Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.07.006.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

07.   Prometna politika

Svezak 006

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1960

P 052

1121

 

 

31960R0011

 

 

 

Uredba br. 11 o ukidanju diskriminacije u cijenama i uvjetima prijevoza, prema članku 79. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice

3

1998

L 034

1

 

 

31997L0070

 

 

 

Direktiva Vijeća 97/70/EZ od 11. prosinca 1997. o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više

8

1999

L 187

42

 

 

31999L0062

 

 

 

Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila

34

2001

L 075

26

 

 

32001L0013

 

 

 

Direktiva 2001/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima

43

2001

L 291

13

 

 

32001R2163

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2163/2001 od 7. studenoga 2001. o tehničkim postupcima prijenosa statističkih podataka u vezi s cestovnim prijevozom tereta (1)

46

2003

L 001

45

 

 

32003R0006

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 6/2003 od 30. prosinca 2002. o širenju statističkih podataka o cestovnom prijevozu tereta (1)

54

2003

L 014

1

 

 

32003R0091

 

 

 

Uredba (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o statistici željezničkog prijevoza

56

2003

L 167

13

 

 

32003R1192

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1192/2003 od 3. srpnja 2003. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici željezničkog prijevoza (1)

71

2004

L 096

10

 

 

32004R0550

 

 

 

Uredba (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga) (1)

75

2004

L 096

26

 

 

32004R0552

 

 

 

Uredba (EZ) br. 552/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (Uredba o interoperabilnosti) (1)

85

2004

L 102

26

 

 

32004R0642

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 642/2004 od 6. travnja 2004. o uvjetima točnosti za podatke prikupljene u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1172/98 o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom tereta (1)

102

2007

L 088

16

 

 

32007R0332

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 332/2007 od 27. ožujka 2007. o tehničkim rješenjima za dostavu statističkih podataka o željezničkom prometu (1)

108

2009

L 131

24

 

 

32009R0392

 

 

 

Uredba (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća (1)

121

2009

L 150

11

 

 

32009D0460

 

 

 

(2009/460/EZ)
Odluka Komisije od 5. lipnja 2009. o usvajanju zajedničke sigurnosne metode za ocjenu ostvarenja sigurnosnih ciljeva, kako se navodi u članku 6. Direktive 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2009) 4246) (1)

144

2010

L 083

24

 

 

32010D0187

 

 

 

(2010/187/EU)
Odluka Komisije od 25. ožujka 2010. kojom se države članice ovlašćuju na usvajanje određenih odstupanja u skladu s Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kopnenom prijevozu opasnih tvari (priopćena pod brojem dokumenta C(2010) 1610)

153

2011

L 126

1

 

 

32011D0274

 

 

 

(2011/274/EU)
Odluka Komisije od 26. travnja 2011. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s elektroenergetskim podsustavom transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 2740) (1)

188

2011

L 126

53

 

 

32011D0275

 

 

 

(2011/275/EU)
Odluka Komisije od 26. travnja 2011. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s građevinskim podsustavom transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 2741) (1)

240

 


 

 

(1)   Tekst značajan za EGP


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

1




/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

3


31960R0011


P 052/1121

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.1960.


UREDBA br. 11

o ukidanju diskriminacije u cijenama i uvjetima prijevoza, prema članku 79. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 79.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da na temelju članka 79. stavka 3. Vijeće mora odrediti pravila kojima se u prijevozu unutar Zajednice ukidaju oblici diskriminacije iz članka 79. stavka 1.;

budući da je za takvo ukidanje potrebno zabraniti gore navedene oblike diskriminacije, uključujući fiksiranje putem cjenika ili na neki drugi način, cijena i uvjeta prijevoza čija bi primjena predstavljala diskriminaciju;

budući da je provjeravanje primjene cijena i uvjeta prijevoza kao i otkrivanje eventualne diskriminacije moguće jedino ako prijevoznici i posrednici koji se bave prijevozom roba budu obvezni dostavljati potrebne informacije i sastavljati prijevozni dokument koji omogućava da se takve informacije provjeravaju, kao i podvrgnuti se inspekcijskom pregledu;

budući da je, s ciljem osiguranja sukladnosti s ovim odredbama, potrebno uspostaviti sustav kazni koje su podložne preispitivanju u punoj nadležnosti Suda, u skladu s člankom 172. Ugovora,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na prijevoz tereta željeznicom, cestom ili unutarnjim plovnim putovima unutar Zajednice, uz iznimku tereta koji su popisani u prilozima I. i III. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik.

Članak 2.

1.   Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na cjelokupni prijevoz tereta kojima je mjesto otpreme i dopreme na području države članice, uključujući i prijevoz između država članica i trećih ili pridruženih zemalja.

2.   Ova se Uredba primjenjuje samo na one dionice puta koje se odvijaju unutar Zajednice.

3.   Ova se Uredba primjenjuje i na one dionice puta na kojima se prijevoz odvija željeznicom, cestom ili unutarnjim plovnim putom kada se na drugim dionicama puta teret prevozi nekim drugim prijevoznim sredstvom.

Članak 3.

Kada prijevoz koji je reguliran jednim ugovorom izvrši niz prijevoznika, svaki je prijevoznik, u odnosu na svoju dionicu, podložan odredbama ove Uredbe.

Članak 4.

1.   U slučaju prijevoza unutar Zajednice, zabranjena je svaka diskriminacija prema kojoj prijevoznik zaračunava različite cijene i nameće različite uvjete za prijevoz istih tereta na istim prometnim pravcima na temelju države podrijetla ili odredišta robe koju prevozi.

Ova zabrana ne dovodi u pitanje valjanost ugovora prema privatnom pravu.

2.   Također se zabranjuje fiksiranje, putem cjenika ili na neki drugi način, cijena i uvjeta prijevoza čija bi primjena predstavljala diskriminaciju u smislu stavka 1. ovog članka.

3.   Zabrane određene ovim člankom proizvode pravne učinke od 1. srpnja 1961.

Članak 5.

1.   Vlade prije 1. srpnja 1961. obavješćuju Komisiju o svim cjenicima ili službenim ili nekim drugim sporazumima o cijenama i uvjetima prijevoza koji su na snazi u njihovim zemljama kada se cijene i uvjeti prijevoza za prijevoz istih tereta na istim prometnim pravcima razlikuju prema državi podrijetla ili odredišta tih roba. Isto tako, Komisiju se odmah obavješćuje o svakoj takvoj naknadno uvedenoj mjeri.

2.   Prijevozna poduzeća prije 1. srpnja 1961. svojim Vladama dostavljaju sve relevantne informacije koje se odnose na cjenike i službene ili neke druge sporazume o cijenama i uvjetima prijevoza iz prethodnog stavka ovog članka te ih odmah obavješćuju o svakoj takvoj naknadno uvedenoj mjeri.

3.   Odredbe iz ovog članka primjenjuju se na prijevoz tereta kojima je mjesto otpreme i dopreme na području države članice.

Članak 6.

1.   Za svaku pošiljku tereta unutar Zajednice potrebno je izraditi prijevozni dokument koja sadrži sljedeće informacije:

ime i adresu pošiljatelja,

vrstu i težinu tereta,

mjesto i datum primitka tereta za prijevoz,

mjesto isporuke tereta,

predviđeni prometni pravac ili udaljenost, ako ti čimbenici opravdavaju različitu cijenu od one koja se uobičajeno primjenjuje,

gdje je to potrebno, mjesta prelaska granice.

2.   Prijevozni dokumenti izrađuju se u dva primjerka i numeriraju. Jedan primjerak prati teret; drugi primjerak zadržava prijevoznik i čuva ga u razdoblju od dvije godine računajući od datuma prijevoza, a arhivira ga numeričkim redom. Ovaj potonji primjerak sadrži potpune i konačne cijene prijevoza, bez obzira na oblik u kojem su sastavljene, te sve druge naknade i popuste ili druge čimbenike koji utječu na cijene i uvjete prijevoza.

3.   Kada postojeći dokumenti sadržavaju sve detalje navedene u stavku 1. ovog članka i, zajedno s evidencijskim i računovodstvenim sustavom prijevoznika, omogućavaju potpunu provjeru cijena i uvjeta prijevoza, tako da se oblici diskriminacije iz članka 79. stavka 1. Ugovora mogu ukinuti ili izbjeći, prijevoznici nisu obvezni uvesti nove dokumente.

4.   Prijevoznik je odgovoran za pravilnu izradu prijevoznih dokumenata.

Članak 7.

1.   Odredbe članka 6. stupaju na snagu 1. srpnja 1961.

2.   Komisija može, prije toga datuma i Uredbom izdanom nakon savjetovanja s Vijećem, za određene kategorije prijevoza koje će se naknadno odrediti, odgoditi stupanje na snagu najkasnije do 1. siječnja 1964.

Članak 8.

Odredbe članka 6. ne primjenjuju se na:

(a)

prijevoz tereta koje jedan pošiljatelj predaje jednome primatelju kada ukupna težine pošiljke ne prelazi pet metričkih tona;

(b)

prijevoz tereta unutar države članice kada ukupna udaljenost ne prelazi stotinu kilometara;

(c)

prijevoz tereta između država članica kada ukupna udaljenost ne prelazi 30 kilometara.

Članak 9.

Odredbe članka 6. ne primjenjuju se na prijevoz tereta koje poduzeće izvrši za vlastite potrebe, pod sljedećim uvjetima:

teret se prevozi vozilima koja su u vlasništvu poduzeća ili ih je poduzeće nabavio na kredit, a njima upravljaju zaposlenik ili zaposlenici poduzeća,

prijevoz je samo dopunska djelatnost u cjelokupnoj radnoj djelatnosti poduzeća,

teret koji se prevozi mora biti u vlasništvu poduzeća ili ga je poduzeće prodalo, kupilo, dalo ili uzelo u zajam ili najam, proizvelo, preradilo ili popravilo,

svrha putovanja je prijevoz tereta do ili od poduzeća ili njegovo premještanje za vlastite potrebe, bilo unutar ili izvan poduzeća.

Članak 10.

Ako do 1. srpnja 1963., na temelju članka 74. i primjenom članka 75. Ugovora, nisu propisana pravila o objavljivanju cijena i uvjeta prijevoza, donose se odluke o vrsti, obliku i opsegu takve objave, zajedno sa svim drugim odgovarajućim mjerama, u granicama i u skladu s odredbama članka 79. stavaka 1. i 3. Ugovora, uzimajući u obzir da takve odluke i mjere moraju u svakom slučaju biti u skladu sa zajedničkom prometnom politikom.

Članak 11.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. ove Uredbe, vlade i poduzeća, na zahtjev Komisije, dostavljaju sve potrebne dodatne informacije o cjenicima ili formalnim i drugim sporazumima o cijenama i uvjetima prijevoza.

2.   Komisija može odrediti rok za dostavljanje takvih informacija koji nije kraći od jednog mjeseca.

3.   Ako Komisija od poduzeća zatraži da joj dostavi informacije, Komisija o tome odmah obavješćuje vladu države članice u kojoj je sjedište poduzeća tako da joj proslijedi jedan primjerak zahtjeva za dostavu informacija.

4.   Država članica može odbiti dostavljanje informacija ako to uključuje otkrivanje činjenica za koje država članica smatra da su u suprotnosti s ključnim interesima vezano uz njezinu sigurnost.

Članak 12.

1.   Na zahtjev Komisije, svaki prijevoznik koji zaračunava različite cijene i nameće različite uvjete za prijevoz istih tereta na istom prometnom pravcu prema državi podrijetla ili odredišta predmetnih tereta dužan je predočiti dokaze da na taj način ne krši odredbe ove Uredbe.

2.   Zaračunavanje različitih cijena i nametanje različitih uvjeta ne predstavlja povredu ove Uredbe ako proizlazi isključivo iz konkurencije između prijevoznika ili je nastalo zbog tehničkih ili ekonomskih uvjeta poslovanja koji su specifični za dotični prometni pravac.

Članak 13.

1.   Otpremnici i drugi posrednici u prijevozu na zahtjev svojih vlada ili Komisije dostavljaju sve informacije koje se odnose na pružene usluge i primijenjene cijene i uvjete.

2.   Ova se obveza primjenjuje i na neposredne pružatelje pratećih prijevozničkih usluga kad god su njihova naknada i naknada prijevoznika obuhvaćene jednom sveobuhvatnom cijenom.

3.   Odredbe članka 11. stavaka 2., 3. i 4. primjenjuju se i na zahtjeve za dostavu informacija koji se podnose na temelju ovog članka.

Članak 14.

1.   Države članice odgovorne su za provjeru poštovanja obveza koje za prijevoznike predviđa članak 5. stavak 2., članci 6. i 11. ove Uredbe te poštovanja obveze dostavljanja informacija predviđene člankom 13.

U tu svrhu, one prije 1. srpnja 1961., nakon savjetovanja s Komisijom, donose potrebne mjere.

2.   U mjeri u kojoj provedba ove Uredbe to čini potrebnim, Komisija može poslati svoje dužnosnike ili stručnjake u inspekcijski obilazak kako bi provjerili i nadzirali poštovanje obveza koje su za poduzeća predviđene člancima 5., 6., 11. i 13. ove Uredbe.

U tu svrhu, svaki ovlašteni predstavnik Komisije ima sljedeća prava i ovlasti:

(a)

pregledati knjige i ostalu poslovnu evidenciju poduzeća;

(b)

na licu mjesta napraviti preslike ili uzeti izvatke iz tih knjiga i evidencije;

(c)

slobodan pristup svim prostorima, zemljištu i vozilima poduzeća;

(d)

zatražiti objašnjenja po svim točkama koje se odnose na knjige i evidenciju poduzeća.

Ovlašteni predstavnici ostvaruju svoja prava uz predočenje propusnice na kojoj je navedeno da su ovlašteni provoditi sve potrebne preglede sukladno ovom članku. Oni sa sobom moraju nositi pisani nalog koji sadržava naziv poduzeća koje se pregledava te svrhu pregleda. Detalji pisanog naloga i status osoba odgovornih za provođenje pregleda propisno se i unaprijed dostavljaju dotičnoj državi članici.

Dužnosnici države mogu, na zahtjev države ili Komisije, pomagati ovlaštenim predstavnicima Komisije u provođenju njihovih dužnosti.

Ako se neko poduzeće protivi pregledu koji je predviđen ovom Uredbom, dotična država članica pruža svu potrebnu potporu i pomoć ovlaštenim predstavnicima Komisije radi provođenja pregleda za koji su zaduženi. U tu svrhu, države članice prije 1. srpnja 1961., nakon savjetovanja s Komisijom, donose potrebne mjere.

3.   Sve osobe koje sudjeluju u pregledu koji je predviđen ovim člankom obvezne su čuvati tajnost podataka, sukladno članku 214. Ugovora.

Članak 15.

1.   Ne dovodeći u pitanje mjere poduzete na temelju članka 79. stavka 4. Ugovora, Komisija i države članice jamče da se sve činjenice koje su im obznanjene sukladno člancima 5., 11., 13. i 14. smatraju povjerljivima.

2.   Osim ako Komisija jednoglasno ne odluči drukčije, tako dobivene informacije mogu se rabiti isključivo u svrhu provedbe ove Uredbe.

Članak 16.

1. Nakon savjetovanja s Komisijom i u roku predviđenom u članku 14. stavku 1., države članice utvrđuju odgovarajuće kazne za:

(a)

prijevoznike koji ne poštuju pravila utvrđena člankom 5. stavkom 2. i člankom 6.;

(b)

poduzeća koja, nakon što je to od njih zatraženo, svojim vladama ne predaju informacije određene člancima 11. i 13. u predviđenom roku;

(c)

poduzeća koja svojim vladama svjesno podnesu lažne podatke.

Članak 17.

1.   Ako poduzeće u predviđenom roku ne preda informacije koje je zatražila Komisija sukladno člancima 11. i 13., ili ako svjesno preda lažne podatke, Komisija može, u skladu s drugim podstavkom članka 79. stavka 3. Ugovora, donijeti odluku kojom dotičnom poduzeću određuje kaznu u visini od najviše 500 obračunskih jedinica te može odrediti novi rok za dostavljanje traženih informacija. Ako poduzeće propusti dostaviti informacije do novog roka, odluka se može ponoviti.

2.   Međutim, takve kazne smiju se određivati jedino ako je zahtjev za informacijama podnesen u obliku odluke koja se izričito odnosi na kazne predviđene ovim člankom.

Članak 18.

1.   Ako se Komisija uvjeri da je došlo do diskriminacije u smislu članka 79. stavka 1. Ugovora, ona može, za svaki slučaj diskriminacije i u okviru odluka predviđenih člankom 79. stavkom 4. Ugovora, odgovornom prijevozniku odrediti kaznu najviše dvadeset puta veću od ostvarene ili tražene cijene prijevoza.

2.   Ako se diskriminacija u smislu članka 79. stavka 1. Ugovora nastavi usprkos odluci Komisije kojom se nalaže prestanak takve diskriminacije, Komisija može odgovornom prijevozniku odrediti kaznu u visini od najviše 10 000 obračunskih jedinica za svaki slučaj diskriminacije i u skladu s člankom 79. stavkom 4. Ugovora.

3.   Prije određivanja kazne, sukladno članku 17. ove Uredbe, Komisija se savjetuje sa svim zainteresiranim državama članicama kojima, na temelju članka 79. stavka 4. Ugovora, dostavlja primjerke svih dokumenata i dokaza koji su prikupljeni u vezi s pregledom koje je provela. Svaka država članica s kojom se Komisija savjetuje može zatražiti mišljenje neovisnog nacionalnog tijela te dostaviti odgovor u roku od dva mjeseca.

Članak 19.

Odluke donesene na temelju članaka 17. i 18. ove Uredbe nisu kaznenopravne naravi.

Članak 20.

Prije donošenja Odluke u skladu s člancima 17. i 18., zainteresiranog se prijevoznika obavješćuje o predloženim mjerama.

Komisija zainteresiranim državama članicama dostavlja na znanje preslike odluka donesenih na temelju članaka 17. i 18.

Članak 21.

U svrhu prethodnih članaka, obračunska jedinica je ona jedinica koja se primjenjuje za sastavljanje proračuna Zajednice, u skladu s člancima 207. i 209. Ugovora.

Članak 22.

Sva poduzeća, bilo da spadaju pod javno pravo ili privatno pravo, odgovorna su za djela svojih službenika u vezi s poštovanjem odredbi ove Uredbe. Ova se odredba primjenjuje i na kazne predviđene ovom Uredbom.

Članak 23.

Kazne koje Komisija odredi na temelju članaka 17. i 18. primjenjuju se na način predviđen člankom 192. Ugovora. Iznosi prikupljeni u provedbi odluka kojima se određuju kazne uplaćuju se Europskoj ekonomskoj zajednici i prikazuju se kao prihod u njezinom proračunu.

Članak 24.

Kada na temelju članka 79. stavka 4. Ugovora država članica podnese zahtjev za istragu slučaja za koji smatra da predstavlja diskriminaciju, taj zahtjev navodi razloge na kojima se temelji.

Članak 25.

1.   Prije donošenja odluke ili određivanja kazne na temelju članka 18. ove Uredbe, Komisija saslušava objašnjenja dotične osobe ili njegovog ovlaštenog predstavnika; Komisija može imenovati jednog od svojih dužnosnika za izvršenje saslušanja tih objašnjenja.

2.   U skladu s člankom 172. Ugovora, Sud ima punu nadležnost u vezi s kaznama određenima sukladno člancima 17. i 18. Komisija ne može nastaviti izvršenje kazne prije isteka roka za podnošenje žalbi.

Članak 26.

Komisija poduzima mjere potrebne za provedbu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. lipnja 1960.

Za Vijeće

Predsjednik

P. GRÉGOIRE


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

8


31997L0070


L 034/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.12.1997.


DIREKTIVA VIJEĆA 97/70/EZ

od 11. prosinca 1997.

o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 84. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom iz članka 189.c Ugovora (3),

(1)

budući da djelovanje Zajednice u području pomorskog prometa treba težiti poboljšanju pomorske sigurnosti;

(2)

budući da je Torremolinos protokol, koji se odnosi na Torremolinos međunarodnu konvenciju o sigurnosti ribarskih brodova iz 1977., dalje u tekstu „Torremolinos protokol” donesen 2. travnja 1993.;

(3)

budući da se provedbom tog Protokola na razini Zajednice, za ribarske brodove koji viju zastavu države članice ili plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice ili iskrcavaju svoj ulov u luci države članice, poboljšava sigurnost takvih ribarskih brodova s obzirom da neka nacionalna zakonodavstva još ne zahtijevaju razinu sigurnosti utvrđenu Protokolom; budući da takva zajednička razina sigurnosti, usklađujući različite i raznolike nacionalne sigurnosne zahtjeve, osigurava jednakopravnu konkurentnost za ribarske brodove koji plove na istom području a bez ugrožavanja sigurnosnih standarda;

(4)

budući da je, imajući na umu dimenzije unutarnjeg tržišta, djelovanje na razini Zajednice najučinkovitiji način utvrđivanja zajedničke razine sigurnosti za ribarske brodove u cijeloj Zajednici;

(5)

budući da je Direktiva Vijeća prikladan pravni instrument jer pruža okvir za ujednačenu i obveznu primjenu sigurnosnih standarda od strane država članica, dopuštajući svakoj državi članici izbor oblika i metoda koji najbolje odgovaraju njezinom unutarnjem sustavu;

(6)

budući da se nekoliko važnih poglavlja Torremolinos protokola odnosi samo na ribarske brodove duljine 45 metara i više; budući da bi ograničavanje primjene Protokola na razini Zajednice samo na takva plovila stvorilo sigurnosni jaz između gore navedenih plovila i manjih ribarskih brodova duljine od 24 do 45 metara i stoga narušilo tržišno natjecanje;

(7)

budući da se u članku 3. stavku 4. tog Protokola navodi da svaka stranka određuje koji će se njezini propisi, za koje je ograničenje duljine veće od 24 metra, primjenjivati u potpunosti ili djelomično na ribarske brodove duljine 24 metra ili više, ali manje od propisanog dužinskog ograničenja, i koji će imati pravo viti zastavu te stranke; budući da se u članku 3. stavku 5. tog Protokola navodi da će stranke nastojati utvrditi standarde za te ribarske brodove koji plove u istoj regiji;

(8)

budući da se, kako bi se pojačala sigurnost i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja, mora težiti cilju primjene sigurnosnih pravila ove Direktive na sve ribarske brodove duljine 24 metra i više, koji plove u ribarskim zonama Zajednice, bez obzira čiju zastavu viju; budući da se to treba postići za ribarske brodove koji viju zastavu treće zemlje a plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice ili iskrcavaju svoj ulov u luci države članice, u skladu s općim pravilima međunarodnog prava;

(9)

budući da se relevantne odredbe direktiva Vijeća donesene u poglavlju socijalne politike Zajednice moraju i dalje primjenjivati;

(10)

budući da države članice, zbog svih navedenih razloga, trebaju na nove, a gdje je to potrebno, i na postojeće ribarske brodove duge 45 metara i više, primjenjivati odredbe Priloga Torremolinos protokolu, uzimajući u obzir relevantne odredbe navedene u Prilogu I. ovoj Direktivi; budući da države članice trebaju primjenjivati i odredbe poglavlja IV., V., VII. i IX. Priloga Torremolinos protokolu kako su prilagođeni Prilogom II. ovoj Direktivi na sve nove brodove duljine 24 metra i više, ali manje od 45 metara, koji viju njihovu zastavu;

(11)

budući da se posebni zahtjevi, navedeni u Prilogu III., mogu opravdati razlozima koji se odnose na specifične regionalne uvjete kao što su zemljopisni i klimatski uvjeti; budući da su te odredbe razvijene za djelovanje u sjevernim, odnosno južnim područjima;

(12)

budući da, kako bi se dodatno povećala razina sigurnosti, plovila koja viju zastavu države članice trebaju ispunjavati specifične zahtjeve navedene u Prilogu IV.;

(13)

budući da se ribarskim brodovima koji viju zastavu trećih zemalja ne bi smjelo dozvoliti djelovanje u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru država članica ili iskrcavanje ulova u luci države članice i stoga natjecanje s plovilima koja viju zastavu države članice, osim ako država čiju zastavu brodovi viju nije potvrdila da udovoljavaju tehničkim odredbama utvrđenima u ovoj Direktivi;

(14)

budući da se oprema koja udovoljava zahtjevima Direktive Vijeća 96/98/EZ od 20. prosinca 1996. o pomorskoj opremi (4), kada je ugrađena na ribarskim brodovima, treba automatski priznati kao sukladna posebnim odredbama za takvu opremu u ovoj Direktivi, s obzirom da su zahtjevi Direktive 96/98/EZ u najmanju ruku jednaki onima iz Torremolinos protokola i ove Direktive;

(15)

budući da bi se države članice mogle suočiti s lokalnim uvjetima koji bi opravdali primjenu posebnih sigurnosnih mjera na sve ribarske brodove koji plove u pojedinim područjima; budući da bi one također mogle smatrati potrebnim usvajanje izuzeća od odredaba Priloga Torremolinos protokolu, ili jednakih zahtjeva; budući da bi one morale imati pravo donošenja takvih mjera pod nadzorom predviđenim postupkom odbora;

(16)

budući da trenutačno ne postoje ujednačeni međunarodni tehnički standardi za ribarske brodove u vezi sa snagom njihova trupa, glavnim i pomoćnim strojevima i električnim i automatskim postrojenjem; budući da se ti standardi mogu utvrditi u skladu s pravilima priznatih organizacija ili nacionalnih uprava;

(17)

budući da, za nadzor stvarne primjene i provedbe ove Direktive, države članice trebaju provesti istraživanja i izdati svjedodžbu o usklađenosti ribarskim brodovima koji su u skladu s posebnim zahtjevima ove Direktive;

(18)

budući da, kako bi se osigurala potpuna primjena ove Direktive u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4. Torremolinos protokola, ribarski brodovi trebaju biti podložni nadzoru države luke; budući da država članica može poduzeti nadzor i nad ribarskim brodovima trećih zemalja koji ne plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice i ne iskrcavaju ulov u lukama države članice, kada se nalaze u luci te države članice, kako bi utvrdile da se pridržavaju Protokola kada ovaj stupi na snagu;

(19)

budući da je potrebno da odbor sastavljen od predstavnika država članica pomaže Komisiji u primjeni ove Direktive; budući da odbor uspostavljen člankom 12. Direktive Vijeća 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (5), može preuzeti ovu zadaću;

(20)

budući da, kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Direktive, neke odredbe mogu biti prilagođene od strane tog odbora kako bi se uzeo u obzir razvoj stanja na međunarodnoj razini;

(21)

budući da Međunarodna pomorska organizacija (IMO) mora biti obaviještena o ovoj Direktivi u skladu s Torremolinos protokolom;

(22)

budući da, kako bi se osigurala potpuna primjena ove Direktive, države članice moraju odrediti sustav kazni za kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

1.   Svrha je ove Direktive odrediti sigurnosne standarde za ribarske brodove duljine 24 metra i više, i nove i postojeće, u onoj mjeri u kojoj se Prilog Torremolinos protokolu odnosi na potonje, te koji

viju zastavu države članice i registrirani su u Zajednici, ili

plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice, ili

iskrcavaju ulov u luci države članice.

Rekreacijska plovila koja se bave nekomercijalnim ulovom isključena su iz područja primjene ove Direktive.

2.   Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje odredbe Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (6), njezine pojedinačne direktive i posebno Direktiva Vijeća 93/103/EZ od 23. studenoga 1993. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima pri radu na ribarskim brodovima (trinaesta pojedinačna Direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (7).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.

„ribarski brod” ili „brod” znači bilo koje plovilo koje je opremljeno ili koje se komercijalno koristi za ulov ribe ili drugih živih bića iz mora ili sa morskog dna;

2.

„novi ribarski brod” znači ribarski brod za koji je:

(a)na dan ili nakon 1. siječnja 1999. sastavljen ugovor o izgradnji ili većem popravku; ili(b)ugovor o izgradnji ili većem popravku sastavljen prije 1. siječnja 1999. i koji se dostavlja tri ili više godina nakon tog datuma; ili(c)u nedostatku ugovora o izgradnji, na dan ili nakon 1. siječnja 1999.:

postavljena kobilica, ili

započela izgradnja točno određenog tipa broda, ili

započelo sastavljanje koje obuhvaća najmanje 50 tona ili 1 % predviđene mase strukturnog materijala, ovisno o tome što je manje;

3.

„postojeći ribarski brod” znači ribarski brod koji nije novi ribarski brod;

4.

„Torremolinos protokol” znači Torremolinos protokol koji se odnosi na Torremolinos međunarodnu konvenciju o sigurnosti ribarskih brodova iz 1977. zajedno s njezinim izmjenama;

5.

„svjedodžba” znači svjedodžba o usklađenosti iz članka 6.;

6.

„duljina” znači, osim ako nije drukčije naznačeno, 96 % cjelokupne duljine duž vodne linije pri 85 % najmanje modelirane dubine izmjerene od linije kobilice, ili duljina od prednjega dijela pramca do osovine kormila na toj vodnoj liniji, ako je to veće. Kod brodova napravljenih s kosom kobilicom, vodna linija na kojoj se mjeri duljina mora biti paralelna dizajniranoj vodnoj liniji;

7.

„djelovati” znači loviti ili loviti i obrađivati ribu ili druga živa bića u moru ili sa morskog dna ne dovodeći u pitanje pravo neškodljivog prolaza teritorijalnim morem i slobodu plovidbe unutar 200 milja isključivoga gospodarskog pojasa;

8.

„priznata organizacija” znači organizacija priznata u skladu s člankom 4. Direktive Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (8).

Članak 3.

Opći zahtjevi

1.   Države članice osiguravaju da se odredbe Priloga Torremolinos protokolu primjenjuju na navedene ribarske brodove koji plove pod njihovom zastavom, osim ako se Prilogom I. ovoj Direktivi ne propisuje drukčije.

Ako ovom Direktivom nije drukčije propisano, postojeći ribarski brodovi moraju ispuniti relevantne zahtjeve iz Priloga Torremolinos protokolu najkasnije do 1. srpnja 1999.

2.   Države članice osiguravaju da se zahtjevi iz poglavlja IV., V., VII. i IX. Priloga Torremolinos protokolu koji se primjenjuju na ribarske brodove duljine 45 metara i više, primjenjuju i na nove ribarske brodove duljine 24 metra i više koji plove pod njihovom zastavom, osim ako nije drukčije propisano Prilogom II. ovoj Direktivi.

3.   Međutim, države članice osiguravaju da brodovi koji viju njihovu zastavu i plove u posebnim područjima, udovoljavaju odredbama za to određeno područje kako je definirano u Prilogu III.

4.   Države članice osiguravaju da brodovi koji viju njihovu zastavu udovoljavaju specifičnim sigurnosnim zahtjevima utvrđenima u Prilogu IV.

5.   Države članice zabranjuju ribarskim brodovima koji viju zastavu neke treće zemlje da plove u njihovim unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru ili da iskrcavaju ulov u njihovim lukama ako nemaju potvrdu uprave države zastave da udovoljavaju zahtjevima iz stavaka 1., 2., 3. i 4. i iz članka 5.

6.   Pomorska oprema navedena u Prilogu A.1 Direktivi 96/98/EZ, koja udovoljava zahtjevima iste, kada se stavlja na ribarske brodove kako bi udovoljavali odredbama ove Direktive, automatski se smatra sukladnom s takvim odredbama bez obzira da li te odredbe zahtijevaju da oprema bude odobrena i podvrgnuta ispitivanju od strane uprave matične države zastave.

Članak 4.

Posebni uvjeti, izuzeća i istovjetnost

1.   Ako država članica ili skupina država članica smatra da neke situacije zbog posebnih lokalnih uvjeta ili karakteristika broda zahtijevaju specifične sigurnosne mjere za ribarske brodove koji plove u određenom području, i ako se za to ukaže potreba, one mogu, prema postupku iz stavka 4., usvojiti takve posebne sigurnosne mjere kojima se uzimaju u obzir lokalni uvjeti, poput prirode i klimatskih uvjeta voda u kojima ti brodovi plove, dužine njihovih putovanja ili njihove karakteristike, poput materijala od kojega su izrađeni.

