Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.11.016.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

11.   Vanjski odnosi

Svezak 016

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1982

L 038

1

 

 

31982D0072

 

 

 

(82/72/EEZ)
Odluka Vijeća od 3. prosinca 1981. o sklapanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa

3

1982

L 038

3

 

 

21979A0919(01)

 

 

 

Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa

5

1982

L 210

10

 

 

31982D0461

 

 

 

(82/461/EEZ)
Odluka Vijeća od 24. lipnja 1982. o sklapanju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja

20

1982

L 210

11

 

 

21979A0623(01)

 

 

 

Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja

21

1991

L 377

28

 

 

31991D0690

 

 

 

(91/690/EEZ)
Odluka Vijeća od 12. prosinca 1991. o sklapanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, donesene u lipnju 1990. u Londonu od strane ugovornih stranaka Protokola

33

1991

L 377

30

 

 

21991A1231(02)

 

 

 

Dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač

35

1993

L 309

1

 

 

31993D0626

 

 

 

(93/626/EEZ)
Odluka Vijeća od 25. listopada 1993. o sklapanju Konvencije o biološkoj raznolikosti

46

1993

L 309

3

 

 

21993A1213(01)

 

 

 

Konvencija o biološkoj raznolikosti

48

1994

L 033

1

 

 

31994D0068

 

 

 

(94/68/EZ)
Odluka Vijeća od 2. prosinca 1993. o zaključivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotačIzmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač

66

1994

L 033

11

 

 

31994D0069

 

 

 

(94/69/EZ)
Odluka Vijeća od 15. prosinca 1993. o sklapanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime

76

1994

L 033

13

 

 

21994A0207(02)

 

 

 

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime

78

1994

L 325

73

 

 

21994D1217(09)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 21/94 od 28. listopada 1994. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

94

1995

L 186

42

 

 

31995D0308

 

 

 

(95/308/EZ)
Odluka Vijeća od 24. srpnja 1995. o sklapanju, u ime Zajednice, Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

95

1995

L 186

44

 

 

21995A0805(01)

 

 

 

Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera sastavljena u Helsinkiju 17. ožujka 1992. Ujedinjeni narodi 1992. Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

97

1995

L 231

59

 

 

21995D0928(02)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 28/95 od 19. svibnja 1995. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

112

1995

L 273

48

 

 

21995D1116(02)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 29/95 od 19. svibnja 1995. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

113

1996

L 057

40

 

 

21996D0307(07)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 74/95 od 15. prosinca 1995. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

114

1996

L 102

51

 

 

21996D0425(05)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 8/96 od 29. veljače 1996. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

115

1996

L 124

27

 

 

21996D0523(11)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP br. 19/96 od 26. ožujka 1996. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

116

1998

L 083

1

 

 

31998D0216

 

 

 

(98/216/EZ)
Odluka Vijeća od 9. ožujka 1998. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi

117

1998

L 083

3

 

 

21998A0319(01)

 

 

 

Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi

119

1998

L 326

1

 

 

31998D0685

 

 

 

(98/685/EZ)
Odluka Vijeća od 23. ožujka 1998. o sklapanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća

152

1998

L 326

6

 

 

21998A1203(01)

 

 

 

Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća

156

1999

L 322

1

 

 

31999D0800

 

 

 

(1999/800/EZ)
Odluka Vijeća od 22. listopada 1999. o sklapanju Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju i o prihvaćanju priloga tom Protokolu (Barcelonska Konvencija)

184

1999

L 322

3

 

 

21999A1214(01)

 

 

 

Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju

186

1999

L 322

18

 

 

31999D0801

 

 

 

(1999/801/EZ)
Odluka Vijeća od 22. listopada 1999. o prihvaćanju izmjena Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna (Barcelonska konvencija)

201

1999

L 322

20

 

 

21999A1214(02)

 

 

 

Izmjene i dopune Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna

203

2000

L 035

32

 

 

22000D0210(04)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP br. 4/1999 od 29. siječnja 1999. o izmjeni Priloga II. (Tehnički propisi, norme, ispitivanje i potvrđivanje) Sporazumu o EGP

215

2000

L 035

40

 

 

22000D0210(09)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP br. 9/1999 od 29. siječnja 1999. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

216

2000

L 035

41

 

 

22000D0210(10)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP br. 10/1999 od 29. siječnja 1999. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

217

2000

L 035

42

 

 

22000D0210(11)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP br. 11/1999 od 29. siječnja 1999. o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

218

2000

L 141

46

 

 

22000D0615(02)

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP br. 26/2000 od 31. ožujka 2000. o izmjeni Priloga II. (Tehnički propisi, norme, ispitivanje i potvrđivanje) Sporazumu o EGP

219

2001

L 134

40

 

 

32001D0379

 

 

 

(2001/379/EZ)
Odluka Vijeća od 4. travnja 2001. o odobrenju, u ime Europske zajednice, Protokola o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godineProtokol o teškim metalima uz Konvenciju iz 1979. o dalekosežnom prekograničnom onečišćivanju zraka

220

2002

L 130

1

 

 

32002D0358

 

 

 

(2002/358/EZ)
Odluka Vijeća od 25. travnja 2002. o odobravanju, u ime Europske zajednice, Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkom ispunjavanju obveza koje iz njega proizlaze

245

2002

L 130

4

 

 

22002A0515(01)

 

 

 

Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime

248

2002

L 201

48

 

 

32002D0628

 

 

 

(2002/628/EZ)
Odluka Vijeća od 25. lipnja 2002. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Kartagenskog protokola o biološkoj sigurnostiProtokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti

265

2004

L 116

68

 

 

22004D0015

 

 

 

Odluka Zajedničkoga odbora EGP-a br. 15/2004 od 6. veljače 2004. o izmjeni Priloga XXII. (Pravo trgovačkih društava) Sporazumu o EGP-u

283

2006

L 092

45

 

 

22006D0016

 

 

 

Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 16/2006 od 27. siječnja 2006. o izmjeni Priloga XXI. (Statistika) Sporazumu o EGP-u

284

2006

L 333

28

 

 

22006D0110(01)

 

 

 

Odluka zajedničkoga Odbora EGP-a br. 110/2006 od 22. rujna 2006. o izmjeni Priloga II. (Tehnički propisi, norme, ispitivanje i potvrđivanje) Sporazumu o EGP-u

285


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

1




/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

3


31982D0072


L 038/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.12.1981.


ODLUKA VIJEĆA

od 3. prosinca 1981.

o sklapanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa

(82/72/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je program djelovanja Europskih zajednica u vezi s okolišem usvojen Deklaracijom od 22. studenoga 1973. (3) i dopunjen Rezolucijom od 17. svibnja 1977. (4); budući da je cilj politike okoliša u Zajednici, koji je utvrđen tim aktima, poboljšati okvire i kvalitetu života i okoliša i uvjete života naroda Zajednice; budući da je posebno u tu svrhu nužno osigurati razborito upravljanje resursima i prirodnim okolišem i izbjegavati svako njihovo iskorištavanje koje nanosi znatnu štetu ekološkoj ravnoteži; budući da, nadalje, treba tražiti zajednička rješenja za ekološke probleme s državama izvan Zajednice, posebno u međunarodnim organizacijama;

budući da je kao dio programa djelovanja Zajednice za okoliš Vijeće usvojilo Direktivu 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica (5), koja se odnosi na zaštitu, upravljanje i nadzor tih vrsta i koja utvrđuje pravila o njihovom iskorištavanju;

budući da je Zajednica u okviru Vijeća Europe sudjelovala u pregovorima o Konvenciji o očuvanju europskih divljih vrsta i prirodnih staništa; budući da je ta Konvencija potpisana 19. rujna 1979.;

budući da je sudjelovanje Zajednice u provedbi navedene Konvencije potrebno da bi se postigao jedan od ciljeva Zajednice; budući da se Ugovorom ne predviđaju ovlasti koje su za to potrebne, osim onih u njegovom članku 235.;

budući da će Zajednica sudjelovati u tom provođenju primjenjujući ovlasti koje proizlaze iz postojećih zajedničkih pravila i one koje će dobiti na temelju budućih pravnih akata koje donese Vijeće, te koristeći rezultate aktivnosti Zajednice (istraživanja – razmjena informacija) koje se budu poduzimale u tim područjima;

budući da je potrebno da Zajednica odobri navedenu Konvenciju;

budući da se uvjeti života divlje flore i faune na Grenlandu temeljito razlikuju od onih divlje flore i faune u ostalim regijama Zajednice zbog općih okolnosti, a posebno zbog klime, male gustoće naseljenosti i izuzetne veličine i geografskog položaja tog otoka; budući da je zbog te činjenice Vijeće već moralo isključiti Grenland iz područja primjene Direktive o očuvanju divljih ptica; budući da bi zato Grenland trebalo isključiti i iz područja primjene ove Konvencije,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se u ime Europske ekonomske zajednice odobrava Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa.

Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća položit će ispravu o odobrenju, kako je predviđeno u članku 19. Konvencije (6) za područja na kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, prema uvjetima koji su utvrđeni u tom Ugovoru, uz izuzetak Grenlanda.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. prosinca 1981.

Za Vijeće

Predsjednik

T. KING


(1)  SL C 175, 14.7.1980., str. 17.

(2)  SL C 53, 3.3.1980., str. 50.

(3)  SL C 112, 20.12.1973., str. 1.

(4)  SL C 139, 13.6.1977., str. 1.

(5)  SL L 103, 25.4.1979., str. 1.

(6)  Datum stupanja Konvencije na snagu objavit će Glavno tajništvo Vijeća u Službenom listu Europskih zajednica.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

5


21979A0919(01)


L 038/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


KONVENCIJA

o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa

PREAMBULA

DRŽAVE ČLANICE VIJEĆA EUROPE I OSTALE POTPISNICE,

smatrajući, da je cilj Vijeća Europe uspostaviti veće jedinstvo između svojih članica;

smatrajući, da je želja Vijeća Europe surađivati s ostalim državama u zaštiti prirode;

prepoznajući, da divlja flora i fauna sačinjavaju prirodno nasljeđe estetske, znanstvene, kulturne, rekreacijske, gospodarske i vlastite vrijednosti koja se mora sačuvati i predati budućim naraštajima;

prepoznajući, osnovnu ulogu divlje flore i faune u održavanju prirodne ravnoteže;

bilježeći, da su brojne vrste divlje flore i faune ozbiljno iscrpljene i da nekima od njih prijeti izumiranje;

svjesne, da je zaštita prirodnih staništa vitalna komponenta zaštite i očuvanja divlje flore i faune;

prepoznajući, da zaštitu divlje flore i faune moraju uzeti u obzir i vlade u svojim nacionalnim ciljevima i programima te da se posebno mora uspostaviti međunarodna suradnja za zaštitu migratornih vrsta;

imajući u vidu široke zahtjeve koje postavljaju vlade ili međunarodna tijela za zajedničkim djelovanjem, posebno zahtjeve Konferencije Ujedinjenih naroda za ljudski okoliš iz 1972. godine i zahtjeve Savjetodavne skupštine Vijeća Europe;

želeći posebno pratiti, u području zaštite divljih vrsta, preporuke Rezolucije br. 2., Druge europske ministarske koferencije o okolišu,

SPORAZUMJELE SU SE U SLJEDEĆEM:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

1.   Svrha ove Konvencije je zaštita divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa, posebno onih vrsta i staništa čija zaštita zahtijeva suradnju više država, te poticanje takve suradnje.

2.   Poseban naglasak dan je vrstama kojima prijeti izumiranje i osjetljivim vrstama, uključujući migratorne vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive migratorne vrste.

Članak 2.

Ugovorne stranke će poduzeti potrebne mjere za održavanje populacija divlje flore i faune do razine, ili će ih prilagoditi razini, koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturalnim zahtjevima, uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske interese, te potrebe podvrsta, varijeteta ili formi koje su lokalno ugrožene.

Članak 3.

1.   Svaka ugovorna stranka će poduzeti korake, u skladu s odredbama ove Konvencije, u promicanju nacionalnih politika za zaštitu divlje flore, divlje faune i prirodnih staništa, s naglaskom na vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive vrste, posebno endemske, te ugrožena staništa.

2.   Svaka ugovorna stranka se obvezuje obratiti pozornost na zaštitu divlje flore i faune u svojim planskim i razvojnim politikama i u mjerama protiv onečišćenja.

3.   Svaka ugovorna stranka će poticati obrazovanje i širiti opće informacije o potrebi očuvanja divljih vrsta flore i faune i njihovih staništa.

POGLAVLJE II.

Zaštita staništa

Članak 4.

1.   Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere u svrhu osiguravanja zaštite staništa divljih vrsta flore i faune, posebno onih navedenih u dodacima I. i II, te u svrhu zaštite ugroženih prirodnih staništa.

2.   Ugovorne stranke će u svojim planskim i razvojnim politikama paziti na zahtjeve očuvanja područja zaštićenih na temelju prethodnog stavka, kako bi se što je više moguće izbjeglo ili smanjilo pogoršanje stanja na tim područjima.

3.   Ugovorne stranke se obvezuju obratiti posebnu pozornost zaštiti područja koja su važna migratornim vrstama navedenim u dodacima II. i III., a koja su primjereno smještena u odnosu na selidbene putove, kao zimovališta, odmorišta, hranilišta, područja za razmnožavanje i područja za mitarenje.

4.   Ugovorne stranke se obvezuju primjereno koordinirati svoja nastojanja u zaštiti prirodnih staništa navedena u ovom članku, kada su takva staništa smještena u graničnim područjima.

POGLAVLJE III.

Zaštita vrsta

Članak 5.

Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere kako bi se osigurala posebna zaštita divljih vrsta flore, navedenih u Dodatku I. Zabranit će se namjerno branje, skupljanje, rezanje i vađenje s korijenom navedenih biljaka. Svaka ugovorna stranka će zabraniti posjedovanje i prodaju tih vrsta.

Članak 6.

Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere kako bi se osigurala posebna zaštita divljih vrsta faune, navedenih u Dodatku II. Posebno će biti zabranjeno sljedeće:

a.

svi oblici namjernog hvatanja i držanja te namjernog ubijanja;

b.

namjerno oštećivanje ili uništavanje mjesta za razmnožavanje i odmaranje;

c.

namjerno uznemiravanje divlje faune, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih i zimovanja, ako bi takvo uznemiravanje bilo značajno u odnosu na ciljeve ove Konvencije;

d.

namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine ili držanje tih jaja, makar bila i prazna;

e.

posjedovanje i unutarnja trgovina ovim životinjama, živima ili mrtvima, uključujući preparirane životinje i bilo koji njihov lako prepoznatljivi dio ili derivat, kada to doprinosi učinkovitosti odredaba ovog članka.

Članak 7.

1.   Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere, kako bi se osigurala zaštita divljih vrsta faune, navedenih u Dodatku III.

2.   Svako iskorištavanje divlje faune, navedeno u Dodatku III., bit će ograničeno s ciljem održavanja populacije izvan opasnosti, imajući u vidu zahtjeve članka 2.

3.   Poduzet će se sljedeće mjere:

a.

sezonska zabrana iskorištavanja i/ili druge odredbe koje će ograničavati iskorištavanje;

b.

primjerena privremena ili lokalna zabrana iskorištavanja s ciljem vraćanja zadovoljavajuće populacijske razine;

c.

primjerena odredba o prodaji, držanju za prodaju, transportu za prodaju ili nuđenju za prodaju živih ili mrtvih divljih životinja.

Članak 8.

U svezi s hvatanjem ili ubijanjem divljih vrsta faune, navedenih u Dodatku III. i u iznimnim slučajevima, u skladu s člankom 9., vrsta navedenih u Dodatku II., ugovorne stranke će zabraniti upotrebu svih neselektivnih sredstava hvatanja i ubijanja te upotrebu svih sredstava koja mogu prouzročiti lokalno nestajanje ili ozbiljno uznemiravanje populacije tih vrsta, a posebno sredstva navedena u Dodatku IV.

Članak 9.

1.   Svaka ugovorna stranka može učiniti iznimke od članaka 4., 5., 6., 7. te od zabrane upotrebe sredstava spomenutih u članku 8., u slučaju da nema drugog zadovoljavajućeg rješenja i da iznimka neće biti kobna za opstanak dotične populacije:

radi zaštite flore i faune;

radi sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, vodi i drugim oblicima vlasništva;

u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, zračne sigurnosti ili drugih prevladavajućih javnih interesa;

u svrhu istraživanja i obrazovanja, ponovnog naseljavanja (repopulacije), ponovnog unošenja (reintrodukcije), te nužnog razmnožavanja;

dopustiti, pod uvjetima oštrog nadzora, na selektivnoj osnovi i ograničeno, uzimanje, držanje i ostalo razborito iskorištavanje nekih vrsta divljih životinja i biljaka u malim količinama.

2.   Ugovorne stranke će izvještavati svake dvije godine Stalni odbor o iznimkama koje su napravljene prema prethodnom stavku. Ova izvješća moraju posebno navoditi:

populacije za koje su načinjeni izuzeci, te ako je moguće, i broj predmetnih primjeraka;

dopuštena sredstva ubijanja ili hvatanja;

okolnosti rizika, vremena i mjesta radi kojih je iznimka odobrena;

upravu, koja je ovlaštena utvrditi kako su nastale takve okolnosti, te donijeti odluku o tome koja se sredstva mogu koristiti, u kojem opsegu i koji će ljudi provoditi takvu odluku;

primijenjene mjere nadzora.

POGLAVLJE IV.

Posebne odredbe za migratorne vrste

Članak 10.

1.   Ugovorne stranke se obvezuju, osim mjera nabrojenih u člancima 4., 6., 7. i 8., uskladiti svoja nastojanja u zaštiti migratornih vrsta, navedenih u dodacima II. i III., a čije se područje rasprostranjenja proširuje i na njihova područja.

2.   Ugovorne stranke će poduzeti sigurnosne mjere koje će osigurati da su lovostaj i/ili drugi postupci, koji reguliraju iskorištavanje, ustanovljene u stavku 3.a članka 7., dovoljne i primjerene potrebama migratornih vrsta navedenih u Dodatku III.

POGLAVLJE V.

Dodatne odredbe

Članak 11.

1.   U provođenju odredbi ove Konvencije, ugovorne stranke će:

a.

surađivati, kada je potrebno, a posebno kada bi to pojačalo učinak mjera navedenih u ostalim člancima ove Konvencije;

b.

poticati i usklađivati istraživanja u svrhe ove Konvencije.

2.   Svaka ugovorna stranka će:

a.

poticati ponovno unošenje (reintrodukciju) zavičajnih divljih vrsta flore i faune, kada to doprinosi zaštiti ugrožene vrste, uz prethodno napravljenu studiju u skladu s iskustvima drugih ugovornih stranaka o djelotvornosti i prihvatljivosti takve reintrodukcije;

b.

strogo nadzirati unošenje (introdukciju) nezavičajnih vrsta.

3.   Svaka ugovorna stranka će obavijestiti Stalni odbor o vrstama koje su pod potpunom zaštitom na njezinu području, a nisu navedene u dodacima I. i II.

Članak 12.

Ugovorne stranke mogu utvrditi strože mjere zaštite divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa, od onih koje su određene ovom Konvencijom.

POGLAVLJE VI.

Stalni odbor

Članak 13.

1.   U svrhu provedbe ove Konvencije osniva se Stalni odbor.

2.   Svaka od ugovornih stranaka može biti zastupljena u Stalnom odboru s jednim ili više izaslanika. Svako izaslanstvo imat će jedan glas. U području svoje nadležnosti, Europska ekonomska zajednica ostvaruje svoje pravo glasa brojem glasova jednakim broju njezinih članica koje su ugovorne stranke ove Konvencije; Europska ekonomska zajednica neće moći ostvariti svoje pravo glasa u slučajevima kad dotične države članice ostvaruju svoje pravo, i obrnuto.

3.   Svaka država članica Vijeća Europe, koja nije ugovorna stranka ove Konvencije, može biti predstavljena u Odboru kao promatrač.

Stalni odbor može, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju državu koja nije članica Vijeća Europe i nije ugovorna stranka Konvencije, kao promatrača na jedan od svojih sastanaka.

Bilo koje tijelo ili organizacija, tehnički osposobljeni u zaštiti, očuvanju ili gospodarenju divljom faunom i florom i njihovim staništima, te ako pripadaju u jednu od sljedećih kategorija:

a.

međunarodne vladine ili nevladine organizacije ili tijela te nacionalne vladine organizacije ili tijela;

b.

nacionalne nevladine organizacije ili tijela koje je država u kojoj im je sjedište, ovlastila za ove svrhe,

mogu obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe najmanje tri mjeseca prije sastanka Odbora, da žele prisustvovati tom sastanku kao promatrači. Oni će biti primljeni, osim u slučaju da najmanje mjesec dana prije sastanka jedna trećina ugovornih stranaka nije obavijestila glavnog tajnika o svom protivljenju.

4.   Stalni odbor će sazivati glavni tajnik Vijeća Europe. Prvi sastanak Odbora bit će održan u roku od godine dana nakon stupanja na snagu Konvencije. Poslije će se sastanci održavati najmanje jednom u dvije godine i uvijek, kada to zatraži većina ugovornih stranaka.

5.   Većina ugovornih stranaka činit će kvorum za održavanje sastanka Stalnog odbora.

6.   U skladu s odredbama ove Konvencije, Stalni odbor će sastaviti svoj poslovnik.

Članak 14.

1.   Stalni odbor odgovoran je za praćenje primjene ove Konvencije. On posebno može:

procijeniti da li su ovoj Konvenciji, uključujući i dodatke, potrebne promjene;

predložiti ugovornim strankama mjere potrebne za provedbu ove Konvencije;

predložiti primjerene mjere za obavješćivanje javnosti o aktivnostima koje su poduzete u okviru ove Konvencije;

preporučiti Ministarskom odboru upućivanje poziva državama koje nisu članice Vijeća Europe da pristupe ovoj Konvenciji;

predložiti sve, što bi poboljšalo učinkovitost ove Konvencije, uključujući prijedloge sklapanja sporazuma koji bi poboljšali učinkovitost zaštite vrsta ili skupina vrsta, sa državama koje nisu ugovorne stranke Konvencije.

2.   Radi obavljanja svojih dužnosti, Stalni odbor može na vlastiti poticaj sazivati sastanke skupina stručnjaka.

Članak 15.

Poslije svakog sastanka, Stalni odbor će Ministarskom odboru Vijeća Europe podnijeti izvješće o svom radu i o djelovanju Konvencije.

POGLAVLJE VII.

Izmjene

Članak 16.

1.   Svaka izmjena članaka ove Konvencije koju predloži neka ugovorna stranka ili Ministarski odbor, priopćit će se glavnom tajniku Vijeća Europe, a on će ih proslijediti najmanje dva mjeseca prije sastanka Stalnog odbora, državama članicama Vijeća Europe, svim potpisnicima, svakoj ugovornoj stranki, svakoj državi pozvanoj da potpiše ovu Konvenciju, u skladu s odredbama članka 19. i svakoj državi pozvanoj da pristupi Konvenciji, u skladu s odredbama članka 20.

2.   Stalni odbor razmotrit će svaku izmjenu i dopunu predloženu u skladu s odredbama prethodnog stavka, te će:

a.

glede izmjena članaka 1. do 12. tekst usvojen tročetvrtinskom većinom danih glasova podnijeti ugovornim strankama na prihvaćanje;

b.

glede izmjena članaka 13. do 24., tekst usvojen tročetvrtinskom većinom danih glasova podnijeti Ministarskom odboru na odobrenje. Nakon njegova odobrenja, taj će se tekst proslijediti ugovornim strankama na prihvaćanje.

3.   Svaka izmjena stupa na snagu trideset dana nakon što su ugovorne stranke izvijestile glavnog tajnika o svojem prihvatu.

4.   Odredbe stavaka 1., 2.a i 3. ovog članka primjenjivat će se i na prihvaćanje novih dodataka ovoj Konvenciji.

Članak 17.

1.   Svaka izmjena dodataka ove Konvencije, koju predloži neka ugovorna stranka ili Ministarski odbor priopćit će se glavnom tajniku Vijeća Europe, a on će ga proslijediti najmanje dva mjeseca prije sastanka Stalnog odbora, državama članicama Vijeća Europe, svim potpisnicima, svakoj ugovornoj stranki, svakoj državi pozvanoj da potpiše ovu Konvenciju u skladu s odredbama članka 19., te svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj Konvenciji u skladu s odredbama članka 20.

2.   Stalni odbor razmotrit će svaku izmjenu i dopunu predloženu u skladu s odredbama prethodnog stavka, te je može usvojiti dvotrećinskom većinom ugovornim stranaka. Usvojeni tekst proslijedit će se ugovornim strankama.

3.   Tri mjeseca nakon što ju je usvojio Stalni odbor, osim ako jedna trećina ugovornih stranaka ne istakne primjedbe, svaka izmjena stupa na snagu za one ugovorne stranke koje nisu istakle primjedbe.

POGLAVLJE VIII.

Rješavanje spora

Članak 18.

1.   Stalni odbor nastojat će olakšati prijateljsko rješavanje bilo kakvih poteškoća koje bi mogle proizići iz provedbe ove Konvencije.

2.   Svaki spor između ugovornih stranaka glede tumačenja ili primjene ove Konvencije, a koji nije riješen na temelju odredaba prethodnog stavka ili pregovorima između dotičnih stranaka, bit će podnesen na arbitražu na zahtjev jedne od njih, osim ako se spomenute stranke ne dogovore drukčije. Svaka će stranka imenovati jednog arbitra, a ta dva arbitra imenovat će trećega arbitra. U skladu s odredbama stavka 3. ovog članka, ako jedna od stranaka nije imenovala svojeg arbitra u razdoblju od tri mjeseca od zahtjeva za arbitražu, njega će, na zahtjev druge stranke, imenovati predsjednik Europskog suda za ljudska prava u daljnjem razdoblju od tri mjeseca. Ističe se postupak primijeniti ako se arbitri ne mogu dogovoriti o izboru trećeg arbitra u razdoblju od tri mjeseca nakon imenovanja prva dva arbitra.

3.   U slučaju spora između dvije ugovorne stranke od kojih je jedna država članica Europske ekonomske zajednice i ugovorna stranka, druga ugovorna stranka podnijeti će zahtjev za arbitražu državi članici i Zajednici, koje će je zajedno izvijestiti, u razdoblju od dva mjeseca od primitka zahtjeva, hoće li država članica ili Zajednica, ili članica i Zajednica zajedno, biti stranka u sporu. U nedostatku takve obavijesti u spomenutom roku, država članica i Zajednica smatrat će se jednom te istom strankom u sporu u svrhu primjene odredaba koje uređuju osnivanje i postupak arbitražnog suda. Isto se primjenjuje kad se država članica i Zajednica zajedno pojavljuju kao stranka u sporu.

4.   Arbitražni sud će sastaviti svoj poslovnik. Svoje odluke će donositi većinom glasova. Njegove odluke su konačne i obvezujuće.

5.   Svaka stranka u sporu snosi troškove arbitra kojeg je imenovala, a stranke zajednički snose troškove trećeg arbitra, kao i druge troškove arbitražnog postupka.

POGLAVLJE IX.

Završne odredbe

Članak 19.

1.   Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe, državama nečlanicama koje su sudjelovale u njezinoj izradi i Europskoj ekonomskoj zajednici.

Do dana stupanja Konvencije na snagu, ona je također otvorena za potpisivanje svakoj drugoj državi koju pozove Ministarski odbor.

Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2.   Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada su pet država, uključujući barem četiri države članice Vijeća Europe, izrazile svoj pristanak da budu vezane Konvencijom u skladu s odredbama prethodnog stavka.

3.   Za svaku državu potpisnicu ili Europsku ekonomsku zajednicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da njome bude vezana, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

Članak 20.

1.   Nakon stupanja ove Konvencije na snagu, Ministarski odbor Vijeća Europe može, nakon savjetovanja s ugovornim strankama, pozvati da pristupi Konvenciji svaku državu nečlanicu Vijeća koja je bila pozvana da je potpiše u skladu s odredbama članka 19, a koja to još nije učinila, kao i svaku drugu državu nečlanicu.

2.   Za svaku državu koja joj pristupi, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana polaganja isprave o pristupu kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 21.

1.   Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, odrediti na koje će se područje ili područja primjenjivati ova Konvencija.

2.   Svaka ugovorna stranka može, pri polaganju svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ili kasnije u svako doba, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ove Konvencije na svako drugo u izjavi određeno područje i za čije međunarodne odnose je odgovorna ili u čije ime je ovlaštena preuzimati obveze.

3.   Svaka izjava dana prema prethodnom stavku može se, glede svakog područja određenog u takvoj izjavi, povući notifikacijom upućenom glavnom tajniku. Takav otkaz proizvodi učinak prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od šest mjeseci od dana kad glavni tajnik primi notifikaciju.

Članak 22.

1.   Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu staviti jednu ili više rezervi za pojedine vrste određene u Dodacima I. do III. i/ili, za pojedine vrste navedene u rezervi ili rezervama, glede nekih sredstava ili metoda ubijanja, hvatanja i drugog iskorištavanja popisanog u Dodatku IV. Nisu dopuštene rezerve opće naravi.

2.   Svaka ugovorna stranka koja proširi primjenu ove Konvencije na područje spomenuto u izjavi iz stavka 2. članka 21., može, glede dotičnog područja, staviti jednu ili više rezervi u skladu s odredbama prethodnog stavka.

3.   Druge rezerve nisu dopuštene.

4.   Svaka ugovorna stranka koja je stavila rezervu na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka može je u potpunosti ili djelomično povući notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Takvo povlačenje proizvodi učinak danom kad glavni tajnik primi notifikaciju.

Članak 23.

1.   Svaka ugovorna stranka može u svako doba, otkazati ovu Konvenciju notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

2.   Takav otkaz proizvodi učinak prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od šest mjeseci od dana kad glavni tajnik primi notifikaciju.

Članak 24.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća Europe, svaku državu potpisnicu, Europsku ekonomsku zajednicu ako je potpisnica ove Konvencije i svaku ugovornu stranku o:

a)

svakom potpisu;

b)

polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu;

c)

svakom danu stupanja ove Konvencije na snagu, u skladu s odredbama članaka 19. i 20.;

d)

svakoj obavijesti primljenoj prema odredbama stavka 3. članka 13.;

e)

svakom izvješću sastavljenom u skladu s odredbama članka 15.;

f)

svakoj izmjeni ili svakom novom dodatku usvojenom u skladu s člancima 16. i 17. i danu kad izmjena ili novi dodatak stupaju na snagu;

g)

svakoj izjavi danoj prema odredbama stavaka 2. i 3. članka 21.;

h)

svakoj rezervi stavljenoj prema odredbama stavaka 1. i 2. članka 22.;

i)

povlačenju svake rezerve izvršenom prema odredbama stavka 4. članka 22.;

j)

svakoj notifikaciji priopćenoj prema odredbama članka 23. i danu kad takav otkaz proizvodi učinak.

U potvrdu tog su potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Bernu, 19. rujna 1979. godine, na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise svakoj državi članici Vijeća Europe, svakoj državi potpisnici, Europskoj ekonomskoj zajednici ako je potpisnica i svakoj državi pozvanoj da potpiše ili pristupi ovoj Konvenciji.

 


DODATAK I.

STROGO ZAŠTIĆENE BILJNE VRSTE

PTERIDOPHYTA

ASPIDIACEAE

 

Diplazium caudatum (Cav.) Jermy

PTERIDACEAE

 

Pteris serrulata Forssk.

GYMNOSPERMAE

PINACEAE

 

Abies nebrodensis (Lojac.) Mattei

ANGIOSPERMAE

ALISMATACEAE

 

Alisma wahlenbergii (O. R. Holmb.) Juzepczuk

BERBERIDACEAE

 

Gymnospermium altaicum (Pallas) Spach

BORAGINACEAE

 

Anchusa crispa Viv.

 

Myosotis rehsteineri Wartm.

 

Omphalodes littoralis Lehm.

 

Onosma caespitosum Kotschy

 

Onosma troodi Kotschy

 

Solenanthus albanicus (Degen et al.) Degen & Baldacci

 

Symphytum cycladense Pawl.

CAMPANULACEAE

 

Campanula sabatia De Not.

CARYOPHYLLACEAE

 

Arenaria lithops Heywood ex McNeill

 

Gypsophila papillosa P. Porta

 

Loeflingia tavaresiana G. Samp.

 

Silene orphanidis Boiss.

 

Silene rothmaleri Pinto de Silva

 

Silene velutina Pourret ex Loisel.

CHENOPODIACEAE

 

Kochia saxicola Guss.

 

Salicornia veneta Pignatti & Lausi

CISTACEAE

 

Tuberaria major (Willk.) Pinto da Silva

COMPOSITAE

 

Anacyclus alboranensis Esteve Chueca & Varo

 

Anthemis glaberrima (Rech. f.) Greuter

 

Artemisia granatensis Boiss.

 

Artemisia laciniata Willd.

 

Aster pyrenaeus Desf. ex DC.

 

Aster sibiricus L.

 

Centaurea balearica J. D. Rodriguez

 

Centaurea heldreichii Halácsy

 

Centaurea horrida Badaro

 

Centaurea kalambakensis Freyn & Sint.

 

Centaurea lactiflora Halácsy

 

Centaurea linaresii Lazaro

 

Centaurea megarensis Halácsy & Hayek

 

Centaurea niederi Heldr.

 

Centaurea peucedanifolia Boiss. & Orph.

 

Centaurea princeps Boiss. & Heldr.

 

Crepis crocifolia Boiss. & Heldr.

 

Lamyropsis microcephala (Moris) Dittrich & Greuter

 

Leontodon siculus (Guss.) Finch & Sell

 

Logfia neglecta (Soy.-Will.) Holub

 

Senecio alboranicus Maire

CONVOLVULACEAE

 

Convolvulus argyrothamnos Greuter

CRUCIFERAE

 

Alyssum akamasicum B. L. Burtt

 

Alyssum fastigiatum Heywood

 

Arabis kennedyae Meikle

 

Biscutella neustriaca Bonnet

 

Brassica hilarionis Post

 

Brassica macrocarpa Guss.

 

Braya purpurascens (R. Br.) Bunge

 

Coronopus navasii Pau

 

Diplotaxis siettiana Maire

 

Enarthrocarpus pterocarpus DC.

 

Hutera rupestris P. Porta

 

Iberis arbuscula Runemark

 

Ionopsidium acaule (Desf.) Reichenb.

 

Ptilotrichum pyrenaicum (Lapeyr.) Boiss.

 

Rhynchosinapis johnstonii (G. Samp.) Heywood

 

Sisymbrium matritense P. W. Ball & Heywood

EUPHORBIACEAE

 

Euphorbia ruscinonensis Boiss.

GRAMINEAE

 

Stipa bavarica Martinovsky & H. Scholz

GROSSULARIACEAE

 

Ribes sardoum Martelli

HYPERICACEAE

 

Hypericum aciferum (Greuter) N.K.B. Robson

IRIDACEAE

 

Crocus cyprius Boiss. & Kotschy

 

Crocus hartmannianus Holmboe

LABIATAE

 

Amaracus cordifolium Montr. & Auch.

 

Micromeria taygetea P.H. Davis

 

Nepeta sphaciotica P.H. Davis

 

Phlomis brevibracteata Turrill

 

Phlomis cypria Post

 

Salvia crassifolia Sibth. & Smith

 

Sideritis cypria Post

 

Thymus camphoratus Hoffmanns. & Link

 

Thymus carnosus Boiss.

 

Thymus cephalotos L.

LEGUMINOSAE

 

Astragalus algarbiensis Coss. ex Bunge

 

Astragalus aquilanus Anzalone

 

Astragalus maritimus Moris

 

Astragalus verrucosus Moris

 

Cytisus aeolicus Guss. ex Lindl.

 

Ononis maweana Ball

 

Oxytropis deflexa (Pallas) DC

LENTIBULARIACEAE

 

Pinguicula crystallina Sibth. & Sm.

LILIACEAE

 

Androcymbium rechingeri Greuter

 

Chionodoxa lochiae Meikle

 

Muscari gussonei (Parl.) Tod.

 

Scilla morrisii Meikle

ORCHIDACEAE

 

Ophrys kotschyi Fleischm. & Soó

PAPAVERACEAE

 

Rupicapnos africana (Lam.) Pomel

PLUMBAGINACEAE

 

Armeria rouyana Daveau

 

Limonium paradoxum Pugsley

 

Limonium recurvum C.E. Salmon

POLYGONACEAE

 

Rheum rhaponticum L.

PRIMULACEAE

 

Primula apennina Widmer

 

Primula egaliksensis Wormsk.

RANUNCULACEAE

 

Aquilegia cazorlensis Heywood

 

Aquilegia kitaibelii Schott

 

Consolida samia P.H. Davis

 

Delphinium caseyi B.L. Burtt

 

Ranunculus kykkoënsis Meikle

 

Ranunculus weyleri Mares

RUBIACEAE

 

Galium litorale Guss.

SCROPHULARIACEAE

 

Antirrhinum charidemi Lange

 

Euphrasia marchesettii Wettst. ex Marches.

 

Linaria algarviana Chav.

 

Linaria ficalhoana Rouy

SELAGINACEAE

 

Globularia stygia Orph. ex Boiss.

SOLANACEAE

 

Atropa baetica Willk.

THYMELAEACEAE

 

Daphne rodriguezii Texidor

UMBELLIFERAE

 

Angelica heterocarpa Lloyd

 

Angelica palustris (Besser) Hoffman

 

Bupleurum kakiskalae Greuter

 

Ferula cypria Post

 

Laserpitium longiradium Boiss.

 

Oenanthe conioides Lange

VALERIANACEAE

 

Valeriana longiflora Willk.

VIOLACEAE

 

Viola hispida Lam.

 

Viola jaubertiana Mares & Vigineix


DODATAK II.

STROGO ZAŠTIĆENE ŽIVOTINJSKE VRSTE

SISAVCI

INSECTIVORA

 

Talpidae

 

Desmana pyrenaica (Galemys pyrenaicus)

MICROCHIROPTERA

sve vrste osim

 

Pipistrellus pipistrellus

RODENTIA

 

Sciuridae

 

Citellus citellus

 

Cricetidae

 

Cricetus cricetus

 

Hystricidae

 

Hystrix cristata

CARNIVORA

 

Canidae

 

Canis lupus

 

Alopex lagopus

 

Ursidae

sve vrste

 

Mustelidae

 

Lutreola (Mustela) lutreola

 

Lutra lutra

 

Gulo gulo

 

Felidae

 

Lynx pardina

 

Panthera pardus

 

Panthera tigris

 

Odobenidae

 

Odobenus rosmarus

 

Phocidae

 

Monachus monachus

ARTIODACTYLA

 

Bovidae

 

Capra aegagrus

 

Rupicapra rupicapra ornata

 

Ovibos moschatus

ODONTOCETI

 

Delphinidae

 

Delphinus delphis

 

Tursiops truncatus

 

Phocoenidae

 

Phocoena phocoena

MYSTACOCETI

 

Balaenopteridae

 

Sibbaldus (Balaenoptera) musculus

 

Megaptera novaeangliae (longimana, nodosa)

 

Balaenidae

 

Eubalaena glacialis

 

Balaena mysticetus

PTICE

GAVIIFORMES

 

Gaviidae

sve vrste

PODICIPEDIFORMES

 

Podicipedidae

 

Podiceps grisigena

 

Podiceps auritus

 

Podiceps nigricollis

 

Podiceps ruficollis

PROCELLARIIFORMES

 

Hydrobatidae

sve vrste

 

Procellariidae

 

Puffinus puffinus

 

Procellaria diomedea

PELECANIFORMES

 

Phalacrocoracidae

 

Phalocrocorax pygmaeus

 

Pelecanidae

sve vrste

CICONIIFORMES

 

Ardeidae

 

Ardea purpurea

 

Casmerodius albus

 

Egretta garzetta

 

Ardeola ralloides

 

Bulbucus (Ardeola) ibis

 

Nycticorax nycticorax

 

Ixobrychus minutus

 

Botaurus stellaris

 

Ciconiidae

sve vrste

 

Threskiornithidae

sve vrste

 

Phoenicopteridae

 

Phoenicopterus ruber

ANSERIFORMES

 

Anatidae

 

Cygnus cygnus

 

Cygnus bewickii

 

Anser erythropus

 

Branta leucopsis

 

Branta ruficollis

 

Tadorna tadorna

 

Tadorna ferruginea

 

Marmaronetta (Anas) angustirostris

 

Somateria spectabilis

 

Polysticta stelleri

 

Histrionicus histrionicus

 

Bucephala islandica

 

Mergus albellus

 

Oxyura leucocephala

FALCONIFORMES

sve vrste

GRUIFORMES

 

Turnicidae

 

Turnix sylvatica

 

Gruidae

sve vrste

 

Rallidae

 

Porzana porzana

 

Porzana pusilla

 

Porzana parva

 

Crex crex

 

Porphyrio porphyrio

 

Fulica cristata

 

Otididae

sve vrste

CHARADRIIFORMES

 

Charadriidae

 

Hoplopterus spinosus

 

Charadrius histicula

 

Charadrius dubius

 

Charadrius alexandrinus

 

Charadrius leschenaulti

 

Eudromias morinellus

 

Arenaria interpres

 

Scolopacidae

 

Gallinago media

 

Numenius tenuirostris

 

Tringa stagnatilis

 

Tringa ochropus

 

Tringa glareola

 

Tringa hypoleucos

 

Tringa cinerea

 

Calidris minuta

 

Calidris temminckii

 

Calidris maritima

 

Calidris alpina

 

Calidris ferruginea

 

Calidris alba

 

Limicola falcinellus

 

Recurvirostridae

sve vrste

 

Phalaropodidae

sve vrste

 

Burhinidae

 

Burhinus oedicnemus

 

Glareolidae

sve vrste

 

Laridae

 

Pagophila eburnea

 

Larus audouinii

 

Larus melanocephalus

 

Larus genei

 

Larus minutus

 

Larus sabini

 

Chlidonias niger

 

Chlidonias leucopterus

 

Chlidonias hybrida

 

Gelochelidon nilotica

 

Hydroprogne caspia

 

Sterna hirundo

 

Sterna paradisaea (macrura)

 

Sterna dougallii

 

Sterna albifrons

 

Sterna sandvicensis

COLUMBIFORMES

 

Pteroclididae

sve vrste

CUCULIFORMES

 

Cuculidae

 

Clamator glandarius

STRIGIFORMES

sve vrste

CAPRIMULGIFORMES

 

Caprimulgidae

sve vrste

APODIFORMES

 

Apodidae

 

Apus pallidus

 

Apus melba

 

Apus caffer

CORACIIFORMES

 

Alcedinidae

 

Alcedo atthis

 

Meropidae

 

Merops apiaster

 

Coraciidae

 

Coracias garrulus

 

Upopidae

 

Upopa epops

PICIFORMES

sve vrste

PASSERIFORMES

 

Alaudidae

 

Calandrella brachydactyla

 

Calendrella rufescens

 

Melanocorypha calandra

 

Melanocorypha leucoptera

 

Melanocorypha yeltoniensis

 

Galerida theklae

 

Eremophila alpestris

 

Hirundinidae

sve vrste

 

Motacillidae

sve vrste

 

Laniidae

sve vrste

 

Bombycillidae

 

Bombycilla garrulus

 

Cinclidae

 

Cinclus cinclus

 

Troglodytidae

 

Troglodytes troglodytes

 

Prunellidae

sve vrste

 

Muscicapidae

 

Turdinae

 

Saxicola rubetra

 

Saxicola torquata

 

Oenanthe oenanthe

 

Oenanthe pleschanka

 

Oenanthe hispanica

 

Oenanthe isabellina

 

Oenanthe leucura

 

Cercotrichas galactotes

 

Monticola saxatilis

 

Monticola solitarius

 

Phoenicurus ochruros

 

Phoenicurus phoenicurus

 

Erithacus rubecula

 

Luscinia megarhynchos

 

Luscinia luscinia

 

Luscinia (Cyanosylvia) svecica

 

Tarsiger cyanurus

 

Sylviinae

sve vrste

 

Regulinae

sve vrste

 

Muscicapinae

sve vrste

 

Timaliinae

 

Panurus biarmicus

 

Paridae

sve vrste

 

Sittidae

sve vrste

 

Certhiidae

sve vrste

 

Emberizidae

 

Emberiza citrinella

 

Emberiza leucocephala

 

Emberiza cirlus

 

Emberiza cineracea

 

Emberiza caesia

 

Emberiza cia

 

Emberiza schoeniclus

 

Emberiza melanocephala

 

Emberiza aureola

 

Emberiza pusilla

 

Emberiza rustica

 

Plectrophenax nivalis

 

Calcarius lapponicus

 

Fringillidae

 

Carduelis chloris

 

Carduelis carduelis

 

Carduelis spinus

 

Carduelis flavirostris

 

Carduelis cannabina

 

Carduelis flammea

 

Carduelis hornemanni

 

Serinus citrinella

 

Serinus serinus

 

Loxia curvirostra

 

Loxia pityopsittacus

 

Loxia leucoptera

 

Pinicola enucleator

 

Carpodacus erythrinus

 

Rhodopechys githaginea

 

Coccothraustes coccothraustes

 

Ploceidae

 

Petronia petronia

 

Montrifringilla nivalis

 

Sturnidae

 

Sturnus unicolor

 

Sturnus roseus

 

Oriolidae

 

Oriolus oriolus

 

Corvidae

 

Perisoreus infaustus

 

Cyanopica cyanus

 

Nucifraga caryocatactes

 

Pyrrhocorax pyrrhocorax

 

Pyrrhocorax graculus

VODOZEMCI

CAUDATA

 

Salamandridae

 

Salamandrina terdigitata

 

Salamandra (Mertensiella) luschani

 

Chioglossa lusitanica

 

Triturus cristatus

 

Plethodontidae

 

Proteus anguinus

ANURA

 

Discoglossidae

 

Bombina variegata

 

Bombina bombina

 

Alytes obstetricans

 

Alytes cisternasii

 

Pelobatidae

 

Pelobates cultripes

 

Pelobates fuscus

 

Bufonidae

 

Bufo calamita

 

Bufo viridis

 

Hylidae

 

Hyla arborea

 

Ranidae

 

Rana arvalis

 

Rana dalmatina

 

Rana latastei

GMAZOVI

TESTUDINES

 

Testudinidae

 

Testudo hermanni

 

Testudo graeca

 

Testudo marginata

 

Emydidae

 

Emys orbicularis

 

Mauremys caspica

 

Dermochelyidae

 

Dermochelys coriacea

 

Cheloniidae

 

Caretta caretta

 

Lepidochelys kempii

 

Chelonia mydas

 

Eretmochelys imbricata

SAURIA

 

Gekkonidae

 

Cyrtodactylus kotschyi

 

Chamaeleontidae

 

Chamaeleo chamaeleon

 

Lacertidae

 

Algyroides marchi

 

Lacerta lepida

 

Lacerta parva

 

Lacerta simonyi

 

Lacerta princeps

 

Lacerta viridis

 

Podarcis muralis

 

Podarcis lilfordi

 

Podarcis sicula

 

Podarcis filfolensis

 

Scincidae

 

Ablepharus kitaibelii

OPHIDIA

 

Colubridae

 

Coluber hippocrepis

 

Elaphe situla

 

Elaphe quatuorlineata

 

Elaphe longissima

 

Coronella austriaca

 

Viperidae

 

Vipera ursinii

 

Vipera latasti

 

Vipera ammodytes

 

Vipera xanthina

 

Vipera labetina

 

Vipera kaznakovi


DODATAK III.

ZAŠTIĆENE ŽIVOTINJSKE VRSTE

SISAVCI

INSECTIVORA

 

Erinaceidae

 

Erinaceus europaeus

 

Soricidae

sve vrste

MICROCHIROPTERA

 

Vespertilionidae

 

Pipistrellus pipistrellus

DUPLICIDENTATA

 

Leporidae

 

Lepus timidus

 

Lepus capensis (europaeus)

RODENTIA

 

Sciuridae

 

Sciurus vulgaris

 

Marmota marmota

 

Castoridae

 

Castor fiber

 

Gliridae

sve vrste

 

Microtidae

 

Microtus ratticeps (oeconomus)

 

Microtus nivalis (librunii)

CETACEA

sve vrste koje nisu navedene u Dodatku II.

CARNIVORA

 

Mustelidae

 

Meles meles

 

Mustela erminea

 

Mustela nivalis

 

Putorius (Mustela) putorius

 

Martes martes

 

Martes foina

 

Viverridae

sve vrste

 

Felidae

 

Felis catus (silvestris)

 

Lynx lynx

 

Phocidae

 

Phoca vitulina

 

Pusa (Phoca) hispida

 

Pagophilus groenlandicus (Phoca groenlandica)

 

Erignathus barbatus

 

Halichoerus grypus

 

Cystophora cristata

ARTIODACTYLA

 

Suidae

 

Sus scrofa meridionalis

 

Cervidae

sve vrste

 

Bovidae

 

Ovis aries (musimon, ammon)

 

Capra ibex

 

Capra pyrenaica

 

Rupicapra rupicapra

PTICE

sve vrste koje nisu navedene u Dodatku II., osim:

 

Larus marinus

 

Larus fuscus

 

Larus argentatus

 

Columba palumbus

 

Passer domesticus

 

Sturnus vulgaris

 

Garrulus glandarius

 

Pica pica

 

Corvus monedula

 

Corvus frugilegus

 

Corvus corone (corone i cornix)

VODOZEMCI

sve vrste koje nisu navedene u Dodatku II.

GMAZOVI

sve vrste koje nisu navedene u Dodatku II.


DODATAK IV.

ZABRANJENA SREDSTVA I NAČINI UBIJANJA, HVATANJA I DRUGIH OBLIKA ISKORIŠTAVANJA

SISAVCI

Zamke

Žive životinje koje se koriste kao mamci, oslijepljene ili osakaćene

Magnetofoni

Električne ubojite ili omamljujuće naprave

Umjetne svjetleće naprave

Zrcala i druge zasljepljujuće naprave

Naprave za osvjetljavanje cilja

Optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektronskog povećavanja ili pretvaranja slike

Eksplozivi (1)

Mreže (2)

Klopke (2)

Otrovi i otrovni ili omamljujući mamci

Plinjenje i dimljenje životinjskih skrovišta

Poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja

Zrakoplovi

Motorna vozila u pokretu

PTICE

Zamke (3)

Ljepak

Udice

Žive ptice koje se koriste kao mamci, oslijepljene ili osakaćene

Magnetofoni

Električne ubojite ili omamljujuće naprave

Umjetne svjetleće naprave

Zrcala i druge zasljepljujuće naprave

Naprave za osvjetljavanje cilja

Optički nišani za noćni lov s mogućnošću elektronskog povećavanja ili pretvaranja slike

Eksplozivi

Mreže

Klopke

Otrovi i otrovni ili omamljujući mamci

Poluautomatsko ili automatsko oružje sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja

Zrakoplovi

Motorna vozila u pokretu


(1)  osim za kitolov

(2)  ako se koristi za masovno ili neselektivno hvatanje ili ubijanje

(3)  osim za vrste roda Lagopus sjeverno od 58 N širine


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

20


31982D0461


L 210/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.06.1982.


ODLUKA VIJEĆA

od 24. lipnja 1982.

o sklapanju Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja

(82/461/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je program djelovanja Europskih zajednica u vezi s okolišem usvojen Deklaracijom od 22. studenoga 1973. (3) i dopunjen Rezolucijom od 17. svibnja 1977. (4); budući da je cilj politike zaštite okoliša u Zajednici, koji je utvrđen tim aktima, poboljšanje kvalitete života i zaštita okoliša;

budući da je Vijeće donijelo Direktivu 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica (5);

budući da je Zajednica sudjelovala u pregovorima o sklapanju Konvencije o zaštitu migratornih vrsta divljih životinja;

budući da je sklapanje Konvencije od strane Zajednice potrebno kako bi mogla pregovarati i sklapati regionalne sporazume predviđene tom Konvencijom tako da ti sporazumi potpadnu pod isključive ovlasti koje Direktiva 79/409/EEZ daje Zajednici;

budući da sklapanje Konvencije od strane Zajednice ne podrazumijeva proširenje isključivih ovlasti Zajednice, ne dovodeći u pitanje druge pravne akte koje Zajednica može kasnije donijeti;

budući da bi Grenland, s obzirom na posebnu prirodnu situaciju na Grenlandu i na uvjete života njegove populacije, trebao biti isključen iz područja primjene ove Konvencije,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se u ime Europske ekonomske zajednice odobrava Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja.

Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća položit će instrument pristupanja predviđen člankom XVII. Konvencije za područja na koja se odnosi Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, prema uvjetima koji su utvrđeni tim Ugovorom, uz izuzetak Grenlanda.

Sastavljeno u Luxembourgu 24. lipnja 1982.

Za Vijeće

Predsjednik

F. AERTS


(1)  SL C 327, 14.12.1981., str. 95.

(2)  SL C 300, 18.11.1980., str. 15.

(3)  SL C 112, 20.12.1973., str. 1.

(4)  SL C 139, 13.6.1977., str. 1.

(5)  SL L 103, 25.4.1979., str. 1.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

21


21979A0623(01)


L 210/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


KONVENCIJA

O ZAŠTITI MIGRATORNIH VRSTA DIVLJIH ŽIVOTINJA

STRANKE,

UVIĐAJUĆI da su divlje životinje u svojim bezbrojnim oblicima nezamjenjivi dio zemljinog prirodnog sustava koji mora biti sačuvan na dobrobit čovječanstva;

SVJESNE da svaki ljudski naraštaj čuva zemljine izvore za buduće naraštaje, te je obvezan očuvati to naslijeđe, a kada ga koristi treba ga koristiti razumno;

SVJESNE stalno rastuće vrijednosti divljih životinja u zaštiti okoliša, te s ekološkog, genetičkog, znanstvenog, estetskog, rekreacijskog, kulturnog, obrazovnog, društvenog i gospodarskog stajališta;

ZABRINUTE posebno za one vrste divljih životinja koje migriraju preko ili izvan nacionalnih jurisdiktičkih granica;

UVIĐAJUĆI da države jesu i moraju biti zaštitnice migratornih vrsta divljih životinja koje žive u ili prolaze kroz teritorije njihovih nacionalnih jurisdiktičkih granica;

UVJERENE da zaštita i djelatno gospodarenje migratornim vrstama divljih životinja zahtijeva zajedničke napore svih zemalja u čijim nacionalnim jurisdiktičkim granicama takve vrste provode bilo koji dio svog životnog ciklusa;

POZIVAJUĆI SE na 32. Preporuku Akcijskog plana kojega je donijela Konferencija Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu (Stockholm, 1972.) i koja je sa zadovoljstvom potvrđena na dvadeset sedmoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih naroda,

SPORAZUMJELE SU SE kako slijedi:

Članak I.

Tumačenje

1.   Za potrebe ove Konvencije:

a)

„migratorna vrsta” znači cijelu populaciju ili bilo koji zemljopisno odvojeni dio populacije bilo koje vrste ili niže svojte divljih životinja, čiji značajni dio ciklički i predvidivo prelazi jednu ili više nacionalnih jurisdiktičkih granica;

b)

„status zaštite migratornih vrsta” znači sveukupnost utjecaja na migratorne vrste, koji mogu imati dugoročne posljedice na njihovu rasprostranjenost i brojnost;

c)

„status zaštite” bit će „povoljan”:

1)

kad podaci o dinamici populacije pokazuju da će se migratorna vrsta dugoročno održati kao životno sposobna sastavnica u svom ekološkom sustavu;

2)

kad se područje rasprostranjenja migratorne vrste trenutačno ne smanjuje niti postoji vjerojatnost da će se dugoročno smanjiti;

3)

kad postoji, i u predvidivoj budućnosti će i dalje postojati dostatno stanište za dugoročno osiguranje migratorne vrste;

4)

kad se rasprostranjenost i brojnost migratorne vrste približe povijesnoj razini u odnosu na postojeće potencijalno pogodne ekološke sustave i na razumno gospodarenje divljim vrstama;

d)

„status zaštite” bit će „nepovoljan” ako nije zadovoljen bilo koji od uvjeta iz podstavka c) ovog stavka;

e)

„ugrožena” migratorna vrsta znači migratornu vrstu koja je u opasnosti od izumiranja u cijelom ili u većem dijelu područja svojega rasprostranjenja;

f)

„područje rasprostranjenja” znači sva mjesta na kopnu ili u vodi koja migratorna vrsta nastanjuje, povremeno u njima boravi, prelazi ih ili prelijeće u bilo koje vrijeme svojega uobičajenog selidbenog puta;

g)

„stanište” znači bilo koji dio područja rasprostranjenja migratorne vrste koji sadrži odgovarajuće životne uvjete za tu vrstu;

h)

„država područja rasprostranjenja” neke određene migratorne vrste znači bilo koju državu (i kad je prikladno, svaku drugu stranku u smislu podstavka (k) ovog stavka) koja ima jurisdikciju nad bilo kojim dijelom područja rasprostranjenja migratorne vrste, ili državu pod čijom je zastavom angažiran brod izvan jurisdiktičkih granica u hvatanju te migratorne vrste;

i)

„hvatanje” znači vađenje, lov, ribolov, hvatanje, uznemiravanje, namjerno ubijanje ili pokušaj izvođenja bilo koje od navedenih radnji;

j)

„Sporazum” znači međunarodni sporazum koji se odnosi na zaštitu jedne ili više migratornih vrsta, kako je predviđeno člancima IV. i V. ove Konvencije; i

k)

„stranka” znači državu ili bilo koju regionalnu organizaciju ekonomske zajednice što su ju osnovale suverene države, a koja je ovlaštena za pregovore, zaključivanje i provođenje međunarodnih sporazuma u vezi s problematikom koju pokriva ova Konvencija, za koju je ova Konvencija na snazi.

2.   Regionalne organizacije ekonomske zajednice koje su stranke ove Konvencije, koristit će u okviru svojih ovlasti, prava i ispunjavati dužnosti koje ova Konvencija nameće svojim strankama, u vlastito ime. U takvim slučajevima, zemlje članice ovih organizacija neće moći koristiti svoja prava pojedinačno.

3.   U slučajevima kad ova Konvencija zahtijeva da odluke dvotrećinskom većinom ili jednoglasno donose „stranke koje su prisutne i glasuju”, to će značiti „prisutne stranke koje su dale glas za ili protiv”. Suzdržane stranke neće se pribrojiti kod određivanja većine među „strankama koje su prisutne i glasuju”.

Članak II.

Temeljna načela

1.   Stranke potvrđuju važnost zaštite migratornih vrsta te dogovora država područja rasprostranjenja da djeluju s tim ciljem kad god je to moguće i primjereno, obraćajući posebnu pozornost na migratorne vrste s nepovoljnim statusom zaštite i poduzimajući, pojedinačno ili zajednički, primjerene i nužne mjere za očuvanje takvih vrsta i njihovih staništa.

2.   Stranke potvrđuju nužnost poduzimanja akcija kako niti jedna migratorna vrsta ne bi postala ugrožena.

3.   Stranke posebno:

a)

trebaju promicati i podržavati istraživanja u vezi s migratornim vrstama, te međusobno surađivati u njima;

b)

trebaju odmah osigurati zaštitu migratornih vrsta navedenih u Dodatku I.;

c)

trebaju sklopiti sporazume, kojima će se regulirati zaštita i gospodarenje migratornim vrstama navedenima u Dodatku II.

Članak III.

Ugrožene migratorne vrste: Dodatak I.

1.   U Dodatku I. bit će navedene ugrožene migratorne vrste.

2.   Migratorna vrsta može biti navedena u Dodatku I. ako je pouzdano utvrđeno, što uključuje najbolji postojeći znanstveni dokaz, da je ta vrsta ugrožena.

3.   Migratorna vrsta može biti uklonjena iz Dodatka I. ako stranke utvrde:

a)

da je pouzdano utvrđeno, što uključuje najbolji postojeći znanstveni dokaz, da vrsta više nije ugrožena;

b)

da vrsta neće ponovno postati ugrožena zbog ukidanja zaštite radi uklanjanja iz Dodatka I.

4.   Stranke koje su države područja rasprostranjenja migratornih vrsta navedenih u Dodatku I., nastojat će:

a)

očuvati i, gdje je ostvarivo i primjereno, obnoviti staništa vrsta koja su važna radi otklanjanja opasnosti od istrebljenja tih vrsta;

b)

spriječiti, ukloniti, osigurati kompenzaciju ili svesti na najmanju mjeru nepovoljne utjecaje radnji ili zapreka koje ozbiljno sprečavaju ili ometaju selidbu vrsta;

c)

u mjeri u kojoj je ostvarivo i primjereno, spriječiti, smanjiti ili nadzirati činitelje koji ugrožavaju ili će vjerojatno ugroziti vrste, uključujući strogi nadzor unošenja, odnosno nadzor ili uklanjanje već unesenih egzotičnih (stranih) vrsta.

5.   Stranke koje su države područja rasprostranjenja migratornih vrsta navedenih u Dodatku I., zabranit će hvatanje životinja koje pripadaju tim vrstama. Iznimke su moguće samo:

a)

ako hvatanje služi u znanstvene svrhe;

b)

ako hvatanje služi poticanju razmnožavanja ili opstanka te vrste;

c)

ako hvatanje služi održavanju tradicionalnog načina života korisnika tih vrsta ili

d)

ako to zahtijevaju izvanredne okolnosti:

pod uvjetom da su takve iznimke precizne u pogledu sadržaja i ogranične prostoru i vremenu. Takvo hvatanje ne smije djelovati nepovoljno na te vrste.

6.   Konferencija stranaka može predložiti strankama koje su države područja rasprostranjenja migratornih vrsta navedenih u Dodatku I., provođenje daljnjih mjera koje se smatraju pogodnima za dobrobit tih vrsta.

7.   Stranke će, što je brže moguće, obavijestiti Tajništvo o svakoj iznimci načinjenoj u skladu sa stavkom 5. ovog članka.

Članak IV.

Migratorne vrste koje trebaju biti predmet sporazuma: Dodatak II.

1.   U Dodatku II. bit će navedene migratorne vrste koje imaju nepovoljan status zaštite i kojima su potrebni međunarodni sporazumi o zaštiti i gospodarenju, kao i one koje imaju takav status zaštite u kojemu bi uvelike koristila međunarodna suradnja ostvarena kroz međunarodni sporazum.

2.   Ako to okolnosti opravdavaju, ista migratorna vrsta može biti navedena i u Dodatku I. i u Dodatku II.

3.   Stranke koje su države područja rasprostranjenja migratornih vrsta navedenih u Dodatku II., nastojat će sklopiti sporazume kada to bude koristilo tim vrstama, a prednost će dati vrstama s nepovoljnim statusom zaštite.

4.   Potiču se stranke na sklapanje sporazuma za svaku populaciju ili svaki zemljopisno odvojeni dio populacije bilo koje vrste ili niže svojte divljih životinja, čiji primjerci povremeno prelaze jednu ili više nacionalnih jurisdiktičkih granica.

5.   Preslik svakog SPORAZUMA sklopljenog u skladu s odredbama ovog članka, bit će dostavljen Tajništvu.

Članak V.

Smjernice za sklapanje sporazuma

1.   Cilj svakog sporazuma bit će obnavljanje predmetne migratorne vrste do povoljnog statusa zaštite ili održavanje takvog statusa. Svaki sporazum treba se baviti aspektima zaštite i gospodarenja predmetnom migratornom vrstom, koji služe ostvarenju tog cilja.

2.   Svaki sporazum treba obuhvatiti cijelo područje rasprostranjenja predmetne migratorne vrste i treba biti otvoren za pristup svim državama područja rasprostranjenja te vrste, bez obzira na to jesu li stranke ove Konvencije ili nisu.

3.   Sporazum se treba, gdje god je moguće, odnositi na više od jedne migratorne vrste.

4.   Svaki sporazum treba:

a)

utvrditi na koje se migratorne vrste odnosi;

b)

opisati područje rasprostranjenja i selidbene puteve predmetnih vrsta;

c)

omogućiti svakoj stranki da odredi svoje tijelo državne uprave ovlašteno za provođenje sporazuma;

d)

osnovati, ako je potrebno, primjerena tijela koja će pomoći pri provođenju ciljeva sporazuma, nadgledati njegovu učinkovitost i priređivati izvješća za Konferenciju stranaka;

e)

osigurati procedure za rješavanje sporova između stranaka sporazuma i

f)

kao minimalnu mjeru zabraniti svako hvatanje migratornih vrsta iz reda kitova (Cetacea), koje za te vrste nije dopušteno prema bilo kojem drugom višestranom sporazumu, te osigurati pristup sporazumu za sve zemlje koje nisu države područja rasprostranjenja tih migratornih vrsta.

5.   Kada je primjereno i ostvarivo, svaki sporazum treba osigurati sljedeće, ali ne i biti ograničen na to:

a)

povremenu provjeru statusa zaštite predmetnih migratornih vrsta te utvrđivanje činitelja koji mogu ugroziti takav status;

b)

usklađene planove zaštite i gospodarenja;

c)

istraživanja ekologije i populacijske dinamike predmetnih migratornih vrsta s posebnim osvrtom na selidbu;

d)

razmjenu podataka o predmetnim migratornim vrstama, polažući posebno pozornost na razmjenu rezultata istraživanja i odgovarajućih statističkih podataka;

e)

očuvanje, te gdje je potrebno i ostvarivo, obnavljanje staništa važnih za održavanje povoljnog statusa zaštite i zaštitu tih staništa od uznemiravanja, uključujući strogi nadzor nad unošenjem ili nadzor nad već unesenim egzotičnim (stranim) vrstama koje pogubno utječu na migratorne vrste;

f)

održavanje mreže pogodnih staništa primjereno smještenih u odnosu na selidbene puteve;

g)

stvaranje, gdje se to pokaže potrebnim, novih staništa povoljnih za migratorne vrste ili ponovno unošenje migratornih vrsta u odgovarajuća staništa;

h)

uklanjanje u najvećoj mogućoj mjeri, ili kompenzaciju u vezi s radnjama i zaprekama koje usporavaju ili onemogućuju migraciju;

i)

sprečavanje, smanjenje ili nadzor nad ispuštanjem tvari štetnih za predmetne migratorne vrste u njihova staništa;

j)

mjere za nadzor i planiranje hvatanja migratornih vrsta, temeljene na zdravim načelima ekologije;

k)

postupke za koordinaciju akcija u suzbijanju nezakonitog hvatanja;

l)

razmjenu podataka o važnim razlozima ugroženosti migratornih vrsta;

m)

hitne postupke za značajno i žurno jačanje akcija zaštite, ako je status zaštite migratorne vrste ozbiljno ugrožen;

n)

obavješćivanje javnosti o sadržaju i ciljevima sporazuma.

Članak VI.

Države područja rasprostranjenja

1.   Tajništvo će obnavljati popis država područja rasprostranjenja migratornih vrsta navedenih u dodacima I. i II., koristeći se obavijestima primljenima od stranaka.

2.   Stranke će obavješćivati Tajništvo o tome za koje se migratorne vrste, navedene u dodacima I. i II., smatraju državama područja rasprostranjenja, što uključuje i obavješćivanje o brodovima koji pod njihovom zastavom izvan granica nacionalne jurisdikcije hvataju predmetne migratorne vrste, te o budućim planovima glede takvog hvatanja.

3.   Stranke koje su države područja rasprostranjenja migratornih vrsta, navedenih u Dodatku I. ili Dodatku II., moraju najmanje šest mjeseci prije održavanja redovnog sastanka Konferencije stranaka, putem Tajništva obavijestiti Konferenciju stranaka o mjerama koje poduzimaju za predmetne vrste, u svrhu provođenja ove Konvencije.

Članak VII.

Konferencija stranaka

1.   Konferencija stranaka će biti tijelo ove Konvencije za donošenje odluke.

2.   Tajništvo će sazvati sastanak Konferencije stranaka najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Konvencije.

3.   Poslije tog Tajništvo će sazivati redovne sastanke Konferencije stranaka u razdobljima koja ne prelaze tri godine, osim ako Konferencija ne odluči drukčije, te zvanredne sastanke, uvijek kada to bude pismeno zahtijevala najmanje jedna trećina stranaka.

4.   Konferencija stranaka će ustanoviti i revidirati financijske odredbe ove Konvencije. Konferencija stranaka će na svakom svom redovnom sastanku prihvatiti proračun za sljedeće financijsko razdoblje. Svaka stranka će doprinijeti ovome proračunu prema skali koju će odrediti Konferencija. Financijska pravila, uključujući odredbe o proračunu i skali doprinosa, kao i njihove izmjene moraju jednoglasno prihvatiti stranke koje su prisutne i glasuju.

5.   Na svakom sastanku Konferencija stranaka će ocijeniti provedbu ove Konvencije, te posebno može:

a)

revidirati i procijeniti status zaštite migratornih vrsta;

b)

procijeniti napredak koji je načinjen u pravcu zaštite migratornih vrsta, posebno onih navedenih u dodacima I. i II.;

c)

osigurati moguće potrebne odredbe i smjernice za obavljanje dužnosti Znanstvenog vijeća i Tajništva;

d)

primiti i razmotriti sva izvješća koja podnesu Znanstveno vijeće, Tajništvo te bilo koja stranka ili tijelo ustanovljeno u smislu sporazuma;

e)

dati strankama preporuke u vezi s poboljšanjem statusa zaštite migratornih vrsta i nadzirati napredak načinjen u okviru sporazuma;

f)

u onim slučajevima za koje nije sklopljen sporazum, preporučiti održavanje sastanaka država područja rasprostranjenja migratornih vrsta ili skupine migratornih vrsta, na kojima će se raspravljati o mjerama za poboljšanje statusa zaštite predmetnih vrsta;

g)

dati strankama preporuke za poboljšanje učinkovitosti ove Konvencije i

h)

odlučiti o svim dodatnim mjerama, koje treba poduzeti u svrhu provođenja ove Konvencije.

6.   Na svakom sastanku Konferencija stranaka će odrediti vrijeme i mjesto sljedećega sastanka.

7.   Na svakom sastanku Konferencija stranaka će utvrditi i usvojiti pravila procedure za sastanak. Donošenje odluka na sastancima Konferencije stranaka će zahtijevati dvije trećine glasova stranaka koje su prisutne i glasuju, osim kada je drukčije određeno ovom Konvencijom.

8.   Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane agencije, Međunarodna agencija za atomsku energiju kao i sve države koje nisu stranke ove Konvencije, za svaki sporazum, te tijela određena za taj sporazum, mogu biti prisutni kao promatrači na sastancima Konferencija stranaka.

9.   Svaka agencija ili tijelo tehnički kvalificirano za zaštitu, očuvanje i gospodarenje migratornim vrstama, koja pripada sljedećim kategorijama i koja je obavijestila Tajništvo o svojoj želji da bude predstavljena na sastancima Konferencije stranaka kao promatrač, bit će prihvaćena izuzevši ako se najmanje jedna trećina prisutnih stranaka nije izjasnila protiv:

a)

međunarodne agencije ili tijela, bilo vladine ili nevladine te nacionalne vladine agencije i tijela i

b)

nacionalne nevladine agencije ili tijela, koje su ovlaštene za tu svrhu, od države u kojoj imaju sjedište.

Kad su jednom prihvaćeni, promatrači će imati pravo sudjelovanja, ali ne i glasovanja.

Članak VIII.

Znanstveno vijeće

1.   Na svom prvom sastanku Konferencija stranaka će osnovati Znanstveno vijeće kako bi se osigurali savjeti u vezi sa znanstvenim temama.

2.   Svaka od stranaka može imenovati kvalificiranog stručnjaka za člana Znanstvenog vijeća. Osim toga, Znanstveno vijeće će kao članove uključiti kvalificirane stručnjake koje odabere i imenuje Konferencija stranaka; broj tih stručnjaka, mjerila za njihov odabir te uvjete njihovog imenovanja, odredit će Konferencija stranaka.

3.   Znanstveno vijeće će se sastajati na poziv Tajništva, a na temelju zahtjeva Konferencije stranaka.

4.   Znanstveno vijeće će donijeti vlastita pravila procedure koja mora odobriti Konferencija stranaka.

5.   Konferencija stranaka će odrediti zadaće Znanstvenog vijeća koje mogu uključivati sljedeće:

a)

osiguravanje znanstvenog savjeta Konferenciji stranaka, Tajništvu i, ako to odobri Konferencija stranaka, bilo kojem tijelu osnovanom na temelju ove Konvencije ili nekog sporazuma, te bilo kojoj stranki;

b)

predlaganje i koordinaciju istraživanja migratornih vrsta, procjenu rezultata takvih istraživanja s ciljem utvrđivanja statusa zaštite migratornih vrsta te izvješćivanje Konferencije stranaka o tom statusu i o mjerama za njegovo poboljšanje;

c)

izradu preporuka za Konferenciju stranaka o tome koje bi migratorne vrste trebale biti uključene u dodatke I. i II., uključujući navođenje područja njihova rasprostranjenja;

d)

izradu preporuka za Konferenciju stranaka o tome koje bi posebne mjere zaštite i gospodarenja trebale biti uključene u sporazume o migratornim vrstama;

e)

predlaganje Konferenciji stranaka rješenja problema u vezi sa znanstvenim aspektima provođenja ove Konvencije, posebno u vezi sa staništima migratornih vrsta.

Članak IX.

Tajništvo

1.   Za potrebe ove Konvencije, osnovat će se Tajništvo.

2.   Po stupanju na snagu ove Konvencije, izvršni direktor Programa za okoliš Ujedinjenih naroda, formirat će Tajništvo. Do mjere i na način koji on smatra prikladnim, u tome mu mogu pomagati odgovarajuće međuvladine ili nevladine međunarodne ili nacionalne agencije i tijela koja su u tehničkom smislu osposobljena da osiguraju zaštitu, očuvanje i gospodarenje divljim životinjama.

3.   U slučaju da Program za okoliš Ujedinjenih naroda ne bude više u mogućnosti osigurati Tajništvo, Konferencija stranaka će utvrditi druge mogućnosti.

4.   Funkcije Tajništva će biti sljedeće:

a)

da organizira i opslužuje stranke:

i)

konferencije stranaka i

ii)

Znanstvenog vijeća;

b)

da održava vezu sa strankama i potiče vezu između stranaka, tijela koja su formirana na temelju sporazuma i drugih međunarodnih organizacija koje se bave migratornim vrstama;

c)

da pribavlja iz primjerenih izvora izvješća i druge obavijesti koje će unaprijediti ciljeve i provođenje ove Konvencije, te da organizira pravilnu raspodjelu tih informacija;

d)

da usmjeri pozornost Konferencije stranaka na bilo koju temu u vezi s ciljevima ove Konvencije;

e)

da priprema izvješća Konferenciji stranaka o radu Tajništva i provođenju ove Konvencije;

f)

da održava i izdaje popis svih država područja rasprostranjenja migratornih vrsta, navedenih u dodacima I. i II.;

g)

da promiče, po uputama Konferencije stranaka, sklapanje sporazuma;

h)

da održava popis sporazuma i dostavlja ga strankama te, ako to zahtijeva Konferencija stranaka, osigura sve obavijesti glede sporazuma;

i)

da održava i izdaje popis preporuka koje donese Konferencija stranaka, u vezi s podstavcima (e), (f) i (g) stavka 5. članka VII. ili popis odluka u vezi s podstavkom (h) istog stavka;

j)

da osigura obavješćivanje javnosti u vezi s ovom Konvencijom i njenim ciljevima i

k)

da obavlja svaku drugu zadaću koju mu na temelju ove Konvencije povjeri Konferencija stranaka.

Članak X.

Amandmani na Konvenciju

1.   Ova Konvencija može biti dopunjena na svakom redovnom ili izvanrednom sastanku Konferencije stranaka.

2.   Svaka stranka može predložiti amandman.

3.   Tekst svakog predloženog amandmana treba s obrazloženjem poslati Tajništvu najmanje stotinu i pedeset dana prije sastanka na kojem će se amandman razmatrati, a Tajništvo ga mora odmah proslijediti strankama. Sve primjedbe na tekst amandmana stranke moraju dostaviti Tajništvu najmanje šezdeset dana prije sastanka. Tajništvo će, odmah nakon zadnjega dana roka za dostavu primjedbi, proslijediti strankama sve pristigle primjedbe.

4.   Amandmani će se usvajati dvotrećinskom većinom glasova stranaka koje su prisutne i glasuju.

5.   Usvojeni amandman će stupiti na snagu za sve stranke koje su ga prihvatile, prvog dana trećeg mjeseca nakon dana kad je dvije trećine stranaka položilo instrumente prihvata kod depozitara. Za svaku stranku koja položi instrument prihvata nakon dana kad je to učinilo dvije trećine stranaka, amandmanće stupiti na snagu prvog dana trećeg mjeseca nakon polaganja instrumenata prihvata.

Članak XI.

Amandmani na Dodatke

1.   Dodaci I. i II. mogu biti dopunjeni na svakom redovnom ili izvanrednom sastanku Konferencije stranaka.

2.   Svaka stranka može predložiti amandman.

3.   Tekst svakog predloženog amandmana s obrazloženjem koje se temelji na najboljim postojećim znanstvenim dokazima, treba poslati Tajništvu najmanje stotinu i pedeset dana prije sastanka, a Tajništvo ga mora odmah proslijediti strankama. Sve primjedbe na tekst amandmana, stranke moraju dostaviti Tajništvu najmanje šezdeset dana prije sastanka. Tajništvo će, odmah nakon zadnjega dana roka za dostavu primjedbi, proslijediti strankama sve pristigle primjedbe.

4.   Amandmani će se usvajati dvotrećinskom većinom glasova stranaka, koje su prisutne i glasuju.

5.   Amandman na dodatke stupit će na snagu za sve stranke devedeset dana nakon sastanka Konferencije stranaka na kojem je usvojen, izuzevši za one stranke koje izraze rezervu u odnosu na taj amandman, u skladu sa stavkom 6. ovog članka.

6.   Tijekom perioda od devedeset dana iz stavka 5. ovog članka, svaka stranka može putem pismenog priopćenja depozitaru izraziti rezervu u odnosu na amandman. Rezervu na amandman moguće je povući putem pismenog priopćenja depozitaru, te će za tu stranku amandman stupiti na snagu devedeset dana nakon povlačenja rezerve.

Članak XII.

Utjecaj na međunarodne konvencije i druga zakonodavstva

1.   Ništa u ovoj Konvenciji neće ići nauštrb kodifikacije i donošenja zakona o moru od strane Konferencije Ujedinjenih naroda o Zakonu o moru, koja je bila sazvana u skladu s Rezolucijom 2 570 C (XXV) Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, kao ni nauštrb sadašnjih ili budućih potraživanja i pravnih stavova bilo koje države, u vezi sa zakonom o moru te prirodom i rasponom priobalnog pojasa i područja plovidbe pod njenom jurisdikcijom.

2.   Odredbe ove Konvencije ni na koji način neće utjecati na prava ili obveze bilo koje stranke koje proistječu bilo iz kojega postojećeg ugovora, konvencije ili međunarodnog sporazuma.

3.   Odredbe ove Konvencije ni na koji način neće utjecati na pravo stranaka da usvoje strože nacionalne mjere u vezi sa zaštitom migratornih vrsta, navedenih u dodacima I. i II., ili da donesu nacionalne mjere u vezi sa zaštitom vrsta koje nisu navedene u dodacima I. i II.

Članak XIII.

Rješavanje sporova

1.   Svi sporovi do kojih može doći između dviju ili više stranaka u vezi s tumačenjem ili primjenom odredbi Konvencije, rješavat će se pregovorima između stranaka u sporu.

2.   Ako se spor ne može riješiti u skladu sa stavkom 1. ovog članka, stranke mogu uz uzajamnu suglasnost predati spor na arbitražu, prije svega Stalnom arbitražnom sudu u Haagu, čija će arbitražna odluka biti obvezujuća za stranke u sporu.

Članak XIV.

Rezerve

1.   Odredbe ove Konvencije ne podliježu općim rezervama. Posebne rezerve se mogu izraziti u skladu s odredbama ovog članka i članka XI.

2.   Svaka država ili regionalna organizacija ekonomske zajednice može prilikom polaganja svojega instrumenta ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa, izraziti posebnu rezervu u odnosu na navođenje bilo koje migratorne vrste u Dodatku I. ili Dodatku II. ili u oba, te se neće smatrati strankom u odnosu na predmetnu rezervu sve do devedeset dana nakon objave depozitara o primitku obavijesti o povlačenju te rezerve.

Članak XV.

Potpisivanje

Ova Konvencija će biti otvorena za potpisivanje u Bonnu, svim zemljama i regionalnim organizacijama ekonomske zajednice, do dvadeset i drugog lipnja 1980. godine.

Članak XVI.

Ratifikacija, prihvat odobrenje

Ova Konvencija će podlijegati ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Instrumenti ratifikacije, prihvata ili odobrenja će biti podložni kod Vlade Savezne Republike Njemačke, koja će biti depozitar.

Članak XVII.

Pristup

Poslije dvadeset i drugog lipnja 1980. godine ova Konvencija će biti otvorena za pristup svim zemljama koje nisu potpisnice i bilo kojoj regionalnoj organizaciji ekonomske zajednice. Instrumenti pristupa položit će se kod depozitara.

Članak XVIII.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija će stupiti na snagu prvog dana trećeg mjeseca nakon dana polaganja petnaestog instrumenata ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa kod depozitara.

2.   Za svaku državu ili svaku regionalnu organizaciju ekonomske zajednice koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja petnaestog instrumenta ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa, ova Konvencija će stupiti na snagu prvog dana trećeg mjeseca nakon što je ta država ili organizacija položila instrument prihvata, odobrenja ili pristupa.

Članak XIX.

Otkazivanje

Svaka stranka može u bilo koje vrijeme otkazati sudioništvo u ovoj Konvenciji putem pisanog priopćenja depozitaru. Otkazivanje postaje punovažno dvanaest mjeseci pošto je depozitar primio priopćenje.

Članak XX.

Depozitar

1.   Izvornik ove Konvencije na engleskom, francuskom, njemačkom, ruskom i španjolskom jeziku, čije su verzije podjednako vjerodostojne, bit će položen kod depozitara. Depozitar će dostaviti ovjerene preslike svih verzija svim državama i regionalnim organizacijama ekonomske zajednice koje su potpisale Konvenciju ili položile instrument pristupa.

2.   Depozitar će, nakon savjetovanja sa zainteresiranim vladama, pripremiti službenu verziju teksta ove Konvencije, na arapskom i kineskom jeziku.

3.   Depozitar će obavijestiti sve države i regionalne organizacije ekonomske zajednice koje su potpisnice i pristupnice, kao i Tajništvo, o potpisima, polaganjima instrumenata ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa, stupanju na snagu ove Konvencije, amandmanima na Konvenciju, posebnim rezervama, te o priopćenjima o otkazivanju.

4.   Čim ova Konvencija stupi na snagu, depozitar će njezin ovjereni preslik proslijediti Tajništvu Ujedinjenih naroda, radi registracije i objavljivanja, u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

U potvrdu gore navedenog, niže potpisani opunomoćenici, propisno za to ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Bonnu, 23. lipnja 1979.

 


DODATAK I.

TUMAČENJE

1.

Migratorne vrste uključene u ovaj Dodatak označene su:

a)

prema nazivu vrste ili podvrste, ili

b)

kao skupni naziv za migratorne vrste obuhvaćene višom svojtom ili određenim njenim dijelom.

2.

Ostalo navođenje svojti viših od vrsta samo je za obavijest odnosno razredbu.

3.

Skraćenica „(s.l.)” označava da se znanstveni naziv koristi u svom širem značenju.

4.

Simbol (-) ispred broja pokraj naziva svojte znači da su određene zemljopisno izdvojene populacije izuzete iz te svojte, i to:

- 101 populacije Perua

5.

Simbol (+) ispred broja pokraj naziva vrste označava da su samo određene zemljopisno izdvojene populacije spomenute vrste uključene u ovaj Dodatak, i to:

+ 201 populacije sjeverozapadne Afrike

+ 202 populacije Afrike

+ 203 populacije gornje Amazone

6.

Zvjezdica (*) pokraj naziva vrste znači da je vrsta, ili odvojena populacija te vrste, ili viša svojta koja sadrži tu vrstu, uključena u Dodatak II.

