladu s člankom 3. Odluke 2012/93/Euratom maksimalni iznos za izvršenje posebnog programa jest 2 327 054 000 EUR, od čega je do 15 % namijenjeno za administrativne izdatke Komisije. Taj se iznos raspodjeljuje na sljedeći način:

(a)	istraživanje energije fuzije	2 208 809 000 EUR;
(b)	nuklearna fisija, sigurnost i zaštita od zračenja	118 245 000 EUR.

Članak 4.

Sve istraživačke aktivnosti koje se provode u okviru posebnog programa provode se u skladu s temeljnim etičkim načelima.

Članak 5.

1. Posebni program provodi se prema programima financiranja utvrđenima u Prilogu II. Odluci 2012/93/Euratom.

2. Na ovaj se posebni program primjenjuju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta te za širenje rezultata istraživanja u vezi s neizravnim djelovanjima utvrđena u Uredbi Vijeća (Euratom) br. 139/2012 od 19. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u neizravnim djelovanjima iz Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju te za širenje rezultata istraživanja (2012. – 2013.) (9).

Članak 6.

1. Komisija izrađuje godišnji radni program za provedbu posebnog programa u kojem se detaljno navode ciljevi te znanstveni i tehnološki prioriteti navedeni u Prilogu, programi financiranja koji će se koristiti za područja za koja se raspisuju pozivi na podnošenje prijedloga te vremenski raspored za provedbu.

2. Radni program u obzir uzima relevantne istraživačke aktivnosti koje provode države članice, pridružene države te europske i međunarodne organizacije. Radni program ažurira se prema potrebi.

3. U radnom programu određuju se kriteriji na temelju kojih će se obavljati evaluacija prijedloga za neizravna djelovanja u okviru programa financiranja te odabir projekata. Kriteriji se odnose na izvrsnost, utjecaj i provedbu. U tom okviru u radnom programu mogu se dalje određivati ili nadopunjivati dodatni zahtjevi, podaci za ponderiranje i utvrđivanje pragova.

4. U radnom programu mogu se odrediti:

(a)	organizacije koje primaju doprinose u obliku članarine;

(b)	mjere potpore za aktivnosti određenih pravnih osoba.

Članak 7.

1. Komisija je odgovorna za provedbu posebnog programa.

2. Za potrebe provedbe posebnog programa Komisiji u radu pomaže savjetodavni odbor. Sastav tog odbora može varirati, ovisno o raznim temama na dnevnom redu odbora. Za aspekte povezane s fisijom sastav odbora te detaljna pravila rada i postupci koji se na njega primjenjuju oni su koji su utvrđeni u Odluci Vijeća 84/338/Euratom, EZUČ, EEZ od 29. lipnja 1984. o strukturama i postupcima za upravljanje i koordinaciju istraživačkih, razvojnih i demonstracijskih aktivnosti Zajednice (10). Na aspekte povezane s fuzijom primjenjuju se oni koji su utvrđeni u Odluci Vijeća od 16. prosinca 1980. o osnivanju Savjetodavnog odbora za fuzijski program (11).

3. Komisija redovito obavješćuje odbor o ukupnom napretku u provedbi posebnog programa te mu pruža pravodobne informacije o svim djelovanjima koja se predlažu ili financiraju u okviru ovog posebnog programa.

Članak 8.

Komisija osigurava neovisno praćenje, ocjenu i preispitivanje predviđene u članku 6. Odluke 2012/93/Euratom koji se provode u vezi s aktivnostima koje se obavljaju u područjima obuhvaćenima posebnim programom.

Članak 9.

Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. KOROLEC

(1) Mišljenje od 15. studenoga 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu). Mišljenje doneseno nakon neobveznog savjetovanja.

(2) SL C 318, 29.10.2011., str. 127. Mišljenje doneseno nakon neobveznog savjetovanja.

(3) SL L 47, 18.2.2012., str. 25.

(4) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(5) SL L 357, 31.12.2002., str. 1.

(6) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(7) SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(8) SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

(9) SL L 47, 18.2.2012., str. 1.

(10) SL L 177, 4.7.1984., str. 25.

(11) Nije objavljena.

PRILOG

ZNANSTVENI I TEHNOLOŠKI CILJEVI, OSNOVNE ODREDNICE TEMA I AKTIVNOSTI

I. TEMATSKA PODRUČJA ISTRAŽIVANJA

I.A. Istraživanje energije fuzije

Ukupni cilj

Razviti bazu znanja za izgradnju prototipnih reaktora za elektrane koje su sigurne, održive, odgovorne prema okolišu i gospodarski izvedive pri čemu je ostvarenje ITER-a najvažniji korak naprijed.

Aktivnosti

1. Ostvarenje ITER-a

Zajednica ima posebnu odgovornost u okviru Organizacije ITER kao domaćin projekta te ima glavnu ulogu, posebno u pogledu vođenja Međunarodne organizacije ITER, upravljanja i odabira osoblja te pružanja opće tehničke i administrativne potpore.

Zajednica će kao stranka u projektu ITER sudjelovati u izradi opreme i uređaja koji su potrebni na njegovoj lokaciji te će podupirati projekt tijekom izgradnje.

Aktivnosti u području istraživanja i razvoja koje podupiru izgradnju ITER-a provodit će se u okviru udruženja za fuziju i europskih industrija. One će uključivati razvoj i testiranje komponenata i sustava.

2. Istraživanje i razvoj u pripremi za rad ITER-a

Usmjereni fizikalno-tehnološki program za cilj će imati konsolidaciju projektnih odabira u vezi s ITER-om i pripremu za brzo stavljanje ITER-a u pogon. Provodit će se putem koordiniranih eksperimentalnih i teorijskih aktivnosti te modeliranja uz upotrebu postrojenja JET i drugih relevantnih eksperimentalnih i kompjutacijskih uređaja. Osigurat će potreban utjecaj Europe na projekt ITER i pripremiti Europu za važnu ulogu u njegovom korištenju. Program će uključivati:

—	procjenu posebnih ključnih tehnologija potrebnih za rad ITER-a putem upotrebe poboljšanja na JET-u (prvi zid prilagođen za ITER, sustavi za grijanje, dijagnostika),

—	istraživanje scenarija za rad ITER-a s usmjerenim eksperimentima na JET-u i drugim postrojenjima te usklađene aktivnosti u području modeliranja.

3. Ograničene tehnološke aktivnosti u pripremi za DEMO

U udrugama za fuziju i industriji dalje će se razvijati ključne tehnologije i materijali potrebni za izdavanje dozvola, izgradnju i rad DEMO-a da bi ih se testiralo u ITER-u i da bi se europskoj industriji omogućila izgradnja DEMO-a i razvoj budućih fuzijskih elektrana. Provodit će se sljedeće aktivnosti:

—	daljnji rad posebnog projektnog tima na aktivnostima tehničke ovjere i tehničkog projektiranja radi pripreme za izgradnju Međunarodnog postrojenja za ozračivanje fuzijskih materijala koje će se upotrebljavati za testiranje materijala za fuzijske elektrane,

—	razvoj, testiranje ozračivanja i modeliranje materijala s niskom aktivacijom i otpornih na zračenje; razvoj ključnih tehnologija potrebnih za rad fuzijske elektrane, uključujući slojeve; idejne aktivnosti povezane s projektiranjem DEMO-a, uključujući aspekte sigurnosti i okoliša.

4. Dugoročne aktivnosti u području istraživanja i razvoja

Nastavno na aktivnosti posebno usmjerene na projekte ITER i DEMO, posebni će program razviti kompetencije i proširiti bazu znanja u područjima od strateške važnosti za buduće fuzijske elektrane. Te će istraživačke djelatnosti dovesti do bolje tehničke i gospodarske izvedivosti energije fuzije. U okviru Okvirnog programa posebna djelovanja uključivat će sljedeće ograničene aktivnosti:

—	proučavanje mogućnosti unapređivanja idejnih shema magnetskog zatočenja, uključujući stelaratore. Rad će biti usredotočen na pripremu rada stelaratora W7-X, upotrebu postojećih uređaja za proširenje eksperimentalne baze podataka i ocjenu budućih perspektiva za te koncepte,

—	eksperimentalni program, teoriju i daljnje modeliranje s konačnim ciljem cjelovitog razumijevanja fuzijske plazme za upotrebu u reaktoru,

—	studije društvenih i gospodarskih aspekata dobivanja energije fuzije te djelovanja na promicanju osvješćivanja javnosti i boljeg razumijevanja fuzije.

5. Ljudski resursi, obrazovanje i osposobljavanje – stvaranje „Generacije ITER”

Osiguravanje adekvatnih ljudskih resursa i visoke razine suradnje unutar tematskih područja fuzije, kako u odnosu na neposredne, tako i u odnosu na srednjoročne potrebe ITER-a te za daljnji razvoj fuzije provodit će se putem:

—	potpore mobilnosti istraživača između organizacija koje sudjeluju u posebnom programu da bi se promicala bolja suradnja i integracija istraživačkih aktivnosti te da bi se poticala međunarodna suradnja,

—	visoke razine osposobljavanja za inženjere i istraživače na poslijediplomskoj i poslijedoktorskoj razini, uključujući upotrebu opreme za znanstvene platforme i posebne seminare i radionice, te poticanja suradnje među institucijama za visoko obrazovanje.

6. Infrastrukture

Ostvarenje ITER-a u Europi u međunarodnom okviru Organizacije ITER bit će element novih istraživačkih infrastruktura s jakom europskom dimenzijom.

7. Prijenos tehnologije, uključivanje industrije i inovacije

ITER će zahtijevati nove i fleksibilnije organizacijske strukture u svrhu omogućavanja brzog prijenosa postupka inovacija i ostvarenog tehnološkog napretka na industriju da bi se europskoj industriji moglo omogućiti da postane konkurentnija. Te će se aktivnosti provoditi putem:

—

promicanja inovacija i razmjene znanja i iskustva s povezanim sveučilištima, istraživačkim institutima i industrijom, uključujući odgovarajuću interakciju s Organizacijom ITER i Zajedničkim europskim poduzećem za razvoj energije fuzije (F4E) (dajući jednaku mogućnost sudjelovanja industrijskim partnerima u skladu s pripadajućim pravilima Unije o nabavi),

—	poticanja proizvodnje patenata,

—	promicanja Foruma za inovacije u fuzijskoj industriji koji će izraditi plan za razvoj tehnologije fuzije i inicijative za razvoj ljudskih resursa s naglaskom na inovacije i potencijal za stvaranje novih proizvoda i usluga.

I.B. Nuklearna fisija, sigurnost i zaštita od zračenja

Opći cilj

Stvaranje čvrste znanstvene i tehničke osnove radi bržeg praktičnog razvoja za sigurnije zbrinjavanje dugoživućeg radioaktivnog otpada, posebno povećavajući sigurnost i istodobno doprinoseći učinkovitosti izvora i isplativosti nuklearne energije, osiguranje čvrstog i društveno prihvatljivog sustava zaštite ljudi i okoliša od učinaka ionizirajućeg zračenja.

Aktivnosti

Neizravna djelovanja u području nuklearne fisije, sigurnosti i zaštite od zračenja provodit će se u pet dolje opisanih glavnih područja aktivnosti. S obzirom na pojačani naglasak na nuklearnu sigurnost, čime se doprinosi preusmjeravanju nuklearnih istraživanja, pitanjima sigurnosti postrojenja, zaštite od zračenja (uključujući upotrebu u medicini) i procjene rizika posvećuje se najveća moguća pozornost. Postoje važne poveznice s istraživanjima u Sedmom okvirnom programu Unije, donesenom na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za aktivnosti u području istraživanja i tehnološkog razvoja te za demonstracijske aktivnosti (2007. - 2013.) (1), posebno u području energetike, europskih standarda, obrazovanja i osposobljavanja, zaštite okoliša, zdravlja, istraživanja materijala, upravljanja, zajedničke infrastrukture, sigurnosti, sigurnosne kulture. U brojnim istraživačkim aktivnostima potiče se međunarodna suradnja s posebnim fokusom na sigurnost nuklearnih postrojenja, a to će u suradnji s relevantnim tehničkim i interesnim forumima biti opisano u utemeljenosti aktivnosti u području nuklearne fisije, sigurnosti i zaštite od zračenja iz točke I.B Priloga I. Odluci 2012/93/Euratom.

1. Zbrinjavanje krajnjeg radioaktivnog otpada

Tehničke studije i predstavljanje rješenja za geološko odlaganje za pripremu provedbe osiguravajući operativnu sigurnost. Studije za bolje razumijevanje otpada i njegovog ponašanja tijekom vremena, razvoj trajnih metodologija za procjenu izvedivosti i sigurnosti, proučavanje upravljanja i socijalnih pitanja povezanih s odobravanjem javnosti i druge aktivnosti za potporu razvoja zajedničkog europskog stajališta o glavnim pitanjima u vezi sa zbrinjavanjem otpada od ispuštanja do odlaganja.

2. Sustavi reaktora

Poštujući opći cilj istraživanja za potporu sigurnog rada svih sustava reaktora (uključujući postrojenja za gorivni ciklus) u uporabi u Europi ili, u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se sačuvalo široko stručno znanje o nuklearnoj sigurnosti u Europi, onih vrsta reaktora koji bi se mogli koristiti u budućnosti fokusirajući se isključivo na sigurnosne aspekte. To uključuje procjenu životnog vijeka elektrane i njezino upravljanje, sigurnosnu kulturu (smanjivanje rizika ljudske ili organizacijske pogreške na najmanju moguću mjeru), napredne metodologije za procjenu sigurnosti, alate za numeričku simulaciju, instrumentaciju i nadzor te sprečavanje i ublažavanje teških nesreća uz povezane aktivnosti za optimizaciju upravljanja znanjem i očuvanje kompetencija.

Aktivnosti uključuju temeljne i ključne transverzalne istraživačke aktivnosti (kao što je istraživanje materijala) (2) i, usmjeravajući se isključivo na sigurnosne aspekte, proučavanje budućih reaktora i svih aspekata gorivnog ciklusa kao što su razdioba i transmutacija.

3. Zaštita od zračenja

Aktivnosti u ovom području fokusiraju se na:

—	bolju kvantifikaciju rizika za zdravlje pri dugotrajnoj izloženosti niskom zračenju, uključujući individualne razlike, pomoću epidemioloških studija i boljeg razumijevanja mehanizama na podlozi istraživanja stanične i molekularne biologije,

—	poboljšanje sigurnosti i efikasnosti upotrebe zračenja u medicini pomoću novih tehnoloških razvoja te postizanje odgovarajuće ravnoteže između koristi i rizika takvih upotreba,

—	poboljšanje koherentnosti i integracije upravljanja u slučaju izvanrednog događaja i nakon nesreće u Europi pomoću razvijanja zajedničkih sredstava i strategija te pokazivanje njihove efikasnosti u radnom okolišu,

—	nacionalne istraživačke aktivnosti u drugim područjima učinkovitije će se integrirati, ako se bude smatralo potrebnim.

4. Infrastrukture

Ako postoji jasno izražena europska dodana vrijednost, posebno radi uspostavljanja kritične mase, potpora za osmišljavanje, obnavljanje, izgradnju i/ili rad ključnih istraživačkih infrastruktura koje se zahtijevaju za svako od gore navedenih tematskih područja, uključujući olakšavanje pristupa postojećim i budućim infrastrukturama za pojedinačne istraživačke radnike i istraživačke timove.

5. Ljudski resursi i osposobljavanje (3)

Koordinacija nacionalnih programa i ispunjenje općih potreba za osposobljavanjem u području nuklearne znanosti i tehnologije pomoću niza instrumenata, uključujući one konkurentne s kratkoročnim rezultatima, kao dio opće potpore ljudskim resursima u svim tematskim područjima. Uključena je potpora tečajevima i mrežama za osposobljavanje, i mjere za približavanje sektora mladim znanstvenicima i inženjerima, čineći ga atraktivnijim, te za bolju koordinaciju između obrazovnih institucija Unije da bi se osigurala jednakovrijednost kvalifikacija u svim državama članicama.

II. ETIČKI ASPEKTI

Tijekom provedbe ovog posebnog programa i istraživačkih aktivnosti koje proizlaze iz njega potrebno je poštovati temeljna etička načela. Ona među ostalim uključuju načela iz Povelje EU-a o temeljnim pravima, uključujući sljedeće: zaštitu ljudskog dostojanstva i ljudskog života, zaštitu osobnih podataka i privatnosti kao i zaštitu životinja i okoliša u skladu s pravom Zajednice i najnovijim verzijama odgovarajućih međunarodnih konvencija, smjernica i pravila ponašanja, npr. Helsinškom deklaracijom, Konvencijom Vijeća Europe o ljudskim pravima i biomedicini, potpisanom u Oviedu 4. travnja 1997., i njezinim dodatnim protokolima, Konvencijom UN-a o pravima djeteta, Općom deklaracijom o ljudskom genomu i ljudskim pravima koju je donio Unesco, Konvencijom UN-a o biološkom i toksičnom oružju, Međunarodnim ugovorom o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu te odgovarajućim rezolucijama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Također će se u obzir uzeti mišljenja Europske skupine savjetnika o etičkim posljedicama biotehnologije (od 1991. do 1997. godine) te mišljenja Europske skupine za etiku u znanosti i novim tehnologijama (od 1998. godine).

U skladu s načelom supsidijarnosti i raznolikosti u Europi postojećih pristupa, sudionici u istraživačkim projektima moraju se ponašati u skladu sa zakonima, drugim propisima i etičkim pravilima na snazi u zemljama u kojima će se istraživanja provoditi. U svakom slučaju primjenjuju se nacionalni propisi te se istraživanja koja su zabranjena u bilo kojoj državi članici ili nekoj drugoj zemlji neće podržati financiranjem Zajednice koje će se provoditi u toj državi članici ili drugoj zemlji.

Oni koji provode istraživačke projekte prema potrebi moraju zatražiti odobrenje od nadležnih nacionalnih ili lokalnih etičkih odbora prije početka aktivnosti u području ITR-a. Komisija će također sustavno provoditi etičke provjere prijedloga koji se bave etički osjetljivim pitanjima ili u slučaju da etički aspekti nisu adekvatno razmotreni. U specifičnim se slučajevima etička provjera može izvršiti tijekom provedbe projekta.

U članku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se da Zajednica i države članice posvećuju punu pažnju zahtjevima za dobrobit životinja prilikom oblikovanja i provedbe politika Unije, uključujući istraživanja. Direktivom Vijeća 86/609/EEZ od 24. studenoga 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o zaštiti životinja koje se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe (4) zahtijeva se da svi pokusi budu osmišljeni tako da se izbjegne nevolja i nepotrebna bol i patnja pokusnih životinja; da se koriste životinje u najmanjem mogućem broju; da se koriste životinje s najnižom razinom neurofiziološke osjetljivosti; te da se uzrokuje najmanje boli, patnje, nevolje ili trajnih oštećenja. Mijenjanje genetskog naslijeđa životinja i kloniranje životinja mogu se razmatrati samo ako su ciljevi etički opravdani, a uvjeti takvi da jamče dobrobit životinja te se uvažavaju načela biološke raznolikosti. Tijekom provedbe ovog posebnog programa Komisija će redovno pratiti znanstvena postignuća te nacionalne i međunarodne propise tako da se u obzir uzmu svi razvoji događaja.

(1) SL L 412, 30.12.2006., str. 1.

(2) Podrazumijeva se da je ERC odgovoran za podupiranje pionirskih istraživanja u svim područjima znanosti i tehnologije.

(3) Podrazumijeva se da odgovornost za mobilnost istraživača u svim područjima znanosti i tehnologije ostaje na programu „Ljudi” u okviru Okvirnog programa Unije.

(4) SL L 358, 18.12.1986., str. 1.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

147

32012D0095

L 047/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 19. prosinca 2011.

(2012/95/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 7.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije podnesen nakon savjetovanja sa Znanstvenim i tehničkim odborom,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da:

(1)

U skladu s Odlukom Vijeća 2012/93/Euratom od 19. prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (3) (dalje u tekstu „Okvirni program”) Okvirni program treba se provesti putem posebnih programa koji utvrđuju detaljna pravila za njihovu provedbu, određuju njihovo trajanje te predviđaju sredstva koja se smatraju potrebnima.

(2)

Okvirni program zasniva se na dvjema vrstama aktivnosti: neizravnim djelovanjima u području istraživanja energije fuzije te istraživanja nuklearne fisije, sigurnosti i zaštite od zračenja te izravnim djelovanjima za aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) u području zbrinjavanja nuklearnog otpada, utjecaja na okoliš, sigurnosti i zaštite, posebno u vezi s nuklearnim događajima i uzimajući u obzir prethodna iskustva. Izravna djelovanja provode se putem ovog posebnog programa.

(3)	JRC bi trebao provoditi aktivnosti istraživanja i osposobljavanja putem izravnih djelovanja u okviru ovog posebnog programa.

(4)

U provedbi svoje zadaće Zajednički istraživački centar (JRC) bi trebao pružati znanstvenu i tehničku potporu, usmjerenu prema korisniku, za izradu politika Unije te za provedbu i praćenje postojećih politika odgovarajući na nove zahtjeve politike. Za postizanje svoje zadaće JRC bi trebao provoditi istraživanja najviše europske kvalitete zadržavajući vlastitu razinu znanstvene izvrsnosti.

(5)	U provedbi ovog posebnog programa trebalo bi staviti naglasak na promicanje mobilnosti i osposobljavanja istraživača i promicanje inovacija u Uniji. JRC bi posebno trebao osigurati prikladnu osposobljenost u području nuklearne sigurnosti i zaštite.

(6)

Provedba ovog posebnog programa trebala bi biti fleksibilna, učinkovita i transparentna uzimajući u obzir potrebe korisnika JRC-a i politike Unije, istodobno štiteći financijske interese Unije. Istraživačke aktivnosti koje se provode u okviru ovog posebnog programa trebale bi se, ako je prikladno, prilagoditi tim potrebama te znanstvenom i tehnološkom napretku i imati za cilj postizanje znanstvene izvrsnosti.

(7)	Za provedbu ovog posebnog programa suradnja u okviru Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ili Sporazuma o pridruživanju može se upotpuniti međunarodnom suradnjom, posebno na temelju članka 2. točke (h) te članaka 101. i 102. Ugovora, s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(8)

U kontekstu aktivnosti proširenja i integracije JRC ima za cilj promicanje uključivanja organizacija i istraživača iz novih država članica u svoje aktivnosti, posebno za provedbu znanstvenih i tehnoloških komponenata pravne stečevine Unije, kao i bolju suradnju s organizacijama i istraživačima iz zemalja pristupnica ili kandidatkinja. Trebalo bi predvidjeti i postupno otvaranje prema susjednim zemljama, posebno u vezi s prioritetnim temama Europske politike susjedstva.

(9)	JRC bi trebao nastaviti proizvoditi dodatne resurse kroz konkurentne aktivnosti koje uključuju sudjelovanje u neizravnim djelovanjima Okvirnog programa, radu za treće strane i u manjoj mjeri, iskorištavanju intelektualnog vlasništva.

(10)

Trebalo bi osigurati dobro financijsko upravljanje ovim posebnim programom i njegovu učinkovitu provedbu na način usmjeren korisniku, istodobno osiguravajući pravnu sigurnost i dostupnost rezultata programa za sve sudionike, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (4) i Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (5).

(11)

Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere – razmjerne financijskim interesima Unije – da bi se pratila učinkovitost odobrene financijske potpore i upotrebe tih sredstava radi sprečavanja nepravilnosti i prijevare. Trebalo bi poduzeti potrebne korake da bi se nadoknadila izgubljena, krivo isplaćena ili nepravilno korištena sredstva u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 1605/2002, Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002, Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (6), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (7) te Uredbom (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (8).

(12)	Komisija bi trebala pravodobno organizirati provedbu neovisne ocjene u vezi s aktivnostima koje se obavljaju u područjima obuhvaćenima ovim posebnim programom.

(13)	Istraživačke aktivnosti koje se provode u okviru ovog posebnog programa trebale bi poštovati temeljna etička načela, uključujući načela izražena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Donosi se posebni program za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. - 2013.) putem izravnih djelovanja Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) (dalje u tekstu „posebni program”) za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013.

Članak 2.

Posebnim programom utvrđuju se aktivnosti za nuklearna djelovanja JRC-a podupirući čitav niz istraživačkih radnji koje se provode transnacionalnom suradnjom u sljedećim tematskim područjima:

(a)	zbrinjavanje nuklearnog otpada, utjecaj na okoliš i temeljno znanje;

(b)	nuklearna sigurnost reaktorskih sustava relevantnih za Europu;

(c)	nuklearna zaštita (uključujući zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nedozvoljenog prometa i nuklearnu forenziku).

Ciljevi i osnovne odrednice aktivnosti iz prvog stavka navedeni su u Prilogu.

Članak 3.

U skladu s člankom 3. Odluke 2012/93/Euratom maksimalni iznos za izvršenje posebnog programa jest 233 216 000 EUR.

Članak 4.

Sve istraživačke aktivnosti koje se provode u okviru posebnog programa provode se u skladu s temeljnim etičkim načelima.

Članak 5.

Posebni program provodi se izravnim djelovanjima utvrđenima u Prilogu II. Odluci 2012/93/Euratom.

Članak 6.

1. Komisija izrađuje višegodišnji radni program za provedbu posebnog programa u kojem se detaljno navode ciljevi te znanstveni i tehnološki prioriteti navedeni u Prilogu, kao i vremenski raspored za provedbu.

2. Višegodišnji radni program u obzir uzima relevantne istraživačke aktivnosti koje provode države članice, pridružene države te europske i međunarodne organizacije. Radni program ažurira se prema potrebi.

Članak 7.

Članak 8.

Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. prosinca 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. KOROLEC

(1) Mišljenje od 15. studenoga 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu). Mišljenje doneseno nakon neobveznog savjetovanja.

(2) SL C 318, 29.10.2011., str. 127. Mišljenje doneseno nakon neobveznog savjetovanja.

(3) SL L 47, 18.2.2012., str. 25.

(4) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(5) SL L 357, 31.12.2002., str. 1.

(6) SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

(7) SL L 292, 15.11.1996., str. 2.

(8) SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

PRILOG

POSEBNI PROGRAM ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA

1. Cilj

Opći cilj posebnog programa je pružanje znanstvene i tehničke potpore usmjerene prema korisniku, za politiku Unije u području nuklearne energije te ispunjavanje obveza iz Ugovora. Za postizanje tog cilja potrebno je neprestano ažurirati znanja, vještine i sposobnosti kako bi se osiguralo vrhunsko stručno znanje u sektorima sigurnosti nuklearnih reaktora, zaštitnih mjera i zaštite.

2. Pristup

Svojim nuklearnim aktivnostima JRC je usmjeren na ispunjavanje obveza Ugovora u području istraživanja i razvoja te na potporu Komisiji i državama članicama u pogledu zaštitnih mjera i neširenja nuklearnog oružja, zbrinjavanja otpada, sigurnosti nuklearnih postrojenja i gorivnih ciklusa, radioaktivnosti u okolišu i zaštite od zračenja. S obzirom na pojačani naglasak na nuklearnu sigurnost, čime se doprinosi preusmjeravanju nuklearnih istraživanja, pitanju neširenja nuklearnog oružja posvećuje se najveća moguću pozornost.

Za Okvirni program aktivnosti istraživanja i potpore nastavit će se fokusirati na:

(a)	zbrinjavanje nuklearnog otpada, utjecaj na okoliš i temeljna znanja;

(b)	nuklearnu sigurnost reaktorskih sustava relevantnih za Europu;

(c)	nuklearnu zaštitu (uključujući zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nedozvoljenog prometa i nuklearnu forenziku).

JRC će dodatno ojačati svoju ulogu europske referentne točke za širenje informacija, osposobljavanje i obrazovanje mladih znanstvenika.

3. Aktivnosti

3.1. Zbrinjavanje nuklearnog otpada, utjecaj na okoliš i temeljna znanja

3.1.1. Obilježja, skladištenje i odlaganje istrošenoga goriva i visoko radioaktivnog otpada

Zbrinjavanje istrošenoga goriva i nuklearnog, visoko radioaktivnog otpada uključuje njihovu preradu, kondicioniranje, prijevoz, privremeno skladištenje i geološko odlaganje. Konačni cilj je spriječiti ispuštanje radionuklida u biosferu tijekom svih ovih faza njihovog vrlo dugog raspada. Projektiranje, ocjenjivanje i funkcioniranje umjetnih i prirodnih pregradnih sustava za zadržavanje u određenom vremenskom razdoblju ključni su za ostvarivanje ovih ciljeva te, između ostalog, ovise o ponašanju goriva i/ili otpada u geološkom okruženju. Takve studije ulaze u opseg ovog posebnog programa.

3.1.2. Razdioba i transmutacija

Glavna strategija koja se uzima u obzir za nuklearne energetske sustave uključuje zatvaranje nuklearnoga gorivnog ciklusa, kako bi se smanjila dugoročna radiotoksičnost nuklearnog otpada i pojačala sigurna i učinkovita upotreba resursa. Glavni izazovi ovog koncepta ostaju optimizacija tehnika razdiobe za razdvajanje odabranih dugoživućih radionuklida od istrošenoga goriva te proizvodnja i kvalifikacija sigurnih i pouzdanih goriva za transmutaciju aktinoida. Eksperimentalni rad u području razdiobe pri JRC-u uključuje istraživanja otapanja u vodi i pirometalurških postupaka (u slanom mediju).

3.1.3. Temeljna istraživanja aktinoida

Za održavanje sposobnosti i vodeće pozicije u području nuklearne tehnologije za civilne svrhe važno je podupirati interdisciplinarna temeljna istraživanja o nuklearnim materijalima kao izvor iz kojeg mogu nastati nove tehnološke inovacije. To s druge strane zahtijeva poznavanje reakcije takozvanih „elemenata s elektronskom ljuskom 5f” (aktinoidi) i spojeva na (obično ekstremne) termodinamičke parametre. Zbog male baze eksperimentalnih podataka i unutarnje složenosti modeliranja naše trenutačno znanje o tim mehanizmima je ograničeno. Temeljna istraživanja koja se bave ovim pitanjima su ključna za razumijevanje ponašanja tih elemenata i održavanje vodeće pozicije u suvremenoj fizici čvrstog stanja. Daljnji razvoj naprednog modeliranja i simulacije pojačat će učinak eksperimentalnih programa.

Program JRC-a za temeljna istraživanja aktinoida ostat će predvodnica fizike i kemije aktinoida, čiji je glavni cilj osigurati eksperimentalna postrojenja na svjetskoj razini za znanstvenike iz sveučilišta i istraživačkih centara, kako bi im se omogućilo da istraže obilježja aktinoidnih materijala i na taj način upotpune svoje obrazovanje i doprinesu napretku nuklearne znanosti.

3.1.4. Nuklearni podaci

Predloženi nacrti posebnih sustava za izgaranje nižih aktinoida i napredni koncepti proizvodnje nuklearne energije zahtijevaju nove, značajno preciznije, nuklearne podatke. Kakvoća eksperimentalnih podataka ključna je stavka za poboljšanje sigurnosnih normi i smanjenje mogućnosti grešaka te, stoga, za isplativost projektiranja i izgradnje novih reaktorskih sustava. Datoteke, uključujući one Agencije OECD-a za nuklearnu energiju, koje koriste industrija i istraživački laboratoriji moraju biti potpune, točne i potvrđene jasno definiranim postupcima za osiguranje kvalitete.

JRC će proizvoditi podatke koji se zahtijevaju na međunarodnoj razini i osiguravati daljnje sigurno djelovanje linearnih akceleratora Van de Graaff i Gelina.

3.1.5. Medicinske primjene nuklearnih istraživanja

Nove terapije u liječenju raka, nazvane ciljane alfa terapije (TAT) koriste jedinstvene fizikalne značajke zračenja alfa-čestica (posebno visoku energiju i kratki doseg u ljudskom tkivu) za selektivno ciljanje i uništavanje bolesnih stanica pošteđujući okolno zdravo tkivo. Te se tehnike mogu koristiti za liječenje raka i zaraznih bolesti.

JRC će nastaviti podupirati razvoj TAT-a u bliskoj suradnji s nacionalnim organizacijama s posebnim fokusom na alternativne postupke za proizvodnju alfa emitera i radiobiološko ispitivanje radioaktivno označenih biomolekula ocjenjujući njihovu učinkovitost i izvedivost te na omogućavanje korištenja ovih novih aplikacija u bolnicama i farmaceutskoj industriji.

3.1.6. Praćenje radioaktivnosti u okolišu

U glavi II. poglavlju 3. Ugovora predviđa se uspostava temeljnih sigurnosnih normi za zdravstvenu zaštitu radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja. Članci 31. do 38. Ugovora sadrže pravila o ulozi država članica i Komisije u odnosu na zaštitu zdravlja ljudi, kontrolu razina radioaktivnosti u okolišu, ispuštanje u okoliš i zbrinjavanje nuklearnog otpada. To također uključuje ključne aspekte postupanja u slučaju nesreća. U skladu s člankom 39. Ugovora JRC pomaže Komisiji u izvođenju ove zadaće.

S obzirom na nova ograničenja radionuklida u vodi za piće i sastojcima hrane JRC razvija metode analize i proizvodi odgovarajuće referentne materijale. Organiziraju se usporedbe među nadzornim laboratorijima država članica kako bi se ocijenila usporedivost dostavljenih podataka praćenja prema člancima 35. i 36. Ugovora i podupiralo usklađivanje sustava praćenja radioaktivnosti na temelju referentnih testnih materijala.

3.1.7. Upravljanje znanjem, osposobljavanje i obrazovanje

Važno je očuvati i produbiti znanje novih generacija nuklearnih znanstvenika i inženjera širenjem eksperimenata, rezultata, tumačenja i vještina stečenih kroz istraživanje i primijenjene programe.

JRC će doprinositi da to znanje postane lako dostupno, pravilno organizirano i dobro dokumentirano i podupirati visoko obrazovne aktivnosti u Europi za reaktore u pogonu i inovativne reaktore IV. generacije. Osim toga, JRC će razvijati Europski opservatorij za ljudske potencijale u nuklearnom području, kako bi se analizirali trendovi u Europi i pružila znanstvena potpora za izradu politika Unije. JRC će i dalje doprinositi boljoj komunikaciji u vezi s nuklearnim pitanjima, posebno što se tiče odobravanja javnosti, i općenitije u vezi sa strategijama općeg osvješćivanja o energetskim pitanjima. Višegodišnje iskustvo i jedinstvena postrojenja za mjerenje nuklearnih podataka predstavljaju odličnu mogućnost za obrazovanje i osposobljavanje nuklearnih znanstvenika i inženjera upotpunjavajući fakultetsko obrazovanje praktičnim pristupom nuklearnim objektima.

3.2. Nuklearna sigurnost

3.2.1. Sigurnost nuklearnih reaktora

Za očuvanje i poboljšanje razine sigurnosti nuklearnih elektrana potrebno je proširiti i vrednovati napredne i rafinirane metodologije za procjenu sigurnosti i pripadajuće analitičke alate. Pri JRC-u se izvode ciljana eksperimentalna istraživanja za bolje razumijevanje temeljnih fizikalnih pojava i procesa kako bi se osiguralo vrednovanje i provjera determinističkih i probabilističkih procjena sigurnosti na temelju naprednih modeliranja (reaktivnih i termohidrauličkih) procesa postrojenja, komponenti u radnom opterećenju/starenju te ljudskih i organizacijskih faktora. JRC će zadržati središnju ulogu u uspostavljanju i djelovanju Europske klirinške kuće za povratne informacije o operativnim iskustvima za potrebe država članica. JRC će dostavljati tematska izvješća o posebnim pitanjima povezanima s elektranama i omogućavati učinkovitu razmjenu i uporabu povratnih informacija o operativnim iskustvima radi poboljšanja sigurnosti nuklearnih elektrana u korist svih europskih regulatora i kako bi se vjerojatnost nuklearnih nesreća smanjila na minimum. JRC će provoditi istraživačke programe kojima se podupire razvoj sigurnosnih zahtjeva i naprednih evaluacijskih metoda za reaktorske sustave koji su važni za nuklearnu sigurnost. Uključivat će, također, ključne aspekte istraživanja o razgradnji reaktora i njihovih infrastruktura (metodologija, osposobljavanje, znanstvena podloga).

3.2.2. Sigurnost nuklearnoga goriva u energetskim reaktorima u Uniji

Lakovodni reaktori II. i III. generacije vjerojatno će biti u pogonu kroz cijelo 21. stoljeće. Za njihovu maksimalnu sigurnost potrebno je osigurati bolje razumijevanje ponašanja sustava gorivnih šipki (gorivo i košuljica), posebno u odnosu na programe produljenog pogona kako u uobičajenim uvjetima, tako i u slučaju nesreće ili nezgode. Dva glavna aspekta ovog istraživanja su mehanička čvrstoća gorivnih šipki tijekom radnog vijeka reaktora i reakcija goriva na tranzijentne uvjete (uključujući ozbiljne nesreće u reaktoru sve do taljenja jezgre).

Eksperimenti i teorija o jasno definiranim fizikalnim i kemijskim mehanizmima moraju se uključiti u višestupanjske modele i eventualno kodove ponašanja goriva.

JRC će se u svojim istraživanjima, također, posvetiti poboljšanju eksperimentalnih pokazatelja za ponašanje goriva UO2 i MOX pri visokom izgaranju.

3.2.3. Sigurno djelovanje naprednih nuklearnih energetskih sustava

Novi reaktorski koncepti za bolju sigurnost, zaštitne mjere i održivost smatraju se novom temom istraživanja na svjetskoj razini, a posebno u okviru Međunarodnog foruma IV. generacije (GIF). Države članice ovlastile su JRC da djeluje kao provedbeni posrednik za sudjelovanje Zajednice u GIF-u. U tom svojstvu JRC će nastaviti usklađivati europske doprinose (kroz izravna i neizravna djelovanja ili preko država članica) različitim projektima GIF-a.

Studije koje se izvode u laboratorijima JRC-a prvenstveno obuhvaćaju sigurnosne aspekte novih inovativnih projekata i inovativnih gorivnih ciklusa, posebno što se tiče obilježja, testiranja ozračivanja i ispitivanja nakon zračenja novih vrsta goriva, kao i značajke i kvalifikacije inovativnih strukturnih i obložnih materijala. Pored ovoga, izvode se studije o sigurnosnim zahtjevima nove generacije reaktora i naprednim metodama ocjenjivanja relevantnih nuklearnih sustava. Time se želi poduprijeti uvođenje zajedničkog europskog pristupa ocjenjivanju sigurnosti novih inovativnih projekata. U tom se smislu traže prikladne sinergije sa SNETP-om.

3.3. Nuklearna zaštita

3.3.1. Zaštitne mjere

Zbog značajne uloge nuklearne energije u proizvodnji električne energije u Europi i svijetu opseg rukovanja nuklearnim materijalima u gorivnom ciklusu neprestano se povećava. Radi sprečavanja bilo kakve zlouporabe tih materijala u odnosu na njihove namjene, čvrst i pouzdan sustav zaštitnih mjera i neširenja nuklearnog oružja ima ključnu važnost. Za provedbu razvijajuće politike u području zaštitnih mjera potrebne su daljnje tehničke inovacije i poboljšanja. Današnji izazov je veća automatizacija i bolji alati za analizu podataka kako bi se smanjilo radno opterećenje inspektora i teret na nuklearnoj industriji. Novi i inovativni pristupi u vezi sa zaštitnim mjerama primjenjuju se, također, na reaktorske sustave koji su važni za Europu i njihove gorivne cikluse.

3.3.2. Dodatni protokol

Dodatnim protokolom žele se spriječiti neprijavljene nuklearne djelatnosti, a njegova provedba zahtijeva niz dodatnih tehnika koje se razlikuju ili su naprednije od onih koje se koriste kod provjere evidencije nuklearnih materijala. Očekuje se pojačani rad na provjeravanju potpunosti izjava, što zahtijeva dodatna istraživanja i razvoj metoda za otkrivanje skrivenih programa, u nekim slučajevima koristeći tehnike iz nuklearne forenzike. Bit će potrebna dodatna nastojanja kako bi se unaprijedile metode za analizu tragova čestica radi provjere prijavljenih ili otkrivanje neprijavljenih aktivnosti.

3.3.3. Prikupljanje informacija o neširenju nuklearnog oružja iz javnih izvora

Radi potpore službama Komisije i u suradnji s IAEA-om i nadležnim tijelima država članica, JRC će i dalje sustavno prikupljati i analizirati informacije iz različitih izvora (internet, specijalizirana literatura, baze podataka) o neširenju nuklearnog oružja. Na temelju tih informacija sastavljat će se pojedinačna izvješća o zemljama kako bi se pozorno pratio razvoj nuklearnih aktivnosti te uvoz i/ili izvoz nuklearne opreme i tehnologije za izravnu ili dvojnu namjenu u odabranim državama. Pored toga, JRC će pratiti tehnički razvoj izvoznih režima kontrole i pružati tehničku potporu određenim službama Komisije.

3.3.4. Borba protiv nedozvoljenog prometa nuklearnim materijalima uključujući analizu nuklearne forenzike

Zabrinutost zbog nedozvoljenog prometa nuklearnim i drugim radioaktivnim materijalima, s tim povezane opasnosti od širenja nuklearnog oružja i prijetnja od nuklearnog terorizma traže donošenje niza mjera za sprečavanje, otkrivanje i odgovaranje. Nuklearnoj zaštiti posvećuje se sve veća pozornost na svim razinama, od međunarodnih inicijativa (Globalna inicijativa za suzbijanje nuklearnog terorizma, Inicijativa za zaštitu od širenja nuklearnog oružja, UNSC 1540 i drugo) do multilateralne suradnje i tehničkog razvoja. Osposobljavanje osoblja ima ključnu važnost u provedbi mjera nuklearne zaštite. S državama članicama i međunarodnim organizacijama JRC razmjenjuje iskustva i stručna znanja u području nuklearnih pitanja općenito, a posebno u području nuklearne zaštite.

U tu svrhu potrebno je razviti ili poboljšati različite programe osposobljavanja, a povezani moduli osposobljavanja moraju se izraditi ili ažurirati. JRC namjerava uspostaviti Europski centar za osposobljavanje o zaštiti koji će se u početku usredotočiti na pitanja nuklearne i radiološke zaštite.

4. Etički aspekti

Tijekom provedbe ovog posebnog programa i istraživačkih aktivnosti koje proizlaze iz njega potrebno je poštovati temeljna etička načela. Ona uključuju načela iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

U skladu s načelom supsidijarnosti i s obzirom na raznolikost postojećih pristupa u Europi, sudionici u istraživačkim projektima moraju se ponašati u skladu sa zakonima, drugim propisima i etičkim pravilima na snazi u zemljama u kojima će se istraživanja provoditi. U svakom slučaju primjenjuju se nacionalni propisi te se istraživanja koja su zabranjena u bilo kojoj državi članici ili nekoj drugoj zemlji neće podržati financiranjem Euratoma u toj državi članici ili drugoj zemlji.

Oni koji provode istraživačke projekte prema potrebi moraju zatražiti odobrenje od nadležnih nacionalnih ili lokalnih etičkih odbora prije početka aktivnosti. Komisija će također sustavno provoditi etičke provjere prijedloga koji se bave etički osjetljivim pitanjima ili u slučaju da etički aspekti nisu adekvatno razmotreni. U specifičnim se slučajevima etička provjera može izvršiti tijekom provedbe projekta.

U članku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se da Unija i države članice posvećuju punu pažnju zahtjevima za dobrobit životinja prilikom oblikovanja i provedbe politika Unije, uključujući istraživanja.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

154

32012R0206

L 072/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.03.2012.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 206/2012

od 6. ožujka 2012.

o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn klima-uređaja i ventilatora

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju pravnog okvira za određivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (1), a posebno njezin članak 15. stavak 1.,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn,

budući da:

(1)

Prema Direktivi 2009/125/EZ Komisija bi trebala utvrditi zahtjeve za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom koji predstavljaju značajan opseg prodaje i trgovine te imaju značajan učinak na okoliš i značajan potencijal za poboljšanje dizajna u smislu učinka na okoliš bez izazivanja prekomjernih troškova.

(2)

U članku 16. stavku 2. točki (a) Direktive 2009/125/EZ predviđa se da, u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 3. i kriterijima određenima u članku 15. stavku 2. te nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn, Komisija prema potrebi uvodi provedbene mjere koje imaju veliki potencijal za troškovno učinkovito smanjenje emisija stakleničkih plinova, kao što su proizvodi u sustavima za grijanje, zračenje i klimatizaciju.

(3)

Komisija je provela pripremnu studiju za analizu tehničkih, okolišnih i ekonomskih aspekata klima-uređaja i ventilatora koji se obično koriste u kućanstvima i malim trgovačkim objektima. Studija je izvedena zajedno sa sudionicima i zainteresiranim stranama iz EU-a i trećih država, a njezini su rezultati objavljeni.

(4)

Glavni su okolišni aspekti obuhvaćenih proizvoda, koji su identificirani kao značajni za potrebe ove Uredbe, potrošnja energije u fazi uporabe i razina zvučne snage. U pripremnoj se studiji utvrdilo da moguće istjecanje rashladnog sredstva također predstavlja značajni okolišni aspekt u smislu izravnih emisija stakleničkih plinova, s obzirom na to da prosječno predstavlja 10-20 % kombiniranih izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova.

(5)

Kako je dokazano u pripremnoj studiji i potvrđeno tijekom ocjenjivanja učinka, nedostaju informacije o učinkovitosti ventilatora. Međutim, kako bi se tijelima za nadzor tržišta dostavile važne informacije i omogućilo učinkovito praćenje tržišta radi budućeg utvrđivanja minimalnih zahtjeva za energetsku učinkovitost, zahtjevi za ventilatore u vezi s informacijama o proizvodu osigurat će da učinkovitost uređaja i korištena mjerna metoda budu jasno vidljivi na proizvodu. Osim toga, za ventilatore se određuju zahtjevi koji se odnose na stanje mirovanja i stanje isključenosti.

(6)

Procjenjuje se da je u 2005. godišnja potrošnja električne energije proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi iznosila 30 TWh. Ako se ne poduzmu posebne mjere, procjenjuje se da će godišnja potrošnja električne energije u 2020. iznositi 74 TWh. Pripremna studija pokazuje da se potrošnja električne energije proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi može značajno smanjiti.

(7)	Pripremna studija pokazuje da zahtjevi u vezi s ostalim parametrima ekološkog dizajna iz Priloga I. dijela 1. Direktive 2009/125/EZ nisu potrebni jer su potrošnja električne energije i razina zvučne snage klima-uređaja u fazi uporabe najznačajniji okolišni aspekti.