Donesene mjere dodaju se Prilogu III.

2.   Države članice primjenjuju odredbe pravila 3. stavka 3. poglavlja 1. Priloga Torremolinos protokolu za usvajanje mjera koje sadrže izuzeća, prema postupku iz stavka 4. ovog članka.

3.   Države članice mogu donijeti mjere koje dopuštaju istovjetnosti u skladu s pravilom 4. stavkom 1. poglavlja 1. Priloga Torremolinos protokolu, prema postupku iz stavka 4. ovog članka.

4.   Država članica koja koristi odredbe stavaka 1., 2. ili 3., slijedi dolje navedeni postupak:

(a)

država članica izvješćuje Komisiju o mjerama koje namjerava donijeti, uključujući detalje u mjeri potrebnoj za potvrđivanje da je razina sigurnosti odgovarajuće održana;

(b)

ako se u razdoblju od šest mjeseci od obavješćivanja, u skladu s postupkom navedenim u članku 9. utvrdi da predložene mjere nisu opravdane, od države članice može se zatražiti da izmijeni ili da ne donese predložene mjere;

(c)

usvojene mjere navode se u relevantnom nacionalnom zakonodavstvu i dostavljaju Komisiji, koja obavješćuje ostale države članice o njihovim pojedinostima;

(d)

bilo koja od takvih mjera primjenjuje se za sve ribarske brodove kada plove u jednakim navedenim uvjetima, bez diskriminacije u pogledu njihove zastave ili državljanstva njihova operatera;

(e)

mjere navedene u stavku 2. primjenjuju se samo dok ribarski brod plovi pod navedenim uvjetima.

Članak 5.

Standardi dizajna, izrade i održavanja

Standardi u pogledu dizajna, izrade i održavanja trupa, glavnih i pomoćnih strojeva te električnih i automatskih postrojenja ribarskog broda su pravila koja su na snazi u trenutku njegove izgradnje, specificirana prema klasifikaciji od strane priznate organizacije ili koje upotrebljava nadležna uprava.

Za nove brodove ta su pravila u skladu s postupkom i podložna uvjetima iz članka 14. stavka 2. Direktive 94/57/EZ.

Članak 6.

Pregledi i svjedodžbe

1.   Države članice izdaju ribarskim brodovima koji viju njihovu zastavu i koji su u skladu s člancima 3. i 5. svjedodžbu o usklađenosti s uvjetima ove Direktive, dopunjenu izvješćem o opremi i, kada je to potrebno, svjedodžbom o oslobađanju. Svjedodžba o usklađenosti, izvješće o opremi i svjedodžba o oslobađanju izrađuju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. Svjedodžbe izdaje uprava države zastave ili priznata organizacija koja djeluje u njezino ime, nakon prvobitnog pregleda koji izvode ekskluzivni nadzornici uprave države zastave ili priznate organizacije ili države članice ovlaštene od strane države zastave za nadzore u skladu s pravilom 6. stavkom 1. točkom (a) poglavlja 1. Priloga Torremolinos protokolu.

2.   Razdoblja valjanosti svjedodžbi navedenih u stavku 1. ne prelaze ona utvrđena pravilom 11. poglavlja 1. Priloga Torremolinos protokolu. Obnova svjedodžbe o usklađenosti izdaje se nakon periodičnih pregleda u skladu s pravilom 6. poglavlja 1. Priloga Torremolinos protokolu.

Članak 7.

Odredbe o nadzoru

1.   Ribarski brodovi koji plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice ili iskrcavaju ulov u njezinoj luci, a nisu ribarski brodovi koji viju zastavu te države članice, podložni su nadzoru te države članice u skladu s člankom 4. Torremolinos protokola i bez diskriminacije u pogledu zastave ili državljanstva operatora, kako bi se provjerila njihova usklađenost s ovom Direktivom.

2.   Ribarski brodovi koji ne plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice niti iskrcavaju ulov u lukama države članice i viju zastavu neke druge države članice, podložni su nadzoru države članice kada su u njezinoj luci, u skladu s člankom 4. Torremolinos protokola i bez diskriminacije u pogledu zastave ili državljanstva operatera, kako bi se provjerila njihova usklađenost s ovom Direktivom.

3.   Ribarski brodovi koji viju zastavu neke treće zemlje, a ne plove u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru države članice niti iskrcavaju ulov u lukama države članice, podložni su nadzoru države članice kada se nalaze u njezinim lukama u skladu s člankom 4. Torremolinos protokola kako bi se provjerila njihova usklađenost s Torremolinos protokolom kada stupi na snagu.

Članak 8.

Prilagodbe

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 9.:

(a)

mogu se usvojiti i ugraditi odredbe za:

usklađeno tumačenje odredaba Priloga Torremolinos protokolu, koje je bilo prepušteno diskreciji uprava pojedinačnih ugovornih strana, u mjeri potrebnoj za osiguravanje njihove dosljedne provedbe u Zajednici,

provedbu ove Direktive bez širenja njezina područja primjene;

(b)

članci 2., 3., 4., 6. i 7. ove Direktive mogu se prilagoditi a prilozi izmijeniti, kako bi se za potrebe ove Direktive mogle primijeniti daljnje izmjene Torremolinos protokola, koje su stupile na snagu nakon donošenja ove Direktive.

Članak 9.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 12. stavkom 1. Direktive 93/75/EEZ.

2.   Prilikom pozivanja na ovaj članak, primjenjuje se sljedeći postupak:

(a)

predstavnik Komisije podnosi odboru nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u vremenskom roku koji predsjednik može odrediti s obzirom na hitnost predmeta. Mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluka koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica unutar odbora ponderiraju se na način naveden u tom članku. Predsjednik ne glasuje;

(b)

komisija usvaja predviđene mjere ako su one u skladu s mišljenjem odbora;

(c)

ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija bez odgađanja dostavlja Vijeću prijedlog o mjerama koje treba poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako nakon osam tjedana od datuma upućivanja Vijeću, Vijeće ne odluči, Komisija usvaja predložene mjere.

Članak 10.

Obavješćivanje IMO-a

Predsjedništvo Vijeća i Komisija obavješćuju IMO o donošenju ove Direktive, pozivajući se na članak 3. stavak 5. Torremolinos protokola.

Članak 11.

Kazne

Države članice određuju sustav kazni za kršenje nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se te kazne primjenjuju. Te kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 12.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 1. siječnja 1999. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju sve odredbe nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 14.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. prosinca 1997.

Za Vijeće

Predsjednica

M. DELVAUX-STEHRES


(1)  SL C 292, 4.10.1996., str. 29.

(2)  SL C 66, 3.3.1997., str. 31.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 24. travnja 1997. (SL C 150, 19.5.1997., str. 30.), Zajedničko stajalište Vijeća od 30. lipnja 1997. (SL C 246, 12.8.1997., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 6. studenoga 1997. (SL C 358, 24.11.1997.).

(4)  SL L 46, 17.2.1997., str. 25.

(5)  SL L 247, 5.10.1993., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/39/EZ (SL L 196, 7.8.1996., str. 7.).

(6)  SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(7)  SL L 307, 13.12.1993., str. 1.

(8)  SL L 319, 12.12.1994., str. 20.


PRILOG I.

Prilagodba odredaba Priloga Torremolinos protokolu za primjenu članka 3. stavka 1. Direktive Vijeća 97/70/EZ

POGLAVLJE I.:   OPĆE ODREDBE

Pravilo 2.:   Definicije

Stavak 1. „Novi brod” zamjenjuje se definicijom „novi ribarski brod” iz članka 2. ove Direktive.

POGLAVLJE V.:   ZAŠTITA, OTKRIVANJE, GAŠENJE I SUZBIJANJE POŽARA

Pravilo 2.:   Definicije

Stavak 2. „standardno ispitivanje vatrootpornosti” mijenja se na kraju, u vezi sa standardnom temperaturnom krivuljom, kako slijedi:

„… Standardna krivulja vrijeme-temperatura definira se ravnom krivuljom povučenom kroz sljedeće temperaturne točke unutarnjosti peći:


početna temperatura unutarnjosti peći

20 °C

nakon prvih pet minuta

576 °C

nakon 10 minuta

679 °C

nakon 15 minuta

738 °C

nakon 30 minuta

841 °C

nakon 60 minuta

945 °C.”

POGLAVLJE VII.:   SREDSTVA ZA SPAŠAVANJE

Pravilo 1.:   Primjena

Stavak 2. glasi kako slijedi:

„Pravila 13. i 14. primjenjuju se i na postojeće brodove duljine 45 metara i više, pod uvjetom da uprava može odgoditi provedbu zahtjeva ovih pravila do 1. veljače 1999.”

Pravilo 13.:   Radiouređaji za spašavanje

Stavak 2. glasi kako slijedi:

„Dvosmjerne VHF radio-telefonske aparate koji se nalaze na postojećim brodovima i koji ne udovoljavaju standardima izvedbe donesenim od strane organizacije, uprava može dozvoliti do 1. veljače 1999., pod uvjetom da ih smatra kompatibilnima s odobrenim dvosmjernim VHF radio-telefonskim aparatima.”

POGLAVLJE IX.:   RADIOKOMUNIKACIJA

Pravilo 1.:   Primjena

Stavak 1. druga rečenica glasi kako slijedi:

„Međutim, za postojeće brodove, uprava može odgoditi provedbu zahtjeva do 1. veljače 1999.”

Pravilo 3.:   Izuzeća

Stavak 2. točka (c) glasi kako slijedi:

„kada se plovilo trajno povuče iz uporabe prije 1. veljače 2001.”


PRILOG II.

Prilagodba odredaba poglavlja IV., V., VII. i IX. Priloga Torremolinos protokolu u skladu s njegovim člankom 3. stavkom 4., za primjenu na nove ribarske brodove duljine 24 metra i više

POGLAVLJE IV.:   STROJEVI I ELEKTRIČNE INSTALACIJE I PROSTORI STROJARNICE POVREMENO BEZ NADZORA

Pravilo 1.:   Primjena

Glasi kako slijedi:

„Ako nije drukčije određeno, ovo se poglavlje primjenjuje na nove ribarske brodove duljine 24 metra i više.”

Pravilo 7.:   Komunikacija između kormilarnice i strojarnice

Dodaje se sljedeće:

„Dva odvojena načina komunikacije … se osiguravaju, od kojih je jedan telegraf u strojarnici, osim kod plovila kraćih od 45 metara kod kojih se strojevi nadziru izravno iz kormilarnice te uprava može prihvatiti drugačiji način komuniciranja od onog putem telegrafa u strojarnici.”

Pravilo 8.:   Upravljanje porivnim strojevima iz kormilarnice

Stavku 1. točki (d) dodaje se sljedeće:

„… ili nadzorna soba. Na brodovima kraćim od 45 metara, uprava može dozvoliti da kontrolna stanica u strojarnici bude samo stanica u nuždi, pod uvjetom da su nadziranje i kontrola u kormilarnici odgovarajući.”

Pravilo 16.:   Osnovni izvor električne energije

Stavku 1. točki (b) dodaje se sljedeće:

„… setovi zaustavljeni. Međutim, kod plovila kraćih od 45 metara u slučaju da stane bilo koji od setova generatora, potrebno je osigurati funkcioniranje servisa bitnih za pogon i sigurnost plovila.”

Pravilo 17.:   Izvor električne energije u slučaju nužnosti

U stavak 6. umeće se sljedeće:

„Akumulatorska baterija postavljena u skladu s ovim Pravilom, osim baterija za radijski odašiljač i prijamnik kod plovila kraćih od 45 metara, instalira se …”.

Pravilo 22.:   Alarmni sustav

Stavku 2. točki (a) dodaje se sljedeće:

„Alarmni sustav … na prikladnom položaju. Međutim, kod plovila kraćih od 45 metara uprava može dozvoliti da sustav zvukovno i vizualno označava svaku alarmnu funkciju samo unutar kormilarnice.”

Stavku 2. točki (b) dodaje se sljedeće:

„Kod brodova duljine 45 metara i više alarmni sustav je povezan …”.

Stavku 2. točki (c) dodaje se sljedeće:

„Kod brodova duljine 45 metara i više strojarski alarm …”.

POGLAVLJE V.:   PROTUPOŽARNA ZAŠTITA, OTKRIVANJE I GAŠENJE POŽARA

Pravilo 2.:   Definicije

Stavak 14. točka (b) mijenja se kako slijedi:

„… ne manje od 375 kilovata”.

DIO C

Naslov se zamjenjuje sljedećim:

„DIO C – MJERE PROTUPOŽARNE ZAŠTITE KOD BRODOVA DULJINE 24 METRA I VIŠE, ALI MANJE OD 60 METARA”

Pravilo 35.:   Protupožarne pumpe

Umeće se sljedeći stavak:

„Bez obzira na odredbe Pravila V./35 stavka 1., uvijek trebaju postojati dvije protupožarne pumpe.”

Stavku 8. dodaje se:

„… ili 25 m3/h, ovisno o tome što je više.”

Pravilo 40.:   Uređaji za gašenje požara u strojarnicama

Stavak 1. točka (a) mijenja se kako slijedi:

„… od najmanje 375 kilovata …”.

POGLAVLJE VII.:   SREDSTVA ZA SPAŠAVANJE

Pravilo 1.:   Primjena

Stavak 1. mijenja se kako slijedi:

„1.

Ako nije drukčije određeno, ovo poglavlje primjenjuje se na nove brodove duljine 24 metra i više.”

Pravilo 5.:   Broj i vrsta brodica za spašavanje i brodica za prikupljanje

1.

Početak stavka 3. glasi:

„Brodovi kraći od 75 metara, ali čija je duljina 45 metara i više moraju udovoljavati sljedećem:”.

2.

Umeće se novi stavak 3. točka (a):

„(3.a)

Brodovi kraći od 45 metara moraju biti opremljeni:

(a)

brodicama za spašavanje s dovoljnim ukupnim kapacitetom za smještaj najmanje 200 % od ukupnog broja osoba na brodu. Dovoljno takvih brodica za preživljavanje koje mogu primiti najmanje cjelokupan broj osoba na brodu, mora se moći porinuti s obje strane plovila; i

(b)

brodicama za prikupljanje, osim kada uprava smatra da zbog veličine i upravljačkih sposobnosti plovila, dostupnosti uređaja za traganje i spašavanje te meteoroloških sustava za upozorenje, djelovanja plovila u područjima koja nisu podložna nepovoljnim vremenskim uvjetima ili zbog sezonske prirode njihova djelovanja, takva odredba nije potrebna.”

3.

Početak stavka 4. glasi kako slijedi:

„Umjesto udovoljavanja zahtjevima stavka 2. točke (a), stavka 3. točke (a) i stavka 3.a točke (a), brodovi mogu imati …”.

Pravilo 10.:   Kolutovi za spašavanje

1.

Podstavak 1. točka (b) glasi kako slijedi:

„šest kolutova za spašavanje kod brodova kraćih od 75 metara ali dugih 45 metara i više;”.

2.

Umeće se novi podstavak 1. točka (c) kako slijedi:

„1. (c)

četiri koluta za spašavanje kod brodova kraćih od 45 metara.”

Pravilo 13.:   Radiouređaji sredstava za spašavanje

Umeće se novi stavak 1.a kako slijedi:

„1.a

Međutim, za brodove kraće od 45 metra, broj takvih uređaja može se smanjiti na dva ako uprava smatra da je zahtjev za posjedovanje tri takva uređaja nepotreban, uzimajući u obzir područje djelovanja broda i broj osoba zaposlenih na brodu;”.

Pravilo 14.:   Radar transponder

Na kraju se dodaje sljedeće:

„… u svaku brodicu za spašavanje. Na svaki brod kraći od 45 metara ugrađuje se najmanje jedan radarski transponder.”

POGLAVLJE IX.:   RADIOKOMUNIKACIJA

Pravilo 1.:   Primjena

Stavak 1. prva rečenica glasi:

„Ako nije drukčije određeno, ovo se poglavlje primjenjuje na nove brodove duljine 24 metra i više te na postojeće brodove duljine 45 metara i više.”


PRILOG III.

Regionalne i lokalne odredbe (članak 3. stavak 3. i članak 4. stavak 1.)

A.   Odredbe za „sjeverno” područje

1.   Područje primjene

Osim ako drugdje nije drukčije navedeno, vode sjeverno od granice prikazane na karti priloženoj ovom Prilogu, isključujući Baltičko more. Ovu granicu definira paralela 62o širine S od zapadne obale Norveške do 4o duljine Z, potom meridijan 4o duljine Z do 60o 30′ širine S, potom paralela 60o 30′ širine S do duljine 5o Z, potom meridijan duljine 5o Z do širine 60o S, potom paralela širine 60o S do duljine 15o Z, potom meridijan duljine 15o Z do širine 62o S, potom paralela širine 62o S do duljine 27o Z, potom meridijan duljine 27o Z do širine 59o S i potom paralela širine 59o S do zapada.

2.   Definicije

„Težak plutajući led” je plutajući led koji pokriva 8/10 ili više morske površine.

3.   Pravilo III./7. članak 1. (Uvjeti djelovanja)

Uz specifične uvjete djelovanja naznačene u Pravilu III./7. članku 1., trebaju se uzeti u obzir i sljedeći uvjeti djelovanja:

(e)

uvjet djelovanja (b), (c) ili (d), ovisno o tome koji ima najmanje parametre stabilnosti prema kriterijima stabilnosti iz Pravila 2., izračunava se uzevši u obzir prirast leda u skladu s odredbama Pravila III./8.;

(f)

za kružne mreže plivarice: polazak s ribarskih područja s opremom za ribolov, bez ulova i 30 % zaliha, goriva itd., uključujući i dopušteni prirast leda u skladu s odredbama Pravila III./8.

4.   Pravilo III./8. (Prirast leda)

Posebni zahtjevi Pravila III./8. i specifične smjernice iznesene u Preporuci 2. na konferenciji u Torremolinosu, primjenjuju se unutar dotičnog područja, to jest i izvan granica prikazanih na karti koja prati gore navedenu Preporuku.

Ne dovodeći u pitanje odredbe Pravila III/8. članka 1. stavaka (a) i (b), sljedeće stvaranje leda uzet će se u obzir kod izračunavanja stabilnosti za plovila koja plove u području sjeverno od širine 63o S, a između duljine 28o Z i duljine 11o Z:

(a)

40 kilograma po četvornom metru na otvorenim palubama i brodskim stepenicama;

(b)

10 kilograma po četvornom metru za izbačene lateralne prostore na svakoj strani broda, a koji su iznad vodne linije.

5.   Pravilo VII./5. članak 2. stavak (b) i članak 3. stavak (b) (Broj i vrsta brodica za spašavanje i brodica za prikupljanje)

Ne dovodeći u pitanje odredbe Pravila VII./5. članka 2. stavka (b), članka 3. stavka (b) i članka 3.a, za ribarske brodove čiji je trup sagrađen kako bi zadovoljavao pravila priznatih organizacija za djelovanje u vodama s velikim količinama plutajućeg leda, a u skladu s Pravilom II./1./2. Priloga Torremolinos protokolu, brodica za spašavanje kako se zahtijeva člankom 2. stavkom (b), člankom 3. stavkom (b) ili člankom 3.a stavkom (b) mora biti najmanje djelomično pokrivena (kako je određeno u Pravilu VII./18.) i imati dovoljan kapacitet da primi sve osobe na brodu.

6.   Pravilo VII./9. (Hidro-termo zaštitna odijela i sredstva za zaštitu od gubitka topline)

Ne dovodeći u pitanje odredbe Pravila VII./9., odobreno hidro-termo zaštitno odijelo, odgovarajuće veličine, koje je u skladu s odredbama Pravila VII./25., uključujući mjere koje se primjenjuju na to Pravilo i koje su navedene u ovom Prilogu u točki 1.8., mora biti osigurano za svaku osobu na brodu.

7.   Pravilo VII./14. (Radar transponder)

Uz odredbe poglavlja VII. dijela B, svaka brodica za spašavanje i splav za spašavanje moraju biti trajno opremljeni odobrenim radar transponderom koji može raditi na frekvenciji od 9 GHz.

8.   Pravilo VII./25. (Hidro-termo zaštitno odijelo)

Ne dovodeći u pitanje odredbe Pravila VII./25., sva hidro-termo zaštitna odijela, obvezna prema točki 1.6. ovog Priloga, moraju biti izrađena u jednom dijelu od materijala s izolacijskim svojstvima i u skladu sa zahtjevima za plutanje iz Pravila VII./24. članka 1. stavka (c) točke i. Moraju ispunjavati i druge relevantne zahtjeve Pravila VII./25.

9.   Pravilo X./3. članak 7. (Radarske instalacije)

Ne dovodeći u pitanje odredbe Pravila X./3. članka 7., svaki brod duljine 24 metara i više mora biti opremljen radarskom instalacijom u skladu sa zahtjevima uprave. Radarska instalacija mora raditi na frekvenciji od 9 GHz.

10.   Pravilo X./5. (Oprema za signalizaciju)

Uz odredbe Pravila X./5., svaki brod, kada plovi u vodama u kojima ima plutajućeg leda, mora biti opremljen najmanje jednim reflektorom kapaciteta osvjetljavanja od 1 luksa, izmjerenog na udaljenosti od 750 metara.

B.   Odredbe za „južno” područje

1.   Područja primjene

Sredozemno more i obalna područja, unutar 20 milja od obala Španjolske i Portugala, ljetne zone Atlantskog oceana, kako je određeno na „Karti zona i sezonskih područja” u Prilogu II. Međunarodnoj konvenciji o teretnim linijama iz 1966. (1), s izmjenama.

2.   Pravilo VII./9. članak 1. (Hidro-termo zaštitna odijela)

Uzimajući u obzir odredbe stavka 4. Pravila VII./9., na kraju stavka 1. dodaje se rečenica:

„Brodovi kraći od 45 metara ne moraju posjedovati više od dva hidro-termo zaštitna odijela.”

3.   Pravilo IX./1. (Radio komunikacije)

Dodaje se novi stavak 1.a, kako slijedi:

„Ovo poglavlje se primjenjuje i na nove brodove duljine 24 metara i više, pod uvjetom da je područje u kojem plove odgovarajuće podržano obalnom stanicom koja djeluje u skladu s glavnim planom IMO-a.”

SJEVERNO PODRUČJE

Image


(1)  Međunarodna konvencija o teretnim linijama, 1966., donesena 5. travnja 1966. na Međunarodnoj konferenciji o teretnim linijama održanoj u Londonu na poziv Međuvladine pomorske konzultantske organizacije.


PRILOG IV.

Posebni sigurnosni zahtjevi (članak 3. stavak 4.)

POGLAVLJE II.:   KONSTRUKCIJA, VODONEPROPUSNOST I OPREMA

Dodaju se sljedeće nova pravila:

„Pravilo 16.:   Radne palube unutar zatvorenog nadgrađa

1.

Takve palube moraju biti opremljene učinkovitim sustavom drenaže s odgovarajućim kapacitetom drenaže kako bi prihvatile vodu za ispiranje i riblje utrobe.

2.

Svi otvori potrebni za ribolov moraju biti opremljeni sredstvima za brzo i učinkovito zatvaranje od strane jedne osobe.

3.

Na mjestima gdje se ulov diže na takve palube za preradu, ulov mora biti stavljen u obor. Takvi obori moraju udovoljavati Pravilu 11. poglavlja III. Mora biti ugrađen i učinkovit sustav drenaže. Treba postaviti i adekvatan sustav obrane protiv nepredviđenog naleta vode na radnu palubu.

4.

Moraju postojati najmanje dva izlaza s takvih paluba.

5.

Slobodan prostor za prolaz unutar radnog područja mora uvijek biti najmanje dva metra.

6.

Mora postojati stalni sustav ventilacije koji izmjenjuje zrak najmanje šest puta na sat.

Pravilo 17.:   Oznake gaza

1.

Svi brodovi moraju imati oznake gaza u decimetrima na pramcu i krmi broda, s obje strane.

2.

Te oznake moraju stajati što je bliže moguće okomici.

Pravilo 18.:   Tankovi za ribu sa smrznutom (RSW) ili rashlađenom (CSW) morskom vodom

1.

Ako se upotrebljavaju RSW ili CSW tankovi ili slični sustavi tankova, oni moraju biti opremljeni odvojenim, trajno postavljenim uređajima za punjenje i pražnjenje morske vode.

2.

Ako se ti tankovi upotrebljavaju i za prijevoz suhog tereta, moraju posjedovati sustav crpki te adekvatna sredstva kako bi se izbjeglo prodiranje vode iz tog sustava u tankove.”

POGLAVLJE III.:   STABILITET I PRIPADAJUĆA POMORSTVENOST

Pravilo 9.:   Pokus nagibanja

Dodaje se sljedeći novi stavak 4.:

„4.

Pokus nagibanja i određivanja uvjeta u skladu s Pravilom III./9. člankom 1. provodi se najmanje svakih 10 godina.”

POGLAVLJE IV.:   STROJEVI I ELEKTRIČNE INSTALACIJE I PROSTORI STROJARNICE POVREMENO BEZ NADZORA

Pravilo 13.:   Kormilarski uređaj

Stavku 10. dodaje se sljedeći tekst:

„Ako je taj izvor energije električni, izvor električne energije u nuždi mora biti takav da može opslužiti pomoćna sredstva za aktiviranje kormila u trajanju od najmanje 10 minuta.”

Pravilo 16.:   Osnovni izvor električne energije

Dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3.

Navigacijska svjetla, ako su samo električna, napajaju se putem zasebne sklopke i mora postojati odgovarajući sustav praćenja tih svjetala.”

Pravilo 17.:   Izvor električne energije u slučaju nužnosti

Ne dovodeći u pitanje stavak 2., za brodove duljine 45 metara i više, izvor električne energije u slučaju nužnosti mora biti takav da može opsluživati instalacije navedene u tom Pravilu najmanje osam sati.

POGLAVLJE V.:   PROTUPOŽARNA ZAŠTITA, OTKRIVANJE I GAŠENJE POŽARA

Pravilo 22.:   Uređaji za gašenje požara u strojarnicama

Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog Pravila, svi prostori strojarnice kategorije A moraju biti opremljeni ugrađenim uređajima za gašenje požara.

Pravilo 40.:   Uređaji za gašenje požara u strojarnicama

Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog Pravila, svi prostori strojarnice kategorije A moraju biti opremljeni ugrađenim uređajima za gašenje požara.


PRILOG V.

OBRASCI SVJEDODŽBE O USKLAĐENOSTI RIBARSKOG BRODA, SVJEDODŽBE O OSLOBAĐANJU I IZVIJEŠĆA O OPREMI

SVJEDODŽBA O USKLAĐENOSTI

Svjedodžba o usklađenosti dopunjuje se izvješćem o opremi

(Službeni pečat) (Država)

za novi/postojeći  (1) ribarski brod

Izdana prema odredbama

(naziv relevantnih mjera koje je propisala država članica)

kojom se potvrđuje usklađenost dolje imenovanog broda s odredbama Direktive Vijeća 97/70/EZ o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra ili više,

pod nadležnošću vlade …

(puni službeni naziv države članice)

od strane …

(puni službeni naziv nadležne organizacije priznate u skladu s odredbama Direktive Vijeća 94/57/EZ)

Image

Datum izgradnje ili većeg popravka (2): …

Datum polaganja kobilice ili slične faze gradnje (2): …

Datum dostave ili završetka veće preinake (2): …

(Poleđina svjedodžbe)

Početni pregled

OVIM SE POTVRĐUJE:

1.

da je brod pregledan u skladu s Pravilom I./6. člankom 1. stavkom (a) Priloga Torremolinos protokolu iz 1993.;

2.

da je pregled pokazao sljedeće:

1.

brod je u potpunosti usklađen sa zahtjevima Direktive Vijeća 97/70/EZ; i

2.

maksimalni dopušteni operativni gaz kod svakog uvjeta djelovanja tog broda sadržan je u odobrenoj knjizi stabiliteta označenoj datumom …;

3.

da svjedodžba o oslobađanju je/nije (3) izdana.

Ova svjedodžba vrijedi do … i podliježe pregledima sukladno Pravilu I./6. članku 1. stavku (b) točkama ii. i iii. i stavku (c).

Izdano u …, dana …

(mjesto izdavanja svjedodžbe), (datum izdavanja)

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala svjedodžbu)

i/ili

(pečat nadležnog tijela koje je izdalo svjedodžbu)

Ako je potpisana, potrebno je dodati sljedeću rečenicu:

Niže potpisani izjavljuje da je ovlašten od strane države članice za izdavanje ove svjedodžbe.

(potpis)

(Sljedeća stranica svjedodžbe)

Ovjera produljenja valjanosti svjedodžbe uz odgodu kada se primjenjuje Pravilo I./11. članak 1.

Ova se svjedodžba, sukladno Pravilu I./11. članku 1., prihvaća kao valjana do …

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

Ovjera produljenja valjanosti svjedodžbe do dolaska u luku inspekcijskog pregleda ili uz odgodu kada se primjenjuje Pravilo I./11. članak 2. ili Pravilo I./11. članak 4.

Ova se svjedodžba, sukladno Pravilu I./11. članku 2./Pravilu I./11. članku 4. (4), prihvaća kao valjana do …

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

(Sljedeća stranica svjedodžbe)

Ovjera redovitih pregleda

Pregled opreme

OVIM SE POTVRĐUJE da je tijekom pregleda, sukladno Pravilu I./6. članku 1. stavku (b) točki ii., utvrđeno da brod udovoljava propisanim zahtjevima.

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

Pregled radio opreme

OVIM SE POTVRĐUJE da je, tijekom pregleda sukladno Pravilu I./6. članku 1. stavku (b) točki iii., utvrđeno da brod udovoljava propisanim zahtjevima.

Prvi redoviti pregled radio opreme:

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

(Sljedeća stranica svjedodžbe)

Drugi redoviti pregled radio opreme:

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

Treći redoviti pregled radio opreme:

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

Potvrđivanje međupregleda

OVIM SE POTVRĐUJE da je, tijekom pregleda sukladno Pravilu I./6. članku 1. stavku (c), utvrđeno da brod udovoljava propisanim zahtjevima.

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

SVJEDODŽBA O OSLOBAĐANJU

(Službeni pečat) (Država)

za novi/postojeći  (5) ribarski brod

Izdana prema odredbama

(naziv relevantnih mjera koje je propisala država članica)

i kojom se potvrđuje usklađenost dolje imenovanog broda s odredbama Direktive Vijeća 97/70/EZ o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra ili više,

pod nadležnošću vlade …

(puni službeni naziv države članice)

od strane …

(puni službeni naziv nadležne organizacije koja je priznata sukladno odredbama Direktive Vijeća 94/57/EZ)

Posebnosti broda:

Image

(Poleđina svjedodžbe)

OVIM SE POTVRĐUJE:

da je brod, na temelju ovlasti dane Uredbom …, izuzet od sljedećih zahtjeva …

Uvjeti, ako postoje, pod kojima je svjedodžba izdana:

Ova svjedodžba vrijedi do …, podložno valjanosti svjedodžbe o usklađenosti, kojoj je ova svjedodžba priložena.

Izdano u … dana …

(mjesto izdavanja svjedodžbe), (datum izdavanja)

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala svjedodžbu) i/ili (pečat nadležnog tijela koje je izdalo svjedodžbu)

Ako je potpisano potrebno je dodati sljedeću rečenicu:

Niže potpisani izjavljuje da je ovlašten od strane države članice za izdavanje ove svjedodžbe.

(potpis)

(Sljedeća stranica svjedodžbe)

Ovjera produljenja valjanosti svjedodžbe uz odgodu kada se primjenjuje Pravilo I./11. članak 1.