MAMMALIA - SISAVCI

CHIROPTERA

Molossidae

Tadarida brasiliensis

PRIMATES

Pongidae

Gorilla gorilla bcringei

CETACEA

Balaenopteridae

Balaenoptera musculus

Megaptera novaeangliae

Balaenidae

Balaena mysticetus

Eubalaena glacialis (s.l.)

PINNIPEDIA

Phocidae

Monachus monachus*

PERISSODACTYLA

Equidae

Equus grevyi

ARTIODACTYLA

Camelidae

Vicugna vicugna* -101

Cervidae

Cervus elaphus barbarus

Bovidae

Bos sauveli

Addax nasomaculatus

Gazella cuvieri

Gazella dama

Gazella dorcas + 201


AVES - PTICE

PROCELLARIIFORMES

Diomedeidae

Diomedca albatrus

Procellariidae

Pterodroma cahow

Pterodroma phaeopygia

CICONIIFORMES

Ardeidae

Egretta eulophotes

Ciconiidae

Ciconia boyciana

Threskiornithidae

Geronticus eremita

ANSERIFORMES

Anatidae

Chloephaga rubidiceps*

FALCONIFORMES

Accipitridae

Haliaeetus pelagicus*

GRUIFORMES

Gruidae

Grus japonensis*

Grus leucogeranus*

Grus nigricollis*

Olididae

Chlamydotis undulata* + 201

CHARADRIIFORMES

Scolopacidae

Numenius borealis*

Numenius benmrostris*

Laridae*

Larus audouinii

Larus relictus

Larus saundersi

Alcidae

Synthliboramphus antiquus wumizusume

PASSERIFORMES

Parulidae

Dendroica kirtlandii

Fringillidae

Serinus syriacus


REPTILIA - GMAZOVI

TESTUDINES

Cheloniidae

Lepidochelys kempii*

Dermochelidae

Dermochelys coriacea*

Pelomedusidae

Podocnemis expansa* + 203

CROCODYLIA

Gavialidae

Gavialis gangeticus


PISCES - RIBE

SILURIFORMES

Schilbeidae

Pangasianodon gigas


DODATAK II.

TUMAČENJE

1.

Migratorne vrste uključene u ovaj Dodatak označene su:

a)

prema nazivu vrste ili podvrste; ili

b)

kao skupni naziv za migratorne vrste obuhvaćene višom svojtom ili određenim njenim dijelom.

Ako nije drukčije navedeno, u slučajevima kad se spominje viša svojta od vrste, podrazumijeva se da bi sve migratorne vrste unutar te svojte mogle imati značajne koristi od sklapanja SPORAZUMA.

2.

Skraćenica „spp.” koja slijedi iza naziva porodice ili roda označava sve migratorne vrste unutar te porodice ili roda.

3.

Ostalo navođenje svojti viših od vrsta samo je za obavijest odnosno razredbu.

4.

Skraćenica „(s. l.)” označava da se znanstveni naziv koristi u svomširem značenju.

5.

Simbol (+) ispred broja pokraj naziva vrste ili više svojte označava da su samo određene zemljopisno izdvojene populacije spomenute svojte uvrštene u ovaj Dodatak, i to:

+ 201 populacije Azije

6.

Zvjezdica (*) pokraj naziva vrste ili više svojte znači da je vrsta, ili odvojena populacija te vrste, ili jedna ili više vrsta unutar te više svojte, uključena u Dodatak I.

MAMMALIA - SISAVCI

CETACEA

Monodontidae

Delphmaptcrus leucas

PROBOSCIDAE

Elephantidae

Loxodonta africana

SIRENIA

Dugongidae

Dugong dugon

PINNIPEDIA

Phocidae

Monachus monachus*

ARTIODACTYLA

Camelidae

Vicugna vicugna*

Bovidae

Oryx dammah

Gazella gazella + 201


AVES - PTICE

PELECANIFORMES

Pelecanidae

Pelecanus crispus

CICONIIFORMES

Ciconiidae

Cicortia ciconia

Ciconia nigra

Threskiornithidae

Platalea leucorodia

Phoenicopteridae

spp.

ANSERIFORMES

Anatidae

spp.*

FALCONIFORMES

Cathartidae

spp.

Pandionidae

Pandion haliaetus

Accipitndae

spp.*

Falconidae

spp.

GALLIFORMES

Phasiamdae

Coturnix coturnix coturnix

GRUIFORMES

Gruidae

Grus spp.*

Anthropoides virgo

Otididae

Chlamydotis undulata* + 201

CHARADRIIFORMES

Charadriidae

spp.

Scolopacidae

spp.*

Recurvirostridae

spp.

Phalaropodidae

spp.

PASSERIFORMES

Muscicapidae (s.l.)

spp.


REPTILIA - GMAZOVI

TESTUDINES

Cheloniidae

spp.*

Dermochelyidae

spp.*

Pelomedusidae

Podocnemis expansa*

CROCODYLIA

Crocodylidae

Crocodilus porosus


PISCES - RIBE

ACIPENSERIFORMES

Acipenseridae

Acipenser fulvescens


INSECTA - KUKCI

LEPIDOPTERA

Danaidae

Danaus plexippus


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

33


31991D0690


L 377/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.1991.


ODLUKA VIJEĆA

od 12. prosinca 1991.

o sklapanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, donesene u lipnju 1990. u Londonu od strane ugovornih stranaka Protokola

(91/690/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 130.s,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je utvrđeno da stalne emisije tvari koje oštećuju ozon na trenutačnim razinama uzrokuju značajna oštećenja ozonskog omotača; budući da postoji međunarodni konsenzus da su potrebna značajna smanjenja kako proizvodnje tako i potrošnje tih tvari; budući da su odlukama 80/372/EEZ (4) i 82/795/EEZ (5) predviđene kontrole koje su ograničenog djelovanja i obuhvaćaju samo dvije takve tvari (CFC 11 i CFC 12);

budući da je Zajednica zajedno sa svim svojim državama članicama potpisala Bečku konvenciju o zaštiti ozonskog omotača, dalje u tekstu „Bečka konvencija”;

budući da je 16. rujna 1987. dogovoren i usvojen Protokol koji dopunjava Bečku konvenciju, Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, dalje u tekstu „Montrealski protokol”; budući da je Protokol potpisala Zajednica i sve njezine države članice;

budući da je Zajednica, s obzirom na svoje obveze u odnosu na okoliš i trgovinu, odobrila Bečku konvenciju i Montrealski protokol Odlukom 88/540/EEZ (6);

budući da najnoviji znanstveni dokazi ukazuju da je za odgovarajuću zaštitu ozonskog omotača potrebna viša razina kontrole nad klorofluorougljicima i halonima od one koja se pruža Montrealskim protokolom; budući da isti dokazi ukazuju da bi trebalo utvrditi dodatnu kontrolu nad svim drugim potpuno halogeniziranim klorofluorougljicima, ugljičnim tetrakloridom i 1,1,1-trikloroetanom;

budući da je u Londonu u lipnju 1990. usvojena izmjena i usklađenje Montrealskog protokola o provedbi tih kontrola, a potrebno je odobriti samo izmjenu;

budući da je za zaštitu, promicanje i poboljšanje okoliša potrebno da izmjena Montrealskog protokola stupi na snagu, koji se temelji na načelu preventivnog djelovanja radi izbjegavanja daljnjeg oštećenja ozonskog omotača, te na znanstvenim i tehničkim podacima koji su bili na raspolaganju u trenutku njegova usvajanja;

budući da bi, u tu svrhu, Zajednica trebala odobriti navedenu izmjenu;

budući da je posebno potrebno da Zajednica odobri izmjenu Montrealskog protokola, budući da neke od njihovih odredaba može provoditi isključivo ako Zajednica i sve njezine države članice to odobravaju;

budući da je, kako bi se sve obveze na temelju izmjene mogle primjereno provoditi, potrebno da ih odobre sve države članice;

budući da bi sve države članice trebale što je brže moguće završiti svoje postupke ratifikacije navedene izmjene, s ciljem omogućavanja da se, ako je moguće istodobno, polože sve isprave o odobrenju, prihvaćanju ili ratifikaciji od strane Zajednice i država članica,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovime se u ime Zajednice odobrava izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač.

Tekst izmjene prilaže se ovoj Odluci.

Izvorni tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako su vjerodostojni.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća polaže akt o odobrenju izmjene Montrealskog protokola u ime Zajednice kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 13. Bečke konvencije, u vezi s člankom 2. izmjene Montrealskog protokola.

Članak 3.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile polaganje, po mogućnosti istodobno, do 31. prosinca 1991. isprava o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju izmjene Montrealskog protokola od strane Zajednice i država članica.

Države članice obavješćuju Komisiju, ako je moguće do 15. prosinca 1991., o svojoj odluci o ratifikaciji ili o očekivanom datumu završetka svojih postupaka ratifikacije. Komisija će u suradnji s državama članicama osigurati za Zajednicu i one države članice koje su spremne, datum za istodobno polaganje isprava koji će, ako je moguće, biti prije 31. prosinca 1991.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. prosinca 1991.

Za Vijeće

Predsjednik

J.G.M. ALDERS


(1)  SL C 11, 17.1.1991., str. 19.

(2)  SL C 280, 28.10.1991., str. 29.

(3)  SL C 120, 6.5.1991., str. 14.

(4)  SL L 90, 3.4.1980., str. 45.

(5)  SL L 329, 25.11.1982., str. 29.

(6)  SL L 297, 31.10.1988., str. 8.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

35


21991A1231(02)


L 377/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


DOPUNA MONTREALSKOG PROTOKOLA O TVARIMA KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI OMOTAČ

Članak 1.   DOPUNA

A.   Stavci preambule

1.

Šesti stavak preambule Protokola treba zamijeniti slijedećim tekstom:

ODLUČNE da zaštite ozonski omotač poduzimanjem mjera predostrožnosti u svrhu ravnopravnog kontroliranja ukupne svjetske emisije tvari koje ga oštećuju s krajnjim ciljem njihova eliminiranja na temelju razvitka znanstvenih spoznaja uvažavajući tehnička i gospodarska promišljanja te imajući na umu razvojne potrebe zemalja u razvoju”.

2.

Sedmi stavak preambule Protokola treba zamijeniti slijedećim tekstom:

UVAŽAVAJUĆI potrebu posebnih napora kako bi se udovoljilo potrebama zemalja u razvoju, uključujući pružanje dodatnih financijskih sredstava i pristup relevantnim tehnologijama, imajući na umu da je važnost potrebnih sredstava predvidiva te da se može očekivati da sredstva tvore bitnu razliku u svjetskoj sposobnosti da ukaže na znanstveno utvrđeni problem oštećenja ozonskog omotača i njegove štetne posljedice”.

3.

Deveti stavak preambule Protokola treba zamijeniti slijedećim tekstom:

UZIMAJUĆI u obzir važnost promicanja međunarodne suradnje u istraživanju, razvitku i transferu alternativnih tehnologija u vezi kontrole i smanjenja emisija tvari koje oštećuju ozonski omotač imajući posebno na umu potrebe zemalja u razvoju”.

B.   Članak 1: Definicije

1.

Članak 1. stavak 4. Protokola treba zamijeniti slijedećim točkama:

„4.   „Kontrolirana tvar” označava tvar iz Aneksa A ili Aneksa B ovog Protokola, bilo da je sama ili u mješavini. Ovaj pojam obuhvaća izomere bilo koje takve tvari, izuzev kao što je specificirano u odnosnom Aneksu, međutim isključuje bilo koju kontroliranu tvar ili mješavinu koja je u proizvedenom proizvodu izuzimajući kontejner za prijevoz ili čuvanje ove tvari.”

2.

Članak 1. stavak 5. Protokola treba zamijeniti slijedećim točkama:

„5.   „Proizvodnja” označava količinu proizvedenih kontroliranih tvari umanjenu za količinu uništenu tehnologijama koje će odobriti ugovorne strane i umanjenu za količinu koja se u potpunosti koristi kao materijal u proizvodnji drugih kemikalija. Količina koja se reciklira i ponovno koristi ne smatra se „proizvodnjom”.”

3.

Slijedeći stavak treba pridodati članku 1. Protokola:

„9.   „Prijelazna tvar” označava tvar iz Aneksa C ovog Protokola, bilo da je sama ili u mješavini. Ovaj pojam obuhvaća izomere bilo koje ovakve tvari, osim kako se može specificirati u Aneksu C, međutim isključuje bilo koju prijelaznu tvar ili mješavinu koja je u proizvedenom proizvodu izuzimajući kontejner koji se koristi za prijevoz ili čuvanje ove tvari.”

C.   Članak 2. stavak 5

Članak 2. stavak 5. Protokola treba zamijeniti slijedećim stavkom:

„5.   Svaka ugovorna strana može, za jedno ili više kontrolnih razdoblja, prenijeti drugoj strani bilo koju količinu svoje obračunate razine proizvodnje naznačene u čl. 2A do 2E pod uvjetom da sveukupno obračunate razine proizvodnje tih strana za bilo koju grupu kontroliranih tvari ne prelaze ograničenja proizvodnje utvrđene u navedenim člancima za ovu grupu. O ovakvom prijenosu proizvodnje svaka od uključenih strana treba obavijestiti Sekretarijat navodeći uvjete ovog prijenosa i razdoblje na koji se primjenjuje.”

D.   Članak 2. stavak 6.

Slijedeće riječi treba umetnuti u članak 2. stavak 6. ispred riječi „kontrolirane tvari” prvi put kada se pojavljuju:

„Aneks A ili Aneks B”.

E.   Članak 2. stavak 8. (a)

Slijedeće riječi treba dodati nakon riječi „ovom članku” uvijek kada se pojavljuju u članku 2. stavku 8. (a) Protokola

„i člancima 2 A do 2 E”.

F.   Članak 2. stavak 9. (a) (i)

Slijedeće riječi treba dodati nakon „Aneks A” u članku 2. stavku 9. (a) (i) Protokola:

„i/ili Aneksu B”

G.   Članak 2. stavak 9. (a) ii.

Slijedeće riječi treba brisati iz članka 2. stavka 9. ii. Protokola:

„u odnosu na razinu iz 1986.”.

H.   Članak 2. stavak 9 (c)

Slijedeće riječi treba brisati iz članka 2. stavka 9. (c) Protokola:

„a koje predstavljaju ugovorne strane na koje otpada barem 50 % ukupne potrošnje kontroliranih tvari”

te zamijeniti:

„a koje predstavljaju većinu ugovornih strana na koje se odnosi članak 5. stavak 1. i koje su nazočne i glasuju te većinu ugovornih strana na koje se on ne odnosi i koje su nazočne i glasuju”.

I.   Članak 2. stavak l0. (b)

Članak 2. stavak l0. (b) Protokola treba brisati, a članak 2. stavak 10. (a) treba postati članak 2. stavak 10.

J.   Članak 2. stavak 11.

Slijedeće riječi treba dodati nakon riječi „ovaj članak” uvijek kada se pojave u članku 2. stavku 11. Protokola:

„i Članke 2 A do 2 E”.

K.   Članak 2 C: Ostali potpuni halogenidi CFC

Slijedeće odredbe treba dodati Protokolu kao članak 2 C:

„Članak 2 C:

Ostali potpuni halogenidi CFC

1.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 1993., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontroliranih tvari u Grupi I Aneksa B ne prekoračuje godišnje 80 % njene obračunate razine potrošnje u 1989. Svaka ugovorna strana koja proizvodi jednu ili više ovih tvari treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje godišnje 80 % njene obračunate razine proizvodnje u 1989. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 10 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

2.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 1997., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata, razina potrošnje kontroliranih tvari u Grupi I Aneksa B ne prekoračuje godišnje 15 % njene obračunate razine potrošnje u 1989. Svaka ugovorna strana koja proizvodi jednu ili više ovih tvari treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje godišnje 15 % njene obračunate razine proizvodnje u 1989. Međutim, u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvod. nje prekoračiti za do 10 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

3.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12 mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 2000., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontroliranih tvari u Grupi I Aneksa B n prekoračuje ništicu. Svaka ugovorna strana koja proizvodi jednu ili više ovih tvari treba, u istom razdoblju, osigura da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje ništicu. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 15 % svoje obračunate razni proizvodnje u 1989.”

L.   Članak 2 D: Ugljik tetraklorid

Slijedeće odredbe treba dodati Protokolu kao Članak 2 D:

„Članak 2 D:

Ugljik tetraklorid

1.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 1995., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontrolirane tvari u Grupi II Aneksa B ne prekoračuje godišnje 15 % njene obračunate razine potrošnje u 1989. Svaka ugovorna strana koja proizvodi ovu tvar treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje godišnje 15 % njene obračunate razine proizvodnje u 1989. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 15 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

2.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 2000., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontrolirane tvari u Grupi II Aneksa B ne prekoračuje ništicu. Svaka ugovorna strana koja proizvodi ovu tvar treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje ništicu. Međutim, u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5 stavak 1 mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 15 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.”

M.   Članak 2 E: 1,1,1-trikloretan (metilni kloroform)

Slijedeće odredbe trebaju se dodati Protokolu kao Članak 2 E:

„Članak 2 E:

1,1,1-trikloretan (metilni kloroform)

1.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 1993., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontrolirane tvari u Grupi III Aneksa B ne prekoračuje njenu obračunatu razinu potrošnje u 1989. Svaka ugovorna strana koja proizvodi ovu tvar treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje njenu obračunatu razinu proizvodnje u 1989. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 10 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

2.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 1995., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontrolirane tvari u Grupi III Aneksa B ne prekoračuje godišnje 70 % njene obračunate razine potrošnje u 1989. Svaka ugovorna strana koja proizvodi ovu tvar treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje godišnje 70 % njene obračunate razine proizvodnje u 1989. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 10 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

3.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 2000., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontrolirane tvari u Grupi III Aneksa B ne prekoračuje godišnje 30 % njene obračunate razine potrošnje u 1989. Svaka ugovorna strana koja proizvodi ovu tvar treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje godišnje 30 % njene obračunate razine proizvodnje u 1989. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 10 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

4.   Svaka ugovorna strana treba osigurati da za 12-mjesečno razdoblje počevši od 1. siječnja 2005., te u svakom 12-mjesečnom razdoblju nakon toga, njena obračunata razina potrošnje kontrolirane tvari u Grupi III Aneksa B ne prekoračuje ništicu. Svaka ugovorna strana koja proizvodi ovu tvar treba, u istom razdoblju, osigurati da njena obračunata razina proizvodnje tvari ne prekoračuje ništicu. Međutim u svrhu zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba ugovorne strane na koje se odnosi članak 5. stavak 1. mogu ograničenje za svoju obračunatu razinu proizvodnje prekoračiti za do 15 % svoje obračunate razine proizvodnje u 1989.

5.   Ugovorne strane trebaju u 1992. ocijeniti provedivost bržu dinamiku smanjenja no što je utvrđeno u ovom članku.”

N.   Članak 3: Obračun kontrolnih razina

1.

U članku 3. Protokola iza „članka 2.” treba dodati:

„2 A do 2 E”.

2.

U članku 3. Protokola nakon „Aneksa A” svaki put kada se pojavi treba dodati slijedeće riječi:

„ili Aneks B”

O.   Članak 4: Kontrola trgovinske razmjene sa zemljama koje nisu potpisnice ovog Protokola

1.

Članak 4. stavak 1. do članka 4. stavka 5. treba zamijeniti slijedećim stavcima:

„1.   Počevši od 1. siječnja 1990. sve ugovorne strane trebaju zabraniti uvoz kontroliranih tvari iz Aneksa A iz svih država koje nisu potpisnice ovog Protokola.

1. (a).   U roku od jedne godine od datuma stupanja na snagu ove odredbe sve ugovorne strane će zabraniti uvoz kontroliranih tvari iz Aneksa B iz svih država koje nisu potpisnice ovog Protokola.

2.   Počevši od 1. siječnja 1993. sve ugovorne strane trebaju zabraniti izvoz kontroliranih tvari iz Aneksa A u države koje nisu potpisnice ovog Protokola.

2. (a).   Počevši jednu godinu nakon datuma stupanja na snagu ove odredbe sve ugovorne strane trebaju zabraniti izvoz zabranjenih tvari iz Aneksa B u države koje nisu potpisnice ovog Protokola.

3.   Do 1. siječnja 1992. ugovorne strane trebaju, pridržavajući se postupaka iz članka 10. Konvencije, izraditi kao aneks popis proizvoda koji sadrže kontrolirane tvari iz Aneksa A. Ugovorne strane koje nisu imale prigovora na aneks trebaju u skladu s odnosnim postupcima zabraniti, u roku od jedne godine nakon što aneks stupi na snagu, uvoz ovih proizvoda iz država koje nisu potpisnice ovog Protokola.

3. (a).   U roku od tri godine do datuma stupanja na snagu ove točke ugovorne strane će, pridržavajući se postupaka iz članka 10. Konvencije, izraditi kao aneks popis proizvoda koji sadrže kontrolirane tvari iz Aneksa B. ugovorne strane koje nisu imale prigovora na aneks trebaju u skladu s odnosnim postupcima zabraniti, u roku od jedne godine nakon što aneks stupi na snagu, uvoz ovih proizvoda iz država koje nisu potpisnice ovog Protokola.

4.   Do 1. siječnja 1994. ugovorne strane trebaju utvrditi provedivost zabrane ili ograničenja, iz država koje nisu potpisnice ovog Protokola, uvoza proizvoda proizvedenih sa, ali koje ne sadržavaju kontrolirane tvari iz Aneksa A. Ako se utvrdi provedivost, ugovorne strane trebaju, pridržavajući se postupaka iz članka 10. Konvencije, izraditi kao aneks popis takvih proizvoda. Ugovorne strane koje nisu imale prigovora na aneks trebaju u skladu s odnosnim postupcima zabraniti, u roku od jedne godine nakon što aneks stupi na snagu, uvoz ovih proizvoda iz država koje nisu potpisnice ovog Protokola.

4. (a).   U roku od pet godina do datuma stupanja na snagu ove odredbe ugovorne strane trebaju utvrditi provedivost zabrane ili ograničenja, iz država koje nisu potpisnice ovog Protokola, uvoza proizvoda proizvedenih sa, ali koje ne sadržavaju kontrolirane tvari iz Aneksa B. Ako se. utvrdi provedivost, ugovorne strane trebaju pridržavajući se postupaka iz članka 10. Konvencije, izraditi kao aneks popis takvih proizvoda. Ugovorne strane koje nisu imale prigovora na aneks trebaju u skladu s odnosnim postupcima zabraniti ili ograničiti, u roku od jedne godine nakon što aneks stupi na snagu, uvoz ovih proizvoda iz država koje nisu potpisnice ovog Protokola.

5.   Sve ugovorne strane se obvezuju da će u najvećoj mogućoj mjeri utjecati na smanjenje izvoza tehnologije za proizvodnju i upotrebu kontroliranih tvari u države koje nisu potpisnice ovog Protokola.”

2.

Članak 4. stavak 8. Protokola treba zamijeniti slijedećim stavkom:

„8.   Bez obzira na odredbe ovog članka, uvoz iz točke 1., 1. (a), 3., 3. (a), 4. i 4. (a) kao i izvoz iz točke 2. i 2. ponovljeno, može se dopustiti iz, ili u, države koje nisu potpisnice ovog Protokola ako ugovorne strane na zajedničkom sastanku utvrde da ove države postupaju u potpunosti u skladu s člankom 2., člankom 2 A. do 2. E i ovim člankom te ako su podnijele podatke o tome u skladu s člankom 7.”

3.

Slijedeću odredbu treba dodati članku 4. Protokola kao stavak 9.:

„9.   Za potrebe ovog Članka izraz „država koja nije potpisnica ovog Protokola” obuhvaća, u odnosu na posebnu kontroliranu tvar, državu ili regionalnu ekonomsku integracijsku organizaciju koja nije suglasna s time da je obvezuju kontrolne mjere koje se odnose na tu tvar.”

P.   Članak 5: Posebni položaj zemalja u razvoju

Članak 5. Protokola treba zamijeniti slijedećim tekstom:

„1.   Ugovorom strana koja je zemlja u razvoju i kojoj godišnja obračunska razina potrošnje kontroliranih tvari iz Aneksa A iznosi manje od 0,3 kg po stanovniku na dan stupanja ovog Protokola na snagu za tu ugovornu stranu, odnosno u bilo koje vrijeme do 1. siječnja 1999., radi zadovoljavanja osnovnih domaćih potreba, imat će pravo za 10 godina odgoditi provedbu kontrolnih mjera iz članka 2. A do 2. E.

2.   Međutim, ugovorne strane na koje se odnosi stavak 1. ovog članka ne smiju prekoračiti godišnju obračunsku razinu potrošnje kontroliranih tvari iz Aneksa A od 0,3 kg po stanovniku niti godišnju obračunsku razinu potrošnje kontroliranih tvari iz Aneksa B od 0,2 kg po stanovniku.

3.   Kod primjene kontrolnih mjera iz članka 2. A do 2. E ugovorna strana na koju se odnosi stavak 1. ovog članka ima pravo primijeniti:

(a)

za kontrolirane tvari iz Aneksa A, kao osnovicu za svoje pridržavanje propisa o kontroliranim mjerama prosjek svoje godišnje obračunske razine potrošnje za razdoblje 1995. do zaključno 1997. ili obračunsku razinu potrošnje od 0,3 kg po stanovniku, prema tome što je manje;

(b)

za kontrolirane tvari iz Aneksa B, kao osnovicu za svoje pridržavanje propisa o kontroliranim mjerama prosjek svoje godišnje obračunske razine potrošnje za razdoblje 1998. do zaključno 2000. ili obračunsku razinu potrošnje od 02 kg po stanovniku, prema tome što je manje;

4.   Ako ugovorna strana na koju se odnosi stavak 1. ovog članka, u bilo koje vrijeme prije nego što se na nju počnu primjenjivati obvezujuće kontrolne mjere iz članka 2. A do 2. E, smatra da nije u stanju odgovarajuće se snabdjeti kontroliranim tvarima može o tome obavijestiti Sekretarijat. Sekretarijat treba odmah poslati kopiju ove obavijesti ugovornim stranama koje će razmotriti predmet na svom slijedećem sastanku i donijeti odluku o tome koje mjere treba poduzeti.

5.   Razvoj kapaciteta vezanih za ispunjavanje obaveza ugovornih strana na koje se odnosi stavak 1. ovog članka s ciljem usklađivanja i primjene kontrolnih mjera iz članka 2. A do 2. E ovisit će o djelotvornoj primjeni financijske suradnje kako je naznačeno u članku 10. i prijenosa tehnologije kako je naznačeno u članku 10. A.

6.   Ugovorna strana na koju se odnosi stavak 1. ovog članka može u svako vrijeme pismeno obavijestiti Sekretarijat da nakon poduzimanja svih mogućih mjera nije u stanju primijeniti neke ili sve obaveze iz članka 2. A do 2. E zbog neodgovarajuće primjene članka 10. i 10. A. Sekretarijat treba odmah poslati kopiju obavijesti ugovornim stranama koje će razmatrati predmet na svom slijedećem sastanku, uzimajući u obzir stavak 5. ovog članka, te donijeti odluku o tome koje mjere treba poduzeti.

7.   Tijekom razdoblja između slanja obavijesti i sastanka ugovornih strana na kojem se treba odlučiti o potrebnim mjerama kako je navedeno u stavku 6. ili za daljnje razdoblje ako se tako odluči na sastanku ugovornih strana, postupci za nepridržavanje odredbi ovog Protokola iz članka 8. neće se provoditi protiv ugovorne strane koja je poslala obavijest.

8.   Sastanak ugovornih strana treba ocijeniti, najkasnije do 1995., situaciju kod ugovornih strana na koje se odnosi stavak 1. ovog članka, uključujući djelotvornu primjenu financijske suradnje i prijenosa tehnologije za njih te prihvatiti one izmjene koje se smatraju nužnima glede plana kontrolnih mjera koje se primjenjuju na te ugovorne strane.

9.   Odluke ugovornih strana na koje se odnose stavci 4., 6. i 7. ovog članka trebaju se donijeti u skladu s istim postupkom koji se primjenjuje na donošenje odluka iz članka 10.”

Q.   Članak 6: Ocjena i pregled kontrolnih mjera

Slijedeće riječi treba dodati nakon „članak 2.” u članku 6. Protokola:

„Člancima 2A. do 2E. i stanjem u pogledu proizvodnje, uvoza i izvoza prijelaznih tvari iz grupe I Aneksa C”.

R.   Članak 7: Dostava podataka

1. Članak 7. Protokola treba zamijeniti slijedećim tekstom:

„1.   Ugovorne strane će dostaviti Sekretarijatu, u roku tri mjeseca od njena postanka ugovornom stranom, statističke podatke o svojoj proizvodnji, uvozu i izvozu svake od kontroliranih tvari iz Aneksa A za 1986. god. ili najbolju moguću procjenu ovih podataka kada im ovakvi podaci nisu na raspolaganju.

2.   Svaka ugovorna strana će dostaviti Sekretarijatu statističke podatke o svojoj proizvodnji, uvozu i izvozu svake od kontroliranih tvari iz Aneksa B i svake od prijelaznih tvari iz grupe I Aneksa C za 1989. god., ili najbolju moguću procjenu ovih podataka kada im ovakvi podaci nisu na raspolaganju, najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma kada odredbe Protokola u vezi s tvarima iz Aneksa B stupe na snagu za odnosnu ugovornu stranu.

3.   Svaka ugovorna strana će dostaviti statističke podatke Sekretarijatu o svojoj godišnjoj proizvodnji (kao što je definirano u članku. 1. stavku 5.) te posebno:

količine korištene kao zalihe,

količine uništene tehnologijama koje su ugovorne strane odobrile,

uvoz i izvoz ugovornim stranama i stranama koje nisu članice Protokola

svake od kontroliranih tvari navedenih u Aneksima A i B kao prijelaznih tvari u grupi I Aneksa C za godinu tijekom koje odredbe glede tvari iz Aneksa B stupe na snagu za te ugovorne strane kao i za svaku godinu nakon toga. Podaci trebaju biti dostavljeni najkasnije u roku od devet mjeseci od kraja godine na koju se podaci odnose.

4.   Za ugovorne strane na koje se odnose odredbe članka 2. stavka 8 (a) zahtjevi iz točki 1., 2. i 3. ovog članka u vezi sa statističkim podacima o uvozu i izvozu bit će zadovoljeni ako uključene regionalne ekonomske integracijske organizacije dostave podatke o uvozu i izvozu između organizacije i država koje nisu članice ove organizacije.”

S.   Članak 9: Istraživanje, razvitak, javna svijest i razmjena informacija

Članak 9. stavak 1. (a) protokola treba zamijeniti slijedećim tekstom:

„(a)

Najbolje tehnologije za poboljšanje neširenja, rekuperaciju, recikliranje ili uništavanje kontroliranih i prijelaznih tvari ili za smanjenje njihove emisije na drugi način.”

T.   Članak 10: Financijski mehanizam

Članak 10. Protokola treba se zamijeniti slijedećim tekstom:

„Članak 10.:

Financijski mehanizam

1.   Ugovorne strane trebaju utvrditi mehanizam u svrhu pružanja financijske i tehničke pomoći, uključujući transfer tehnologije, stranama na koje se odnosi članak 5. stavak 1. ovog Protokola da im se omogući usklađivanje s kontrolnim mjerama iz članka 2.A do 2.E Protokola. Mehanizam, za koji treba pružiti dodatne doprinose uz financijske transfere ugovornim stranama na koje se odnosi ova točka, treba zadovoljiti sve dogovorene povećane troškove ovih ugovornih strana da im se omogući usklađivanje s kontrolnim mjerama Protokola. Indikativni popis kategorija povećanih troškova treba se utvrditi na sastanku ugovornih strana.

2.   Mehanizam utvrđen u točki 1. treba uključiti multilateralni fond. Također može uključivati druge oblike multilateralne, regionalne i bilateralne suradnje.

3.   Multilateralni fond treba:

(a)

zadovoljiti, u vidu subvencije ili koncesije kako je prikladno te u skladu s kriterijima koje će utvrditi ugovorne strane, dogovorene povećane troškove,

(b)

financirati ustanovu koja je dužna:

i.

pomagati stranama na koje se odnosi članak 5. stavak 1. kroz specifične studije dotične države i drugom tehničkom suradnjom da utvrde svoje potrebe za suradnjom,

ii.

unapređivati tehničku suradnju kako bi se zadovoljile utvrđene potrebe,

iii.

dostavljati, kako je utvrđeno u članku 9., informacije i važne materijale, te održavati radne sastanke, organizirati obučavanje i druge povezane aktivnosti u korist ugovornih strana koje su zemlje u razvoju,

iv.

poboljšavati i pratiti ostalu multilateralnu, regionalnu i bilateralnu suradnju koja stoji na raspolaganju zemljama u razvoju,

(c)

financirati administrativne usluge multilateralnog fonda i povezane troškove podrške.

4.   Multilateralni fond treba obavljati svoju djelatnost po ovlaštenju ugovornih strana koje odlučuju o njegovoj općoj politici.

5.   Ugovorne strane će ustanoviti Izvršni odbor s ciljem razvijanja i praćenja primjene specifičnih operativnih pravaca djelovanja, smjernica i administrativnih dogovora, uključujući dodjelu sredstava, u svrhu ostvarenja ciljeva multilateralnog fonda. Izvršni odbor treba obaviti svoje zadatke i obaveze, navedene u svom izvješću kako su ugovorne strane dogovorile, u suradnji i uz pomoć Međunarodne banke za obnovu i razvitak (Svjetske banke), Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, Programa Ujedinjenih naroda za razvitak ili drugih prikladnih agencija ovisno o njihovom odgovarajućem djelokrugu aktivnosti. Za Članove Izvršnog odbora, koji će biti izabrani na temelju načela uravnotežene nazočnosti ugovornih strana na koje se odnosi članak 5. stavak 1. i ugovornih strana na koje se on ne odnosi, ugovorne strane trebaju dati svoju suglasnost.

6.   Multilateralni fond će se financirati prilozima ugovornih strana na koje se ne odnosi članak 5. stavak 1. u čvrstoj valuti ili, u određenim okolnostima, u naravi i/ili nacionalnoj valuti, na temelju skale procjena Ujedinjenih naroda. Potrebno je poticati priloge drugih strana. Bilateralna i, u pojedinim slučajevima dogovoreno odlukom strana, regionalna suradnja može se, do postotka i u suglasju sa svim kriterijima koji će se specificirati odlukom strana, smatrati prilogom multilateralnom fondu, pod uvjetom da ovakva suradnja, minimalno:

(a)

bude striktno usklađena s odredbama ovog Protokola;

(b)

pruža dodatna sredstva; i

(c)

udovoljava dogovorenim povećanim troškovima.

7.   Ugovorne strane će odlučiti o programskom proračunu multilateralnog fonda za svako fiskalno razdoblje te i o postotku doprinosa pojedinih ugovornih strana.

8.   Sredstva multilateralnog fonda će se koristiti za namjene određene u suglasju s ugovornim stranama korisnicama.

9.   Odluke ugovornih strana iz ovog članka donijet će se konsenzusom uvijek kada je to moguće. Ako su iscrpljene sve mogućnosti za postizanje konsenzusa te dogovor nije ostvaren, odluke će se donijeti dvotrećinskom većinom glasova ugovornih strana koje su nazočne i glasuju, predstavljajući većinu ugovornih strana na koje se odnosi točka 1. i članak 5. i većinu strana na koje se on ne odnosi, a koje su nazočne i glasuju.

10.   Financijski mehanizam utvrđen u ovom članku ne prejudicira buduće dogovore koji mogu nastati glede ostalih pitanja u oblasti zaštite okoliša.”

U.   Članak 10. A: Prijenos tehnologije

Slijedeći članak treba dodati Protokolu kao članak 10. A:

„Članak 10. A:

Prijenos tehnologije

Sve ugovorne strane trebaju poduzeti sve praktične mjere, u skladu s programima koji se financijski podupiru, kako bi se osiguralo:

(a)

da najbolje raspoložive, po okoliš neškodljive supstitute i povezane tehnologije brzo prenese ugovornim stranama na koje se odnosi članak 5. stavak 1. i

(b)

da se prijenosi koji su navedeni u odredbi (a) obavljaju pod poštenim i najpovoljnijim uvjetima.”

V.   Članak 11: Sastanci strana

Članak 11. stavak 4. (g) Protokola treba zamijeniti sljedećim:

„(g)

ocjenjuju, u skladu s člankom 6., kontrolne mjere i stanje glede prijelaznih tvari;”

W.   Članak 17: Učlanjenje nakon stupanja na snagu

Sljedeće riječi treba dodati iza „i po” u članku 17:

„Člancima 2. A do 2. E te”.

X.   Članak 19: Istup

Članak 19. Protokola treba zamijeniti slijedećom točkom:

„Svaka ugovorna strana može istupiti iz ovog Protokola uručenjem pisane notifikacije depozitaru u bilo kojem trenutku nakon četiri godine od preuzimanja obveza iz članka 2. A stavka 1. Ovakav istup postaje pravovaljanim nakon jedne godine od datuma kada depozitar primi notifikaciju ili nekoga kasnijeg datuma koji se navodi u notifikaciji o istupu.”

Y.   aneksi

Sljedeći aneksi se trebaju dodati Protokolu:

Aneks B

KONTROLIRANE TVARI

Skupina

Tvar

Faktor oštećenja ozona (ODP)

Skupina I

CF3Cl

(CFC-13)

1,0

C2FCl5

(CFC-111)

1,0

C2F2Cl4

(CFC-112)

1,0

C3FCl7

(CFC-211)

1,0

C3F2Cl6

(CFC-212)

1,0

C3F3Cl5

(CFC-213)

1,0

C3F4Cl4

(CFC-214)

1,0

C3F5Cl3

(CFC-215)

1,0

C3F6Cl2

(CFC-216)

1,0

C3F7Cl

(CFC-217)

1,0

Skupina II

CCl4

Ugljikov tetraklorid

1,1

Skupina III

C2H3Cl3  (1)

1,1,1-trikloretan (metilni kloroform)

0,1

Aneks C

PRIJELAZNE TVARI

Skupina

Tvar

Skupina I

CHFCl2

(HCFC-21)

CHF2Cl

(HCFC-22)

CH2FCl

(HCFC-31)

C2HFCl4

(HCFC-121)

C2HF2Cl3

(HCFC-122)

C2HF3Cl2

(HCFC-123)

C2HF4Cl

(HCFC-124)

C2H2FCl3

(HCFC-131)

C2H2F2Cl2

(HCFC-132)

C2H2F3Cl

(HCFC-133)

C2H3FCl2

(HCFC-141)

C2H3F2Cl

(HCFC-142)

C2H4FCl

(HCFC-151)

C3HFCl6

(HCFC-221)

C3HF2Cl5

(HCFC-222)

C3HF3Cl4

(HCFC-223)

C3HF4Cl3

(HCFC-224)

C3HF5Cl2

(HCFC-225)

C3HF6Cl

(HCFC-226)

C3H2FCl5

(HCFC-231)

C3H2F2Cl4

(HCFC-232)

C3H2F3Cl3

(HCFC-233)

C3H2F4Cl2

(HCFC-234)

C3H2F5Cl

(HCFC-235)

C3H3FCl4

(HCFC-241)

C3H3F2Cl3

(HCFC-242)

C3H3F3Cl2

(HCFC-243)

C3H3F4Cl

(HCFC-244)

C3H4FCl3

(HCFC-251)

C3H4F2Cl2

(HCFC-252)

C3H4F3Cl

(HCFC-253)

C3H5FCl2

(HCFC-261)

C3H5F2Cl

(HCFC-262)

C3H6FCl

(HCFC-271)

Članak 2.   STUPANJE NA SNAGU

1.   Ova dopuna stupa na snagu 1. siječnja 1992. pod uvjetom da su države ili regionalne ekonomske integracijske organizacije koje su potpisnice Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač deponirale najmanje 20 instrumenata ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja dopune. U slučaju da ovaj uvjet ne bude ispunjen do ovog datuma, dopuna će stupiti na snagu 90 dana od datuma kada bude ispunjen.

2.   Za potrebe točke 1. svaki instrument deponiran putem regionalne ekonomske integracijske organizacije neće se računati dodatnim u odnosu na onaj deponiran putem država članica takve organizacije.

3.   Nakon stupanja na snagu ove dopune kao što je naznačeno u točki 1., ona stupa na snagu za sve ostale potpisnice Protokola 90 dana od datuma deponiranja njihovog instrumenta ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja.


(1)  Ova se formula ne odnosi na 1,2,2-trikloretan


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

46


31993D0626


L 309/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.10.1993.


ODLUKA VIJEĆA

od 25. listopada 1993.

o sklapanju Konvencije o biološkoj raznolikosti

(93/626/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 130.s,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da su Zajednica i njezine države članice sudjelovale u pregovorima pod pokroviteljstvom Programa za okoliš Ujedinjenih naroda za pripremu Konvencije o biološkoj raznolikosti;

budući da su tijekom Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju održane u Rio de Janeiru od 3. do 14. lipnja 1992. Zajednica i sve njezine države članice potpisale Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

budući da je Konvencija sukladno njezinom članku 34. otvorena za ratifikaciju, prihvaćanje ili odobravanje državama članicama i regionalnim organizacijama za gospodarsku integraciju;

budući da je zaštita okoliša jedan od ciljeva Zajednice, u skladu s člankom 130.r Ugovora, koji uključuje očuvanje prirode i biološke raznolikosti;

budući da je Zajednica već provela mnoge mjere na područjima na kojima se Ugovor primjenjuje kako bi se zaštitila biološka raznolikost; budući da te mjere čine i nastavit će činiti značajan doprinos zaštiti biološke raznolikosti u cijelom svijetu;

budući da je očuvanje biološke raznolikosti globalna briga i stoga je primjereno da Zajednica i njezine države članice sudjeluju u međunarodnim naporima s istim ciljem, posebno potičući očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti te u postizanju dogovorenih pravila o korištenju i podjeli nastale koristi;

budući da s obzirom na mjere koje je Zajednica već donijela u nekim područjima obuhvaćenima ovom Konvencijom, Zajednica također treba djelovati u tim područjima na međunarodnoj razini;

budući da je poželjno za Zajednicu i njezine države članice da postanu ugovorne stranke u smislu pojedinih ovlasti u područjima obuhvaćenima Konvencijom kako bi se sve obveze utvrđene Konvencijom ispravno ispunile;

budući da Konvenciju stoga treba odobriti,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Konvencija o biološkoj raznolikosti potpisana u lipnju 1992. u Rio de Janeiru ovime se odobrava od strane Europske ekonomske zajednice.

Tekst Konvencije navodi se u Prilogu A ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   Predsjednik Vijeća u ime Europske ekonomske zajednice polaže ispravu o odobrenju kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 34. stavkom 1. Konvencije.

2.   Istodobno Predsjednik u ime Europske ekonomske zajednice polaže izjavu o nadležnosti određenu u Prilogu B ovoj Odluci u skladu s člankom 34. stavkom 3. Konvencije kao i izjavu određenu u Prilogu C ovoj Odluci.

Sastavljeno u Luxembourgu 25. listopada 1993.

Za Vijeće

Predsjednik

Ph. MAYSTADT


(1)  SL C 237, 1.9.1993., str. 4.

(2)  SL C 194, 19.7.1993.

(3)  SL C 249, 13.9.1993., str. 1.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

48


21993A1213(01)


L 309/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


KONVENCIJA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

PREAMBULA

UGOVORNE STRANKE,

SVJESNE istinske vrijednosti biološke raznolikosti, kao i ekoloških, genetskih, socijalnih, ekonomskih, znanstvenih, edukativnih, kulturoloških, rekreacijskih i estetskih vrijednosti biološke raznolikosti i njenih komponenti,

SVJESNE, nadalje, važnosti biološke raznolikosti za razvoj i održanje životnih sustava biosfere,

POTVRĐUJUĆI da je očuvanje biološke raznolikosti zajednička briga ljudskog roda,

NADALJE POTVRĐUJUĆI da države imaju suverena prava nad svojim vlastitim biološkim izvorima,

TAKOĐER POTVRĐUJUĆI da su države odgovorne za očuvanje svoje biološke raznolikosti te održivo korištenje svojih bioloških izvora,

Imajući na umu da je biološka raznolikost značajno smanjena kao rezultat nekih ljudskih aktivnosti,

SVJESNE općeg pomanjkanja informacija i znanja u vezi s biološkom raznolikosti, kao i hitnih potreba da se razviju znanstveni, tehnički i institucionalni kapaciteti, kako bi se osigurala osnovna usuglašenost, na temelju koje bi se planirale i primjenjivale odgovarajuće mjere,

UKAZUJUĆI na to da je bitno predvidjeti, spriječiti i napasti uzroke znatnog osiromašenja ili gubitka biološke raznolikosti na izvoru,

TAKOĐER UKAZUJUĆI na to da tamo gdje prijeti veće osiromašenje ili gubitak biološke raznolikosti, ne bi se smio koristiti nedostatak potpune znanstvene spoznaje kao razlog odgađanja mjera s ciljem sprečavanja ili smanjenja na minimum takve prijetnje,

UKAZUJUĆI NADALJE da je temeljni zahtjev za očuvanje biološke raznolikosti očuvanje ekosustava i prirodnih staništa in-situ te održavanje i obnavljanje populacije vrsta sposobnih za opstanak u njihovom prirodnom okruženju,

UOČAVAJUĆI, NADALJE, da ex-situ mjere također imaju važnu ulogu, prvenstveno u zemlji podrijetla,

PRIZNAJUĆI usku i tradicionalnu ovisnost mnogih zavičajnih i lokalnih zajednica tradicionalnog načina života o biološkim izvorima, kao i želju da se pravedno dijele dobrobit koje proistječu iz primjene tradicionalnih znanja, inovacija i postupaka važnih za očuvanje biološke raznolikosti i održivog korištenja njenih komponenti,

PRIZNAJUĆI TAKOĐER vitalnu ulogu koju igraju žene u očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti te potvrđujući potrebu za punim učešćem žena u svim razinama kreiranja i ostvarenja politike očuvanja biološke raznolikosti,

NAGLAŠAVAJUĆI važnost i potrebu promidžbe međunarodne, regionalne i globalne suradnje između država i međuvladinih organizacija s nevladinim sektorom, na očuvanju biološke raznolikosti i održivom korištenju njenih komponenti,

POTVRĐUJUĆI da se može očekivati kako će osiguranje novih i dodatnih financijskih izvora i odgovarajućeg pristupa dotičnim tehnologijama izvršiti značajnu promjenu u sposobnostima svijeta da riješi pitanje gubitka biološke raznolikosti,

POTVRĐUJUĆI NADALJE da su potrebne posebne mjere, kako bi se udovoljilo potrebama zemalja u razvoju, uključujući i odredbe o novim i dodatnim financijskim izvorima kao i odgovarajući pristup primjerenim tehnologijama,

UOČAVAJUĆI s tim u vezi posebne uvjete najnerazvijenijih zemalja i malih otočnih država,

POTVRĐUJUĆI da su potrebne znatne investicije kako bi se očuvala biološka raznolikost, te da se od tih investicija očekuje širok raspon okolišne, ekonomske i socijalne dobrobiti,

PRIZNAJUĆI da ekonomski i socijalni razvoj, te iskorjenjivanje siromaštva predstavlja prve i najvažnije prioritete zemalja u razvoju,

SVJESNE da je očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti od ključnog značaja za zadovoljenje prehrambenih, zdravstvenih i drugih potreba rastuće svjetske populacije, za što je neophodna mogućnost pristupu i raspodjeli genetskih izvora i tehnologija,

UOČAVAJUĆI napokon da će očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti učvrstiti prijateljske odnose među državama i doprinijeti miru u svijetu,

ŽELEĆI ojačati i dopuniti postojeće međunarodne sporazume za očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje njenih komponenti,

ODLUČNE da zaštite i održivo koriste biološku raznolikost na dobrobit sadašnjih i budućih generacija,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Ciljevi

Ciljevi ove Konvencije, koje treba provoditi u skladu s njenim relevantnim odredbama, jesu očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim izvorima kao i prijenos odgovarajućih tehnologija, uzevši u obzir sva prava nad tim izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće financiranje.

Članak 2.

Upotreba termina

Za potrebe ove Konvencije:

„Biološka raznolikost” je sveukupnost svih živućih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava i ekoloških kompleksa; te uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, te raznolikost između ekosustava.

„Biološki izvori” uključuju genetske izvore, organizme ili dijelove organizama, populacije ili neke druge biotičke komponente ekosustava sa stvarnom ili potencijalnom upotrebom ili vrijednošću za čovječanstvo.

„Biotehnologija” je svaka tehnologija koja koristi biološke sustave, žive organizme ili njihove dijelove, za proizvodnju ili promjenu proizvoda ili procesa za posebnu namjenu.

„Zemlja porijekla genetskih izvora” je zemlja koja posjeduje genetske izvore u in-situ uvjetima.

„Zemlja snabdjevač genetskim izvorima” je zemlja koja snabdijeva genetskim materijalima sakupljenim iz in-situ izvora, uključujući populaciju i divljih i udomaćenih vrsta, ili uzetih iz ex-situ izvora koji mogu ili ne moraju poticati iz te zemlje.

„Udomaćene ili kultivirane vrste” su vrste na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi udovoljio svojim potrebama.

„Ekosustav” je dinamičan kompleks zajednica biljaka, životinja i mikroorganizama i njihovoga neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica.

„Ex-situ očuvanje” je očuvanje komponenti biološke raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa.

„Genetski materijal” je biljni, životinjski i mikrobni materijal i drugi materijali koji sadrže funkcionalne jedinice nasljeđa.

„Genetski izvori” su genetski materijali stvarne ili potencijalne vrijednosti.

„Stanište” je prostor ili mjesto gdje se organizam ili populacija prirodno pojavljuju.

In-situ uvjeti” su uvjeti u kojima egzistiraju genetski izvori unutar ekosustava i prirodnih staništa, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta, okruženje u kome su razvili svoja specifična svojstva.

In-situ očuvanje” je očuvanje ekosustava i prirodnih staništa, te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za opstanak u njihovom prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kome su razvili svoja specifična svojstva.

„Zaštićeno područje” je zemljopisno određeno područje koje je namijenjeno, ili vođeno i upravljano tako da se postignu specifični ciljevi zaštite.

„Organizacija regionalne ekonomske integracije” je organizacija osnovana od strane suverenih država u dotičnoj regiji, na koju su njene države članice prenijele nadležnosti po predmetima koje regulira ova Konvencija, a koja u skladu s internim postupcima ima sva ovlaštenja da potpiše, potvrdi (ratificira), prihvati, odobri ili pristane na istu.

„Održivo korištenje” je korištenje komponenti biološke raznolikosti, na način i u obimu koji ne vodi propadanju biološke raznolikosti, na način kojim se održava njezin potencijal, kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja.

„Tehnologija” uključuje biotehnologiju.

Članak 3.

Načela

Države, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, imaju suvereno pravo korištenja svih vlastitih izvora u skladu s vlastitom politikom o okolišu, te su odgovorne osigurati, da aktivnosti koje se odvijaju unutar njene nadležnosti ili kontrole, ne izazivaju štete po okoliš drugih država ili područja izvan granica nacionalne nadležnosti.

Članak 4.

Djelokrug nadležnosti

Ovisno o pravima drugih država, te ako nije izričito drukčije navedeno u ovoj Konvenciji, odredbe ove Konvencije primjenjuju se u odnosu na svaku ugovornu stranku:

(a)

u slučaju komponenti biološke raznolikosti na područjima unutar nacionalne nadležnosti,

(b)

u slučaju procesa i aktivnosti, bez obzira gdje se njihov učinak pojavi, a koje se provode pod njenom nadležnošću i kontrolom, unutar područja njene nacionalne nadležnosti ili izvan granica nacionalne nadležnosti.

Članak 5.

Suradnja

Svaka će ugovorna stranka, koliko je to moguće i prikladno, surađivati s drugim ugovornim strankama izravno, ako je prikladno, ili preko odgovarajućih međunarodnih organizacija, za područja koja su izvan nacionalne nadležnosti, kao i o drugim predmetima od zajedničkog interesa na očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti.

Članak 6.

Opće mjere za očuvanje i održivo korištenje

Svaka će ugovorna stranka u skladu sa svojim posebnim uvjetima i mogućnostima:

(a)

razviti nacionalne strategije, planove ili programe za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti ili u tu svrhu usvojiti već postojeće strategije, planove ili programe, koji će odraziti, između ostalog, mjere planirane ovom Konvencijom, važne za ugovornu stranku o kojoj se radi,

(b)

uklopiti, koliko je to moguće i prikladno, očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti u odgovarajuće sektorske i međusektorske planove, programe i politiku.

Članak 7.

Utvrđivanje i praćenje

Svaka će ugovorna stranka, koliko je to moguće i prikladno, a napose u smislu članka 8. do 10.:

(a)

identificirati komponente biološke raznolikosti važne za njeno očuvanje i održivo korištenje, vodeći brigu o indikativnoj listi kategorija navedenih u Dodatku I.,

(b)

pratiti, kroz uzimanje uzoraka i druge tehnike, komponente biološke raznolikosti identificirane u skladu s podstavkom (a) gore, obraćajući naročito pažnju na one kojima su potrebne hitne mjere očuvanja, kao i one koje nude najveći potencijal za održivo korištenje,

(c)

utvrditi procese i kategorije aktivnosti za koje se pretpostavlja da imaju, ili mogu imati, loš utjecaj na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, te pratiti njihov utjecaj kroz uzimanje uzoraka ili druge tehnike,

(d)

održavati i organizirati podatke dobivene aktivnostima utvrđivanja i praćenja, kroz bilo koji mehanizam u skladu s podstavcima (a), (b) i (c) gore.

Članak 8.

In-situ očuvanje

Svaka ugovorna stranka će, koliko je to moguće i prikladno:

(a)

utemeljiti sustav zaštićenih područja ili područja gdje treba primijeniti posebne mjere za očuvanje biološke raznolikosti,

(b)

razviti, gdje je potrebno, smjernice za odabir, utemeljenje i upravljanje zaštićenim područjima ili područjima gdje je potrebno primijeniti posebne mjere za očuvanje biološke raznolikosti,

(c)

voditi ili upravljati biološkim izvorima važnim za očuvanje biološke raznolikosti, bez obzira da li se nalaze unutar ili izvan zaštićenih područja, s ciljem da se osigura njihovo očuvanje i održivo korištenje,

(d)

promicati zaštitu ekosustava, prirodnih staništa, te održavanje i obnavljanje populacije vrsta koje su sposobne za opstanak u prirodnom okruženju,

(e)

promicati održiv i za okoliš prihvatljiv razvoj u područjima koja graniče sa zaštićenim područjima, s ciljem daljnje zaštite tih područja,

(f)

obnoviti i ponovo uspostaviti narušene ekosustave te promicati oporavak ugroženih vrsta, između ostalog, kroz razvoj i provedbu planova i ostalih strategija upravljanja,

(g)

utemeljiti ili podržati načine vođenja, upravljanja ili kontrole rizika pri korištenju i oslobađanju živih modificiranih organizama koji su rezultat biotehnologije, a koji bi mogli nepovoljno djelovati na okoliš i zdravlje ljudi i utjecati na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti,

(h)

spriječiti uvođenje te kontrolirati ili iskorijeniti one strane vrste koje ugrožavaju ekosustave, staništa ili vrste,

(i)

nastojati osigurati uvjete potrebne za usklađivanje sadašnjeg korištenja i očuvanja biološke raznolikosti te održivog korištenja njenih komponenata,

(j)

u skladu s nacionalnim zakonodavstvom poštovati, štititi i podržavati znanja, inovacije i običaje zavičajnih i lokalnih zajednica koje utjelovljuju tradicionalan način života, važan za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, te promicati njihovu širu primjenu uz odobrenje i uključivanje nosilaca tih znanja, inovacija i običaja i poticati pravednu razdiobu dobiti nastalih korištenjem takvih znanja, inovacija i običaja,

(k)

razviti ili održavati potrebno zakonodavstvo i/ili druge propise, kojima se uređuje zaštita ugroženih vrsta i populacija,

(l)

voditi i upravljati odgovarajućim postupcima i kategorijama aktivnosti, tamo gdje je utvrđen značajan nepovoljan utjecaj na biološku raznolikost na temelju članka 7.,

(m)

surađivati u pribavljanju financijske i druge pomoći za in-situ zaštitu, kako je navedeno u podstavcima (a) do (l) gore, a posebno za zemlje u razvoju.

Članak 9.

Ex-situ očuvanje

Svaka ugovorna stranka će, ako je to moguće ili prikladno, a prvenstveno s ciljem ispunjenja in-situ mjera:

(a)

usvojiti mjere za ex-situ očuvanje komponenti biološke raznolikosti, prvenstveno u zemlji podrijetla tih komponenti,

(b)

utvrditi i podržati mogućnosti za ex-situ očuvanje i istraživanja na biljkama, životinjama i mikroorganizmima, prvenstveno u zemlji porijekla genetskih izvora,

(c)

usvojiti mjere za oporavak i obnavljanje ugroženih vrsta te ponovo uvođenje istih u njihova prirodna staništa pod odgovarajućim uvjetima,

(d)

voditi i upravljati sakupljanjem bioloških izvora iz prirodnih staništa za ex-situ zaštitu, kako se ne bi ugrožavali ekosustavi i in-situ populacije vrsta, osim tamo gdje je potrebna privremena primjena ex-situ mjera, u skladu s podstavkom (c) gore,

(e)

surađivati u osiguravanju financijske i druge potpore za ex-situ zaštitu, navedene u podstavcima (a) do (d) gore, te u utemeljenju i provođenju ex-situ zaštitnih mjera u zemljama u razvoju.

Članak 10.

Održivo korištenje komponenti biološke raznolikosti

Svaka će ugovorna stranka, koliko je to moguće i prikladno:

(a)

uključiti brigu o zaštiti i održivom korištenju bioloških izvora prilikom donošenja odluka na nacionalnoj razini,

(b)

usvojiti mjere vezane za korištenje bioloških izvora, kako bi se izbjegao ili sveo na minimum nepovoljan utjecaj na biološku raznolikost,

(c)

štititi i poticati uobičajeno korištenje bioloških izvora u skladu sa tradicijom i kulturom, sukladno zahtjevima za očuvanje i održivo korištenje,

(d)

podržati zavičajno stanovništvo pri razvoju i primjeni postupaka oporavka u narušenim područjima sa smanjenom biološkom raznolikošću,

(e)

poticati suradnju između nadležnih državnih tijela i privatnog sektora u razvoju metoda za održivo korištenje bioloških izvora.

Članak 11.

Poticajne mjere

Svaka će ugovorna stranka, koliko god je to moguće i prikladno, usvojiti ekonomski i socijalno usklađene mjere koje djeluju poticajno na očuvanje i održivo korištenje komponenti biološke raznolikosti.

Članak 12.

Znanstvena istraživanja i obučavanja

Ugovorne stranke će, uzevši u obzir posebne potrebe zemalja i razvoju:

(a)

utvrditi i provoditi programe znanstvenog i tehničkog obrazovanja i obučavanja o mjerama za utvrđivanje, očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti i njenih komponenti, te osigurati potporu takvom obrazovanju i obuci za posebne potrebe zemalja u razvoju,

(b)

promicati i poticati istraživanja koja doprinose očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti, posebno u zemljama u razvoju, u skladu s odlukama Konferencije stranaka donesenim na temelju preporuka Pomoćnoga tijela za znanstvene, tehničke i tehnološke savjete,

(c)

pridržavajući se odredbi članka 16., 18. i 20., unapređivati i surađivati u korištenju znanstvenih dostignuća u istraživanjima biološke raznolikosti na razvijanju metoda za očuvanje i održivo korištenje bioloških izvora.

Članak 13.

Obrazovanje javnosti i svijest

Ugovorne će stranke:

(a)

promicati i poticati shvaćanje važnosti očuvanja biološke raznolikosti, mjera koje su za to potrebne, kao i promidžbu istih kroz medije, te uključivanje ovih tema u obrazovne programe, i

(b)

surađivati, koliko je moguće, s ostalim državama i međunarodnim organizacijama u razvoju programa obrazovanja i javne svijesti, u pogledu očuvanja i održivog korištenja bioloških raznolikosti.

Članak 14.

Procjena utjecaja i smanjivanje štetnih utjecaja

1.   Svaka stranka će, koliko je to moguće i prikladno:

(a)

uvoditi odgovarajuće postupke za procjenu utjecaja planiranih projekata na okoliš koji bi mogli imati nepovoljan utjecaj na biološku raznolikost, s ciljem da se takav utjecaj izbjegne ili umanji, te će gdje je to prikladno, omogućiti sudjelovanje javnosti u takvim postupcima,

(b)

uvesti odgovarajuće mjere kojima se osigurava da se vodi računa o posljedicama po okoliš programa i politike koji bi mogli imati značajan negativan utjecaj na biološku raznolikost,

(c)

promicati, na bazi reciprociteta, obavješćivanje, razmjenu informacija i konzultacije o aktivnostima pod njihovom nadležnosti ili kontrolom, koje bi mogle značajno nepovoljno djelovati na biološku raznolikost drugih država ili područja izvan granica nacionalne nadležnosti, te poticati zaključivanje bilateralnih, regionalnih ili multilateralnih sporazuma, već prema mogućnostima,

(d)

u slučaju prijeteće ozbiljne opasnosti ili štete po biološku raznolikost na područjima pod nadležnošću drugih država ili područjima izvan granica nacionalne nadležnosti, a koje bi proizašle pod njezinom nadležnošću ili kontrolom, potrebno je odmah obavijestiti potencijalno ugrožene države, te potaknuti aktivnosti da se spriječi ili smanji takva opasnost ili šteta,

(e)

promicati nacionalne sporazume za hitno reagiranje na aktivnosti ili događaje, kako one uzrokovane prirodnim putem tako i drukčije, a koje predstavljaju prijeteću opasnost po biološku raznolikost, te poticati međunarodnu suradnju da se podupru takvi nacionalni napori, i tamo gdje je prikladno, a države ili regionalne ekonomske integracijske organizacije su se složile, utvrditi zajedničke moguće planove.

2.   Konferencija stranaka će ispitati, na temelju istraživanja koje treba provesti, pitanje odgovornosti i naknade, uključivši obnovu i nadoknadu štete nanesene biološkoj raznolikosti, osim kad ta odgovornost predstavlja isključivo unutarnju stvar.

Članak 15.

Pristup genetskim izvorima

1.   Priznajući suverena prava država nad svojim prirodnim izvorima, nacionalne vlade su ovlaštene određivati i regulirati nacionalnim zakonodavstvom pristup genetskim izvorima.

2.   Svaka će ugovorna stranka nastojati stvoriti uvjete da se omogući pristup genetskim izvorima, s ciljem razboritog korištenja okoliša od strane drugih ugovornih stranaka, bez nametanja ograničenja suprotno ciljevima ove Konvencije.

3.   U cilju ove Konvencije, pod genetskim izvorima koje osigurava ugovorna stranka, a o kojima je riječ u ovom članku i članku 16. i 19., podrazumijevaju se samo oni izvori koje osigurava ugovorna stranka, a to su zemlje podrijetla tih izvora ili stranke koje su stekle genetske izvore u skladu s ovom Konvencijom.

4.   Pristup, tamo gdje je odobren, odvijat će se na temelju zajedničkih dogovorenih uvjeta u skladu s odredbama ovog članka.

5.   Pristup genetskim izvorima mora unaprijed odobriti ugovorna stranka koja pruža takve izvore, ako to nije drukčije odredila dotična stranka.

6.   Svaka ugovorna stranka nastojat će izraditi i provesti znanstvena istraživanja na genetskim izvorima, koje osiguravaju ugovorne stranke, koliko je to moguće uz uključivanje tih ugovornih stranaka.

7.   Svaka ugovorna stranka provest će zakonske, upravne ili političke mjere, kako je prikladno, u skladu s člankom 16. i 19., a gdje je potrebno da se kroz financijski mehanizam utvrđen u članku 20. i 21. s ugovornom strankom koja je takve izvore osigurala, podijele rezultati istraživanja i razvoja, kao i koristi na poštenoj ili pravednoj osnovi. Takva će se podjela izvršiti na temelju zajednički utvrđenih uvjeta.

Članak 16.

Pristup i prijenos tehnologije

1.   Svaka ugovorna stranka, priznajući da tehnologija uključuje i biotehnologiju te da i pristup i prijenos tehnologije među ugovornim strankama, predstavljaju osnovne elemente za postizanje ciljeva ove Konvencije, preuzima u skladu s odredbama ove Konvencije obvezu da osigura i/ili omogući pristup i prijenos tehnologija bitnih za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti ili upotrebu drugih genetskih izvora drugim ugovornim strankama, ne pričinjavajući veće štete po okoliš.

2.   Zemljama u razvoju biti će omogućen i/ili olakšan pristup i prijenos tehnologije naveden u stavku 1, pod poštenim i najpovoljnijim uvjetima te koncesionalnim i preferencijalnim uvjetima, ako su zajednički dogovoreni i, ako je potrebno, u skladu sa financijskim mehanizmom utvrđenim u člancima 20. i 21. Ako tehnologija podliježe patentima i drugim intelektualnim vlasničkim pravima, takav će pristup i prijenos biti osiguran pod uvjetima koji priznaju i koji su sukladni s odgovarajućom i učinkovitom zaštitom intelektualnih vlasničkih prava. Primjena ovog stavka bit će u skladu sa stavkom 3., 4. i 5. dolje.

3.   Svaka ugovorna stranka provest će zakonske, upravne ili političke mjere, kako je prikladno, s ciljem da ugovornim strankama, posebno onima koje su zemlje u razvoju, a koje pružaju genetske izvore, bude omogućen pristup i prijenos tehnologije koja se koristi ovim izvorima, pod zajednički dogovorenim uvjetima, uključivši, ako je potrebno, tehnologiju zaštićenu patentima ili drugim pravima intelektualnog vlasništva, kroz odredbe članka 20. i 21., a u skladu s međunarodnim pravom i stavkom 4. i 5., dolje.

4.   Svaka ugovorna stranka provesti će zakonske, upravne ili političke mjere, kako je prikladno, s ciljem da u privatnom sektoru omogući pristup, zajednički razvoj i prijenos tehnologije navedene u stavku 1. gore, kako bi bili od koristi i državnim institucijama i privatnom sektoru zemalja u razvoju i u tom smislu izvršavali obaveze uključene u stavku 1., 2. i 3., gore.

5.   Ugovorne stranke, priznajući da patenti i druga prava intelektualnog vlasništva mogu utjecati na provođenje ove Konvencije, surađivat će u tom pogledu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim pravom kako bi se osiguralo da ta prava predstavljaju potporu, a ne suprotnost ciljevima ove Konvencije.

Članak 17.

Razmjena informacija

1.   Ugovorne stranke omogućit će razmjenu informacija, iz svih izvora dostupnih javnosti, koje se odnose na zaštitu i održivo korištenje biološke raznolikosti, uzevši u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju.

2.   Takva razmjena informacija obuhvatit će i razmjenu rezultata tehničkih, znanstvenih i socijalno-ekonomskih istraživanja, kao i informacija o programima obučavanja i praćenja, specijaliziranih znanja, autohtonih i tradicionalnih znanja kao takvih, i u kombinaciji s tehnologijama o kojima je riječ u članku 16. stavku 1. Gdje je to moguće, uključivati će također povrat informacija.

Članak 18.

Tehnička i znanstvena suradnja

1.   Ugovorne stranke promicati će međunarodnu tehničku i znanstvenu suradnju na području očuvanja i održivog korištenja biološke raznolikosti, kroz odgovarajuće međunarodne i nacionalne institucije.

2.   Svaka ugovorna stranka radit će na promidžbi tehničke i znanstvene suradnje s drugim ugovornim strankama, posebno zemljama u razvoju, u provedbi ove Konvencije, između ostalog, i kroz razvoj i ostvarenje nacionalne politike. U promicanju takve suradnje, posebnu pažnju treba posvetiti razvoju i jačanju nacionalnih mogućnosti, kroz osposobljavanje stručnjaka i institucija.

3.   Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku utvrditi kako izraditi mehanizam za omogućavanje i promicanje tehničke i znanstvene suradnje.

4.   Ugovorne će stranke, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i politikama, poticati i razvijati metode suradnje za razvoj i primjenu tehnologija, uključivši autohtone i tradicionalne tehnologije, u skladu s ciljevima ove Konvencije. U tu svrhu, ugovorne će stranke također promicati suradnju u obučavanju i razmjeni stručnjaka.

5.   Ugovorne stranke će na temelju zajedničkog sporazuma promicati utvrđivanje programa zajedničkih istraživanja i zajedničkih ulaganja u razvoj tehnologije prikladnih za ciljeve ove Konvencije.

Članak 19.

Rukovanje biotehnologijom i razdioba dobrobiti

1.   Svaka ugovorna stranka poduzeti će zakonske, upravne ili političke mjere, kako je prikladno, kojima bi se ugovornim strankama koje pružaju izvore za biotehnološka istraživanja pružila mogućnost da i one učinkovito sudjeluju u tim istraživanjima, a naročito ugovornim strankama zemljama u razvoju, te ako je moguće da se te aktivnosti vrše kod njih.

2.   Svaka će ugovorna stranka poduzeti sve praktične mjere da se ugovornim strankama, a posebno zemljama u razvoju, na poštenoj i pravednoj osnovi, omogući i unaprijedi pristup rezultatima i dobrobiti koja proizlazi iz biotehnologije utemeljene na genetskim izvorima koje te stranke osiguravaju. Taj će pristup biti moguć pod zajedničkim dogovorenim uvjetima.

3.   Stranke će razmotriti potrebu i modalitete protokola, koji navodi odgovarajuće postupke, uključujući posebno unaprijed najavljeni sporazum na području sigurnog prijenosa rukovanja i korištenja svih živih modificiranih organizama proizvedenih postupcima biotehnologije, a koji mogu negativno utjecati na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

4.   Svaka će ugovorna stranka izravno ili na zahtjev neke fizičke ili pravne osobe pod svojom nadležnošću, koja osigurava organizme o kojima je riječ u stavku 3., snabdjeti tu ugovornu stranku svim raspoloživim informacijama o korištenju i propisima o sigurnosti, potrebnim za rukovanje takvim organizmima, kao i svim raspoloživim informacijama o mogućem negativnom utjecaju specifičnih organizama na ugovornu stranku, u kojoj će dotični organizmi biti uvedeni.

Članak 20.

Financijski izvori

1.   Svaka se ugovorna stranka obvezuje, da će u skladu sa svojim nacionalnim planovima, prioritetima i programima, osigurati prema svojim mogućnostima, financijsku potporu i poticati one nacionalne aktivnosti, koje su namijenjene postizanju ciljeva ove Konvencije.

2.   Stranke razvijene zemlje osigurat će nove i dodatne financijske izvore, kako bi strankama zemljama u razvoju omogućile da u potpunosti ispune rastuće troškove za izvršavanje obaveza koje proizlaze iz ove Konvencije, te uživati korist njenih odredbi, koji troškovi su dogovoreni između stranke zemlje u razvoju i institucionalne strukture spomenute u članku 21., u skladu s politikom, strategijom, programom prioriteta i kriterijem prikladnosti te indikativnom listom rastućih troškova, koju utvrđuje Konferencija stranaka. Ostale stranke, uključujući i zemlje koje prolaze proces prelaska na tržišnu ekonomiju, mogu dobrovoljno preuzeti obaveze stranaka razvijenih zemalja. U smislu ovog članka, Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku utvrditi listu stranaka razvijenih zemalja kao i ostalih zemalja, koje dobrovoljno preuzimaju obveze stranaka razvijenih zemalja. Konferencija stranaka će povremeno preispitati i, ako je potrebno, izmijeniti listu. Također će se poticati doprinos iz drugih zemalja i izvora na dobrovoljnoj osnovi. Pri ispunjavanju ovih obveza uzet će u obzir potrebu primjerenosti, predvidivosti i pravovremenog protoka sredstava, kao i važnost podjele tereta između stranaka uključenih u listu.

3.   Stranke razvijene zemlje mogu također pribaviti, a stranke zemlje u razvoju koristiti, financijske izvore vezane na ostvarenje ove Konvencije putem bilateralnih, regionalnih ili drugih multilateralnih kanala.

4.   Obim u kojem će stranke zemlje u razvoju učinkovito izvršavati svoje obveze po ovoj Konvenciji, ovisit će o učinkovitom izvršavanju obaveza stranaka razvijenih zemalja ovisno o financijskim izvorima i prijenosu tehnologije, te treba ozbiljno uzeti u obzir činjenicu da ekonomski i socijalni razvoj kao i iskorjenjivanje siromaštva predstavljaju prve i najvažnije prioritete stranaka zemalja u razvoju.

5.   Stranke će naročito voditi računa o specifičnim potrebama i posebnim situacijama najnerazvijenijih zemalja u njihovim aktivnostima u vezi s financiranjem i prijenosom tehnologije.

6.   Ugovorne će stranke također uzeti u obzir posebne uvjete, koji su rezultat ovisnosti o raspodjeli i smještaju biološke raznolikosti kod stranaka zemalja u razvoju, a posebno malih otočnih država.

7.   Pažnju treba, također, posvetiti specifičnoj situaciji zemalja u razvoju, uključivši i one koje imaju najranjiviji okoliš, poput onih sa sušnim i polusušnim zonama, obalnim i planinskim područjima.

Članak 21.

Financijski mehanizam

1.   Ustanovit će se mehanizam za osiguranje financijskih izvora za stranke zemlje u razvoju s ciljem ove Konvencije, na bazi dotacija ili koncesija, čiji su osnovni elementi opisani u ovom članku. Mehanizam će funkcionirati pod nadležnošću, i vodstvom Konferencije stranaka, kojoj će biti odgovoran u smislu ove Konvencije. Operacije mehanizma vršit će institucionalna struktura koju odredi Konferencija stranaka na svom prvom sastanku. U cilju ove Konvencije Konferencija stranaka odredit će politiku, strategiju, program prioriteta i kriterije prihvatljivosti u vezi s pristupom i korištenjem takvih izvora. Doprinosi će uzeti u obzir potrebu predvidivosti, odgovarajućeg i pravovremenog protoka sredstava o kojima je riječ u članku 20., u skladu sa visinom sredstava koju će periodično odrediti Konferencija stranaka, te važnosti podjele tereta među strankama uključenim u listu navedenu u članku 20. stavku 2. Dobrovoljne doprinose mogu također dati stranke zemalja u razvoju, kao i druge zemlje i izvori. Mehanizam će funkcionirati u okviru demokratskog i otvorenog sustava upravljanja.

2.   U skladu s ciljevima ove Konvencije, Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku odrediti politiku, strategiju i program prioriteta, kao i detaljne kriterije i smjernice za odgovarajući pristup i korištenje financijskih izvora, uključivši redovito praćenje i vrednovanje takvog korištenja. Konferencija stranaka odredit će aranžmane ispunjenje stavka 1. gore, nakon konzultacije s institucionalnom strukturom kojoj je povjerena operacionalizacija financijskog mehanizma.

3.   Konferencija stranaka će preispitati učinkovitost mehanizma utvrđenog u ovom članku, uključivši kriterije i smjernice navedene u stavku 2. gore, ali najranije dvije godine nakon stupanja ove Konvencije na snagu, a nakon toga redovito. Na osnovu tog preispitivanja poduzet će odgovarajuće korake s ciljem poboljšanja učinkovitosti mehanizma, ako je potrebno.

4.   Ugovorne stranke će razmotriti mogućnost osnaženja postojećih financijskih institucija, kako bi se osigurali financijski izvori za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

Članak 22.

Odnos s drugim međunarodnim konvencijama

1.   Odredbe ove Konvencije neće utjecati na prava i obveze bilo koje ugovorne stranke, koje proizlaze iz nekog već postojećega međunarodnog sporazuma, osim ako bi ispunjenje tih prava i obveza uzrokovalo ozbiljnu štetu ili prijetnju biološkoj raznolikosti.

2.   Ugovorne stranke će provoditi ovu Konvenciju u vezi zaštite mora, dosljedno pravima i obvezama država preuzetim na osnovu prava mora.

Članak 23.

Konferencija stranka

1.   Konferencija stranaka je ovime osnovana. Prvi sastanak Konferencije stranaka saziva izvršni direktor Programa za okoliš Ujedinjenih naroda, najkasnije u roku od godine dana kako je ova Konvencija stupila na snagu. Nakon toga će se redovni sastanci Konferencije stranaka održavati u redovnim intervalima, koje Konferencija odredi na svom prvom sastanku.

2.   Izvanredni sastanci ugovornih stranaka održavat će se kad Konferencija utvrdi da je potrebno, ili na pismeni zahtjev jedne od stranaka, pod uvjetom da u roku od šest mjeseci kako ih je Tajništvo obavijestilo o zahtjevu, isti podrži barem jedna trećina stranaka.

3.   Konferencija stranaka će konsenzusom dogovoriti i usvojiti pravila postupka u svoje ime i u ime nekoga pomoćnog tijela koje može osnovati, kao i financijske propise koji reguliraju financiranje Tajništva. Na svakom redovnom sastanku usvojit će se proračun za financijsko razdoblje do sljedećega redovnog sastanaka.

4.   Konferencija stranaka će pratiti provođenje ove Konvencije i u tu svrhu će:

a)

utvrditi formu i vremenske intervale za prijenos informacija koje je potrebno dostaviti u skladu s člankom 26., razmotriti tu informaciju, kao i izvještaje dostavljene od strane pomoćnog tijela,

b)

prosuđivati znanstvene, tehničke i tehnološke savjete o biološkoj raznolikosti, pripremljene u skladu s člankom 25.,

c)

razmotriti i usvojiti, ako je potrebno, protokole u skladu s člankom 28.,

d)

razmotriti i usvojiti, ako je potrebno, u skladu s člankom 29. i 30. amandmane na ovu Konvenciju i njene Dodatke,

e)

razmotriti amandmane svim protokolima, kao i Dodacima istih, te ako je tako odlučeno, preporučiti strankama u dotičnom protokolu njihovo usvajanje,

f)

razmotriti i usvojiti, u skladu s člankom 30. dodatne Dodatke ovoj Konvenciji,

g)

osnovati pomoćna tijela, posebno za pribavljanje znanstvenih i tehničkih savjeta koji se smatraju potrebnim za provođenje ove Konvencije,

h)

kontaktirati, putem Tajništva, s izvršnim tijelima Konvencije koja se bave predmetima obuhvaćenim ovom Konvencijom, kako bi se utvrdili odgovarajući oblici suradnje s njima,

i)

razmotriti i poduzeti bilo koje dodatne korake koji mogu biti potrebni za postizanje ciljeva ove Konvencije, a na temelju iskustva stečenog kroz njezinu primjenu.

5.   Ujedinjeni narodi i njihove specijalizirane agencije i Međunarodna agencija za atomsku energiju, kao i svaka država koja nije stranka u ovoj Konvenciji, može biti prisutna na sastancima Konferencije stranaka kao promatrač. Svako drugo tijelo ili agencija, bez obzira da li vladina ili nevladina, kvalificirana na polju očuvanja i održivog korištenja biološke raznolikosti, a koja je obavijestila Tajništvo o svojoj želji da bude prisutna na sastanku Konferencije stranaka u svojstvu promatrača može biti primljena osim ako najmanje jedna trećina prisutnih stranaka nije protiv. Primanje i sudjelovanje promatrača podliježe pravilima postupka koje je usvojila Konferencija stranaka.

Članak 24.

Tajništvo

1.   Tajništvo se ovime osniva. Njegove funkcije bit će sljedeće:

a)

pripremanje i opsluživanje sastanaka Konferencije stranaka predviđenih u članku 23.,

b)

izvršavanje funkcija koje su mu povjerene bilo kojim protokolom,

c)

pripremanje izvještaja o izvršenju svojih funkcija po ovoj Konvenciji, i njihovo podnošenje Konferenciji stranaka,

d)

koordiniranje s drugim odgovarajućim međunarodnim tijelima, a posebno stupanje u administrativne i ugovorne aranžmane koji mogu biti potrebni za učinkovito obavljanje njegovih funkcija,

e)

izvršavanje drugih funkcija koje odredi Konferencija stranaka.

2.   Na svom prvom redovnom sastanku, Konferencija stranaka će izabrati Tajništvo između onih postojećih međunarodnih organizacija, koje su iskazale svoju spremnost da vrše funkciju Tajništva po ovoj Konvenciji.

Članak 25.

Pomoćno tijelo za znanstvene, tehničke i tehnološke savjete

1.   Ovime se osniva pomoćno tijelo za znanstvene, tehničke i tehnološke savjete, koje će Konferencija stranaka, kao i njena druga pomoćna tijela, opskrbljivati pravovremenim savjetima u vezi s provođenjem ove Konvencije. U tom će tijelu moći sudjelovati sve stranke i bit će multidisciplinarno. Ono će uključivati predstavnike država, stručne za određeno područje znanja. Redovno će obavještavati Konferenciju stranaka o svim aspektima svog rada.

2.   Pod nadležnošću, a u skladu sa smjernicama koje je postavila Konferencija stranaka, te na njezinzahtjev, ovo će tijelo:

a)

pružiti znanstvene i tehničke procjene statusa biološke raznolikosti,

b)

pripremiti znanstvene i tehničke procjene učinaka mjera poduzetih u skladu s odredbama ove Konvencije,

c)

utvrditi nove, učinkovite i vrhunske tehnologije i znanja u vezi očuvanja i održivog korištenja biološke raznolikosti, te pružati savjete o načinima i sredstvima promicanja razvoja i/ili prijenosa tehnologija,

d)

dati savjet o znanstvenim programima i međunarodnoj suradnji u istraživanjima i razvoju vezano na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, i

e)

odgovoriti na znanstvena, tehnička, tehnološka i metodološka pitanja, koja Konferencija stranaka i njena pomoćna tijela mogu postaviti ovom tijelu.

3.   Funkcije, reference, organizaciju i djelovanje ovog tijela može dalje razraditi Konferencija stranaka.

Članak 26.

Izvještaji

Svaka ugovorna stranka će u vremenskim razmacima koje odredi Konferencija stranaka, podnijeti Konferenciji stranaka izvještaje o mjerama koje je poduzela na ispunjenju odredbi ove Konvencije i njihove učinkovitosti u postizanju ciljeva ove Konvencije.

Članak 27.

Rješavanje sporova

1.   U slučaju spora između ugovornih stranaka u vezi s tumačenjem ili primjenom ove Konvencije, stranke u sporu potražit će rješenje u pregovorima.

2.   Ako stranke u sporu ne postignu sporazum pregovorima, one zajednički mogu potražiti dobre usluge ili zahtijevati posredovanje treće stranke.

3.   Prilikom ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja ovoj Konvenciji, ili u bilo kojem trenutku nakon toga, država ili organizacija regionalne ekonomske integracije može dati pismenu izjavu depozitaru, da u slučaju spora koji nije riješen u skladu sa stavkom 1. ili 2., prihvaća jedan ili oba od sljedećih sredstava rješavanja spora kao obvezne:

a)

arbitražu u skladu s postupkom navedenim u Dijelu 1. Dodatka II.,

b)

podnošenje spora Međunarodnom sudu pravde.

4.   Ako stranke u sporu, u skladu sa stavkom 3., nisu prihvatile isti ili neki od postupaka, spor će biti predan na mirenje u skladu s Dijelom 2. Dodatka II., ako se stranke drukčije ne slože.

5.   Odredbe ovog članka primjenjivat će se u vezi sa svim protokolima, osim ako u samom protokolu nije drukčije dogovoreno.

Članak 28.

Usvajanje protokola

1.   Ugovorne stranke će surađivati u izradi i usvajanju protokola ovoj Konvenciji.

2.   Protokoli će biti usvojeni na sastanku Konferencije stranaka.

3.   Tekst svakoga predloženog protokola Tajništvo će priopćiti ugovornim strankama najmanje šest mjeseci prije takvog sastanka.

Članak 29.

Amandmani na Konvenciju ili protokole

1.   Amandmane na ovu Konvenciju može predložiti bilo koja ugovorna stranka. Amandmane na bilo koji protokol može predložiti stranka u tom protokolu.