(8)

Budući da su rashladna sredstva predmet Uredbe (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima (2), u ovoj se Uredbi ne određuju nikakvi posebni zahtjevi u vezi s rashladnim sredstvima. Međutim, u okviru zahtjeva za ekološki dizajn predlaže se uvođenje bonusa radi usmjeravanja tržišta na uporabu rashladnih sredstava sa smanjenim štetnim učinkom na okoliš. Taj će bonus dovesti do nižih minimalnih zahtjeva u vezi s energetskom učinkovitošću uređaja koji koriste rashladna sredstva s niskim potencijalom globalnog zatopljenja (GWP).

(9)

Klima-uređaji mogu biti dio sustava ugrađenih u zgradama. Nacionalno zakonodavstvo, koje se, među ostalim, temelji na Direktivi 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (3), može odrediti nove strože zahtjeve za te sustave klimatizacije na temelju metoda izračunavanja i mjerenja utvrđenih u ovoj Uredbi u pogledu učinkovitosti klima-uređaja.

(10)

Funkcije stanja mirovanja i isključenosti mogu imati važnu ulogu u ukupnoj energetskoj potrošnji tih uređaja. Za klima-uređaje, uz izuzetak dvokanalnih i jednokanalnih klima-uređaja, potrošnja energije za te funkcije dio je minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti i metoda mjerenja sezonske učinkovitosti. Zahtjevi za stanje mirovanja i isključenosti dvokanalnih i jednokanalnih klima-uređaja određeni su na temelju zahtjeva za ekološki dizajn iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1275/2008 (4).

(11)

Očekuje se da će kombinirani učinak zahtjeva za ekološki dizajn iz ove Uredbe i Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 626/2011 od 4. svibnja 2011. o dopuni Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti klima-uređaja (5), dovesti do godišnje uštede električne energije od 11 TWh do 2020. u odnosu na situaciju ako se ne poduzmu nikakve mjere.

(12)	Trebalo bi povećati energetsku učinkovitost proizvoda koji su predmet ove Uredbe primjenom postojećih nevlasničkih troškovno učinkovitih tehnologija kojima se mogu smanjiti ukupni troškovi nabave i rada tih proizvoda.

(13)

Zahtjevi za ekološki dizajn proizvoda ne bi smjeli utjecati na funkcionalnost uporabe za krajnjeg korisnika niti bi smjeli imati negativne učinke na zdravlje, sigurnost ili okoliš. Prednosti smanjene potrošnje električne energije tijekom faze uporabe osobito bi trebale više nego kompenzirati bilo koji mogući dodatni učinak na okoliš tijekom faze proizvodnje.

(14)

Zahtjevi za ekološki dizajn trebali bi se uvesti postupno kako bi se proizvođačima osigurao dovoljan vremenski rok za redizajniranje proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi. Vremenski raspored trebao bi se odrediti tako da se izbjegnu negativni učinci na funkcionalnost opreme na tržištu i da se uzmu u obzir posljedice u pogledu troškova za krajnje korisnike i proizvođače, posebno mala i srednja poduzeća, te da se istodobno osigura pravodobno postizanje ciljeva ove Uredbe.

(15)

Mjerenja pripadajućih parametara za proizvode trebala bi se izvoditi na temelju pouzdanih, preciznih i ponovljivih mjernih metoda koje uzimaju u obzir priznate suvremene mjerne metode uključujući, ako su dostupne, usklađene norme koje su donijela europska normizacijska tijela, kako je navedeno u Prilogu I. Direktivi 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. o izmjeni Direktive 98/34/EZ o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa (6).

(16)	U skladu s člankom 8. Direktive 2009/125/EZ, u ovoj se Uredbi određuju primjenljivi postupci za ocjenjivanje sukladnosti.

(17)	Radi olakšavanja provjera usklađenosti proizvođači bi trebali dostavljati informacije u tehničkoj dokumentaciji iz priloga IV. i V. Direktivi 2009/125/EZ u mjeri u kojoj se te informacije odnose na zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.

(18)

Pored pravno obvezujućih zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi, trebalo bi odrediti referentne vrijednosti za najbolje dostupne tehnologije kako bi se osigurali široka dostupnost i jednostavan pristup informacijama o okolišnoj učinkovitosti proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi tijekom njihovog vijeka trajanja.

(19)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora koji je osnovan člankom 19. stavkom 1. Direktive 2009/125/EZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom određuju zahtjevi za ekološki dizajn s obzirom na stavljanje na tržište električnih klima-uređaja s nazivnim kapacitetom od ≤ 12 kW za hlađenje, ili grijanje ako proizvod nema funkciju hlađenja, i ventilatora ulazne električne snage ≤ 125 W.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)	uređaje koje koriste izvore energije koji nisu električni;

(b)	klima-uređaje u kojima kondenzator ili isparivač, ili ni jedan od njih, ne koriste zrak za prijenos topline.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 2. Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:

„klima-uređaj” znači uređaj koji je sposoban hladiti ili grijati zrak u zatvorenim prostorijama ili oboje, koristeći ciklus kompresije pare s pogonom na električni kompresor, a uključuje i klima-uređaje koji pružaju dodatne funkcije kao što su odvlaživanje, čišćenje zraka, zračenje ili dodatno grijanje zraka električnim otporom te uređaje koji mogu koristiti vodu (kondenzacijsku vodu koja nastane na strani isparivača ili vodu dodanu izvana) za isparivanje na strani kondenzatora, pod uvjetom da uređaj može djelovati i bez uporabe dodatne vode koristeći jedino zrak;

2.	„dvokanalni klima-uređaj” znači klima-uređaj u kojem se tijekom hlađenja ili grijanja usisni vanjski zrak unosi u kondenzator (ili isparivač) jednim i izbacuje van drugim priključkom i koji se u potpunosti nalazi u blizini zida u prostoru koji klimatizira;

3.	„jednokanalni klima-uređaj” znači klima-uređaj u kojem se tijekom hlađenja ili grijanja usisni zrak kondenzatora (ili isparivača) dovodi iz prostora u kojem se nalazi uređaj i ispušta izvan tog prostora;

4.	„nazivni kapacitet” (Prated) znači kapacitet hlađenja ili grijanja ciklusa kompresije pare jedinice pri standardnim nazivnim uvjetima;

5.	„ventilator” znači uređaj koji je ponajprije oblikovan za pokretanje zraka oko ili na dijelu ljudskog tijela za osobnu ugodu hlađenja, uključujući ventilatore koji imaju dodatne funkcije kao što je osvjetljavanje;

6.	„ulazna snaga ventilatora” (PF) znači ulazna električna snaga ventilatora u vatima (W) kada uređaj radi na najvišem određenom stupnju protoka zraka, izmjerena aktivnim oscilacijskim mehanizmom (ako/kada je potrebno).

Za potrebe prilogâ dodatne definicije određene su u Prilogu I.

Članak 3.

Zahtjevi za ekološki dizajn i vremenski raspored

1. Zahtjevi za ekološki dizajn klima-uređaja i ventilatora određeni su u Prilogu I.

2. Svaki se zahtjev za ekološki dizajn primjenjuje u skladu sa sljedećim vremenskim rasporedom:

Od 1. siječnja 2013.:

jednokanalni i dvokanalni klima-uređaji odgovaraju zahtjevima navedenima u Prilogu I. točki 2. podtočki (a).

Od 1. siječnja 2013.:

(a)	klima-uređaji, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih uređaja, odgovaraju zahtjevima navedenima u Prilogu I. točki 2. podtočki (b) i točki 3. podtočkama (a), (b) i (c);

(b)	jednokanalni i dvokanalni klima-uređaji odgovaraju zahtjevima navedenima u Prilogu I. točki 3. podtočkama (a), (b) i (d);

(c)	ventilatori odgovaraju zahtjevima navedenima u Prilogu I. točki 3. podtočkama (a), (b) i (e).

Od 1. siječnja 2014.:

(a)	klima-uređaji odgovaraju zahtjevima za ekološki dizajn navedenima u Prilogu I. točki 2. podtočki (c);

(b)	jednokanalni i dvokanalni klima-uređaji odgovaraju zahtjevima navedenima u Prilogu I. točki 2. podtočki (d).

3. Usklađenost sa zahtjevima za ekološki dizajn mjeri se i izračunava u skladu sa zahtjevima određenima u Prilogu II.

Članak 4.

Ocjenjivanje sukladnosti

1. Postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 8. Direktive 2009/125/EZ unutarnja je kontrola dizajna utvrđena u Prilogu IV. toj Direktivi ili sustav upravljanja utvrđen u Prilogu V. toj Direktivi.

2. Za potrebe ocjenjivanja sukladnosti prema članku 8. Direktive 2009/125/EZ tehnička dokumentacija sadrži rezultate izračunavanja iz Priloga II. ovoj Uredbi.

Članak 5.

Postupak provjere radi nadzora nad tržištem

Pri izvođenju provjera radi nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ s ciljem usklađivanja sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Uredbi, države članice primjenjuju postupak provjere opisan u Prilogu III. ovoj Uredbi.

Članak 6.

Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za najučinkovitije klima-uređaje dostupne na tržištu u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe određene su u Prilogu IV.

Članak 7.

Preispitivanje

Komisija preispituje ovu Uredbu s obzirom na tehnološki napredak i predstavlja rezultate tog preispitivanja Savjetodavnom forumu za ekološki dizajn najkasnije pet godina od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Posebno se preispituju zahtjevi u vezi s učinkovitosti i razinom zvučne snage, pristup promicanju uporabe rashladnih sredstava s niskim potencijalom globalnog zatopljenja (GWP) i područje primjene Uredbe za klima-uređaje, kao i moguće promjene tržišnog udjela različitih vrsta uređaja, uključujući klima-uređaje s nazivnom izlaznom snagom iznad 12 kW. Također se preispituje prikladnost zahtjeva koji se odnose na stanje mirovanja i isključenosti, metodu sezonskog obračuna i mjerenja, uključujući razmatranja o razvoju potencijalne metode sezonskog obračuna i mjerenja za sve obuhvaćene klima-uređaje u sezoni hlađenja i grijanja.

Članak 8.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 1. siječnja 2013.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. ožujka 2012.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2) SL L 161, 14.6.2006., str. 1.

(3) SL L 153, 18.6.2010., str. 13.

(4) SL L 339, 18.12.2008., str. 45.

(5) SL L 178, 6.7.2011., str. 1.

(6) SL L 217, 5.8.1998., str. 18.

PRILOG I.

Zahtjevi za ekološki dizajn

1. DEFINICIJE KOJE SE PRIMJENJUJU ZA POTREBE PRILOGÂ

1.	„klima-uređaj s promjenom funkcije” znači klima-uređaj koji ima sposobnost hlađenja i grijanja;

„standardni nazivni uvjeti” znači kombinacija unutarnjih (Tin) i vanjskih (Tj) temperatura koje opisuju radne uvjete određujući istodobno razinu zvučne snage, nazivni kapacitet, stopu protoka zraka, nazivni omjer energetske učinkovitosti (EERrated ) i/ili nazivni koeficijent učinkovitosti (COPrated ), kako je određeno u Prilogu II., tablici 2.;

3.	„unutarnja temperatura” (Tin) znači unutarnja temperatura zraka suhog termometra [°C] (uz relativnu vlažnost koju pokazuje odgovarajuća temperatura mokrog termometra);

4.	„vanjska temperatura” (Tj) znači vanjska temperatura zraka suhog termometra [°C] (uz relativnu vlažnost koju pokazuje odgovarajuća temperatura mokrog termometra);

5.	„nazivni omjer energetske učinkovitosti” (EERrated ) znači prijavljeni kapacitet hlađenja (kW) podijeljen s nazivnom ulaznom snagom za hlađenje (kW) jedinice koja obavlja funkciju hlađenja pri standardnim nazivnim uvjetima;

6.	„nazivni koeficijent učinkovitosti” (COPrated ) znači prijavljeni kapacitet grijanja (kW) podijeljen s nazivnom ulaznom snagom za grijanje (kW) jedinice koja obavlja funkciju grijanja pri standardnim nazivnim uvjetima;

„potencijal globalnog zatopljenja” (GWP) znači mjera u kojoj se procjenjuje da 1 kg rashladnog sredstva korištenog u ciklusu parne kompresije doprinosi globalnom zatopljenju, izražen u kg ekvivalenta CO2 u razdoblju od 100 godina;

uzimaju se u obzir vrijednosti GWP-a određene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 842/2006;

za fluorirana rashladna sredstva razmatraju se vrijednosti GWP-a objavljene u Trećem izvješću o ocjenjivanju (TAR) koje je usvojio Međuvladin odbor za klimatske promjene (1) (vrijednosti GWP-a IPCC-a iz 2001. za razdoblje od 100 godina);

za nefluorirane plinove razmatraju se vrijednosti GWP-a objavljene u prvom ocjenjivanju IPCC-a (2) za razdoblje od 100 godina;

vrijednosti GWP-a za mješavine rashladnih sredstava temelje se na formulama iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 842/2006;

za rashladna sredstva koja nisu uključena u gore navedene upute upućuje se na izvješće IPCC-a u okviru UNEP-a iz 2010. o hlađenju, klima-uređajima i toplinskim pumpama iz veljače 2011. ili novije;

„stanje isključenosti” znači stanje u kojem je klima-uređaj ili ventilator priključen na izvor napajanja iz mreže, ali ne obavlja nikakve funkcije. Stanjem isključenosti također se smatra i stanje u kojem se pruža samo indikacija takvog stanja isključenosti, kao i stanje u kojem se samo obavljaju funkcije namijenjene osiguranju elektromagnetske kompatibilnosti prema Direktivi 2004/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3);

„stanje mirovanja” znači stanje u kojem je oprema (klima-uređaj ili ventilator) priključena na izvor napajanja iz mreže, u kojem njezino predviđeno funkcioniranje ovisi o napajanju iz mreže i obavlja samo sljedeće funkcije koje mogu trajati neograničeno: funkcija ponovne aktivacije ili funkcija ponovne aktivacije i samo indikacija aktivirane funkcije ponovne aktivacije i/ili prikaz informacije ili statusa;

10.	„funkcija ponovne aktivacije” znači funkcija koja olakšava aktiviranje drugih načina rada, uključujući aktivni način, daljinskim prekidačem, uključujući i daljinski upravljač, ugrađeni senzor, uru za način s dodatnim funkcijama, uključujući glavnu funkciju;

11.	„prikaz informacija ili statusa” znači trajna funkcija pružanja informacija ili prikaza statusa opreme na ekranu, uključujući ure;

12.	„razina zvučne snage” znači razina zvučne snage po ljestvici A [dB(A)] na otvorenom i/ili zatvorenom, izmjerena pri standardnim nazivnim uvjetima za hlađenje (ili grijanje, ako proizvod nema funkciju hlađenja);

13.	„referentni uvjeti izvedbe” znači kombinacija zahtjeva za referentnu temperaturu izvedbe, maksimalnu bivalentnu temperaturu i maksimalnu graničnu radnu temperaturu, kako je određeno u Prilogu II. tablici 3.;

14.	„referentna temperatura izvedbe” znači vanjska temperatura [°C] za hlađenje (Tdesignc) ili grijanje (Tdesignh), kako je opisano u Prilogu II. tablici 3., pri kojoj je omjer djelomičnog opterećenja jednak 1 i koja varira s obzirom na predviđenu sezonu grijanja ili hlađenja;

15.	„omjer djelomičnog opterećenja” (pl(Tj)) znači vanjska temperatura minus 16 °C podijeljena s referentnom temperaturom izvedbe minus 16 °C, za hlađenje ili grijanje;

16.

„sezona” znači jedan od četiriju skupova radnih uvjeta (dostupnih za četiri sezone: jedna sezona hlađenja, tri sezone grijanja: prosječno/hladnije/toplije), koji za svaki interval opisuje kombinaciju vanjskih temperatura i broja sati u kojima se te temperature javljaju po sezoni za koju je jedinica određena prikladnom;

17.	„temperaturni interval (s indeksom j) znači kombinacija vanjske temperature (Tj) i sati intervala (hj), kako je određeno u Prilogu II. tablici 1.;

18.	„sati intervala” znači sati po sezoni (hj) u kojima se vanjska temperatura javlja za svaki interval, kako je određeno u Prilogu II. tablici 1.;

19.	„sezonski omjer energetske učinkovitosti” (SEER) znači opći omjer energetske učinkovitosti jedinice, reprezentativan za cijelu sezonu hlađenja, izračunan kao referentna godišnja potražnja za hlađenjem podijeljena s godišnjom potrošnjom električne energije za hlađenje;

20.	„referentna godišnja potražnja za hlađenjem” (Qc) znači referentna potražnja za hlađenjem [kWh/a] koja se koristi kao temelj za izračun SEER-a i izračunava tako da se predviđeno opterećenje za hlađenje (Pdesignc) pomnoži s ekvivalentom sati hlađenja u aktivnom načinu (HCE );

21.	„ekvivalent sati hlađenja u aktivnom načinu” (HCE ) znači pretpostavljeni broj sati godišnje [h/a] u kojima jedinica mora proizvesti predviđeno opterećenje za hlađenje (Pdesignc) kako bi zadovoljila referentnu godišnju potražnju za hlađenjem, kako je određeno u Prilogu II. tablici 4.;

22.

„godišnja potrošnja električne energije za hlađenje” (QCE ) znači potrošnja električne energije [kWh/a] koja je potrebna za zadovoljavanje referentne godišnje potražnje za hlađenjem, a izračunava se tako da se referentna godišnja potražnja za hlađenjem podijeli sa sezonskim omjerom energetske učinkovitosti u aktivnom načinu (SEERon), i potrošnja električne energije za isključeni termostat, termostat u stanju mirovanja, stanje isključenosti i uključenosti grijača kućišta tijekom sezone hlađenja;

23.

„sezonski omjer energetske učinkovitosti u aktivnom načinu” (SEERon) znači prosječni omjer energetske učinkovitosti jedinice u aktivnom načinu za funkciju hlađenja, sastavljen od djelomičnog opterećenja i posebnog omjera energetske učinkovitosti za interval (EERbin(Tj)), ponderiran sa satima intervala u kojima se javlja stanje intervala;

24.	„djelomično opterećenje” znači opterećenje hlađenja (Pc(Tj)) ili opterećenje grijanja (Ph(Tj)) (kW) pri specifičnoj vanjskoj temperaturi Tj, izračunano kao predviđeno opterećenje pomnoženo s omjerom djelomičnog opterećenja;

25.

„posebni omjer energetske učinkovitosti za interval” (EERbin(Tj)) znači omjer energetske učinkovitosti specifičan za svaki interval j pri vanjskoj temperaturi Tju sezoni, dobiven iz djelomičnog opterećenja, prijavljenog kapaciteta i prijavljenog omjera energetske učinkovitosti (EERd(Tj)) za određene intervale (j) i izračunan interpolacijom/ekstrapolacijom za ostale intervale te prema potrebi ispravljen koeficijentom degradacije;

26.

„sezonski koeficijent učinka” (SCOP) znači opći koeficijent učinka jedinice, reprezentativan za cijelu predviđenu sezonu grijanja (vrijednost SCOP odnosi se na predviđenu sezonu grijanja), izračunan tako da se referentna godišnja potražnja za grijanjem podijeli s godišnjom potrošnjom električne energije za grijanje;

27.

„referentna godišnja potražnja za grijanjem” (QH ) znači referentna potražnja za grijanjem [kWh/a] u odnosu na predviđenu sezonu grijanja, koja se koristi kao temelj za izračun SCOP-a i izračunava tako da se predviđeno opterećenje za grijanje (Pdesignh) pomnoži sa sezonskim ekvivalentom sati grijanja u aktivnom načinu (HHE );

28.	„ekvivalent sati grijanja u aktivnom načinu” (HHE ) znači pretpostavljeni broj sati godišnje [h/a] u kojima jedinica mora proizvesti predviđeno opterećenje za grijanje (Pdesignh) kako bi zadovoljila referentnu godišnju potražnju za grijanjem, kako je određeno u Prilogu II. tablici 4.;

29.

„godišnja potrošnja električne energije za grijanje” (QHE ) znači potrošnja električne energije [kWh/a] koja je potrebna za zadovoljavanje navedene referentne godišnje potražnje za grijanjem u odnosu na predviđenu sezonu grijanja; izračunava se tako da se referentna godišnja potražnja za grijanjem podijeli sa sezonskim koeficijentom učinkovitosti u aktivnom načinu (SCOPon), i uključuje potrošnju električne energije za isključeni termostat, termostat u stanju mirovanja, stanje isključenosti i uključenosti grijača kućišta tijekom sezone grijanja;

30.

„sezonski koeficijent učinka u aktivnom načinu” (SCOPon) znači prosječni koeficijent učinka jedinice u aktivnom načinu za predviđenu sezonu grijanja, sastavljen od djelomičnog opterećenja, kapaciteta grijanja rezervnog električnoga grijača (ako je potrebno) i posebnih koeficijenata učinkovitosti za interval (COPbin(Tj)), ponderiran sa satima intervala u kojima se javlja stanje intervala;

31.

„kapacitet grijanja rezervnog električnog grijača” (elbu(Tj)) znači kapacitet grijanja [kW] stvarnog ili pretpostavljenog rezervnog grijača s COP 1, koji dopunjuje prijavljeni kapacitet grijanja (Pdh(Tj) kako bi se postiglo djelomično opterećenje za grijanje (Ph(Tj)) u slučaju da Pdh(Tj)) bude manji od Ph(Tj)) pri vanjskoj temperaturi (Tj);

32.

„posebni koeficijent učinkovitosti za interval” (COPbin(Tj)) znači koeficijent učinkovitosti specifičan za svaki interval j pri vanjskoj temperaturi Tj u sezoni, dobiven iz djelomičnog opterećenja i prijavljenog koeficijenta učinka (COPd(Tj)) za određeni interval (j) i izračunan interpolacijom/ekstrapolacijom za ostale intervale te prema potrebi ispravljen koeficijentom degradacije;

33.	„prijavljeni kapacitet” [kW] znači kapacitet ciklusa kompresije pare u jedinici za hlađenje (Pdc(Tj)) ili grijanje (Pdh(Tj)) u odnosu na vanjsku temperaturu Tj i unutarnju temperaturu Tin, kako je naveo proizvođač;

34.	„servisna vrijednost” (SV) (m3/min)/W) znači omjer maksimalne stope protoka zraka (m3/min) i ulazne snage (W) za ventilator;

35.

„upravljanje kapacitetom” znači sposobnost jedinice da promijeni svoj kapacitet promjenom stope volumenskog protoka. Jedinice se označuju kao „fiksne” ako jedinica ne može promijeniti svoju stopu volumenskog protoka, „postupne” ako se stopa volumenskog protoka mijenja ili varira u nizu od najviše dva koraka ili „promjenljive” ako se stopa volumenskog protoka mijenja ili varira u nizu od tri ili više koraka;

36.	„funkcija” znači naznaka sposobnosti jedinice da rashlađuje ili zagrijava zrak u zatvorenom prostoru, ili oboje;

37.

„predviđeno opterećenje” znači prijavljeno opterećenje hlađenja (Pdesignc) i/ili prijavljeno opterećenje grijanja (Pdesignh) (kW) uz referentnu predviđenu temperaturu pri čemu je

Pdesignc za hlađenje jednak prijavljenom kapacitetu hlađenja ako je Tj jednaka Tdesignc;

Pdesignh za grijanje jednak djelomičnom opterećenju ako je Tj jednaka Tdesignh;

38.	„prijavljeni omjer energetske učinkovitosti” (EERd(Tj)) znači omjer energetske učinkovitosti uz ograničeni broj određenih intervala (j) pri vanjskoj temperaturi (Tj), kako je naveo proizvođač;

39.	„prijavljeni koeficijent učinkovitosti” (COPd(Tj)) znači koeficijent učinkovitosti uz ograničeni broj određenih intervala (j) pri vanjskoj temperaturi (Tj), kako je naveo proizvođač;

40.

„bivalentna temperatura” (Tbiv) znači vanjska temperatura (Tj) [°C] koju je proizvođač naveo za grijanje, pri kojoj je prijavljeni kapacitet jednak djelomičnom opterećenju i ispod koje se prijavljeni kapacitet mora nadoknaditi kapacitetom grijanja rezervnog električnog grijača kako bi se postiglo djelomično opterećenje za grijanje;

41.	„granična radna temperatura” (Tol) znači vanjska temperatura [°C] koju je proizvođač naveo za grijanje, ispod koje klima-uređaj nije u stanju isporučiti nikakav kapacitet grijanja. Ispod te temperature prijavljeni kapacitet jednak je 0;

42.	„kapacitet intervala ciklusa” [kW] znači (vremenski) prosjek prijavljenog kapaciteta u pokusnom intervalu ciklusa hlađenja (Pcycc) ili grijanja (Pcych);

43.

„učinkovitost intervala ciklusa hlađenja” (EERcyc) znači omjer prosječne energetske učinkovitosti u pokusnom intervalu ciklusa (uključivanje i isključivanje kompresora), izračunan tako da se ukupni kapacitet hlađenja u intervalu [kWh] podijeli s ukupnim dovodom električne energije u istom intervalu [kWh];

44.

„učinkovitost intervala ciklusa grijanja” (COPcyc) znači prosječni koeficijent učinkovitosti u pokusnom intervalu ciklusa (uključivanje i isključivanje kompresora), izračunan tako da se ukupni kapacitet grijanja u intervalu [kWh] podijeli s ukupnim dovodom električne energije u istom intervalu [kWh];

45.	„koeficijent degradacije” znači mjera gubitka učinkovitosti zbog cikličnog rada (uključivanje i isključivanje kompresora u aktivnom načinu), utvrđena za hlađenje (Cdc), grijanje (Cdh) ili odabrana kao standardna vrijednost 0,25;

46.

„aktivni način” znači stanje koji odgovara satima s opterećenjem hlađenja ili grijanja zgrade i pri čemu je aktivirana funkcija hlađenja ili grijanja jedinice. To stanje može uključiti ciklus uključivanja/isključivanja jedinice kako bi se postigla ili održala tražena temperatura zraka u zatvorenom prostoru;

47.

„stanje isključenosti termostata” znači stanje koji odgovara satima bez opterećenja hlađenja ili grijanja, pri čemu je funkcija hlađenja ili grijanja jedinice uključena, ali jedinica ne radi jer nema opterećenja hlađenja ni grijanja. To se stanje stoga odnosi na vanjsku temperaturu, a ne na unutarnje opterećenje. Ciklus uključivanja/isključivanja u aktivnom načinu ne smatra se stanjem isključenosti termostata;

48.	„radni način grijača kućišta” znači stanje u kojem jedinica aktivira grijač kako bi se izbjeglo prenošenje rashladnog sredstva u kompresor i ograničila koncentracija rashladnog sredstva u ulju pri pogonu kompresora;

49.	„potrošnja energije u stanju isključenosti termostata” (PTO ) znači potrošnja energije jedinice [kWh] u stanju isključenosti termostata;

50.	„potrošnja energije u stanju mirovanja” (PSB ) znači potrošnja energije jedinice [kWh] u stanju mirovanja;

51.	„potrošnja energije u stanju isključenosti” (POFF ) znači potrošnja energije jedinice [kWh] u stanju isključenosti;

52.	„potrošnja energije u načinu grijača kućišta” (PCK ) znači potrošnja energije jedinice [kWh] u radnom načinu grijača kućišta;

53.	„radni sati u stanju isključenosti termostata” (HTO ) znači broj sati godišnje [h/a] u kojima se smatra da je jedinica u stanju isključenosti termostata, čija vrijednost ovisi o predviđenoj sezoni i funkciji;

54.	„radni sati u stanju mirovanja” (HSB ) znači broj sati godišnje [h/a] u kojima se smatra da je jedinica u stanju mirovanja, čija vrijednost ovisi o predviđenoj sezoni i funkciji;

55.	„radni sati u načinu isključenosti” (HOFF ) znači broj sati godišnje [h/a] u kojima se smatra da je jedinica u stanju isključenosti, čija vrijednost ovisi o predviđenoj sezoni i funkciji;

56.	„radni sati u načinu grijanja kućišta” (HCK ) znači broj sati godišnje [h/a] u kojima se smatra da je jedinica u radnom načinu grijača kućišta, čija vrijednost ovisi o predviđenoj sezoni i funkciji;

57.	„nominalna stopa protoka zraka” znači stopa protoka zraka [m3/min] izmjerena na otvoru za zrak unutarnjih ili vanjskih jedinica (ako postoje) klima-uređaja pri standardnim nazivnim uvjetima za hlađenje (ili grijanje ako proizvod nema funkciju hlađenja);

58.	„nazivna ulazna snaga za hlađenje” (PEER ) znači dovod električne energije [kWh] u jedinici koja obavlja funkciju hlađenja pri standardnim nazivnim uvjetima;

59.	„nazivna ulazna snaga za grijanje” (PCOP ) znači dovod električne energije [kWh] u jedinici koja obavlja funkciju grijanja pri standardnim nazivnim uvjetima;

60.	„potrošnja električne energije jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja” (QSD odnosno QDD ) znači potrošnja električne energije jednokanalnih ili dvokanalnih klima-uređaja u načinu hlađenja i/ili grijanja (koji god se koristi) [za jednokanalne uređaje u kWh/h, za dvokanalne u kWh/a];

61.	„omjer kapaciteta” znači omjer ukupnog prijavljenog kapaciteta hlađenja ili grijanja svih radnih unutarnjih jedinica i prijavljenog kapaciteta hlađenja ili grijanja vanjske jedinice pri standardnim nazivnim uvjetima;

62.	„maksimalna stopa protoka ventilatora” (F) znači stopa protoka zraka ventilatora na najvećoj postavci (m3/min), izmjerena na izlazu ventilatora s isključenim oscilacijskim mehanizmom (ako postoji);

63.	„oscilacijski mehanizam” znači sposobnost ventilatora da automatski mijenja smjer protoka zraka tijekom rada;

64.	„razina zvučne snage ventilatora” znači A-vrednovana razina buke ventilatora uz najveću stopu protoka, izmjerena na izlazu;

65.	„sati aktivnog načina ventilatora” (HCE ) znači broj sati [h/a] za koje se pretpostavlja da ventilator izvodi najveću stopu protoka, kako je opisano u Prilogu II. tablici 4.

2. ZAHTJEVI ZA MINIMALNU ENERGETSKU UČINKOVITOST, MAKSIMALNU POTROŠNJU ENERGIJE U STANJU ISKLJUČENOSTI I MIROVANJA TE MAKSIMALNU RAZINU ZVUČNE SNAGE

(a)

Od 1. siječnja 2013. jednokanalni i dvokanalni klima-uređaji moraju ispuniti zahtjeve iz tablica 1., 2. i 3. u nastavku, izračunane u skladu s Prilogom II. Jednokanalni i dvokanalni klima-uređaji i ventilatori moraju ispuniti zahtjeve za stanje mirovanja i isključenosti iz tablice 2. u nastavku. Zahtjevi za minimalnu energetsku učinkovitost i maksimalnu razinu zvučne snage povezani su sa standardnim nazivnim uvjetima navedenima u Prilogu II. tablici 2.

Tablica 1.

Zahtjevi za minimalnu energetsku učinkovitost

	Dvokanalni klima-uređaji		Jednokanalni klima-uređaji
	EERrated	COPrated	EERrated	COPrated
Ako je GWP rashladnog sredstva > 150	2,40	2,36	2,40	1,80
Ako je GWP rashladnog sredstva ≤ 150	2,16	2,12	2,16	1,62

Tablica 2.

Zahtjevi za maksimalnu potrošnju energije u stanju isključenosti i mirovanja za jednokanalne i dvokanalne klima-uređaje i ventilatore

Stanje isključenosti	Potrošnja energije u bilo kojem stanju isključenosti opreme ne smije prijeći 1,00 W.
Stanje mirovanja	Potrošnja energije u bilo kojem stanju opreme koja ima samo funkciju ponovne aktivacije, ili samo funkciju ponovne aktivacije i prikaza omogućene takve funkcije ne smije prijeći 1,00 W.
Stanje mirovanja	Potrošnja energije u bilo kojem stanju opreme koja ima samo prikaz informacija ili statusa, ili samo kombinaciju funkcije ponovne aktivacije i prikaza informacija ili statusa ne smije prijeći 2,00 W.
Raspoloživost stanja mirovanja i/ili isključenosti	Ako to nije neprimjereno za namijenjenu uporabu, oprema mora imati stanje isključenosti i/ili mirovanja i/ili drugo stanje koje ne premašuje primjenljive zahtjeve za potrošnju energije u stanju isključenosti i/ili mirovanja kada je oprema priključena na izvor električne energije.

Tablica 3.

Zahtjevi za maksimalnu razinu zvučne snage

Razina buke na zatvorenom u dB(A)

(b)

Od 1. siječnja 2013. klima-uređaji, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja, moraju ispuniti zahtjeve za minimalnu energetsku učinkovitost i maksimalnu razinu zvučne snage iz tablica 4. i 5. u nastavku, izračunane u skladu s Prilogom II. Zahtjevi za energetsku učinkovitost moraju uzeti u obzir referentne uvjete izvedbe određene u Prilogu II. tablici 3., koristeći „prosječnu” sezonu grijanja ako postoji. Zahtjevi za razinu zvučne snage povezani su sa standardnim nazivnim uvjetima navedenima u Prilogu II. tablici 2.

Tablica 4.

Zahtjevi za minimalnu energetsku učinkovitost

SEER

SCOP

(prosječna sezona grijanja)

Ako je GWP rashladnog sredstva > 150

3,60

3,40

Ako je GWP rashladnog sredstva ≤ 150

3,24

3,06

Tablica 5.

Zahtjevi za maksimalnu razinu zvučne snage

Nazivni kapacitet ≤ 6 kW		6 < nazivni kapacitet ≤ 12 kW
Razina zvučne snage na zatvorenom u dB(A)	Razina zvučne snage na otvorenom u dB(A)	Razina zvučne snage na zatvorenom u dB(A)	Razina zvučne snage na otvorenom u dB(A)
60	65	65	70

(c)

Od 1. siječnja 2014. klima-uređaji moraju ispuniti zahtjeve iz tablice u nastavku, izračunane u skladu s Prilogom II. Zahtjevi za energetsku učinkovitost za klima-uređaje, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja, povezani su s referentnim uvjetima izvedbe određenima u Prilogu II. tablici 3., koristeći „prosječnu” sezonu grijanja ako postoji. Zahtjevi za energetsku učinkovitost za jednokanalne i dvokanalne klima-uređaje povezani su sa standardnim nazivnim uvjetima navedenima u Prilogu II. tablici 2.

Tablica 6.

Zahtjevi za minimalnu energetsku učinkovitost

	Klima-uređaji, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja		Dvokanalni klima-uređaji		Jednokanalni klima-uređaji
	SEER	SCOP (prosječna sezona grijanja)	EERrated	COPrated	EERrated	COPrated
Ako je GWP rashladnog sredstva > 150 za < 6 kW	4,60	3,80	2,60	2,60	2,60	2,04
Ako je GWP rashladnog sredstva ≤ 150 za < 6 kW	4,14	3,42	2,34	2,34	2,34	1,84
Ako je GWP rashladnog sredstva > 150 za 6–12 kW	4,30	3,80	2,60	2,60	2,60	2,04
Ako je GWP rashladnog sredstva ≤ 150 za 6–12 kW	3,87	3,42	2,34	2,34	2,34	1,84

(d)

Od 1. siječnja 2014. jednokanalni i dvokanalni klima-uređaji i ventilatori moraju ispuniti zahtjeve iz tablice 7. u nastavku, izračunane u skladu s Prilogom II.

Tablica 7.

Zahtjevi za maksimalnu potrošnju energije u stanju isključenosti i mirovanja

Stanje isključenosti

Potrošnja energije u bilo kojem stanju isključenosti opreme ne smije prijeći 0,50 W.

Stanje mirovanja

Potrošnja energije u bilo kojem stanju opreme koja ima samo funkciju ponovne aktivacije ili samo funkciju ponovne aktivacije i prikaza omogućene takve funkcije ne smije prijeći 0,50 W.

Potrošnja energije u bilo kojem stanju opreme koja ima samo prikaz informacija ili statusa ili samo kombinaciju funkcije ponovne aktivacije i prikaza informacija ili statusa ne smije prijeći 1,00 W.

Raspoloživost stanja mirovanja i/ili isključenosti

Ako to nije neprimjereno za namijenjenu uporabu, oprema mora imati stanje isključenosti i/ili mirovanja i/ili drugo stanje koje ne premašuje primjenljive zahtjeve za potrošnju energije u stanju isključenosti i/ili mirovanja kada je oprema priključena na izvor električne energije.

Upravljanje energijom

Ako to nije neprimjereno za namijenjenu uporabu, kada oprema ne izvodi svoju glavnu funkciju ili kada drugi proizvodi koji koriste energiju ne ovise o njezinim funkcijama, oprema mora imati funkciju upravljanja energijom ili sličnu funkciju, koja opremu po isteku najkraćeg mogućeg razdoblja prikladnog za namijenjenu uporabu opreme, automatski prebacuje u:

—	stanje mirovanja, ili

—	stanje isključenosti, ili

—	drugo stanje koje ne premašuje primjenljive zahtjeve za potrošnju energije u stanju isključenosti i/ili mirovanja kada je oprema priključena na izvor električne energije. Funkcija upravljanja energijom mora se aktivirati prije isporuke.

3. ZAHTJEVI ZA INFORMACIJE O PROIZVODIMA

(a)

Od 1. siječnja 2013. informacije o klima-uređajima i ventilatorima, određene u točkama u nastavku i izračunane u skladu s Prilogom II., navode se:

i.	u tehničkoj dokumentaciji o proizvodu;

ii.	na besplatnim internetskim stranicama proizvođača klima-uređaja i ventilatora.

(b)	Na zahtjev laboratorija koji provode nadzor nad tržištem, proizvođač klima-uređaja i ventilatora dostavlja potrebne informacije o postavkama jedinice za utvrđivanje prijavljenih kapaciteta, vrijednosti SEER/EER, SCOP/COP i servisnih vrijednosti te podatke o kontaktu za dobivanje takvih informacija.

(c)

Zahtjevi za informacije o klima-uređajima i ventilatorima, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja.

Tablica 1.

Zahtjevi za informacije (4)

(broj decimala u polju upućuje na preciznost izvješća)

Informacije za određivanje modela na koje se odnose informacije:

Funkcija (navedite ako postoji)				Ako funkcija uključuje grijanje: navedite sezonu grijanja na koju se odnose informacije. Navedene vrijednosti odnose se na jednu sezonu grijanja. Uključuje najmanje „prosječnu” sezonu grijanja.
Hlađenje	DA/NE			Prosječno (obvezno)	DA/NE
Grijanje	DA/NE			Toplije (ako je predviđeno)	DA/NE
				Hladnije (ako je predviđeno)	DA/NE
Stavka	Simbol	Vrijednost	Jedinica	Stavka	Simbol	Vrijednost	Jedinica
Predviđeno opterećenje				Sezonska učinkovitost
Hlađenje	Pdesignc	x,x	kW	Hlađenje	SEER	x,x	—
Grijanje/prosječno	Pdesignh	x,x	kW	Grijanje/prosječno	SCOP/A	x,x	—
Grijanje/toplije	Pdesignh	x,x	kW	Grijanje/toplije	SCOP/W	x,x	—
Grijanje/hladnije	Pdesignh	x,x	kW	Grijanje/hladnije	SCOP/C	x,x	—
Prijavljeni kapacitet (5) za hlađenje pri unutarnjoj temperaturi od 27(19) °C i vanjskoj temperaturi Tj				Prijavljeni omjer energetske učinkovitosti (5) pri unutarnjoj temperaturi od 27(19)°C i vanjskoj temperaturi Tj
Tj = 35 °C	Pdc	x,x	kW	Tj = 35 °C	EERd	x,x	—
Tj = 30 °C	Pdc	x,x	kW	Tj = 30 °C	EERd	x,x	—
Tj = 25 °C	Pdc	x,x	kW	Tj = 25 °C	EERd	x,x	—
Tj = 20 °C	Pdc	x,x	kW	Tj = 20 °C	EERd	x,x	—
Prijavljeni kapacitet (5) za grijanje/prosječna sezona pri unutarnjoj temperaturi od 20 °C i vanjskoj temperaturi Tj				Prijavljeni koeficijent učinkovitosti (5)/prosječna sezona pri unutarnjoj temperaturi od 20 °C i vanjskoj temperaturi Tj
Tj = – 7 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = – 7 °C	COPd	x,x	—
Tj = 2 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 2 °C	COPd	x,x	—
Tj = 7 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 7 °C	COPd	x,x	—
Tj = 12 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 12 °C	COPd	x,x	—
Tj = bivalentna temperatura	Pdh	x,x	kW	Tj = bivalentna temperatura	COPd	x,x	—
Tj = radni limit	Pdh	x,x	kW	Tj = radni limit	COPd	x,x	—
Prijavljeni kapacitet (5) za grijanje/toplija sezona pri unutarnjoj temperaturi od 20 °C i vanjskoj temperaturi Tj				Prijavljeni koeficijent učinkovitosti (5)/toplija sezona pri unutarnjoj temperaturi od 20 °C i vanjskoj temperaturi Tj
Tj = 2 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 2 °C	COPd	x,x	—
Tj = 7 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 7 °C	COPd	x,x	—
Tj = 12 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 12 °C	COPd	x,x	—
Tj = bivalentna temperatura	Pdh	x,x	kW	Tj = bivalentna temperatura	COPd	x,x	—
Tj = radni limit	Pdh	x,x	kW	Tj = radni limit	COPd	x,x	—
Prijavljeni kapacitet (5) za grijanje/hladnija sezona pri unutarnjoj temperaturi od 20 °C i vanjskoj temperaturi Tj				Prijavljeni koeficijent učinkovitosti (5)/hladnija sezona pri unutarnjoj temperaturi od 20 °C i vanjskoj temperaturi Tj
Tj = – 7 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = – 7 °C	COPd	x,x	—
Tj = 2 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 2 °C	COPd	x,x	—
Tj = 7 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 7 °C	COPd	x,x	—
Tj = 12 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = 12 °C	COPd	x,x	—
Tj = bivalentna temperatura	Pdh	x,x	kW	Tj = bivalentna temperatura	COPd	x,x	—
Tj = radni limit	Pdh	x,x	kW	Tj = radni limit	COPd	x,x	—
Tj = – 15 °C	Pdh	x,x	kW	Tj = – 15 °C	COPd	x,x	—
Bivalentna temperatura				Temperatura radnog limita
Grijanje/prosječno	Tbiv	x	°C	Grijanje/prosječno	Tol	x	°C
Grijanje/toplije	Tbiv	x	°C	Grijanje/toplije	Tol	x	°C
Grijanje/hladnije	Tbiv	x	°C	Grijanje/hladnije	Tol	x	°C
Kapacitet intervala ciklusa				Učinkovitost intervala ciklusa
Za hlađenje	Pcycc	x,x	kW	Za hlađenje	EERcyc	x,x	—
Za grijanje	Pcych	x,x	kW	Za grijanje	COPcyc	x,x	—
Koeficijent degradacije za hlađenje (6)	Cdc	x,x	—	Koeficijent degradacije za grijanje (6)	Cdh	x,x	—
Dovod električne energije u načinima uporabe osim „aktivnog načina”				Godišnja potrošnja električne energije
Stanje isključenosti	POFF	x,x	kW	Hlađenje	QCE	x	kWh/a
Stanje mirovanja	PSB	x,x	kW	Grijanje/prosječno	QHE	x	kWh/a
Stanje isključenosti termostata	PTO	x,x	kW	Grijanje/toplije	QHE	x	kWh/a
Stanje grijanja kućišta	PCK	x,x	kW	Grijanje/hladnije	QHE	x	kWh/a
Upravljanje kapacitetom (navedite jednu od triju mogućnosti)				Ostale stavke
Fiksno	DA/NE			Razina zvučne snage (u zatvorenom/otvorenom)	LWA	x,x/x,x,	dB(A)
Postupno	DA/NE			Potencijal globalnog zatopljenja	GWP	x	kgCO2 eq.
Promjenljivo	DA/NE			Nazivni protok zraka (u zatvorenom/otvorenom)	—	x,x	m3/h
Detalji o kontaktu za dobivanje više informacija	Naziv i adresa proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

U onoj mjeri u kojoj je to važno za funkcionalnost, u tehničkoj dokumentaciji proizvoda proizvođač dostavlja informacije iz gornje tablice 1. Za jedinice kod kojih je upravljanje kapacitetom označeno kao „postupno” navode se dvije vrijednosti, najviša i najniža, obilježene kao „najviša vrijednost/najniža vrijednost” i odvojene kosom crtom („/”) u svakom polju pod nazivom „Prijavljeni kapacitet”.

(d)

Zahtjevi za informacije o jednokanalnim i dvokanalnim klima-uređajima.

Na pakiranju, dokumentaciji o proizvodu i svim promidžbenim materijalima, u elektroničkom obliku ili na papiru, jednokanalni klima-uređaji nazivaju se „lokalnim klima-uređajima”.

Proizvođač dostavlja informacije navedene u tablici u nastavku.

Tablica 2.

Zahtjevi za informacije

Informacije za određivanje modela na koje se one odnose (ispuniti prema potrebi)
Opis	Simbol	Vrijednost	Jedinica
Nazivni kapacitet za hlađenje	Prated za hlađenje	[x,x]	kW
Nazivni kapacitet za grijanje	Prated za grijanje	[x,x]	kW
Nazivna ulazna snaga za hlađenje	PEER	[x,x]	kW
Nazivna ulazna snaga za grijanje	PCOP	[x,x]	kW
Nazivni omjer energetske učinkovitosti	EERd	[x,x]	—
Nazivni koeficijent učinkovitosti	COPd	[x,x]	—
Potrošnja električne energije u stanju isključenosti termostata	PTO	[x,x]	W
Potrošnja električne energije u stanju mirovanja	PSB	[x,x]	W
Potrošnja električne energije jednokanalnih/dvokanalnih klima-uređaja (navesti odvojeno za hlađenje i grijanje)	DD: QDD	DD: [x]	DD: kWh/a
	SD: QSD	SD: [x,x]	SD: kWh/h
Razina zvučne snage	LWA	[x]	dB(A)
Potencijal globalnog zatopljenja	GWP	[x]	kgCO2 eq.
Detalji o kontaktu za dobivanje više informacija	Naziv i adresa proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

(e)

Zahtjevi za informacije o ventilatorima.

Proizvođač dostavlja informacije navedene u tablici u nastavku.

Tablica 3.

