Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.06.009.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

06.   Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

Svezak 009

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1964

P 056

878

 

 

31964L0225

 

 

 

(64/225/EEZ)
Direktiva Vijeća od 25. veljače 1964. o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u području reosiguranja i retrocesije

3

1973

L 228

20

 

 

31973L0240

 

 

 

(73/240/EEZ)
Direktiva Vijeća od 24. srpnja 1973. o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana za poslove izravnog osiguranja osim životnog osiguranja

5

1974

L 307

1

 

 

31974L0556

 

 

 

(74/556/EEZ)
Direktiva Vijeća od 4. lipnja 1974. o utvrđivanju detaljnih odredaba o prijelaznim mjerama koje se odnose na djelatnosti trgovine i distribucije otrovnih proizvoda i djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu takvih proizvoda, uključujući i djelatnosti posrednika

8

1976

L 189

13

 

 

31976L0580

 

 

 

(76/580/EEZ)
Direktiva Vijeća od 29. lipnja 1976. o izmjeni Direktive 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja

12

1977

L 078

17

 

 

31977L0249

 

 

 

(77/249/EEZ)
Direktiva Vijeća od 22. ožujka 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga

14

1988

L 172

1

 

 

31988L0357

 

 

 

(88/357/EEZ)
Druga direktiva Vijeća od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja, koja propisuje odredbe kako bi se olakšalo učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i izmjeni Direktive 73/239/EEZ

16

1992

L 228

1

 

 

31992L0049

 

 

 

Direktiva Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja te kojom se izmjenjuje Direktiva 73/239/EEZ i Direktiva 88/357/EEZ (Treća direktiva o neživotnom osiguranju)

30

1998

L 015

14

 

 

31997L0067

 

 

 

Direktiva 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga

53

1998

L 077

36

 

 

31998L0005

 

 

 

Direktiva 98/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o olakšavanju stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija

65

1999

L 154

46

 

 

31999R1226

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1226/1999 od 28. svibnja 1999. o odstupanjima koja će se odobriti za statistiku osigurateljnih uslugaTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

73

2002

L 271

16

 

 

32002L0065

 

 

 

Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ

102

2005

L 007

7

 

 

32005D0015

 

 

 

(2005/15/EZ)
Odluka Komisije od 7. siječnja 2005. o detaljnim pravilima za primjenu postupka iz članka 30. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 5769)Tekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

111

2005

L 079

9

 

 

32005L0001

 

 

 

Direktiva 2005/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2005. o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 85/611/EEZ, 91/675/EEZ, 92/49/EEZ i 93/6/EEZ i direktiva 94/19/EZ, 98/78/EZ, 2000/12/EZ, 2001/34/EZ, 2002/83/EZ i 2002/87/EZ radi uspostavljanja nove organizacijske strukture odbora za financijske uslugeTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

122

2005

L 257

127

 

 

32005L0051

 

 

 

Direktiva Komisije 2005/51/EZ od 7. rujna 2005. o izmjeni Priloga XX. Direktivi 2004/17/EZ i Priloga VIII. Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabaviTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

131

2005

L 323

55

 

 

32005L0075

 

 

 

Direktiva 2005/75/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2005. o ispravku Direktive 2004/18/EZ o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama

133

2005

L 333

28

 

 

32005R2083

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2083/2005 od 19. prosinca 2005. o izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na pragove za primjenu postupaka za sklapanje ugovoraTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

135

2007

L 087

9

 

 

32007L0018

 

 

 

Direktiva Komisije 2007/18/EZ od 27. ožujka 2007. o izmjeni Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na izuzimanje iz njezinog područja primjene ili uključivanje u njezino područje primjene određenih institucija i tretiranje izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankamaTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

137

2007

L 180

8

 

 

32007D0476

 

 

 

(2007/476/EZ)
Odluka Komisije od 25. lipnja 2007. o kompatibilnosti mjera koje poduzima Njemačka u skladu s člankom 3.a stavkom 1. Direktive Vijeća 89/552/EEZ o usklađivanju određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u odnosu na obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja s propisima Zajednice

139

2007

L 180

11

 

 

32007D0477

 

 

 

(2007/477/EZ)
Odluka Komisije od 25. lipnja 2007. o kompatibilnosti mjera koje poduzima Austrija sukladno članku 3.a. stavku 1. Direktive Vijeća 89/552/EEZ o usklađivanju određenih odredaba propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja s propisima Zajednice

142

2007

L 180

17

 

 

32007D0478

 

 

 

(2007/478/EZ)
Odluka Komisije od 25. lipnja 2007. o kompatibilnosti mjera koje poduzima Irska sukladno članku 3.a stavku 1. Direktive Vijeća 89/552/EEZ o usklađivanju određenih odredaba propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja s propisima Zajednice

148

2007

L 180

24

 

 

32007D0479

 

 

 

(2007/479/EZ)
Odluka Komisije od 25. lipnja 2007. o kompatibilnosti s propisima Zajednice mjera koje poduzima Belgija u skladu s člankom 3.a stavkom 1. Direktive Vijeća 89/552/EEZ o usklađivanju određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja

155

2007

L 247

1

 

 

32007L0044

 

 

 

Direktiva 2007/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 92/49/EEZ i direktiva 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2005/68/EZ i 2006/48/EZ o pravilima postupanja i kriterijima procjene za bonitetnu procjenu stjecanja i povećanja udjela u financijskom sektoruTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

164

2007

L 295

12

 

 

32007D0730

 

 

 

(2007/730/EZ)
Odluka Komisije od 16. listopada 2007. o kompatibilnosti mjera koje poduzima Ujedinjena Kraljevina sukladno članku 3.a stavku 1. Direktive Vijeća 89/552/EEZ o usklađivanju određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja s propisima ZajedniceTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

180

2007

L 317

34

 

 

32007R1422

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1422/2007 od 4. prosinca 2007. o izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na pragove za primjenu postupaka za sklapanje ugovoraTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

196

2007

L 335

31

 

 

32007L0066

 

 

 

Direktiva 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabaviTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

198

2008

L 052

3

 

 

32008L0006

 

 

 

Direktiva 2008/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o izmjeni Direktive 97/67/EZ u pogledu potpunog postizanja unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici

214

2008

L 076

37

 

 

32008L0011

 

 

 

Direktiva 2008/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o izmjeni Direktive 2003/71/EZ o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštenja u trgovanje, u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih KomisijiTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

232

2008

L 076

54

 

 

32008L0023

 

 

 

Direktiva 2008/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o izmjeni Direktive 2006/49/EZ o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji

234

2008

L 081

42

 

 

32008L0026

 

 

 

Direktiva 2008/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o izmjeni Direktive 2003/6/EZ o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem (zlouporabi tržišta), u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji

236

2008

L 081

71

 

 

32008L0037

 

 

 

Direktiva 2008/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o izmjeni Direktive 2005/68/EZ o reosiguranju u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih KomisijiTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

239

2008

L 340

17

 

 

32008R1289

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1289/2008 od 12. prosinca 2008. o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 809/2004 o provedbi Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu elemenata koji se odnose na prospekte i oglašavanjeTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

241

2009

L 068

3

 

 

32009L0014

 

 

 

Direktiva 2009/14/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o izmjeni Direktive 94/19/EZ o sustavima osiguranja depozita u odnosu na razine pokrića i odgode isplateTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

244

2009

L 094

97

 

 

32009L0027

 

 

 

Direktiva Komisije 2009/27/EZ od 7. travnja 2009. o izmjeni određenih priloga Direktivi 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu tehničkih odredbi koje se odnose na upravljanje rizicimaTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

249

2009

L 266

11

 

 

32009R0924

 

 

 

Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001Tekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

252

2009

L 302

97

 

 

32009L0111

 

 

 

Direktiva 2009/111/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni direktiva 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ vezano za banke povezane sa središnjim institucijama, određene stavke jamstvenog kapitala, velike izloženosti, nadzorne aranžmane i upravljanje u kriznim situacijamaTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

260

2009

L 314

64

 

 

32009R1177

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1177/2009 od 30. studenoga 2009. o izmjeni direktiva 2004/17/EZ, 2004/18/EZ i 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na pragove za primjenu postupaka za sklapanje ugovoraTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

283

2010

C 217

7

 

 

32010D0811(01)

 

 

 

Odluka Komisije od 10. kolovoza 2010. o osnivanju Skupine europskih regulatora za poštanske usluge (2010/C 217/07)Tekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

285

2010

L 060

15

 

 

32010L0016

 

 

 

Direktiva Komisije 2010/16/EU od 9. ožujka 2010. o izmjeni Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na izuzimanje određene institucije iz područja primjeneTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

288

2010

L 336

60

 

 

32010D0792

 

 

 

(2010/792/EU)
Odluka Komisije od 20. prosinca 2010. o produljenju prijelaznog razdoblja za stjecanje poljoprivrednog zemljišta u MađarskojTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

290

2012

L 103

11

 

 

32012R0310

 

 

 

Delegirana Uredba Komisije (EU) br. 310/2012 od 21. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1569/2007 o uspostavi mehanizma za utvrđivanje istovjetnosti računovodstvenih standarda koje primjenjuju izdavatelji vrijednosnih papira iz trećih zemalja u skladu s direktivama 2003/71/EZ i 2004/109/EZ Europskog parlamenta i VijećaTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

292

2012

L 103

13

 

 

32012R0311

 

 

 

Delegirana uredba Komisije (EU) br. 311/2012 od 21. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 809/2004 o provedbi Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu elemenata koji se odnose na prospekte i oglašavanjeTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

294

2012

L 140

14

 

 

32012R0447

 

 

 

Delegirana uredba Komisije (EU) br. 447/2012 od 21. ožujka 2012. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o agencijama za kreditni rejting utvrđivanjem regulatornih tehničkih standarda za procjenu usklađenosti metodologija vezanih uz kreditni rejtingTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

296

2012

L 180

9

 

 

32012R0623

 

 

 

Uredba Komisije (EU) br. 623/2012 od 11. srpnja 2012. o izmjeni Priloga II. Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacijaTekst značajan za EGP Tekst značajan za EGP

299


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

1




/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.06.2013.


Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

3


31964L0225


P 056/878

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.02.1964.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 25. veljače 1964.

o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u području reosiguranja i retrocesije

(64/225/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 54. stavke 2. i 3., te članak 63. stavak 2.;

uzimajući u obzir Opći program za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana (1), a posebno njegovu glavu IV.A;

uzimajući u obzir Opći program za ukidanje ograničenja slobode pružanja usluga (2), a posebno njegovu glavu V.C;

uzimajući u obzir prijedlog Komisije;

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (3);

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (4);

budući da je Općim programima predviđeno da sve grane reosiguranja bez razlike moraju biti liberalizirane do kraja 1963. kako u vezi prava na poslovni nastan tako i u vezi prava na pružanje usluga;

budući da reosiguranje obavljaju ne samo društva specijalizirana za reosiguranje nego i takozvana „mješovita” društva, koja se bave i izravnim osiguranjem i reosiguranjem i na koja bi se za provedbu ove direktive trebale primijeniti mjere za onaj dio njihovog poslovanja koji se odnosi na reosiguranje i retrocesiju;

budući da je za potrebe primjene mjera koje se odnose na pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga potrebno društva i tvrtke tretirati na isti način kao i fizičke osobe koje su državljani država članica, podložno samo uvjetima utvrđenim u članku 58. i, u slučajevima kada je to potrebno, uvjetu da treba postojati stvarna i trajna veza s gospodarstvom države članice; budući da se stoga ne može tražiti od društava ili tvrtki, kako bi se ostvarila korist od tih mjera, da ispunjavaju dodatne uvjete, a naročito se ne može tražiti od društva ili tvrtke da ishode posebno odobrenje koje se ne zahtjeva od domaćeg društva ili tvrtke koja želi obavljati određenu gospodarsku djelatnost; budući da, međutim, taj ujednačen tretman ne bi trebao spriječiti državu članicu u tome da zahtijeva da društvo koje ima dionički kapital u njihovim zemljama posluje pod opisom pod kojim je poznato u pravu države članice po kojem je osnovano i da treba navesti iznos svog upisanog kapitala koji je naveden na poslovnoj dokumentaciji koju koristi u državi članici domaćinu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U odnosu na fizičke osobe i društva ili tvrtke koje su sadržane u glavi I. Općeg programa za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, države članice ukidaju ona ograničenja koja su navedena u glavi III. onih Općih programa koji utječu na pravo pokretanja i obavljanja djelatnosti navedenih u članku 2. ove Direktive.

Članak 2.

Odredbe ove Direktive primjenjuju se:

1.

na djelatnosti samozaposlenih osoba u području reosiguranja i retrocesije iz grupe ex 630 u Prilogu 1. Općem programu za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana;

2.

u posebnom slučaju fizičkih osoba, društava ili tvrtki koje su navedene u članku 1., a koje se bave kako izravnim osiguranjem tako i reosiguranjem i retrocesijom, na onaj dio njihovih djelatnosti koji se odnosi na reosiguranje i retrocesiju;

Članak 3.

Članak 1. primjenjuje se posebno na ograničenja koja proizlaze iz sljedećih odredbi:

(a)

u vezi slobode poslovnog nastana:

u Saveznoj Republici Njemačkoj

1.

Versicherungsaufsichtsgesetz od 6. lipnja 1931., zadnja rečenica članka 106. stavka 2. i članak 111. stavak 2., kojim je savezni ministar gospodarstva dobio diskrecijsko pravo da stranim državljanima nametne uvjete za pokretanje djelatnosti u području osiguranja i zabrani tim državljanima obavljanje tih djelatnosti na državnom području Savezne Republike;

2.

Gewerbeordnung, stavak 12., i Zakon od 30. siječnja 1937., članak 292., kojim se zahtijeva da strana društva i tvrtke ishode prethodno odobrenje;

u Kraljevini Belgiji

Arrêté royal br. 62 od 16. studenoga 1939. i Arrêté ministériel od 17. prosinca 1945., kojima se zahtijeva posjedovanje carte professionelle;

u Francuskoj Republici

1.

Décret-loi od 12. studenoga 1938. i Décret od 2. veljače 1939., kako je u oba slučaja izmijenjen Zakonom od 8. listopada 1940., kojima se zahtijeva posjedovanje carte d’identité de commerçant;

2.