Ova se svjedodžba, sukladno Pravilu I./11. članku 1., prihvaća kao valjana do …

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

Ovjera produljenja valjanosti svjedodžbe do dolaska u luku inspekcijskog pregleda ili uz odgodu kada se primjenjuje Pravilo I./11. članak 2. ili Pravilo I./11. članak 4.

Ova se svjedodžba, sukladno Pravilu I./11. članku 2./Pravilu I./11. članku 4. (6), prihvaća kao valjana do …

Potpis: …

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala ovjeru)

Mjesto: …

Datum: …

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo ovjeru)

(Obrazac dodatka svjedodžbi o usklađenosti)

IZVJEŠĆE O OPREMI

za svjedodžbu o usklađenosti

Ovo je izvješće sastavni dio svjedodžbe o usklađenosti

Izvješće o opremi sukladno Direktivi Vijeća 97/70/EZ o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra ili više

1.

Posebnosti broda

Image

2.

Pojedinosti o sredstvima za spašavanje:

1.

Ukupan broj osoba za koje su predviđena sredstva za spašavanje

 

 

Lijeva strana

Desna strana

2.

Ukupan broj brodica za spašavanje

2.1.

Ukupan broj osoba koje se u njih mogu smjestiti

2.2.

Broj djelomično zatvorenih brodica za spašavanje (Pravilo VII./18.)

2.3.

Broj potpuno zatvorenih brodica za spašavanje (Pravilo VII./19.)

3.

Broj brodica za prikupljanje

3.1.

Broj brodica za prikupljanje koje su uključene u gore navedeni broj brodica za spašavanje

4.

Splavi za spašavanje

4.1.

One za koje se zahtijevaju odobreni uređaji za spuštanje

4.1.1.

Broj splavi za spašavanje

4.1.2.

Broj osoba koje se u njih mogu smjestiti

4.2.

One za koje se ne zahtijevaju odobreni uređaji za spuštanje

4.2.1.

Broj splavi za spašavanje

4.2.2.

Broj osoba koje se u njih mogu smjestiti

5.

Broj koluta za spašavanje

6.

Broj prsluka za spašavanje

7.

Hidro-termo zaštitna odijela

7.1.

Ukupan broj

7.2.

Broj odijela koja udovoljavaju uvjetima za prsluke za spašavanje

8.

Broj odijela za zaštitu od gubitka topline (7)

9.

Radio uređaji za korištenje u sredstvima za spašavanje

9.1.

Broj radarskih transpondera

9.2.

Broj dvosmjernih VHF radio-telefonskih aparata

3.

Podaci o radio uređajima

Predmet

Odredba

1.

Osnovni sustavi

1.1.

VHF radio oprema

1.1.1.

DSC koder

1.1.2.

DSC prijamnik dežurstva

1.1.3.

Radiotelefonija

1.2.

MF radio uređaj

1.2.1.

DSC koder

1.2.2.

DSC prijamnik dežurstva

1.2.3.

Radiotelefonija

1.3.

MF/HF radio oprema

1.3.1.

DSC koder

1.3.2.

DSC prijamnik dežurstva

1.3.3.

Radiotelefonija

1.3.4.

Radiotelegrafija s izravnim ispisivanjem

1.4.

Brodska zemaljska postaja Inmarsat

2.

Pomoćna sredstva uzbunjivanja

3.

Sustavi za prijam pomorskih sigurnosnih obavijesti

3.1.

Prijamnik Navtex

3.2.

EGC prijamnik

3.3.

HF radiotelegrafski prijamnik s izravnim ispisivanjem

4.

Satelitski EPIRB

4.1.

Cospas-Sarsat

4.2.

Inmarsat

5.

VHF EPIRB

6.

Brodski radar transponder

7.

Radiotelefonski prijamnik frekvencije za uzbunjivanje od 2 182 kHz (8)

8.

Oprema za davanje radiotelefonskog signala za uzbunjivanje na frekvenciji od 2 182 kHz (9)

4.

Primijenjene metode za osiguranje korištenja radio opreme (Pravilo IX./14.)

4.1.

Udvostručenje opreme: …

4.2.

Održavanje na kopnu: …

4.3.

Sposobnost održavanja na moru: …

OVIM SE POTVRĐUJE da je izvješće o opremi ispravno u svim svojim dijelovima.

Izdano … dana …

(mjesto izdavanja izvješća), (datum izdavanja)

(potpis ovlaštene osobe koja je izdala izvješće)

i/ili

(pečat ili žig nadležnog tijela koje je izdalo izvješće)

Ako je potpisano, potrebno je dodati sljedeću rečenicu:

Niže potpisani izjavljuje da je ovlašten od strane države članice za izdavanje ovog izvješća.

(potpis)


(1)  Prekrižiti nepotrebno u skladu s definicijama članka 2. stavaka 2. i 3.

(2)  U skladu s definicijama članka 2. stavka 2.

(3)  Prekrižiti nepotrebno.

(4)  Prekrižiti nepotrebno.

(5)  Prekrižiti nepotrebno u skladu s definicijama članka 2. stavaka 2. i 3.

(6)  Prekrižiti nepotrebno.

(7)  Isključujući one koji se zahtijevaju sukladno Pravilu VII./17. članku 8. točki xxi. i Pravilu VII./20. članku 5. stavku (a) točki xxiv.

(8)  Ako drugi datum nije utvrđen od strane Odbora za pomorsku sigurnost, stavka se ne treba navoditi u izvješću priloženom svjedodžbama izdanim nakon 1. veljače 1999.

(9)  Ova stavka se ne treba navoditi u izvješću priloženom svjedodžbama izdanim nakon 1. veljače 1999.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

34


31999L0062


L 187/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.06.1999.


DIREKTIVA 1999/62/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. lipnja 1999.

o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71. stavak 1. i članak 93.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)

Uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja među prijevozničkim poduzećima iz država članica zahtijeva usklađivanje sustava ubiranja poreza i uspostavljanje pravednih mehanizama naplate troškova infrastrukture prijevoznicima.

(2)

Ovi se ciljevi mogu postići samo u etapama.

(3)

Određeni stupanj usklađivanja sustava ubiranja poreza već je postignut donošenjem Direktive Vijeća 92/81/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura posebnih poreza na mineralna ulja (5) i Direktive Vijeća 92/82/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju stopa posebnih poreza na mineralna ulja (6).

(4)

Presudom Suda Europskih zajednica od 5. srpnja 1995. u slučaju C-21/94 Europski parlament protiv Vijeća (7) poništena je Direktiva Vijeća 93/89/EEZ od 25. listopada 1993. o primjeni poreza u državama članicama na određena vozila korištena za cestovni prijevoz tereta te cestarina i naknada za korištenje određenih infrastruktura (8), dok odredbe te Direktive ostaju na snazi do usvajanja nove direktive Vijeća; stoga se Direktiva 93/89/EEZ zamjenjuje ovom Direktivom.

(5)

Prilagodba nacionalnih sustava ubiranja poreza pod sadašnjim okolnostima trebala bi biti ograničena na komercijalna vozila čija bruto nosivost prelazi određeno ograničenje.

(6)

S tim bi ciljem trebale biti određene najmanje stope poreza na motorna vozila koje se trenutačno primjenjuju u državama članicama ili onih koje bi ih mogle zamijeniti.

(7)

Kroz razliku u visini poreza ili naknade treba poticati korištenje vozila koja su prihvatljivija za cestovni sustav i koja manje zagađuju okoliš, pod uvjetom da ta razlika ne utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(8)

Primjereno je da se nekim državama članicama odobri razdoblje odstupanja od primjene najmanjih stopa kako bi im se olakšala prilagodba razinama koje se zahtijevaju ovom Direktivom.

(9)

Određeni oblici unutarnjeg prijevoza koji imaju mali utjecaj na tržište cestovnog prijevoza Zajednice trenutačno podliježu smanjenim stopama poreza na vozila; s ciljem osiguranja nesmetanog prijevoza, države članice treba ovlastiti da dozvole privremeno odstupanje od najmanjih stopa.

(10)

Državama članicama treba dozvoliti primjenu smanjenih stopa ili izuzeće od poreza na vozila u slučaju kada se radi o vozilima čije korištenje neće utjecati na tržište prometa na cestama Zajednice.

(11)

Kako bi se mogle uvažiti neke posebne okolnosti, treba utvrditi postupak kojim bi se državama članicama omogućilo pravo zadržavanja daljnjih izuzeća ili smanjenja.

(12)

Postojeća narušavanja tržišnog natjecanja ne mogu se ukloniti samo usklađivanjem poreza ili trošarina na gorivo; međutim, do uspostave tehnički i gospodarski prikladnijih oblika ubiranja poreza takva se narušavanja mogu ublažiti mogućnošću zadržavanja ili uvođenja cestarina i/ili naknada za korištenje autocesta; osim toga, državama članicama trebalo bi omogućiti naplaćivanje naknada za korištenje mostova, tunela i planinskih prijevoja.

(13)

Zbog posebnih uvjeta na nekim alpskim cestama prihvatljivo je da država članica ne primijeni sustav naknada za korištenje na točno određenom dijelu svoje mreže autocesta kako bi se primijenila naplata naknade vezane uz infrastrukturu.

(14)

Cestarine i korisničke naknade ne smiju diskriminirati niti iziskivati pretjerane formalnosti ili stvarati prepreke za promet na unutarnjim granicama; stoga bi trebale biti poduzete prikladne mjere s ciljem omogućavanja plaćanja cestarina i korisničkih naknada u bilo koje vrijeme i različitim sredstvima plaćanja.

(15)

Stope korisničkih naknada trebale bi se temeljiti na trajanju korištenja dotične infrastrukture i razlikovati prema troškovima koje motorna vozila uzrokuju.

(16)

Smanjene stope korisničkih naknada trebale bi se privremeno primjenjivati za vozila registrirana u Grčkoj zbog poteškoća uzrokovanih njezinim geopolitičkim položajem.

(17)

Kako bi se osigurala ravnomjerna primjena korisničkih naknada i cestarina, potrebno je utvrditi pravila kojima bi se odredio njihov način primjene, primjerice značajke infrastrukture na koju se primjenjuju, najviše razine nekih stopa i druge opće uvjete s kojima trebaju biti usklađeni; ponderirane prosječne cestarine morale bi ovisiti o troškovima izgradnje, upotrebe i razvoja predmetne infrastrukturne mreže.

(18)

Države članice moraju dodijeliti određeni postotak iznosa od korisničkih naknada ili cestarine u svrhu zaštite okoliša i uravnoteženog razvoja prometne mreže, pod uvjetom da se taj iznos izračuna u skladu s odredbama ove Direktive.

(19)

Iznosi predviđeni ovom Direktivom, izraženi u nacionalnim valutama država članica koje uvode euro, utvrđeni su 1. siječnja 1999. kada je vrijednost eura određena u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje uvode euro (9); prikladno je da države članice koje nisu uvele euro godišnje preispitaju iznose iz ove Direktive u nacionalnoj valuti i prilagode ih u slučaju kada je to potrebno, vodeći računa o promjenama tečaja valute; godišnje prilagodbe u nacionalnoj valuti ne moraju biti obvezatne ako je promjena koja proizlazi iz primjene novih tečajnih stopa manja od određenog postotka.

(20)

Trebalo bi se primjenjivati načelo teritorijalnosti; dvije ili više država članica mogu surađivati s ciljem uvođenja zajedničkog sustava korisničkih naknada, koje su u skladu s nekim dodatnim uvjetima.

(21)

U skladu s načelom proporcionalnosti, ova se Direktiva ograničava na traženi minimum za postizanje ciljeva prema članku 5. stavku 3. Ugovora.

(22)

Treba odrediti strogi raspored preispitivanja odredaba ove Direktive i, ako je potrebno, razmotriti njihovu prilagodbu, s ciljem razvijanja sustava porezne naplate još jačeg teritorijalnog karaktera,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na porez na vozila, cestarine i korisničke naknade uvedene na vozila, kako je određeno člankom 2.

Ova se Direktiva ne odnosi na vozila koja obavljaju prijevoz isključivo na neeuropskim područjima država članica.

Također se ne odnosi na vozila registrirana na Kanarskim otocima, Ceuti i Melili, Azorima ili Madeiri, koja obavljaju prijevoz isključivo na tim područjima ili između tih područja i matične zemlje Španjolske odnosno Portugala.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„autocesta” znači cesta posebno projektirana i izgrađena za promet motornih vozila do koje ne postoji neposredni prilazni put sa susjednog zemljišta i koja:

i.

sadrži, osim na posebnim mjestima ili privremeno, odvojene kolničke trake u dva smjera, međusobno odijeljene trakom koji nije namijenjen za promet ili, izuzetno, nekim drugim sredstvom;

ii.

se ne križa u istoj razini niti s jednom drugom cestom, željezničkom ili tramvajskom prugom ili pješačkom stazom;

iii.

je posebno označena kao autocesta;

(b)

„cestarina” znači plaćanje određenog iznosa za vozilo koje prelazi udaljenost između dvaju točaka na infrastrukturi određeno člankom 7. stavkom 2.; iznos se temelji na prijeđenoj udaljenosti i vrsti vozila;

(c)

„korisnička naknada” znači plaćanje određenog iznosa čime vozilo za određeno razdoblje stječe pravo korištenja infrastrukture određeno člankom 7. stavkom 2.;

(d)

„vozilo” znači motorno vozilo ili povezani skup vozila namijenjen isključivo za cestovni prijevoz tereta i čija maksimalna dozvoljena bruto nosivost nije manja od 12 tona;

(e)

„vozilo EURO I” znači vozilo čije su značajke navedene u retku A tablice u odjeljku 8.3.1.1. Priloga I. Direktivi Vijeća 88/77/EEZ od 3. prosinca 1987. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz dizelskih motora za uporabu u vozilima (10);

(f)

„vozilo EURO II” znači vozilo čije su značajke navedene u retku B tablice u odjeljku 8.3.1.1. Priloga I. Direktivi 88/77/EEZ.

POGLAVLJE II.

Porezi na motorna vozila

Članak 3.

1.   Porezi na motorna vozila na koje se odnosi članak su sljedeći:

Belgija:

taxe de circulation sur les véhicules automobiles/verkeersbelasting op de autovoertuigen,

Danska:

vaegtafgift of motorkeretrajer m.v.,

Njemačka:

Kraftfahrzeugsteuer,

Grčka:

Тέλη κυκλοφοριας,

Španjolska:

(a)

impuesto sobre vehiculos de traccion mecanica;

(b)

impuesto sobre activitades economicas (samo s obzirom na iznos ubranog poreza za motorna vozila),

Francuska:

(a)

taxe spéciale sur certain véhicules routiers;

(b)

taxe différentielle sur le véhicules a moteur,

Irska:

vehicle excise duty,

Italija:

(a)

tassa automobilistica;

(b)

addizionale del 5 % sulla tassa automobilistica,

Luksemburg:

taxe sur les véhicules automoteurs,

Nizozemska:

motorrijtuigenbelasting,

Austrija:

Kraftfahrzeugsteuer,

Portugal:

(a)

imposto de camionagem;

(b)

imposto de circulaçao,

Finska:

varsinainen ajoneuvovero/egentlig fordonsskatt,

Švedska:

fordonsskatt,

Ujedinjena Kraljevina:

(a)

vehicle excise duty;

(b)

motor vehicle licence.

2.   Države članice koje zamjenjuju bilo koji porez naveden u stavku 1. s drugim porezom iste vrste obavješćuju o tome Komisiju koja donosi potrebne izmjene.

Članak 4.

Postupke naplate i prikupljanja poreza predviđenog člankom 3. određuju države članice.

Članak 5.

Što se tiče vozila registriranih u državama članicama, poreze predviđene člankom 3. ubire isključivo država članica u kojoj je vozilo registrirano.

Članak 6.

1.   Bez obzira na strukturu poreza predviđenog člankom 3., države članice utvrđuju stope tako da osiguraju da porezna stopa za svaku kategoriju ili potkategoriju vozila iz Priloga I. nije niža od najmanjeg iznosa utvrđenog u tom Prilogu.

Tijekom dvije godine nakon stupanja ove Direktive na snagu, Grčka, Italija, Portugal i Španjolska ovlaštene su primijeniti niže stope, ali ne niže od 65 % najmanjeg iznosa utvrđenog u Prilogu I.

2.   Države članice mogu primijeniti niže stope na, ili izuzeti od plaćanja:

(a)

vozila koja se koriste u svrhu nacionalne ili civilne obrane, koja koriste službe protupožarne zaštite ili druge hitne službe i policija, kao i vozila za održavanje cesta;

(b)

vozila koja se samo povremeno kreću javnim prometnicama države članice u kojoj su registrirana i kojima se koriste fizičke i pravne osobe čija osnovna djelatnost nije prijevoz tereta, pod uvjetom da vozila koja obavljaju prijevoz ne narušavaju tržišno natjecanje i pod uvjetima sporazuma s Komisijom.

3.

(a)

Jednoglasnom odlukom o prijedlogu Komisije, Vijeće može ovlastiti državu članicu da zadrži daljnja izuzeća od plaćanja ili sniženja poreza na vozila na temelju određene politike društveno-gospodarske prirode ili uzimajući u obzir infrastrukturu dotične države. Takva izuzeća ili sniženja mogu se primijeniti samo na vozila registrirana u onim državama članicama koja obavljaju prijevoz isključivo unutar točno definiranog dijela svog područja.

(b)

Svaka država članica koja želi zadržati spomenuto izuzeće ili sniženje obavješćuje o tome Komisiju i dostavlja joj sve potrebne informacije. Komisija obavješćuje druge države članice o predloženom izuzeću ili sniženju u roku od mjesec dana.

Smatra se da je Vijeće dopustilo izuzeće od plaćanja ili sniženje ako u roku dva mjeseca od datuma kada su druge države članice obaviještene u skladu s prvim podstavkom, niti Komisija niti bilo koja država članica ne zatraže od Vijeća da preispita taj predmet.

4.   Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak stavka 1. i stavke 2. i 3. ovog članka ili članka 6. Direktive Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza tereta među državama članicama (11), države članice ne smiju odobriti bilo kakvo izuzeće ili sniženje poreza iz članka 3. ako bi njihovom primjenom porez bio niži od najmanjeg iznosa iz stavka 1. ovog članka.

POGLAVLJE III.

Cestarine i korisničke naknade

Članak 7.

1.   Države članice mogu zadržati ili uvesti cestarine i/ili korisničke naknade pod uvjetima utvrđenim stavcima od 2. do 10.

2.

(a)

Cestarine i korisničke naknade primjenjuju se samo na korisnike autocesta ili cesta s više trakova sa značajkama sličnima autocesti ili na korisnike mostova, tunela i planinskih prijevoja.

Međutim, u državi članici u kojoj ne postoji mreža autocesta ili cesta s dva prometna traka sa sličnim značajkama, cestarine i korisničke naknade u toj državi mogu se nametnuti korisnicima cesta koje s tehničkog stajališta pripadaju najvišoj kategoriji.

(b)

Nakon savjetovanja s Komisijom i u skladu s postupkom utvrđenim Odlukom Vijeća od 21. ožujka 1962. o uspostavljanju postupka prethodnog ispitivanja i savjetovanja u odnosu na određene zakone i druge propise u vezi s prijevozom, predloženim u državama članicama (12),

i.

cestarine ili korisničke naknade mogu se također zaračunati korisnicima drugih dionica primarne cestovne mreže, a posebno

kada za to postoje sigurnosni razlozi,

u državi članici u kojoj ne postoji jedinstvena mreža autocesta ili cesta s dvostrukim trakom sličnih značajki na većem dijelu njezinog područja, u dotičnom dijelu države, ali samo za ceste koje se koriste za međunarodni i međuregionalni prijevoz tereta, pod uvjetom da su prometna potražnja i gustoća stanovništva takvog opsega da ne postoji gospodarska opravdanost izgradnje autocesta ili cesta sličnih značajki s dva prometna traka;

ii.

dotične države članice mogu izraditi posebna rješenja za granična područja;

iii.

Austrija može izuzeti od plaćanja austrijskih korisničkih naknada korištenje dijela autoceste između Kufsteina i Brennera.

3.   Cestarine i korisničke naknade ne mogu se naplaćivati istodobno za korištenje pojedine dionice ceste. Međutim, države članice mogu uvesti cestarine na prometne mreže na kojima se naplaćuju korisničke naknade za mostove, tunele i planinske prijevoje.

4.   Cestarine i korisničke naknade ne smiju biti diskriminirajuće, direktno ili indirektno, na temelju nacionalnosti prijevoznika ili ishodišta ili odredišta vozila.

5.   Cestarine i korisničke naknade primjenjuju se i prikupljaju, a njihovo plaćanje nadzire na takav način da se utjecaj na protočnost prometa smanji na najmanju moguću mjeru te da se izbjegnu sve obvezne kontrole ili provjere na unutarnjim granicama Zajednice. U tu svrhu države članice surađuju pri utvrđivanju metoda kojima bi se prijevoznicima omogućilo plaćanje korisničkih naknada 24 sata dnevno barem na glavnim naplatnim punktovima, uz mogućnost upotrebe svih vrsta platežnih sredstava, izvan i unutar država članica u kojima se one primjenjuju. Države članice prikladno opremaju punktove na kojima se obavlja plaćanje cestarine i korisničkih naknada kako bi se održali uobičajeni standardi sigurnosti na cestama.

6.   Država članica može odrediti da vozila registrirana u toj državi članici podliježu plaćanju korisničkih naknada za korištenje cjelokupne cestovne mreže na njezinom području.

7.   Dotična država članica određuje korisničke naknade, uključujući administrativne troškove, za sve kategorije vozila u iznosu koji ne prelazi maksimalne stope određene Prilogom II.

Maksimalne stope provjeravaju se 1. srpnja 2002. te svake druge godine nakon tog datuma. Kada je potrebno, Komisija daje prijedlog prikladnih prilagodbi, a Europski parlament i Vijeće o njima odlučuju u skladu s uvjetima utvrđenima Ugovorom.

Države članice koje primjenjuju korisničke naknade, primjenjuju u roku dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive sniženje od 50 % na stope korisničkih naknada za vozila registrirana u Grčkoj zbog njezinoga geopolitičkog položaja. Komisija može donijeti odluku da te države članice svake godine potvrđuju produženje sniženja.

8.   Stope korisničkih naknada razmjerne su trajanju korištenja infrastrukture.

Država članica može primjenjivati samo godišnje stope za vozila registrirana u toj državi.

9.   Ponderirane prosječne cestarine moraju biti povezane s troškovima izgradnje, upotrebe i razvoja mreže predmetne infrastrukture.

10.   Ne dovodeći u pitanje ponderirane prosječne cestarine iz stavka 9., države članice mogu koristiti različite stope po kojima se naplaćuju cestarine u skladu s:

(a)

klasom emisije vozila, pod uvjetom da nijedna cestarina ne prelazi za više od 50 % cestarinu naplativu za istovjetna vozila koja zadovoljavaju najstrože standarde emisije;

(b)

razdobljem dana, pod uvjetom da niti jedna cestarina nije za 100 % veća od cestarine naplative u najjeftinijem razdoblju dana.

Bilo kakva razlika u naplati cestarina u odnosu na klase emisije vozila ili razdoblju dana mora biti primjerena postavljenom cilju.

Članak 8.

1.   Dvije ili više država članica mogu surađivati na uvođenju zajedničkog sustava korisničkih naknada primjenljivih na njihovim područjima kao cjelini. U tom slučaju, te države članice osiguravaju najužu uključenost Komisije u pripremu predmetnog sustava kao i u njegovu primjenu i moguće izmjene.

2.   Osim uvjeta iz članka 7., zajednički sustav podliježe sljedećim uvjetima:

(a)

zajedničke stope korisničkih naknada određuju uključene države članice u visinama koje ne prelaze maksimalne stope određene člankom 7. stavkom 7.;

(b)

plaćanje zajedničke korisničke naknade omogućuje pristup mreži koju definiraju uključene države članice u skladu s člankom 7. stavkom 2.;

(c)

u zajednički sustav mogu se uključiti druge države članice;

(d)

uključene države članice izrađuju skalu koja omogućuje da svaka od njih dobije pravedno raspodijeljen pripadajući dio prihoda koji proizlazi iz naplate korisničkih naknada.

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 9.

1.   Ova Direktiva ne sprečava države članice da primijene:

(a)

određene poreze ili naknade:

koje se ubiru pri registraciji vozila, ili

koje se nameću vozilima ili teretima čije mjere ili težina prelaze normu;

(b)

parkirališne pristojbe i određene naknade za gradski promet;

(c)

regulatorne naknade posebno namijenjene suzbijanju prometne gužve povezane s određenim mjestom i vremenom.

2.   Ova Direktiva također ne priječi države članice da dodijele postotak od iznosa prikupljenog od korisničkih naknada ili cestarine u korist zaštite okoliša i uravnoteženog razvoja prometne mreže, pod uvjetom da je taj iznos izračunan u skladu s člankom 7. stavcima 7. i 9.

Članak 10.

1.   Za potrebe ove Direktive, tečajne stope između eura i nacionalnih valuta država članica koje nisu uvele euro su one koje vrijede prvog radnog dana u listopadu i koje su objavljene u Službenom listu Europskih zajednica; one proizvode pravne učinke od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine.

2.   Države članice koje nisu uvele euro mogu zadržati iznose koji su na snazi u vrijeme godišnjeg podešavanja iz stavka 1., ako konverzija iznosa izraženog u eurima pokazuje promjenu manju od 5 % kada se izrazi u nacionalnim valutama.

Članak 11.

1.   Do datuma iz članka 7. stavka 7. drugog podstavka Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive, uzimajući u obzir razvoj tehnologije i gustoću prometa.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji potrebne informacije u roku najviše šest mjeseci prije datuma iz stavka 1., kako bi omogućile Komisiji da sastavi gore navedeno izvješće.

3.   Države članice koje uvode elektroničku naplatu cestarine i/ili korisničke naknade međusobno surađuju s ciljem postizanja primjerene razine interoperabilnosti.

Članak 12.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. srpnja 2000. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 13.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 14.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 17. lipnja 1999.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. M. GIL-ROBLES

Za Vijeće

Predsjednik

F. MÜNTEFERING


(1)  SL C 59, 26.2.1997., str. 9.

(2)  SL C 206, 7.7.1997., str. 17.

(3)  Mišljenje dostavljeno 3. lipnja 1999. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 17. srpnja 1997. (SL C 286, 22.9.1997., str. 217.), Zajedničko stajalište Vijeća od 18. siječnja 1999. (SL C 58, 1.3.1999., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 7. svibnja 1999. (još nije objavljena u Službenom listu).

(5)  SL L 316, 31.10.1992., str 12. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 94/74/EZ (SL L 365, 31.12.1994., str 46.).

(6)  SL L 316, 31.10.1992., str 19. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 94/74/EZ. [1995] ECR I-1 827.

(7)  SL L 36, 9.2.1988., str 33. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/1/EZ (SL L 40, 17.2.1996., str. 1.).

(8)  SL L 279, 12.11.1993., str. 32.

(9)  SL L 359, 31.12.1998., str. 1.

(10)  SL L 36, 9.2.1988., str. 33. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/1/EZ (SL L 40, 17.2.1996., str. 1.).

(11)  SL L 368, 17.12.1992., str 38.

(12)  SL 23, 3.4.1962., str. 720/62. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 73/402/EEZ (SL L 347, 17.12.1973., str 48.).


PRILOG I.

NAJMANJE POREZNE STOPE PRIMJENLJIVE NA VOZILA

Motorna vozila

Broj osovina i maksimalna dozvoljena bruto nosivost

(u tonama)

Najmanja porezna stopa

(u eurima/godišnje)

Ne manje od

Manje od

Pogonska(-e) osovina(-e) sa zračnim ovjesom ili priznatim ekvivalentom (1)

Drugi sustavi pogonskog ovjesa

Dvije osovine

12

13

0

31

13

14

31

86

14

15

86

121

15

18

121

274

Tri osovine

15

17

31

54

17

19

54

111

19

21

111

144

21

23

144

222

23

25

222

345

25

26

222

345

Četiri osovine

23

25

144

146

25

27

146

228

27

29

228

362

29

31

362

537

31

32

362

537


KOMBINIRANA VOZILA (ZGLOBNA VOZILA I CESTOVNI VLAKOVI)

Broj osovina i maksimalna dozvoljena bruto nosivost

(u tonama)

Najmanja porezna stopa

(u eurima/godišnje)

Ne manje od

Manje od

Pogonska(-e) osovina(-e) sa zračnim ovjesom ili priznatim ekvivalentom (2)

Drugi sustavi pogonskog ovjesa

2 + 1 osovine

12

14

0

0

14

16

0

0

16

18

0

14

18

20

14

32

20

22

32

75

22

23

75

97

23

25

97

175

25

28

175

307

2 + 2 osovine

23

25

30

70

25

26

70

115

26

28

115

169

28

29

169

204

29

31

204

335

31

33

335

465

33

36

465

706

36

38

465

706

2 + 3 osovine

36

38

370

515

38

40

515

700

3 + 2 osovine

36

38

327

454

38

40

454

628

40

44

628

929

3 + 3 osovine

36

38

186

225

38

40

225

336

40

44

336

535


(1)  Ovjes koji se priznaje kao ekvivalent u skladu s definicijom iz Priloga II. Direktivi Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996., o utvrđivanju, za određena cestovna vozila koja prometuju u Zajednici, najvećih dozvoljenih dimenzija u nacionalnom i međunarodnom prometu i najvećih dozvoljenih težina u međunarodnom prometu (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.).

(2)  Ovjes koji se priznaje kao ekvivalent u skladu s definicijom u Prilogu II. Direktivi Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996., o utvrđivanju, za određena cestovna vozila koja prometuju u Zajednici, najvećih dozvoljenih dimenzija u nacionalnom i međunarodnom prometu i najvećih dozvoljenih težina u međunarodnom prometu (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.).


PRILOG II.

NAJVEĆI IZNOSI KORISNIČKIH NAKNADA U EURIMA, UKLJUČUJUĆI ADMINISTRATIVNE TROŠKOVE IZ ČLANKA 7. STAVKA 7.

Godišnje

 

maksimalno tri osovine

minimalno četiri osovine

NE-EURO

960

1 550

EURO I

850

1 400

EURO II i čišći

750

1 250

Mjesečno i tjedno

Maksimalne mjesečne i tjedne stope su razmjerne trajanju korištenja infrastrukture.

Dnevno

Dnevna korisnička naknada jednaka je za sve kategorije vozila i iznosi do 8 EUR.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

43


32001L0013


L 075/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.02.2001.


DIREKTIVA 2001/13/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. veljače 2001.

o izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4) u svjetlu zajedničkog teksta koji je odobrio Odbor za mirenje 22. studenoga 2000.,

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (5) predviđa u međunarodnom željezničkom prometu određena prava pristupa željezničkim prijevoznicima i međunarodnim udrugama željezničkih prijevoznika.

(2)

Radi osiguranja pouzdanih i primjerenih usluga potreban je zajednički sustav izdavanja dozvola koji osigurava da svi željeznički prijevoznici u svakom trenutku ispunjavaju određene uvjete koji se tiču dobrog ugleda, financijske sposobnosti i stručnosti kako bi se zaštitili korisnici usluga i treće strane te kako bi se pružale usluge koje ispunjavaju visoke sigurnosne standarde.

(3)

Kako bi se prava pristupa željezničkoj infrastrukturi primjenjivala na jednak i nediskriminirajući način u cijeloj Zajednici, Direktiva Vijeća 95/18/EZ (6) uvela je dozvolu za željezničke prijevoznike koji pružaju usluge iz članka 10. Direktive 91/440/EEZ, pri čemu je ta dozvola obvezna za pružanje tih usluga te vrijedi u cijeloj Zajednici.

(4)

Budući da su neke države članice proširile prava pristupa od onih predviđenih Direktivom 91/440/EEZ, smatra se potrebnim osigurati pravedno, transparentno i nediskriminirajuće postupanje sa svim željezničkim prijevoznicima koji obavljaju svoju djelatnost na ovom tržištu proširivanjem načela izdavanja dozvola utvrđenih Direktivom 95/18/EZ na sva trgovačka društva koja posluju u tom sektoru.