Zahtjevi za informacije

Informacije za određivanje modela na koje se one odnose (ispuniti prema potrebi)
Opis	Simbol	Vrijednost	Jedinica
Maksimalna stopa protoka	F	[x,x]	m3/min
Ulazna snaga ventilatora	P	[x,x]	W
Servisna vrijednost	SV	[x,x]	(m3/min)/W
Potrošnja električne energije u stanju mirovanja	PSB	[x,x]	W
Razina buke ventilatora	L WA	[x]	dB(A)
Maksimalna brzina zraka	c	[x,x]	m/s
Norma mjerenja servisne vrijednosti	(Navedite uputu na korištenu normu mjerenja)
Detalji o kontaktu za dobivanje više informacija	Naziv i adresa proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

(1) Treće izvješće IPCC-a o klimatskim promjenama iz 2001. Izvješće Međuvladinog odbora za klimatske promjene: http://www.ipcc.ch/publications_and_data/publications_and_data_reports.shtml

(2) Climate Change, The IPCC Scientific Assessment, J.T. Houghton, G.J. Ephraums (ed.), Cambridge University Press, Cambridge (UK) 1990.

(3) SL L 390, 31.12.2004., str. 24.

(4) Za uređaje s više unutarnjih jedinica podaci se dostavljaju u omjeru kapaciteta 1.

(5) Za jedinice s postupnim kapacitetom navode se dvije vrijednosti odvojene kosom crtom („/”) u svakom polju u odjeljku „Prijavljeni kapacitet jedinice” i „Prijavljeni EER/COP jedinice”.

(6) Ako je odabrana standardna vrijednost Cd = 0,25, tada nisu potrebni testovi ciklusa (rezultati testova ciklusa). U suprotnom je potrebna vrijednost testova ciklusa grijanja ili hlađenja.

PRILOG II.

Mjerenja i izračuni

Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, mjerenja i izračuni izvode se na temelju usklađenih normi čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije, ili na temelju druge pouzdane, precizne i ponovljive metode koja uzima u obzir općenito priznate suvremene mjerne metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku razinu nesigurnosti. Moraju ispunjavati sve sljedeće tehničke parametre.

Pri određivanju sezonske potrošnje električne energije i učinkovitosti za omjer sezonske energetske učinkovitosti (SEER) i sezonskog koeficijenta učinkovitosti (SCOP) uzima se u obzir sljedeće:

(a)	europske sezone hlađenja i grijanja, kako je određeno u tablici 1. u nastavku;

(b)	referentni uvjeti izvedbe, kako je određeno u tablici 3. u nastavku;

(c)	potrošnja električne energije za sve pripadajuće načine rada koristeći vremenska razdoblja određena u tablici 4. u nastavku;

(d)	učinke smanjenja energetske učinkovitosti zbog ciklusa uključivanja/isključivanja (ako postoje) ovisno o vrsti upravljanja kapaciteta za hlađenje i/ili grijanje;

(e)	ispravke sezonskih koeficijenata učinkovitosti ako kapacitet grijanja ne može postići opterećenje grijanja;

(f)	doprinos rezervnoga grijača (ako postoji) za izračun sezonske učinkovitosti jedinice u načinu grijanja.

Ako su informacije o određenome modelu, koji je kombinacija unutarnjih i vanjskih jedinica, dobivene izračunom na temelju dizajna i/ili ekstrapolacijom iz drugih kombinacija, dokumentacija treba uključiti detalje o takvim izračunima i/ili ekstrapolacijama te testovima koji su izvedeni radi provjere točnosti izračuna (uključujući detalje o matematičkome modelu za izračun učinkovitosti takve kombinacije i mjerenjima za provjeru tog modela).

4.	Nazivni omjer energetske učinkovitosti (EERrated) i, prema potrebi, nazivni koeficijent učinkovitosti (COPrated) za jednokanalne i dvokanalne klima-uređaje određuje se za standardne nazivne uvjete kako su određeni u tablici 2. u nastavku.

5.	Pri izračunu sezonske potrošnje električne energije za hlađenje (i/ili grijanje) uzima se u obzir potrošnja električne energije svih pripadajućih načina rada, kako je određeno u tablici 3. u nastavku, koristeći sate rada iz tablice 4. u nastavku.

6.	Učinkovitost ventilatora određuje se na temelju nominalne stope protoka zraka jedinice koja se dijeli s nominalnim dovodom električne energije u jedinicu.

Tablica 1.

Intervali sezona hlađenja i grijanja (j = indeks intervala, Tj = vanjska temperatura, hj = sati po intervalu godišnje) pri čemu je „db” = temperatura suhog termometra

SEZONA HLAĐENJA
j #	Tj °C db	hj h/godišnje
1	17	205
2	18	227
3	19	225
4	20	225
5	21	216
6	22	215
7	23	218
8	24	197
9	25	178
10	26	158
11	27	137
12	28	109
13	29	88
14	30	63
15	31	39
16	32	31
17	33	24
18	34	17
19	35	13
20	36	9
21	37	4
22	38	3
23	39	1
24	40	0















Ukupno h		2 602

SEZONA GRIJANJA
j #	Tj °C db	hj h/godišnje
j #	Tj °C db	Prosječno	Toplije	Hladnije
1-8	–30 - – 23	0	0	0
9	–22	0	0	1
10	–21	0	0	6
11	–20	0	0	13
12	–19	0	0	17
13	–18	0	0	19
14	–17	0	0	26
15	–16	0	0	39
16	–15	0	0	41
17	–14	0	0	35
18	–13	0	0	52
19	–12	0	0	37
20	–11	0	0	41
21	–10	1	0	43
22	–9	25	0	54
23	–8	23	0	90
24	–7	24	0	125
25	–6	27	0	169
26	–5	68	0	195
27	–4	91	0	278
28	–3	89	0	306
29	–2	165	0	454
30	–1	173	0	385
31	0	240	0	490
32	1	280	0	533
33	2	320	3	380
34	3	357	22	228
35	4	356	63	261
36	5	303	63	279
37	6	330	175	229
38	7	326	162	269
39	8	348	259	233
40	9	335	360	230
41	10	315	428	243
42	11	215	430	191
43	12	169	503	146
44	13	151	444	150
45	14	105	384	97
46	15	74	294	61
Ukupno h		4 910	3 590	6 446

Tablica 2.

Standardni nazivni uvjeti, temperatura zraka suhog termometra

(„temperatura mokrog termometra” naznačena je u zagradama)

Uređaj	Funkcija	Unutarnja temperatura zraka (°C)	Vanjska temperatura zraka (°C)
Klima-uređaji, uz izuzetak jednokanalnih uređaja	Hlađenje	27 (19)	35 (24)
Klima-uređaji, uz izuzetak jednokanalnih uređaja	Grijanje	20 (maks. 15)	7 (6)
Jednokanalni klima-uređaji	Hlađenje	35 (24)	35 (24) (1)
Jednokanalni klima-uređaji	Grijanje	20 (12)	20 (12) (1)

Tablica 3.

Referentni uvjeti izvedbe, temperature zraka suhog termometra

(„temperatura mokrog termometra” naznačena je u zagradama)

Funkcija/sezona	Unutarnja temperatura zraka (°C)	Vanjska temperatura zraka (°C)	Bivalentna temperatura (°C)	Temperatura radnog limita (°C)
	Tin	Tdesignc/Tdesignh	Tbiv	Tol
Hlađenje	27 (19)	Tdesignc = 35 (24)	nedostupno	nedostupno
Grijanje/prosječno	20 (15)	Tdesignh = - 10 (- 11)	maks. 2	maks. - 7
Grijanje/toplije		Tdesignh = 2 (1)	maks. 7	maks. 2
Grijanje/hladnije		Tdesignh = - 22 (- 23)	maks. - 7	maks. - 15

Tablica 4.

Radni sati prema vrsti uređaja i načinu rada koji se koristi za izračun potrošnje električne energije

Vrsta uređaja/funkcija (ako postoji)		Jedinica	Sezona grijanja	Stanje uključenosti	Stanje isključenosti termostata	Stanje mirovanja	Stanje isključenosti	Stanje grijača kućišta
				Hlađenje: HCE Grijanje: HHE	HTO	HSB	HOFF	HCK
Klima-uređaji, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja
Način hlađenja ako uređaj omogućava samo hlađenje		h/godišnje		350	221	2 142	5 088	7 760
Način hlađenja i grijanja ako uređaj omogućava oba načina	Način hlađenja	h/godišnje		350	221	2 142	0	2 672
	Način grijanja	h/godišnje	Prosječno	1 400	179	0	0	179
			Toplije	1 400	755	0	0	755
			Hladnije	2 100	131	0	0	131
Način grijanja ako uređaj omogućava samo grijanje		h/godišnje	Prosječno	1 400	179	0	3 672	3 851
			Toplije	1 400	755	0	4 345	4 476
			Hladnije	2 100	131	0	2 189	2 944
Dvokanalni klima-uređaj
Način hlađenja ako uređaj omogućava samo hlađenje		h/60 min		1	nedostupno	nedostupno	nedostupno	nedostupno
Način hlađenja i grijanja ako uređaj omogućava oba načina	Način hlađenja	h/60 min		1	nedostupno	nedostupno	nedostupno	nedostupno
Način hlađenja i grijanja ako uređaj omogućava oba načina	Način grijanja	h/60 min		1	nedostupno	nedostupno	nedostupno	nedostupno
Način grijanja ako uređaj omogućava samo grijanje		h/60 min		1	nedostupno	nedostupno	nedostupno	nedostupno
Jednokanalni klima-uređaj
Način hlađenja		h/60 min		1	nedostupno	nedostupno	nedostupno	nedostupno
Način grijanja		h/60 min		1	nedostupno	nedostupno	nedostupno	nedostupno

(1) Za jednokanalne klima-uređaje u kondenzator (isparivač) se ne dovodi vanjski zrak nego unutarnji zrak za hlađenje (grijanje).

PRILOG III.

Postupak provjere radi nadzora nad tržištem

Pri izvođenju provjera radi nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ, tijela država članica primjenjuju sljedeći postupak provjere za zahtjeve iz Priloga I.

1.	Tijela država članica testiraju samo jednu pojedinačnu jedinicu.

Model klima-uređaja, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja, smatra se usklađenim sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Uredbi ako njegov sezonski omjer energetske učinkovitosti (SEER) ili, ovisno o slučaju, sezonski koeficijent učinkovitosti (SCOP) nije manji od prijavljene vrijednosti minus 8 % pri prijavljenom kapacitetu jedinice. Vrijednosti za SEER i SCOP određuju se u skladu s Prilogom II.

Model jednokanalnog i dvokanalnog klima-uređaja smatra se usklađenim sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Uredbi ako rezultati za stanje isključenosti i stanje mirovanja ne premašuju granične vrijednosti za više od 10 % i ako omjer energetske učinkovitosti (EERrated) ili, ovisno o slučaju, koeficijent učinkovitosti (COPrated) nije manji od prijavljene vrijednosti minus 10 %. Vrijednosti za EER i COP određuju se u skladu s Prilogom II.

Model klima-uređaja smatra se usklađenim sa zahtjevima iz ove Uredbe ako maksimalna razina zvučne snage ne premašuje prijavljenu vrijednost za više od 2 dB(A).

3.	Ako se ne postigne rezultat određen u točki 2., tijelo za nadzor tržišta nasumce odabire tri dodatne jedinice istog modela za testiranje.

Model klima-uređaja, uz izuzetak jednokanalnih i dvokanalnih klima-uređaja, smatra se usklađenim sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Uredbi, ako prosjek sezonskog omjera energetske učinkovitosti (SEER) ili, ovisno o slučaju, sezonskog koeficijenta učinkovitosti (SCOP) za tri jedinice nije manji od prijavljene vrijednosti minus 8 % pri prijavljenom kapacitetu jedinice. Vrijednosti za SEER i SCOP određuju se u skladu s Prilogom II.

Model jednokanalnog i dvokanalnog klima-uređaja smatra se usklađenim sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Uredbi ako prosječni rezultati triju jedinica za stanje isključenosti i stanje mirovanja ne premašuju granične vrijednosti za više od 10 % i ako prosječni omjer energetske učinkovitosti (EERrated) ili, ovisno o slučaju, koeficijent učinkovitosti (COPrated) nije manji od prijavljene vrijednosti minus 10 %. Vrijednosti za EER i COP određuju se u skladu s Prilogom II.

Model klima-uređaja smatra se usklađenim sa zahtjevima iz ove Uredbe ako prosječna maksimalna razina zvučne snage ne premašuje prijavljenu vrijednost za više od 2 dB(A).

5.	Ako se ne postignu rezultati određeni u točki 4., smatra se da model nije usklađen s ovom Uredbom.

Za potrebe provjere usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe države članice primjenjuju postupke iz Priloga II. i usklađene norme, čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije, ili druge pouzdane, precizne i ponovljive metode izračuna i mjerenja koje uzimaju u obzir općenito priznate suvremene metode.

PRILOG IV.

Referentne vrijednosti

U trenutku stupanja na snagu ove Uredbe najbolja dostupna tehnologija na tržištu klima-uređaja u smislu njihove energetske učinkovitosti utvrđena je kako slijedi:

Referentne vrijednosti za klima-uređaje

Klima-uređaji, uz izuzetak dvokanalnih i jednokanalnih uređaja		Dvokanalni klima-uređaji		Jednokanalni klima-uređaji
SEER	SCOP	EER	COP	EER	COP
8,50	5,10	3,00 (1)	3,15	3,15 (1)	2,60
Referentna vrijednost za razinu GWP-a rashladnog sredstva u klima-uređaju je GWP ≤ 20.

(1) Na temelju učinkovitosti jednokanalnih klima-uređaja rashlađenih isparavanjem.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

175

32012R0547

L 165/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.06.2012.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 547/2012

od 25. lipnja 2012.

o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn pumpi za vodu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn,

budući da:

(1)

Prema Direktivi 2009/125/EZ Komisija treba utvrditi zahtjeve za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom koji predstavljaju značajan opseg prodaje i trgovine te imaju značajan učinak na okoliš i značajan potencijal za poboljšanje u smislu učinka na okoliš bez izazivanja prekomjernih troškova.

(2)

U članku 16. stavku 2. Direktive 2009/125/EZ predviđa se da, u skladu s postupkom iz članka 19. stavka 3. i kriterijima određenima u članku 15. stavku 2. te nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn, Komisija prema potrebi uvodi provedbene mjere za proizvode koji se koriste u sustavima elektromotora, kao što su pumpe za vodu.

(3)

Pumpe za vodu koje su sastavni dijelovi sustava elektromotora imaju bitan značaj u različitim procesima crpljenja. Ukupni potencijal za troškovno učinkovito poboljšanje energetske učinkovitosti tih sustava za crpljenje iznosi približno 20 - 30 %. Iako se najveće uštede mogu postići kod motora, jedan od čimbenika koji doprinose takvim poboljšanjima jest i uporaba energetski učinkovitih pumpi. Dosljedno tome, pumpe za vodu prioritetni su proizvod za koji bi trebalo utvrditi zahtjeve za ekološki dizajn.

(4)

Sustavi elektromotora uključuju niz proizvoda povezanih s energijom, kao što su motori, pogonski uređaji, pumpe ili ventilatori. Pumpe za vodu jedan su od tih proizvoda. Minimalni zahtjevi za motore utvrđeni su u zasebnoj mjeri, Uredbi Komisije (EZ) br. 640/2009 (2). Dosljedno tome, ova Uredba određuje jedino minimalne zahtjeve za hidrauličku učinkovitost pumpi za vodu bez motora.

(5)	Mnoge su pumpe ugrađene u druge proizvode bez da se zasebno stavljaju na tržište. Za ostvarivanje potpunog troškovno učinkovitog potencijala uštede energije, pumpe za vodu ugrađene u druge proizvode također bi trebale biti podložne odredbama iz ove Uredbe.

(6)	Komisija je provela pripremnu studiju za analizu tehničkih, okolišnih i ekonomskih aspekata pumpi za vodu. Studija je izvedena zajedno sa sudionicima i zainteresiranim stranama iz Unije i trećih zemalja, a njezini su rezultati objavljeni.

(7)

Pripremna studija pokazuje da se pumpe za vodu stavljaju na tržište Europske unije u velikim količinama. Njihova potrošnja energije u fazi uporabe najvažniji je ekološki aspekt svih faza vijeka trajanja, s godišnjom potrošnjom električne energije koja je u 2005. iznosila 109 TWh, što odgovara 50 Mt emisija CO2. Ako se ne uvedu mjere za ograničavanje takve potrošnje, predviđa se da će u 2020. spomenuta potrošnja energije narasti do 136 TWh. Zaključeno je da se potrošnja električne energije u fazi uporabe može značajno poboljšati.

(8)	Pripremna studija pokazuje da je potrošnja električne energije u fazi uporabe jedini značajni parametar za ekološki dizajn povezan s dizajnom proizvoda iz Priloga I. dijela 1. Direktive 2009/125/EZ.

(9)	Poboljšanja u potrošnji električne energije u fazi uporabe pumpi za vodu trebala bi se ostvariti primjenom postojećih nevlasničkih troškovno učinkovitih tehnologija kojima se mogu smanjiti ukupni troškovi nabave i rada tih proizvoda.

(10)	Zahtjevima za ekološki dizajn trebali bi se uskladiti zahtjevi za energetsku potrošnju pumpi za vodu u cijeloj Europskoj uniji, time doprinoseći funkcioniranju unutarnjeg tržišta i poboljšanju okolišne učinkovitosti tih proizvoda.

(11)

Proizvođačima bi se trebao osigurati prikladni vremenski okvir za redizajniranje proizvoda. Vremenski okvir trebao bi biti takav da se izbjegnu negativni učinci na funkcionalnost pumpi za vodu i da se uzmu u obzir posljedice u pogledu troškova za proizvođače, posebno mala i srednja poduzeća, istodobno osiguravajući pravodobno postizanje ciljeva ove Uredbe.

(12)

Potrošnja energije trebala bi se određivati na temelju pouzdanih, preciznih i ponovljivih mjernih metoda koje uzimaju u obzir priznate suvremene i, ako su dostupne, usklađene norme koje su donijela europska normizacijska tijela, kako je navedeno u Prilogu I. Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa te propisa o uslugama informacijskog društva (3).

(13)	Ovom Uredbom trebalo bi se povećati tržišno prodiranje tehnologija koje poboljšavaju učinak pumpi za vodu na okoliš tijekom njihova vijeka trajanja, što bi do 2020. godine dovelo do procijenjene uštede energije od 3,3 TWh u odnosu na situaciju ako se ne poduzmu nikakve mjere.

(14)	U skladu s člankom 8. stavkom 2. Direktive 2009/125/EZ, u ovoj bi se Uredbi trebali odrediti primjenjivi postupci za ocjenjivanje sukladnosti.

(15)	Radi olakšavanja provjera usklađenosti proizvođači bi trebali dostavljati informacije u tehničkoj dokumentaciji iz priloga IV. i V. Direktivi 2009/125/EZ.

(16)	Za dodatno ograničavanje učinka pumpi za vodu na okoliš proizvođači bi trebali dostavljati odgovarajuće informacije o njihovom rastavljanju, recikliranju ili odlaganju na kraju vijeka trajanja.

(17)

Trebalo bi odrediti referentne vrijednosti za trenutačno dostupne tehnologije visoke energetske učinkovitosti. Time će se pomoći osiguranju široke dostupnosti i jednostavnog pristupa informacijama, posebno za mala i srednja poduzeća, što će dodatno olakšati uključivanje najboljih dostupnih tehnologija za smanjenje potrošnje energije.

(18)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora koji je osnovan člankom 19. stavkom 1. Direktive 2009/125/EZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom određuju zahtjevi za ekološki dizajn s obzirom na stavljanje na tržište centrifugalnih pumpi za vodu za crpljenje čiste vode, uključujući pumpe za vodu ugrađene u druge proizvode.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)	pumpe za vodu namijenjene isključivo za crpljenje čiste vode na temperaturama ispod – 10 °C ili iznad 120 °C, osim u pogledu zahtjeva u vezi s informacijama iz Priloga II. točke 2. podtočaka 11. do 13.;

(b)	pumpe za vodu namijenjene isključivo za gašenje požara;

(c)	potisne pumpe za vodu;

(d)	samousisne pumpe za vodu.

Članak 2.

Definicije

Pored definicija iz Direktive 2009/125/EZ primjenjuju se sljedeće definicije:

„pumpa za vodu” je hidraulički dio uređaja koji pokreće čistu vodu fizikalnim ili mehaničkim djelovanjem i ima jedan od sljedećih oblika:

—	pumpa s aksijalnim ulazom i vlastitim ležajem (ESOB),

—	blok pumpa s aksijalnim ulazom (ESCC),

—	blok pumpa s aksijalnim ulazom u izvedbi in-line (ESCCi),

—	vertikalna višestupanjska (MS-V),

—	potopna višestupanjska (MSS).

„pumpa za vodu s aksijalnim ulazom” znači jednostupanjska, centrifugalna pumpa za vodu s aksijalnim ulazom i suhim rotorom, namijenjena za tlakove do 16 bara, s posebnom brzinom ns između 6 i 80 o/min, minimalnim nominalnim protokom od 6 m3/h (1,667·10–3 m3/s), najvećom snagom osovine 150 kW, maksimalnom visinom dobave od 90 m pri nominalnoj brzini od 1 450 o/min i maksimalnom visinom dobave od 140 m pri nominalnoj brzini od 2 900 o/min.

3.	„nominalni protok” znači dobava i protok koji proizvođač jamči u uobičajenim radnim uvjetima.

4.	„suhi rotor” znači da između rotora u kućištu pumpe i motora postoji brtvenicama zatvoreni spoj na osovini te da pogonski motor ostaje suh.

5.	„pumpa za vodu s aksijalnim ulazom i vlastitim ležajem” (ESOB) je pumpa za vodu s aksijalnim ulazom i vlastitim ležajevima.

6.	„blok pumpa s aksijalnim ulazom” (ESCC) je pumpa za vodu s aksijalnim ulazom čija je motorna osovina produžena tako da je istodobno i osovina pumpe.

7.	„blok pumpa s aksijalnim ulazom u izvedbi in-line” (ESCCi) znači pumpa za vodu čiji se ulazni i izlazni otvor za vodu nalaze na istoj osi.

„vertikalna višestupanjska pumpa za vodu” (MS-V) znači višestupanjska (i > 1) centrifugalna pumpa za vodu sa suhim rotorom, u kojoj su rotori montirani na vertikalnoj rotirajućoj osi, namijenjena za tlakove do 25 bara, s nominalnom brzinom od 2 900 o/min i maksimalnim protokom 100 m3/h (27,78·10–3 m3/s).

9.	„potopna višestupanjska pumpa za vodu” (MSS) znači višestupanjska (i > 1) centrifugalna pumpa za vodu s nominalnim vanjskim promjerom 4” (10,16 cm) ili 6” (15,24 cm), namijenjena za rad u bušotini s nominalnom brzinom od 2 900 o/min i pri temperaturama između 0 °C i 90 °C.

10.	„centrifugalna pumpa za vodu” znači pumpa za vodu koja pumpa čistu vodu hidrodinamičkim silama.

11.	„potisna pumpa za vodu” znači pumpa za vodu koja pumpa čistu vodu zahvatom određenog obujma čiste vode i potiskivanjem tog obujma prema izlazu pumpe.

12.	„samousisna pumpa za vodu” znači pumpa za vodu koja pumpa čistu vodu i koja može započeti s radom i/ili raditi i kada je samo djelomično napunjena vodom.

13.

„čista voda” znači voda s maksimalnim udjelom neupijajuće slobodne čvrste tvari od 0,25 kg/m3 i maksimalnim udjelom otopljene čvrste tvari od 50 kg/m3, pod uvjetom da ukupni udio plina u vodi ne prelazi količinu zasićenosti. Bilo koji aditivi, potrebni za sprečavanje zamrzavanja vode do – 10 °C, ne uzimaju se u obzir.

Definicije za potrebe priloga II. do V. utvrđuju se u Prilogu I.

Članak 3.

Zahtjevi za ekološki dizajn

Zahtjevi u vezi s minimalnim stupnjem iskorištenja i zahtjevi u vezi s informacijama za centrifugalne pumpe za vodu utvrđuju se u Prilogu II.

Zahtjevi za ekološki dizajn primjenjuju se u skladu sa sljedećim rasporedom:

1.	od 1. siječnja 2013. pumpe za vodu moraju imati minimalni stupanj iskorištenja kako je utvrđeno u Prilogu II. točki 1. podtočki (a);

2.	od 1. siječnja 2015. pumpe za vodu moraju imati minimalni stupanj iskorištenja kako je utvrđeno u Prilogu II. točki 1. podtočki (b);

3.	od 1. siječnja 2013. informacije o pumpama za vodu moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u Prilogu II. točki 2.

Usklađenost sa zahtjevima za ekološki dizajn mjeri se i izračunava u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu III.

Nije potreban nikakav zahtjev za ekološki dizajn u vezi s bilo kojim drugim parametrom ekološkog dizajna iz Priloga I. dijela 1. Direktive 2009/125/EZ.

Članak 4.

Ocjenjivanje sukladnosti

Postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 8. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ unutarnja je kontrola dizajna utvrđena u Prilogu IV. toj Direktivi ili sustav upravljanja za ocjenjivanje sukladnosti utvrđen u Prilogu V. toj Direktivi.

Članak 5.

Postupak provjere radi nadzora nad tržištem

Pri izvođenju provjera radi nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ, za zahtjeve za ekološki dizajn utvrđene u Prilogu II. ovoj Uredbi tijela država članica primjenjuju postupak provjere utvrđen u Prilogu IV. ovoj Uredbi.

Članak 6.

Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za najučinkovitije pumpe za vodu dostupne na tržištu u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe utvrđene su u Prilogu V.

Članak 7.

Preispitivanje

Komisija preispituje ovu Uredbu s obzirom na tehnološki napredak i predstavlja rezultate tog preispitivanja Savjetodavnom forumu za ekološki dizajn najkasnije četiri godine od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Cilj je tog preispitivanja usvajanje proširenog pristupa za proizvod.

Komisija preispituje tolerancije korištene u metodologiji za izračunavanje energetske učinkovitosti prije 1. siječnja 2014.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. lipnja 2012.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2) SL L 191, 23.7.2009., str. 26.

(3) SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

PRILOG I.

Definicije koje se primjenjuju za potrebe priloga II. do V.

Za potrebe priloga II. do V. primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„rotor” znači rotirajuća komponenta centrifugalne pumpe koja prenosi energiju na vodu.

2.	„puni rotor” znači rotor maksimalnog promjera za koji su u katalozima proizvođača pumpi za vodu navedene značajke prema veličini pumpe.

„posebna brzina” (ns) znači dimenzionalna vrijednost koja označuje oblik rotora pumpe za vodu prema dobavi, protoku i brzini (n):

Formula [min–1]

pri čemu:

—	„dobava” (H) znači povećanje hidrauličke energije vode u metrima [m], koju proizvodi pumpa za vodu u određenoj radnoj točki,

—	„brzina vrtnje” (n) znači broj okretaja osovine u minuti [o/min],

—	„protok” (Q) znači stopa protoka volumena vode [m3/s] kroz pumpu za vodu,

—	„stupanj” (i) znači broj rotora u nizu pumpe za vodu,

—	„točka najvećeg stupnja iskorištenja” (BEP) znači radna točka pumpe za vodu na kojoj je maksimalni stupanj hidrauličkog iskorištenja izmjeren kod hladne čiste vode.

4.	„stupanj iskorištenja hidrauličke pumpe” (η) znači omjer između mehaničke snage koja se prenosi na tekućinu koja prolazi kroz pumpu za vodu i ulazne mehaničke snage koja se prenosi na osovinu pumpe.

5.	„hladna čista voda” znači čista voda koja se koristi za testiranje pumpe, s maksimalnom kinematičkom viskoznošću od 1,5 × 10–6 m2/s, maksimalnom gustoćom 1 050 kg/m3 i maksimalnom temperaturom od 40 °C.

6.	„djelomično opterećenje” (PL) znači radna točka pumpe za vodu pri protoku od 75 % u BEP-u.

7.	„preopterećenje” (OL) znači radna točka pumpe za vodu pri protoku od 110 % u BEP-u.

8.	„indeks minimalnog stupnja iskorištenja” (MEI) znači jedinica mjere bez dimenzija za stupanj iskorištenja hidrauličke pumpe pri točki najvećeg stupnja iskorištenja, djelomičnom opterećenju i preopterećenju.

9.	„C” znači konstanta za svaki posebni tip pumpe za vodu, koja određuje razlike u stupnju iskorištenja za različite tipove pumpi.

PRILOG II.

Zahtjevi za ekološki dizajn pumpi za vodu

1. ZAHTJEVI U VEZI S UČINKOVITOSTI

(a)

Od 1. siječnja 2013. pumpe za vodu moraju imati minimalni stupanj iskorištenja:

—	pri točki najvećeg stupnja iskorištenja (BEP) od najmanje (ηΒΕΡ) min requ, kada se mjerenje izvodi u skladu s Prilogom III. i kada se kod izračunavanja koristi vrijednost C za MEI = 0,1 u skladu s Prilogom III.,

—	minimalni stupanj iskorištenja kod djelomičnog opterećenja (PL) od najmanje (ηΡL) min requ, kada se mjerenje izvodi u skladu s Prilogom III. i kada se kod izračunavanja koristi vrijednost C za MEI = 0,1 u skladu s Prilogom III.,

—	minimalni stupanj iskorištenja kod preopterećenja (OL) od najmanje (ηΟL) min requ, kada se mjerenje izvodi u skladu s Prilogom III. i kada se kod izračunavanja koristi vrijednost C za MEI = 0,1 u skladu s Prilogom III.

(b)

Od 1. siječnja 2015. pumpe za vodu moraju imati:

—	minimalni stupanj iskorištenja pri točki najvećeg stupnja iskorištenja (BEP) od najmanje (ηΒΕΡ) min requ, kada se mjerenje izvodi u skladu s Prilogom III. i kada se kod izračunavanja koristi vrijednost C za MEI = 0,4 u skladu s Prilogom III.,

—	minimalni stupanj iskorištenja kod djelomičnog opterećenja (PL) od najmanje (ηΡL) min requ, kada se mjerenje izvodi u skladu s Prilogom III. i kada se kod izračunavanja koristi vrijednost C za MEI = 0,4 u skladu s Prilogom III.,

—	minimalni stupanj iskorištenja kod preopterećenja (OL) od najmanje (ηΟL) min requ, kada se mjerenje izvodi u skladu s Prilogom III. i kada se kod izračunavanja koristi vrijednost C za MEI = 0,4 u skladu s Prilogom III.

2. ZAHTJEVI U VEZI S INFORMACIJAMA O PROIZVODU

Od 1. siječnja 2013. informacije o pumpama za vodu iz članka 1. i utvrđene u sljedećim točkama 1. do 15. moraju biti jasno vidljive:

(a)	u tehničkoj dokumentaciji o pumpama za vodu;

(b)	na besplatnim internetskim stranicama proizvođača pumpa za vodu.

Informacije se navode istim redoslijedom kojim su prikazane u točkama 1. do 15.. Informacije iz točke 1. i točaka 3. do 6. trajno se označuju na pločici pumpe za vodu ili blizu nje.

1.	Indeks minimalnog stupnja iskorištenja: MEI ≥ [x,xx].

2.	Standardni tekst: „Referentna vrijednost za najučinkovitije pumpe za vodu je MEI ≥ 0,70” ili oznaka „Referentna vrijednost MEI ≥ 0,70”.

3.	Godina proizvodnje.

4.	Naziv proizvođača ili robna marka, broj upisa u poslovni registar i mjesto proizvodnje.

5.	Vrsta proizvoda i oznaka veličine.

6.	Učinkovitost hidrauličke pumpe (%) s prilagođenim rotorom [xx,x] ili uputa [–,-].

7.	Krivulje značajki pumpe, uključujući obilježja stupnja iskorištenja.

Standardni tekst: „Učinkovitost pumpe s prilagođenim rotorom obično je niža od učinkovitosti pumpe s punim promjerom rotora. Korigiranjem rotora pumpa se prilagođava određenoj radnoj točki, što rezultira smanjenom potrošnjom energije. Indeks minimalnog stupnja iskorištenja (MEI) temelji se na punom promjeru rotora.”.

9.	Standardni tekst: „Rad ove pumpe za vodu s različitim točkama djelovanja može biti učinkovitiji i ekonomičniji ako je kontroliran, na primjer, uporabom pogona s promjenjivom brzinom koji prilagođava rad pumpe sustavu”.

10.	Informacije za rastavljanje, recikliranje ili odlaganje na kraju životnog vijeka proizvoda.

11.	Standardni tekst za pumpe za vodu namijenjene isključivo za crpljenje čiste vode pri temperaturama ispod – 10 °C: „Namijenjena isključivo za uporabu ispod – 10 °C”.

12.	Standardni tekst za pumpe za vodu namijenjene isključivo za crpljenje čiste vode pri temperaturama iznad 120 °C: „Namijenjena isključivo za uporabu iznad 120 °C”.

13.	Za pumpe namijenjene posebno za crpljenje čiste vode pri temperaturama ispod – 10 °C ili iznad 120 °C proizvođač mora opisati pripadajuće tehničke parametre i značajke.

14.	Standardni tekst: „informacije o učinkovitosti referentnih vrijednosti dostupne su na [www.xxxxxxxxx.xxx]”.

15.	Grafikon učinkovitosti referentnih vrijednosti za MEI = 0,7 za pumpu na temelju modela sa slike. Slični grafikon učinkovitosti osigurava se za MEI = 0,4. Slika Primjer grafikona učinkovitosti referentnih vrijednosti za ESOB 2900

Mogu se dodati daljnje informacije upotpunjene grafikonima, slikama ili simbolima.

PRILOG III.

Mjerenja i izračuni

Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, mjerenja i izračuni izvode se na temelju usklađenih normi čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije, ili na temelju drugih pouzdanih, preciznih i ponovljivih metoda koje uzimaju u obzir općenito priznate suvremene mjerne metode i donose rezultate za koje se smatra da imaju nisku razinu nesigurnosti. Moraju ispunjavati sve sljedeće tehničke parametre.

Stupanj iskorištenja hidrauličke pumpe, kako je definiran u Prilogu I., mjeri se pri dobavi i protoku koji odgovaraju točki najvećeg stupnja iskorištenja (BEP), djelomičnom opterećenju (PL) i preopterećenju (OL) za rotor s punim promjerom s hladnom čistom vodom.

Formula za izračunavanje traženog minimalnog stupnja iskorištenja pri točki najvećeg stupnja iskorištenja (BEP) je sljedeća: Formula

pri čemu

x = ln (ns); y = ln (Q) i ln = prirodni logaritam, Q = protok u [m3/h]; ns = specifična brzina u [min–1]; C = vrijednost iz tablice.

Vrijednost C ovisi o vrsti i nominalnoj brzini pumpe kao i vrijednosti MEI.

Tablica

Indeks minimalnog stupnja iskorištenja (MEI) i pripadajuća vrijednost C ovisno o vrsti i brzini pumpe

Vrijednost C za MEI Cvrsta pumpe,o/min	MEI = 0,10	MEI = 0,40
C (ESOB, 1 450)	132,58	128,07
C (ESOB, 2 900)	135,60	130,27
C (ESCC, 1 450)	132,74	128,46
C (ESCC, 2 900)	135,93	130,77
C (ESCCi, 1 450)	136,67	132,30
C (ESCCi, 2 900)	139,45	133,69
C (MS-V, 2 900)	138,19	133,95
C (MSS, 2 900)	134,31	128,79

Zahtjevi za stanje djelomičnog opterećenja (PL) i preopterećenja (OL) utvrđuju se pri nešto nižim vrijednostima od onih za protok od 100 % (ηΒΕΡ).

Formula

Svi stupnjevi iskorištenja temelje se na rotoru s punim promjerom (neprilagođeni rotor). Vertikalne višestupanjske pumpe za vodu trebaju se testirati s trostupanjskom (i = 3) verzijom. Potopive višestupanjske pumpe za vodu trebaju se testirati s devetstupanjskom (i = 9) verzijom. Ako se ovaj broj stupnjeva ne nudi za određenu vrstu proizvoda, za testiranje se odabire prvi sljedeći veći broj stupnjeva za tu vrstu proizvoda.

PRILOG IV.

Postupak provjere radi nadzora nad tržištem

Pri izvođenju provjera radi nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 2009/125/EZ, tijela država članica primjenjuju sljedeći postupak provjere za zahtjeve utvrđene u Prilogu II.

1.	Tijela država članica testiraju samo jednu pojedinačnu jedinicu za svaki model i tijelima ostalih država članica dostavljaju informacije o rezultatima testiranja.

2.	Model se smatra usklađenim s odredbama iz ove Uredbe ako stupanj iskorištenosti hidrauličke pumpe, izmjeren za svako od stanja BEP, PL i OL (ηΒΕΡ, ηΡL, ηΟL), nije za više od 5 % manji od vrijednosti određenih u Prilogu II.

3.	Ako se ne postigne rezultat određen u točki 2., tijelo za nadzor tržišta nasumce testira tri dodatne jedinice i dostavlja informacije o rezultatima testiranja tijelima ostalih država članica i Europskoj komisiji.

Model se smatra usklađenim s odredbama iz ove Uredbe ako pumpa uspješno izvede sljedeća tri zasebna testiranja, ako:

—	aritmetička sredina točke BEP (ηΒΕΡ) triju jedinica nije za više od 5 % manja od vrijednosti određenih u Prilogu II., i

—	aritmetička sredina točke PL (ηΡL) triju jedinica nije za više od 5 % manja od vrijednosti određenih u Prilogu II., i

—	aritmetička sredina točke OL (ηΟL) triju jedinica nije za više od 5 % manja od vrijednosti određenih u Prilogu II.

5.	Ako se ne postignu rezultati određeni u točki 4., smatra se da model nije usklađen s ovom Uredbom.

Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, države članice primjenjuju postupke iz Priloga III. ovoj Uredbi i usklađene norme, čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije, ili drugu pouzdanu, preciznu i ponovljivu metodu koja uzima u obzir općenito priznate suvremene metode i donosi rezultate za koje se smatra da imaju nisku razinu nesigurnosti.

PRILOG V.

Referentne vrijednosti iz članka 6.

U trenutku stupanja na snagu ove Uredbe referentna vrijednost za najbolju dostupnu tehnologiju na tržištu pumpi za vodu je indeks minimalnog stupnja iskorištenja (MEI) ≥ 0,70.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

184

32012R0622

L 180/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.07.2012.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 622/2012

od 11. srpnja 2012.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 641/2009 u odnosu na zahtjeve za ekološki dizajn samostalnih cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice i cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice integriranih u proizvode

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za određivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (1), a posebno njezin članak 15. stavak 1.,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn,

budući da:

(1)

Člankom 7. Uredbe (EZ) br. 641/2009 od 22. srpnja 2009. o provedbi Direktive 2005/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na zahtjeve za ekološki dizajn samostalnih cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice i cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice integriranih u proizvode (2) od Komisije se zahtijeva da do 1. siječnja 2012. preispita metodologiju izračunavanja indeksa energetske učinkovitosti, utvrđenu u Prilogu II. točki 2. te Uredbe, u odnosu na cirkulacijske sisaljke bez brtvenice integrirane u proizvode.

(2)	Preispitivanje koje je Komisija provela, kao i iskustvo stečeno u provedbi Uredbe (EZ) br. 641/2009, ukazali su na nužnost izmjene nekih odredaba Uredbe (EZ) br. 641/2009 kako bi se izbjegli neželjeni učinci na tržište cirkulacijskih sisaljki i na učinkovitost proizvoda obuhvaćenih tom Uredbom.

(3)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog člankom 19. stavkom 1. Direktive 2009/125/EZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 641/2009

Uredba (EZ) br. 641/2009 mijenja se kako slijedi:

Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ova Uredba utvrđuje zahtjeve za ekološki dizajn kod stavljanja na tržište samostalnih cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice i cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice integriranih u proizvode.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)	cirkulacijske sisaljke za pitku vodu, osim u pogledu obveznih informacija o proizvodu iz Priloga I. točke 2. podtočke 1. (d);

(b)

cirkulacijske sisaljke integrirane u proizvode i stavljene na tržište najkasnije 1. siječnja 2020., kao zamjena za istovjetne cirkulacijske sisaljke integrirane u proizvode i stavljene na tržište najkasnije 1. kolovoza 2015., osim u pogledu obveznih informacija o proizvodu iz Priloga I. točke 2. podtočke 1. (e).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„cirkulacijska sisaljka” znači centrifugalna sisaljka s kućištem ili bez njega koja ima nazivnu hidrauličku izlaznu snagu između 1 W i 2 500 W i namijenjena je za uporabu u sustavima grijanja ili sekundarnim krugovima rashladnih distribucijskih sustava;

2.	„cirkulacijska sisaljka bez brtvenice” znači cirkulacijska sisaljka kod koje je rotor pogonskog motora izravno spojen s rotorom sisaljke, a rotor pogonskog motora uronjen je u crpljenu tekućinu;

3.	„samostalna cirkulacijska sisaljka” znači cirkulacijska sisaljka koja je namijenjena da funkcionira neovisno o proizvodu;

4.	„proizvod” znači uređaj koji stvara i/ili prenosi toplinu;

„cirkulacijska sisaljka integrirana u proizvod” znači cirkulacijska sisaljka koja je namijenjena da funkcionira kao dio proizvoda i ima barem jedno od sljedećih obilježja:

(a)	kućište sisaljke je konstruirano tako da bude postavljeno i korišteno unutar proizvoda;

(b)	cirkulacijska je sisaljka konstruirana tako da njezinu brzinu kontrolira proizvod;

(c)	cirkulacijska je sisaljka osmišljena sa sigurnosnim značajkama koje nisu pogodne kod funkcioniranja neovisno o proizvodu (razredi ISO IP);

(d)	cirkulacijska je sisaljka definirana kao dio odobrenja proizvoda ili oznake CE proizvoda;

6.	„cirkulacijska sisaljka za pitku vodu” znači cirkulacijska sisaljka posebno osmišljena za uporabu u recirkulaciji vode namijenjene za ljudsku potrošnju, kako je definirano u članku 2. Direktive Vijeća 98/83/EZ (3);

7.	„kućište sisaljke” znači dio rotora sisaljke namijenjen spajanju s cijevima u sustavima grijanja ili sekundarnim krugovima rashladnih distribucijskih sustava.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Preispitivanje

Komisija preispituje ovu Uredbu do 1. siječnja 2017. s obzirom na tehnološki napredak.

Preispitivanje uključuje procjenu mogućih dizajna kojima se olakšava ponovna uporaba i recikliranje.

Rezultati preispitivanja predstavljaju se Savjetodavnom forumu za ekološki dizajn.”;

3.	Prilozi I. i II. Uredbi (EZ) br. 641/2009 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. srpnja 2012.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2) SL L 191, 23.7.2009., str. 35.

(3) SL L 330, 5.12.1998., str. 32.”;

PRILOG

Izmjene priloga I. i II. Uredbi (EZ) br. 641/2009

Prilozi I. i II. Uredbi (EZ) br. 641/2009 izmjenjuju se kako slijedi:

Prilog I. točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. OBVEZNE INFORMACIJE O PROIZVODU

Od 1. siječnja 2013.:

(a)	indeks energetske učinkovitosti samostalnih cirkulacijskih sisaljki, izračunan u skladu s Prilogom II., navodi se na pločici s nazivom samostalne cirkulacijske sisaljke, te na njezinom pakiranju, kao i u tehničkoj dokumentaciji samostalne cirkulacijske sisaljke kako slijedi: ‚EEI ≤ 0,[xx]’;

(b)	na samostalnim cirkulacijskim sisaljkama i na cirkulacijskim sisaljkama integriranima u proizvode nalazi se sljedeća informacija: ‚Mjerilo za najučinkovitije cirkulacijske sisaljke je EEI ≤ 0,20.’;

(c)	informacije o rastavljanju, recikliranju odnosno odlaganju na kraju vijeka trajanja sastavnica i materijala samostalnih cirkulacijskih sisaljki i cirkulacijskih sisaljki integriranih u proizvode stavljaju se na raspolaganje postrojenjima za obradu;

(d)	u slučaju cirkulacijskih sisaljki za pitku vodu, sljedeća se informacija nalazi na ambalaži i u dokumentaciji: ‚Ova je cirkulacijska sisaljka primjerena samo za pitku vodu’;

(e)

u slučaju cirkulacijskih sisaljki integriranih u proizvode i stavljenih na tržište najkasnije 1. siječnja 2020., kao zamjene za istovjetne cirkulacijske sisaljke integrirane u proizvode i stavljene na tržište najkasnije 1. kolovoza 2015., na zamjenskom se proizvodu odnosno na njegovoj ambalaži jasno navodi za koji je proizvod, odnosno proizvode, namijenjen.

Proizvođači daju informacije o načinu instalacije, korištenja i održavanja cirkulacijske sisaljke kako bi se njezin učinak na okoliš sveo na najmanju mjeru.

Gore navedene informacije vidljivo se postavljaju na slobodno dostupne internetske stranice proizvođača cirkulacijskih sisaljki.

2.	Od 1. kolovoza 2015., u slučaju cirkulacijskih sisaljki integriranih u proizvode, indeks energetske učinkovitosti izračunan u skladu s Prilogom II. navodi se na pločici s nazivom samostalne cirkulacijske sisaljke te u tehničkoj dokumentaciji proizvoda kako slijedi: ‚EEI ≤ 0,[xx]’.”;

Prilog II. točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. METODOLOGIJA IZRAČUNAVANJA INDEKSA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Metodologija izračunavanja indeksa energetske učinkovitosti (EEI) za cirkulacijske sisaljke je sljedeća:

Samostalne cirkulacijske sisaljke s kućištem mjere se kao cjelovita jedinica;

Samostalne cirkulacijske sisaljke bez kućišta mjere se s kućištem koje je istovjetno kućištu u kojem se namjeravaju koristiti;

Cirkulacijske sisaljke integrirane u proizvode rastavljaju se od proizvoda i mjere s referentnim kućištem;

Cirkulacijske sisaljke bez kućišta, koje su namijenjene integraciji u proizvod, mjere se s referentnim kućištem;

pri čemu ‚referentno kućište’ znači kućište sisaljke koje isporučuje proizvođač, s ulaznim i izlaznim otvorima na istoj osi, koje je osmišljeno za spajanje na cijevi sustava za grijanje ili sekundarnog kruga rashladnog distribucijskog sustava.

Ako cirkulacijska sisaljka ima više postavki dobavne visine i toka, izmjerite cirkulacijsku sisaljku na najvišoj postavci.

‚Dobavna visina’ (H) znači dobavna visina (u metrima) koju je cirkulacijska sisaljka proizvela u određenom trenutku rada.

‚Tok’ (Q) znači stopa protoka volumena vode kroz cirkulacijsku sisaljku (m3/h).

3.	Nađite točku u kojoj je Q · H najviši i definirajte tok i dobavnu visinu u toj točki kao Q100 % i H100 %.

4.	Izračunajte hidrauličku snagu Phyd u toj točki. ‚Hidraulička snaga’ znači izraz aritmetičkog proizvoda toka (Q), dobavne visine (H) i konstante. ‚P hyd ’ znači hidraulička snaga koju je cirkulacijska sisaljka prenijela u tekućinu crpljenu u određenom trenutku rada (u vatima).