Članak 2. stavak 2. Zakona od 15. veljače 1917., kako je izmijenjen i zamijenjen putem Décret-loi od 30. listopada 1935., kojim se zahtijeva ishođenje posebnog ododbrenja;

u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu

Zakon od 2. lipnja 1962., članci 19. i 21. (Mémorial A br. 31 od 19. lipnja 1962.).

(b)

u vezi slobode pružanja usluga:

u Francuskoj Republici

Zakon od 15. veljače 1917., kako je izmijenjen putem Décret-loi od 30. listopada 1935., tj.:

1.

Članak 1. stavak 2., kojim se ovlašćuje ministar financija da sastavi popis određenih društava ili društava iz određene zemlje, a s kojima se ne može sklopiti ugovor za reosiguranje ili retrocesiju rizika u vezi osobe, imovine ili odgovornosti u Francuskoj;

2.

Članak 1. zadnji stavak, kojim se zabranjuje prihvaćanje rizika reosiguranja ili retrocesije osiguranih od strane društva navedenog u prethodnoj točki (b) (1);

3.

Članak 2. prvi stavak, kojim se zahtijeva da se ime osobe navedene u tom članku mora dati ministru financija na odobrenje;

u Republici Italiji

Članak 73. drugi stavak pročišćenog teksta odobrenog u Decreto br. 449 od 13. veljače 1959., a kojim se ovlašćuje ministar industrije i trgovine da zabrani prijenos rizika reosiguranja ili retrocesije na određena strana društva koja nisu osnovala pravno predstavništvo na području Italije.

Članak 4.

Države članice mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od šest mjeseci od njezine obavijesti i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

U Bruxellesu 25. veljače 1964.

Za Vijeće

Predsjednik

H. FAYAT


(1)  SL 2, 15.1.1962., str. 36./62.

(2)  SL 2, 15.1.1962., str, 36./62.

(3)  SL 33, 4.3.1963., str. 482./63.

(4)  SL 56, 4.4.1963., str. 882./64.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

5


31973L0240


L 228/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.1973.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 24. srpnja 1973.

o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana za poslove izravnog osiguranja osim životnog osiguranja

(73/240/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 54. stavke 2. i 3.,

uzimajući u obzir Opći program (1) za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana, a posebno njegovu glavu IV. stavak C,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da gore spomenuti Opći program predviđa ukidanje diskriminacije državljana drugih država članica u pogledu poslovnog nastana za poslove izravnog osiguranja osim životnog osiguranja;

budući da u skladu s ovim Općim programom ukidanje ograničenja u osnivanju zastupništava i podružnica, a u vezi društava za izravno osiguranje, ovisi o usklađivanju uvjeta za osnivanje i obavljanje poslova osiguranja; budući da je to usklađivanje za izravno osiguranje osim životnog osiguranja ostvareno kroz Prvu direktivu vijeća od 24. srpnja 1973.;

budući da je područje primjene ove Direktive u svakom pogledu isto kao ono definirano u točki A Priloga Prvoj direktivi o usklađivanju; budući da se pod tim okolnostima činilo uputnim da se za potrebe usklađivanja isključi osiguranje izvoznih kredita;

budući da se u skladu s gore spomenutim Općim programom ograničenja prava pristupanja strukovnim organizacijama moraju ukinuti u slučajevima kada strukovna djelatnost dotičnih osoba uključuje korištenje tog prava,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Države članice ukidaju, a u pogledu fizičkih osoba i društava obuhvaćenih u glavi I. Općeg programa za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana, u daljnjem testu „korisnici”, ograničenja navedena u glavi III. ovog programa koja utječu na pravo osnivanja i obavljanja samostalnih poslova u vrstama osiguranja navedenim u članku 1. Prve direktive o usklađivanju.

Pod „Prvom direktivom o usklađivanju” podrazumijeva se Prva direktiva vijeća od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja.

Međutim, u vezi osiguranja izvoznih kredita ova ograničenja ostaju na snazi sve dok se ne provede program usklađivanja utvrđen u članku 2. stavku 2. točki (d) Prve direktive o usklađivanju.

Članak 2.

1.   Države članice ukidaju sljedeća ograničenja:

(a)

ograničenja kojima je korisnicima spriječen poslovni nastan u zemlji domaćinu pod istim uvjetima i s istim pravima kao i državljanima te zemlje;

(b)

ograničenja koja postoje zbog upravne prakse čija je posljedica postupanje prema korisnicima koje je diskriminirajuće u usporedbi s postupanjem koje se primjenjuje prema državljanima te zemlje.

2.   Ograničenja koja se trebaju ukinuti posebno uključuju ona ograničenja koja proizlaze iz mjera koje sprečavaju ili ograničavaju poslovni nastan korisnika na sljedeće načine:

(a)   u Njemačkoj: odredbe kojima se Saveznom ministarstvu gospodarstva daju diskrecijska prava da za pristup ovoj djelatnosti stranim državljanima nametne svoje vlastite uvjete i spriječi ih u obavljanju ovih poslova na području Savezne Republike (zakon od 6. lipnja 1931. (VAG), članak 106. stavak 2. točka 1. u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom 3., članak 106. stavak 2. zadnja rečenica i članak 111. stavak 2.;

(b)   u Belgiji: obveza posjedovanja „carte professionelle” (članak 1. zakona od 19. veljače 1965.);

(c)   u Francuskoj:

potreba dobivanja posebne suglasnosti (zakon od 15. veljače 1917. s izmjenama u „décret-loi” od 30. listopada 1935., članak 2. stavak 2. - „décret” od 19. kolovoza 1941. s izmjenama, članci 1. i 2. - „décret” od 13. kolovoza 1947. s izmjenama, članci 2. i 10.);

obveza pružanja jamstava ili posebnih gara„ncija kao uzajamni zahtjev (zakon od 15. veljače 1917. s izmjenama u „décret-loi” od 30. listopada 1935., članak 2. stavak 2. - „décret-loi” od 14. lipnja 1938., članak 42. - „décret” od 30. prosinca 1938. s izmjenama, članak 143. - „décret” od 14. prosinca 1966., članci 9., 10. i 11.);

obveza pologa tehničkih pričuva („décret” od 30. prosinca 1938., izmijenjeni članak 179. - „décret” od 13. kolovoza 1947. s izmjenama, članci 8. i 13. - „décret” od 14. prosinca 1966., glava I.).

(d)   u Irskoj: odredba da društvo, da bi dobilo dozvolu za osiguranje, mora biti registrirano prema Irskom zakonu o trgovačkim društvima, a dvije trećine njegovih dionica moraju držati irski građani, s tim da većina direktora (s iznimkom glavnog direktora s punim radnim vremenom) moraju biti irski građani (Zakon o osiguranju, 1936., odjeljak 12.; Zakon o osiguranju, 1964., odjeljak 7.).

3.   Zakoni i drugi propisi koje se odnose na korisnike koji su obvezni položiti depozit ili posebno jamstvo ne ukidaju se sve dok društvo ne ispuni financijske uvjete po člancima 16. i 17. Prve direktive o usklađivanju, u skladu s odredbama članka 30. stavaka 1. i 2. iste Direktive.

Članak 3.

1.   U slučajevima kada država članica domaćin od vlastitih državljana koji žele osnovati poslove navedene u članku 1. zahtijeva dokaz o dobrom ugledu i dokaz da nad njima u prošlosti nije bio proglašen stečaj, ili dokaz za jedno od to dvoje, ta država kao dostatan dokaz, a u vezi državljana drugih država članica, prihvaća predočenje izvatka iz „sudskog registra” ili, u nedostatku istoga, istovjetne isprave koje je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo u zemlji porijekla ili zemlji iz koje dolazi strani državljanin, a iz koje je vidljivo da su ti zahtjevi ispunjeni.

2.   U slučajevima kada zemlja porijekla ili zemlja iz koje dolazi strani državljanin ne izda takvu ispravu kao dokaz o dobrom ugledu ili ispravu kao dokaz da nad njim u prošlosti nije bio proglašen stečaj, takav se dokaz može nadomjestiti izjavom pod prisegom ili, u državama u kojima se ne predviđa mogućnost izjave pod prisegom, svečanom izjavom, a koju u zemlji porijekla ili u zemlji iz koje dolazi dotična osoba daje pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom ili u slučajevima kada je to primjereno pred bilježnikom; to tijelo ili bilježnik izdaje potvrdu kojom se potvrđuje autentičnost izjave pod prisegom ili svečane izjave. Izjava o tome da u prošlosti nije bio proglašen stečaj isto se tako može dati pred nadležnim strukovnim tijelom u navedenoj zemlji.

3.   Isprave koje su izdane u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ne smiju biti starije od tri mjeseca od datuma izdavanja.

4.   U vremenskom roku utvrđenom u članku 6., države članice imenuju tijela nadležna za izdavanje ovih isprava i bez odgode o tome obavješćuju druge države članice i Komisiju.

Članak 4.

1.   Države članice osiguravaju da korisnici imaju pravo pristupanja strukovnim organizacijama pod istim uvjetima i s istim pravima i obvezama kao i njihovi vlastiti državljani.

2.   Pravo pristupanja strukovnim organizacijama rezultira u slučaju poslovnog nastana mogućnošću biranja ili imenovanja na visoku dužnost u tim organizacijama. Međutim, takve se pozicije mogu rezervirati za vlastite državljane u slučajevima kada se, a u provedbi neke odredbe utvrđene zakonom ili propisom, dotična organizacija bavi izvršavanjem službenih dužnosti.

3.   U Velikom Vojvodstvu Luksemburgu članstvo u „Chambre de commerce” ne daje korisnicima pravo da sudjeluju u izboru upravnih organa te komore.

Članak 5.

Nijedna država članica ne odobrava svojim državljanima koji odlaze u drugu državu članicu u svrhu obavljanja poslova iz članka 1. bilo kakvu pomoć koja bi mogla poremetiti uvjete poslovnog nastana.

Članak 6.

Države članice izmjenjuju svoje nacionalne odredbe kako bi se uskladile s ovom Direktivom u roku od 18 mjeseci od objave Prve direktive o usklađivanju i o tome odmah obavješćuju Komisiju. Tako izmijenjene odredbe primjenjuju se istodobno kad i zakoni i drugi propisi doneseni u skladu s Prvom direktivom.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 1973.

Za Vijeće

Predsjednik

I. NØRGAARD


(1)  SL 2, 15.1.1962., str. 36/62.

(2)  SL C 27, 28.3.1968., str. 15.

(3)  SL 118, 20.6.1967., str. 2323/67.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

8


31974L0556


L 307/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.06.1974.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 4. lipnja 1974.

o utvrđivanju detaljnih odredaba o prijelaznim mjerama koje se odnose na djelatnosti trgovine i distribucije otrovnih proizvoda i djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu takvih proizvoda, uključujući i djelatnosti posrednika

(74/556/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 49., članak 54. stavak 2., članak 57., članak 63. stavak 2., članak 66. i članak 235.,

uzimajući u obzir Opći program za ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana (1) te posebno stavke 2. i 3. njegove glave V.,

uzimajući u obzir Opći program za ukidanje ograničenja slobode pružanja usluga (2) te posebno stavke 2. i 3. njegove glave VI.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (3),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (4),

budući da, osim što predviđa ukidanje ograničenja, Opći program propisuje da treba ispitati treba li tom ukidanju prethoditi, pratiti ga ili nakon njega slijediti obostrano priznavanje diploma, svjedodžbi i ostalih formalnih kvalifikacija, te usklađivanje zakona i drugih propisa koji se odnose na pokretanje i obavljanje navedenih djelatnosti, te bi li, u slučaju potrebe, trebale biti donesene prijelazne mjere do završetka postupka priznanja i usklađivanja; osim toga, budući da određene direktive Vijeća koje se odnose na ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga propisuju donošenje direktiva koje se odnose na obostrano priznavanje s obzirom na djelatnosti u vezi s prodajom i distribucijom otrovnih proizvoda i djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu takvih proizvoda;

budući da Direktiva Vijeća br. 64/427/EEZ (5) od 7. srpnja 1964. o utvrđivanju detaljnih odredaba o propisanim mjerama s obzirom na djelatnosti samozaposlenih osoba u proizvodnoj i prerađivačkoj industriji koje su obuhvaćene velikim ISIC skupinama 23-40 (industrija i malo obrtništvo) i Direktiva br. 68/336/EEZ (6) od 15. listopada 1968. o utvrđivanju detaljnih odredaba o propisanim mjerama s obzirom na djelatnosti samozaposlenih osoba u prehrambenoj industriji i proizvodnji pića (velike ISIC skupine 20 i 21) ne isključuju uporabu otrovnih proizvoda u obavljanju djelatnosti na koje se te direktive odnose; budući da su prijelazne mjere propisane tim direktivama na odgovarajući način također primjenjive na uporabu takvih proizvoda u slučajevima gdje to zahtijeva obavljanje navedenih djelatnosti;

budući da za djelatnosti koje se odnose na trgovinu i distribuciju otrovnih proizvoda i djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu takvih proizvoda, uključujući djelatnost posrednika, neke države članice ponekad zahtijevaju da osobe koje sudjeluju u bilo kojoj od ovih djelatnosti posjeduju određene sposobnosti o kojima svjedoče formalne kvalifikacije ili diplome, dok druge države članice ne postavljaju nikakve posebne zahtjeve, nego samo predviđaju posebne uvjete za rukovanje otrovnim otpadom i njegovo odlaganje; budući da stoga nije moguće istodobno provesti predviđeno usklađivanje i ukidanje diskriminacije; budući da se takvo usklađivanje mora provesti naknadno;

budući da se i u nedostatku neposrednog usklađivanja čini poželjnim olakšati ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga za navedene djelatnosti donošenjem prijelaznih mjera kakve predviđaju Opći programi, posebno kako bi se izbjeglo stvaranje većih poteškoća za građane država članica u kojima ne postoje nikakvi zahtjevi za obavljanje takvih djelatnosti;

budući da bi, kako bi se spriječila pojava takvih poteškoća, glavni cilj prijelaznih mjera trebao biti da kao dovoljnu kvalifikaciju za obavljanje navedenih djelatnosti u državi članici domaćinu te države priznaju činjenicu da je osoba tu djelatnost obavljala u nekoj drugoj državi članici Zajednice osim u državi domaćinu, dovoljno dugo i dovoljno nedavno da bi ta osoba mogla posjedovati stručna znanja jednaka onima koja se traže od građana države članice domaćina s obzirom na postojanje opasnih učinaka koje otrovni proizvodi mogu imati za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, bilo izravno ili neizravno putem okoliša;