(5)

Radi boljeg ispunjavanja obveza informiranja, države članice i Komisija trebaju osigurati bolju informiranost za sve države članice i Komisiju. U skladu sa zajedničkom praksom i logičnim tumačenjem Direktive 95/18/EZ, podaci koje države članice i Komisija trebaju dostaviti također uključuju podatke o izdanim dozvolama.

(6)

Poželjno je osigurati da željeznički prijevoznici koji imaju dozvolu i obavljaju međunarodni prijevoz robe poštuju odgovarajuće carinske i porezne odredbe, posebno u pogledu postupka carinskog provoza.

(7)

Budući da ciljeve ove Direktive, a to su utvrđivanje općih načela u pogledu izdavanja dozvola željezničkim prijevoznicima i uzajamnog priznavanja tih dozvola u cijeloj Zajednici, države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti zbog očito međunarodnog značaja izdavanja tih dozvola te se stoga navedeni ciljevi zbog njihovih međudržavnih posljedica mogu bolje ostvariti na razini Zajednice u skladu s načelima supsidijarnosti i razmjernosti iz članka 5. Ugovora, ova Direktiva ne izlazi izvan okvira koji su potrebni za postizanje tih ciljeva.

(8)

Direktivu 95/18/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 95/18/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju kriteriji koje država članica primjenjuje na izdavanje, produženje ili izmjenu dozvola namijenjenih željezničkim prijevoznicima koji imaju ili će imati svoj poslovni nastan u Zajednici.

2.   Države članice mogu iz područja primjene ove Direktive izuzeti:

(a)

prijevoznike koji obavljaju isključivo željeznički putnički prijevoz na neovisnoj lokalnoj i regionalnoj željezničkoj infrastrukturi;

(b)

željezničke prijevoznike koji obavljaju isključivo gradski ili prigradski putnički prijevoz;

(c)

željezničke prijevoznike čija je djelatnost ograničena na obavljanje regionalnog željezničkog prijevoza tereta koji nije obuhvaćen područjem primjene Direktive 91/440/EEZ;

(d)

prijevoznike koji obavljaju isključivo prijevoz tereta na privatnoj željezničkoj infrastrukturi koja postoji isključivo za obavljanje prijevoza tereta vlasnika infrastrukture.

3.   Prijevoznici čije je poslovanje ograničeno na kombinirani prijevoz cestovnih vozila kroz Channel Tunnel treba izuzeti iz područja primjene ove Direktive.”

   ‚željeznički prijevoznik’ znači svaki javni ili privatni prijevoznik čija je glavna djelatnost pružanje usluga prijevoza roba i/ili putnika željeznicom pri čemu prijevoznik treba obavezno osigurati vuču; ovaj pojam također uključuje prijevoznike koji osiguravaju samo vuču”;

2.

Članak 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

3.

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Svaka država članica određuje tijelo odgovorno za izdavanje dozvola i izvršavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Dozvole izdaje tijelo koje ne pruža usluge prijevoza u željezničkom prometu te je neovisno od tijela ili prijevoznika koji takve usluge pružaju.”

4.

Članku 4. dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Dozvola vrijedi na cijelom području Zajednice.”

5.

Četvrta alineja članka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„—

nije bio osuđen (nisu bili osuđeni) za teško ili ponovljeno neispunjavanje obveza određenih socijalnim ili radnim pravom, uključujući obveze na temelju zakonodavstva o zaštiti na radu i zdravstvenog zakonodavstva te obveze carinskog prava kada trgovačko društvo želi obavljati prekogranični prijevoz roba na koji se primjenjuju carinski postupci”;

6.

Članak 11. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8.   Kada tijelo za izdavanje dozvola izda, stavi izvan snage, poništi ili izmijeni dozvolu, dotična država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju. Komisija odmah obavješćuje druge države članice.”

7.

Članci 12. i 13. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 12.

1.   Pored uvjeta iz ove Direktive, željeznički prijevoznik također postupa u skladu s nacionalnim pravom i regulatornim odredbama koji su usklađeni s pravom Zajednice te se primjenjuju na nediskriminirajući način, posebno u pogledu:

(a)

posebnih tehničkih i operativnih uvjeta za pružanje usluga u željezničkom prometu;

(b)

sigurnosnih uvjeta koji se primjenjuju na radnike, željeznička vozila i unutarnju organizaciju prijevoznika;

(c)

odredaba koje se odnose na zdravlje, sigurnost, socijalne uvjete te prava radnika i korisnika usluga;

(d)

uvjeta koji se odnose na sve prijevoznike u odgovarajućem željezničkom sektoru kojemu je cilj pružanje povlastica ili zaštite korisnicima usluga.

2.   Željeznički prijevoznik može Komisiji u svakom trenutku uputiti pitanje o usklađenosti uvjeta iz nacionalnog prava s pravom Zajednice kao i pitanje primjenjuju li se takvi uvjeti na nediskriminirajući način. Ako Komisija smatra da odredbe ove Direktive nisu ispunjene, ona, ne dovodeći u pitanje članak 226. Ugovora, dostavlja mišljenje o ispravnom tumačenju Direktive.

Članak 13.

Željeznički prijevoznici poštuju sporazume koji se primjenjuju u međunarodnom željezničkom prometu i koji su na snazi u državama članicama u kojima obavljaju djelatnost. Također poštuju odgovarajuće carinske i porezne odredbe.”

Članak 2.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 15. ožujka 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. veljače 2001.

Za Europski parlament

Predsjednica

N. FONTAINE

Za Vijeće

Predsjednica

A. LINDH


(1)  SL C 321, 20.10.1998., str. 8. i SL C 116 E, 26.4.2000., str. 38.

(2)  SL C 209, 22.7.1999., str. 22.

(3)  SL C 57, 29.2.2000., str. 40.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 10. ožujka 1999. (SL C 175, 21.6.1999., str. 119.) potvrđeno 16. rujna 1999. (SL C 54, 25.2.2000., str. 56.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. ožujka 2000. (SL C 178, 27.6.2000., str. 23.) i Odluka Europskog parlamenta od 5. srpnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka Europskog parlamenta od 1. veljače 2001. i Odluka Vijeća od 20. prosinca 2000.

(5)  SL L 237, 24.8.1991., str. 25. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2001/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 75, 15.3.2001., str. 1.).

(6)  SL L 143, 27.6.1995., str. 70.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

46


32001R2163


L 291/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.11.2001.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2163/2001

od 7. studenoga 2001.

o tehničkim postupcima prijenosa statističkih podataka u vezi s cestovnim prijevozom tereta

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1172/98 od 25. svibnja 1998. o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom tereta (1) kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2691/1999 (2), a posebno njezin članak 5. stavak 2. i članak 9.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1172/98 Komisija utvrđuje postupke prijenosa podataka koji obavljaju države članice.

(2)

Potrebno je dovoljno detaljno specificirati oblik u kojem se podaci moraju dostavljati Eurostatu kako bi se omogućila brza i djelotvorna obrada podataka.

(3)

Ova Uredba ne mijenja status varijabli koje su u Uredbi (EZ) br. 1172/98 navedene kao neobvezujuće.

(4)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program, osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (3),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Tehnički oblik za prijenos podataka Komisiji (Eurostatu) utvrđen je u Prilogu ovoj Uredbi.

Države članice upotrebljavaju taj oblik za podatke koji se tiču referentne godine 2002. i narednih godina.

Članak 2.

Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju podatke i metapodatke koje zahtijeva ova Uredba u elektroničkom obliku, u skladu s normom za razmjenu podataka koju je predložila Komisija (Eurostat).

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. studenoga 2001.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 163, 6.6.1998., str 1.

(2)  SL L 326, 18.12.1999., str. 39.

(3)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG

TEHNIČKI OBLIK ZA PRIJENOS PODATAKA

1.   STRUKTURA PODATAKA

Pojedinačne podatkovne zapise za svako tromjesečje koji se dostavljaju Eurostatu čine tri povezana skupa podataka koji obuhvaćaju:

A1

varijable koje se odnose na vozila

A2

varijable koje se odnose na vožnje

A3

varijable koje se odnose na teret (kod osnovnih prijevoznih operacija).

Svaki A1 „zapis o vozilu” povezan je s 1-n „zapisima o vožnji” (skup podataka A2) koji sadrže podatke o vožnjama koje je to vozilo obavilo tijekom razdoblja promatranja (obično jedan tjedan). Svaki zapis o vožnji je zatim povezan s 0-m „zapisima o teretu” (A3 skup podataka) koji sadrže podatke o osnovnim prijevoznim operacijama koje čine tu vožnju.

Slika 1. prikazuje strukturu podataka.

Treba napomenuti da svaki zapis o vožnji ne mora biti povezan s više vrsta tereta.

Image

Ovisno o metodi upotrijebljenoj za bilježenje vožnji i/ili vrsti vožnje, moguće je da kod vožnji natovarenim vozilom samo jedna vrsta tereta bude povezana uz svaku vožnju. Za vožnje nenatovarenim vozilom uobičajeno je da nikakav teret nije povezan s vožnjama (iako je dozvoljeno postojanje zapisa o povezanosti tereta s vožnjama nenatovarenim vozilom).

Dodatne informacije nalaze se u „Metodološkom dodatku” u Prilogu A Uredbi (EZ) br. 1172/98.

2.   POPIS POLJA

Za svako polje utvrđene su sljedeće informacije:

broj polja: utvrđuje položaj polja u zapisu,

varijabla: može biti pozivanje na varijablu u Uredbi (EZ) br. 1172/98 ili unutarnji označitelj,

opis: kratak opis sadržaja polja,

kodiranje: varijable treba kodirati u skladu s prilozima od A do G Uredbi (EZ) br. 1172/98. Ovdje su navedena i dodatna pravila za kodiranje. Dodatna pojašnjenja i preporuke o kodiranju Eurostat može dostaviti u referentnom priručniku za primjenu Uredbe (EZ) br. 1172/98,

vrsta polja: označuje sadržava li polje brojčanu vrijednost ili tekstualni niz podataka,

osim za varijablu A1.9., sva brojčana polja moraju sadržavati cijele brojeve,

za varijablu A1.9. kao decimalni razdjelnik koristi se zarez (”,”),

neobvezatna varijabla: zvjezdica uz varijable koje su neobvezatne u skladu s Prilogom A Uredbi (EZ) br. 1172/98,

najveća dužina: najveća očekivana dužina podataka za ovo polje. Podaci koji su predugi ne mogu se učitati,

ključno polje: kombinacija vrijednosti ključnih polja za jedan skup podataka mora biti jedinstvena ključna vrijednost unutar tog skupa podataka. U slučaju dvostrukih ključnih vrijednosti učitavanje skupa podataka i s njime povezanih skupova podataka zaustavlja se jer nije moguće pravilno povezati zapise o vozilu, vožnji i teretu.

Skup podataka A1: Varijable koje se odnose na vozila

Broj polja

Varijabla

Opis

Kodiranje

Vrsta polja

* = neobvezatna varijabla

Najveća dužina

* = ključno polje

Posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti

1.

RCount

Država izvjestiteljica

 (1)

Tekst

 

2

*

 

2.

DSetID

Označitelj skupa podataka

A1

Tekst

 

2

*

 

3.

Year

Godina skupa podataka

4 znamenke

Tekst

 

4

*

 

4.

Quarter

Tromjesečje skupa podataka

Q1, Q2, Q3 ili Q4

Tekst

 

2

*

 

5.

QuestN

Označitelj upitnika

 

Tekst

 

9

*

 

6.

A1.1

Mogućnost uporabe vozila za kombinirani prijevoz

Tek treba razviti

Tekst

*

1

 

 

7.

A1.3

Starost cestovnog motornog vozila (kamiona ili tegljača)

Godine od prve registracije

Brojčano

 

2

 

99

8.

A1.6

Vrsta djelatnosti vozača u skladu s NACE, rev. 1

Četveroznamenkasti kod razine NACE

Tekst

*

5

 

 

9.

A1.8.1

Prijeđeni kilometri vozila u razdoblju promatranja - natovareno vozilo

km

Brojčano

 

4

 

 

10.

A1.8.2

Prijeđeni kilometri vozila u razdoblju promatranja - prazno vozilo (skupa s vožnjama vučnog vozila bez poluprikolice)

km

Brojčano

*

4

 

 

11.

A1.9

Ponderiranje vozila radi izvođenja cjelovitih rezultata iz pojedinačnih podataka kada se prikupljanje podataka vrši na osnovu uzorka

 

Brojčano

 

8

 

 

12.

Stratum

Označitelj sloja uzorka kojemu vozilo pripada

 

Tekst

 

7

 

 

13.

A2 link

Broj zapisa povezanih na A2

Brojčano

Brojčano

 

5

 

 


Skup podataka A2: Varijable koje se odnose na vožnje

Broj polja

Varijabla

Opis

Kodiranje

Vrsta polja

* = neobvezatna varijabla

Najveća dužina

* = ključno polje

Posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti

1.

RCount

Država izvjestiteljica

 (2)

Tekst

 

2

*

 

2.

DSetID

Označitelj skupa podataka

A2

Tekst

 

2

*

 

3.

Year

Godina skupa podataka

4 znamenke

Tekst

 

4

*

 

4.

Quarter

Tromjesečje skupa podataka

Q1, Q2, Q3 ili Q4

Tekst

 

2

*

 

5.

QuestN

Označitelj upitnika

 

Tekst

 

9

*

 

6.

JournN

Označitelj vožnje

 

Tekst

 

5

*

 

7.

A1.2

Osovinska konfiguracija

Prilog B Uredbi (EZ) br. 1172/98

Tekst

*

3

 

 

8.

A1.4

Najveća dopuštena ukupna masa

100 kg

Brojčano

 

4

 

 

9.

A1.5

Nosivost

100 kg

Brojčano

 

4

 

 

10.

A1.7

Vrsta prijevoza

Prilog A Uredbi (EZ) br. 1172/98

Tekst

 

1

 

9

11.

A2.1

Vrsta vožnje

Prilog A Uredbi (EZ) br. 1172/98

Tekst

 

1

 

 

12.

A2.2

Težina tereta

Neto težina u 100 kg

Brojčano

 

4

 

 

13.

A2.3

Mjesto utovara (cestovnog motornog vozila za prijevoz tereta, za vožnju pod teretom)

 (3)

Tekst

 

5

 

XX

14.

A2.4

Mjesto istovara (cestovnog motornog vozila za prijevoz tereta, za vožnju bez tereta)

 (3)

Tekst

 

5

 

XX

15.

A2.5

Prijeđena udaljenost: stvarna udaljenost koju vozilo za cestovni prijevoz tereta prijeđe, a ne računa se udaljenost koju vozilo prijeđe dok se prevozi nekim drugim prijevoznim sredstvom

km

Brojčano

 

4

 

 

16.

A2.6

Tone × km prijeđeni tijekom vožnje

Tona/km

Brojčano

 

8

 

 

17.

A2.7

Države kroz koje se odvijao tranzit (ne više od 5)

 (3)

Tekst

 

10

 

 

18.

A2.8

Možebitno mjesto utovara motornog vozila za cestovni prijevoz tereta na drugo prijevozno sredstvo

 (3)

Tekst

*

5

 

XX

19.

A2.9

Možebitno mjesto istovara motornog vozila za cestovni prijevoz tereta s drugog prijevoznog sredstva

 (3)

Tekst

*

5

 

XX

20.

A2.10

Stupanj utovara vozila (najveća zapremnina prostora uporabljenog tijekom vožnje)

 

Tekst

*

1

 

9

21.

A3 link

Broj zapisa, povezanih na A3

 

Brojčano

 

8

 

 


Skup podataka A3: Varijable koje se odnose na tereta (kod osnovnih prijevoznih operacija)

Broj polja

Varijabla

Opis

Kodiranje

Vrsta polja

* = neobvezatna varijabla

Najveća dužina

* = ključno polje

Posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti

1.

RCount

Država izvjestiteljica

 (4)

Tekst

 

2

*

 

2.

DSetID

Označitelj skupa podataka

A3

Tekst

 

2

*

 

3.

Year

Godina skupa podataka

4 znamenke

Tekst

 

4

*

 

4.

Quarter

Tromjesečje skupa podataka

Q1, Q2, Q3 ili Q4

Tekst

 

2

*

 

5.

QuestN

Označitelj upitnika

 

Tekst

 

9

*

 

6.

JournN

Označitelj vožnje

 

Tekst

 

4

*

 

7.

GoodsN

Označitelj tijeka radnje prijevoza tereta

 

Tekst

 

6

*

 

8.

A3.1

Vrsta tereta u skladu sa skupinama iz odgovarajuće raščlambe

Prilog D Uredbi (EZ) br. 1172/98 (NST/R)

Tekst

 

2

 

 

9.

A3.2

Težina tereta

Bruto težina u 100 kg

Brojčano

 

4

 

 

10.

A3.3

Raščlamba opasnog tereta

Prilog E Uredbi (EZ) br. 1172/98 (glavne kategorije Direktive 94/55/EZ-a)

Tekst

 

3

 

 

11.

A3.4

Vrsta tereta

Prilog F Uredbi (EZ) br. 1172/98 (jednoznamenkasti kod razine iz Preporuke UN-a br. 21)

Tekst

*

1

 

 

12.

A3.5

Mjesto utovara tereta

 (5)

Tekst

 

5

 

XX

13.

A3.6

Mjesto istovara tereta

 (5)

Tekst

 

5

 

XX

14.

A3.7

Prijeđena udaljenost: stvarna udaljenost koju vozilo za cestovni prijevoz tereta prijeđe, a ne računa se udaljenost koju vozilo prijeđe dok se prevozi nekim drugim prijevoznim sredstvom

km

Brojčano

 

4

 

 

3.   NEDOSTAJUĆE VRIJEDNOSTI

Nedostajuće vrijednosti u podatkovnim zapisima automatski se kodiraju kao prazno polje (nema podataka između dva uzastopna razdjelnika polja). Eurostat može preporučiti da se za neke nedostajuće vrijednosti ili druge posebne vrijednosti koriste posebni kodovi (vidjeti stupac „posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti”).

Dodatne informacije mogu se pronaći u referentnom priručniku za primjenu Uredbe (EZ) br. 1172/98 o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom tereta.

4.   PROMJENA KONFIGURACIJE ILI VRSTE PRIJEVOZA

Prilog A Uredbi (EZ) br. 1172/98 navodi da tijekom razdoblja promatranja može doći do promjene konfiguracije vozila (dodavanjem prikolice čime se mijenja osovinska konfiguracija i nosivost) ili vrste prijevoza tijekom vožnji. Te promjene treba evidentirati, iako to nije obvezatno.

Kako bi se omogućio prijenos tih podataka unutar ovdje opisanih uobičajenih podatkovnih struktura, potrebno je varijable A1.2., A1.4., A1.5. i A1.7. dostaviti kao dio skupa podataka A2 (varijable koje se odnose na vožnju).

5.   OVJERAVANJE PODATAKA OD STRANE EUROSTATA

Prije učitavanja podataka koje dostavljaju države članice u produkcijsku bazu podataka, Eurostat izvršava nekoliko provjera njihove valjanosti. Kada se tijekom provjere kod znatnog broja zapisa uoče pogreške, Eurostat obavještava državu članicu o takvim zapisima i navodi razloge za odbijanje. Od države članice zahtijeva ispravak uočene pogreške i zatim ponovnu dostavu cjelokupne serije od tri podatkovne skupine za to tromjesečje (a ne samo zapise kod kojih je uočena pogreška). Ovaj je postupak potreban kako bi se zajamčila točnost pondera i međusobna usklađenost između zapisa koji se odnose na vozila, vožnje i teret.

Kada je broj zapisa kod kojih je uočena pogreška vrlo mali i mogućnost da utječe na bilo koju analizu je neznatna, Eurostat učitava podatke koji su prilikom ovjere zadovoljili, a odbacuje rezultate kod kojih je uočena pogreška. U takvom slučaju obavještava državu članicu o zapisima koji nisu zadovoljili provjeru i o razlozima. Država članica se poziva da, ako to želi, ispravi uočene pogreške i ponovno dostavi cjelokupnu seriju od tri skupa podataka za to tromjesečje (a ne samo zapise kod kojih je uočena pogreška). Prilikom ponovne dostave Eurostat učitava ispravljene podatke, ali ako se ponovna dostava ne izvrši, Eurostat za pripremu sažetih tablica rabi podatke koje je već primio.

6.   IMENOVANJE SKUPOVA PODATAKA

U skladu sa zahtjevima Stadiuma, nazivi skupova podataka moraju biti u obliku „CCYYQnROADAx.ZZZ”, pri čemu je:

CC

Država izvjestiteljica

YY

Posljednje 2 znamenke godine (npr.”01” za 2001. godinu)

Qn

Tromjesečje: n = 1 do 4

ROADAx

Označitelj skupa podataka:

A1: skup podataka koji se odnosi na vozilo

A2: skup podataka koji se odnosi na vožnju

A3: skup podataka koji se odnosi na teret

.ZZZ

Vrsta skupa podataka:

.dat: pojedinačni skupovi podataka

.zip: komprimirani skupovi podataka u obliku Pkzip ili Winzip

Primjeri:

1.

Skup podataka „ES99Q2ROADA1.zip” je komprimirani skup podataka u obliku „zip” koji sadrži skup podataka A1 za Španjolsku, za 1999. i za 2. tromjesečje („ES99Q2ROADA1.dat”).

2.

Skup podataka „UK99Q3ROADA2.dat” je skup podataka koji sadrži skup podataka A2 za Ujedinjenu Kraljevinu, za 1999. i za 3. tromjesečje.

Gore opisan naziv skupa podataka mora biti naveden u redak za predmet elektroničke pošte.

7.   SREDSTVA ZA PRIJENOS PODATAKA

Prednost pri prijenosu podataka ima sustav Stadium, a šalje se na adresu koju objavi Eurostat. Napominje se da elektronička pošta podliježe ograničenjima veličine podataka za prijenos, što može onemogućiti njezino korištenje za prijenos većih skupova podataka.

8.   PRIJELAZNO RAZDOBLJE

Tijekom prijelaznog razdoblja podaci se mogu slati i u obliku ASCII skupova podataka s promjenljivom veličinom polja. Kao razdjelnik polja koristi se točka-zarez (”;”).

Moraju biti prisutna sva polja čak i kad su prazna (to jest, dva uzastopna razdjelnika polja).

Dodatne praznine u podatkovnim poljima treba zanemariti, osim ako posebne upute za polje ne zabranjuju prisutnost dodatnih praznina.

Tijekom ovog prijelaznog razdoblja Eurostat podupire i slanje podataka poštom na disketama ili na kompaktnom disku za jednokratno snimanje (CD-R). Podaci zapisani na magnetske vrpce ili na papiru ne prihvaćaju se.

Za slanje podataka elektroničkom poštom u prijelaznom razdoblju vrijede sljedeća pravila:

podaci se šalju u obliku priloženih skupova podataka,

uz svaku poruku može se priložiti samo jedan skup podataka,

naziv skupa podataka navodi se kao predmet poruke,

napomene o podacima (kao što su metodološke napomene, opaske o kvaliteti podataka itd.) mogu se unositi kao običan tekst u tijelo poruke kojoj je skup podataka priložen. Ne smije se koristiti formatirani tekst,

napomene o podacima mogu se slati i kao odvojena poruka u obliku običnog teksta (bez priloženog skupa podataka) gdje se u polje za unos predmeta upiše: ”CCYYQnROADAx.rem”. Ne smije se koristiti formatirani tekst,

ispravke: da bi ispravili podatkovnu datoteku prethodno dostavljenu Eurostatu, potrebno je poslati ispravljeni skup podataka pod jednakim nazivom skupa podataka uz pojašnjenje u obliku običnog teksta u tijelu poruke elektroničke pošte.


(1)  Ova se varijabla kodira koristeći kodove država navedene u Prilogu G Uredbi (EZ) br. 1172/98.

(2)  Ova se varijabla kodira koristeći kodove država navedene u Prilogu G Uredbi (EZ) br. 1172/98.

(3)  Ova se varijabla kodira u skladu s pravilima utvrđenim u Prilogu G Uredbi (EZ) br. 1172/98.

(4)  Ova se varijabla kodira koristeći kodove država navedene u Prilogu G Uredbi (EZ) br. 1172/98.

(5)  Ova se varijabla kodira u skladu s pravilima utvrđenim u Prilogu G Uredbi (EZ) br. 1172/98.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

54


32003R0006


L 001/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.12.2002.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 6/2003

od 30. prosinca 2002.

o širenju statističkih podataka o cestovnom prijevozu tereta

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1172/98 od 25. svibnja 1998. o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom tereta (1), a posebno njezine članke 6. i 9.,

budući da:

(1)

Primjereno je u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti statističke podatke o cestovnom prijevozu tereta iz Uredbe (EZ) br. 1172/98, poštujući pri tome povjerljivost pojedinih podatkovnih zapisa.

(2)

Pri širenju informacija i održavanju postojećih statističkih nizova potrebno je osigurati primjerenu razinu kvalitete.

(3)

Državama članicama potrebno je staviti na raspolaganje određene podatke kako bi upotpunile statističku pokrivenost cestovnog prijevoza na nacionalnoj razini.

(4)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Pojedini podatkovni zapisi koje države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu), u skladu s Uredbom (EZ) br. 1172/98, koriste se za sastavljanje statističkih tablica koje sadrže ukupne vrijednosti dobivene zbrajanjem osnovnih podataka. Komisija (Eurostat) distribuira tako dobivene statističke tablice u skladu s odredbama predviđenim u člancima 2. i 3.

Članak 2.

Odobrena je distribucija statističkih tablica navedenih u Prilogu.

Članak 3.

1.   Distribucija tablica korisnicima koji nisu državna tijela država članica podložna je uvjetu da se svaka vrijednost temelji na najmanje 10 zapisa o vozilima, ovisno o varijablama iz tablice. Kada se vrijednost temelji na manje od 10 zapisa o vozilima, pridodaje se ostalim vrijednostima ili nadomješta odgovarajućom oznakom. To se pravilo ne odnosi na tablice iz točke A Priloga.

2.   Tablice koje uključuju ukupne vrijednosti temeljene na manje od 10 zapisa o vozilima mogu se dostavljati državnim tijelima koja su u državama članicama nadležna za vođenje statistike o prijevozu Zajednice, pod uvjetom da državna tijela primjenjuju uvjet predviđen stavkom 1. na sve tablice koje distribuiraju drugim korisnicima.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. prosinca 2002.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 163, 6.6.1998., str. 1.


PRILOG

 

Vidjeti Uredbu Komisije (EU) br. 202/2010 (SL L 61, 11.3.2010., str. 24.).


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

56


32003R0091


L 014/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2002.


UREDBA (EZ) br. 91/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. prosinca 2002.

o statistici željezničkog prijevoza

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Željeznice su važan dio prometnih mreža Zajednice.

(2)

Komisiji je potrebna statistika o željezničkom prijevozu robe i putnika da bi nadzirala i razvijala zajedničku prometnu politiku, kao i dijelove prometa u politikama regija i transeuropskih mreža.

(3)

Statistika o sigurnosti željeznice potrebna je Komisiji da bi pripremila i nadzirala djelovanja Zajednice u području sigurnosti prometa.

(4)

Statistika Zajednice o željezničkom prometu također je potrebna za ispunjenje zadaća nadzora utvrđenih u članku 10.b Direktive Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (4).

(5)

Statistika Zajednice o svim vrstama prijevoza treba se prikupljati u skladu sa zajedničkim konceptima i standardima, s ciljem postizanja najveće moguće usporedivosti vrsta prijevoza.

(6)

Preustroj željezničkog sektora na temelju Direktive 91/440/EEZ, kao i promjene vrsta informacija koje zahtijeva Komisija i drugi korisnici statistike o željezničkom prometu Zajednice učinili su suvišnim odredbe Direktive Vijeća 80/1177/EEZ od 4. prosinca 1980. o statističkim izvješćima u vezi sa željezničkim prijevozom robe kao dijelom regionalne statistike (5) koja se odnosi na prikupljanje statistika iz određenih uprava glavnih željezničkih mreža.

(7)

Istodobno postojanje željezničkih prijevoznika u privatnom i državnom vlasništvu koji djeluju na tržištu komercijalnog željezničkog prijevoza zahtijeva izričito specificiranje statističkih informacija koje dostavljaju svi željeznički prijevoznici i koje objavljuje Eurostat.

(8)

U skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora, izrada zajedničkih statističkih standarda koji omogućavaju stvaranje usklađenih podataka jest djelovanje koje se može učinkovito poduzeti samo na razini Zajednice. Takvi se standardi trebaju provoditi u svakoj državi članici pod nadležnošću tijela i ustanova zaduženih za izradu službenih statistika.

(9)

Uredba Vijeća (EZ) br. 322/97 od 17. veljače 1997. o statistici Zajednice (6) određuje okvir za odredbe utvrđene ovom Uredbom.

(10)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebaju se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(11)

Obavljeno je savjetovanje s Odborom za statistički program osnovanim Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom od 19. lipnja 1989. o osnivanju Odbora za statističke programe Europskih zajednica (8), u skladu s člankom 3. navedene Odluke,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe uspostavljanje zajedničkih pravila za izradu statistika željezničkog prometa Zajednice.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba odnosi se na sve željeznice u Zajednici. Svaka država članica izvješćuje o statistici koja se odnosi na željeznički promet na njezinom državnom području. Ako željeznički prijevoznik djeluje u više od jedne države članice, dotična državna tijela traže od takvog prijevoznika da zasebno da podatke za svaku državu u kojoj djeluje da bi se omogućila izrada nacionalnih statistika.

Države članice mogu isključiti iz područja primjene ove Uredbe:

(a)

željezničke prijevoznike koji u potpunosti ili uglavnom rade u industrijskim i sličnim postrojenjima, uključujući luke;

(b)

željezničke prijevoznike koji uglavnom pružaju lokalne turističke usluge poput sačuvanih povijesnih parnih lokomotiva.

Članak 3.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„država izvjestiteljica” znači država članica koja dostavlja podatke Eurostatu;

(b)

„državna tijela” znači državni zavodi za statistiku i druga tijela u svakoj državi članici zadužena za izradu statistike Zajednice;

(c)

„željeznički prijevoznik” znači svaki privatni i javni prijevoznik koji pruža usluge željezničkog prijevoza robe i/ili putnika.

2.   Definicije iz stavka 1. mogu su prilagoditi, a mogu se donijeti i dodatne definicije potrebne za osiguranje usklađenosti statistike, u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.

Članak 4.

Prikupljanje podataka

1.   Statistike koje treba prikupiti navedene su u prilozima ovoj Uredbi. One obuhvaćaju sljedeće vrste podataka:

(a)

godišnja statistika o prijevozu robe - detaljno izvješće (Prilog A);

(b)

godišnja statistika o prijevozu robe - pojednostavljeno izvješće (Prilog B);

(c)

godišnja statistika o prijevozu putnika – detaljno izvješće (Prilog C);

(d)

godišnja statistika o prijevozu putnika – pojednostavljeno izvješće (Prilog D);

(e)

tromjesečna statistika o prijevozu robe i putnika (Prilog E);

(f)

regionalna statistika o prijevozu robe i putnika (Prilog F);

(g)

statistika o prometnim tokovima u željezničkoj mreži (Prilog G);

(h)

statistika o nesrećama (Prilog H).

2.   Prilozi B i D navode zahtjeve za pojednostavljeno izvješće koje države članice mogu koristiti kao alternativu redovitom detaljnom izvješću navedenom u prilozima A i C za prijevoznike kod kojih je ukupan opseg prijevoza robe ili putnika manji od 500 milijuna tonskih kilometara ili 200 milijuna putničkih kilometara. Te se granične vrijednosti mogu prilagoditi u skladu s postupkom utvrđenim u članku 11. stavku 2.