2.   Amandmani na ovu Konvenciju bit će usvojeni na sastanku Konferencije stranaka. Amandmani na bilo koji protokol bit će usvojeni na sastanku stranaka o protokolu o kojem se radi. Tekst svakoga predloženog amandmana na ovu Konvenciju ili bilo koji od protokola, osim ako nije drukčije navedeno u tom protokolu, Tajništvo će priopćiti strankama u ispravi o kojoj se radi, najkasnije šest mjeseci prije sastanka na kojem se predlaže njegovo usvajanje. Tajništvo će također priopćiti predložene amandmane potpisnicima ove Konvencije radi informacije.

3.   Stranke će sve poduzeti da bi se konsenzusom sporazumjele o svakom predloženom amandmanu ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu. Ako su svi napori postizanje konsenzusa iscrpljeni, a sporazum nije postignut, amandman će kao zadnje što se može učiniti, biti usvojen dvotrećinskom većinom glasova stranaka koje su u pitanju, koje su prisutne i glasuju na sastanku, a depozitar će taj amandman dostaviti svim strankama na ratificiranje, prihvat ili odobrenje.

4.   O ratificiranju, prihvatu ili odobrenju amandmana depozitar će biti pismeno obaviješten. Amandmani, koji su usvojeni u skladu sa stavkom 3., stupit će na snagu među strankama koje su ih prihvatile, i to devedeset dana nakon polaganja instrumenata o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju od strane najmanje dvije trećine ugovornih stranaka u ovoj Konvenciji ili stranaka u protokolu o kojem je riječ, osim ako nije drukčije navedeno u dotičnom protokolu. Nakon toga, amandmani će stupiti na snagu za svaku drugu stranku devedeseti dan kako je ta stranka deponirala svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju amandmana.

5.   U smislu ovog članka „Stranke prisutne i glasuju” znači stranke koje su prisutne i daju svoj glas, bez obzira je li pozitivan ili negativan.

Članak 30.

Usvajanje i izmjena Dodataka

1.   Dodaci ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu, predstavljat će sastavni dio Konvencije ili dotičnog protokola, o čemu se već radi, i ako nije izričito drukčije navedeno, pozivanje na ovu Konvenciju ili njene protokole predstavljat će istodobno pozivanje na bilo koji Dodatak istoj. Dodaci će biti ograničeni na proceduralna, znanstvena, tehnička i upravna pitanja.

2.   Osim ako nije drukčije određeno u protokolu vezano na Dodatke, primijenit će se sljedeći postupak za prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu dopune Dodataka ovoj Konvenciji ili Dodataka nekom od protokola:

a)

Dodaci ovoj Konvenciji ili bilo kojem od protokola predložit će se i usvojiti u skladu s postupkom navedenim u članku 29.,

b)

Svaka stranka koja nije u mogućnosti odobriti dopunu Dodataka ovoj Konvenciji ili Dodatak bilo kojem protokolu u kojem je stranka, obavijestit će o tome depozitara pismeno, u roku od godine dana kako je od depozitara primio obavijest o usvajanju. Depozitar će bez odlaganja obavijestiti sve stranke o tako primljenoj obavijesti. Stranka može u svakom momentu povući raniji prigovor, i nakon toga će Dodatak stupiti na snagu za stranku spomenutu u podstavku (c),

c)

Po isteku jedne godine, od datuma priopćenja o usvajanju od strane depozitara, Dodatak stupa na snagu za sve stranke u ovoj Konvenciji ili nekom od protokola, koje nisu dostavile obavijest u skladu s odredbama podstavka (b) gore.

3.   Prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu amandmana na Dodatak ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu, podliježe istom postupku koji se primjenjuje na prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu Dodataka ovoj Konvenciji, kao i Dodataka bilo kojem od protokola.

4.   Ako se dopuna Dodataka ili amandman Dodatku odnosi na amandman ovoj Konvenciji ili nekom protokolu, dopuna Dodatka ili amandman ne može stupiti na snagu tako dugo dok amandman na Konvenciju ili neki od protokola ne stupi na snagu.

Članak 31.

Pravo glasovanja

1.   Svaka ugovorna stranka u ovoj Konvenciji ili nekom protokolu imat će jedan glas osim predviđenog u stavku dolje.

2.   Organizacije regionalnih ekonomskih integracija, o pitanjima u okviru njihove nadležnosti, iskoristit će svoje pravo glasovanja s brojem glasova koji je jednak broju njenih država članica, koje su ugovorne stranke u ovoj Konvenciji ili odnosnom protokolu. Takve organizacije neće koristiti svoje pravo glasovanja, ako njene države članice koriste svoje pravo, i obratno.

Članak 32.

Odnos između ove Konvencije i njezinih protokola

1.   Država ili organizacija regionalne ekonomske integracije ne može postati stranka u protokolu, ako nije ili ne postaje istodobno ugovorna stranka u ovoj Konvenciji.

2.   Odluke po bilo kojem od protokola donosit će samo stranke u tom protokolu. Ugovorne stranke koje nisu ratificirale, prihvatile ili odobrile protokol na sastanku potpisnica, u tom protokolu mogu sudjelovati samo kao promatrači.

Članak 33.

Potpisi

Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje svim državama i bilo kojoj organizaciji regionalne ekonomske integracije u Rio de Janeiru, od 5. lipnja 1992. do 14. lipnja 1992., te u centrali Ujedinjenih naroda u New Yorku od 15. lipnja 1992. do 4. lipnja 1993.

Članak 34.

Potvrđivanje (ratifikacija) prihvat i odobrenje

1.   Ova Konvencija i svi protokoli podliježu ratifikaciji, prihvatu i odobrenju od strane država i organizacija regionalnih ekonomskih integracija. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju bit će položene kod depozitara.

2.   Sve organizacije o kojima je riječ u stavku 1., koje postaju ugovorna stranka u ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu, bez ijedne od svojih država članica koje su ugovorne stranke, bit će dužna ispuniti sve obaveze po ovoj Konvenciji ili protokolu o kojem je riječ. U slučaju takvih organizacija koje imaju jednu ili više država članica koje su ugovorne stranke u ovoj Konvenciji ili odnosnom protokolu, organizacija i njene države članice odlučit će o svojim pojedinačnim odgovornostima u izvršenju obaveza po ovoj Konvenciji ili protokolu, već prema tome o čemu se radi. U takvim slučajevima, organizacija i države članice neće biti ovlaštene istodobno iskoristiti prava po ovoj Konvenciji ili odnosnom protokolu.

3.   U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, organizacije koje se spominju u stavku 1. gore, objavit će opseg svoje nadležnosti u odnosu na predmete koje regulira ova Konvencija ili odnosni protokol. Ove organizacije će također obavijestiti depozitara o svim eventualnim promjenama u okviru svoje nadležnosti.

Članak 35.

Pristupanje

1.   Ova Konvencija kao i svi protokoli bit će otvoreni za pristup državama i organizacijama regionalne ekonomske integracije od datuma kada je potpisivanje Konvencije ili dotičnog protokola završeno. Isprave pristupanja treba položiti kod Depozitara.

2.   U njihovim ispravama o pristupanju, organizacije o kojima je riječ u stavku 1., objavit će opseg svojih nadležnosti u odnosu na predmete koje regulira ova Konvencija ili dotični protokol. Ove organizacije će također obavijestiti Depozitara o svim promjenama u okviru svoje nadležnosti.

3.   Odredbe članka 34. stavka 2. primjenjivat će se na organizaciji regionalne ekonomske integracije koje pristupaju ovoj Konvenciji ili nekom protokolu.

Članak 36.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana od polaganja tridesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju.

2.   Svaki protokol stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja broja isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju koji su navedeni u tom protokolu.

3.   Za svaku ugovornu stranku koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja tridesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana od datuma kako je ta ugovorna stranka položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju.

4.   Svi protokoli osim ako u istima nije drukčije navedeno, stupaju na snagu za ugovornu stranku koja ratificira, prihvaća ili odobrava taj protokol ili mu pristupa, nakon što je isti stupio na snagu sukladno stavku 2. gore, devedeseti dan od datuma kada je dotična ugovorna stranka položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju ili na datum kada ova Konvencija stupa na snagu za tu ugovornu stranku, što već od toga kasnije nastupi.

5.   U smislu stavka 1. i 2. gore, bilo koja isprava koju je položila organizacija regionalne ekonomske integracije neće se smatrati dodatkom onima koje su položile države članice takve organizacije.

Članak 37.

Rezerve

U svezi s ovom Konvencijom nije moguće postavljati nikakve rezerve.

Članak 38.

Povlačenje

1.   U bilo kom momentu, po isteku od dvije godine od datuma kako je ova Konvencija stupila na snagu za ugovornu stranku, dotična ugovorna stranka može se povući iz Konvencije uz pismenu obavijest depozitaru.

2.   Svako takvo povlačenje nastupit će po isteku od jedne godine kako ga je depozitar primio, ili nakon kasnijeg datuma, koji može biti naveden u obavijesti o povlačenju.

3.   Svaka ugovorna stranka koja se povlači iz ove Konvencije, smatrat će se da se povlači iz svih protokola u kojima je stranka.

Članak 39.

Privremeni financijski aranžmani

Pod uvjetom da je potpuno prestrukturiran u skladu sa zahtjevima članka 21., Fond pogodnosti za globalni okoliš Razvojnog programa Ujedinjenih naroda, Program za okoliš Ujedinjenih naroda i Međunarodna banka za obnovu i razvoj predstavljat će institucionalnu strukturu o kojoj je riječ u članku 21., na privremenoj osnovi, za razdoblje između stupanja ove Konvencije na snagu i prvog sastanka Konferencije stranaka ili dok Konferencija stranaka ne odluči koja će institucionalna struktura biti određena u skladu s člankom 21.

Članak 40.

Privremeni aranžmani Tajništva

Tajništvo koje osigurava izvršni direktor Programa za okoliš Ujedinjenih naroda predstavljat će Tajništvo iz članka 24. stavka 2. na privremenoj osnovi, za razdoblje između stupanja ove Konvencije na snagu i prvog sastanka Konferencije stranaka.

Članak 41.

Depozitar

Generalni tajnik Ujedinjenih naroda preuzima funkcije depozitara ove Konvencije i svih protokola.

Članak 42.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, čiji je arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekst jednako vjerodostojan, bit će položen kod generalnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U potvrdu toga niže potpisani, propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sačinjeno u Rio de Janeiru petog lipnja tisuću devetsto devedeset druge godine.

 


DODATAK I.

UTVRĐIVANJE I PRAĆENJE

1.

Ekosustavi i staništa: koji sadrže veliku raznolikost, veliki broj endemskih ili ugroženih vrsta, divljinu; značajni za migratorne vrste; koji imaju socijalni, ekonomski, kulturološki ili znanstveni značaj; ili su tipični, jedinstveni ili su povezani s ključnim evolucijskim ili drugim biološkim procesima;

2.

Vrste i zajednice koje su: ugrožene; divlji rođaci udomaćenih ili kultiviranih vrsta; koje imaju medicinske, poljoprivredne ili druge ekonomske vrijednosti; ili socijalni, znanstveni ili kulturološki značaj ili su važne za istraživački rad na očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti, kao indikator vrste; i

3.

Opisani genomi i geni koji imaju socijalnu, znanstvenu ili ekonomsku važnost.


DODATAK II.

DIO 1

Arbitraža

Članak 1.

Stranka koja podnosi zahtjev obavijestit će Tajništvo da stranke upućuju spor na arbitražu u skladu s člankom 27. U obavijesti treba navesti predmet arbitraže i uključiti posebno članke Konvencije ili protokola, čije je tumačenje ili primjena sporna. Ako se stranke ne slože po predmetu spora, prije nego što se odredi predsjednik suda, arbitražni sud će utvrditi predmet spora. Tajništvo će primljenu obavijest uputiti svim ugovornim strankama u ovoj Konvenciji ili dotičnom protokolu.

Članak 2.

1.   U sporovima između dvije stranke, sudit će arbitražni sud koga čine tri člana. Svaka stranka u sporu imenuje svog arbitra, a njih dvoje zajedno odredit će sporazumno trećeg arbitra, koji će biti predsjednik suda. Ovaj potonji ne smije biti nacionalnosti niti jedne stranke u sporu, njegovo ili njezino mjesto boravka ne smije biti na teritoriju jedne od stranaka, niti smije biti uposlen kod bilo kojeg od njih, a niti raditi na slučaju u bilo kojem drugom svojstvu.

2.   U sporu između više od dviju stranaka, stranke će u zajedničkom interesu imenovati jednog arbitra sporazumom.

3.   Sva upražnjena mjesta biti će popunjena na način propisan za početno imenovanje.

Članak 3.

1.   Ako predsjednik arbitražnog suda nije određen u roku od dva mjeseca po imenovanju drugog arbitra, generalni tajnik Ujedinjenih naroda će na zahtjev stranke imenovati predsjednika u roku od dva mjeseca.

2.   Ako jedna od stranaka u sporu ne imenuje arbitra u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva, druga stranka može o tome obavijestiti generalnog tajnika, koji će izvršiti imenovanje u roku od daljnja dva mjeseca.

Članak 4.

Arbitražni sud donijet će svoju odluku u skladu s odredbama ove Konvencije, svih protokola koji su u pitanju, te međunarodnim pravom.

Članak 5.

Ako stranke u sporu ne dogovore drukčije, arbitražni sud će odrediti vlastita pravila i postupke.

Članak 6.

Arbitražni sud može na zahtjev jedne od stranaka preporučiti neophodne privremene mjere zaštite.

Članak 7.

Stranke u sporu omogućit će rad arbitražnom sudu, a posebno će, korištenjem svih sredstava koja su im na raspolaganju:

(a)

opskrbiti svim odgovarajućim dokumentima, obavijestima i sredstvima, i

(b)

omogućiti pozivanje svjedoka ili stručnjaka i uvažavati njihovo svjedočenje.

Članak 8.

Ugovorne stranke i arbitri su pod obvezom da štite povjerljivost svake informacije koju prime u povjerenju za vrijeme postupka arbitražnog suda.

Članak 9.

Ako arbitražni sud ne odluči drukčije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove arbitraže snose stranke u sporu podjednako. Sud će čuvati evidenciju svih svojih troškova, i konačno stanje istih dostaviti će strankama.

Članak 10.

Svaka ugovorna stranka, koja je zainteresirana za pravnu prirodu predmeta u sporu, na koju može djelovati odluka u slučaju, može uz odobrenje suda intervenirati u postupku.

Članak 11.

Sud može saslušati i odrediti protuzahtjeve koji izravno proistječu iz predmeta spora.

Članak 12.

Odluke o postupku i sadržaju arbitražnog suda donijet će se većinom glasova njegovih članova.

Članak 13.

Ako se neka od stranaka u sporu ne pojavi pred arbitražnim sudom, ili propusti braniti svoj slučaj, druga stranka može zahtijevati od suda da nastavi s postupkom i donošenjem presude. Odsustvo stranke ili njezinpropust da brani svoj slučaj neće predstavljati prepreku postupcima. Prije donošenja svoje konačne odluke, arbitražni sud mora se uvjeriti, da se zahtjev temelji na činjenici i zakonu.

Članak 14.

Sud će donijeti svoju konačnu odluku u roku od pet mjeseci nakon što je potpuno konstituiran, ako ne ustanovi da je potrebno vremenski termin produžiti za razdoblje, koje ne bi smjelo prijeći daljnjih pet mjeseci.

Članak 15.

Konačna odluka arbitražnog suda bit će ograničena na predmet spora i treba sadržavati razloge na kojima se temelji. Treba sadržavati imena članova koji su sudjelovali, kao i datum konačne odluke. Svaki član suda može priložiti odvojeno ili suprotno mišljenje na konačnu odluku.

Članak 16.

Presuda će biti obvezujuća za stranke u sporu. Bit će bez mogućnosti priziva, ako se stranke u sporu nisu unaprijed dogovorile o apelacionom postupku.

Članak 17.

Bilo koja nesuglasica koja se može pojaviti između stranaka u sporu u vezi s tumačenjem ili načinom provedbe konačne odluke, stranke dostavljaju na odluku arbitražnom sudu koji je presudu donio.

DIO 2

Mirenje

Članak 1.

Komisija za mirenje bit će imenovana na zahtjev jedne od stranaka u sporu. Ako stranke nisu drukčije dogovorile, komisija će biti sastavljena od pet članova, po dva imenuje svaka stranka, dok predsjednika zajednički biraju ti članovi.

Članak 2.

U sporovima između više od dviju stranaka, stranke koje imaju isti interes imenovati će svoje članove komisije zajedničkim sporazumom. Ako dvije ili više stranaka imaju različite interese, ili postoji nesporazum oko toga je li im je interes isti, svoje će članove imenovati odvojeno.

Članak 3.

Ako neka imenovanja stranaka nisu izvršena u roku od dva mjeseca od zahtjeva da se osnuje komisija za mirenje, generalni tajnik Ujedinjenih naroda će, ako to od njega traži stranka koja je podnijela zahtjev, odrediti ta imenovanja u roku od daljnja dva mjeseca.

Članak 4.

Ako predsjednik komisije za mirenje nije odabran u roku od dva mjeseca, nakon imenovanja posljednjeg člana komisije za mirenje, generalni tajnik Ujedinjenih naroda će u roku od daljnja dva mjeseca, odrediti predsjednika, ako to od njega zatraži stranka.

Članak 5.

Komisija za mirenje donijet će svoje odluke većinom glasova svojih članova. Ona će, ako stranke u sporu nisu drukčije dogovorile, odrediti svoj vlastiti postupak. Ona će dati prijedlog za rješenja spora, koji će stranke poštovati u dobroj vjeri.

Članak 6.

Razilaženje u mišljenju o tome ima li komisija za mirenje kompetencije, riješit će komisija.


DODATAK B

IZJAVA EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 34. STAVKOM 3. KONVENCIJE O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

U skladu s relevantnim odredbama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, Zajednica zajedno sa svojim državama članicama ima nadležnost poduzeti mjere čiji je cilj zaštita okoliša.

U odnosu na pitanja obuhvaćena Konvencijom, Zajednica je usvojila nekoliko pravnih instrumenata, kao dio svoje ekološke politike i u okviru drugih sektorskih politika, a najznačajnije od njih navedene su kako slijedi:

Odluka Vijeća 82/72/EEZ od 3. prosinca 1981. o sklapanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (SL L 38, 10.2.1982., str. 1),

Odluka Vijeća 82/461/EEZ od 24. lipnja 1982. o zaključivanju Konvencije o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja (SL L 210, 19.7.1982., str. 10),

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3626/82 od 3. prosinca 1982. o primjeni u Zajednici Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim divljim životinjskim i biljnim vrstama (SL L 384, 31.12.1982., str. 1),

Direktiva Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL L 103, 25.4.1979., str. 1),

Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7),

Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 175, 5.7.1985., str. 40),

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2078/92 od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite prirode i održavanja krajolika (SL L 215, 30.7.1992., str. 85),

Odluka Vijeća 89/625/EEC od 20. studenoga 1989. o a Europskom programu za znanost i tehnologiju za zaštitu okoliša (STEP) (SL L 359, 8.12.1989., str. 9),

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3760/92 od 20. prosinca 1992. o uspostavi sustava Zajednice za ribarstvo i akvakulturu (SL L 389, 31.12.1992., str. 1),

Direktiva Vijeća 90/219/EEZ od 23. travnja 1990. o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (SL L 117, 8.5.1990., str. 1),

Direktiva Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (SL L 117, 8.5.1990., str. 15),

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1973/92 od 21. svibnja 1992. o uspostavi financijskog instrumenta za okoliš (LIFE) (SL L 206, 22.7.1992., str. 1).


DODATAK C

IZJAVA POVODOM POTVRĐIVANJA KONVENCIJE O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

U okviru svojih nadležnosti Europska zajednica i njezine države članice žele ponovno potvrditi važnost koju pridaju prijenosu tehnologije i biotehnologije kako bi osigurale očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti. Sukladnost s pravima intelektualnog vlasništva predstavlja bitan element za provedbu politika za prijenos tehnologije i zajedničkog ulaganja.

Za Europsku zajednicu i njezine države članice prijenosi tehnologije i pristup biotehnologiji, kako su definirani u tekstu Konvencije o biološkoj raznolikosti, provodit će se u skladu s člankom 16. navedene Konvencije i u skladu s načelima i pravilima zaštite intelektualnog vlasništva, a posebno multilateralnim i bilateralnim sporazumima koje su potpisale ili sklopile ugovorne stranke ove Konvencije.

Europska zajednica i njezine države članice poticat će uporabu financijskog mehanizma utvrđenog Konvencijom kako bi promicale dobrovoljan prijenos prava intelektualnog vlasništva europskih ekonomskih subjekata, posebno vezano uz dodjelu licenci putem uobičajenih trgovačkih mehanizama i odluka, a pritom osiguravajući odgovarajuću i učinkovitu zaštitu vlasničkih prava.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

66


31994D0068


L 033/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.12.1993.


ODLUKA VIJEĆA

od 2. prosinca 1993.

o zaključivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač

(94/68/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.s stavak 1. u vezi s prvim podstavkom članka 228. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je Zajednica s obzirom na svoje odgovornosti prema okolišu Odlukom 88/540/EEZ (4) postala jedna od stranaka Bečke konvencije za zaštitu ozonskog omotača i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, te je Odlukom 91/690/EEZ (5) odobrila prvu izmjenu navedenog Protokola;

budući da najnoviji znanstveni dokazi ukazuju da je za odgovarajuću zaštitu ozonskog omotača potreban viši stupanj nadzora nad klorofluorougljicima, halonima, tetraklorugljikom i 1,1,1,-trikloroetanom nego što je predviđeno Montrealskim protokolom, kako je izmijenjen 1990.; budući da isti dokazi navode da je potreban dodatan nadzor nad metil bromidom, hidrobromofluorougljicima i hidroklorofluorougljicima;

budući da su druga izmjena i prilagodba Montrealskog protokola o provođenju tih nadzora usvojene u Kopenhagenu u studenom 1992. i da je potrebno usvojiti samo izmjenu; budući da u tu svrhu Zajednica treba odobriti navedenu izmjenu;

budući da je posebno potrebno da Zajednica i sve države članice odobre drugu izmjenu Montrealskog protokola jer je za provođenje nekih odredaba ovog protokola potrebno odobrenje Zajednice i svih njezinih država članica;

budući da je za odgovarajuću provedbu svih obveza iz druge izmjene Protokola potrebno odobrenje svih njezinih država članica,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Druga izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač odobrava se ovime u ime Zajednice.

Tekst ove izmjene prilaže se ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća polaže akt o odobrenju druge izmjene u ime Zajednice kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 13. Bečke konvencije u vezi s člankom 3. druge izmjene Montrealskog protokola.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. prosinca 1993.

Za Vijeće

Predsjednik

M. DE GALLAN


(1)  SL C 103, 14.4.1993., str. 18.

(2)  SL C 268, 4.10.1993., str. 191.

(3)  SL C 201, 26.7.1993., str. 8.

(4)  SL L 297, 31.10.1988., str. 8.

(5)  SL L 377, 31.12.1991., str. 28.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

76


31994D0069


L 033/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.12.1993.


ODLUKA VIJEĆA

od 15. prosinca 1993.

o sklapanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime

(94/69/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.s stavak 1. u vezi s prvim podstavkom njegovog članka 228. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da su Zajednica i sve njezine države članice sudjelovale u pregovorima koji su se odvijali u okviru međuvladinog pregovaračkog odbora koji je osnovala Glavna skupština Ujedinjenih naroda za pripremu Okvirne konvencije o promjeni klime (4);

budući da su Zajednica i sve njezine države članice na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju održanoj u Rio de Janeiru od 3. do 14. lipnja 1992. potpisale Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime;

budući da je krajnji cilj ove Konvencije, kako je određeno u njezinom članku 2., postići u skladu s odgovarajućim odredbama Konvencije stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja bi spriječila opasno antropogeno djelovanje na klimatski sustav, i to unutar vremenskog okvira koji dopušta prirodnu prilagodbu ekosustava klimatskim promjenama, koji osigurava da proizvodnja hrane nije ugrožena, te koji omogućuje nastavak održivoga gospodarskog razvoja;

budući da Konvencija, nakon ratificiranja, obvezuje razvijene države i ostale stranke navedene u Prilogu I. Konvenciji da poduzmu potrebne mjere za ograničavanje antropogenih emisija CO2 i ostalih stakleničkih plinova koje ne kontrolira Montrealski protokol, s ciljem vraćanja, individualno ili zajednički, tih antropogenih emisija na razine iz 1990. godine do kraja ovog desetljeća;

budući da su prilikom potpisivanja Konvencije Zajednica i njezine države članice ponovno potvrdile cilj da do 2000. stabiliziraju emisije CO2 na razine iz 1990. u Zajednici kao cjelini, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 29. listopada 1990., 13. prosinca 1991. te 5. i 26. svibnja 1992.;

budući da je Konvencija, u skladu s člankom 22., otvorena za ratifikaciju, prihvaćanje ili odobrenje od strane država i regionalnih organizacija za gospodarsku integraciju koje su je potpisale;

budući da treba poduzeti preventivne mjere za zaštitu od opasnih antropogenih klimatskih promjena kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini;

budući da su Zajednica i njezine države članice nadležne za određena područja koja su obuhvaćena Konvencijom; budući da je potrebno da Zajednica i njezine države članice postanu ugovorne stranke kako bi se sve obveze iz Konvencije mogle propisno ispunjavati;

budući da obvezu ograničavanja antropogenih emisija CO2 određenu u članku 4. stavku 2. Konvencije treba ispuniti Zajednica kao cjelina, djelovanjem Zajednice i njezinih država članica u skladu s njihovim pojedinačnim nadležnostima;

budući da Zajednica navodi da države članice poduzimaju potrebne mjere da bi, u najbližoj budućnosti i koliko je moguće istodobno, omogućile deponiranje instrumenata ratifikacije ili odobrenja država članica i Zajednice,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime potpisana u lipnju 1992. u Rio de Janeiru odobrena je ovime u ime Europske zajednice.

Tekst ove Konvencije nalazi se u Prilogu A. ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   U ime Europske zajednice, predsjednik Vijeća polaže ispravu o odobrenju kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 22. stavkom 1. Konvencije.

2.   Istodobno, predsjednik Vijeća polaže izjavu o nadležnosti određenu u Prilogu B. ovoj Odluci, u skladu s odredbama iz članka 22. stavka 3. Konvencije, te u skladu s Deklaracijom određenom u Prilogu C.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 1993.

Za Vijeće

Predsjednik

M. DE GALAN


(1)  SL C 44, 16.2.1993., str. 1.

(2)  SL C 194, 19.7.1993., str. 358.

(3)  SL C 201, 26.7.1993., str. 1.

(4)  Rezolucija 45/212 Generalne Skupštine Ujedinjenih naroda od 19. prosinca 1990. o zaštiti globalne klime za sadašnje i buduće generacije čovječanstva.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

78


21994A0207(02)


L 033/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


OKVIRNA KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME

STRANKE OVE KONVENCIJE,

POTVRĐUJUĆI da su promjena klime na našoj Zemlji i njene negativne posljedice zajednička briga čovječanstva,

SVJESNE da su ljudske aktivnosti znatno povećale atmosferske koncentracije stakleničkih plinova, da to povećanje pojačava prirodni efekt staklenika, te da će to rezultirati prosječnim dodatnim zagrijavanjem Zemljine površine i atmosfere što može loše djelovati na prirodne ekosustave i čovječanstvo,

UVIĐAJUĆI da najveći dio prijašnjih i sadašnjih emitiranja stakleničkih plinova dolazi iz razvijenih zemalja, da je emisija po glavi stanovnika u zemljama u razvoju još uvijek razmjerno niska, i da će udio u sveopćoj emisiji koja dolazi iz zemalja u razvoju sve više rasti kako se udovoljavaju njihove društvene i razvojne potrebe,

SVJESNE uloge i važnosti odlagališta i spremišta stakleničkih plinova u kopnenim i morskim ekosustavima,

PRIMJEĆUJUĆI da ima mnogo nesigurnosti u predviđanjima promjene klime, naročito što se tiče utvrđivanja vremena, veličine i regionalnih varijanti istih,

POTVRĐUJUĆI da globalna promjena klime zahtijeva najširu moguću suradnju svih zemalja i njihovo sudjelovanje u učinkovitim međunarodnim aktivnostima,u skladu s njihovim zajedničkim ali različitim odgovornostima i dotičnim mogućnostima, te društvenim i gospodarskim uvjetima,

POZIVAJUĆI se na relevantne odredbe Deklaracije konferencije Ujedinjenih naroda o Ljudskom okolišu, usvojene u Stockholmu 16. lipnja l972. godine,

PODSJEĆAJUĆI da u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo iskorištavati svoje vlastite izvore u skladu s vlastitom politikom za okoliš i razvoj, kao i obvezu osigurati da aktivnosti koje se vrše pod njihovom jurisdikcijom ili kontrolom ne izazovu štete po okoliš drugih država ili područja izvan granica nacionalne jurisdikcije,

POTVRĐUJUĆI načelo suverenosti država u međunarodnoj suradnji na rješavanju problema promjene klime.

PRIZNAJUĆI da države trebaju donijeti djelotvoran zakon za okoliš, da standardi za okoliš, ciljevi i prioriteti gospodarenja trebaju odražavati sklop okoliša i razvoja na koje se odnose, i da standardi koje neke zemlje primjenjuju mogu biti neodgovarajući i predstavljati neopravdane gospodarske i društvene troškove drugim zemljama, a posebno zemljama u razvoju,

POZIVAJUĆI se na odredbe rezolucije 44/228 Opće skupštine od 22. prosinca 1989. godine na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, te rezolucija 43/53 od 6. prosinca 1988. godine, 44/207 od 22. prosinca 1989. godine, 45/212 od 21. prosinca 1990. godine i 46/169 od 19. prosinca 1991. godine o zaštiti klime na Zemlji za sadašnju i buduće generacije ljudskog roda,

POZIVAJUĆI se također na odredbe rezolucije 44/206 Opće skupštine od 22. prosinca 1989. o mogućim lošim utjecajima podizanja razine mora na otocima i u obalnim područjima, a posebno niskim obalnim područjima, te dotične odredbe rezolucije 44/172 Opće skupštine od 19. prosinca 1989. godine o ispunjenju plana aktivnosti u borbi protiv dezertifikacije,

POZIVAJUĆI se nadalje na Bečku konvenciju o zaštiti ozonskog omotača iz 1985. godine i Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač iz 1987. godine, koji su prilagođeni i izmijenjeni 29. lipnja 1990. godine,

IMAJUĆI na umu Ministarsku deklaraciju Druge svjetske konferencije o klimi koja je usvojena 7. studenoga 1990. godine,

SVJESNE vrijednosti analitičkog rada u vezi s promjenom klime, kojeg su obavljale mnoge države kao i važnosti doprinosa Svjetske meteorološke organizacije, Programa za okoliš Ujedinjenih naroda i drugih organa, organizacija i tijela sustava Ujedinjenih naroda, kao i ostalih međunarodnih i međuvladinih tijela na razmjeni rezultata znanstvenih istraživanja u koordinaciji istraživanja,

PRIZNAJUĆI da će koraci koji su potrebni za razumijevanje i rješavanje problema promjene klime biti okolišno, društveno i gospodarski najdjelotvorniji ako se temelje na relevantnim znanstvenim, tehničkim i ekonomskim razmišljanjima, i ako se kontinuirano revaloriziraju u svjetlu novih otkrića na ovom području.

PRIZNAJUĆI da različite aktivnosti na rješavanju problema promjene klime mogu biti gospodarski opravdane po njihovom vlastitom pravu, te da mogu biti također od pomoći u rješavanju drugih problema po pitanju okoliša.

UOČAVAJUĆI također potrebu da razvijene zemlje odmah poduzmu aktivnosti na fleksibilan način na temelju jasnih prioriteta kao prvi korak prema sveobuhvatnim strategijama na globalnoj, nacionalnoj i, gdje je dogovoreno, na regionalnoj razini, a koje obuhvaćaju sve stakleničke plinove, s dužnom pažnjom njihovim relativnim doprinosima povećanju efekta staklenika,

PRIZNAJUĆI nadalje da su nizinske i druge male otočne zemlje, zemlje sa niskim priobaljem, sušnim i polusušnim područjima ili područjima izloženim poplavama, suši i dezertifikaciji, te zemlje s krhkim planinskim ekosustavima, naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime,

UVAŽAVAJUĆI specijalne poteškoće onih zemalja, a posebno zemalja u razvoju, čije je gospodarstvo posebno ovisno o proizvodnji fosilnih goriva, njihovom korištenju i izvozu, kao posljedicu aktivnosti poduzete na ograničavanju emisije stakleničkih plinova,

POTVRĐUJUĆI da reakcije na promjenu klime trebaju biti koordinirane s društvenim i gospodarskim razvojem tako da se upotpunjavaju, sa ciljem da se izbjegne negativni utjecaj na potonji, u cijelosti uvažavajući legitimne prioritetne potrebe zemalja u razvoju za postizanjem održivoga gospodarskog rasta i iskorjenjivanjem siromaštva,

PRIZNAJUĆI da sve zemlje; a naročito zemlje u razvoju trebaju pristup izvorima neophodnim za ostvarenje održivog društvenog i gospodarskog razvoja, a da bi razvijene zemlje napredovale prema tom cilju, njihova potrošnja energije trebala bi rasti, vodeći računa o mogućnostima da se postigne veća energetska učinkovitost i da se kontrolira emitiranje stakleničkih plinova općenito, uz primjenu novih tehnologija pod uvjetima koji tu primjenu čine gospodarski i društveno korisnom.

ODLUČNE da zaštite klimatski sustav za sadašnju i buduće generacije,

DOGOVORILE SU SLJEDEĆE;

Članak 1.

Definicije (1)

U smislu ove Konvencije:

1.

„Negativne posljedice promjene klime” znači promjene u fizičkom okruženju ili biote kao rezultat promjene klime, koje imaju značajne pogubne posljedice na sastav, elastičnost ili produktivnost prirodnih ili vodenih ekosustava ili na funkcioniranje društveno-gospodarskih sustava te na ljudsko zdravlje i blagostanje.

2.

„Promjena klime” znači promjenu klime koja se pripisuje izravno ili neizravno aktivnostima čovjeka koje mijenjaju sastav globalne atmosfere, te koja se pored prirodne promjenjivosti klime promatra kroz usporediva vremenska razdoblja.

3.

„Klimatski sustav” znači ukupnost atmosfere, hidrosfere, biosfere i geosfere i njihovo međusobno djelovanje.

4.

„Emisije” znači otpuštanje u atmosferu stakleničkih plinova i/ili njihovih prethodnika iznad određenih područja kroz usporediva vremenska razdoblja.

5.

„Staklenički plinovi” označava one plinovite sastavne dijelove atmosfere, kako prirodne tako i antropogenetske, koji apsorbiraju i ponovno emitiraju infracrvenu radijaciju.

6.

„Organizacija regionalne gospodarske integracije” označava organizaciju utemeljenu od strane suverenih država određenog područja, koja ima nadležnost nad predmetima koji se reguliraju ovom Konvencijom ili njenim protokolima, te koja u skladu sa svojim unutarnjim postupkom ima sva ovlaštenja za potpisivanje, potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje instrumentima o kojima je riječ.

7.

„Spremnik” označava komponentu ili komponente klimatskog sustava gdje se uskladištava staklenički plin ili prethodnik stakleničkog plina.

8.

„Odlagalište” označava svaki proces, aktivnost ili mehanizam kojim se iz atmosfere uklanjaju staklenički plinovi aerosoli ili prethodnici stakleničkog plina.

9.

„Izvor” znači svaki proces ili aktivnost kojima se oslobađaju u atmosferu staklenički plinovi, aerosoli ili prethodnici stakleničkog plina.

Članak 2.

Cilj

Krajnji je cilj ove Konvencije i svih dotičnih pravnih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti, da se u skladu s relevantnim odredbama Konvencije uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogenetsko uplitanje u klimatski sustav. Takav nivo trebalo bi postići u vremenskom roku koji je dovoljan da se ekosustavima omogući prirodno adaptiranje na promjenu klime, da se osigura da proizvodnja hrane ne bude ugrožena i da se omogući daljnji gospodarski razvoj na održivi način.

Članak 3.

Načela

U svojim aktivnostima na postizavanju cilja Konvencije i provođenju njenih odredbi, stranke će se, između ostalog, rukovoditi sljedećim:

1.

Stranke trebaju štititi klimatski sustav na dobrobit sadašnje i budućih generacija ljudskog roda, na temelju pravednosti, a u skladu s njihovim zajedničkim ali različitim obavezama i dotičnim mogućnostima. Prema tome stranke koje su razvijene zemlje trebaju preuzeti vodstvo u borbi protiv promjene klime i negativnih posljedica iste.

2.

Specifičnim potrebama i posebnim okolnostima kod stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno kod onih koje su naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime, tako i kod onih stranaka, posebno stranaka koje su zemlje u razvoju, a koje bi trebale snositi neproporcionalni odnosno nenormalni teret po Konvenciji, treba obratiti punu pažnju.

3.

Stranke bi trebale poduzeti mjere predostrožnosti, kako bi se predusreli, spriječili ili minimalizirali uzroci promjene klime i ublažile njene negativne posljedice. Tamo gdje prijete ozbiljne ili neizbježne štete, nedostatak pune znanstvene sigurnosti ne smije se koristiti kao razlog za odgađanje primjene mjera, vodeći računa o tome da politika i mjere koje se bave promjenom klime budu ekonomične kako bi se osigurala globalna korist uz najniži mogući trošak. Da bi se to postiglo, kod takve politike i mjera treba voditi računa o različitim društveno-gospodarskim sklopovima, mjere trebaju biti razumljive, obuhvaćati sve relevantne izvore, odlagališta i spremnike stakleničkih plinova i adaptaciju, te obuhvatiti sve gospodarske sektore. Zainteresirane stranke mogu surađivati u nastojanjima da se riješi problem promjene klime.

4.

Stranke imaju pravo i trebaju promicati održivi razvoj. Politika i mjere za zaštitu klimatskog sustava od promjena koje je prouzročio čovjek trebaju odgovarati specifičnim uvjetima svake stranke i trebaju biti uključeni u nacionalne programe razvoja, uzimajući u obzir da je gospodarski razvoj bitan za usvajanje mjera za rješavanje problema promjene klime.

5.

Stranke trebaju surađivati na promicanju otvorenog međunarodnoga gospodarstvenog sustava, koji će dovesti do održivoga gospodarskog rasta i razvoja svih stranaka, naročito stranaka koje su zemlje u razvoju, omogućavajući im tako lakše rješavanje problema vezanih uz promjenu klime. Mjere koje se poduzimaju u borbi protiv promjene klime, uključujući i one unilateralne, ne bi trebale predstavljati sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije ili zamaskirane restrikcije međunarodne trgovine.

Članak 4.

Dužnosti

1.   Sve stranke, uzimajući u obzir njihove zajedničke ali različite odgovornosti i njihove specifične nacionalne i regionalne razvojne prioritete, ciljeve i okolnosti, trebaju:

(a)

razviti, povremeno ažurirati, publicirati i stavljati na raspolaganje Konferenciji stranaka, u skladu s člankom 12, nacionalne popise antropogenetskih zračenja stakleničkih plinova iz izvora i odlagališta, koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, koristeći komparativne metodologije koje će dogovoriti Konferencija stranaka;

(b)

izraditi, provoditi, objavljivati i redovno ažurirati nacionalne i, gdje je to pogodno regionalne programe, koji uključuju mjere za ublažavanje promjene klime, rješavajući problem antropogenetskih zračenja iz izvora i odlagališta svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, kao i mjere koje omogućavaju prikladno adaptiranje na promjenu klime;

(c)

promicati i surađivati na razvoju, primjeni i širenju, uključujući i prijenos tehnologija, uobičajene prakse i postupaka koji kontroliraju, smanjuju ili sprečavaju antropogenetsko zračenje stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, i to u svim relevantnim sektorima uključujući energetiku, transport, industriju, poljoprivredu, šumarstvo i sektore za zbrinjavanje otpada;

(d)

promicati održivo gospodarenje, te promicati i surađivati na očuvanju i unapređenju odlagališta i spremnika svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, uključujući biomasu, šume i oceane kao i druge kopnene, obalne i morske ekosustave;

(e)

surađivati u pripremi za prilagođavanje na utjecaj promjene klime; razvijati i izrađivati odgovarajuće i cjelovite planove za upravljanje priobalnim područjima, izvorima vode i poljoprivredom, s ciljem zaštite i sanacije područja, posebno u Africi, pogođenih sušom i dezertifikacijom kao i poplavama;

(f)

u svojoj društvenoj, gospodarskoj i okolišnoj politici i aktivnostima uzeti u obzir razmatranje promjene klime, stupnja koliko je to izvedivo, te koristiti odgovarajuće metode, kao što su procjena utjecaja na okoliš, koja se formulira i utvrđuje na razini države, s ciljem da se negativne posljedice provedenih projekata i mjera za gospodarstvo, zdravstvo i kvalitetu okoliša svedu na minimum ili prilagode promjeni klime;

(g)

promicati i surađivati u znanstvenim, tehnološkim, tehničkim, društveno-gospodarskim i drugim istraživanjima, sustavnom praćenju i razvoju arhiva podataka koji se odnose na klimatski sustav i čija je namjera unaprijediti razumijevanje te smanjiti ili ukloniti preostale neizvjesnosti što se tiče uzroka, posljedica, veličina i trenutka promjene klime, te gospodarskih i društvenih posljedica raznih primijenjenih strategija;

(h)

promicati i surađivati na otvorenoj i trenutačnoj razmjeni relevantnih znanstvenih, tehnoloških, društveno-gospodarskih i pravnih informacija vezanih na klimatski sustav i promjenu klime kao i na gospodarske i društvene posljedice raznih primijenjenih strategija;

(i)

promicati i surađivati na školovanju, obuci i razvijanju javne svijesti vezano za promjenu klime, te poticati najmasovnije sudjelovanje u ovom procesu, uključujući sudjelovanje nevladinih organizacija; te

(j)

priopćavati Konferenciji stranaka informacije vezane uz provođenje u skladu s člankom 12.

2.   Stranke koje su razvijene zemlje i druge stranke obuhvaćene Prilogom I posebno se obvezuju sljedeće:

(a)

Svaka od ovih stranaka usvojit će nacionalnu (2) politiku i poduzeti odgovarajuće mjere na ublažavanju promjene klime, ograničavanjem svojih antropogenetskih emisija stakleničkih plinova, te zaštićivanjem i unapređivanjem odlagališta i spremnika stakleničkih plinova. Ova politika i mjere pokazat će da razvijene zemlje preuzimaju vodeću ulogu u modificiranju dugoročnih trendova antropogenetskih emisija u skladu s ciljem ove Konvencije, priznajući da bi koncem ovog desetljeća vraćanje na ranije razine antropogenetskih emisija ugljik dioksida i drugih stakleničkih plinova, a koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, pridonijelo takvoj modifikaciji, te uzimajući u obzir polazišta i pristup dotičnih stranaka, gospodarsku strukturu i prirodne osnove, potrebu da se zadrži snažan i trajan ekonomski rast, dostupne tehnologije i druge individualne okolnosti, kao i o potrebi za pravednim i odgovarajućim doprinosom svake od stranaka općim nastojanjima u vezi tog cilja. Ove stranke mogu provoditi takvu politiku i mjere zajedno s drugim strankama, te mogu pomoći ostalim strankama da doprinesu ostvarenju cilja ove Konvencije, posebno onog sadržanog u ovom podstavku;

(b)

U tu svrhu svaka od ovih stranaka će u roku od šest mjeseci otkako je za nju Konvencija stupila na snagu, a nakon toga povremeno u skladu s člankom 12., dostaviti detaljne informacije o politici i mjerama koje se odnose na točku (a) gore kao i o planiranim posljedičnim antropogenetskim emisijama iz izvora i uklanjanju u odlagališta stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, kroz razdoblje o kojem je riječ (a), s ciljem povratka individualno ili zajednički dotičnih antropogenetskih emisija ugljik dioksida i drugih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, na razine iz 1990. godine. Ovu će informaciju razmatrati Konferencija stranaka na svom prvom zasjedanju, a nakon toga povremeno u skladu s člankom 7;

(c)

Kalkulacije emisija iz izvora i uklanjanje stakleničkih plinova u odlagališta u smislu točke (b) gore, trebaju obuhvatiti najbolja raspoloživa znanstvena saznanja kao i efektivni kapacitet odlagališta, te utjecaj tih plinova na promjenu klime. Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku raspraviti i odobriti metodologije za takve kalkulacije, a nakon toga će ih redovno razmatrati;

(d)

Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku razmotriti primjerenost točaka (a) i (b) gore. Takvo razmatranje vršit će se u svjetlu najkvalitetnijih raspoloživih znanstvenih informacija i procjena klimatske promjene i njenih utjecaja, kao i relevantnih tehničkih, društvenih i gospodarskih informacija. Na osnovi tog razmatranja Konferencija stranaka poduzet će odgovarajuću aktivnost koja može uključiti usvajanje izmjena dužnosti iz točaka (a) i (b) gore. Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku također donijeti odluke u vezi kriterija za zajedničko provođenje navedenog u točki (a) gore. Drugo razmatranje točaka (a) i (b) treba uslijediti najkasnije do 31. prosinca 1998. godine, a nakon toga vršit će se u redovnim intervalima koje odredi Konferencija stranaka sve dok se cilj Konvencije ne ispuni;

(e)

Svaka od ovih stranaka treba:

i.

koordinirati s drugim strankama relevantne gospodarske i administrativne instrumente koji su izrađeni da bi se postigao cilj ove Konvencije;

ii.

utvrditi i povremeno razmatrati vlastitu politiku i praksu koje potiču aktivnosti koje vode povećanju antropogenetskih emisija stakleničkih plinova, koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola.

(f)

Konferencija stranaka će najkasnije do 31. prosinca 1998. razmotriti raspoložive informacije s ciljem da se donesu odluke u vezi amandmana na liste navedene u prilozima I i II uz odobrenje stranke o kojoj se radi;

(g)

Sve stranke koje nisu obuhvaćene prilogom I mogu u svom instrumentu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanju, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, obavijestiti Depozitara o svojoj želji da budu vezane točkama (a) i (b) gore. Depozitar će obavijestiti ostale potpisnike i stranke o svakoj takvoj obavijesti.

3.   Stranke koje su razvijene zemlje i druge razvijene stranke uključene u prilog II osigurat će nova dodatna financijska sredstva kako bi u potpunosti podmirile troškove pretrpljene od stranaka koje su zemlje u razvoju pri udovoljavanju njihovim obvezama iz članka 12. stavak 1. One će također osigurati financijska sredstva, uključujući ona za prijenos tehnologije, koja su potrebna strankama koje su zemlje u razvoju, kako bi u potpunosti podmirile narasle troškove za provedbu mjera koje su obuhvaćene stavkom 1. ovog članka, a koje su dogovorene između stranke koja je zemlja u razvoju i međunarodnog pravnog lica ili pravnih lica navedenih u članku 11., u skladu s tim člankom. Pri izvršenju ovih obaveza uzet će se u obzir potreba za adekvatnim i predvidivim protokom sredstava, te važnost odgovarajuće raspodjele tereta na stranke koje su razvijene zemlje.

4.   Stranke koje su razvijene zemlje i druge razvijene stranke koje su obuhvaćene prilogom II također će pomagati strankama koje su zemlje u razvoju, a koje su naročito osjetljive na negativne posljedice promjene klime, u podmirivanju troškova za prilagođavanje na takve negativne posljedice.

5.   Stranke koje su razvijene zemlje i ostale razvijene stranke koje su obuhvaćene prilogom II poduzet će sve moguće mjere na promicanju, omogućavanju i financiranju prijenosa ili pristupa tehnologijama zdravim za okoliš i know-how ostalim strankama, a posebno strankama koje su zemlje u razvoju, kako bi im se omogućilo provođenje odredbi ove Konvencije. U tom postupku, stranke koje su razvijene zemlje podržat će razvoj i unapređenje unutarnjih kapaciteta i tehnologija stranaka koje su zemlje u razvoju. Ostale stranke i organizacije koje su to u mogućnosti, mogu također pomoći u omogućavanju prijenosa takvih tehnologija.

6.   U izvršavanju svojih obveza po stavku 2. gore, Konferencija stranaka dozvolit će određeni stupanj fleksibilnosti strankama obuhvaćenim prilogom I koje su u prijelazu na tržišnu ekonomiju, s ciljem da se ojača sposobnost tih stranaka za rješavanje problema promjene klime, vezano za prethodnu razinu antropogenetskih emisija stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, odobrenoj za referencu.

7.   Stupanj do kojeg će stranke koje su zemlje u razvoju učinkovito izvršavati svoje obaveze po ovoj Konvenciji, ovisit će o učinkovitom izvršavanju obaveza po ovoj Konvenciji od strane stranaka koje su razvijene zemlje, vezano za financijska sredstva i prijenos tehnologija, a u potpunosti će se uzeti u obzir, da gospodarski i društveni razvoj, te iskorjenjivanje siromaštva predstavljaju prvi i najvažniji prioritet stranaka koje su zemlje u razvoju.

8.   Pri ispunjavanju svojih obveza po ovom članku, stranke će punu pažnju posvetiti tome koje su aktivnosti neophodne po ovoj Konvenciji, uključujući aktivnosti vezane za financiranje, osiguranje i prijenos tehnologije, kako bi se udovoljilo specifičnim potrebama i interesima stranaka koje su zemlje u razvoju, a koje su rezultat negativnih posljedica promjene klime i/ili utjecaja provođenja odgovarajućih mjera, posebno u:

(a)

malim otočnim zemljama;

(b)

zemljama s niskim priobalnim područjima;

(c)

zemljama sa sušnim i polusušnim područjima, pošumljenim područjima i područjima izloženim propadanju šuma;

(d)

zemljama s područjima sklonim prirodnim katastrofama;

(e)

zemljama s područjima izloženim suši i dezertifikaciji;

(f)

zemljama s područjima visokog urbanog atmosferskog onečišćenja;

(g)

zemljama s područja krhkih ekosustava, uključujući plinske ekosustave;

(h)

zemljama čije gospodarstvo izrazito ovisi o dohotku ostvarenom kroz proizvodnju, preradu i izvoz, i/ili potrošnju fosilnih goriva, i srodnih proizvoda velike energetske snage;

(i)

izoliranim i tranzitnim zemljama.

Povrh toga, Konferencija stranaka može poduzimati aktivnosti u vezi s ovim stavkom.

9.   Stranke će u potpunosti voditi računa o posebnim potrebama i posebnim položajem najnerazvijenijih zemalja u njihovim aktivnostima koje se odnose na financiranje i prijenos tehnologije.

10.   Prilikom izvršavanja obaveza po Konvenciji stranke će u skladu s člankom 10., voditi računa o položaju stranaka, posebno onih koje su zemlje u razvoju, čije je gospodarstvo osjetljivo na negativne posljedice provođenja mjera kao odgovora na primjenu klime. Ovo se napose primjenjuje na stranke čije gospodarstvo uvelike ovisi o dohotku ostvarenom kroz proizvodnju, preradu i izvoz, i/ili o potrošnji fosilnih goriva i srodnih proizvoda velike energetske snage i/ili korištenju fosilnih goriva kod kojih dotične stranke imaju ozbiljnih poteškoća u prelasku na alternative.

Članak 5.

Istraživanje i sustavno praćenje

U izvršavanju svojih dužnosti po članku 4. stavak 1. (g) stranke trebaju:

(a)

Podržati i dalje razvijati međunarodne i međuvladine programe i mreže ili organizacije kojima je cilj utvrditi, provoditi, procijeniti i financirati istraživanje, skupljanje podataka i sustavno praćenje, vodeći računa o potrebi da se dupliciranje napora svede na minimum;

(b)

Podržati međunarodne i međuvladine napore na jačanju sustavnog praćenja i nacionalnih znanstveno-tehničkih istraživačkih kapaciteta i mogućnosti, posebno u zemljama u razvoju, te promicati pristup i razmjenu podataka i analiza istih, dobivenih s područja izvan nacionalne jurisdikcije; i

(c)

Uzeti u obzir posebne interese i potrebe zemalja u razvoju te surađivati u unapređenju njihovih unutarnjih kapaciteta i sposobnosti da sudjeluju u naporima navedenim u točkama (a) i (b) gore.

Članak 6.

Školovanje, obuka i javna svijest

U izvršavanju svojih obveza po članku 4. stavak 1. (i) stranke trebaju:

(a)

Promicati i omogućavati na nacionalnim, te ako je potrebno, na podregionalnim i regionalnim razinama, a u skladu s nacionalnim zakonom i propisima i u okviru njihovih dotičnih kapaciteta:

i.

razvoj i provođenje programa školovanja i javne svijesti o promjeni klime i njenim posljedicama;

ii.

javni pristup informacijama o promjeni klime i njenim posljedicama;

iii.

sudjelovanje javnosti u rješavanju problema promjene klime i njenih posljedica te u izradi prikladnih metoda odgovora na iste; i

iv.

obučavanje znanstvenog, tehničkog i rukovodećeg osoblja.

(b)

Surađivati i promicati na međunarodnoj razini, uz korištenje postojećih organa, gdje je prikladno;

i.

razvoj i razmjenu materijala po pitanju školovanja i javne svijesti o promjeni klime i njenim posljedicama; i

ii.

razvoj i provođenje programa školovanja i obučavanja, uključujući jačanje nacionalnih institucija, te razmjenu ili upućivanje osoblja radi obučavanja stručnjaka na tom području, a naročito za zemlje u razvoju.

Članak 7.

Konferencija stranaka

1.   Ovime se utemeljuje Konferencija stranaka.

2.   Konferencija stranaka, kao najviše tijelo ove Konvencije, stalno će nadzirati provođenje Konvencije i svih pripadajućih zakonskih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti, te će u roku svog mandata donositi odluke neophodne za promicanje kao i učinkovito provođenje ove Konvencije. U tu svrhu ona treba:

(a)

povremeno ispitivati obveze stranaka i institucionalne aranžmane po ovoj Konvenciji u odnosu na cilj Konvencije, kao i iskustva stečena u provođenju iste, te razvoju znanstvenog i tehnološkog znanja;

(b)

promicati i omogućiti razmjenu informacija u vezi s mjerama koje su stranke usvojile za rješavanje problema promjene klime i njenih posljedica, uzimajući u obzir različite okolnosti, odgovornosti i mogućnost stranaka i njihove obveze po ovoj Konvenciji;

(c)

na zahtjev dviju ili više stranaka omogućiti koordiniranje mjera koje su usvojile za rješavanje problema promjene klime i njenih posljedica, uzimajući u obzir različite okolnosti, odgovornosti i mogućnosti stranaka i njihove obveze po ovoj Konvenciji;

(d)

u skladu s ciljem i odredbama ove Konvencije promicati i voditi razvoj i povremeno unapređivanje usporedivih metodologija koje će dogovoriti Konferencija stranaka, između ostalog, za izradu popisa emisija stakleničkih plinova po izvorima i njihovog uklanjanja u odlagališta, te za procjenu učinkovitosti mjera za ograničavanje emisija i unapređenje uklanjanja tih plinova;

(e)

na temelju svih informacija raspoloživih u skladu s odredbama ove Konvencije ocijeniti provođenje Konvencije stranaka, sveukupne posljedice mjera koje su poduzete u skladu s Konvencijom, a posebno ekološke, gospodarske i društvene posljedice, kao i njihov sveukupni utjecaj i napredak koji je postignut u ostvarenju cilja ove Konvencije;

(f)

proučiti i usvojiti redovne izvještaje o provođenju Konvencije te osigurati njihovo objavljivanje;

(g)

dati preporuke po svim pitanjima potrebnim za provođenje ove Konvencije;

(h)

nastojati mobilizirati financijska sredstva u skladu s člankom 4. stavci 3., 4. i 5. i člankom 11.;

(i)

osnovati takva pomoćna tijela koja se smatraju potrebnim za provođenje ove Konvencije;

(j)

razmotriti izvještaje koje su dostavila pomoćna tijela i savjetovati ih;

(k)

konsenzusom se složiti i usvojiti poslovnike i financijske propise za sebe i sva pomoćna tijela;

(l)

tražiti i koristiti, gdje je to prikladno, usluge i suradnju kao i informacije od strane kompetentne međunarodne organizacije te međuvladinih i nevladinih tijela; i

(m)

obavljati sve one funkcije koje su potrebne za postizanje cilja Konvencije kao i druge funkcije koje su joj povjerene po ovoj Konvenciji.

3.   Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku usvojiti vlastiti poslovnik kao i onaj za pomoćna tijela osnovana od strane Konvencije, koji će uključivati donošenje odluka o postupcima po pitanjima koja još nisu pokrivena postupcima odlučivanja ustanovljenih Konvencijom. Takvi postupci uključuju utvrđivanje većine potrebne za usvajanje određenih odluka.

4.   Prvi sastanak Konferencije stranaka sazvat će privremeno tajništvo koje se spominje u članku 21., i održat će se najkasnije u roku od godine dana od datuma stupanja Konvencije na snagu. Nakon toga, redovne sjednice Konferencije stranaka održavat će se svake godine ako Konferencija stranaka nije drukčije odlučila.

5.   Izvanredni sastanci Konferencije stranaka održavat će se onda kada to Konferencija bude smatrala potrebnim, ili na pismeni zahtjev jedne stranke, pod uvjetom da ga u roku od šest mjeseci nakon što tajništvo obavijesti stranke o istom, podrži najmanje jedna trećina stranaka.

6.   Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane ustanove i Međunarodna agencija za atomsku energiju, kao i svaka druga članica iste ili promatrači koji nisu stranke Konvencije, mogu prisustvovati sastancima Konferencije stranaka u svojstvu promatrača. Sva tijela ili agencije, bez obzira da li nacionalne ili međunarodne, vladine i nevladine, koje su kvalificirane za promet na koji se ova Konvencija odnosi, koje su obavijestile tajništvo o svojoj želji da prisustvuju sastanku Konferencije stranaka kao promatrači, mogu to ostvariti, ako se najmanje jedna trećina prisutnih stranaka tome ne protivi. Pristup i sudjelovanje promatrača podliježe odredbama poslovnika kojeg je usvojila Konferencija stranaka.

Članak 8.

Tajništvo

1.   Ovime se osniva Tajništvo.

2.   Funkcije tajništva bit će sljedeće:

(a)

organizirati sastanke Konferencije stranaka i njenih pomoćnih tijela osnovanih po ovoj Konvenciji i pružiti im sve potrebne usluge;

(b)

sastaviti i odaslati izvještaje koji su mu dostavljeni;

(c)

na njihov zahtjev pružati pomoć strankama, a posebno strankama koje su zemlje u razvoju, pri sakupljanju i priopćavanju informacija potrebnih u skladu s odredbama Konvencije;

(d)

pripremiti izvještaje o svojim aktivnostima i dostavljati ih Konferenciji stranaka;

(e)

osigurati potrebnu koordinaciju s tajništvima drugih relevantnih međunarodnih tijela;

(f)

pod rukovođenjem Konferencije stranaka sklopiti takve administrativne i ugovorne sporazume koji mogu biti potrebni za učinkovito obavljanje njegovih funkcija; i

(g)

obavljati i druge funkcije tajništva utvrđene u Konvenciji i u svim njenim protokolima kao i one funkcije koje odredi Konferencija stranaka.

3.   Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku imenovati stalno tajništvo i organizirati njegov rad.

Članak 9.

Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete

1.   Ovime se osniva pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete koje će Konferenciju stranaka i druga pomoćna tijela snabdijevati pravovremenim informacijama i savjetima s znanstvenim i tehnološkim pitanjima u vezi Konvencije. Ovo će tijelo biti otvoreno svim strankama da u njemu sudjeluju i bit će multidisciplinarno. Ono će uključivati državne predstavnike mjerodavne za određeno područje stručnosti. Redovno će obavještavati Konferenciju stranaka o svim aspektima svog rada.

2.   Pod rukovođenjem Konferencije stranaka i pozivajući se na postojeća kompetentna međunarodna tijela, ovo tijelo treba:

(a)

pribaviti procjene stanja znanstvenih saznanja u vezi promjene klime i njenih posljedica;

(b)

pripremati znanstvene procjene posljedica mjera poduzetih u provođenju Konvencije;

(c)

utvrditi inovativne, učinkovite i vrhunske tehnologije i know-how, te davati savjete u vezi načina i sredstava za promicanje razvoja i/ili prijenos takvih tehnologija;

(d)

pružati savjete o znanstvenim programima, međunarodnoj suradnji u istraživanjima i razvoju vezano za promjenu klime, kao i o načinima i sredstvima za davanje podrške izgradnji unutarnjih kapaciteta u zemljama u razvoju; i

(e)

odgovarati na znanstvena, tehnološka i metodološka pitanja, koja Konferencija stranaka i njena pomoćna tijela mogu postaviti ovom tijelu.

3.   Funkcije i kvalifikacije ovog tijela može dalje razraditi Konferencija stranaka.

Članak 10.

Pomoćno tijelo za provedbu

1.   Ovime se osniva pomoćno tijelo za provedbu, koje će pomagati Konferenciji stranaka u procjeni i razmatranju učinkovitog provođenja Konvencije. Ovo tijelo će biti otvoreno za sudjelovanje svim strankama, a uključuje vladine predstavnike koji su stručnjaci za pitanja u vezi s promjenom klime. Redovno će izvještavati Konferenciju stranaka o svim aspektima svog rada

2.   Pod rukovođenjem Konferencije stranaka ovo tijelo treba:

(a)

razmotriti informacije koje su mu dostavljene u skladu s člankom 12. stavak 1., kako bi se procijenilo sveukupni učinak koraka koje su poduzele stranke u svjetlu najnovijih znanstvenih procjena vezanih za promjenu klime;

(b)

razmotriti informacije dostavljene u skladu s člankom 12. stavak 2., kako bi se pomoglo Konferenciji stranaka da izvrši ispitivanja potrebna u skladu s člankom 4. stavak 2. (d); i

(c)

pomagati Konferenciji stranaka, gdje je to prikladno, u pripremi i provedbi njenih odluka.

Članak 11.

Financijski mehanizam

1.   Ovime se utvrđuje mehanizam za pribavljanje financijskih sredstava na bazi dotacije ili koncesija, uključujući i za transfer tehnologije. Funkcionirat će pod rukovodstvom i biti odgovoran Konferenciji stranaka, koja će odlučiti o svojoj politici, programu prioriteta i kriterijima prihvatljivosti u vezi s ovom Konvencijom. Njegovo djelovanje bit će povjereno jednom ili više postojećih međunarodnih tijela.

2.   U financijskom mehanizmu bit će pravedno i podjednako zastupljene sve stranke u okviru otvorenog sustava upravljanja.

3.   Konferencija stranaka i organ ili organi kojima je povjereno rukovođenje sa financijskim mehanizmom dogovorit će elemente u vezi provođenja ovih stavki, što će uključivati sljedeće:

(a)

modalitete koji osiguravaju da su financirani projekti za rješavanje problema promjene klime u skladu sa politikom, programom prioriteta i kriterijima prihvatljivosti koje utvrđuje Konferencija stranaka;

(b)

modalitete kojima se određena odluka o financiranju može preispitati u svjetlu takve politike, programa prioriteta i kriterija prihvatljivosti;

(c)

dostavljanje redovnih izvještaja za Konferenciju stranaka od strane jednog ili više organa, a po pitanju financiranja, što je u skladu sa zahtjevima odgovornosti navedenim u stavku l. gore; i

(d)

određivanje, na predvidiv i prepoznatljiv način, iznosa sredstava potrebnih i na raspolaganju za provođenje ove Konvencije, kao i uvjeta pod kojima će taj iznos biti povremeno preispitan.

4.   Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku utvrditi provođenje gore navedenih odredbi, pri čemu će razmotriti i voditi računa o privremenim dogovorima navedenim u članku 21. stavak 3., i donijet će odluku da li će se ovi privremeni aranžmani održati. U roku od četiri godine nakon toga, Konferencija stranaka će preispitati financijski mehanizam i poduzeti odgovarajuće mjere.

5.   Stranke koje su razvijene zemlje mogu također osigurati, a stranke koje su zemlje u razvoju koristiti financijska sredstva vezana za provođenje Konvencije kroz bilateralne, regionalne i druge multilateralne kanale.

Članak 12.

Priopćavanje informacija vezanih za provođenje

1.   U skladu s člankom 4. stavak 1., svaka stranka će Konferenciji stranaka putem tajništva dostaviti sljedeće elemente informacija:

(a)

nacionalni popis antropogenetskih emisija iz izvora i uklanjanje u odlagališta svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, koliko to njihovi kapaciteti dozvoljavaju, koristeći usporedive metodologije koje uvodi i utvrđuje Konferencija stranaka;

(b)

opći opis koraka poduzetih ili predviđenih od strane stranke, a sa ciljem provođenja Konvencije; i

(c)

sve druge informacije koje stranka drži relevantnim za ostvarenje cilja ove Konvencije i podesnim za uključivanje u svoje obavijesti, te ako je moguće, uključivanje materijala koji su važni za izračunavanje globalnih tendencija emisije.

2.   Svaka stranka koja je razvijena zemlja kao i svaka druga stranka obuhvaćena prilogom I uključit će u svoje priopćenje sljedeće elemente informacija:

(a)

detaljan opis politike i mjera koje je usvojila s ciljem izvršenja svojih obveza po članku 4. stavak 2. (a) i 2 (b); i

(b)

specifičnu procjenu efekata koje će imati politika i mjere navedene u točki (a) ovdje, gore, na antropogenetske emisije iz njihovih izvora i uklanjanje u odlagališta stakleničkih plinova tokom razdoblja navedenog u članku 4. stavak 2. (a).

3.   Pored toga, svaka stranka koja je razvijena zemlja kao i svaka druga razvijena stranka obuhvaćena prilogom II uključit će pojedinosti o mjerama provedenim u skladu s člankom 4. stavci 3., 4. i 5.

4.   Stranke koje su zemlje u razvoju mogu na dobrovoljnoj osnovi predložiti projekte za financiranje, uključujući specifične tehnologije, materijale, opremu, tehnike ili postupke potrebne za izvršenje takvih projekata zajedno sa, ako je moguće, procjenom svih troškova za smanjenje emisija i dodatnih troškova za uklanjanje stakleničkih plinova kao i s procjenom koristi koja iz toga proizlazi.

5.   Svaka stranka koja je razvijena zemlja kao i sve druge stranke obuhvaćene prilogom I, dostavit će svoje prvo priopćenje u roku od šest mjeseci po stupanju Konvencije na snagu za dotičnu stranku. Sve stranke koje nisu na listi, dostavit će svoja prva priopćenja u roku tri godine od stupanja Konvencije na snagu za tu stranku, ili od trenutka raspoloživosti financijskih sredstava u skladu s člankom 4. stavak 3. Stranke koje predstavljaju najnerazvijenije zemlje mogu dostaviti prva priopćenja po vlastitom nahođenju. Učestalost daljnjih priopćenja svih stranaka odredit će Konferencija stranaka, vodeći računa o različitim terminima utvrđenim u ovom stavku.

6.   Informacije koje priopćavaju stranke na temelju ovog članka, tajništvo će proslijediti Konferenciji stranaka i svim pomoćnim tijelima, što je prije moguće. Ako je potrebno, postupke za priopćavanje informacija može dalje razradit Konferencija stranaka.

7.   Od svog prvog sastanka, Konferencija stranaka će se na zahtjev stranaka koje su zemlje u razvoju pobrinuti za tehničku i financijsku pomoć u sakupljanju i priopćavan u informacija prema ovom članku, kao i u utvrđivanju tehnički i financijskih potreba vezanih za predložene projekte i odgovarajuće mjere po članku 4. Takvu potporu mogu osigurati i druge stranke, zatim kompetentne međunarodne organizacije kao i tajništvo, ako je prikladno.

8.   Svaka grupa stranaka, u skladu sa smjernicama Konferencije stranaka koje je usvojila Konferencija stranaka i u skladu s prethodnom obavijesti za Konferenciju stranaka, može dati zajedničko priopćenje o ispunjenju svojih obveza po ovom članku, pod uvjetom da takvo priopćenje uključuje informacije o ispunjenju individualnih obveza svake pojedine stranke po ovoj Konvenciji.

9.   Informacije koje tajništvo primi od stranke kao povjerljive, u skladu s kriterijima koje utvrđuje Konferencija stranaka, tajništvo će sakupiti, kako bi se zaštitila njihova povjerljivost, prije nego se stave na raspolaganje nekom od tijela uključenih u priopćavanje i razmatranje informacija.

10.   U skladu sa stavkom 9. gore, i bez prejudiciranja mogućnosti bilo koje stranke da u bilo kojem momentu objavi svoje priopćenje, tajništvo će priopćenja stranaka po ovom članku učiniti dostupnim javnosti u momentu njihovog dostavljanja Konferenciji stranaka.

Članak 13.

Rješavanje pitanja koja se tiču provođenja

Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku razmotriti utvrđivanje multilateralnog konzultativnog postupka, koji je strankama dostupan na njihov zahtjev, a za rješavanje pitanja vezanih za provođenje Konvencije.

Članak 14.

Rješavanje sporova

1.   U slučaju spora između dvije ili više stranaka o tumačenju ili primjeni Konvencije, stranke o kojima se radi potražit će rješenje spora kroz pregovore ili bilo koje drugo mirno sredstvo koje odaberu.

2.   Prilikom potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja Konvenciji, ili u bilo kojem času nakon toga, stranka koja nije organizacija regionalne gospodarske integracije može izjaviti u pismenom instrumentu poslanom depozitaru, da u slučaju bilo kakvog spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, priznaje obveznim ipso facto i bez posebnog sporazuma, u odnosu na sve stranke koje prihvaćaju istu obvezu:

(a)

podvrgavanje spora Međunarodnom sudu pravde, i/ili

(b)

arbitraži u skladu s postupcima koje treba usvojiti Konferencija stranaka čim bude zgodno, i navesti u prilogu o arbitraži.

Stranka koja predstavlja organizaciju regionalne gospodarske integracije može dati izjavu sa sličnim učinkom u vezi s arbitražom, a u skladu s postupcima o kojima je riječ u točki (b) gore.

3.   Izjava dana u skladu sa stavom 2. gore, ostat će na snazi dok ne istekne u skladu s uvjetima iste ili tri mjeseca nakon pismene obavijesti o opozivu, deponirane kod depozitara.

4.   Nova izjava, obavijest o opozivu ili istek izjave neće ni na koji način utjecati na postupke koji su u toku pred Međunarodnim sudom časti ili Arbitražnim sudom, ako stranke u sporu nisu drukčije dogovorile.

5.   Ovisno o djelovanju stavka 2. gore, ako nakon dvanaest mjeseci, kako je jedna stranka obavijestila drugu da između njih postoji spor, stranke nisu uspjele riješiti svoj spor kroz sredstva navedena u stavku 1. gore, spor će, na zahtjev jedne od stranaka u sporu, biti upućen na mirenje.

6.   Komisija za mirenje osnovat će se na zahtjev jedne od stranaka u sporu. Komisiju će sačinjavati isti broj članova imenovanih od svake stranke i predsjedavajući kojeg će zajednički izabrati članovi imenovani od svake stranke. Komisija će donijeti odluku kao preporuku, koju će stranke prihvatiti u dobroj vjeri.

7.   Dodatne postupke u vezi izmirenja Konferencija stranaka će usvojiti čim to bude prikladno u prilogu o izmirenju.

8.   Odredbe ovog članka primijenit će se na svaki odnosni zakonski instrument kojeg će Konferencija stranaka usvojiti, ako u instrumentu nije drukčije navedeno.

Članak 15.

Amandmani na konvenciju

1.   Svaka stranka može predložiti amandmane na Konvenciju.

2.   Amandmani na Konvenciju usvajaju se na redovnom sastanku Konferencije stranaka. Tekst svakog predloženog amandmana na Konvenciju stranaka će priopćiti tajništvo, barem šest mjeseci prije sastanka na kojem se predlažu amandmani na usvajanje. Tajništvo će također priopćiti predložene amandmane potpisnicima Konvencije, a radi informacije i depozitaru.

3.   Stranke će učiniti sve da se sporazum po svakom predloženom amandmanu na Konvenciju postigne konsenzusom. Ako su svi napori da se postigne konsenzus iscrpljeni, a sporazum nije postignut, amandman će kao jedino što još preostaje biti usvojen tročetvrtinskom većinom glasova stranaka koje su prisutne na sastanku i koje glasuju. Usvojeni amandman tajništvo će priopćiti depozitaru, koji će ga proslijediti na usvajanje svim strankama.

4.   Instrumenti prihvaćanja amandmana položit će se kod depozitara. Amandman usvojen u skladu sa stavkom 3. gore, stupa na snagu za one stranke koje su ga prihvatile devedeseti dan od datuma kad je depozitar primio ispravu o prihvaćanju od strane najmanje tri četvrtine stranaka Konvencije.

5.   Amandman stupa na snagu za sve ostale stranke devedeseti dan od datuma kad je dotična stranka položila kod depozitara svoju ispravu o prihvaćanju spomenutog amandmana.

6.   U smislu ovog članka „stranke koje su prisutne i glasuju” znači stranke koje su prisutne i donose odluke potvrdnim ili negativnim glasom.

Članak 16.

Usvajanje i izmjena priloga Konvenciji

1.   Prilozi Konvenciji čine njezinsastavni dio, te ako nije izričito drukčije navedeno, pozivanje na Konvenciju istodobno znači i pozivanje na priloge istoj. Bez prejudiciranja odredbi iz članka 14. stavci 2. (b) i 7., takvi prilozi bit će ograničeni na liste, formulare i sav drugi materijal opisne prirode koji je znanstvenog, tehničkog, proceduralnog ili administrativnog karaktera.

2.   Prilozi Konvenciji bit će predloženi i usvojeni u skladu s postupkom navedenim u članku 15. stavci 2., 3. i 4.

3.   Prilog koji je usvojen u skladu sa stavkom 2. gore stupa na snagu za sve stranke Konvencije u roku od šest mjeseci od datuma kada depozitar obavijesti stranke o usvajanju priloga, osim za one stranke koje su u tom razdoblju pismeno obavijestile depozitara o neprihvaćanju priloga. Prilog stupa na snagu za stranke koje su povukle svoju obavijest o neprihvaćanju devedeseti dan kako je depozitar primio njihovu obavijest o povlačenju obavijesti o neprihvaćanju.

4.   Prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu amandmana na priloge Konvenciji podliježu istom postupku koji se primjenjuje na prijedlog, usvajanje i stupanje na snagu priloga Konvenciji u skladu sa stavcima 2. i 3. gore.

5.   Ako usvajanje priloga ili amandmana na prilog uključuje amandman na Konvenciju, taj prilog ili amandman na prilog neće stupiti na snagu tako dugo dok amandman na Konvenciju ne stupi na snagu.

Članak 17.

Protokoli

1.   Konferencija stranaka može na bilo kojem redovnom sastanku usvojiti protokole uz Konvenciju.

2.   Tekst svakog predloženog protokola tajništvo će priopćiti strankama najkasnije šest mjeseci prije spomenutog sastanka.

3.   Zahtjevi za stupanje nekog protokola na snagu utvrđeni su u dotičnom instrumentu.

4.   Samo stranke Konvencije mogu biti stranke protokola.

5.   Odluke po bilo kojem protokolu mogu donositi samo stranke protokola o kojem se radi.

Članak 18.

Pravo glasovanja

1.   Svaka stranka Konvencije imat će jedan glas, osim ako je drukčije navedeno u stavku 2. dolje.

2.   Organizacije regionalne gospodarske integracije će po pitanjima iz svoje nadležnosti iskoristiti pravo glasovanja s tolikim brojem glasova koliko njihovih država članica predstavlja stranke Konvencije. Takva organizacija neće iskoristiti svoje pravo glasovanja, ako neka od njenih država članica iskoristi svoje pravo, i obratno.

Članak 19.

Depozitar

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda bit će depozitar Konvencije i protokola usvojenih u skladu s člankom 17.

Članak 20.

Potpisivanje

Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje državama članicama Ujedinjenih naroda ili bilo kojoj njihovoj specijaliziranoj ustanovi, ili onima koje su stranke statuta Međunarodnog suda pravde, te organizacijama regionalne gospodarske integracije u Rio de Janeiru, za vrijeme održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, a nakon toga u središnjem uredu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 20. lipnja 1992. do 19. lipnja 1993.

Članak 21.

Privremeni aranžmani

1.   Funkcije tajništva navedene u članku 8. vršit će na privremenoj osnovi tajništvo koje je osnovala Opća skupština Ujedinjenih naroda svojom rezolucijom 45/212 od 21. prosinca 1990. pa do zaključenja prvog sastanka Konferencije stranaka.

2.   Voditelj privremenog tajništva o kojem je riječ u stavku 1. gore, usko će surađivati s Međudržavnim odborom za promjenu klime, kako bi se osiguralo da odbor udovolji potrebi za pružanjem objektivnog znanstvenog i tehničkog savjeta. Mogu se također konzultirati druga relevantna znanstvena tijela.

3.   Fond za globalni okoliš u okviru Programa Ujedinjenih naroda za razvoj i Međunarodna banka za obnovu i razvoj predstavljat će međunarodni entitet kojem je povjereno funkcioniranje financijskog mehanizma o kojem je riječ u članku 11. na privremenoj osnovi. U vezi s tim, potrebno je odgovarajuće preustrojiti Fond za globalni okoliš, a njezino članstvo učiniti univerzalnim kako bi moglo ispuniti zahtjeve iz članka 11.

Članak 22.

Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje

1.   Konvenciju trebaju potvrditi, prihvatiti, odobriti ili joj pristupiti države i organizacije regionalne gospodarske integracije. Bit će otvorena za pristupanje od datuma nakon dana kada je Konvencija zaključena za potpisivanje. Instrumenti potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja bit će deponirani kod depozitara.

2.   Svaka organizacija regionalne gospodarske integracije koja postane strankom Konvencije bez da je bilo koja od njenih država članica stranka, morat će ispuniti sve obveze po ovoj Konvenciji. U slučaju da kod tih organizacija jedna ili više država članica predstavljaju stranke Konvencije, organizacija i njene države članice odlučit će o svojim dotičnim odgovornostima za ispunjenje obveza po Konvenciji. U takvim slučajevima organizacija i države članice neće biti ovlaštene da se istodobno koriste pravima po ovoj Konvenciji.

3.   U svojim instrumentima potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja organizacije regionalne gospodarske integracije objavit će opseg svoje nadležnosti u vezi s predmetima uređenih ovom Konvencijom. Ove će organizacije također obavijestiti depozitara, koji će po redu obavještavati stranke o svim bitnim promjenama u opsegu njihove nadležnosti.

Članak 23.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu devedeseti dan od datuma kada je položena pedeseta isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

2.   Za svaku državu ili organizaciju regionalne gospodarske integracije koja potvrđuje, prihvaća ili odobrava Konvenciju ili joj pristupa nakon što je deponiran pedeseti instrument potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja. Konvencija stupa na snagu devedeseti dan nakon što je dotična država ili organizacija regionalne gospodarske integracije položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

3.   U smislu stavaka 1. i 2. gore, svaka isprava koju je položila organizacija regionalne gospodarske integracije neće se ubrajati u dodatne onima koje su položile države članice organizacije.

Članak 24.

Rezerve

Nisu moguće nikakve rezerve u odnosu na ovu Konvenciju.

Članak 25.

Povlačenje

1.   U bilo koje vrijeme po isteku tri godine kako je Konvencija stupila na snagu za stranku, dotična stranka može se povući iz Konvencije uz pismenu obavijest depozitaru.

2.   Svako takvo povlačenje stupa na snagu po isteku od godine dana kako je depozitar primio obavijest o povlačenju, ili nekog kasnijeg datuma koji je naznačen u obavijesti o povlačenju.

3.   Smatrat će se da se svaka stranka koja se povlači iz Konvencije povukla i iz svih protokola kojih je stranka.

Članak 26.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, čiji su arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekstovi jednako vjerodostojni, položit će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA niže potpisani, propisno ovlašteni u tu svrhu, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u New Yorku ovog devetog svibnja tisuću devetsto devedeset i druge godine.

 


(1)  Naslovi članaka dodani su isključivo kao pomoć čitatelju.

(2)  Ovo uključuje politike i mjere koje usvajuaju organizacije regionalne gospodarske integracije.


PRILOG I.

Australija

Austrija

Bjelorusija (1)

Belgija

Bugarska (1)

Kanada

Čehoslovačka (1)

Danska

Europska zajednica

Estonija (1)

Finska

Francuska

Njemačka

Grčka

Mađarska (1)

Island

Irska

Italija

Japan

Litva (1)

Letonija (1)

Luksemburg

Nizozemska

Novi Zeland

Norveška

Poljska (1)

Portugal

Rumunjska (1)

Ruska Federacija (1)

Španjolska

Švedska

Švicarska

Turska

Ukrajina (1)

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske

Sjedinjene Države Amerike


(1)  Zemlje koje prolaze proces prelaska na tržišnu ekonomiju


PRILOG II.

Australija

Austrija

Belgija

Kanada

Danska

Europska zajednica

Finska

Francuska

Njemačka

Grčka

Island

Irska

Italija

Japan

Luksemburg

Nizozemska

Novi Zeland

Norveška

Portugal

Španjolska

Švedska

Švicarska

Turska

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske

Sjedinjene Američke Države


PRILOG B

IZJAVA EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 22. STAVKOM 3. OKVIRNE KONVENCIJE O PROMJENI KLIME

U skladu s relevantnim odredbama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, Zajednica zajedno sa svojim državama članicama ima nadležnost poduzeti mjere čiji je cilj zaštita okoliša.

U odnosu na pitanja obuhvaćena Konvencijom, Zajednica je usvojila nekoliko pravnih instrumenata, kao dio svoje ekološke politike i u okviru drugih sektorskih politika, a najznačajnije od njih navedene su kako slijedi:

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2008/90 od 29. lipnja 1990. o promicanju energetske tehnologije u Europi (Program Thermie) (SL L 185, 17.7.1990.),

Odluka Vijeća 89/364/EEZ od 5. lipnja 1989. o akcijskom programu Zajednice za poboljšanje učinkovitosti korištenja električne energije (SL L 157, 9.6.1989.),

Odluka Vijeća 91/565/EEC od 29. listopada 1991. o promicanju učinkovitosti električne energije u Zajednici (Program SAVE) (SL L 307, 8.11.1991.),

Uredba Vijeća ECZ br. 1973/92 od 21. svibnja 1992. o uspostavi financijskog instrumenta za Okoliš (LIFE) (SL L 206, 22.7.1992.),

Odluka Vijeća 89/625/EEZ od 20. studenoga 1989. o:

Europskom programu za klimatologiju i elementarne nepogode (EPOCH),

Europskom programu za znanost i tehnologiju za zaštitu okoliša (STEP) (SL L 359, 8.12.1989.),

Odluka Vijeća 91/354/EEZ od 7. lipnja 1991. o usvajanju a posebnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj u području okoliša (1990 do 1994) (SL L 192, 16.7.1991.),

Direktiva Vijeća 92/6/EEZ od 10. veljače 1992. o ugradnji i uporabi uređaja za ograničenje brzine za određene kategorije motornih vozila u Zajednici (SL L 57, 2.3.1992.),

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2080/92 od 30. lipnja 1992. o uspostavljanju programa potpore Zajednice za mjere šumarstva u poljoprivredi (SL L 215, 30.7.1992.),

Odluka Vijeća 93/389/EEZ od 24. lipnja 1993. o sustavu praćenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova u Zajednici (SL L 167, 9.7.1993.).


PRILOG C

IZJAVA EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE O PROVEDBI OKVIRNE KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME

Europska ekonomska zajednica i njezine države članice izjavljuju da će preuzeta obveza ograničenja antropogenetskih emisija CO2 određene u članku 4. stavku 2 Konvencije biti ispunjena u cijeloj Zajednici djelovanjem Zajednice i njezinih država članica, u pripadajućoj nadležnosti.

U tom smislu, Zajednica i njezine države članice ponovo potvrđuju ciljeve određene u zaključcima Vijeća od 29. listopada 1990., a posebno cilj stabilizacije emisija CO2 na razinu od 1990. do 2000. u cijeloj Zajednici.