budući da se, s obzirom na različite značajke otrovnih proizvoda i različite stupnjeve njihove otrovnosti s obzirom na zdravlje ljudi, životinja i biljaka, poznavanje učinaka nekog od tih proizvoda ili iskustvo u rukovanju njime ne može smatrati dokazom jednake sposobnosti za distribuciju ili profesionalnu uporabu ostalih takvih proizvoda ili takvih proizvoda općenito; budući da stoga država članica domaćin mora imati mogućnost ograničavanja dosega prijelaznih mjera na proizvode koji se sastoje od istih aktivnih tvari ili koji imaju sličan učinak na zdravlje ljudi, životinja i biljaka, bilo izravno ili neizravno putem okoliša;

budući da, u onoj mjeri u kojoj pokretanje ili obavljanje takve djelatnosti u državama članicama u slučaju plaćenih zaposlenika ovisi o posjedovanju općih, trgovačkih i stručnih znanja i sposobnosti, ova bi se Direktiva također trebala odnositi na tu skupinu osoba kako bi se uklonila prepreka slobodnom kretanju radnika i na taj način nadopunile mjere donesene Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1612/68 (7) od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice;

budući da bi, iz istog razloga, odredbe predviđene za dokazivanje dobrog ugleda i nepostojanja prethodnog stečaja trebale biti primjenjive i na plaćene zaposlenike;

budući da glavni smisao mjera predviđenih ovom Direktivom nestaje kad se usklade uvjeti za pokretanje i obavljanje navedenih djelatnosti i kad se postigne obostrano priznavanje diploma, svjedodžbi i ostalih formalnih kvalifikacija,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Države članice donose prijelazne mjere određene ovom Direktivom s obzirom na poslovni nastan ili pružanje usluga na njihovom području od strane fizičkih osoba, trgovačkih društava i poduzeća koje obuhvaća glava I. Općih programa (dalje u tekstu: „korisnici”), a koji žele obavljati djelatnosti na koje se odnosi stavak 2. ovog članka.

2.   Te su djelatnosti one koje obuhvaća Direktiva Vijeća br. 74/557/EEZ (8) od 4. lipnja 1974. o ostvarivanju slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga s obzirom na djelatnosti samozaposlenih osoba i posrednika koji obavljaju trgovinu i distribuciju otrovnih proizvoda.

Ova Direktiva također obuhvaća djelatnost koja se odnosi na profesionalnu uporabu otrovnih proizvoda u onoj mjeri u kojoj su te djelatnosti liberalizirane ili će biti liberalizirane sljedećim direktivama:

Direktiva Vijeća br. 65/1/EEZ (9) od 14. prosinca 1964. o utvrđivanju detaljnih odredaba za ostvarivanje slobode pružanja usluga u poljoprivredi i hortikulturi,

Direktiva Vijeća br. 667/654/EEZ (10) od 24. listopada 1967. o utvrđivanju detaljnih odredaba za ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga s obzirom na djelatnost samozaposlenih osoba u šumarstvu i sječi i prijevozu stabala,

Direktiva Vijeća br. 71/18/EEZ (11) od 16. prosinca 1970. o utvrđivanju detaljnih odredaba za ostvarivanje slobode poslovnog nastana s obzirom na samozaposlene osobe koje pružaju usluge u poljoprivredi i hortikulturi,

Direktiva Vijeća br. 74/.../EEZ od ... u vezi s ostvarivanjem slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga s obzirom na različitu djelatnost samozaposlenih osoba (od velike ISIC skupine 01 do velike skupine 85) u smislu djelatnosti koje obuhvaća ta Direktiva, a koje se ubrajaju u ISIC skupinu 859 i obuhvaćaju uporabu otrovnih proizvoda.

3.   Prijelazne odredbe također se odnose na zaposlene osobe koje obavljaju djelatnosti iz stavka 2., kao i članak 7. stavke 1. do 4. Direktive Vijeća br. 74/557/EEZ.

Članak 2.

U slučajevima kad je u državi članici pokretanje i obavljanje djelatnosti iz članka 1. stavka 2. podstavka 1. ove Direktive uvjetovano posjedovanjem općih, trgovačkih ili stručnih znanja i sposobnosti, ta država članica kao dovoljan dokaz takvih znanja i sposobnosti prihvaća činjenicu da je ta osoba obavljala navedenu djelatnost u nekoj drugoj državi članici u bilo kojem od sljedećih razdoblja:

(a)

neprekidno pet godina samostalno ili na rukovodećem mjestu, s tim da tu djelatnost nije prestala obavljati više od dvije godine prije dana podnošenja zahtjeva iz članka 4. stavka 2. ove Direktive;

(b)

neprekidno dvije godine samostalno ili na rukovodećem mjestu, s tim da korisnik posjeduje svjedodžbu o sposobnosti i stručnosti za tu djelatnost, koja ga ovlašćuje za obavljanje djelatnosti trgovine i distribucije otrovnih proizvoda u državi članici njihovog porijekla ili onoj iz koje korisnik dolazi;

(c)

neprekidno tri godine samostalno ili na rukovodećem mjestu, s tim da korisnik dokazuje da je za tu djelatnost prošao prethodnu izobrazbu koju dokazuje svjedodžbom za koju ta država priznaje ili za koju stručno profesionalno ili trgovinsko tijelo smatra da potpuno udovoljava zahtjevima te djelatnosti;

(d)

neprekidno tri godine nesamostalno, s tim da korisnik posjeduje svjedodžbu o sposobnosti i stručnosti za tu djelatnost koja ga ovlašćuje za obavljanje djelatnosti trgovine ili distribucije otrovnih proizvoda u državi članici njihovog porijekla ili državi članici iz koje korisnik dolazi;

(e)

neprekidno četiri godine nesamostalno, s tim da korisnik dokazuje da je za tu djelatnost prošao prethodnu izobrazbu koju dokazuje svjedodžbom za koju ta država priznaje ili za koju stručno profesionalno ili trgovinsko tijelo smatra da potpuno udovoljava zahtjevima te djelatnosti.

Ovaj se članak odnosi samo na trgovinu i distribuciju zapakiranih otrovnih proizvoda koji su u originalnom pakiranju namijenjeni za dostavu krajnjem korisniku.

Članak 3.

U slučajevima kad je u državi članici pokretanje ili obavljanje djelatnosti iz članka 1. stavka 2. podstavka 2. ove Direktive uvjetovano posjedovanjem općeg, trgovačkog ili stručnog znanja i sposobnosti, ta država članica dovoljnim dokazom takvoga znanja i sposobnosti smatra činjenicu da je korisnik obavljao tu djelatnost u nekoj drugoj državi članici u bilo kojem od sljedećih razdoblja:

(a)

neprekidno šest godina samostalno ili na rukovodećem mjestu, s tim da s obavljanjem te djelatnosti nije prestao prije više od dvije godine prije dana podnošenja zahtjeva iz članka 4. stavka 2. ove Direktive;

(b)

neprekidno tri godine samostalno ili na rukovodećem mjestu, s tim da korisnik posjeduje svjedodžbu o sposobnosti i stručnosti za tu djelatnost, koja ga ovlašćuje za obavljanje djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu otrovnih proizvoda u državi članici njihovog porijekla ili državi članici iz koje korisnik dolazi;

(c)

neprekidno četiri godine samostalno, s tim da korisnik dokazuje da je za tu djelatnost prošao prethodnu izobrazbu koju dokazuje svjedodžbom za koju ta država priznaje ili za koju stručno profesionalno ili trgovinsko tijelo smatra da potpuno udovoljava zahtjevima te djelatnosti;

(d)

neprekidno četiri godine nesamostalno, s tim da korisnik posjeduje svjedodžbu o sposobnosti i stručnosti za tu djelatnost, koja ga ovlašćuje za obavljanje djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu otrovnih proizvoda u državi članici njihovog porijekla ili državi članici iz koje korisnik dolazi;

(e)

neprekidno pet godina nesamostalno, s tim da korisnik dokazuje da je za tu djelatnost prošao prethodnu izobrazbu koju dokazuje svjedodžbom za koju ta država priznaje ili za koju stručno profesionalno ili trgovinsko tijelo smatra da potpuno udovoljava zahtjevima te djelatnosti.

Odredbe pod (a), (c) i (e) ne primjenjuju se na djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu određenih visokootrovnih niže navedenih proizvoda:

cijanovodična kiselina i njene topljive soli,

fluorovodična kiselina i njene topljive soli,

akrilonitril,

tekući komprimirani amonijak,

metil bromid,

kloropikrin,

vodikov fosfid i spojevi koji ga oslobađaju,

etilen oksid,

ugljikov disulfid,

ugljikov tetraklorid,

trikloroacetonitril.

Kako bi se odredbe pod (b) i (d) mogle primjenjivati na te visokootrovne proizvode, svjedodžba o sposobnosti i stručnosti mora izrijekom navesti proizvod ili proizvode koje korisnik smije upotrebljavati u državi njihovog porijekla ili državi članici iz koje dolazi.

U ovome slučaju ne smije proći više od dvije godine od korisnikovog prestanka obavljanja te djelatnosti do podnošenja zahtjeva iz članak 4. stavka 2. ove Direktive.

Članak 4.

1.   Smatra se da je osoba obavljala djelatnost na rukovodećem mjestu u smislu članaka 2. i 3. ove Direktive ako je obavljala tu djelatnost u industrijskom ili trgovinskom poduzeću u toj struci:

(a)

kao rukovoditelj poduzeća ili podružnice poduzeća; ili

(b)

kao zamjenik vlasnika ili rukovoditelj poduzeća, u slučajevima gdje takvo mjesto podrazumijeva odgovornost jednaku onoj koju ima vlasnik ili rukovoditelj kojeg ta osoba predstavlja; ili

(c)

na rukovodećem mjestu s dužnostima koje se odnose na trgovinu ili distribuciju otrovnih proizvoda i s odgovornošću za barem jedan odjel poduzeća ili na rukovodećem mjestu s odgovornošću za upotrebu navedenih proizvoda.

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti propisani člancima 2. i 3. ove Direktive ostvaruje se potvrdom koju izdaje ovlašteno tijelo u državi porijekla ili državi iz koje ta osoba dolazi, a koju ta osoba prilaže svojem zahtjevu za ovlaštenje obavljanja te djelatnosti ili tih djelatnosti u državama članicama domaćinima. Takva potvrda treba, ako je to potrebno, navesti je li u državi članici porijekla ili u državi iz koje ta osoba dolazi ovlaštenje ograničeno na pokretanje djelatnosti koje se odnose na distribuciju otrovnih proizvoda ili na djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu takvih proizvoda, ili jesu li određeni otrovni proizvodi izuzeti iz navedenih djelatnosti.

3.   Države članice u roku iz članka 7. ove Direktive određuju tijela koja su ovlaštena za izdavanje potvrda iz stavka 2. ovog članka te zatim o tome obavješćuju ostale države članice i Komisiju.

Članak 5.

U slučajevima kad u državi članici porijekla ili državi članici iz koje ta osoba dolazi formalne kvalifikacije iz članaka 2. i 3. ove Direktive ili potvrde iz članka 4. stavka 2. ove Direktive dozvoljavaju samo pokretanje djelatnosti koje se odnose na distribuciju otrovnih proizvoda ili djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu takvih proizvoda ili izuzimaju određene otrovne proizvode iz tih djelatnosti, država članica domaćin može na svojem području primijeniti jednaka ograničenja i također izuzeti djelatnosti koje obuhvaćaju profesionalnu uporabu otrovnih proizvoda koji se sastoje od istih aktivnih tvari kao proizvodi izuzeti u formalnim kvalifikacijama i potvrdama ili koji su na sličan način opasni za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, bilo izravno ili neizravno putem okoliša.

Članak 6.

Ova Direktiva primjenjuje se do stupanja na snagu propisa o usklađivanju nacionalnih odredaba kojima je uređen početak obavljanja i obavljanje tih djelatnosti.

Članak 7.

1.   Države članice donose mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od šest mjeseci od notifikacije i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva, a Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 8.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 4. lipnja 1974.

Za Vijeće

Predsjednik

J. ERTL


(1)  SL 2, 15.1.1962., str. 36/62.

(2)  SL 2, 15.1.1962., str. 32/62.

(3)  SL C 63, 28.5.1969., str. 21.

(4)  SL C 10, 27.1.1970., str. 23.

(5)  SL 117, 23.7.1964., str. 1863/64.

(6)  SL L 260, 22.10.1968., str. 12.

(7)  SL L 257, 19.10.1968., str. 2.

(8)  SL L 307, 18.11.1974., str. 5.

(9)  SL 1, 8.1.1965., str. 1/65.

(10)  SL 263, 30.10.1967., str. 6.