3.   Države članice također osiguravaju popis željezničkih prijevoznika za koje se dostavljaju statistike, kako je određeno u Prilogu I.

4.   Za potrebe ove Uredbe, roba se razvrstava u skladu s Prilogom J. Opasni tereti se dodatno razvrstavaju u skladu s Prilogom K.

5.   Sadržaji priloga mogu se prilagođavati u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.

Članak 5.

Izvori podataka

1.   Države članice određuju privatnu ili javnu organizaciju koja sudjeluje u prikupljanju podataka koji se zahtijevaju ovom Uredbom.

2.   Potrebni podaci mogu se dobiti korištenjem bilo koje kombinacije sljedećih izvora:

(a)

obavezno prikupljanje podataka;

(b)

upravni podaci, uključujući podatke koje su prikupila regulatorna tijela;

(c)

postupci statističkog procjenjivanja;

(d)

podaci dobiveni od stručnih organizacija u željezničkom sektoru;

(e)

ad hoc studije.

3.   Državna tijela poduzimaju mjere za koordinaciju korištenih izvora podataka i osiguravaju kakvoću statistike koja se dostavlja Eurostatu.

Članak 6.

Dostava statistike Eurostatu

1.   Države članice dostavljaju Eurostatu statistike iz članka 4.

2.   Pravila za dostavu statistika iz članka 4. utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.

Članak 7.

Širenje podataka

1.   Eurostat objavljuje statistiku Zajednice utemeljenu na podacima navedenim u prilozima A do H ovoj Uredbi. U ovom kontekstu, i s obzirom na značajke europskog željezničkog tržišta, podaci koji se smatraju povjerljivima na temelju članka 13. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 smiju se objaviti samo ako:

(a)

su ti podaci već dostupni javnosti u državama članicama; ili

(b)

su dotični prijevoznici prethodno izričito odobrili takvo objavljivanje.

Državna tijela moraju od takvih prijevoznika zatražiti dozvolu za objavljivanje zahtijevanih podataka i moraju obavijestiti Eurostat o rezultatu takvog zahtjeva kada se podaci dostavljaju Eurostatu.

2.   Podaci o kojima se izvješćuje na temelju Priloga I. ne objavljuju se.

Članak 8.

Kakvoća statistike

1.   Da bi pomogao državama članicama u održavanju kakvoće statistike u području željezničkog prometa, Eurostat će izraditi i objaviti metodološke preporuke. U tim će se preporukama uzeti u obzir najbolji postupci državnih tijela, željezničkih prijevoznika i stručnih organizacija željezničkog sektora.

2.   Kakvoću statističkih podataka ocjenjuje Eurostat. U tu svrhu, na zahtjev Eurostata, države članice dostavljaju podatke o metodama korištenim pri izradi statistika.

Članak 9.

Izvješće

Nakon trogodišnjeg prikupljanja podataka, Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o iskustvima stečenim tijekom rada obavljenog na temelju ove Uredbe, uz koje će, prema potrebi, priložiti odgovarajuće prijedloge. To izvješće uključuje rezultate ocjenjivanja kakvoće iz članka 8. Ocjenjuje utjecaj koji na kakvoću statistike željezničkog prometa ima primjena odredaba o povjerljivosti statistike navedenih u Uredbi (EZ) br. 322/97 na ovu Uredbu. Također ocjenjuje koristi raspoloživosti statistike u ovom području, troškove dobivanja takve statistike i opterećenje koje ona predstavlja za poduzeća.

Članak 10.

Provedbeni postupci

Sljedeće provedbene mjere poduzimaju se u skladu s postupkom određenim u članku 11. stavku 2.:

(a)

prilagodba graničnih vrijednosti za pojednostavljeno izvješće (članak 4.);

(b)

prilagodba definicija i donošenje dodatnih definicija (članak 3.);

(c)

prilagodba sadržaja priloga (članak 4.);

(d)

pravila za dostavljanje podataka Eurostatu (članak 6.);

(e)

definicija smjernica za izvješća o kakvoći i usporedivosti rezultata (članci 8. i 9.).

Članak 11.

Postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za statistički program uspostavljen na temelju članka 1. Odluke 89/382/EEZ, Euratom.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje određeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 12.

Direktiva 80/1177/EEZ

1.   Države članice dostavljaju rezultate za 2002. godinu u skladu s Direktivom 80/1177/EEZ.

2.   Direktiva 80/1177/EEZ ovime se stavlja izvan snage 1. siječnja 2003.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2002.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednica

M. FISCHER BOEL


(1)  SL C 180 E, 26.6.2001., str. 94.

(2)  SL C 221, 30.5.2001., str. 63.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 4. rujna 2001. (SL C 72 E, 21.3.2002., str. 58.), Zajedničko stajalište Vijeća od 27. lipnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Europskog parlamenta od 24. listopada 2002. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL L 237, 24.8.1991., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 75, 15.3.2001., str. 1.).

(5)  SL L 350, 23.12.1980., str. 23. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(6)  SL L 52, 22.2.1997., str. 1.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG A

GODIŠNJA STATISTIKA O PRIJEVOZU ROBE - DETALJNO IZVJEŠĆE

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prevezena roba izražena u:

tonama,

tonskim kilometrima.

Željeznički prijevoz robe izražen u:

vlak-kilometrima.

Broj intermodalnih prijevoznih jedinica po:

broju,

TEU (prijevozne jedinice od 20 stopa) (za kontejnere i izmjenjive sanduke).

Referentno razdoblje

Godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica A1: prevezena roba, prema vrsti prijevoza

 

Tablica A2: prevezena roba, prema vrsti robe (Prilog J)

 

Tablica A3: prevezena roba (za prekogranični i tranzitni promet) prema zemlji ukrcaja i zemlji iskrcaja

 

Tablica A4: prevezena roba, prema vrsti opasnih tvari (Prilog K)

 

Tablica A5: prevezena roba, prema vrsti pošiljke (neobvezatno)

 

Tablica A6: roba prevezena intermodalnim prijevoznim jedinicama, prema vrsti prijevoza i vrsti prijevozne jedinice

 

Tablica A7: broj intermodalnih prijevoznih jedinica s teretom, prema vrsti prijevoza i vrsti prijevozne jedinice

 

Tablica A8: broj intermodalnih prijevoznih jedinica bez tereta, prema vrsti prijevoza i vrsti prijevozne jedince

 

Tablica A9: željeznički prijevoz robe

Rok za dostavu podataka

Pet mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje za tablice A1, A2 i A3

2003.

Prvo referentno razdoblje za tablice A4, A5, A6, A7, A8 i A9

2004.

Napomene

1.

Vrste prijevoza mogu se podijeliti na:

domaći,

prekogranični-ulazni,

prekogranični-izlazni,

provoz.

2.

Vrste pošiljki mogu se podijeliti na:

potpuno utovarene vlakove,

potpuno utovarene vagone,

drugo.

3.

Vrste prijevoznih jedinica mogu se podijeliti na:

kontejnere i izmjenjive sanduke,

poluprikolice (nepraćene),

cestovna vozila (praćena).

4.

Za Tablicu A3, Eurostat i države članice mogu dogovoriti kako olakšati objedinjavanje podataka koji potječu od prijevoznika drugih država članica da bi se osigurala njihova koherentnost.

5.

Za Tablicu A4, države članice moraju navesti koje vrste prometa, ako ih ima, nisu obuhvaćene podacima.

6.

Za tablice A2 do A8, tamo gdje ne postoje potpune informacije o tranzitnom prijevozu, države članice moraju u izvješću navesti sve podatke kojima raspolažu.


PRILOG B

GODIŠNJA STATISTIKA O PRIJEVOZU ROBE - POJEDNOSTAVLJENO IZVJEŠĆE

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prevezena roba izražena u:

tonama,

tonskim kilometrima.

Željeznički prijevoz robe izražen u:

vlak-kilometrima.

Referentno razdoblje

Godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica B1: prevezena roba, prema vrsti prijevoza

 

Tablica B2: željeznički prijevoz robe

Rok za dostavu podataka

Pet mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2004.

Napomene

Vrste prijevoza mogu se podijeliti na:

domaći,

prekogranični-ulazni,

prekogranični-izlazni,

provoz.


PRILOG C

GODIŠNJA STATISTIKA O PRIJEVOZU PUTNIKA - DETALJNO IZVJEŠĆE

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prevezeni putnici izraženi u:

broju putnika,

putničkim kilometrima.

Željeznički prijevoz putnika izražen u:

vlak-kilometrima.

Referentno razdoblje

Godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica C1: prevezeni putnici, prema vrsti prijevoza (privremeni podaci, samo broj putnika)

 

Tablica C2: prekogranični prijevoz putnika, prema državi ukrcaja i državi iskrcaja (privremeni podaci, samo broj putnika)

 

Tablica C3: prevezeni putnici, prema vrsti prijevoza (konačni objedinjeni podaci)

 

Tablica C4: prekogranični prijevoz putnika, prema državi ukrcaja i državi iskrcaja (konačni objedinjeni podaci, samo broj putnika)

 

Tablica C5: željeznički prijevoz putnika

Rok za dostavu podataka

Osam mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja (tablice C1, C2, C5)

14 mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja (tablice C3, C4)

Prvo referentno razdoblje

2004.

Napomene

1.

Vrste prijevoza mogu se podijeliti na:

domaći,

prekogranični.

2.

Za tablice C1 i C2, države članice mogu u izvješću navesti privremene podatke temeljene na broju prodanih karata u državi izvjestiteljici ili na nekom drugom raspoloživom izvoru. Za tablice C3 i C4, države članice moraju u izvješću dati konačne objedinjene podatke uključujući i informacije o prodaji karata izvan države izvjestiteljice. Te se informacije mogu dobiti izravno od državnih tijela drugih zemalja ili međunarodnim dogovorom o kompenzaciji karata.


PRILOG D

GODIŠNJA STATISTIKA O PRIJEVOZU PUTNIKA - POJEDNOSTAVLJENO IZVJEŠĆE

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prevezeni putnici izraženi u:

broju putnika,

putničkim kilometrima.

Željeznički prijevoz putnika izražen u:

vlak-kilometrima.

Referentno razdoblje

Godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica D1: prevezeni putnici

 

Tablica D2: željeznički prijevoz putnika

Rok za dostavu podataka

Osam mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2004.

Napomene

Za Tablicu D1, države članice mogu u izvješću navesti podatke temeljene na broju prodanih karata u državi izvjestiteljici ili na nekom drugom raspoloživom izvoru.


PRILOG E

TROMJESEČNA STATISTIKA O PRIJEVOZU ROBE I PUTNIKA

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prevezena roba izražena u:

tonama,

tonskim kilometrima.

Prevezeni putnici izraženi u:

broju putnika,

putničkim kilometrima.

Referentno razdoblje

Tromjesečje

Učestalost

Svako tromjesečje

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica E1: prevezena roba

 

Tablica E2: prevezeni putnici

Rok za dostavu podataka

Tri mjeseca nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

Prvi kvartal 2004.

Napomene

1.

U tablicama E1 i E2 mogu se u izvješću navesti privremeni podaci, uključujući procjene. Za Tablicu E2, države članice mogu u izvješću navesti podatke temeljene na broju prodanih karata u državi izvjestiteljici ili na nekom drugom raspoloživom izvoru.

2.

Ova statistika dostavlja se za prijevoznike obuhvaćene prilozima A i C.


PRILOG F

REGIONALNA STATISTIKA O PRIJEVOZU ROBE I PUTNIKA

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prevezena roba izražena u:

tonama.

Prevezeni putnici izraženi u:

broju putnika.

Referentno razdoblje

Jedna godina

Učestalost

Svakih pet godina

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica F1: domaći prijevoz robe prema regiji ukrcaja i regiji iskrcaja (NUTS 2)

 

Tablica F2: prekogranični prijevoz robe prema regiji ukrcaja i regiji iskrcaja (NUTS 2)

 

Tablica F3: domaći prijevoz putnika prema regiji ukrcaja i regiji iskrcaja putnika (NUTS 2)

 

Tablica F4: prekogranični prijevoz putnika prema regiji ukrcaja i regiji iskrcaja (NUTS 2)

Rok za dostavu podataka

12 mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2005.

Napomene

1.

Ako je mjesto ukrcaja ili iskrcaja robe (tablice F1, F2) ili putnika (tablice F3, F4) izvan Europskoga gospodarskoga prostora, države članice izvješćuju samo državu.

2.

Da bi pomogao državama članicama u pripremi ovih tablica, Eurostat dostavlja državama članicama popis UIC oznaka postaja i odgovarajuće NUTS oznake.

3.

Za tablice F3 i F4, države članice mogu u izvješću navesti podatke koji se temelje na broju prodanih karata ili nekom drugom raspoloživom izvoru.

4.

Ova statistika dostavlja se za prijevoznike obuhvaćene prilozima A i C.


PRILOG G

STATISTIKA O PROMETNIM TOKOVIMA U ŽELJEZNIČKOJ MREŽI

Popis varijabli i mjernih jedinica

Prijevoz robe:

broj vlakova.

Prijevoz putnika:

broj vlakova.

Drugo (službeni vlakovi itd.) (neobvezatno):

broj vlakova.

Referentno razdoblje

Jedna godina

Učestalost

Svakih pet godina

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica G1: prijevoz robe, prema dijelu mreže

 

Tablica G2: prijevoz putnika, prema dijelu mreže

 

Tablica G3: ostalo (službeni vlakovi itd.), prema dijelu mreže (neobvezatno)

Rok za dostavu podataka

18 mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2005.

Napomene

1.

Države članice određuju dijelove mreže koji uključuju barem željezničku transeuropsku mrežu (TEN) na njihovom državnom području. One priopćuju Eurostatu:

zemljopisne koordinate i druge podatke potrebne za određivanje te kartu svakog dijela mreže kao i veze među dijelovima,

informacije o značajkama (uključujući kapacitete) vlakova koji voze po svakom dijelu mreže.

2.

Svaki dio mreže koji je dio željezničke transeuropske mreže (TEN) određuje se pomoću dodatne oznake u zapisu podatka da bi se omogućilo kvantificiranje prometa u željezničkoj transeuropskoj mreži (TEN).


PRILOG H

STATISTIKA O NESREĆAMA

Popis varijabli i mjernih jedinica

Broj nesreća (tablice H1, H2)

Broj poginulih osoba (Tablica H3)

Broj teško ozlijeđenih osoba (Tablica H4)

Referentno razdoblje

Godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica H1: broj nesreća, prema vrsti nesreće

 

Tablica H2: broj nesreća koje uključuju prijevoz opasnih tvari

 

Tablica H3: broj poginulih osoba, prema vrsti nesreće i skupini osobe

 

Tablica H4: broj teško ozlijeđenih osoba, prema vrsti nesreće i skupini osobe

Rok za dostavu podataka

Pet mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2004.

Napomene

1.   Vrsta nesreće:

sudari (isključujući nesreće na željezničko-cestovnom prijelazu u razini),

iskliznuća,

nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima u razini,

nesreće osoba stradalih od naleta vlaka u kretanju,

požari u željezničkim vozilima,

drugo,

ukupno.

Vrsta nesreće odnosi se na osnovnu nesreću.

2.   Tablica H2 ima sljedeće razvrstavanje:

ukupan broj nesreća u kojima sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo koje prevozi opasne tvari kako su određene u popisu tvari u Prilogu K,

broj takvih nesreća s oslobađanjem opasnih tvari.

3.   Skupina osoba:

putnici,

zaposlenici (uključujući podizvođače),

drugi,

ukupno.

4.   Podaci u tablicama H1-H4 moraju se dostaviti za sve željeznice obuhvaćene ovom Uredbom.

5.   Tijekom prvih pet godina primjene ove Uredbe, države članice mogu ovu statistiku objavljivati u skladu s nacionalnim definicijama, ako ne raspolažu podacima koji su u skladu s usklađenim definicijama (donesenim u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.).


PRILOG I

Popis varijabli i mjernih jedinica

Vidjeti ispod

Referentno razdoblje

Jedna godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

Vidjeti ispod

Rok za dostavu podataka

Pet mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2003.

Napomena

Informacije navedene dolje (Tablica I1) dostavljaju se za svakog željezničkog prijevoznika za kojeg su podaci dani u skladu s prilozima A do H.

Te se informacije koriste za:

provjeru koji su prijevoznici obuhvaćeni tablicama u prilozima A do H,

ocjenu u kojoj mjeri prilozi A i C pokrivaju ukupnu djelatnost željezničkog prijevoza.


Tablica I1

Utvrđivanje izvora podataka

I1.1.1.

Država izvjestiteljica

 

I1.1.2.

Referentna godina

 

I1.1.3.

Naziv prijevoznika (neobvezatno)

 

I1.1.4.

Država u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan

 

Vrste djelatnosti

I1.2.1.

Prijevoz robe: prekogranični

da/ne

I1.2.2.

Prijevoz robe: domaći

da/ne

I1.2.3.

Prijevoz putnika: prekogranični

da/ne

I1.2.4.

Prijevoz putnika: domaći

da/ne

Podaci uključeni u priloge A do H

 

Prilog A

da/ne

 

Prilog B

da/ne

 

Prilog C

da/ne

 

Prilog D

da/ne

 

Prilog E

da/ne

 

Prilog F

da/ne

 

Prilog G

da/ne

 

Prilog H

da/ne

Razina prijevozne djelatnosti (neobvezatno)

I1.3.1.

Ukupni prijevoz robe (tone)

 

I1.3.2.

Ukupni prijevoz robe (tonski kilometri)

 

I1.3.3.

Ukupni prijevoz putnika (putnici)

 

I1.3.4.

Ukupni prijevoz putnika (putnički kilometri)

 


PRILOG J

RAZVRSTAVANJE ROBE

Koriste se sljedeće skupine robe dok se ne odredi novo razvrstavanje u skladu s postupkom određenim u članku 11. stavku 2.

Skupine robe

Poglavlje NST/R

Skupine NST/R

Opis

1

0

01

Žitarice

2

02,03

Krumpir, drugo svježe ili smrznuto voće i povrće

3

00, 06

Žive životinje, šećerna repa

4

05

Drvo i pluto

5

04, 09

Tekstil, tekstilni proizvodi i umjetna vlakna, drugi životinjski i biljni materijali

6

1

11, 12, 13, 14, 16, 17

Prehrambeni proizvodi i hrana za životinje

7

18

Ulje od sjemenki, uljarice (voće) i masti

8

2

21, 22, 23

Čvrsta mineralna goriva

9

3

31

Sirova nafta

10

32, 33, 34

Naftni proizvodi

11

4

41, 46

Željezna ruda, željezni i čelični otpad te prašina visoke peći

12

45

Obojene rude i otpad

13

5

51, 52, 53, 54, 55, 56

Metalni proizvodi

14

6

64, 69

Cement, vapno, ostali proizvedeni građevni materijal

15

61, 62, 63, 65

Sirovi i prerađeni minerali

16

7

71, 72

Prirodna i umjetna gnojiva

17

8

83

Derivati ugljena, katran

18

81, 82, 89

Kemijski proizvodi osim derivata ugljena i katrana

19

84

Papirna masa i otpadni papir

20

9

91, 92, 93

Prijevozna oprema, uređaji, motori, sastavljeni ili rastavljeni, i njihovi dijelovi

21

94

Proizvodi od metala

22

95

Staklo, proizvodi od stakla, keramički proizvodi

23

96, 97

Koža, tkanine, odjeća, drugi proizvodi

24

99

Različiti proizvodi


PRILOG K

RAZVRSTAVANJE OPASNIH TVARI

1.

Eksplozivne tvari i predmeti

2.

Plinovi, stlačeni, ukapljeni ili pod tlakom

3.

Zapaljive tekućine

4.1.

Zapaljive krute tvari

4.2.

Spontano zapaljive tvari

4.3.

Tvari koje u doticaju s vodom stvaraju zapaljive plinove

5.1.

Oksidirajuće tvari

5.2.

Organski peroksidi

6.1.

Otrovne tvari

6.2.

Infektivne tvari

7.

Radioaktivne tvari

8.

Nagrizajuće tvari

9.

Razne opasne tvari i predmeti

Napomena: ove su vrste određene u Pravilniku o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom, poznatom kao RID, kako su donesene Direktivom Vijeća 96/49/EZ od 23. srpnja 1996. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na prijevoz opasnog tereta željeznicom i kasnijim izmjenama (1).


(1)  SL L 235, 17.9.1996., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/6/EZ (SL L 30, 1.2.2001., str. 42.).


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

71


32003R1192


L 167/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.07.2003.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1192/2003

od 3. srpnja 2003.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici željezničkog prijevoza

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o statistici željezničkog prijevoza (1), a posebno njezin članak 3. stavak 2. i članak 4. stavak 5.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 91/2003, Komisija može prilagoditi definicije u toj Uredbi.

(2)

Dodatne su definicije potrebne radi prikupljanja podataka na temelju zajedničkih definicija u svim državama članicama kako bi se osiguralo usklađivanje statistike željezničkog prijevoza.

(3)

U skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 91/2003, Komisija može prilagoditi sadržaj priloga.

(4)

Specifikaciju u tablici H1 potrebno je izmijeniti kako bi se osigurao jasan prikaz obuhvaćanja statističkih podataka.

(5)

Uredbu (EZ) br. 91/2003 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem koje je dao Odbor za statistički program, osnovan Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (2),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 91/2003 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

‚država izvjestiteljica’ znači država članica koja dostavlja podatke Eurostatu;

2.

‚državna tijela’ znači državni zavodi za statistiku i druga tijela u svakoj državi članici zadužena za izradu statistike Zajednice;

3.

‚željeznica’ znači prometna mreža sastavljena od pruga koje koriste isključivo željeznička vozila;

4.

‚željezničko vozilo’ znači pokretno sredstvo koje se kreće isključivo po tračnicama, a pokreće se na vlastiti pogon, (vučna vozila), ili ga vuče neko drugo vozilo, (putnički vagoni, priključni vagoni, zatvoreni teretni vagoni, teretni vagoni);

5.

‚željeznički prijevoznik’ znači svaki javni ili privatni prijevoznik koji pruža usluge željezničkog prijevoza robe i/ili putnika. Isključeni su prijevoznici čije je poslovanje jedino pružanje usluga prijevoza putnika podzemnom željeznicom, tramvajem i/ili lakom željeznicom;

6.

‚željeznički prijevoz robe’ znači prijevoz robe željezničkim vozilima između mjesta utovara i mjesta istovara;

7.

‚željeznički prijevoz putnika’ znači prijevoz putnika željezničkim vozilima između mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja. Isključuje se prijevoz putnika podzemnom željeznicom, tramvajem i/ili lakom željeznicom;

8.

‚podzemna željeznica’, (poznata i pod nazivom ‚gradska željeznica’ ili ‚metro’) znači električna željeznica za prijevoz putnika s kapacitetom za velik opseg prometa, a karakterizira je isključivo pravo prolaska, vlakovi s više vagona, velika brzina i veliko ubrzanje, usavršena signalizacija, te nepostojanje željezničko-cestovnih prijelaza u razini kako bi se omogućila velika frekvencija vlakova i velika popunjenost perona. Za podzemnu željeznicu su također karakteristične gusto raspoređene postaje, što obično znači udaljenost od 700 do 1 200 m između pojedinih postaja. ‚Velika brzina’ odnosi se na usporedbu s tramvajem i lakom željeznicom, što ovdje znači približno 30 do 40 km/h na manjim udaljenostima, a 40 do 70 km/h na većim udaljenostima;

9.

‚tramvaj, (električni gradski vlak)’ znači putničko cestovno vozilo koje može primiti na sjedećim mjestima više od devet osoba, (uključujući i vozača), spojeno na električne vodiče ili pokretano dizelskim motorom, a kreće se tračnicama;

10.

‚laka željeznica’ znači željeznica za prijevoz putnika koja često koristi vozila na električni pogon koja se kreću na tračnicama pojedinačno ili u malim vlakovima na dvotračnoj pruzi. Obično je udaljenost između postaja/stajališta manja od 1 200 m. U usporedbi s podzemnom željeznicom, laka željeznica je lakše konstrukcije, namijenjena je za manji opseg prometa i obično se kreće manjom brzinom. Ponekad je teško točno razlikovati laku željeznicu od tramvaja; tramvaji obično nisu izdvojeni iz cestovnog prometa, dok laka željeznica može biti odvojena od drugih sustava;

11.

‚domaći prijevoz’ znači željeznički prijevoz između dva mjesta, (mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja), koja se nalaze u državi izvjestiteljici. Može uključivati provoz kroz drugu državu;

12.

‚prekogranični prijevoz’ znači željeznički prijevoz između mjesta, (utovara/ukrcaja ili istovara/iskrcaja), u državi izvjestiteljici i mjesta, (utovara/ukrcaja ili istovara/iskrcaja), u drugoj državi;

13.

‚provoz’ znači željeznički prijevoz kroz državu izvjestiteljicu između dva mjesta, (mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja), izvan države izvjestiteljice. Utovar/ukrcaj ili istovar/iskrcaj robe/putnika na granici države izvjestiteljice sa/na neku drugu vrstu prijevoza ne smatra se provozom;

14.

‚putnik’ znači svaka osoba, osim članova osoblja vlaka, koja putuje željeznicom. Za statistiku nesreća, uključeni su putnici koji se pokušavaju ukrcati/iskrcati na/s vlaka u kretanju;

15.

‚broj putnika’ znači broj putovanja putnika, pri čemu se svako putovanje određuje kao prijevoz od mjesta ukrcaja do mjesta iskrcaja, sa ili bez presjedanja s jednog željezničkog vozila na drugo. Ako putnici koriste usluge nekoliko željezničkih prijevoznika, po mogućnosti se ne bi trebali računati više od jedanput;

16.

‚putnički kilometar’ znači mjerna jedinica koja predstavlja prijevoz jednog putnika željeznicom na udaljenosti od jednog kilometra. Uzima se obzir samo udaljenost na državnom području države izvjestiteljice;

17.

‚težina’ znači količina robe u tonama (1 000 kilograma). Težina koja se mora uzeti u obzir uključuje, osim težine robe koja se prevozi, i težinu ambalaže i taru težinu kontejnera, izmjenjivih sanduka, paleta, te cestovnih vozila koja se prevoze željezničkim kombiniranim prijevozom. Ako se roba prevozi korištenjem usluga više od jednog željezničkog prijevoznika, po mogućnosti se težina robe ne bi trebala računati više od jedanput;

18.

‚tonski kilometar’ znači mjerna jedinica za prijevoz robe koja predstavlja željeznički prijevoz jedne tone, (1 000 kilograma), robe na udaljenosti od jednog kilometra. Uzima se u obzir samo udaljenost na državnom području države izvjestiteljice;

19.

‚vlak’ označava jedno ili više željezničkih vozila koje vuče jedna ili više lokomotiva ili pogonskih vučnih vozila ili jedno pogonsko vučno vozilo koje se kreće samostalno, pod određenim brojem ili posebnom oznakom, od početne određene točke do završne određene točke. Laka lokomotiva, tj. lokomotiva koja se kreće samostalno ne smatra se vlakom;

20.

‚vlak-km’ znači mjerna jedinica koja predstavlja kretanje vlaka na udaljenosti od jednog kilometra. Korištena udaljenost je stvarno prijeđena udaljenost, ako postoji, inače se koristi standardna udaljenost između ishodišta i odredišta na mreži. Uzima se u obzir samo udaljenost na državnom području države izvjestiteljice;

21.

‚cjeloviti vlak’ je svaka pošiljka koja sadrži jednu ili više vagonskih pošiljki koje prevozi istodobno isti pošiljatelj na istu postaju, a otprema se bez ikakve promjene u sastavu vlaka na adresu istog primatelja na istu odredišnu postaju;

22.

‚cjelovita vagonska pošiljka’ znači svaka pošiljka robe za koju se zahtijeva isključivo korištenje vagona, bez obzira je li ukupni utovarni kapacitet iskorišten ili ne;

23.

‚TEU (Twenty-foot Equivalent Unit)’ znači standardna jedinica koja se temelji na kontejneru ISO-a duljine 20 stopa, (6,10 m), a koristi se kao statistička mjera protoka prometa ili kapaciteta. Jedan standardni kontejner ISO-a serije 1 od 40’ iznosi 2 TEU-a. Izmjenjivi sanduci ispod 20 stopa iznose 0,75 TEU-a, između 20 stopa i 40 stopa 1,5 TEU-a, a preko 40 stopa 2,25 TEU-a;

24.

‚ozbiljna nesreća’ znači svaka nesreća u kojoj sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo u kretanju, a čija je posljedica najmanje jedna poginula ili teško ozlijeđena osoba, ili znatna šteta na željezničkom vozilu, pruzi, drugim postrojenjima ili okolišu, ili veliki zastoj u prometu. Isključene su nesreće u radionicama, skladištima i spremištima;

25.

‚nesreća s teškim ozljedama’ znači svaka nesreća u kojoj sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo u kretanju, a čija je posljedica najmanje jedna poginula ili teško ozlijeđena osoba. Isključene su nesreće u radionicama, skladištima i spremištima;

26.

‚poginula osoba’ znači svaka osoba koja je poginula odmah ili je umrla u roku od 30 dana od posljedica nesreće, isključujući samoubojstva;

27.

‚teško ozlijeđena osoba’ znači svaka ozlijeđena osoba koja je hospitalizirana na više od 24 sata zbog posljedica nesreće, osim pokušaja samoubojstava;

28.

‚nesreća koja se odnosi na prijevoz opasnih tvari’ znači svaka nesreća ili poremećaj koja podliježe izvješćivanju u skladu s odjeljkom 1.8.5. RID/ADR;

29.

‚samoubojstvo’ znači čin namjernog samoozljeđivanja čija je posljedica smrt, kako je evidentirano i klasificirano od strane nadležnog državnog tijela;

30.

‚pokušaj samoubojstva’ znači čin namjernog samoozljeđivanja čija je posljedica teška ozljeda, ali ne i smrt, kako je evidentirano i klasificirano od strane nadležnog državnog tijela.”

2.

Prilog H zamjenjuje se tekstom u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. srpnja 2003.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 14, 21.1.2003., str. 1.

(2)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG

„PRILOG H

STATISTIKA O NESREĆAMA

Popis varijabli i mjernih jedinica

broj nesreća (tablice H1, H2)

broj poginulih osoba (tablica H3)

broj teško ozlijeđenih osoba (tablica H4)

Referentno razdoblje

Godina

Učestalost

Svake godine

Popis tablica s razvrstavanjem podataka u njima

 

Tablica H1: broj ozbiljnih nesreća i broj nesreća s teškim ozljedama (neobvezatno), prema vrsti nesreće

 

Tablica H2: broj nesreća koje uključuju prijevoz opasnih tvari

 

Tablica H3: broj poginulih osoba, prema vrsti nesreće i prema skupini osoba

 

Tablica H4: broj teško ozlijeđenih osoba, prema vrsti nesreće i prema skupini osoba

Rok za dostavu podataka

Pet mjeseci nakon isteka referentnog razdoblja

Prvo referentno razdoblje

2004.

Napomene

1.

Vrsta nesreće:

sudari, (isključujući nesreće na željezničko-cestovnom prijelazu u razini),

iskliznuća,

nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima u razini,

nesreće osoba stradalih od naleta vlaka u kretanju,

požar u željezničkim vozilima,

drugo,

ukupno.

Vrsta nesreće odnosi se na osnovnu nesreću.

2.

Tablica H2 ima sljedeće razvrstavanje:

ukupan broj nesreća u kojima sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo koje prevozi opasne tvari, kako je određeno u popisu tvari u Prilogu K,

broj takvih nesreća u kojima se oslobađaju opasne tvari,

3.

Skupina osoba:

putnici,

zaposlenici, (uključujući podizvođače),

drugi,

ukupno.

4.

Podaci u tablicama H1 do H4 moraju se dostaviti za sve željeznice obuhvaćene ovom Uredbom.

5.