Europska ekonomska zajednica i njezine države članice razrađuju usklađenu strategiju s ciljem postizanja ovog cilja.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

94


21994D1217(09)


L 325/73

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.10.1994.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-A

br. 21/94

od 28. listopada 1994.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da bi Uredbu Vijeća (EZ) br. 844/94 od 12. travnja 1994. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1101/89 o strukturnim poboljšanjima u prijevozu unutarnjim plovnim putovima (1) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 44. (Uredba Vijeća (EEZ) br. 1101/89) Priloga XIII. Sporazumu dodaje se sljedeća alineja prije prilagodbe:

„—

394 R 0844: Uredba Vijeća (EZ) br. 844/94 od 12. travnja 1994. (SL L 98, 16.4.1994., str. 1.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbe (EZ) br. 844/94 na finskom, islandskom, norveškom i švedskom jeziku, koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 15. prosinca 1994., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. listopada 1994.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

H. HAFSTEIN


(1)  SL L 98, 16.4.1994., str. 1.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

95


31995D0308


L 186/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.1995.


ODLUKA VIJEĆA

od 24. srpnja 1995.

o sklapanju, u ime Zajednice, Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

(95/308/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.s stavak 1., u vezi s prvom rečenicom njegovog stavka 2. i prvim podstavkom članka 228. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je Komisija sudjelovala u ime Zajednice u pregovorima i ad hoc radnoj skupini za pripremu Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera;

budući da je u ime Zajednice Konvencija potpisana u Helsinkiju 18. ožujka 1992.;

budući da je glavna svrha Konvencije uspostava okvira za bilateralnu ili multilateralnu suradnju na sprečavanju i nadzoru onečišćavanja prekograničnih vodotoka i osiguranju razumnog korištenja vodnih bogatstava u državama članicama Gospodarskog povjerenstva Ujedinjenih naroda za Europu;

budući da je Zajednica usvojila mjere u području na koje se odnosi Konvencija; budući da je odgovornost Zajednice preuzeti međunarodne obveze u takvim pitanjima;

budući da politika Zajednice u području okoliša pridonosi ostvarivanju ciljeva očuvanja, zaštite i unapređivanja kakvoće okoliša, zaštite ljudskoga zdravlja te razboritog i razumnog korištenja prirodnih bogatstava s ciljem održivog razvoja;

budući da u cjelini politika Zajednice u području okoliša ima za cilj jačanje međunarodne suradnje radi postizanja visoke razine zaštite; budući da se ona temelji na načelu opreznosti i načelima poduzimanja preventivnih mjera, te na tome da štetu nanesenu okolišu treba prioritetno rješavati na izvoru i da onečišćivač plaća;

budući da u okviru svoje nadležnosti Zajednica i države članice surađuju s njihovim državama i nadležnim međunarodnim organizacijama;

budući da će sklapanje Konvencije od strane Zajednice pomoći ostvarivanju ciljeva određenih člankom 130.r Ugovora,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se u ime Europske zajednice odobrava Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera.

Tekst Konvencije nalazi se u Prilogu I.

Članak 2.

Ovime se ovlašćuje predsjednik Vijeća da odredi osobu ili osobe koje će biti ovlaštene položiti instrument odobrenja kod Glavnog tajništva Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 25. Konvencije.

Dotična osoba ili osobe istodobno polažu i izjavu o nadležnosti iz Priloga II.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 1995.

Za Vijeće

Predsjednik

P. SOLBES MIRA


(1)  SL C 212, 5.8.1993., str. 60.

(2)  SL C 128, 9.5.1994.

(3)  SL C 34, 2.2.1994., str. 1.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

97


21995A0805(01)


L 186/44

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.03.1992.


KONVENCIJA

o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

sastavljena u Helsinkiju 17. ožujka 1992.

Ujedinjeni narodi

1992.

Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

PREAMBULA

STRANKE OVE KONVENCIJE

IMAJUĆI na umu da su zaštita i uporaba prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera važni i žurni zadaci, čije se učinkovito izvršavanje može postići samo kroz pojačanu suradnju,

ZABRINUTE zbog postojanja opasnosti od nepoželjnih posljedica, na kraći ili duži rok, promjene uvjeta u prekograničnim vodotocima i međunarodnim jezerima na okoliš, gospodarstvo i blagostanje zemalja članica Ekonomske komisije za Europu (ECE),

NAGLAŠAVAJUĆI potrebu za pojačanim nacionalnim i međunarodnim mjerama za sprečavanje, kontrolu i smanjenje ispuštanja opasnih tvari u vodeni okoliš i za smanjenje eutrofikacije i acidifikacije, kao i zagađivanje morskog okoliša, posebno priobalja iz izvora na kopnu,

PODRŽAVAJUĆI već poduzeta nastojanja vlada zemalja ECE za jačanje suradnje na dvostranoj i mnogostranoj razini na sprečavanju, kontroli i smanjenju zagađenja prekograničnih voda, racionalnom gospodarenju vodama, očuvanju vodnih resursa i zaštiti okoliša,

PODSJEĆAJUĆI na odgovarajuće odredbe i načela Deklaracije Stokholmske konferencije o čovjekovu okolišu, Završnog akta Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS), zaključnih dokumenata sastanaka predstavnika država sudionica KESS u Madridu i Beču, te Regionalne strategije za zaštitu okoliša i racionalnu uporabu prirodnih resursa u zemljama članicama ECE za razdoblje do 2000. godine i dalje,

SVJESNE uloge Ekonomske komisije UN-a za Europu u promicanju međunarodne suradnje radi sprečavanja, kontrole i smanjenja zagađivanja prekograničnih voda i za njihovu racionalnu uporabu, i podsjećajući glede toga na Deklaraciju ECE o politici sprečavanja i kontrole zagađivanja voda, uključujući i prekogranična zagađenja. Deklaraciju ECE o politici racionalne uporabe voda, Načela ECE glede suradnje na polju prekograničnih voda, Povelje ECE o gospodarenju podzemnim vodama, i na kodeks ponašanja kod slučajnog zagađenja prekograničnih unutarnjih voda,

POZIVAJUĆI se na odluke I (42) i I (44) Europske ekonomske komisije na 42. odnosno 44. sjednici i zaključaka sastanka KESS-a o zaštiti okoline (Sofija, Bugarska, 16. listopada - 3. studenoga 1989.),

NAGLAŠAVAJUĆI da se suradnja među zemljama članicama u vezi sa zaštitom i uporabom prekograničnih voda mora ostvarivati u prvom redu izradom sporazuma među zemljama koje graniče s istim vodama, posebno tamo gdje takvi sporazumi još nisu postignuti,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

1.

„prekogranične vode” znače bilo koje površinske ili podzemne vode koje označavaju, presijecaju ili su smještene na granici između dviju ili više država; gdje prekogranične vode teku izravno u more, one završavaju na ravnoj crti preko njihovog ušća koja spaja točke na crti oseke suprotnih obala;

2.

„prekogranična posljedica” znači svaki značajniji negativni utjecaj na okoliš, uzrokovan promjenom uvjeta u pograničnim vodama zbog ljudske djelatnosti, čiji je fizički izvor u potpunosti ili djelomično smješten na području pod jurisdikcijom jedne stranke, na područje pod jurisdikcijom druge stranke. Takvi utjecaji na okoliš uključuju utjecaje na ljudsko zdravlje i sigurnost, floru, faunu, tlo, zrak, vodu, klimu, pejzaž i povijesne spomenike ili druge građevine, ili interakciju među tim čimbenicima, a isto tako i utjecaj na kulturno nasljeđe i društveno-ekonomske prilike, koji proizlazi iz promjene tih čimbenika;

3.

„stranka” znači, ako u tekstu nije drukčije naznačeno, ugovornu stranku ove Konvencije;

4.

„priobalne stranke” znači stranke koje graniče s istim prekograničnim vodama;

5.

„zajedničko tijelo” znači bilo koju dvostranu ili mnogostranu komisiju ili sličan organizacijski oblik suradnje među priobalnim strankama;

6.

„opasne tvari” znače tvari koje su toksične, kancerogene, mutagene, teratogene ili bioakumulativne, naročito ako su postojane;

7.

„najbolja moguća tehnologija” (definicija sadržana u prilogu I. ove Konvencije).

DIO I.

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA SVE STRANKE

Članak 2.

Opće odredbe

1.   Stranke će poduzeti sve potrebne mjere za sprečavanje, kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica.

2.   Stranke će posebno poduzeti sve odgovarajuće mjere:

a)

za sprečavanje; kontrolu i smanjenje zagađenja voda koje uzrokuje, ili može uzrokovati, prekogranične posljedice;

b)

osigurati da se prekogranične vode koriste s ciljem ekološki sigurnog i racionalnoga gospodarenja vodama, zaštite vodnih resursa i okoliša;

c)

osigurati da se prekogranične vode koriste racionalno i pravedno, uzimajući u obzir njihov međunarodni karakter, u vezi s djelatnostima koje izazivaju ili bi mogle izazvati prekogranične posljedice;

d)

osigurati očuvanje i, gdje je potrebno, obnovu ekosustava.

3.   Mjere sprečavanja, kontrole i smanjenja zagađenja vode treba poduzeti, gdje je to moguće, na izvoru.

4.   Navedene mjere ne smiju izravno ili neizravno dovoditi do prenošenja zagađenja u druge dijelove okoliša.

5.   U provedbi mjera iz stavka 1. i 2. stranke se moraju pridržavati sljedećih načela:

a)

načelo „predostrožnosti”, prema kojem se akcija za izbjegavanje mogućih prekograničnih posljedica ispuštanja štetnih tvari ne smije odgađati pod izgovorom da znanost još nije potpuno dokazala uzročnu vezu između dotičnih tvari i mogućih prekograničnih posljedica;

b)

načelo „zagađivač plaća”, po kojem troškove mjera za sprečavanje, kontrolu i redukciju zagađenja snosi zagađivač;

c)

vodnim resursima treba gospodariti tako da se potrebe sadašnje generacije zadovoljavaju tako da se ne dovodi u pitanje mogućnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.

6.   Priobalne stranke surađivat će na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi, posebno putem dvostranih i mnogostranih dogovora radi razrade usklađene politike, programa i strategije za relevantne slivove ili njihove dijelove, s ciljem sprečavanja, kontrole i zaštite i smanjenja prekograničnih posljedica te zaštitu okoliša na koji one utječu, uključujući i morski okoliš.

7.   Primjena ove Konvencije ne smije dovesti do pogoršanja stanja okoliša niti do pojačanja prekograničnih posljedica.

8.   Odredbe ove Konvencije ničim ne ograničavaju pravo bilo koje stranke, pojedinačno ili zajedničko, da prihvati i provede strože mjere nego što su određene ovom Konvencijom.

Članak 3.

Sprečavanje, kontrola i smanjenje

1.   Za sprečavanje; kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica, stranke moraju razraditi, prihvatiti i provesti i, koliko je moguće, uskladiti važeće zakonske, administrativne, ekonomske, financijske i tehničke mjere radi postizanja, među ostalim, sljedećeg:

a)

sprečavanja, kontrole i smanjenja emisije polutanata na izvoru primjenom među ostalim, tehnologije s malo ili bez otpada;

b)

zaštite prekograničnih voda od zagađenja iz točkastih izvora putem izdavanja dozvola za ispuštanje otpadnih voda od strane odgovornih državnih vlasti, te praćenja i nadzora odobrenih ispusta;

c)

da su granične vrijednosti ispusta otpadnih voda, određene u dozvolama, utemeljene na najboljoj mogućoj tehnologiji ispuštanja opasnih tvari;

d)

nametanje strožih zahtjeva, čak i zabrane u pojedinačnim slučajevima, kad to zahtijeva kvaliteta recipijenta ili ekosustava;

e)

da se za komunalne otpadne vode primjenjuje bar biološko ili ekvivalentno pročišćavanje, gdje je potrebno i metodom „korak po korak”;

f)

poduzimanje odgovarajućih mjera, npr. primjena najbolje moguće tehnologije, za smanjenje unošenja hranjivih tvari iz industrijskih i komunalnih izvora;

g)

razradu i poduzimanje odgovarajućih mjera i najbolje ekološke prakse radi smanjenja unosa hranjivih i opasnih tvari iz raspršenih izvora, posebno kad je glavni izvor toga poljoprivreda (smjernice za primjenu najbolje ekološke prakse navedene su u Prilogu II);

h)

prosuđivanje o utjecaju na okoliš, kao i druge prosudbe;

i)

promicanje održivoga gospodarenja vodnim resursima, uz uvažavanje ekosustava;

j)

razvijanje planiranja za nepredvidive okolnosti;

k)

poduzimanje dodatnih posebnih mjera za sprečavanje zagađivanja podzemnih voda;

l)

svođenje na minimum opasnosti od iznenadnog zagađenja.

2.   U tu svrhu svaka će stranka odrediti granice emisije za ispust iz točkastih izvora u površinske vode, utemeljene na najboljoj mogućoj tehnologiji i posebno primjenjive na pojedine industrijske sektore ili industrije iz kojih potječu opasne tvari. Odgovarajuće mjere iz stavka 1. ovog članka za sprečavanje, kontrolu i smanjenje unošenja u vode opasnih tvari iz točkastih ili raspršenih izvora mogu, među ostalim, uključivati potpunu ili djelomičnu zabranu proizvodnje ili uporabe takvih tvari. U obzir treba uzeti postojeće liste takvih industrijskih grana i opasnih tvari u međunarodnim konvencijama i propisima koje se mogu primijeniti na područje obuhvaćeno ovom Konvencijom.

3.   Osim toga, svaka stranka treba odrediti, gdje je to moguće, ciljeve kakvoće voda i prihvatiti kriterije kakvoće, radi sprečavanja, kontrole i smanjenja prekograničnih posljedica. Opće upute za razradu takvih kriterija i ciljeva dane su u Prilogu III. ove Konvencije. Kad bude potrebno, stranke trebaju nastojati upotpuniti taj Prilog.

Članak 4.

Monitoring

Stranke trebaju uspostaviti programe monitoringa stanja prekograničnih voda.

Članak 5.

Istraživanje i razvoj

Stranke moraju surađivati u provedbi istraživanja i razvijanju učinkovitih postupaka sprečavanja, kontrole i smanjenja prekograničnih posljedica. U tu svrhu stranke trebaju, na dvostranoj i/ili mnogostranoj osnovi, uzimajući u obzir istraživanja koja vrše međunarodni forumi, nastojati pokrenuti ili ubrzati specifične programe istraživanja, usmjerene među ostalim na:

a)

metode ocjenjivanja toksičnosti opasnih tvari i štetnosti zagađivala;

b)

proširenje saznanja o pojavi, rasprostranjenosti i posljedicama po okoliš prisutnih zagađivala i procesa;

c)

razvoj i primjenu ekološki sigurne tehnologije, proizvodnje i potrošnje;

d)

postepeno izbacivanje iz uporabe i/ili zamjena tvari koje mogu dovesti do prekograničnih posljedica;

e)

ekološki sigurne metode za odlaganje opasnih tvari;

f)

posebne metode za poboljšanje stanja prekograničnih voda;

g)

razvoj ekološki sigurnih vodnih građevina i metode regulacije;

h)

fizičku i financijsku procjenu štete od prekograničnih posljedica.

Stranke će međusobno razmjenjivati rezultate ovih programa istraživanja u sukladnosti s člankom 6. ove Konvencije.

Članak 6.

Razmjena informacija

Stranke su dužne omogućiti najširu razmjenu informacija o temama kojima se bavi ova Konvencija, i to što prije.

Članak 7.

Odgovornost i odgovornost za štetu

Stranke su dužne podržati odgovarajuća međunarodna nastojanja na razradi pravila, kriterija i postupaka na području odgovornosti i odgovornosti za štetu.

Članak 8.

Zaštita informacija

Odredbe ove Konvencije ne utječu na prava i obveze stranaka u sukladnosti s njihovim legalnim sustavom i naddržavnim propisima o zaštiti informacija koje predstavljaju industrijsku ili trgovačku tajnu, intelektualno vlasništvo ili pitanja od nacionalne sigurnosti.

DIO II.

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRIOBALNE STRANKE

Članak 9.

Dvostrana i mnogostrana suradnja

1.   Priobalne stranke na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi sklapaju dvostrane, mnogostrane ili druge sporazume, ili adaptiraju postojeće, radi uklanjanja eventualnih proturječnosti s osnovnim načelima ove Konvencije, utvrđujući tako uzajamne odnose i ponašanje u vezi sa sprečavanjem, nadzorom i smanjenjem prekograničnih posljedica. Priobalne stranke trebaju specificirati sliv (ili dio sliva) na koji se suradnja odnosi. Ti dogovori i aranžmani trebaju obuhvatiti bitna pitanja iz ove Konvencije, kao i sva druga za koja smatraju da je na njima korisno surađivati.

2.   Dogovori i aranžmani iz stavka l. moraju omogućiti uspostavljanje zajedničkih tijela. Zadaci tih tijela, između ostalog ne prejudicirajući postojeće dogovore i aranžmane, jesu:

a)

prikupljanje i ocjenjivanje podataka radi utvrđivanja izvora zagađenja koji mogu izazvati prekogranične posljedice;

b)

razrada zajedničkih programa monitoringa kvalitete i količine voda;

c)

inventarizacija i razmjena informacija o izvorima zagađenja iz stavka 2.a);

d)

određivanje granice emisije za otpadne vode i ocjena učinkovitosti programa nadzora;

e)

razrada zajedničkih ciljeva i kriterija kvalitete voda, s obzirom na članak 3. stavak 3. ove Konvencije, i predlaganje mjera za održavanje i, gdje je potrebno, poboljšanje sadašnje kvalitete voda;

f)

izrada usklađenih programa akcija za smanjenje opterećenja zagađenja iz točkastih (komunalnih i industrijskih) i raspršenih izvora (naročito poljoprivrede);

g)

uspostavljanje postupaka upozoravanja i uzbunjivanja;

h)

razmjena informacija o postojećim i planiranim oblicima korištenja voda i odgovarajućim uređajima koji bi mogli uzrokovati prekogranične posljedice;

i)

poticanje suradnje i razmjene informacija o najboljoj mogućoj tehnologiji u sukladnosti s odredbama članka.13. ove Konvencije, kao i podržavanje suradnje u programima znanstvenih istraživanja;

j)

sudjelovanje u ostvarenju prosudbe o posljedicama po okoliš u vezi s prekograničnim vodama, u sukladnosti s odgovarajućim međunarodnim propisima.

3.   U slučaju kad je neka primorska država, koja je stranka u ovoj Konvenciji, izravno i znatno izložena prekograničnim posljedicama, priobalne stranke mogu, ako se slože, pozvati dotičnu primorsku državu da se na odgovarajući način uključi u aktivnosti zajedničkih mnogostranih tijela.

4.   Zajednička tijela po ovoj Konvenciji trebaju pozvati zajedničke organe, koje su formirale primorske države radi zaštite morskog okoliša koji je izravno izložen utjecaju prekograničnih posljedica, na suradnju radi usklađivanja aktivnosti i sprečavanja, nadzora i smanjenja prekograničnih posljedica.

5.   Ako na istom slivu postoje dva ili više zajedničkih tijela, moraju nastojati uskladiti svoje aktivnosti radi učinkovitijeg sprečavanja, kontrole i smanjenje prekograničnih posljedica u tom slivu.

Članak 10.

Konzultacije

Konzultacije između priobalnih stranaka održavat će se utemeljene na uzajamnosti, dobroj volji i dobrosusjedskim odnosima, na zahtjev bilo koje od stranaka. Cilj konzultacija je suradnja na pitanjima obuhvaćenim odredbama ove Konvencije. Sve takve konzultacije obavljaju se putem zajedničkog tijela formiranog u sukladnosti s člankom 9. ove Konvencije.

Članak 11.

Zajednički monitoring i prosudba

1.   U okviru opće suradnje iz članka 9. ili specifičnih aranžmana, priobalne stranke donose i provode zajedničke programe monitoringa stanja u prekograničnim vodama, uključujući poplave i veliko kretanje leda, kao i prekogranične posljedice.

2.   Priobalne stranke dogovaraju parametre i zagađenja i zagađivala čije se ispuštanje i koncentracija u prekograničnim vodama trebaju redovito pratiti.

3.   Priobalne stranke u redovitim vremenskim razmacima provode zajedničko ili dogovoreno prosuđivanje stanja prekograničnih voda i učinkovitosti mjera poduzetih za sprečavanje, kontrolu i smanjenje posljedica. Rezultati tih ocjenjivanja moraju biti dostupni javnosti sukladno odredbama u članku 16. ove Konvencije.

4.   U te svrhe, priobalne stranke usklađuju pravila za uspostavljanje i funkcioniranje programa monitoringa, sustava mjerenja, uređaja, analitičkih tehnika, postupaka obrade podataka i evaluacije te metoda za registraciju ispuštenih zagađivala.

Članak 12.

Zajednička istraživanja i razvoj

U okviru opće suradnje iz članka 9. ili specifičnih aranžmana, priobalne stranke poduzimaju istraživačke i razvojne djelatnosti s ciljem postizanja i održavanja ciljeva i kriterija kvalitete voda, koje su dogovorno postavile i prihvatile.

Članak 13.

Razmjena informacija među priobalnim strankama

1.   Priobalne stranke će, u okviru relevantnih dogovora i aranžmana sukladno članku 9. razmjenjivati raspoložive podatke i između ostalog o:

a)

ekološkom stanju prekograničnih voda;

b)

iskustvima stečenim u primjeni najbolje moguće tehnologije i rezultatima istraživanja i razvoja;

c)

o emisiji i monitoringu;

d)

poduzetim i planiranim mjerama za sprečavanje, kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica;

e)

dozvolama i propisima o ispuštanju otpadnih voda koje izdaju odgovarajući organi.

2.   Radi usklađivanja graničnih vrijednosti emisije priobalne stranke trebaju razmjenjivati informacije o nacionalnim propisima.

3.   Ako jedna od priobalnih stranaka zatraži od druge neke informacije koje nisu lako dostupne, druga stranka treba nastojati udovoljiti zahtjevu, ali za to može zahtijevati plaćanje nekog razumnog iznosa za prikupljanje i eventualnu obradu podataka i informacija.

4.   Radi provođenja ove Konvencije, priobalne stranke trebaju olakšati razmjenu najbolje moguće tehnologije, posebno poticanjem komercijalne razmjene postojeće tehnologije, izravnim industrijskim kontaktima i suradnjom, uključujući i „joint venture”, razmjenom informacija i iskustava, i pružanjem tehničke pomoći. Priobalne stranke također trebaju poduzeti zajedničke programe obuke te organizaciju relevantnih seminara i sastanaka.

Članak 14.

Sustav za upozoravanje i uzbunjivanje

Priobalne stranke moraju bezodložno informirati jedna drugu o bilo kojoj kritičnoj situaciji koja bi mogla imati prekogranične posljedice. Priobalne stranke trebaju uspostaviti i provoditi usklađene ili zajedničke sustave za komuniciranje, upozoravanje i uzbunjivanje s ciljem dobivanja i prenošenja informacija. Ti sustavi moraju se temeljiti na kompatibilnim postupcima prenošenja i obrade podataka i opremi, dogovorno prihvaćenoj od priobalnih stranaka. Stranke će se uzajamno informirati o tome s kim treba kontaktirati i tko je za što nadležan.

Članak 15.

Uzajamna pomoć

1.   Ako dođe do kritične situacije, priobalne stranke će na zahtjev pružiti uzajamnu pomoć, slijedeći postupak iz stavka 2. ovog članka.

2.   Priobalne stranke trebaju razraditi i dogovoriti postupke za uzajamnu pomoć, koje između ostalog ureduju sljedeća pitanja:

a)

usmjeravanje, kontrolu, koordinaciju i nadzor pomoći;

b)

lokalna sredstva i usluge koje daje strana koja traži pomoć, uključujući i, prema potrebi, olakšanje formalnosti oko prijelaza granice;

c)

aranžmane za osiguranje, nadoknađivanje i sl. stranci koja daje pomoć njenom osoblju, kao i za prijelaz preko područja treće stranke, gdje je to potrebno;

d)

metode nadoknade troškova pružanja pomoći.

Članak 16.

Informiranje javnosti

1.   Priobalne stranke trebaju omogućiti da informacije o stanju prekograničnih voda, poduzetim i predviđenim mjerama za sprečavanje, kontrolu i smanjenje posljedica, te o učinkovitosti tih mjera budu dostupne javnosti. Stoga stranke trebaju javnosti pružiti sljedeće informacije:

a)

ciljevi kvalitete voda,

b)

izdane dozvole i uvjeti koje treba zadovoljiti,

c)

rezultati uzimanja uzoraka vode i otpadnih voda za potrebe monitoringa i ocjenjivanja, kao i rezultati provjere poštivanja ciljeva kvalitete vode ili uvjeta iz dozvole.

2.   Priobalne stranke osigurat će da te informacije budu u svako razumno doba dostupne javnosti na uvid besplatno, te mogućnost dobivanja tih informacija u pismenom obliku uz plaćanje razumne cijene.

DIO III.

PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 17.

Sastanci stranaka

1.   Prvi sastanak stranaka sazvat će se u roku od godine dana od stupanja na snagu ove Konvencije Nakon toga redoviti sastanci održavat će se svake tri godine, ili u kraćim razmacima kako bude određeno Poslovnikom. Stranke mogu održati i izvanredni sastanak ako tako odluče na redovitom sastanku, ili na pismeni zahtjev bilo koje stranke pod uvjetom da ga, u roku od šest mjeseci od obavješćivanja o tome svih stranaka, podrži bar jedna trećina stranaka.

2.   Na sastancima stranke će stalno kontrolirati provedbu ove Konvencije i u tu svrhu:

a)

nadzirati politiku i metodološki pristup zaštiti i korištenju prekograničnih voda s ciljem daljnjeg unapređivanja njihovog korištenja i zaštite;

b)

razmjenjivati informacije o iskustvima stečenim u zaključivanju i provedbi dvostranih i mnogostranih dogovora i drugih aranžmana o zaštiti i korištenju prekograničnih voda;

c)

tražiti, gdje je moguće, usluge odgovarajućih tijela Ekonomske komisije za Europu kao i drugih međunarodnih tijela, te posebnih komisija, u svim aspektima koji se tiču postizanja ciljeva ove Konvencije;

d)

na prvom sastanku, razmotriti i dogovorom donijeti Poslovnik;

e)

razmatrati i prihvaćati prijedloge izmjena ove Konvencije;

f)

razmatrati i poduzimati sve druge akcije koje mogu biti potrebne radi postizanja ciljeva ove Konvencije.

Članak 18.

Pravo glasa

1.   Osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka, svaka stranka u ovoj Konvenciji ima jedan glas.

2.   Organizacije regionalne ekonomske integracije, u pitanjima iz njihovog djelokruga, ostvaruju svoje pravo glasa s toliko glasova koliko ima njihovih članica koje su stranke u ovoj Konvenciji. Te organizacije neće ostvariti svoje pravo glasa ako njihove članice pojedinačno glasaju, i obratno.

Članak 19.

Tajništvo

Izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu obavlja sljedeće tajničke funkcije:

a)

sazivanje i pripremu sastanaka stranaka,

b)

prosljeđivanje strankama izvještaja i ostalih informacija dobivenih u sukladnosti s odredbama ove Konvencije,

c)

ostale funkcije koje odrede stranke.

Članak 20.

Prilozi

Prilozi ovoj Konvenciji predstavljaju njezinsastavni dio.

Članak 21.

Izmjene konvencije

1.   Svaka stranka ima pravo predložiti izmjene Konvencije.

2.   Prijedlozi izmjena razmatraju se na sastanku stranaka.

3.   Tekst prijedloga izmjene podnosi se pismeno izvršnom tajniku Ekonomske komisije za Europu, koji će ga proslijediti svim strankama najmanje devedeset dana prije sastanka na kojem će se raspravljati o njegovom prihvaćanju:

4.   Izmjena Konvencije prihvaća se dogovorom predstavnika stranaka Konvencije, prisutnih na sastanku, a stupa na snagu, za stranke koje su je prihvatile, devedesetog dana od datuma do kojeg su dvije trećine stranaka položile svoje isprave o prihvatu izmjene. Za sve ostale stranke izmjena stupa na snagu devedesetog dana od datuma kad je dotična stranka položila svoju ispravu o prihvatu izmjene.

Članak 22.

Rješavanje sporova

1.   Ako između dviju ili više stranaka dođe do spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, rješenje će se potražiti u pregovorima ili na drugi način prihvatljiv strankama spora.

2.   Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju ovoj Konvenciji, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, stranka može pismeno izjaviti depozitaru da, u slučaju da neki spor nije riješen na način iz stavka l., prihvaća kao obvezatan jedan ili oba sljedeća načina rješavanja spora u odnosu na.bilo koju drugu stranku koja prihvaća istu obvezu:

a)

podvrgavanje spora Međunarodnom sudu,

b)

arbitražu u skladu s postupkom izloženim u Prilogu IV.

3.   Ako su stranke spora prihvatile oba načina iz stavka 2., spor se može podvrgnuti samo Međunarodnom sudu, osim ako se stranke dogovore drukčije.

Članak 23.

Potpisivanje

Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje u Helsinkiju od 17. do 18. ožujka 1992., a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 18. rujna 1992., državama članicama Ekonomske komisije za Europu, kao i državama koje imaju konzultativni status pri Ekonomskoj komisiji za Europu sukladno članku 8. Rezolucije Ekonomskog i socijalnog vijeća 36 (IV) od 28. ožujka 1947., te organizacijama regionalne ekonomske integracije što ih tvore suverene države članice Ekonomske komisije za Europu i na koje su države članice prenijele ovlasti u pitanjima koja ureduje ova Konvencija, uključujući ovlasti sklapanja međunarodnih ugovora o tim pitanjima.

Članak 24.

Depozitar

Depozitar ove Konvencije bit će glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

Članak 25.

Ratifikacija, prihvaćanje, odobravanje i pristupanje

1.   Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju od strane država potpisnica i regionalnih organizacija za ekonomsku integraciju:

2.   Ova će Konvencija biti otvorena za pristupanje državama i organizacijama navedenima u članku 23.

3.   Svaka organizacija navedena u članku 23. koja postane stranka ove Konvencije, a da njene države članice nisu stranke, podliježe obvezama iz ove Konvencije. U slučaju da je jedna ili više država članica takve organizacije stranka Konvencije, organizacija i njene države članice moraju odlučiti o svojim odgovornostima u izvršavanju obveza iz ove Konvencije. U takvim slučajevima organizacija i njene države članice ne mogu istodobno ostvariti prava iz ove Konvencije.

4.   U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju, regionalne organizacije za ekonomsku integraciju navedene u članku 23. trebaju se izjasniti o opsegu svojih ovlasti u odnosu na pitanja koja uređuje ova Konvencija. Te će organizacije također izvijestiti depozitara o svim značajnijim promjenama djelokruga njihovih ovlasti.

Članak 26.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma polaganja šesnaeste isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju.

2.   U smislu stavka 1., nijedna isprava koju položi regionalna organizacija za ekonomsku integraciju ne pribraja se ispravama koje su položile države članice te organizacije.

3.   Za svaku državu ili organizaciju navedenu u članku 23., koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja šesnaeste isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja njihove isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu te države ili te organizacije.

Članak 27.

Povlačenje

U bilo koje vrijeme po isteku tri godine od stupanja ove Konvencije na snagu u odnosu na neku stranku, ta se stranka može povući iz Konvencije pismenom notifikacijom depozitaru. Svako takvo povlačenje stupa'na snagu devedeset dana od datuma kad ju je depozitar primio.

Članak 28.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, koje su engleski, francuski i ruski tekst jednako vjerodostojni, položit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO u Helsinkiju sedamnaestog ožujka tisuću devetsto devedeset druge godine.

 


Prilog I.

DEFINICIJA POJMA „NAJBOLJA MOGUĆA TEHNOLOGIJA”

1.

Izraz „najbolja moguća tehnologija” podrazumijeva najnoviji stupanj razvoja postupka, sredstava ili metoda rada koji pokazuju praktičnost određene mjere za ograničavanje ispusta, emisije i otpada. Pri određivanju da li neki skup postupaka, sredstava i metoda predstavlja najbolju moguću tehnologiju općenito ili u pojedinim slučajevima, posebna pažnja posvećuje se:

a)

komparabilnim postupcima, sredstvima i metodama koje su nedavno i s uspjehom iskušane,

b)

tehnološkom napretku i promjenama u znanstvenim saznanjima,

c)

ekonomskoj opravdanosti takve tehnologije,

d)

rokovima za uvođenje u novim i postojećim objektima,

e)

karakteru i količini ispuštanja i efluenta,

f)

tehnologiji s malo otpada ili bez otpada.

2.

Iz toga slijedi da će se „najbolja moguća tehnologija” za neki postupak mijenjati s vremenom u kontekstu tehnološkog napretka, ekonomskih i društvenih čimbenika, kao i promjena znanstvenih saznanja.


Prilog II.

SMJERNICE ZA RAZRADU NAJBOLJE EKOLOŠKE PRAKSE

1.

Pri izboru najpovoljnije kombinacije mjera koja može činiti najbolju ekološku praksu u pojedinim slučajevima treba razmatrati sljedeće mjere:

a)

informiranje i educiranje javnosti korisnika o ekološkim posljedicama izbora određenih djelatnosti i proizvoda, njihovog korištenja i odlaganja.

b)

razvoj i primjenu zbornika ekološkog ponašanja koji pokriva sve oblike roka trajanja proizvoda,

c)

naljepnice kojima se korisnici informiraju o ekološkim rizicima u vezi s nekim proizvodom, njegovom uporabom i odlaganjem.

d)

sustav prikupljanja i odlaganja otpada dostupan javnosti,

e)

recikliranje, obnavljanje i ponovnu uporabu,

f)

primjenu ekonomskih instrumenata na djelatnost, proizvode i grupe proizvoda,

g)

sustav licenci, koji uključuje raspon ograničenja i zabrane.

2.

Pri određivanju kombinacije mjera kao najbolje ekološke prakse za opće i pojedinačne slučajeve, posebnu pažnju treba obratiti na:

a)

opasnost za okoliš

i.

proizvoda

ii.

proizvodnje

iii.

uporabe proizvoda

iv.

konačnog odlaganja proizvoda

b)

zamjenu postupkom ili tvarima koje izazivaju manja zagađenja,

c)

domašaj upotrebe,

d)

moguće koristi ili štete za okoliš od zamjene materijala ili djelatnosti,

e)

napredak i promjene znanstvenih saznanja,

f)

rokove primjene,

g)

društvene i ekonomske posljedice.

3.

Iz toga slijedi da se pojam najbolje ekološke prakse mijenja s obzirom na tehnološki napredak, ekonomske i društvene čimbenike kao i na promjene znanstvenih saznanja.


Prilog III.

SMJERNICE ZA RAZRADU CILJEVA I KRITERIJA KAKVOĆE VODA

Ciljevi i kriteriji kakvoće voda trebaju:

a)

uzimati u obzir težnju prema održavanju i, gdje je potrebno, poboljšanju postojeće kakvoće voda,

b)

težiti smanjenju prosječnog opterećenja zagađenjem (posebno opasnim tvarima) u određenom stupnju, u određenom razdoblju,

c)

uzimati u obzir specifične zahtjeve za kakvoću voda (sirove vode za vodoopskrbu, navodnjavanje itd.,

d)

uzimati u obzir zahtjeve koji se odnose na osjetljive i posebno zaštićene vode i njihovu okolinu, npr. jezera i podzemne vode,

e)

temeljiti se na primjeni metoda ekološke klasifikacije i kemijskih pokazatelja za srednjoročni i dugoročni pregled održavanja i poboljšavanja kakvoće voda,

f)

uzimati u obzir domašaj u kojem su ciljevi postignuti i dodatne zaštitne mjere, temeljene na graničnim vrijednostima emisije, koje se mogu pokazati potrebitim u pojedinačnim slučajevima.,


Prilog IV.

ARBITRAŽA

1.

U slučaju spora koji se podvrgava arbitraži sukladno članku 22. stavak 2. ove Konvencije, stranka ili stranke izvijestit će tajništvo o predmetu arbitraže, posebno navodeći članke Konvencije o čijem je tumačenju ili primjeni riječ. Tajništvo će primljenu informaciju proslijediti svim strankama ove Konvencije.

2.

Arbitražni sud sastoji se od tri člana. I stranka ili stranke koje podnose zahtjev, i druga strana ili stranke spora imenuju po jednog arbitra, a dva tako imenovana arbitra sporazumno određuju trećeg člana, koji je ujedno predsjednik arbitražnog suda. To ne može biti osoba koja je državljanin jedne od stranaka spora, niti koja stalno boravi na području jedne od tih stranaka ili je tamo zaposlena, kao ni osoba koja se bavila navedenim slučajem u bilo kojem drugom svojstvu.

3.

Ako se predsjednik arbitražnog suda ne odredi u roku od dva mjeseca od imenovanja drugog arbitra, izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu odredit će, na zahtjev bilo koje od stranaka, predsjednika u roku od daljnja dva mjeseca.

4.

Ako jedna od stranaka spora ne imenuje arbitra u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva, druga stranka može o tome izvijestiti izvršnog tajnika Ekonomske komisije za Europu, koji će u roku od daljnja dva mjeseca odrediti predsjednika arbitražnog suda. Pošto je određen, predsjednik arbitražnog suda zatražit će od stranke koja još nije imenovala svog arbitra da to učiniti u roku od dva mjeseca. Ako stranka to ne učini u navedenom roku, predsjednik će o tome izvijestiti izvršnog tajnika Ekonomske komisije za Europu, koji će izvršiti imenovanje u roku od daljnja dva mjeseca.

5.

Arbitražni sud donosi odluku u skladu s međunarodnim pravom i odredbama ove Konvencije.

6.

Svaki arbitražni sud utemeljen sukladno odredbama ovog priloga donosi svoj vlastiti poslovnik.

7.

Odluke arbitražnog suda, kako o postupnim, tako i o meritornim pitanjima, donose se većinom glasova.

8.

Sud ima pravo poduzeti sve mjere potrebne za utvrđivanje činjenica.

9.

Stranke spora dužne su olakšati rad arbitražnog suda, a posebno, služeći se svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju:

a)

osigurati mu sve mjerodavne dokumente, sredstva za rad i informacije,

b)

omogućiti mu, ako je to potrebno, da poziva svjedoke i vještake, te sasluša njihove izjave.

10.

Stranke spora i arbitri dužni su zaštititi tajnost svih informacija koje su dobili u povjerenju tijekom postupka pred arbitražnim sudom.

11.

Arbitražni sud može, na zahtjev jedne od stranaka, preporučiti privremene mjere zaštite.

12.

Ako se jedna od stranaka spora ne pojavi pred arbitražnim sudom ili propusti braniti svoj stav, druga stranka može tražiti od suda da nastavi postupak i donese konačnu odluku. Odsutnost ili propust stranke da brani svoj stav nije zapreka za odvijanje postupka.

13.

Arbitražni sud može saslušati i odrediti se prema protuzahtjevima koji proizlaze izravno iz predmeta spora.

14.

Ako arbitražni sud ne odluči drukčije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove arbitražnog postupka, uključujući i naknadu članovima suda, snose stranke spora u jednakim dijelovima. Sud će voditi očevidnik o svojim troškovima i o tome podnijeti konačno izvješće strankama.

15.

Svaka stranka ove Konvencije, koja ima interes prave prirode u predmetu spora, i po koju bi odluka u sporu mogla imati neke posljedice, može intervenirati u sporu uz pristanak suda.

16.

Arbitražni će sud donijeti svoju odluku u roku od pet mjeseci od svog utemeljenja, osim ako bude smatrao potrebnim produžiti taj rok za najviše pet mjeseci.

17.

Odluka arbitražnog odbora mora biti obrazložena. Odluka je konačna i obvezujuća za sve stranke spora. Arbitražni sud dostavlja svoju odluku strankama spora i tajništvu. Tajništvo prosljeđuje primljene informacije svim strankama ove Konvencije.

18.

Ako između stranaka dođe do spora u tumačenju ili provedbi odluke, bilo koja od stranaka može podnijeti zahtjev arbitražnom sudu koji je tu odluku donio ili, ako je isti nedostupan, drugom sudu utemeljenom u tu svrhu na isti način kao i prvi.


PRILOG II

Izjava Zajednice u skladu s člankom 25. stavkom 4. Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera

Uzimajući u obzir članak 25. stavak 4. Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, u pogledu opsega nadležnosti organizacija navedenih u tom stavku,

u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice i u svjetlu važećeg zakonodavstva Zajednice u području na koje se odnosi Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, a posebno dolje navedenih pravnih instrumenata, Zajednica je nadležna za međunarodna pitanja. Države članice Europske zajednice također imaju međunarodnu nadležnost koja se jednako odnosi na pitanja obuhvaćena navedenom Konvencijom.

Gore spomenuti pravni instrumenti su sljedeći:

Direktiva Vijeća 75/440/EEZ od 16. lipnja 1975. o zahtijevanoj kakvoći površinskih voda namijenjenih dobivanju vode za piće u državama članicama (1),

Direktiva Vijeća 76/160/EEZ od 8. prosinca 1975. o kakvoći vode za kupanje (2),

Direktiva Vijeća 74/464/EEZ od 4. svibnja 1976. o onečišćenju izazvanom određenim opasnim tvarima, koje se ispuštaju u vodeni okoliš Zajednice (3),

Direktiva Vijeća 78/176/EEZ od 20. veljače 1978. o otpadu iz industrije titanovih dioksida (4),

Direktiva Vijeća 78/659/EEZ od 18. srpnja 1978. o kakvoći slatkih voda kojima je potrebna zaštita ili poboljšanje uvjeta za život riba (5),

Direktiva Vijeća 79/869/EEZ od 9. listopada 1979. o metodama mjerenja i učestalosti uzorkovanja i analize površinskih voda namijenjenih dobivanju vode za piće (6),

Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja uzrokovanoga određenim opasnim tvarima (7),

Direktiva Vijeća 80/778/EEZ od 15. srpnja 1980. o kakvoći vode namijenjene ljudskoj potrošnji (8),

Direktiva Vijeća 82/176/EEZ od 22. ožujka 1982. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja žive od strane industrijskog sektora klor-alkalne elektrolize (9),

Direktiva Vijeća 82/883/EEZ od 3. prosinca 1982. o postupcima nadzora i praćenja stanja okoliša izloženih utjecaju otpada iz industrije titanovih dioksida (10),

Direktiva Vijeća 83/513/EEZ od 26. rujna 1983. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja kadmija (11),

Direktiva Vijeća 84/156/EEZ od 8. ožujka 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja žive, osim od strane industrijskog sektora klor-alkalne elektrolize (12),

Direktiva Vijeća 84/491/EEZ od 9. listopada 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja heksaklorocikloheksana (13),

Direktiva Vijeća 86/280/EEZ od 12. lipnja 1986. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja određenih opasnih tvari uključenih u Popis I. Priloga Direktivi 76/464/EEZ (14) ,

Direktiva Vijeća 88/347/EEZ od 16. lipnja 1988. o izmjeni Priloga II. Direktivi 86/280/EEZ o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja određenih opasnih tvari uključenih u Popis I. Priloga Direktivi 76/464/EEZ (15),

Direktiva Vijeća 90/415/EEZ od 27. srpnja 1990. o izmjeni Prilog II. Direktivi 86/280/EEZ od 12. lipnja 1986. o graničnim vrijednostima i ciljevima kakvoće kod ispuštanja određenih opasnih tvari uključenih u Popis I. Priloga Direktivi 76/464/EEZ (16),

Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o postupanju s komunalnim otpadnim vodama (17),

Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja izazvanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (18).

Uslijed provedbe politike zaštite okoliša Zajednice ovaj se popis može mijenjati, putem izmjena ili ukidanjem postojećeg, odnosno usvajanjem novog teksta.


(1)  SL L 194, 25.7.1975., str. 34.

(2)  SL L 31, 5.2.1976., str. 1.

(3)  SL L 129, 18.5.1976., str. 23.

(4)  SL L 54, 25.2.1978., str. 19.

(5)  SL L 222, 14.8.1978., str. 1.

(6)  SL L 271, 29.10.1979., str. 44.

(7)  SL L 20, 26.1.1980., str. 43.

(8)  SL L 229, 30.8.1980., str. 11.

(9)  SL L 81, 27.3.1982., str. 29.

(10)  SL L 378, 31.12.1982., str. 1.

(11)  SL L 291, 24.10.1983., str. 1.

(12)  SL L 74, 17.3.1984., str. 49.

(13)  SL L 274, 17.10.1984., str. 11.

(14)  SL L 181, 4.7.1986., str. 16.

(15)  SL L 158, 25.6.1988., str. 35.

(16)  SL L 219, 14.8.1990., str. 49.

(17)  SL L 135, 30.5.1991., str. 40.

(18)  SL L 375, 31.12.1991., str. 1.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

112


21995D0928(02)


L 231/59

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.05.1995.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-A

br. 28/95

od 19. svibnja 1995.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 7/94 od 21. ožujka 1994. o izmjeni Protokola 47 i određenih priloga Sporazumu o EGP-u (1);

budući da bi Uredbu Komisije (EZ) br. 3039/94 od 14. prosinca 1994. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1102/89 o utvrđivanju određenih mjera za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1101/89 o strukturnim poboljšanjima u prijevozu unutarnjim plovnim putovima (2) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 45. (Uredba Komisije (EEZ) br. 1102/89) Priloga XIII. Sporazumu dodaje se sljedeća alineja prije prilagodbe:

„-

394 R 3039: Uredba Komisije (EZ) br. 3039/94 od 14. prosinca 1994. (SL L 322, 15.12.1994., str. 11.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbe (EZ) br. 3039/94 na islandskom i norveškom jeziku, koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. lipnja 1995., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. svibnja 1995.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

P. BENAVIDES


(1)  SL L 160, 28.6.1994., str. 1.

(2)  SL L 322, 15.12.1994., str. 11.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

113


21995D1116(02)


L 273/48

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.05.1995.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-A

br. 29/95

od 19. svibnja 1995.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 29/94 od 2. prosinca 1994. (1);

budući da bi Direktivu Vijeća 94/58/EZ od 22. studenoga 1994. o minimalnoj razini obučenosti pomoraca (2) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Iza točke 54. u Prilog XIII. Sporazumu (Direktiva Vijeća 79/115/EEZ) umeće se sljedeća točka:

„54.a -

394 L 0058: Direktiva Vijeća 94/58/EZ od 22. studenoga 1994. o minimalnoj razini obučenosti pomoraca (SL L 319, 12.12.1994., str. 28.).”

Članak 2.

Tekstovi Direktive 94/58/EZ na islandskom i norveškom jeziku, koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. lipnja 1995., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. svibnja 1995.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

P. BENAVIDES


(1)  SL L 339, 29.12.1994., str. 89.

(2)  SL L 319, 12.12.1994., str. 28.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

114


21996D0307(07)


L 057/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.12.1995.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-A

br. 74/95

od 15. prosinca 1995.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum„, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 60/95 (1);

budući da bi Rezoluciju Vijeća 95/C 169/03 od 19. lipnja 1995. o socijalnom usklađivanju u teretnom cestovnom prometu na unutarnjem tržištu (2) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Iza točke 84. (Rezolucija Vijeća 95/C 169/02) u Prilogu XIII. Sporazumu umeće se sljedeća točka:

„83.

395 Y 0705(03): Rezolucija Vijeća 95/C 169/03 od 19. lipnja 1995. o socijalnom usklađivanju u teretnom cestovnom prometu na unutarnjem tržištu (SL C 169, 5.7.1995., str. 4.).”

Članak 2.

Tekstovi Rezolucije Vijeća 95/C 169/03 na islandskom i norveškom jeziku, koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. siječnja 1996., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 1995.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

E. BERG


(1)  Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2)  SL C 169, 5.7.1995., str. 4.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

115


21996D0425(05)


L 102/51

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.02.1996.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-A

br. 8/96

od 29. veljače 1996.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 60/95 (1);

budući da bi Uredbu Komisije 2479/95 od 25. listopada 1995. o prilagođavanju tehničkom napretku Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu (2) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 21. (Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85) u Prilogu XIII. Sporazuma dodaje se sljedeća alineja:

„—

395 R 2479: Uredba Komisije (EZ) br. 2479/95 od 25. listopada 1995. (SL L 256, 26.10.1995., str. 8.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbe (EZ) br. 2479/95 na islandskom i norveškom jeziku koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. ožujka 1996., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenog lista Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. veljače 1996.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

P. BENAVIDES


(1)  Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2)  SL L 256, 26.10.1995., str. 8.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

116


21996D0523(11)


L 124/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.03.1996.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP

br. 19/96

od 26. ožujka 1996.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 74/95 (1);

budući da bi Direktivu Vijeća 95/50/EZ od 6. listopada 1995. o ujednačenim postupcima za kontrolu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu (2) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Iza točke 17.C (Odluka Vijeća 93/704/EZ) u Prilogu XIII. Sporazumu umeće se sljedeća točka:

„17.

D 395 L 0050: Direktiva Vijeća 95/50/EZ od 6. listopada 1995. o ujednačenim postupcima za kontrolu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu (SL L 249, 17.10.1995., str. 35.).”

Članak 2.

Tekstovi Direktive 95/50/EZ na islandskom i norveškom jeziku koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. travnja 1996., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. ožujka 1996.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

P. BENAVIDES


(1)  SL L 57, 7.3.1996., str. 36.

(2)  SL L 249, 17.10.1995., str. 35.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

117


31998D0216


L 083/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

09.03.1998.


ODLUKA VIJEĆA

od 9. ožujka 1998.

o sklapanju, u ime Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi

(98/216/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.r stavak 4. i članak 130.y, u vezi s prvom rečenicom njegovog članka 228. stavka 2. i prvim podstavkom njegovog stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da je Komisija u ime Zajednice sudjelovala u pregovorima za pripremu međunarodne Konvencije o suzbijanju dezertifikacije u skladu s ovlastima dobivenim od Vijeća;

budući da je ta Konvencija potpisana u ime Zajednice u Parizu 14. listopada 1994.;

budući da je cilj te Konvencije suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše u zemljama koje su teško pogođene sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi, djelotvornim radnjama na svim razinama potpomognutim međunarodnom suradnjom i partnerskim dogovorima u okviru integriranog pristupa čiji je cilj pridonositi ostvarenju održivog razvoja u pogođenim područjima;

budući da je dezertifikacija jedan od glavnih problema okoliša uzrokovanih složenim međusobnim djelovanjem fizičkih, bioloških, političkih, društvenih, kulturnih i gospodarskih čimbenika;

budući da je Zajednica donijela mjere, uključujući zakonodavne akte, i poduprla inicijative na područjima uređenim Konvencijom te je njena dužnost potvrditi i ispunjavati svoje obveze na tom području i na međunarodnoj razini;

budući da politika Zajednice u području okoliša na međunarodnoj razini pridonosi poticanju mjera koje su namijenjene da se uhvate u koštac s regionalnim ili globalnim pitanjima okoliša, uključujući i dezertifikaciju;

budući da politika Zajednice o razvojnoj suradnji potiče održiv gospodarski i društveni razvoj zemalja u razvoju, posebno onih najsiromašnijih među njima, te iskorjenjivanje siromaštva u zemljama u razvoju, koji, među ostalim, također predstavljaju dva cilja Konvencije;

budući da Konvencija uključuje odredbe za pomoć pri osnivanju inicijativa za zaštitu okoliša, te na taj način suzbija dezertifikaciju u sjevernom Sredozemlju; budući da takve mjere stoga pomažu u rješavanju regionalnih pitanja okoliša;

budući da politika Zajednice na području znanstvenih i tehnoloških istraživanja značajno pridonosi zaštiti okoliša i suzbijanju dezertifikacije, posebno putem specifičnih programa znanstvene i tehnološke suradnje s trećim zemljama te pomoću aktivnosti Programa za okoliš i klimu u okviru globalnih promjena;

budući da se sklapanje Konvencije može uzeti u obzir pri budućem donošenju mjera koje se odnose na posebne inicijative u području gospodarskog i društvenog razvoja;

budući da Zajednica i države članice, u okviru svojih pripadajućih nadležnosti, surađuju s trećim zemljama i mjerodavnim međunarodnim organizacijama;

budući da su sve države članice već sklopile Konvenciju polažući svoje isprave o ratifikaciji;

budući da sklapanje Konvencije od strane Zajednice može pripomoći ostvarenju ciljeva utvrđenih u člancima 130.a, 130.b i 130.u Ugovora,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi, odobrena je ovim u ime Zajednice.

Cijeli tekst Konvencije i izjava o nadležnosti predviđeni u članku 34. stavcima 2. i 3. te Konvencije priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća ovim je ovlašten imenovati osobu ili osobe ovlaštene za polaganje isprave o ratifikaciji Konvencije kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, u skladu s člankom 34. Konvencije.

Ta osoba ili osobe istodobno polažu izjavu o nadležnosti priloženu ovoj Odluci.

Članak 3.

Stajalište koje Zajednica treba usvojiti na Konferenciji stranaka, kada to tijelo bude pozvano da donese odluke s pravnim učinkom, usvaja Vijeće kvalificiranom većinom, na prijedlog Komisije.

Zajednicu na Konferenciji stranaka zastupa Komisija u slučaju predmeta koji su u ovlasti Zajednice.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 9. ožujka 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

G. BROWN


(1)  SL C 299, 30.9.1997., str. 1.

(2)  SL C 339, 10.11.1997.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

119


21998A0319(01)


L 083/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA

o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi

STRANKE OVE KONVENCIJE:

POTVRĐUJUĆI da su stanovnici na pogođenim ili ugroženim područjima najvažnija briga pri suzbijanju dezertifikacije i ublažavanja posljedica suša,

IZRAŽAVAJUĆI ozbiljnu zabrinutost međunarodne zajednice, uključujući države i međunarodne organizacije, glede štetnih utjecaja dezertifikacije i suše,

SVJESNE da aridna, semiaridna i suha subhumidna područja zajedno čine značajan dio kopnenog dijela Zemlje i stanište su i izvor života za veliki dio tamošnje populacije,

POTVRĐUJUĆI da su dezertifikacija i suša problemi globalnih dimenzija, jer pogađaju sve regije svijeta i da je potrebno zajedničko djelovanje međunarodne zajednice za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše,

IMAJUĆI u vidu veliku brojnost zemalja u razvoju, osobito najslabije razvijenih zemalja, pogođenih jakim sušama i/ili dezertifikacijom i osobito tragične posljedice ovih pojava u Africi,

IMAJUĆI također u vidu da dezertifikaciju uzrokuju složena međudjelovanja fizičkih, bioloških, političkih, socijalnih, kulturnih i gospodarskih činitelja,

RAZMATRAJUĆI utjecaj trgovine i relevantnih aspekata međunarodnih ekonomskih odnosa na sposobnost pogođenih zemalja za odgovarajuće suzbijanje dezertifikacije,

SVJESNE da su održiv gospodarski rast, socijalni razvoj i iskorjenjivanje siromaštva primarni zadaci pogođenih zemalja u razvoju, osobito u Africi i da su izuzetno važni za postizavanje ciljeva održivosti,

UZIMAJUĆI u obzir da dezertifikacija i suša utječu na održivi razvoj preko njihovih međusobnih odnosa prema važnim socijalnim problemima kao što su siromaštvo, slabo zdravlje i prehrana, nedostatak zaliha hrane, te problemima koji proizlaze iz migracija, raseljavanja i demografske dinamike,

CIJENEĆI značenje dosadašnjih napora i iskustava država i međunarodnih organizacija u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, osobito u provedbi Plana djelovanja za suzbijanje dezertifikacije usvojenog 1977. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o dezertifikaciji,

SHVAĆAJUĆI da, unatoč naporima u prošlosti, nije postignut očekivani napredak u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, te da je potreban nov i učinkovitiji pristup na svim razinama u okviru održivog razvoja,

UVIĐAJUĆI vrijednost i značenje odluka usvojenih na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, osobito Agende 21, poglavlja 12., koji određuju osnovu za suzbijanje dezertifikacije,

PONOVNO potvrđujući, u tom svjetlu, obveze razvijenih zemalja sadržane u stavku 13. poglavlja 33. Agende 21,

UZIMAJUĆI u obzir Rezoluciju 47/188. Opće skupštine, osobito prioritete određene za Afriku, te sve druge relevantne rezolucije Ujedinjenih naroda, odluke i programe o dezertifikaciji i suši, kao i relevantne deklaracije afričkih zemalja i zemalja drugih regija,

POTVRĐUJUĆI Deklaraciju o okolišu i razvoju iz Rio de Janeira koja u svom Načelu 2. kaže da, sukladno s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo koristiti se vlastitim prirodnim dobrima sukladno sa svojim vlastitim politikama okoliša i razvoja, te odgovornost da osiguraju kako djelovanja u okviru njihove jurisdikcije ili kontrole ne bi izazivala štete po okoliš drugih država ili područja izvan granica nacionalne jurisdikcije,

UVIĐAJUĆI da nacionalne vlade igraju ključnu ulogu u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suša i da napredak u tom smislu ovisi o lokalnoj provedbi programa djelovanja u pogođenim regijama,

TAKOĐER, uviđajući važnost i potrebu međunarodne suradnje i partnerstva u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,

UVIĐAJUĆI važnost opskrbe pogođenih zemalja u razvoju, osobito u Africi, učinkovitim mjerama, kao što su, između ostalog, znatna financijska sredstva, uključujući nove i dodatne fondove, kao i pristup tehnologijama bez kojih će im biti teško potpuno provesti njihove obveze određene ovom Konvencijom,

IZRAŽAVAJUĆI zabrinutost zbog utjecaja dezertifikacije i suše na pogođene zemlje u Središnjoj Aziji i Zakavkazju,

NAGLAŠAVAJUĆI važnu ulogu žena na područjima pogođenim dezertifikacijom i/ili sušom, osobito u ruralnim područjima zemalja u razvoju, te važnost osiguranja potpunog sudjelovanja i muškaraca i žena na svim razinama u programima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

NAGLAŠAVAJUĆI osobitu ulogu nevladinih udruga i drugih velikih skupina u programima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

IMAJUĆI U VIDU odnos između dezertifikacije i ostalih globalnih problema okoliša s kojima se suočavaju međunarodne i nacionalne zajednice,

IMAJUĆI, također, u vidu doprinos koji suzbijanje dezertifikacije može imati u postizanju ciljeva Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih konvencija o okolišu,

UVJERENE da će strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše biti vrlo učinkovite ako budu zasnovane na odgovarajućem sustavnom promatranju i strogim znanstvenim spoznajama i ako budu neprekidno provjeravane,

UVIĐAJUĆI hitnu potrebu poboljšavanja učinkovitosti i koordinacije međunarodne suradnje kako bi se olakšalo provedba nacionalnih planova i prioriteta,

ODLUČNE da poduzmu prikladne radnje u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše za dobrobit današnjih i budućih generacija,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

DIO I.

UVOD

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

(a)

„dezertifikacija” znači degradaciju zemljišta u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima kao posljedica različitih činitelja, uključujući promjene klime i ljudske aktivnosti,

b

„suzbijanje dezertifikacije” uključuje aktivnosti za održivi razvoj koje su dio sveukupnog razvoja zemljišta u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima, a kojima je cilj:

(i)

sprečavanje i/ili ublažavanje degradacije zemljišta,

(ii)

obnavljanje djelomično degradiranog zemljišta, i

(iii)

melioracije zemljišta zahvaćenih dezertifikacijom.

(c)

„suša” je prirodna pojava koja je nastupila kad je količina oborina bitno niža od uobičajeno zabilježenih razina, uzrokujući ozbiljne hidrološke poremećaje koji štetno utječu na proizvodne sustave zemljišnih dobara.

(d)

„ublažavanje posljedica suše” označava aktivnosti koje se odnose na predviđanje suše i imaju cilj smanjenje ranjivosti društvenih i prirodnih sustava, što je vezano i uz suzbijanje dezertifikacije,

(e)

„zemljište” označava terestični bio-produktivni sustav koji obuhvaća tlo, vegetaciju, druge životne zajednice i ekološke i hidrološke procese koji se odvijaju u sustavu,

(f)

„degradacija zemljišta” je umanjenje ili gubitak u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima, biološke i ekonomske produktivnosti i složenosti oborinama vlaženih tala, navodnjavanih obradivih zemljišta, površina pašnjaka, šuma i šumskih zemljišta njihovim korištenjem, jednim ili više kombiniranih procesa, uključujući procese koji proizlaze iz ljudskih aktivnosti i modela stanovanja, kao što su:

(i)

erozija tla uzrokovana vjetrom i/ili vodom,

(ii)

pogoršanje fizikalnih, kemijskih i bioloških ili gospodarskih svojstava tala, i

(iii)

dugoročni gubitak prirodne vegetacije.

(g)

„aridna, semiaridna i suha subhumidna područja” su područja izvan polarnih i subpolarnih regija, u kojima se omjer između godišnje količine oborina i potencijalne evapotranspiracije kreće između 0.05 i 0.65,

(h)

„pogođena područja” su aridna, semiaridna i/ili suha subhumidna područja pogođena ili ugrožena dezertifikacijom,

(i)

„pogođene zemlje” su zemlje čija su zemljišta uključena, u potpunosti ili djelomično, u pogođena područja,

(j)

„regionalna organizacija za ekonomske integracije” je organizacija koju su osnovale suverene države neke regije, a u čijoj su nadležnosti pitanja uređena ovom Konvencijom i koja je ovlaštena, sukladno s internim propisima, potpisati, ratificirati, prihvatiti, odobriti ili pristupiti ovoj Konvenciji,

(k)

„stranke - razvijene zemlje” su stranke iz reda razvijenih zemalja te regionalne organizacije za ekonomske integracije koje su osnovale razvijene zemlje.

Članak 2.

Cilj

1.   Cilj je ove Konvencije suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi, učinkovitim djelovanjem na svim razinama, koje podržavaju dogovori o međunarodnoj suradnji i partnerstvu, u okviru cjelovitog pristupa koji je sadržan u Agendi 21, sa ciljem doprinošenja postizanju održivog razvoja na pogođenim područjima.

2.   Postizanje ovog cilja uključivat će dugoročne integralne strategije koje su istodobno usmjerene, na pogođenim područjima, na unapređivanje produktivnosti zemljišta, na obnavljanje, očuvanje i održivo gospodarenje dobrima zemljišta i voda, što vodi poboljšanim uvjetima života, posebice na razini zajednice.

Članak 3.

Načela

Da se postignu ciljevi ove Konvencije i provedu njezine odredbe, stranke se ravnaju, između ostaloga, sljedećim:

(a)

Stranke jamče da su odluke o nacrtu i provedbi programa za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše donesene uz sudjelovanje stanovništva i lokalnih zajednica i da je stvoreno povoljno okruženje na višim razinama kako bi se olakšalo djelovanje na nacionalnim i lokalnim razinama,

(b)

Stranke trebaju, u duhu međunarodne solidarnosti i partnerstva, unapređivati koordinaciju i suradnju na subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama, te bolje usmjeravati financijske, ljudske, organizacijske i tehničke resurse gdje je to potrebno,

(c)

Stranke trebaju razvijati, u duhu partnerstva, suradnju na svim razinama vlada, zajednica, nevladinih udruga i zemljoposjednika kako bi se uspostavilo bolje poznavanje prirode i vrijednosti zemljišta i oskudnosti prirodnih dobara voda na pogođenim područjima i raditi na njihovom održivom korištenju, i

(d)

Stranke trebaju razmotriti posebne potrebe i okolnosti stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih među njima.

DIO II.

OPĆE ODREDBE

Članak 4.

Opće obveze

1.   Stranke će provoditi svoje obveze iz ove Konvencije pojedinačno ili zajednički, bilo kroz postojeće ili buduće dvostrane i mnogostrane aranžmane ili njihovom kombinacijom, kad je to prikladno, a naglašavajući potrebu usklađivanja napora i razvijanja jasne dugoročne strategije na svim razinama.

2.   U provođenju ciljeva ove Konvencije stranke će:

(a)

usvojiti cjelovit pristup fizičkim, biološkim i socio-gospodarskim aspektima procesa dezertifikacije i suše,

(b)

posvetiti dužnu pozornost, u okviru odgovarajućih međunarodnih i regionalnih tijela, stanjima u pogođenim strankama - zemljama u razvoju vezano za međunarodnu trgovinu, trgovačke sporazume i dug sa ciljem uspostavljanja povoljnog međunarodnog gospodarskog okruženja koji vodi k unapređivanju održivog razvoja,

(c)

uključiti strategije za suzbijanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

(d)

unapređivati suradnju među strankama - pogođenim zemljama na područjima zaštite okoliša i očuvanja dobara zemljišta i voda, gdje se oni odnose na dezertifikaciju i sušu,

(e)

jačati subregionalnu, regionalnu i međunarodnu suradnju,

(f)

surađivati s odgovarajućim međuvladinim organizacijama,

(g)

odrediti institucionalne mehanizme, ako je prikladno, imajući u vidu potrebu za izbjegavanjem udvostručenja, i

(h)

promicati primjenu postojećih dvostranih i mnogostranih financijskih mehanizama i sporazuma koji pokreću i usmjeravaju znatna financijska sredstva ka strankama - pogođenim zemljama u razvoju, za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

3.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju, mogu primiti pomoć u provedbi Konvencije.

Članak 5.

Obveze stranaka - pogođenih zemalja

Uz njihove obveze prema članku 4. stranke - pogođene zemlje, će:

(a)

dati prednost suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše i osigurati odgovarajuća sredstva sukladno sa svojim okolnostima i mogućnostima,

(b)

ustanoviti strategije i prioritete, u okviru planova i/ili politika održivog razvoja, u cilju suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše,

(c)

imenovati glavne uzroke dezertifikacije i obratiti posebnu pozornost na sociogospodarske činitelje koji doprinose procesima dezertifikacije,

(d)

promicati svijest i pomoći sudjelovanje lokalnog stanovništva, osobito žena i mladeži, uz podršku nevladinih udruga, u naporima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, i

(e)

osigurati povoljno okruženje jačanjem, kako je prikladno, relevantnog postojećeg zakonodavstva, a gdje ono ne postoji, donošenjem novih zakona i uspostavljanjem dugoročnih politika i programa djelovanja.

Članak 6.

Obveze stranaka - razvijenih zemalja

Uz svoje opće obveze prema članku 4. stranke - razvijene zemlje, će:

(a)

aktivno podržavati, kako je dogovoreno, pojedinačno ili zajedno, napore stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi i najslabije razvijenih zemalja, u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,

(b)

osigurati znatna financijska sredstva i druge oblike učinkovite pomoći strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u razvijanju i provođenju njihovih vlastitih dugoročnih planova i strategija za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

(c)

promicati pokretanje novih i dodatnih fondova prema članku 20., stavak 2.(b),

(d)

poticati pokretanje fondova iz privatnog sektora i drugih nevladinih izvora, i

(e)

promicati pristup stranaka - pogođenih zemalja, a osobito stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, prikladnim tehnologijama, znanjima i know-how.

Članak 7.

Prioritet za afriku

U provođenju ove Konvencije stranke će dati prednost strankama - pogođenim zemljama Afrike, zbog posebne situacije koja prevladava u toj regiji, a ne zanemarujući druge stranke - pogođene zemlje u drugim regijama.

Članak 8.

Odnos prema drugim konvencijama

1.   Stranke će poticati koordinaciju djelovanja koja proizlaze iz ove Konvencije i, ako su njihove stranke, iz drugih odgovarajućih međunarodnih sporazuma, osobito Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Konvencije o biološkoj raznolikosti, kako bi ostvarile maksimalnu dobrobit od aktivnosti iz svakog sporazuma istovremeno izbjegavajući udvostručavanje napora. Stranke će poticati provođenje zajedničkih programa, osobito u istraživanju, obrazovanju, sustavnom praćenju i prikupljanju i razmjeni informacija, u tolikoj mjeri da te aktivnosti mogu doprinijeti postizanju ciljeva određenih sporazuma.

2.   Odredbe ove Konvencije neće utjecati na ona prava i obveze bilo koje stranke koja proizlaze iz dvostranih, regionalnih ili međunarodnih sporazuma sklopljenih prije stupanja na snagu ove Konvencije.

DIO III.

PROGRAMI DJELOVANJA, ZNANSTVENA I TEHNIČKA SURADNJA I MJERE POTPORE

Odjeljak 1

Programi djelovanja

Članak 9.

Osnovni pristup

1.   U izvršavanju svojih obveza prema članku 5. stranke - pogođene zemlje u razvoju i bilo koja druga stranka - pogođena zemlja u okviru svog regionalnog provedbenog priloga koja je u pisanom obliku izvijestila Stalno tajništvo o svojoj namjeri da pripremi nacionalni program djelovanja, pripremit će, objaviti i provesti odgovarajuće nacionalne programe djelovanja, koristeći i razvijajući, što je najviše moguće, postojeće relevantne uspješne planove i programe te subregionalne i regionalne programe djelovanja, kao središnji elementi strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Takvi programi će se aktualizirati kroz neprekidni proces sudjelovanja na osnovi saznanja iz djelovanja na terenu, kao i rezultata istraživanja. Priprema nacionalnih programa djelovanja bit će usko povezana s drugim naporima u formiranju nacionalnih politika održivog razvoja.

2.   U davanju raznih oblika pomoći od stranaka - razvijenih zemalja u smislu članka 6, prednost će se dati podržavanju, kao što je dogovoreno, nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi, bilo izravno ili kroz relevantne mnogostrane organizacije ili na oba načina.

3.   Stranke će poticati organe, fondove i programe sustava Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međuvladinih organizacija, akademskih institucija, znanstvenih zajednica i nevladinih udruga koje su sposobne surađivati, da sukladno sa svojim mandatima i mogućnostima, potpomognu izradu, provedbu i praćenje programa djelovanja.

Članak 10.

Nacionalni programi djelovanja

1.   Svrha nacionalnih programa djelovanja je da identificiraju činitelje koji pridonose dezertifikaciji i praktične mjere potrebne za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

2.   Nacionalni programi djelovanja odredit će pojedinačne uloge vlade, lokalnih zajednica i korisnika zemljišta, te raspoložive i potrebne resurse. Oni će, između ostalog:

(a)

ugraditi dugoročne strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, naglašavati provedbu i biti integrirani u nacionalne politike održivog razvoja,

(b)

dopustiti unošenje izmjena kao odgovor na promjenu okolnosti i biti dovoljno fleksibilni na lokalnoj razini da se mogu provoditi pod različitim socio-gospodarskim, biološkim i geo-fizičkim uvjetima,

(c)

osobito obratiti pozornost na provođenje preventivnih mjera za zemljišta koja još nisu degradirana ili su tek djelomično degradirana,

(d)

unapređivati nacionalne klimatske, meteorološke i hidrološke mogućnosti, kao i sredstva za pravovremeno upozorenje o suši,

(e)

promicati i jačati institucionalne okvire koji razvijaju suradnju i koordinaciju, u duhu partnerstva, između zajednice donatora, vlada na svim razinama, lokalnog stanovništva i skupina u zajednici, i olakšavati pristup lokalnog stanovništva prikladnim informacijama i tehnologijama,

(f)

osigurati učinkovito sudjelovanje na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini nevladinih udruga i lokalnog stanovništva kako žena, tako i muškaraca, osobito korisnika prirodnih dobara, uključujući poljoprivrednike i pastire i njihove predstavničke organizacije, u planiranju politike, donošenju odluka i provođenju ocjeni nacionalnih programa djelovanja, i

(g)

zahtijevati redovan pregled djelovanja i izvješća o napretku njihove primjene.

3.   Nacionalni programi djelovanja mogu, između ostaloga, sadržavati neke ili sve od sljedećih mjera pripravnosti i ublažavanja posljedica suše:

(a)

uspostavljanje i/ili jačanje, sukladno s potrebama, sustava ranog uzbunjivanja, uključujući lokalne i nacionalnu opremu i združene sustave na subregionalnim i regionalnim razinama, te mehanizme pomoći raseljenim osobama,

(b)

jačanje spremnosti i gospodarenja u slučaju suše, uključujući i planove za nenadane slučajeve suše na lokalnim, nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama, koji uključuju sezonske i godišnje klimatske prognoze,

(c)

uspostavljanje i/ili jačanje, kako je prikladno, sustava čuvanja hrane, uključujući skladišne i trgovačke objekte, osobito u ruralnim područjima,

(d)

uspostavljanje projekata alternativnih načina življenja koji mogu osigurati prihode na područjima sklonim sušama, i

(e)

razvoj programa održivog navodnjavanja za usjeve i napajanja za stoku.

4.   Uzimajući u obzir okolnosti i zahtjeve koji su svojstveni za svaku stranku - pogođenu zemlju, nacionalni programi djelovanja uključuju, kako je prikladno, između ostaloga, mjere u nekim ili svim sljedećim područjima prioriteta, koje se odnose na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše na pogođenim područjima i na njihovo stanovništvo: unapređivanje alternativnih načina življenja i poboljšanja nacionalnog gospodarskog okruženja radi jačanja programa za suzbijanje siromaštva i sigurnosti hrane, demografske dinamike, održivog gospodarenja prirodnim dobrima, održive poljoprivredne proizvodnje, razvoja i učinkovitog iskorištavanja različitih izvora energije, institucionalnih i pravnih okvira, jačanja sposobnosti procjene i sustavnog praćenja, uključujući hidrološke i meteorološke službe, kao i osposobljavanja, obrazovanja i javne svijesti.

Članak 11.

Subregionalni i regionalni programi djelovanja

Stranke - pogođene zemlje savjetovat će se i surađivati pri pripremi, u odgovarajućoj mjeri, sukladno s relevantnim regionalnim provedbenim prilozima, subregionalnim i/ili regionalnim programima djelovanja kako bi se uskladila, dopunila i povećala učinkovitost nacionalnih programa. Odredbe članka 10. primijenit će se, mutatis mutandis, na subregionalne i regionalne programe. Takva suradnja može uključivati dogovorene zajedničke programe za održivo gospodarenje prekograničnim prirodnim dobrima, znanstvenu i tehničku suradnju i jačanje relevantnih institucija.

Članak 12.

Međunarodna suradnja

Stranke - pogođene zemlje, zajedno s drugim strankama i međunarodnom zajednicom, trebaju surađivati kako bi se osiguralo povoljno međunarodno okruženje u provođenju ove Konvencije. Takva suradnja bi također trebala pokrivati područja prijenosa tehnologije kao i znanstveno istraživanje i razvoj, prikupljanje i širenje informacija i financijskih sredstava.

Članak 13.

Pomoć pri izradi i provedbi programa djelovanja

1.   Mjere pomoći programima djelovanja, prema članku 9., uključuju, između ostaloga:

(a)

financijsku suradnju kako bi se omogućila predvidivost programa djelovanja, što omogućuje potrebno dugoročno planiranje.

(b)

izradu i primjenu mehanizama suradnje koji omogućuju veću podršku na lokalnoj razini, uključujući djelovanje nevladinih udruga, kako bi se unaprijedila višestruka primjenjivost kvalitetnih pilot-programa gdje je to relevantno,

(c)

povećanu fleksibilnost u nacrtima projekata, financiranju i provedbi pri praćenju eksperimentalnog, učestalog pristupa potrebnog za djelovanje sudionika na razini lokalne zajednice, i

(d)

koliko je moguće, administrativne i proračunske procedure koje povećavaju učinkovitost suradnje i programa pomoći.

2.   U davanju takve podrške strankama-pogođenim zemljama u razvoju, prednost će se dati strankama, zemljama Afrike i strankama - najslabije razvijenim zemljama.

Članak 14.

Suradnja u izradi i provedbi programa djelovanja

1.   Stranke će usko surađivati direktno ili preko relevantnih međuvladinih organizacija u izradi i provođenju programa djelovanja.

2.   Stranke će razvijati mehanizme djelovanja, osobito na nacionalnim i područnim razinama, kako bi se osigurala najcjelovitija moguća suradnja među strankama - razvijenim zemljama, strankama - zemljama u razvoju i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, kako bi se izbjeglo ponavljanje, uskladile intervencije i pristupi i maksimalno povećala učinkovitost pomoći. U strankama - pogođenim zemljama u razvoju, prednost će se dati usklađivanju djelovanja koja se odnose na međunarodnu suradnju kako bi se maksimalno povećalo učinkovito korištenje prirodnih dobara, te osigurala odgovarajuća pomoć i olakšalo provođenje nacionalnih programa djelovanja i prioriteta iz ove Konvencije.

Članak 15.

Regionalni provedbeni prilozi

Elementi koji će biti uključeni u programe djelovanja bit će izdvojeni i prilagođeni sociogospodarskim, zemljopisnim i klimatskim činiteljima primjenjivim na pogođene zemlje stranke ili regije, kao i na njihove razine razvoja. Smjernice za pripremu programa djelovanja i njihov točni cilj i opseg za pojedine subregije i regije iznesene su u regionalnim provedbenim prilozima.

Odjeljak 2

Znanstvena i tehnička suradnja

Članak 16.

Prikupljanje, analiza i razmjena informacija

Stranke su sporazumne, prema svojim sposobnostima, da integriraju i koordiniraju prikupljanje, analizu i razmjenu relevantnih kratkoročnih i dugoročnih podataka i informacija kako bi se osiguralo sustavno promatranje degradacije zemljišta na pogođenim područjima i bolje razumjeli i procijenili procesi i posljedice suše i dezertifikacije. To bi pomoglo postizanju, između ostaloga, pravovremenog upozorenja i planiranja, unaprijed, perioda nepovoljnih klimatskih promjena, u obliku prilagođenom za praktičnu primjenu od strane korisnika na svim razinama, uključujući osobito lokalno stanovništvo. U tu svrhu, one će, kako je prikladno:

(a)

omogućiti i jačati funkcioniranje globalne mreže institucija i sredstava za prikupljanje, analizu i razmjenu informacija, kao i za sustavno promatranje na svim razinama, što će, između ostaloga:

(i)

imati za cilj primjenu kompatibilnih standarda i sustava,

(ii)

sadržavati relevantne podatke i mjesta, uključujući i udaljena područja,

(iii)

primijeniti i širiti modernu tehnologiju prikupljanja, prenošenja i procjene podataka o degradaciji zemljišta, i

(iv)

uže povezivati nacionalna, subregionalna i regionalna središta podataka i informacija sa svjetskim informacijskim izvorima,

(b)

jamčiti da će prikupljanje, analiza i razmjena informacija biti primjerena potrebama lokalnih zajednica i onih koje donose odluke, radi rješavanja specifičnih problema, te da će lokalne zajednice biti uključene u ove aktivnosti,

(c)

podržavati i dalje razvijati dvostrane i mnogostrane programe i projekte čiji je cilj definiranje, vođenje, procjenjivanje i financiranje prikupljanja, analize i razmjene podataka i informacija, uključujući, između ostaloga, objedinjene skupove fizičkih, bioloških, socijalnih i gospodarskih pokazatelja,

(d)

u potpunosti primijeniti stručna znanja kompetentnih međuvladinih organizacija i nevladinih udruga, osobito za širenje bitnih informacija i iskustava među ciljanim skupinama u različitim regijama,

(e)

dati potrebnu važnost prikupljanju, analizi i razmjeni socio-gospodarskih podataka i njihovom integriranju s fizičkim i biološkim podacima,

(f)

razmjenjivati i omogućiti potpun, otvoren i brz pristup informacijama iz svih javno dostupnih izvora relevantnih za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, i

(g)

ovisno o njihovom nacionalnom zakonodavstvu i/ili politikama, razmjenjivati informacije o lokalnim i tradicionalnim znanjima, osiguravajući prikladnu zaštitu i korist proizašlih iz njih, na pravednoj osnovi i pod zajednički dogovorenim uvjetima lokalnom stanovništvu.

Članak 17.

Istraživanje i razvoj

1.   Stranke će, prema svojim sposobnostima, unapređivati tehničku i znanstvenu suradnju u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suša preko nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i međunarodnih institucija. U tu svrhu, one će podržavati istraživačke djelatnosti koje:

(a)

doprinose boljem poznavanju procesa koji uzrokuju dezertifikaciju i sušu, kao i njihovog utjecaja, razlike među njima, uzročnih činitelja, kako prirodnih, tako i ljudskih, radi suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše, te postizanja uspješnije produktivnosti, kao i održivog korištenja i gospodarenja prirodnim dobrima,

(b)

odgovaraju dobro definiranim ciljevima, koji se odnose na specifične potrebe lokalnog stanovništva i vode identifikaciji i provedbi rješenja koja poboljšavaju životni standard ljudi na pogođenim područjima.

(c)

štite, objedinjuju, unapređuju i ozakonjuju tradicionalna i lokalna znanja, know-how i iskustva, jamčeći, ovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, da će vlasnici tih znanja imati neposrednu korist na pravednoj osnovi i pod zajednički dogovorenim uvjetima od svake komercijalne upotrebe ili bilo kakvog tehnološkog razvoja proizašlog iz tog znanja,

(d)

razvijaju i jačaju nacionalne, subregionalne i regionalne sposobnosti istraživanja u strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito u Africi, uključujući i razvijanje lokalnih znanja i jačanje prikladnih sustava, osobito u zemljama slabe istraživačke osnove, pri čemu će se posebna pozornost obratiti na multidisciplinarno i participativno socio-gospodarsko istraživanje,

(e)

uzimaju u obzir, gdje je bitno, odnos između siromaštva, migracija uzrokovanih činiteljima okoliša i dezertifikacije,

(f)

unapređuju vođenje zajedničkih programa istraživanja između nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i međunarodnih istraživačkih organizacija, kako u javnim, tako i u privatnim sektorima, za razvoj boljih, pristupačnih i financijski povoljnih tehnologija za održivi razvoj kroz učinkovito sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica, i

(g)

povećavaju raspoloživost količina vode na pogođenim područjima, pomoću, između ostaloga, postupka „cloud-seeding”.

2.   Prioriteti istraživanja u pojedinim regijama i subregijama, odražavajući različite lokalne uvjete, trebali bi biti uključeni u programe djelovanja. Konferencija stranaka revidirat će periodično prioritete istraživanja na prijedlog Povjerenstva za znanost i tehnologiju.

Članak 18.

Prijenos, stjecanje, prilagodba i razvoj tehnologije

1.   Stranke će, kako je zajednički dogovoreno i sukladno s njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, unapređivati, financirati i/ili omogućiti financiranje prijenosa, stjecanja, prilagodbe i razvoja za okoliš prikladne, gospodarski ostvarive i društveno prihvatljive tehnologije važne za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše, radi doprinosa ostvarenju održivog razvoja na pogođenim područjima. Takva suradnja provodit će se dvostrano i mnogostrano, prema potrebi, u potpunosti se koristeći stručnim znanjima međuvladinih organizacija i nevladinih udruga. Stranke će osobito:

(a)

potpuno iskoristiti relevantne postojeće nacionalne, subregionalne, regionalne i međunarodne informacijske sustave i urede za skupljanje i davanje informacija radi širenja informacija o raspoloživim tehnologijama, njihovim izvorima, rizicima po okoliš i širokim uvjetima pod kojima se mogu pribaviti,

(b)

olakšati pristup, osobito strankama - pogođenim zemljama u razvoju, pod povoljnim uvjetima, uključujući i sustav koncesija i preferencijala, prema zajedničkom dogovoru, uzimajući u obzir potrebu zaštite prava intelektualnog vlasništva, tehnologijama koje su najpogodnije za praktičnu primjenu prema specifičnim potrebama lokalnog stanovništva, obraćajući posebnu pozornost na socijalni, kulturni, gospodarski i ekološki utjecaj takvih tehnologija,

(c)

olakšati tehnološku suradnju među strankama - pogođenim zemljama financijskom pomoći ili drugim prikladnim sredstvima.

(d)

proširivati tehnološku suradnju sa strankama - pogođenim zemljama u razvoju, uključujući, gdje je bitno, zajednička ulaganja, osobito u sektorima gdje se podupiru alternativni načini življenja, i

(e)

poduzeti odgovarajuće mjere da se na domaćem tržištu stvore uvjeti i poticaji, financijski ili drugi, koji vode razvoju, prijenosu, stjecanju i prilagodbi pogodne tehnologije, znanja, know-how i iskustava, uključujući i mjere osiguranja prikladne i učinkovite zaštite prava intelektualnog vlasništva.