Izračunajte referentnu snagu kao:

P ref = 1,7 · P hyd + 17 · (1 – e– 0,3 · P hyd ), 1 W ≤ Phyd ≤ 2 500 W

‚Referentna snaga’ znači odnos između hidrauličke snage i potrošnje električne energije cirkulacijske sisaljke, uzimajući u obzir ovisnost između učinkovitosti i veličine cirkulacijske sisaljke.

‚Pref’ znači referentna snaga (u vatima) cirkulacijske sisaljke pri danoj dobavnoj visini i toku.

6.	Definirajte referentnu kontrolnu krivulju kao ravnu crtu između točaka: (Q 100 %, H 100 %) i

Odaberite postavku cirkulacijske sisaljke kojom se osigurava da sisaljka na odabranoj krivulji postigne Q · H = točka maksimuma. Kod cirkulacijskih sisaljki integriranih u proizvode slijedite referentnu kontrolnu krivulju prilagođavanjem krivulje sustava i brzine cirkulacijske sisaljke.

‚Krivulja sustava’ znači odnos između toka i dobavne visine (H = f(Q)) proizišao iz trenja u sustavu grijanja ili rashladnom distribucijskom sustavu, kao što je prikazano na sljedećem grafu:

8.	Izmjerite P1 i H na tokovima: Q100 %, 0,75 · Q100 %, 0,5 · Q100 %, 0,25 · Q100 % ‚P 1 ’ znači električna snaga (u vatima) koju je cirkulacijska sisaljka potrošila u određenom trenutku rada.

9.	Izračunajte PL kako slijedi: , ako Hmeas ≤ Href PL = P1,meas, ako Hmeas > Href gdje je Href dobavna visina na referentnoj kontrolnoj krivulji pri različitim tokovima.

10.

Koristeći izmjerene vrijednosti PL i ovaj profil opterećenja:

Tok [%]	Vrijeme [%]
100	6
75	15
50	35
25	44

Izračunajte ponderiranu prosječnu snagu PL,avg kao:

PL,avg = 0,06 · PL, 100 % + 0,15 · PL, 75 % + 0,35 · PL, 50 % + 0,44 · PL, 25 %

Izračunajte indeks energetske učinkovitosti (1) kao:

Formula , gdje je C20 % = 0,49

Izuzetak su cirkulacijske sisaljke integrirane u proizvode, koje su osmišljene za primarne krugove toplinskih solarnih sustava i za toplinske sisaljke; kod njih se indeks energetske učinkovitosti izračunava kao:

gdje je C20 % = 0,49 i ns je specifična brzina definirana kao

gdje je

ns	[rpm] specifična brzina cirkulacijske sisaljke;
n100 %	rotacijska brzina u rpm u ovom slučaju definirana pri Q100 % i H100 %.

(1) CXX % znači faktor skaliranja koji osigurava da u trenutku definiranja faktora skaliranja samo XX % cirkulacijskih sisaljki određenog tipa ima EEI ≤ 0,20.”.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

189

32012D0413

L 192/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.07.2012.

ODLUKA KOMISIJE

od 19. srpnja 2012.

o uspostavi godišnjih popisa prioriteta za razvoj mrežnih kodeksa i smjernica za 2013. godinu

(Tekst značajan za EGP)

(2012/413/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (1) i Uredbu (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1775/2005 (2), a posebno njihov članak 6. stavak 1.,

budući da:

(1)	Treći paket direktiva i uredaba (dalje u tekstu „treći paket”), donesen 2009. godine, stupio je na snagu 3. ožujka 2011. S njim je na snagu stupio i novi sustav uspostave obvezujućih europskih mrežnih kodeksa.

(2)

Kao prvi korak prema obvezujućim europskim mrežnim kodeksima, Europska komisija („Komisija”) mora donijeti godišnji popis prioriteta s utvrđenim područjima koja će biti uključena u razvoj mrežnih kodeksa u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 714/2009 („Uredba o električnoj energiji”) i člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 715/2009 („Uredba o plinu”). Prilikom određivanja prioriteta Komisija se mora savjetovati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora („ACER”), odgovarajućom Europskom mrežom operatora prijenosnog odnosno transportnog sustava („ENTSO”) i drugim mjerodavnim dionicima. U ovoj se odluci navode prioriteti koje je Komisija utvrdila na temelju ishoda javne rasprave.

(3)

Europsko vijeće je 4. veljače 2011. odredilo 2014. godinu kao cilj za dovršenje stvaranja unutarnjeg tržišta struje i plina. Treći je paket važan element u ostvarivanju tog cilja. Ipak, daljnji su napori potrebni kako bi se omogućio slobodan protok struje i plina kroz Europu. Mrežni kodeksi i smjernice, predviđeni trećim paketom, osigurat će odgovarajuća pravila za te daljnje korake.

(4)

Za potrebe planiranja resursa, važno je na godišnjoj osnovi utvrditi ključna područja za razvoj mrežnih kodeksa i smjernica. Čim se neko područje po prvi put odredi kao bitno, potrebno je započeti pripremne radnje kako bi se utvrdilo u kojoj je mjeri potrebno usklađivanje. U nekim ključnim područjima radnje na mrežnim kodeksima i smjernicama već su započete te će se one nastaviti i dovršiti.

(5)

Javna rasprava, koju nalaže članak 6. stavak 1. Uredbe o električnoj energiji i Uredbe o plinu, odvijala se od 8. ožujka do 16. travnja 2012. Komisija je primila 18 odgovora (3), uključujući jedan odgovor lokalne uprave i odgovore od mreža operatora ENTSO-G i ENTSO-E. Ostali odgovori stigli su uglavnom od europskih organizacija aktivnih u području energetike, ali i nekoliko pojedinačnih poduzeća sudjelovalo je u javnoj raspravi.

(6)

Ovo su bila bitna, opća očitovanja primljena tijekom javne rasprave:

(a)

Jasna poruka proizišla iz javne rasprave jest da dionici podržavaju usmjereni pristup Komisije kojim se određuju prioriteti rada na ključnim elementima nužnima za dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta do 2014. godine, i to u pogledu razvoja tržišnih kodeksa i smjernica, kako za električnu energiju, tako i za plin. Dionici su mišljenja da je Komisija u svojoj raspravi istaknula najvažnije zadaće koje valja ispuniti radi daljnje integracije unutarnjeg energetskog tržišta.

(b)

Daljnja ključna poruka primljena od više dionika jest da bi oni radije da se sva pitanja popisana u članku 8. stavku 6. Uredbe o električnoj energiji i Uredbe o plinu obrade kroz okvirne smjernice odnosno mrežne kodekse, nego kroz uporabu izravnih smjernica komitologije za donošenje obvezujućih pravila u tim područjima. U tom su kontekstu neki dionici naglasili važnost transparentnog, učinkovitog i dosljednog procesa koji jamči pravodobno i puno uključivanje dionika i operatora distribucijskog sustava. Također je spomenuto da je potrebno dati vremenski raspored razvoja čvrstih mrežnih kodeksa, uz dostatno vrijeme za savjetovanje s uključenim stranama.

(c)

Nekoliko je dionika zahtijevalo da nacrti prijedloga okvirnih smjernica i mrežnih kodeksa budu popraćeni odgovarajućom ocjenom učinaka u kojoj se navode glavni smjerovi politike i sveobuhvatna analiza troškova i koristi. Ocjena učinaka trebala bi nadalje biti predmetom zasebne javne rasprave. Izrada analize učinaka nakon dovršetka javne rasprave, kao u slučaju „probnog kodeksa”, ne bi bila prihvatljiva.

(d)	Nekoliko je dionika u svojim odgovorima spomenulo da je područje primjene nekih mrežnih kodeksa preširoko i ne ograničava se na područje primjene određeno uredbama, tj. prekogranična pitanja. U tom je kontekstu također naglašeno da mrežni kodeksi ne bi smjeli dovesti do suvišne regulacije.

(7)

Slijede najvažnija očitovanja o godišnjem popisu prioriteta u vezi s pravilima o mreži električne energije, primljena tijekom javne rasprave:

(a)

Nekoliko je dionika izrazilo zabrinutost zbog mogućih nedosljednosti između mrežnih kodeksa. Neki su predložili razvoj samo jednog mrežnog kodeksa u skladu s jednom okvirnom smjernicom, a neki su naglasili da je potrebno zajedno razviti barem neke mrežne kodekse, kao što su mrežni kodeksi o spajanju generatora i spajanju na strani potražnje, mrežni kodeksi o spajanju na mrežu i radu sustava, mrežni kodeks o upravljanju spajanjem i zagušenjem i smjernica komitologije o „upravljanju”.

(b)

Nekoliko dionika podržava razvoj pravila u vezi s usklađenim strukturama tarifa za prijenos i/ili poticanjem ulaganja. Mreža operatora ENTSO-E mišljenja je da su pitanje tarifnih struktura i pitanje poticanja ulaganja uglavnom nevezana te je stoga predložila da se ta pitanja obrade zasebno dajući prednost pravilima o poticanju ulaganja.

(c)	Mreža operatora ENTSO-E izrazila je stav da pravila o dugoročnijoj dodjeli kapaciteta i pravila o spajanju na sustav prijenosa istosmjerne struje visokog napona trebaju biti uključena u godišnji popis prioriteta za 2013. godinu.

(8)

Slijede najvažnija očitovanja o godišnjem popisu prioriteta u vezi s pravilima o plinskoj mreži, primljena tijekom javne rasprave:

(a)	Ključna poruka dionika bila je da žele usklađena pravila o strukturama tarifa za prijenos, ali radije bi da se pravila razvijaju kroz proces mrežnog kodeksa nego korištenjem izravnih smjernica komitologije. Nekoliko je dionika predložilo određivanje uskog područja primjene.

(b)	Neki su dionici izrazili zabrinutost u vezi s dosljednošću između mrežnog kodeksa o dodjeli kapaciteta i pravila o postupcima za upravljanje zagušenjem te su stoga preporučili sinkroniziranje postupka komitologije za obje teme.

(9)

Slijede najvažnija očitovanja o mogućem području primjene i nužnosti mrežnih kodeksa i smjernica nakon 2013. godine u vezi s pravilima o mreži električne energije, primljena tijekom javne rasprave: neki su dionici bili mišljenja da bi pravila o pristupu trećih strana trebalo razviti prije pravila o energetskoj učinkovitosti u vezi s mrežama električne energije jer bi se njima mogli osigurati jednaki uvjeti za sve operatore na unutarnjem tržištu.

(10)

Slijede najvažnija očitovanja o mogućem području primjene i nužnosti mrežnih kodeksa i smjernica nakon 2013. godine u vezi s pravilima o plinskoj mreži, primljena tijekom javne rasprave:

(a)

Nekoliko dionika traži da se obradi pitanje povećanog kapaciteta i predlaže razvoj pravila kroz mrežni kodeks o pristupu trećih strana; ostali ga žele obraditi i kroz razvoj pravila o usklađenim strukturama tarifa za prijenos. Nekoliko je dionika bilo mišljenja da su pravila trgovanja povezana s tehničkim i operativnim odredbama o uslugama pristupa mreži i o ravnoteži sustava već obuhvaćena pravilima o dodjeli kapaciteta i uravnoteženju. Ipak, dionici su pozvali na razvoj pravila trgovanja usmjeravajući se na pravila za jačanje likvidnog tržišta za trgovanje sekundarnim kapacitetom.

(b)	Što se tiče „pravila o sigurnosti i pouzdanosti mreže”, dano je mišljenje da u slučaju da bude potrebno obraditi ovo pitanje, bilo bi primjerenije to učiniti u okviru Uredbe (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom.

(c)	Neke dionike brine hoće li biti ikakve koristi od razvoja mrežnih kodeksa i smjernica u vezi s operativnim postupcima u hitnim slučajevima te dovode u pitanje usklađivanje tih odredaba.

(11)	Uzimajući u obzir odgovore dionika, Komisija određuje prioritete rada na ključnim elementima nužnima za dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta do 2014. godine,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

S obzirom na to da je predviđeno da će usklađena pravila o transparentnosti proći postupak komitologije u 2012. godini, Komisija za potrebe razvoja usklađenih pravila o električnoj energiji donosi ovaj godišnji popis prioriteta za 2013. godinu:

—	pravila o dodjeli kapaciteta i upravljanju zagušenjem, uključujući upravljanje za tržišta sljedećeg dana i dnevna tržišta, uključujući izračun kapaciteta (donošenje prema postupku komitologije),

—	pravila o dugoročnijoj dodjeli kapaciteta (izrada nacrta mrežnog kodeksa),

—

pravila o spajanju na mrežu:

—	mrežna pravila o spajanju generatora na mrežu (donošenje prema postupku komitologije),

—	mrežni kodeks o operatorima distribucijskog sustava i spajanju industrijskog tereta (dovršiti mrežni kodeks i započeti postupak komitologije),

—	mrežni kodeks o spajanju na sustav prijenosa istosmjerne struje visokog napona,

—	rad sustava (dovršiti mrežne kodekse o operativnoj sigurnosti, o operativnom planiranju i rasporedu, o kontroli opterećenja i frekvencije i o rezervama te započeti postupak donošenja (5)),

—	pravila o uravnoteženju, uključujući pravila, povezana s mrežom, o rezervnoj snazi (dovršiti mrežni kodeks o uravnoteženju),

—	pravila u vezi s usklađenim strukturama tarifa za prijenos i/ili poticanjem ulaganja.

Članak 2.

S obzirom na to da je predviđeno da će usklađena pravila o upravljanju zagušenjem proći postupak komitologije u 2012. godini, Komisija za potrebe razvoja usklađenih pravila o plinu donosi ovaj godišnji popis prioriteta za 2013. godinu:

—	dodjela kapaciteta (donošenje prema postupku komitologije),

—	pravila o uravnoteženju, uključujući pravila, povezana s mrežom, o postupku imenovanja, pravila o naplaćivanju neravnoteže i pravila o operativnom uravnoteženju između sustava operatora prijenosnih sustava (dovršiti mrežni kodeks i započeti postupak donošenja),

—	pravila o interoperabilnosti i razmjeni podataka,

—	pravila o usklađenim strukturama tarifa za prijenos.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. srpnja 2012.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 211, 14.8.2009., str. 15.

(2) SL L 211, 14.8.2009., str. 36.

(3) Odgovori su objavljeni na internetskoj stranici:

http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/consultations/20120416_network_codes_en.htm

(4) SL L 295, 12.11.2010., str. 1.

(5) Mrežni kodeksi o operativnoj izobrazbi i o zahtjevima i operativnim postupcima u hitnim slučajevima uslijedit će kasnije.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

192

32012R0932

L 278/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.10.2012.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 932/2012

od 3. listopada 2012.

o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn kućanskih bubnjastih sušilica rublja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim forumom za ekološki dizajn,

budući da:

(1)

Prema Direktivi 2009/125/EZ Komisija bi trebala utvrditi zahtjeve za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom koji predstavljaju značajan opseg prodaje i trgovine te imaju značajan učinak na okoliš i značajan potencijal za poboljšanje u smislu učinka na okoliš bez izazivanja prekomjernih troškova.

(2)	U članku 16. stavku 2. točki (a) Direktive 2009/125/EZ predviđa se da bi Komisija, prema potrebi, trebala uvesti provedbenu mjeru za kućanske uređaje, uključujući kućanske bubnjaste sušilice rublja.

(3)

Komisija je provela pripremnu studiju radi analize tehničkih, okolišnih i gospodarskih aspekata kućanskih bubnjastih sušilica rublja koje se u kućanstvima najčešće koriste. Studija je izvedena zajedno sa sudionicima i zainteresiranim stranama iz Unije i trećih zemalja, a njezini su rezultati objavljeni.

(4)	Ovom bi Uredbom trebali biti obuhvaćeni proizvodi dizajnirani za sušenje rublja u kućanstvima.

(5)	Kombinirane kućanske perilice-sušilice rublja imaju posebne karakteristike pa bi ih stoga trebalo izuzeti iz područja primjene ove Uredbe.

(6)

Okolišni aspekt kućanskih bubnjastih sušilica rublja, koji je za potrebe ove Uredbe definiran kao značajan, jest potrošnja energije u fazi uporabe. Procjenjuje se da je godišnja potrošnja električne energije kućanskih bubnjastih sušilica u Europskoj uniji u 2005. godini iznosila 21 TWh. Ako se ne poduzmu posebne mjere, predviđa se da će godišnja potrošnja električne energije u 2020. godini iznositi 31 TWh. Pripremna studija pokazuje da se potrošnja energije proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi može znatno smanjiti.

(7)

Pripremna studija pokazuje da zahtjevi u pogledu drugih parametara ekološkog dizajna iz Priloga I. dijela 1. Direktive 2009/125/EZ nisu potrebni jer da je potrošnja energije kućanskih bubnjastih sušilica u fazi uporabe daleko najvažniji okolišni aspekt. U skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 2009/125/EZ države članice na temelju zahtjeva za ekološki dizajn koji se odnose na parametre ekološkog dizajna iz Priloga I. dijela 1. navedene Direktive na svojim državnim područjima ne zabranjuju, ne ograničavaju niti sprečavaju stavljanje na tržište i/ili stavljanje u uporabu kućanskih bubnjastih sušilica rublja za koje prema odredbama ove Uredbe nisu potrebni nikakvi zahtjevi za ekološki dizajn.

(8)	Učinkovitost potrošnje energije kućanskih bubnjastih sušilica rublja trebalo bi povećati primjenom postojećih nevlasničkih troškovno učinkovitih tehnologija kojima se mogu smanjiti ukupni troškove nabave i rada tih proizvoda.

(9)

Zahtjevi za ekološki dizajn ne bi smjeli utjecati na funkcionalnost sa stajališta krajnjeg korisnika i ne bi smjeli negativno utjecati na zdravlje, sigurnost ili okoliš. Osobito bi koristi koje donosi smanjenje potrošnje energije u fazi uporabe trebale više nego nadmašiti bilo koje dodatne utjecaje na okoliš u fazama proizvodnje i odlaganja.

(10)

Zahtjeve za ekološki dizajn trebalo bi uvoditi postupno kako bi se proizvođačima osigurao dovoljan vremenski okvir za redizajniranje proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi. Vremenski raspored trebao bi biti takav da se izbjegnu negativni utjecaji na funkcionalnost opreme na tržištu i da se uzmu u obzir posljedice u pogledu troškova za krajnje korisnike i proizvođače, posebno mala i srednja poduzeća, istodobno osiguravajući pravodobno postizanje ciljeva ove Uredbe.

(11)

Mjerenja relevantnih parametara za proizvode trebalo bi provoditi koristeći pouzdane, precizne i ponovljive mjerne metode koje uzimaju u obzir priznate suvremene mjerne metode uključujući, kada su raspoložive, usklađene norme koje su donijela europska normizacijska tijela, kako je navedeno u Prilogu I. Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa te propisa o uslugama informacijskog društva (2).

(12)	U skladu s člankom 8. Direktive 2009/125/EZ, u ovoj bi se Uredbi trebali odrediti primjenjivi postupci ocjenjivanja sukladnosti.

(13)	Radi olakšavanja provjera usklađenosti proizvođači bi trebali dostavljati informacije u tehničkoj dokumentaciji iz priloga V. i VI. Direktivi 2009/125/EZ u mjeri u kojoj se te informacije odnose na zahtjeve utvrđene ovom Uredbom.

(14)

Pored pravno obvezujućih zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi trebalo bi odrediti referentne vrijednosti za najbolje raspoložive tehnologije, kako bi se osigurala široka dostupnost i jednostavan pristup informacijama o djelovanju proizvoda koji podliježu ovoj Uredbi na okoliš tijekom njihovog vijeka trajanja.

(15)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog na temelju članka 19. stavka 1. Direktive 2009/125/EZ,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi za ekološki dizajn s obzirom na stavljanje na tržište kućanskih bubnjastih sušilica rublja s mrežnim napajanjem te plinskih i ugradbenih kućanskih bubnjastih sušilica rublja, uključujući i one koje se prodaju za nekućanske namjene.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na kombinirane kućanske perilice-sušilice rublja niti na kućanske centrifuge za rublje.

Članak 2.

Definicije

Pored definicija navedenih u članku 2. Direktive 2009/125/EZ, za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„kućanska bubnjasta sušilica rublja” znači uređaj u kojem se rublje suši okretanjem u rotirajućem bubnju kroz koji se propušta zagrijani zrak i koji je uglavnom namijenjen za neprofesionalnu uporabu;

2.	„ugradbena kućanska bubnjasta sušilica rublja” znači kućanska bubnjasta sušilica rublja namijenjena za ugradnju u ormarić, pripremljenu nišu u zidu ili na slično mjesto, za što su potrebni elementi pokućstva;

3.	„kombinirana kućanska perilica-sušilica rublja” znači kućanska perilica rublja koja pored funkcije centrifugiranja ima i funkciju sušenja rublja koja obično podrazumijeva zagrijavanje i okretanje rublja u bubnju;

4.	„kućanska centrifuga za rublje”, poznata i pod nazivom „centrifugalna sušilica”, znači uređaj u kojem se voda iz rublja uklanja centrifugiranjem u rotirajućem bubnju i odvodi kroz automatsku pumpu i koji je uglavnom namijenjen za neprofesionalnu uporabu;

5.	„ventilacijska bubnjasta sušilica rublja” znači bubnjasta sušilica rublja koja usisava svježi zrak koji prelazi preko rublja i tako navlažen se ispušta u prostoriju ili u vanjski prostor;

6.	„kondenzacijska bubnjasta sušilica rublja” znači bubnjasta sušilica rublja koja sadrži napravu (koja koristi kondenzaciju ili neki drugi način) za odstranjivanje vlage iz zraka koji se koristi za sušenje;

7.	„automatska bubnjasta sušilica rublja” znači bubnjasta sušilica rublja koja isključuje proces sušenja kada njezini senzori zabilježe određeni sadržaj vlage, npr. na temelju provodljivosti ili temperature;

8.	„neautomatska bubnjasta sušilica rublja” znači bubnjasta sušilica rublja koja nakon zadanog vremena isključuje proces sušenja, obično pomoću vremenske sklopke, koji se isto tako može isključiti i ručno;

9.	„program” znači niz unaprijed utvrđenih operacija koje su prema tvrdnjama proizvođača odgovarajuće za sušenje određenih vrsta tekstila;

10.	„ciklus” znači cjelokupni proces sušenja, kako je utvrđen za odabrani program;

11.	„trajanje programa” znači vrijeme koje prođe od početka do kraja programa, bez odgađanja koje programira krajnji korisnik;

12.	„nazivni kapacitet” znači maksimalna masa u kg suhog rublja određene vrste, koju je dobavljač naveo u intervalima po 0,5 kg i koja se može tretirati u kućanskoj bubnjastoj sušilici rublja prema odabranom programu, kada je napunjena u skladu s uputama dobavljača;

13.	„djelomično punjenje” znači pola nazivnog kapaciteta kućanske bubnjaste sušilice rublja za određeni program;

14.	„kondenzacijska učinkovitost” znači omjer mase vlage koju kondenzira kondenzacijska bubnjasta sušilica rublja i mase vlage odstranjene iz rublja na kraju ciklusa;

15.

„stanje isključenosti” znači stanje u kojem je kućanska bubnjasta sušilica rublja isključena pomoću kontrolnoga gumba ili prekidača na uređaju, koji je dostupan krajnjem korisniku i omogućuje mu da pri normalnoj uporabi postigne najnižu potrošnju električne energije koja može trajati neograničeno vrijeme dok je kućanska bubnjasta sušilica rublja priključena na izvor električne energije i koristi se u skladu s uputama proizvođača; ako nema kontrolnoga gumba ili prekidača koji je dostupan krajnjem korisniku, „stanje isključenosti” znači stanje postignuto kada se kućanska perilica rublja sama vrati na potrošnju energije u stacionarnom stanju;

16.	„stanje mirovanja” znači stanje u kojem je potrošnja energije najmanja, koje po završetku programa može trajati neograničeno vrijeme bez dodatne intervencije krajnjeg korisnika osim vađenja rublja iz kućanske bubnjaste sušilice;

17.

„ekvivalentna kućanska bubnjasta sušilica rublja” znači model kućanske bubnjaste sušilice rublja koji je stavljen na tržište i ima jednak nazivni kapacitet, tehničke karakteristike i učinkovitost, potrošnju energije, kondenzacijsku učinkovitost, ako je relevantna, trajanje standardnog programa za pamuk i emisije buke koja se prenosi zrakom tijekom sušenja kao neki drugi model kućanske bubnjaste sušilice rublja koji je isti dobavljač stavio na tržište pod drugim kodnim brojem;

18.	„standardni program za pamuk” znači ciklus u kojem se pamučno rublje s početnim sadržajem vlage punjenja od 60 % osuši do preostalog sadržaja vlage punjenja od 0 %.

Članak 3.

Zahtjevi za ekološki dizajn

Generički zahtjevi za ekološki dizajn kućanskih bubnjastih sušilica rublja navedeni su u Prilogu I. točki 1. Posebni zahtjevi za ekološki dizajn kućanskih bubnjastih sušilica rublja navedeni su u Prilogu I. točki 2.

U pogledu drugih parametara za ekološki dizajn iz Priloga I. dijela 1. Direktive 2009/125/EZ nisu potrebni nikakvi drugi zahtjevi za ekološki dizajn.

Članak 4.

Ocjena sukladnosti

1. Postupak ocjene sukladnosti iz članka 8. Direktive 2009/125/EZ je unutarnja kontrola dizajna utvrđena u Prilogu IV. toj Direktivi ili sustav upravljanja utvrđen u Prilogu V. toj Direktivi.

2. Za potrebe ocjene sukladnosti na temelju članka 8. Direktive 2009/125/EZ tehnička dokumentacija mora sadržavati primjerak izračuna utvrđenih u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Ako su podaci, uvršteni u tehničku dokumentaciju za određeni model kućanske bubnjaste sušilice rublja, dobiveni izračunom na temelju dizajna i/ili ekstrapolacijom podataka o drugim ekvivalentnim kućanskim bubnjastim sušilicama rublja, tehnička dokumentacija sadržava pojedinosti o tim izračunima i/ili ekstrapolacijama, kao i pojedinosti o ispitivanjima koja je proizvođač obavio radi provjere točnosti napravljenih izračuna. U takvim slučajevima tehnička dokumentacija također sadržava popis svih ostalih ekvivalentnih modela kućanskih bubnjastih sušilica rublja za koje su podaci dobiveni na isti način.

Članak 5.

Postupak provjere radi nadzora nad tržištem

Države članice pri izvođenju provjera radi nadzora nad tržištem iz članka 3. stavka 2. Direktive 1009/125/EZ, za usklađenost sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Uredbi primjenjuju postupak provjere opisan u Prilogu III. ovoj Uredbi.

Članak 6.

Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za najučinkovitije kućanske bubnjaste sušilice rublja dostupne na tržištu u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe navedene su u Prilogu IV.

Članak 7.

Preispitivanje

Komisija preispituje ovu Uredbu s obzirom na tehnološki napredak najkasnije pet godina od njezinog stupanja na snagu i rezultate tog preispitivanja predstavlja Savjetodavnom forumu za ekološki dizajn. U okviru preispitivanja posebno se procjenjuju dopuštena odstupanja pri provjeri utvrđena u Prilogu III. i učinkovitost ventilacijskih uređaja.

Članak 8.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 1. studenoga 2013.

Međutim:

(a)	generički zahtjevi za ekološki dizajn navedeni u Prilogu I. točkama 1.1. i 1.2. primjenjuju se od 1. studenoga 2014.;

(b)	posebni zahtjevi za ekološki dizajn navedeni u Prilogu I. točki 2.2. primjenjuju se od 1. studenoga 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. listopada 2012.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2) SL L 204, 21.7.1998., str. 37.

PRILOG I.

Zahtjevi za ekološki dizajn

1. Generički zahtjevi za ekološki dizajn

1.1.

Za izračun potrošnje energije i drugih parametara za kućanske bubnjaste sušilice rublja koristi se ciklus koji suši pamučno rublje (s početnim sadržajem vlage punjenja od 60 %) do preostalog sadržaja vlage punjenja od 0 % (dalje u tekstu „standardni program za pamuk”). Taj je ciklus jasno raspoznatljiv na uređaju (uređajima) za biranje programa na kućanskoj bubnjastoj sušilici rublja i/ili na zaslonu kućanske bubnjaste sušilice rublja, ako postoji, i označen je kao „standardni program za pamuk” ili označen jedinstvenim znakom ili odgovarajućom kombinacijom znakova te postavljen kao zadani ciklus za kućanske bubnjaste sušilice rublja koje imaju mogućnost automatskog biranja programa ili bilo koju funkciju koja automatski bira program sušenja ili održava odabir programa. Ako je bubnjasta sušilica rublja automatska, „standardni program za pamuk” mora biti automatski.

1.2.

U knjižici s uputama proizvođača navodi se sljedeće:

(a)	podaci o „standardnom programu za pamuk”, tvrdnje da je taj program primjeren za sušenje uobičajenog mokrog pamučnog rublja i da je to najučinkovitiji program s obzirom na potrošnju energije za sušenje mokrog pamučnog rublja;

(b)	potrošnja energije u stanju isključenosti i stanju mirovanja;

(c)	okvirni podaci o trajanju programa i potrošnji energije za glavne programe sušenja pri punom i, ako je primjenjivo, djelomičnom kapacitetu punjenja.

2. Posebni zahtjevi za ekološki dizajn

Kućanske bubnjaste sušilice rublja ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.1.

Od 1. studenoga 2013.

—	indeks energetske učinkovitosti (EEI) niži je od 85,

—	za kondenzacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja ponderirana kondenzacijska učinkovitost nije niža od 60 %.

2.2.

Od 1. studenoga 2015.

—	za kondenzacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja indeks energetske učinkovitosti (EEI) niži je od 76,

—	za kondenzacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja ponderirana kondenzacijska učinkovitost nije niža od 70 %.

Indeks energetske učinkovitosti (EEI) i ponderirana kondenzacijska učinkovitost izračunavaju se u skladu s Prilogom II.

PRILOG II.

Metoda za izračun indeksa energetske učinkovitosti i ponderirane kondenzacijske učinkovitosti

1. IZRAČUN INDEKSA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Za izračun indeksa energetske učinkovitosti (EEI) određenog modela kućanske bubnjaste sušilice rublja uspoređuje se ponderirana godišnja potrošnja energije kućanske bubnjaste sušilice rublja za standardni program za pamuk pri punom i djelomičnom kapacitetu punjenja s njezinom standardnom godišnjom potrošnjom energije.

(a)	Indeks energetske učinkovitosti (EEI) izračunava se prema sljedećoj formuli i zaokružuje na jednu decimalu: gdje je: — AEC= ponderirana godišnja potrošnja energije kućanske bubnjaste sušilice rublja; — SAEC= standardna godišnja potrošnja energije kućanske bubnjaste sušilice rublja.

(b)

Standardna godišnja potrošnja energije (SAEC) izračunava se u kWh/godina prema sljedećoj formuli i zaokružuje na dvije decimale:

—	za sve kućanske bubnjaste sušilice rublja koje nisu ventilacijske:

—	za ventilacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja:

gdje je:

— c= nazivni kapacitet kućanske bubnjaste sušilice rublja za standardni program za pamuk,

— Tt= ponderirano trajanje programa za standardni program za pamuk.

(c)

Ponderirana godišnja potrošnja energije (AEC) izračunava se u kWh/godina prema sljedećoj formuli i zaokružuje na dvije decimale:

Formula

gdje je:

— Et= ponderirana potrošnja energije, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale,

— Po= snaga u „stanju isključenosti” za standardni program za pamuk, izražena u W i zaokružena na dvije decimale,

— Pl= snaga u „stanju mirovanja” za standardni program za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, izražena u W i zaokružena na dvije decimale,

— Tt= ponderirano trajanje programa, izraženo u minutama i zaokruženo na najbližu minutu,

— 160= ukupan broj ciklusa sušenja na godinu.

ii.

Ako je kućanska bubnjasta sušilica rublja opremljena sustavom za upravljanje potrošnjom energije te se po završetku programa automatski vraća u „stanje isključenosti”, pri izračunu ponderirane godišnje potrošnje energije (AEC) uzima se u obzir stvarno trajanje „stanja mirovanja”, prema sljedećoj formuli:

gdje je:

— Tt= trajanje „stanja mirovanja” za standardni program za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, izraženo u minutama i zaokruženo na najbližu minutu.

(d)

Ponderirano trajanje programa (Tt) za standardni program za pamuk izračunava se u minutama prema sljedećoj formuli i zaokružuje na najbližu minutu:

Formula

gdje je:

— Tdry= vrijeme trajanja programa za standardni program za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, izraženo u minutama i zaokruženo na najbližu minutu,

— Tdry½= vrijeme trajanja programa za standardni program za pamuk pri djelomičnom kapacitetu punjenja, izraženo u minutama i zaokruženo na najbližu minutu.

(e)

Ponderirana potrošnja energije (Et) izračunava se u kWh prema sljedećoj formuli i zaokružuje na dvije decimale:

Formula

gdje je:

— Edry= potrošnja energije standardnog programa za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale,

— Edry½= potrošnja energije standardnog programa za pamuk pri djelomičnom kapacitetu punjenja, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale.

(f)

Za plinske kućanske bubnjaste sušilice rublja potrošnja energije za standardni program za pamuk pri punom i djelomičnom kapacitetu punjenja izračunava se u kWh i zaokružuje na dvije decimale, kao:

Formula

gdje je:

— Egdry= potrošnja plina standardnog programa za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale,

— Egdry½= potrošnja plina standardnog programa za pamuk pri djelomičnom kapacitetu punjenja, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale,

— Egdry,a= dodatna potrošnja električne energije standardnog programa za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale,

— Egdry½,a= dodatna potrošnja električne energije standardnog programa za pamuk pri djelomičnom kapacitetu punjenja, izražena u kWh i zaokružena na dvije decimale,

— fg= 2,5.

2. IZRAČUN PONDERIRANE KONDENZACIJSKE UČINKOVITOSTI

Kondenzacijska učinkovitost programa je omjer mase vlage koja se kondenzira i skupi u sabirnoj posudi kondenzacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja i mase vlage koja se tijekom programa odstrani iz napunjenog rublja, pri čemu je potonja masa razlika između mase ispitnog mokrog punjenja prije sušenja i mase ispitnog punjenja nakon sušenja. Za izračun ponderirane kondenzacijske učinkovitosti uzima se u obzir prosječna kondenzacijska učinkovitost standardnog programa za pamuk pri punom kao i pri djelomičnom kapacitetu punjenja.

Ponderirana kondenzacijska učinkovitost (Ct) programa izračunava se kao postotak i zaokružuje na najbliži cijeli postotak kao:

Formula

gdje je:

— Cdry= prosječna kondenzacijska učinkovitost standardnog programa za pamuk pri punom kapacitetu punjenja,

— Cdry½= prosječna kondenzacijska učinkovitost standardnog programa za pamuk pri djelomičnom kapacitetu punjenja.

Prosječna kondenzacijska učinkovitost C izračunava se iz vrijednosti kondenzacijske učinkovitosti dobivenih ispitivanjem i izražena je kao postotak:

Formula

gdje je:

— n= broj ispitnih ciklusa koji obuhvaća najmanje četiri valjana ispitna ciklusa za odabrani program,

— j= broj ispitnog ciklusa,

— Wwj= masa vode prikupljene u spremniku kondenzatora tijekom ispitnog ciklusa j,

— Wj= masa mokrog ispitnog punjenja prije sušenja,

— Wf= masa ispitnog punjenja nakon sušenja.

PRILOG III.

Postupak provjere radi nadzora nad tržištem

Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, kod mjerenja i izračuna primjenjuju se usklađene norme čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije ili druge pouzdane, precizne i ponovljive metode kod kojih se uzimaju u obzir najnovije opće priznate metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku razinu nesigurnosti.

Za potrebe provjere usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu I. tijela država članica ispituju jednu kućansku bubnjastu sušilicu rublja. Ako izmjereni parametri ne odgovaraju vrijednostima iz tehničke dokumentacije u smislu članka 4. stavka 2. koje je unutar raspona utvrđenih u tablici 1. naveo proizvođač, mjerenja se obavljaju na još trima kućanskim bubnjastim sušilicama rublja. Aritmetička sredina izmjerenih vrijednosti za te tri kućanske bubnjaste sušilice rublja mora biti u skladu sa zahtijevanim vrijednostima unutar raspona utvrđenih u tablici 1.

U suprotnom slučaju smatra se da predmetni model i svi ostali ekvivalentni modeli kućanske bubnjaste sušilice rublja ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu I.

Tablica 1.

Izmjereni parametar	Dozvoljena odstupanja pri provjeri
Ponderirana godišnja potrošnja energije	Izmjerena vrijednost ne smije biti veća od nazivne vrijednosti (1) AEC za više od 6 %.
Ponderirana potrošnja energije	Izmjerena vrijednost ne smije biti veća od nazivne vrijednosti Et za više od 6 %.
Ponderirana kondenzacijska učinkovitost	Izmjerena vrijednost ne smije biti manja od nazivne vrijednosti Ct za više od 6 %.
Ponderirano vrijeme programa	Izmjerena vrijednost ne smije biti veća od nazivne vrijednosti Tt za više od 6 %.
Potrošnja energije u stanju isključenosti i stanju mirovanja	Izmjerena vrijednost potrošnje električne energije Po i Pl koja je veća od 1,00 W ne smije biti veća od nazivne vrijednosti za više od 6 %. Izmjerena vrijednost potrošnje električne energije Po i Pl koja je manja ili jednaka 1,00 W ne smije biti veća od nazivne vrijednosti za više od 0,10 W.
Trajanje stanja mirovanja	Izmjerena vrijednost ne smije biti veća od nazivne vrijednosti Tl za više od 6 %

(1) „nazivna vrijednost” znači vrijednost koju deklarira proizvođač. Nesigurnost mjerenja od 6 % predstavlja sadašnju prihvatljivu pogrešku ispitnog laboratorija pri mjerenju deklariranih parametara uz primjenu nove mjerne metode koja se koristi za nove zahtjeve u pogledu označivanja/ekološkog dizajna, uključujući cikluse s punim i djelomičnim kapacitetom punjenja.

PRILOG IV.

Referentne vrijednosti

U trenutku stupanja ove Uredbe na snagu najbolja raspoloživa tehnologija na tržištu za kućanske bubnjaste sušilice rublja, s obzirom na potrošnju energije i emisije buke koja se prenosi zrakom tijekom sušenja, za standardni program za pamuk utvrđuje se kako slijedi:

Ventilacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 3 kg:

(a)	potrošnja energije: 1,89 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 247 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: 69 dB.

Ventilacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 5 kg:

(a)	potrošnja energije: 2,70 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 347 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: nema podataka.

Plinske ventilacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja s nazivnim kapacitetom od 5 kg:

(a)	Potrošnja energije plina: 3,25 kWhGas/ciklus, što je jednako 1,3 kWh za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja. Nema podataka o godišnjoj potrošnji energije;

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: nema podataka.

Kondenzacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 5 kg:

(a)	potrošnja energije: 3,10 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 396 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: nema podataka.

Ventilacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 6 kg:

(a)	potrošnja energije: 3,84 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 487 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: 67 dB.

Kondenzacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 6 kg:

(a)	potrošnja energije: 1,58 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 209 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: nema podataka.

Ventilacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 7 kg:

(a)	potrošnja energije: 3,9 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 495 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: 65 dB.

Plinske ventilacijske kućanske bubnjaste sušilice rublja s nazivnim kapacitetom od 7 kg:

(a)	Potrošnja energije plina: 3,4 kWhGas/ciklus što je jednako 1,36 kWh, za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja. Nema podataka o godišnjoj potrošnji energije;

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: nema podataka.

Kondenzacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 7 kg:

(a)	potrošnja energije: 1,6 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 211 kWh/godina (1);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: 65 dB.

10.

Ventilacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 8 kg:

(a)	potrošnja energije: 4,1 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 520 kWh/godina (*);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: 65 dB.

11.

Kondenzacijska kućanska bubnjasta sušilica rublja s nazivnim kapacitetom od 8 kg:

(a)	potrošnja energije: 2,30 kWh/ciklus za standardni ciklus za pamuk pri punom kapacitetu punjenja, što iznosi oko 297 kWh/godina (*);

(b)	emisije buke koja se prenosi zrakom: nema podataka.

(1) Izračunato na temelju 160 ciklusa sušenja godišnje, uz potrošnju energije za standardni program za pamuk pri djelomičnom kapacitetu punjenja koja je jednaka 60 % od potrošnje energije pri punom kapacitetu punjenja i dodatnu godišnju potrošnju energije od 13,5 kWh u režimima niske potrošnje energije.

12/Sv. 004

Službeni list Europske unije

202

32012L0027

L 315/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.10.2012.

DIREKTIVA 2012/27/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. listopada 2012.

o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Unija je suočena s izazovima bez presedana proizišlima iz sve veće ovisnosti o uvozu energije i oskudnim izvorima energije te potrebom za ograničavanjem klimatskih promjena i prevladavanjem gospodarske krize. Energetska je učinkovitost vrijedno sredstvo za odgovaranje na navedene izazove. Njome se poboljšava sigurnost opskrbe Unije tako što se smanjuju potrošnja primarne energije i uvoz energije. Ona na troškovno učinkovit način doprinosi smanjenju emisije stakleničkih plinova te time ublažavanju klimatskih promjena. Prelaskom na energetski učinkovitije gospodarstvo trebalo bi se također ubrzati širenje inovativnih tehnoloških rješenja i poboljšati konkurentnost industrije u Uniji te time potaknuti gospodarski rast i otvaranje visokokvalitetnih radnih mjesta u nekoliko područja povezanih s energetskom učinkovitošću.

(2)

U zaključcima Europskog vijeća od 8. i 9. ožujka 2007. istaknuta je potreba za povećanjem energetske učinkovitosti u Uniji radi ostvarivanja cilja uštede 20 % potrošnje primarne energije u Uniji do 2020. u usporedbi s projekcijama. U zaključcima Europskog vijeća od 4. veljače 2011. istaknuto je da se mora postići, kako je dogovoreno na zasjedanju Europskog vijeća u lipnju 2010., cilj povećanja energetske učinkovitosti za 20 % do 2020. koji se trenutačno ne ostvaruje prema planu. Projekcije izrađene 2007. pokazale su da će 2020. biti potrošeno 1 842 Mtoe primarne energije. Smanjenje od 20 % rezultira potrošnjom od 1 474 Mtoe 2020., odnosno smanjenjem od 368 Mtoe u usporedbi s projekcijama.

(3)

U zaključcima Europskog vijeća od 17. lipnja 2010. cilj povećanja energetske učinkovitosti potvrđen je kao jedan od krovnih ciljeva nove strategije Unije za radna mjesta i pametan, održiv i uključiv rast („Strategija Europa 2020.”). U okviru tog procesa i s ciljem provedbe navedenog cilja na nacionalnoj razini, države članice moraju u bliskom dijalogu s Komisijom odrediti nacionalne ciljeve te u svojim nacionalnim programima reformi navesti kako ih namjeravaju ostvariti.

(4)

U Komunikaciji Komisije od 10. studenoga 2010. o Energiji 2020. energetska je učinkovitost stavljena u središte energetske strategije Unije za 2020. i istaknuta je potreba za novom strategijom za energetsku učinkovitost kojom će se svim državama članicama omogućiti odvajanje uporabe energije od gospodarskog rasta.

(5)

U svojoj rezoluciji od 15. prosinca 2010. o reviziji Akcijskog plana za energetsku učinkovitost Europski je parlament pozvao Komisiju da u svoj revidirani Akcijski plan za energetsku učinkovitost uključi mjere za zatvaranje razlike s ciljem ostvarivanja općeg cilja povećanja energetske učinkovitosti Unije u 2020.

(6)	Jedna od inicijativa Strategije Europa 2020. je vodeća inicijativa za učinkovitu Europu u pogledu izvora koju je 26. siječnja 2011. usvojila Komisija. U njoj je energetska učinkovitost prepoznata kao glavni element u osiguravanju održivosti uporabe izvora energije.

(7)

U zaključcima Europskog vijeća od 4. veljače 2011. potvrđeno je da se cilj povećanja energetske učinkovitosti Unije ne ostvaruje prema planu i da je potrebno odlučno djelovanje kako bi se iskoristio značajan potencijal za veću uštedu energije u zgradama, prometu, proizvodima i procesima. U tim je zaključcima također predviđeno preispitivanje cilja povećanja energetske učinkovitosti Unije do 2013. i, prema potrebi, razmatranje daljnjih mjera.

(8)

Dana 8. ožujka 2011. Komisija je donijela Komunikaciju o Planu za energetsku učinkovitost 2011. U Komunikaciji je potvrđeno da Unija ne ostvaruje cilj povećanja energetske učinkovitosti prema planu. Cilj se ne ostvaruje usprkos napretku u nacionalnim politikama za energetsku učinkovitost opisanim u prvim nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost koje su dostavile države članice u okviru ispunjavanja zahtjeva iz Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama (4). Početna analiza drugih akcijskih planova potvrđuje da Unija ne ostvaruje cilj prema planu. Kako bi se to riješilo, u Planu za energetsku učinkovitost 2011. naveden je niz politika i mjera za povećanje energetske učinkovitosti kojima su obuhvaćeni cjelokupni energetski lanac, uključujući proizvodnju, prijenos i distribuciju energije, vodeća uloga javnog sektora u energetskoj učinkovitosti, zgrade i uređaji, industrija te potreba za osnaživanjem krajnjih kupaca za upravljanje vlastitom potrošnjom energije. Istodobno se u Bijeloj knjizi o prometu koja je usvojena 28. ožujka 2011. razmatrala energetska učinkovitost u prometnom sektoru. U Inicijativi 26. Bijele knjige posebno se zahtijevaju odgovarajuće norme za emisije CO2 za vozila za sve vrste prometa koje su, prema potrebi, dopunjene zahtjevima u vezi s energetskom učinkovitošću kako bi se obuhvatile sve vrste pogonskih sustava.

(9)	Dana 8. ožujka 2011. Komisija je također usvojila plan za prelazak na konkurentno niskougljično gospodarstvo u 2050. u kojem je iz ove perspektive prepoznata potreba za većom usredotočenošću na energetsku učinkovitost.

(10)

U tom je smislu neophodno ažurirati pravni okvir Unije za energetsku učinkovitost direktivom o ostvarivanju općeg cilja povećanja energetske učinkovitosti putem uštede potrošnje primarne energije Unije za 20 % do 2020. i dodatnih poboljšanja energetske učinkovitosti nakon 2020. U tu bi se svrhu ovom Direktivom trebao uspostaviti zajednički okvir za promicanje energetske učinkovitosti unutar Unije i trebale bi se utvrditi posebne mjere za provedbu nekih od prijedloga iz Plana za energetsku učinkovitost 2011. i za ostvarivanje znatnih nerealiziranih potencijala za uštedu energije utvrđenih u njemu.