Tijekom prvih pet godina primjene ove Uredbe, države članice mogu ovu statistiku objavljivati u skladu s nacionalnim definicijama, ako ne raspolažu podacima koji su u skladu s usklađenim definicijama (donesenim u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.).”


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

75


32004R0550


L 096/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.03.2004.


UREDBA (EZ) br. 550/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. ožujka 2004.

o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu

(Uredba o pružanju usluga)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4), u svjetlu zajedničkog teksta koji je 11. prosinca 2003. odobrio Odbor za mirenje,

budući da:

(1)

Države članice u različitom su opsegu restrukturirale sektor nacionalnih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi povećanjem stupnja njihove samostalnosti i slobode pružanja usluga. U tim novim okolnostima sve je potrebnije osigurati ispunjavanje minimalnih zahtjeva povezanih s javnim interesom.

(2)

Izvješće Skupine na visokoj razini za jedinstveno europsko nebo iz studenoga 2000. potvrdilo je potrebu za pravilima na razini Zajednice o uvođenju razlike između reguliranja i pružanja usluga i uvođenja sustava certificiranja s ciljem očuvanja zaštite javnog interesa, u prvom redu u pogledu sigurnosti, te o poboljšanju mehanizama naplate usluga.

(3)

Uredbom (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. (Okvirna uredba) (5) utvrđuje se okvir za stvaranje jedinstvenog europskog neba.

(4)

Za stvaranje jedinstvenog europskog neba, treba usvojiti mjere kojima bi se osiguralo sigurno i učinkovito pružanje usluga u zračnoj plovidbi u skladu s organizacijom i korištenjem zračnog prostora kako je to predviđeno Uredbom (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru) (6). Važno je uspostaviti usklađen organizacijski okvir za pružanje takvih usluga kako bi se moglo na odgovarajući način odgovoriti na zahtjeve korisnika zračnog prostora te na siguran i učinkovit način regulirati zračni promet.

(5)

Pružanje usluga u zračnom prometu, kako je to predviđeno ovom Uredbom, povezano je s izvršavanjem javnih ovlasti koje nisu gospodarske naravi pa stoga ne opravdavaju primjenu pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora.

(6)

Države članice odgovorne su za praćenje sigurnog i učinkovitog pružanja usluga u zračnoj plovidbi i za kontrolu pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji moraju ispunjavati zajedničke zahtjeve uspostavljene na razini Zajednice.

(7)

Državama članicama treba dopustiti da provjeru toga ispunjavaju li pružatelji usluga u zračnoj plovidbi zajedničke zahtjeve uspostavljene na razini Zajednice, povjere priznatim, tehnički iskusnim organizacijama.

(8)

Neometano djelovanje sustava zračnog prijevoza također zahtijeva primjenu ujednačenih i visokih standarda sigurnosti od strane pružatelja usluga u zračnoj plovidbi.

(9)

Kako bi se poboljšala raspoloživost kontrolora i poboljšalo međusobno priznavanje licencija potrebno je donijeti mjere za usklađivanje sustava licenciranja kontrolora.

(10)

Uz jamčenje kontinuiteta pružanja usluga, potrebno je uspostaviti zajednički sustav certificiranja pružatelja usluga u zračnoj plovidbi kojim bi se definirali prava i obveze tih pružatelja usluga i redovito pratilo ispunjavaju li se ti uvjeti.

(11)

Uvjeti certificiranja moraju biti objektivno opravdani, nediskriminirajući, razmjerni, transparentni i sukladni odgovarajućim međunarodnim standardima.

(12)

Kako bi pružatelji usluga u zračnoj plovidbi svoje usluge mogli pružati i u državi članici koja nije država članica u kojoj su dobili svjedodžbu, države članice bi u okviru sigurnosnih zahtjeva trebale međusobno priznavati te svjedodžbe.

(13)

Pružanje usluga komunikacije, plovidbe i nadzora, kao i usluga zrakoplovnog informiranja treba organizirati u skladu s tržišnim uvjetima, uvažavajući pritom posebne značajke takvih usluga i održavajući visoku razinu sigurnosti.

(14)

U interesu sigurnog upravljanja zračnim prometom među državama članicama te za dobrobit korisnika zračnog prostora i putnika, sustavom certificiranja treba predvidjeti okvir koji bi državama članicama omogućio određivanje pružatelja usluga u zračnom prometu bez obzira na to gdje su bili certificirani.

(15)

Države članice bi na temelju analize sigurnosnih pitanja trebale moći odrediti jednog ili više pružatelja meteoroloških usluga za cijeli ili jedan dio zračnog prostora pod njihovom nadležnošću, a da pritom ne trebaju raspisati javni natječaj.

(16)

Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebali bi odgovarajućim dogovorima uspostaviti i održavati tijesnu suradnju s vojnim tijelima odgovornim za aktivnosti koje bi mogle utjecati na opći zračni promet.

(17)

Računovodstvena evidencija svih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi treba biti što transparentnija.

(18)

Uvođenjem usklađenih načela i uvjeta za pristup operativnim podacima trebalo bi olakšati pružanje usluga u zračnoj plovidbi i funkcioniranje korisnika zračnog prostora i zračnih luka u novom okruženju.

(19)

Uvjeti naplate usluga od korisnika zračnog prostora trebaju biti pravični i transparentni.

(20)

Naknade koje plaćaju korisnici trebale bi pružateljima usluga u zračnoj plovidbi i državama članicama pokrivati troškove uređaja i usluga. Visina naknada mora biti razmjerna troškovima te se prilikom njezina određivanja u obzir moraju uzeti ciljevi sigurnosti i gospodarske učinkovitosti.

(21)

Među korisnicima zračnog prostora ne smije biti diskriminacije u pogledu pružanja jednakovrijednih usluga u zračnoj plovidbi.

(22)

Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi nude određene uređaje i usluge koji su izravno povezani s letenjem zrakoplova, a čije bi troškove morali naplatiti u skladu s načelom „korisnik plaća”, što znači da bi korisnici zračnog prostora trebali platiti troškove koje stvaraju na samom mjestu uporabe ili što je moguće bliže tom mjestu.

(23)

Važno je osigurati transparentnost troškova koji proizlaze iz uporabe takvih uređaja i usluga. Sukladno tome, korisnicima zračnog prostora trebalo bi objasniti svaku promjenu u sustavu ili visini naknada; takve promjene ili ulaganja koje predlažu pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebalo bi objasniti u okviru razmjene informacija između njihovih upravnih tijela i korisnika zračnog prostora.

(24)

Potrebno je utvrditi okvir za moduliranje naknada kako bi se postiglo maksimalno povećanje kapaciteta cjelokupnog sustava. Financijski poticaji mogu biti koristan način ubrzanja uvođenja zemaljske opreme ili opreme smještene na zrakoplovu koja povećava kapacitet, nagrađivanja visoke učinkovitosti ili otklanjanja smetnji zbog odabira manje poželjnih ruta.

(25)

U okviru tih prihoda kojima se ostvaruje primjeren povrat uloženih sredstava te u izravnoj povezanosti s uštedama koje proizlaze iz poboljšane učinkovitosti, Komisija bi trebala razmotriti mogućnost stvaranja rezervnih sredstava namijenjenih smanjenju učinka iznenadnog povećanja visine naknada na korisnike zračnog prostora u razdobljima smanjenog prometa.

(26)

Komisija bi trebala ispitati mogućnost uspostave sustava privremene financijske potpore mjerama za povećanje kapaciteta europskog sustava kontrole zračnog prometa u cjelini.

(27)

Komisija bi u suradnji s Eurocontrolom, nacionalnim nadzornim tijelima i korisnicima zračnog prostora trebala redovito nadzirati određivanje i naplatu naknada od korisnika zračnog prostora.

(28)

Ne dovodeći u pitanje organizaciju sustava za praćenje i objavu podataka o poslovanju pružatelja usluga zračne plovidbe te zbog posebne osjetljivosti informacija o tim pružateljima usluga, nacionalna nadzorna tijela ne bi trebala otkrivati podatke na koje se odnosi obveza čuvanja poslovne tajne,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene i cilj

1.   Unutar područja primjene Okvirne uredbe, ova se Uredba odnosi na pružanje usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu. Cilj je ove Uredbe utvrditi zajedničke zahtjeve za sigurno i učinkovito pružanje usluga u zračnoj plovidbi u Zajednici.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na pružanje usluga u zračnoj plovidbi za opći zračni promet, u skladu s Okvirnom uredbom i njezinim područjem primjene.

Članak 2.

Zadaće nacionalnih nadzornih tijela

1.   Nacionalna nadzorna tijela navedena u članku 4. Okvirne uredbe osiguravaju odgovarajući način nadzora nad primjenom ove Uredbe, posebno u pogledu sigurnog i učinkovitog rada pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge u zračnom prostoru koji je u nadležnosti države članice koja je dotično tijelo imenovala ili ustanovila.

2.   Radi toga svako nacionalno nadzorno tijelo organizira odgovarajuće inspekcijske nadzore i preglede kako bi provjerilo poštuju li se zahtjevi iz ove Uredbe. Dotični pružatelji usluga u zračnoj plovidbi olakšavaju obavljanje tog posla.

3.   U vezi s funkcionalnim blokovima zračnog prostora koji su u nadležnosti više od jedne države članice, dotične države članice sklapaju, kako je to predviđeno ovim člankom, sporazum o nadzoru pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge u vezi s tim blokovima. Države članice mogu, kako je to predviđeno ovim člankom, sklopiti sporazum o nadzoru pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge u državi članici različitoj od one u kojoj pružatelj usluga ima svoje glavno mjesto poslovanja.

4.   Nacionalna nadzorna tijela dogovorit će tijesnu međusobnu suradnju kako bi osigurala odgovarajući nadzor pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji imaju valjanu svjedodžbu iz jedne države članice, a pružaju usluge u zračnom prostoru pod nadležnošću druge države članice. Takva suradnja uključuje dogovore o postupanju u slučajevima nepoštovanja zajedničkih zahtjeva utvrđenih u članku 6. ili uvjeta iz Priloga II.

Članak 3.

Priznate organizacije

1.   Nacionalna nadzorna tijela mogu odlučiti u cijelosti ili djelomično prenijeti inspekcijski nadzor i preglede navedene u članku 2. stavku 2. na priznate organizacije koje ispunjavaju zahtjeve iz Priloga I.

2.   Ovlaštenje koje je izdalo nacionalno nadzorno tijelo vrijedi u cijeloj Zajednici tijekom razdoblja od tri godine s mogućnošću njegova produljenja. Nacionalna nadzorna tijela mogu svakoj priznatoj organizaciji koja se nalazi u Zajednici narediti da poduzme takve inspekcijske nadzore i preglede.

Članak 4.

Sigurnosni zahtjevi

U skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Okvirne uredbe, Komisija utvrđuje i usvaja Eurocontrolove sigurnosne regulatorne zahtjeve (ESARR), kao i njihove naknadne izmjene u okviru ove Uredbe, koji na temelju prava Zajednice postaju obvezujući. Pozivanje na te ESARR-e objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Licenciranje kontrolora

Nakon stupanja ove Uredbe na snagu Komisija što je prije moguće podnosi, kad je to potrebno, prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću o licenciranju kontrolora.

POGLAVLJE II.

PRAVILA O PRUŽANJU USLUGA

Članak 6.

Zajednički zahtjevi

Zajednički zahtjevi o pružanju usluga u zračnoj plovidbi utvrđuju se u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Okvirne uredbe. Zajednički zahtjevi uključuju sljedeće elemente:

tehničku i operativnu osposobljenost i prikladnost,

sustave i postupke za upravljanje sigurnošću i kvalitetom,

sustave izvješćivanja,

kvalitetu usluga,

financijsku sposobnost,

osiguranje od odgovornosti i rizika,

vlasničku i organizacijsku strukturu, uključujući sprečavanje sukoba interesa,

ljudske resurse, uključujući odgovarajuće planove zapošljavanja,

zaštitu.

Članak 7.

Izdavanje svjedodžbi pružateljima usluga u zračnoj plovidbi

1.   Države članice izdaju svjedodžbe za pružanje svih usluga u zračnoj plovidbi u Zajednici.

2.   Zahtjevi za izdavanje svjedodžbi podnose se nacionalnom nadzornom tijelu države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima glavno mjesto poslovanja i, ako postoji, registrirano sjedište.

3.   Nacionalna nadzorna tijela izdaju svjedodžbe pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, ako oni ispunjavaju zajedničke zahtjeve navedene u članku 6. Svjedodžbe se mogu izdavati pojedinačno za svaku vrstu usluge u zračnoj plovidbi kako je utvrđeno u članku 2. Okvirne uredbe, ili za paket takvih usluga, među ostalim, kada pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, bez obzira na svoj pravni status, održava i upravlja vlastitim komunikacijskim, plovidbenim i nadzornim sustavima. Svjedodžbe se redovito provjeravaju.

4.   Svjedodžbama se utvrđuju prava i obveze pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, uključujući nediskriminirajući pristup korisnika zračnog prostora tim uslugama, s posebnim naglaskom na sigurnost. Na izdavanje svjedodžbi primjenjuju se samo uvjeti navedeni u Prilogu II. Takvi uvjeti moraju biti objektivno opravdani, nediskriminirajući, proporcionalni i transparentni.

5.   Neovisno o stavku 1., države članice mogu dopustiti pružanje usluga u zračnoj plovidbi u cijelom zračnom prostoru u njihovoj nadležnosti ili dijelu tog zračnog prostora bez izdavanja svjedodžbe kada takve usluge pružatelj u prvom redu nudi za letove zrakoplova koji ne spadaju u opći zračni promet. U tim slučajevima dotična država članica obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj odluci i mjerama poduzetima kako bi se osigurala najveća moguća sukladnost sa zajedničkim zahtjevima.

6.   Ne dovodeći u pitanje članak 8. te podložno članku 9., izdavanje svjedodžbe omogućuje pružateljima usluga zračne plovidbe da svoje usluge nude drugim pružateljima usluga zračne plovidbe, korisnicima zračnog prometa i zračnim lukama u Zajednici.

7.   Nacionalna nadzorna tijela nadziru ispunjavanje zajedničkih zahtjeva i uvjeta u vezi s izdavanjem svjedodžbi. Detaljne informacije o tom praćenju uključuju se u godišnja izvješća koja države članice dostavljaju u skladu s člankom 12. stavkom 1. Okvirne uredbe. Ako nacionalno nadzorno tijelo utvrdi da imatelj svjedodžbe više ne ispunjava takve zahtjeve ili uvjete, poduzima odgovarajuće mjere, osiguravajući pritom kontinuitet usluga. Takve mjere mogu uključivati poništenje svjedodžbe.

8.   Država članica priznaje svaku svjedodžbu koju druga država članica izda u skladu s ovim člankom.

9.   U izvanrednim okolnostima, države članice mogu usklađivanje s ovim člankom odgoditi za šest mjeseci od datuma koji proizlazi iz članka 19. stavka 2. Države članice o takvoj odgodi obavješćuju Komisiju, navodeći pritom svoje razloge.

Članak 8.

Određivanje pružatelja usluga u zračnom prometu

1.   Države članice osiguravaju pružanje usluga u zračnom prometu na isključivoj osnovi unutar određenih blokova zračnog prostora koji je u njihovoj nadležnosti. U tu svrhu, države članice određuju pružatelja usluga u zračnom prometu koji ima valjanu svjedodžbu u Zajednici.

2.   Države članice utvrđuju prava i obveze koje tako određeni pružatelji usluga moraju ispunjavati. Te obveze mogu uključivati uvjete u vezi s pravovremenim davanjem relevantnih informacija koje omogućavaju identifikaciju svih letova zrakoplova u zračnom prostoru koji je u njihovoj nadležnosti.

3.   Države članice imaju diskrecijske ovlasti prilikom izbora pružatelja usluga pod uvjetom da taj pružatelj usluga ispunjava zahtjeve i uvjete iz članaka 6. i 7.

4.   U pogledu funkcionalnih blokova zračnog prostora uspostavljenih u skladu s člankom 5. Uredbe o zračnom prostoru koji se prostiru zračnim prostorom koji je u nadležnosti više od jedne države članice, dotične države članice zajedno određuju jednog ili više pružatelja usluga u zračnom prometu najmanje mjesec dana prije uspostave bloka zračnog prostora.

5.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim odlukama u okviru ovog članka u vezi s određivanjem pružatelja usluga u zračnom prometu u određenim blokovima zračnog prostora koji je u njihovoj nadležnosti.

Članak 9.

Određivanje pružatelja meteoroloških usluga

1.   Države članice mogu odrediti pružatelja meteoroloških usluga koji na isključivoj osnovi u cijelosti ili djelomično osigurava meteorološke podatke za cijeli zračni prostor ili dio zračnog prostora u njihovoj nadležnosti, pritom uzimajući u obzir sigurnosne aspekte.

2.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o svakoj odluci u okviru ovog članka u vezi s određivanjem pružatelja meteoroloških usluga.

Članak 10.

Odnosi među pružateljima usluga

1.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu koristiti usluge drugih pružatelja usluga certificiranih u Zajednici.

2.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi formalizirat će svoje radne odnose pisanim sporazumima ili jednakovrijednim pravnim dogovorima kojima će definirati posebne dužnosti i funkcije svakog pružatelja usluga i koji će omogućiti razmjenu operativnih podataka između svih pružatelja usluga ako se ti podaci odnose na opći zračni promet. O tim dogovorima potrebno je obavijestiti nacionalno nadzorno tijelo ili dotična nadležna tijela.

3.   U slučajevima pružanja usluga u zračnom prometu potrebno je odobrenje dotičnih država članica. U slučajevima pružanja meteoroloških usluga, potrebno je odobrenje dotičnih država članica ako su one odredile pružatelja usluga na isključivoj osnovi u skladu s člankom 9. stavkom 1.

Članak 11.

Odnosi s vojnim tijelima

U okviru zajedničke prometne politike države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi između nadležnih civilnih i vojnih tijela osigurale sklapanje pisanih sporazuma ili jednakovrijednih pravnih dogovora u pogledu upravljanja određenim blokovima zračnog prostora.

Članak 12.

Transparentnost računovodstvenih podataka

1.   Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi dužni su, bez obzira na svoj vlasnički sustav ili pravno uređenje, sastavljati, podnositi na reviziju i objavljivati računovodstvena izvješća. Ta računovodstvena izvješća trebaju biti u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koje je donijela Zajednica. Kada zbog pravnog statusa pružatelja usluga potpuna sukladnost s međunarodnim računovodstvenim standardima nije moguća, pružatelj usluga nastojat će takvu sukladnost postići u najvećoj mogućoj mjeri.

2.   U svim slučajevima, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi objavljuju godišnje financijsko izvješće te se redovito podvrgavaju neovisnoj reviziji.

3.   Kada pružatelji usluga u zračnoj plovidbi pružaju paket usluga, u svojim će internim računovodstvenim evidencijama specificirati odgovarajuće troškove i prihode usluga u zračnoj plovidbi koje će raščlaniti u skladu s Eurocontrolovim načelima za utvrđivanje baze troškova rutnih naknada i izračun jediničnih cijena te će, prema potrebi, voditi konsolidirane računovodstvene izvještaje za druge usluge koje nisu povezane sa zračnom plovidbom, kao što bi to morali činiti da dotične usluge pružaju zasebna poduzeća.

4.   Države članice određuju nadležna tijela koja imaju pravo pristupa u računovodstvene izvještaje pružatelja usluga koji usluge pružaju u zračnom prostoru u njihovoj nadležnosti.

5.   Države članice mogu primijeniti prijelazne odredbe članka 9. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (7) na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi na koje se ta Uredba odnosi.

Članak 13.

Pristup podacima i zaštita podataka

1.   Što se tiče općeg zračnog prometa, relevantni operativni podaci razmjenjuju se u stvarnom vremenu između svih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, korisnika zračnog prostora i zračnih luka kako bi se zadovoljile njihove operativne potrebe. Ti se podaci koriste samo u operativne svrhe.

2.   Pristup relevantnim operativnim podacima odobrava se na nediskriminirajućoj osnovi odgovarajućim tijelima, certificiranim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, korisnicima zračnog prostora i zračnim lukama.

3.   Certificirani pružatelji usluga, korisnici zračnog prostora i zračne luke utvrđuju standardne uvjete pristupa njihovim relevantnim operativnim podacima, osim onima navedenima u stavku 1. Takve standardne uvjete odobravaju nacionalna nadzorna tijela. Detaljna pravila o takvim uvjetima utvrđuju se, prema potrebi, u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Okvirne uredbe.

POGLAVLJE III.

SUSTAV NAKNADA

Članak 14.

Općenito

U skladu sa zahtjevima iz članaka 15. i 16. potrebno je razviti sustav naknada za usluge u zračnoj plovidbi koji doprinosi postizanju veće transparentnosti u pogledu određivanja visine, uvođenja i naplate naknada od korisnika zračnog prostora. Taj sustav mora biti u skladu i s člankom 15. Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. godine, kao i s Eurocontrolovim sustavom naplate rutnih naknada.

Članak 15.

Načela

1.   Sustav naknada temelji se na izračunu troškova usluga u zračnoj plovidbi, koje pružatelji usluga snose u korist korisnika zračnog prostora. Tim se sustavom ti troškovi raspoređuju među kategorijama korisnika.

2.   Pri utvrđivanju baze troškova naknada primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

trošak koji se dijeli među korisnicima zračnog prostora jest cjelokupni trošak pružanja usluga u zračnoj plovidbi, uključujući odgovarajuće iznose kamata na kapitalna ulaganja i amortizaciju sredstava, kao i troškove održavanja, rada, vođenja i uprave;

(b)

troškovi koje s tim u vezi treba uzeti u obzir su procijenjeni troškovi uređaja i usluga predviđenih i stavljenih u uporabu u skladu s ICAO-ovim regionalnim planom zračne plovidbe za europsku regiju. Ti troškovi mogu uključivati i troškove nacionalnih nadzornih tijela i/ili priznatih organizacija, kao i druge troškove koje imaju odgovarajuće države članice i pružatelj usluge u vezi s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi;

(c)

trošak različitih usluga u zračnoj plovidbi utvrđuje se zasebno, kako je predviđeno člankom 12. stavkom 3.;

(d)

uzajamno subvencioniranje među različitim uslugama u zračnoj plovidbi dopušteno je samo kada je ono opravdano iz objektivnih razloga i ako se jasno identificira;

(e)

osigurana je transparentnost baze troškova za utvrđivanje naknada. Pružatelji usluga moraju donijeti provedbena pravila o pružanju informacija kako bi se omogućila kontrola njihovih prognoza, stvarnih troškova i prihoda. Nacionalna nadzorna tijela, pružatelji usluga, korisnici zračnog prostora, Komisija i Eurocontrol redovito razmjenjuju informacije.

3.   Ne dovodeći u pitanje Eurocontrolov sustav naplate rutnih naknada, pri utvrđivanju naknada u skladu sa stavkom 2., države članice pridržavaju se sljedećih načela:

(a)

naknade za raspoloživost usluga u zračnoj plovidbi određuju se na nediskriminirajući način. Pri zaračunavanju naknada za korištenje iste usluge ne smije se činiti nikakva razlika među različitim korisnicima zračnog prostora s obzirom na njihovu nacionalnost ili kategoriju kojoj pripadaju;

(b)

mogu se dopustiti izuzeća određenih korisnika, posebno lakih i državnih zrakoplova, pod uvjetom da se trošak takvih izuzeća ne prenosi na druge korisnike;

(c)

usluge u zračnoj plovidbi mogu ostvariti dostatne prihode koji premašuje sve izravne i neizravne operativne troškove i osiguravaju odgovarajući povrat sredstava kojim se doprinosi financiranju potrebnih kapitalnih poboljšanja;

(d)

naknade odražavaju troškove usluga u zračnoj plovidbi i uporabe navigacijskih uređaja koji su na raspolaganju korisnicima zračnog prostora, pri čemu se u obzir uzimaju relativni proizvodni kapaciteti različitih tipova zrakoplova;

(e)

naknade potiču sigurno, učinkovito i uspješno pružanje usluga u zračnoj plovidbi u svrhu postizanja visoke razine sigurnosti i troškovne učinkovitosti, kao i pružanje integriranih usluga. U tom smislu takve naknade mogu se koristiti kako bi se osiguralo sljedeće:

mehanizmi, uključujući poticaje koji se sastoje od financijskih dobiti i gubitaka kako bi se pružatelji usluga u zračnoj plovidbi i/ili korisnici zračnog prostora potakli da doprinesu poboljšanjima u upravljanju protokom zračnog prometa, kao što su povećanje kapaciteta i smanjenje kašnjenja uz održavanje optimalne razine sigurnosti. Odluka o primjeni tih mehanizama u isključivoj je nadležnosti svake države članice,

prihodi za financiranje projekata namijenjenih pružanju potpore određenim kategorijama korisnika zračnog prostora i/ili pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, kako bi se poboljšali sveukupna infrastruktura zračne plovidbe, pružanje usluga u zračnoj plovidbi i korištenje zračnog prostora.

4.   Provedbena pravila u područjima na koja se odnose stavci 1., 2. i 3. utvrđuju se u skladu s postupkom navedenim u članku 8. Okvirne uredbe.

Članak 16.

Nadzor sustava naknada

1.   Komisija trajno nadzire usklađenosti načela i pravila navedenih u člancima 14. i 15., djelujući u suradnji s državama članicama. Komisija nastoji uspostaviti mehanizme potrebne za korištenje Eurocontrolovog stručnog znanja i iskustva.

2.   Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne ili više država članica koje smatraju da se gore navedena načela i pravila nisu propisno primijenila provodi istragu u vezi sa svakim navodnim nepoštovanjem ili neprimjenom navedenih načela i/ili pravila. U roku dva mjeseca od primitka zahtjeva te nakon što sasluša dotičnu državu članicu i savjetuje se s Odborom za jedinstveno europsko nebo u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 2. Uredbe, Komisija donosi odluku o primjeni članaka 14. i 15. i odlučuje može li se dotična praksa nastaviti.

3.   Komisija o svojoj odluci obavješćuje države članice i, ako je to u njegovu pravnu interesu, pružatelja usluga. Svaka država članica može u roku mjesec dana odluku Komisije uputiti Vijeću. Vijeće može u roku mjesec dana kvalificiranom većinom donijeti drukčiju odluku.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Prilagodba tehničkom napretku

1.   Radi prilagodbe tehničkom napretku, prilozi se mogu izmijeniti u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Okvirne uredbe.

2.   Komisija objavljuje provedbena pravila donesena na temelju ove Uredbe u Službenom listu Europske unije.

Članak 18.

Povjerljivost

1.   Niti nacionalna nadzorna tijela koja postupaju u skladu sa svojim nacionalnim pravom, niti Komisija ne smiju otkriti informacije povjerljive naravi, posebno informacije o pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, njihovim poslovnim odnosima ili njihovim troškovnim stavkama.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje pravo nacionalnih nadzornih tijela da otkriju informacije kada su one nužne za ispunjenje njihovih dužnosti, u kojem slučaju takvo otkrivanje mora biti proporcionalno i mora uvažiti legitimne interese pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

3.   Osim toga, stavak 1. ne sprečava otkrivanje informacija, osim onih povjerljive naravi, o uvjetima i uspješnosti pružanja usluga.

Članak 19.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Međutim, članci 7. i 8. stupaju na snagu godinu dana od dana objave zajedničkih zahtjeva navedenih u članku 6., u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. ožujka 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

D. ROCHE


(1)  SL C 103 E, 30.4.2002., str. 26.

(2)  SL C 241, 7.10.2002., str. 24.

(3)  SL C 278, 14.11.2002., str. 13.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. rujna 2002. (SL C 272 E, 13.11.2003., str. 303.), Zajedničko stajalište Vijeća od 18. ožujka 2003. (SL C 129 E, 3.6.2003., str. 16.) i Stajalište Europskog parlamenta od 3. srpnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. siječnja 2004. i Odluka Vijeća od 2. veljače 2004.

(5)  SL L 96, 31.3.2004., str. 1.

(6)  SL L 96, 31.3.2004., str. 20.

(7)  SL L 243, 11.9.2002., str. 1.


PRILOG I.

ZAHTJEVI KOJI SE PRIMJENJUJU NA PRIZNATE ORGANIZACIJE

Priznata organizacija:

mora biti sposobna na temelju dokumenata dokazati da ima bogato iskustvo u ocjenjivanju javnopravnih i privatnopravnih subjekata u području zračnog prijevoza, posebno pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, i u drugim sličnim područjima na koja se ova Uredba odnosi,

mora imati opsežna pravila i propise za redoviti inspekcijski nadzor prethodno spomenutih subjekata koje objavljuje i kontinuirano unapređuje i dopunjuje u okviru programa istraživanja i razvoja,

ne smije biti pod nadzorom pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, rukovodećih tijela zračnih luka ili drugih subjekata koji se komercijalno bave pružanjem usluga u zračnoj plovidbi ili zračnog prijevoza,

mora raspolagati tehničkim, rukovodećim i istraživačkim osobljem te osobljem za pružanje potpore u broju koji je dostatan za obavljanje svih njezinih zadaća,

mora biti vođena i upravljana na način koji osigurava povjerljivost informacija koje zahtijeva uprava,

mora biti spremna pružati relevantne informacije odgovarajućem nacionalnom nadzornom tijelu,

mora definirati i dokumentima dokazati svoju politiku, njezine ciljeve i predanost postizanju kvalitete te se morala pobrinuti da se njezina politika razumije, provodi i poštuje na svim razinama u organizaciji,

mora razviti, provesti i održavati učinkovit sustav unutarnje kvalitete koji se temelji na odgovarajućim dijelovima međunarodno priznatih standarda kvalitete i koji je u skladu s normama EN 45004 (inspekcijska nadzorna tijela) i EN 29001, kako su protumačeni u Zahtjevima certifikacijske sheme za sustav kvalitete IACS-a,

mora svoj sustav kvalitete certificirati kod neovisnog revizorskog tijela kojega su priznala nadležna tijela države članice u kojoj ima sjedište.


PRILOG II.

UVJETI KOJI SE PRILAŽU SVJEDODŽBAMA

1.

Svjedodžbe sadrže sljedeće informacije:

(a)

nacionalno nadzorno tijelo koje izdaje svjedodžbu;

(b)

podnositelj zahtjeva (naziv i adresa);

(c)

usluge za koje je svjedodžba izdana;

(d)

izjava da podnositelj zahtjeva ispunjava zajedničke zahtjeve, definirane u članku 6. ove Uredbe;

(e)

datum izdavanja i rok valjanosti svjedodžbe.

2.

Dodatni uvjeti priloženi svjedodžbama mogu se, prema potrebi, odnositi na sljedeće:

(a)

nediskriminirajući pristup uslugama za korisnike zračnog prostora i potrebna razina učinkovitosti takvih usluga, uključujući razine sigurnosti i interoperabilnosti;

(b)

operativne specifikacije za određene usluge;

(c)

rok do kojega je potrebno pružiti usluge;

(d)

različita operativna oprema koja se treba koristiti u okviru određenih usluga;

(e)

odvajanje ili ograničavanje onih usluga koje nisu povezane s uslugama zračne plovidbe;

(f)

ugovori, sporazumi ili drugi dogovori između pružatelja usluge i treće strane, a koji se odnose na uslugu(-e);

(g)

pružanje informacija koje se opravdano zahtijevaju za provjeru sukladnosti usluga sa zajedničkim zahtjevima, uključujući operativne planove, financijske i operativne podatke i veće izmjene koje utječu na vrstu i/ili opseg pruženih usluga u zračnoj plovidbi;

(h)

drugi pravni uvjeti koji nisu specifični za usluge u zračnoj plovidbi, poput onih koji se odnose na privremeno oduzimanje ili trajno oduzimanje svjedodžbe.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

85


32004R0552


L 096/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.03.2004.