2.   Stranke će, prema svojim mogućnostima, i ovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, štititi, promicati i primijeniti osobito relevantnu tradicionalnu i lokalnu tehnologiju, znanje, know-how i iskustva i u tu će svrhu:

(a)

sačiniti pregled takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva i njihovog potencijalnog korištenja uz sudjelovanje lokalnog stanovništva, te širiti takve informacije, gdje je to prikladno, u suradnji s relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama,

(b)

osigurati da takve tehnologije, znanje, know-how i iskustva budu prikladno zaštićeni i da lokalno stanovništvo ima neposrednu korist, na pravednoj osnovi i kao što je zajednički dogovoreno, od svakog komercijalnog korištenja ili tehnološkog razvoja proizašlog iz toga,

(c)

poticati i aktivno podupirati poboljšanje i širenje takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva ili razvoj novih tehnologija zasnovanih na njima, i

(d)

olakšati prilagodbu takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva radi široke primjene i integrirati ih u moderne tehnologije, u odgovarajućoj mjeri.

Odjeljak 3

Mjere pomoći

Članak 19.

Osposobljavanje, obrazovanje i osvješćivanje javnosti

1.   Stranke uzimaju u obzir značenje, osposobljavanje sustava - odnosno, razvoj institucija, obuke i razvoja relevantnih lokalnih i nacionalnih kapaciteta - u naporima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. One će promicati, kako je prikladno, osposobljavanje sustava:

(a)

potpunim sudjelovanjem na svim razinama lokalnog stanovništva, osobito na lokalnoj razini, posebno žena i mladeži, uz suradnju međuvladinih organizacija i nevladinih udruga,

(b)

jačanjem kapaciteta obrazovanja i istraživanja na nacionalnoj razini na području dezertifikacije i suše,

(c)

uspostavljanjem i/ili jačanjem službi podrške i savjetodavnih službi za učinkovitije širenje odgovarajućih tehnoloških metoda i tehnika, te obrazovanjem terenskih službenika i članova seoskih organizacija u pristupima za očuvanje i održivo korištenje prirodnih dobara,

(d)

podupirući primjenu i širenje znanja, know-how i iskustava lokalnog stanovništva u programima tehnološke suradnje, gdje god je moguće,

(e)

prilagodbom, gdje je potrebno, odgovarajućih tehnologija prihvatljivih za okoliš i tradicionalni način poljoprivrede i pašnjaštva modernim socio-gospodarskim uvjetima,

(f)

osiguravajući prikladno obrazovanje i tehnologiju za iskorištavanje alternativnih izvora energije, osobito obnovljivih energetskih izvora, radi smanjivanja ovisnosti o drvu kao gorivu,

(g)

suradnjom, prema zajedničkom dogovoru, za jačanje sustava stranaka - pogođenih zemalja u razvoju da razvijaju i provode programe na području prikupljanja, analize i razmjene informacija prema članku 16.,

(h)

inovativnim načinima promicanja alternativnih načina življenja, uključujući obrazovanje u novim vještinama,

(i)

obrazovanjem onih koji donose odluke, rukovoditelja i osoblja koje je odgovorno za prikupljanje i analizu podataka za širenje i korištenje informacijama za pravovremeno upozorenje o stanjima suše i za proizvodnju hrane,

(j)

učinkovitijim djelovanjem postojećih nacionalnih institucija i pravnih okvira i, gdje je potrebno, stvaranjem novih, zajedno s jačanjem strateškog planiranja i gospodarenja, i

(k)

razmjenom programa posjeta radi povećanja osposobljenosti sustava stranaka - pogođenih zemalja dugoročnim interaktivnim procesima učenja i proučavanja.

2.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju provest će, u suradnji s drugim strankama i kompetentnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, kako je prikladno, interdisciplinarni pregled raspoloživih kapaciteta i sredstava na lokalnoj i nacionalnoj razini, i mogućnosti njihovog jačanja.

3.   Stranke će međusobno surađivati i preko mjerodavnih međuvladinih organizacija, kao i s nevladinim udrugama, u poduzimanju i podupiranju osvješćivanja javnosti i programa obrazovanja u pogođenim i, gdje je relevantno, strankama - nepogođenim zemljama kako bi promicale razumijevanje uzroka i posljedica dezertifikacije i suše te važnosti postizanja ciljeva ove Konvencije. U tu svrhu one će:

(a)

organizirati kampanje za pobuđivanje javne svijesti,

(b)

promicati, na stalnoj osnovi, pristup javnosti relevantnim informacijama, i sudjelovanje široke javnosti u obrazovanju i aktivnostima pobuđivanja svijesti,

(c)

poticati osnivanje udruženja koja doprinose osvješćivanju javnosti,

(d)

razvijati i razmjenjivati obrazovne materijale i materijale o osvješćivanju javnosti, gdje je moguće na lokalnom jeziku, razmjenjivati i podupirati stručnjake u obuci osoblja stranaka - pogođenih zemalja u razvoju za provođenje relevantne naobrazbe i programa osvješćivanja, te u potpunosti se koristiti relevantnim obrazovnim materijalima koji se mogu nabaviti od kompetentnih međunarodnih tijela,

(e)

procijeniti obrazovne potrebe na pogođenim područjima, izraditi prikladne školske programe i proširiti, gdje je potrebno, obrazovne pismenosti i pismenosti odraslih, te prilike za sve, osobito djevojke i žene, za identificiranje, očuvanje i održivo korištenje te gospodarenje prirodnim dobrima na pogođenim područjima, i

(f)

razvijati interdisciplinarne programe koji uključuju svijest o dezertifikaciji i suši u sustave obrazovanja i neformalne programe za dopisno i praktično obrazovanje odraslih.

4.   Konferencija stranaka osnivat će i/ili jačati mreže regionalnih obrazovnih centara ili centara za izobrazbu za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Te će mreže surađivati s nekom institucijom osnovanom ili određenom u tu svrhu, kako bi se osposobilo znanstveno, tehničko i rukovodeće osoblje i ojačale postojeće institucije odgovorne za obrazovanje i osposobljavanje u strankama - pogođenim zemljama, gdje je prikladno, radi usklađivanja programa i organiziranja razmjene iskustava među njima. Te će mreže usko surađivati s relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama kako bi se izbjeglo udvostručenje.

Članak 20.

Izvori financiranja

1.   Zbog središnje važnosti financiranja za postizanje ciljeva Konvencije, stranke će, uzimajući u obzir svoje mogućnosti, uložiti sve napore kako bi osigurale odgovarajuća financijska sredstva za programe za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

2.   S tim u svezi, stranke - razvijene zemlje, dajući prednost strankama - pogođenim afričkim zemljama i ne zanemarujući stranke - zemlje u razvoju iz drugih regija, sukladno s člankom 7., obvezuju se:

(a)

mobilizirati znatna financijska sredstva, uključujući donacije i koncesijske kredite, kako bi pomogli provedbu programa za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

(b)

promicati mobiliziranje adekvatnih pravovremenih i predvidivih financijskih izvora, uključujući i nove i dopunske fondove iz Globalnog fonda za okoliš (GEF) za povećane troškove onih aktivnosti koje se tiču dezertifikacije, a koje se odnose na njezina četiri središnja područja, suglasno s relevantnim odredbama Instrumenta o osnivanju Globalnog fonda za okoliš (GEF),

(c)

olakšati putem međunarodne suradnje prijenos tehnologije, znanja, know-how, i

(d)

istražiti, u suradnji sa strankama - pogođenim zemljama u razvoju, inovacijske metode i poticaje za pokretanje i usmjeravanje sredstava, uključujući i fondacije, nevladine udruge i druge entitete privatnog sektora, osobito zamjenu duga i druga inovacijska sredstva koja povećavaju financiranje smanjenjem vanjskog duga stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi.

3.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju, uzimajući u obzir svoje mogućnosti, mobilizirat će odgovarajuća financijska sredstva za provođenje svojih nacionalnih programa djelovanja.

4.   Pri mobiliziranju financijskih izvora tražit će stranke potpuno iskorištenje i kontinuirano kvalitativno poboljšavanje svih nacionalnih, dvostranih i mnogostranih izvora i mehanizama financiranja, koristeći se konzorcijima, združenim programima i paralelnim financiranjem i tražit će uključivanje financijskih izvora i mehanizama iz privatnog sektora, uključujući i nevladine udruge. U tu svrhu, stranke će u potpunosti iskoristiti mehanizme djelovanja razvijene prema članku 14.

5.   Kako bi se mobilizirala financijska sredstva potrebna strankama - pogođenim zemljama u razvoju za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, stranke će:

(a)

racionalizirati i jačati gospodarenje već dodijeljenim sredstvima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše njihovim učinkovitijim iskorištenjem, procjenjujući njihovu uspješnost i nedostatke, uklanjajući prepreke njihovoj učinkovitoj upotrebi, te, gdje je potrebno, preorijentirati program u smislu cjelovitog dugoročnog pristupa usvojenog na temelju ove Konvencije,

(b)

dati dužnu prednost i pozornost, u okviru rukovodećih tijela mnogostranih financijskih institucija i fondova, uključujući i regionalne banke i fondove za razvoj, pomoći pogođenim strankama - zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u aktivnostima koje unapređuju provedbu Konvencije, osobito programima djelovanja koje poduzimaju u okviru regionalnih provedbenih priloga, i

(c)

ispitati načine na koje regionalna i subregionalna suradnja može ojačati kako bi potpomogla napore uložene na nacionalnoj razini.

6.   Podržavaju se ostale zemlje stranke da na dragovoljnoj osnovi pruže pomoć u znanju, know-how i tehnikama u svezi dezertifikacije i/ili financijskim izvorima strankama - pogođenim zemljama u razvoju.

7.   Potpuno provođenje obveza Konvencije stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi, bit će uvelike olakšano izvršenjem obveza stranaka - razvijenih zemalja, uključujući osobito obveze koje se tiču financijskih izvora i prijenosa tehnologije. U izvršenju svojih obveza stranke - razvijene zemlje trebaju uzeti u obzir da su gospodarski i socijalni razvoj i suzbijanje siromaštva prioriteti stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi.

Članak 21.

Mehanizmi financiranja

1.   Radi provođenja Konvencije, Konferencija stranaka promicat će raspoloživost financijskih mehanizama i poticat će takve mehanizme kako bi se maksimalno povećali raspoloživi fondovi za pogođene stranke - zemlje u razvoju, osobito one u Africi. U tu svrhu, Konferencija stranaka će razmotriti usvajanje, između ostaloga, takvih pristupa i politika koji:

(a)

olakšavaju pribavljanje potrebnih financijskih sredstava na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i globalnim razinama za aktivnosti prema relevantnim odredbama ove Konvencije,

(b)

promiču pristup financiranju iz više izvora, mehanizme i aranžmane te njihovo preispitivanje sukladno s člankom 20.,

(c)

redovito prenose zainteresiranim strankama i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, informacije o raspoloživim izvorima financiranja i načinu financiranja kako bi se olakšala njihova suradnja,

(d)

olakšavaju uspostavljanje, koliko je moguće, mehanizama, kao što su nacionalni fondovi za dezertifikaciju, uključujući i one u kojima sudjeluju nevladine udruge, kako bi brzo i učinkovito usmjeravali financijska sredstva na lokalne razine u strankama - pogođenim zemljama u razvoju, i

(e)

jačaju postojeće fondove i funkacijske mehanizme na subregionalnim i regionalnim razinama, osobito u Africi, kako bi se pomoglo učinkovitije provođenje Konvencije.

2.   Konferencija stranaka poticat će davanje pomoći, preko različitih mehanizama unutar sustava Ujedinjenih naroda i mnogostranih financijskih institucija, na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama onim aktivnostima koje omogućuju strankama - zemljama u razvoju da izvrše svoje obveze iz ove Konvencije.

3.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju iskoristit će, te gdje je potrebno, osnovati i/ili jačati nacionalne mehanizme koordinacije integrirane u nacionalne programe razvoja, što bi jamčilo učinkovitu upotrebu svih raspoloživih financijskih izvora. Također će iskoristiti procese koji uključuju nevladine udruge, lokalne skupine i privatni sektor, u prikupljanju fondova, izradi i provedbi programa i omogućavanju pristupa fondovima za skupine na lokalnoj razini. Ove aktivnosti mogu povećati, boljom koordinacijom i fleksibilnim programom, oni koji pomoć pružaju.

4.   Kako bi se povećala učinkovitost postojećih financijskih mehanizama, uspostavlja se Globalni mehanizam za unapređivanje aktivnosti koje vode mobiliziranju i usmjeravanju značajnih financijskih sredstava, uključujući i prijenos tehnologije, na bazi donacije, i/ili po koncesijskim ili drugim uvjetima, strankama - pogođenim zemljama u razvoju. Taj Globalni mehanizam funkcionirat će pod rukovodstvom Konferencije stranaka i bit će joj odgovoran.

5.   Konferencija stranaka odredit će, na svojoj prvoj redovitoj sjednici, organizaciju u okviru koje će biti smješten Globalni mehanizam. Konferencija stranaka i organizacija koju ona odredi sporazumjet će se o modalitetima Globalnog mehanizma kako bi se osiguralo da taj Mehanizam, između ostaloga:

(a)

utvrdi i sastavi pregled relevantnih dvostranih i mnogostranih programa suradnje koji stoje na raspolaganju za provedbu Konvencije,

(b)

savjetuje, na zahtjev, stranke o inovativnim metodama financiranja i izvorima financijske pomoći i poboljšanju aktivnosti koordinacije i suradnje na nacionalnoj razini,

(c)

daje zainteresiranim strankama i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama informacije o raspoloživim izvorima financiranja i načinima financiranja kako bi se unapređivala suradnja među njima, i

(d)

izvješćuje Konferenciju stranaka, počevši od njezine druge redovite sjednice, o svojim djelovanjima.

6.   Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, obaviti potrebne dogovore s organizacijom u okviru koje će djelovati Globalni mehanizam o administrativnom djelovanju takvog Mehanizma, iskoristivši što je više moguće postojeće proračunske i ljudske potencijale.

7.   Konferencija stranaka će, na svojoj trećoj redovitoj sjednici, revidirati politike, modalitete djelovanja i aktivnosti Globalnog mehanizma odgovornog Konferenciji prema stavku 4., uzimajući u obzir odredbe iz članka 7. Na osnovi te revizije, razmotrit će i poduzeti potrebne korake.

DIO IV.

INSTITUCIJE

Članak 22.

Konferencija stranaka

1.   Ovime se utemeljuje Konferencija stranaka.

2.   Konferencija stranaka je vrhovno tijelo Konvencije. Ona će, u okviru svog mandata, donositi odluke potrebne za promicanje njezine učinkovite provedbe. Ona će osobito:

(a)

redovito pratiti provedbu Konvencije i funkcioniranje njezinih institucionalnih aranžmana u svjetlu dostignutih iskustava, na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama i na osnovi kretanja znanstvenih i tehnoloških saznanja,

(b)

promicati i unapređivati razmjenu informacija o mjerama koje su usvojile stranke, odrediti oblik i vremenski raspored prijenosa informacija prema članku 26., razmatrati izvješća i davati preporuke o njima,

(c)

uspostaviti ona pomoćna tijela koja se smatraju potrebnim za provedbu Konvencije,

(d)

razmatrati izvješća pomoćnih tijela i pružati im smjernice,

(e)

usuglasiti i konsenzusom usvojiti poslovnik i financijska pravila za sebe i svako pomoćno tijelo,

(f)

usvojiti izmjene Konvencije prema člancima 30. i 31.,

(g)

odobriti program i budžet za svoje aktivnosti, uključujući i aktivnosti pomoćnih tijela, te poduzeti potrebne korake za njihovo financiranje,

(h)

tražiti odgovarajuću suradnju i koristiti se uslugama i informacijama kompetentnih tijela ili ustanova, kako nacionalnih tako i međunarodnih, međuvladinih i nevladinih,

(i)

promicati i jačati odnos s drugim relevantnim konvencijama uz izbjegavanje dvostrukog djelovanja, i

(j)

izvršavati druge funkcije koje bi mogle biti potrebne za postizanje ciljeva Konvencije.

3.   Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, konsenzusom usvojiti vlastiti poslovnik, koji će uključivati postupke donošenja odluka o problemima koji već nisu obuhvaćeni postupkom donošenja odluka propisanim Konvencijom. Takvi postupci mogu uključiti određivanje specifične većine potrebne za usvajanje određenih odluka.

4.   Prvu sjednicu Konferencije stranaka sazvat će Privremeno tajništvo prema članku 35., a održat će se ne kasnije od godine dana nakon datuma stupanja na snagu ove Konvencije. Ako Konferencija stranaka ne odluči drugačije, druga, treća i četvrta redovita sjednica održavat će se godišnje, a nakon toga svake druge godine.

5.   Izvanredne sjednice Konferencije stranaka održavat će se ako tako odluči Konferencija stranaka na redovitim sjednicama ili povodom pisanog zahtjeva bilo koje stranke, pod uvjetom da u roku od tri mjeseca nakon što je Stalno tajništvo dostavilo zahtjev ostalim strankama, taj zahtjev podrži barem jedna trećina stranaka.

6.   Na svakoj redovitoj sjednici Konferencije stranaka birat će Ured. Struktura i zadaće Ureda bit će uređeni poslovnikom. Prigodom imenovanja članova Ureda dužna pozornost obratit će se potrebi pravedne zemljopisne raspodjele i odgovarajuće zastupljenosti stranaka - pogođenih zemalja, osobito onih u Africi.

7.   Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane ustanove i bilo koja država članica ili promatrač, a koja nije stranka ove Konvencije, može prisustvovati sjednicama Konferencije stranaka kao promatrač. Svakom tijelu ili ustanovi, nacionalnoj i međunarodnoj, međuvladinoj i nevladinoj, koja je kvalificirana za probleme koje obuhvaća ova Konvencija, te koja je izvijestila Stalno tajništvo o svojoj želji da bude prisutna na sjednici Konferencije stranaka kao promatrač, to se može odobriti, osim ako najmanje trećina prisutnih stranaka ne uloži prigovor. Primanje i sudjelovanje promatrača uređuje se poslovnikom koji usvaja Konferencija stranaka.

8.   Konferencija stranaka može zatražiti od kompetentnih nacionalnih i međunarodnih organizacija koje imaju relevantna stručna znanja da joj daju informacije u svezi s člankom 16., stavak (g), člankom 17., stavak 1. (c) i člankom 18., stavak 2. (b).

Članak 23.

Stalno tajništvo

1.   Ovime se osniva Stalno tajništvo.

2.   Dužnosti Stalnog tajništva bit će:

(a)

organiziranje sjednica Konferencije stranaka i njezinih pomoćnih tijela osnovanih ovom Konvencijom i pružanje potrebnih im usluga,

(b)

prikupljanje i prosljeđivanje dostavljenih izvješća,

(c)

omogućavanje, na zahtjev stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, a osobito onih u Africi, pomoći u prikupljanju i davanju informacija koje zahtijeva Konvencija,

(d)

koordiniranje svojih aktivnosti s tajništvima drugih relevantnih međunarodnih tijela i konvencija,

(e)

sklapanje, pod rukovodstvom Konferencije stranaka, takvih administrativnih i ugovornih aranžmana koji mogu biti potrebni za učinkovito obavljanje njegovih funkcija,

(f)

pripremanje izvješća o obavljanju njegovih zadataka iz Konvencije i njihovo podnošenje Konferenciji stranaka, i

(g)

obavljanje drugih funkcija tajništva koje može odrediti Konferencija stranaka.

3.   Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, imenovati Stalno tajništvo i poduzeti korake za njegovo djelovanje.

Članak 24.

Povjerenstvo za znanost i tehnologiju

1.   Ovime se osniva Povjerenstvo za znanost i tehnologiju kao pomoćno tijelo Konferencije stranaka sa zadaćom da je informira i savjetuje glede znanstvenih i tehnoloških pitanja u svezi suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše. Povjerenstvo će se sastajati povodom redovitih sjednica Konferencije stranaka i bit će multidisciplinarno i otvoreno za sudjelovanje svih stranaka. Bit će sastavljeno od predstavnika vlada kompetentnih u relevantnim područjima stručnih znanja. Konferencija stranaka će na svojoj prvoj sjednici donijeti odluku o opsegu djelovanja Povjerenstva.

2.   Konferencija stranaka sastavit će i držati popis neovisnih stručnjaka sa stručnim znanjima i iskustvom iz relevantnih područja. Popis će se temeljiti na imenovanjima dobivenim u pisanom obliku od stranaka, uzimajući u obzir potrebu multidisciplinarnog pristupa i široke zemljopisne zastupljenosti.

3.   Konferencija stranaka može, ako je potrebno, imenovati ad hoc tijela, koja će je, preko Povjerenstva, informirati i savjetovati o specifičnim pitanjima vezanim uz stanja u područjima znanosti i tehnologije relevantnim za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Ta tijela bit će sastavljena od stručnjaka čija imena će se uzeti iz popisa, uzimajući u obzir potrebu multidisciplinarnog pristupa i širine zemljopisne zastupljenosti. Stručnjaci će imati znanstveno i praktično iskustvo i bit će postavljeni od Konferencije stranaka na preporuku Povjerenstva. Konferencija stranaka će odlučiti o opsegu i modalitetima djelovanja ovih tijela.

Članak 25.

Umrežavanje institucija, ustanova i tijela

1.   Povjerenstvo za znanost i tehnologiju će, pod nadzorom Konferencije stranaka, osigurati istraživanje i vrednovanje relevantnih postojećih mreža, institucija, ustanova i tijela koja su voljna postati jedinice mreže. Takva mreža će potpomagati provedbu Konvencije.

2.   Na osnovi rezultata istraživanja i vrednovanja iz stavka 1., Povjerenstvo za znanost i tehnologiju preporučit će Konferenciji stranaka načine i sredstva za unapređivanje i jačanje mreže jedinica na lokalnoj, nacionalnoj i drugim razinama, radi osiguranja ostvarivanja tematskih potreba iskazanih u člancima 16. do 19.

3.   Uzimajući u obzir te preporuke, Konferencija stranaka će:

(a)

odrediti nacionalne, subregionalne, regionalne i međunarodne jedinice najpogodnije za mrežu i preporučiti postupke djelovanja, te vremenski okvir, i

(b)

odrediti jedinice najpogodnije za unapređivanje i jačanje takvih mreža na svim razinama.

DIO V.

POSTUPCI

Članak 26.

Razmjena informacija

1.   Svaka će stranka dostaviti Konferenciji stranaka na razmatranje na redovitim sjednicama, putem Stalnog tajništva, izvješća o mjerama koje je poduzela za provedbu Konvencije. Konferencija stranaka će odrediti oblik i vremenski raspored za podnošenje takvih izvješća.

2.   Stranke - pogođene zemlje dostavit će opis strategija određenih prema članku 5. i opis svih relevantnih informacija o njihovoj provedbi.

3.   Stranke - pogođene zemlje koje provode programe djelovanja prema člancima 9. do 15. dostavit će detaljan opis programa i njihove provedbe.

4.   Svaka skupina stranaka - pogođenih zemalja može se dogovarati o zajedničkim mjerama poduzetim na subregionalnoj i/ili regionalnoj razini u okviru programa djelovanja.

5.   Stranke - razvijene zemlje izvještavat će o mjerama pomoći u pripremi i provedbi programa djelovanja, uključujući informacije o financijskim sredstvima koje su osigurale ili osiguravaju, sukladno s Konvencijom.

6.   Dostavljene informacije prema stavcima 1. do 4. Stalno tajništvo će što je prije moguće proslijediti Konferenciji stranaka i svim relevantnim pomoćnim tijelima.

7.   Konferencija stranaka će, na zahtjev, omogućiti davanje tehničke i financijske pomoći strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u prikupljanju i dostavljanju informacija sukladno s ovim člankom, kao i u određivanju tehničkih i financijskih potreba za programe djelovanja.

Članak 27.

Mjere za rješavanje pitanja provedbe

Konferencija stranaka razmotrit će i usvojiti postupke i institucionalne mehanizme za rješavanja pitanja koja mogu proizaći iz provedbe ove Konvencije.

Članak 28.

Rješavanje sporova

1.   Stranke će rješavati sve međusobne sporove u svezi tumačenja ili primjene Konvencija pregovorima ili drugim mirnim sredstvima po vlastitom izboru.

2.   Prigodom ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa Konvenciji, ili nakon toga, stranka koja nije regionalna organizacija za ekonomske integracije može u pisanom obliku uputiti depozitaru izjavu da glede svakog spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, priznaje kao obvezujuća jedno ili oba sljedeća sredstva rješavanja spora u odnosima sa strankama koje prihvaćaju iste obveze:

(a)

arbitražu, u skladu s postupcima koje će Konferencija stranaka usvojiti u obliku priloga što je prije moguće;

(b)

podnošenje spora Međunarodnom sudu pravde.

3.   Stranka koja je regionalna organizacija za ekonomske integracije može dati izjavu s takvim učinkom glede arbitraže, u skladu s postupkom opisanim u stavku 2. (a).

4.   Izjava dana sukladno sa stavkom 2. ostat će na snazi dok ne prestane važiti na način koji je u njoj određen ili tri mjeseca nakon što je depozitar primio pisanu obavijest o njezinom opozivu.

5.   Prestanak važenja izjave, obavijest o njezinu opozivu ili nova izjava neće ni na koji način utjecati na postupke koji su u tijeku pred arbitražom ili Međunarodnim sudom pravde, osim ako se stranke spora ne dogovore drugačije.

6.   Ako stranke spora nisu prihvatile isti ili nisu prihvatile ni jedan postupak prema stavku 2. i ako nisu mogle riješiti spor u roku od dvanaest mjeseci nakon obavijesti jedne stranke drugoj da postoji spor, spor će se, na zahtjev bilo koje od stranaka spora, podnijeti na mirenje u skladu s postupkom koji će Konferencija stranaka usvojiti u obliku priloga što je prije moguće.

Članak 29.

Status priloga

1.   Prilozi čine sastavni dio Konvencije i, ako nije izričito drukčije određeno, pozivanje na Konvenciju ujedno znači i pozivanje na njezine priloge.

2.   Stranke će tumačiti odredbe priloga na način koji je u sukladnosti s njihovim pravima i obvezama koje proizlaze iz članaka ove Konvencije.

Članak 30.

Izmjene konvencije

1.   Svaka stranka može predložiti izmjene Konvencije.

2.   Izmjene Konvencije usvojit će se na redovitoj sjednici Konferencije stranaka. Tekst predloženih izmjena dostavit će strankama Stalno tajništvo najmanje šest mjeseci prije sastanka na kojem će se predložiti njihovo usvajanje. Stalno tajništvo će predložene izmjene dostaviti i potpisnicama Konvencije.

3.   Stranke će uložiti sve napore da konsenzusom postignu sporazum o predloženim izmjenama Konvencije. Ako se svi napori da se to postigne iscrpe i ne postigne se sporazum, izmjena će se, u zadnjem pokušaju, usvojiti dvotrećinskom većinom glasova prisutnih stranaka koje glasuju na sastanku. Usvojenu izmjenu će Stalno tajništvo dostaviti depozitaru, koji će je dalje dostaviti svim strankama radi ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa.

4.   Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu izmjenama položit će se kod depozitara. Izmjena usvojena prema stavku 3. stupit će na snagu za sve one stranke koje su je prihvatile devedeseti dan nakon datuma kad depozitar primi ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu od najmanje dvije trećine stranaka Konvencije koje su bile stranke u vrijeme usvajanja izmjene.

5.   Izmjena će stupiti na snagu za bilo koju drugu stranku devedeseti dan nakon datuma kad je ta stranka položila kod depozitara svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu spomenutoj izmjeni.

6.   U smislu ovog članka i članka 31., „stranke nazočne i one koje glasuju” znači stranke koje su nazočne i glasuju potvrdno ili niječno.

Članak 31.

Usvajanje i izmjena priloga

1.   Svaki dodatni prilog uz Konvenciju i izmjena priloga predložit će se i usvojiti sukladno s postupcima za izmjenu i dopunu Konvencije izloženim u članku 30., pod uvjetom da će, pri usvajanju dodatnog regionalnog provedbenog priloga ili izmjena regionalnog provedbenog priloga, većina određena tim člankom uključivati dvotrećinsku većinu glasova prisutnih stranaka iz regije koje se to tiče i koja glasuje. Usvojene izmjene priloga depozitaš će dostaviti svim strankama.

2.   Prilog koji nije dodatni regionalni provedbeni prilog, ili izmjena priloga koji nije regionalni provedbeni prilog, a koji su usvojeni sukladno sa stavkom 1., stupit će na snagu za sve stranke Konvencije šest mjeseci nakon datuma kad ih je depozitar obavijestio o usvajanju priloga ili izmjena, osim za one stranke koje su u pisanom obliku obavijestile depozitara u tom roku da ne prihvaćaju takav prilog ili izmjenu. Takav prilog ili izmjena stupit će na snagu za te stranke devedeseti dan nakon što depozitar primi njihove obavijesti o povlačenju obavijesti o neprihvaćanju.

3.   Dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjena nakon regionalnog provedbenog priloga koji je bio usvojen sukladno stavku 1. stupit će na snagu za sve stranke Konvencije šest mjeseci od datuma obavijesti depozitara strankama o usvajanju takvog priloga ili izmjene, osim u odnosu prema:

(a)

bilo kojoj stranci koja je u pisanom obliku obavijestila depozitara, u roku od šest mjeseci, da ne prihvaća taj dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjenu regionalnog provedbenog priloga, u kojem slučaju će takav prilog ili izmjena za stranke koje povuku sve obavijesti o neprihvaćanju stupiti na snagu devedeseti dan nakon datuma kad je depozitar primio obavijest o povlačenju takve obavijesti, i

(b)

bilo kojoj stranci koja je dala izjavu u odnosu prema dodatnim regionalnim provedbenim prilozima ili izmjenama regionalnih provedbenih priloga sukladno s člankom 34., stavak 4., u kojem slučaju će takav prilog ili izmjena za tu stranku stupiti na snagu devedeseti dan nakon datuma polaganja kod depozitara njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu takvom prilogu ili izmjeni.

4.   Ako usvajanje priloga ili izmjene priloga uključuje izmjene Konvencije, takav prilog ili izmjena priloga neće stupiti na snagu dok ne stupi na snagu izmjena Konvencije.

Članak 32.

Pravo glasa

1.   Osim u slučajevima opisanim u stavku 2., svaka stranka Konvencije ima pravo na jedan glas.

2.   Regionalne organizacije za ekonomske integracije, u pitanjima koja potpadaju pod nihovu nadležnost, imaju pravo na broj glasova koji odgovara broju njihovih država članica koje su stranke ove Konvencije. Takva organizacija neće iskoristiti svoje pravo glasa ako neka od njezinih država članica koristi to pravo, i obrnuto.

DIO VI.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 33.

Potpisivanje

Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje u Parizu, dana 14.-15. listopada 1994. za države članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje specijalizirane ustanove te za stranke Statuta Međunarodnog suda pravde i regionalne organizacije za ekonomske integracije. Ostat će otvorena za potpisivanje nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 13. listopada 1995.

Članak 34.

Ratifikacija, prihvat, odobrenje i pristup

1.   Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu država i regionalnih organizacija za ekonomske integracije. Konvencija će biti otvorena za pristup dan nakon datuma kad se zatvori za potpisivanje. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu položit će se kod depozitara.

2.   Svaka regionalna organizacija za ekonomske integracije koja postaje stranka ove Konvencije, pri čemu ni jedna od njezinih država članica nije stranka ove Konvencije, bit će vezana svim obvezama iz ove Konvencije. Ako je jedna ili više država članica takve organizacije također stranka Konvencije, organizacija i njezine države članice odlučit će o svojim pojedinačnim odgovornostima za izvršavanje obveza prema Konvenciji. U tim slučajevima, organizacija i države članice ne mogu istodobno izvršavati prava iz ove Konvencije.

3.   U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, regionalne organizacije za ekonomske integracije dat će izjavu o svojoj nadležnosti s obzirom na pitanja iz ove Konvencije. Također će odmah obavijestiti depozitara, koji će zatim obavijestiti stranke o svim bitnim promjenama opsega njihove nadležnosti.

4.   U svojoj ispravi o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka stranka može izjaviti da će svaki dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjena regionalnog provedbenog priloga stupiti na snagu tek nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu istome.

Članak 35.

Privremeni sporazumi

Zadatke tajništva opisane u članku 23. provodit će privremeno tajništvo koje je osnovala Opća skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom 47/188 od 22. prosinca 1992., a dok se ne završi prva sjednica Konferencije stranaka.

Članak 36.

Stupanje na snagu

1.   Konvencija će stupiti na snagu devedeseti dan nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

2.   Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za ekonomske integracije koja Konvenciju ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu od strane te države ili regionalne organizacije za ekonomske integracije.

3.   U smislu stavaka 1. i 2., svaka isprava koju polaže regionalne organizacije za ekonomske integracije neće važiti kao dodatna uz one koje su položile države članice te organizacije.

Članak 37.

Rezerve

Na ovu Konvenciju ne mogu se izjaviti rezerve.

Članak 38.

Povlačenje

1.   U bilo kojem trenutku nakon tri godine od stupanja na snagu Konvencije za pojedinu stranku, ta stranka može se povući iz Konvencije putem pisane obavijesti depozitaru.

2.   Svako povlačenje stupa na snagu nakon isteka godine dana od dana kad depozitar primi obavijest o istupanju ili nekog kasnijeg datuma navedenog u obavijesti o istupu.

Članak 39.

Depozitar

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda bit će depozitar ove Konvencije.

Članak 40.

Izvorni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jednako vjerodostojni, položit će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U potvrdu gornjega, niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

sastavljeno u Parizu, sedamnaestog dana lipnja tisućudevetstotinadevedesetčetvrte.

 


PRILOG I.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA AFRIKU

Članak 1.

Područje primjene

Ovaj se Prilog primjenjuje na Afriku, u odnosu prema svakoj stranci i sukladno s Konvencijom, naročito s njezinim člankom 7., u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše na njezinim aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima.

Članak 2.

Svrha

Svrha ovog priloga, na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama u Africi i s obzirom na njezine posebne uvjete je:

(a)

utvrditi mjere i aranžmane, uključujući prirodu i procese pomoći koju pružaju stranke - razvijene zemlje, sukladno s relevantnim odredbama Konvencije,

(b)

osigurati djelotvornu i praktičnu provedbu Konvencije koja se odnosi na specifične uvjete u Africi, i

(c)

unaprijediti procese i aktivnosti koje su usmjereni na suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše unutar aridnih, semiaridnih i suhih subhumidnih područja Afrike.

Članak 3.

Specifični uvjeti afričke regije

Izvršavajući svoje obveze iz Konvencije, stranke će provedbom ovog Priloga prihvatiti temeljni pristup koji uzima u obzir sljedeće specifične uvjete Afrike:

(a)

visok udio aridnih, semiaridnih i suhih subhumidnih područja,

(b)

znatan broj zemalja i stanovnika koji su pogođeni nepovoljnim utjecajem dezertifikacije i učestalim pojavljivanjem jakih suša,

(c)

velik broj pogođenih zemalja koji su okružene kopnom,

(d)

rašireno siromaštvo koje prevladava u većini pogođenih zemalja, veliki broj najslabije razvijenih zemalja među njima i njihovu potrebu za znatnim količinama pomoći izvana, u obliku donacija i kredita pod koncesionalnim uvjetima kako bi se provodili njihovi razvojni ciljevi,

(e)

teške socio-gospodarske uvjete, pogođene pogoršanim i nestalnim uvjetima trgovine, vanjska dugovanja i političku nestabilnost, što uzrokuje unutaršnje, regionalne i međunarodne migracije,

(f)

veliku ovisnost stanovništva o prirodnim dobrima za opstanak, koja zajedno s posljedicama demografskih tokova i činitelja, slabim tehnološkim temeljima i neodrživom praksom proizvodnje, pridonosi ozbiljnoj degradaciji dobara,

(g)

nedostatne institucionalne i zakonske okvire, slabu infrastrukturnu osnovu i nedostatan znanstveni, tehnički i obrazovni kapacitet, koji dovode do znatnih potreba za osposobljavanjem sustava, i

(h)

središnju ulogu akcija za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše među prioritetima nacionalnog razvoja pogođenih afričkih zemalja.

Članak 4.

Zaduženja i obveze stranaka - afričkih zemalja

1.   Sukladno sa svojim sposobnostima stranke - afričke zemlje obvezuju se da će:

(a)

prihvatiti suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše kao središnju strategiju u svojim naporima iskorjenjivanja siromaštva,

(b)

unaprijediti regionalnu suradnju i integraciju, u duhu solidarnosti i zajedništva koji se temelje na zajedničkom interesu, u programima i aktivnostima suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše,

(c)

racionalizirati i učvrstiti postojeće institucije koje se bave dezertifikacijom i sušom i uključiti ostale postojeće institucije, ako je potrebno, kako bi ih učinile učinkovitijim i osiguralo djelotvorno korištenje resursa,

(d)

unaprijediti međusobnu razmjenu informacija o prikladnoj tehnologiji, znanju, know-how i praksama, i

(e)

razviti interventne planove za posljedice suše na područjima uništenim dezertifikacijom i/ili sušom.

2.   Suglasno općim i specifičnim obvezama istaknutim u člancima 4. i 5. Konvencije, stranke - pogođene afričke zemlje, će:

(a)

izdvojiti odgovarajuće financijske stavke iz svojih nacionalnih budžeta sukladno nacionalnim uvjetima i sposobnostima, odražavajući novi prioritet koji je Afrika uskladila s fenomenom dezertifikacije i/ili suše,

(b)

održavati i jačati reforme koje su trenutno u tijeku u smjeru veće decentralizacije i trajanja zakupa i raspolaganje resursima, te pojačati sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica, i

(c)

utvrditi i mobilizirati nova i dodatna nacionalna financijska sredstva, i prioritetno proširiti postojeće nacionalne sposobnosti i sredstva kako bi se mobilizirali vlastiti financijski izvori.

Članak 5.

Zaduženja i obveze stranaka - razvijenih zemalja

1.   U izvršavanju svojih obveza sukladno s člancima 4., 6. i 7. Konvencije, stranke - razvijene zemlje dat će prioritet stranakama - pogođenim afričkim zemljama i u tom smislu će:

(a)

pomoći im pri suzbijanju dezertifikacije i/ili ublažavanju posljedica suše, i to, između ostaloga, tako da im omoguće i/ili olakšaju pristup financijskim i/ili drugim sredstvima, da unaprijede, financiraju i/ili olakšaju financiranje transfera, prilagodbe i pristupe okolišu prikladnim tehnologijama i know-how, kako je zajednički dogovoreno i sukladno s nacionalnom politikom, uzimajući u obzir njihovo prihvaćanje suzbijanja siromaštva kao središnje strategije,

(b)

nastaviti odvajati značajna sredstva i/ili povećati sredstva za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše, i

(c)

pomoći im u jačanju sustava koji bi omogućavao poboljšanje njihovih institucionalnih okvira, kao i njihovih znanstvenih i tehničkih sposobnosti, prilikom sakupljanja informacija i analiza, te prilikom istraživanja i razvoja u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše.

2.   Ostale zemlje stranke mogu prenijeti strankama - afričkim zemljama na dobrovoljnoj osnovi, tehnologiju, znanje i know-how koji se odnose na suzbijanje dezertifikacije i/ili izvore financiranja. Transfer takvog znanja, know-how i tehnika olakšan je međunarodnom suradnjom.

Članak 6.

Okvirna strategija planiranja održivog razvoja

1.   Nacionalni programi djelovanja bit će središnji i integralni dio širokog procesa oblikovanja nacionalne politike za održivi razvoj stranaka - pogođenih afričkih zemalja.

2.   Procesi dogovora i učešće koji uključuju odgovarajuće razine vlade, lokalnog stanovništva, zajednica i nevladinih udruga poduzet će se na način kojim će se omogućiti upravljanje strategijom s fleksibilnim planiranjem kako bi se omogućilo maksimalno sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica. Ako bude potrebno, u ovaj proces će se na zahtjev stranaka - pogođenih afričkih zemalja, moći uključiti dvostrane i mnogostrane ustanove za pomoć.

Članak 7.

Raspored pripreme programa djelovanja

Do stupanja na snagu ove Konvencije, stranke - afričke zemlje će, u suradnji s ostalim članicama međunarodne zajednice, koliko bude prikladno i u odgovarajućoj mjeri, privremeno primjenjivati one odredbe ove Konvencije koje se odnose na pripremanje nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja.

Članak 8.

Sadržaj nacionalnih programa djelovanja

1.   Sukladno s člankom 10. Konvencije, sveobuhvatna strategija nacionalnih programa djelovanja imat će naglasak na integriranim programima lokalnog razvoja za pogođena područja, koji su temeljeni na sudioničkom mehanizmu i na integraciji strategija za suzbijanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suša. Programi će težiti jačanju sustava lokalnih vlasti i osiguravanju aktivnog učešća lokalnog stanovništva, zajednica i skupina s naglaskom na obrazovanju i obuci, mobilizaciji nevladinih udruga dokazane stručnosti i jačanju decentraliziranih vladinih struktura.

2.   Nacionalni programi djelovanja će, ako bude potrebno, uključivati i sljedeća opća obilježja:

(a)

primjenu dosadašnjih iskustava u suzbijanju dezertifikacije i/ili ublažavanju posljedica suše u razvojnim i provedbenim nacionalnim programima djelovanja, uzimajući u obzir socijalne, gospodarske i ekološke uvjete,

(b)

utvrđivanje činitelja koji pridonose dezertifikaciji i/ili suši, te izvora i dostupnih i potrebnih kapaciteta, i uspostavljanje prikladne politike i institucionalnih i ostalih odgovora i mjera neophodnih za suzbijanje ovog fenomena i/ili ublažavanje njegovih posljedica, i

(c)

povećanje sudjelovanja lokalnog stanovništva i zajednica, uključujući žene, farmere i pastire i davanje njima više odgovornosti za upravljanje.

3.   Nacionalni programi djelovanja će također, ako bude potrebno, uključiti i sljedeće:

(a)

mjere za poboljšanje gospodarskog okruženja radi suzbijanja siromaštva:

(i)

povećanje prihoda i mogućnosti zapošljavanja, posebno za najsiromašnije članove zajednice, i to:

razvijanjem tržišta za poljoprivredne i stočarske proizvode,

stvaranjem financijskih instrumenata prilagođenih lokalnim potrebama,

poticanjem raznolikosti u poljoprivredi i stvaranjem poljoprivrednih poduzeća, i

razvitkom gospodarskih aktivnosti polupoljoprivrednog i nepoljoprivrednog tipa,

(ii)

poboljšanje dugoročnog razvoja ruralnog gospodarstva stvaranjem:

inicijativa za proizvodna investiranja i pristup sredstvima proizvodnje, i

politike cijena i poreza, te komercijalne prakse koja potiče razvoj,

(iii)

definiranje i primjena politike stanovništva i migracije u svrhu smanjivanja pritiska stanovništva na zemljište, i

(iv)

poticaj korištenja usjeva otpornih na sušu i primjeni integralnih sustava suhog ratarenja u svrhu čuvanja hrane.

(b)

mjere za očuvanje prirodnih bogatstava:

(i)

osiguravanje integralnog i održivog upravljanja prirodnim dobrima, uključujući:

poljoprivredno zemljište i pašnjake,

vegetacijski pokrov i divlje biljke i životinje,

šume,

vodena bogatstva i

biološku raznolikost,

(ii)

obrazovanje u svrhu jačanja javne svijesti i kampanje za promicanje obrazovanja za okoliš, te širenje znanja koje se odnosi na održivo gospodarenje prirodnim dobrima, i

(iii)

osiguravanje razvoja i uspješnog korištenja različitih izvora energije, promicanje alternativnih izvora energije, posebno solarne energije, energije vjetra i bioplina, te posebnih priprema za transfer, prihvaćanje i prilagodbu odgovarajuće tehnologije u svrhu smanjivanja pritiska na krhka prirodna dobra,

(c)

mjere za unapređivanje institucionalnih organizacija,

(i)

definiranje uloge i odgovornosti centralne vlade i lokalnih vlasti u okviru korištenja zemljišta i politike planiranja,

(ii)

poticanje politike - aktivne decentralizacije, prenošenje odgovornosti za upravljanje i donošenje odluka na lokalne vlasti, te poticanje inicijative i preuzimanje odgovornosti sa strane lokalne zajednice i stvaranje lokalnih struktura, i

(iii)

prilagođivanje, ako je potrebno, institucionalnog i zakonskog okvira upravljanja prirodnim dobrima kako bi se stvorila sigurnost zakupa zemljišta za lokalno stanovništvo,

(d)

mjere za unapređivanje znanja o dezertifikaciji:

(i)

promicanje istraživanja te prikupljanje, obrada i razmjena informacija o znanstvenim, tehničkim i socio-gospodarskim aspektima dezertifikacije,

(ii)

unapređivanje nacionalnih kapaciteta u istraživanjima i prilikom prikupljanja, obrade, razmjene i analize informacija, kako bi se povećalo razumijevanje i kako bi se rezultati analize preveli u operativne termine, i

(iii)

poticanje srednjoročnog i dugoročnog proučavanja:

socio-gospodarskih i kulturnih trendova u pogođenim područjima,

kvalitativnih i kvantitativnih trendova u prirodnim dobrima, i

međusobno djelovanje klime i dezertifikacije, i

(e)

mjere praćenja i procjene posljedica suše:

(i)

razvijanje strategija za vrednovanje utjecaja promjenjivosti prirodne klime na regionalnu sušu i dezertifikaciju i/ili korištenje pretpostavkama o promjenjivosti klime na sezonskoj i godišnjoj ljestvici, u nastojanju da se ublaže posljedice suše,

(ii)

unapređivanje sposobnosti pravovremenog upozorenja i reakcije, uspješno pružanje interventne pomoći i pomoći u hrani, moderniziranje čuvanja hrane i sustava distribucije, načina zaštite stoke i javnih radova, te alternativnih načina življenja na područjima podložnim sušama, i

(iii)

nadgledanje i procjena ekološke degradacije kako bi se prikupile pouzdane i pravovremene informacije o procesu i dinamici degradacije prirodnih dobara i da se omogući bolja formulacija politike i reakcije.

Članak 9.

Pripreme nacionalnih programa djelovanja i provođenje i vrednovanje pokazatelja

Svaka stranka - pogođena afrička zemlja odredit će odgovarajuće nacionalno koordinacijsko tijelo koje će djelovati poput katalizatora prilikom pripreme, provođenja i vrednovanja vlastitog nacionalnog programa djelovanja. To koordinacijsko tijelo će, u smislu članka 3. i ako bude potrebno:

(a)

poduzeti utvrđivanje i pregled djelovanja, počevši od lokalno vođenog procesa dogovaranja koji uključuje lokalno stanovništvo i zajednice i od suradnje s lokalnim administrativnim vlastima, strankama - razvijenim zemljama i vladinim i nevladinim organizacijama, na temelju početnog dogovaranja sudionika na nacionalnoj razini,

(b)

utvrditi i analizirati sve prepreke, potrebe i nedostatke koji utječu na razvoj i održivo korištenje tla, te preporučiti praktične mjere kojima bi se izbjeglo ponavljanje potpunom primjenom uloženih relevantnih napora i promicalo provođenje rezultata,

(c)

poboljšati, izraditi i formulirati projektne aktivnosti koje se temelje na interaktivnim, fleksibilnim pristupima kako bi se osiguralo aktivno sudjelovanje stanovništva pogođenih područja, minimalizirali negativni utjecaji takvih aktivnosti i utvrdili i učinili prioritetnim zahtjevi za financijsku pomoć i tehničku suradnju,

(d)

uspostaviti primjerene, postojeće i provjerene pokazatelje kako bi se osigurala procjena i vrednovanje nacionalnih programa djelovanja, i to kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih, te provođenje takvih programa, i

(e)

pripremiti izvješća o napredovanju u provedbi nacionalnih programa djelovanja.

Članak 10.

Organizacijski okvir subregionalnih programa djelovanja

1.   Sukladno s člankom 4. Konvencije, stranke - afričke zemlje surađivat će u pripremanju i provođenju subregionalnih programa djelovanja za središnju, istočnu, sjevernu i zapadnu Afriku, i u tom smislu mogu odrediti sljedeće odgovornosti relevantnim subregionalnim međuvladinim organizacijama:

(a)

djelovanje kao središnjice u pripremnim aktivnostima i koordiniranje provedbe subregionalnih programa djelovanja,

(b)

pomaganje prilikom pripremanja i provedbe nacionalnih programa djelovanja,

(c)

omogućavanje razmjene informacija, iskustava i know-how, kao i savjetodavne usluge u reviziji nacionalnog zakonodavstva, i

(d)

sve ostale odgovornosti koje se odnose na provedbu subregionalnih programa djelovanja.

2.   Specijalizirane subregionalne institucije mogu davati podršku na zahtjev i/ili im se može povjeriti odgovornost da koordiniraju aktivnosti u područjima njihove nadležnosti.

Članak 11.

Sadržaj i priprema subregionalnih programa djelovanja

Subregionalni programi djelovanja trebaju se usmjeriti prvenstveno na ono što je bitnije na subregionalnoj razini. Oni trebaju, ondje gdje je neophodno, uspostaviti mehanizme gospodarenja zajedničkim prirodnim dobrima. Takvi se mehanizmi trebaju uspješno nositi s prekograničnim problemima vezanim za dezertifikaciju i/ili sušu, te pružiti podršku skladnoj provedbi nacionalnog programa djelovanja. Prioritetna područja za subregionalne programe djelovanja će se, ako je potrebno, usmjeriti na:

(a)

zajedničke programe za održivo upravljanje prekograničnim prirodnim dobrima s pomoću dvostranih i mnogostranih mehanizama ako je potrebno,

(b)

koordiniranje programa u svrhu razvoja alternativnih izvora energije,

(c)

suradnju prilikom upravljanja i kontrole štetnika, kao i bolesti biljaka i životinja,

(d)

aktivnosti osposobljavanja, obrazovanja i osvješćivanja javnosti koji se bolje izvode ili se podržavaju na subregionalnoj razini,

(e)

znanstvenu i tehničku suradnju posebno na klimatološkim, meteorološkim i hidrološkim poljima, uključujući mreže za sakupljanje i procjenu podataka, razmjenu informacija i nadgledanje projekata i koordinaciju i davanje prednosti aktivnostima istraživanja i razvoja,

(f)

sustave ranog upozoravanja i zajedničkog planiranja ublažavanja posljedica suše, uključujući mjere koje su usmjerene na probleme proizašle iz migracija uvjetovanih stanjima okoliša,

(g)

istraživanje načina razmjene iskustava, posebno onih koji se tiču sudjelovanja lokalnog stanovništva i zajednica i stvaranje povoljnog okruženja za poboljšano gospodarenje zemljištem i za primjenu prikladne tehnologije,

(h)

jačanje sustava subregionalnih organizacija u svrhu koordiniranja i davanja tehničkih usluga, kao i na uspostavljanje, preorijentaciju i jačanje subregionalnih centara i institucija, i

(i)

razvoj politike na poljima koja ima utjecaj na pogođena područja i stanovništvo, kao što je trgovina, a koja uključuje politiku koordiniranja režima regionalnog marketinga i zajedničke infrastrukture.

Članak 12.

Organizacijski okvir regionalnog programa djelovanja

1.   Sukladno s člankom 11. Konvencije, stranke - afričke zemlje zajednički će odrediti procedure pripreme i provedbe regionalnog programa djelovanja.

2.   Stranke će pružiti potrebnu podršku bitnim afričkim regionalnim institucijama i organizacijama kako bi im omogućile da pomažu strankama - afričkim zemljama u izvršenju njihovih odgovornosti iz Konvencije.

Članak 13.

Sadržaj regionalnog programa djelovanja

Regionalni program djelovanja uključuje mjere suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše u sljedećim prioritetnim područjima, kako je prikladno:

(a)

razvoj regionalne suradnje i koordinacije subregionalnih programa djelovanja za stvaranje regionalne suglasnosti u ključnim područjima politike, uključujući redovita savjetovanja s regionalnim organizacijama,

(b)

promicanje osposobljavanja u aktivnostima koje se bolje provode na regionalnoj razini,

(c)

iznalaženje rješenja s međunarodnom zajednicom o globalnim gospodarskim i društvenim problemima koji imaju utjecaj na pogođena područja, uzimajući u obzir članak 4., stavak 2. (b) Konvencije,

(d)

promicanje razmjene informacija i prikladnih tehnika, tehničkih know-how i bitnih iskustava među strankama - pogođenim afričkim zemljama i njihovim subregijama, kao i s ostalim pogođenim područjima; promicanje znanstvene i tehnološke suradnje, posebno na poljima klimatologije, meteorologije, hidrologije, razvoja vodenih dobara i alternativnih izvora energije; koordinacija subregionalnih i regionalnih djelatnosti istraživanja i utvrđivanja regionalnih prioriteta za istraživanje i razvoj,

(e)

koordinacija mreže za sustavno promatranje i procjenu i razmjenu informacija, kao i njezinom integracijom u svjetske mreže, i

(f)

koordinacija i jačanje subregionalnih i regionalnih sustava ranog uzbunjivanja i interventnih planova u slučaju suša.

Članak 14.

Izvori financiranja

1.   Sukladno s člankom 20. Konvencije i člankom 4., stavak 2., stranke - pogođene afričke zemlje nastojat će odrediti makro-gospodarski okvir koji vodi k mobilizaciji financijskih sredstava, te će razvijati politiku i uspostaviti procedure za uspješnije usmjeravanje sredstava do lokalnih programa razvoja, uključujući i nevladine udruge, ako je potrebno.

2.   Sukladno s člankom 21., stavak 4. i 5. Konvencije, stranke su suglasne sačiniti pregled izvora financiranja na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama kako bi se osiguralo racionalno iskorištavanje postojećih sredstava i kako bi se utvrdili nedostaci u doznačivanju sredstava, te pripremiti provedbu programa djelovanja. Pregled treba redovito revidirati i obnavljati.

3.   Sukladno s člankom 7. Konvencije, stranke - razvijene zemlje nastavit će s doznačivanjem značajnih sredstava i/ili povećanih sredstava i drugih oblika pomoći strankama - pogođenim afričkim zemljama na temelju dogovora o zajedništvu i aranžmanima koji su navedeni u članku 18., a koji, između ostaloga, pridaje veliku pozornost problemima koji se odnose na dugovanja, međunarodnu trgovinu i trgovačke aranžmane marketinga sukladno s člankom 4., stavak 2. (b) Konvencije.

Članak 15.

Mehanizmi financiranja

1.   Sukladno s člankom 7. Konvencije i uzimajući u obzir specifičnu situaciju koja prevladava u ovoj regiji, stranke će posebnu pozornost obratiti na provedbu u Africi odredaba članka 21., stavak 1. (d) i (e) Konvencije, i to na:

(a)

omogućavanje uspostavljanja mehanizama, kao što su nacionalni fondovi za dezertifikaciju, a za usmjeravanje financijskih sredstava do lokalne razine, i

(b)

jačanje postojećih fondova i financijskih mehanizama na subregionalnoj i regionalnoj razini.

2.   Sukladno s člancima 20. i 21. Konvencije, stranke koje su također članice upravnih tijela relevantnih regionalnih i subregionalnih financijskih institucija, uključujući Afričku banku za razvoj i Afrički fond za razvoj, poduzet će napore da prioritet i važnost daju aktivnostima onih institucija koje pospješuju provedbu ovog Priloga.

3.   Stranke će, koliko je to moguće, usmjeriti procedure za kanaliziranje fondova do stranaka - pogođenih afričkih zemalja.

Članak 16.

Tehnička pomoć i suradnja

Stranke se ovezuju da će sukladno s vlastitim mogućnostima racionalizirati tehničku pomoć afričkim zemljama i suradnju s njima u pogledu povećanja uspješnosti projekata i programa i to, između ostaloga:

(a)

ograničavanjem troškova mjera podrške i pomoći, posebno režijskih troškova, tako da će takvi troškovi predstavljati samo odgovarajuće niski postotak ukupnog troška projekta kako bi se maksimalno povećala uspješnost projekta,

(b)

davanjem prioriteta kompetentnim nacionalnim stručnjacima ili, gdje je to neophodno, kompetentnim stručnjacima unutar subregija i/ili regija, u izradi projekta, pripremama i provedbi, te izradi lokalne ekspertize ondje gdje ona ne postoji, i

(c)

uspješnim upravljanjem i koordiniranjem kao i uspješnom primjenom tehničke pomoći koja će biti dana.

Članak 17.

Prijenos, stjecanje, prilagodba i pristup okolišu prihvatljive tehnologije

U provedbi članka 18. Konvencije koji se odnosi na prijenos, stjecanje, prilagođivanje i razvoj tehnologije, stranke će dati prednost strankama - afričkim zemljama i, ako je potrebno, s njima razviti nove modele partnerstva i suradnje radi jačanja osposobljenosti u područjima znanstvenog istraživanja i razvoja i prikupljanja i širenja informacija kako bi ih se osposobilo za provedbu njihovih strategija suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše.

Članak 18.

Dogovori o koordinaciji i partnerstvu

1.   Stranke - afričke zemlje koordinirat će pripremu, pregovore i provedbu nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja. One bi mogle uključiti, ako bude potrebno, i druge stranke i relevantne međuvladine organizacije i nevladine udruge u ovaj proces.

2.   Ciljevi takve koordinacije bit će da ostvare financijsku i tehničku suradnju sukladno s Konvencijom i omoguće neophodni kontinuitet u korištenju i upravljanju resursima.

3.   Stranke - afričke zemlje će organizirati savjetovanja na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama. Ta savjetovanja mogu:

(a)

služiti kao forum za pregovore i zaključivanje partnerskih ugovora koji se temelje na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim programima djelovanja, i

(b)

odrediti udio sudjelovanja stranaka - afričkih zemalja i ostalih članica konzultativnih skupina u programima i utvrditi prioritete i ugovore o pokazateljima provedbe i vrednovanja, kao i aranžmane za financiranje provedbe.

4.   Stalno tajništvo može, na zahtjev stranaka - afričkih zemalja, sukladno s člankom 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih savjetovanja, i to:

(a)

davanjem savjeta o organizaciji učinkovitih aranžmana za savjetovanje, oslanjajući se na iskustva iz drugih sličnih aranžmana,

(b)

davanjem informacija relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama glede savjetodavnih sastanaka ili procesa i jačanjem njihovog aktivnog sudjelovanja, i

(c)

pružanjem ostalih informacija koje bi mogle biti relevantne pri uspostavljanju i poboljšanju aranžmana za savjetovanje.

5.   Subregionalna i regionalna koordinacijska tijela će, između ostaloga:

(a)

preporučiti prikladne prilagodbe partnerskih ugovora,

(b)

pratiti, procjenjivati i izvještavati o provedbi dogovorenih subregionalnih i regionalnih programa, i

(c)

težiti osiguranju učinkovite komunikacije i kooperacije među strankama - afričkim zemljama.

6.   Sudjelovanje u konzultativnim skupinama bit će otvoreno vladama, zainteresiranim skupinama i dionatorima, relevantnim organima, fondovima i programima sustava Ujedinjenih naroda, relevantnim subregionalnim i regionalnim organizacijama i predstavnicima nevladinih udruga. Sudionici svake konzultativne skupine odredit će modalitete svog upravljanja i djelovanja.

7.   Sukladno s člankom 14. Konvencije, stranke - razvijene zemlje potiču se da na vlastitu incijativu razvijaju neformalni proces savjetovanja i koordinacije međusobno, na državnim, subregionalnim i regionalnim razinama, te da na zahtjev stranaka - pogođenih afričkih zemalja ili odgovarajućih subregionalnih ili regionalnih organizacija sudjeluju u nacionalnom, subregionalnom ili regionalnom savjetodavnom procesu koji bi vrednovao i odgovorio potrebama za pomoći kako bi se olakšala provedba.

Članak 19.

Daljnje aktivnosti

Daljnje aktivnosti iz ovog Priloga provest će stranke - afričke zemlje sukladno s Konvencijom, i to kako slijedi:

(a)

na nacionalnoj razini, mehanizmom, čiji bi sastav trebala odrediti svaka stranka - afrička zemlja i koji će uključti predstavnike lokalnih zajednica i djelovati pod nadzorom nacionalnog koordinacijskog tijela o kojem se govori u članku 9.,

(b)

na subregionalnoj razini, preko multidisciplinarnog znanstvenog i tehničkog savjetodavnog Povjerenstva, čiji će sastav i modalitete djelovanja odrediti stranke - afričke zemlje iz tih subregija, i

(c)

na regionalnoj razini, mehanizmima određenim sukladno s relevantnim odredbama Ugovora o Afričkoj gospodarskoj zajednici i Afričkim znanstvenim i tehničkim savjetodavnim Povjerenstvom.


PRILOG II.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA AZIJU

Članak 1.

Svrha

Svrha ovog Priloga je davanje smjernica i aranžmana za učinkovitu provedbu Konvencije strankama - pogođenim zemljama azijske regije u smislu njezinih specifičnih uvjeta.

Članak 2.

Specifični uvjeti azijske regije

U provođenju svojih obveza iz ove Konvencije stranke će uzeti u obzir sljedeće specifične uvjete koji se u različitim stupnjevima mogu primijeniti na stranke - pogođene zemlje ove regije:

(a)

velik udio područja tih zemalja pogođenih ili osjetljivih na dezertifikaciju i sušu i široka raznolikost ovih područja s obzirom na klimu, topografiju, korištenje zemljišta i socio-gospodarske sustave,

(b)

veliki pritisak na prirodna dobra neophodna za život,

(c)

postojanje sustava proizvodnje koji su direktno vezani za rašireno siromaštvo, što vodi k degradaciji zemljišta i pritisku na siromašna vodna dobra,

(d)

značajan utjecaj stanja u svjetskoj ekonomiji i socijalnih problema kao što su siromaštvo, slabo zdravlje i prehrana, nedostatak zaliha hrane, migracija, prognanici i demografska dinamika.

(e)

njihovi rastući, ali i dalje, nedovoljni kapaciteti i institucionalni okviri za suočavanje s nacionalnim problemima dezertifikacije i suše, i

(f)

njihova potreba za međunarodnom suradnjom radi postizanja ciljeva održivog razvoja koji se odnose na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

Članak 3.

Okvir za nacionalne programe djelovanja

1.   Nacionalni programi djelovanja bit će sastavni dio šire nacionalne politike održivog razvoja stranaka - pogođenih zemalja ovog područja.

2.   Stranke - pogođene zemlje razvijat će nacionalne programe djelovanja sukladno s člancima 9. do 11. Konvencije, pri čemu će posebno obratiti pozornost na članak 10., stavak 2. (f). Ustanove za dvostranu i mnogostranu suradnju mogu biti uključene u ovaj proces na zahtjev određene stranke - pogođene zemlje.

Članak 4.

Nacionalni programi djelovanja

1.   U pripremanju i provođenju nacionalnih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije, sukladno sa svojim okolnostima i politikom, mogu, između ostaloga:

(a)

odrediti odgovarajuća tijela odgovorna za pripremu, koordinaciju i provedbu njihovih programa djelovanja,

(b)

uključiti pogođeno stanovništvo, uključujući lokalne zajednice, u izradu, koordinaciju i provođenje svojih programa djelovanja preko lokalno vođenih savjetodavnih procesa, uz suradnju lokalnih vlasti i relevantnih nacionalnih i nevladinih udruga,

(c)

načiniti pregled stanja okoliša na pogođenim područjima radi procjene uzroka i posljedica dezertifikacije i određivanja prioritetnih područja djelovanja,

(d)

vrednovati, uz sudjelovanje pogođenog stanovništva, prošle i aktualne programe suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše, radi izrade strategije i aktivnosti u svojim programima djelovanja,

(e)

pripremiti tehničke i financijske programe zasnovane na informacijama proizašlim iz aktivnosti opisanih u podstavcima (a) do (d),

(f)

razvijati i koristiti postupke i granične vrijednosti za vrednovanje provedbe njihovih programa djelovanja,

(g)

promicati inregralno gospodarenje slivovima, očuvanje stalnih dobara te povećanje i učinkovito korištenje vodnih dobara,

(h)

jačati i/ili uspostaviti sustave informiranja, vrednovanja, praćenja i ranog uzbunjivanja u regijama sklonim dezertifikaciji i suši, uzimajući u obzir klimatološke, meteorološke, hidrološke, biološke i druge relevantne činitelje, i

(i)

formulirati odgovarajuće aranžmane podrške njihovim programima djelovanja, gdje je uključena, u duhu partnerstva, međunarodna suradnja uključujući financijska i tehnička sredstva.

2.   Sukladno s člankom 10. Konvencije, sveobuhvatna strategija nacionalnih programa djelovanja naglašavat će integrirane programe lokalnog razvoja za pogođena područja, zasnovane na mehanizmima sudjelovanja i integraciji strategija za iskorjenjivanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Sektorske mjere u programima djelovanja bit će grupirane u područja prioriteta koja uzimaju u obzir široku raznolikost pogođenih područja u regijama navedenim u članku 2. (a).

Članak 5.

Subregionalni programi i programi zajedničkog djelovanja

1.   Sukladno s člankom 11. Konvencije, stranke - azijske pogođene zemlje mogu se zajednički složiti da se konzultiraju i surađuju s drugim strankama u svezi s pripremom i provedbom subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja kako bi se dopunila ili povećala učinkovitost u provedbi nacionalnih programa djelovanja. U oba slučaja relevantne stranke se mogu zajedno složiti da povjere subregionalnim organizacijama, uključujući dvostrane i nacionalne organizacije ili specijalizirane institucije, odgovornosti u svezi pripreme, koordinacije i provedbe programa. Takve organizacije ili institucije mogu djelovati i kao središnjice za promicanje i koordiniranje aktivnosti prema člancima 16. do 18. ove Konvencije.

2.   U pripremi i provedbi subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije će, između ostaloga:

(a)

odrediti, u suradnji s nacionalnim institucijama, prioritete u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, koji se mogu ostvariti takvim programima, kao i relevantne aktivnosti koje se mogu učinkovito provesti,

(b)

procijeniti kapacitete djelovanja i aktivnosti relevantnih regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija,

(c)

procijeniti postojeće programe za dezertifikaciju i sušu među svim ili nekim strankama regije i subregije i njihov odnos s nacionalnim programima djelovanja, i

(d)

formulirati u duhu partnerstva, gdje je uključena međunarodna suradnja, uključujući financijska i tehnička sredstva, odgovarajuće dvostrane i mnogostrane aranžmane za podršku programima.

3.   Subregionalni programi ili programi zajedničkog djelovanja mogu uključiti sporazumne zajedničke programe za održivo gospodarenje prekograničnim prirodnim dobrima, a koji se odnose na dezertifikaciju, prioritete za koordinaciju i druge aktivnosti na području osposobljavanja sustava, znanstvene i tehničke suradnje, osobito sustava ranog uzbunjivanja zbog suše i razmjene informacija, i sredstva jačanja relevantnih subregionalnih i drugih organizacija ili institucija.

Članak 6.

Regionalne aktivnosti

Regionalne aktivnosti za unapređivanje subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja mogu uključiti, između ostaloga, mjere za jačanje institucija i mehanizama koordinacije i suradnje na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama, te mjere za unapređenje provedbe članaka 16. do 19. Konvencije. Te aktivnosti također mogu uključivati:

(a)

promicanje i jačanje mreža tehničke suradnje,

(b)

pripremanje pregleda tehnologija, znanja, know-how i prakse, kao i tradicionalnih i lokalnih tehnologija i know-how, te promicanje njihovog širenja i primjene,

(c)

procjenu zahtjeva za prijenosom tehnologije i promicanje prilagodbe i primjene takvih tehnologija, i

(d)

poticanje programa osvješćivanja javnosti i promicanje osposobljavanja sustava na svim razinama, jačanje izobrazbe, istraživanja i razvoja i izgradnju sustava za razvoj ljudskih potencijala.

Članak 7.

Mehanizmi i izvori financiranja

1.   Stranke će s obzirom na važnost suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše u azijskoj regiji, promicati mobiliziranje znatnih financijskih sredstava i dostupnost financijskim mehanizmima, sukladno s člancima 20. i 21. Konvencije.

2.   Sukladno sa Konvencijom i na osnovi koordinacijskih mehanizama iz članka 8., te sukladno sa svojim nacionalnim politikama razvoja, strane - pogođene zemlje ovog područja će, pojedinačno ili zajedno:

(a)

usvojiti mjere racionalizacije i jačanja mehanizama radi popune fondova putem javnih i privatnih ulaganja u svrhu postizanja specifičnih rezultata u aktivnostima suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše,

(b)

utvrditi potrebe za međunarodnom suradnjom radi podržavanja nacionalnih napora, osobito financijskih, tehničkih i tehnoloških, i

(c)

promicati sudjelovanje institucija za dvostranu i/ili mnogostranu financijsku suradnju radi osiguranja provedbe Konvencije.

3.   Stranke će, koliko je to moguće, pojednostaviti postupke za usmjeravanje fondova do stranaka - pogođenih zemalja u regiji.

Članak 8.

Mehanizmi suradnje i koordinacije

1.   Stranke - pogođene zemlje mogu, koliko je moguće, uspostaviti putem odgovarajućih tijela određenih u članku 4., stavak 1. (a) i drugih stranaka u regiji, mehanizam za, između ostaloga, slijedeće svrhe:

(a)

razmjenu informacija, iskustava, znanja i know-how,

(b)

suradnju i koordinaciju djelovanja, uključujući dvostrane i mnogostrane aranžmane na subregionalnim i regionalnim razinama,

(c)

promicanje znanstvene, tehničke, tehnološke i financijske suradnje sukladno sa člancima 5. do 7.,

(d)

utvrđivanje potreba za vanjskom suradnjom, i

(e)

praćenje i ocjenjivanje provedbe programa djelovanja.

2.   Stranke - pogođene zemlje mogu, ako je moguće, putem odgovarajućih tijela određenih u članku 4., stavak 1. (a), i druge stranke u regiji konzultirati i koordinirati u svezi nacionalnih, subregionalnih i zajedničkih programa djelovanja. One mogu uključiti, ako je potrebno, i druge stranke i relevantne međuvladine organizacije i nevladine udruge u ovaj proces. Takva koordinacija će, izemeđu ostaloga, težiti osiguranju ugovora o mogućnostima međunarodne suradnje sukladno sa člancima 20. i 21. Konvencije, unaprijediti tehničku suradnju i usmjeriti sredstva na učinkovitu upotrebu.

3.   Stranke - pogođene zemlje regije održavat će povremene koordinacijske sastanke, a Stalno tajništvo može, na njihov zahtjev, prema članku 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih koordinacijskih sastanaka, time što će:

(a)

dati savjet u svezi organizacije učinkovitih koordinacijskih dogovora, pozivajući se na iskustva iz sličnih aranžmana,

(b)

dati informacije relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama u odnosu na koordinacijske sastanke i poticati njihovo aktivno sudjelovanje, i

(c)

dati druge informacije koje mogu biti relevantne za uspostavljanje ili poboljšanje postupaka suradnje.


PRILOG III.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA LATINSKU AMERIKU I KARIBE

Članak 1.

Svrha

Svrha ovog Priloga je davanje općih smjernica provedbe Konvencije u Latinskoj Americi i Karibima u smislu njihovih specifičnih uvjeta.

Članak 2.

Specifični uvjeti regije latinske amerike i kariba

Stranke će, sukladno odredbama Konvencije, uzeti u obzir sljedeće specifične uvjete regije:

(a)

postajanje širokih područja koja su osjetljiva i koja su bila ozbiljno pogođena dezertifikacijom i/ili sušom u kojima se moglo uočiti različite karakteristike ovisno o području na kom su se događale; ovaj kumulativni i rastući proces ima negativne socijalne, kulturne, ekonomske i okolišne učinke koji su to ozbiljniji zato što se u regiji nalazi jedan od najvećih resursa biološke raznolikosti na svijetu,

(b)

učestalo prakticiranje neodrživog razvoja na pogođenim područjima kao rezultat složenih interakcija fizičkih, bioloških, političkih, socijalnih, kulturnih i ekonomskih činitelja, uključujući međunarodne ekonomske činitelje, kao što su vanjski dugovi, slabljenje trgovine i praksa trgovanja koja utječu na tržište poljoprivrednih proizvoda, i proizvoda ribarstva i šumarstva, i

(c)

nagli pad produktivnosti ekosustava nastao kao glavna posljedica dezertifikacije i suše, koji se očituje u padu dohotka od poljoprivrede, stočarstva i šumarstva te gubitkom biološke raznolikosti; sa socijalne točke gledišta posljedice su osiromašenje, migracije, unutarnja kretanja stanovništva i opadanje kvalitete života; regija će zbog toga morati prihvatiti integralni pristup problemima dezertifikacije i suše, promicanjem modela održivog razvoja koji prati okolišnu, gospodarsku i socijalnu situaciju u svakoj zemlji.

Članak 3.

Programi djelovanja

1.   Sukladno sa Konferencijom, posebno s člancima 9. do 11. i sukladno sa svojom nacionalnom politikom razvoja, stranke - pogođene zemlje ove regije će, ako je potrebno, pripremiti i provesti nacionalni program djelovanja za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše kao sastavni dio svoje nacionalne politike održivog razvoja. Subregionalni i regionalni programi mogu se pripremiti i provesti sukladno sa zahtjevima regije.

2.   U pripremi svojih nacionalnih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije obratit će pozornost na članak 10., stavak 2.(f) Konvencije.

Članak 4.

Sadržaj nacionalnih programa djelovanja

Sukladno sa stanjem stranke - pogođene zemlje ove regije mogu uzeti u obzir, između ostaloga, sljedeća tematska pitanja u razvijanju svojih nacionalnih strategija djelovanja u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše, sukladno s člankom 5. Konvencije:

(a)

povećanje osposobljenosti, naobrazbe, javne svijesti, tehničke, znanstvene i tehnološke suradnje i financijskih sredstava i mehanizama,

(b)

suzbijanje siromaštva i poboljšanje kvalitete življenja,

(c)

postizanje sigurnosti prehrane i održivog razvoja i gospodarenje poljoprivrednim, tradicionalno stočarskim, šumarskim i višenamjenskim aktivnostima,

(d)

održivo gospodarenje prirodnim dobrima, posebno nacionalno gospodarenje slivovima,

(e)

održivo gospodarenje prirodnim dobrima na područjima većih nadmorskih visina,

(f)

racionalno gospodarenje i očuvanje talnih resursa te eksploatacija i razumno iskorištavanje vodnih dobara,

(g)

izradu i primjenu interventnih planova za ublažavanje posljedica suše,

(h)

jačanje i/ili uspostavljanje informiranja, razvijanje i praćenje sustava ranog uzbunjivanja na područjima podložnim dezertifikaciji i suši, uzimajući u obzir klimatološke, meteorološke, biološke, talne, ekonomske i socijalne činitelje,

(i)

razvoj, gospodarenje i racionalno korištenje različitih izvora energije, uključujući promicanje alternativnih izvora,

(j)

zaštita i održivo korištenje biološke raznolikosti sukladno sa odredbama Konvencije o biološkoj raznolikosti,

(k)

uzimanje u obzir demografskih aspekata vezanih za dezertifikaciju i sušu, i

(l)

uspostavljanje ili jačanje institucionalnih i pravnih okvira koji dopuštaju primjenu Konvencije i imaju za cilj, između ostalog, decentralizaciju administrativnih struktura i funkcija koje se odnose na dezertifikaciju i sušu, uz sudjelovanje pogođenih zajednica i društva u cjelini.

Članak 5.

Tehnička, znanstvena i tehnološka suradnja

Sukladno sa Konvencijom, osobito sa člancima 16. do 18., i na osnovi koordinacijskih mehanizama predviđenih člankom 7., stranke - pogođene zemlje regije će, pojedinačno ili zajednički:

(a)

poticati jačanje mreža tehničke suradnje i nacionalnih, subregionalnih i regionalnih informacijskih sustava, kao i njihovu integraciju u svjetske izvore informacija,

(b)

pripremiti pregled raspoloživih tehnologija i know-how i promicati njihovo širenje i korištenje,

(c)

poticati primjenu tradicionalne tehnologije, znanja, know-how i prakse sukladno s člankom 18., stavak 2. (b) Konvencije,

(d)

utvrditi potrebe za prijenosom tehnologije, i

(e)

promicati razvoj, prilagodbu, prihvaćanje i prijenos relevantnih postojećih i novih, po okoliš prihvatljivih, tehnologija.

Članak 6.

Mehanizmi i izvori financiranja

Sukladno sa Konvencijom, osobito sa člancima 20. i 21., na osnovi koordinacijskih mehanizama iz članka 7. i sukladno s nacionalnim politikama razvoja stranke - pogođene zemlje ove regije, pojedinačno ili zajednički će:

(a)

usvojiti mjere za racionalizaciju i jačanje mehanizama popune fondova putem javnih i privatnih ulaganja radi postizanja specifičnih rezultata u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,

(b)

utvrditi potrebe za međunarodnom suradnjom u podršci nacionalnim naporima, i

(c)

poticati sudjelovanje dvostranih i/ili mnogostranih institucija za financijsku suradnju radi osiguranja provedbe Konvencije.

Članak 7.

Institucionalni okvir

1.   Kako bi se omogućilo djelovanje ovog Priloga, stranke - pogođene zemlje područja će:

(a)

uspostaviti i/ili jačati nacionalna središta za koordiniranje aktivnosti za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše,

(b)

uspostaviti mehanizam za koordinaciju nacionalnih središta u sljedeće svrhe:

(i)

razmjene informacija i iskustava,

(ii)

koordinacije aktivnosti na subregionalnim i regionalnim razinama,

(iii)

promicanja tehničke, znanstvene, tehnološke i financijske suradnje,

(iv)

utvrđivanje potreba za vanjskom suradnjom, i

(v)

praćenje i vrednovanje provođenja programa djelovanja.

2.   Stranke-pogođene zemlje regije održavat će povremene koordinacijske sastanke, a Stalno tajništvo može, na njihov zahtjev, prema članku 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih koordinacijskih sastanaka, time što će:

(a)

dati savjet u svezi organizacije učinkovitih koordinacijskih dogovora, pozivajući se na iskustva iz sličnih aranžmana,

(b)

dati informacije relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama glede koordinacijskih sastanaka i poticati njihovo aktivno sudjelovanje, i

(c)

dati druge informacije koje mogu biti relevantne za uspostavljanje ili poboljšanje postupaka suradnje.


PRILOG IV.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA SJEVERNO SREDOZEMLJE

Članak 1.

Svrha

Svrha ovog Priloga je osiguranje smjernica i mjera potrebnih za učinkovitu provedbu Konvencije u strankama - pogođenim zemljama regije sjevernog Sredozemlja s obzirom na njegove specifične uvjete.

Članak 2.

Specifični uvjeti regije sjevernog sredozemlja

Specifični uvjeti regije sjevernog Sredozemlja iz članka 1. uključuju:

(a)

semiaridne klimatske uvjete koji pogađaju široka područja, sezonske suše, vrlo visoko kolebanje oborina te iznenadne i vrlo intenzivne oborine,

(b)

siromašna i visoko erodibilna tla, podložna stvaranju pokorice,

(c)

nejednoličan reljef s jakim strminama i vrlo raznolikim krajobrazom,

(d)

ekstenzivne gubitke šumskih pokrova zbog čestih šumskih požara,

(e)

kriza stanja u tradicionalnoj poljoprivredi uz pojavu napuštanja zemljišta i pogoršanje strukture očuvanosti tla i vode,

(f)

neodrživo iskorištavanje dobara voda, što nanosi ozbiljne štete okolišu, uključujući kemijsko zagađenje, salinizaciju i iscrpljivanje vodonosnika i

(g)

koncentraciju gospodarske aktivnosti u priobalnim područjima kao rezultat urbanog rasta, industrijskih aktivnosti, turizma i navodnjavanja u poljoprivredi.

Članak 3.

Okvirna strategija planiranja održivog razvoja

1.   Nacionalni programi djelovanja bit će središnji i sastavni dio okvirne strategije planiranja održivog razvoja stranaka - pogođenih zemalja sjevernog Sredozemlja.

2.   Proces dogovora i učešća, uključujući odgovarajuće razine vlada, lokalnih zajednica i nevladinih udruga, poduzimat će se radi provođenja strategije s prilagodljivim planiranjem, kako bi se omogućilo sudjelovanje do najnižih razina prema članku 10., stavak 2. (f) Konvencije.

Članak 4.

Obveze pripreme nacionalnih programa i rasporeda djelovanja

Stranke - pogođene zemlje sjevernog Sredozemlja pripremit će nacionalne programe djelovanja i, prema potrebama, subregionalne, regionalne ili zajedničke programe djelovanja. Priprema takvih programa bit će dovršena što je prije moguće.

Članak 5.

Priprema i provođenje nacionalnih programa djelovanja

U pripremanju i provođenju nacionalnih programa djelovanja sukladno sa člancima 9. i 10. Konvencije, svaka stranka - pogođena zemlja ove regije će:

(a)

imenovati odgovarajuća tijela odgovorna za pripremu, koordinaciju i provođenje njezinog programa,

(b)

uključiti pogođeno stanovništvo, uključujući lokalne zajednice, u izradu, koordinaciju i provođenje programa lokalnim vođenjem konzultacija, uz suradnju lokalnih vlasti i relevantnih nevladinih udruga,

(c)

načiniti pregled stanja okoliša na pogođenim područjima kako bi se procijenili uzroci i posljedice dezertifikacije i odrediti prioritetna područja djelovanja,

(d)

procijeniti, uz sudjelovanje pogođenog stanovništva, prošle i tekuće programe kako bi se odredila strategija i razradile aktivnosti programa djelovanja,

(e)

pripremiti tehničke i financijske programe zasnovane na informacijama dobivenim postupcima navedenim u podstavcima (a) do (d), i

(f)

razvijati i koristiti postupke i granične vrijednosti za praćenje i ocjenu provedbe programa.

Članak 6.

Sadržaj nacionalnih programa djelovanja

Stranke - pogođene zemlje ove regije mogu u svoje nacionalne programe djelovanja uključiti mjere koje se odnose na:

(a)

pravna, institucionalna i administrativna područja,

(b)

načine korištenja zemljišta, gospodarenje vodama, očuvanje tla, šumarstvo, poljoprivredne aktivnosti te gospodarenje pašnjacima i pustarama,

(c)

gospodarenje i očuvanje divljih i drugih oblika biološke raznolikosti,

(d)

zaštitu od šumskih požara,

(e)

promicanje alternativnih načina življenja, i

(f)

istraživanje, izobrazbu i osvješćivanje javnosti.

Članak 7.

Subregionalni, regionalni i zajednički programi djelovanja

1.   Stranke - pogođene zemlje regije mogu, sukladno s člankom 11. ove Konvencije, pripremiti i provoditi subregionalne i/ili regionalne programe djelovanja kako bi se dopunila i povećala učinkovitost nacionalnih programa djelovanja. Dvije ili više stranaka - pogođenih zemalja mogu se sporazumjeti i pripremiti programe zajedničkog djelovanja.

2.   Odredbe članaka 5. i 6. primjenjivat će se, mutatis mutandis, na pripremu i provođenje subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja. Osim toga, takvi programi mogu uključivati provođenje istraživačkih i razvojnih aktivnosti vezano za izabrane ekosustave na pogođenim područjima.

3.   U pripremi i provođenju subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje regije će:

(a)

odrediti, u suradnji s nacionalnim institucijama, nacionalne ciljeve koji se tiču dezertifikacije, a koji se mogu bolje postići takvim programima i relevantnim aktivnostima preko kojih bi se mogli učinkovito provesti,

(b)

procijeniti operativne kapacitete i aktivnosti relevantnih regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija, i

(c)

procijeniti postojeće programe koji su vezani za dezertifikaciju među strankama regije i njihovog odnosa prema nacionalnim programima djelovanja.

Članak 8.

Koordinacija subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja

Stranke - pogođene zemlje koje pripremaju subregionalne, regionalne ili zajedničke programe djelovanja mogu osnovati Povjerenstvo za koordinaciju sastavljeno od predstavnika svake stranke - pogođene zemlje, koje će nadgledati napredak u suzbijanju dezertifikacije, usklađivati nacionalne programe djelovanja, dati preporuke u različitim fazama pripreme i provođenja subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja te koje će djelovati, kao središnjica za promicanje i koordinaciju tehničke suradnje sukladno s člancima 16. i 19. ove Konvencije.