(11)

U Odluci br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ispunjavanja obveza Zajednice u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. (5) od Komisije se zahtijeva da do 2012. ocijeni napredak Unije i njezinih država članica prema ostvarenju cilja smanjenja potrošnje energije za 20 % do 2020. u usporedbi s projekcijama i izvijesti o njemu. U njoj je također navedeno da, kako bi pomogla državama članicama u ispunjenju obveza Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova, Komisija bi do 31. prosinca 2012. trebala predložiti pojačane ili nove mjere za ubrzavanje poboljšanja energetske učinkovitosti. Ova Direktiva predstavlja odgovor na taj zahtjev. Njome se također doprinosi ostvarivanju ciljeva navedenih u planu za prelazak na konkurentno niskougljično gospodarstvo u 2050., posebno putem smanjenja emisija stakleničkih plinova iz energetskog sektora, i ostvarivanju proizvodnje električne energije bez emisija do 2050.

(12)

Kako bi se iskoristio cjelokupni postojeći potencijal za uštedu energije, uključujući uštede u opskrbi energijom i sektorima u krajnjoj potrošnji, potrebno je primijeniti integrirani pristup. Istodobno bi trebalo ojačati odredbe Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o promicanju kogeneracije na temelju potražnje korisne topline na unutarnjem tržištu energije (6) i Direktive 2006/32/EZ.

(13)

Cilj povećanja energetske učinkovitosti za 20 % bilo bi poželjno ostvariti kao rezultat kumulativne provedbe posebnih nacionalnih i europskih mjera za promicanje energetske učinkovitosti u različitim područjima. Od država članica trebalo bi zahtijevati da utvrde okvirne nacionalne ciljeve, sustave i programe za povećanje energetske učinkovitosti. Te bi ciljeve i pojedinačna nastojanja svake države članice trebala ocijeniti Komisija, zajedno s podacima o ostvarenom napretku, kako bi se procijenilo kolika je vjerojatnost ostvarivanja općeg cilja Unije i u kojoj su mjeri pojedinačna nastojanja dovoljna za ostvarivanje zajedničkog cilja. Stoga bi Komisija trebala pažljivo pratiti provedbu nacionalnih programa za energetsku učinkovitost putem revidiranog zakonodavnog okvira i u sklopu procesa Europa 2020. Prilikom određivanja okvirnih nacionalnih ciljeva za povećanje energetske učinkovitosti, države članice trebale bi moći uzeti u obzir nacionalne okolnosti koje utječu na potrošnju primarne energije kao što su preostali troškovno učinkovit potencijal za uštedu energije, promjene u uvozu i izvozu energije, razvoj svih izvora obnovljive energije, nuklearnu energiju, hvatanje i skladištenje ugljika i pravodobno djelovanje. Prilikom oblikovanja modela, Komisija bi se trebala pravodobno i transparentno savjetovati s državama članicama o pretpostavkama modela i preliminarnim rezultatima modela. Potrebna je poboljšana izrada modela učinka mjera za povećanje energetske učinkovitosti te raspoloživosti i učinkovitosti tehnologija.

(14)

U Direktivi 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (7) navedeno je da se Cipar i Malta zbog svoje otočne i periferne prirode oslanjaju na zrakoplovstvo kao vrstu prijevoza, što je bitno za njihove državljane i gospodarstvo. Zbog toga Cipar i Malta imaju nerazmjerno visoku bruto krajnju potrošnju energije u nacionalnom zračnom prijevozu, koja je više od tri puta veća od prosjeka Zajednice u 2005. i na njih stoga nerazmjerno utječu postojeća tehnološka i regulatorna ograničenja.

(15)

Ukupni opseg javne potrošnje iznosi 19 % bruto domaćeg proizvoda Unije. Iz tog je razloga javni sektor važan pokretač transformacije tržišta prema učinkovitijim proizvodima, zgradama i uslugama te promjena u ponašanju građana i poduzeća u vezi s potrošnjom energije. Nadalje, smanjenjem potrošnje energije putem mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti mogu se osloboditi javna sredstva za druge namjene. Javna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini trebala bi biti uzor po pitanju energetske učinkovitosti.

(16)

Imajući na umu da je u zaključcima Vijeća od 10. lipnja 2011. o Planu za energetsku učinkovitost 2011. istaknuto da zgrade predstavljaju 40 % krajnje potrošnje energije Unije i da bi za iskorištavanje prilika za rast i zapošljavanje u obrtnom i građevinskom sektoru kao i u proizvodnji građevinskih proizvoda i profesionalnim djelatnostima, kao što su arhitektura, konzultantske usluge i inženjerstvo, države članice trebale uspostaviti dugoročnu strategiju nakon 2020. za poticanje ulaganja u obnovu stambenih i poslovnih zgrada s ciljem poboljšanja energetskih svojstava fonda zgrada. Tom bi se strategijom trebalo riješiti pitanje troškovno učinkovitih velikih radova obnove koja vode preuređenju kojim se u usporedbi s razinama prije obnove za značajan postotak smanjuje isporučena energija i krajnja potrošnja energije zgrade, što dovodi do vrlo visokih energetskih svojstava. Takvi bi se veliki radovi obnove mogli provoditi i u fazama.

(17)

Treba povećati stopu obnove zgrada jer postojeći fond nekretnina predstavlja pojedinačni sektor s najvećim potencijalom za uštedu energije. Osim toga, zgrade su od ključnog značenja za ostvarivanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova u Uniji za 80-95 % do 2050. u usporedbi s 1990. Zgrade u vlasništvu javnih tijela čine znatan udio u fondu nekretnina i vrlo su vidljive u javnom životu. Stoga je prikladno odrediti godišnju stopu obnove zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti na državnom području države članice s ciljem nadogradnje njihovih energetskih svojstava. Tom se stopom obnove ne bi smjele dovoditi u pitanje obveze u vezi sa zgradama približno nulte energije određene u Direktivi 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (8). Obveza obnove zgrada središnje vlasti iz ove Direktive dopunjuje tu direktivu na temelju koje države članice moraju osigurati da se u slučaju velikih radova obnove postojećih zgrada njihova energetska svojstva nadograde tako da ispunjavaju minimalne zahtjeve energetskih svojstava. Države članice trebale bi imati mogućnost poduzeti alternativne troškovno učinkovite mjere za ostvarivanje jednakog poboljšanja energetskih svojstava zgrada središnje vlasti. Obveza obnove površine poda zgrade središnje vlasti trebala bi se primjenjivati na administrativne odjele s nadležnošću na cijelom državnom području države članice. Ako u određenoj državi članici i za određeno područje nadležnosti ne postoji takav relevantni administrativni odjel koji je nadležan na cijelom državnom području, obveza bi se trebala primjenjivati na one administrativne odjele koji su zajedno nadležni na cijelom državnom području.

(18)

Izvjestan broj općina i drugih javnih tijela u državama članicama već je uveo integrirane pristupe u vezi s uštedom energije i opskrbom energijom, na primjer putem akcijskih planova za održivu energiju, kao što su akcijski planovi razvijeni u okviru inicijative Sporazum gradonačelnika, i integrirane gradske pristupe koji nadilaze pojedinačne zahvate na zgradama ili u vrstama prometa. Države članice trebale bi poticati općine i druga javna tijela na usvajanje integriranih i održivih planova za energetsku učinkovitost s jasnim ciljevima, na uključivanje građana u njihov razvoj i provedbu i na odgovarajuće obavješćivanje građana o njihovom sadržaju i o napretku u ostvarivanju ciljeva. Takvim se planovima mogu ostvariti znatne uštede energije, posebno ako ih provode sustavi gospodarenja energijom koji predmetnim javnim tijelima omogućuju bolje upravljanje potrošnjom energije. Trebalo bi poticati razmjenu iskustava između gradova, naselja i drugih javnih tijela u vezi s inovativnijim iskustvima.

(19)

Prilikom kupnje određenih proizvoda i usluga te kupnje i zakupa zgrada, središnja vlast koja sklapa ugovore o javnim radovima, nabavi robe ili uslugama trebala bi predvoditi svojim primjerom i donositi energetski učinkovite odluke o kupnji. To bi se trebalo odnositi na administrativne odjele s nadležnošću na cijelom državnom području države članice. Ako u određenoj državi članici i za određeno područje nadležnosti ne postoji takav relevantni administrativni odjel koji je nadležan na cijelom državnom području, obveza bi se trebala primjenjivati na one administrativne odjele koji su zajedno nadležni na cijelom državnom području. Međutim, ovo ne bi trebalo utjecati na odredbe direktiva Unije o javnoj nabavi. U vezi s drugim proizvodima na koje se ne odnose zahtjevi iz ove Direktive u vezi s energetskom učinkovitošću prilikom kupnje, države članice trebale bi poticati javna tijela da uzmu u obzir energetsku učinkovitosti kupnje.

(20)

Procjena mogućnosti uspostavljanja sustava „bijelih potvrda” na razini Unije pokazala je da bi u sadašnjoj situaciji takav sustav stvorio prekomjerne administrativne troškove i da postoji rizik da bi uštede energije bile koncentrirane u određenom broju država članica, odnosno da ne bi bile ostvarene u cijeloj Uniji. Cilj takvog sustava na razini Unije mogao bi se bolje ostvariti, barem u ovoj fazi, putem nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti za komunalna energetska poduzeća ili drugih alternativnih mjera politike kojima se ostvaruju jednake uštede energije. Primjereno je da se za takve sustave razina ciljeva utvrdi u sklopu zajedničkog okvira na razini Unije i da se istodobno državama članicama osigura dostatna fleksibilnost kako bi se u potpunosti uzeli u obzir nacionalna organizacija sudionika na tržištu, specifični kontekst energetskog sektora i navike krajnjih kupaca. Zajedničkim bi se okvirom komunalnim energetskim poduzećima trebala dati mogućnost da energetske usluge ponude svim krajnjim kupcima, a ne samo onima kojima prodaju energiju. Time se povećava tržišno natjecanje na tržištu energije jer komunalna energetska poduzeća mogu putem ponude dodatnih energetskih usluga osigurati da se njihov proizvod razlikuje od drugih. Zajedničkim bi se okvirom državama članicama trebalo omogućiti da u svoje nacionalne sustave uključe zahtjeve u vezi s ostvarivanjem socijalnih ciljeva, posebno kako bi se ugroženim kupcima osigurao pristup pogodnostima veće energetske učinkovitosti. Države članice trebale bi na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija odrediti koji bi distributeri energije ili poduzeća za maloprodaju energije trebali imati obvezu ostvarivanja cilja uštede energije u krajnjoj potrošnji utvrđenog u ovoj Direktivi.

Državama članica trebalo bi posebno omogućiti da ovu obvezu ne određuju malim distributerima energije, malim poduzećima za maloprodaju energije i malim energetskim sektorima kako bi se izbjeglo nerazmjerno visoko administrativno opterećenje. U Komunikaciji Komisije od 25. lipnja 2008. navedena su načela koja bi trebala uzeti u obzir one države članice koje donesu odluku o suzdržavanju od primjene ove mogućnosti. Kao sredstvo za pružanje podrške nacionalnim inicijativama za povećanje energetske učinkovitosti, stranke koje su se obvezale u sklopu nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti mogle bi ispuniti svoje obveze uplatom godišnjeg doprinosa u nacionalni fond za energetsku učinkovitost u iznosu jednakom iznosu ulaganja koje se zahtijeva u sklopu sustava.

(21)

S obzirom na glavni zahtjev za ponovno uspostavljanje održivosti javnih financija i za fiskalnu konsolidaciju, pri provedbi određenih mjera obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir troškovnu učinkovitost provedbe mjera za povećanje energetske učinkovitosti na razini države članice na temelju odgovarajuće razine analize i ocjenjivanja.

(22)

Zahtjev za ostvarivanje uštede u godišnjoj prodaji energije krajnjim kupcima u odnosu na ukupnu količinu prodane energije ne predstavlja gornju granicu za prodaju ili potrošnju energije. Države članice trebale bi imati mogućnost da za izračun prodaje energije krajnjim kupcima isključe cjelokupnu količinu ili dio količine prodane energije koja se upotrebljava u industrijskim djelatnostima navedenima u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (9), budući da je prepoznato da određeni sektori ili podsektori u okviru navedenih djelatnosti mogu biti izloženi značajnom riziku od istjecanja ugljika. Primjereno je da su države članice upoznate s troškovima sustava kako bi mogle točno procijeniti troškove mjera.

(23)	Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz članka 7. i s ciljem ograničavanja administrativnog opterećenja, svaka država članica može objediniti sve pojedinačne mjere politike za provedbu članka 7. u sveobuhvatni nacionalni program za energetsku učinkovitost.

(24)

Kako bi se iskoristili potencijali za uštedu energije u određenim tržišnim segmentima u kojima se energetski pregledi općenito ne nude na komercijalnoj osnovi (kao što su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi)), države članice trebale bi razviti programe kojima se MSP-ovi potiču na podvrgavanje energetskim pregledima. Energetski pregledi trebali bi biti obvezni i redoviti za velika poduzeća jer ušteda energija može biti značajna. Prilikom energetskih pregleda trebalo bi uzeti u obzir relevantne europske ili međunarodne norme, kao što su EN ISO 50001 (sustavi gospodarenja energijom) ili EN 16247-1 (energetski pregledi) ili, kada uključuju energetski pregled, EN ISO 14000 (sustavi upravljanja okolišem) i tako osigurati njihovu usklađenost s odredbama Priloga VI. ovoj Direktivi jer takve odredbe ne prelaze okvire zahtjeva navedenih relevantnih normi. Trenutačno je u izradi posebna europska norma za energetske preglede.

(25)	Ako energetske preglede provode unutarnji stručnjaci, radi osiguravanja potrebne neovisnosti oni ne bi smjeli biti izravno uključeni u djelatnost koja je obuhvaćena pregledom.

(26)

Pri izradi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, u obzir bi trebalo uzeti dobitke po učinku i uštede ostvarene širokom primjenom troškovno učinkovitih tehnoloških inovacija kao što su pametna brojila. Ako su postavljena pametna brojila, poduzeća ih ne bi smjela upotrebljavati za neopravdani naknadni obračun.

(27)

U vezi s električnom energijom i u skladu s Direktivom 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (10), ako je uvođenje pametnih brojila ocijenjeno kao pozitivno, do 2020. najmanje 80 % potrošača trebalo bi biti opremljeno inteligentnim sustavima mjerenja. U vezi s plinom i u skladu s Direktivom 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (11), ako je uvođenje inteligentnih sustava mjerenja ocijenjeno kao pozitivno, države članice ili bilo koja nadležna tijela koja one imenuju trebali bi pripremiti vremenski raspored za primjenu inteligentnih sustava mjerenja.

(28)

Uporaba pojedinačnih brojila ili razdjelnika troškova grijanja za mjerenje individualne potrošnje grijanja u zgradama s više stanova s centraliziranim grijanjem ili zajedničkim centralnim grijanjem korisna je kada krajnji kupci mogu nadzirati svoju individualnu potrošnju. Stoga njihova uporaba ima smisla samo u zgradama u kojima su radijatori opremljeni termostatskim ventilima.

(29)

U nekim zgradama s više stanova koje se opskrbljuju centraliziranim grijanjem ili zajedničkim centralnim grijanjem uporaba preciznih pojedinačnih mjerila toplinske energije bila bi u tehničkom smislu složena i skupa jer topla voda koja se upotrebljava za grijanje ulazi u stanove i iz njih izlazi na nekoliko mjesta. Međutim, može se pretpostaviti da je pojedinačno mjerenje potrošnje topline u zgradama s više stanova tehnički moguće ako postavljanje pojedinačnih mjerila ne bi zahtijevalo promjenu postojećeg unutarnjeg cjevovoda za grijanje toplom vodom u zgradi. U takvim se zgradama mjerenje individualne potrošnje topline stoga može provoditi pomoću pojedinačnih razdjelnika troškova grijanja postavljenih na svakom radijatoru.

(30)

Direktivom 2006/32/EZ od država članica zahtijeva se da osiguraju da se krajnjim kupcima po konkurentnim cijenama ponude pojedinačna brojila koja točno odražavaju njihovu stvarnu potrošnju energije i pružaju informacije o stvarnom vremenu uporabe. U većini slučajeva ovaj zahtjev podliježe uvjetima tehničke izvedivosti, financijske opravdanosti i razmjernosti u odnosu na moguću uštedu energije. Međutim, kada se u novoj zgradi postavlja priključak ili je zgrada podvrgnuta velikoj obnovi, kako je navedeno u Direktivi 2010/31/EU, uvijek bi se trebala pribaviti takva pojedinačna brojila. Direktivom 2006/32/EZ također se zahtijeva dovoljno učestala provedba jasnog obračuna na temelju stvarne potrošnje kako bi se kupcima omogućila regulacija vlastite potrošnje energije.

(31)

Direktivama 2009/72/EZ i 2009/73/EZ od država članica zahtijeva se da osiguraju provedbu inteligentnih sustava mjerenja koji doprinose aktivnom sudjelovanju potrošača na tržištima opskrbe električnom energijom i plinom. U vezi s električnom energijom, ako se uvođenje pametnih brojila smatra troškovno učinkovitim, do 2020. najmanje 80 % potrošača mora biti opremljeno inteligentnim sustavima mjerenja. U vezi s prirodnim plinom rok nije određen, ali se mora pripremiti vremenski raspored. U tim je direktivama također navedeno da se krajnji kupci moraju ispravno i dovoljno učestalo obavješćivati o stvarnoj potrošnji električne energije/plina i troškovima kako bi mogli regulirati vlastitu potrošnju.

(32)

Učinak odredaba o mjerenju i obračunu iz direktiva 2006/32/EZ, 2009/72/EZ i 2009/73/EZ o uštedi energije bio je ograničen. U mnogim dijelovima Unije te odredbe nisu dovele do pružanja ažuriranih informacija korisnicima o potrošnji energije ili obračuna na temelju stvarne potrošnje onoliko često koliko je, kako su studije pokazale, potrebno kako bi se korisnicima omogućilo reguliranje vlastite potrošnje energije. U sektorima grijanja prostorija i tople vode u zgradama s više stanova nedovoljna je jasnoća tih odredaba također dovela do brojnih pritužaba građana.

(33)

Kako bi se ojačalo osnaživanje krajnjih kupaca u vezi s pristupom informacijama o mjerenju i obračunu individualne potrošnje energije, vodeći pritom računa o prilikama povezanim s procesom provedbe inteligentnih sustava mjerenja i uvođenja pametnih brojila u državama članicama, važno je pojasniti zahtjeve prava Unije u tom području. Time bi se trebalo doprinijeti smanjenju troškova provedbe inteligentnih sustava mjerenja opremljenih funkcijama za povećanje uštede energije i poduprijeti razvoj tržišta energetskih usluga i upravljanje potražnjom. Provedbom inteligentnih sustava mjerenja omogućuje se redoviti obračun na temelju stvarne potrošnje. Međutim, postoji i potreba za pojašnjenjem zahtjeva za pristup informacijama te pravedan i točan obračun na temelju stvarne potrošnje u slučajevima u kojima pametna brojila neće bit dostupna do 2020., uključujući u vezi s mjerenjem i obračunom individualne potrošnje grijanja, hlađenja i tople vode u zgradama s više stanova koje se opskrbljuju putem sustava centraliziranog grijanja/hlađenja ili vlastitog zajedničkog sustava grijanja postavljenog u takvim zgradama.

(34)	Prilikom izrade mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti države članice trebale bi voditi računa o potrebi za osiguravanjem pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i dosljedne provedbe pravne stečevine u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.

(35)

Visokoučinkovita kogeneracija i centralizirano grijanje i hlađenje imaju znatan potencijal za uštedu primarne energije koji je u velikoj mjeri neiskorišten u Uniji. Države članice trebale bi provesti sveobuhvatnu procjenu potencijala za visokoučinkovitu kogeneraciju i centralizirano grijanje i hlađenje. Te bi se procjene na zahtjev Komisije trebale ažurirati kako bi se ulagateljima pružile informacije u vezi s nacionalnim razvojnim planovima i kako bi se doprinijelo stabilnom okruženju kojim se podupiru ulaganja. Nova postrojenja za proizvodnju električne energije i postojeća postrojenja koja su preuređena u značajnoj mjeri ili čija je dozvola ili licencija produljena trebala bi biti opremljena, pod uvjetom da je analiza troškova i koristi pozitivna, visokoučinkovitim kogeneracijskim jedinicama radi iskorištavanja otpadne topline nastale pri proizvodnji električne energije. Ta bi se otpadna toplina zatim mogla putem mreža za centralizirano grijanje prenijeti tamo gdje je potrebna. Događaji koji pokreću zahtjev za primjenu kriterija za odobrenje općenito će biti događaji koji također pokreću zahtjeve za dozvole na temelju Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (12) i za odobrenje na temelju Direktive 2009/72/EZ.

(36)

Može biti primjereno smjestiti nuklearne elektrane ili postrojenja za proizvodnju električne energije u kojima je predviđena uporaba geološkog skladištenja dopuštena na temelju Direktive 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida (13) na mjestima gdje iskorištavanje otpadne topline putem visokoučinkovite kogeneracije ili opskrbe mreže za centralizirano grijanje ili hlađenje nije troškovno učinkovito. Države članice stoga bi trebale imati mogućnost takva postrojenja izuzeti iz obveze provedbe analize troškova i koristi za postavljanje opreme kojom se omogućuje iskorištavanje otpadne topline putem visokoučinkovite kogeneracijske jedinice. Također bi trebala postojati mogućnost da se od obveze proizvodnje topline oslobode postrojenja za proizvodnju električne energije koja se upotrebljavaju kod vršnih opterećenja i postrojenja za proizvodnju rezervne električne energije za koja se planira da će u razdoblju od pet godina raditi manje od 1 500 radnih sati godišnje kao tekući prosjek.

(37)	Primjereno je da države članice potiču uvođenje mjera i postupaka za promicanje kogeneracijskih postrojenja s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom manjom od 20 MW s ciljem poticanja distribuirane proizvodnje energije.

(38)

Visokoučinkovita kogeneracija trebala bi biti definirana na temelju ušteda energije ostvarenih kombiniranom proizvodnjom umjesto odvojenom proizvodnjom toplinske i električne energije. Definicije kogeneracije i visokoučinkovite kogeneracije koje se upotrebljavaju u zakonodavstvu Unije ne bi smjele dovoditi u pitanje uporabu drukčijih definicija u nacionalnim zakonodavstvima u druge svrhe od onih iz predmetnog zakonodavstva Unije. Kako bi se maksimizirale uštede energije i spriječilo propuštanje prilika za uštedu energije, najveću bi pažnju trebalo posvetiti radnim uvjetima kogeneracijskih jedinica.

(39)

S ciljem povećanja transparentnosti kako bi se krajnjim kupcima omogućilo da izaberu između električne energije iz kogeneracije i električne energije proizvedene drugim tehnikama, podrijetlo visokoučinkovite kogeneracije trebalo bi zajamčiti na temelju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti. Sustavi za jamstva o podrijetlu sami po sebi ne podrazumijevaju pravo na povlastice iz nacionalnih mehanizama potpore. Važno je da svi oblici električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije mogu biti obuhvaćeni jamstvima o podrijetlu. Jamstva o podrijetlu trebalo bi razlikovati od razmjenjivih potvrda.

(40)

Trebalo bi uzeti u obzir specifičnu strukturu sektora kogeneracije i sektora centraliziranog grijanja i hlađenja, koji obuhvaćaju brojne male i srednje proizvođače, posebno pri preispitivanju administrativnih postupaka za pribavljanje dozvole za izgradnju kogeneracijskog postrojenja ili povezanih mreža u skladu s načelom „prednost malima”.

(41)	Većina poduzeća u Uniji su MSP-ovi. Ona predstavljaju ogromni potencijal za uštedu energije u Uniji. Kako bi im pomogle pri donošenju mjera za povećanje energetske učinkovitosti, države članice trebale bi uspostaviti povoljan okvir za pružanje tehničke pomoći i ciljanih informacija MSP-ovima.

(42)

U Direktivi 2010/75/EU energetska je učinkovitost uključena među kriterije za određivanje najboljih raspoloživih tehnika koje bi trebale služiti kao referenca za utvrđivanje uvjeta iz dozvola za postrojenja obuhvaćena područjem primjene predmetne direktive, uključujući postrojenja za izgaranje s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom od 50 MW ili više. Međutim, u toj je direktivi državama članicama dana mogućnost da ne odrede zahtjeve u vezi s energetskom učinkovitošću jedinica za izgaranje ili drugih jedinica koje ispuštaju ugljikov dioksid na lokaciji za djelatnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ. Države članice mogle bi u izvješćivanje na temelju Direktive 2010/75/EU uključiti informacije o razinama energetske učinkovitosti.

(43)

Države članice trebale bi na temelju objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija utvrditi pravila kojima se uređuje pokrivanje i podjela troškova priključaka na mrežu i jačanja mreže te za tehničke prilagodbe potrebne za integraciju novih proizvođača električne energije dobivene iz visokoučinkovite kogeneracije, uzimajući u obzir smjernice i kodekse razvijene u skladu s Uredbom (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (14) i Uredbom (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina (15). Proizvođačima električne energije dobivene iz visokoučinkovite kogeneracije trebalo bi omogućiti objavljivanje poziva za podnošenje ponuda za radove u vezi s priključivanjem na mrežu. Trebalo bi olakšati pristup mrežnom sustavu električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije, posebno za male i mikrokogeneracijske jedinice. U skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2009/72/EZ i člankom 3. stavkom 2. Direktive 2009/73/EZ, države članice mogu poduzećima koja posluju u sektorima električne energije i plina odrediti obveze pružanja javnih usluga, uključujući u vezi s energetskom učinkovitošću.

(44)

Odgovor na potražnju važan je instrument za poboljšanje energetske učinkovitosti jer se njime potrošačima ili trećim osobama koje su oni imenovali daje puno više mogućnosti za poduzimanje mjera u vezi s informacijama o potrošnji i obračunu te time osigurava mehanizam za smanjenje ili preusmjeravanje potrošnje, što za posljedicu ima uštede energije u krajnjoj potrošnji i, zahvaljujući optimalnijoj uporabi mreža i proizvodnih sredstava, u proizvodnji, prijenosu i distribuciji energije.

(45)

Odgovor na potražnju može se temeljiti na odgovorima krajnjih kupaca na cjenovne signale ili na automatizaciji zgrade. Trebalo bi poboljšati uvjete odgovora i pristup odgovoru na potražnju, uključujući za male krajnje potrošače. Države članice bi stoga trebale osigurati, uzimajući u obzir stalni razvoj pametnih mreža, da nacionalna regulatorna tijela za energetiku pomoću mrežnih tarifa i propisa mogu potaknuti poboljšanje energetske učinkovitosti i poduprijeti dinamično određivanje cijena za mjere odgovora na potražnju krajnjih kupaca. Trebalo bi osigurati integraciju tržišta i jednake prilike za ulazak na tržište za izvore na strani potražnje (opterećenje opskrbe i potrošača) i proizvodnju. Pored toga, države članice trebale bi osigurati da nacionalna regulatorna tijela za energetiku usvoje integrirani pristup koji uključuje potencijalne uštede u sektorima opskrbe energijom i krajnje potrošnje.

(46)

Dovoljan broj pouzdanih stručnjaka iz područja energetske učinkovitosti trebao bi biti na raspolaganju kako bi se osigurala učinkovita i pravodobna provedba ove Direktive, na primjer pri ispunjavanju zahtjeva u vezi s energetskim pregledima i provedbi sustava obveze energetske učinkovitosti. Stoga bi države članice trebale uspostaviti certifikacijske sustave za pružatelje energetskih usluga, energetske preglede i druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(47)

Neophodno je nastaviti razvijati tržište energetskih usluga kako bi se osigurala potražnja za energetskim uslugama i opskrba energetskim uslugama. Tome može doprinijeti transparentnost, na primjer putem popisa pružatelja energetskih usluga. Obrasci ugovora, razmjena najboljih praksi i smjernice, posebno za ugovore o energetskom učinku, mogu također doprinijeti poticanju potražnje. Kao i kod drugih oblika financijskih aranžmana s trećim osobama, u ugovoru o energetskom učinku korisnik energetskih usluga izbjegava troškove ulaganja tako da ulaganje koje je u cijelosti ili djelomično provela treća osoba otplati dijelom financijske vrijednosti uštede energije.

(48)

Postoji potreba za prepoznavanjem i uklanjanjem regulatornih i neregulatornih prepreka primjeni ugovora o energetskom učinku i drugih financijskih aranžmana s trećim osobama za uštedu energije. Te prepreke uključuju računovodstvena pravila i prakse kojima se sprečava da se kapitalna ulaganja i godišnje financijske uštede proizišle iz mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti na odgovarajući način odražavaju u računovodstvenoj evidenciji za cjelokupni životni vijek ulaganja. Na nacionalnoj bi razini također trebalo ukloniti prepreke obnovi postojećeg fonda nekretnina koje su posljedica podjele poticaja između različitih zainteresiranih sudionika.

(49)

Države članice i regije trebalo bi poticati da u potpunosti iskoriste strukturne fondove i Kohezijski fond kako bi potaknule ulaganja u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. Ulaganjem u energetsku učinkovitost može se doprinijeti gospodarskom rastu, zapošljavanju, inovacijama i smanjenju energetskog siromaštva u kućanstvima, čime se ostvaruje pozitivan doprinos gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji. Područja koja bi se mogla financirati uključuju mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u javnim zgradama i stambenim jedinicama te osiguravanje novih vještina za poticanje zapošljavanja u sektoru energetske učinkovitosti.

(50)

S ciljem ostvarivanja ciljeva ove Direktive, države članice trebale bi poticati uporabu instrumenata financiranja. Takvi bi instrumenti financiranja mogli uključivati financijske doprinose i novčane kazne za neispunjavanje određenih odredaba ove Direktive, sredstva izdvojena za energetsku učinkovitost u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ, sredstva izdvojena za energetsku učinkovitost u višegodišnjem financijskom okviru, posebno u Kohezijskom fondu, strukturnim fondovima i fondovima za ruralni razvoj, te posebne europske financijske instrumente kao što je Europski fond za energetsku učinkovitost.

(51)

Instrumenti financiranja mogli bi se, prema potrebi, temeljiti na sredstvima izdvojenim za energetsku učinkovitost iz projektnih obveznica Unije, sredstvima izdvojenim za energetsku učinkovitost iz Europske investicijske banke i drugih europskih financijskih institucija, posebno Europske banke za obnovu i razvoj i Razvojne banke Vijeća Europe, sredstvima koja su financijskom polugom osigurale financijske institucije, nacionalnim sredstvima, uključujući putem stvaranja regulatornih i fiskalnih okvira za poticanje provedbe inicijativa i programa za povećanje energetske učinkovitosti, i prihodima od dodijeljenih godišnjih emisija u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ.

(52)

Instrumenti financiranja mogli bi posebno upotrebljavati navedene doprinose, sredstva i prihode za omogućavanje i poticanje privatnih kapitalnih ulaganja, oslanjajući se posebno na institucionalne ulagatelje i istodobno se za dodjelu sredstava koristeći kriterijima kojima se osigurava ostvarivanje okolišnih i socijalnih ciljeva, mogli bi upotrebljavati inovativne mehanizme financiranja (npr. kreditna jamstva za privatni kapital, kreditna jamstva za poticanje ugovora o energetskom učinku, bespovratna sredstva, subvencionirane kredite i posebne kreditne linije, sustave financiranja treće osobe) kojima se smanjuju rizici projekata za energetsku učinkovitost i omogućuju troškovno učinkovite radove obnove čak i među kućanstvima s niskim i srednjim prihodima te bi mogli biti povezani s programima ili agencijama koje će objedinjavati i ocjenjivati kakvoću projekata za uštedu energije, pružati tehničku pomoć, promicati tržište energetskih usluga i doprinositi stvaranju potražnje za energetskim uslugama kod potrošača.

(53)

Instrumenti financiranja mogli bi također osigurati odgovarajuća sredstva za podupiranje programa osposobljavanja i certifikacije kojima se poboljšavaju i akreditiraju vještine za energetsku učinkovitost, mogli bi osigurati sredstva za istraživanje, demonstraciju i ubrzavanje primjene tehnologija za proizvodnju energije na maloj i mikrorazini te optimizaciju priključivanja takvih generatora na mrežu, mogli bi biti povezani s programima mjera za promicanje energetske učinkovitosti u svim stambenim objektima radi sprečavanja energetskog siromaštva i poticanja najmodavaca koji iznajmljuju stambene objekte da svoje nekretnine učine energetski što učinkovitijima, mogli bi osigurati odgovarajuća sredstva za podupiranje socijalnog dijaloga i postavljanje standarda s ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti i osiguravanja dobrih uvjeta rada te zdravlja i sigurnosti na radu.

(54)

Raspoloživi financijski instrumenti i inovativni mehanizmi financiranja Unije trebali bi se upotrebljavati za praktičnu primjenu cilja poboljšanja energetskih svojstava zgrada javnih tijela. S tim u vezi, države članice mogu upotrebljavati svoje prihode od dodijeljenih godišnjih emisija u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ za razvoj takvih mehanizama na dobrovoljnoj osnovi i uzimajući u obzir nacionalna proračunska pravila.

(55)

Pri provedbi cilja povećanja energetske učinkovitosti za 20 % Komisija će morati pratiti učinak novih mjera na Direktivu 2003/87/EZ o uspostavi sustava Unije za trgovanje emisijskim jedinicama kako bi se održali poticaji u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama kojima se nagrađuju ulaganja s niskim emisijama ugljika i pripremaju sektori iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za inovacije potrebne u budućnosti. Komisija će morati pratiti učinak na one industrijske sektore koji su izloženi znatnom riziku od istjecanja ugljika kako je utvrđeno u Odluci Komisije 2010/2/EU od 24. prosinca 2009. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, popisa sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika (16) kako bi se osiguralo da se ovom Direktivom promiče i ne sprečava razvoj tih sektora.

(56)

Direktivom 2006/32/EZ od država članica zahtijeva se da usvoje i nastoje ostvariti opći nacionalni okvirni cilj uštede energije za 9 % do 2016. koji se treba dosegnuti uspostavljanjem energetskih usluga i drugih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti. U toj je direktivi navedeno da nakon drugog plana za energetsku učinkovitost koji su usvojile države članice slijede, ako je primjereno i prema potrebi, prijedlozi Komisije za dodatne mjere, uključujući produljenje razdoblja primjene ciljeva. Ako je u izvješću zaključeno da nije postignut dovoljan napredak u ostvarivanju okvirnih nacionalnih ciljeva utvrđenih tom direktivom, ti se prijedlozi trebaju odnositi na razinu i prirodu ciljeva. U procjeni učinka priloženoj ovoj Direktivi utvrđeno je da države članice ostvaruju cilj od 9 % prema planu, što je bitno manje ambiciozno od naknadno usvojenog cilja uštede energije za 20 % do 2020., i stoga nema potrebe za rješavanjem pitanja u vezi s razinom ciljeva.

(57)

Program Inteligentna energija za Europu uspostavljen Odlukom br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (17) ključan je za stvaranje povoljnog okruženja za pravilnu provedbu politika Unije o održivoj energiji uklanjanjem tržišnih prepreka, kao što su nedovoljna svijest i kapaciteti sudionika na tržištu i institucija, te nacionalnih tehničkih ili administrativnih prepreka pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta energije ili nerazvijenih tržišta rada radi suočavanja s izazovom niskougljičnog gospodarstva. Mnoge od tih prepreka još su uvijek relevantne.

(58)

Kako bi se iskoristio značajan potencijal za uštedu energije koji imaju proizvodi povezani s energijom, trebalo bi ubrzati i proširiti provedbu Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (18) i Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (19). Prednost bi se trebala dati proizvodima s najvećim potencijalom za uštedu energije kako je utvrđeno u Radnom planu za ekološki dizajn i, prema potrebi, reviziji postojećih mjera.

(59)	Kako bi se pojasnili uvjeti pod kojima države članice mogu odrediti zahtjeve energetskih svojstava na temelju Direktive 2010/31/EU uz poštovanje Direktive 2009/125/EZ i njezinih provedbenih mjera, Direktivu 2009/125/EZ trebalo bi izmijeniti na odgovarajući način.

(60)

Budući da cilj ove Direktive, odnosno ostvarivanje cilja povećanja energetske učinkovitosti Unije za 20 % do 2020. i otvaranje puta prema daljnjim poboljšanjima energetske učinkovitosti nakon 2020., ne mogu dostatno ostvariti države članice bez poduzimanja dodatnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, nego se može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(61)

Kako bi se omogućila prilagodba tehničkom napretku i promjenama u distribuciji izvora energije, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora u funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s preispitivanjem usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti utvrđenih na temelju Direktive 2004/8/EZ i u vezi s vrijednostima, metodama izračunavanja, zadanim koeficijentom primarne energije i zahtjevima iz prilogâ ovoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija obavi odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog dijela posla, također i na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremeni, pravodobni i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(62)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (20).

(63)

Sve materijalne odredbe direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ trebalo bi staviti izvan snage osim članka 4. stavaka od 1. do 4. Direktive 2006/32/EZ i njezinih priloga I., III. i IV. Navedene potonje odredbe trebale bi se nastaviti primjenjivati do roka za ostvarivanje cilja od 9 %. Trebalo bi izbrisati članak 9. stavke 1. i 2. Direktive 2010/30/EU kojim je predviđena obveza da države članice nastoje nabavljati samo proizvode najvišeg razreda energetske učinkovitosti.

(64)	Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebala bi se ograničiti na one odredbe koje predstavljaju značajnu promjenu u usporedbi s direktivama 2004/8/EZ i 2006/32/EZ. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz tih direktiva.

(65)	Ovom se Direktivom ne bi smjele dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ u nacionalno pravo i njihovu primjenu.

(66)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s obrazloženjem od 28. rujna 2011., države članice obvezale su se u opravdanim slučajevima obavijesti o mjerama za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo priložiti jedan ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U vezi s ovom Direktivom, zakonodavac smatra prenošenje takvih dokumenata opravdanim,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I CILJEVI POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Direktivom uspostavlja zajednički okvir mjera za poticanje energetske učinkovitosti u Uniji kako bi se osiguralo ostvarivanje krovnog cilja povećanja energetske učinkovitosti Unije za 20 % do 2020. i otvorio put daljnjim poboljšanjima energetske učinkovitosti nakon te godine.

Njome se utvrđuju pravila čija je namjena otklanjanje prepreka na tržištu energije i prevladavanje neefikasnosti tržišta koje ograničavaju učinkovitost u opskrbi energijom i njezinoj uporabi i osigurava utvrđivanje okvirnih nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti do 2020.

2. Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi minimalni su zahtjevi i ne sprečavaju države članice da zadrže ili uvedu strože mjere. Takve su mjere u skladu s pravom Unije. Ako su nacionalnim zakonodavstvom predviđene strože mjere, država članica obavješćuje Komisiju o tom zakonodavstvu.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„energija” znači svi oblici energenata, goriva, toplinske energije, obnovljive energije, električne energije ili bilo koji drugi oblik energije kako je definirano u članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici (21);

2.	„potrošnja primarne energije” znači bruto kopnena potrošnja bez neenergetskog korištenja;

3.	„krajnja potrošnja energije” znači cjelokupna energija kojom se opskrbljuju industrija, promet, kućanstva, usluge i poljoprivreda. Isključena je isporuka sektoru za pretvorbu energije i samoj energetskoj industriji;

4.	„energetska učinkovitost” znači omjer između ostvarenog učinka, usluge, robe ili energije i utroška energije;

5.	„ušteda energije” znači količina ušteđene energije utvrđena mjerenjem i/ili procjenjivanjem potrošnje prije i nakon provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, uz osiguravanje normalizacije vanjskih uvjeta koji utječu na potrošnju energije;

6.	„poboljšanje energetske učinkovitosti” znači povećanje energetske učinkovitosti kao rezultat promjena u tehnologiji, ponašanju i/ili gospodarstvu;

„energetska usluga” znači fizička korist, prednost ili dobro dobiveno iz kombinacije energije s energetski učinkovitom tehnologijom ili djelovanjem, koje može uključivati rad, održavanje i kontrolu potrebne za pružanje usluge, koja se pruža na temelju ugovora i za koju je dokazano da u uobičajenim okolnostima dovodi do poboljšanja energetske učinkovitosti koja se može provjeriti i izmjeriti ili procijeniti ili do ušteda primarne energije;

8.	„javna tijela” znači „javni naručitelji” kako je definirano u Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (22);

9.	„središnja vlast” znači svi administrativni odjeli s nadležnošću na cijelom državnom području države članice;

10.	„ukupna korisna površina poda” znači površina poda zgrade ili dijela zgrade u kojoj se koristi energija radi postizanja određenih unutarnjih klimatskih uvjeta;

11.	„sustav gospodarenja energijom” znači skup međusobno povezanih i djelujućih elemenata plana u kojem su određeni cilj povećanja energetske učinkovitosti i strategija za njegovo ostvarivanje;

12.	„europska norma” znači norma koju je donio Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju ili Europski institut za telekomunikacijske norme te koja je stavljena na raspolaganje za javnu uporabu;

13.	„međunarodna norma” znači norma koju je donijela Međunarodna organizacija za normizaciju te koja je stavljena na raspolaganje javnosti;

14.	„stranka obveznica” znači distributer energije ili poduzeće za maloprodaju energije za koje je obvezujući nacionalni sustav obveze energetske učinkovitosti iz članka 7.;

15.	„ovlaštena stranka” znači pravni subjekt na koji je vlada ili drugo javno tijelo prenijelo ovlasti za razvoj financijskog plana, njegovo upravljanje ili rad u ime vlade ili drugog javnog tijela;

16.	„stranka sudionica” znači poduzeće ili javno tijelo koje se obvezalo ostvariti određene ciljeve na temelju dobrovoljnog sporazuma ili je obuhvaćeno instrumentom nacionalne regulatorne politike;

17.

„provedbeno tijelo javne vlasti” znači tijelo na koje se primjenjuje javno pravo i koje je odgovorno za provedbu ili praćenje oporezivanja u području energetike ili emisija ugljika, financijskih planova i instrumenata, fiskalnih poticaja, standarda i normi, sustava označivanja energetske učinkovitosti, osposobljavanja ili obrazovanja;

18.

„mjera politike” znači regulatorni, financijski, fiskalni ili dobrovoljni instrument ili instrument za pružanje informacija koji je formalno uspostavljen i provodi se u državi članici s ciljem stvaranja okvira potpore, zahtjeva ili poticaja kojima se osigurava da sudionici na tržištu pružaju i kupuju energetske usluge i poduzimaju druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti;

19.	„pojedinačna mjera” znači mjera koja dovodi do poboljšanja energetske učinkovitosti koje se može provjeriti i izmjeriti ili procijeniti i koja se poduzima kao posljedica mjere politike;

20.	„distributer energije” znači fizička ili pravna osoba, uključujući operatora distribucijskog sustava, odgovorna za prijenos ili transport energije s ciljem njezine isporuke krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima;

21.	„operator distribucijskog sustava” znači „operator distribucijskog sustava” kako je definiran u Direktivi 2009/72/EZ odnosno Direktivi 2009/73/EZ;

22.	„poduzeće za maloprodaju energije” znači fizička ili pravna osoba koja prodaje energiju krajnjim kupcima;

23.	„krajnji kupac” znači fizička ili pravna osoba koja kupuje energiju za vlastitu krajnju potrošnju;

24.	„pružatelj energetskih usluga” znači fizička ili pravna osoba koja isporučuje energetske usluge ili druge usluge za poboljšanje energetske učinkovitosti u objektima ili prostorijama krajnjeg kupca;

25.

„energetski pregled” znači sustavni postupak stjecanja odgovarajućeg znanja o postojećem profilu potrošnje energije zgrade ili skupine zgrada, industrijskog ili komercijalnog procesa ili postrojenja ili privatne ili javne usluge, utvrđivanja i kvantificiranja troškovno učinkovitih mogućnosti ušteda energije te izvješćivanja o rezultatima;

26.

„mala i srednja poduzeća” ili „MSP-ovi” znači poduzeća kako je definirano u glavi I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (23); kategorija mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća sastoji se od poduzeća koja zapošljavaju manje od 250 osoba te čiji godišnji promet ne prelazi 50 milijuna EUR ili čija godišnja bilanca stanja ne prelazi 43 milijuna EUR;

27.

„ugovor o energetskom učinku” znači ugovorni sporazum između korisnika i pružatelja mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, koji se provjerava i prati tijekom čitavog trajanja ugovora, pri čemu su ulaganja (radovi, opskrba ili usluge) u tu mjeru plaćena s obzirom na ugovorom dogovorenu razinu poboljšanja energetske učinkovitosti ili drugi dogovoreni kriterij energetskog učinka, kao što je financijska ušteda;

28.	„pametni sustav mjerenja” ili „inteligentni sustav mjerenja” znači elektronički sustav koji može mjeriti potrošnju energije pružajući više informacija od konvencionalnog brojila te prenositi i primati podatke koristeći se nekim oblikom elektroničke komunikacije;

29.	„operator prijenosnog sustava” znači „operator prijenosnog sustava” kako je definiran u Direktivi 2009/72/EZ odnosno „operator transportnog sustava” kako je definiran u Direktivi 2009/73/EZ;

30.	„kogeneracija” znači istodobna proizvodnja toplinske i električne ili mehaničke energije u istom postupku;

31.	„ekonomski opravdana potražnja” znači potražnja koja ne prelazi potrebe za toplinom ili hlađenjem, a koja bi se inače u tržišnim uvjetima mogla zadovoljiti postupcima proizvodnje energije različitima od kogeneracije;

32.	„korisna toplina” znači toplinska energija proizvedena u postupku kogeneracije radi zadovoljavanja ekonomski opravdane potražnje za grijanjem ili hlađenjem;

33.	„električna energija iz kogeneracije” znači električna energija proizvedena u postupku povezanom s proizvodnjom korisne topline i obračunana u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu I.;

34.	„visokoučinkovita kogeneracija” znači kogeneracija koja udovoljava kriterijima utvrđenim u Prilogu II.;

35.	„cjelokupna učinkovitost” znači godišnji iznos proizvodnje električne i mehaničke energije i proizvodnje korisne topline podijeljen s gorivom utrošenim za toplinsku energiju proizvedenu u postupku kogeneracije i bruto proizvodnju električne i mehaničke energije;

36.	„omjer električne i toplinske energije” znači omjer između električne energije iz kogeneracije i korisne topline u isključivo kogeneracijskom pogonu, uz korištenje radnih podataka određene jedinice;

37.	„kogeneracijska jedinica” znači jedinica koja može raditi u kogeneracijskom pogonu;

38.	„mala kogeneracijska jedinica” znači kogeneracijska jedinica instaliranog kapaciteta manjeg od 1 MWe;

39.	„mikrokogeneracijska jedinica” znači kogeneracijska jedinica najvećeg kapaciteta manjeg od 50 kWe;

40.	„stupanj izgrađenosti” znači omjer između površine poda zgrade i površine zemljišta na određenom području;

41.	„učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje” znači sustav centraliziranog grijanja ili hlađenja koji upotrebljava najmanje 50 % obnovljive energije, 50 % otpadne topline, 75 % topline dobivene kogeneracijom ili 50 % kombinacije takve energije i topline;

42.