UREDBA (EZ) br. 552/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. ožujka 2004.

o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom

(Uredba o interoperabilnosti)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4), u svjetlu zajedničkog teksta koji je 11. prosinca 2003. odobrio Odbor za mirenje,

budući da:

(1)

Kako bi se uspostavilo jedinstveno europsko nebo i osigurala interoperabilnost Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (EATMN), potrebno je donijeti mjere u vezi sa sustavima, sastavnim dijelovima i s njima povezanim postupcima koji su u skladu s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga) (5), i s organizacijom i korištenjem zračnog prostora, kako je to predviđeno Uredbom (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2003. o organizaciji i korištenju zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru) (6).

(2)

U izvješću Skupine na visokoj razini za jedinstveno europsko nebo potvrđena je potreba za uspostavom tehničkih propisa na temelju „novog pristupa” u skladu s rezolucijom Vijeća od 7. svibnja 1985. o novom pristupu tehničkom usklađivanju i standardima (7) u kojoj su bitni zahtjevi, pravila i standardi međusobno usklađeni i dosljedni.

(3)

Uredbom (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. (Okvirna uredba) (8) utvrđuje se okvir za stvaranje jedinstvenog europskog neba.

(4)

U izvješću Skupine na visokoj razini potvrđuje se da je, unatoč napretku koji je u zadnjih nekoliko godina postignut u smjeru nesmetanog rada EATMN-a, situacija još uvijek nezadovoljavajuća s niskom razinom integracije među nacionalnim sustavima za upravljanje zračnim prometom i sporim uvođenjem novih operativnih koncepata i tehnologije potrebnih za postizanje dodatnih potrebnih kapaciteta.

(5)

Povećanje stupnja integriranosti na razini Zajednice imalo bi za posljedicu veću učinkovitost i niže troškove nabave i održavanja sustava te poboljšanje koordinacije rada.

(6)

Pretežnost nacionalnih tehničkih specifikacija koje se koriste u nabavi dovela je do rascjepkanosti tržišta sustavima i ne olakšava industrijsku suradnju na razini Zajednice; to posebno pogađa industriju koja svoje proizvode mora znatno prilagoditi pojedinačnom nacionalnom tržištu; zbog takvih praksi razvoj i uvođenje nove tehnologije nepotrebno je otežano, a uvođenje novih operativnih koncepata koji su potrebni za povećanje kapaciteta usporeno.

(7)

Stoga je u interesu svih onih koji su uključeni u upravljanje zračnim prometom razviti novi partnerski pristup koji omogućuje uravnoteženo sudjelovanje svih strana i potiče kreativnost i širenje znanja, iskustva i rizika; takvo bi partnerstvo trebalo težiti definiranju, u suradnji s industrijom, dosljednog niza specifikacija Zajednice koje mogu zadovoljiti najširi mogući raspon potreba.

(8)

Unutarnje tržište cilj je Zajednice pa bi stoga mjere koje se poduzimaju u skladu s ovom Uredbom trebale doprinijeti njegovom postupnom razvoju u ovom sektoru.

(9)

Stoga je prikladno utvrditi bitne zahtjeve koji bi se trebali odnositi na Europsku mrežu za upravljanje zračnim prometom, njezine sustave, sastavne dijelove i pripadajuće postupke.

(10)

Za sustave bi se, kad je to potrebno, trebala donijeti provedbena pravila o interoperabilnosti kojima bi se dopunili ili dodatno razradili bitni zahtjevi. Ta bi se pravila, kad je to potrebno, trebala donijeti i kako bi se olakšalo usklađeno uvođenje novih, usuglašenih i potvrđenih operativnih koncepata ili tehnologija; usklađenost s tim pravilima treba trajno održavati; ta bi se pravila trebala oslanjati na pravila i standarde koje su razvile međunarodne organizacije, poput Eurocontrola ili ICAO-a.

(11)

Razvoj i usvajanje specifikacija Zajednice o EATMN-u, njegovim sustavima, sastavnim dijelovima i pripadajućim postupcima predstavlja odgovarajući način definiranja tehničkih i operativnih uvjeta potrebnih za ispunjenje bitnih zahtjeva i odgovarajućih provedbenih pravila o interoperabilnosti; usklađenost s objavljenim specifikacijama Zajednice, koja ostaje dobrovoljna, uspostavlja pretpostavku o usklađenosti s bitnim zahtjevima i odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

(12)

Europska tijela za standardizaciju u suradnji s Europskom organizacijom za opremu za civilno zrakoplovstvo (Eurocae) i Eurocontrolom moraju uspostaviti specifikacije Zajednice u skladu s općim postupcima Zajednice za standardizaciju.

(13)

Postupci kojima se uređuje ocjenjivanje sukladnosti sastavnih dijelova ili njihove prikladnosti za uporabu moraju se temeljiti na uporabi modula na koje se odnosi Odluka Vijeća 93/465/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima različitih faza postupaka ocjenjivanja sukladnosti i pravilima za postavljanja i korištenja oznake CE o sukladnosti, namijenjenih za primjenu u pogledu direktiva o tehničkom usklađivanju (9); ti bi se moduli trebali, ako je to potrebno, proširiti tako da obuhvate posebne zahtjeve dotičnih industrija.

(14)

Dotično tržište je malo te se sastoji od sustava i sastavnih dijelova koji se gotovo isključivo koriste u svrhu upravljanja zračnim prometom i koji nisu namijenjeni široj javnosti; zato bi bilo pretjerano stavljati oznaku CE na sastavne dijelove jer je na temelju ocjene sukladnosti i/ili prikladnosti za uporabu dostatna proizvođačeva izjava o sukladnosti; to ne bi trebalo utjecati na obvezu proizvođača da oznaku CE stavljaju na određene sastavne dijelove kako bi potvrdili njihovu usklađenost s drugim pravnim propisima Zajednice koji se na njih odnose.

(15)

Početak uporabe sustava za upravljanje zračnim prometom trebao bi ovisiti o provjeri usklađenosti s bitnim zahtjevima i odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti; uporaba specifikacija Zajednice uspostavlja pretpostavku sukladnosti s bitnim zahtjevima i odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

(16)

Potpuna bi se primjena ove Uredbe trebala ostvariti pomoću prijelazne strategije kojom bi se trebali postići ciljevi ove Uredbe, što ne bi smjelo uzrokovati neopravdane zapreke, u smislu omjera troškova i koristi, u očuvanju postojeće infrastrukture.

(17)

U okviru relevantnog zakonodavstva Zajednice treba voditi računa o potrebi da se osigura sljedeće:

usklađeni uvjeti u pogledu raspoloživosti i učinkovite uporabe radijskog spektra potrebnog za uspostavu jedinstvenog europskog neba, uključujući aspekte elektromagnetske kompatibilnosti,

zaštita iz aspekta sigurnosti ključnih usluga od štetnog ometanja,

učinkovita i odgovarajuća uporaba frekvencija koje su dodijeljene i kojima isključivo upravlja zrakoplovni sektor.

(18)

Direktiva Vijeća 93/65/EEZ od 19. srpnja 1993. o utvrđivanju i uporabi kompatibilnih tehničkih specifikacija za nabavu opreme i sustava za upravljanje zračnim prometom (10) ograničena je na obveze naručitelja; ova je Uredba sveobuhvatnija u smislu da se odnosi na obveze svih sudionika, uključujući pružatelje usluga u zračnoj plovidbi, korisnike zračnog prostora, industriju i zračne luke te predviđa i pravila koja su primjenljiva na sve sudionike i usvajanje specifikacija Zajednice koje, iako su dobrovoljne, uspostavljaju pretpostavku usklađenosti s bitnim zahtjevima. Stoga je nakon prijelaznog razdoblja potrebno staviti izvan snage Direktivu 93/65/EEZ, Direktivu Komisije 97/15/EZ od 25. ožujka 1997. o usvajanju Eurocontrolovih standarda i o izmjeni Direktive Vijeća 93/65/EEZ o utvrđivanju i uporabi kompatibilnih tehničkih specifikacija za nabavu opreme i sustava za upravljanje zračnim prometom (11), Uredbu Komisije (EZ) br. 2082/2000 od 6. rujna 2000. o usvajanju Eurocontrolovih standarda i o izmjeni Direktive 97/15/EZ (12) i Uredbe (EZ) br. 980/2002 od 4. lipnja 2002. o izmjeniUredbe (EZ) br. 2082/2000.

(19)

Zbog razloga pravne sigurnosti važno je osigurati da sadržaj određenih odredaba propisa Zajednice donesenih na temelju Direktive 93/65/EEZ ostane na snazi nepromijenjen. Za donošenje provedbenih pravila na temelju ove Uredbe, koja odgovaraju takvim odredbama, potrebno je određeno vrijeme,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj i područje primjene

1.   U okviru područja primjene Okvirne uredbe ova se Uredba odnosi na interoperabilnost EATMN-a.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na sustave, njihove sastavne dijelove i pripadajuće postupke navedene u Prilogu I.

3.   Cilj je ove Uredbe postići interoperabilnost različitih sustava, sastavnih dijelova i pripadajućih postupaka EATMN-a, vodeći pritom računa o odgovarajućim međunarodnim pravilima. Ovom se Uredbom također nastoji osigurati usklađeno i brzo uvođenje novih, usuglašenih i potvrđenih operativnih koncepata ili novih tehnologija u području upravljanja zračnim prometom.

POGLAVLJE II.

BITNI ZAHTJEVI, PROVEDBENA PRAVILA ZA INTEROPERABILNOST I SPECIFIKACIJE ZAJEDNICE

Članak 2.

Bitni zahtjevi

EATMN, njegovi sustavi te njihovi sastavni dijelovi i pripadajući postupci moraju ispunjavati bitne zahtjeve. Ti su zahtjevi utvrđeni u Prilogu II.

Članak 3.

Provedbena pravila za interoperabilnost

1.   Provedbena pravila za interoperabilnost uvode se kada god su potrebna za usklađeno postizanje ciljeva ove Uredbe.

2.   Sustavi, sastavni dijelovi i pripadajući postupci moraju tijekom cijelog svojeg vijeka trajanja biti u skladu s odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

3.   Provedbena pravila o interoperabilnosti moraju posebno:

(a)

odrediti svaki specifičan zahtjev koji dopunjuje ili razrađuje bitne zahtjeve, posebno u pogledu sigurnosti, nesmetanog rada i učinkovitosti; i/ili

(b)

opisati, kad je to potrebno, svaki specifičan zahtjev koji dopunjuje ili razrađuje bitne zahtjeve, posebno u pogledu usklađenog uvođenja novih, usuglašenih i potvrđenih operativnih koncepata ili novih tehnologija; i/ili

(c)

odrediti sastavne dijelove kada je riječ o sustavima; i/ili

(d)

opisati specifične postupke za ocjenu sukladnosti koji, kad je to potrebno, uključuju sudjelovanje prijavljenih tijela navedenih u članku 8. na temelju modula definiranih u Odluci 93/465/EEZ koji se koriste za ocjenu sukladnosti sastavnih dijelova ili njihove prikladnosti za uporabu, kao i za provjeru sustava; i/ili

(e)

specificirati uvjete provedbe uključujući, kad je to potrebno, datum do kojega se svi relevantni sudionici moraju s njima uskladiti.

4.   Pri pripremi, donošenju i revidiranju provedbenih pravila o interoperabilnosti vodi se računa o procijenjenim troškovima i koristima tehničkih rješenja pomoću kojih je ta provedbena pravila moguće ispuniti, a u svrhu definiranja najfunkcionalnijeg rješenja, pri čemu se vodi računa o dogovorenoj visokoj razini sigurnosti. Ocjena troškova i koristi tih rješenja za sve dotične sudionike prilaže se svakom nacrtu provedbenog pravila o interoperabilnosti.

5.   Provedbena pravila o interoperabilnosti utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 8. Okvirne uredbe.

Članak 4.

Specifikacije Zajednice

1.   U ostvarivanju ciljeva ove Uredbe mogu se utvrditi specifikacije Zajednice. Takve specifikacije mogu biti sljedeće:

(a)

europski standardi za sustave ili sastavne dijelove, zajedno s odgovarajućim postupcima, koje su, u suradnji s Eurocaeom, uspostavila europska tijela za standardizaciju na temelju ovlaštenja Komisije i u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih norma i propisa (13) te u skladu s općim smjernicama o suradnji između Komisije i tijela za standardizaciju potpisanima 13. studenoga 1984.;

ili

(b)

specifikacije koje je, u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 2. Okvirne uredbe, kao odgovor na zahtjev Komisije u vezi s pitanjima operativne koordinacije između pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, izradio Eurocontrol.

2.   Pretpostavlja se da su sustavi i pripadajući postupci ili sastavni dijelovi koji su u skladu s odgovarajućim specifikacijama Zajednice i čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije usklađeni s bitnim zahtjevima i/ili provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

3.   Komisija objavljuje referentne brojeve europskih standarda navedenih u stavku 1. točki (a) u Službenom listu Europske unije.

4.   Komisija objavljuje referentne brojeve Eurocontrolovih specifikacija navedenih u stavku 1. točki (b) u Službenom listu Europske unije u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 2. Okvirne uredbe.

5.   Ako država članica ili Komisija smatra da usklađenost s objavljenom specifikacijom Zajednice ne jamči sukladnost s bitnim zahtjevima i/ili provedbenim pravilima o interoperabilnosti koje bi navedena specifikacija Zajednice trebala obuhvaćati, primjenjuje se postupak naveden u članku 5. stavku 2. Okvirne uredbe.

6.   Ako su objavljeni europski standardi manjkavi, može se u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 2. Okvirne uredbe te nakon savjetovanja s odborom uspostavljenim na temelju članka 5. Direktive 98/34/EZ donijeti odluka o djelomičnom ili potpunom povlačenju predmetnog standarda iz publikacija koje ih sadrže ili o njihovim izmjenama.

7.   Ako su objavljene Eurocontrol-ove specifikacije manjkave, može se u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 2. Okvirne uredbe donijeti odluka o djelomičnom ili potpunom povlačenju predmetnih specifikacija iz publikacija koje ih sadrže ili o njihovim izmjenama.

POGLAVLJE III.

PROVJERA SUKLADNOSTI

Članak 5.

EZ izjava o sukladnosti sastavnih dijelova ili njihovoj prikladnosti za uporabu

1.   Sastavnim dijelovima mora biti priložena EZ izjava o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu. Elementi te izjave navedeni su u Prilogu III.

2.   Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici, EZ izjavom o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu jamči i izjavljuje da je primijenio odredbe utvrđene u bitnim zahtjevima i odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

3.   Pretpostavlja se da su oni sastavni dijelovi kojima je priložena EZ izjava o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu usklađeni s bitnim zahtjevima i odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

4.   U odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti utvrđuju se, kad je to potrebno, zadaci u vezi s ocjenom sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova koje izvršavaju prijavljena tijela navedena u članku 8.

Članak 6.

EZ izjava o provjeri sustava

1.   Sustavi su predmet EZ provjere od strane pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u skladu s odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti kako bi se osiguralo da ti sustavi, prilikom uključenja u EATMN, ispunjavaju bitne zahtjeve ove Uredbe i provedbena pravila o interoperabilnosti.

2.   Prije nego što se sustav počne koristiti, odgovarajući pružatelj usluga u zračnoj plovidbi dužan je sastaviti EZ izjavu o provjeri o potvrđivanju usklađenosti te je podnijeti nacionalnom nadzornom tijelu zajedno s tehničkom dokumentacijom. Elementi te izjave i tehničke dokumentacije navedeni su u Prilogu IV. Nacionalno nadzorno tijelo može zatražiti bilo kakve dodatne informacije potrebne za nadzor usklađenosti.

3.   U odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti utvrđuju se, kad je to potrebno, zadaci koji se odnose na provjeru sustava, a koje izvršavaju prijavljena tijela navedena u članku 8.

4.   EZ izjava o provjeri ne dovodi u pitanje nijednu ocjenu koju nacionalno nadzorno tijelo možda mora izvršiti zbog razloga koji se ne odnose na interoperabilnost.

Članak 7.

Zaštitne mjere

1.   Ako nacionalno nadzorno tijelo utvrdi da:

(a)

sastavni dio kojemu je priložena EZ izjava o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu; ili

(b)

sustav kojemu je priložena EZ izjava o provjeri;

nije u skladu s bitnim zahtjevima i/ili s odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti, ono poduzima sve potrebne mjere, vodeći računa o potrebi da se osigura sigurnost i kontinuitet rada, kako bi se područje primjene predmetnog sastavnog dijela ili sustava ograničilo ili kako bi se zabranila njihova uporaba od strane subjekata za koje je tijelo odgovorno.

2.   Dotična država članica odmah obavješćuje Komisiju o svim takvim mjerama navodeći pritom svoje razloge te, posebno, je li prema njezinu mišljenju do neusklađenosti s bitnim zahtjevima došlo zbog:

(a)

neispunjavanja bitnih zahtjeva;

(b)

nepravilne primjene provedbenih pravila o interoperabilnosti i/ili specifikacija Zajednice;

(c)

manjkavosti provedbenih pravila o interoperabilnosti i/ili specifikacija Zajednice.

3.   Komisija se što je prije moguće savjetuje sa zainteresiranim stranama. Nakon takvog savjetovanja Komisija obavješćuje državu članicu o svojim nalazima i o svojem mišljenju o tome jesu li mjere nacionalnog nadzornog tijela opravdane.

4.   Ako Komisija utvrdi da mjere koje je nacionalno nadzorno tijelo poduzelo nisu opravdane, od dotične države članice traži da ih odmah povuče. O tome odmah obavješćuje proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

5.   Ako Komisija utvrdi da su neusklađenosti s bitnim zahtjevima uzrokovane nepravilnom primjenom provedbenih pravila o interoperabilnosti i/ili specifikacija Zajednice, dotična država članica poduzima odgovarajuće mjere protiv izdavatelja izjave o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu ili EZ izjave o provjeri te o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice.

6.   Ako Komisija utvrdi da su neusklađenosti s bitnim zahtjevima uzrokovane manjkavošću specifikacija Zajednice, primjenjuje se postupak naveden u članku 4. stavku 6. ili 7.

Članak 8.

Prijavljena tijela

1.   Država članica obavješćuje Komisiju i druge države članice o tijelima koja je imenovala za izvođenje zadaća koje se odnose na ocjenu sukladnosti ili prikladnosti za uporabu navedenu u članku 5. i/ili provjeru navedenu u članku 6., pri čemu navodi područje odgovornosti svakog takvog tijela i identifikacijski broj koji mu je dodijelila Komisija. Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije popis tih tijela, njihove identifikacijske brojeve i područja odgovornosti te redovito ažurira taj popis.

2.   Za ocjenu tijela koja se trebaju imenovati, države članice primjenjuju kriterije predviđene u Prilogu V. Smatra se da tijela koja ispunjavaju kriterije ocjenjivanja predviđene odgovarajućim europskim standardima ispunjavaju i navedene kriterije.

3.   Države članice povlače imenovanje prijavljenog tijela koje više ne ispunjava kriterije predviđene u Prilogu V. O tome odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice.

4.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve navedene u stavcima 1., 2. i 3., države članice mogu odlučiti da kao prijavljena tijela imenuju organizacije ovlaštene u skladu s člankom 3. Uredbe o pružanju usluga.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 9.

Revizija priloga

U slučaju bilo kakvih tehničkih ili operativnih razvoja moguće su prilagodbe priloga I. i II. u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Okvirne uredbe.

Članak 10.

Prijelazne odredbe

1.   Od 20. listopada 2005., na početak rada sustava i sastavnih dijelova EATMN-a primjenjuju se bitni zahtjevi, osim ako se ne odredi drukčije odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

2.   Do 20. travnja 2011., svi sustavi i sastavni dijelovi EATMN-a koji su trenutačno u uporabi moraju se uskladiti s bitnim zahtjevima, osim ako se ne odredi drukčije odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

3.   Ako su sustavi EATMN-a naručeni ili su obvezujući ugovori s tim u vezi potpisani

prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe ili, kada je to primjereno,

prije datuma stupanja na snagu jednog ili više provedbenih pravila o interoperabilnosti,

tako da se sukladnost s bitnim zahtjevima i/ili odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti ne može osigurati do roka navedenog u stavku 1., dotična država članica dužna je Komisiji dostaviti detaljne informacije o bitnim zahtjevima i/ili provedbenim pravilima o interoperabilnosti ako se utvrdi nesukladnost.

Komisija se savjetuje sa dotičnim stranama, nakon čega donosi odluku u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Okvirne uredbe.

Članak 11.

Stavljanje izvan snage

Direktive 93/65/EEZ i 97/15/EZ te uredbe (EZ) br. 2082/2000 i 980/2002. stavljaju se izvan snage 20. listopada 2005.

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. ožujka 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

D. ROCHE


(1)  SL C 103 E, 30.4.2002., str. 41.

(2)  SL C 241, 7.10.2002., str. 24.

(3)  SL C 278, 14.11.2002., str. 13.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. rujna 2002. (SL C 272 E, 13.11.2003., str. 325.), Zajedničko stajalište Vijeća od 18. ožujka 2003. (SL C 129 E, 3.6.2003., str. 26.) i Stajalište Europskog parlamenta od 3. srpnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. siječnja 2004. i Odluka Vijeća do 2. veljače 2004.

(5)  SL L 96, 31.3.2004., str. 10.

(6)  SL L 96, 31.3.2004., str. 20.

(7)  SL C 136, 4.6.1985., str. 1.

(8)  SL L 96, 31.3.2004., str. 1.

(9)  SL L 220, 30.8.1993., str. 23.

(10)  SL L 187, 29.7.1993., str. 52. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(11)  SL L 95, 10.4.1997., str. 16. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2082/2000 (SL L 254, 9.10.2000., str. 1.).

(12)  SL L 254, 9.10.2000., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 980/2002 (SL L 150, 8.6.2002., str. 38.).

(13)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.).


PRILOG I.

POPIS SUSTAVA ZA PRUŽANJE USLUGA U ZRAČNOJ PLOVIDBI

Za potrebe ove Uredbe, EATMN je podijeljen na osam sustava.

1.

Sustavi i postupci za upravljanje zračnim prostorom.

2.

Sustavi i postupci za upravljanje protokom zračnog prometa.

3.

Sustavi i postupci za pružanje usluga zračnog prometa, posebno sustavi za obradu letnih informacija, sustavi za obradu nadzornih podataka i korisnička sučelja.

4.

Komunikacijski sustavi i postupci za komunikaciju zemlja-zemlja, zrak-zemlja i zrak-zrak.

5.

Navigacijski sustavi i postupci.

6.

Nadzorni sustavi i postupci.

7.

Sustavi i postupci za usluge zrakoplovnog informiranja.

8.

Sustavi i postupci za uporabu meteoroloških informacija.


PRILOG II.

BITNI ZAHTJEVI

Dio A:   Opći zahtjevi

To su zahtjevi koji se odnose na cijelu mrežu i koji se općenito primjenjuju na svaki od sustava navedenih u Prilogu I.

1.   Nesmetani rad

Projektiranje, izgradnja, održavanje i rad sustava za upravljanje zračnim prometom i njihovih sastavnih dijelova moraju se provoditi u skladu s odgovarajućim i vrijedećim postupcima na način koji osigurava stalni nesmetani rad EATMN-a tijekom svih faza leta. Nesmetani rad obuhvaća, posebno, razmjenu informacija, uključujući odgovarajuće informacije o operativnom statusu, zajedničko tumačenje informacija, usporedive učinkovitosti obrade i pripadajuće postupke koji omogućuju zajedničku operativnu učinkovitost dogovorenu za cijeli EATMN ili za njegove dijelove.

2.   Potpora novim operativnim konceptima

EATMN, pripadajući sustavi i sastavni dijelovi moraju na koordinirani način podupirati nove dogovorene i vrijedeće operativne koncepte koji unaprjeđuju kvalitetu i učinkovitost usluga u zračnoj plovidbi, posebno u smislu sigurnosti i kapaciteta.

Treba proučiti mogućnosti novih koncepata, kao što su suradnja u donošenju odluka, veća automatizacija i novi načini prijenosa odgovornosti u vezi s razdvajanjem, pri čemu treba voditi računa o tehnološkom razvoju i o sigurnom uvođenju tih novih koncepata nakon njihova prihvaćanja.

3.   Sigurnost

Sustavi i rad EATMN-a moraju dostići dogovorenu visoku razinu sigurnosti. Za postizanje tog cilja potrebno je uspostaviti metode upravljanja sigurnošću i metode izvješćivanja.

Što se tiče odgovarajućih sustava na tlu ili njihovih dijelova, navedene visoke razine sigurnosti unapređuju se sigurnosnim mrežama na koje se primjenjuju utvrđene zajedničke značajke učinkovitosti.

Potrebno je definirati usklađeni niz sigurnosnih zahtjeva za projektiranje, uvođenje, održavanje i rad sustava i njihovih sastavnih dijelova kako za normalan rad tako i za rad sa smanjenim funkcijama sustava kako bi se postigla utvrđena razina sigurnosti za sve faze leta i za cjelokupni EATMN.

Projektiranje, izgradnja, održavanje i rad sustava za upravljanje zračnim prometom moraju se provoditi u skladu s odgovarajućim i prihvaćenim postupcima tako da zadaće dodijeljene osoblju zaduženom za kontrolu zračnog prometa budu usklađene s ljudskim mogućnostima tijekom normalnog rada i rada sa smanjenim funkcijama sustava te da budu u skladu s potrebnim razinama sigurnosti.

Projektiranje, izgradnja, održavanje i rad sustava za upravljanje zračnim prometom mora se provoditi u skladu s odgovarajućim i prihvaćenim postupcima na način koji će onemogućiti štetni utjecaj na normalno radno okruženje.

4.   Civilno-vojna koordinacija

Primjenom koncepta fleksibilnog korištenja zračnog prostora EATMN-a, pripadajući sustavi i sastavni dijelovi podržavat će postupno uvođenje civilno-vojne koordinacije u mjeri potrebnoj za učinkovito upravljanje zračnim prostorom i protokom zračnog prometa te za sigurno i učinkovito korištenje zračnog prostora od strane svih korisnika.

Radi postizanja navedenih ciljeva, EATMN, pripadajući sustavi i sastavni dijelovi podržavaju pravovremenu razmjenu točnih i dosljednih informacija između civilne i vojne strane tijekom svih faza leta.

Potrebno je voditi računa o nacionalnim sigurnosnim zahtjevima.

5.   Utjecaj na okoliš

Sustavi i rad EATMN-a vode računa o potrebi da se utjecaj na okoliš što više smanji u skladu s pravnim propisima Zajednice.

6.   Načela o izradi logičke arhitekture sustava

Sustavi se projektiraju i postupno integriraju s ciljem postizanja koherentne i sve usklađenije, razvojne i ovjerene logičke arhitekture unutar EATMN-a.

7.   Načela o izgradnji sustava

Dizajn, izgradnja i održavanje sustava trebaju se temeljiti na zdravim inženjerskim načelima, posebno onima koja se odnose na modularnost, čime se omogućuje zamjenjivost sastavnih dijelova, visoku razinu raspoloživosti te zalihost i toleranciju na kvarove ključnih sastavnih dijelova.

Dio B:   Specifični zahtjevi

To su zahtjevi koji su specifični za svaki sustav i koji dopunjuju ili razrađuju opće zahtjeve.

1.   Sustavi i postupci za upravljanje zračnim prostorom

1.1.   Nesmetani rad

Informacije koje se odnose na predtaktičke i taktičke aspekte raspoloživosti zračnog prostora moraju se točno i pravodobno osigurati svim zainteresiranim stranama kako bi se osigurala učinkovita dodjela i korištenje zračnog prostora od strane svih korisnika zračnog prostora. Pri tome treba voditi računa o nacionalnim sigurnosnim zahtjevima.

2.   Sustavi i postupci za upravljanje protokom zračnog prometa

2.1.   Nesmetani rad

Sustavi i postupci za upravljanje protokom zračnog prometa trebaju podržavati razmjenu točnih, koherentnih i relevantnih strateških, predtaktičkih i taktičkih – ovisno o slučaju – letnih informacija koje obuhvaćaju sve faze leta i nude mogućnost vođenja razgovora u svrhu postizanja optimalnog korištenja zračnog prostora.

3.   Sustavi i postupci za pružanje usluga zračnog prometa

3.1.   Sustavi za obradu podataka o letu

3.1.1.   Nesmetani rad

Sustavi za obradu podataka o letu moraju biti interoperabilni u smislu pravodobne razmjene točnih i dosljednih informacija te njihova zajedničkog operativnog tumačenja od strane svih sudionika kako bi se osigurali koherentan i dosljedan postupak planiranja i taktička koordinacija s učinkovitom uporabom resursa u cijelom EATMN-u tijekom svih faza leta.

Kako bi se osigurala sigurna, nesmetana i brza obrada u cijelom EATMN-u, učinkovitost obrade podataka o letu mora biti jednaka i primjerena određenom okružju (manevarska površina, završno kontrolirano područje (TMA), zračna ruta) s poznatim prometnim karakteristikama, a podaci se trebaju koristiti prema dogovorenom i prihvaćenom operativnom konceptu, posebno u smislu točnosti obrađenih podataka i njihove tolerancije na pogrešku.

3.1.2.   Podrška novim operativnim konceptima

Sustavi za obradu podataka o letu trebaju omogućiti postupno uvođenje naprednih, dogovorenih i prihvaćenih operativnih koncepata za sve faze leta.

Karakteristike visokoautomatiziranih uređaja moraju biti takve da omogućuju koherentnu i učinkovitu predtaktičku i taktičku obradu letnih informacija u dijelovima EATMN-a.

Sustavi na zrakoplovu i na tlu te njihovi sastavni dijelovi koji podržavaju nove, dogovorene i prihvaćene operativne koncepte trebaju biti projektirani, izgrađeni, održavani i upravljani u skladu s odgovarajućim i prihvaćenim postupcima na način koji osigurava interoperabilnost u smislu pravodobne razmjene točnih i dosljednih informacija i razumijevanja trenutnih i predviđenih operativnih situacija od strane svih sudionika.

3.2.   Sustavi za obradu nadzornih podataka

3.2.1.   Nesmetani rad

Sustavi za obradu nadzornih podataka projektiraju se, grade, održavaju te se njima upravlja u skladu s odgovarajućim i potvrđenim postupcima na način koji osigurava potrebnu učinkovitost i kvalitetu usluga u određenom okružju (manevarska površina, TMA, zračna ruta) s poznatim prometnim karakteristikama, posebno u smislu točnosti i pouzdanosti izračunanih rezultata te točnosti, cjelovitosti, raspoloživosti, kontinuiteta i pravodobnosti informacija na kontrolnom mjestu.

Sustavi za obradu nadzornih podataka moraju omogućiti pravovremenu razmjenu relevantnih, točnih, dosljednih i koherentnih informacija s ciljem osiguranja optimalnog rada u različitim dijelovima EATMN-a.

3.2.2.   Podrška novim operativnim konceptima

Sustavi za obradu nadzornih podataka trebaju osigurati postupnu raspoloživost novih izvora nadzornih informacija tako da se unaprijedi sveukupna kvaliteta usluge.

3.3   Korisnička sučelja

3.3.1.   Nesmetani rad

Korisnička sučelja u okviru zemaljskih sustava za upravljanje zračnim prometom projektiraju se, grade, održavaju te se njima upravlja u skladu s odgovarajućim i prihvaćenim postupcima tako da se cjelokupnom osoblju zaduženom za kontrolu zračnog prometa omogući postupno sve usklađenije radno okruženje, uključujući funkcije i ergonomiju, koje zadovoljava traženu učinkovitost za određeno okružje (manevarska površina, TMA, zračna ruta) s poznatim prometnim karakteristikama.

3.3.2.   Podrška novim operativnim konceptima

Korisnička sučelja trebaju osigurati postupno uvođenje novih, dogovorenih i prihvaćenih operativnih koncepata i povećanu automatizaciju tako da osiguraju usklađenost zadaća dodijeljenih osoblju zaduženom za kontrolu zračnog prometa s ljudskim mogućnostima tijekom normalnog rada i rada sa smanjenim funkcijama sustava.