Članak 9.

Nemogućnost primanja financijske pomoći

U provođenju nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja, pogođene, razvijene zemlje regije, ne mogu primati financijsku pomoć na temelju ove Konvencije.

Članak 10.

Suradnja s drugim subregijama i regijama

Subregionalni, regionalni i zajednički programi djelovanja na području sjevernog Sredozemlja mogu se pripremati i provoditi u suradnji s drugim subregijama i regijama, osobito onima u


IZJAVA ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 34. STAVCIMA 2. I 3. KONVENCIJE O SUZBIJANJU DEZERTIFIKACIJE U ZEMLJAMA POGOĐENIM JAKIM SUŠAMA I/ILI DEZERTIFIKACIJOM, POSEBNO U AFRICI

U skladu s odredbama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, kako je izmijenjen Jedinstvenim europskim aktom i Ugovorom o Europskoj uniji, Zajednica je ovlaštena donijeti mjere za zaštitu okoliša i posebno za suzbijanje dezertifikacije. Zajednica je također nadležna u području poljoprivrede. Ovlaštena je potpisati međunarodne sporazume koji se odnose na takva pitanja i na područje razvojne suradnje. Ima isključivu nadležnost u području trgovine. Niže navedeni zakonodavni akti i programi Zajednice prikazuju područja nadležnosti Zajednice.

Zajednica će u budućnosti moći preuzeti dodatne odgovornosti usvajanjem zakonodavnih instrumenata ili mjera suradnje posebno namijenjenih suzbijanu dezertifikacije.

Popis zakonodavnih akata i programa Zajednice koji pridonose suzbijanju dezertifikacije

Opći instrumenti

Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u u okviru Vijeća od 1. veljače 1993. o programu Zajednice za politiku i djelovanje u vezi s okolišem i održivim razvojem (SL C 138., 17.5.1993., str. 1).

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o razvoju politike suradnje u razdoblju do 2000. (SEC(92) 915 završno).

Financijski instrumenti

Uredba Vijeća (EEZ) br. 4254/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) No 2052/88 o Europskom fondu za regionalni razvoj (SL L 374, 31.12.1988., str. 15.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 4256/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2052/88 o Europskom fondu za usmjeravanje i jamstva u poljoprivredi (EAGGF), Odsjek za smjernice (SL L 374, 31.12.1988., str. 25.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 443/92 od 25. veljače 1992. o pružanju financijske i tehničke pomoći i o gospodarskoj suradnji sa zemljama u razvoju u Aziji i Latinskoj Americi (SL L 52, 27.2.1992., str. 1.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1762/92 od 29. lipnja 1992. o provedbi Protokola o financijskoj i tehničkoj suradnji koji su sklopile Zajednica i države nečlanice Sredozemlja (SL L 181, 1.7.1992., str. 1.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1763/92 od 29. lipnja 1992. o financijskoj suradnji u odnosu na sve države nečlanice Sredozemlja (SL L 181, 1.7.1992., str. 5.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1973/92 od 21. svibnja 1992. o osnivanju financijskog instrumenta za okoliš (LIFE) (SL L 206, 22.7.1992., str. 1.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 1164/94 od 16. svibnja 1994. o osnivanju Kohezijskog fonda (SL L 130, 25.5.1994., str. 1.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 3062/95 od 20. prosinca 1995. o aktivnostima za promicanje tropskih šuma (SL L 327, 30.12.1995., str. 9.).

Odluka Vijeća i Komisije od 25. veljače 1991. o sklapanju četvrte Konvencije AKP-EEZ. Odluka 91/400/ECSC, EEZ (SL L 229, 17.8.1991., str. 1.).

Priopćenje Komisije u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1973/92 od 21. svibnja 1992. o osnivanju financijskog instrumenta za okoliš (LIFE), u vezi s prioritetnim mjerama koje se primjenjuju u 1995. (SL C 139, 21.5.1994., str. 3.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 722/97 od 22. travnja 1997. o ekološkim mjerama u zemljama u razvoju u pogledu održivog razvoja (SL L 108, 25.4.1997., str. 1.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1118/88 od 25. travnja 1988. o posebnim mjerama za poticanje razvoja poljoprivrede u određenim područjima Španjolske (SL L 107, 28.4.1988., str. 3.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1610/89 od 29. svibnja 1989. o utvrđivanju odredbi za primjenu Uredbe (EEZ) br. 4256/88 o programu razvoja i optimalnog korištenja šuma u ruralnim područjima Zajednice (SL L 165, 15.6.1989., str. 3.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3906/89 od 18. prosinca 1989. o gospodarskoj pomoći Republici Mađarskoj i Narodnoj Republici Poljskoj (SL L 375, 23.12.1989., str. 11.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2078/92 od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite prirode i održavanja krajolika (SL L 215, 30.7.1992., str. 85.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2080/92 od 30. lipnja 1992. o uspostavljanju programa potpore Zajednice za mjere šumarstva u poljoprivredi (SL L 215, 30.7.1992., str. 96.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2158/92 od 23. srpnja 1992. o zaštiti šuma Zajednice od požara (SL L 217, 31.7.1992., str. 3.).

Istraživački programi

Odluka Vijeća 89/625/EEZ od 20. studenoga 1989. o usvajanju dva specifična programa istraživanja i razvoja u području okoliša - STEP i Epoch (1989 do 1992) (SL L 359, 8.12.1989., str. 9.).

Odluka Vijeća 91/354/EEZ od 7. lipnja 1991. o usvajanju specifičnog programa istraživanja i tehnološkog razvoja u području okoliša (1990 do 1994) (SL L 192, 16.7.1991., str. 29.).

Odluka Vijeća 94/911/EZ od 15. prosinca 1994. o usvajanju specifičnog programa istraživanja i tehnološkog razvoja u području okoliša i klime (1994 do 1998) (SL L 361, 31.12.1994., str. 1.).


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

152


31998D0685


L 326/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.03.1998.


ODLUKA VIJEĆA

od 23. ožujka 1998.

o sklapanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća

(98/685/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.s stavak 1., u vezi s njegovim člankom 228. stavkom 2. prvom rečenicom i člankom 228. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da je Komisija u ime Zajednice sudjelovala u pregovorima s ciljem sklapanja Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća; budući da je Konvencija potpisana u ime Zajednice u Helsinkiju 18. ožujka 1992.;

budući da su ciljevi Konvencije zaštita ljudskih bića i okoliša od industrijskih nesreća koje bi mogle prouzročiti prekogranične učinke te poticanje aktivne međunarodne suradnje među ugovornim strankama prije, za vrijeme i poslije takvih nesreća;

budući da sklapanje Konvencije potpada pod okvir sudjelovanja Zajednice u međunarodnim mjerama za zaštitu okoliša, koje preporuča peti Akcijski plan u području okoliša, čiji je opći pristup odobrilo Vijeće i predstavnici vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća u svojoj Rezoluciji od 1. veljače 1993. (3);

budući da, u skladu s načelima navedenim u članku 130.r Ugovora, nadzor nad opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari predstavlja pitanje od najveće važnosti za sve države članice s obzirom na prekograničnu prirodu tih učinaka za okoliš i zdravlje ljudi pri teškim industrijskim nesrećama koje uključuju takve tvari;

budući da je cilj Direktive Vijeća 82/501/EEZ od 24. lipnja 1982. o opasnostima od teških nesreća kod određenih industrijskih aktivnosti (4) i Direktive Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (5) sprečavanje teških nesreća i ograničavanje njihovih posljedica za čovjeka i okoliš; budući da ove direktive sadrže odredbe o prekograničnoj suradnji;

budući da je stoga potrebno da Zajednica odobri Konvenciju;

budući da se količinski pragovi određeni u Direktivi 96/82/EZ za određene tvari kao što su brom, metanol, kisik te tvari koje su opasne za okoliš razlikuju od onih koje su navedene u dijelu I. Priloga I. Konvenciji;

budući da Zajednica neće moći primijeniti gore navedene količinske pragove za gore navedene tvari; budući da je stoga potrebno formulirati rezerve kako bi se omogućilo odobrenje Konvencije;

budući da je potrebno, kako bi Konvencija odmah stupila na snagu, da države članice potpisnice čim prije provedu postupke za ratifikaciju, prihvaćanje ili odobrenje Konvencije, kako bi omogućile Zajednici i državama članicama da polože svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća ovime se odobrava u ime Zajednice u skladu s rezervama koje su navedene u njezinu Prilogu I.

Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovim se ovlašćuje da imenuje osobe ovlaštene da u ime Zajednice polože isprave o odobrenju kod glavnog tajnika organizacije Ujedinjenih naroda, u skladu s člankom 28. Konvencije. Pri polaganju isprave o odobrenju i rezervi iz Priloga I. navedena će osoba ili osobe položiti izjavu o nadležnosti navedenu u njezinu Prilogu II.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. ožujka 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

M. MEACHER


(1)  SL C 267, 3.9.1997., str. 60.

(2)  SL C 339, 10.11.1997., str. 26.

(3)  SL C 138, 17.5.1993., str. 1.

(4)  SL L 230, 5.8.1982., str 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(5)  SL L 10, 14.1.1997., str. 13.


PRILOG I.

REZERVE

Države članice Europske zajednice u svojim će zajedničkim odnosima primjenjivati Konvenciju u skladu s unutarnjim pravilima Zajednice.

Zajednica stoga pridržava pravo da:

i.

u pogledu količinskih pragova navedenih pod brojem 3., 4. i 5. iz dijela I. Priloga I. Konvenciji, primijeni količinske pragove od 100 tona za brom (vrlo otrovna tvar), 5 000 tona za metanol (otrovna tvar) i 2 000 tona za kisik (oksidirajuća tvar);

ii.

u pogledu količinskih pragova navedenih pod brojem 8. iz dijela I. Priloga I. Konvenciji, primijeni količinske pragove od 500 tona (stavka s oznakom rizika R50-53 (1): „tvari vrlo otrovne za vodene organizme, koje mogu prouzročiti dugotrajne štetne posljedice u vodenom okolišu”), te od 2 000 tona (stavka s oznakom rizika R51-53 (1): „tvari otrovne za vodene organizme koje mogu prouzročiti dugotrajne štetne posljedice u vodenom okolišu”) za tvari koje su opasne za okoliš.


(1)  Tvari razvrstane u skladu s Direktivom Vijeća 67/584/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i ostalih propisa o razvrstavanju, pakiranju i označivanju opasnih tvari (SL 196, 16.8.1967., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/56/EZ (SL L 236, 18.9.1996., str. 35.).


PRILOG II.

IZJAVA EUROPSKE ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 29. STAVKOM 4. KONVENCIJE O PREKOGRANIČNIM UČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA; O NADLEŽNOSTI

U skladu s Ugovorom o EZ-u, ciljevi i načela politike Zajednice o okolišu su, osobito, očuvanje i zaštita kakvoće okoliša i zdravlja ljudi preventivnim djelovanjem. Kako bi se postigli ti ciljevi, Vijeće je usvojilo Direktivu Vijeća 82/501/EEZ od 24. lipnja 1982. o opasnostima od teških nesreća kod određenih industrijskih aktivnosti koja je zamijenjena Direktivom Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari. Cilj tih instrumenata je sprečavanje opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari, te ograničavanje njihovih posljedica za čovjeka i okoliš i obuhvaćanje pitanja koja su predmet Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća. Zajednica obavješćuje depozitara o svakoj izmjeni ove Direktive te o svakom daljnjem bitnom razvoju u području koje je obuhvaćeno Konvencijom.

Kad je riječ o primjeni Konvencije, Zajednica i njezine države članice odgovorne su u okviru svojih pripadajućih područja nadležnosti.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

156


21998A1203(01)


L 326/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


KONVENCIJA O PREKOGRANIČNIM UČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA

Preambula

STRANKE OVE KONVENCIJE,

IMAJUĆI na umu posebnu važnost zaštite ljudskih bića i okoliša od posljedica industrijskih nesreća, u interesu sadašnjega i budućih naraštaja;

SHVAĆAJUĆI važnost i nužnost sprječavanja teških nepovoljnih posljedica industrijskih nesreća na ljude i okoliš, te provođenja svih mjera koje potiču razumnu, gospodarsku i djelotvornu primjenu mjera za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na iste, kako bi se omogućio okolišu prihvatljiv i održiv gospodarski razvoj:

UZIMAJUĆI U OBZIR činjenicu da se posljedice industrijskih nesreća mogu osjetiti preko granica, te da mogu zahtijevati suradnju među državama;

POTVRĐUJUĆI potrebu unapređenja djelatne međunarodne suradnje među dotičnim državama prije, u tijeku i nakon nesreće, provođenja odgovarajuće politike, te učvršćenja i koordiniranja djelatnosti na svim primjerenim razinama kako bi se unaprijedilo sprječavanje, pripravnost za i odgovaranje na prekogranične učinke industrijskih nesreća;

UVIĐAJUĆI značenja i korisnost dvostranih i mnogostranih dogovora o sprječavanju, pripravnosti za i odgovaranju na posljedice industrijskih nesreća;

SVJESNE uloge koju u tome ima Gospodarska komisija za Europu pri Ujedinjenim narodima (ECE) i pozivajući se, inter alia, na Kodeks ECE-a o postupanju pri slučajnom onečišćenju prekograničnih unutrašnjih kopnenih voda te na Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica;

POŠTUJUĆI RELEVANTNE odredbe Završnoga dokumenta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (CSCE), Zaključnoga dokumenta sastanka predstavnika država članica CSCE-a u Beču, te ishod Sastanka u Sofiji na temu zaštite okoliša u okviru CSCE-a, kao i odgovarajuće djelatnosti i mehanizme Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), posebice programa APELL, Međunarodne organizacije rada (ILO), osobito Kodeks o sprječavanju velikih industrijskih nesreća i u ostalim relevantnim međunarodnim organizacijama;

UVAŽAVAJUĆI odgovarajuće odredbe Deklaracije Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu, a posebice načelo 21, prema kojem države, sukladno s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, imaju suvereno pravo iskorištavati vlastita bogatstva, na temelju vlastite politike zaštite okoliša i odgovorne su za osiguranje uvjeta u kojima djelatnosti u okviru njihove jurisdikcije ili nadzora ne izazivaju štete na okolišu drugih država ili područja koja leže izvan granica njihove državne jurisdikcije;

UZIMAJUĆI U OBZIR načelo „onečišćivač plaća”, kao opće načelo međunarodnog prava za okoliš;

PODUPIRUĆI načela međunarodnog prava i običaja, posebice načelo dobrosusjedskih odnosa, uzajamnosti, nediskriminacije i dobre vjere,

DOGOVORILE SU SE kako slijedi:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije,

(a)

„industrijska nesreća” znači događaj koji je posljedica nekontroliranog razvoja događaja u tijeku neke radnje što uključuje opasne tvari:

i.

u nekom postrojenju, na primjer tijekom proizvodnje, uporabe, skladištenja, rukovanja ili odlaganja;

ii.

tijekom prijevoza u onoj mjeri kako je utvrđeno stavkom 2.(d) članka 2.;

(b)

„opasna djelatnost” znači svaku djelatnost kod koje su jedna ili više opasnih tvari prisutne ili mogu biti prisutne u količini koja je na granici ili iznad granice navedene u Dodatku I. ovom tekstu, te koje mogu izazvati prekogranične učinke;

(c)

„učinci” znače sve neposredne ili posredne, trenutačne ili odgođene nepovoljne posljedice izazvane nekom industrijskom nesrećom, inter alia, na:

i.

ljude, biljni i životinjski svijet;

ii.

tlo, vodu, zrak i krajobraz;

iii.

međusobno djelovanje čimbenika iz (i) i ii.;

iv.

materijalna dobra i kulturnu baštinu, uključujući i povijesne spomenike;

(d)

„prekogranični učinci” znače ozbiljne učinke u okviru jurisdikcije stranke, koji su rezultat industrijske nesreće što se desila u okviru jurisdikcije druge stranke;

(e)

„operater” znači svaku fizičku ili pravnu osobu, uključujući tijela javne vlasti, koja je zadužena za neku djelatnost, npr. nadziranje, planiranje izvođenja i izvođenje neke djelatnosti;

(f)

„stranka” znači, ako u tekstu nije drugačije određeno, ugovornu stranku ove Konvencije;

(g)

„stranka porijekla” znači svaku stranku ili stranke pod čijom se jurisdikcijom industrijska nesreća dogodi ili se može dogoditi;

(h)

„pogođena stranka” znači svaku stranku, ili stranke, koja je pogođena ili može biti pogođena prekograničnim učincima neke industrijske nesreće;

i.

„zainteresirane stranke” znače svaku stranku porijekla i svaku pogođenu stranku;

(j)

„javnost” znači jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba.

Članak 2.

Polje primjene

1.   Ova Konvencija će se primjenjivati na sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na industrijske nesreće koje mogu izazvati prekogranične učinke, uključujući učinke takvih nesreća izazvanih prirodnim katastrofama, te na međunarodnu suradnju koja se odnosi na međusobnu pomoć, istraživanje i razvoj, razmjenu informacija i razmjenu tehnologija na polju sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja na industrijske nesreće.

2.   Ova Konvencija neće se primjenjivati na:

(a)

nuklearne nesreće ili neželjene radiološke događaje;

(b)

nesreće na vojnim postrojenjima;

(c)

greške sa branama, s izuzetkom učinaka industrijskih nesreća izazvanih tim greškama;

(d)

na nesreće pri kopnenom prijevozu, isključujući:

i.

hitne mjere odgovaranja na takve nesreće;

ii.

prijevoz na lokaciji opasne djelatnosti;

(e)

slučajno ispuštanje genetski izmijenjenih organizama;

(f)

nesreće izazvane djelatnostima u morskom okolišu, uključujući istraživanje ili iskorištavanje morskog dna;

(g)

naftne mrlje ili druge štetne tvari u moru.

Članak 3.

Opće odredbe

1.   Stranke će, uzimajući u obzir napore koji su već učinjeni na državnoj i međunarodnoj razini, poduzeti odgovarajuće mjere i surađivati u okviru ove Konvencije, kako bi ljude i okoliš zaštitile od industrijskih nesreća sprječavanjem tih nesreća u najvećoj mogućoj mjeri, smanjenjem njihove učestalosti i ozbiljnosti, te ublažavanjem njihovih posljedica. U tu svrhu primjenjivat će se mjere sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja, uključujući i mjere obnove.

2.   Razmjenom informacija, pružanjem savjeta i ostalim mjerama suradnje stranke će, bez nepotrebnoga odugovlačenja, razvijati i provoditi politiku i strategiju smanjenja rizika od industrijskih nesreća i unapređenja mjera sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja na iste, uključujući mjere obnove, uvažavajući napore koji su već učinjeni na državnoj i međunarodnoj razini, kako bi se izbjeglo nepotrebno podvostručavanje.

3.   Stranke trebaju osigurati obvezu operatera na poduzimanje svih mjera potrebnih za sigurno obavljanje opasne djelatnosti i sprječavanje industrijskih nesreća.

4.   U svrhu provođenja odredaba ove Konvencije, stranke će poduzeti odgovarajuće zakonodavne, upravne, izvršne i financijske mjere za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na industrijske nesreće.

5.   Odredbe ove Konvencije neće unaprijed utjecati ni na kakve obveze stranaka prema međunarodnom pravu, u svezi s industrijskim nesrećama i opasnim djelatnostima.

Članak 4.

Prepoznavanje, konzultiranje i savjetovanje

1.   U svrhu poduzimanja mjera sprječavanja i uspostavljanja mjera pripravnosti, stranka porijekla će poduzeti mjere, kako je to prikladno, kojima će se prepoznati opasne djelatnosti unutar njezine jurisdikcije i osigurati da pogođene stranke budu obaviještene o svakoj takvoj predloženoj ili postojećoj djelatnosti.

2.   Zainteresirane stranke će, na inicijativu bilo koje od stranaka, sudjelovati u razgovorima o prepoznavanju takvih opasnih djelatnosti koje, u razumnoj mjeri, mogu izazvati prekogranične učinke. Ako se zainteresirane stranke ne slažu u tome je li neka djelatnost opasna, svaka od njih može, ako se zainteresirane stranke ne dogovore o nekom drugom načinu rješavanja toga pitanja, proslijediti problem istražnom povjerenstvu, sukladno s odredbama iz Dodatka II. ovom tekstu, zbog savjeta.

3.   Stranke će, s obzirom na predložene ili postojeće opasne djelatnosti primjenjivati postupke utvrđene Dodatkom III. ovom tekstu.

4.   Kad opasna djelatnost podliježe procjeni utjecaja na okoliš, sukladno s Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, a rečena procjena obuhvaća prosudbu prekograničnih učinaka industrijskih nesreća uslijed neke opasne djelatnosti koja se obavlja sukladno s uvjetima ove Konvencije, konačna odluka koja se donosi u svrhu Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, treba ispunjavati odgovarajuće zahtjeve ove Konvencije.

Članak 5.

Dobrovoljno proširenje

Zainteresirane stranke će, na inicijativu bilo koje od njih, pristupiti raspravi o tome treba li neku djelatnost koja nije obuhvaćena Dodatkom I., smatrati opasnom djelatnošću. Uz obostranu suglasnost one, sukladno s Dodatkom II., mogu primijeniti neki savjetodavni mehanizam po svom izboru ili istražno povjerenstvo koje će im dati savjet. Ako se zainteresirane stranke tako dogovore, ova Konvencija ili bilo koji njezin dio primjenjivat će se na dotičnu djelatnost kao da je to opasna djelatnost.

Članak 6.

Sprječavanje

1.   Stranke će poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje industrijskih nesreća, uključujući mjere kojima se operater potiče na smanjenje rizika od industrijskih nesreća. Te mjere mogu uključivati, one koje su navedene u Dodatku IV. ovom tekstu, ali nisu ograničene na njih.

2.   S obzirom na bilo koju opasnu djelatnost stranka porijekla će zatražiti od operatera prikazivanje sigurnoga izvođenja neke opasne djelatnosti tako što će pružiti informacije kao što su osnovne pojedinosti o procesu uključujući raščlambu i ocjenu, kako je to detaljno navedeno u Dodatku V. ovom tekstu, ali ne ograničavajući se na njih.

Članak 7.

Odlučivanje o lokaciji

U okviru svoga pravnog sustava stranka porijekla će, s ciljem smanjenja rizika za stanovništvo i okoliš svih pogođenih stranaka, težiti utvrđivanju politike o smještaju novih opasnih djelatnosti i o značajnim izmjenama na postojećim opasnim djelatnostima. U okviru svojih pravnih sustava pogođene će stranke, s ciljem najvećeg mogućeg smanjenja rizika, težiti utvrđivanju politike glede razvoja događaja od značenja za područja koja mogu biti pogođena prekograničnim učincima industrijske nesreće koja je posljedica neke opasne djelatnosti. U izradi i utvrđivanju tih politika stranke će uzeti u obzir točke navedene u Dodatku V., stavku 2., podstavak (1) do (8) i Dodatku VI. ovom tekstu.

Članak 8.

Pripravnost na neželjene događaje

1.   Stranke će poduzeti prikladne mjere za organiziranje i održavanje odgovarajuće razine pripravnosti na neželjene događaje, kako bi odgovorile na industrijske nesreće. Stranke trebaju osigurati poduzimanje mjera pripravnosti radi ublažavanja prekograničnih učinaka takvih nesreća, pri čemu operateri obavljaju svoje dužnosti na licu mjesta. Ove mjere mogu uključivati i one koje su navedene u Dodatku VII. ovom tekstu, ali nisu ograničene na njih. Zainteresirane stranke će posebno informirati jedna drugu o planovima intervencija.

2.   Stranka porijekla treba za opasne djelatnosti osigurati pripremu i provedbu planova intervencija na licu mjesta, uključujući prikladne mjere odgovora na njih i ostale mjere sprječavanja i smanjivanja prekograničnih učinaka. Stranka porijekla će drugim zainteresiranim strankama dostaviti sastavnice koje su joj na raspolaganju za izradu planova intervencija.

3.   Svaka stranka treba za opasne djelatnosti osigurati pripremu i provedbu planova intervencija na širem području, koji će obuhvatiti mjere koje treba poduzeti na njezinom teritoriju radi sprječavanja i smanjivanja prekograničnih učinaka. Kod pripreme tih planova treba voditi računa o zaključcima raščlambi i ocjeni, a posebno točkama sadržanima u Dodatku V., stavku 2., podstavcima (1) do (5). Zainteresirane stranke nastojat će uskladiti te planove. Gdje je to prikladno, treba izraditi zajedničke planove intervencija na širem području, kako bi se omogućilo usvajanje odgovarajućih mjera odgovaranja.

4.   Planove intervencija treba redovno prilagođavati ili, kada to okolnosti zahtijevaju, uzimati u obzir iskustva stečena u zbrinjavanju odgovarajućih neželjenih događaja.

Članak 9.

Informiranje i sudjelovanje javnosti

1.   Stranke će osigurati odgovarajuću razinu informiranosti javnosti na područjima koja mogu biti pogođena industrijskom nesrećom što proizlazi iz neke opasne djelatnosti. Takva informacija će biti prenesena sredstvima priopćivanja koje stranka smatra prikladnima, uključivat će sastavnice koje sadrži Dodatak VIII. ovom tekstu i treba uzeti u obzir točke navedene u Dodatku V., stavku 2., podstavcima (1) do (4) i (9).

2.   Stranka porijekla će, sukladno s odredbama ove Konvencije, te kada god je to moguće i prikladno, pružiti mogućnost javnosti na području koje može biti pogođeno, da sudjeluje u odgovarajućim postupcima, s ciljem upoznavanja iste s njenim gledištima i skrbi za mjere sprječavanja i pripravnosti; isto tako treba osigurati da mogućnost pružena javnosti pogođene stranke bude jednaka onoj koja je pružena javnosti stranke porijekla.

3.   Stranke će, sukladno sa svojim pravnim sustavima i, ako se traži, na uzajamnoj osnovi, fizičkim ili pravnim osobama, koje jesu ili mogu biti pogođene prekograničnim učincima industrijske nesreće na teritoriju stranke, omogućiti pristup i djelovanje u odgovarajućim upravnim i sudskim postupcima, uključujući mogućnosti pokretanja pravnog postupka i ulaganja žalbe na odluku koja pogađa njihova prava, a koja su jednaka onima koja su dostupna osobama unutar njihove vlastite ovlasti.

Članak 10.

Sustavi obavješćivanja o industrijskoj nesreći

1.   Stranke će se, u svrhu dobivanja i prijenosa obavijesti o industrijskoj nesreći koje sadrže informacije potrebne za suzbijanje prekograničnih učinaka, pobrinuti za organiziranje i rad primjerenog i djelotvornog sustava obavješćivanja o industrijskim nesrećama na odgovarajućim razinama.

2.   U slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od iste, a koja izaziva ili može izazvati prekogranične učinke, stranka porijekla osigurat će da pogođene stranke budu, bez odlaganja, obaviještene na odgovarajućoj razini putem sustava obavješćivanja za industrijske nesreće. Takva obavijest obuhvatit će sastavnice navedene u Dodatku IX. ovom tekstu.

3.   Zainteresirane stranke osigurat će, u slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od iste, da se planovi intervencija, izrađeni sukladno s člankom 8., aktiviraju što je moguće ranije i u opsegu koji odgovara okolnostima.

Članak 11.

Odgovor

1.   Stranke će osigurati da se u slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od nje, poduzmu prikladne mjere odgovaranja što prije i što djelotvornije, kako bi se posljedice zaustavile i svele na najmanju mjeru.

2.   U slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od nje, koja izaziva ili može izazvati prekogranične učinke, zainteresirane stranke će osigurati procjenu učinaka - zajednički kada je to potrebno, u svrhu poduzimanja prikladnih mjera odgovaranja. Zainteresirane stranke će nastojati koordinirati mjere odgovaranja.

Članak 12.

Međusobna pomoć

1.   Ako stranka zatreba pomoć u slučaju industrijske nesreće, ona može tu pomoć zatražiti od druge stranke, navodeći opseg i vrstu tražene pomoći. Stranka kojoj je zahtjev za pomoć upućen, treba odmah odlučiti i informirati stranku podnositelja zahtjeva je li u stanju pružiti traženu pomoć, te navesti opseg i uvjete pomoći koju može pružiti.

2.   Zainteresirane stranke će surađivati kako bi omogućile neposredno pružanje pomoći koja je dogovorena prema stavku 1. ovoga članka, uključujući, gdje je to prikladno, djelatnosti kojima se posljedice i utjecaji industrijske nesreće mogu svesti na najmanju mjeru, te kako bi pružile općenitu pomoć. Tamo gdje stranke nemaju dvostrane ili mnogostrane sporazume koji se odnose na dogovor o pružanju međusobne pomoći, pomoć će biti pružena u skladu s Dodatkom X. ovom tekstu, ako se stranke ne dogovore drugačije.

Članak 13.

Odgovornost

Stranke će podupirati odgovarajuće međunarodne napore na izradi pravila, kriterija i postupaka na području odgovornosti.

Članak 14.

Istraživanje i razvoj

Stranke će, kad je to prikladno, poticati suradnju, a i surađivati u istraživanjima, te u razvijanju metoda i tehnologija za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na industrijske nesreće. U tu svrhu stranke će poticati i djelatno promicati znanstvenu i tehnološku suradnju, uključujući istraživanja manje opasnih postupaka, kojima je cilj ograničiti opasnost od nesreća te spriječiti i ograničiti posljedice industrijskih nesreća.

Članak 15.

Razmjena informacija

Stranke će na mnogostranoj ili dvostranoj razini razmjenjivati informacije koje realno mogu dobiti, uključujući sastavnice sadržane u Dodatku XI. ovom tekstu.

Članak 16.

Razmjena tehnologija

1.   Stranke će, sukladno sa svojim zakonodavstvom i praksom, omogućiti razmjenu tehnologija za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na učinke industrijskih nesreća, posebice putem promicanja:

(a)

razmjene dostupnih tehnologija na raznim financijskim temeljima;

(b)

izravnih doticaja i suradnje na razini industrije;

(c)

razmjene informacija i iskustava;

(d)

pružanje tehničke pomoći.

2.   U promicanju djelatnosti navedenih u podstavcima (a) do (d) stavka 1. ovoga članka, stranke će ostvariti povoljne uvjete tako što će omogućiti doticaje i suradnju među odgovarajućim organizacijama i pojedincima, kako iz privatnoga tako i iz javnog sektora, koji su sposobni osigurati tehnologiju, usluge planiranja i provedbe, opremu, odnosno novčana sredstva.

Članak 17.

Ovlaštena tijela i središta za vezu

1.   Svaka stranka će odrediti ili uspostaviti jedno ili više tijela ovlaštenih za ciljeve ove Konvencije.

2.   Bez prejudiciranja drugih dogovora na dvostranoj ili mnogostranoj razini, svaka stranka će odrediti ili uspostaviti jedno središte za vezu, u svrhu dostave obavijesti o industrijskoj nesreći, sukladno sa člankom 10., te jedno središte za vezu za potrebe međusobne pomoći, sukladno s člankom 12. To bi, po mogućnosti, trebalo biti isto središte.

3.   Svaka će stranka, u roku tri mjeseca od dana kada za tu stranku ova Konvencija stupi na snagu, informirati druge stranke putem tajništva navedenoga u članku 20., o tome koje tijelo ili tijela je odredila kao svoje središte (-a) za vezu i kao svoje ovlašteno tijelo ili tijela.

4.   Svaka će stranka, u roku mjesec dana od dana odluke, informirati druge stranke preko tajništva o svim promjenama koje se odnose na određivanje (-a) obavljeno prema stavku 3. ovoga članka.

5.   Svaka će stranka svoje središte za vezu i sustave obavješćivanja o industrijskoj nesreći, sukladno s člankom 10., neprekidno držati u funkciji.

6.   Svaka će stranka neprekidno držati u funkciji svoje središte za vezu te tijela odgovorna za izradu i primanje zahtjeva i prihvaćanje ponuda za pomoć, sukladno s člankom 12.

Članak 18.

Konferencija stranaka

1.   Predstavnici stranaka će sačinjavati Konferenciju stranaka ove Konvencije i redovito održavati sastanke. Prvi sastanak Konferencije stranaka bit će zakazan najkasnije godinu dana nakon stupanja ove Konvencije na snagu. Nakon toga će se sastanci Konferencije stranaka održavati najmanje jednom godišnje ili na pisani zahtjev neke stranke, pod uvjetom da, u roku od šest mjeseci nakon što tajništvo proslijedi zahtjev, isti podrži najmanje jedna trećina stranaka.

2.   Konferencija stranaka će:

(a)

pratiti provođenje ove Konvencije;

(b)

obavljati savjetodavnu funkciju s ciljem jačanja sposobnosti stranaka za sprječavanje, pripravnost i odgovaranje na prekogranične učinke industrijskih nesreća, te ostvarivanja mogućnosti za pružanje tehničke pomoći i savjeta strankama suočenim s industrijskim nesrećama;

(c)

uspostavljati, prema potrebi, radne skupine i ostale prikladne mehanizme za razmatranje problema vezanih uz provođenje i razvijanje ove Konvencije, te će u tu svrhu izraditi odgovarajuće studije i druge dokumente i dostaviti Konferenciji stranaka prijedloge na razmatranje;

(d)

obavljati ostale funkcije u skladu s odredbama ove Konvencije;

(e)

na prvom sastanku razmotriti i dogovorno usvojiti pravilnik za sastanke;

3.   U obavljanju svojih funkcija Konferencija će, kada bude smatrala potrebnim, također surađivati s ostalim odgovarajućim međunarodnim organizacijama.

4.   Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku utvrditi program rada, posebice u svezi s točkama koje su sadržane u Dodatku XII. ovom tekstu. Konferencija stranaka će također odlučiti o metodi rada, uključujući korištenje državnih središta i suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama, te uspostavu sustava s ciljem olakšanja provedbe ove Konvencije, posebice glede međusobnoga pružanja pomoći u slučaju industrijske nesreće, oslanjajući se na pripadajuće postojeće djelatnosti u okviru odgovarajućih međunarodnih organizacija. Kao dio svog programa rada, Konferencija stranaka će razmatrati postojeća državna, regionalna i međunarodna središta te ostala tijela i programe namijenjene usuglašavanju informacija i napora u sprječavanju, pripravnosti i odgovaranju na industrijske nesreće, s ciljem da se utvrdi koje su dodatne međunarodne ustanove ili središta potrebna za provođenje zadataka navedenih u Dodatku XII.

5.   Konferencija stranaka će na svom prvom sastanku početi s razmatranjem postupaka za osiguranje povoljnijih uvjeta za razmjenu tehnologija namijenjenih sprječavanju, pripremanju i odgovaranju na učinke industrijskih nesreća.

6.   Konferencija stranaka će prihvatiti smjernice i mjerila kojima se olakšava prepoznavanje opasnih djelatnosti za potrebe ove Konvencije.

Članak 19.

Pravo glasa

1.   Izuzetno od odredbe stavka 2. ovoga članka, svaka stranka ove Konvencije imat će jedan glas.

2.   Organizacije regionalne gospodarske integracije određene člankom 27. će, u pitanjima iz svoje ovlasti, koristiti svoje pravo glasa s onim brojem glasova koji odgovara broju njihovih država članica koje su stranke ove Konvencije. Takve organizacije neće koristiti svoje pravo glasa ako su njihove države članice svoje pravo iskoristile, i obrnuto.

Članak 20.

Tajništvo

Izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu obavljat će sljedeće dužnosti tajništva:

(a)

sazivati i pripremati sastanke stranaka;

(b)

dostavljati strankama izvješća i ostale i informacije dobivene sukladno s odredbama ove Konvencije;

(c)

sve ostale dužnosti koje mu mogu odrediti stranke.

Članak 21.

Rješavanje sporova

1.   Ako između dviju ili više stranaka dođe do spora o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, one će potražiti rješenje u pregovorima ili bilo kojem drugom načinu rješavanja spora, prihvatljivom strankama u sporu.

2.   Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvaćanju, odobravanju ili pristupanju ovoj Konvenciji, odnosno u bilo koje vrijeme nakon toga, stranka može pisano priopćiti depozitaru da za sporove, koji se ne riješe sukladno sa stavkom 1. ovoga članka, prihvaća jedan ili oba niže navedena načina rješavanja sporova, kao obvezujući za svaku stranku koja prihvaća istu obvezu:

(a)

podnošenje spora pred Međunarodni sud;

(b)

arbitraža sukladno s postupkom navedenim u Dodatku XIII. ovom tekstu.

3.   Ako su stranke u sporu prihvatile oba načina rješavanja spora, navedena u stavku 2. ovoga članka, spor može biti podnijet samo Međunarodnom sudu, ako se stranke u sporu ne dogovore drugačije.

Članak 22.

Ograničenja u davanju informacija

1.   Odredbe ove Konvencije neće utjecati na prava ili obveze stranaka prema njihovom nacionalnom zakonodavstvu ili prihvaćenoj pravnoj praksi, te primjenjivim međunarodnim propisima za zaštitu informacija koje se odnose na osobne podatke, industrijske i trgovačke tajne, uključujući intelektualno vlasništvo ili državnu sigurnost.

2.   Ako neka stranka ipak odluči dati takvu zaštićenu informaciju drugoj stranci, stranka koja prima takvu zaštićenu informaciju poštovat će povjerljivost primljene informacije i uvjete pod kojima je pružena, te će tu informaciju iskoristiti samo za onu svrhu za koju je dana.

Članak 23.

Provedba

Stranke će povremeno izvješćivati o provedbi ove Konvencije.

Članak 24.

Dvostrani i mnogostrani sporazumi

1.   Stranke mogu, kako bi ispunile svoje obveze prema ovoj Konvenciji, održavati postojeće, odnosno sklapati nove dvostrane ili mnogostrane sporazume, te druge dogovore.

2.   Odredbe ove Konvencije neće onemogućiti stranke u njihovu pravu da, gdje je to potrebno putem dvostranoga ili mnogostranog sporazuma poduzmu strože mjere nego što se to traži ovom Konvencijom.

Članak 25.

Status podataka

Dodaci ovoj Konvenciji čine sastavni dio Konvencije.

Članak 26.

Dopune konvencije

1.   Svaka stranka može predložiti dopune ove Konvencije.

2.   Tekst svake predložene dopune ove Konvencije treba u pisanom obliku dostaviti izvršnom tajniku Gospodarske komisije za Europu, koji će ga razaslati svim strankama. Konferencija stranaka će razmotriti predložene dopune na svojem sljedećem godišnjem sastanku, pod uvjetom da je izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu razaslao strankama predmetne prijedloge najmanje devedeset dana unaprijed.

3.   Za dopune ove Konvencije - s izuzetkom onih na Dodatak I., za koje je u stavku 4. ovoga članka propisan posebni postupak:

(a)

dopune se prihvaćaju konsenzusom stranaka nazočnih na sastanku, a depozitar će ih dostaviti svim strankama na potvrđivanje, prihvaćanje ili odobrenje;

(b)

isprave ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja bit će pohranjene kod depozitara. Dopune prihvaćene sukladno s ovim člankom stupaju na snagu za stranke koje su ih prihvatile devedesetoga dana od dana kada depozitar primi šesnaestu ispravu ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja;

(c)

nakon toga, dopune za svaku drugu stranku stupaju na snagu devedesetoga dana pošto ta stranka pohrani svoje isprave potvrđivanja, prihvaćanja ili odobrenja dopuna.

4.   U pogledu dopuna Dodatku I.:

(a)

stranke će nastojati postići sporazum konsenzusom. Ako se iscrpe svi napori za postizanje dogovora, a da se nikakav sporazum ne postigne, dopune će, kao posljednjim sredstvom, biti prihvaćene većinom od devet desetina glasova stranaka koje su nazočne na sastanku i koje glasuju. Ako ih prihvati Konferencija stranaka, dopune će se dostaviti strankama i preporučiti za odobrenje;

(b)

po isteku dvanaest mjeseci od dana kada ih dostavi izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu, dopune Dodatku I. postaju punovažne za one stranke ove Konvencije koje nisu poslale obavijest sukladno s odredbama stavka 4. (c) ovoga članka, pod uvjetom da najmanje šesnaest stranaka nije poslalo takvu obavijest;

(c)

svaka stranka koja nije u mogućnosti odobriti dopunu Dodatku I. ovoj Konvenciji, treba o tome pisano obavijestiti izvršnoga tajnika Gospodarske komisije za Europu, u roku dvanaest mjeseci od dana objave njezinoga prihvaćanja. Izvršni tajnik će bez odlaganja obavijestiti sve stranke o primitku takve obavijesti. Stranka može u svako doba zamijeniti prethodnu obavijest svojim prihvaćanjem, pa će nakon toga za tu stranku dopuna Dodatku I. stupiti na snagu;

(d)

za potrebe ovoga stavka, „stranke koje su nazočne i koje glasuju”znači stranke koje su nazočne i koje daju pozitivan ili negativan glas.

Članak 27.

Potpisivanje

Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje od 17. do zaključno 18. ožujka 1992. u Helsinkiju, a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, do 18. rujna 1992. za države članice Gospodarske komisije za Europu, kao i za države koje imaju savjetodavni status pri Gospodarskoj komisiji za Europu, sukladno sa stavkom 8. Rezolucije br. 36 (IV.) Ekonomskog i socijalnog vijeća, od 28. ožujka 1947., te za organizacije regionalne gospodarske integracije koje sačinjavaju suverene države članice Gospodarske komisije za Europu i na koje su države članice prenijele ovlasti u svezi s pitanjima kojima se bavi ova Konvencija, uključujući i ovlasti za sklapanje ugovora u svezi s tim pitanjima.

Članak 28.

Depozitar

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda djeluje kao depozitar ove Konvencije.

Članak 29.

Ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje i pristupanje

1.   Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju od strane država i organizacija regionalne gospodarske integracije, navedenih u članku 27.

2.   Ova Konvencija otvorena je za pristupanje državama i organizacijama navedenima u članku 27.

3.   Svaka organizacija navedena u članku 27. koja postane strankom ove Konvencije, a da niti jedna od njenih država članica to nije, podliježe svim obvezama iz ove Konvencije. U slučaju da jedna ili više država članica takvih organizacija postanu strankama ove Konvencije, organizacija i njene države članice donijet će odluku o svojim odgovornostima prema ispunjenju obveza iz ove Konvencije. U takvim slučajevima, organizacija i države članice neće imati pravo istodobno koristiti svoja prava po ovoj Konvenciji.

4.   U svojim ispravama ratificiranja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja, organizacije regionalne gospodarske integracije, navedene u članku 27., objavit će opseg svojih ovlasti u pogledu pitanja kojima se bavi ova Konvencija. Ove organizacije će također obavijestiti depozitara o svakoj značajnoj promjeni opsega njihovih ovlasti.

Članak 30.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu devedesetoga dana nakon što se pohrani šesnaesta isprava ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

2.   Za potrebe stavka 1. ovoga članka, niti jedna isprava koju pohrani neka organizacija navedena u članku 27. neće se računati kao dodatna onima koje su pohranile države članice takve organizacije.

3.   Za svaku državu ili organizaciju navedenu u članku 27. koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon pohranjivanja šesnaeste isprave ratifikacije, odobrenja ili pristupanja, ova Konvencija stupa na snagu devedesetoga dana nakon što dotična država ili organizacija pohrane svoju ispravu potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

Članak 31.

Istupanje

1.   U bilo koje doba po isteku tri godine od dana stupanja ove Konvencije na snagu za neku stranku, ta stranka može istupiti iz Konvencije putem pisane obavijesti depozitaru. Svako takvo istupanje stupa na snagu devedesetoga dana po primitku obavijesti od strane depozitara.

2.   Ovo istupanje neće utjecati na primjenu članka 4. na djelatnost u svezi s kojom je poslana obavijest sukladno s člankom 4., stavkom 1. ili podnijeti zahtjev za razmatranje, sukladno s člankom 4., stavkom 2.

Članak 32.

Izvorni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, čiji su engleski, francuski i ruski tekstovi jednako vjerodostojni, pohranit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU GORNJEGA, niže potpisani, propisno ovlašteni u tu svrhu, potpisali su ovu Konvenciju.

SASTAVLJENO u Helsinkiju, sedamnaestog ožujka tisuću devetsto devedesetdruge.

 


DODATAK I.

OPASNE TVARI U SVRHU USTANOVLJENJA OPASNIH DJELATNOSTI

Niže navedene količine odnose se na svaku djelatnost ili skupinu djelatnosti. Tamo gdje je u dijelu I. naveden raspon količina, granične količine su najveće količine navedene za svaki raspon. Pet godina po stupanju ove Konvencije na snagu, najniža količina iz svakog raspona postaje granična količina, ako se ne izmijeni.

Ako neka tvar ili pripravak naveden u dijelu II. također ulazi u kategoriju iz dijela I, primijenit će se granična količina iz dijela II.

Za prepoznavanje opasnih djelatnosti stranke će uzeti u obzir predvidivu mogućnost povećanja dotične opasnosti i količine opasnih tvari, te njihovu srodnost, bilo da u ovlasti jednog ili više izvršitelja.

DIO I.

Kategorije tvari i pripravaka koji nisu navedeni u dijelu II.

Kategorija

Granična količina (tona)

1

Zapaljivi plinovi (1a) uključujući ukapljeni naftni plin

200

2

Vrlo zapaljive tekućine (1b)

50 000

3

Vrlo otrovne (1c)

20

4

Otrovne (1d)

500-200

5

Oksidirajuće (1e)

500-200

6

Eksplozivne (1f)

200-50

7

Zapaljive tekućine (1g) (rukovanje pod posebnim tlačnim i temperaturnim uvjetima)

200

8

Opasne po okoliš (1h)

200

DIO II.

Navedene tvari

Tvar

Granična količina (tona)

1

Amonijak

500

2

(a)

Amonijev nitrat (2)

2 500

(b)

Amonijev nitrat u obliku mineralnog gnojiva (3)

10 000

3

Akrilonitril

200

4

Klor

25

5

Etilen oksid

50

6

Vodikov cijanid

20

7

Vodikov fluorid

50

8

Vodikov sulfid

50

9

Sumporov (IV) oksid

250

10

Sumporov (VI) oksid

75

11

Alkili olova

50

12

Fosgen

0,75

13

Metil izocijanat

0,15

NAPOMENE

1.

Indikativna mjerila.

U odsutnosti drugih prikladnih mjerila, stranke mogu primijeniti sljedeća mjerila za razvrstavanje tvari ili pripravaka iz dijela I. ovoga Dodatka:

(a)

Zapaljivi plinovi:

tvari koje u plinovitom stanju pri normalnom tlaku izmiješane sa zrakom postaju zapaljive i čije vrelište je kod normalnog tlaka 20 °C ili manje;

(b)

Vrlo zapaljive tekućine:

tvari koje imaju točku paljenja ispod 21 °C i čije vrelište je kod normalnog tlaka iznad 20 °C;

(c)

Vrlo otrovne:

tvari čija svojstva odgovaraju onima iz tablice 1. ili tablice 2. dolje, te koje zahvaljujući svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima mogu izazvati opasnost od industrijske nesreće.

Tablica 1.

LD50 (na usta) (1)

mg/kg tjelesne težine

LD50≤ 25

LD50 (preko kože) (2)

mg/kg tjelesne težine

LD50≤ 50

LC50  (3) mg/l (udisanjem)

LC50≤ 0,5

Tablica 2.

Razlučna doza mg/kg tjelesne težine

< 5

tamo gdje je akutna otrovnost na usta kod životinja utvrđena primjenom postupka stalne doze.

(d)

Otrovne:

tvari čija svojstva odgovaraju onima iz tablice 3. ili 4. te koje imaju fizikalna i kemijska svojstva koja mogu izazvati opasnost od industrijske nesreće.

Tablica 3.

LD50 (na usta) (4)

mg/kg tjelesne težine

25 < LD50≤ 200

LD50 (preko kože) (5)

mg/kg tjelesne težine

50 < LD50≤ 400

LC50  (6) mg/l (udisanjem)

0,5 < LC50≤ 2

Tablica 4.

Razlučna doza mg/kg tjelesne težine

= 5

tamo gdje je akutna otrovnost na usta kod životinja utvrđena primjenom postupka stalne doze.

(e)

Oksidirajuće:

tvari koje stvaraju izuzetno egzotermnu reakciju u dodiru sa drugim tvarima, posebice sa zapaljivima.

(f)

Eksplozive:

tvari koje pod utjecajem plamena mogu eksplodirati ili koje su osjetljivije na udarac ili trenje nego dinitrobenzen.

(g)

Zapaljive tekućine:

tvari kojima je točka paljenja niža od 55 °C, te koje i pod tlakom ostaju u tekućem stanju, kada stanoviti uvjeti pri nekom postupku, kao što su visoki tlak ili visoka temperatura, mogu izazvati opasnost od industrijske nesreće.

(h)

Opasne po okoliš:

tvari koje pokazuju vrijednost akutne otrovnosti za vodeni okoliš, prema tablici 5.

Tablica 5.

LC50  (7)

mg/l

LC50≤ 10

EC50  (8)

mg/l

EC50≤ 10

IC50  (9)

mg/l

IC50≤ 10

tamo gdje tvar nije odmah razgradiva ili gdje je log P > 3,0 (ako pokusom nije utvrđeno da je BCF < 100).

(i)

LD - smrtonosna doza

(j)

LC - smrtonosna koncentracija

(k)

EC - učinkovita koncentracija

(l)

IC - inhibirajuća koncentracija

(m)

Pow - koeficijent razdiobe oktanol/voda

(n)

BCF - faktor biokoncentracije

(1.)

Ovo se odnosi na amonijev nitrat i mješavine amonijevoga nitrata kada je udio dušika porijeklom iz amonijeva nitrata > 28 % težine, te na vodene otopine amonijevoga nitrata kada je koncentracija amonijevoga nitrata > 90 % težine.

(2.)

Ovo se odnosi na mineralna gnojiva od čistog amonijevog nitrata i na složena mineralna gnojiva kada je udio dušika porijeklom iz amonijevoga nitrata > 28 % težine (složeno mineralno gnojivo sadrži amonijev nitrat zajedno s fosfatom i/ili kalijem).

(3.)

Sa smjesama i pripravcima koji sadrže ove tvari postupat će se na isti način i s čistim tvarima, osim ako više ne pokazuju jednaka svojstva i nisu u stanju izazvati prekogranične učinke.


(1)  LD50 na usta kod štakora

(2)  LD50 preko kože kod štakora ili kunića

(3)  LC50 udisanjem (četiri sata) kod štakora.

(4)  LD50 na usta kod štakora

(5)  LD50 preko kože kod štakora ili kunića

(6)  LC50 udisanjem (četiri sata) kod štakora.

(7)  LC50 ribe (96 sati)

(8)  EC50 daphnie (48 sati)

(9)  IC50 alge (72 sata)

tamo gdje tvar nije odmah razgradiva ili gdje je log P > 3,0 (ako pokusom nije utvrđeno da je BCF < 100).


DODATAK II.

Postupak istražnoga povjerenstva sukladno s člancima 4. i 5.

1.

Stranka ili stranke podnositeljice zahtjeva obavijestit će tajništvo da je ona (su one) podnijela (-e) upit (-e) istražnom povjerenstvu utemeljenom sukladno s odredbama ovoga dodatka. U obavijesti treba navesti predmet upita. Tajništvo će odmah informirati sve stranke Konvencije o slanju istoga.

2.

Istražno povjerenstvo sastojat će se od tri člana. Obje stranke, stranka podnositeljica zahtjeva i druga stranka u istražnom postupku, imenuju po jednoga znanstvenog, odnosno tehničkog stručnjaka, a dva na taj način imenovana stručnjaka sporazumno će odrediti trećega stručnjaka koji će biti predsjednik istražnoga povjerenstva. Ovaj potonji ne smije biti državljanin jedne od stranaka u istražnom postupku, niti on ili ona smije imati stalno boravište na teritoriju jedne od tih stranaka, ne smije biti njihov stalni zaposlenik, niti je dopušteno da se bavio tim slučajem u bilo kojem drugom svojstvu.

3.

Ako predsjednik istražnoga povjerenstva ne bude imenovan u roku dva mjeseca od imenovanja drugoga stručnjaka, izvršni će tajnik Gospodarske komisije za Europu, na zahtjev bilo koje stranke, odrediti predsjednika u roku od sljedeća dva mjeseca.

4.

Ako jedna od stranaka u istražnom postupku ne imenuje stručnjaka mjesec dana po primitku obavijesti od tajništva, druga stranke može obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će odrediti predsjednika istražnoga povjerenstva u roku daljnja dva mjeseca. Nakon imenovanja, predsjednik istražnoga povjerenstva zatražit će od stranke koja nije imenovala stručnjaka da to učini u roku od mjesec dana. Ako ona to u spomenutom roku ne učini, predsjednik će o tome obavijestiti izvršnoga tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će obaviti to imenovanje u roku od daljnja dva mjeseca.

5.

Istražno povjerenstvo će donijeti svoj pravilnik o postupku.

6.

Istražno povjerenstvo može poduzeti sve prikladne mjere kako bi ispunilo svoju funkciju.

7.

Stranke u istražnom postupku će olakšati rad istražnom povjerenstvu te će, služeći se svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju:

(a)

osigurati istražnom povjerenstvu sve relevantne dokumente, sredstva i informacije;

(b)

omogućiti istražnom povjerenstvu, gdje je to potrebno, pozivanje svjedoka ili stručnjaka te uzimanje njihovih iskaza.

8.

Stranke i stručnjaci će štititi povjerljivost svake informacije koju dobiju u povjerenju tijekom rada istražnoga povjerenstva.

9.

Ako se jedna od stranaka u istražnom postupku ne pojavi pred istražnim povjerenstvom ili ne izloži svoj slučaj, druga stranka može zatražiti od istražnoga povjerenstva nastavak postupka i završetak toga posla. Odsutnost ili propust jedne stranke da izloži svoj slučaj, neće biti zapreka nastavku i dovršenju rada istražnoga povjerenstva.

10.

Ako istražno povjerenstvo ne odluči drugačije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove istražnoga povjerenstva, uključujući naknade njegovim članovima, snosit će u jednakim dijelovima stranke u istražnom postupku. Istražno povjerenstvo će bilježiti sve svoje troškove i o tome podnijeti konačno izvješće strankama.

11.

Svaka stranka koja je zainteresirana za stvarnu prirodu predmeta u istražnom postupku, te na koju može utjecati mišljenje o predmetu, može se umiješati u postupak uz suglasnost istražnoga povjerenstva.

12.

Odluke istražnoga povjerenstva o proceduralnim pitanjima donose se većinom glasova članova komisije. Konačno mišljenje istražnoga povjerenstva odražavat će mišljenje većine njegovih članova, a sadržavat će i svako drugačije mišljenje.

13.

Istražno povjerenstvo će dostaviti svoje konačno mišljenje u roku dva mjeseca od svoga utemeljenja, osim ako ne bude smatralo potrebnim produžiti taj rok za razdoblje koje neće trajati duže od dva mjeseca.

14.

Konačno mišljenje istražnoga povjerenstva zasnivat će se na prihvaćenim znanstvenim načelima. Istražno povjerenstvo će konačno mišljenje dostaviti strankama u istražnom postupku i tajništvu.


DODATAK III.

POSTUPCI SUKLADNO S ČLANKOM 4.

1.

Stranka porijekla može zatražiti konzultacije s drugom strankom sukladno sa stavcima 2. do 5. ovoga Dodatka, kako bi se utvrdilo je li ta stranka pogođena.

2.

Kod predložene ili postojeće opasne djelatnosti, stranka porijekla će, kako bi osigurala odgovarajuće i djelotvorne konzultacije, na odgovarajućim razinama obavijestiti stranku za koju smatra da bi mogla biti pogođena stranka i to što je moguće ranije, a najkasnije pri informiranju vlastite javnosti o predloženoj ili postojećoj djelatnosti. Kod postojećih opasnih djelatnosti, takvu obavijest treba dostaviti najkasnije dvije godine po stupanju ove Konvencije na snagu za stranku porijekla.

3.

Obavijestit će, inter alia, sadržavati:

(a)

informaciju o opasnoj djelatnosti, uključujući svaku raspoloživu informaciju ili izvješće o mogućim prekograničnim učincima u slučaju industrijske nesreće, kao što je informacija koja se dostavlja sukladno sa člankom 6.;

(b)

navođenje razumnog vremena u kojem se traži odgovor prema stavku 4. ovoga Dodatka, uzimajući u obzir prirodu djelatnosti;

i može uključivati informaciju utvrđenu u stavku 6. ovoga Dodatka.

4.

Stranke koje dobiju obavijest odgovorit će stranci porijekla u roku utvrđenom u obavijesti potvrđujući primitak obavijesti i navodeći namjeravaju li sudjelovati u konzultacijama.

5.

Ako se obaviještena stranka izjasni da ne namjerava sudjelovati u konzultacijama ili ako ne odgovori u roku utvrđenom u obavijesti, neće se primjenjivati odredbe koje sadrže sljedeći stavci ovoga Dodatka. U tim okolnostima, ne utječe se unaprijed na pravo stranke porijekla glede utvrđivanja potrebe provođenja procjene i raščlambe, na temelju njezinoga nacionalnog prava i prakse.

6.

Po primitku odgovora od obaviještene stranke, u kojem se navodi njezina želja za sudjelovanjem u konzultacijama, stranka porijekla će, ako to već nije učinila, uputiti obaviještenoj stranci:

(a)

odgovarajuću informaciju u svezi s rokom za provođenje raščlambe, te rokovima za dostavljanje primjedbi;

(b)

odgovarajuću informaciju o opasnoj djelatnosti i njenim prekograničnim učincima u slučaju industrijske nesreće;

(c)

mogućnost sudjelovanja u ocjeni dostavljene informacije ili nekog izvješća koje pokazuje moguće prekogranične učinke.

7.

Pogođena stranka će, na zahtjev stranke porijekla, dostaviti ovoj drugoj informaciju koja se objektivno može dobiti, a odnosi se na područje pod jurisdikcijom pogođene stranke, koje može biti pogođeno, ako je takva informacija neophodna za pripremu procjene, raščlambe i mjera. Informacija će biti dostavljena žurno, te ako je moguće, preko zajedničkog tijela, gdje takvo postoji.

8.

Stranka porijekla će izravno, kad je to moguće, ili preko zajedničkoga tijela, gdje takvo postoji, dostaviti pogođenoj stranci dokumentaciju o raščlambi i ocjeni, kako je opisano u Dodatku V., stavcima 1. i 2.

9.

Zainteresirane stranke će informirati javnost na područjima koja objektivno mogu biti pogođena opasnom djelatnošću i organizirati dostavu dokumenata o raščlambi i ocjeni njoj i tijelima vlasti na odgovarajućem području. Stranke će im osigurati mogućnost davanja primjedbi ili prigovora na opasne djelatnosti, te će organizirati da se njihova mišljenja u razumnom roku dostave ovlaštenim tijelima stranke porijekla ili izravno tom tijelu, odnosno, gdje je to prikladno, preko stranke porijekla.

10.

Stranka porijekla će, po izradi dokumentacije o raščlambi i ocjeni, bez odlaganja započeti konzultacije s pogođenom strankom, koje će se , inter alia, odnositi i na opasne djelatnosti u slučaju industrijske nesreće, te na mjere za smanjivanje ili uklanjanje posljedica istoga. Konzultacije se mogu odnositi na:

(a)

moguće alternative opasnim djelatnostima, uključujući alternativu bez akcije, te moguće mjere za ublažavanje prekograničnih učinaka na trošak stranke porijekla;

(b)

ostale oblike moguće međusobne pomoći u smanjenju prekograničnih učinaka;

(c)

bilo koja druga odgovarajuća pitanja.

Na početku tih konzultacija zainteresirane stranke će se dogovoriti o razumnom vremenskom okviru za trajanje konzultacija. Sve konzultacije mogu se odvijati preko odgovarajućeg zajedničkog tijela, gdje takvo postoji.

11.

Zainteresirane stranke će osigurati dužnu pozornost raščlambi i ocjeni, kao i primjedbama primljenima sukladno sa stavkom 9. ovoga članka, te ishodu konzultacija navedenih u stavku 10. ovoga Dodatka.

12.

Stranka porijekla će pogođenu stranku obavijestiti o svakoj odluci o djelatnosti, zajedno s razlozima i motivima na kojima se temelji.

13.

Ako zainteresirana stranka dobije dodatnu i relevantnu informaciju koja se odnosi na prekogranične učinke neke opasne djelatnosti, a koja nije bila dostupna u vrijeme kada su održane konzultacije u svezi sa tom djelatnošću, ta će stranka odmah informirati drugu zainteresiranu stranku ili stranke. Ako to jedna od zainteresiranih stranaka zatraži, održat će se nove konzultacije.


DODATAK IV.

MJERE SPRJEČAVANJA SUKLADNO S ČLANKOM 6.

Sljedeće mjere mogu poduzeti, ovisno o nacionalnom zakonodavstvu i praksi, stranke, ovlaštena tijela i operateri ili se mogu poduzeti zajedničkim naporima:

1.

postavljanje općih ili posebnih sigurnosnih ciljeva;

2.

prihvaćanje zakonodavnih odredbi ili smjernica koje se odnose na sigurnosne mjere i sigurnosne norme;

3.

utvrđivanje onih opasnih djelatnosti koje zahtijevaju posebne mjere sprječavanja koje mogu obuhvaćati sustav izdavanja dozvola ili ovlaštenja;

4.

ocjenu raščlambi rizika ili studija o sigurnosti opasnih djelatnosti i plana djelovanja za provođenje potrebnih mjera;

5.

pružanje informacija ovlaštenim tijelima, koje su potrebne za utvrđivanje rizika;

6.

primjenjivanje najprikladnije tehnologije za sprječavanje industrijskih nesreća i zaštiti ljudi i okoliša;

7.

provođenje prikladne poduke i vježbi, za sve osobe uključene u opasne djelatnosti na licu mjesta, kako pod uobičajenim tako i pod neuobičajenim uvjetima, kako bi se spriječile industrijske nesreće;

8.

uspostavljanje unutrašnjih sustava upravljanja i prakse namijenjene djelotvornom provođenju i održavanju sigurnosnih propisa;

9.

praćenje i nezavisno ocjenjivanje opasnih djelatnosti, te provođenje inspekcijskoga nadzora.


DODATAK V.

RAŠČLAMBA I OCJENA

1.

Raščlambu i ocjenu opasne djelatnosti treba provoditi u opsegu i dubini koja se mijenja ovisno o svrsi s kojom se provode.

2.

Za potrebe dotičnih članaka, sljedeća tablica prikazuje sadržaje koje treba uzeti u obzir pri raščlambi i ocjeni u navedene svrhe:

Svrha raščlambe

Pitanja koja treba uzeti u obzir

Planiranje za neželjene događaje iz članka 8.

1.

Količine i svojstva opasnih tvari na licu mjesta;

2.

kratki opisni scenarij tipičnog uzorka industrijske nesreće koja može proizići iz opasne djelatnosti, uključujući navođenje vjerojatnosti svakog od njih;

3.

za svaki scenarij:

(a)

približna količina ispuštanja;

(b)

raspon i težina nastalih posljedica, kako za ljude tako i za okoliš, pod povoljnim i nepovoljnim uvjetima, uključujući opseg nastalih opasnih zona;

(c)

vremenski rok u kojem se iz početnoga događaja može razviti industrijska nesreća;

(d)

svaki korak koji se može poduzeti za smanjenje vjerojatnosti proširenja;

4.

broj i rasprostranjenost stanovništva u okolini, uključujući svaku veću koncentraciju ljudi koja bi mogla biti u zoni opasnosti;

5.

starost, pokretljivost i osjetljivost toga stanovništva.

Donošenje odluka na licu mjesta, prema članku 7.

Dodatno u svezi s gornjim točkama 1. do 5.:

6.

ozbiljnost štete nanesene ljudima i okolišu u ovisnosti od prirode i okolnosti ispuštanja;

7.

udaljenost od lokacije opasne djelatnosti na kojoj, u slučaju industrijske nesreće, realno može doći do štetnih posljedica po ljude i okoliš;

8.

ista informacija, ne samo za sadašnju situaciju, nego i za planirani ili realno predvidivi razvoj događaja.

Informiranja javnosti prema članku 9.

Dodatno u svezi s gornjim točkama 1. do 4.:

9.

ljudi koji mogu biti zahvaćeni industrijskom nesrećom.

Mjere sprječavanja prema članku 6.

Dodatno u svezi s gornjim točkama 4. do 9., za mjere sprječavanja potrebne su detaljnije verzije opisa i procjena navedenih u točkama 1. do 3. Osim tih opisa i procjena, također treba pokriti sljedeća pitanja:

10.

uvjete i količine opasnih tvari s kojima se rukuje;

11.

popis scenarija za vrste industrijskih nesreća s ozbiljnim učincima, uključujući i primjere iz potpunoga raspona veličine događaja i mogućnosti učinaka od obližnjih djelatnosti;

12.

za svaki scenarij, opis događaja koji mogu izazvati industrijsku nesreću i korake pomoću kojih se može proširiti;

13.

procjenu, barem općenitu, vjerojatnosti svakoga koraka koji se može dogoditi, uzimajući u obzir mjere iz 14.;

14.

opis mjera sprječavanja u svezi s opremom i s postupcima namijenjenima smanjenju vjerojatnosti događanja nekog koraka;

15.

procjena posljedica koje bi mogle nastati odstupanjem od uobičajenih radnih uvjeta i slijedom toga organiziranje sigurnog obustavljanja opasne djelatnosti ili bilo kojega njenog dijela u slučaju neželjenoga događaja, te procjena potrebe za podukom osoblja, kako bi se osiguralo rano prepoznavanje potencijalno ozbiljnih odstupanja te poduzimanje odgovarajućih djelatnosti;

16.

procjena opsega do kojega promjene, popravci i održavanje kod opasnih djelatnosti mogu predstavljati rizik za nadzorne mjere, te kao posljedica toga, mjere kojima se osigurava održavanje nadzora.


DODATAK VI.

ODLUČIVANJE O LOKACIJI SUKLADNO S ČLANKOM 7.

Niže su navedena pitanja koja treba razmotriti sukladno s člankom 7.:

1.

rezultati raščlambe i ocjene rizika, uključujući ocjenu fizičkih značajki područja u kojem se planira opasna djelatnost, sukladno s Dodatkom V;

2.

ishod konzultacija i procesa sudjelovanja javnosti;

3.

raščlamba povećanja ili smanjenja rizika izazvanog nekim razvojem događaja na području pogođene stranke, u odnosu na neku postojeću opasnu djelatnost na području stranke porijekla;

4.

procjena rizika po okoliš, uključujući posljedice prekograničnih učinaka;

5.

procjena novih opasnih djelatnosti koje bi mogle biti izvor rizika;

6.

razmatranje lokacije za nove i značajnih izmjena na postojećim opasnim djelatnostima na sigurnoj udaljenosti od postojećih središta naseljenosti, kao i uspostavljanje sigurnosnih područja oko opasnih djelatnosti; na takvim područjima treba temeljito ispitati događanja koja mogu povećati rizik za stanovništvo ili na bilo koji drugi način pojačati ozbiljnost rizika.


DODATAK VII.

MJERE PRIPRAVNOSTI NA NEŽELJENE DOGAĐAJE SUKLADNO S ČLANKOM 8.

1.

Svi planovi intervencija, kako na licu mjesta, tako i u okolici, trebaju biti usuglašeni, kako bi se osigurao sveobuhvatan i djelotvoran odgovor na industrijske nesreće.

2.

Planovi intervencija trebaju obuhvaćati djelatnosti koje su potrebne da bi se lokalizirali neželjeni događaji, te da bi se njihovi prekogranični učinci spriječili ili sveli na najmanju mjeru. Oni također trebaju obuhvaćati mjere za upozoravanje ljudi i, gdje je to potrebno, mjere za njihovu evakuaciju, ostale djelatnosti zaštite ili spašavanja, te zdravstvene usluge.

3.

Planovi intervencija trebaju cjelokupnom osoblju na licu mjesta, ljudima u okolici koji bi mogli biti zahvaćeni i spasilačkim ekipama, pružiti pojedinosti o tehničkim i organizacijskim postupcima koji su prikladni kao odgovaranje u slučaju industrijske nesreće koja može imati prekogranične učinke, te da bi se spriječile ili svele na najmanju moguću mjeru posljedice po ljude i okoliš, kako na licu mjesta tako i u okolici.

4.

Primjeri pitanja obuhvaćenih planovima intervencija na licu mjesta uključuju:

(a)

uloge u organiziranju i odgovornosti na licu mjesta za postupanje u slučaju neželjenoga događaja;

(b)

opis djelatnosti koje treba poduzeti u slučaju industrijske nesreće ili neposredne opasnosti od nje, kako bi se stanje ili događaj mogli nadzirati, odnosno podatke o tome gdje se takav opis može naći;

(c)

opis raspoložive opreme i sredstava;

(d)

mjere kojima se tijelima javne vlasti, odgovornima za reagiranje u slučaju neželjenoga događaja u okolici, pravovremeno daje upozorenje na industrijsku nesreću, uključujući vrstu informacije koja treba biti obuhvaćena prvim upozorenjem, te mjere za davanje detaljnih informacija kada one postanu dostupne.

(e)

organiziranje poduke osoblja za dužnosti koje će vjerojatno obavljati.

5.

Primjeri pitanja obuhvaćenih planovima intervencija u okolici uključuju:

(a)

uloge u organiziranju i odgovornosti u okolici za postupanje u slučaju neželjenoga događaja, uključujući način ostvarenja uklapanja u planove za stanja na licu mjesta;

(b)

metode i postupke u radu interventnoga i medicinskog osoblja;

(c)

metode za brzo određivanje pogođenoga područja;

(d)

mjere kojima se osigurava žurno obavješćivanje pogođenih ili potencijalno pogođenih stranaka o industrijskoj nesreći i stalno održavanje te veze;

(e)

utvrđivanje resursa potrebnih za provođenje plana i organizaciju djelovanja;

(f)

mjere za pružanje informacija javnosti, uključujući, gdje je to potrebno, mjere za potkrjepljivanje i ponavljanje informacija danih javnosti, sukladno s člankom 9.;

(g)

organiziranje poduke i vježbi.

6.

Planovi intervencija mogu obuhvaćati mjere za: postupanje, skupljanje, čišćenje, uskladištenje, uklanjanje i sigurno odlaganje opasnih tvari i onečišćenoga materijala, te obnovu.


DODATAK VIII.

INFORMIRANJE JAVNOSTI SUKLADNO S ČLANKOM 9.

1.

Ime tvrtke, adresa opasne djelatnosti i naziv funkcije koju obavlja osoba koja daje informaciju.

2.

Jednostavan opis opasne djelatnosti, uključujući rizike.

3.

Uobičajeni naziv ili općeniti naziv ili općenita klasifikacija opasnosti za tvari i pripravke prisutne kod opasne djelatnosti, uz navođenje njihovih temeljnih opasnih svojstava.

4.

Općenita informacija koja proizlazi iz procjene utjecaja na okoliš, ako je dostupna i s tim u svezi.

5.

Općenita informacija koja se odnosi na prirodu industrijske nesreće koja bi mogla proizići iz neke opasne djelatnosti, uključujući moguće posljedice po stanovništvo i okoliš.

6.

Odgovarajuća informacija o tome kako upozoriti i dalje informirati pogođeno stanovništvo u slučaju industrijske nesreće.

7.

Odgovarajuća informacija o koracima koje treba poduzeti pogođeno stanovništvo i o ponašanju u slučaju industrijske nesreće.

8.

Odgovarajuća informacija o mjerama organiziranima u svezi s opasnom djelatnošću, uključujući vezu s interventnim središtima, kako bi se reagiralo na industrijske nesreće, smanjilo ozbiljnost industrijskih nesreća i ublažili njihovi učinci;.

9.

Općenita informacija o planu intervencija u okolici, kojeg je izradilo interventno središte, radi borbe protiv posljedica u okolici, uključujući prekogranične učinke industrijske nesreće.

10.

Općenita informacija o posebnim zahtjevima i uvjetima kojima podliježe neka opasna djelatnost sukladno relevantnim nacionalnim propisima i/ili administrativnim odredbama, uključujući postupke izdavanja dozvola ili ovlaštenja.

11.

Pojedinosti o tome gdje se mogu dobiti ostale relevantne informacije.


DODATAK IX.

SUSTAVI OBAVJEŠĆIVANJA O INDUSTRIJSKOJ NESREĆI SUKLADNO S ČLANKOM 10.

1.

Sustavi obavješćivanja o industrijskoj nesreći trebaju omogućiti najbrži mogući prijenos podataka i prognoza prema prethodno utvrđenim kodovima, primjenjujući uskladive sustave prijenosa i obrade podataka za slanje upozorenja na neželjene događaje i odgovor na iste, te za mjere kojima se svode na najmanju moguću mjeru i zaustavljaju prekogranični učinci, uzimajući u obzir različite potrebe na različitim razinama.

2.

Obavješćivanje o industrijskim nesrećama treba obuhvaćati sljedeće:

(a)

vrstu i veličinu industrijske nesreće, opasnih tvari koje su uključene (ako su poznate) i ozbiljnost mogućih učinaka;

(b)

vrijeme događanja i točno mjesto nesreće;

(c)

svaku drugu raspoloživu informaciju potrebnu za djelotvorno reagiranje na industrijsku nesreću.

3.

Obavijest o industrijskoj nesreći treba dopunjavati u odgovarajućim razmacima ili, kad god je to potrebno, daljnjim informacijama u svezi s razvojem situacije koja se odnosi na prekogranične učinke.

4.

Potrebno je obavljati redovna testiranja i ispitivanja djelotvornosti sustava obavješćivanja o industrijskoj nesreći, uključujući redovnu poduku uključenog osoblja. Tamo gdje je to moguće, ova testiranja, ispitivanja i poduku treba obavljati zajedno.


DODATAK X.

MEĐUSOBNA POMOĆ SUKLADNO S ČLANKOM 12.

1.

Stranka koja traži pomoć odgovorna je za davanje općih uputa, za nadzor, koordinaciju i nadgledanje pomoći. Osoblje uključeno u pružanje pomoći postupat će sukladno s relevantnim zakonima stranke koja traži pomoć. Odgovarajuća tijela stranke koja traži pomoć trebaju surađivati s tijelima koja, sukladno s člankom 17., stranka koja pruža pomoć, zaduži za neposredan operativni nadzor nad osobljem i opremom koju daje stranka koja pruža pomoć.

2.

Stranka koja traži pomoć će, u okviru svojih mogućnosti, osigurati lokalna sredstva i usluge za primjereno i djelotvorno pružanje pomoći, te zaštitu osoblja, opreme i materijala koji je u tu svrhu dopremila, ili dala da se dopremi, na njezin teritorij stranka koja pruža pomoć.

3.

Ako se zainteresirane stranke nisu drugačije dogovorile, pomoć će se pružiti na teret stranke koja traži pomoć. Stranka koja pruža pomoć može se u svako doba u cijelosti ili djelomično odreći prava na naknadu troškova.

4.

Stranka koja traži pomoć uložit će sve svoje napore da stranci koja pruža pomoć i osobama koje djeluju u njezino ime osigura povlastice, imunitet ili sredstva neophodna za brzo provođenje svih djelatnosti na pružanju pomoći. Od stranke koja traži pomoć neće se tražiti primjena ove odredbe na svoje državljane ili stalne stanovnike niti osiguranje gore navedenih povlastica i imuniteta.

5.

Svaka će stranka, na zahtjev stranke koja traži ili stranke koja pruža pomoć, nastojati omogućiti prolaz preko svojeg teritorija uredno prijavljenom osoblju, opremi i imovini, uključenima u pružanje pomoći, prema i od stranke koja traži pomoć.

6.

Stranka koja traži pomoć omogućit će ulazak, boravak i odlazak sa svog državnog teritorija svim uredno prijavljenim osobama, opremi i imovini uključenima u pružanje pomoći.

7.

S obzirom na radnje koje proizlaze izravno iz pružene pomoći, stranka koja traži pomoć će, u slučaju smrti ili povrede osoba, oštećenja ili gubitka imovine i oštećenja okoliša, izazvanog na njezinom teritoriju tijekom pružanja tražene pomoći, štititi od povreda i naknaditi štetu stranci koja pruža pomoć ili osobama koje djeluju u njezino ime, te dati obeštećenje za smrt ili pretrpljenu povredu i za gubitak ili oštećenje opreme ili druge imovine uključene u pružanje pomoći. Stranka koja traži pomoć snosi odgovornost za zahtjeve za naknadu štete koje podnese neka treća stranka protiv stranke koja pruža pomoć ili osoba koje djeluju u njezino ime.

8.

Zainteresirane stranke tijesno će surađivati kako bi omogućile rješavanje sudskih postupaka i zahtjeva koji bi mogli proizići iz radnji pružanja pomoći.

9.

Svaka stranka može zatražiti medicinsku pomoć ili privremeni premještaj osoba zahvaćenih nesrećom, na teritorij druge stranke.

10.

Pogođena stranka ili stranka koja traži pomoć može u svako doba, nakon odgovarajućih konzultacija i obavještenja, zatražiti prekid pružanja pomoći koju je dobila ili joj je osigurana po ovoj Konvenciji. Kad se takav zahtjev uputi, zainteresirane stranke posavjetovat će se radi dogovaranja prikladnoga načina prekida pružanja pomoći.


DODATAK XI.

RAZMJENA INFORMACIJA SUKLADNO S ČLANKOM 15.

Informacije trebaju obuhvaćati sljedeće sastavnice koje također mogu biti predmetom mnogostrane i dvostrane suradnje:

(a)

zakonodavne i administrativne mjere, politiku, ciljeve i prioritete u sprječavanju, pripravnosti i odgovoru, znanstvene djelatnosti i tehničke mjere za smanjenje rizika od industrijskih nesreća izazvanih opasnim djelatnostima, uključujući ublažavanje prekograničnih učinaka;

(b)

mjere i planove intervencija na primjerenoj razini koji utječu na druge stranke;

(c)

programe praćenja, planiranja, istraživanja i razvoja, uključujući njihovu provedbu i nadzor;

(d)

mjere koje se poduzimaju u svezi sa sprječavanjem, pripravnosti i odgovaranjem na industrijske nesreće;

(e)

iskustvo s industrijskim nesrećama i suradnju pri odgovaranju na industrijske nesreće s prekograničnim učincima;

(f)

razvoj i primjenu najboljih dostupnih tehnologija za poboljšanu zaštitu okoliša i sigurnosti;

(g)

pripravnost i odgovor na neželjene događaje;

(h)

metode koje se koriste u predviđanju rizika, uključujući mjerila za praćenje i procjenu prekograničnih učinaka.


DODATAK XII.

ZADACI KOD PRUŽANJA MEĐUSOBNE POMOĆI SUKLADNO S ČLANKOM 18., STAVKOM 4.

1.   Skupljanje i odašiljanje informacija i podataka

a)

uspostava i rad sustava obavješćivanja o industrijskim nesrećama, koji pruža informacije o industrijskim nesrećama i stručnjacima, kako bi se stručnjaci što je brže moguće uključili u pružanje pomoći;

(b)

uspostava i rad banke podataka za prijam, obradu i odašiljanje potrebnih informacija o industrijskim nesrećama, uključujući njihove učinke, a također i o primijenjenim mjerama i njihovoj djelotvornosti;

(c)

izrada i vođenje popisa opasnih tvari, uključujući njihova relevantna svojstva, te informacija o načinu postupanja s njima u slučaju industrijske nesreće;

(d)

sastavljanje i vođenje registra stručnjaka koji mogu pružati savjetodavnu i druge vrste pomoći u svezi s mjerama sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja, uključujući mjere obnove;

(e)

vođenje popisa opasnih djelatnosti;

(f)

izrada i vođenje popisa opasnih tvari na koje se odnose odredbe iz Dodatka I., dio I.

2.   Istraživanje, poučavanje i metodologije

(a)

razvoj i izrada modela utemeljenih na iskustvima iz industrijskih nesreća, te scenarija za mjere sprječavanja, pripravnosti i odgovaranja;

(b)

promicanje obrazovanja i poduke, organiziranje međunarodnih simpozija i promicanje suradnje u istraživanju i razvoju.

3.   Tehnička pomoć

(a)

obavljanje savjetodavnih funkcija s ciljem jačanja sposobnosti primjene mjera sprječavanja, pripravnosti i odgovora;

(b)

na zahtjev stranke, obavljanje inspekcije njezinih opasnih djelatnosti i pružanje pomoći u organiziranju državnih inspekcijskih tijela, sukladno sa zahtjevima ove Konvencije.

4.   Pomoć u slučaju neželjenoga događaja

Na zahtjev neke stranke, pružanje pomoći tako da se, inter alia, pošalju stručnjaci na mjesto industrijske nesreće kojoj će pružiti savjetodavnu i ostale vrste pomoći u odgovaranju na industrijsku nesreću.


DODATAK XIII.

ARBITRAŽA

1.

Stranka ili stranke tražiteljice izvijestit će tajništvo kako su se stranke složile glede upućivanja spora na arbitražu, sukladno s člankom 21., stavkom 2. ove Konvencije. U obavijesti će se navesti predmet arbitraže i obuhvatiti posebice članke ove Konvencije, čije tumačenje ili primjena je sporno. Tajništvo će zaprimljenu obavijest proslijediti svim strankama ove Konvencije.

2.

Arbitražni sud će se sastojati od tri člana. Stranka ili stranke tražiteljice i druga stranka ili stranke u sporu, imenovat će arbitražnog suca, a dva na taj način imenovana arbitražna suca će sporazumno odrediti trećeg arbitražnog suca, koji će biti predsjednik arbitražnog suda. Ovaj potonji ne smije biti državljanin jedne od stranaka u sporu, niti on ili ona smije imati stalno boravište na teritoriju jedne od tih stranaka, ne smije biti njihov zaposlenik, niti je dopušteno da se bavio tim slučajem u bilo kojem drugom svojstvu.

3.

Ako se u roku od dva mjeseca po imenovanju drugog arbitražnog suca ne odredi predsjednik arbitražnog suda, izvršni tajnik Gospodarske komisije za Europu će, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, odrediti predsjednika, u roku daljnja dva mjeseca.

4.

Ako neka od stranaka u sporu ne imenuje arbitražnog suca u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva, druga stranka može o tome izvijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će odrediti predsjednika arbitražnog suda, u roku daljnja dva mjeseca. Pošto bude određen, predsjednik arbitražnog suda će od stranke koja nije imenovala arbitražnog suca, zatražiti da to učini u roku od dva mjeseca. Ako ona to u spomenutom roku ne učini, predsjednik će obavijestiti izvršnog tajnika Gospodarske komisije za Europu, koji će obaviti imenovanje u roku daljnja dva mjeseca.

5.

Arbitražni sud donijet će svoju odluku sukladno s međunarodnim pravom i odredbama ove Konvencije.

6.

Svaki arbitražni sud utemeljen prema ovdje navedenim odredbama sastavit će pravilnik o radu.

7.

Odluke arbitražnog suda, kako o postupku tako i o predmetu, donose se većinom glasova njegovih članova.

8.

Sud može poduzeti sve prikladne mjere za utvrđivanje činjenica.

9.

Stranke u sporu omogućit će rad arbitražnom sudu, a posebno će, koristeći sva raspoloživa sredstva:

(a)

osigurati sudu sve relevantne dokumente, sredstva i informacije;

(b)

omogućiti sudu, gdje je to potrebno, pozivanje svjedoka ili stručnjaka, te uzimanje njihovih iskaza.

10.

Stranke u sporu i arbitražni suci štitit će povjerljivost svake informacije koje dobiju u povjerenju, tijekom postupka arbitražnog suda.

11.

Arbitražni sud može, na zahtjev jedne od stranaka, preporučiti privremene mjere zaštite.

12.

Ako se jedna od stranaka ne pojavi pred arbitražnim sudom ili propusti braniti svoj slučaj, druga stranka može zatražiti od suda da nastavi postupak i donese konačnu odluku. Odsutnost stranke ili propust neke stranke da brani svoj slučaj neće biti prepreka za provođenje postupka.

13.

Arbitražni sud može saslušati i odrediti se prema protuzahtjevima koji proizlaze izravno iz predmeta spora.

14.