(11)  SL L 8, 11.1.1971., str. 24.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

12


31976L0580


L 189/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.06.1976.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 29. lipnja 1976.

o izmjeni Direktive 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja

(76/580/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je Direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (3), kako bi se olakšalo pokretanje i obavljanje navedenog poslovanja, uklonila određena odstupanja između nacionalnih zakonodavstava; budući da je osigurala primjerenu zaštitu osiguranika i trećih strana u svim državama članicama i da su istodobno posebno usklađene odredbe koje se odnose na financijska jamstva tražena od osiguravajućih društava;

budući da sukladno toj Direktivi minimalni jamstveni fond koji svaka država članica zahtijeva od svih društava za osiguranje koja imaju sjedište na njihovom državnom području ne može biti manji od određenog iznosa koji je izražen u obračunskim jedinicama u Direktivi;

budući da se obračunska jedinica također navodi pri utvrđivanju iznosa prihoda od doprinosa određenih društava za uzajamno osiguranje ispod kojih se Direktiva ne primjenjuje;

budući da za potrebe navedene Direktive „obračunska jedinica” znači jedinica koja je definirana u članku 4. Protokola o statutu Europske investicijske banke; budući da je temeljem te definicije konverzija iznosa navedenih u Direktivi u nacionalne valute dovela do narušavanja tržišnog natjecanja između društava čija se sjedišta nalaze u raznim državama članicama;

budući da je Odlukom 75/250/EEZ (4) Vijeće 21. travnja 1975. definiralo europsku obračunsku jedinicu koja predstavlja prosjek svih promjena u vrijednosti valuta država članica; budući da se stopa konverzije svake valute u odnosu na ovu obračunsku jedinicu utvrđuje automatski na temelju dnevnih kotacija na deviznim tržištima; budući da korištenje ove europske obračunske jedinice postavlja društva za osiguranje na istu konkurentsku osnovu;

budući da je u tijeku revizija članka 4. gore navedenog Protokola; budući da sukladno Odluci Upravnog odbora EIB-a od 18. ožujka 1975. ova banka koristi europsku obračunsku jedinicu definiranu u Odluci Vijeća 75/250/EEZ;

budući da je u novije vrijeme, 18. prosinca 1975., Komisija Odlukom br. 3289/75/EZUČ (5) uz jednoglasnu suglasnost Vijeća prihvatila ovu europsku obračunsku jedinicu u primjeni Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik;

budući da se vrijednost europske obračunske jedinice u valuti svake države članice utvrđuje na dnevnoj osnovi te budući da se referentni dan za njezino korištenje također treba utvrditi prilikom primjene ove Direktive;

budući da bi, međutim, u određenim državama članicama uvođenje europske obračunske jedinice dovelo do smanjenja iznosa u nacionalnoj valuti koji su izraženi u obračunskim jedinicama iz Direktive; budući da bi takvo smanjenje dovelo do odgovarajućeg smanjenja zaštite koja se sada daje osiguranim strankama na temelju minimalnog jamstvenog fonda; budući da se navedeni iznosi trebaju revidirati svake dvije godine; budući da postoji vjerojatnost da će se, kao posljedica revizije, ti iznosi izmijeniti; budući da bi u određenim državama članicama nakon smanjenja iznosa izraženih u nacionalnoj valuti, pod ovim uvjetima ubrzo mogla uslijediti daljnja prilagodba u tim državama; budući da bi provedba ovih sukcesivnih mjera uzrokovala poteškoće za društva i nadzorna tijela; budući da bi se stoga ti iznosi trebali držati na razini koju bi bili ostvarili na temelju stope konverzije primjenljive prije uvođenja europske obračunske jedinice, ako je ta razina viša od razine europske obračunske jedinice, sve dok se ne revidiraju iznosi utvrđeni u Direktivi 73/239/EEZ;

budući da promjene u gospodarskoj i monetarnoj situaciji Zajednice opravdavaju preispitivanje ovih potonjih iznosa u redovitim vremenskim razmacima,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Tekst članka 5. točke (a) Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Obračunska jedinica znači europska obračunska jedinica (EOJ) kako je definirana Odlukom Komisije 3289/75/EZUČ (6). Kad god se u ovoj Direktivi navodi obračunska jedinica, vrijednost konverzije u nacionalnoj valuti koju treba usvojiti je, počevši od 31. prosinca svake godine, vrijednost konverzije na zadnji dan prethodnog mjeseca listopada za koji su konverzijske vrijednosti za europsku obračunsku jedinicu na raspolaganju u svim valutama Zajednice;”.

2.   Sljedeća se zabilješka dodaje kao bilješka na stranici na kojoj se nalazi članak 5. Direktive 73/239/EEZ:

Članak 2.

Kao prijelazna mjera, a sve dok se iznosi izraženi u obračunskim jedinicama u Direktivi 73/239/EEZ ne izmijene po prvi put, iznosi izraženi u nacionalnoj valuti za konverziju obračunske jedinice, kako je definirano u članku 5. točki (a), nisu manji od onih koji su izvedeni prema stopi konverzije koja se primjenjivala na obračunsku jedinicu prije donošenja ove Direktive.

Članak 3.

Svake dvije godine Vijeće na prijedlog Komisije revidira i po potrebi izmjenjuje iznose izražene u obračunskim jedinicama u Direktivi 73/239/EEZ, uzimajući u obzir promjene u gospodarskoj i monetarnoj situaciji Zajednice.

Članak 4.

Nacionalne odredbe koje su izmijenjene u skladu s ovom Direktivom primjenjuju se od 31. prosinca 1976.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 29. lipnja 1976.

Za Vijeće

Predsjednik

G. THORN


(1)  SL C 28, 9.2.1976., str. 16.

(2)  SL C 35, 16.2.1976., str. 17.

(3)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

(4)  SL L 104, 24.4.1975., str. 35.

(5)  SL L 327, 19.12.1975., str. 4.

(6)  „SL L 327, 19.12.1975., str. 4.“


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

14


31977L0249


L 078/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.03.1977.


DIREKTIVA VIJEĆA

od 22. ožujka 1977.

o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga

(77/249/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 57. i 66.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je, prema Ugovoru, bilo kakvo ograničavanje pružanja usluga koje se temelji na državljanstvu ili boravištu, zabranjeno od završetka prijelaznog razdoblja;

budući da se ova Direktiva odnosi isključivo na mjere koje odvjetnicima omogućavaju učinkovito pružanje odvjetničkih usluga; budući da su potrebne detaljnije mjere za učinkovito ostvarivanje prava poslovnog nastana;

budući da država članica domaćin mora za učinkovito pružanje odvjetničkih usluga priznati kao odvjetnike sve osobe koje pružaju te usluge u različitim državama članicama;

budući da, s obzirom da se ova Direktiva odnosi isključivo na obavljanje djelatnosti i ne sadrži odredbe o međusobnom priznavanju diploma, osoba na koju se ova Direktiva odnosi mora preuzeti stručni naziv koji se koristi u državi članici u kojoj ima poslovni nastan, dalje u tekstu: „država članica iz koje dolazi”,

DONIJELO JE SLJEDEĆU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje, u granicama i pod uvjetima koji su u njoj utvrđeni, na obavljanje odvjetničke djelatnosti pružanjem usluga.

Neovisno o drugim odredbama ove Direktive, države članice mogu pridržati za određene kategorije pravnika obvezu pripreme službenih isprava za stjecanje prava na upravljanje ostavinom pokojnika te za izradu službenih isprava kojima se osnivaju ili prenose vlasnička prava na zemlju.

2.   Pojam „odvjetnik” se odnosi na bilo koju osobu koja je ovlaštena obavljati stručne djelatnosti pod jednim od sljedećih naziva:

Belgija:

Avocat — Advocaat

Danska:

Advokat

Njemačka:

Rechtsanwalt

Francuska:

Avocat

Irska:

Barrister

Solicitor

Italija:

Avvocato

Luksemburg:

Avocat-avoué

Nizozemska:

Advocaat

Ujedinjena Kraljevina:

Advocate

Barrister

Solicitor.

Članak 2.

Svaka država članica radi obavljanja djelatnosti utvrđenih u članku 1. stavku 1. priznaje kao odvjetnika, sve osobe iz stavka 2. navedenog članka.

Članak 3.

Osoba iz članka 1. preuzima stručni naziv koji se koristi u državi članici iz koje dolazi, na jeziku ili jednom od jezika te države s naznakom stručne organizacije koja joj je izdala dozvolu za obavljanje djelatnosti ili suda pred kojim ima pravo obavljati djelatnost u skladu sa zakonodavstvom te države.

Članak 4.

1.   Djelatnosti vezane uz zastupanje stranke u postupku pred sudom ili pred upravnim tijelima obavljaju se u svakoj državi članici domaćinu pod uvjetima utvrđenima za odvjetnike u toj državi uz izuzetak uvjeta kojima se zahtijeva boravište ili upis u stručnu organizaciju u toj državi.

2.   Odvjetnik koji obavlja te djelatnosti mora poštovati pravila profesionalnog ponašanja države članice domaćina, ne dovodeći u pitanje njegove obveze u državi članici iz koje dolazi.

3.   Ako odvjetnik obavlja djelatnosti u Ujedinjenoj Kraljevini, „pravila profesionalnog ponašanja države članice domaćina” jesu pravila koja se primjenjuju za „solicitor”, ako djelatnosti nisu pridržane za „barrister” i „advocate”. Inače se primjenjuju pravila profesionalnog ponašanja koja se primjenjuju na zadnje navedene. Međutim, za „barristers” iz Irske uvijek se primjenjuju pravila profesionalnog ponašanja koja se u Ujedinjenoj Kraljevini primjenjuju za „barristers” i „advocates”.

Ako odvjetnik obavlja djelatnosti u Irskoj, „pravila profesionalnog ponašanja države članice domaćina” jesu, ako se njima uređuje usmeno izlaganje predmeta na sudu, pravila profesionalnog ponašanja koja se primjenjuju za „barristers”. U svim drugim slučajevima primjenjuju se pravila profesionalnog ponašanja za „solicitors”. Međutim, za „barristers” i „advocates” iz Ujedinjene Kraljevine uvijek se primjenjuju pravila profesionalnog ponašanja koja se u Irskoj primjenjuju za „barrister”.

4.   Za odvjetnika koji obavlja djelatnosti, osim onih iz stavka 1., primjenjuju se uvjeti i pravila profesionalnog ponašanja države članice iz koje dolazi, ne dovodeći u pitanje poštovanje pravila, neovisno o njihovom izvoru, koja se primjenjuju na obavljanje odvjetničke djelatnosti u državi članici domaćinu, posebno onih pravila koja se odnose na nespojivost obavljanja odvjetničke djelatnosti s obavljanjem drugih djelatnosti u toj državi, poslovnu tajnu, odnose s drugim odvjetnicima, zabranu da isti odvjetnik zastupa stranke s međusobno suprotnim interesima i javnost djelovanja. Potonja pravila se primjenjuju samo ako ih može poštovati odvjetnik koji nije registriran u državi članici domaćinu, i to u mjeri u kojoj je poštovanje tih pravila objektivno opravdano kako bi se u toj državi osiguralo pravilno pružanje odvjetničkih usluga, ugled struke i poštovanje pravila u vezi s nespojivošću.

Članak 5.

Za obavljanje djelatnosti vezanih uz zastupanje stranke u postupku pred sudom, država članica može za odvjetnike iz članka 1. ove Direktive zahtijevati:

da budu predstavljeni, u skladu s lokalnim pravilima ili običajima, predsjedniku sudskog vijeća u postupku i, prema potrebi, predsjedniku odgovarajuće odvjetničke komore u državi članici domaćinu,

da rade zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred tim sudskim tijelom i koji će, prema potrebi, biti odgovoran tom tijelu, ili da rade s „avoué” ili „procuratore” koji obavlja djelatnost pred tim tijelom.

Članak 6.

Svaka država članica može isključiti pravnike koji obavljaju nesamostalnu djelatnost u javnom ili privatnom trgovačkom društvu iz obavljanja djelatnosti vezanih uz zastupanje tog trgovačkog društva u sudskim postupcima, ako pravnicima registriranima u toj državi nije dopušteno obavljati te djelatnosti.

Članak 7.

1.   Nadležno tijelo države članice domaćina može zahtijevati od osobe koja pruža odvjetničke usluge da dokaže svoju osposobljenost za odvjetnika.

2.   U slučaju neispunjavanja obveza iz članka 4. ove Direktive koje se primjenjuju u državi članici domaćinu, nadležno tijelo odlučuje, u skladu s vlastitim pravilima i postupcima, o posljedicama takvog neispunjenja obveza i u tu svrhu može ishoditi sve potrebne stručne podatke u vezi sa osobom koja pruža usluge. O svim poduzetim mjerama ono izvješćuje nadležno tijelo države članice iz koje osoba dolazi. Ta razmjena ne utječe na povjerljivu prirodu dostavljenih podataka.

Članak 8.

1.   Države članice donose mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od dvije godine od notifikacije i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 9.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. ožujka 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

Judith HART


(1)  SL C 103, 5.10.1972., str. 19., i SL C 53, 8.3.1976., str. 33.

(2)  SL C 36, 28.3.1970., str. 37., i SL C 50, 4.3.1976., str. 17.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

16


31988L0357


L 172/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.06.1988.


DRUGA DIREKTIVA VIJEĆA

od 22. lipnja 1988.

o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja, koja propisuje odredbe kako bi se olakšalo učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i izmjeni Direktive 73/239/EEZ

(88/357/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. i članak 66.

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3);

budući da je potrebno razviti unutarnje tržište osiguranja, a da bi se postigao taj cilj, potrebno je društvima za osiguranje koja imaju sjedište u Zajednici olakšati pružanje usluga u državama članicama, što će ugovarateljima osiguranja omogućiti da se osim uslugama osiguravatelja s poslovnim nastanom u njihovoj zemlji koriste i uslugama onih osiguravatelja koji imaju sjedište u Zajednici, a poslovni nastan u drugim državama članicama;

budući da je, prema Ugovoru, po završetku prijelaznog razdoblja zabranjena svaka diskriminacija s obzirom na slobodu pružanja usluga koja se temelji na činjenici da društvo nema poslovni nastan u državi članici u kojoj pruža usluge; budući da se ova zabrana odnosi na usluge koje pruža bilo koji poslovni nastan u Zajednici, bez obzira je li to sjedište društva ili su to zastupništvo ili podružnica;

budući da je iz praktičnih razloga potrebno definirati pružanje usluga vodeći računa o osiguravateljevom poslovnom nastanu, kao i o mjestu gdje se nalazi rizik; budući da je stoga potrebno donijeti definiciju gdje se nalazi rizik; budući da je nadalje potrebno razlikovati poslove koji se obavljaju na temelju slobode poslovnog nastana od poslova koji se obavljaju na temelju slobode pružanja usluga;

budući da je potrebno nadopuniti Prvu direktivu Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (4), dalje u tekstu „Prva direktiva”, kako je zadnje izmijenjena Direktivom 87/343/EEZ (5), posebno radi preciznog utvrđivanja ovlasti nadzornih tijela i sredstava za nadzor; budući da je nadalje potrebno donijeti posebne odredbe o osnivanju, obavljanju i nadzoru poslova u okviru slobode pružanja usluga;

budući da bi ugovaratelji osiguranja koji, s obzirom na svoj status, veličinu i vrstu osiguranog rizika, nemaju potrebu za posebnom zaštitom u državi u kojoj se nalazi rizik, trebali uživati punu slobodu odabira na što širem tržištu osiguranja; budući da je osim toga potrebno jamčiti ostalim ugovarateljima osiguranja odgovarajuću zaštitu;