„učinkovito grijanje i hlađenje” znači sustav grijanja i hlađenja koji, u odnosu na ishodišni scenarij koji odražava uobičajenu situaciju, mjerljivo smanjuje utrošak primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava na troškovno učinkovit način, u skladu s procjenom iz analize troškova i koristi iz ove Direktive i uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju;

43.

„učinkovito individualno grijanje i hlađenje” znači sustav opskrbe za individualno grijanje i hlađenje koji u odnosu na učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje mjerljivo smanjuje utrošak neobnovljive primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava ili zahtijeva jednaki utrošak neobnovljive primarne energije, ali uz niže troškove, uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju;

44.	„preuređenje u značajnoj mjeri” znači preuređenje čiji troškovi prelaze 50 % troškova ulaganja za novu usporedivu jedinicu;

45.	„agregator” znači pružatelj usluga potražnje koji kombinira više kratkotrajnih opterećenja potrošača za prodaju ili dražbu na organiziranim tržištima energije.

Članak 3.

Ciljevi povećanja energetske učinkovitosti

1. Svaka država članica određuje okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti na temelju potrošnje primarne energije ili krajnje potrošnje energije, uštede primarne ili krajnje energije ili energetskog intenziteta. Države članice obavješćuju Komisiju o navedenim ciljevima u skladu s člankom 24. stavkom 1. i Prilogom XIV. dijelom 1. Pritom navedene ciljeve također iskazuju kao apsolutnu razinu potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u 2020. i objašnjavaju kako i na temelju kojih podataka su izračunale tu razinu.

Pri određivanju navedenih ciljeva države članice uzimaju u obzir:

(a)	da potrošnja energije u Uniji 2020. ne smije biti veća od 1 474 Mtoe primarne energije, odnosno 1 078 Mtoe krajnje energije;

(b)	mjere predviđene ovom Direktivom;

(c)	mjere usvojene s ciljem ostvarivanja nacionalnih ciljeva uštede energije donesenih u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 2006/32/EZ; i

(d)	druge mjere za poticanje energetske učinkovitosti u državama članicama i na razini Unije.

Pri određivanju navedenih ciljeva države članice mogu također uzeti u obzir nacionalne okolnosti koje utječu na potrošnju primarne energije kao što su:

(a)	preostali troškovno učinkovit potencijal za uštedu energije;

(b)	razvoj i predviđanja u vezi s BDP-om;

(c)	promjene u izvozu i uvozu energije;

(d)	razvoj svih izvora obnovljive energije, nuklearne energije te hvatanja i skladištenja ugljika; i

(e)	pravodobno djelovanje.

2. Komisija do 30. lipnja 2014. procjenjuje ostvareni napredak i vjerojatnost da će Unija ostvariti potrošnju energije od najviše 1 474 Mtoe primarne energije i/ili najviše 1 078 Mtoe krajnje energije u 2020.

3. Pri provedbi preispitivanja iz stavka 2. Komisija:

(a)	zbraja nacionalne okvirne ciljeve povećanja energetske učinkovitosti koje su dostavile države članice;

(b)

procjenjuje može li se zbroj tih ciljeva smatrati pouzdanim pokazateljem ostvaruje li se cilj na razini cijele Unije prema planu, uzimajući u obzir ocjenu prvog godišnjeg izvješća u skladu s člankom 24. stavkom 1. i ocjenu nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost u skladu s člankom 24. stavkom 2.;

(c)

uzima u obzir dopunsku analizu proizišlu iz:

procjene napretka u potrošnji energije te u potrošnji energije u odnosu na gospodarsku aktivnost na razini Unije, uključujući napredak u učinkovitosti opskrbe energijom u državama članicama koje svoje nacionalne okvirne ciljeve temelje na krajnjoj potrošnji energije ili uštedi krajnje energije, uključujući napredak zbog usklađivanja navedenih država članica s poglavljem III. ove Direktive;

ii.	rezultata oblikovanja modela u odnosu na buduća kretanja u potrošnji energije na razini Unije;

(d)	uspoređuje rezultate iz točaka od (a) do (c) s količinom potrošene energije potrebne kako u 2020. potrošnja energije ne bi prelazila 1 474 Mtoe primarne energije i/ili 1 078 Mtoe krajnje energije.

POGLAVLJE II.

UČINKOVITOST U UPORABI ENERGIJE

Članak 4.

Obnova zgrada

Države članice uspostavljaju dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda stambenih i poslovnih zgrada, javnih i privatnih. Ta strategija obuhvaća:

(a)	pregled nacionalnog fonda nekretnina, prema potrebi na temelju statističkog uzorkovanja;

(b)	utvrđivanje troškovno učinkovitog pristupa obnovama ovisno o vrsti zgrade i klimatskoj zoni;

(c)	politike i mjere za poticanje troškovno učinkovitih velikih radova obnove zgrada, uključujući postupne velike radove obnove;

(d)	dalekovidnu perspektivu za usmjeravanje odluka pojedinaca, građevinske industrije i financijskih institucija o ulaganjima;

(e)	procjenu očekivane uštede energije i širih koristi koja se temelji na dokazima.

Prva verzija strategije objavljuje se do 30. travnja 2014. i nakon toga ažurira svake tri godine te dostavlja Komisiji u sklopu nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost.

Članak 5.

Zgrade javnih tijela kao uzor

1. Ne dovodeći u pitanje članak 7. Direktive 2010/31/EU, svaka država članica osigurava da se od 1. siječnja 2014. 3 % ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti obnovi svake godine kako bi se ispunili barem minimalni zahtjevi energetskih svojstava koje je odredila primjenom članka 4. Direktive 2010/31/EU.

Stopa od 3 % izračunava se na temelju ukupne površine poda zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti dotične države članice čija je ukupna korisna površina poda veća od 500 m2 i koje 1. siječnja svake godine ne ispunjavaju nacionalne minimalne zahtjeve energetskih svojstava određene primjenom članka 4. Direktive 2010/31/EU. Prag se od 9. srpnja 2015. smanjuje na 250 m2.

Ako država članica zahtijeva da se obveza obnove 3 % ukupne površine poda svake godine proširi na površinu poda u vlasništvu i uporabi administrativnih odjela ispod razine središnje vlasti, stopa od 3 % izračunava se na temelju ukupne površine poda zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti i navedenih administrativnih odjela dotične države članice čija je ukupna korisna površina poda veća od 500 m2, odnosno od 9. srpnja 2015. veća od 250 m2 i koje 1. siječnja svake godine ne ispunjavaju nacionalne minimalne zahtjeve energetskih svojstava određene primjenom članka 4. Direktive 2010/31/EU.

Pri provedbi mjera za opsežnu obnovu zgrada središnje vlasti u skladu s prvim podstavkom, države se članice mogu odlučiti razmatrati zgradu u cjelini, uključujući njezinu ovojnicu, opremu, poslovanje i održavanje.

Države članice zahtijevaju da se zgradama središnje vlasti s najnižim energetskim svojstvima da prednost pri provedbi mjera povećanja energetske učinkovitosti ako je to troškovno učinkovito i tehnički izvedivo.

2. Države članice mogu odlučiti da neće odrediti ili primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. na sljedeće kategorije zgrada:

(a)	zgrade koje su službeno zaštićene zbog toga što pripadaju posebno zaštićenom području ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem određenih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava na neprihvatljiv način promijenio njihov značaj ili izgled;

(b)	zgrade koje su u vlasništvu oružanih snaga ili središnje vlasti i koje su namijenjene nacionalnoj obrani, osim pojedinačnih prostora za stanovanje ili uredskih zgrada za oružane snage i drugo osoblje koje zapošljavaju nadležna tijela za nacionalnu obranu;

(c)	zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe.

3. Ako država članica obnovi više od 3 % ukupne površine poda zgrada središnje vlasti u određenoj godini, višak može uračunati u godišnju stopu obnove bilo koje od prethodne ili sljedeće tri godine.

4. Države članice mogu u godišnju stopu obnove zgrada središnje vlasti uračunati nove zgrade koje su u vlasništvu i uporabi kao zamjena za određene zgrade središnje vlasti srušene tijekom bilo koje od prethodne dvije godine ili zgrade koje su prodane, srušene ili stavljene izvan uporabe tijekom bilo koje od dvije prethodne godine zbog intenzivnije uporabe drugih zgrada.

5. Za potrebe stavka 1. države članice do 31. prosinca 2013. uspostavljaju i objavljuju popis grijanih i/ili hlađenih zgrada središnje vlasti čija je ukupna korisna površina poda veća od 500 m2, odnosno od 9. srpnja 2015. veća od 250 m2, osim zgrada izuzetih na temelju stavka 2. Popis sadržava sljedeće podatke:

(a)	površinu poda u m2; i

(b)	energetska svojstva svake zgrade ili relevantne podatke o energiji.

6. Na dovodeći u pitanje članak 7. Direktive 2010/31/EU, države se članice mogu odlučiti za alternativni pristup stavcima od 1. do 5. ovog članka te pritom poduzimaju druge troškovno učinkovite mjere, uključujući velike radove obnove i mjere za promjenu ponašanja korisnika zgrada, kako bi do 2020. ostvarile uštede energije u prihvatljivim zgradama u vlasništvu i uporabi središnje vlasti koje su barem jednake uštedama propisanima u stavku 1. i o kojima se izvješćuje na godišnjoj osnovi.

Za potrebe alternativnog pristupa države članice mogu procijeniti uštede energije koje bi ostvarile primjenom stavaka od 1. do 4. koristeći se odgovarajućim standardnim vrijednostima za potrošnju energije u referentnim zgradama središnje vlasti prije i nakon obnove te na temelju procijenjene površine njihova fonda. Kategorije referentnih zgrada središnje vlasti reprezentativne su za fond takvih zgrada.

Države članice koje se odluče za alternativni pristup do 31. prosinca 2013. obavješćuju Komisiju o alternativnim mjerama koje planiraju usvojiti i pokazuju kako namjeravaju ostvariti jednako poboljšanje energetskih svojstava zgrada središnje vlasti.

7. Države članice potiču javna tijela, uključujući tijela na regionalnoj i lokalnoj razini, i tijela za socijalno stanovanje na koja se primjenjuje javno pravo, uzimajući u obzir njihove odgovarajuće nadležnosti i administrativni ustroj, da:

(a)	donesu plan za energetsku učinkovitost, koji može biti samostalan ili dio šireg klimatskog ili okolišnog plana i koji sadrži specifične ciljeve i djelovanja u vezi s uštedom energije i energetskom učinkovitošću, kako bi slijedila primjer zgrada središnje vlasti utvrđen u stavcima 1., 5. i 6.;

(b)	uspostave sustav gospodarenja energijom, uključujući energetske preglede, u sklopu provedbe svog plana;

(c)	prema potrebi upotrebljavaju poduzeća za energetske usluge i ugovore o energetskom učinku za financiranje obnove i provedbu planova s ciljem dugoročnog održavanja ili poboljšanja energetske učinkovitosti.

Članak 6.

Kupnja od strane javnih tijela

1. Države članice osiguravaju da središnja vlast kupuje samo proizvode, usluge i zgrade s visokim energetskim svojstvima u mjeri u kojoj je to u skladu s troškovnom učinkovitošću, gospodarskom izvedivošću, širom održivošću, tehničkom prikladnošću i dovoljnom razinom tržišnog natjecanja kako je navedeno u Prilogu III.

Obveza iz prvog podstavka primjenjuje se na ugovore za kupnju proizvoda, usluga i zgrada od strane javnih tijela u mjeri u kojoj je vrijednost takvih ugovora jednaka pragovima ili veća od pragova iz članka 7. Direktive 2004/18/EZ.

2. Obveza iz stavka 1. primjenjuje se na ugovore oružanih snaga samo u mjeri u kojoj njezina primjena nije u suprotnosti s prirodom i primarnim ciljem aktivnosti oružanih snaga. Obveza se ne primjenjuje na ugovore za nabavu vojne opreme kako je definirano Direktivom 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama u području obrane i sigurnosti koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji (24).

3. Uzimajući u obzir njihove odgovarajuće nadležnosti i administrativni ustroj, države članice potiču javna tijela, uključujući tijela na regionalnoj i lokalnoj razini, da slijede primjer središnje vlasti i kupuju samo proizvode, usluge i zgrade s visokim energetskim svojstvima. Države članice potiču javna tijela da u slučaju javnog natječaja za ugovore o uslugama sa značajnim energetskim sadržajem procijene mogućnost sklapanja dugoročnih ugovora o energetskom učinku kojima se osigurava dugoročna ušteda energije.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., pri kupnji paketa proizvoda koji je kao cjelina obuhvaćen delegiranim aktom donesenim u skladu s Direktivom 2010/30/EU, države članice mogu zahtijevati da se prednost da zbirnoj energetskoj učinkovitosti u odnosu na energetsku učinkovitost pojedinačnih proizvoda u sklopu tog paketa, odnosno kupnji paketa proizvoda koji je u skladu s kriterijem pripadnosti najvišem razredu energetske učinkovitosti.

Članak 7.

Sustavi obveze energetske učinkovitosti

1. Svaka država članica uspostavlja sustav obveze energetske učinkovitosti. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., tim se sustavom osigurava da distributeri energije i/ili poduzeća za maloprodaju energije koji su imenovani strankama obveznicama u skladu sa stavkom 4. i koji posluju na državnom području pojedinačne države članice do 31. prosinca 2020. ostvare kumulativni cilj uštede energije u krajnjoj potrošnji.

Navedeni cilj mora biti barem jednak ostvarivanju novih ušteda svake godine od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. od 1,5 % godišnjeg opsega energije koji su svi distributeri energije ili sva poduzeća za maloprodaju energije prodali krajnjim kupcima prema prosjeku za zadnje tri godine prije 1. siječnja 2013. Iz tog se izračuna djelomično ili potpuno može isključiti količina prodane energije upotrijebljene za promet.

Države članice odlučuju kako će se izračunana količina novih ušteda iz drugog podstavka rasporediti tijekom razdoblja.

2. Podložno stavku 3. države članice mogu:

(a)	napraviti izračun propisan stavkom 1. drugim podstavkom na temelju vrijednosti 1 % u 2014. i 2015., 1,25 % u 2016. i 2017. i 1,5 % u 2018., 2019. i 2020.;

(b)	iz izračuna isključiti cjelokupnu prodanu količinu ili dio prodane količine energije koja se upotrebljava u industrijskim djelatnostima navedenima u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ;

(c)

dopustiti da se uštede energije ostvarene u sektorima pretvorbe, distribucije i prijenosa energije, uključujući infrastrukturu za učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje, kao rezultat provedbe zahtjeva utvrđenih u članku 14. stavku 4., članku 14. stavku 5. točki (b) i članku 15. stavcima od 1. do 6. i 9. uračunaju u iznos uštede energije propisan stavkom 1.; i

(d)	uračunati u iznos uštede energije iz stavka 1. uštede energije proizišle iz novih pojedinačnih mjera koje se provode od 31. prosinca 2008. i nastavljaju ostvarivati učinak u 2020. te koje se mogu mjeriti i provjeriti.

3. Primjena stavka 2. ne dovodi do smanjenja iznosa uštede energije iz stavka 1. za više od 25 %. Države članice koje primjenjuju stavak 2. o tome obavješćuju Komisiju do 5. lipnja 2014., uključujući elemente navedene u stavku 2. koje primjenjuju i izračun koji pokazuje njihov učinak na iznos uštede energije iz stavka 1.

4. Ne dovodeći u pitanje izračun uštede energije za ostvarivanje cilja u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom, za potrebe stavka 1. prvog podstavka svaka država članica na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija imenuje stranke obveznice između distributera energije i/ili poduzeća za maloprodaju energije koji posluju na njezinom državnom području, a može uključiti i distributere goriva za prijevoz i poduzeća za maloprodaju goriva za prijevoz koji posluju na njezinom državnom području. Stranke obveznice ostvaruju iznos uštede energije potreban za ispunjavanje obveze među krajnjim kupcima koje prema potrebi određuje država članica, neovisno o izračunu izrađenom u skladu sa stavkom 1., ili, ako države članice tako odluče, putem potvrđene uštede drugih stranaka kako je opisano u stavku 7. točki (b).

5. Države članice izražavaju iznos uštede energije koji se zahtijeva od svake stranke obveznice kao krajnju potrošnju energije ili potrošnju primarne energije. Metoda odabrana za iskazivanje potrebnog iznosa uštede energije upotrebljava se i za izračun ušteda koje prijavljuju stranke obveznice. Primjenjuju se faktori konverzije utvrđeni u Prilogu IV.

6. Države članice osiguravaju da se uštede ostvarene na temelju stavaka 1., 2. i 9. ovog članka i članka 20. stavka 6. izračunavaju u skladu s Prilogom V. točkama 1. i 2. One uspostavljaju sustave mjerenja, nadzora i provjere u okviru kojih se provjeravaju barem statistički značajan udio i reprezentativni uzorak mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su uspostavile stranke obveznice. To se mjerenje, nadzor i provjera provode neovisno o strankama obveznicama.

7. U sklopu sustava obveze energetske učinkovitosti države članice mogu:

(a)	u nametnute obveze uštede uključiti zahtjeve sa socijalnim ciljem, uključujući i zahtjev da se dio mjera za povećanje energetske učinkovitosti provede kao prioritet u kućanstvima koja su pogođena energetskim siromaštvom ili u socijalnim stanovima;

(b)

dopustiti strankama obveznicama da u svoju obvezu uračunaju potvrđene uštede energije koje su ostvarili pružatelji energetskih usluga ili druge treće osobe, uključujući kada stranke obveznice putem tijela koja je odobrila država ili putem tijela javne vlasti promiču mjere koje mogu, ali ne moraju uključivati formalna partnerstva i mogu se kombinirati s drugim izvorima financiranja. Ako to dopuste, države članice osiguravaju uspostavljanje jasnog i transparentnog procesa odobrenja koji je otvoren za sve sudionike na tržištu i čiji je cilj umanjiti troškove certifikacije;

(c)	dopustiti strankama obveznicama da uštede ostvarene u određenoj godini obračunaju kao da su ostvarene u bilo kojoj od četiri prethodne ili tri sljedeće godine.

8. Jednom godišnje države članice objavljuju ostvarene uštede energije prema strankama obveznicama ili prema podkategorijima stranaka obveznica i ukupno u okviru sustava.

Države članice osiguravaju da stranke obveznice na zahtjev pruže:

(a)	zbirne statističke informacije o krajnjim kupcima (i utvrde bitne promjene u odnosu na prethodno dostavljene informacije); i

(b)	trenutačne informacije o potrošnji krajnjih kupaca, uključujući prema potrebi profile opterećenja, segmentaciju kupaca i zemljopisni položaj kupaca, uz očuvanje cjelovitosti i povjerljivosti privatnih ili poslovno osjetljivih informacija u skladu s primjenjivim pravom Unije.

Takav se zahtjev upućuje najviše jednom godišnje.

9. Kao alternativa uspostavljanju sustava obveze energetske učinkovitosti na temelju stavka 1., države se članice mogu odlučiti poduzeti druge mjere politike za ostvarivanje ušteda energije među krajnjim kupcima, pod uvjetom da te mjere politike ispunjavaju kriterije utvrđene u stavcima 10. i 11. Godišnji iznos nove uštede energije ostvarene takvim pristupom jednak je iznosu nove uštede energije propisane stavcima 1., 2. i 3. Države članice mogu kombinirati sustave obveza s alternativnim mjerama politike, uključujući nacionalne programe za energetsku učinkovitost, pod uvjetom da očuvaju jednakovrijednost.

Mjere politike iz prvog podstavka mogu uključivati, ali nisu ograničene na sljedeće mjere politike ili njihove kombinacije:

(a)	poreze na energiju ili CO2 koji za učinak imaju smanjenje potrošnje energije u krajnjoj potrošnji;

(b)	financijske planove i instrumente ili fiskalne poticaje koji dovode do primjene energetski učinkovite tehnologije ili tehnika i koji za učinak imaju smanjenje potrošnje energije u krajnjoj potrošnji;

(c)	propise ili dobrovoljne sporazume koji dovode do primjene energetski učinkovite tehnologije ili tehnika i koji za učinak imaju smanjenje potrošnje energije u krajnjoj potrošnji;

(d)	standarde i norme čiji je cilj poboljšanje energetske učinkovitosti proizvoda i usluga, uključujući zgrade i vozila, osim ako su obvezni i primjenjivi u državama članicama na temelju prava Unije;

(e)	sustave označivanja energetske učinkovitosti osim onih koji su obvezni i primjenjivi u državama članicama na temelju prava Unije;

(f)	osposobljavanje i obrazovanje, uključujući savjetodavne programe za energetiku, koji dovode do primjene energetski učinkovite tehnologije ili tehnika i koji za učinak imaju smanjenje potrošnje energije u krajnjoj potrošnji.

Države članice do 5. prosinca 2013. obavješćuju Komisiju o mjerama politike koje planiraju usvojiti za potrebe prvog podstavka i članka 20. stavka 6. u skladu s okvirom predviđenim u Prilogu V. točki 4. i navode kako namjeravaju ostvariti zahtijevan iznos uštede. U slučaju mjera politike iz drugog podstavka i članka 20. stavka 6., navedena obavijest pokazuje kako su ispunjeni kriteriji iz stavka 10. U slučaju mjera politike osim onih iz drugog podstavka ili članka 20. stavka 6., države članice objašnjavaju kako se ostvaruje jednaka razina uštede, praćenja i provjere. Komisija može predložiti izmjene u roku od tri mjeseca od obavijesti.

10. Ne dovodeći u pitanje stavak 11., kriteriji za mjere politike poduzete u skladu sa stavkom 9. drugim podstavkom i člankom 20. stavkom 6. su sljedeći:

(a)	mjere politike predviđaju najmanje dva prijelazna razdoblja do 31. prosinca 2020. i dovode do ostvarivanja razine cilja utvrđene u stavku 1.;

(b)	definirana je odgovornost svake ovlaštene stranke, stranke sudionice ili provedbenog tijela javne vlasti, ovisno o tome koje je relevantno;

(c)	uštede energije koje se trebaju ostvariti utvrđene su na transparentan način;

(d)	iznos uštede energije koji se zahtijeva ili koji treba ostvariti mjerom politike iskazan je kao krajnja potrošnja energije ili kao potrošnja primarne energije na temelju faktora konverzije utvrđenih u Prilogu IV.;

(e)	uštede energije izračunavaju se pomoću metoda i načela predviđenih u Prilog V. točkama 1. i 2.;

(f)	ušteda energija izračunava se pomoću metoda i načela predviđenih u Prilogu V. točki 3.;

(g)	stranke sudionice osiguravaju godišnje izvješće o ostvarenim uštedama energije, osim ako to nije izvedivo, i objavljuju ga;

(h)	osigurano je praćenje rezultata i predviđene su odgovarajuće mjere u slučaju nezadovoljavajućeg napretka;

(i)	uspostavljen je nadzorni sustav koji također uključuje neovisnu provjeru statistički značajnog udjela mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti; i

(j)	svake se godine objavljuju podaci o godišnjem kretanju ušteda energije.

11. Države članice osiguravaju usklađenost poreza iz stavka 9. drugog podstavka točke (a) s kriterijima navedenima u stavku 10. točkama (a), (b), (c), (d), (f), (h) i (j).

Države članice osiguravaju usklađenost propisa i dobrovoljnih sporazuma iz stavka 9. drugog podstavka točke (c) s kriterijima navedenima u stavku 10. točkama (a), (b), (c), (d), (e), (g), (h), (i) i (j).

Države članice osiguravaju usklađenost drugih mjera politike iz stavka 9. drugog podstavka i nacionalnih fondova za energetsku učinkovitost iz članka 20. stavka 6. s kriterijima navedenima u stavku 10. točkama (a), (b), (c), (d), (e), (h), (i) i (j).

12. Države članice osiguravaju da se uštede energije u slučaju preklapanja učinka mjera politike ili pojedinačnih mjera ne uračunavaju dva puta.

Članak 8.

Energetski pregledi i sustavi gospodarenja energijom

1. Države članice promiču među svim krajnjim kupcima dostupnost visokokvalitetnih energetskih pregleda koji su troškovno učinkoviti i:

(a)	koje neovisno provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci u skladu s kvalifikacijskim kriterijima; ili

(b)	koje provode i nadziru neovisna tijela na temelju nacionalnog zakonodavstva.

Energetske preglede iz prvog podstavka mogu provoditi unutarnji stručnjaci ili energetski revizori pod uvjetom da je predmetna država članica uspostavila sustav kojim se osigurava i provjerava njihova kakvoća, uključujući prema potrebi godišnji nasumični odabir barem statistički značajnog postotka svih energetskih pregleda koje su proveli.

Kako bi se zajamčila visoka kakvoća energetskih pregleda i sustava gospodarenja energijom, države članice utvrđuju transparentne i nediskriminirajuće minimalne kriterije za energetske preglede na temelju Priloga VI.

Energetski pregledi ne uključuju klauzule o zabrani prijenosa nalaza pregleda kvalificiranom/akreditiranom pružatelju energetskih usluga ako se korisnik tome ne protivi.

2. Države članice razvijaju programe kojima potiču provedbu energetskih pregleda u MSP-ovima te naknadnu provedbu preporuka iz tih pregleda.

Na temelju transparentnih i nediskriminirajućih kriterija i ne dovodeći u pitanje pravo Unije o državnim potporama, države članice mogu uspostaviti sustave potpore MSP-ovima, uključujući u slučaju sklapanja dobrovoljnih sporazuma, za pokrivanje troškova energetskog pregleda i provedbu troškovno visokoučinkovitih preporuka iz energetskih pregleda ako se provode predložene mjere.

Države članice skreću pažnju MSP-ova, uključujući putem odgovarajućih posredničkih organizacija koje ih zastupaju, na konkretne primjere kako sustavi gospodarenja energijom mogu pomoći njihovom poslovanju. Komisija pomaže državama članicama pružajući im potporu pri razmjeni najboljih praksi u ovom području.

3. Države članice također razvijaju programe za podizanje svijesti među kućanstvima o koristima takvih pregleda putem odgovarajućih savjetodavnih službi.

Države članice potiču programe osposobljavanja za kvalifikaciju energetskih revizora kojima se osigurava da je na raspolaganju dovoljan broj stručnjaka.

4. Države članice osiguravaju da u poduzećima koja nisu MSP-ovi energetski pregled na neovisan i troškovno učinkovit način provedu kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci ili da ga provedu i nadziru neovisna tijela na temelju nacionalnog zakonodavstva do 5. prosinca 2015. i najmanje svake četiri godine od datuma prethodnog energetskog pregleda.

5. Smatra se da energetski pregledi udovoljavaju zahtjevima iz stavka 4. ako se provode na neovisan način, u skladu s minimalnim kriterijima na temelju Priloga VI., i ako se provode prema dobrovoljnim sporazumima sklopljenima između organizacija dionika i imenovanog tijela te ako ih nadzire predmetna država članica, druga tijela na koja su nadležna tijela prenijela odgovarajuću odgovornost ili Komisija.

Pristup sudionika na tržištu koji nude energetske usluge temelji se na transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima.

6. Poduzeća koja nisu MSP-ovi i koja provode sustav gospodarenja energijom ili sustav upravljanja okolišem, koji ovjerava neovisno tijelo u skladu s relevantnim europskim ili međunarodnim normama, izuzeta su od primjene zahtjeva iz stavka 4., pod uvjetom da države članice osiguraju da predmetni sustav upravljanja uključuje energetski pregled u skladu s minimalnim kriterijima na temelju Priloga VI.

7. Energetski pregledi mogu biti samostalni ili dio šire okolišne revizije. Države članice mogu zahtijevati da dio energetskog pregleda čini procjena tehničke i gospodarske izvedivosti priključenja na postojeću ili planiranu mrežu centraliziranog grijanja ili hlađenja.

Ne dovodeći u pitanje pravo Unije o državnim potporama, države članice mogu provesti programe poticaja i potpora za provedbu preporuka iz energetskih pregleda i sličnih mjera.

Članak 9.

Mjerenje

1. Države članice osiguravaju da, u mjeri u kojoj je to tehnički moguće, financijski opravdano i razmjerno s obzirom na potencijalne uštede energije, krajnjim kupcima električne energije, prirodnog plina, centraliziranoga grijanja, centraliziranog hlađenja i tople vode u kućanstvima budu pribavljena pojedinačna brojila po konkurentnim cijenama koja točno odražavaju stvarnu potrošnju energije krajnjih kupaca i daju informacije o stvarnom vremenu uporabe.

Takva pojedinačna brojila po konkurentnim cijenama osiguravaju se prilikom:

(a)	zamjene postojećeg brojila, osima ako je to tehnički neizvedivo ili troškovno neučinkovito u odnosu na dugoročnu procijenjenu potencijalnu uštedu;

(b)	postavljanja novog priključka u novoj zgradi ili ako je zgrada podvrgnuta velikim radovima obnove kako je utvrđeno u Direktivi 2010/31/EU.

2. Ako i u mjeri u kojoj primjenjuju inteligentne sustave mjerenja i uvode pametna brojila za prirodni plin i/ili električnu energiju u skladu s direktivama 2009/72/EZ i 2009/73/EZ, države članice:

(a)	osiguravaju da sustavi mjerenja krajnjim kupcima pružaju informacije o stvarnom vremenu uporabe i da su ciljevi energetske učinkovitosti i koristi za krajnje kupce potpuno uzeti u obzir prilikom uspostavljanja minimalnih funkcionalnosti brojila i određivanja obveza sudionika na tržištu;

(b)	osiguravaju sigurnost pametnih brojila i podatkovnih komunikacija te privatnost krajnjih kupaca u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka i privatnosti;

(c)	u slučaju električne energije i na zahtjev krajnjeg kupca, zahtijevaju od pružatelja usluga mjerenja da osiguraju da brojilo ili brojila mogu uzimati u obzir električnu energiju prenesenu u mrežu iz prostorija krajnjeg kupca;

(d)	osiguravaju da na zahtjev krajnjih kupaca podaci o mjerenju predaje i preuzimanja električne energije budu dostupni krajnjim kupcima ili trećoj osobi koja djeluje u ime krajnjeg kupca u lako razumljivom obliku koji se može koristiti za usporedbu ponuda pod jednakim uvjetima;

(e)	zahtijevaju da se u trenutku postavljanja pametnih brojila kupcima pruže odgovarajući savjeti i informacije, posebno u vezi s njihovim punim potencijalom u pogledu upravljanja očitavanjem brojila i praćenjem potrošnje energije.

3. Ako se zgrada opskrbljuje grijanjem i hlađenjem ili toplom vodom iz mreže za centralizirano grijanje ili iz centralnog izvora koji opslužuje više zgrada, mjerilo toplinske energije ili tople vode postavlja se je na izmjenjivaču topline ili mjestu isporuke.

U zgradama s više stanova i višenamjenskim zgradama koje imaju centralni izvor grijanja/hlađenja ili se opskrbljuju iz mreže za centralizirano grijanje ili centralnog izvora koji opslužuje više zgrada, brojila individualne potrošnje također se postavljaju do 31. prosinca 2016. za mjerenje potrošnje topline ili hlađenja ili tople vode za svaku jedinicu gdje je to tehnički izvedivo i troškovno učinkovito. Ako uporaba pojedinačnih brojila nije tehnički izvediva ili troškovno učinkovita, za mjerenje grijanja upotrebljavaju se pojedinačni razdjelnici troškova grijanja za mjerenje potrošnje topline na svakom radijatoru, osim ako predmetna država članica dokaže da bi postavljanje takvih razdjelnika troškova grijanja bilo troškovno neučinkovito. U tom se slučaju mogu razmotriti alternativne troškovno učinkovite metode mjerenja potrošnje topline.

Ako se višenamjenske zgrade opskrbljuju iz sustava centraliziranog grijanja ili hlađenja ili ako u takvim zgradama prevladavaju vlastiti zajednički sustavi grijanja ili hlađenja, države članice mogu uvesti transparentna pravila za raspodjelu troškova potrošnje topline ili tople vode u takvim zgradama kako bi osigurale transparentnost i točnost obračuna individualne potrošnje. Prema potrebi takva pravila uključuju smjernice za način raspodjele troškova grijanja i/ili tople vode koji se upotrebljavaju na sljedeće načine:

(a)	topla voda za potrebe kućanstva;

(b)	toplina koju ispuštaju instalacije u zgradi i za potrebe grijanja zajedničkih prostora (ako su stubišta i hodnici opremljeni radijatorima);

(c)	za potrebe grijanja stanova.

Članak 10.

Informacije o obračunu

1. Ako krajnji kupci nemaju pametna brojila iz direktiva 2009/72/EZ i 2009/73/EZ, države članice do 31. prosinca 2014. osiguravaju da su informacije o obračunu točne i temeljene na stvarnoj potrošnji, u skladu s Prilogom VII. točkom 1.1., za sve sektore obuhvaćene ovom Direktivom, uključujući distributere energije, operatore distribucijskih sustava i poduzeća za maloprodaju energije, ako je to tehnički izvedivo i gospodarski opravdano.

Ova se obveza može ispuniti pomoću sustava redovitog samoočitanja od strane krajnjih kupaca prilikom kojeg krajnji kupci obavješćuju dobavljača energije o rezultatima očitanja brojila. Obračun se temelji na procijenjenoj potrošnji ili paušalnom iznosu samo ako krajnji kupac nije dostavio rezultate očitanja brojila za određeno obračunsko razdoblje.

2. Brojilima postavljenima u skladu s direktivama 2009/72/EZ i 2009/73/EZ osiguravaju se točne informacije o obračunu na temelju stvarne potrošnje. Države članice osiguravaju da krajnji kupci imaju mogućnost jednostavnog pristupa dodatnim informacijama o prethodnoj potrošnji čime im se omogućuju detaljne samoprovjere.

Dodatne informacije o prethodnoj potrošnji uključuju:

(a)	kumulativne podatke za najmanje tri prethodne godine ili za razdoblje od početka ugovora o opskrbi ako je ono kraće. Podaci odgovaraju razdobljima za koja su na raspolaganju informacije o redovitom obračunu; i

(b)	detaljne podatke u skladu s vremenom uporabe za bilo koji dan, tjedan, mjesec i godinu. Navedeni se podaci stavljaju na raspolaganje krajnjem kupcu putem interneta ili sučelja brojila za razdoblje od najmanje prethodna 24 mjeseca ili za razdoblje od početka ugovora o opskrbi ako je ono kraće.

3. Neovisno o tome jesu li postavljena pametna brojila ili nisu, države članice:

(a)	zahtijevaju da, u mjeri u kojoj su dostupne informacije o obračunu električne energije i prethodnoj potrošnji krajnjih kupaca, one na njihov zahtjev budu stavljene na raspolaganje pružatelju energetskih usluga kojeg odredi krajnji kupac;

(b)	osiguravaju da se krajnjim kupcima ponudi mogućnost primanja informacija o obračunu i računa u elektroničkom obliku te da na zahtjev dobiju jasno i razumljivo objašnjenje o tome kako je izrađen njihov račun, posebno ako se računi ne temelje na stvarnoj potrošnji;

(c)	osiguravaju da su uz račun dostupne i odgovarajuće informacije kako bi krajnji kupci dobili detaljno izvješće o trenutačnim troškovima energije u skladu s Prilogom VII.;

(d)	mogu na zahtjev krajnjeg kupca odrediti da se informacije sadržane u takvim računima ne smatraju zahtjevom za plaćanje; U takvim slučajevima države članice osiguravaju da dobavljači izvora energije ponude fleksibilne aranžmane za stvarno plaćanje;

(e)	zahtijevaju da se informacije o troškovima energije i procjene troškova energije potrošačima daju na zahtjev, pravodobno i u lako razumljivom obliku, čime se potrošačima omogućuje usporedba ponuda pod jednakim uvjetima.

Članak 11.

Troškovi pristupa informacijama o mjerenju i obračunu

1. Države članice osiguravaju da krajnji kupci sve svoje račune i informacije o obračunu za potrošnju energije dobivaju besplatno te da podacima o svojoj potrošnji mogu pristupiti besplatno i na odgovarajući način.

2. Neovisno o stavku 1., troškovi informacija o obračunu individualne potrošnje grijanja i hlađenja u zgradama s više stanova i višenamjenskim zgradama raspodjeljuju se na neprofitnoj osnovi u skladu s člankom 9. stavkom 3. Troškovi proizišli iz dodjele ovog zadataka trećoj osobi, kao što je pružatelj usluga ili lokalni dobavljač energije, koji obuhvaća mjerenje, raspodjelu i obračun stvarne individualne potrošnje u takvim zgradama, mogu se prenijeti na krajnje kupce u mjeri u kojoj su takvi troškovi opravdani.

Članak 12.

Program za obavješćivanje i osnaživanje potrošača

1. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi male potrošače energije, uključujući kućanstva, potaknule na učinkovitu uporabu energije i olakšale im je. Navedene mjere mogu biti dio nacionalne strategije.

2. Za potrebe stavka 1. navedene mjere uključuju jedan ili više elemenata navedenih pod točkom (a) ili (b):

(a)

niz instrumenata i politika za poticanje promjena u ponašanju koji mogu uključivati:

i.	fiskalne poticaje;

ii.	pristup financiranju, financijskoj potpori ili subvencijama;

iii.	pružanje informacija;

iv.	projekte koji služe kao primjer;

v.	aktivnosti na radnom mjestu;

(b)

načine i sredstva za uključivanje potrošača i organizacija potrošača tijekom mogućeg uvođenja pametnih brojila putem priopćenja o:

i.	troškovno učinkovitim i lako ostvarivim promjenama u uporabi energije;

ii.	informacijama o mjerama za povećanje energetske učinkovitosti.

Članak 13.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima u slučaju nepoštovanja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s člancima od 7. do 11. i člankom 18. stavkom 3. te poduzimaju mjere potrebne za osiguravanje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama do 5. lipnja 2014., a o svim naknadnim izmjenama koje se na njih odnose obavješćuju je bez odlaganja.

POGLAVLJE III.

UČINKOVITOST U OPSKRBI ENERGIJOM

Članak 14.

Poticanje učinkovitosti u grijanju i hlađenju

1. Države članice do 31. prosinca 2015. provode sveobuhvatnu procjenu potencijala za primjenu visokoučinkovite kogeneracije i učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja koja sadrži informacije utvrđene u Prilogu VIII. i o tome obavješćuju Komisiju. Ako su već provele istovrsnu procjenu, o tome obavješćuju Komisiju.

U sveobuhvatnoj se procjeni u potpunosti uzima u obzir analiza nacionalnih potencijala za visokoučinkovitu kogeneraciju provedena u skladu s Direktivom 2004/8/EZ.

Na zahtjev Komisije procjena se ažurira i dostavlja Komisiji svakih pet godina. Svaki takav zahtjev Komisija podnosi najmanje godinu dana prije isteka roka.

2. Države članice donose politike kojima se potiče da se na lokalnoj i regionalnoj razini vodi računa o mogućnostima uporabe učinkovitih sustava grijanja i hlađenja, posebno onih temeljenih na visokoučinkovitoj kogeneraciji. U obzir se uzima potencijal za razvoj lokalnih i regionalnih tržišta toplinske energije.

3. Za potrebe procjene iz stavka 1., države članice provode analizu troškova i koristi za svoje državno područje koja se temelji na klimatskim uvjetima, gospodarskoj izvedivosti i tehničkoj prikladnosti u skladu s Prilogom IX. dijelom 1. Analiza troškova i koristi doprinosi lakšem utvrđivanju, u smislu izvora i troškova, najučinkovitijih rješenja za ispunjavanje potreba za grijanjem i hlađenjem. Navedena analiza troškova i koristi može biti dio procjene okoliša u skladu s Direktivom 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (25).

4. Ako se na temelju procjene iz stavka 1. i analize iz stavka 3. utvrdi potencijal za primjenu visokoučinkovite kogeneracije i/ili učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja čije su koristi veće od troškova, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za razvoj infrastrukture za učinkovito grijanje i hlađenje i/ili za omogućavanje razvoja visokoučinkovite kogeneracije i uporabe grijanja i hlađenja iz otpadne topline i obnovljivih izvora energije u skladu sa stavcima 1., 5. i 7.

Ako se na temelju procjene iz stavka 1. i analize iz stavka 3. ne utvrdi potencijal čije su koristi veće od troškova, uključujući administrativne troškove provedbe analize troškova i koristi iz stavka 5., predmetna država članica može izuzeti postrojenja iz zahtjeva utvrđenih u tom stavku.

5. Države članice osiguravaju provedbu analize troškova i koristi u skladu s Prilogom IX. dijelom 2. ako se nakon 5. lipnja 2014.:

(a)	planira novo toplinsko postrojenje za proizvodnju električne energije s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW kako bi se procijenili troškovi i koristi osiguranja rada postrojenja kao visokoučinkovitog kogeneracijskog postrojenja;

(b)	u značajnoj mjeri preuređuje postojeće toplinsko postrojenje za proizvodnju električne energije s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW kako bi se procijenili troškovi i koristi njegove pretvorbe u visokoučinkovitu kogeneraciju;

(c)

planira ili u značajnoj mjeri preuređuje industrijsko postrojenje s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW u kojem se proizvodi otpadna toplina na korisnoj temperaturnoj razini kako bi se procijenili troškovi i koristi iskorištavanja otpadne topline radi udovoljavanja gospodarski opravdanoj potražnji, uključujući putem kogeneracije, i priključivanja tog postrojenja na mrežu za centralizirano grijanje i hlađenje;

(d)

planira nova mreža za centralizirano grijanje i hlađenje ili ako se u postojećoj mreži za centralizirano grijanje ili hlađenje planira novo postrojenje za proizvodnju energije s ukupnom toplinskom snagom većom od 20 MW ili ako se u značajnoj mjeri preuređuje takvo postojeće postrojenje kako bi se procijenili troškovi i koristi iskorištavanja otpadne topline iz susjednih industrijskih postrojenja.

Postavljanje opreme za hvatanje ugljikovog dioksida proizvedenog u postrojenju za izgaranje s ciljem njegova geološkog skladištenja kako je predviđeno Direktivom 2009/31/EZ ne smatra se preuređenjem u smislu točaka (b), (c) i (d) ovog stavka.

Države članice mogu zahtijevati da se analiza troškova i koristi iz točaka (c) i (d) provede u suradnji s poduzećima odgovornima za rad mreža za centralizirano grijanje i hlađenje.

6. Države članice mogu iz stavka 5. izuzeti:

(a)

postrojenja za proizvodnju električne energije koja se koriste kod vršnih opterećenja i postrojenja za proizvodnju rezervne električne energije za koja se planira da će raditi manje od 1 500 radnih sati godišnje kao tekući prosjek u razdoblju od pet godina na temelju postupka provjere koji utvrđuju države članice i kojim se osigurava ispunjavanje ovog kriterija za izuzeće;

(b)	nuklearne elektrane;

(c)	postrojenja koja moraju biti smještena u blizini mjesta geološkog skladištenja odobrenog u skladu s Direktivom 2009/31/EZ.

Države članice također mogu odrediti pragove, iskazane kao iznos dostupne korisne otpadne topline, potražnja za toplinskom energijom ili udaljenosti između industrijskih postrojenja i mreža za centralizirano grijanje, radi izuzimanja pojedinačnih postrojenja iz odredaba stavka 5. točaka (c) i (d).

Države članice obavješćuju Komisiju o izuzećima usvojenima na temelju ovog stavka do 31. prosinca 2013. te o svim njihovim naknadnim izmjenama nakon toga.

7. Države članice donose kriterije za odobrenje iz članka 7. Direktive 2009/72/EZ ili kriterije za istovjetnu dozvolu kako bi:

(a)	uzele u obzir ishod sveobuhvatne procjene iz stavka 1.;

(b)	osigurale ispunjavanje zahtjeva iz stavka 5.; i

(c)	uzele u obzir ishod analize troškova i koristi iz stavka 5.

8. Države članice mogu na temelju kriterija za odobrenje i kriterija za dozvolu iz stavka 7. izuzeti pojedinačna postrojenja iz zahtjeva za provedbu opcija čije su koristi veće od troškova ako za to postoje imperativni pravni, vlasnički ili financijski razlozi. U tom slučaju dotična država članica Komisiji dostavlja svoju odluku s obrazloženjem u roku od tri mjeseca od dana donošenja.

9. Stavci 5., 6., 7. i 8. ovog članka primjenjuju se na postrojenja obuhvaćena Direktivom 2010/75/EU ne dovodeći u pitanje zahtjeve te direktive.

10. Na temelju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti iz Priloga II. točke (f), države članice osiguravaju da se podrijetlo električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije može jamčiti na temelju objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija koje utvrđuje svaka država članica. One osiguravaju da je navedeno jamstvo o podrijetlu usklađeno sa zahtjevima i da sadrži najmanje informacije navedene u Prilogu X. Države članice uzajamno priznaju svoja jamstva o podrijetlu, isključivo kao dokaz informacija iz ovog stavka. Svako odbijanje priznavanja jamstva o podrijetlu kao takvog dokaza, posebno zbog razloga povezanih sa sprečavanjem prijevare, mora se temeljiti na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima. Države članice obavješćuju Komisiju o takvom odbijanju i razlozima. Kod odbijanja priznanja jamstva o podrijetlu, Komisija može donijeti odluku kojom obvezuje na priznanje stranu koja ga odbija, posebno s obzirom na objektivne, transparentne i nediskriminirajuće kriterije na kojima se takvo priznanje temelji.

Komisija je ovlaštena putem delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Direktive preispitati usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti utvrđene u Provedbenoj odluci Komisije 2011/877/EU (26) na temelju Direktive 2004/8/EZ do 31. prosinca 2014.

11. Države članice osiguravaju da je sva raspoloživa potpora kogeneraciji uvjetovana time da je proizvedena električna energija podrijetlom iz visokoučinkovite kogeneracije i da se otpadna toplina učinkovito upotrebljava za ostvarivanje ušteda primarne energije. Javna potpora kogeneraciji, proizvodnji centraliziranog grijanja i mrežama za centralizirano grijanje prema potrebi podliježe pravilima o državnim potporama.