Ako arbitražni sud ne odluči drugačije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove suda, uključujući naknadu njegovim članovima, snosit će u jednakim dijelovima stranke u sporu. Sud će bilježiti sve svoje troškove i o tome podnijeti konačno izvješće strankama u sporu.

15.

Svaka stranka ove Konvencije koja ima interes za predmet spora i na koju može utjecati odluka u tom slučaju, može se umiješati u postupak, uz pristanak suda.

16.

Arbitražni sud donijet će svoju odluku u roku pet mjeseci do dana svoga utemeljenja, osim ako bude smatrao potrebnim produljiti taj rok za razdoblje koje neće trajati dulje od pet mjeseci.

17.

Odluka arbitražnog suda mora biti obrazložena. Odluka je konačna i obvezujuća za sve stranke u sporu. Arbitražni sud dostavlja svoju odluku strankama u sporu i tajništvu. Tajništvo će proslijediti primljenu informaciju svim strankama ove Konvencije.

18.

Svaki spor koji bi mogao nastati među strankama, a odnosi se na tumačenje ili izvršenje odluke, bilo koja stranka može uputiti arbitražnom sudu koji je odluku donio ili, ako ga ovaj potonji ne može obraditi, nekom drugom sudu koji će biti uspostavljen u tu svrhu, na isti način kao i prvi.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

184


31999D0800


L 322/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.10.1999.


ODLUKA VIJEĆA

od 22. listopada 1999.

o sklapanju Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju i o prihvaćanju priloga tom Protokolu (Barcelonska Konvencija)

(1999/800/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1. u vezi s prvom rečenicom članka 300. stavka 2. i prvim podstavkom članka 300. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Zajednica je ugovorna stranka Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (2), dalje u tekstu „Barcelonska Konvencija”, te je sklopila četiri protokola donesenih u okviru Barcelonske Konvencije, i to Protokol o sprečavanju onečišćenja potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova (2), Protokol o suradnji u borbi protiv onečišćenja naftom i drugim štetnim tvarima (3), Protokol o zaštiti od onečišćenja s kopna (4) i Protokol o posebno zaštićenim područjima (5).

(2)

Komisija je u ime Zajednice i unutar radne skupine koju su osnovale ugovorne stranke Barcelonske Konvencije, sudjelovala u pregovorima o Protokolu o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju, a od dana njegovog stupanja na snagu, novi Protokol, sukladno njegovom članku 32., treba zamijeniti prvu verziju Protokola o posebno zaštićenim područjima u Sredozemlju.

(3)

Zajednica je 10. lipnja 1995. u Barceloni potpisala novi Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju, dalje u tekstu „Protokol”.

(4)

Dodatno odredbama koje se odnose na očuvanje područja značajnih za Sredozemlje, nova inačica Protokola predviđa sastavljanje popisa vrsta pred istrebljenjem i ugroženih vrsta i vrsta čije je iskorištavanje uređeno (prilozi Protokolu).

(5)

Završni akt Konferencije punomoćnika (Barcelona, 9. i 10. lipnja 1995.), na kojoj je donesen i potpisan Protokol, predviđa donošenje priloga Protokolu na budućem sastanku punomoćnika.

(6)

Prilozi su doneseni na Konferenciji punomoćnika održanoj u Monaku 24. studenoga 1996. kojoj je prethodio sastanak stručnjaka 23. studenoga 1996.; prilozi su bili otvoreni za potpisivanje tijekom Konferencije; Komisija nije imala ovlasti predstavljati Zajednicu.

(7)

Sredozemne države članice, kao ugovorne stranke Barcelonske Konvencije i njezinih Protokola, bile su prisutne na Konferenciji punomoćnika i potpisale su priloge; u završnom aktu Konferencije su međutim izjavile da, u slučajevima kada prilozi obuhvaćaju područja nadležnosti Zajednice, one mogu poduzeti sve potrebne mjere pod uvjetom da je Zajednica potpisnica priloga.

(8)

Na temelju članka 174. Ugovora, politika Zajednice u području okoliša doprinosi ostvarivanju ciljeva koji uključuju očuvanje, zaštitu i poboljšanje kakvoće okoliša i promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih ili svjetskih problema okoliša.

(9)

Protokol i njegovi prilozi obuhvaćaju područja u nadležnosti Zajednice u području okoliša (Direktiva 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica (6), Direktiva 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (7)) i tiču se vrsta čije je iskorištavanje uređeno sukladno zajedničkoj ribarskoj politici (ZRP); Zajednica poduzima korake u tom smislu kako bi osigurala da sklapanje ovih međunarodnih sporazuma ne dolazi u sukob niti mijenja područje djelovanja postojećeg prava Zajednice,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1.   Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju i njegovi prilozi ovime se odobravaju u ime Zajednice.

2.   Tekst navedenog Protokola i njegovi prilozi priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   Predsjednik Vijeća polaže ispravu o sklapanju Protokola kod depozitara, u ime Zajednice i u skladu s člankom 30. Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (8).

2.   Predsjednik Vijeća obavješćuje, u ime Zajednice, o prihvaćanju priloga Protokolu o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju, u skladu s člankom 16. Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (9). Prihvaćanju Zajednice prilaže se sljedeća izjava: „Zajednica će pomoći provesti odredbe utvrđene u prilozima uspostavom mreže Natura 2000.”

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Ona proizvodi učinke od dana usvajanja.

Sastavljeno u Luxembourgu 22. listopada 1999.

Za Vijeće

Predsjednik

S. MÖNKÄRE


(1)  SL C 219, 30.7.1999., str. 186.

(2)  Odluka 77/585/EEZ, SL L 240, 19.9.1977., str. 1.

(3)  Odluka 81/420/EEZ, SL L 162, 19.6.1981., str. 4.

(4)  Odluka 83/101/EEZ, SL L 67, 12.3.1983., str. 1.

(5)  Odluka 84/132/EEZ, SL L 68, 10.3.1984., str. 36.

(6)  SL L 103, 25.4.1979., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/49/EZ (SL L 223, 13.8.1997., str. 9.).

(7)  SL L 206, 22.7.1992., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/62/EZ (SL L 305, 8.11.1997., str. 42.).

(8)  Dan stupanja na snagu Protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju objavljuje Glavno tajništvo Vijeća Europske unije u Službenom listu Europskih zajednica.

(9)  Dan stupanja na snagu Priloga Protokolu o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju objavljuje Glavno tajništvo Vijeća Europske unije u Službenom listu Europskih zajednica.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

186


21999A1214(01)


L 322/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


PROTOKOL O POSEBNO ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA I BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI U SREDOZEMLJU

UGOVORNE STRANKE OVOGA PROTOKOLA,

KAO UGOVORNE STRANKE Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja, usvojene u Barceloni 16. veljače 1976.,

SVJESNE velikog utjecaja djelovanja čovjeka na stanje morskog okoliša i litorala i općenito na ekosustave područja s pretežito sredozemnim obilježjima,

ISTIČUĆI važnost zaštite, i u slučaju potrebe, poboljšanje stanja prirodne i kulturne baštine Sredozemlja, poglavito utemeljenjem posebno zaštićenih područja, a također i zaštite i očuvanja ugroženih vrsta,

UZIMAJUĆI U OBZIR dokumente koje je usvojila Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, a osobito Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.),

SVJESNE da ako postoji opasnost od znatnog smanjenja ili gubitka biološke raznolikosti, nedostatak potpunih znanstvenih saznanja ne bi trebao biti razlog za odlaganje mjera u cilju izbjegavanja ili smanjivanja takve opasnosti,

SMATRAJUĆI da bi sve ugovorne stranke trebale surađivati na očuvanju, zaštiti i obnovi zdravlja i cjelovitosti ekosustava, i da u tom smislu, imaju zajedničke, ali različite odgovornosti,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

DIO I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

U svrhe ovoga Protokola:

a)

»Konvencija« znači Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja, usvojena u Barceloni 16. veljače 1976. i izmijenjena u Barceloni 1995.,

b)

»Biološka raznolikost« znači različitost među živim organizmima iz svih izvora uključujući, inter alia, kopnene, morske i druge vodene ekosustave i ekološke komplekse čiji su oni dio; to uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta i ekosustava,

c)

»Vrste pred istrebljenjem« znače bilo koju vrstu koja je u opasnosti od izumiranja na cijelom području ili dijelu svog područja rasprostranjenosti,

d)

»Endemske vrste« znače bilo koju vrstu čije je područje rasprostranjenosti ograničeno na određeno zemljopisno područje,

e)

»Ugrožene vrste« znače bilo koju vrstu koja bi u doglednoj budućnosti mogla djelomično ili potpuno izumrijeti na cijelom području ili na dijelu svog područja rasprostranjenosti i čije je preživljavanje malo vjerojatno ako se nastavi djelovanje čimbenika koji uzrokuju smanjenje brojnosti vrste ili degradaciju staništa,

f)

»Stanje očuvanja vrsta« znači skup utjecaja koji djeluju na vrste te mogu dugoročno utjecati na njihovu rasprostranjenost i brojnost,

g)

»Stranke« znače ugovorne stranke ovoga Protokola,

h)

»Organizacija« znači organizaciju navedenu u članku 2. Konvencije,

i)

»Centar« znači Regionalni centar djelovanja za posebno zaštićena područja.

Članak 2.

Zemljopisno područje

1.   Ovaj se Protokol primjenjuje na područje Sredozemnog mora, kako je određeno u članku 1. Konvencije. Osim toga, uključuje:

morsko dno i morsko podzemlje,

vode, morsko dno i njegovo morsko podzemlje koje se nalaze unutar polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnog mora, i koja se, kada je riječ o vodenim tokovima, prostire do granica slatkih voda,

kopnena obalna područja koja će odrediti same stranke, uključujući močvarna područja.

2.   Nijedna odredba ovoga Protokola, niti bilo koji dokument, donesen na temelju ovoga Protokola, neće utjecati na prava, sadašnje i buduće zahtjeve ili pravna gledišta bilo koje države u odnosu na pravo mora, osobito na prirodu i raspon morskih područja, granice morskih područja među državama čije obale leže sučelice ili međusobno graniče, slobodu plovidbe otvorenim morem, pravo i načine prolaza kroz tjesnace koji se koriste u međunarodnoj plovidbi i pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem, kao ni na prirodu i raspon jurisdikcije obalne države, države zastave i države luke.

3.   Niti jedna radnja ili djelatnost poduzeta slijedom ovoga Protokola neće tvoriti temelj na zahtjev, prigovor na, niti osporavanje bilo kojega zahtjeva glede nacionalne suverenosti ili jurisdikcije.

Članak 3.

Opće obveze

1.   Svaka će stranka poduzeti potrebne mjere da:

a)

zaštiti, očuva i upravlja područjima od posebne prirodne i kulturne vrijednosti na održiv i za okoliš prihvatljiv način, i što je važno, utemelji posebno zaštićena područja,

b)

zaštiti, očuva i gospodari vrstama flore i faune koje su ugrožene ili pred istrebljenjem.

2.   Stranke će surađivati, izravno ili putem nadležnih međunarodnih organizacija, na očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti u području primjene ovoga Protokola.

3.   Stranke će identificirati i sastaviti popise sastavnica biološke raznolikosti važne zbog njenog očuvanja i održivog korištenja.

4.   Stranke će donijeti strategije, planove i programe za očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje morskih i obalnih bioloških resursa i ugradit će ih u svoje odgovarajuće sektorske i međusektorske politike.

5.   Stranke će pratiti sastavnice biološke raznolikosti navedene u stavku 3. ovoga članka i utvrdit će postupke i kategorije djelatnosti koje imaju, ili bi mogle imati značajan štetni utjecaj na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, te će pratiti njihove učinke.

6.   Svaka će stranka primijeniti mjere predviđene ovim Protokolom ne dirajući suverenitet ili jurisdikciju drugih stranaka, ili drugih država. Bilo koja od mjera koju stranka poduzme u smislu provedbe tih mjera, mora biti u skladu s međunarodnim pravom.

DIO II.

ZAŠTITA PODRUČJA

Odsjek 1. –

Posebno zaštićena područja

Članak 4.

Ciljevi

Cilj je posebno zaštićenih područja zaštititi:

a)

reprezentativne tipove obalnih i morskih ekosustava odgovarajuće veličine da bi se osigurala njihova dugoročna sposobnost za život i održala njihova biološka raznolikost,

b)

staništa koja su u opasnosti od nestajanja u njihovom prirodnom području rasprostiranja u Sredozemlju ili koja imaju smanjeno prirodno područje rasprostiranja kao posljedica njihovog povratka u ranije granice rasprostiranja ili zbog njihovog prirođeno ograničenog područja,

c)

staništa koja su kritična za preživljavanje, razmnožavanje i obnavljanje vrste pred istrebljenjem, ugroženih, ili endemskih vrsta flore i faune,

d)

mjesta od posebne važnosti zbog svoje zanimljivosti s gledišta znanosti, estetike, kulture ili obrazovanja.

Članak 5.

Utemeljenje posebno zaštićenih područja

1.   Svaka stranka može utemeljiti posebno zaštićena područja u morskim i obalnim zonama koje su u okviru njenog suvereniteta ili jurisdikcije.

2.   Ako jedna stranka namjerava utemeljiti posebno zaštićeno područje pod njenim suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom, u pograničnom dijelu ili na samoj granici područja pod suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom druge stranke, nadležna tijela vlasti jedne i druge stranke nastojat će surađivati, radi postizanja dogovora o poduzimanju mjera, inter alia, razmatrat će mogućnost da druga stranka utemelji odgovarajuće, posebno zaštićeno područje ili donese druge svrsishodne mjere.

3.   Ako bi jedna stranka željela utemeljiti, posebno zaštićeno područje pod njenim suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom, u pograničnom dijelu ili na samoj granici područja pod suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom države koja nije stranka ovoga Protokola, stranka će nastojati surađivati s tom državom, u smislu prethodnog stavka.

4.   Ako država koja nije stranka ovoga Protokola namjerava utemeljiti posebno zaštićeno područje, u pograničnom dijelu ili na samoj granici područja pod suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom jedne stranke ovoga Protokola, stranka će nastojati surađivati s tom državom, u smislu stavka 2.

Članak 6.

Mjere zaštite

Stranke će, u skladu s međunarodnim pravom i uzimajući u obzir obilježja pojedinoga zaštićenog područja, poduzeti potrebne mjere zaštite, a osobito:

a)

jačanje primjene drugih protokola Konvencije i drugih relevantnih ugovora, a čije su one stranke,

b)

zabranu odlaganja, ili ispuštanja otpada i drugih tvari koje mogu izravno ili posredno pogoršati integritet posebno zaštićenog područja.

c)

reguliranje prolaza brodova i svako zaustavljanje ili sidrenje,

d)

reguliranje unošenja bilo koje vrste koja nije izvorna u određenom posebno zaštićenom području, ili genetski promijenjenih vrsta, kao i unošenje, ili ponovno unošenje vrsta koje su prisutne ili su bile prisutne u posebno zaštićenom području,

e)

reguliranje, ili zabranu svake djelatnosti čija bi svrha bila istraživanje, ili izmjena konfiguracije tla, ili iskorištavanje podzemnih slojeva kopnenog dijela, morskog dna ili njegovoga morskog podzemlja,

f)

reguliranje svake znanstvenoistraživačke djelatnosti,

g)

reguliranje ili zabranu ribolova, lova, hvatanje životinja i branje biljaka ili njihovo uništavanje, kao i trgovinu životinjama, dijelovima životinja, biljkama, dijelovima biljaka, koje potječu iz posebno zaštićenih područja,

h)

reguliranje i, ako je potrebno, zabranu svake druge djelatnosti, ili postupka koji bi mogao nanijeti štetu, ili uznemiriti vrste, ili koji bi mogao dovesti u opasnost očuvanje ekosustava, ili vrsta, ili bi mogao pogoršati stanje prirodnih ili kulturnih obilježja posebno zaštićenih područja,

i)

svaka druga mjera čija je svrha očuvanje ekoloških i bioloških procesa i krajobraza.

Članak 7.

Planiranje i upravljanje

1.   Stranke će, u skladu s pravilima međunarodnog prava, usvojiti mjere planiranja, upravljanja, nadzora i praćenje stanja za posebno zaštićena područja.

2.   Takve bi mjere za svako posebno zaštićeno područje trebale uključivati:

a)

izradu i donošenje plana upravljanja koji određuje pravni i institucionalni okvir, te primjenljive mjere upravljanja i zaštite,

b)

kontinuirano praćenje stanja ekoloških procesa, staništa, dinamike populacija, krajobraza kao i utjecaj djelovanja čovjeka,

c)

djelotvorno uključivanje lokalnih zajednica i stanovništva, i primjereno upravljanje posebno zaštićenim područjima, uključujući pomoć lokalnom stanovništvu, na koje utemeljenje takvih područja može utjecati,

d)

usvajanje mehanizama za financiranje promidžbe i upravljanja posebno zaštićenim područjima, kao i razvoj djelatnosti koje osiguravaju usklađenost upravljanja s postavljenim ciljevima za takva područja,

e)

reguliranje djelatnosti u skladu s ciljevima zbog kojih su posebno zaštićena područja utemeljena i s uvjetima za odgovarajuće dozvole,

f)

obuka upravljačkog tijela i kvalificiranoga tehničkog osoblja, kao i razvoj odgovarajuće infrastrukture.

3.   Stranke će osigurati da se u nacionalne planove intervencija ugrade mjere za postupanje u slučajevima nezgoda, koje mogu prouzročiti štetu ili biti opasnost za posebno zaštićena područja.

4.   Pri utemeljenju posebno zaštićenih područja, koja obuhvaćaju područja na kopnu i na moru, stranke će nastojati osigurati koordinaciju administrativnog vođenja i upravljanja posebno zaštićenim područjem kao cjelinom.

Odsjek 2. –

Posebno zaštićena područja značajna za sredozemlje

Članak 8.

Utemeljenje popisa posebno zaštićenih područja značajnih za sredozemlje

1.   U cilju poticanja suradnje na upravljanju i očuvanju prirodnih područja, kao i zaštite ugroženih vrsta i njihovih staništa, stranke će izraditi »Popis posebno zaštićenih područja značajnih za Sredozemlje«, (u daljnjem tekstu: »Popis SPAMI«).

2.   Popis SPAMI može uključivati mjesta:

koja su značajna za očuvanje sastavnica biološke raznolikosti u Sredozemlju,

koja sadrže ekosustave specifične za područje Sredozemlja ili staništa vrsta pred istrebljenjem,

koja su posebno zanimljiva na znanstvenoj, estetskoj, kulturnoj ili obrazovnoj razini.

3.   Stranke su suglasne:

a)

priznati poseban značaj ovih područja za Sredozemlje,

b)

udovoljiti mjerama koje se primjenjuju na područjima SPAMI te ne dopustiti, niti poduzimati bilo kakve djelatnosti koje bi mogle biti u suprotnosti s ciljevima zbog kojih su utemeljena područja SPAMI.

Članak 9.

Postupak za utemeljenje područja spami i za izradu popisa SPAMI

1.   Područja SPAMI mogu se utemeljiti, prema postupku predviđenom u stavku 2. do 4. ovoga članka, u: (a) morskim i obalnim zonama koja su pod suverenitetom ili jurisdikcijom stranaka; (b) zonama koje se djelomično ili potpuno nalaze na otvorenom moru.

2.   Prijedloge za uključenje u Popis može dostaviti:

a)

zainteresirana stranka, ako je područje smješteno u već razgraničenoj zoni, pod suverenitetom ili jurisdikcijom stranke,

b)

dvije ili više zainteresiranih, susjednih stranaka ako je područje smješteno, djelomično ili potpuno, na otvorenom moru,

c)

zainteresirane, susjedne stranke u područjima gdje granice nacionalnog suvereniteta ili jurisdikcije još nisu određene,

3.   Stranke koje daju prijedloge za uključenje u Popis SPAMI dostavit će Centru uvodno izvješće s podacima o zemljopisnom položaju područja, njegovim fizičkim i ekološkim obilježjima, njegovom pravnom statusu, njegovim planovima upravljanja i sredstvima za njihovu provedbu, a i izjavu kojom se obrazlaže njegov značaj za Sredozemlje;

a)

kada su prijedlozi formulirani prema podstavku 2. (b) i 2. (c) ovoga članka, zainteresirane, susjedne stranke međusobno će se posavjetovati da bi se osigurala konzistentnost predloženih mjera zaštite i upravljanja, kao i sredstava za njihovu provedbu,

b)

prijedlozi učinjeni prema stavku 2. ovoga članka sadržavat će mjere zaštite i upravljanja primjenljive u području, a i sredstva za njihovu provedbu.

4.   Postupak za uključenje predloženog područja u Popis jest sljedeći:

a)

za svako područje, prijedlog će se dostaviti nacionalnim središnjim mjestima, koja će ispitati je li prijedlog u skladu s općim smjernicama i mjerilima usvojenim na temelju članka 16.,

b)

ako prijedlog učinjen u skladu s podstavkom 2. (a) ovoga članka odgovara smjernicama i općim mjerilima, Organizacija će nakon procjene, o tome izvijestiti stranke na njihovom sastanku, na kojem će se odlučiti o uključivanju područja u Popis SPAMI;

(c)

ako prijedlog učinjen u skladu s podstavkom 2. (b) i 2. (c) ovoga članka odgovara smjernicama i općim mjerilima, Centar će ga proslijediti Organizaciji koja će izvijestiti stranke na njihovom sastanku. Odluku o uključenju područja u Popis SPAMI donijet će ugovorne stranke konsenzusom, a one će također, odobriti mjere upravljanja primjenljive za to područje.

5.   Stranke koje su predložile uključenje područja u Popis provodit će mjere zaštite i očuvanja specificirane u njihovim prijedlozima na temelju stavka 3. ovoga članka. Ugovorne stranke obvezuju se držati propisanih pravila. Centar će izvijestiti nadležne međunarodne organizacije o Popisu i o mjerama poduzetim u područjima SPAMI.

6.   Stranke mogu revidirati Popis SPAMI. U tom smislu, Centar će pripremiti izvješće.

Članak 10.

Promjene u statusu područja SPAMI

Promjene u razgraničenju ili pravnom statusu područja SPAMI, ili o ukidanju cijelog ili dijela takvog područja neće se donijeti osim ako za to postoje važni razlozi, uzimajući u obzir potrebu za zaštitom okoliša i ispunjavanje obveza propisanih u ovom Protokolu i postupku sličnom onom za uspostavljanje područja SPAMI, te će se razmotriti njihovo uključenje u Popis.

DIO III.

ZAŠTITA I OČUVANJE VRSTA

Članak 11.

Nacionalne mjere za zaštitu i očuvanje vrsta

1.   Stranke će gospodariti vrstama flore i faune s ciljem njihovog održanja u očuvanom stanju.

2.   U područjima pod njihovim suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom, stranke će identificirati vrste i sastaviti popise vrsta pred istrebljenjem ili ugroženih vrsta flore i faune i priznati tim vrstama zaštićeni status. Stranke će urediti i, gdje je to primjereno, zabraniti djelatnosti koje imaju štetan učinak na takve vrste ili njihova staništa te provesti mjere upravljanja, planiranja i druge mjere, potrebne radi osiguranja takvih vrsta u očuvanom stanju.

3.   S obzirom na zaštićene vrste faune, stranke će kontrolirati, i gdje je to moguće, zabraniti:

a)

uzimanje, posjedovanje ili ubijanje (uključujući, u mjeri u kojoj je to moguće, slučajno uzimanje, posjedovanje ili ubijanje), trgovanje, prijevoz i izlaganje u komercijalne svrhe tih vrsta, njihovih jaja, dijelova ili proizvoda,

b)

u mjeri u kojoj je to moguće, ometanje divlje faune, posebno za vrijeme parenja, inkubacije, hibernacije ili selidbe, a i ostalih razdoblja biološkog stresa.

4.   Pored mjera navedenih u prethodnom stavku, stranke će uskladiti svoje napore dvostranim ili mnogostranim djelovanjem uključujući, ako je potrebno, sporazume o zaštiti i obnovi migratornih vrsta, čije se područje proteže u područje primjene ovoga Protokola.

5.   S obzirom na zaštićene vrste flore i njenih dijelova i proizvoda, stranke će urediti, i gdje je to potrebno, zabraniti sve oblike njihovog uništavanja i ometanja, uključujući branje, skupljanje, rezanje, čupanje s korijenom, posjedovanje, trgovanje ili prijevoz i izlaganje tih vrsta u komercijalne svrhe.

6.   Stranke će izraditi i usvojiti mjere i planove o razmnožavanju ex situ, a posebno o razmnožavanju u zatočeništvu, zaštićene faune i širenju zaštićene flore.

7.   Stranke će nastojati, izravno ili putem Centra, savjetovati se s državama s kojima graniče, a koje nisu stranke ovoga Protokola, o usklađivanju njihovih napora u upravljanju i zaštiti vrsta pred istrebljenjem i zaštiti ugroženih vrsta.

8.   Stranke će propisati odredbe, gdje je moguće, o vraćanju izvezenih zaštićenih vrsta, ili vrsta koje su držane ilegalno. Stranke bi trebale nastojati ponovno vratiti takve primjerke u njihova prirodna staništa.

Članak 12.

Mjere suradnje na zaštiti i očuvanju vrsta

1.   Stranke će usvojiti mjere za suradnju kako bi osigurale zaštitu i očuvanje flore i faune navedene u Prilozima ovoga Protokola koji se odnose na Popis vrsta pred istrebljenjem ili ugroženih vrsta i Popis vrsta čije je korištenje uređeno.

2.   Stranke će osigurati najveću moguću zaštitu i obnavljanje vrsta faune i flore navedene u Prilogu koji se odnosi na Popis vrsta pred istrebljenjem ili ugroženih vrsta usvajanjem mjera na državnoj razini kao što predviđa stavak 3. i 5., članka 11. ovoga Protokola.

3.   Stranke će zabraniti uništavanje i nanošenje štete u staništima vrsta navedenih u Prilogu koji se odnosi na Popis vrsta pred istrebljenjem ili ugroženih vrsta i izradit će i primijeniti planove djelovanja za njihovo očuvanje i obnavljanje. Nastavit će surađivati na provedbi već usvojenih planova djelovanja.

4.   Stranke će, u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama, poduzeti sve odgovarajuće mjere za osiguranje očuvanja vrsta, navedenih u Prilogu, koji se odnosi na Popis vrsta čije je korištenje uređeno uz istovremeno davanje odobrenja i reguliranje korištenja tih vrsta, da bi se osigurale i održale u očuvanom stanju.

5.   Kada se područje s vrstama pred istrebljenjem ili ugroženim vrstama proteže na obje strane državne granice ili od granice koja razdvaja prostore ili područja pod suverenitetom ili nacionalnom jurisdikcijom dviju stranaka ovoga Protokola, te će stranke surađivati na osiguranju zaštite i očuvanja, i ako je potrebno, na obnovi takvih vrsta.

6.   Pod uvjetom da nisu dostupna nikakva druga zadovoljavajuća rješenja i da izuzeće ne šteti preživljavanju populacije ili bilo koje druge vrste, stranke mogu odobriti izuzeće u zabranama predviđenim za zaštitu vrsta navedenih u Prilozima ovoga Protokola za znanstvene, obrazovne ili gospodarske svrhe, potrebne radi osiguranja preživljavanja vrsta ili sprečavanja značajnije štete. O takvim izuzećima bit će obaviještene ugovorene stranke.

Članak 13.

Uvođenje genetskih promijenjenih vrsta ili vrsta koje nisu izvorne

1.   Stranke će poduzeti sve odgovarajuće mjere da bi regulirale namjerna ili slučajna unošenja vrsta koje nisu izvorne ili genetski promijenjenih vrsta u prirodni okoliš i zabranile one koje mogu imati štetne utjecaje na ekosustave, staništa ili vrste u području primjene ovoga Protokola.

2.   Stranke će nastojati provesti sve moguće mjere kako bi iskorijenile vrste koje su uvedene ako se pokaže, nakon znanstvene procjene, da takve vrste uzrokuju ili bi mogle uzročiti štetu u ekosustavima, staništima ili vrstama u području primjene ovoga Protokola.

DIO IV.

ZAJEDNIČKE ODREDBE ZA ZAŠTIĆENA PODRUČJA I VRSTE

Članak 14.

Izmjene priloga

1.   Postupci za izmjenu Priloga ovoga Protokola navedeni su u članku 23. Konvencije.

2.   Sve predložene izmjene dostavljene na sastanak ugovornih stranaka, prethodno će se procijeniti na sastanku nacionalnih središnjih mjesta.

Članak 15.

Popisi

Svaka će stranka izraditi sveobuhvatne popise za:

a)

područja pod svojim suverenitetom ili jurisdikcijom, u kojima se nalaze rijetki ili osjetljivi ekosustavi, koji su rezervoari biološke raznolikosti, značajni za ugrožene vrste ili vrste pred istrebljenjem;

b)

vrste faune ili flore koje su pred istrebljenjem ili su ugrožene.

Članak 16.

Smjernice i zajednička mjerila

Stranke će donijeti:

a)

zajednička mjerila za izbor zaštićenih morskih i obalnih područja, koja bi mogla biti uključena u Popis SPAMI, koji će biti dodan Protokolu,

b)

zajednička mjerila za uključivanje dodatnih vrsta u Priloge,

c)

smjernice za utemeljenje i upravljanje posebno zaštićenim područjima.

Mjerila i smjernice iz stavaka b) i c) mogu se izmijeniti na sastanku stranaka, na temelju prijedloga koje iznese jedna ili više stranaka.

Članak 17.

Procjena utjecaja na okoliš

U postupku planiranja, kojem je cilj donošenje odluka o industrijskim i drugim projektima i djelatnostima, koje bi mogle znatno utjecati na zaštićena područja i vrste i njihova staništa, stranke će procijeniti i razmotriti mogući izravni ili posredni, trenutni ili dugoročni utjecaj, uključujući sveukupni utjecaj namjeravanih projekata i djelatnosti.

Članak 18.

Integriranje tradicionalnih djelatnosti

1.   Pri izradi mjera zaštite, stranke će uzeti u obzir tradicionalni način života i kulturne djelatnosti lokalnog stanovništva. Stranke će, prema potrebi, odobriti izuzeće, da bi se udovoljilo tim zahtjevima. Ni jedno tako odobreno izuzeće ne smije:

a)

dovesti u opasnost održavanje ekosustava zaštićenih prema ovom Protokolu, ili bioloških procesa koji doprinose održavanju tih ekosustava;

b)

prouzročiti izumiranje, ili znatno smanjenje broja jedinki koje čine populaciju ili vrstu flore i faune, posebno vrsta pred istrebljenjem, ugroženih te migratornih i endemskih vrsta.

2.   Stranke koje odobre izuzeće od zaštitnih mjera obavijestit će o tome ugovorne stranke.

Članak 19.

Obavješćivanje javnosti, javna svijest i obrazovanje

1.   Stranke će na odgovarajući način obavješćivati javnost o utemeljenju posebno zaštićenih područja, njihovih granica i primjeni propisa te označavanju zaštićenih vrsta, njihovih staništa i primjeni propisa.

2.   Stranke će nastojati obavješćivati javnost o važnosti i vrijednosti posebno zaštićenih područja i vrsta, i o dobivenim znanstvenim saznanjima s gledišta očuvanja prirode i s drugih gledišta. Takvo bi obavješćivanje trebalo naći odgovarajuće mjesto u obrazovnim programima. Također, stranke bi morale nastojati promicati sudjelovanje javnosti i njihovih organizacija za očuvanje okoliša u primjeni odgovarajućih mjera, nužnih za zaštitu određenih područja i vrsta, uključujući procjene utjecaja na okoliš.

Članak 20.

Znanstvena i tehnička istraživanja i upravljanje

1.   Stranke će poticati i razvijati znanstvena i tehnička istraživanja u skladu s ciljevima ovoga Protokola. Također će poticati i razvijati istraživanje održivog korištenja posebno zaštićenih područja i gospodarenja zaštićenim vrstama.

2.   Kada je potrebno, stranke će se savjetovati međusobno, i s nadležnim međunarodnim organizacijama o identificiranju, planiranju i poduzimanju znanstvenih i tehničkih istraživanja i programa praćenja stanja, potrebnih za identificiranje i praćenje stanja zaštićenih područja i vrsta, i procjenu učinkovitosti mjera, koje su poduzete za provedbu planova upravljanja i obnove.

3.   Stranke će izravno, ili putem Centra, razmjenjivati znanstvene i tehničke podatke o tekućim i planiranim programima istraživanja i praćenja stanja, i njihovim rezultatima. Stranke će, također, u što većoj mjeri koordinirati svoj istraživački rad i programe praćenja stanja, te nastojati zajednički utvrditi i uskladiti svoje postupke.

4.   Pri tehničkom i znanstvenom istraživanju, stranke će dati prednost područjima SPAMI, i vrstama iz Priloga ovoga Protokola.

Članak 21.

Zajednička suradnja

1.   Stranke će izravno, ili uz pomoć Centra ili zainteresiranih međunarodnih organizacija, izraditi programe suradnje radi koordinacije utemeljenja, očuvanja, planiranja i upravljanja posebno zaštićenim područjima, kao i odabira, upravljanja i očuvanja zaštićenih vrsta. Specifičnost zaštićenih područja i vrsta, stečena iskustva i uočeni problemi bit će predmetom redovite razmjene informacija.

2.   Stranke će, što je moguće ranije, javiti svaku situaciju koja može predstavljati opasnost za ekosustave posebno zaštićenih područja, ili preživljavanje zaštićenih vrsta flore i faune, drugim strankama, državama na koje to može utjecati, i Centru.

Članak 22.

Uzajamna pomoć

1.   Stranke će surađivati izravno, ili uz pomoć Centra ili zainteresiranih međunarodnih organizacija, na izradi, financiranju i provedbi programa uzajamne pomoći i programa za pomoć zemljama u razvoju, koje izraze potrebu za tim, radi provedbe ovoga Protokola.

2.   Ovi programi uključuju obrazovanje javnosti o okolišu, obuku znanstvenoga, tehničkog i upravljačkog osoblja, znanstveno istraživanje, te prikupljanje, upotrebu, projektiranje i razvoj odgovarajuće opreme i prijenos suvremenih tehnologija uz povoljne uvjete o kojima će se sporazumjeti zainteresirane stranke.

3.   Stranke će, o pitanjima uzajamne pomoći, dati prednost područjima SPAMI i vrstama iz Priloga ovoga Protokola.

Članak 23.

Izvješća stranaka

Stranke će dostaviti na redovnim sastancima stranaka, izvješće o primjeni ovoga Protokola, s pojedinostima o:

a)

statusu i stanju područja koja su uključena u Popis SPAMI;

b)

bilo kojim promjenama u razgraničenju, ili pravnom statusu područja SPAMI i zaštićenih vrsta;

c)

mogućim izuzećima dopuštenim prema članku 12. i 18. ovoga Protokola.

DIO V.

INSTITUCIONALNE ODREDBE

Članak 24.

Nacionalna središnja mjesta

Svaka će stranka imenovati nacionalno središnje mjesto koje će predstavljati vezu s Centrom u pogledu rješavanja tehničkih i znanstvenih pitanja za provedbu ovoga Protokola. Nacionalna središnja mjesta povremeno će održavati sastanke kako bi provela zadaće koje proizlaze iz ovoga Protokola.

Članak 25.

Koordiniranje

1.   Organizacija će biti odgovorna za koordiniranje provedbe ovoga Protokola. U tu svrhu imat će potporu Centra, kojem može povjeriti sljedeće zadaće:

a)

pomaganje strankama, u suradnji s nadležnim međunarodnim, međuvladinim i nevladinim organizacijama, na:

utemeljenju i upravljanju posebno zaštićenim područjima na koja se odnosi ovaj Protokol;

primjeni programa tehničkog i znanstvenog istraživanja kako je to predviđeno člankom 20. ovoga Protokola,

primjeni razmjene znanstvenih i tehničkih informacija među strankama kako je to predviđeno člankom 20. ovoga Protokola,

pripremanju planova za upravljanje posebno zaštićenim područjima i vrstama,

izradi programa suradnje na temelju članka 21. ovoga Protokola,

pripremanju obrazovnih materijala izrađenih za razne grupe,

b)

sazivanje i organiziranje sastanaka nacionalnih središnjih mjesta i osiguranje tajničkih usluga,

c)

izradu preporuka o smjernicama i zajedničkim mjerilima na temelju članka 16. ovoga Protokola,

d)

izradu i ažuriranje baze podataka o posebno zaštićenim područjima, zaštićenim vrstama i ostalim pitanjima koja se odnose na ovaj Protokol,

e)

pripremu izvješća i tehničkih studija koje se mogu tražiti za provedbu ovoga Protokola,

f)

izradu i provedbu programa obuke navedenog u stavku 2. članka 22,

g)

suradnju s regionalnim i međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom područja i vrsta, s tim da se poštuju specifičnosti pojedine organizacije i potreba za izbjegavanjem dvostrukog djelovanja,

h)

obavljanje zadaća koje su im dodijeljene planovima djelovanja u okviru ovoga Protokola,

i)

obavljanje ostalih zadaća koje im dodijele stranke.

Članak 26.

Sastanci stranaka

1.   Redovni sastanci stranaka ovoga Protokola održavat će se pri redovnim sastancima ugovornih stranaka Konvencije na temelju članka 18. Konvencije. Stranke, također mogu održavati izvanredne sastanke u skladu s člankom 18.

2.   Cilj sastanaka stranaka ovoga Protokola, posebno se odnosi na:

a)

praćenje provedbe ovoga Protokola,

b)

nadzor rada organizacije i Centra glede provedbe ovoga Protokola i osiguravanja smjernica za njihovo djelovanje,

c)

razmatranje učinkovitosti donesenih mjera za upravljanje i zaštitu područja i vrsta te razmatranje nužnosti donošenja drugih mjera, posebno, u obliku Priloga, i izmjena ovoga Protokola ili njegovih Priloga,

d)

usvajanje smjernica i zajedničkih mjerila predviđenih člankom 16. ovoga Protokola,

e)

razmatranje izvješća što ih stranke dostave na temelju članka 23. ovoga Protokola, kao i ostalih pripadnih informacija koje stranke dostavljaju putem Centra,

f)

davanje preporuka strankama za mjere koje se trebaju donijeti za provedbu ovoga Protokola,

g)

razmatranje preporuka sa sastanaka nacionalnih središnjih mjera na temelju članka 24. ovoga Protokola,

h)

odlučivanje o uključivanju područja u Popis SPAMI u skladu sa stavkom 4. članka 9. ovoga Protokola,

i)

razmatranje bilo kojeg drugog pitanja koje se odnosi na ovaj Protokol,

j)

raspravljanje i vredovanje izuzeća, koja su dopustile stranke, u skladu s člankom 12. i 18. ovoga Protokola.

DIO VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

Utjecaj protokola na domaće zakonodavstvo

Odredbe ovoga Protokola ne utječu na pravo stranaka da donesu odgovarajuće, strože, domaće mjere za provedbu ovoga Protokola.

Članak 28.

Odnos s trećim strankama

1.   Stranke će pozvati države koje nisu stranke Protokola i međunarodne organizacije da surađuju na provedbi ovoga Protokola.

2.   Stranke se obvezuju donijeti odgovarajuće mjere, u skladu s međunarodnim pravom, kako bi osigurale da se nitko ne uključi u bilo koju djelatnost koja je suprotna načelima, ili svrhama ovoga Protokola.

Članak 29.

Potpisivanje

Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje u Barceloni 10. lipnja 1995. i u Madridu od 11. lipnja 1995. do 10. lipnja 1996., ugovornim strankama Konvencije.

Članak 30.

Ratifikacija, prihvat ili odobrenje

Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se u Vladi Španjolske, koja će obavljati dužnosti depozitara.

Članak 31.

Pristupanje

Od 10. lipnja 1996. ovaj Protokol je otvoren za pristup svakoj državi i regionalnoj gospodarskoj grupaciji, koja je stranka Konvencije.

Članak 32.

Stupanje na snagu

1.   Ovaj će Protokol stupiti na snagu tridesetoga dana od dana polaganja šeste isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, ili pristupu Protokolu.

2.   Od dana njegovoga stupanja na snagu, ovaj Protokol zamjenjuje Protokol o posebno zaštićenim područjima u Sredozemlju iz 1982., u odnosu između stranaka oba instrumenta.

U potvrdu toga, niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Barceloni 10. lipnja 1995., u jednom primjerku na arapskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, pri čemu su sva četiri teksta jednako vjerodostojna, za potpisivanje za svaku stranku Konvencije.

 


PRILOG I.

ZAJEDNIČKA MJERILA ZA ODABIR ZAŠTIĆENIH MORSKIH I OBALNIH PODRUČJA KOJA BI MOGLA BITI UKLJUČENA U POPIS SPAMI

A.   OPĆA NAČELA

Ugovorne su stranke suglasne da će se pri izradi Popisa SPAMI rukovoditi sljedećim načelima:

a)

Očuvanje prirodne baštine temeljni je cilj koji mora obilježavati SPAMI. U područjima SPAMI posebno je poželjno da se postignu i drugi ciljevi kao što su očuvanje kulturne baštine, promidžba znanstvenog istraživanja, obrazovanje, sudjelovanje, suradnja i stvaranje utjecaja koji idu u korist mjesta koje je uključeno u Popis, u mjeri u kojoj ostaje sukladno ciljevima očuvanja.

b)

Ne postavlja se ograničenje na ukupan broj područja koja su uključena u Popis ili na broj područja koje svaka pojedina stranka može predložiti za upis. Ipak, stranke su suglasne da će mjesta biti odabrana na znanstvenoj osnovi i uključena u Popis prema njihovim kvalitetama; morat će udovoljiti zahtjevima navedenim u Protokolu i sadašnjim mjerilima.

c)

Navedena područja SPAMI i njihova zemljopisna rasprostranjenost moraju predstavljati područje Sredozemlja i njegovu biološku raznolikost. U tom smislu, Popis mora predstavljati najveći broj mogućih tipova staništa i ekosustava.

d)

Područja SPAMI moraju biti jezgra mreže čiji je cilj učinkovito očuvanje naslijeđa u Sredozemlju. Da bi se postigao taj cilj, stranke će razviti suradnju na dvostranoj i mnogostranoj osnovi na polju očuvanja i upravljanja prirodnim mjestima, i što je važno, proglašavanjem prekograničnih područja SPAMI.

e)

Namjera mjesta uključenih u Popis SPAMI jest da pokažu primjer i model za zaštitu regionalne prirodne baštine. U tom smislu, stranke osiguravaju da mjesta koja su uključena u Popis dobiju odgovarajući pravni status, da im se osiguraju mjere zaštite i načini i sredstva za upravljanje.

B.   OPĆA OBILJEŽJA PODRUČJA KOJA MOGU BITI UKLJUČENA U POPIS SPAMI

1.   Da bi bilo prihvatljivo za uključenje u Popis SPAMI, područje mora ispunjavati najmanje jedan od općih mjerila navedenih u stavku 2. članka 8. Protokola. U određenim slučajevima isto područje može ispunjavati nekoliko od ovih općih mjerila, i takva će okolnost u tom slučaju samo ojačati uključenje područja u Popis.

2.   Regionalna je vrijednost osnovi uvjet da područje bude uključeno u Popis SPAMI. Pri ocjenjivanju vrijednosti nekog područja za Sredozemlje trebalo bi se koristiti sljedećim mjerilima:

a)

Jedinstvenost

Područje sadrži jedinstvene i rijetke ekosustave, ili rijetke ili endemske vrste.

b)

Prepoznatljivost prirodnih vrijednosti

Područje je vrlo prepoznatljivo po ekološkim procesima, ili zajednicama ili tipovima staništa, ili drugim prirodnim obilježjima. Prepoznatljivost je stupanj u kojem područje predstavlja tip staništa, ekološki proces, biološku zajednicu, fiziografsko ili drugo prirodno obilježje.

c)

Raznolikost

Područje je bogato raznolikošću vrsta, zajednica, staništa ili ekosustava.

d)

Prirodnost

Područje se odlikuje visokim stupnjem prirodnosti što je posljedica nedostatka ili niske razine ljudskog ometanja i degradacije.

e)

Prisutnost staništa koja su kritična za vrste pred istrebljenjem, ugrožene ili endemske vrste.

f)

Prepoznatljivost kulturnih vrijednosti

Područje ima posebno prepoznatljive vrijednosti za kulturnu baštinu zbog postojanja tradicionalnih i za okoliš prihvatljivih djelatnosti integriranih s prirodom koje podupiru dobrobit lokalnog stanovništva.

3.   Da bi se uključilo u Popis SPAMI, područje koje se odlikuje znanstvenim, obrazovnim ili estetskim obilježjima mora predstavljati posebnu vrijednost za istraživanje na polju prirodnih znanosti ili za djelatnosti obrazovanja i razvijanja svijesti o okolišu ili mora sadržavati izuzetna prirodna obilježja, krajobraze na kopnu ili moru.

4.   Pored osnovnih mjerila određenih stavkom 2. članka 8. Protokola, potrebno je razmotriti određeni broj drugih obilježja i čimbenika koji su poželjni da bi se uzeli u obzir za uključenje nekog mjesta u Popis. Oni uključuju:

a)

postojanje opasnosti koje bi mogle pogoršati ekološku, biološku, estetsku ili kulturnu vrijednost područja,

b)

uključenje i aktivno sudjelovanje javnosti općenito, a osobito lokalnih zajednica, u procesu planiranja i upravljanja područjem,

c)

postojanje tijela koje predstavlja javne, profesionalne, nevladine sektore i uključenu znanstvenu zajednicu u područje,

d)

postojanje mogućnosti za održivi razvoj u području,

e)

postojanje plana integralnog upravljanja obalnim područjem u skladu sa značenjem stavka 3.(e) članka 4. Konvencije.

C.   PRAVNI STATUS

1.   Svim područjima koja su prihvatljiva za uključenje u Popis SPAMI mora se dodijeliti pravni status kojim se jamči njihova učinkovita, dugoročna zaštita.

2.   Da bi se uključilo u Popis SPAMI, područje koje se nalazi u već razgraničenoj zoni nad kojom stranka ima suverenitet ili jurisdikciju mora imati status zaštićenog područja koji mu je priznala zainteresirana stranka.

3.   Kad je riječ o područjima, koja se djelomično ili u cjelini, nalaze na otvorenom moru ili u zoni gdje još nisu određene granice nacionalnog suvereniteta ili jurisdikcije, susjedne zainteresirane stranke u prijedlogu će za uključenje u Popis SPAMI navesti pravni status, plan upravljanja, primjenljive mjere i druge elemente predviđene stavkom 3. članka 9. Protokola.

D.   MJERE ZAŠTITE, PLANIRANJA I UPRAVLJANJA

1.   Ciljevi očuvanja i upravljanja moraju biti jasno definirani u tekstu koji se odnosi na svako mjesto, i koji će činiti osnovu za procjenu primjerenosti usvojenih mjera i učinkovitosti njihove provedbe pri kontroli Popisa SPAMI.

2.   Mjere zaštite, planiranja i upravljanja primjenljive za svako područje moraju biti primjerene postignuću kratkoročnih i dugoročnih ciljeva očuvanja i upravljanja za određeno mjesto, pri čemu će se posebno uzeti u obzir opasnosti koje im prijete.

3.   Mjere zaštite, planiranja i upravljanja moraju se temeljiti na odgovarajućem znanju o elementima prirodnog okoliša i društvenogospodarskim i kulturnim čimbenicima koji obilježavaju pojedino područje. U slučaju da je osnovno znanje nedovoljno, potrebno je da područje predloženo za uključenje u Popis SPAMI ima program za skupljanje nedostatnih podataka i informacija.

4.   Nadležnost i odgovornost s obzirom na upravljanje i provedbu mjera očuvanja za područja predložena za uključenje u Popis SPAMI, moraju se jasno odrediti u tekstu za svako područje koje je pod upravom.

5.   S obzirom na posebnosti svakog pojedinog zaštićenog mjesta, mjere zaštite za područje SPAMI moraju uzeti u obzir sljedeća osnovna gledišta:

a)

jačanje propisa o ispuštanju ili odlaganju otpada i drugih tvari koje bi mogle izravno ili posredno pogoršati integritet područja,

b)

jačanje propisa o unošenju ili ponovnom unošenju bilo koje vrste u područje,

c)

uređenje svake djelatnosti ili postupka koji bi mogao nanijeti štetu ili ometati vrste ili bi mogao dovesti u opasnost status očuvanja ekosustava ili vrsta, ili bi mogao pogoršati prirodne, kulturne ili estetske osobine područja,

d)

uređenje koje će se odnositi na zone oko predmetnog područja.

6.   Da bi se uključilo u Popis SPAMI, zaštićeno područje, mora imati upravno tijelo s dovoljnim ovlastima kao i sredstva i ljudske potencijale da spriječi i/ili kontrolira djelatnosti koje bi mogle biti u suprotnosti s ciljevima zaštićenog područja.

7.   Da bi se uključilo u Popis SPAMI, područje mora imati plan upravljanja. Glavna pravila ovog plana upravljanja moraju se propisati i provoditi odmah nakon uključenja područja. U roku od tri godine od vremena uključenja mora se predstaviti detaljan plan upravljanja. Ako se to ne učini, može doći do isključenja mjesta iz Popisa.

8.   Da bi se uključilo u Popis SPAMI, područje mora imati program praćenja stanja. Ovaj program mora uključiti utvrđivanje i praćenje stanja određenog broja značajnih parametara za predmetno područje, da bi se omogućila procjena stanja i razvoj područja kao i učinkovitost provedbenih mjera zaštite i upravljanja, tako da se one mogu preraditi ako bude potrebno. U tom smislu, trebaju se pripremiti daljnje potrebne studije.


PRILOG II.

POPIS VRSTA PRED ISTREBLJENJEM I UGROŽENIH VRSTA

 

Magnoliophyta

 

Posidonia oceanica

 

Zostera marina

 

Zostera noltii

 

Chlorophyta

 

Caulerpa ollivieri

 

Phaeophyta

 

Cystoseira amentacea (uključujući var. stricta i var. spicata)

 

Cystoseira mediterranea

 

Cystoseira sedoides

 

Cystoseira spinosa (uključujući C. adriatica)

 

Cystoseira zasteroides

 

Laminaria rodriguezii

 

Rhodophyta

 

Goniolithon byssoides

 

Lithophyllum lichenoides

 

Ptilophora mediterranea

 

Schimmelmannia schousboei

 

Porifera

 

Asbestopluma hypogea

 

Aplysina sp. plur.

 

Axinella cannabina

 

Axinella polypoides

 

Geodia cydonium

 

Ircinia foetida

 

Ircinia pipetta

 

Petrobiona massiliana

 

Tethya sp. plur.

 

Cnidaria

 

Astroides calycularis

 

Errina aspera

 

Gerardia savaglia

 

Echinodermata

 

Asterina pancerii

 

Centrostephanus longispinus

 

Ophidiaster ophidianus

 

Bryozoa

 

Hornera lichenoides

 

Mollusca

 

Ranella olearia (= Argobuccinum olearium = A. giganteum)

 

Charonia lampas (= Ch. rubicunda = Ch. nodifera)

 

Charonia tritonis (= Ch. seguenziae)

 

Dendropoma petraeum

 

Erosaria spurca

 

Gibbula nivosa

 

Lihtophaga lithophaga

 

Luria lurida (= Cypraea lurida)

 

Mitra zonata

 

Patella ferruginea

 

Patella nigra

 

Pholas dactylus

 

Pinna nobilis

 

Pinna rudis (= P. pernula)

 

Schilderia achatidea

 

Tonna galea

 

Zonaria pyrum

 

Crustacea

 

Ocypode cursor

 

Pachylasma giganteum

 

Pisces

 

Acipenser naccarii

 

Acipenser sturio

 

Aphanius fasciatus

 

Aphanius iberus

 

Cetorhinus maximus

 

Carcharodon carcharias

 

Hippocampus hipocampus

 

Huso huso

 

Lethenteron zanandreai

 

Mobula mobular

 

Pomatoschistus canestrinii

 

Pomatoschistus tortonesei

 

Valencia hispanica

 

Valencia letourneuxi

 

Reptiles

 

Caretta caretta

 

Chelonia mydas

 

Dermochelys coriacea

 

Eretmochelys imbricata

 

Lepidochelys kempii

 

Trionyx triungulis

 

Aves

 

Pandion haliaetus

 

Calonectris diomedea

 

Falco eleonorae

 

Hydrobates pelagicus

 

Laurus audouinii

 

Numenius tenuirostris

 

Phalacrocorax aristotelis

 

Phalacrocorax pygmaeus

 

Pelecanus onocrotalus

 

Pelecanus crispus

 

Phoenicopterus ruber

 

Puffinus yelkouan

 

Sterna albifrons

 

Sterna bengalensis

 

Sterna sandvicensis

 

Mammalia

 

Balaenoptera acutorostrata

 

Balaenoptera borealis

 

Balaenoptera physalus

 

Delphinus delphis

 

Eubalaena glacialis

 

Globicephala melas

 

Grampus griseus

 

Kogia simus

 

Megaptera novaeangliae

 

Mesoplodon densirostris

 

Monachus monachus

 

Orcinus orca

 

Phocoena phocoena

 

Physeter macrocephalus

 

Pseudorca crassidens

 

Stenella coeruleoalba

 

Steno bredanensis

 

Tursiops truncatus

 

Ziphius cavirostris


PRILOG III.

POPIS VRSTA ČIJE JE ISKORIŠTAVANJE UREĐENO

 

Porifera

 

Hippospongia comunis

 

Spongia agaricina

 

Spongia officinalis

 

Spongia zimocca

 

Cnidaria

 

Antipathes sp. plur.

 

Corallium rubrum

 

Echinodermata

 

Paracentrotus lividus

 

Crustacea

 

Homarus gammarus

 

Maja squinado

 

Palinurus elephas

 

Schyllarides latus

 

Schyllarus pigmaeus

 

Schyllarus arctus

 

Pisces

 

Alosa alosa

 

Alosa fallax

 

Anguilla anguilla

 

Epinephelus marginatus

 

Isurus oxyrinchus

 

Lamna nasus

 

Lampetra fluviatilis

 

Petromyzon marinus

 

Prionace glauca

 

Raja alba

 

Sciaena umbra

 

Squatina squatina

 

Thunnus thynnus

 

Umbrina cirrosa

 

Xiphias gladius


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

201


31999D0801


L 322/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.10.1999.


ODLUKA VIJEĆA

od 22. listopada 1999.

o prihvaćanju izmjena Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna (Barcelonska konvencija)

(1999/801/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1., u vezi s prvom rečenicom njegovog članka 300. stavka 2. i prvim podstavkom članka 300. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Zajednica je ugovorna stranka Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (2); dalje u tekstu „Barcelonska konvencija”, te je sklopila četiri protokola usvojena u okviru Barcelonske konvencije, i to Protokol o sprečavanju onečišćenja potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova (2), Protokol o suradnji u borbi protiv onečišćenja naftom i drugim štetnim tvarima (3), Protokol o zaštiti od onečišćavanja s kopna (4) i Protokol o posebno zaštićenim područjima (5).

(2)

Komisija je u ime Zajednice sudjelovala u pregovorima o reviziji Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna, dalje u tekstu „Protokol”.

(3)

Na temelju članka 174. Ugovora, politika Zajednice u području okoliša pridonosi ostvarenju ciljeva koji uključuju očuvanje, zaštitu i poboljšanje kakvoće okoliša i promicanje mjera za rješavanje regionalnih ili svjetskih problema okoliša na međunarodnoj razini.

(4)

Opseg izmjena Protokola, barem djelomično, obuhvaća područja nadležnosti Zajednice; Zajednica je usvojila niz direktiva u ovom području (6) i poduzima korake u tom smislu kako bi osigurala da sklapanje ovih međunarodnih sporazuma ne dolazi u sukob niti mijenja područje djelovanja postojećeg prava Zajednice.

(5)

Pristupanje Zajednice izmijenjenom Protokolu pomaže ostvarenju ciljeva određenih člankom 174. Ugovora.

(6)

Revidirani Protokol usvojen je i otvoren za potpisivanje na Konferenciji punomoćnika održanog u Sirakuzi 7. i 8. ožujka 1996.

(7)

Vijeće je donijelo odluku o potpisivanju Protokola 22. srpnja 1996., u koje vrijeme, međutim, revidirani Protokol više nije bio otvoren za potpisivanje,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se u ime Zajednice odobravaju izmjene Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna.

Tekst navedenih izmjena priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Ovime se ovlašćuje predsjednik Vijeća da u ime Zajednice obavijesti o prihvaćanju izmjena Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna, u skladu s člankom 16. Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (7).

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Ona proizvodi učinke od dana usvajanja.

Sastavljeno u Luxembourgu 22. listopada 1999.

Za Vijeće

Predsjednik

S. MÖNKÄRE


(1)  SL C 219, 30.7.1999., str. 186.

(2)  Odluka 77/585/EEZ, SL L 240, 19.9.1977., str. 1.

(3)  Odluka 81/420/EEZ, SL L 162, 19.6.1981., str. 4.

(4)  Odluka 83/101/EEZ, SL L 67, 12.3.1983., str. 1.

(5)  Odluka 84/132/EEZ, SL L 68, 10.3.1984., str. 36.

(6)  Direktiva Vijeća 76/464/EEZ od 4. svibnja 1976. o onečišćenju uzrokovanom ispuštanjem određenih opasnih tvari u vodeni okoliš Zajednice (SL L 129, 18.5.1976., str. 23.). Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 91/692/EEZ (SL L 377, 31.12.1991., str. 48.). Direktiva Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL L 257, 10.10.1996., str. 26.).

(7)  Dan stupanja na snagu izmjena Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna objavljuje Glavno tajništvo Vijeća Europske unije u Službenom listu Europskih zajednica.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

203


21999A1214(02)


L 322/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


IZMJENE I DOPUNE PROTOKOLA O ZAŠTITI SREDOZEMNOG MORA OD ONEČIŠĆAVANJA S KOPNA

A.   Naziv

Naziv Protokola je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

B.   Uvodni stavci

Prvi stavak u preambuli Protokola je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

„Kao stranke Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja usvojene u Barceloni 16. veljače 1976. i izmijenjene i dopunjene 10. lipnja 1995.,”.

Treći stavak u preambuli Protokola je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

„Primjećujući rastuće pritiske na okoliš koji proizlaze iz čovjekovih djelatnosti na području Sredozemnog mora, posebno na području industrijalizacije i urbanizacije, kao i sezonsko povećanje broja obalnog stanovništva zbog turizma,”.

Četvrti stavak u preambuli Protokola je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

„Prepoznajući opasnost koja nastaje za morski okoliš, žive resurse i čovjekovo zdravlje zbog onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu te ozbiljne probleme koji proizlaze iz istih u mnogim obalnim vodama i ušćima rijeka Sredozemnog mora, prvenstveno zbog nepročišćenog, nedovoljno pročišćenog ili neodgovarajuće zbrinutog ispuštanja iz kućanstava ili industrije koje sadrže tvari koje su toksične, postojane i sklone biološkoj akumulaciji,”.

Sljedeći stavak je dodan kao peti stavak:

„Primjenjujući načelo predostrožnosti i načelo „onečišćivač plaća”, provodeći procjene utjecaja na okoliš te koristeći najbolje raspoložive tehnike i najbolje postupke za zaštitu okoliša, uključujući tehnologije čiste proizvodnje, kako je određeno u članku 4. Konvencije,”.

Šesti stavak u preambuli Protokola je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

„Odlučne da će usko surađivati pri poduzimanju nužnih mjera za zaštitu Sredozemnog mora od onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu,”.

Sljedeći stavak je dodan kao osmi stavak:

„Uzimajući u obzir Globalni program djelovanja za zaštitu morskog okoliša od djelatnosti s kopna usvojen 3. studenoga 1995. u Washingtonu D.C.,”.

C.   Članak 1.

Naslov je umetnut i sadržaj je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Opće odredbe

Ugovorne stranke ovog Protokola (dalje u tekstu: „stranke”) poduzet će sve primjerene mjere za sprečavanje, smanjenje, suzbijanje i uklanjanje u najvećoj mogućoj mjeri onečišćavanja područja Sredozemnog mora koje je izazvano ispuštanjem iz rijeka, obalnih objekata ili izljeva, ili proizlazi iz bilo kojih drugih izvora ili djelatnosti na kopnu na njihovom području, dajući prednost postupnom ukidanju unošenja tvari koje su toksične, postojane i sklone biološkom akumuliranju.”.

D.   Članak 2.

Naslov je umetnut i sadržaji stavaka (a) i (d) su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

Definicije

(a)

„Konvencija” označava Konvenciju za zaštitu Sredozemnog mora od onečišćavanja usvojenu u Barceloni 16. veljače 1976. i izmijenjenu i dopunjenu 10. lipnja 1995.,

(d)

„Hidrološki bazen” označava cjelokupno slivno područje unutar područja ugovornih stranaka koje se odvodnjava u područje Sredozemnog mora kako je određeno u članku 1. Konvencije.”.

E.   Članak 3.

Naslov je umetnut i novi stavak je dodan:

Područje Protokola

(a bis (promijenjen kao (b))

„(b)

hidrološki bazen područja Sredozemnog mora,”.

Stavak (b) je promijenjen kao stavak (c). Stavak (c) je promijenjen kao stavak (d) i izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

„(d)

bočate vode, obalne slane vode uključujući slane močvare i obalne lagune te podzemne vode povezane sa Sredozemnim morem.”.

F.   Članak 4.

Naslov je umetnut i sadržaji stavaka 1. (a) i (b) su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

Primjena Protokola

1.   Ovaj Protokol se primjenjuje:

(a)

na ispuštanja koja potječu iz točkastih i raspršenih izvora i djelatnosti na kopnu na području ugovornih stranaka koja mogu izravno ili neizravno utjecati na područje Sredozemnog mora. Ova ispuštanja obuhvaćat će ona koja dospijevaju u područje Sredozemnog mora, kako je navedeno u članku 3. (a), (c) i (d) ovog Protokola, putem odlaganja na obali, rijeka, izljeva, kanala ili drugih vodotokova, uključujući tokove podzemnih voda, ili kroz istjecanje i odlaganje ispod dna mora s pristupom s kopna;

(b)

na unos onečišćujućih tvari koje prenosi atmosfera u područje Sredozemnog mora iz izvora ili djelatnosti na kopnu na području ugovornih stranaka pod uvjetima određenim u Dodatku III. ovog Protokola.”.

Dodaje se sljedeći novi stavak:

3.   Stranke će pozvati države koje nisu stranke Protokola, a na svojem području imaju dijelove hidrološkog bazena područja Sredozemnog mora, da surađuju na provedbi ovog Protokola.”.

G.   Članak 5.

Naslov je umetnut i sadržaji stavaka 1., 2. i 4. su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

Opće obveze

1.   Stranke se obvezuju da će uklanjati onečišćenje koje potječe iz izvora i djelatnosti na kopnu, a posebno da će postupno ukidati unos tvari navedenih u Dodatku I koje su toksične, postojane i sklone biološkoj akumulaciji.

2.   U tu će se svrhu, pojedinačno ili zajednički, kako to bude primjereno, izrađivati i primjenjivati nacionalni i regionalni planovi djelovanja i programi koji sadrže mjere i rokove za primjenu istih.”.

Stavak 3. je brisan.

4. (promijenjen kao 3.)

3.   Stranke će utvrđivati prednosti i rokove za provedbu planova djelovanja, programa i mjera vodeći računa o elementima navedenim u Dodatku I i iste povremeno pregledati.”.

Sljedeći novi stavci su dodani:

4.   Kod utvrđivanja planova djelovanja, programa i mjera stranke će, pojedinačno ili zajednički, voditi računa o najboljim tehnikama i najboljim postupcima za zaštitu okoliša, uključujući, gdje je to prikladno, tehnologije čiste proizvodnje, uzimajući u obzir kriterije navedene u Dodatku IV.

5.   Stranke će poduzimati preventive mjere kojima se opasnost od onečišćavanja izazvanog nesrećom svodi na najmanju mjeru.”.

H.   Članak 6.

Naslov je umetnut i sadržaj je zamijenjen sa sljedećim:

Sustav autorizacija ili propisa

1.   Ispuštanje iz točkastih izvora u područje Protokola i oslobađanje u vodu ili zrak koje dospijeva i može utjecati na područje Sredozemnog mora, kako je utvrđeno u člancima 3. (a), (c) i (d) ovog Protokola, strogo podliježe autorizaciji ili propisu od strane nadležnih tijela stranaka, uzimajući u obzir odredbe ovog Protokola i Dodatka II. istomu, kao i važne odluke ili preporuke sastanaka ugovornih stranaka.

2.   U tu svrhu će stranke utvrditi sustave kontrole koje će provoditi njihova nadležna tijela kako bi procijenila sukladnost s autorizacijama i propisima.

3.   Organizacija može strankama na njihov zahtjev pružiti pomoć u uspostavljanju novih ili jačanju postojećih nadležnih struktura za kontrolu sukladnosti s autorizacijama i propisima. Takva će pomoć uključivati posebno osposobljavanje osoblja.

4.   Stranke će utvrditi primjerene sankcije za slučaj nepoštivanja autorizacija i propisa te osigurati njihovu primjenu.”.

I.   Članak 7.

Naslov je umetnut. Sadržaji stavka 1.(e) i stavka 3. su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

Zajedničke smjernice, standardi i kriteriji

1.   …

(e)

posebne zahtjeve u pogledu količine tvari koje se ispuštaju (navedene u Dodatku I.), njihove koncentracije u otpadnim vodama i načine njihovog ispuštanja.

3.   Planovi djelovanja, programi i mjere navedene u člancima 5. i 15. ovog Protokola trebaju se usvajati tako da se s ciljem njihove neprekidne primjene vodi računa o sposobnosti prilagođavanja i preinačivanja postojećih postrojenja, gospodarskim mogućnostima stranaka i njihovoj potrebi za razvojem.”.

J.   Članak 8.

Naslov je umetnut i sadržaj je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Praćenje

Stranke će u okviru odredbi i programa praćenja utvrđenih u članku 12. Konvencije te, ako je potrebno, u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama provoditi djelatnosti praćenja što je moguće ranije i staviti javnosti na uvid nalaze kako bi:

(a)

koliko god je moguće sustavno procjenjivale razine onečišćenja duž njihovih obala, posebno s obzirom na sektore djelatnosti i kategorije tvari navedenih u Dodatku I., te povremeno pružale informacije u tom smislu,

(b)

ocjenjivale učinkovitost planova djelovanja, programa i mjera koje se provode na temelju ovog Protokola kako bi se u najvećoj mjeri uklonilo onečišćenje morskog okoliša.”.

K.   Članak 9.

Naslov je umetnut i sadržaj je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Znanstvena i tehnička suradnja

Sukladno članku 13. Konvencije stranke će surađivati na znanstvenom i tehnološkom području koje se odnosi na onečišćavanje iz izvora i djelatnosti na kopnu, posebno u istraživanju ulaznih podataka, putova i utjecaja onečišćujućih tvari te na razvijanju novih načina njihovog pročišćavanja, smanjenja ili uklanjanja, kao i na razvijanju procesa čiste proizvodnje u tu svrhu. S tim ciljem stranke će posebno nastojati:”.

Sljedeći novi stavak je dodan:

„(c)

promicati pristup i prijenos tehnologije koja ne šteti okolišu, uključujući tehnologiju čiste proizvodnje.”.

L.   Članak 10.

Naslov je umetnut i sadržaj je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Tehnička pomoć

1.   Stranke će surađivati izravno ili uz pomoć nadležnih regionalnih ili drugih međunarodnih organizacija, dvostrano ili višestrano, kako bi izradile i koliko god je to moguće provodile programe pomoći za zemlje u razvoju, posebno na području znanosti, obrazovanja i tehnologije, s ciljem sprečavanja, smanjivanja ili, ako je prikladno, postupnog uklanjanja unošenja onečišćujućih tvari iz izvora i djelatnosti na kopnu i njihovih štetnih posljedica po morski okoliš.

2.   Tehnička pomoć će posebno uključivati osposobljavanje znanstvenog i tehničkog osoblja, kao i nabavu, uporabu i proizvodnju prikladne opreme u tim zemljama i, ako je prikladno, tehnologije čiste proizvodnje, pod povoljnim uvjetima o kojima se dotične stranke trebaju dogovoriti.”.

M.   Članak 11.

Naslov je umetnut kako slijedi:

Prekogranično onečišćavanje

N.   Članak 12

Naslov je umetnut i sadržaj stavka 1. je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Rješavanje sporova

1.   Uzimajući u obzir članak 28. stavak 1. Konvencije, kada bi onečišćenje s kopna koje potječe s područja jedne od stranaka moglo izravno naštetiti interesima jedne ili više drugih stranaka, dotične stranke se obvezuju da će na zahtjev jedne ili više njih započeti s konzultacijama kako bi pronašle zadovoljavajuće rješenje.”.

O.   Članak 13.

Naslov je umetnut. Sadržaj stavka 1., prva rečenica stavka 2. i podstavka (d) stavka 2. su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

Izvješća

1.   Stranke će svake dvije godine, ako se na sastanku ugovornih stranaka ne dogovori drukčije, putem Organizacije podnositi na sastancima ugovornih stranaka izvješća o poduzetim mjerama, ostvarenim rezultatima i, ako to bude slučaj, o teškoćama na koje su nailazile u primjeni ovog Protokola. Postupak za podnošenje takvih izvješća utvrdit će se na sastancima stranaka.

2.   Ova izvješća će među ostalim sadržavati:

(d)

planove djelovanja, programe i mjere provedene u skladu s člancima 5., 7. i 15. ovog Protokola.”.

P.   Članak 14.

Naslov je umetnut. Sadržaj stavka 1. i podstavka (a), (c) i (f) stavka 2. su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

Sastanci

1.   Redoviti sastanci stranaka održavat će se prilikom redovitih sastanaka ugovornih stranaka Konvencije koji se održavaju na temelju članka 18. Konvencije. Stranke mogu također održavati izvanredne sastanke u skladu s člankom 18. Konvencije.

2.   …

(a)

nadzirati provedbu ovog Protokola i razmatrati djelotvornost donesenih planova djelovanja, programa i mjera,

(c)

izrađivati i donositi planove djelovanja, programe i mjere u skladu s člancima 5., 7. i 15. ovog Protokola,

(f)

razmatrati izvješća koje podnose stranke na temelju članka 13. ovog Protokola,”.

Q.   Članak 15.

Naslov je umetnut i sadržaj stavka 1. je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Donošenje planova djelovanja, programa i mjera

1.   Na sastanku stranaka će se dvotrećinskom većinom usvajati kratkoročni i srednjoročni regionalni planovi djelovanja i programi koji sadrže mjere i rokove za njihovu provedbu, kako je utvrđeno člankom 5. ovog Protokola.”

Sadržaj stavka 2. je zamijenjen sa sljedećim:

2.   Regionalne planove djelovanja i programe navedene u stavku 1. izrađuje Organizacija, a razmatraju i odobravaju nadležna tehnička tijela ugovornih strana najkasnije u roku godine dana od stupanja na snagu izmjena ovog Protokola. Takvi regionalni planovi djelovanja i programi stavit će se na dnevni red sljedećeg sastanka stranaka radi usvajanja. Isti postupak primjenjivat će se za svaki dodatni plan djelovanja i program.”.

Sljedeći novi stavci su dodani:

3.   Tajništvo će mjere i rokove usvojene u skladu sa stavkom 1. ovog članka priopćiti svim strankama. Takve mjere i rokovi postaju obvezujući sto osamdesetog dana od dana priopćavanja strankama koje u roku sto sedamdeset devet dana od datuma priopćenja nisu dostavile Tajništvu nikakvu primjedbu.

4.   Stranke koje su dostavile primjedbu u skladu s prethodim stavkom dužne su izvijestiti stranke na sastanku o mjerama koje namjeravaju poduzeti, pri čemu se podrazumijeva da te stranke u bilo koje doba mogu dati svoju suglasnost na te mjere ili rokove.”.

R.   Članak 16.

Naslov je umetnut i sadržaj stavka 2. je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

Završne odredbe

2.   Poslovnik i financijska pravila usvojena na temelju članka 24. Konvencije primjenjivat će se na ovaj Protokol osim ako se stranke u ovom Protokolu ne dogovore drukčije.”

Sadržaj posljednjeg stavka je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

„Sastavljeno u Ateni 17. svibnja 1980. godine i izmijenjeno i dopunjeno u Siracusi 7. ožujka 1996. godine u jednom izvorniku na arapskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, pri čemu su sva četiri teksta jednako vjerodostojna.”.

DODATAK I.

Dodatak I. je zamijenjen s novim Dodatkom I.:

„DODATAK I.

ELEMENTI KOJE TREBA UZETI U OBZIR PRILIKOM IZRADE PLANOVA DJELOVANJA, PROGRAMA I MJERA ZA UKLANJANJE ONEČIŠĆAVANJA S KOPNA

Ovaj Dodatak sadrži elemente koji će biti uzeti u obzir prilikom izrade planova djelovanja, programa i mjera za uklanjanje onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu kako je navedeno u člancima 5., 7. i 15. ovog Protokola.

Cilj takvih planova djelovanja, programa i mjera bit će obuhvatiti sektore djelatnosti navedene u odlomku A. i također obuhvatiti skupine tvari nabrojenih u odlomku C. odabranih na temelju svojstava navedenih u odlomku B. ovog Dodatka.

Stranke će odrediti prioritete djelovanja na temelju pripadajuće važnosti njihovog utjecaja na javno zdravstvo, okoliš i društveno-gospodarske te kulturne uvjete. Takvi programi će obuhvatiti točkaste izvore, raspršene izvore i atmosfersko taloženje.

Prilikom izrade planova djelovanja, programa i mjera stranke će, sukladno Globalnom programu djelovanja za zaštitu morskog okoliša od djelovanja s kopna usvojenom u Washingtonu D.C. 1995. godine, dati prednost tvarima koje su toksične, postojane i sklone biološkoj akumulaciji, a posebno postojanim organskim onečišćujućim tvarima (POP), kao i pročišćavanju i gospodarenju otpadnim vodama.

A.   SEKTORI DJELATNOSTI

Sljedeći sektori djelatnosti (nisu navedeni po redoslijedu prioriteta) bit će razmatrani prilikom utvrđivanja prioriteta za izradu planova djelovanja, programa i mjera za uklanjanje onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu:

(1)

proizvodnja energije,

(2)

proizvodnja umjetnih gnojiva,

(3)

proizvodnja i izrada formula biocida,

(4)

farmaceutska industrija,

(5)

rafiniranje nafte,

(6)

industrija papira i celuloze,

(7)

proizvodnja cementa,

(8)

industrija štavljenja kože,

(9)

metaloprerađivačka industrija,

(10)

rudarstvo,

(11)

brodogradnja i remont brodova,

(12)

lučke djelatnosti,

(13)

tekstilna industrija,

(14)

elektronska industrija,

(15)

industrija recikliranja,

(16)

ostali sektori organsko-kemijske industrije,

(17)

ostali sektori anorgansko-kemijske industrije,

(18)

turizam,

(19)

poljoprivreda,

(20)

stočarstvo,

(21)

prehrambena industrija,

(22)

akvakultura,

(23)

obrada i odlaganje opasnog otpada,

(24)

pročišćavanje i odlaganje otpadnih voda iz kućanstava,

(25)

gospodarenje komunalnim krutim otpadom,

(26)

odlaganje kanalizacijskog mulja,

(27)

industrija za gospodarenje otpadom,

(28)

spaljivanje otpada i gospodarenje njegovim ostacima,

(29)

radovi koji izazivaju fizičku promjenu prirodnog stanja obale,

(30)

prijevoz.

B.   SVOJSTVA TVARI U OKOLIŠU

Za izradu planova djelovanja, programa i mjera stranke trebaju voditi računa o niže navedenim karakteristikama:

(1)

postojanost,

(2)

toksičnost ili druga štetna svojstva (npr. kancerogenost, mutagenost, teratogenost),

(3)

biološka akumulacija,

(4)

radioaktivnost,

(5)

omjer između primijećenih koncentracija i koncentracija bez primijećenog učinka (NOEC),

(6)

opasnost od eutrofikacije ljudskog podrijetla,

(7)

učinak na zdravlje i opasnosti,

(8)

važnost preko granica države,

(9)

opasnost od nepoželjnih promjena u morskom ekološkom sustavu i nepovratnost ili trajnost učinaka,

(10)

uplitanje u održivo iskorištavanje živih resursa ili druge zakonite uporabe mora,

(11)

utjecaj na okus i/ili miris morskih proizvoda namijenjenih čovjekovoj prehrani,

(12)

utjecaj na miris, boju, prozirnost ili druge karakteristike morske vode,

(13)

obrazac rasprostranjenosti (npr. dotične količine, obrasci uporabe i vjerojatnost da će dospjeti u morski okoliš).

C.   KATEGORIJE TVARI

Sljedeće kategorije tvari i izvora onečišćavanja služit će kao smjernica u izradi planova djelovanja, programa i mjera:

(1)

organohalogeni spojevi i tvari koje mogu stvarati takve spojeve u morskom okolišu. Prednost će se dati aldrinu, klordanu, DDT-u, dieldrinu, dioksinima i furanima, endrinu, heptakloru, heksaklorobenzenu, mireksu, polikloriranim bifenilima i toksafenu,

(2)

organofosforni spojevi i tvari koje mogu stvarati takve spojeve u morskom okolišu,

(3)

organokositreni spojevi i tvari koje mogu stvarati takve spojeve u morskom okolišu,

(4)

policiklički aromatični ugljikovodici,

(5)

teški metali i njihovi spojevi,

(6)

upotrijebljena ulja za podmazivanje,

(7)

radioaktivne tvari, uključujući njihov otpad, kada njihovo ispuštanje nije u skladu s načelima zaštite od zračenja kako su to utvrdile nadležne međunarodne organizacije, vodeći računa o zaštiti morskog okoliša,

(8)

biocidi i njihovi derivati,

(9)

patogeni mikroorganizmi,

(10)

sirova nafta i ugljikovodici naftnog podrijetla,

(11)

cijanidi i fluoridi,

(12)

biološki nerazgradivi deterdženti i druge biološki nerazgradive tvari koje djeluju na površinu,

(13)

spojevi dušika i fosfora i druge tvari koje mogu izazvati eutrofikaciju,

(14)

otpaci (svaki postojani proizvedeni ili prerađeni kruti materijal odbačen, odložen ili ostavljen u morskom i obalnom okolišu),

(15)

toplinski izljevi,

(16)

kiseli ili alkalni spojevi koji mogu naškoditi kakvoći vode,

(17)

netoksične tvari koje mogu imati štetni utjecaj na sadržaj kisika u morskom okolišu,

(18)

netoksične tvari koje mogu ometati zakonito korištenje mora,

(19)

netoksične tvari koje mogu imati štetni utjecaj na fizička ili kemijska svojstva morske vode.”.

DODATAK II.

Dodatak II. je brisan.

DODATAK III.

Dodatak III. je promijenjen kao Dodatak II. Naslov je dodan i uvodni stavak je izmijenjen i dopunjen kako slijedi:

U pogledu izdavanja dozvola za ispuštanje otpada koji sadrži tvari navedene u članku 6. ovog Protokola posebno treba uzeti u obzir, prema slučaju, sljedeće čimbenike:”.

Naslov i stavci 1., 2., 3., 6. i 7. odjeljka A su izmijenjeni i nadopunjeni kako slijedi:

„A.   SVOJSTVA I SASTAV ISPUŠTANJA

1.   vrsta i veličina točkastog ili raspršenog izvora (npr. industrijski proces),

2.   vrsta ispuštanja (npr. podrijetlo, prosječni sastav),

3.   stanje otpada (npr. kruti, tekući, mulj, blato),

6.   koncentracije u odnosu na važne sastavne dijelove tvari navedenih u Dodatku I. i drugih tvari kako je prikladno,

7.   fizikalna, kemijska i biokemijska svojstva ispuštenog otpada.”.

Naslov odjeljka B je izmijenjen i dopunjen i novi stavak je dodan:

„B.   SVOJSTVA SASTAVNIH DIJELOVA ISPUŠTANJA S OBZIROM NA NJEGOVU ŠTETNOST

7.   sve druge karakteristike kao navedene u Dodatku I, odjeljku B.”.

Naslov i stavak 3. odjeljka C su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

„C.   SVOJSTVA MJESTA ISPUŠTANJA I PRIHVATNOG OKOLIŠA

3.   početno razrjeđenje koje se postiže u točki ispuštanja u prihvatni okoliš,”.

DODATAK IV.

Dodatak IV je promijenjen kao Dodatak III. Naslov je dodan i stavci 1., 2., 3. i 5. su izmijenjeni i dopunjeni kako slijedi:

UVJETI PRIMJENE NA ONEČIŠĆAVANJE KOJE SE PRENOSI KROZ ATMOSFERU

1.   Ovaj Protokol primjenjivat će se na onečišćavajuća ispuštanja u atmosferu pod sljedećim uvjetima:

(a)

ispuštena tvar je ili bi mogla biti prenesena na područje Sredozemnog mora pod prevladavajućim meteorološkim uvjetima;

(b)

unos tvari u područje Sredozemnog mora je opasan po okoliš u odnosu na količine iste tvari koja dospije na područje na druge načine.

2.   Ovaj Protokol također će se primjenjivati na onečišćavajuće ispuštanje u atmosferu koje djeluje na područje Sredozemnog mora iz izvora na kopnu na teritoriju stranaka i iz fiksnih konstrukcija koje je čovjek izgradio u moru daleko od obale u ovisnosti od odredbi iz članka 4(2) ovog Protokola.

3.   U slučaju onečišćavanja područja Sredozemnog mora iz izvora na kopnu kroz atmosferu odredbe članaka 5. i 6. ovog Protokola primjenjivat će se na odgovarajuće tvari i izvore navedene u Dodatku I. ovog Protokola kako će se stranke dogovoriti.

5.   Odredbe Dodatka II. ovog Protokola primjenjivat će se na onečišćavanje kroz atmosferu kad god je to prikladno. Praćenje i izrada modela onečišćavanja zraka koristeći prihvatljive opće čimbenike i metodologije emisije izvodit će se prilikom procjene atmosferskog taloženja tvari, kao i prilikom izrade inventara količina i brzina emisija onečišćavajućih tvari u atmosferu iz izvora na kopnu.”.

DODATAK IV.

Novi Dodatak IV. je dodan kako slijedi:

„DODATAK IV.

KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE NAJBOLJIH RASPOLOŽIVIH TEHNIKA I NAJBOLJIH POSTUPAKA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA

A.   NAJBOLJE RASPOLOŽIVE TEHNIKE

1.   Primjena najboljih raspoloživih tehnika naglašavat će primjenu tehnologije koja ne proizvodi otpad, ako je na raspolaganju.

2.   Izraz „najbolje raspoložive tehnike” označava najnoviji (najsuvremeniji) stupanj razvoja procesa, sredstava ili metoda rada koji pokazuju praktičnu prikladnost određene mjere za ograničenje ispuštanja, emisija i otpada. Prilikom utvrđivanja da li ukupni proces, sredstvo i metoda rada uključuje najbolje raspoložive tehnike općenito ili u pojedinačnim slučajevima, posebnu pozornost treba obratiti na:

(a)

usporedive procese, sredstva ili metode rada koje su nedavno uspješno isprobane,

(b)

tehnološki napredak i promjene u znanstvenim saznanjima i shvaćanjima,

(c)

gospodarsku izvedivost takvih tehnika,

(d)

rokove za montažu u nova i u postojeća postrojenja,

(e)

vrstu i količinu dotičnih ispuštenih masa i emisija.

3.   Iz toga proizlazi da će se ono što su „najbolje raspoložive tehnike” za određeni proces s vremenom promijeniti u svjetlu tehnološkog napretka, gospodarskih i društvenih čimbenika, kao i promjena u znanstvenim saznanjima i shvaćanjima.

4.   Ako smanjenje količina koje se ispuštaju i emisija koje proizlaze iz uporabe najboljih raspoloživih tehnika ne dovedu do rezultata prihvatljivih za okoliš, potrebno je poduzeti dodatne mjere.

5.   „Tehnike” obuhvaćaju kako uporabljenu tehnologiju tako i način na koji se postrojenje projektira, gradi, održava, vodi i rastavlja.