budući da je, u svrhu zaštite ugovaratelja osiguranja i izbjegavanja poremećaja tržišnog natjecanja, opravdano ublažavanje pravila o neusklađenoj imovini, utvrđenih u Prvoj direktivi;

budući da se odredbe koje se odnose na pravo o ugovorima o osiguranju koje su na snazi u državama članicama i dalje razlikuju od države do države; budući da je u određenim slučajevima moguće prihvatiti slobodu odabira mjerodavnog prava za ugovore koje je različito od prava države u kojoj se nalazi rizik, u skladu s pravilima koja uzimaju u obzir posebne okolnosti;

budući da bi područje primjene ove Direktive trebalo obuhvatiti obvezno osiguranje, ali bi pritom trebalo zahtijevati da ugovor o takvom osiguranju bude u skladu s posebnim odredbama koje se odnose na takvo osiguranje, a koje predviđa država članica koja propisuje obvezu zaključivanja osiguranja;

budući da odredbe Prve direktive o prijenosu portfelja treba pooštriti i nadopuniti odredbama koje posebno obuhvaćaju prijenos portfelja ugovora zaključenih za pružanje usluga na drugo društvo;

budući da iz područja primjene odredbi koje se posebno odnose na slobodu pružanja usluga treba isključiti određene rizike, čiju primjenu zasada sprječavaju specifični propisi koje su donijela tijela država članica, a imajući u vidu prirodu i socijalne implikacije tih odredbi; budući da stoga ta isključenja treba preispitati nakon što ova Direktiva bude na snazi neko vrijeme;

budući da bi u interesu zaštite ugovaratelja osiguranja, država članica trebala u sadašnjoj fazi usklađivanja imati mogućnost ograničiti istodobno obavljanje poslova na temelju slobode pružanja usluga i na temelju poslovnog nastana; budući da se ova vrsta ograničenja ne može propisati ako ugovarateljima osiguranja nije potrebna ova zaštita;

budući da bi osnivanje i obavljanje poslova na temelju slobode pružanja usluga trebalo podlijegati postupcima koji jamče usklađenost društva za osiguranje s odredbama o financijskim jamstvima i uvjetima osiguranja; budući da se postupci mogu pojednostaviti u slučajevima kada poslovi u okviru slobode pružanja usluga obuhvaćaju ugovaratelje osiguranja koji s obzirom na svoj status, veličinu i vrstu osiguranog rizika ne trebaju posebnu zaštitu u državi članici u kojoj se nalazi rizik;

budući da je potrebno započeti posebnu suradnju vezano uz slobodu pružanja usluga između nadležnih nadzornih tijela države članice i između tih tijela i Komisije; budući da bi trebalo donijeti odredbe o sustavu sankcija koje će se primijeniti ako društvo koje pruža usluge nije usklađeno s odredbama države članice pružanja usluga;

budući da do daljnjeg usklađivanja tehničke pričuve trebaju podlijegati pravilima i nadzoru države članice pružanja usluga, ako pružanje usluga uključuje rizike kod kojih država primatelja usluga želi za ugovaratelje osiguranja osigurati posebnu zaštitu; budući da, ako je briga za zaštitu ugovaratelja osiguranja neopravdana, tehničke pričuve i dalje podliježu pravilima i nadzoru države članice u kojoj osiguravatelj ima poslovni nastan;

budući da u nekim državama članicama poslovi osiguranja ne podliježu nikakvom neizravnom porezu, dok većina njih primjenjuje posebne poreze i druge oblike doprinosa, uključujući dodatna davanja za tijela za naknadu štete; budući da struktura i stope ovih poreza i doprinosa znatno variraju od jedne države članice do druge; budući da je potrebno izbjeći situaciju u kojoj postojeće razlike dovode to poremećaja tržišnog natjecanja na području osiguranja između država članica; budući da bi se, do daljnjeg usklađivanja, primjenom poreznog sustava i ostalih oblika doprinosa koje propisuju države članice u kojima se nalazi rizik, trebali otkloniti takvi poremećaji i budući da države članice trebaju utvrditi metodu koja će osigurati ubiranje tih poreza i doprinosa;

budući da treba spriječiti neusklađenu primjenu ove Direktive i Direktive Vijeća 78/473/EEZ od 30. svibnja 1978. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na suosiguranje na razini Zajednice (6), kako ne bi u svakoj državi članici postojala tri različita sustava; budući da bi stoga kriteriji koji definiraju „velike rizike” u ovoj Direktivi trebali također definirati i one rizike koji mogu biti pokriveni u okviru suosiguranja na razini Zajednice;

budući da u smislu članka 8.C Ugovora treba voditi računa o dodatnim naporima koje moraju ulagati neka gospodarstva na drugačijem stupnju razvoja; budući da je za neke države članice potrebno donijeti prijelazne odredbe koje omogućuju postupnu primjenu posebnih odredbi ove Direktive koje se odnose na slobodu pružanja usluga,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

Opće odredbe

Članak 1.

Svrha je ove Direktive:

(a)

nadopuniti Prvu direktivu 73/239/EEZ;

(b)

propisati posebne odredbe o slobodi pružanja usluga za društva i o vrstama osiguranja koje obuhvaća Prva direktiva.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„Prva direktiva” znači:

Direktiva 73/239/EEZ;

(b)

„društvo”:

za potrebe primjene glava I. i II. znači:

svako društvo koje je dobilo službeno odobrenje za rad prema odredbama iz članka 6. ili članka 23. Prve direktive,

za potrebe primjene glava III. i V. znači:

svako društvo koje je dobilo službeno odobrenje za rad prema odredbama iz članka 6. Prve direktive;

(c)

„poslovni nastan”:

znači sjedište, zastupništvo ili podružnica društva, uzimajući u obzir članak 3.;

(d)

„država članica u kojoj se nalazi rizik” znači:

kod osiguranja zgrada ili zgrada i stvari koje se u njima nalaze, ako su pokriveni istom policom osiguranja, država članica u kojoj se nalazi imovina,

kod osiguranja registriranih vozila svih vrsta, država članica u kojoj je vozilo registrirano,

kod polica o putnom osiguranju i osiguranju od rizika na odmoru koje traju najdulje 4 mjeseca, bez obzira na vrstu osiguranja, država članica u kojoj je ugovaratelj osiguranja sklopio policu,

u svim slučajevima koji nisu izričito obuhvaćeni u gornjim alinejama, država članica u kojoj ugovaratelj osiguranja ima uobičajeno boravište, odnosno ako je ugovaratelj osiguranja pravna osoba, država članica u kojoj se nalazi njezin poslovni nastan na kojeg se ugovor odnosi;

(e)

„država članica poslovnog nastana” znači:

država članica u kojoj se nalazi poslovni nastan koji pokriva rizik;

(f)

„država članica pružanja usluga” znači:

država članica u kojoj se nalazi rizik, ako ga pokriva poslovni nastan koji se nalazi u drugoj državi članici.

Članak 3.

Za potrebe Prve direktive i ove Direktive, svaka trajna prisutnost društva na državnom području države članice tretira se na isti način kao da je zastupništvo ili podružnica, čak i ako ta prisutnost nije u obliku zastupništva ili podružnice, nego je riječ samo o uredu koji vodi osoblje tog društva ili neovisna osoba koja ima stalne ovlasti djelovanja za društvo na isti način kao što bi to radilo i zastupništvo.

Članak 4.

Za potrebe ove Direktive i Prve direktive, opći i posebni uvjeti osiguranja ne obuhvaćaju specifične uvjete s kojima se u pojedinačnim slučajevima trebaju ispuniti posebne okolnosti osiguranog rizika.

GLAVA II.

Odredbe koje dopunjuju Prvu direktivu

Članak 5.

Članku 5. Prve direktive dodaje se sljedeće:

„(d)

‚veliki rizici’ znači:

i.

rizici razvrstani u vrste osiguranja 4, 5, 6, 7, 11 i 12 iz točke A Priloga;

ii.

rizici razvrstani u vrste osiguranja 14 i 15 iz točke A Priloga, ako ugovaratelj osiguranja obavlja poslovnu djelatnost u industrijskom ili komercijalnom sektoru ili se bavi slobodnim zanimanjima, a rizici se odnose na tu djelatnost;

iii.

rizici razvrstani u vrste osiguranja 8, 9, 13 i 16 iz točke A Priloga, ako ugovaratelj osiguranja prekorači ograničenje najmanje dva kriterija od tri niže navedena kriterija:

prva faza: do 31. prosinca 1992.:

ukupni iznos bilance: 12,4 milijuna ECU-a,

neto prihod: 24 milijuna ECU-a,

prosječni broj zaposlenih tijekom poslovne godine: 500.

druga faza: od 1. siječnja 1993.:

ukupni iznos bilance: 6,2 milijuna ECU-a,

neto prihod: 12,8 milijuna ECU-a,

prosječni broj zaposlenih tijekom poslovne godine: 250.

Ako ugovaratelj osiguranja pripada grupi za koju se sastavljaju konsolidirani financijski izvještaji u smislu Direktive 83/349/EEZ (7), tada se gore navedeni kriteriji primjenjuju na konsolidirane financijske izvještaje.

Svaka država članica može uz kategorije navedene pod točkom iii. dodati rizike koje osiguravaju strukovna udruženja, zajednički pothvati ili privremene grupacije.”

Članak 6.

Za potrebe primjene prvog podstavka članka 15. stavka 2. i članka 24. Prve direktive, države članice se pridržavaju Priloga 1. ovoj Direktivi u pogledu pravila usklađivanja.

Članak 7.

1.   Mjerodavno pravo za ugovore o osiguranju iz ove Direktive te koje pokriva rizike koji se nalaze u državama članicama, utvrđuje se u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

Ako ugovaratelj osiguranja ima uobičajeno boravište ili središnja uprava na državnom području države članice u kojoj se nalazi rizik, mjerodavno pravo za ugovore o osiguranju je pravo te države članice. Međutim, ako pravo dotične države članice to dopušta, stranke mogu izabrati pravo neke druge zemlje.

(b)

Ako ugovaratelj osiguranja nema uobičajeno boravište ili središnja uprava u državi članici u kojoj se nalazi rizik, stranke ugovora o osiguranju mogu po vlastitom nahođenju izabrati kao mjerodavno ili pravo države članice u kojoj se nalazi rizik ili pravo zemlje u kojoj ugovaratelj osiguranja ima uobičajeno boravište ili središnju upravu.

(c)

Ako ugovaratelj osiguranja obavlja djelatnost u industrijskom ili komercijalnom sektoru ili se bavi slobodnim zanimanjem, a ugovor pokriva dva ili više rizika vezana uz ove djelatnosti koji se nalaze u raznim državama članicama, tada se slobodni izbor mjerodavnog prava za ugovore proširuje na prava tih država članica u kojima se nalazi rizik ili na pravo zemlje u kojoj ugovaratelj osiguranja ima uobičajeno boravište ili središnju upravu.

(d)

Bez obzira na odredbe iz podstavaka (b) i (c), ako države članice iz tih podstavaka daju veću slobodu u pogledu izbora mjerodavnog prava za ugovore, stranke mogu tu slobodu iskoristiti.

(e)

Bez obzira na odredbe iz podstavaka (a), (b) i (c), ako su rizici pokriveni ugovorom ograničeni na događaje koji nastaju u jednoj državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi rizik, kako je definirana u članka 2. točki (d), stranke mogu uvijek izabrati pravo prve države.

(f)

Za rizike iz članka 5. točke (d) podtočke i. Prve direktive, stranke mogu izabrati bilo koje pravo.

(g)

Ako su u slučajevima iz podstavaka (a) ili (f) stranke odabrale jedno pravo, a svi drugi elementi relevantni za situaciju u vrijeme odabira vezani su isključivo uz jednu državu članicu, ta činjenica ne smije dovesti u pitanje primjenu obveznih propisa prema pravu te države članice, odnosno propisa od kojih se ne može odstupati na temelju ugovora prema pravu te države članice.

(h)

Odabir prava iz prethodnih podstavaka mora biti iskazan dovoljno jasno ili dovoljno sigurno u okviru ugovornih odredbi ili iz okolnosti slučaja. Ako tomu nije tako, ili ako nije izvršen odabir prava, tada se na ugovor primjenjuje pravo one zemlje, koja dolazi u obzir prema gore navedenim relevantnim podstavcima, s kojom je u najbližoj vezi. Međutim, na samostalni dio ugovora koji je u bližoj vezi s nekom drugom zemljom, koja bi došla u obzir prema odredbama gore navedenih relevantnih podstavaka, iznimno se može primijeniti pravo te druge zemlje. Smatra se da je ugovor u najbližoj vezi s državom članicom u kojoj se nalazi rizik.

(i)

Ako država ima više teritorijalnih jedinica od kojih svaka ima vlastite pravne norme o ugovornim obvezama, svaka će se smatrati zemljom za potrebe određivanja mjerodavnog prava prema ovoj Direktivi.

Država članica u kojoj različite teritorijalne jedinice imaju vlastite pravne norme o ugovornim obvezama, nije dužna primijeniti odredbe ove Direktive na sukob koji nastane između prava tih teritorijalnih jedinica.

2.   Ovaj članak ne ograničava primjenu pravnih propisa prema mjestu gdje se sudi (lex fori) u situacijama kada je njihova primjena obvezna, bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za ugovor.

Ako pravo jedne države članice tako propisuje, obvezni propisi prema pravu države članice u kojoj se nalazi rizik, odnosno države članice koja propisuje obvezu zaključivanja osiguranja, može se primijeniti samo ako se prema pravu tih država ti propisi moraju primijeniti, bez obzira koje je pravo mjerodavno za ugovor.

Ako ugovor pokriva rizike koji se nalaze u više država članica, u smislu primjene ovog stavka, smatra se da se ugovor sastoji od više ugovora od kojih se svaki odnosi na samo jednu državu članicu.

3.   Podložno prethodnom stavku, države članice na ugovore o osiguranju iz ove Direktive primjenjuju svoja opća pravila međunarodnog privatnog prava koja se odnose na ugovorne obveze.

Članak 8.

1.   Prema uvjetima iz ovog članka, društva za osiguranje mogu nuditi i zaključiti ugovore o obveznom osiguranju u skladu s pravilima ove Direktive i Prve direktive.

2.   Ako država članica propiše obvezu zaključivanja osiguranja, onda je ugovor ispunio ovu obvezu samo ako je on u skladu s posebnim odredbama koje se odnose na to osiguranje koje je propisala ta država članica.