Članak 15.

Pretvorba, prijenos odnosno transport i distribucija energije

1. Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela za energetiku vode računa o energetskoj učinkovitosti pri provedbi regulatornih zadataka navedenih u direktivama 2009/72/EZ i 2009/73/EZ u vezi s njihovim odlukama o radu infrastrukture za plin i električnu energiju.

Države članice posebno osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela za energetiku putem razvoja mrežnih tarifa i propisa u okviru Direktive 2009/72/EZ i uzimajući u obzir troškove i koristi svake mjere osiguraju poticaje za mrežne operatore da korisnicima mreže stave na raspolaganje usluge sustava i time im omoguće provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u kontekstu daljnjeg uvođenja pametnih mreža.

Takve usluge sustava može odrediti operator sustava i one ne smiju imati negativan učinak na sigurnost sustava.

Države članice za električnu energiju osiguravaju usklađenost propisa o mreži i mrežnih tarifa s kriterijima iz Priloga XI., uzimajući u obzir smjernice i kodekse razvijene na temelju Uredbe (EZ) br. 714/2009.

2. Države članice do 30. lipnja 2015. osiguravaju:

(a)

provedbu procjene potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za plin i električnu energiju, posebno u vezi s prijenosom odnosno transportom, distribucijom, upravljanjem opterećenjem interoperabilnošću te priključivanjem na postrojenja za proizvodnju energije, uključujući mogućnosti pristupa za mikrogeneratore energije;

(b)	utvrđivanje konkretnih mjera i ulaganja za uvođenje troškovno učinkovitih poboljšanja energetske učinkovitosti u mrežnu infrastrukturu, uključujući rokove njihova uvođenja.

3. Države članice mogu dopustiti komponente programa i struktura tarifa sa socijalnim ciljem za prijenos/transport i distribuciju energije iz mreže, uz uvjet da se svi narušavajući učinci na prijenosni/transportni i distribucijski sustav svedu na nužan minimum i da nisu nerazmjerni socijalnom cilju.

4. Države članice osiguravaju ukidanje onih poticaja u tarifama prijenosa/transporta i distribucije koji su štetni za cjelokupnu učinkovitost (uključujući energetsku učinkovitost) proizvodnje, prijenosa/transporta i distribucije energije te opskrbe njome ili onih koji mogu onemogućiti sudjelovanje u odgovoru na potražnju na tržištima uravnoteženja ili prilikom nabave pomoćnih usluga. Države članice osiguravaju da se mrežnim operatorima pružaju poticaji za poboljšanje učinkovitosti u planiranju i radu infrastrukture i, u okviru Direktive 2009/72/EZ, da tarife dobavljačima omogućuju poboljšanje sudjelovanja potrošača u učinkovitosti sustava, uključujući odgovor na potražnju, ovisno o nacionalnim okolnostima.

5. Ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 2. Direktive 2009/28/EZ i uzimajući u obzir članak 15. Direktive 2009/72/EZ te potrebu za osiguravanjem kontinuiteta opskrbe toplinskom energijom, države članice osiguravaju da, podložno zahtjevima koji se odnose na očuvanje pouzdanosti i sigurnost mreže temeljenima na transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima koje određuju nadležna nacionalna tijela, operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava u okviru odgovornosti za dispečiranje proizvodnih postrojenja na svojem području:

(a)	jamče prijenos i distribuciju električne energije iz visokoučinkovite kogeneracije;

(b)	osiguravaju prioritetni ili zajamčen pristup mreži za električnu energiju iz visokoučinkovite kogeneracije;

(c)	pri dispečiranju postrojenja za proizvodnju električne energije osiguravaju prioritetno odašiljanje električne energije iz visokoučinkovite kogeneracije u mjeri u kojoj to dozvoljava siguran rad nacionalnog elektroenergetskog sustava.

Države članice osiguravaju jasno i detaljno objašnjenje te objavljivanje pravila koja se odnose na rangiranje različitih prioriteta pristupa i odašiljanja dodijeljenih u njihovim elektroenergetskim sustavima. Pri osiguravanju prioritetnog pristupa ili odašiljanja za visokoučinkovitu kogeneraciju, države članice mogu odrediti rangiranje između i unutar različitih vrsta obnovljive energije i visokoučinkovite kogeneracije te u svakom slučaju osiguravaju da prioritetni pristup ili odašiljanje za energiju iz različitih obnovljivih izvora energije nisu ometani.

Pored obveza utvrđenih u prvom podstavku, operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu XII.

Države članice mogu posebno olakšati priključivanje na mrežni sustav za električnu energiju iz visokoučinkovite kogeneracije proizvedenu u malim kogeneracijskim i mikrokogeneracijskim jedinicama. Države članice prema potrebi poduzimaju mjere kojima mrežne operatore potiču da usvoje proces jednostavnog obavješćivanja „postavi i obavijesti” za postavljanje mikrokogeneracijskih jedinica radi pojednostavljenja i skraćivanja postupka odobrenja za pojedinačne građane i instalatere.

6. Podložno zahtjevima koji se odnose na očuvanje pouzdanosti i sigurnosti mreže, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kojima osiguravaju da operatori visokoučinkovite kogeneracije mogu ponuditi usluge uravnoteženja i druge operativne usluge na razini operatora prijenosnih sustava ili operatora distribucijskih sustava ako je to tehnički i gospodarski izvedivo s obzirom na način rada visokoučinkovitog kogeneracijskog postrojenja. Operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava osiguravaju da su takve usluge uključene u proces nadmetanja za usluge koji je transparentan, nediskriminirajući i podložan kontroli.

Države članice prema potrebi mogu od operatora prijenosnih sustava i operatora distribucijskih sustava zahtijevati da smanjivanjem pristojbi za priključenje i uporabu sustava potiču smještanje visokoučinkovite kogeneracije u blizini područja potražnje.

7. Države članice mogu proizvođačima električne energije iz visokoučinkovite kogeneracije koji se žele priključiti na mrežu dozvoliti objavu poziva za podnošenje ponuda za radove priključivanja na mrežu.

8. Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela za energetiku potiču izvore na strani potražnje, kao što je odgovor na potražnju, da osim u nabavi sudjeluju i na veleprodajnim i maloprodajnim tržištima.

Podložno tehničkim ograničenjima svojstvenima upravljanju mrežama, države članice osiguravaju da pri ispunjavanju zahtjeva za usluge uravnoteženja i pomoćne usluge operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava postupaju prema pružateljima odgovora na potražnju, uključujući agregatore, na nediskriminirajući način i u skladu sa svojim tehničkim mogućnostima.

Podložno tehničkim ograničenjima svojstvenima upravljanju mrežama, države članice potiču pristup odgovoru na potražnju i njegovo sudjelovanje na tržištima uravnoteženja, rezervi i drugih usluga sustava, između ostalog tako da od nacionalnih regulatornih tijela za energetiku ili, ako se to zahtijeva na temelju njihovih nacionalnih regulatornih sustava, od operatora prijenosnih sustava i operatora distribucijskih sustava zahtijevaju da u bliskoj suradnji s pružateljima usluga potražnje i potrošačima definiraju tehničke načine za sudjelovanje na navedenim tržištima u skladu s tehničkim zahtjevima tih tržišta i mogućnostima odgovora na potražnju. Takve specifikacije uključuju sudjelovanja agregatora.

9. Pri izvješćivanju u skladu s Direktivom 2010/75/EU i ne dovodeći u pitanje njezin članak 9. stavak 2., države članice razmatraju uključivanje informacija o razinama energetske učinkovitosti postrojenja za izgaranje goriva s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom od 50 MW ili više u svjetlu relevantnih najboljih dostupnih tehnika razvijenih u skladu s Direktivom 2010/75/EU i Direktivom 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (27).

Države članice mogu poticati operatore postrojenja iz prvog podstavka na poboljšanje godišnjih prosječnih neto operativnih stopa.

POGLAVLJE IV.

HORIZONTALNE ODREDBE

Članak 16.

Raspoloživost kvalifikacijskih, akreditacijskih i certifikacijskih sustava

1. Ako nacionalnu razinu tehničke kompetentnosti, objektivnosti i pouzdanosti smatra nedovoljnom, država članica do 31. prosinca 2014. osigurava da certifikacijski i/ili akreditacijski sustavi i/ili jednaki kvalifikacijski sustavi, uključujući prema potrebi odgovarajuće programe osposobljavanja, postanu ili budu dostupni za pružatelje energetskih usluga i energetskih pregleda te za menadžere u području energetike i instalatere dijelova zgrada povezanih s energijom kako je definirano u članku 2. točki 9. Direktive 2010/31/EU.

2. Države članice osiguravaju da su sustavi iz stavka 1. transparentni za potrošače, pouzdani i da doprinose nacionalnim ciljevima energetske učinkovitosti.

3. Države članice stavljaju na raspolaganje javnosti certifikacijske i/ili akreditacijske sustave ili jednake kvalifikacijske sustave iz stavka 1. te surađuju jedna s drugom i s Komisijom na usporedbi sustava i njihovom priznavanju.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za upoznavanje potrošača s dostupnošću kvalifikacijskih i/ili certifikacijskih sustava u skladu s člankom 18. stavkom 1.

Članak 17.

Obavješćivanje i osposobljavanje

1. Države članice osiguravaju transparentnost informacija o dostupnim mehanizmima za energetsku učinkovitost i financijskim i pravnim okvirima te njihovo opsežno širenje svim relevantnim sudionicima na tržištu, kao što su potrošači, građevinari, arhitekti, inženjeri, okolišni i energetski revizori i instalateri dijelova zgrada kako je definirano u Direktivi 2010/31/EU.

Države članice potiču pružanje informacija bankama i drugim financijskim institucijama o mogućnostima sudjelovanja u financiranju mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, također i putem uspostavljanja javno-privatnih partnerstava.

2. Države članice utvrđuju odgovarajuće uvjete kako bi tržišni operatori potrošačima energije mogli pružati odgovarajuće i ciljane informacije i savjete u vezi s energetskom učinkovitošću.

3. Komisija preispituje učinak svojih mjera za potporu razvoju platformi, u okviru kojih, između ostalog, europska tijela za socijalni dijalog potiču programe osposobljavanja za energetsku učinkovitost, i prema potrebi uvodi daljnje mjere. Komisija potiče europske socijalne partnere na raspravu o energetskoj učinkovitosti.

4. Države članice, uz sudjelovanje dionika, uključujući lokalna i regionalna tijela, potiču odgovarajuće inicijative za informiranje, podizanje svijesti i osposobljavanje s ciljem obavješćivanja građana o koristima i praktičnim prednostima poduzimanja mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

5. Komisija potiče razmjenu i opsežno širenje informacija o najboljim praksama energetske učinkovitosti u državama članicama.

Članak 18.

Energetske usluge

1. Države članice promiču tržište energetskih usluga i pristup tom tržištu za MSP-ove na sljedeće načine:

(a)

širenjem jasnih i lako dostupnih informacija o:

i.	dostupnim ugovorima o energetskim uslugama i klauzulama koje bi trebalo uključiti u takve ugovore kako bi se zajamčili uštede energije i prava krajnjih kupaca;

ii.	financijskim instrumentima, poticajima, financijskim potporama i zajmovima kojima se podupiru projekti u vezi s uslugama energetske učinkovitosti;

(b)	poticanjem razvoja oznaka kakvoće, između ostalog putem trgovačkih udruženja;

(c)

stavljanjem na raspolaganje javnosti i redovitim ažuriranjem popisa dostupnih pružatelja energetskih usluga koji su kvalificirani i/ili certificirani i čije su kvalifikacije i/ili certifikacije u skladu s člankom 16. ili osiguravanjem sučelja putem kojeg pružatelji energetskih usluga mogu davati informacije;

(d)

podupiranjem javnog sektora u prihvaćanju ponuda energetskih usluga, posebno za preuređenje zgrada, putem:

i.	osiguravanja obrazaca za ugovore o energetskom učinku koji uključuju najmanje stavke navedene u Prilogu XIII.;

ii.	pružanja informacija o najboljim praksama za ugovore o energetskom učinku, uključujući prema potrebi analizu troškova i koristi na temelju pristupa životnog vijeka;

(e)	osiguravanjem kvalitativnog pregleda u okviru nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost u vezi sa sadašnjim i budućim razvojem tržišta energetskih usluga.

2. Države članice podupiru pravilno funkcioniranje tržišta energetskih usluga prema potrebi na sljedeće načine:

(a)	utvrđivanjem i objavljivanjem točaka za kontakt na kojima krajnji kupci mogu dobiti informacije iz stavka 1.;

(b)	prema potrebi poduzimanjem mjera za uklanjanje regulatornih i neregulatornih prepreka koje onemogućuju uvođenje ugovora o energetskom učinku i drugih modela usluga energetske učinkovitosti za utvrđivanje i/ili provedbu mjera za uštede energije;

(c)	razmatranjem uspostavljanja ili dodjele uloge neovisnog mehanizma, kao što je ombudsman, kako bi se osigurali učinkovito postupanje s pritužbama i izvansudsko rješavanje sporova proizišlih iz ugovora o energetskim uslugama;

(d)	omogućavanjem neovisnim posrednicima na tržištu da imaju ulogu u poticanju razvoja tržišta na strani potražnje i ponude.

3. Države članice osiguravaju da se distributeri energije, operatori distribucijskih sustava i poduzeća za maloprodaju energije suzdrže od svih aktivnosti kojima se može onemogućiti potražnja za energetskim uslugama ili drugim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti ili njihova isporuka, ili spriječiti razvoj tržišta za takve usluge ili mjere, uključujući sprečavanje pristupa tržištu za konkurente ili zloporabu vladajućeg položaja.

Članak 19.

Druge mjere za poticanje energetske učinkovitosti

1. Ne dovodeći u pitanje osnovna načela vlasničkog i stanarskog prava država članica, države članice ocjenjuju i prema potrebi poduzimaju odgovarajuće mjere za uklanjanje regulatornih i neregulatornih prepreka energetskoj učinkovitosti, posebno u vezi s:

(a)

podjelom poticaja između vlasnika i stanara zgrade ili između više vlasnika kako bi se osiguralo da se zbog činjenice da neće pojedinačno ostvariti sve koristi ili zbog nedostatka pravila za podjelu troškova i koristi između njih, uključujući nacionalna pravila i mjere kojima je uređen proces odlučivanja u nekretninama s više vlasnika, navedene stranke ne odvrati od ulaganja u poboljšanje učinkovitosti koje bi u protivnom proveli;

(b)

pravnim i regulatornim odredbama te administrativnim praksama koje se odnose na javnu nabavu te godišnji proračun i računovodstvo kako bi se osiguralo da se pojedinačna javna tijela ne odvrate od ulaganja u poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje troškova očekivanog životnog vijeka te od uporabe ugovora o energetskom učinku i drugih mehanizama financiranja s trećim osobama na dugoročnoj ugovornoj osnovi.

Takve mjere za uklanjanje prepreka mogu uključivati osiguravanje poticaja, stavljanje izvan snage ili izmjenu pravnih ili regulatornih odredaba ili donošenje smjernica i interpretativnih priopćenja ili pojednostavljenje administrativnih postupaka. Mjere se mogu kombinirati s odredbama o obrazovanju, osposobljavanju i posebnim informacijama te tehničkoj pomoći u vezi s energetskom učinkovitošću.

2. O ocjenjivanju prepreka i mjera iz stavka 1. Komisija se obavješćuje u prvom nacionalnom akcijskom planu za energetsku učinkovitost iz članka 24. stavka 2. Komisija potiče razmjenu najboljih nacionalnih praksi s tim u vezi.

Članak 20.

Nacionalni fond za energetsku učinkovitost, financiranje i tehnička podrška

1. Ne dovodeći u pitanje članke 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, države članice olakšavaju uspostavljanje novih ili uporabu postojećih instrumenata financiranja za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti kako bi se maksimalno iskoristile pogodnosti financiranja iz više izvora.

2. Komisija prema potrebi izravno ili putem europskih financijskih institucija pomaže državama članicama pri uspostavljanju instrumenata financiranja i sustava tehničke podrške s ciljem povećanja energetske učinkovitosti u različitim sektorima.

3. Komisija olakšava razmjenu najboljih praksi između nadležnih nacionalnih ili regionalnih tijela, na primjer putem godišnjih sastanaka regulatornih tijela, javnih baza podataka s informacijama o provedbi mjera u državama članicama i usporedbe zemalja.

4. Države članice mogu uspostaviti nacionalni fond za energetsku učinkovitost. Namjena tog fonda je pružanje podrške nacionalnim inicijativama za povećanje energetske učinkovitosti.

5. Države članice mogu omogućiti da se obveze iz članka 5. stavka 1. ispunjavaju godišnjim doprinosima nacionalnom fondu za energetsku učinkovitost u iznosu koji je jednak ulaganjima potrebnim za ispunjavanje navedenih obveza.

6. Države članice mogu predvidjeti da stranke obveznice svoje obveze iz članka 7. stavka 1. mogu ispuniti u obliku godišnjeg doprinosa nacionalnom fondu za energetsku učinkovitost u iznosu koji je jednak ulaganjima potrebnim za ispunjavanje navedenih obveza.

7. Države članice mogu upotrebljavati svoje prihode od godišnjih emisijskih kvota u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ kako bi razvile inovativne mehanizme financiranja za praktičnu primjenu cilja poboljšanja energetskih svojstava zgrada iz članka 5.

Članak 21.

Faktori konverzije

Za potrebe usporedbe ušteda energije i pretvorbe u usporedivu jedinicu primjenjuju se faktori konverzije utvrđeni u Prilogu IV. osim ako je opravdana uporaba drugih faktora konverzije.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Delegirani akti

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi preispitivanja usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti iz članka 14. stavka 10. drugog podstavka.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. kako bi tehničkom napretku prilagodila vrijednosti, metode izračunavanja, zadani koeficijent primarne energije i zahtjeve iz priloga I., II., III., IV., V., VII., VIII., IX., X. i XII.

Članak 23.

Izvršavanje delegacije

1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 22. Komisiji se dodjeljuju na rok od pet godina od 4. prosinca 2012.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 22. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan utvrđen u odluci. Ona ne utječe na valjanost bilo kojih delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 22. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne uloži nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili prije isteka tog roka ako Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da nemaju namjeru uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 24.

Preispitivanje i praćenje provedbe

1. Države članice od 2013. svake godine do 30. travnja izvješćuju o napretku u ostvarivanju nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti u skladu s Prilogom XIV. dijelom 1. Izvješće može činiti dio nacionalnih programa reformi iz Preporuke Vijeća 2010/410/EU od 13. srpnja 2010. o općim smjernicama za gospodarske politike država članica i Unije (28).

2. Do 30. travnja 2014. i zatim svake tri godine nakon toga države članice podnose nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost. Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost obuhvaćaju značajne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i očekivane i/ili ostvarene uštede energije, uključujući uštede u opskrbi energijom te prijenosu i distribuciji energije kao i u njezinoj krajnjoj potrošnji, s ciljem ostvarivanja nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti iz članka 3. stavka 1. Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost dopunjeni su ažuriranim procjenama očekivane opće potrošnje primarne energije u 2020. i procijenjenim razinama potrošnje primarne energije u sektorima navedenima u Prilogu XIV. dijelu 1.

Komisija do 31. prosinca 2012. osigurava obrazac kao smjernicu za nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost. Taj se obrazac usvaja u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 26. stavka 2. Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost u svakom slučaju moraju uključivati informacije navedene u Prilogu XIV.

3. Komisija ocjenjuje godišnja izvješća i nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost te procjenjuje u kojoj je mjeri određena država članica postigla napredak prema ostvarivanju nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti predviđenih u članku 3. stavku 1. i prema provedbi ove Direktive. Komisija svoju procjenu šalje Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija može na temelju svoje procjene izvješća i nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost dati preporuke državama članicama.

4. Komisija prati učinak provedbe ove Direktive na direktive 2003/87/EZ, 2009/28/EZ i 2010/31/EU te na Odluku br. 406/2009/EZ, kao i na industrijske sektore, posebno na one koji su izloženi znatnom riziku od istjecanja ugljika kako je određeno u Odluci 2010/2/EU.

5. Komisija preispituje stalnu potrebu za mogućnošću izuzeća utvrđenih u članku 14. stavku 6. prvi put tijekom procjene prvog nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost i zatim svake tri godine nakon toga. Ako preispitivanje pokaže da bilo koji od kriterija za navedena izuzeća više nije opravdan s obzirom na raspoloživost toplinskog opterećenja i stvarne uvjete rada izuzetih postrojenja, Komisija predlaže odgovarajuće mjere.

6. Države članice u skladu s metodologijom navedenom u Prilogu I. svake godine do 30. travnja Komisiji dostavljaju statističke podatke o nacionalnoj proizvodnji električne i toplinske energije iz visokoučinkovite i niskoučinkovite kogeneracije u odnosu na ukupnu proizvodnju toplinske i električne energije. One također dostavljaju godišnje statističke podatke o kogeneracijskim kapacitetima za proizvodnju toplinske i električne energije i gorivima za kogeneraciju te o proizvodnji i kapacitetima centraliziranoga grijanja i hlađenja u odnosu na ukupnu proizvodnju i kapacitete toplinske i električne energije. Države članice dostavljaju statističke podatke o uštedama primarne energije koje se postižu primjenom kogeneracije u skladu s metodologijom navedenom u Prilogu II.

7. Komisija do 30. lipnja 2014. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja procjenu iz članka 3. stavka 2. kojoj prema potrebi prilaže prijedloge za daljnje mjere.

8. Uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene Direktivom 2004/18/EZ, Komisija do 5. prosinca 2015. preispituje učinkovitost provedbe članka 6. i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Tom se izvješću prema potrebi prilažu prijedlozi za daljnje mjere.

9. Komisija do 30. lipnja 2016. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi članka 7. Tom se izvješću prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog za jednu ili više sljedećih namjena:

(a)	izmjenu krajnjeg datuma utvrđenog u članku 7. stavku 1.;

(b)	preispitivanje zahtjeva utvrđenih u članku 7. stavcima 1., 2. i 3.;

(c)	utvrđivanje dodatnih zajedničkih zahtjeva, posebno u vezi s pitanjima iz članka 7. stavka 7.

10. Komisija do 30. lipnja 2018. procjenjuje napredak koji su države članice ostvarile u uklanjanju regulatornih i neregulatornih prepreka iz članka 19. stavka 1. Ta je procjena prema potrebi popraćena prijedlozima za daljnje mjere.

11. Komisija objavljuje izvješća iz stavaka 1. i 2.

Članak 25.

Internetska platforma

Komisija uspostavlja internetsku platformu za poticanje praktične provedbe ove Direktive na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Platforma pruža podršku razmjeni iskustava u vezi s praksama, sustavnim vrednovanjem, aktivnostima umrežavanja i inovativnim praksama.

Članak 26.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 27.

Izmjene i stavljanja izvan snage

1. Direktiva 2006/32/EZ stavlja se izvan snage od 5. lipnja 2014., osim njezinog članka 4. stavaka od 1. do 4. i priloga I., III. i IV., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za njezino prenošenje u nacionalno pravo. Članak 4. stavci od 1. do 4. i prilozi I., III. i IV. Direktive 2006/32/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2017.

Direktiva 2004/8/EZ stavlja se izvan snage od 5. lipnja 2014., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za njezino prenošenje u nacionalno pravo.

Upućivanja na direktive 2006/32/EZ i 2004/8/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XV.

2. Članak 9. stavci 1. i 2. Direktive 2010/30/EU brišu se od 5. lipnja 2014.

3. Direktiva 2009/125/EZ mijenja se kako slijedi:

Umeće se sljedeća uvodna izjava:

„(35a)

Direktivom 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (29) od država članica zahtijeva se da odrede zahtjeve energetskih svojstava za dijelove zgrada koji čine dio ovojnice zgrade i zahtjeve sustava u pogledu ukupnih energetskih svojstava, ispravnog postavljanja i odgovarajućeg dimenzioniranja, ugađanja i nadzora tehničkih sustava koji se postavljaju u postojećim zgradama. U skladu je s ciljevima ove Direktive da se u određenim okolnostima navedenim zahtjevima može ograničiti postavljanje proizvoda povezanih s energijom koji su u skladu s ovom Direktivom i njezinim provedbenim mjerama, pod uvjetom da takvi zahtjevi ne predstavljaju neopravdanu tržišnu prepreku.

2.	Na kraju članka 6. stavka 1. dodaje se sljedeća rečenica: „Time se ne dovode u pitanje zahtjevi energetskih svojstava i zahtjevi sustava koje određuju države članice u skladu s člankom 4. stavkom 1. i člankom 8. Direktive 2010/31/EU.”

Članak 28.

Prenošenje

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 5. lipnja 2014.

Neovisno o prvom podstavku, države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 4., člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom, člankom 5. stavkom 5., člankom 5. stavkom 6., člankom 7. stavkom 9. zadnjim podstavkom, člankom 14. stavkom 6., člankom 19. stavkom 2., člankom 24. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 2. te Prilogom V. točkom 4. do datuma koji su u njima navedeni.

One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 30.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 25. listopada 2012.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

A. D. MAVROYIANNIS

(1) SL C 24, 28.1.2012., str. 134.

(2) SL C 54, 23.2.2012., str. 49.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 11. rujna 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 4. listopada 2012.

(4) SL L 114, 27.4.2006., str. 64.

(5) SL L 140, 5.6.2009., str. 136.

(6) SL L 52, 21.2.2004., str. 50.

(7) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.

(8) SL L 153, 18.6.2010., str. 13.

(9) SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(10) SL L 211, 14.8.2009., str. 55.

(11) SL L 211, 14.8.2009., str. 94.

(12) SL L 334, 17.12.2010., str. 17.

(13) SL L 140, 5.6.2009., str. 114.

(14) SL L 211, 14.8.2009., str. 15.

(15) SL L 211, 14.8.2009., str. 36.

(16) SL L 1, 5.1.2010., str. 10.

(17) SL L 310, 9.11.2006., str. 15.

(18) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(19) SL L 153, 18.6.2010., str. 1.

(20) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(21) SL L 304, 14.11.2008., str. 1.

(22) SL L 134, 30.4.2004., str. 114.

(23) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

(24) SL L 216, 20.8.2009., str. 76.

(25) SL L 197, 21.7.2001., str. 30.

(26) SL L 343, 23.12.2011., str. 91.

(27) SL L 24, 29.1.2008., str. 8.

(28) SL L 191, 23.7.2010., str. 28.

(29) SL L 153, 18.6.2010., str. 13.”

PRILOG I.

OPĆA NAČELA ZA IZRAČUN ELEKTRIČNE ENERGIJE IZ KOGENERACIJE

Dio I.

Opća načela

Vrijednosti koje se koriste za izračun električne energije iz kogeneracije određuju se na temelju očekivanog ili stvarnog rada jedinice u uobičajenim pogonskim uvjetima. Kod mikrokogeneracijskih jedinica izračun se može temeljiti na potvrđenim vrijednostima.

(a)

Proizvodnja električne energije iz kogeneracije smatra se jednakom ukupnoj godišnjoj proizvodnji električne energije u jedinici mjereno na izlazu glavnih generatora;

i.	u kogeneracijskim jedinicama tipa (b), (d), (e), (f), (g) i (h) iz dijela II., cjelokupne godišnje učinkovitosti koju utvrđuju države članice, na razini od najmanje 75 %; i

ii.	u kogeneracijskim jedinicama tipa (a) i (c) iz dijela II., cjelokupne godišnje učinkovitosti koju utvrđuju države članice, na razini od najmanje 80 %.

(b)

Kod kogeneracijskih jedinica cjelokupne godišnje učinkovitosti ispod vrijednosti iz točke (a) podtočke i. (kogeneracijske jedinice tipa (b), (d), (e), (f), (g) i (h) iz dijela II.) ili cjelokupne godišnje učinkovitosti ispod vrijednosti iz točke (a) podtočke ii. (kogeneracijske jedinice tipa (a) i (c) iz dijela II.) kogeneracija se izračunava u skladu sa sljedećom formulom:

ECHP = HCHP × C

pri čemu:

ECHP označava količinu električne energije iz kogeneracije,

C označava omjer električne i toplinske energije,

HCHP označava količinu korisne topline iz kogeneracije (izračunanu u tu svrhu kao ukupna proizvodnja toplinske energije umanjena za svu toplinu proizvedenu u odvojenim kotlovima ili izravnim oduzimanjem pare iz parnoga generatora ispred turbine).

Izračun električne energije iz kogeneracije mora se temeljiti na stvarnom omjeru električne i toplinske energije. Ako nije poznat stvarni omjer električne i toplinske energije kogeneracijske jedinice, mogu se, posebno u statističke svrhe, koristiti sljedeće zadane vrijednosti za jedinice tipa (a), (b), (c), (d), i (e) iz dijela II., uz uvjet da je izračunana kogeneracijska električna energija manja ili jednaka ukupnoj proizvodnji električne energije u jedinici:

Tip jedinice	Zadani omjer električne i toplinske energije, C
Kombinirani proces plinske i parne turbine	0,95
Protutlačne parne turbine	0,45
Kondenzacijske parne turbine s oduzimanjem pare	0,45
Plinske turbine s iskorištavanjem otpadne topline	0,55
Motor s unutarnjim izgaranjem	0,75

Ako države članice uvedu zadane vrijednosti za omjere električne i toplinske energije za jedinice tipa (f), (g), (h), (i), (j) i (k) iz dijela II., takve se zadane vrijednosti objavljuju i o njima se obavješćuje Komisija.

(c)	Ako se energetski udio utrošenoga goriva u postupku kogeneracije povrati u kemikalijama i reciklira, taj se udio može oduzeti iz utrošenoga goriva prije izračunavanja cjelokupne učinkovitosti iz točaka (a) i (b).

(d)	Države članice mogu odrediti omjer električne i toplinske energije kao omjer između električne energije i korisne topline u kogeneracijskom pogonu nižeg kapaciteta koristeći radne podatke određene jedinice.

(e)	Države članice mogu za potrebe izračuna u skladu s točkama (a) i (b) koristiti razdoblja izvješćivanja različita od jednogodišnjih.

Dio II.

Kogeneracijske tehnologije obuhvaćene ovom Direktivom

(a)	Kombinirani proces plinske i parne turbine

(b)	Protutlačne parne turbine

(c)	Kondenzacijske parne turbine s oduzimanjem pare

(d)	Plinske turbine s iskorištavanjem otpadne topline

(e)	Motor s unutarnjim izgaranjem

(f)	Mikroturbine

(g)	Stirlingovi motori

(h)	Gorivne ćelije

(i)	Parni strojevi

(j)	Organski Rankineovi procesi

(k)

Sve druge vrste tehnologija ili njihove kombinacije obuhvaćene definicijom utvrđenom u članku 2. točki 30.

Pri provedbi i primjeni općih načela za izračun električne energije iz kogeneracije, države članice upotrebljavaju detaljne smjernice utvrđene Odlukom Komisije 2008/952/EZ od 19. studenoga 2008. o uspostavljanju detaljnih smjernica za provedbu i primjenu Priloga II. Direktivi 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1).

(1) SL L 338, 17.12.2008., str. 55.

PRILOG II.

METODOLOGIJA UTVRĐIVANJA UČINKOVITOSTI POSTUPKA KOGENERACIJE

Vrijednosti koje se koriste za izračun učinkovitosti kogeneracije i ušteda primarne energije određuju se na temelju očekivanog ili stvarnog rada jedinice u uobičajenim pogonskim uvjetima.

(a) Visokoučinkovita kogeneracija

Za potrebe ove Direktive visokoučinkovita kogeneracija ispunjava sljedeće kriterije:

—	kogeneracijskom proizvodnjom iz kogeneracijskih jedinica osiguravaju se uštede primarne energije izračunane u skladu s točkom (b) od najmanje 10 % u odnosu na referentne vrijednosti za odvojenu proizvodnju toplinske i električne energije,

—	proizvodnja iz malih kogeneracijskih i mikrokogeneracijskih jedinica kojom se osiguravaju uštede primarne energije može se ubrojiti u visokoučinkovitu kogeneraciju.

(b) Izračun ušteda primarne energije

Iznos ušteda primarne energije dobivenih iz kogeneracijske proizvodnje definirane u skladu s Prilogom I. izračunava se prema sljedećoj formuli:

Formula

pri čemu:

PES označava uštede primarne energije,

CHP Ηη označava učinkovitost toplinske energije iz kogeneracijske proizvodnje definiranu kao godišnja proizvodnja korisne topline podijeljena s utroškom goriva za proizvodnju zbroja korisne topline i električne energije iz kogeneracije,

Ref Ηη označava referentnu vrijednost učinkovitosti za odvojenu proizvodnju toplinske energije,

CHP Εη označava učinkovitost električne energije iz kogeneracijske proizvodnje definiranu kao godišnja električna energija iz kogeneracije podijeljena s utroškom goriva za proizvodnju zbroja ukupne korisne topline i električne energije iz kogeneracije. Tamo gdje kogeneracijska jedinica proizvodi mehaničku energiju, godišnja električna energija iz kogeneracije može se povećati dodatnim elementom koji predstavlja količinu električne energije koja je jednaka količini mehaničke energije. Ovaj dodatni element ne predstavlja osnovu za pravo na izdavanje jamstava o podrijetlu u skladu s člankom 14. stavkom 10.,

Ref Εη označava referentnu vrijednost učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije.

Države članice mogu izračunavati uštede primarne energije iz proizvodnje toplinske, električne i mehaničke energije kako je niže naznačeno bez primjene Priloga I. kako bi se iz istog postupka isključili oni dijelovi toplinske i električne energije koji nisu dobiveni kogeneracijom. Takva se proizvodnja može smatrati visokoučinkovitom kogeneracijom uz uvjet da ispunjava kriterije učinkovitosti iz točke (a) ovog Priloga i, za kogeneracijske jedinice električnog kapaciteta većeg od 25 MW, ako je cjelokupna učinkovitost iznad 70 %. Međutim, za izdavanje jamstva o podrijetlu i u statističke svrhe količina električne energije iz kogeneracije dobivena takvom proizvodnjom utvrđuje se u skladu s Prilogom I.

Ako se uštede primarne energije za postupak izračunavaju alternativnom metodom kako je gore naznačeno, uštede primarne energije izračunavaju se pomoću formule iz točke (b) ovog Priloga tako da se „CHP Ηη” zamijeni s „Ηη” i „CHP Εη” s „Εη”, pri čemu:

Ηη označava učinkovitost toplinske energije postupka, definiranu kao godišnja proizvodnja topline podijeljena s utroškom goriva za dobivanje zbroja proizvodnje toplinske i električne energije,

Εη označava učinkovitost električne energije postupka, definiranu kao godišnja proizvodnja električne energije podijeljena s utroškom goriva za dobivanje zbroja proizvodnje toplinske i električne energije. Tamo gdje kogeneracijska jedinica proizvodi mehaničku energiju, godišnja električna energija iz kogeneracije može se povećati dodatnim elementom koji predstavlja količinu električne energije koja je jednaka količini mehaničke energije. Ovaj dodatni element ne predstavlja osnovu za pravo na izdavanje jamstava o podrijetlu u skladu s člankom 14. stavkom 10.

(d) Države članice mogu za potrebe izračuna u skladu s točkama (b) i (c) ovog Priloga koristiti razdoblja izvješćivanja različita od jednogodišnjih.

(e) Kod mikrokogeneracijskih jedinica izračun ušteda primarne energije može se temeljiti na potvrđenim podacima.

(f) Referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju toplinske i električne energije

Usklađene referentne vrijednosti učinkovitosti sastoje se od matričnih vrijednosti diferenciranih prema relevantnim čimbenicima, uključujući godinu izgradnje i vrste goriva, i moraju se zasnivati na dokumentiranoj analizi uzimajući među ostalim u obzir podatke iz operativne uporabe u realnim uvjetima, mješavinu goriva i klimatske uvjete kao i primijenjene kogeneracijske tehnologije.

Temeljem referentnih vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju toplinske i električne energije u skladu s formulom utvrđenom u točki (b) određuje se operativna učinkovitost odvojene proizvodnje toplinske i električne energije koja se namjerava zamijeniti kogeneracijom.

Referentne vrijednosti učinkovitosti izračunavaju se prema sljedećim načelima:

1.	za kogeneracijske jedinice usporedba s odvojenom proizvodnjom električne energije temelji se na načelu usporedbe istih kategorija goriva;

2.	svaka kogeneracijska jedinica uspoređuje se s najdostupnijom i ekonomski najopravdanijom tehnologijom za odvojenu proizvodnju toplinske i električne energije na tržištu u godini izgradnje kogeneracijske jedinice;

3.	referentne vrijednosti učinkovitosti za kogeneracijske jedinice starije od 10 godina utvrđuju se prema referentnim vrijednostima jedinica starih 10 godina;

4.	referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije odražavaju klimatske razlike među državama članicama.

PRILOG III.

ZAHTJEVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA PROIZVODE, USLUGE I ZGRADE KOJE KUPUJE SREDIŠNJA VLAST

U mjeri u kojoj je to sukladno troškovnoj učinkovitosti, gospodarskoj izvedivosti, široj održivosti, tehničkoj prikladnosti i dovoljnoj razini tržišnog natjecanja, središnja vlast koja kupuje proizvode, usluge ili zgrade:

(a)

ako je proizvod obuhvaćen delegiranim aktom donesenim na temelju Direktive 2010/30/EU ili povezane provedbene direktive Komisije, kupuje samo proizvode usklađene s kriterijem pripadnosti najvišem mogućem razredu energetske učinkovitosti s obzirom na potrebu za osiguravanjem dovoljne razine tržišnog natjecanja;

(b)	ako je proizvod koji nije obuhvaćen točkom (a) obuhvaćen provedbenom mjerom u okviru Direktive 2009/125/EZ koja je usvojena nakon stupanja na snagu ove Direktive, kupuje samo proizvode usklađene s referentnim vrijednostima za energetsku učinkovitost koje su određene u toj provedbenoj mjeri;

(c)

kupuje uredsku opremu koja je obuhvaćena Odlukom Vijeća 2006/1005/EZ od 18. prosinca 2006. o sklapanju Sporazuma između Vlade Sjedinjenih Američkih Država i Europske zajednice o usklađivanju programa za označivanje energetske učinkovitosti za uredsku opremu (1) i koja je usklađena sa zahtjevima energetske učinkovitosti koji nisu manje stroži od zahtjeva navedenih u Prilogu C Sporazumu koji je priložen toj Odluci;

(d)

kupuje samo gume koje su usklađene s kriterijem pripadnosti najvišem razredu energetske učinkovitosti s obzirom na potrošnju goriva kako je definirano Uredbom (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (2). Ovim se zahtjevom javna tijela ne sprečavaju u kupnji guma najvišeg razreda s obzirom na prianjanje na mokroj podlozi ili vanjsku buku kotrljanja ako je to opravdano sigurnosnim razlozima ili razlozima javnog zdravlja;

(e)

u svojim pozivima za podnošenje ponuda za ugovore o uslugama zahtijevaju da za potrebe pružanja predmetnih usluga pružatelji usluga upotrebljavaju samo proizvode u skladu sa zahtjevima iz točaka (a) do (d) prilikom pružanja predmetnih usluga. Ovaj se zahtjev primjenjuje samo na nove proizvode koje pružatelj usluga kupuje djelomično ili u cijelosti za potrebe pružanja predmetnih usluga;

(f)

kupuje ili sklapa nove sporazume o najmu samo za zgrade koje ispunjavaju barem minimalne zahtjeve energetskih svojstava iz članka 5. stavka 1. osim ako je namjena kupnje:

i.	provedba velike obnove ili rušenja;

ii.	u slučaju javnih tijela, ponovna prodaja zgrade, a ne njezina uporaba za potrebe javnog tijela; ili

iii.	očuvanje zgrade kao službeno zaštićene zgrade jer pripada posebno zaštićenom području ili zbog njezine posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti.

Usklađenost s navedenim zahtjevima provjerava se putem energetskih certifikata iz članka 11. Direktive 2010/31/EU.

(1) SL L 381, 28.12.2006., str. 24.

(2) SL L 342, 22.12.2009., str. 46.

PRILOG IV.

ENERGETSKI UDIO ODABRANIH GORIVA ZA KRAJNJU POTROŠNJU – TABLICA KONVERZIJE (1)

Energetska roba	kJ (neto kalorijska vrijednost (NCV))	kgoe (NCV)	kWh (NCV)
1 kg koksa	28 500	0,676	7,917
1 kg kamenog ugljena	17 200 — 30 700	0,411 — 0,733	4,778 — 8,528
1 kg briketa mrkog ugljena	20 000	0,478	5,556
1 kg crnog lignita	10 500 — 21 000	0,251 — 0,502	2,917 — 5,833
1 kg mrkog ugljena	5 600 — 10 500	0,134 — 0,251	1,556 — 2,917
1 kg uljnog škriljevca	8 000 — 9 000	0,191 — 0,215	2,222 — 2,500
1 kg treseta	7 800 — 13 800	0,186 — 0,330	2,167 — 3,833
1 kg briketa treseta	16 000 — 16 800	0,382 — 0,401	4,444 — 4,667
1 kg ostatnog loživog ulja (teškog ulja)	40 000	0,955	11,111
1 kg lakog loživog ulja	42 300	1,010	11,750
1 kg motornog benzina (benzina)	44 000	1,051	12,222
1 kg parafina	40 000	0,955	11,111
1 kg ukapljenog naftnog plina	46 000	1,099	12,778
1 kg prirodnog plina (2)	47 200	1,126	13,10
1 kg ukapljenog prirodnog plina	45 190	1,079	12,553
1 kg drva (25 % vlažnosti) (3)	13 800	0,330	3,833
1 kg drvenih peleta/briketa	16 800	0,401	4,667
1 kg otpada	7 400 — 10 700	0,177 — 0,256	2,056 — 2,972
1 MJ dobivene topline	1 000	0,024	0,278
1 kWh električne energije	3 600	0,086	1 (4)
Izvor: Eurostat.

(1) Države članice mogu primjenjivati drukčije koeficijente konverzije ako se oni mogu opravdati.

(2) 93 % metana.

(3) Države članice mogu primjenjivati i druge vrijednosti ovisno o vrsti drva koje se najviše upotrebljava u odgovarajućoj državi članici.

(4) Primjenjuje se ako se uštede energije izračunavaju s obzirom na primarnu energiju koristeći se pristupom odozdo prema gore na temelju krajnje potrošnje energije. Za uštede električne energije u kWh države članice mogu primjenjivati zadani koeficijent od 2,5. Države članice mogu primjenjivati drukčiji koeficijent pod uvjetom da ga mogu opravdati.

PRILOG V.

Zajedničke metode i načela za izračun učinka sustava obveza energetske učinkovitosti ili drugih mjera politike u skladu s člankom 7. stavcima 1., 2. i 9. i člankom 20. stavkom 6.

Metode za izračun ušteda energije u smislu članka 7. stavaka 1. i 2., članka 7. stavka 9. drugog podstavka točaka (b), (c), (d), (e) i (f) te članka 20. stavka 6.

Stranke obveznice, stranke sudionice, ovlaštene stranke ili provedbena tijela javne vlasti mogu upotrebljavati jednu ili više sljedećih metoda za izračun ušteda energije:

(a)	predviđene uštede na temelju rezultata prethodnih energetskih poboljšanja u sličnim postrojenjima pod neovisnim nadzorom. Opći se pristup naziva „ex-ante”;

(b)	izmjerene uštede, pri čemu se uštede od uvođenja mjere ili paketa mjera utvrđuju bilježenjem stvarnog smanjenja u uporabi energije, uzimajući u obzir čimbenike kao što su aditivnost, zauzetost, razine proizvodnje i vremenske prilike koji mogu utjecati na potrošnju. Opći se pristup naziva „ex-ante”;

(c)

procijenjene uštede, pri čemu se upotrebljavaju tehničke procjene ušteda. Ovaj se pristup može upotrebljavati samo ako je utvrđivanje pouzdanih izmjerenih podataka za određeno postrojenje teško ili nerazmjerno skupo, na primjer pri zamjeni kompresora ili električnog motora drukčijom vrijednošću KWh od one za koju postoje neovisne informacije o izmjerenim uštedama, ili ako procjene na temelju metodologija i referentnih vrijednosti utvrđenih na nacionalnoj razini provode kvalificirani ili akreditirani stručnjaci koji ne ovise o uključenim strankama obveznicama, strankama sudionicama ili ovlaštenim strankama;

(d)

uštede utvrđene na temelju istraživanja kojima se utvrđuje odgovor potrošača na savjete, informativne kampanje, sustave označivanja, certifikacijske sustave i pametne mjerne sustave. Ovaj se pristup može upotrebljavati samo za uštede proizišle iz promjena u ponašanju potrošača. Ne može se upotrebljavati za uštede proizišle iz provedbe fizičkih mjera.

Pri utvrđivanju uštede energije za mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti u smislu članka 7. stavaka 1. i 2., članka 7. stavka 9. drugog podstavka točaka (b), (c), (d), (e) i (f) te članka 20. stavka 6. primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

u obzir se mogu uzeti samo uštede koje prelaze sljedeće razine:

standardne vrijednosti emisija Unije za nove osobne automobile i nova laka gospodarska vozila nakon provedbe Uredbe (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz lakih vozila (1) odnosno Uredbe (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (2);

ii.	zahtjevi Unije u vezi s uklanjanjem određenih proizvoda povezanih s energijom s tržišta nakon provedbe provedbenih mjera u skladu s Direktivom 2009/125/EZ; i

(b)	kako bi se u obzir uzele klimatske razlike između regija, države članice mogu odlučiti prilagoditi uštede standardnoj vrijednosti ili uskladiti različite uštede energije s temperaturnim razlikama između regija;

(c)	aktivnosti stranke obveznice, stranke sudionice ili ovlaštene stranke moraju biti dokazivo značajne za ostvarivanje iskazane uštede;

(d)	na uštede proizišle iz pojedinačne mjere pravo može polagati samo jedna stranka;

(e)

pri izračunu ušteda energije uzima se u obzir njihov životni vijek. To se može provesti tako da se zbroje uštede koje će se ostvariti svakom pojedinačnom mjerom između datuma njezine provedbe i 31. prosinca 2020. Države članice mogu također usvojiti drugu metodu ako procijene da se njome može ostvariti barem jednaka ukupna količina ušteda. Ako upotrebljavaju druge metode, države članice osiguravaju da ukupni iznos ušteda energije izračunan pomoću tih drugih metoda ne prelazi iznos ušteda energije koji bi dobile kada bi uštede izračunale kao zbroj ušteda koje će se ostvariti svakom pojedinačnom mjerom između datuma njezine provedbe i 31. prosinca 2020. Države članice u svom prvom nacionalnom akcijskom planu za energetsku učinkovitost u skladu s Prilogom XIV. ovoj Direktivi detaljno opisuju koje su druge metode upotrebljavale i kojim su odredbama osigurale ispunjavanje tog obvezujućeg zahtjeva za izračun; i

(f)	dopuštene su mjere koje pojedinačno ili zajednički provode stanke obveznice, stranke sudionice ili ovlaštene stranke i čiji je cilj dovesti do trajne transformacije proizvoda, opreme ili tržišta na višu razinu energetske učinkovitosti; i

(g)

pri poticanju uvođenja mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti države članice osiguravaju održavanje norma kakvoće proizvoda, usluga i provedbe mjera. Ako takve norme ne postoje, države članice surađuju sa strankama obveznicama, strankama sudionicama ili ovlaštenim strankama na njihovom uvođenju.