B.   NAJBOLJI POSTUPCI ZA ZAŠTITU OKOLIŠA

6.   Izraz „najbolji postupci za zaštitu okoliša” označava primjenu najprikladnije kombinacije mjera i strategija za nadzor u okolišu. Prilikom odabira u pojedinačnim slučajevima treba razmotriti barem sljedeće stupnjeve u opsegu mjera:

(a)

odredbe o informiranju i obrazovanju javnosti i korisnika o posljedicama određenih odabranih djelatnosti i proizvoda, njihove uporabe i konačnog odlaganja po okoliš,

(b)

izradu i primjenu skupa pravila o dobrom ponašanju u okolišu koja obuhvaćaju sva gledišta aktivnosti u životu proizvoda,

(c)

obvezatnu uporabu naljepnica koje upozoravaju korisnike na opasnosti vezane za proizvod, njegovu uporabu i konačno odlaganje,

(d)

štednju resursa, uključujući energiju,

(e)

stavljanje javnosti na raspolaganje sustave za prikupljanje i odlaganje,

(f)

izbjegavanje uporabe opasnih tvari ili proizvoda i stvaranja opasnog otpada,

(g)

recikliranje, oporabu i ponovnu uporabu,

(h)

primjenu gospodarskih instrumenata na djelatnosti, proizvode ili grupe proizvoda,

(i)

uspostavljanje sustava za izdavanje dozvola, uključujući ograničenja ili zabranu.

7.   Prilikom utvrđivanja koja kombinacija mjera predstavlja najbolje postupke za zaštitu okoliša općenito ili u pojedinačnim slučajevima, osobitu pozornost treba obratiti na:

(a)

opasnost koju proizvod i njegova proizvodnja, uporaba i konačno odlaganje predstavljaju za okoliš,

(b)

zamjenu s manje onečišćujućim djelatnostima ili tvarima,

(c)

opseg uporabe,

(d)

potencijalnu korist ili štetu po okoliš od zamjenskih materijala ili djelatnosti,

(e)

napredak i promjene u znanstvenim saznanjima i shvaćanjima,

(f)

rokove provedbe,

(g)

društvene i gospodarske implikacije.

8.   Iz toga proizlazi da će se najbolji postupci za zaštitu okoliša za određeni izvor s vremenom promijeniti u svjetlu tehnološkog napretka, gospodarskih i društvenih čimbenika, kao i promjena u znanstvenim saznanjima i shvaćanjima.

9.   Ako smanjeni unos koji proizlazi iz najboljih postupaka za zaštitu okoliša ne dovede do rezultata prihvatljivih za okoliš, potrebno je poduzeti dodatne mjere i iznova utvrditi najbolje postupke za zaštitu okoliša.”.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

215


22000D0210(04)


L 035/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.01.1999.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP

br. 4/1999

od 29. siječnja 1999.

o izmjeni Priloga II. (Tehnički propisi, norme, ispitivanje i potvrđivanje) Sporazumu o EGP

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog II. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 101/98 od 30. listopada 1998. (1);

budući da bi Uredbu Komisije (EZ) br. 426/98 od 23. veljače 1998. o izmjeni priloga I., II. i III. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 o utvrđivanju postupka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua veterinarsko-medicinskih proizvoda u hrani životinjskog podrijetla (2) i Uredbu Komisije (EZ) br. 613/98 od 18. ožujka 1998. o izmjeni priloga II., III. i IV. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 o utvrđivanju postupka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua veterinarsko-medicinskih proizvoda u hrani životinjskog podrijetla (3) trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 14. (Uredba Vijeća (EEZ) br. 2377/90) poglavlja XIII. Priloga II. Sporazumu dodaju se sljedeće alineje:

„—

398 R 0426: Uredba Komisije (EZ) br. 426/98 od 23. veljače 1998. (SL L 53, 24.2.1998., str. 3.),

398 R 0613: Uredba Komisije (EZ) br. 613/98 od 18. ožujka 1998. (SL L 82, 19.3.1998., str. 14.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbi (EZ) br. 426/98 i (EZ) br. 613/98 na islandskom i norveškom jeziku, koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 30. siječnja 1999., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. siječnja 1999.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

F. BARBASO


(1)  SL L 197, 29.7.1999., str. 53., kako je ispravljena u SL L 226, 27.8.1999., str. 43.

(2)  SL L 53, 24.2.1998., str. 3.

(3)  SL L 82, 19.3.1998., str. 14.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

216


22000D0210(09)


L 035/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.01.1999.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP

br. 9/1999

od 29. siječnja 1999.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 121/98 od 18. prosinca 1998. (1);

budući da bi Direktivu Vijeća 98/55/EZ od 17. srpnja 1998. o izmjeni Direktive 93/75/EEZ o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju i isplovljavaju iz luka Zajednice i prevoze opasnu ili onečišćujuću robu (2), trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 55.a (Direktiva Vijeća 93/75/EEZ) Priloga XIII. Sporazumu dodaje se sljedeća alineja:

„—

398 L 0055: Direktiva Vijeća 98/55/EZ od 17. srpnja 1998. (SL L 215, 1.8.1998., str. 65.).”

Članak 2.

Tekstovi Direktive 98/55/EZ na islandskom i norveškom jeziku koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 30. siječnja 1999., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. siječnja 1999.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

F. BARBASO


(1)  SL L 297, 18.11.1999., str. 50.

(2)  SL L 215, 1.8.1998., str. 65.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

217


22000D0210(10)


L 035/41

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.01.1999.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP

br. 10/1999

od 29. siječnja 1999.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 121/98 od 18. prosinca 1998. (1);

budući da bi Direktivu Komisije 98/42/EZ od 19. lipnja 1998. o izmjeni Direktive Vijeća 95/21/EZ o provedbi međunarodnih normi na brodove koji se koriste lukama Zajednice i plove u vodama pod jurisdikcijom država članica, a odnose se na sigurnost brodova, sprečavanje zagađenja i radne uvjete i uvjete života na brodu, (državni nadzor luke) (2), trebalo unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 56.b (Direktiva Vijeća 95/21/EZ) Priloga XIII. Sporazumu dodaje se sljedeće:

„kako se izmjenjuje:

398 L 0042: Direktiva Komisije 98/42/EZ od 19. lipnja 1998. (SL L 184, 27.6.1998., str. 40.).”

Članak 2.

Tekstovi Direktive 98/42/EZ na islandskom i norveškom jeziku koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 30. siječnja 1999., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. siječnja 1999.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

F. BARBASO


(1)  SL L 297, 18.11.1999., str. 50.

(2)  SL L 184, 27.6.1998., str. 40.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

218


22000D0210(11)


L 035/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.01.1999.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP

br. 11/1999

od 29. siječnja 1999.

o izmjeni Priloga XIII. (Promet) Sporazumu o EGP

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da je Prilog XIII. Sporazumu izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 121/98 od 18. prosinca 1998. (1);

budući da bi Osmu direktivu 97/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 1997. o ljetnom računanju vremena (2), trebalo unijeti u Sporazum;

budući da zbog svoga geografskog položaja Island primjenjuje srednje vrijeme po Greenwichu, (GMT-u), čitave godine,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Tekst točke 68.b (Sedma direktiva 94/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća) Priloga XIII. Sporazumu zamjenjuje se sljedećim:

397 L 0044: Osma direktiva 97/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 1997. o ljetnom računanju vremena (SL L 206, 1.8.1997., str. 62.).

U smislu ovog Sporazuma vrijede odredbe ove Direktive sa sljedećim prilagodbama:

Ova se Direktiva ne primjenjuje na Island.”

Članak 2.

Tekstovi Osme direktive 97/44/EZ na islandskom i norveškom jeziku koji su priloženi odnosnim jezičnim inačicama ove Odluke, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 30. siječnja 1999., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a.

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. siječnja 1999.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

F. BARBASO


(1)  SL L 297, 18.11.1999., str. 50.

(2)  SL L 206, 1.8.1997., str. 62.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

219


22000D0615(02)


L 141/46

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

31.03.2000.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP

br. 26/2000

od 31. ožujka 2000.

o izmjeni Priloga II. (Tehnički propisi, norme, ispitivanje i potvrđivanje) Sporazumu o EGP

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Prilog II. Sporazumu izmijenjen je Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 4/2000 od 28. siječnja 2000. (1)

(2)

Uredbu Komisije (EZ) br. 864/1999 od 26. travnja 1999. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 194/97 o utvrđivanju maksimalne razine određenih zagađivača u hrani (2) treba unijeti u Sporazum.

(3)

Uredbu Komisije (EZ) br. 1566/1999 od 16. srpnja 1999. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 194/97 o utvrđivanju maksimalne razine određenih zagađivača u hrani (3) trebalo bi unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 54.r (Uredba Komisije (EZ) br. 194/97) poglavlja XII. Priloga II. Sporazumu dodaju se sljedeće alineje:

„—

399 R 0864: Uredba Komisije (EZ) br. 864/1999 od 26. travnja 1999. (SL L 108, 27.4.1999., str. 16.)

399 R 1566: Uredba Komisije (EZ) br. 1566/1999 od 16. srpnja 1999. (SL L 184, 17.7.1999., str. 17.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbi Komisije (EZ) br. 864/1999 i (EZ) br. 1566/1999 na islandskom i norveškom jeziku, koji se objavljuju u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 1. travnja 2000., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a (4).

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 31. ožujka 2000.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

F. BARBASO


(1)  Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2)  SL L 108, 27.4.1999., str. 16.

(3)  SL L 184, 17.7.1999., str. 17.

(4)  Ustavni zahtjevi nisu navedeni.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

220


32001D0379


L 134/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.04.2001.


ODLUKA VIJEĆA

od 4. travnja 2001.

o odobrenju, u ime Europske zajednice, Protokola o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine

(2001/379/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1. u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvom rečenicom prvog podstavka i stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Zajednica je 24. lipnja 1998. u Aarhusu potpisala Protokol o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine, (dalje u tekstu „Protokol”).

(2)

Protokol ima za cilj kontrolu emisije teških metala uzrokovane antropogenim aktivnostima, koje su podložne dalekosežnom atmosferskom prekograničnom prijenosu i za koje je vjerojatno da će imati znatne negativne učinke na zdravlje ljudi ili na okoliš.

(3)

Protokolom se propisuje smanjenje ukupnih godišnjih emisija kadmija, olova i žive u atmosferu te primjena mjera nadzora proizvoda.

(4)

Mjere predviđene Protokolom doprinose ostvarivanju ciljeva politike Zajednice u području okoliša.

(5)

Zajednica i države članice, u okviru svojih pripadajućih nadležnosti, surađuju s državama nečlanicama i nadležnim međunarodnim organizacijama.

(6)

Zajednica treba odobriti Protokol,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Protokol o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine, potpisan 24. lipnja 1998., ovime se odobrava u ime Europske zajednice.

Tekst Protokola priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća ovime se ovlašćuje za imenovanje osobe ovlaštene za polaganje isprave o odobrenju kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda u skladu s člankom 16. Protokola.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Luxembourgu 4. travnja 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

B. ROSENGREN


(1)  SL C 311 E, 31.10.2000., str. 136.

(2)  Mišljenje od 24. listopada 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).


PRILOG

 


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

245


32002D0358


L 130/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.04.2002.


ODLUKA VIJEĆA

od 25. travnja 2002.

o odobravanju, u ime Europske zajednice, Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime i zajedničkom ispunjavanju obveza koje iz njega proizlaze

(2002/358/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1., u vezi s prvom rečenicom prvog podstavka članka 300. stavka 2., te prvog podstavka njegovog članka 300. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Krajnji je cilj Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Konvencija”), koja je u ime Zajednice odobrena Odlukom Vijeća 94/69/EZ od 15. prosinca 1993. o sklapanju Okvirne konvencije o promjeni klime (3), ostvariti stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja sprečava antropogeni utjecaj na klimatski sustav.

(2)

Konferencija stranaka Konvencije je na svom prvom zasjedanju zaključila da je obveza razvijenih država vratiti do 2000. godine, pojedinačno ili zajednički, svoje emisije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova koje ne nadzire Montrealski protokol uz Konvenciju o zaštiti ozonskog omotača na razine iz 1990., nedovoljna za postizanje dugoročnog cilja Konvencije o sprečavanju opasnih antropogenih utjecaja na klimatski sustav. Konferencijom se nadalje dogovorilo da se usvajanjem protokola ili drugih pravnih instrumenata započne proces koji bi omogućio poduzimanje odgovarajućih radnji i u razdoblju nakon 2000. godine (4).

(3)

Rezultat tog procesa je usvajanje Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, 11. prosinca 1997. („Protokol”) (5).

(4)

Konferencija stranaka Konvencije je na svom četvrtom zasjedanju odlučila usvojiti Akcijski plan iz Buenos Airesa, da bi na šestom zasjedanju Konferencije stranaka postigla sporazum o provedbi ključnih elemenata Protokola (6).

(5)

Osnovne elemente za provedbu Akcijskog plana iz Buenosa Airesa Konferencija stranaka konsenzusom je dogovorila na šestom zasjedanju u Bonnu od 19. do 27. srpnja 2001. (7).

(6)

Konferencija stranaka je na svojem sedmom zasjedanju održanom u Marrakeshu od 29. listopada do 10. studenoga 2001. konsenzusom usvojila niz odluka kojima se primjenjuju Sporazumi iz Bonna (8).

(7)

Protokol je u skladu s člankom 24. otvoren za ratifikaciju, prihvaćanje ili odobrenje od strane država i regionalnih organizacija za gospodarsku integraciju koje su ga potpisale.

(8)

Protokol, u skladu s člankom 4., predviđa da stranke zajednički ispunjavaju svoje obveze na temelju članka 3., djelujući u okviru i zajedno s regionalnim organizacijama za gospodarsku integraciju.

(9)

Pri potpisivanju Protokola 29. travnja 1998., Zajednica je izjavila da će u skladu s člankom 4. Protokola ispunjavati svoje pripadajuće obveze na temelju članka 3. stavka 1. Protokola zajedno sa svojim državama članicama.

(10)

Pri odlučivanju o zajedničkom ispunjavanju obveza, u skladu s člankom 4. Kyotskog protokola, Zajednica i njezine države članice zajednički su odgovorne u skladu sa stavkom 6. navedenog članka i u skladu s člankom 24. stavkom 2. Protokola, za ispunjavanje obveza Zajednice o količinskom ograničenju emisija na temelju članka 3. stavka 1. Protokola. Stoga, i u skladu s člankom 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, države članice su pojedinačno ili zajednički obvezne poduzeti sve potrebne mjere, bilo opće ili specifične, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz mjera koje su poduzele institucije Zajednice, uključujući i obvezu Zajednice o količinskom ograničenju emisija iz Protokola, kako bi olakšale ispunjavanje tih obveza i suzdržale se od svih mjera koje bi mogle ugroziti njihovo ostvarenje ove obveze.

(11)

Pravna osnova za svaku daljnju odluku u vezi s odobrenjem Zajednice budućih obveza u odnosu na smanjenje emisija odredit će se sadržajem i učinkom te odluke.

(12)

Zaključcima Vijeća od 16. lipnja 1998. (9) Vijeće je dogovorilo doprinose svake države članice ukupnoj obvezi Zajednice o smanjenju emisija. Određene države članice izrazile su svoje pretpostavke o emisijama za baznu godinu, te o zajedničkim i usklađenim politikama i mjerama. Doprinosi se razlikuju kako bi se uzeli u obzir, među ostalim, očekivani gospodarski rast, različiti izvori energije te industrijska struktura odgovarajuće države članice. Vijeće je nadalje dogovorilo da se uvjeti sporazuma uključe u Odluku Vijeća o odobrenju Protokola od strane Zajednice. Članak 4. stavak 2. Protokola zahtijeva od Zajednice i njezinih država članica da obavijeste Tajništvo, uspostavljeno člankom 8. Konvencije, o uvjetima toga sporazuma na dan polaganja njihovih isprava o ratifikaciji ili odobrenju. Zajednica i njezine države članice obvezne su poduzeti potrebne mjere kako bi omogućile Zajednici da ispuni svoje obveze iz Protokola, ne dovodeći u pitanje odgovornost svake države članice prema Zajednici i drugim državama članicama u pogledu ispunjavanja svojih obveza.

(13)

Emisije Zajednice i njezinih država članica u baznoj godini ne određuju se konačno prije stupanja na snagu Protokola. Jednom kada se emisije bazne godine konačno utvrde i to najkasnije prije početka obvezujućeg razdoblja, Zajednica i njezine države članice utvrđuju razine emisija izražene u tonama ekvivalenata ugljičnog dioksida, u skladu s postupkom iz članka 8. Odluke Vijeća 93/389/EEZ od 24. lipnja 1993. o sustavu praćenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova u Zajednici (10).

(14)

Europsko Vijeće je 15. i 16. lipnja 2001. u Göteborgu ponovno potvrdilo odlučnost Zajednice i država članica da ispune svoje Protokolom preuzete obveze, te izjavilo da Komisija priprema prijedlog za ratifikaciju prije kraja 2001., omogućujući tako Zajednici i njezinim državama članicama da ispune svoje obveze brze ratifikacije Protokola.

(15)

Europsko Vijeće je 14. i 15. prosinca 2001. u Laekenu potvrdilo odlučnost Unije da ispoštuje svoje obveze preuzete Kyotskim protokolom i svoju želju da Protokol stupi na snagu prije Svjetskog summita o održivom razvoju od 26. kolovoza do 4. rujna 2002. u Johannesburgu.

(16)

Mjere potrebne za provedbu ove Odluke treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11),

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Protokol”) potpisan 29. travnja 1998. u New Yorku ovime se odobrava u ime Europske zajednice.

Tekst Protokola određen je u Prilogu I.

Članak 2.

Europska zajednica i njezine države članice zajednički ispunjavaju svoje obveze iz članka 3. stavka 1. Protokola, u skladu s odredbama članka 4., i u potpunosti poštujući odredbe članka 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

Količinsko ograničenje i obveza smanjenja emisija, koje je preuzela Europska zajednica i njezine države članice s ciljem određivanja odgovarajućih razina emisija koje su im dodijeljene za prvo obvezujuće razdoblje za količinsko ograničenje i smanjenje emisija od 2008. do 2012. godine, određeni su u Prilogu II.

Europska zajednica i njezine države članice poduzimaju sve potrebne mjere za usklađivanje s razinama emisija navedenima u Prilogu II., kako je određeno u skladu s člankom 3. ove Odluke.

Članak 3.

Najkasnije do 31. prosinca 2006. i u skladu s postupkom iz članka 4. stavka 2. ove Odluke, Komisija određuje odgovarajuće razine emisija dodijeljene Europskoj zajednici i svakoj državi članici izražene u tonama ekvivalenta ugljičnog dioksida, nakon uspostave konačnih brojčanih vrijednosti emisija za baznu godinu, te na temelju količinskog ograničenja i obveze smanjenja određenih u Prilogu II., uzimajući u obzir metodologije za procjenu antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanjima pomoću ponora iz članka 5. stavka 2. Protokola, te načine za izračunavanje dodijeljenih količina sukladno članku 3. stavcima 7. i 8. Protokola.

Dodijeljena količina Europske zajednice i svake države članice jednaka je odgovarajućim razinama emisija određenih u skladu s ovim člankom.

Članak 4.

1.   Komisiji pomaže Odbor utemeljen na temelju članka 8. Odluke 93/389/EEZ.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 5.

1.   Ovime se ovlašćuje predsjednik Vijeća da imenuje osobu ili osobe ovlaštene da u ime Europske zajednice obavijeste Tajništvo Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime o ovoj Odluci, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Protokola.

2.   Ovime se ovlašćuje predsjednik Vijeća da imenuje osobu ili osobe ovlaštene da na isti datum obavijesti iz stavka 1. kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, u skladu s člankom 24. stavkom 1. Protokola, polože ispravu o odobrenju, čime Zajednica izražava obvezujući pristanak.

3.   Ovime se ovlašćuje predsjednik Vijeća da imenuje osobu ili osobe ovlaštene da na isti datum obavijesti iz stavka 1. prilože izjavu o nadležnosti određenu u Prilogu III., u skladu s odredbama članka 24. stavka 3 Protokola.

Članak 6.

1.   Prilikom polaganja svojih isprava o ratifikaciji ili odobrenju Protokola, države članice notificiraju ovu Odluku, u isto vrijeme i u svoje ime, Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime u skladu s člankom 4. stavkom 2. Protokola.,

2.   Države članice nastoje poduzeti potrebne mjere s ciljem polaganja svojih isprava o ratifikaciji ili odobrenju istodobno s Europskom zajednicom i ostalim državama članicama, te, ako je moguće, najkasnije do 1. lipnja 2002.

3.   Države članice najkasnije do 1. travnja 2002. obavješćuju Komisiju o svojim odlukama da ratificiraju ili da odobre Protokol ili, s obzirom na okolnosti, o vjerojatnom datumu završetka potrebnih postupaka. Komisija u suradnji s državama članicama određuje datum za istodobno polaganje isprava o ratifikaciji ili odobrenju.

Članak 7.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 25. travnja 2002.

Za Vijeće

Predsjednik

M. RAJOY BREY


(1)  SL C 75 E, 26.3.2002., str. 17.

(2)  Mišljenje od 6. veljače 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 33, 7.2.1994., str. 11.

(4)  Odluka 1/CP.1: „Berlinski mandat: Pregled primjerenosti članka 4 stavka 2. točke (a) i točke (b) Konvencije, uključujući prijedloge u vezi s Protokolom i odlukama o nastavnom postupanju”.

(5)  Odluka 1/CP.3: „Usvajanje Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime”.

(6)  Odluka I/CP.4: „Akcijski plan iz Buenosa Airesa”.

(7)  Odluka 5/CP.6: „Provedba Akcijskog plana iz Buenosa Airesa”.

(8)  Odluke 2-24/CP.7: „Marakeški sporazumi”.

(9)  Dokument 9702/98 od 19. lipnja 1998. Vijeća Europske unije koji predstavlja ishod postupaka Vijeća za okoliš od 16.-17. lipnja 1998., Prilog I.

(10)  SL L 167, 9.7.1993., str. 31. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 1999/296/EZ (SL L 117, 5.5.1999., str. 35.).

(11)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

248


22002A0515(01)


L 130/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


KYOTSKI PROTOKOL UZ OKVIRNU KONVENCIJU UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME

STRANKE OVOG PROTOKOLA,

S OBZIROM da su stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (u daljnjem tekstu: Konvencija),

TEŽEĆI krajnjem cilju Konvencije kao što je navedeno u njezinom članku 2.,

POZIVAJUĆI se na odredbe Konvencije,

VOĐENE člankom 3. Konvencije,

NASTAVLJAJUĆI se na Berlinski mandat, usvojen odlukom 1/CP.1 na Konferenciji stranaka Konvencije na prvom zasjedanju,

DOGOVORILE SU SE, KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Za potrebe ovog Protokola primjenjuju se definicije iz članka 1. Konvencije. Uz to,

1.

„Konferencija stranaka” znači Konferenciju stranaka Konvencije.

2.

„Konvencija” znači Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, usvojenu u New Yorku 9. svibnja 1992. godine.

3.

„Međuvladino tijelo za klimatske promjene” znači Međuvladino tijelo za klimatske promjene što su ga zajednički utemeljili, 1988. godine, Svjetska meteorološka organizacija i Program Ujedinjenih naroda za okoliš.

4.

„Montrealski protokol” znači Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj, usvojen u Montrealu 16. rujna 1987. godine te naknadno dopunjen i prilagođen.

5.

„Stranke prisutne i koje glasuju” znače stranke, prisutne i koje glasuju za ili protiv.

6.

„Stranka” znači, ako kontekst ne ukazuje na nešto drugo, stranka ovog Protokola.

7.

„Stranka obuhvaćena Prilogom I.” znači stranku obuhvaćenu Prilogom I. Konvencije, što se može izmijeniti, ili stranku koja je dostavila pisanu obavijest na temelju članka 4., stavka 2. (g) Konvencije.

Članak 2.

1.   Svaka će stranka obuhvaćena Prilogom I., u postizanju količinskog ograničenja emisije i obveza smanjenja prema članku 3. radi promicanja održivog razvitka:

a)

provoditi i/ili dalje razrađivati politiku i mjere sukladno njezinim nacionalnim prilikama, primjerice:

i)

poboljšanje energetske učinkovitosti u odnosnim sektorima nacionalnog gospodarstva,

ii)

zaštita i poboljšanje ponora i spremnika stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, vodeći računa o obvezama preuzetim na temelju važećih međunarodnih sporazuma o okolišu; promicanje održivog načina gospodarenja šumama, pošumljavanje i ponovno pošumljavanje,

iii)

promicanje održivih oblika poljoprivrede u svjetlu uvažavanja klimatskih promjena,

iv)

istraživanje, promicanje, razvijanje i povećana uporaba novih i obnovljivih oblika energije, tehnologija sekvestracije ugljikova dioksida i naprednih inovativnih tehnologija prihvatljivih za okoliš,

v)

progresivno smanjivanje ili uklanjanje tržišnih nesavršenosti, fiskalnih poticaja, poreznih i carinskih olakšica i subvencija u svim sektorima koji emitiraju stakleničke plinove, a djeluju protivno cilju Konvencije i primjenjuju tržišne instrumente,

vi)

poticanje prikladnih reformi u odnosnim sektorima s ciljem promicanja politike i mjera koje ograničavaju ili smanjuju emisije stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola,

vii)

mjere za ograničavanje i/ili smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektoru transporta, koje nisu pod nadzorom Montrealskoga protokola,

viii)

ograničavanje i/ili smanjenje emisija metana oporabom i korištenjem u gospodarenju otpadom, kao i u proizvodnji, prijevozu i distribuciji energije,

b)

surađivati s drugim takvim strankama kako bi se poboljšala pojedinačna i zajednička učinkovitost njihove politike i mjera koje su prihvaćene prema ovom članku, u skladu s člankom 4., stavcima 2. (e) i (i) Konvencije. Da bi se to postiglo, stranke će poduzeti korake radi razmjene iskustva i informacija o takvoj politici i mjerama, uključujući razradu poboljšanja njihove usporedivosti, transparentnosti i učinkovitosti. Na prvom zasjedanju, ili čim to bude izvedivo nakon njega, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola razmotrit će načine koji bi olakšali takvu suradnju, uzimajući u obzir sve važeće informacije.

2.   Stranke obuhvaćene Prilogom I. poradit će na ograničavanju ili smanjenju emisija stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola iz zrakoplovstva i pomorstva, djelujući preko Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva, odnosno Međunarodne pomorske organizacije.

3.   Stranke obuhvaćene Prilogom I. težit će za provedbom politike i mjera iz ovog članka tako da nepovoljne učinke svedu na najmanju mjeru, uključujući nepovoljne učinke klimatskih promjena, učinke na međunarodnu trgovinu, te društvene, gospodarske i učinke u svezi s okolišem na druge stranke, naročito stranke koje su zemlje u razvoju i ponajviše stranke utvrđene člankom 4., stavcima 8. i 9. Konvencije, vodeći računa o članku 3. Konvencije. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola može poduzimati daljnje akcije, po potrebi, radi promicanja provođenja odredaba ovog stavka.

4.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, ako odluči da je korisno usklađivati bilo koju politiku i mjere iz gornjeg stavka 1. (a), uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti i potencijalne učinke, razmotrit će načine i sredstva za razradu usklađivanja takve politike i mjera.

Članak 3.

1.   Stranke obuhvaćene Prilogom I. će, pojedinačno ili zajedno, osigurati da njihove skupne antropogene emisije stakleničkih plinova na popisu u Dodatku A ekvivalentne emisiji ugljikova dioksida ne prelaze dodijeljene im količine, izračunate prema njihovom kvantificiranom ograničenju emisija i obvezama smanjenja kako je upisano u Dodatku B i sukladno odredbama ovog članka, da bi se njihove ukupne emisije takvih plinova smanjile za najmanje 5 posto ispod razina iz 1990. godine, u obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012. godine.

2.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. treba postići, do 2005. godine, vidljivi napredak u ostvarivanju obveza preuzetih ovim Protokolom.

3.   Neto promjene emisija stakleničkih plinova iz izvora te uklanjanja ponorima kao rezultat izravne promjene u korištenju zemljišta nastale ljudskim djelovanjem te aktivnostima u šumarstvu, ograničene od 1990. godine na pošumljavanje, ponovno pošumljavanje i odšumljavanje, mjerene kao dokazive promjene zaliha ugljika u svakom obvezujućem razdoblju, koristit će se za ispunjavanje obveza stranaka obuhvaćenih Dodatkom I. prema ovom članku. O emisijama stakleničkih plinova iz izvora te uklanjanju ponorima povezanim s ovim aktivnostima potrebno je izvješćivati na razvidan i dokaziv način te ih podvrgnuti reviziji u skladu s člancima 7. i 8.

4.   Prije prvog zasjedanja Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. dostavit će, radi razmatranja Pomoćnog tijela za znanstvene i tehnološke savjete, podatke kako bi se odredila njezina razina zaliha ugljika iz 1990. godine te omogućila procjena promjene zaliha ugljika u idućim godinama. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola će, na svom prvom zasjedanju ili čim to bude izvedivo nakon njega, donijeti odluku o modalitetima, pravilima i smjernicama o tome kako će i koje će se dodatne aktivnosti ljudskog djelovanja u vezi s promjenama emisija stakleničkih plinova iz izvora i uklanjanja ponorima u poljoprivrednim tlima te kategorijama promjene korištenja zemljišta i šumarstva, dodati ili, pak, oduzeti od dodijeljene kvote strankama obuhvaćenim Prilogom I., vodeći računa o nesigurnosti, jasnoći izvješćivanja, provjerljivosti, metodološkom radu Međuvladinog tijela za klimatske promjene, savjetu koje je dalo Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete u skladu s člankom 5. te odlukama Konferencije stranaka. Takvu je odluku potrebno primijeniti u drugom i idućim obvezujućim razdobljima. Stranka može odabrati primjenu takve odluke o ovim dodatnim aktivnostima ljudskog djelovanja u prvom obvezujućem razdoblju, pod uvjetom da se te aktivnosti odvijaju od 1990. godine.

5.   Stranke obuhvaćene Prilogom I. koje su u prijelazu na tržišnu ekonomiju, a bazna im je godina ili razdoblje utvrđeno sukladno Odluci 9/CP.2 Konferencije stranaka na njezinom drugom zasjedanju, koristit će tu baznu godinu ili razdoblje za provedbu svojih obveza iz ovog članka. Svaka druga stranka obuhvaćena Prilogom I., koja je u prijelazu na tržišnu ekonomiju i koja još nije podnijela svoje prvo nacionalno izvješće prema članku 12. Konvencije, može također izvijestiti Konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola o namjeri korištenja druge povijesne bazne godine ili razdoblja, umjesto 1990. godine, za provedbu svojih obveza iz ovog članka. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola odlučuje o prihvaćanju takve pisane obavijesti.

6.   Uzimajući u obzir članak 4., stavak 6. Konvencije, u provedbi obveza na temelju ovog Protokola, drukčijih od navedenih u ovom članku, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola dozvolit će određeni stupanj fleksibilnosti strankama obuhvaćenim Prilogom I. koje su u prijelazu na tržišnu ekonomiju.

7.   U prvom obvezujućem razdoblju za količinsko ograničenje i smanjenje emisija, od 2008. do 2012. godine, kvota dodijeljena svakoj stranci obuhvaćenoj Prilogom I. mora biti jednaka postotku upisanom za nju u Dodatku B njezinih skupnih antropogenih emisija stakleničkih plinova na popisu u Dodatku A ekvivalentnih emisiji ugljikova dioksida, za 1990. godinu ili za baznu godinu ili razdoblje određeno u skladu s gornjim stavkom 5., pomnoženo s pet. One stranke obuhvaćene Prilogom I. kojima promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo čine neto izvor emisija stakleničkih plinova u 1990. godini, uključit će u svoju baznu godinu za emisije, 1990. ili razdoblje, skupne antropogene emisije ekvivalentne emisiji ugljikova dioksida po izvorima umanjene za uklanjanja pomoću ponora iz promjene u korištenju zemljišta u 1990. godini, u svrhu izračunavanja dodijeljene im kvote.

8.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. može koristiti 1995. godinu kao svoju baznu godinu za fluorougljikovodike, perfluorougljike i sumporov heksafluorid, u svrhu izračuna na koje se odnosi gornji stavak 7.

9.   Obveze u idućim razdobljima za stranke obuhvaćene Prilogom I. utvrdit će se izmjenama i dopunama Dodatka B ovog Protokola, usvojenim u skladu s odredbama članka 21., stavka 7. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola pokrenut će razmatranje takvih obveza najmanje sedam godina prije svršetka prvog obvezujućeg razdoblja spomenutog u gornjem stavku 1.

10.   Svake jedinice smanjenja emisije ili svaki dio dodijeljene kvote što ih stranka pribavlja od druge stranke u skladu s odredbama članka 6. ili članka 17., dodaju se kvoti dodijeljenoj stranci koja ih je pribavila.

11.   Svake jedinice smanjenja emisija ili svaki dio dodijeljene kvote što ih stranka prenese drugoj stranci u skladu s odredbama članka 6. i članka 17., oduzimaju se od kvote dodijeljene stranci koja ih je prenijela.

12.   Svaka ovjerena smanjenja emisija što ih stranka pribavlja od druge stranke u skladu s odredbama članka 12., dodaju se kvoti dodijeljenoj stranci koja ih je pribavila.

13.   Ako su emisije stranke obuhvaćene Prilogom I. u obvezujućem razdoblju niže od njihove dodijeljene kvote prema ovome članku, ta će se razlika, na zahtjev stranke, dodati dodijeljenoj kvoti za tu stranku u idućim obvezujućim razdobljima.

14.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. nastojat će provoditi obveze spomenute u gornjem stavku 1. tako da svede na najmanju mjeru društvene, gospodarske i za okoliš štetne utjecaje na stranke koje su zemlje u razvoju, posebno one utvrđene člankom 4. stavcima 8. i 9. Konvencije. U skladu s važećim odlukama Konferencije stranaka za provedbu tih stavaka, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola će, na svom prvom zasjedanju, razmotriti koje su aktivnosti neophodne da bi se na najmanju mjeru sveli negativni učinci klimatskih promjena i/ili učinci poduzetih mjera na stranke na koje se ti stavci odnose. Među pitanjima za razmatranje bit će uspostava mehanizama financiranja, osiguranje i prijenos tehnologije.

Članak 4.

1.   Za sve stranke obuhvaćene Prilogom I. koje su sklopile ugovor o zajedničkom ispunjavanju svojih obveza prema članku 3., smatra se da su ispunile te obveze pod uvjetom da njihove zajedničke ukupne antropogene emisije stakleničkih plinova na popisu u Dodatku A ekvivalentne emisiji ugljikova dioksida ne premašuju njihove dodijeljene kvote, izračunate na osnovi njihovih obveza količinskog ograničenja i smanjenja kao što je upisano u Dodatku B i u skladu s odredbama članka 3. Pripadajuća razina emisije dodijeljena svakoj od stranaka ugovora navodi se u tom ugovoru.

2.   Stranke svakog takvog ugovora obavijestit će tajništvo o uvjetima iz ugovora na dan polaganja njihove isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, odnosno pristupu ovom Protokolu. Tajništvo će, sa svoje strane, obavijestiti stranke i potpisnice Konvencije o uvjetima iz ugovora.

3.   Svaki takav ugovor ostaje na snazi tijekom trajanja obvezujućeg razdoblja navedenog u članku 3. stavku 7.

4.   Ako stranke djeluju udruženo unutar okvira i zajedno s nekom regionalnom organizacijom za gospodarsku integraciju, svaka izmjena u sastavu te organizacije nakon usvajanja ovog Protokola ne utječe na postojeće obveze prema ovom Protokolu. Svaka izmjena u sastavu organizacije primjenjuje se jedino u svrhu onih obveza iz članka 3. koje su usvojene nakon te izmjene.

5.   U slučaju neuspjeha stranaka takvog ugovora da postignu njihovu ukupnu zbirnu razinu smanjenja emisije, svaka stranka takvog ugovora smatra se odgovornom za vlastitu razinu emisija određenu ugovorom.

6.   Ako stranke djeluju udruženo unutar okvira i zajedno s nekom regionalnom organizacijom za gospodarsku integraciju koja je i sama stranka ovog Protokola, svaka država članica te regionalne organizacije za gospodarsku integraciju zasebno, te zajedno s regionalnom organizacijom za gospodarsku integraciju koja djeluje sukladno članku 24., u slučaju neuspjeha da postignu ukupnu zbirnu razinu smanjenja emisija, smatra se odgovornom za svoju razinu emisija, kao što je navedeno ovim člankom.

Članak 5.

1.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. uspostavit će, ne kasnije od godinu dana prije početka prvog obvezujućeg razdoblja, nacionalni sustav za procjenu antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanjima ponorima za sve stakleničke plinove koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola. O smjernicama za takve nacionalne sustave koji sadržavaju metodologije navedene u donjem stavku 2., odlučit će Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovoga Protokola na svom prvom zasjedanju.

2.   Metodologije za procjenu antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanjima pomoću ponora za sve stakleničke plinove koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola su one koje prihvati Međuvladino tijelo za klimatske promjene i s kojima se složi Konferencija stranaka na svom trećem zasjedanju. Tamo gdje se takve metodologije ne koriste, primijenit će se odgovarajuće prilagodbe prema metodologijama s kojima se složi Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola na svom prvom zasjedanju. Na temelju rada, između ostalog, Međuvladinog tijela za klimatske promjene te savjeta koje je dalo Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola redovito će razmatrati i, po potrebi, revidirati takve metodologije i prilagodbe, u cijelosti vodeći računa o važećim odlukama Konferencije stranaka. Svaka izmjena metodologija ili prilagodbi koristi se jedino u svrhu utvrđivanja postupanja u smislu ispunjavanja obveza iz članka 3. u odnosu na svako obvezujuće razdoblje prihvaćeno nakon te revizije.

3.   Potencijali globalnog zatopljenja primijenjeni za izračun antropogenih emisija stakleničkih plinova na popisu u Dodatku A ekvivalentnih emisiji ugljikova dioksida, prema izvorima i uklanjanjima pomoću ponora jesu oni što ih prihvati Međuvladino tijelo za klimatske promjene i s kojima se složi Konferencija stranaka na svom trećem zasjedanju. Na temelju rada, između ostalog, Međuvladinog tijela za klimatske promjene te savjeta koje daje Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola redovito će razmatrati i, po potrebi, revidirati potencijal globalnog zatopljenja za svaki takav staklenički plin, u cijelosti vodeći računa o važećim odlukama Konferencije stranaka. Svaka izmjena potencijala globalnog zatopljenja primijenit će se jedino na one obveze iz članka 3. u odnosu na svako obvezujuće razdoblje prihvaćeno nakon te revizije.

Članak 6.

1.   U svrhu ispunjavanja obveza prema članku 3., svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. može prenijeti ili pribaviti od bilo koje druge takve stranke jedinice smanjenja emisija koje su rezultat projekata namijenjenih smanjivanju antropogenih emisija iz izvora ili poboljšanja antropogenog uklanjanja stakleničkih plinova ponorima u bilo kojem sektoru gospodarstva, pod uvjetom da:

a)

svaki takav projekt ima odobrenje uključenih stranaka,

b)

svaki takav projekt donosi smanjenje emisija iz izvora ili poboljšanje uklanjanja ponorima, što je dodatno onom što bi se inače događalo,

c)

ne pribavlja nikakve jedinice smanjenja emisija ako to nije u skladu s njezinim obvezama prema člancima 5. i 7., i

d)

pribavljanje jedinica smanjenja emisija nadopunjuje domaće aktivnosti u svrhu ispunjavanja obveza prema članku 3.

2.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola može, na svom prvom zasjedanju, ili čim to bude izvedivo nakon njega, dalje razrađivati smjernice za provedbu ovog članka, uključujući ovjeravanje i izvješćivanje.

3.   Stranka obuhvaćena Prilogom I. može ovlastiti pravna tijela da sudjeluju, na njihovu odgovornost, u aktivnostima usmjerenim stvaranju, prijenosu ili pribavljanju jedinica smanjenja emisija prema ovom članku.

4.   Ako je utvrđena upitnost u pridržavanju uvjeta navedenih u ovom članku u odnosu na stranku obuhvaćenu Prilogom I. sukladno važećim odredbama članka 8., prijenos i pribavljanje jedinica smanjenja emisija mogu se nastaviti nakon utvrđene upitnosti, pod uvjetom da stranka ne može koristiti takve jedinice za izvršenje svojih obveza prema članku 3., dokle god nije riješeno pitanje pridržavanja.

Članak 7.

1.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. u svoj će godišnji inventar antropogenih emisija iz izvora i uklanjanja ponorima stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, podnijet sukladno važećim odlukama Konferencije stranaka, ugraditi neophodne dodatne informacije s ciljem osiguranja pridržavanja sukladno članku 3., što će se utvrditi u skladu s donjim stavkom 4.

2.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. ugradit će u svoje nacionalno izvješće, podnijeto prema članku 12. Konvencije, dodatne informacije neophodne za prikaz ispunjavanja njezinih obveza iz ovog Protokola, što će biti utvrđeno u skladu s donjim stavkom 4.

3.   Svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. podnijet će informacije tražene gornjim stavkom 1. jedanput godišnje, počevši s prvim inventarom emisija obveznim prema Konvenciji za prvu godinu obvezujućeg razdoblja nakon što ovaj Protokol stupi na snagu za tu stranku. Svaka takva stranka podnijet će informacije tražene gornjim stavkom 2. kao dio prvog nacionalnog izvješća obveznog prema Konvenciji nakon što ovaj Protokol stupi na snagu za nju, te nakon što se usvoje smjernice kako je propisano donjim stavkom 4. Učestalost daljnjeg podnošenja informacija traženih ovim člankom odredit će Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, vodeći računa o svakom rasporedu za podnošenje nacionalnih izvješća o kojem odluči Konferencija stranaka.

4.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola usvojit će na svom prvom zasjedanju, te nakon njega periodički razmatrati, smjernice za pripremu informacija traženih ovim člankom, vodeći računa o smjernicama za pripremu nacionalnih izvješća za stranke obuhvaćene Prilogom I., usvojenim na Konferenciji stranaka. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola također će, prije prvog obvezujućeg razdoblja, odlučiti o modalitetima za izračun dodijeljenih kvota.

Članak 8.

1.   Informacije koje prema članku 7. podnese svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. revidira stručni revizijski tim sukladno važećim odlukama Konferencije stranaka i smjernicama koje za tu svrhu usvoji Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola prema donjemu stavku 4. Informacije koje prema članku 7. stavku 1. podnese svaka stranka obuhvaćena Prilogom I. revidiraju se kao dio godišnje kompilacije i izračuna inventara emisija i dodijeljenih kvota. Uz to, informacije koje prema članku 7. stavku 2. podnese svaka stranka obuhvaćena Dodatkom I. revidiraju se kao dio revizije izvješća.

2.   Stručne revizijske timove usklađuje tajništvo, a sastavljeni su od stručnjaka izabranih među onima koje su predložile stranke Konvencije i, po potrebi, međuvladine organizacije, sukladno naputkom danim za tu svrhu od Konferencije stranaka.

3.   Proces revizije osigurava temeljitu i opsežnu tehničku procjenu svih aspekata provedbe od stranke ovog Protokola. Stručni revizijski timovi izrađuju izvješće za Konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, ocjenjuju provedbu obveza stranke te ukazuju na sve potencijalne probleme i faktore koji utječu na ispunjavanje obveza. Takva izvješća tajništvo dostavlja svim strankama Konvencije. Tajništvo će pitanja na koja u svezi s provedbom ukazuju takva izvješća zabilježiti za daljnje razmatranje Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola.

4.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola na svom će prvom zasjedanju usvojiti, i kasnije periodično razmatrati, smjernice za pregled provedbe ovog Protokola od strane stručnih revizijskih timova, vodeći računa o važećim odlukama Konferencije stranaka.

5.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, uz podršku Pomoćnog tijela za provedbu i, po potrebi, Pomoćnog tijela za znanstvene i tehnološke savjete, razmatra:

a)

informacije koje podnesu stranke prema članku 7. i izvješća stručnih revizija istih, provedenih prema ovom članku, i

b)

ona pitanja provedbe što ih je prema gornjemu stavku 3. zabilježilo tajništvo, kao i sva pitanja što ih potaknu stranke.

6.   Nastavljajući se na razmatranje informacija na koje se odnosi gornji stavak 5., Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola donosi odluke o svakom pitanju potrebnom za provedbu ovog Protokola.

Članak 9.

1.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola periodično će razmotriti ovaj Protokol uvažavajući najbolje dostupne znanstvene informacije i procjene u svezi s klimatskim promjenama i njihovih posljedica, kao i važeće tehničke, društvene i gospodarske informacije. Ta se razmatranja usklađuju s prikladnim razmatranjima u okviru Konvencije, naročito s onima traženim člankom 4., stavkom 2. (d) i člankom 7., stavkom 2. (a) Konvencije. Na temelju tih razmatranja, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola poduzima primjereni postupak.

2.   Prvo će se razmatranje provesti na drugom zasjedanju Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Daljnja će se razmatranja odvijati pravodobno i u pravilnim vremenskim razmacima.

Članak 10.

1. Sve stranke, uzimajući u obzir njihove zajedničke, ali različite odgovornosti i njihove specifične nacionalne i regionalne razvojne prioritete, ciljeve i osobitosti, bez uvođenja bilo kojih novih obveza za stranke koje nisu obuhvaćene Prilogom I., ali u reafirmaciji postojećih obveza iz članka 4. stavka 1. Konvencije, te nastavljajući napredak u provedbi ovih obveza u svrhu postizanja održivog razvitka, vodeći računa o članku 4., stavcima 3., 5. i 7. Konvencije:

a)

oblikuju, gdje je prikladno i prema opsegu moguće, troškovno učinkovite nacionalne i, po potrebi, regionalne programe radi poboljšanja kakvoće lokalnih faktora emisija, podataka o aktivnostima i/ili modela koji odražavaju društveno-ekonomske prilike svake stranke za izradu i periodično ažuriranje nacionalnih inventara antropogenih emisija prema izvorima i uklanjanju ponorima svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom Montrealskog protokola, primjenom usporedivih metodologija odobrenih od Konferencije stranaka, i konzistentnih sa smjernicama koje je za izradu nacionalnih izvješća usvojila Konferencija stranaka,

b)

oblikuju, provode, objavljuju i redovito ažuriraju nacionalne, i po potrebi, regionalne programe koji sadržavaju mjere za ublažavanje klimatskih promjena i mjere koje pospješuju odgovarajuće prilagodbe klimatskim promjenama:

i)

takvi se programi, između ostalog, odnose na energetski, transportni i industrijski sektor, kao i na poljoprivredu, šumarstvo i gospodarenje otpadom. Nadalje, tehnologije prilagodbe i metode za poboljšanje prostornog planiranja unaprjeđuju prilagodbu klimatskim promjenama; i

ii)

stranke obuhvaćene Prilogom I. podnose informacije o djelovanju na temelju ovog Protokola, uključujući nacionalne programe, prema članku 7.; druge će stranke u svoja nacionalna izvješća, po potrebi, uvrstiti informacije o programima koji sadržavaju mjere za koje je stranka uvjerena da pridonose usmjerenosti klimatskim promjenama i njihovim negativnim učincima, uključujući smanjenje porasta emisija stakleničkih plinova, i poboljšanje uklanjanja ponorima, izgradnju kapaciteta i mjere prilagodbe,

c)

surađuju u promicanju učinkovitih modaliteta za razvoj, primjenu i širenje te poduzimaju sve praktične korake za promicanje, pospješivanje i financiranje, po potrebi, prijenosa ili pristupa tehnologijama prihvatljivim za okoliš, znanja, prakse i postupaka koji se odnose na klimatske promjene, naročito za zemlje u razvoju, uključujući oblikovanje politike i programa za učinkovit prijenos tehnologija prihvatljivih za okoliš koje su u javnom vlasništvu ili javno dostupne i stvaranje poticajnog okruženja za privatni sektor, u cilju promicanja i poboljšanja pristupa i prijenosa tehnologija prihvatljivih za okoliš,

d)

surađuju u znanstvenim i tehničkim istraživanjima i promiču održavanje i razvitak sustava sistematičnog promatranja i razvoj arhiva podataka kako bi se smanjile nesigurnosti u svezi s klimatskim sustavom, negativni utjecaji klimatskih promjena te gospodarske i društvene posljedice raznih strategija ublaženja i promiču razvoj i jačanje unutarnjih kapaciteta i sposobnosti za sudjelovanje u međunarodnim i međuvladinim naporima, programima i mrežama za istraživanja i sustavna promatranja, vodeći računa o članku 5. Konvencije,

e)

surađuju i promiču na međunarodnoj razini i, po potrebi, korištenjem postojećih tijela, razvoj i provedbu programa izobrazbe i osposobljavanja, uključujući jačanje izgradnje nacionalnih kapaciteta, naročito ljudskih i institucionalnih i razmjenu ili upućivanje na raspolaganje osoblja za podučavanje stručnjaka u ovom području, posebno za zemlje u razvoju, te na nacionalnoj razini potiču svijest javnosti i dostupnost informacija o klimatskim promjenama. Odgovarajuće modalitete za provedbu ovih aktivnosti razrađuju nadležna tijela Konvencije, vodeći računa o članku 6. Konvencije,

f)

uključuju u svoja nacionalna izvješća informacije o programima i aktivnostima poduzetim prema ovom članku u skladu s važećim odlukama Konferencije stranaka, te

g)

obraćaju punu pozornost, u provedbi obveza iz ovog članka, članku 4., stavku 8. Konvencije.

Članak 11.

1.   U provedbi članka 10., stranke su dužne voditi računa o odredbama članka 4. stavaka 4., 5., 7., 8. i 9. Konvencije.

2.   U kontekstu provedbe članka 4. stavka 1. Konvencije, u skladu s odredbama članka 4. stavka 3. i članka 11. Konvencije, i s podrškom tijela ili više tijela kojima je povjereno upravljanje financijskim mehanizmom Konvencije, stranke koje su razvijene zemlje i ostale razvijene stranke obuhvaćene Prilogom II. Konvencije:

a)

osiguravaju nova i dodatna financijska sredstva radi podmirenja dogovorenih punih troškova stranaka koje su zemlje u razvoju, u pospješivanju provedbe postojećih obveza prema članku 4., stavku 1. (a) Konvencije obuhvaćenim člankom 10., podstavkom (a), i

b)

također osiguravaju takva financijska sredstva, uključujući za prijenos tehnologije, potrebne strankama koje su zemlje u razvoju radi podmirenja dogovorenih punih uvećanih troškova u unapređivanju provedbe postojećih obveza iz članka 4., stavka 1. Konvencije obuhvaćenim člankom 10. i koji su ugovoreni između stranke koja je zemlja u razvoju i međunarodnog tijela ili više tijela spomenutih u članku 11. Konvencije, sukladno istom članku.

Provedba postojećih obveza uvažava potrebu za primjerenošću i predvidljivošću priljeva sredstava te važnost odgovarajuće raspodjele tereta među strankama koje su razvijene zemlje. Smjernice koje se odnose na tijela ili više tijela kojima je važećim odlukama Konferencije stranaka povjereno upravljanje financijskim mehanizmom Konvencije, uključujući odluke dogovorene prije usvajanja ovog Protokola, primjenjuje se, uz potrebne preinake, na odredbe ovog stavka.

3.   Stranke koje su razvijene zemlje i druge razvijene zemlje iz Priloga II. Konvencije mogu također osigurati, a stranke koje su zemlje u razvoju mogu se njima koristiti, financijska sredstva za provedbu članka 10., putem bilateralnih, regionalnih i drugih multilateralnih kanala.

Članak 12.

1.   Ovime se definira mehanizam čistog razvoja.

2.   Svrha mehanizma čistog razvoja jest pomoć strankama koje nisu obuhvaćene Prilogom I. u postignuću održivog razvoja i pridonošenju krajnjem cilju Konvencije, te pomoć strankama obuhvaćenim Prilogom I. u postizanju pridržavanja njihovog količinskog ograničenja emisija i obveza smanjenja prema članku 3.

3.   Na temelju mehanizma čistog razvoja,

a)

stranke koje nisu obuhvaćene Prilogom I. ostvaruju korist od projektnih aktivnosti iz kojih proizlaze ovjerena smanjenja emisija, i

b)

stranke obuhvaćene Prilogom I. mogu koristiti ovjerena smanjenja emisija pribavljena takvim projektnim aktivnostima radi doprinosa pridržavanju dijela svog količinskog ograničenja emisija i obveza smanjenja prema članku 3., kako je odredila Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola.

4.   Mehanizam čistog razvoja podložan je ovlasti i upravljanju Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola te nadzoru izvršnog odbora mehanizma čistog razvoja.

5.   Smanjenja emisija stečena aktivnošću svakog projekta ovjeravaju operativna tijela koja određuje Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, na temelju:

a)

dobrovoljnog sudjelovanja koje odobri svaka uključena stranka,

b)

stvarnih, izmjerljivih i dugoročnih koristi u svezi s ublažavanjem klimatskih promjena, i

c)

smanjenja emisija koje su dodatne na one koje bi se pojavile u izostanku ovjerenih projektnih aktivnosti.

6.   Mehanizam čistog razvoja pomaže u ugovaranju financiranja za ovjerene projektne aktivnosti, kako bude potrebno.

7.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola će, na svom prvom zasjedanju, razraditi modalitete i postupke s ciljem da osigura transparentnost, učinkovitost i izračunljivost pomoću neovisnog pregleda i ovjere projektnih aktivnosti.

8.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola osigurava da se dio prihoda iz ovjerenih projektnih aktivnosti upotrijebi za pokrivanje administrativnih troškova, kao i za pomoć strankama koje su zemlje u razvoju, a posebno su osjetljive zbog negativnih posljedica klimatskih promjena, u podmirivanju troškova za prilagodbu.

9.   Sudjelovanje u mehanizmu čistog razvoja, uključujući u aktivnostima spomenutim u gornjemu stavku 3. (a) i pribavljanju ovjerenih smanjenja emisija, može obuhvaćati privatna i/ili javna tijela, i ono je predmetom vođenja na način kako to omogući izvršni odbor mehanizma čistog razvoja.

10.   Ovjerena smanjenja emisija pribavljena tijekom razdoblja od 2000. godine do početka prvog obvezujućeg razdoblja mogu se koristiti za pomoć u postizanju pridržavanja u prvom obvezujućem razdoblju.

Članak 13.

1.   Konferencija stranaka, najviše tijelo Konvencije, služi kao sastanak stranaka ovog Protokola.

2.   Stranke Konvencije koje nisu stranke ovog Protokola mogu sudjelovati kao promatrači u radu svakog zasjedanja Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Kada Konferencija stranaka služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, odluke na temelju ovog Protokola donose samo stranke istog.

3.   Kada Konferencija stranaka služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, svaki član Ureda Konferencije stranaka koji predstavlja stranku Konvencije, ali koja u to vrijeme nije ujedno i stranka Protokola, bit će zamijenjen dodatnim članom koji će biti izabran od strane i iz redova stranaka ovog Protokola.

4.   Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola brine za redovito razmatranje provedbe ovoga Protokola i, u okviru svog mandata, donosi neophodne odluke za promicanje njegove učinkovite provedbe. Obnaša sljedeće funkcije dodijeljene joj ovim Protokolom:

a)

procjenjuje, na temelju svih informacija koje su joj na raspolaganju sukladno odredbama ovog Protokola, provedbu Protokola od stranaka, ukupne učinke mjera poduzetih prema ovom Protokolu, naročito gospodarske, društvene i učinke na okoliš, kao i njihove kumulativne utjecaje i doseg postignutog napretka u odnosu na cilj Konvencije,

b)

periodički ispituje obveze stranaka na temelju ovog Protokola i daje pozornost svakom pregledu traženom člankom 4., stavkom 2. (d) i člankom 7., stavkom 2. Konvencije, uvažavajući cilj Konvencije, iskustva stečena provedbom iste i razvoj znanstvenog i tehnološkog znanja, te u tome smislu razmatra i prihvaća redovita izvješća o provedbi ovog Protokola,

c)

promiče i pospješuje razmjenu informacija o mjerama koje stranke usvoje u području klimatskih promjena i njihovih posljedica, vodeći računa o različitim osobitostima, odgovornostima i sposobnostima stranaka i obvezama svake ne temelju ovog Protokola,

d)

pospješuje, na zahtjev dviju ili više stranaka, usklađivanje mjera koje su usvojile u području klimatskih promjena i njihovih posljedica, vodeći računa o različitim osobitostima, odgovornostima i sposobnostima stranaka i obvezama svake na temelju ovog Protokola,

e)

promiče i usmjerava, sukladno cilju Konvencije i odredbama ovog Protokola, i u cijelosti vodeći računa o relevantnim odlukama Konferencije stranaka, razvoj i periodično usavršavanje usporednih metodologija za učinkovitu provedbu ovog Protokola, prihvaćenih od Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola;

f)

donosi preporuke o svakom pitanju neophodnom za provedbu ovog Protokola;

g)

nastojati mobilizirati dodatna financijska sredstva u skladu s člankom 11., stavkom 2.;

h)

osniva pomoćna tijela koja smatra neophodnim za provedbu ovog Protokola;

i)

tražiti i koristi, gdje je primjereno, usluge i suradnju te informacije dobivene od kompetentnih međunarodnih organizacija i međuvladinih i nevladinih tijela; i

j)

ostvaruje druge funkcije koje se mogu zatražiti za provedbu ovog Protokola, i razmatra svaku zadaću povjerenu odlukom Konferencije stranaka.

5.   Poslovnik Konferencije stranaka i financijsko poslovanje uređeno od strane Konvencije primjenjuju se, uz potrebne preinake, temeljem ovog Protokola, osim ako se drukčije ne odluči konsenzusom Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola.

6.   Prvo zasjedanje Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola saziva tajništvo, zajedno s prvim zasjedanjem Konferencije stranaka koje je planirano nakon dana stupanja na snagu ovog Protokola. Daljnja redovita zasjedanja Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola održavaju se svake godine i zajedno s redovitim zasjedanjima Konferencije stranaka, osim ako drukčije ne odluči Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola.

7.   Izvanredna zasjedanja Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola održat će se u neko drugo vrijeme, ako to smatra potrebnim Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, ili na pisani zahtjev bilo koje stranke, pod uvjetom da ga, u roku od šest mjeseci nakon što tajništvo dostavi zahtjev strankama, podrži najmanje trećina stranaka.

8.   Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane agencije i Međunarodna agencija za atomsku energiju, kao i bilo koja njihova država članica ili njihovi promatrači koji nisu stranke Konvencije, mogu biti zastupljeni kao promatrači na zasjedanjima Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Sva tijela ili agencije, bilo da su nacionalne ili međunarodne, vladine ili nevladine, a kvalificirane su za pitanja obuhvaćena ovim Protokolom i koje su obavijestile tajništvo o svojoj želji da budu zastupljene u svojstvu promatrača na zasjedanju Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, mogu to ostvariti, ako se najmanje jedna trećina nazočnih stranaka tome ne usprotivi. Prijam i sudjelovanje promatrača uređeno je odredbama poslovnika spomenutog u gornjem stavku 5.

Članak 14.

1.   Tajništvo utemeljeno člankom 8. Konvencije služi kao tajništvo ovog Protokola.

2.   Članak 8., stavak 2. Konvencije o funkcijama tajništva i članak 8., stavak 3. Konvencije o organizaciji funkcioniranja tajništva primjenjuje se, uz potrebne preinake, na ovaj Protokol. Tajništvo će dodatno obnašati funkcije koje su mu dodijeljene na temelju ovog Protokola.

Članak 15.

1.   Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete i Pomoćno tijelo za provedbu osnovani prema člancima 9. i 10. Konvencije služe kao Pomoćno tijelo za znanstvene i tehnološke savjete, odnosno kao Pomoćno tijelo za provedbu ovog Protokola. Odredbe koje se odnose na funkcioniranje ovih dvaju tijela na temelju Konvencije primjenjuju se, uz potrebne preinake, na ovaj Protokol. Sjednice sastanaka Pomoćnog tijela za znanstvene i tehnološke savjete i Pomoćnog tijela za provedbu ovog Protokola održavaju se zajedno sa sastancima Pomoćnog tijela za znanstvene i tehnološke savjete, odnosno Pomoćnog tijela za provedbu Konvencije.

2.   Stranke Konvencije koje nisu stranke Protokola mogu sudjelovati kao promatrači u radu svake sjednice pomoćnih tijela. Kada pomoćna tijela služe kao pomoćna tijela ovog Protokola, odluke na temelju Protokola donose samo stranke ovog Protokola.

3.   Kada pomoćna tijela osnovana prema člancima 9. i 10. Konvencije obnašaju funkcije u svezi s pitanjima koja se odnose na ovaj Protokol, svaki član Ureda pomoćnih tijela koji predstavlja stranku Konvencije, ali koja u to vrijeme nije ujedno i stranka Protokola, bit će zamijenjen dodatnim članom izabranim od strane i iz redova stranaka ovog Protokola.

Članak 16.

Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola razmotrit će, čim to bude izvedivo, primjenu multilateralnog konzultativnog procesa za ovaj Protokol spomenutog u članku 13. Konvencije, uvažavajući sve važeće odluke koje usvoji Konferencija stranaka, i prikladno ga preinačiti. Bilo koji multilateralni konzultativni proces koji se primjenjuje na ovaj Protokol djeluje bez prejudiciranja na postupke i mehanizme utvrđene u skladu s člankom 18.

Članak 17.

Konferencija stranaka utvrđuje važeća načela, modalitete, pravila i smjernice za trgovanje emisijama, naročito za ovjeravanje, izvješćivanje i izračunljivost. Stranke obuhvaćene Dodatkom B mogu sudjelovati u trgovanju emisijama u svrhu ispunjavanja svojih obveza na temelju članka 3. Svako takvo trgovanje nadopunjuje domaće aktivnosti u svrhu postizanja količinskog ograničenja emisija i obveza smanjenja prema tom članku.

Članak 18.

Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola će, na svom prvom zasjedanju, odobriti primjerene i djelotvorne postupke i mehanizme za utvrđivanje i bavljenje slučajevima neizvršavanja odredbi ovog Protokola, uključujući izradu indikativnog popisa posljedica, vodeći računa o uzroku, tipu, stupnju i učestalosti neispunjavanja. Svi postupci i mehanizmi koji na temelju ovog članka povlače za sobom obvezujuće posljedice bit će usvojeni izmjenama i dopunama ovog Protokola.

Članak 19.

Odredbe članka 14. Konvencije o rješavanju sporova primjenjuju se, uz potrebne preinake, na ovaj Protokol.

Članak 20.

1.   Svaka stranka može predložiti izmjene i dopune ovog Protokola.

2.   Izmjene i dopune ovog Protokola usvajaju se na redovitom zasjedanju Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Tekst svake predložene izmjene i dopune ovog Protokola strankama će priopćiti tajništvo najmanje šest mjeseci prije sastanka na kojem se predlaže njihovo usvajanje. Tajništvo će također priopćiti tekst svih predloženih izmjena i dopuna strankama i potpisnicama Konvencije, a radi informacije i depozitaru.

3.   Stranke će učiniti sve da konsenzusom postignu dogovor o svakoj predloženoj izmjeni i dopuni ovog Protokola. Iscrpe li se svi napori da se postigne konsenzus i dogovor nije postignut, izmjene i dopune će, kao jedino što još preostaje, biti usvojene tročetvrtinskom većinom glasova stranaka koje su prisutne na sastanku i koje glasuju. Usvojene izmjene i dopune tajništvo će priopćiti depozitaru koji će ih proslijediti na usvajanje svim strankama.

4.   Isprave o prihvatu izmjena i dopuna polažu se kod depozitara. Izmjene i dopune usvojene u skladu s gornjim stavkom 3. stupaju na snagu za one stranke koje su ih prihvatile devedeseti dan od dana kad je depozitar primio ispravu o prihvatu od najmanje tri četvrtine stranaka ovog Protokola.

5.   Izmjene i dopune stupaju na snagu za sve ostale stranke devedeseti dan od dana kad je dotična stranka kod depozitara položila svoju ispravu o prihvatu spomenutih izmjena i dopuna.

Članak 21.

1.   Dodaci Protokolu čine njegov sastavni dio, te ako nije izričito drukčije navedeno, pozivanje na Protokol istodobno znači i pozivanje na dodatke istog. Svi dodaci koji se usvoje nakon stupanja na snagu ovog Protokola ograničeni su na popise, obrasce i svaki drugi materijal opisne prirode koji je znanstvenog, tehničkog, proceduralnog ili administrativnog karaktera.

2.   Svaka stranka može iznositi prijedloge na svaki dodatak ovog Protokola i može predložiti izmjene i dopune dodataka ovog Protokola.

3.   Dodaci na ovaj Protokol i izmjene i dopune dodataka ovog Protokola usvajaju se na redovitom zasjedanju Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Tekst svakog predloženog dodataka ili izmjena i dopuna dodataka strankama će priopćiti tajništvo najmanje šest mjeseci prije sastanka na kojem se predlaže njihovo usvajanje. Tajništvo će također priopćiti tekst svih predloženih dodataka ili izmjena i dopuna dodataka strankama i potpisnicama Konvencije, a radi informacije i depozitaru.

4.   Stranke će učiniti sve da konsenzusom postignu dogovor o svakom predloženom dodatku ili izmjenama i dopunama dodatka ovog Protokola. Iscrpe li se svi napori da se postigne konsenzus i dogovor nije postignut, dodatak ili izmjene i dopune dodatka će, kao jedino što još preostaje, biti usvojeni tročetvrtinskom većinom glasova stranaka koje su prisutne na sastanku i koje glasuju. Usvojeni dodatak ili izmjene i dopune dodatka tajništvo će priopćiti depozitaru koji će ih proslijediti na usvajanje svim strankama.

5.   Dodatak ili izmjene i dopune dodatka, različiti od Dodatka A ili B, usvojeni u skladu s gornjim stavcima 3. i 4. stupaju na snagu za sve stranke ovog Protokola šest mjeseci od dana kada depozitar obavijesti stranke o usvajanju priloga ili amandmana na prilog, osim za one stranke koje su u tom razdoblju dostavile pisanu obavijest depozitaru o neprihvaćanju dodatka ili izmjena i dopuna dodatka. Dodatak ili izmjene i dopune dodatka stupaju na snagu za stranke koje su povukle svoju obavijest o neprihvaćanju devedeseti dan od dana kada je depozitar primio njihovu obavijest o povlačenje obavijesti o neprihvaćanju.

6.   Ako usvajanje dodatka ili izmjene i dopune dodatka uključuju izmjene i dopune ovog Protokola, taj dodatak ili izmjene i dopune dodatka ne stupaju na snagu sve dok izmjene i dopune ovog Protokola ne stupe na snagu.

7.   Izmjene i dopune Dodataka A i B ovog Protokola usvajaju se i stupaju na snagu u skladu s postupkom opisanim u članku 20., pod uvjetom da svaka izmjena i dopuna Dodatka B bude usvojena jedino uz pisani pristanak stranke koje se to tiče.

Članak 22.

1.   Svaka stranka ima jedan glas, osim kako je to omogućeno donjim stavkom 2.

2.   Regionalne organizacije za gospodarsku integraciju u pitanjima iz svoje nadležnosti koriste pravo glasovanja s tolikim brojem glasova koliko njihovih država članica predstavlja stranke ovog Protokola. Takva organizacija neće iskoristiti svoje pravo glasovanja ako neka od njezinih država članica iskoristi svoje pravo, i obratno.

Članak 23.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda depozitar je ovog Protokola.

Članak 24.

1.   Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje i predmet je ratifikacije, prihvata ili odobrenja država i regionalnih organizacija za gospodarsku integraciju koje su stranke Konvencije. Otvoren je za potpisivanje u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 16. ožujka 1998. do 15. ožujka 1999. godine. Ovaj je Protokol otvoren za pristupanje od dana nakon datuma kad se zatvori za potpisivanje. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se kod depozitara.

2.   Svaka regionalna organizacija za gospodarsku integraciju koja postane strankom ovog Protokola, a niti jedna od njezinih država članica nije stranka, vezana je svim obvezama na temelju ovog Protokola. U slučaju takvih organizacija, kojih su jedna ili više država članica strankom ovog Protokola, organizacija i njezine države članice će za sebe odlučiti o odgovornostima za provođenje svojih obveza na temelju ovog Protokola. U takvim slučajevima, organizacija i države članice nemaju pravo na istodobno ostvarivanje prava na temelju ovog Protokola.

3.   U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu regionalne organizacije za gospodarsku integraciju objavit će opseg svoje nadležnosti u vezi s pitanjima uređenim ovim Protokolom. Te organizacije također će obavijestiti depozitara koji će obavijestiti stranke o svim bitnim promjenama u opsegu njihove nadležnosti.

Članak 25.

1.   Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma kada najmanje 55 stranaka Konvencije, uključujući stranke obuhvaćene Prilogom I. koje su skupno bile odgovorne za najmanje 55 posto ukupnih emisija ugljikova dioksida 1990. godine stranaka obuhvaćenih Prilogom I., položi isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

2.   U svrhu ovog članka, „ukupne emisije ugljikova dioksida 1990. godine stranaka obuhvaćenih Prilogom I.” znači količinu objavljenu na dan ili prije dana usvajanja ovog Protokola od stranaka obuhvaćenih Prilogom I. u njihovim prvim nacionalnim izvješćima podnijetim sukladno članku 12. Konvencije.

3.   Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za gospodarsku integraciju koja ratificira, prihvaća ili odobrava ovaj Protokol ili mu pristupa nakon što budu ispunjeni uvjeti za stupanje na snagu izloženi u gornjemu stavku 1., ovaj Protokol stupa na snagu devedeseti dan od datuma polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

4.   Za svrhe ovoga članka, svaka isprava koju položi regionalna organizacija za gospodarsku integraciju ne ubraja se u dodatne onima koje su položile države članice organizacije.

Članak 26.

Na ovaj Protokol nisu moguće nikakve rezerve.

Članak 27.

1.   U bilo kojem trenutku, po isteku tri godine od dana stupanja na snagu ovog Protokola za stranku, ta stranka može se povući iz ovog Protokola pisanom obaviješću depozitaru.

2.   Svako takvo povlačenje stupa na snagu po isteku godine dana od dana kada je depozitar primio pisanu obavijest o povlačenju, ili nekog kasnijeg dana naznačenog u obavijesti o povlačenju.

3.   Za svaku stranku koja se povuče iz Konvencije smatra se da se povukla i iz ovog Protokola.

Članak 28.

Izvornik ovog Protokola, čiji su arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekstovi jednako vjerodostojni, polaže se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

SASTAVLJENO u Kyotu, jedanaestog dana mjeseca prosinca tisuću devetsto devedeset sedme godine.

U POTVRDU TOGA su dolje potpisani, propisno ovlašteni u tu svrhu, unijeli svoje potpise navedenih datuma u ovaj Protokol.

 


DODATAK A

Staklenički plinovi

Ugljikov dioksid (CO2)

Metan (CH4)

Didušikov oksid (N2O)

Fluorougljikovodici (spojevi HFC)

Perfluorougljici (spojevi PFC)

Sumporov heksafluorid (SF6)

Sektori/kategorije izvora

Energija

Izgaranje goriva

 

Energetske industrije

 

Proizvodne i prerađivačke industrije te građevinarstvo

 

Prijevoz

 

Drugi sektori

 

Ostalo

Nepostojane emisije iz goriva

 

Kruta goriva

 

Nafta i prirodni plin

 

Ostalo

Industrijski procesi

 

Mineralni proizvodi

 

Kemijska industrija

 

Proizvodnja metala

 

Druga proizvodnja

 

Proizvodnja halogenih ugljika i sumporova heksafluorida

 

Potrošnja halogenih ugljika i sumporova heksafluorida

 

Ostalo

Uporaba otapala i drugih proizvoda

Poljoprivreda

 

Crijevna fermentacija

 

Gospodarenje stajskim gnojem

 

Uzgoj riže

 

Poljoprivredna zemljišta

 

Propisano paljenje savana

 

Paljenje poljoprivrednih ostataka u poljima

 

Ostalo

Otpad

 

Odlaganje krutog otpada na zemlji

 

Rukovanje otpadnim vodama

 

Spaljivanje otpada

 

Ostalo


DODATAK B

Količinsko ograničenje emisije ili obveza smanjenja stranaka

(postotak bazne godine ili razdoblja)

Australija 108

Austrija 92

Belgija 92

Bugarska (1) 92

Češka Republika (1) 92

Danska 92

Estonija (1) 92

Europska zajednica 92

Finska 92

Francuska 92

Grčka 92

Hrvatska (1) 95

Irska 92

Island 110

Italija 92

Japan 94

Kanada 94

Latvija (1) 92

Lihtenštajn 92

Litva (1) 92

Luksemburg 92

Mađarska (1) 94

Monako 92

Nizozemska 92

Norveška 101

Novi Zeland 100

Njemačka 92

Poljska (1) 94

Portugal 92

Rumunjska (1) 92

Ruska Federacija (1) 100

Sjedinjene Američke Države 93

Slovačka (1) 92

Slovenija (1) 92

Španjolska 92

Švedska 92

Švicarska 92

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske 92

Ukrajina (1) 100


(1)  zemlje u prijelazu na tržišnu ekonomiju


DODATAK II.

Tablica količinskih obveza ograničenja odnosno smanjenja emisija za potrebe utvrđivanja razina emisija koje se Europskoj zajednici i njezinim državama članicama alociraju u skladu s člankom 4. Protokola iz Kyota

 

Količinska obveza smanjenja emisija kako je utvrđeno u Dodatku B Protokola iz Kyota

(postotak s obzirom na baznu godinu odnosno bazno razdoblje)

Europska zajednica

92 %


 

Količinska obveza ograničenja odnosno smanjenja emisija dogovorena u skladu s člankom 4. stavkom 1. Protokola iz Kyota

(postotak s obzirom na baznu godinu odnosno bazno razdoblje)

Belgija

92,5 %

Danska

79 %

Njemačka

79 %

Grčka

125 %

Španjolska

115 %

Francuska

100 %

Irska

113 %

Italija

93,5 %

Luksemburg

72 %

Nizozemska

94 %

Austrija

87 %

Portugal

127 %

Finska

100 %

Švedska

104 %

Ujedinjena Kraljevina

87,5 %


DODATAK III.

Izjava Europske zajednice u skladu s člankom 24. stavkom 3. Protokola iz Kyota

Sadašnje države članice Europske zajednice su: Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Irska, Talijanska Republika, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Kraljevina Nizozemska, Republika Austrija, Portugalska Republika, Republika Finska, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Europska zajednica izjavljuje da je u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegovim člankom 175. stavkom 1., nadležna sklapati međunarodne sporazume i provoditi obveze koje iz njih proizlaze, a koji doprinose ostvarivanju sljedećih ciljeva:

čuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša;

zaštita zdravlja ljudi;

razborito i racionalno korištenje prirodnih resursa;

promicanje, na međunarodnoj razini, mjera za rješavanje regionalnih i globalnih problema vezanih uz okoliš.

Europska zajednica izjavljuje da će svoju količinsku obvezu smanjenja emisija na temelju Protokola ispuniti djelovanjem Zajednice i država članica u okviru njihovih nadležnosti te da je već donijela pravne instrumente koji obuhvaćaju pitanja uređena Protokolom i obvezuju njezine države članice.

Europska će zajednica redovito dostavljati podatke o relevantnim pravnim instrumentima Zajednice u okviru dopunskih podataka u svome nacionalnom izvješću, koje dostavlja u skladu s člankom 12. Konvencije kao dokaz poštivanja obveza iz Protokola u skladu s njegovim člankom 7. stavkom 2. i ondje navedenim smjernicama.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

265


32002D0628


L 201/48

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.06.2002.


ODLUKA VIJEĆA

od 25. lipnja 2002.

o sklapanju, u ime Europske zajednice, Kartagenskog protokola o biološkoj sigurnosti

(2002/628/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1. u vezi s prvom rečenicom prvog podstavka članka 300. stavka 2. i prvog podstavka članka 300. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Promicanje mjera za rješavanje regionalnih ili svjetskih problema okoliša na međunarodnoj razini, uključujući očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, jedan je od ciljeva politike Europske zajednice u području okoliša, u skladu s člankom 174. Ugovora.

(2)

Odlukom 93/626/EEZ (3) Europska je zajednica sklopila Konvenciju o biološkoj raznolikosti pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš.

(3)

Vijeće je 1995. godine ovlastilo Komisiju da u ime Zajednice sudjeluje u pregovorima o Protokolu o biološkoj sigurnosti, u skladu s člankom 19. stavkom 3. Konvencije o biološkoj raznolikosti. Komisija je sudjelovala u tim pregovorima zajedno s državama članicama.

(4)

Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti donesen je u Montrealu 29. siječnja 2000.

(5)

Protokol pruža okvir, temeljen na načelu predostrožnosti, za siguran prijenos, rukovanje i uporabu modificiranih živih organizama koji proizlaze iz suvremene biotehnologije i koji mogu imati negativne učinke na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, također uzimajući u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje, a posebno se usredotočuje na prekogranična kretanja.

(6)

Europska zajednica i četrnaest država članica potpisale su Protokol 24. svibnja 2000., tijekom petog sastanka stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti održanog u Nairobiju. Luksemburg je Protokol potpisao 11. srpnja 2000.

(7)

Sukladno članku 34. Konvencije o biološkoj raznolikosti, svaki protokol te Konvencije podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju država članica i regionalnih organizacija za ekonomsku integraciju.

(8)

Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti doprinosi postignućima ciljeva politike Zajednice o zaštiti okoliša. Stoga je prikladno da se taj Protokol sklopi u ime Zajednice što je prije moguće,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se u ime Zajednice odobrava Kartagenski protokol o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti.

Tekst Protokola naveden je u Prilogu A ovoj Odluci.

Članak 2.

1.   Predsjednik Vijeća ovlašten je odrediti osobu ili osobe ovlaštene da u ime Europske zajednice polože ispravu o odobrenju kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, u skladu s člancima 34. i 41. Konvencije o biološkoj raznolikosti.

2.   Predsjednik Vijeća ovime se ovlašćuje odrediti osobu ili osobe ovlaštene da u ime Europske zajednice polože izjavu o nadležnosti navedenu u Prilogu B ovoj Odluci, u skladu s člankom 34. stavkom 3. Konvencije o biološkoj raznolikosti.

Sastavljeno u Luxembourgu 25. lipnja 2002.

Za Vijeće

Predsjednik

J. MATAS i PALOU


(1)  SL C 181 E, 30.7.2002., str. 258.

(2)  Mišljenje doneseno 11. lipnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 309, 13.12.1993., str. 1.


PRILOG A

 


PRILOG B.

DEKLARACIJA EUROPSKE ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 34. STAVKOM 3. KONVENCIJE O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

Europska Zajednica izjavljuje da je, u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice, posebno člankom 175. stavkom 1. tog Ugovora, nadležna sklapati međunarodne ugovore i ispunjavati obveze koje iz njih proizlaze, a koji doprinose ostvarivanju sljedećih ciljeva:

očuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša

zaštita zdravlja ljudi

razborito i racionalno korištenje prirodnih dobara

promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih i svjetskih problema okoliša.

Nadalje, Europska zajednica izjavljuje da je već donijela pravne instrumente, koji su obvezujući za njezine države članice, a koji obuhvaćaju pitanja pokrivena ovim Protokolom te će dostaviti i ažurirati, prema potrebi, popis tih pravnih instrumenata Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti u skladu s člankom 20. stavkom 3. točkom (a) Kartagenskog Protokola o biološkoj sigurnosti.

Europska zajednica odgovorna je za ispunjavanje onih obveza koje proizlaze iz Kartagenskog Protokola o biološkoj sigurnosti, a koje su obuhvaćene pravom Zajednice na snazi.

Opseg nadležnosti Zajednice po svojoj je prirodi podložan stalnom razvoju.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

283


22004D0015


L 116/68

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.02.2004.


ODLUKA ZAJEDNIČKOGA ODBORA EGP-A

br. 15/2004

od 6. veljače 2004.

o izmjeni Priloga XXII. (Pravo trgovačkih društava) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Prilog XXII. Sporazumu izmijenjen je Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 176/2003 od 5. prosinca 2003. (1).

(2)

Uredbu Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE) (2) trebalo bi unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Iza točke 10.b (Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća) Priloga XXII. Sporazumu umeće se sljedeća točka:

„10.c

32003 R 1435: Uredba Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE) (SL L 207, 18.8.2003., str. 1.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbe (EZ) br. 1435/2003 na islandskom i norveškom jeziku, koji se objavljuju u Dodatku o EGP-u Službenog lista Europske unije, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 7. veljače 2004. pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a (3).

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenog lista Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. veljače 2004.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

P. WESTERLUND


(1)  SL L 88, 25.3.2004., str. 53.

(2)  SL L 207, 18.8.2003., str. 1.

(3)  Ustavni zahtjevi su navedeni.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

284


22006D0016


L 092/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.01.2006.


ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-A

br. 16/2006

od 27. siječnja 2006.

o izmjeni Priloga XXI. (Statistika) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Prilog XXI. Sporazumu izmijenjen je Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 156/2005 od 2. prosinca 2005. (1)

(2)

Uredbu Komisije (EZ) br. 1099/2005 od 13. srpnja 2005. o provedbi Uredbe (EZ) br. 808/2004 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa statistikom Zajednice o informacijskom društvu (2) trebalo bi unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Iza točke 28. (Uredba (EZ) br. 808/2004 Europskog parlamenta i Vijeća) u Prilogu XXI. Sporazumu umeće se sljedeća točka:

„28.a

32005 R 1099: Uredba Komisije (EZ) br. 1099/2005 od 13. srpnja 2005. o provedbi Uredbe (EZ) br. 808/2004 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa statistikom Zajednice o informacijskom društvu (SL L 183, 14.7.2005., str. 47.).”

Članak 2.

Tekstovi Uredbe (EZ) br. 1099/2005 na islandskom i norveškom jeziku, koji se objavljuju u Dodatku o EGP-u Službenog lista Europske unije, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 28. siječnja 2006., pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a (3).

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenog lista Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. siječnja 2006.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

R. WRIGHT


(1)  SL L 53, 23.2.2006., str. 60.

(2)  SL L 183, 14.7.2005., str. 47.

(3)  Ustavni zahtjevi nisu navedeni.


11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

285


22006D0110(01)


L 333/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.09.2006.


ODLUKA ZAJEDNIČKOGA ODBORA EGP-A

br. 110/2006

od 22. rujna 2006.

o izmjeni Priloga II. (Tehnički propisi, norme, ispitivanje i potvrđivanje) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u daljnjem tekstu „Sporazum”, a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Prilog II. Sporazumu izmijenjen je Odlukom Zajedničkoga odbora EGP-a br. 113/2005 od 30. rujna 2005. (1)

(2)

Direktivu Komisije 2006/26/EZ od 2. ožujka 2006. o izmjeni, u smislu prilagodbe tehničkom napretku, sljedećih direktiva Vijeća 74/151/EEZ, 77/311/EEZ, 78/933/EEZ i 89/173/EEZ u vezi s poljoprivrednim ili šumarskim traktorima s kotačima (2), trebalo bi unijeti u Sporazum,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

U točku 2. (Direktiva Vijeća 74/151/EEZ), točku 10. (Direktiva Vijeća 77/311/EEZ), točku 14. (Direktiva Vijeća 78/933/EEZ) i točku 23. (Direktiva Vijeća 89/173/EEZ) Poglavlja II. Priloga II. Sporazuma dodaje se sljedeća alineja:

„—

32006 L 0026: Direktiva Komisije 2006/26/EZ od 2. ožujka 2006. (SL L 65, 7.3.2006., str. 22.).”

Članak 2.

Tekstovi Direktive 2006/26/EZ, na islandskom i norveškom jeziku, koji se objavljuju u Dodatku o EGP-u Službenog lista Europske unije, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu 23. rujna 2006. pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a (3).

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u Odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenog lista Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. rujna 2006.

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednica

Oda Helen SLETNES


(1)  SL L 339, 22.12.2005., str. 12.

(2)  SL L 65, 7.3.2006., str. 22.

(3)  Ustavni zahtjevi nisu navedeni.