4.   Komunikacijski sustavi i postupci za komunikaciju zemlja-zemlja, zrak-zemlja i zrak-zrak

4.1.   Nesmetani rad

Komunikacijski se sustavi projektiraju, izgrađuju, održavaju te se njima upravlja u skladu s odgovarajućim i potvrđenim postupcima tako da se unutar određenog opsega zračnog prostora ili za specifičnu namjenu postigne potrebna učinkovitost, posebno u smislu vremena obrade podataka, cjelovitosti, raspoloživosti i kontinuiteta funkcije.

Komunikacijska mreža unutar EATMN-a mora biti takva da ispunjava zahtjeve u pogledu kvalitete usluga, pokrivenosti i zalihosti.

4.2.   Podrška novim operativnim konceptima

Komunikacijski sustavi trebaju podržavati uvođenje naprednih, dogovorenih i prihvaćenih operativnih koncepata za sve faze leta.

5.   Navigacijski sustavi i postupci

5.1.   Nesmetani rad

Navigacijski se sustavi projektiraju, izgrađuju, održavaju te se njima upravlja u skladu s odgovarajućim i potvrđenim postupcima tako da se postigne potrebna horizontalna i vertikalna plovidbena učinkovitost, posebno u smislu točnosti i funkcionalnih mogućnosti, za određeno okruženje (manevarska površina, TMA, zračna ruta) s poznatim prometnim karakteristikama koje se koriste prema dogovorenom i prihvaćenom operativnom konceptu.

6.   Nadzorni sustavi i postupci

6.1.   Nesmetani rad

Nadzorni se sustavi projektiraju, grade, održavaju te se njima upravlja u skladu s odgovarajućim i potvrđenim postupcima tako da se postigne potrebna učinkovitost za određeno okruženje (manevarska površina, TMA, zračna ruta) s poznatim prometnim karakteristikama koje se koristi u skladu s dogovorenim i prihvaćenim operativnim konceptom, posebno u smislu točnosti, pokrivenosti, dometa i kvalitete usluge.

Nadzorna mreža unutar EATMN-a mora biti takva da ispunjava zahtjeve u pogledu točnosti, pravodobnosti, pokrivenosti i zalihosti. Nadzorna mreža treba omogućavati razmjenu nadzornih podataka s ciljem unapređenja operacija unutar EATMN-a.

7.   Sustavi i postupci za usluge zrakoplovnog informiranja

7.1.   Nesmetani rad

Točne, pravodobne i dosljedne zrakoplovne informacije trebaju se osigurati postupno, u elektroničkom obliku, na temelju zajednički dogovorenog i standardiziranog niza podataka.

Točne i dosljedne zrakoplovne informacije, posebno u vezi sa sastavnim dijelovima ili sustavima na zrakoplovu i na tlu, trebaju biti pravodobno dostupne.

7.2.   Podrška novim operativnim konceptima

Kako bi se podržalo stalno poboljšanje učinkovitosti korištenja zračnog prostora i zračnih luka, potrebno je učiniti dostupnima i pravodobno koristiti sve točnije, potpunije i ažuriranije informacije.

8.   Sustavi i postupci za uporabu meteoroloških informacija

8.1.   Nesmetani rad

Sustavi i postupci za uporabu meteoroloških informacija trebaju poboljšati dosljednost i pravodobnost njihova prosljeđivanja i kvalitetu njihova prikazivanja uporabom dogovorenog niza podataka.

8.2.   Podrška novim operativnim konceptima

Kako bi se podržalo stalno poboljšanje učinkovitosti korištenja zračnog prostora i zračnih luka, sustavi i postupci za uporabu meteoroloških informacija trebaju poboljšati brzinu dostupnosti i uporabe navedenih informacija.


PRILOG III.

SASTAVNI DIJELOVI

EZ izjava o

sukladnosti

prikladnosti za uporabu

1.   Sastavni dijelovi

Sastavni dijelovi utvrđuju se u provedbenim pravilima o interoperabilnosti u skladu s odredbama članka 3. ove Uredbe.

2.   Područje primjene

EZ izjava obuhvaća:

ocjenu temeljne sukladnosti sastavnog dijela, promatranog zasebno, s relevantnim specifikacijama Zajednice, ili

ocjenu/prosudbu prikladnosti za uporabu sastavnog dijela promatranog u njegovu okruženju upravljanja zračnim prometom.

Prilikom postupaka ocjenjivanja koja provode imenovana tijela u fazama projektiranja i proizvodnje primjenjuju se moduli definirani Odlukom 93/465/EEZ u skladu s uvjetima iz odgovarajućih provedbenih pravila o interoperabilnosti.

3.   Sadržaj EZ izjave

EZ izjava o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu te popratna dokumentacija moraju biti datirani i potpisani.

Ta izjava mora biti napisana na istom jeziku na kojem su napisane i upute i mora sadržavati sljedeće:

referentni broj Uredbe,

naziv i adresu proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici (navodi se trgovačko ime i puna adresa, a u slučaju ovlaštenog predstavnika, i trgovačko ime proizvođača),

opis sastavnog dijela,

opis postupka za utvrđivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu (članak 5. ove Uredbe),

sve relevantne odredbe koje sastavni dio mora ispunjavati, a posebno uvjete uporabe,

kad je to potrebno, naziv i adresu jednog ili više prijavljenih tijela uključenih u postupak utvrđivanja sukladnosti ili prikladnosti za uporabu te datum izdavanja potvrde o pregledu zajedno s, kad je to primjenljivo, rokom i uvjetima valjanosti potvrde,

kad je to potrebno, referentne brojeve specifikacija Zajednice koje su se poštovale,

identifikaciju potpisnika ovlaštenog preuzimati obveze u ime proizvođača ili proizvođačeva ovlaštena predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici.


PRILOG IV.

SUSTAVI

EZ izjava o provjeri sustava

Postupak provjere za sustave

1.   Sadržaj EZ izjave o provjeri sustava

EZ izjava o provjeri sustava i popratna dokumentacija moraju biti datirani i potpisani. Ta izjava mora biti napisana na istom jeziku na kojem je napisana i tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

referentni broj Uredbe,

naziv i adresu pružatelja usluga u zračnoj plovidbi (trgovačko ime i puna adresa),

kratak opis sustava,

opis postupka za utvrđivanje sukladnosti sustava (članak 6. ove Uredbe),

ako je to primjenljivo, naziv i adresu prijavljenog tijela koje je provelo postupak provjere,

referentne brojeve dokumenata iz tehničke dokumentacije,

kad je to potrebno, referentne brojeve specifikacija Zajednice,

sve relevantne privremene ili konačne odredbe koje moraju ispunjavati sustavi, a posebno, kad je to primjenljivo, svako operativno ograničenje ili uvjet,

ako je privremena: rok valjanosti EZ izjave,

identifikaciju potpisnika.

2.   Postupak provjere za sustave

Provjera sustava je postupak kojim pružatelj usluga u zračnoj plovidbi provjerava i potvrđuje da je sustav u skladu s ovom Uredbom i da se na temelju ove Uredbe može pustiti u rad.

Sustav se provjerava u pogledu svakog od sljedećih aspekata:

cjelokupni dizajn,

razvoj i integracija sustava, što posebno uključuje sklapanje sastavnih dijelova i sveukupne prilagodbe,

integracija operativnog sustava,

ako je to primjenljivo, posebne odredbe za održavanje sustava.

Ako relevantno provedbeno pravilo o interoperabilnosti zahtijeva sudjelovanje prijavljenog tijela, to prijavljeno tijelo, nakon što obavi zadaće za koje je u skladu s tim pravilom odgovorno, sastavlja potvrdu o sukladnosti u vezi sa zadaćama koje je obavilo. Ta potvrda namijenjena je pružatelju usluga u zračnoj plovidbi. Potom taj pružatelj usluga sastavlja EZ izjavu o provjeri koja je namijenjena nacionalnom nadzornom tijelu.

3.   Tehnička dokumentacija

Tehnička dokumentacija koja se prilaže EZ izjavi o provjeri mora sadržavati sve potrebne dokumente koji se odnose na karakteristike sustava, uključujući uvjete i ograničenja uporabe, kao i, prema potrebi, dokumente koji potvrđuju sukladnost sastavnih dijelova.

Potrebno je priložiti barem sljedeće dokumente:

navođenje relevantnih dijelova tehničkih specifikacija korištenih pri nabavi koji osiguravaju sukladnost s odgovarajućim provedbenim pravilima o interoperabilnosti i, kada je to primjenljivo, specifikacije Zajednice,

popis sastavnih dijelova navedenih u članku 3. ove Uredbe,

preslike EZ izjave o sukladnosti ili prikladnosti za uporabu s kojima, u skladu s člankom 5. ove Uredbe, gore navedeni sastavni dijelovi moraju biti popraćeni, zajedno s, kada je to primjenljivo, preslikom evidencije ispitivanja i pregleda koje su provela prijavljena tijela,

ako je u provjeri sustava sudjelovalo prijavljeno tijelo, potvrdu koju prijavljeno tijelo supotpisuje, a kojom se potvrđuje da je sustav u skladu s ovom Uredbom te u kojoj se navodi svaka rezerva evidentirana tijekom izvođenja aktivnosti koja nije otklonjena,

ako u provjeri sustava nije sudjelovalo prijavljeno tijelo, zapisnik ispitivanja i instalacijskih konfiguracija provedenih u svrhu osiguranja sukladnosti s bitnim zahtjevima i bilo kakvim posebnim zahtjevima sadržanim u relevantnim provedbenim pravilima o interoperabilnosti.

4.   Podnošenje

Tehnička dokumentacija prilaže se EZ izjavi o provjeri koju pružatelj usluga u zračnoj plovidbi podnosi nacionalnom nadzornom tijelu.

Jedan primjerak tehničke dokumentacije mora se nalaziti kod pružatelja usluga tijekom cijelog radnog vijeka sustava. Dužan ga je poslati svakoj državi članici koja to zatraži.


PRILOG V.

PRIJAVLJENA TIJELA

1.

Tijelo, njegov direktor i osoblje odgovorno za obavljanje provjera ne smiju biti uključeni, neposredno ili kao ovlašteni predstavnici, u projektiranje, proizvodnju, prodaju ili održavanje sastavnih dijelova ili sustava, ili u njihovu uporabu. To ne isključuje mogućnost razmjene tehničkih informacija između proizvođača ili konstruktora i tog tijela.

2.

Tijelo i osoblje odgovorno za provjere moraju obavljati provjere s najvećim mogućim profesionalnim integritetom i najvećom mogućom tehničkom stručnošću te ne smiju biti izloženi nikakvim pritiscima i poticajima, posebno onima financijske vrste, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihova inspekcijskog nadzora, posebno od strane osoba ili skupina osoba na koje utječu rezultati njihovih provjera.

3.

Tijelo mora zaposliti osoblje i imati sredstva potrebna za odgovarajuće izvođenje tehničkih i upravnih zadaća u vezi s provjerama; ono također mora imati pristup opremi potrebnoj za izvanredne provjere.

4.

Osoblje odgovorno za inspekcijski nadzor mora:

proći temeljitu tehničku i stručnu obuku,

imati zadovoljavajuće znanje o zahtjevima inspekcijskih nadzora koje obavlja i odgovarajuće iskustvo u vezi s takvim poslovima,

imati sposobnost potrebnu za sastavljanje izjava, zapisnika i izvješća kojima se dokazuje da je inspekcijski nadzor obavljen.

5.

Nepristranost inspekcijskog osoblja mora biti zajamčena. Njihova nagrada ne smije ovisiti o broju obavljenih inspekcijskih nadzora ili o rezultatima takvih inspekcijskih nadzora.

6.

Tijelo mora biti osigurano od odgovornosti, osim ako njegovu odgovornost ne preuzme država članica u skladu s nacionalnim pravom ili ako je država članica neposredno odgovorna za inspekcijske nadzore.

7.

Osoblje tijela mora čuvati poslovnu tajnu u pogledu svih informacija stečenih prilikom obavljanja svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

102


32004R0642


L 102/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.04.2004.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 642/2004

od 6. travnja 2004.

o uvjetima točnosti za podatke prikupljene u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1172/98 o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom tereta

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1172/98 od 25. svibnja 1998. o statističkim izvješćima u vezi s cestovnim prijevozom tereta (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 4.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1172/98, Komisija jamči da statistički rezultati koje dostavljaju države članice zadovoljavaju minimalne norme točnosti, uzimajući u obzir strukturne značajke cestovnog prijevoza u državama članicama.

(2)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1172/98, države članice svake godine dostavljaju Eurostatu podatke o veličini uzorka, stupnju neodaziva i, u obliku standardne pogreške ili intervala pouzdanosti, pouzdanost glavnih rezultata.

(3)

Potrebno je odrediti strukturu i sadržaj minimalnih normi točnosti statističkih rezultata koje dostavljaju države članice.

(4)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program, osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (3),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Vremenska razdoblja koja obuhvaća statistički pregled

1.   Kada metode koje koriste države članice za sastavljanje podataka uključuju metodu uzorkovanja, statistički pregled mora obuhvatiti sva vremenska razdoblja.

2.   Kada ukupni vozni park teretnih motornih vozila u državi članici koji se može obuhvatiti pregledom broji manje od 25 000 vozila ili ukupni vozni park vozila koja sudjeluju u međunarodnom prometu broji manje od 3 000 vozila, najmanji broj tjedana koje statistički pregled mora obuhvatiti u jednom tromjesečju je sedam tjedana.

Članak 2.

Postotak standardne pogreške

1.   Kada države članice koriste metodu uzorkovanja za prikupljanje podataka, postotak standardne pogreške (95 % pouzdanosti) godišnjih procjena prevezenih tona, prijeđenih tonskih kilometara i ukupne kilometraže koju prijeđu natovarena vozila ne smije biti veći od ± 5 % za ukupan cestovni prijevoz tereta i za unutarnji cestovni prijevoz tereta.

2.   Kada ukupan vozni park teretnih motornih vozila koji je važan za statistički pregled u državi članici iznosi manje od 25 000 vozila ili ukupni vozni park vozila koja sudjeluju u međunarodnom prometu iznosi manje od 3 000 vozila, postotak standardne pogreške (95 % pouzdanosti) godišnjih procjena prevezenih tona, prijeđenih tonskih kilometara i ukupne kilometraže koju prijeđu natovarena vozila ne smije biti veći od ± 7 % za ukupan cestovni prijevoz tereta i za unutarnji cestovni prijevoz tereta.

Članak 3.

Podaci koje je potrebno dostaviti Eurostatu

1.   Države članice svako tromjesečje Eurostatu dostavljaju podatke koji omogućavaju izračun veličine uzorka, stope odaziva i stope kakvoće registra. Kada je primarna jedinica uzorkovanja teretno motorno vozilo, podatak se dostavlja u obliku Tablice B1 opisane u Prilogu ovoj Uredbi. Kada primarna jedinica uzorkovanja nije teretno motorno vozilo, podatak se dostavlja u obliku Tablice B2 opisane u Prilogu ovoj Uredbi. Tablica se dostavlja u istom vremenskom roku koji je zadan za prijenos podataka utvrđenih u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1172/98.

Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„stopa odaziva” znači vrijednost kojoj je nazivnik broj jedinica uzorkovanja kojima su odaslani upitnici za odabrane prijevoznike i kojoj je brojnik broj jedinica uzorkovanja kojima su odaslani upitnici, umanjen za zbroj jedinica koje su odbile sudjelovati i jedinica za koje nisu dobiveni nikakvi podaci;

(b)

„stopa kakvoće registra” znači vrijednost kojoj je nazivnik broj jedinica uzorkovanja kojima su odaslani upitnici, umanjen za zbroj jedinica koje su odbile sudjelovati i jedinica za koje nisu dobiveni nikakvi podaci i kojoj je brojnik broj jedinica uzorkovanja u kojima su vozila aktivno djelovala u razdoblju statističkog pregleda uvećan za broj jedinica u kojima vozila nisu djelovala tijekom razdoblja statističkog pregleda, ali se može smatrati da su dio aktivnog voznog parka.

2.   Ako se postotak standardne pogreške koju dostavljaju države članice u skladu s Uredbom (EZ) br. 1172/98 izračunava više godina i Eurostat je ustanovio da su te standardne pogreške unutar granica predviđenih člankom 2. ove Uredbe, Eurostat može osloboditi tu državu članicu obveze dostavljanja Tablice B1 ili Tablice B2 za svako tromjesečje.

3.   U slučaju kada se primjenjuje stavak 2., država članica može Eurostatu dostavljati podatke za svaku godinu, čime se omogućava izračun stope odaziva i stope kakvoće registra. Podaci se mogu dostavljati u obliku tablica B3 ili B4 (prema potrebi) opisanih u Prilogu ovoj Uredbi. Tablica se dostavlja u roku od pet mjeseci od kraja posljednjeg tromjesečnog razdoblja praćenja u dotičnoj godini. Povrh toga, države članice u istom vremenskom roku Eurostatu dostavljaju podatke o izračunanom postotku standardne pogreške (95 % pouzdanosti) procjena prevezenih tona, prijeđenih tonskih kilometara i ukupne kilometraže koju prijeđu natovarena vozila za ukupan cestovni prijevoz tereta, za unutarnji cestovni prijevoz tereta i za ukupan međunarodni cestovni prijevoz tereta.

Članak 4.

Kada u državi članici ukupan vozni park teretnih motornih vozila koja sudjeluju u međunarodnom prometu, i koje je moguće obuhvatiti pregledom, iznosi manje od 1 000 vozila, dotična država članica oslobađa se primjene ove Uredbe.

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. primjenjuje se od 1. siječnja 2006.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. travnja 2004.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 163, 6.6.1998., str. 1.

(2)  SL L 284, 31.10.2003., str. 1.

(3)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG

Image

Image

Image

Image


07/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

108


32007R0332


L 088/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.03.2007.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 332/2007

od 27. ožujka 2007.

o tehničkim rješenjima za dostavu statističkih podataka o željezničkom prometu

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o statistici željezničkog prijevoza (1), a posebno njezin članak 6. stavak 2.,

budući da:

(1)

Potrebno je dovoljno detaljno odrediti oblik u kojem će se podaci o željezničkom prometu dostavljati Komisiji (Eurostatu), kako bi se osiguralo da se ti podaci mogu obraditi brzo i na troškovno učinkovit način.

(2)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program, uspostavljenog Odlukom 89/382/EEZ, Euratom (2),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Tehnički oblik za dostavu podataka Komisiji (Eurostatu) utvrđen je u Prilogu.

Države članice upotrebljavaju ovaj oblik za predmetne podatke koji se odnose na referentnu godinu 2007. i naredne godine.

Članak 2.

Podatke i metapodatke koji se dostavljaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 91/2003, dostavlja u elektroničkom obliku, u jedinstvenu ulaznu točku za podatke pri Komisiji (Eurostatu), bilo koja organizacija koju odrede državna tijela. Dostava mora biti u skladu s odgovarajućim standardom razmjene koji određuje Eurostat.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. ožujka 2007.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Član Komisije


(1)  SL L 14, 21.1.2003., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1192/2003 (SL L 167, 4.7.2003., str. 13.).

(2)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG

TEHNIČKI OBLIK ZA DOSTAVU PODATAKA

1.   STRUKTURA PODATAKA

Pojedinačni slogovi podataka koji se dostavljaju Eurostatu za svako tromjesečje, godinu ili razdoblje od pet godina, sastoje se od 9 skupova podataka, od kojih svaki odgovara prilogu Uredbi (EZ) br. 91/2003. Stoga ti skupovi podataka sadrže sljedeće podatke:

godišnju statistiku o prijevozu robe — detaljno izvješće (Prilog A),

godišnju statistiku o prijevozu robe — pojednostavljeno izvješće (Prilog B),

godišnju statistiku o prijevozu putnika — detaljno izvješće (Prilog C),

godišnju statistiku o prijevozu putnika — pojednostavljeno izvješće (Prilog D),

tromjesečnu statistiku o prijevozu robe i putnika (Prilog E),

petogodišnju regionalnu statistiku o prijevozu robe i putnika (Prilog F),

petogodišnju statistiku o prometnim tokovima u željezničkoj mreži (Prilog G),

statistiku o nesrećama (Prilog H),

popis željezničkih prijevoznika za koje se dostavljaju statistički podaci (Prilog I).

U Prilozima B i D navode se zahtjevi za pojednostavljeno izvješće koje države članice mogu koristiti kao alternativu za uobičajeno detaljno izvješće navedeno u Prilozima A i C, za prijevoznike koji su ispod graničnih vrijednosti utvrđenih u članku 4. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 91/2003.

2.   POPIS POLJA

U skladu s Uredbom (EZ) br. 91/2003, za svaki se prilog mora dostaviti jedan skup podataka u obliku neprekinute datoteke („flat file”) upotrebom točke-zareza „;” kao razdjelnika polja. Svaki skup podataka, osim skupa podataka C, mora sadržavati podatke za sve obvezne tablice koje se zahtijevaju prilogom. Za svaki skup podataka točno je određen broj polja u svakom slogu. Drugim riječima, moraju biti prikazana sva polja, čak i ako su prazna (dva uzastopna razdjelnika polja označavaju prazno polje).

Pojedinačna polja opisuju se kako slijedi:

broj polja: označava položaj polja u slogu,

naziv polja: odnosi se ili na varijablu u Uredbi (EZ) br. 91/2003 ili na unutarnju oznaku koja se upotrebljava za identificiranje sloga,

opis: kratak opis sadržaja polja,

kodiranje: u tablicama A2 i A4 pojedina se polja moraju kodirati u skladu s Prilozima od J do K Uredbe (EZ) br. 91/2003. Ovdje su navedena dodatna pravila za kodiranje. Daljnja pojašnjenja i preporuke u vezi s kodiranjem dao je Eurostat u Smjernicama za provedbu Uredbe (EZ) br. 91/2003,

vrsta polja: označava sadrži li polje numerički ili tekstualni niz podataka, s tim da sve numeričke količine moraju biti izražene cijelim brojevima,

najveća dužina: najveća očekivana dužina podataka za određeno polje. Podaci koji su predugi ne mogu se unijeti,

oznaka povjerljivosti (FlagC) označava smatraju li države članice slog povjerljivim (Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 (1), članak 13. stavak 1. i (Euratom, EEZ) br. 1588/90 (2), članak 2.),

oznaka odobrenja za objavu povjerljivih podataka (FlagD) označava mogu li se povjerljivi podaci koje su dostavile države članice objaviti (Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97, članak 13. stavak 2. i (Euratom, EEZ) br. 1588/90, članak 5. stavak 4.). U dobro utvrđenim slučajevima Komisija ima pravo izmijeniti prosudbu države članice. To se obavlja tako da se vrijednost oznake FlagD = 1 promijeni u FlagD = 0 kada je vrijednost oznake FlagC = 1.

Skup podataka za Prilog A: Godišnja statistika o prijevozu robe – detaljno izvješće

Broj polja

Naziv polja

Opis

Kodiranje

Vrsta polja

Najveća dužina

Posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti

1.

RCount

Država izvjestiteljica

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

 

2.

DsetID

Identifikator skupa podataka

A1 do A9

Tekstualno

2

 

3.

Year

Godina skupa podataka

4 znamenke

Tekstualno

4

 

4.

Period

Referentno razdoblje

A0

Tekstualno

2

 

5.

TransID

Vrsta prijevoza

0

:

ukupni prijevoz

1

:

domaći prijevoz

2

:

prekogranični prijevoz – ukupno

3

:

prekogranični prijevoz – izlazni

4.

:

prekogranični prijevoz ulazni

5.

:

tranzitni prijevoz

Tekstualno

1

 

6.

Goods

Vrsta robe

Prilog J Uredbi

Tekstualno

2

 

7.

DGoods

Vrsta opasnih tvari

Prilog K Uredbi

Tekstualno

3

 

8.

LDG

Država utovara

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

XX

9.

UNL

Država istovara

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

XX

10.

Consgmt

Vrsta pošiljke

1

:

potpuno natovareni vlak

2

:

potpuno natovareni vagon

3

:

drugo

9

:

nepoznato

Tekstualno

1

 

11.

TTU

Vrsta prijevozne jedinice

1.

:

kontejneri i izmjenjivi sanduci

2.

:

poluprikolice (nepraćene)

3.

:

cestovna vozila (praćena)

9.

:

nepoznato

Tekstualno

1

 

12.

Tonnes

Ukupni prijevoz robe

Tone

Numeričko

10

 

13.

Tkm

Ukupni prijevoz robe u 1 000 tonskih kilometara

1 000 tonskih km

Numeričko

10

 

14.

NbrITU

Broj intermodalnih prijevoznih jedinica

Broj intermodalnih prijevoznih jedinica (IPJ)

Numeričko

8

 

15.

TeuITU

Prevezene intermodalne prijevozne jedinice izraženo u TEU-ima

TEU

Numeričko

8

 

16.

TrainKM

Željeznički prijevoz robe, u 1 000 km

1 000 vlak-km

Numeričko

8

 

17.

FlagC

Oznaka povjerljivosti

1

:

povjerljivo

0

:

nije povjerljivo

Tekstualno

1

 

18.

FlagD

Oznaka odobrenja za objavu

1

:

objava nije odobrena

0

:

objava je odobrena

Tekstualno

1

 

U neprekinutoj datoteci („flat file”) koja sadrži podatke za Prilog A, svaki se slog sastoji od 18 polja. U sljedećoj tablici su sivom bojom označena polja koja se moraju popuniti u različitim tablicama iz Priloga A. Prazna polja odgovaraju praznim poljima u slogu. Zvjezdica označava indeks. Kombinacija vrijednosti indeksa za slog mora predstavljati jedinstvenu indeksiranu vrijednost unutar datoteke. Ako se pronađu dvostruke indeksirane vrijednosti, datoteka se neće ispravo popuniti.

 

Dset ID

Broj polja

Naziv polja

A1

A2

A3

A4

A5 (3)

A6

A7

A8

A9

1

RCount

*

*

*

*

*

*

*

*

*

2

DsetID

*

*

*

*

*

*

*

*

*

3

Year

*

*

*

*

*

*

*

*

*

4

Period

*

*

*

*

*

*

*

*

*

5

TransID

*

 

*

 

 

*

*

*

 

6

Goods

 

*

 

 

 

 

 

 

 

7

DGoods

 

 

 

*

 

 

 

 

 

8

LDG

 

 

*

 

 

 

 

 

 

9

UNL

 

 

*

 

 

 

 

 

 

10

Consgmt

 

 

 

 

*

 

 

 

 

11

TTU

 

 

 

 

 

 

 

 

 

12

Tonnes

 

 

 

 

 

 

 

 

 

13

Tkm

 

 

 

 

 

 

 

 

 

14

NbrITU

 

 

 

 

 

 

 

 

 

15

TeuITU

 

 

 

 

 

 

 

 

 

16

TrainKM

 

 

 

 

 

 

 

 

 

17

FlagC

 

 

 

 

 

 

 

 

 

18

FlagD

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Skup podataka za Prilog B: Godišnja statistika o prijevozu robe — pojednostavljeno izvješće

Broj polja

Naziv polja

Opis

Kodiranje

Vrsta polja

Najveća dužina

Posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti

1.

RCount

Država izvjestiteljica

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

 

2.

DsetID

Identifikator skupa podataka

B1 do B2

Tekstualno

2

 

3.

Year

Godina skupa podataka

4 znamenke

Tekstualno

4

 

4.

Period

Referentno razdoblje

A0

Tekstualno

2

 

5.

TransID

Vrsta prijevoza

0

:

ukupni prijevoz

1

:

domaći prijevoz

2

:

prekogranični prijevoz – ukupno

3

:

prekogranični prijevoz – izlazni

4.

:

prekogranični prijevoz ulazni

5.

:

tranzitni prijevoz

Tekstualno

1

 

6.

Tonnes

Ukupni prijevoz robe

Tone

Numeričko

10

 

7.

Tkm

Ukupni prijevoz robe u 1 000 tonskih kilometara

1 000 tonskih km

Numeričko

10

 

8.

TrainKm

Željeznički prijevoz robe, u 1 000 vlak-km

1 000 vlak-km

Numeričko

8

 

9.

FlagC

Oznaka povjerljivosti

1

:

povjerljivo

0

:

nije povjerljivo

Tekstualno

1

 

10.

FlagD

Oznaka odobrenja za objavu

1

:

objava nije odobrena

0

:

objava je odobrena

Tekstualno

1

 

U neprekinutoj datoteci („flat file”) koja sadrži podatke za Prilog B, svaki se slog sastoji od 10 polja. U sljedećoj tablici su sivom bojom označena polja koja se moraju popuniti u svakoj od dvije tablice iz Priloga B. Prazna polja odgovaraju praznim poljima u slogu. Zvjezdica označava indeks. Kombinacija vrijednosti indeksa za slog mora predstavljati jedinstvenu indeksiranu vrijednost unutar datoteke. Ako se pronađu dvostruke indeksirane vrijednosti, datoteka se neće ispravo popuniti.

 

Dset ID

Broj polja

Naziv polja

B1

B2

1

RCount

*

*

2

DsetID

*

*

3

Year

*

*

4

Period

*

*

5

TransID

*

 

6

Tonnes

 

 

7

Tkm

 

 

8

TrainKM

 

 

9

FlagC

 

 

10

FlagD

 

 

Skup podataka za Prilog C: Godišnja statistika o prijevozu putnika — detaljno izvješće

Broj polja

Naziv polja

Opis

Kodiranje

Vrsta polja

Najveća dužina

Posebni kodovi za nedostajuće vrijednosti

1.

RCount

Država izvjestiteljica

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

 

2.

DsetID

Identifikator skupa podataka

C1 do C5

Tekstualno

2

 

3.

Year

Godina skupa podataka

4 znamenke

Tekstualno

4

 

4.

Period

Referentno razdoblje

A0

Tekstualno

2

 

5.

TransID

Vrsta prijevoza

1

:

domaći prijevoz

2

:

prekogranični prijevoz – ukupno

3

:

prekogranični prijevoz – izlazni

4.

:

prekogranični prijevoz ulazni

Tekstualno

1

 

6.

LDG

Država ukrcaja

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

XX

7.

UNL

Država iskrcaja

Nomenklatura ISO-3166-alpha2, osim „UK” za Ujedinjenu Kraljevinu

Tekstualno

2

XX

8.

Pass

Ukupni prijevoz putnika

Putnici

Numeričko

10

 

9.

Passkm

Ukupni prijevoz putnika u 1 000 putničkih kilometara

1 000 putničkih km

Numeričko

10

 

10.

TrainKm

Željeznički prijevoz putnika u 1 000 vlak- km

1 000 vlak-km

Numeričko

8

 

11.

FlagC

Oznaka povjerljivosti

1

:

povjerljivo

0

:

nije povjerljivo

Tekstualno

1

 

12.

FlagD

Oznaka odobrenja za objavu

1

:

objava nije odobrena

0

:

objava je odobrena

Tekstualno

1

 

U neprekinutoj datoteci („flat file”) koja sadrži podatke za Prilog C, svaki se slog sastoji od 12 polja. U sljedećoj tablici su sivom bojom označena polja koja se moraju popuniti u različitim tablicama iz Priloga C. Prazna polja odgovaraju praznim poljima u slogu. Zvjezdica označava indeks. Kombinacija vrijednosti indeksa za slog mora predstavljati jedinstvenu indeksiranu vrijednost unutar datoteke. Ako se pronađu dvostruke indeksirane vrijednosti, datoteka se neće ispravo popuniti.

Privremeni podaci (tablice C1 i C2) i konačni objedinjeni podaci (tablice C3 i C4) koji imaju istu strukturu dostavljaju se u različito vrijeme.

 

Dset ID

Broj polja

Naziv polja

C1 (4)

C2 (4)

C3 (5)

C4 (5)

C5

1

RCount

*

*

*

*

*

2

DsetID

*

*

*

*

*

3

Year

*

*

*

*

*

4