3.   Ako su u slučaju obveznog osiguranja pravo države članice u kojoj se nalazi rizik i pravo države članice koja propisuje obvezu zaključivanja osiguranja u suprotnosti, vrijedi pravo države članice koja propisuje obvezu.

4.

(a)

Podložno uvjetima iz podstavaka (b) i (c) ovog stavka, treći se podstavak članka 7. stavka 2. primjenjuje ako ugovor o osiguranju pruža pokriće u nekoliko država članica od kojih barem jedna propisuje obvezu zaključivanja osiguranja.

(b)

Država članica koja na dan objave ove Direktive zahtijeva da svako društvo s poslovnim nastanom na njezinu državnom području mora ishoditi odobrenje za opće i posebne uvjete obveznog osiguranja, može, odstupajući od članaka 9. i 18., isto tako zahtijevati da ti uvjeti podliježu odobrenju i za svako društvo za osiguranje koje pruža takvo pokriće na njezinu državnom području pod uvjetima iz članka 12. stavka 1.

(c)

Iznimno od članka 7., država članica može propisati da je mjerodavno pravo za ugovor o obveznom osiguranju pravo države članice koja propisuje obvezu zaključivanja osiguranja.

(d)

Ako je u državi članici koja propisuje obvezno osiguranje osiguravatelj dužan prijaviti nadležnim tijelima svaki slučaj prestanka pokrića, tada se nepostojanje pokrića može primijeniti na oštećene treće osobe samo u okolnostima propisanim zakonodavstvom te države članice.

5.

(a)

Svaka država članica priopćava Komisiji rizike za koje je osiguranje obvezno prema njezinu zakonodavstvu, uz navođenje:

posebnih zakonskih odredbi koje se odnose na to osiguranje,

pojedinosti koje treba sadržavati potvrda koju osiguravatelj mora izdati osiguraniku, ako ta država članica zahtijeva dokaze da je obveza zaključivanja osiguranja izvršena. Svaka država članica može tražiti da ova potvrda sadrži i izjavu osiguravatelja da je ugovor u skladu s posebnim uvjetima koji vrijede za to osiguranje.

(b)

Komisija objavljuje pojedinosti iz podstavka (a) u Službenom listu Europskih zajednica.

(c)

Svaka država članica, kao dokaz o tome da je ispunjen uvjet obveze zaključivanja osiguranja, prihvaća potvrdu čiji je sadržaj u skladu s drugom alinejom podstavka (a).

Članak 9.

1.   Posljednji podstavak članka 9. i posljednji podstavak članka 11. stavka 1. Prve direktive zamjenjuju se sljedećim:

„Međutim, informacije iz točaka (a) i (b) koje se odnose na opće i posebne uvjete i premijske cjenike nisu potrebne u slučaju rizika iz članka 5. točke (d).”

2.   Članak 8. stavak 3. i članak 10. stavak 3. Prve direktive zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Ovo usklađivanje ne sprječava države članice da zadrže ili uvedu zakone i druge propise posebno vezano uz potrebu da rukovoditelji i direktori budu tehnički osposobljeni, i uz odobrenje statuta društva, općih i posebnih uvjeta osiguranja, premijskih cjenika i svih ostalih dokumenata koji su potrebni za pravilnu provedbu nadzora.

Međutim, u pogledu rizika iz članka 5. točke (d), države članice ne smiju propisati odredbe kojima se zahtijeva odobrenje i sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima osiguranja, premijskim cjenicima, obrascima i ostalim tiskanim dokumentima koje društvo namjerava koristiti u poslovanju s ugovarateljima osiguranja. Mogu zahtijevati samo nesustavno obavješćivanje o ovim uvjetima i ostalim dokumentima, u svrhu provjere usklađenosti sa zakonima i drugim propisima o takvim rizicima, s time da takav zahtjev ne smije predstavljati preduvjet da bi društvo moglo obavljati poslove.

U pogledu rizika iz članka 5. točke (d), države članice ne mogu zadržati ili uvesti prethodno obavješćivanje ili odobrenje predloženog povećanja premijskih stopa, osim kao dio općeg sustava kontrole cijena.

Ovo usklađivanje ne sprječava države članice da podvrgnu društva, koja podnose zahtjev za odobrenje za rad ili su dobila odobrenje za rad za vrstu osiguranja 18 iz točke A Priloga, provjerama izravnih ili neizravnih sredstava što se tiče osoblja i opreme, uključujući osposobljenost medicinskih timova i kvalitetu opreme koju društva imaju na raspolaganju kako bi mogla ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz te vrste osiguranja.”

Članak 10.

Članku 19. Prve direktive dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Svaka država članica poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da tijela nadležna za nadzor društava za osiguranje imaju ovlasti i sredstva potrebna za nadzor poslova društava za osiguranje s poslovnim nastanom na njezinu državnom području, uključujući i poslove koje obavljaju izvan tog područja, u skladu s direktivama Vijeća koje uređuju te poslove i o provedbi istih.

Ove ovlasti i sredstva moraju prije svega omogućiti nadzornim tijelima da:

postave detaljne upite u vezi s položajem društva i njegovog cjelokupnog poslovanja, između ostalog:

prikupljanjem informacija ili traženjem predočavanja dokumenata u vezi poslova osiguranja,

provođenjem izravnog nadzora u prostorijama društva,

poduzmu sve mjere prema društvu koje su prikladne i potrebne kako bi se osiguralo da poslovanje društva ostane u skladu sa zakonima i drugim propisima kojih se društvo treba pridržavati u svakoj državi članici, a posebno s planom poslovanja, ako je ovaj i dalje obvezan, te da bi se spriječile ili otklonile nepravilnosti štetne za interes ugovaratelja osiguranja,

osiguraju provedbu mjera koje zahtijevaju nadzorna tijela, ako je potrebno prisilno, a eventualno i sudskim putem.

Države članice mogu isto tako predvidjeti mogućnost da nadzorna tijela zatraže sve informacije o ugovorima koje imaju posrednici.”

Članak 11.

1.   Članak 21. Prve direktive se briše.

2.   Svaka država članica, prema uvjetima koji su utvrđeni nacionalnim pravom, daje odobrenje društvima s poslovnim nastanom na njezinu državnom području da prenesu cijeli ili dio svojeg portfelja ugovora za koje ta država predstavlja državu članicu u kojoj se nalazi rizik na društvo preuzimatelja s poslovnim nastanom u toj istoj državi članici, ako nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi središnja uprava društva preuzimatelja potvrde da to društvo posjeduje potrebnu granicu solventnosti, nakon uzimanja prijenosa u obzir.

3.   Svaka država članica, prema uvjetima koji su utvrđeni nacionalnim pravom, daje odobrenje društvima s poslovnim nastanom na njezinu državnom području da prenesu cijeli ili dio svojeg portfelja ugovora zaključenih prema uvjetima iz članka 12. stavka 1. na društvo preuzimatelja s poslovnim nastanom u državi članici pružanja usluga, ako nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi središnja uprava društva preuzimatelja potvrde da to društvo posjeduje potrebnu granicu solventnosti, nakon uzimanja prijenosa u obzir.

4.   Svaka država članica, prema uvjetima koji su utvrđeni nacionalnim pravom, daje odobrenje društvima s poslovnim nastanom na njezinu državnom području da prenesu cijeli ili dio svojeg portfelja ugovora zaključenih prema uvjetima iz članka 12. stavka 1. na društvo preuzimatelja s poslovnim nastanom u istoj državi članici, ako nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi središnja uprava društva preuzimatelja potvrde da to društvo posjeduje potrebnu granicu solventnosti, nakon uzimanja prijenosa u obzir te ako u državi članici pružanja usluga ispuni uvjete iz članaka 13. do 16.

5.   U slučajevima iz stavaka 3. i 4., nadzorna tijela države članice u kojoj društvo prenositelj ima poslovni nastan odobravaju prijenos nakon dobivanja suglasnosti nadzornih tijela države članice pružanja usluga.

6.   Ako država članica prema uvjetima utvrđenim nacionalnim pravom, daje odobrenje društvima s poslovnim nastanom na njezinu državnom području da prenesu cijeli ili dio svojeg portfelja ugovora na društvo preuzimatelja s poslovnim nastanom u nekoj drugoj državi članici, a to nije država članica pružanja usluga, ona osigurava da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi središnja uprava društva preuzimatelja potvrde da to društvo posjeduje potrebnu granicu solventnosti, nakon uzimanja prijenosa u obzir,

s ovim je suglasna država članica u kojoj društvo preuzimatelj ima poslovni nastan,

društvo preuzimatelj u državi članici pružanja usluga ispunjava uvjete iz članaka 13. do 16., pravo ove države članice predviđa mogućnost takvog prijenosa te je dotična država članica suglasna s prijenosom.

7.   Prijenos odobren u skladu s ovim člankom objavljuje se u državi članici u kojoj se nalazi rizik pod uvjetima utvrđenim nacionalnim pravom. Takav prijenos ima automatski učinak u odnosu na ugovaratelje osiguranja, osiguranike i sve ostale osobe koje imaju prava i obveze na temelju prenesenih ugovora.

Ova odredba ne dovodi u pitanje pravo država članica da predvide ugovarateljima osiguranja mogućnost otkazivanja ugovora u nekom određenom roku nakon prijenosa.

GLAVA III.

Posebne odredbe vezane uz slobodu pružanja usluga

Članak 12.

(1)   Odredbe iz ove glave primjenjuju se kada društvo, preko poslovnog nastana u državi članici, pokriva rizik koji se nalazi, u smislu članka 2. točke (d), u drugoj državi članici; ta druga država je država članica pružanja usluga za potrebe ove glave.

(2)   Odredbe iz ove glave ne primjenjuju se na poslove, društva i institucije na koje se ne primjenjuje Prva direktiva, niti na rizike koje pokrivaju institucije prema javnom pravu iz članka 4. iste Direktive.

Odredbe iz ove glave ne primjenjuju se na ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike razvrstane pod sljedećim brojevima točke A Priloga Prvoj direktivi:

broj 1:

u odnosu na nezgode na radu,

broj 10:

osim odgovornosti prijevoznika,

broj 12:

u odnosu na brodice na motorni pogon i brodice koje prema odredbama dotične države članice u vrijeme objave ove Direktive podliježu istim propisima kao cestovna motorna vozila,

broj 13:

u odnosu na građanskopravnu odgovornost od nuklearne štete i odgovornost od farmaceutskih proizvoda,

brojevi 9 i 13:

u odnosu na obvezno osiguranje u graditeljstvu.

Ove će iznimke preispitati Vijeće najkasnije do 1. srpnja 1998.

3.   Do daljnjeg usklađivanja iz članka 7. stavka 2. točke (c) Prve direktive, Savezna Republika Njemačka može zadržati zabranu da na njezinu državnom području društva na temelju slobode pružanja usluga ne mogu obavljati poslove zdravstvenog osiguranja istodobno s drugim vrstama osiguranja.

Članak 13.

Zakonodavstvo država članica predviđa da društvo s poslovnim nastanom u jednoj državi članici može, na temelju slobode pružanja usluga u toj državi članici, pokrivati najmanje sljedeće rizike:

velike rizike prema definiciji iz članka 5. točke (d) Prve direktive,

rizike, osim onih definiranih u članku 5. točki (d) Prve direktive, koji spadaju u vrste osiguranja za koje dotični poslovni nastan nema odobrenje.

Članak 14.

Svako društvo koje namjerava pružati usluge najprije obavještava nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi sjedište, te prema potrebi, države članice poslovnog nastana, i navesti državu članicu ili države članice na čijem državnom području namjerava pružati usluge te vrstu rizika koje namjerava pokrivati.

Ova tijela mogu zahtijevati dostavljanje informacija ili dokaza iz članka 9. ili članka 11. Prve direktive.

Članak 15.

1.   Podložno odredbama članka 16., svaka država članica na čijem državnom području društvo namjerava pružati usluge, može pristup takvoj djelatnosti uvjetovati upravnim odobrenjem. U tu svrhu može zahtijevati da društvo:

(a)

dostavi potvrdu koju su izdala nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi sjedište kojom se potvrđuje da za obavljanje poslova društvo posjeduje minimalnu granicu solventnosti izračunatu u skladu s člancima 16. i 17. Prve direktive, te da odobrenje za rad iz članka 7. stavka 1. navedene Direktive omogućuje društvu obavljanje poslova izvan države članice poslovnog nastana;

(b)

dostavi potvrdu koju su izdala nadležna tijela države članice poslovnog nastana u kojoj su navedene vrste osiguranja za koje društvo ima odobrenje za rad i kojom se potvrđuje da se ta tijela ne protive da društvo pruža usluge;

(c)

dostavi plan poslovanja koji obuhvaća sljedeće pojedinosti:

vrstu rizika koje društvo namjerava pokrivati u državi članica pružanja usluga,

opće i posebne uvjete osiguranja koje će koristiti,

premijske stope koje društvo namjerava primjenjivati za svaku vrstu osiguranja,

obrasce i ostale tiskane dokumente koje namjerava koristiti u poslovanju s ugovarateljima osiguranja ako se oni zahtijevaju i od društava koja ondje imaju poslovni nastan.

2.   Nadležna tijela države članice pružanja usluga mogu zahtijevati da im se pojedinosti iz stavka 1. točke (c) dostave na službenom jeziku te države.

3.   Nadležna tijela države članice pružanja usluga imaju na raspolaganju razdoblje od šest mjeseci od primitka dokumenata iz stavka 1. za izdavanje ili odbijanje izdavanja odobrenja za rad, ovisno o tome jesu li pojedinosti iz plana poslovanja koji je društvo dostavilo u skladu s mjerodavnim zakonima i drugim propisima te države.

4.   Ako nadležna tijela države članice pružanja usluga nisu donijela odluku do isteka roka iz stavka 3., smatra se da je izdavanje odobrenja za rad odbijeno.

5.   Svaka odluka o odbijanju izdavanja odobrenja za rad ili potvrde iz stavka 1. točke (a) ili (b) mora biti detaljno obrazložena i priopćena dotičnom društvu.

6.   Svaka država članica predviđa mogućnost pokretanja sudskog postupka protiv odluke o odbijanju izdavanja odobrenja za rad ili potvrde iz stavka 1. točke (a) ili (b).