Pri utvrđivanju uštede energije na temelju mjera politike koje se primjenjuju u skladu s člankom 7. stavkom 9. drugim podstavkom točkom (a) primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

u obzir se uzimaju samo uštede energije na temelju mjera oporezivanja koje prelaze minimalne razine oporezivanja primjenjive na goriva u skladu s Direktivom Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (3) ili Direktivom Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (4);

(b)	za izračun učinka upotrebljavaju se najnoviji i reprezentativni službeni podaci o cjenovnoj elastičnost; i

(c)	uštede energije ostvarene pratećim instrumentima porezne politike, uključujući fiskalne poticaje ili uplate u fond, obračunavaju se zasebno.

Obavješćivanje o metodologiji

Države članice do 5. prosinca 2013. Komisiju obavješćuju o predloženoj detaljnoj metodologiji za rad sustava obveze energetske učinkovitosti i za potrebe članka 7. stavka 9. i članka 20. stavka 6. Osim u slučaju poreza, takva obavijest uključuje pojedinosti o:

(a)	strankama obveznicama, strankama sudionicama, ovlaštenim strankama ili provedbenim tijelima javne vlasti;

(b)	ciljanim sektorima;

(c)	razini cilja uštede energije ili očekivanim uštedama koje se trebaju ostvariti u cijelom razdoblju i međurazdobljima;

(d)	trajanju razdoblja obveze i međurazdoblja;

(e)	kategorijama prihvatljivih mjera;

(f)	metodologiji izračunavanja, uključujući kako se određuju aditivnost i značajnost te koje se metodologije i referentne vrijednosti upotrebljavaju za tehničke procjene;

(g)	životnom vijeku mjera;

(h)	pristupu usvojenom za rješavanje pitanja klimatskih razlika unutar države članice;

(i)	normama kakvoće;

(j)	protokolima za praćenje i provjeru i kako se osigurava njihova neovisnost o strankama obveznicama, strankama sudionicama ili ovlaštenim strankama;

(k)	revizijskim protokolima; i

(l)	kako se vodi računa o potrebi za ispunjavanjem zahtjeva iz članka 7. stavka 1. drugog podstavka.

U slučaju poreza takva obavijest uključuje pojedinosti o:

(a)	ciljanim sektorima i segmentu poreznih obveznika;

(b)	provedbenom tijelu javne vlasti;

(c)	očekivanoj uštedi koju treba ostvariti;

(d)	trajanju porezne mjere i međurazdobljima; i

(e)	metodologiji izračunavanja, uključujući koja se cjenovna elastičnost upotrebljava.

(1) SL L 140, 5.6.2009., str. 1.

(2) SL L 145, 31.5.2011., str. 1.

(3) SL L 283, 31.10.2003., str. 51.

(4) SL L 347, 11.12.2006., str. 1.

PRILOG VI.

Minimalni kriteriji za energetske preglede uključujući energetske preglede koji se provode u sklopu sustava gospodarenja energijom

Energetski pregledi iz članka 8. temelje se na sljedećim smjernicama:

(a)	zasnivaju se na ažuriranim, izmjerenim i sljedivim radnim podacima o potrošnji energije i (za električnu energiju) profilima opterećenja;

(b)	obuhvaćaju detaljan pregled profila potrošnje energije zgrada ili skupina zgrada, tehnoloških procesa ili industrijskih postrojenja, uključujući prijevoz;

(c)	kada je to moguće, proizlaze iz analize troškova ciklusa trajanja umjesto iz jednostavnih razdoblja povrata kako bi se u obzir uzele dugoročne uštede, preostale vrijednosti dugoročnih ulaganja i diskontne stope;

(d)	razmjerni su i u dovoljnoj mjeri reprezentativni kako bi se omogućilo dobivanje pouzdane slike o cjelokupnim energetskim svojstvima i pouzdano prepoznavanje najvažnijih mogućnosti za poboljšanje.

Energetskim se pregledima omogućuju detaljni i potvrđeni izračuni za predložene mjere s ciljem pružanja jasnih informacija o mogućim uštedama.

Mora biti omogućena pohrana podataka koji se upotrebljavaju u energetskim pregledima za povijesnu analizu i praćenje učinaka.

PRILOG VII.

Minimalni zahtjevi za obračun i informacije o obračunu na temelju stvarne potrošnje

1. Minimalni zahtjevi za obračun

1.1. Obračun na temelju stvarne potrošnje

Kako bi se krajnjim kupcima omogućila regulacija vlastite potrošnje energije, obračun se treba provoditi na temelju stvarne potrošnje najmanje jednom godišnje, a informacije o obračunu trebaju se staviti na raspolaganje najmanje svaka tri mjeseca na zahtjev ili ako su se potrošači odlučili za primanje obračuna u elektroničkom obliku, u suprotnom dva puta godišnje. Plin koji se koristi samo za kuhanje može se izuzeti iz ovog zahtjeva.

1.2. Minimalne informacije koje račun mora sadržavati

Države članice osiguravaju da su prema potrebi u ili s računima, ugovorima, transakcijama i potvrdama izdanima na distribucijskim stanicama krajnjim kupcima na jasan i razumljiv način na raspolaganje stavljene sljedeće informacije:

(a)	sadašnje stvarne cijene i stvarna potrošnja energije;

(b)	usporedbe sadašnje potrošnje energije krajnjeg kupca i potrošnje u istom razdoblju prošle godine, po mogućnosti u grafičkom obliku;

(c)

kontaktne informacije organizacija krajnjih kupaca, energetskih agencija ili sličnih tijela, uključujući adrese internetskih stranica, gdje se mogu pronaći informacije o raspoloživim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, usporedivim profilima krajnjih korisnika i objektivnim tehničkim specifikacijama opreme koja koristi energiju.

Pored toga, kada je moguće i korisno države članice osiguravaju da se u ili s računima, ugovorima, transakcijama i potvrdama izdanima na distribucijskim stanicama krajnjim kupcima na jasan i razumljiv način na raspolaganje stave usporedbe s prosječnim uobičajenim ili referentnim krajnjim kupcem iz iste kategorije korisnika ili da se krajnjeg kupca uputi na navedene informacije.

1.3. Savjeti u vezi s energetskom učinkovitošću koji su priloženi računima i druge povratne informacije za krajnje kupce

U ugovorima, prilikom izmjena ugovora, u računima koje kupci primaju ili na internetskim stranicama namijenjenima pojedinačnim kupcima distributeri energije, operatori distribucijskih sustava i poduzeća za maloprodaju energije obavješćuju svoje kupce na jasan i razumljiv način o kontaktnim informacijama neovisnih centara za savjetovanje potrošača, energetskih agencija ili sličnih institucija, uključujući njihove internetske adrese, gdje se mogu dobiti savjeti o raspoloživim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, referentnim profilima za potrošnju energije i tehničkim specifikacijama za uređaje koji koriste energiju, pri čemu ti savjeti mogu dovesti do smanjenja potrošnje energije navedenih uređaja.

PRILOG VIII.

Potencijal za učinkovitost u grijanju i hlađenju

Sveobuhvatna procjena nacionalnih potencijala za grijanje i hlađenje iz članka 14. stavka 1. uključuje:

(a)	opis potražnje za grijanjem i hlađenjem;

(b)	predviđanje kako će se navedena potražnja promijeniti u sljedećih 10 godina, uzimajući posebno u obzir razvoj potražnje u zgradama i različitim industrijskim sektorima;

(c)

kartu državnog područja na kojoj je, uz istodobno očuvanje komercijalno osjetljivih informacija, utvrđeno sljedeće:

mjesta potražnje za grijanjem i hlađenjem, uključujući;

—	općine i konurbacije sa stupnjem izgrađenosti od najmanje 0,3, i

—	industrijske zone s ukupnom godišnjom potrošnjom grijanja i hlađena većom od 20 GWh;

ii.	postojeća i planirana infrastruktura za centralizirano grijanje i hlađenje;

iii.

moguća mjesta opskrbe grijanjem i hlađenjem, uključujući:

—	postrojenja za proizvodnju električne energije s ukupnom godišnjom proizvodnjom električne energije većom od 20 GWh, i

—	postrojenja za spaljivanje otpada,

—	postojeća i planirana kogeneracijska postrojenja u kojima se upotrebljavaju tehnologije iz Priloga I. dijela II. i postrojenja za centralizirano grijanje;

(d)	utvrđivanje potražnje za grijanjem i hlađenjem koja se može zadovoljiti visokoučinkovitom kogeneracijom, uključujući mikrokogeneraciju u stambenom sektoru, i centraliziranim grijanjem i hlađenjem;

(e)	utvrđivanje potencijala za dodatnu visokoučinkovitu kogeneraciju, također putem preuređenja postojećih i izgradnje novih proizvodnih i industrijskih postrojenja ili drugih pogona koji proizvode otpadnu toplinu;

(f)	utvrđivanje potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za centralizirano grijanje i hlađenje;

(g)

strategije, politike i mjere koje se mogu usvojiti do 2020. i 2030. s ciljem ostvarenja potencijala iz točke (e) kako bi se udovoljilo potražnji iz točke (d), uključujući prema potrebi prijedloge za:

i.	povećanje udjela kogeneracije u proizvodnji grijanja i hlađenja te u proizvodnji električne energije;

ii.	razvoj infrastrukture za učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje kako bi se omogućio razvoj visokoučinkovite kogeneracije i uporaba grijanja i hlađenja iz otpadne topline i obnovljivih izvora energije;

iii.

poticanje postavljanja novih toplinskih postrojenja za proizvodnju električne energije i industrijskih pogona u kojima nastaje otpadna toplina na lokacijama na kojima će se oporabiti maksimalni iznos raspoložive otpadne topline radi udovoljavanja postojećoj ili predviđenoj potražnji za grijanjem i hlađenjem;

iv.

poticanje uspostavljanja novih stambenih zona ili novih industrijskih pogona koji u proizvodnim procesima upotrebljavaju toplinsku energiju na lokacijama gdje raspoloživa otpadna toplina, kako je utvrđeno u sveobuhvatnoj procjeni, može doprinijeti udovoljavanju njihovoj potražnji za grijanjem i hlađenjem. To može uključivati prijedloge kojima se podržava grupiranje izvjesnog broja pojedinačnih postrojenja na istoj lokaciji s ciljem osiguravanja optimalne usklađenosti ponude grijanja i hlađenja i potražnje za njima;

v.	poticanje priključivanja toplinskih postrojenja za proizvodnju električne energije, industrijskih pogona u kojima nastaje otpadna toplina, postrojenja za spaljivanje otpada i drugih pogona za proizvodnju energije iz otpada na lokalnu mrežu za centralizirano grijanje ili hlađenje;

vi.	poticanje priključivanja stambenih zona i industrijskih pogona koji u proizvodnim procesima upotrebljavaju toplinsku energiju na lokalnu mrežu za centralizirano grijanje i hlađenje;

(h)	udio visokoučinkovite kogeneracije i utvrđeni potencijal te napredak ostvaren u skladu s Direktivom 2004/8/EZ;

(i)	procjenu očekivane uštede primarne energije;

(j)	procjenu mjera javne potpore grijanju i hlađenju, ako su usvojene, s godišnjim proračunom i utvrđivanje mogućih elemenata potpore. Time se ne dovodi u pitanje zasebna obavijest o programima javne potpore za procjenu državnih potpora.

2.	U mjeri u kojoj je to primjereno sveobuhvatna se procjena može sastojati od skupa regionalnih ili lokalnih planova i strategija.

PRILOG IX.

ANALIZA TROŠKOVA I KORISTI

Dio 1.

Opća načela analize troškova i koristi

Priprema analize troškova i koristi u odnosu na mjere za poticanje učinkovitosti u grijanju i hlađenju kako je navedeno u članku 14. stavku 3. namijenjena je osiguravanju osnove za donošenje odluke o kvalificiranom određivanju prioriteta u pogledu ograničenih izvora na socijalnoj razini.

Analiza troškova i koristi može obuhvaćati procjenu projekta ili skupinu projekata za širu lokalnu, regionalnu ili nacionalnu procjenu s ciljem utvrđivanja troškovno najučinkovitije i najkorisnije mogućnosti grijanja ili hlađenja na određenom zemljopisnom području za potrebe planiranja toplinske energije.

Analiza troškova i koristi za potrebe članka 14. stavka 3. uključuje gospodarsku analizu koja obuhvaća društvenogospodarske i okolišne čimbenike.

Analiza troškova i koristi uključuje niže navedene korake i pitanja:

(a)

Određivanje granice sustava i zemljopisne granice

Područjem primjene predmetne analize troškova i koristi određuje se relevantni energetski sustav. Zemljopisna granica obuhvaća prikladno dobro definirano zemljopisno područje, npr. određenu regiju ili područje metropole, kako bi se izbjegao odabir onih rješenja koja nisu optimalna za svaki slučaj pojedinačno.

(b)

Integrirani pristup mogućnostima u vezi s potražnjom i ponudom

Pri analizi troškova i koristi u obzir se uzimaju, na temelju raspoloživih podataka, svi relevantni izvori opskrbe dostupni unutar granica sustava i zemljopisnih granica, uključujući otpadnu toplinu iz proizvodnje električne energije i industrijskih postrojenja i obnovljivu energiju, te svojstva i kretanja u vezi s potražnjom za grijanjem i hlađenjem.

(c)	Određivanje ishodišnog scenarija Ishodišni scenarij služi kao referentna točka na temelju koje se ocjenjuju alternativni scenariji.

(d)

Utvrđivanje alternativnih scenarija

Razmatraju se sve relevantne alternative ishodišnom scenariju. Scenariji koji nisu izvedivi zbog tehničkih ili financijskih razloga, nacionalne regulacije ili vremenskih ograničenja mogu se isključiti u ranoj fazi analize troškova i koristi ako je to opravdano na temelju pažljivih, jasnih i dobro dokumentiranih razmatranja.

U analizi troškova i koristi u obzir se trebaju uzeti samo mogućnosti visokoučinkovite kogeneracije, učinkovitog centraliziranoga grijanja i hlađenja ili opskrbe učinkovitim individualnim grijanjem i hlađenjem kao alternativni scenariji u odnosu na ishodišni scenarij.

(e)

Metoda izračunavanja veće koristi u odnosu na trošak

i.	Ocjenjuju se i uspoređuju ukupni dugoročni troškovi i koristi mogućnosti opskrbe grijanjem ili hlađenjem.

ii.	Kriterij za ocjenjivanje je neto sadašnja vrijednost.

iii.	Vremenski se okvir odabire tako da se uključe svi relevantni troškovi i koristi scenarija. Na primjer, odgovarajući vremenski okvir može biti 25 godina za plinsku elektranu, 30godina za sustav centraliziranoga grijanja ili 20godina za opremu za grijanje kao što su kotlovi.

(f)

Izračun i predviđanje cijena i druge pretpostavke za gospodarsku analizu

i.	Za potrebe analiza troškova i koristi države članice osiguravaju pretpostavke u vezi s cijenama glavnih ulaznih i izlaznih čimbenika i diskontnom stopom.

ii.	Diskontna stopa koja se u gospodarskoj analizi upotrebljava za izračun neto sadašnje vrijednosti odabire se u skladu s europskim ili nacionalnim smjernicama (1).

iii.	Države članice upotrebljavaju predviđanja u vezi s kretanjem nacionalnih, europskih ili međunarodnih cijena energije ako je to potrebno u njihovom nacionalnom i/ili regionalnom/lokalnom kontekstu.

iv.

Cijene koje se upotrebljavaju u gospodarskoj analizi odražavaju stvarne društvenogospodarske troškove i koristi i trebaju uključivati vanjske troškove, kao što su učinci na zdravlje i okoliš, u mjeri u kojoj je to moguće, odnosno ako tržišna cijena već postoji ili ako je uključena u europsku ili nacionalnu regulaciju.

(g)

Gospodarska analiza: popis učinaka

U gospodarskoj se analizi uzimaju u obzir i svi relevantni gospodarski učinci.

Države članice pri donošenju odluka mogu procijeniti i uzeti u obzir troškove i uštede energije u analiziranim scenarijima proizišle iz povećanja fleksibilnosti u opskrbi energijom te iz optimalnijeg rada elektroenergetskih mreža, uključujući izbjegnute troškove i uštede proizišle iz smanjenja ulaganja u infrastrukturu.

Troškovi i koristi koji se uzimaju u obzir uključuju najmanje sljedeće:

koristi

—	vrijednost proizvodnje za potrošače (toplinska i električna energija),

—	u mjeri u kojoj je to moguće, vanjske koristi kao što su koristi za zdravlje i okoliš;

ii.

troškove

—	kapitalne troškove postrojenja i opreme,

—	kapitalne troškove povezanih energetskih mreža,

—	varijabilne i fiksne operativne troškove,

—	troškove energije,

—	u mjeri u kojoj je to moguće, troškove u vezi s okolišem i zdravljem.

(h)	Analiza osjetljivosti Uključuje se analiza osjetljivosti radi procjene troškova i koristi projekta ili skupine projekata na temelju različitih cijena energije, diskontnih stopa i drugih varijabilnih čimbenika sa značajnim učinkom na ishod izračuna.

Države članice određuju nadležna tijela odgovorna za provedbu analiza troškova i koristi u skladu s člankom 14. Države članice mogu od nadležnih lokalnih, regionalnih i nacionalnih tijela ili operatora pojedinačnih postrojenja zahtijevati provedbu gospodarske i financijske analize. One osiguravaju detaljne metodologije i pretpostavke u skladu s ovim Prilogom i uspostavljaju i objavljuju postupke za gospodarsku analizu.

Dio 2.

Načela za potrebe članka 14. stavaka 5. i 7.

Analizama troškova i koristi osiguravaju se informacije za potrebe mjera iz članka 14. stavaka 5. i 7.

Ako se planira postrojenje namijenjeno samo proizvodnji električne energije ili postrojenje u kojem se neće iskorištavati otpadna toplina, izrađuje se usporedba između planiranog postrojenja ili planiranog preuređenja i istovjetnog postrojenja u kojem se proizvodi jednaka količina električne energije ili procesne topline, ali i iskorištava otpadna toplina i isporučuje toplinska energija putem visokoučinkovite kogeneracije i/ili mreža za centralizirano grijanje ili hlađenje.

U procjeni se u okviru zadane zemljopisne granice uzima u obzir planirano postrojenje i sva odgovarajuća postojeća ili potencijalna mjesta potražnje za toplinskom energijom koja se iz njega mogu opskrbljivati, uzimajući u obzir racionalne mogućnosti (na primjer tehničku izvedivost i udaljenost).

Granica sustava određuje se tako da uključuje planirano postrojenje i toplinska opterećenja, kao što su zgrade i tehnološki procesi. U okviru granica sustava za oba se slučaja određuju i uspoređuju ukupni troškovi pružanja toplinske i električne energije.

Toplinska opterećenja uključuju postojeća toplinska opterećenja, kao što je industrijsko postrojenje ili postojeći sustav za centralizirano grijanje, a u gradskim područjima također toplinsko opterećenje i troškove koji bi nastali ako bi se skupini zgrada ili dijelu grada osigurala nova mreža za centralizirano grijanje i/ili ako bi se skupina zgrada ili dio grada priključili na takvu mrežu.

Analiza troškova i koristi temelji se na opisu planiranog postrojenja i usporednog postrojenja, uključujući prema potrebi električne i toplinske kapacitete, vrstu goriva, planiranu uporabu i broj planiranih radnih sati godišnje, lokaciju i potražnju za električnom i toplinskom energijom.

Za potrebe usporedbe u obzir se uzimaju potražnja za toplinskom energijom i vrste grijanja i hlađenja koja upotrebljavaju susjedna mjesta potražnje za toplinskom energijom. Usporedba obuhvaća infrastrukturne troškove planiranog i usporednog postrojenja.

Analiza troškova i koristi za potrebe članka 14. stavka 5. uključuje gospodarsku analizu koja obuhvaća financijsku analizu koja odražava stvarne transakcije u novčanom toku iz ulaganja u pojedinačna postrojenja i iz njihova rada.

Projekti s pozitivnim rezultatima analize troškova i koristi su projekti kod kojih zbroj diskontiranih koristi u gospodarskoj i financijskoj analizi prelazi zbroj diskontiranih troškova (veća korist od troškova).

Države članice utvrđuju opća načela za metodologiju, pretpostavke i vremenski okvir za gospodarsku analizu.

Države članice mogu od poduzeća odgovornih za rad toplinskih postrojenja za proizvodnju električne energije, industrijskih poduzeća, mreža za centralizirano grijanje i hlađenje ili drugih stranaka na koje utječe definirana granica sustava ili zemljopisna granica zahtijevati da dostave podatke koji će se upotrijebiti u procjeni troškova i koristi pojedinačnog postrojenja.

(1) Kod nacionalne diskontne stope odabrane za potrebe gospodarske analize trebalo bi uzeti u obzir podatke koje dostavlja Europska središnja banka.

PRILOG X.

Jamstvo o podrijetlu za električnu energiju proizvedenu iz visokoučinkovite kogeneracije

(a)

Države članice poduzimaju mjere kojima osiguravaju:

da jamstvo o podrijetlu električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije:

—	proizvođačima omogućuje da dokažu da je električna energija koju prodaju proizvedena iz visokoučinkovite kogeneracije i u tu se svrhu izdaje kao odgovor na zahtjev proizvođača,

—	točno je, pouzdano i zaštićeno od prijevara,

—	izdaje se, prenosi i ukida u elektroničkom obliku;

ii.	da se ista jedinica energije iz visokoučinkovite kogeneracije uzima u obzir samo jedanput.

(b)

Jamstvo o podrijetlu iz članka 14. stavka 10. sadrži najmanje sljedeće informacije:

i.	identitet, lokaciju, vrstu i kapacitet (za toplinsku i električnu energiju) postrojenja u kojem se proizvela energija;

ii.	datume i mjesta proizvodnje;

iii.	donju kalorijsku vrijednost izvora goriva iz kojeg je proizvedena električna energija;

iv.	količinu i uporabu toplinske energije proizvedene zajedno s električnom energijom;

v.	količinu električne energije iz visokoučinkovite kogeneracije u skladu s Prilogom II. na koju se jamstvo odnosi;

vi.	uštede primarne energije izračunane u skladu s Prilogom II. na temelju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti navedenih u Prilogu II. točki (f);

vii.	nazivnu električnu i toplinsku učinkovitost pogona;

viii.

je li i u kojoj mjeri postrojenje imalo koristi od potpore ulaganju;

ix.	je li i u kojoj mjeri jedinica energije imala koristi na bilo koji drugi način od nacionalnog programa potpore i vrstu programa potpore;

x.	datum od kojeg je postrojenje operativno; i

xi.	datum i zemlju izdavanja jedinstvenog identifikacijskog broja.

Jamstvo o podrijetlu standardno vrijedi za 1 MWh. Odnosi se na neto proizvedenu električnu energiju koja se mjeri na granici stanice i isporučuje u mrežu.

PRILOG XI.

Kriteriji energetske učinkovitosti za regulaciju energetske mreže i za tarife elektroenergetske mreže

1.	Mrežne tarife odražavaju uštede troškova u mrežama ostvarene na strani potražnje, mjerama odgovora na potražnju i distribuiranom proizvodnjom energije, uključujući uštede od smanjenja troškova isporuke ili ulaganja u mrežu te optimalnijeg rada mreže.

Regulacijom mreže i mrežnim tarifama mrežni operatori ili poduzeća za maloprodaju energije ne sprečavaju se da na raspolaganje stave usluge sustava za mjere odgovora na potražnju, upravljanje potražnjom i distribuiranu proizvodnju energije na organiziranim tržištima električne energije, posebno:

(a)	preusmjeravanje opterećenja krajnjih kupaca iz vremena vršnog opterećenja u vrijeme izvan vršnog opterećenja uzimajući u obzir raspoloživost obnovljive energije, energije iz kogeneracije i distribuirane proizvodnje energije;

(b)	uštede energije na temelju odgovora energetskih agregatora na potražnju distribuiranih potrošača;

(c)	smanjenje potražnje putem mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje provode pružatelji energetskih usluga, uključujući poduzeća za energetske usluge;

(d)	priključivanje i dispečiranje izvora proizvodnje energije na donjim naponskim razinama;

(e)	priključivanje izvora proizvodnje energije koji su bliže mjestu potrošnje; i

(f)	skladištenje energije.

Za potrebe ove odredbe pojam „organizirana tržišta električne energije” uključuje izvanburzovna tržišta i burze električne energije za trgovanje električnom energijom, kapacitete, usluge uravnoteženja i pomoćne usluge u svim vremenskim okvirima, uključujući terminska tržišta, tržišta za dan unaprijed i tržišta za isti dan.

Mrežnim ili maloprodajnim tarifama može se poduprijeti dinamično određivanje cijena za mjere odgovora na potražnju krajnjih kupaca, kao što su:

(a)	tarife s obzirom na vrijeme uporabe;

(b)	određivanje cijena u vrijeme kritičnog opterećenja;

(c)	određivanje cijena u realnom vremenu; i

(d)	popusti u vrijeme vršnog opterećenja.

PRILOG XII.

ZAHTJEVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA OPERATORE PRIJENOSNIH SUSTAVA I OPERATORE DISTRIBUCIJSKIH SUSTAVA

Operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava:

(a)

utvrđuju i objavljuju standardna pravila u vezi s pokrivanjem i podjelom troškova tehničke prilagodbe, kao što su priključci na mrežu i jačanje mreže, poboljšanjem rada mreže i nediskriminirajućom primjenom kodeksa o mreži potrebnih za integraciju novih proizvođača koji u međusobno povezanu mrežu isporučuju električnu energiju proizvedenu iz visokoučinkovite kogeneracije;

(b)

svakom novom proizvođaču električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije koji se želi priključiti na sustav pružaju sveobuhvatne i potrebne informacije, uključujući:

i.	sveobuhvatnu i detaljnu procjenu troškova povezanih s priključenjem na mrežu;

ii.	razuman i točan vremenski raspored za zaprimanje i obradu zahtjeva za priključenje na mrežu;

iii.	razumni okvirni vremenski raspored za svaki predloženi priključak na mrežu. Cjelokupni proces priključivanja na mrežu ne bi trebao trajati dulje od 24 mjeseca, vodeći računa o razumnoj praktičnosti i nediskriminaciji;

(c)	osiguravaju standardizirane i pojednostavljene postupke za priključivanje distribuiranih proizvođača energije iz visokoučinkovite kogeneracije kako bi olakšali njihovo priključivanje na mrežu.

Standardna pravila iz točke (a) temelje se na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima, a posebno se uzimaju u obzir svi troškovi i koristi povezani s priključivanjem navedenih proizvođača na mrežu. U pravilima mogu biti predviđene različite vrste priključaka.

PRILOG XIII.

Minimalne stavke koje treba uključiti u ugovore o energetskom učinku sklopljene s javnim sektorom ili u povezane specifikacije javnog natječaja

—	Jasan i transparentan popis mjera za poboljšanje učinkovitosti koje treba provesti ili rezultata u vezi s učinkovitošću koje treba ostvariti.

—	Zajamčene uštede koje treba ostvariti provedbom mjera iz ugovora.

—	Trajanje i ključne točke ugovora, uvjeti i otkazni rok.

—	Jasan i transparentan popis obveza svake ugovorne stranke.

—	Referentni datum(i) za utvrđivanje ostvarenih ušteda.

—	Jasan i transparentan popis koraka u provedbi mjere ili paketa mjera i prema potrebi povezanih troškova.

—	Obveza potpune provedbe mjera iz ugovora i dokumentiranje svih promjena napravljenih tijekom provedbe projekta.

—	Propisi o uključivanju istovjetnih zahtjeva u sve podugovore s trećim osobama.

—	Jasan i transparentan prikaz financijskih posljedica projekta i raspodjele udjela obiju stranaka u ostvarenim novčanim uštedama (odnosno naknada pružatelju usluga).

—	Jasne i transparentne odredbe o mjerenju i provjeri ostvarenih zajamčenih ušteda, provjeri kakvoće i jamstvima.

—	Odredbe u kojima se objašnjava postupak u slučaju promjene okvirnih uvjeta koji utječu na sadržaj i ishod ugovora (odnosno promjene cijene energije, intenziteta uporabe postrojenja).

—	Detaljne informacije o obvezama svake ugovorne stranke i o sankcijama za njihovo kršenje.

PRILOG XIV.

OPĆI OKVIR ZA IZVJEŠĆIVANJE

Dio 1.

Opći okvir za godišnja izvješća

Godišnja izvješća iz članka 24. stavka 1. predstavljaju osnovu za praćenje napretka u ostvarivanju nacionalnih ciljeva za 2020. Države članice osiguravaju da izvješća sadrže najmanje sljedeće informacije:

(a)

procjenu sljedećih pokazatelja za pretprošlu godinu (godinu X (1) - 2):

i.	potrošnje primarne energije;

ii.	ukupne krajnje potrošnje energije;

iii.

krajnje potrošnje energije prema sektoru:

—	industrija,

—	promet (prema potrebi uz podjelu na putnički i teretni promet),

—	kućanstva,

—

usluge;

iv.

bruto dodane vrijednosti prema sektoru:

—	industrija,

—

usluge;

v.	raspoloživog dohotka kućanstava;

vi.	bruto domaćeg proizvoda (BDP);

vii.	proizvodnje električne energije u termoelektranama;

viii.

proizvodnje električne energije u postrojenjima za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije;

ix.	proizvodnje toplinske energije u termoelektranama;

x.	proizvodnje toplinske energije u postrojenjima za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije, uključujući industrijsku otpadnu toplinu;

xi.	goriva utrošenog u termoelektranama;

xii.	putničkih kilometara (pkm) ako su ti podaci dostupni;

xiii.

tonskih kilometara (tkm) ako su ti podaci dostupni;

xiv.	kombiniranih prevezenih kilometara (pkm + tkm) ako nisu dostupni podaci za xii. i xiii.;

xv.	stanovništva.

U sektorima u kojima je potrošnja energije stabilna ili u porastu, države članice analiziraju razloge i svoj ocjenu prilažu procjeni.

Drugo i naknadna izvješća uključuju također točke od (b) do (e):

(b)	najnovije podatke o glavnim zakonodavnim i nezakonodavnim mjerama koje su provedene prošle godine i koje doprinose ostvarivanju ukupnih nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti za 2020.;

(c)

ukupnu površinu poda zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti države članice i s ukupnom korisnom površinom poda većom od 500 m2, odnosno od 9. srpnja 2015. većom od 250 m2 koje, do 1. siječnja godine u kojoj treba podnijeti izvješće, nisu ispunile zahtjeve energetskih svojstava iz članka 5. stavka 1.;

(d)

ukupnu površinu poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti država članica koja je bila renovirana prošle godine kako je navedeno u članku 5. stavku 1. ili iznos uštede energije u prihvatljivim zgradama u vlasništvu i uporabi središnje vlasti kako je navedeno u članku 5. stavku 6.;

(e)	uštede energije ostvarene putem nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti iz članka 7. stavka 1. ili alternativnih mjera usvojenih primjenom članka 7. stavka 9.

Prvo izvješće također uključuje nacionalni cilj iz članka 3. stavka 1.

Države članice u godišnja izvješća iz članka 24. stavka 1. mogu također uključiti dodatne nacionalne ciljeve. Oni se posebno mogu odnositi na statističke pokazatelje navedene u točki (a) ovog dijela ili njihove kombinacije, kao što je primarni ili krajnji energetski intenzitet ili sektorski energetski intenziteti.

Dio 2.

Opći okvir za nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost

Nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost iz članka 24. stavka 2. osigurava se okvir za razvoj nacionalnih strategija za energetsku učinkovitost.

Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost obuhvaćaju značajne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i očekivane/ostvarene uštede energije, uključujući uštede u opskrbi energijom, prijenosu i distribuciji energije te njezinoj krajnjoj potrošnji. Države članice osiguravaju uključivanje najmanje niže navedenih informacija u nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost.

Ciljevi i strategije:

—	okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti za 2020. kako je predviđeno člankom 3. stavkom 1.,

—	nacionalni okvirni cilj uštede energije utvrđen u članku 4. stavku 1. Direktive 2006/32/EZ,

—	ostali postojeći ciljevi povećanja energetske učinkovitosti koji se odnose na cjelokupno gospodarstvo ili određene sektore.

Mjere i uštede energije

U nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost pružaju se informacije o usvojenim mjerama ili mjerama koje se planiraju usvojiti radi provedbe glavnih elemenata ove Direktive i o povezanim uštedama.

(a)

Uštede primarne energije

U nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost navode se značajne mjere i aktivnosti poduzete s ciljem uštede primarne energije u svim sektorima gospodarstva. Za svaku se mjeru ili paket mjera/aktivnosti navode procjene očekivanih ušteda za 2020. i ušteda ostvarenih do trenutka izvješćivanja.

Prema potrebi trebaju se pružiti informacije o drugim učincima/koristima mjera (smanjenju emisije stakleničkih plinova, poboljšanju kakvoće zraka, otvaranju radnih mjesta itd.) i proračunu za njihovu provedbu.

(b)

Ušteda krajnje energije

Prvi i drugi nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju rezultate u vezi s ispunjavanjem cilja uštede krajnje energije utvrđenog u članku 4. stavcima 1. i 2. Direktive 2006/32/EZ. Ako izračun/procjena ušteda prema mjeri nije dostupna, iskazuje se smanjenje energije na razini sektora kao rezultat (kombinacije) mjera.

Prvi i drugi nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitosti također uključuju metodologiju mjerenja i/ili izračunavanja koja se upotrebljava za izračun ušteda energije. Ako se primjenjuje „preporučena metodologija” (2), nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost trebao bi sadržavati upućivanje na nju.

Posebne informacije koje se odnose na ovu Direktivu

3.1.	Javna tijela (članak 5.) Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju popis javnih tijela koja su razvila plan za energetsku učinkovitost u skladu s člankom 5. stavkom 7.

3.2.

Obveze energetske učinkovitosti (članak 7.)

Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju nacionalne koeficijente odabrane u skladu s Prilogom IV.

Prvi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost uključuje kratki opis nacionalnog sustava iz članka 7. stavka 1. ili alternativnih mjera usvojenih primjenom članka 7. stavka 9.

3.3.

Energetski pregledi i sustavi gospodarenja (članak 8.)

Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju:

(a)	broj energetskih pregleda provedenih u prethodnom razdoblju;

(b)	broj energetskih pregleda provedenih u velikim poduzećima u prethodnom razdoblju;

(c)	broj velikih poduzeća na njihovim područjima uz naznaku broja onih na koje se primjenjuje članak 8. stavak 5.

3.4.	Poticanje učinkovitog grijanja i hlađenja (članak 14.) Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju procjenu napretka ostvarenog u provedbi sveobuhvatne procjene iz članka 14. stavka 1.

3.5.

Prijenos i distribucija energije (članak 15.)

Prvi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost i naknadna izvješća koja se podnose svakih 10 godina nakon toga uključuju provedene procjene, mjere i ulaganja utvrđene s ciljem iskorištavanja potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za plin i električnu energiju iz članka 15. stavka 2.

3.6.	Države članice u okviru nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost izvješćuju o mjerama poduzetima za omogućavanje i razvoj odgovora na potražnju kako je navedeno u članku 15.

3.7.

Raspoloživost kvalifikacijskih, akreditacijskih i certifikacijskih sustava (članak 16.)

Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju informacije o raspoloživim kvalifikacijskim, akreditacijskim i certifikacijskim sustavima ili istovjetnim kvalifikacijskim sustavima za pružatelje energetskih usluga, energetske preglede i mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

3.8.	Energetske usluge (članak 18.) Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju poveznicu na internetsku stranicu na kojoj se može pristupiti popisu ili sučelju pružatelja energetskih usluga iz članka 18. stavka 1. točke (c).

3.9.	Druge mjere za poticanje energetske učinkovitosti (članak 19.) Prvi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost uključuje popis mjera iz članka 19. stavka 1.

(1) X = tekuća godina.

(2) Preporuke o metodama za mjerenje i provjeru u okviru Direktive 2006/32/EZ o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama.

PRILOG XV.

Korelacijska tablica

Direktiva 2004/8/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 2.	Članak 1. stavak 1.
Članak 3. točka (a)	Članak 2. točka 30.
Članak 3. točka (b)	Članak 2. točka 32.
Članak 3. točka (c)	Članak 2. točka 31.
Članak 3. točka (d)	Članak 2. točka 33.
Članak 3. točke (e) i (f)	—
Članak 3. točka (g)	Članak 2. točka 35.
Članak 3. točka (h)	—
Članak 3. točka (i)	Članak 2. točka 34.
Članak 3. točka (j)	—
Članak 3. točka (k)	Članak 2. točka 36.
Članak 3. točka (l)	Članak 2. točka 37.
Članak 3. točka (m)	Članak 2. točka 39.
Članak 3. točka (n)	Članak 2. točka 38.
Članak 3. točka (o)	—
—	Članak 2. točke 40., 41., 42., 43. i 44.
Članak 4. stavak 1.	Prilog II. točka (f) prva podtočka
Članak 4. stavak 2.	Članak 14. stavak 10. drugi podstavak
Članak 4. stavak 3.	—
Članak 5.	Članak 14. stavak 10. prvi podstavak i Prilog X.
Članak 6.	Članak 14. stavci 1. i 3., prilozi VIII. i IX.
Članak 7. stavak 1.	Članak 14. stavak 11.
Članak 7. stavci 2. i 3.	—
Članak 8.	Članak 15. stavak 5.
—	Članak 15. stavci 6., 7., 8. i 9.
Članak 9.	—
Članak 10. stavci 1. i 2.	Članak 14. stavak 1. i članak 24. stavak 2., Prilog XIV. dio 2.
Članak 10. stavak 3.	Članak 24. stavak 6.
Članak 11.	Članak 24. stavak 3.
—	Članak 24. stavak 5.
Članak 12. stavci 1. i 3.	—
Članak 12. stavak 2.	Prilog II. točka (c)
Članak 13.	Članak 22. stavak 2.
Članak 14.	—
Članak 15.	Članak 28.
Članak 16.	—
Članak 17.	Članak 29.
Članak 18.	Članak 30.
Prilog I.	Prilog I. dio II.
Prilog II.	Prilog I. dio I. i dio II. zadnji podstavak
Prilog III.	Prilog II.
Prilog IV.	Prilog VIII.
—	Prilog IX.

Direktiva 2006/32/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 2.	Članak 1. stavak 1.
Članak 3. točka (a)	Članak 2. točka 1.
Članak 3. točka (b)	Članak 2. točka 4.
Članak 3. točka (c)	Članak 2. točka 6.
Članak 3. točka (d)	Članak 2. točka 5.
—	Članak 2. točke 2. i 3.
Članak 3. točka (e)	Članak 2. točka 7.
Članak 3. točke (f), (g), (h) i (i)	—
—	Članak 2. točke od 8. do 19.
Članak 3. točka (j)	Članak 2. točka 27.
—	Članak 2. točka 28.
Članak 3. točka (k)	—
Članak 3. točka (l)	Članak 2. točka 25.
—	Članak 2. točka 26.
Članak 3. točka (m)	—
Članak 3. točka (n)	Članak 2. točka 23.
Članak 3. točka (o)	Članak 2. točka 20.
Članak 3. točka (p)	Članak 2. točka 21.
Članak 3. točka (q)	Članak 2. točka 22.
Članak 3. točke (r) i (s)	—
—	Članak 2. točke 24., 29., 44. i 45.
—	Članak 3.
—	Članak 4.
Članak 4.	—
Članak 5.	Članci 5. i 6.
Članak 6. stavak 1. točka (a)	Članak 7. stavak 8. točke (a) i (b)
Članak 6. stavak 1. točka (b)	Članak 18. stavak 3.
Članak 6. stavak 2.	Članak 7. stavci 1., 5., 6., 7., 9., 10., 11. i 12.
—	Članak 7. stavci 2. i 3.
Članak 6. stavak 3.	Članak 18. stavak 2. točke (b) i (c)
Članak 6. stavak 5.	—
Članak 7.	Članak 17.
Članak 8.	Članak 16. stavak 1.
—	Članak 16. stavci 2. i 3.
Članak 9. stavak 1.	Članak 19.
Članak 9. stavak 2.	Članak 18. stavak 1. točka (d) podtočka i.
—	Članak 18. stavak 1. točke (a), (b), (c), (d) podtočka ii. i (e)
Članak 10. stavak 1.	Članak 15. stavak 4.
Članak 10. stavak 2.	Članak 15. stavak 3.
—	Članak 15. stavci 7., 8. i 9.
Članak 11.	Članak 20.
Članak 12. stavak 1.	Članak 8. stavak 1.
Članak 12. stavak 2.	—
—	Članak 8. stavci 2., 3., 4., 5., 6. i 7.
Članak 12. stavak 3.	—
Članak 13. stavak 1.	Članak 9.
Članak 13. stavak 2.	Članak 10. i Prilog VII. točka 1.1.
Članak 13. stavak 3.	Prilog VII. točke 1.2. i 1.3.
—	Članak 11.
—	Članak 12.
—	Članak 13.
—	Članak 15. stavci 1. i 2.
—	Članak 18. stavak 2. točke (a) i (d)
—	Članak 21.
Članak 14. stavci 1. i 2.	Članak 24. stavci 1. i 2.
Članak 14. stavak 3.	—
Članak 14. stavci 4. i 5.	Članak 24. stavak 3.
—	Članak 24. stavci 4. i 7. do 11.
—	Članak 22. stavak 1.
Članak 15. stavak 1.	Članak 22. stavak 2.
Članak 15. stavci 2., 3. i 4.	—
—	Članak 23.
—	Članak 25.
Članak 16.	Članak 26.
Članak 17.	Članak 27.
Članak 18.	Članak 28.
Članak 19.	Članak 29.
Članak 20.	Članak 30.
Prilog I.	—
Prilog II.	Prilog IV.
Prilog III.	—
Prilog IV.	—
Prilog V.	—
Prilog VI.	Prilog III.
—	Prilog V.
—	Prilog VI.
—	Prilog VII.
—	Prilog XI.
—	Prilog XII.
—	Prilog XIII.
—	Prilog XIV.
—	Prilog XV.

Referenca			Sadržaj
Godina	SL	Stranica
			Uvodna napomena		1
2006	L 411	10		32006R1990
			Uredba Vijeća (EZ) br. 1990/2006 od 21. prosinca 2006. o provedbi Protokola 4 o Nuklearnoj elektrani Ignalina u Litvi uz Akt o pristupanju Češke, Estonije, Cipra, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije i Slovačke – Program Ignalina		3
2008	L 059	15		32008D0182
			(2008/182/Euratom) Odluka Vijeća od 25. veljače 2008. o izmjeni Odluke Vijeća od 16. prosinca 1980. o osnivanju Savjetodavnog odbora za fuzijski program		6
2009	L 211	15		32009R0714
			Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (1)		8
2009	L 211	55		32009L0072
			Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (1)		29
2010	L 189	9		32010R0647
			Uredba (Euratom) br. 647/2010 Vijeća od 13. srpnja 2010. o financijskoj pomoći Unije u vezi s razgradnjom reaktora 1 do 4 nuklearne elektrane Kozloduy u Bugarskoj (Program Kozloduy)		68
2010	L 250	5		32010R0838
			Uredba Komisije (EU) br. 838/2010 od 23. rujna 2010. o utvrđivanju smjernica koje se odnose na mehanizam naknade između operatora prijenosnih sustava i zajednički regulatorni pristup naplati prijenosa (1)		71
2011	L 090	8		32011R0327
			Uredba Komisije (EU) br. 327/2011 od 30. ožujka 2011. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve za ekološki dizajn za ventilatore pogonjene motorima ulazne električne snage između 125 W i 500 kW (1)		78
2011	L 129	14		32011D0280
			(2011/280/EU) Odluka Komisije od 16. svibnja 2011. o stavljanju izvan snage Odluke 2003/796/EZ o osnivanju Skupine europskih regulatora za električnu energiju i plin		92
2011	L 326	1		32011R1227
			Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (1)		93
2011	L 343	91		32011D0877
			(2011/877/EU) Provedbena odluka Komisije od 19. prosinca 2011. o utvrđivanju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije u primjeni Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2007/74/EZ (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 9523)		109
2012	L 047	1		32012R0139
			Uredba Vijeća (Euratom) br. 139/2012 od 19. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u neizravnim djelovanjima iz Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju te za širenje rezultata istraživanja (2012. - 2013.)		115
2012	L 047	25		32012D0093
			(2012/93/Euratom) Odluka Vijeća od 19. prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.)		132
2012	L 047	33		32012D0094
			(2012/94/Euratom) Odluka Vijeća od 19. prosinca 2011. o posebnom programu za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) putem neizravnih djelovanja		140
2012	L 047	40		32012D0095
			(2012/95/Euratom) Odluka Vijeća od 19. prosinca 2011. o posebnom programu za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) putem izravnih djelovanja Zajedničkog istraživačkog centra		147
2012	L 072	7		32012R0206
			Uredba Komisije (EU) br. 206/2012 od 6. ožujka 2012. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn klima-uređaja i ventilatora (1)		154
2012	L 165	28		32012R0547
			Uredba Komisije (EU) br. 547/2012 od 25. lipnja 2012. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn pumpi za vodu (1)		175
2012	L 180	4		32012R0622
			Uredba Komisije (EU) br. 622/2012 od 11. srpnja 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 641/2009 u odnosu na zahtjeve za ekološki dizajn samostalnih cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice i cirkulacijskih sisaljki bez brtvenice integriranih u proizvode (1)		184
2012	L 192	32		32012D0413
			(2012/413/EU) Odluka Komisije od 19. srpnja 2012. o uspostavi godišnjih popisa prioriteta za razvoj mrežnih kodeksa i smjernica za 2013. godinu (1)		189
2012	L 278	1		32012R0932
			Uredba Komisije (EU) br. 932/2012 od 3. listopada 2012. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn kućanskih bubnjastih sušilica rublja (1)		192
2012	L 315	1		32012L0027
			Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (1)		202

			(1) Tekst značajan za EGP