Članak 16.

1.   Svaka država članica na čijem državnom području društvo namjerava pružati usluge pokrića rizika iz članka 5. točke (d) Prve direktive zahtjeva da društvo:

(a)

dostavi potvrdu koju su izdala nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi sjedište kojom se potvrđuje da za obavljanje poslova posjeduje minimalnu granicu solventnosti izračunatu prema člancima 16. i 17. Prve direktive, te da odobrenje za rad u skladu s člankom 7. stavkom 1. navedene Direktive omogućuje društvu obavljanje poslova izvan države članice poslovnog nastana;

(b)

dostavi potvrdu koju su izdala nadležna tijela države članice poslovnog nastana u kojoj su navedene vrste osiguranja za koje društvo ima odobrenje za rad i kojom se potvrđuje da se ta tijela ne protive da društvo pruža usluge;

(c)

navede vrste rizika koje namjerava pokrivati u državi članici pružanja usluga.

2.   Svaka država članica predviđa pravo obraćanja sudu u slučaju odbijanja izdavanja potvrde iz stavka 1. točke (a) ili stavka 1. točke (b).

3.   Društvo može započeti s radom od dana kada su nadležna tijela države članice pružanja usluga u posjedu dokumenata iz stavka 1.

4.   Ovaj se članak primjenjuje ako država članica na čijem državnom području društvo namjerava pružati usluge pokrića drugih rizika osim onih iz članka 5. točke (d) Prve direktive, ne uvjetuje pristup obavljanju poslova izdavanjem upravnog odobrenja.

Članak 17.

1.   Ako društvo iz članka 14. namjerava izmijeniti informacije iz članka 15. stavka 1. točke (c) ili članka 16. stavka 1. točke (c), te izmjene dostavlja nadležnim tijelima države članice pružanja usluga. Ove izmjene stupaju na snagu u skladu s odredbama iz članka 15. stavka 3., odnosno članka 16. stavka 3.

2.   Ako društvo iz članka 14. namjerava proširiti svoje poslovanje na druge rizike osim onih navedenih u članku 5. točke (d) Prve direktive, to obavlja na način opisan u člancima 14. i 15.

3.   Ako društvo iz članka 14. namjerava proširiti svoje poslovanje na rizike iz članka 5. točke (d) Prve direktive ili članka 16. stavka 4. ove Direktive, to obavlja na način opisan u člancima 14. i 16.

Članak 18.

1.   Ovo usklađivanje ne sprječava države članice da zadrže ili uvedu zakone i druge propise koji se posebno odnose na odobrenje općih i posebnih uvjeta osiguranja, obrazaca i drugih tiskanih dokumenata za uporabu prilikom poslovanja s ugovarateljima osiguranja, premijskih cjenika i ostalih dokumenata koji su potrebni za pravilnu provedbu nadzora, pod uvjetom da propisi države članice poslovnog nastana ne pružaju dovoljnu razinu zaštite i da zahtjevi države članice pružanja usluga u tom pogledu ne prelaze okvire onoga što je neophodno.

2.   Međutim, u pogledu rizika iz članka 5. točke (d) Prve direktive, države članice ne smiju propisati odredbe kojima se zahtijeva odobrenje ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima osiguranja, premijskim cjenicima, obrascima i ostalim tiskanim dokumentima koje društvo namjerava koristiti u poslovanju s ugovarateljima osiguranja.

Mogu zahtijevati samo nesustavno obavješćivanje o ovim uvjetima i ostalim dokumentima u svrhu provjere usklađenosti sa zakonima i drugim propisima u pogledu takvih rizika, iako takav zahtjev ne smije predstavljati preduvjet da bi društvo moglo obavljati poslove.

3.   U pogledu rizika iz članka 5. točke (d) Prve direktive, države članice ne mogu zadržati niti uvesti prethodno obavješćivanje ili odobrenje predloženog povećanja premijskih stopa, osim kao dio općeg sustava kontrole cijena.

Članak 19.

1.   Svako društvo koje pruža usluge dostavlja nadležnim tijelima države članice pružanja usluga sve zatražene dokumente potrebne radi provedbe ovog članka, pod uvjetom da su to dužna učiniti i društva koja ondje imaju poslovni nastan.

2.   Ako nadležna tijela države članice utvrde da društvo koje pruža usluge na njezinu državnom području nije usklađeno s mjerodavnim zakonskim propisima koji su na snazi u toj državi, ta tijela zahtijevaju da dotično društvo obustavi nepravilnosti.

3.   Ako društvo ne postupi prema zahtjevu iz stavka 2., nadležna tijela države članice pružanja usluga o tome obavješćuju nadležna tijela države članice poslovnog nastana. Nadležna tijela države članice poslovnog nastana poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da dotično društvo obustavi nepravilnosti. Vrsta mjera priopćava se nadležnim tijelima države članice pružanja usluga.

Nadležna tijela države članice pružanja usluga mogu se također obratiti nadležnim tijelima sjedišta društva za osiguranje, ako usluge pružaju zastupništva ili podružnice.

4.   Ako društvo nastavi kršiti zakonske propise koji su na snazi u državi članici pružanja usluga, unatoč mjerama koje je poduzela država članica poslovnog nastana ili ako su se poduzete mjere pokazale kao neodgovarajuće ili ta država nije donijela mjere, onda država članica pružanja usluga može, nakon obavještavanja nadzornih tijela države članice poslovnog nastana, poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu sprečavanja daljnjih nepravilnosti, uključujući, ako je to neophodno, zabranu zaključivanja daljnjih ugovora o osiguranju tom društvu u okviru slobode pružanja usluga na njezinu državnom području.

U slučaju rizika različitih od rizika iz članka 5. točke (d) Prve direktive, takve mjere obuhvaćaju oduzimanje odobrenja za rad iz članka 15. Države članice osiguravaju da se na njihovu državnom području može izvršiti obavješćivanje potrebno u svrhu provođenja tih mjera.

5.   Ove odredbe ne utječu na pravo države članice da može sankcionirati nepravilnosti počinjene na njezinu državnom području.

6.   Ako društvo koje je počinilo prekršaj ima poslovni nastan ili imovinu u državi članici pružanja usluga, nadzorna tijela te države mogu u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom primijeniti upravne sankcije propisane za taj prekršaj prisilnom provedbom nad poslovnim nastanom ili nad imovinom.

7.   Sve mjere donesene u skladu sa stavcima 2. do 6. koje obuhvaćaju sankcije ili ograničenja u vezi s pružanjem usluga, moraju biti potkrijepljene jasnim obrazloženjima i priopćene dotičnom društvu. Te mjere podliježu pravu obraćanja sudovima u državi članici u kojoj ih je tijelo donijelo.

8.   Ako su mjere donesene u skladu s člankom 20. Prve direktive, o njima nadležna tijela koja su ih donijela obavješćuju nadležna tijela države članice pružanja usluga koja, ako je pritom riječ o mjerama poduzetim u smislu stavaka 1. i 3. navedenog članka, poduzimaju sve korake potrebne radi zaštite interesa osiguranika.

U slučaju oduzimanja odobrenja na temelju članka 22. Prve direktive, o tome treba obavijestiti nadležna tijela države članice pružanja usluga koja će donijeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da dotični poslovni nastan zaključuje daljnje ugovore o osiguranju u okviru slobode pružanja usluga na državnom području te države.

9.   Komisija Vijeću svake dvije godine podnosi izvješće sa sažetim prikazom broja i vrste slučajeva u kojima su u svakoj državi članici donijete odluke kojima se odbija izdavanje odobrenja za rad na temelju članka 15. ili su poduzete mjere u skladu sa stavkom 4. Države članice surađuju s Komisijom tako da joj dostavljaju informacije potrebne za to izvješće.

Članak 20.

U slučaju likvidacije društva za osiguranje, obveze koje proizlaze iz ugovora zaključenih tijekom pružanja usluga ispunjavaju se na isti način kao one obveze koje proizlaze iz svih ostalih ugovora o osiguranju tog društva, bez diskriminacije u vezi s državljanstvom osiguranika i korisnika osiguranja.

Članak 21.

1.   Ako se osiguranje nudi u sklopu slobode pružanja usluga, prije preuzimanja bilo kakvih obveza, ugovaratelj osiguranja mora biti točno obaviješten o državi članici u kojoj je osnovano sjedište, zastupništvo ili podružnica s kojom zaključuje ugovor.

Svi dokumenti koji se izdaju ugovaratelju osiguranja moraju sadržavati informacije iz prethodnog podstavka.

Zahtjevi iz prva dva podstavka ne primjenjuju se na rizike iz članka 5. točke (d) Prve direktive.

2.   U ugovoru i ostalim dokumentima koji pružaju pokriće i u ponudi osiguranja, ako je obvezujuća za ponuditelja, mora biti navedena adresa poslovnog nastana osiguravatelja koji pruža pokriće, kao i adresa sjedišta društva.

Članak 22.

1.   Svaki poslovni nastan obavještava svoje nadzorno tijelo, u odnosu na poslove sklopljene u okviru slobode pružanja usluga, o iznosu primljenih premija, bez odbitka reosiguranja, po državi članici i po podskupini osiguranja. Podskupine osiguranja definirane su kako slijedi:

nezgoda i bolest (1 i 2),

požar i ostala oštećenja imovine (8 i 9),

zrakoplovno, pomorsko i transportno osiguranje (3, 4, 5, 6, 7, 11 i 12),

opća odgovornost (13),

kredit i jamstvo (14 i 15),

ostale vrste (16, 17 i 18).

Nadzorna tijela svake države članice prosljeđuju ove informacije nadzornim tijelima svake države članice pružanja usluga.

2.   Ako u jednoj državi članici iznos zarađenih premija poslovnog nastana iz poslova navedenih u prvom podstavku stavka 1., bez odbitka reosiguranja, premaši iznos od 2 500 000 ECU-a, onda društvo mora voditi osiguravateljno-tehnički izvještaj koji obuhvaća stavke iz Priloga 2A ili Priloga 2B, po vrstama osiguranja za tu državu članicu.

Međutim, ako iznos zarađenih premija društva, zajedno sa svim poslovnim nastanima, u državi članici iz poslova navedenih u prvom podstavku stavka 1., bez odbitka reosiguranja, premaši iznos od 2 500 000 ECU-a, tada nadzorno tijelo države članice pružanja usluga može zatražiti od nadzornog tijela države članice u kojoj se nalazi sjedište, da se ubuduće vodi osiguravateljno-tehnički izvještaj za sve poslove koje u njezinoj zemlji obavlja svaki poslovni nastan tog društva.

Osiguravateljno-tehnički izvještaj iz prvog i drugog podstavka ovog stavka, nadzorno tijelo države članice poslovnog nastana prosljeđuje nadzornom tijelu države članice pružanja usluga na zahtjev ove druge.

Članak 23.

1.   Ako je za pružanje usluga potrebno odobrenje za rad države članice pružanja usluga, u tom se slučaju, do provođenja daljnjeg usklađivanja, iznos tehničke pričuve za dotične ugovore utvrđuje pod nadzorom te države članice u skladu s njezinim propisima, ili ako takvih propisa nema, u skladu s praksom uobičajenom u toj državi članici. Pokriće tih pričuva istovjetnom i usklađenom imovinom i lokalizacija te imovine podliježe nadzoru te države članice u skladu s njezinim propisima ili praksom.

2.   U svim ostalim slučajevima, određivanje iznosa tehničke pričuve, pokriće iste istovjetnom i usklađenom imovinom i lokalizacija te imovine podliježe nadzoru države članice poslovnog nastana u skladu s njezinim propisima ili praksom.

3.   Država članica poslovnog nastana osigurava da su tehničke pričuve, koje se odnose na sve ugovore što ih društvo zaključuje preko dotičnog poslovnog nastana, dostatne i pokrivene istovjetnom i usklađenom imovinom.

4.   U slučaju iz stavka 1., država članica poslovnog nastana i država članica pružanja usluga razmjenjuju sve informacije potrebne da bi svaka mogla izvršiti svoje zadaće iz stavaka 1. i 3.

Članak 24.

Neovisno o ovoj Direktivi, države članice imaju pravo zahtijevati da društva, koja na njihovu državnom području posluju u okviru slobode pružanja usluga, pristupe i sudjeluju u bilo kojoj vrsti fonda koji jamči isplatu šteta ugovarateljima osiguranja i oštećenim trećim osobama, pod istim uvjetima kao društva koja ondje imaju poslovni nastan.

Članak 25.

Ne dovodeći u pitanje naknadno usklađivanje, svaki ugovor o osiguranju, koji je zaključen u okviru slobode pružanja usluga, podliježe isključivo neizravnom porezu i parafiskalnim davanjima na premije osiguranja u državi članici u kojoj se nalazi rizik u smislu članka 2. točke (d). Za Španjolsku to vrijedi i za zakonski propisana dodatna davanja u korist španjolskog „Consorcio de compensación de Seguros” za naknadu šteta koje nastaju u ovoj državi članici iz izvanrednih događaja.

Odstupajući od prve alineje članka 2. točke (d) i u svrhu primjene ovog članka, pokretna imovina koja se nalazi u zgradi koja je smještena na državnom području države članice, osim robe u trgovinskom prijevozu, predstavlja rizik koji se nalazi u toj državi članici, čak i ako zgrada i sadržaj zgrade nisu pokriveni istom policom osiguranja.

Mjerodavno pravo za ugovor o osiguranju prema članku 7. ne utječe na mjerodavne porezne propise.

Svaka država članica, podložno budućem usklađivanju, primjenjuje na društva koja pružaju usluge na njezinu državnom području odredbe svojeg nacionalnog zakonodavstva kojima osigurava ubiranje neizravnih poreza i parafiskalnih davanja koji su dospjeli, prema prvom podstavku.

Članak 26.

1.   Rizici koji se mogu pokriti pomoću suosiguranja na razini Zajednice u smislu Direktive 78/473/EEZ jesu oni definirani u članku 5. točki (d) Prve direktive.

2.   Odredbe ove Direktive u pogledu rizika iz članka 5. točke (d) Prve direktive primjenjuju se na vodećeg osiguravatelja.

GLAVA IV.

Prijelazne odredbe

Članak 27.

1.   Grčka, Irska, Španjolska i Portugal, mogu primijeniti sljedeće prijelazne odredbe:

i.

do 31. prosinca 1992. mogu na sve rizike primijeniti propise, osim onih za rizike iz članka 5. točke (d) Prve direktive;

ii.

od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 1994. propisi za velike rizike primjenjuju se na rizike iz podtočaka i. i ii. članka 5. točke (d) Prve direktive; za rizike iz podtočke iii. gore navedenog članka 5. točke (d), države članice utvrđuju pragove koji se primjenjuju;

iii.

Španjolska

od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1996. primjenjuju se pragovi prve faze opisani u članku 5. točki (d) podtočki iii. Prve direktive.

od 1. siječnja 1997. primjenjuju se pragovi druge faze.

Portugal, Irska i Grčka

od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1998. primjenjuju se pragovi prve faze opisani u članku 5. točki (d) podtočki iii. Prve direktive,

od 1. siječnja 1999. primjenjuju se pragovi druge faze.

Odstupanja koja su dopuštena od 1. siječnja 1995. primjenjuju se samo na ugovore koji pokrivaju rizike razvrstane u vrste osiguranja 8, 9, 13 i 16, koji se nalaze isključivo u jednoj od četiri države članice koje koriste prijelazne odredbe.

2.   Do 31. prosinca 1994., članak 26. stavak 1. ove Direktive ne primjenjuje se na rizike koji se nalaze u jednoj od četiri države članice navedene u ovom članku.

U prijelaznom razdoblju od 1. siječnja 1995. rizici utvrđeni u članku 5. točki (d) podtočki iii. Prve direktive, koji se nalaze u ovim državama članicama i koje je moguće pokrivati pomoću suosiguranja na razini Zajednice u smislu Direktive 78/473/EEZ, su oni rizici koji prelaze pragove iz stavka 1. podtočke iii. ovog članka.

GLAVA V.

Završne odredbe

Članak 28.

Komisija i nadležna tijela država članica usko surađuju kako bi se olakšao nadzor izravnog osiguranja u Zajednici.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim većim poteškoćama koje se pojavljuju prilikom primjene ove Direktive, između ostalog, ako jedna država članica utvrdi prijenos poslova osiguranja u neuobičajenom opsegu na štetu društava s poslovnim nastanom na njezinu državnom području, a na korist zastupništava i podružnica koje se nalaze na područjima s kojima ona graniči.

Komisija i nadležna tijela dotičnih država članica što prije preispituju poteškoće kako bi pronašli odgovarajuće rješenje.

Ako je potrebno, Komisija podnosi odgovarajuće prijedloge Vijeću.

Članak 29.

Komisija Vijeću redovito podnosi izvješća o razvoju tržišta osiguranja u okviru slobode pružanja usluga, počevši od 1. srpnja 1993.

Članak 30.

Ako se u Direktivi poziva na valutu ECU, njegova protuvrijednost u nacionalnim valutama, koja se primjenjuje od 31. prosinca svake godine, odgovara tečaju koji vrijedi zadnjeg dana prethodnog mjeseca listopada za koji postoji tečaj prema ECU za sve valute Zajednice.

Članak 2. Direktive 76/580/EEZ (8) primjenjuje se samo na članke 3., 16. i 17. Prve direktive.

Članak 31.

Svakih pet godina, Vijeće na prijedlog Komisije preispituje, a prema potrebi i izmjenjuje, sve iznose koji su u ovoj Direktivi izraženi u valuti ECU, uzimajući u obzir promjene u gospodarskim i monetarnim uvjetima u Zajednici.

Članak 32.

Države članice izmjenjuju svoje nacionalne odredbe kako bi se uskladile s ovom Direktivom u roku 18 mjeseci od datuma njezine objave (9) i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Odredbe izmijenjene u skladu s ovim člankom primjenjuju se u roku od 24 mjeseca od datuma objave ove Direktive.

Članak 33.

Po objavi ove Direktive, države članice osiguravaju da je Komisiji priopćen tekst glavnih odredbi zakona i drugih propisa koje donesu u području koje obuhvaća ova Direktiva.

Članak 34.

Prilozi su sastavni dio ove Direktive.

Članak 35.

Ova je Direktiva upućena svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 22. lipnja 1988.

Za Vijeće

Predsjednik

M. BANGEMANN


(1)  SL C 32, 12.2.1976., str. 2.

(2)  SL C 36, 13.2.1978., str. 14., SL C 167, 27.6.1988. i Odluka od 15. lipnja 1988. (još nije objavljena u Službenom listu).

(3)  SL C 204, 30.8.1976., str. 13.

(4)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

(5)  SL L 185, 4.7.1987., str. 72.

(6)  SL L 151, 7.6.1978., str. 25.

(7)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(8)  SL L 189, 13.9.1976., str. 13.

(9)  Ova je Direktiva priopćena državama članicama 30. lipnja 1988.


PRILOG 1.

PRAVILA USKLAĐIVANJA

Valuta u kojoj se plaćaju obveze osiguravatelja određuje se prema sljedećim pravilima:

1.

Ako je pokriće iz ugovora izraženo u nekoj određenoj valuti, tada se smatra da se obveze osiguravatelja plaćaju u toj valuti.

2.

Ako pokriće iz ugovora nije izraženo u nekoj određenoj valuti, smatra se da se obveze osiguravatelja plaćaju u valuti države u kojoj se nalazi rizik. Međutim, u opravdanim slučajevima, osiguravatelj može odabrati valutu u kojoj je izražena premija.

To može biti slučaj, ako je već kod sklapanja ugovora vjerojatno da će šteta biti isplaćena u valuti u kojoj je izražena premija, a ne u valuti države u kojoj se nalazi rizik.

3.

Države članice mogu odobriti osiguravatelju da, u sljedećim slučajevima,

valuta u kojoj treba pružiti pokriće bude ona koju on primjenjuje u skladu sa svojim iskustvom, ili u nedostatku takvog iskustva, valuta države u kojoj ima poslovni nastan:

za ugovore koji pokrivaju rizike razvrstane u vrste osiguranja 4, 5, 6, 7, 11, 12 i 13 (samo odgovornost proizvođača), i

za ugovore koji pokrivaju rizike razvrstane u druge vrste osiguranja gdje, ovisno o vrsti rizika, pokriće mora biti u nekoj drugoj valuti, a ne u onoj koja proizlazi iz primjene gore navedenih postupaka.

4.

Ako je osiguravatelju prijavljena šteta koju treba isplatiti u nekoj određenoj valuti koja nije valuta koja proizlazi iz primjene gore navedenih postupaka, tada se smatra da se obveze osiguravatelja plaćaju u toj valuti, a posebno u valuti u kojoj je naknada štete koju plaća osiguravatelj utvrđena na temelju sudske odluke ili nagodbe između osiguravatelja i osiguranika.

5.

Ako je šteta procijenjena u valuti koja je osiguravatelju poznata unaprijed, no različita je od valute koja proizlazi iz primjene gore navedenih postupaka, tada osiguravatelji mogu smatrati da se njihove obveze plaćaju u toj valuti.

6.

Države članice mogu odobriti društvima da svoje tehničke pričuve ne pokrivaju usklađenom imovinom, ako bi zbog primjene gore navedenih postupaka društvo, bilo to sjedište ili podružnica, bilo prisiljeno u svrhu poštivanja načela usklađivanja držati imovinu u valuti koja ne prelazi 7 % imovine izražene u drugim valutama.

Međutim:

a)

ako se tehničke pričuve moraju pokriti usklađenom imovinom koja glasi na grčku drahmu, irsku funtu ili portugalski eskudo, taj iznos ne smije premašiti:

u prijelaznom razdoblju koje ističe 31. prosinca 1992. 1 milijun ECU-a,

u razdoblju od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 1998. 2 milijuna ECU-a;

b)

ako se tehničke pričuve moraju pokriti usklađenom imovinom koja glasi na belgijski franak, luksemburški franak ili španjolsku pezetu, iznos ne smije premašiti 2 milijuna ECU-a u prijelaznom razdoblju koje završava 31. prosinca 1996.

Po isteku prijelaznog razdoblja prema točkama (a) i (b) na ove se valute primjenjuju opći propisi, osim ako Vijeće odluči drukčije.

7.

Države članice mogu odlučiti da ne zahtijevaju da društva - bez obzira je li to sjedište ili podružnica - primjenjuju načela usklađenosti, ako se obveze plaćaju u nekoj drugoj valuti, a ne u valuti jedne od država članica Zajednice, ako ulaganja u toj valuti podliježu propisima, ako valuta podliježe ograničenjima kod prijenosa ili ako iz sličnih razloga nije prikladna za pokriće tehničkih pričuva.

8.

Države članice mogu odobriti društvima - bez obzira je li to sjedište ili podružnica - da ne drže usklađenu imovinu u svrhu pokrića najviše 20 % njihovih obveza u određenoj valuti.

Međutim, ukupna imovina u svim valutama zajedno mora biti barem jednaka ukupnim obvezama u svim valutama zajedno.

9.

Međutim, ako prema gore navedenim postupcima obvezu treba pokriti imovinom izraženom u valuti jedne države članice, onda države članice mogu propisati da se smatra da je zahtjev ispunjen ako je do 50 % imovine izraženo u valuti ECU.


PRILOG 2.A

Osiguravateljno-tehnički izvještaj

1.

Ukupne bruto zarađene premije

2.

Ukupni troškovi za štete

3.

Troškovi provizije

4.

Bruto tehnički rezultat


PRILOG 2.B

Osiguravateljno-tehnički izvještaj

1.

Bruto premije za dvije posljednje osiguravateljne godine

2.

Bruto štete u posljednjoj osiguravateljnoj godini (uključujući pričuvu na kraju osiguravateljne godine)

3.

Troškovi provizije

4.

Bruto tehnički rezultat


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

30


31992L0049


L 228/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.06.1992.


DIREKTIVA VIJEĆA 92/49/EEZ

od 18. lipnja 1992.

o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja te kojom se izmjenjuje Direktiva 73/239/EEZ i Direktiva 88/357/EEZ (Treća direktiva o neživotnom osiguranju)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. i članak 66.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

(1)

Budući da je potrebno zaokružiti unutarnje tržište izravnog osiguranja osim životnog osiguranja i sa stajališta prava poslovnog nastana i sa stajališta slobode pružanja usluga kako bi se društvima za osiguranje koja imaju sjedište u Zajednici omogućilo da lakše pokrivaju rizike koji se nalaze na području Zajednice.

(2)

Budući da je Druga direktiva Vijeća od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja, koja propisuje odredbe kako bi se olakšalo učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i koja izmjenjuje Direktivu 73/239/EEZ (88/357/EEZ) (4), već uvelike pridonijela ostvarivanju unutarnjeg tržišta izravnog osiguranja osim životnog osiguranja, na taj način da se ugovarateljima osiguranja koji po svojem statusu, veličini ili vrsti osiguranog rizika nemaju potrebe za posebnom zaštitom u državi članici u kojoj se nalazi rizik, daje potpuna sloboda da se koriste najširim mogućim tržištem osiguranja.

(3)

Budući da Direktiva 88/357/EEZ stoga predstavlja važnu fazu u spajanju nacionalnih tržišta u jedinstveno integrirano tržište, a ta se faza mora nadopuniti drugim instrumentima Zajednice kako bi se omogućilo svim ugovarateljima osiguranja, bez obzira na njihov status, veličinu ili vrstu osiguranog rizika, da mogu birati osiguravatelja sa sjedištem u Zajednici koji ondje obavlja svoje poslove na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga, dok im je istodobno zajamčena odgovarajuća zaštita.

(4)

Budući da ova Direktiva čini dio već donesenih normativnih akata Zajednice koji obuhvaćaju Prvu direktivu Vijeća od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (73/239/EEZ) (5) i Direktivu Vijeća od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (91/674/EEZ) (6)

(5)

Budući da se doneseni pristup sastoji u uspostavljanju bitnog, neophodnog i dostatnog stupnja usklađenosti kako bi se postiglo međusobno priznavanje odobrenja za rad i sustava bonitetne kontrole, čime bi se omogućilo izdavanje jedinstvenog odobrenja za rad koje bi vrijedilo na području cijele Zajednice, kao i primjena načela nadzora matične države članice.

(6)

Budući da će zbog toga, ubuduće, za osnivanje i obavljanje poslova osiguranja biti potrebno jedinstveno službeno odobrenje za rad koje izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj društvo za osiguranje ima svoje sjedište; budući da takvo odobrenje za rad omogućuje društvu da obavlja poslove na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga na području cijele Zajednice; budući da država članica podružnice ili država članica pružanja usluga ne mora više zahtijevati da društva za osiguranje, koja žele ondje obavljati poslove osiguranja i koja su već dobila odobrenje za rad u svojoj matičnoj državi članici, traže novo odobrenje za rad; budući da bi stoga direktive 73/239/EEZ i 88/357/EEZ trebalo izmijeniti u tom smislu.

(7)

Budući da će odsada nadležna tijela matične države članice snositi odgovornost za praćenje financijske stabilnosti društva za osiguranje, uključujući njihovo stanje solventnosti, oblikovanje odgovarajućih tehničkih pričuva te pokriće tih pričuva usklađenom imovinom.

(8)

Budući da su u određenim odredbama ove Direktive propisani samo minimalni standardi; budući da matična država članica može utvrditi stroža pravila za društva za osiguranje kojima su njezina nadležna tijela izdala odobrenje za rad.

(9)

Budući da nadležna tijela država članica moraju raspolagati sredstvima nadzora potrebnim kako bi se osiguralo da društva za osiguranje na cijelom području Zajednice uredno obavljaju svoje poslove, bez obzira obavljaju li ih na temelju pravu poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga; budući da posebno moraju moći poduzimati odgovarajuće mjere predostrožnosti i izricati sankcije radi sprečavanja nepravilnosti ili kršenja odredbi o nadzoru osiguranja.

(10)

Budući da je unutarnje tržište područje bez unutarnjih granica i osigurava pristup svim poslovima osiguranja, uz iznimku životnog osiguranja, na području cijele Zajednice, a time i mogućnost da svaki propisno ovlašteni osiguravatelj pokriva bilo koji od rizika predviđenih u Prilogu Direktivi 73/239/EEZ; budući da stoga treba ukinuti monopol koji u nekim državama članicama imaju neka tijela za pokriće određenih rizika.

(11)

Budući da odredbe o prijenosu portfelja treba prilagoditi kako bi bile u skladu sa sustavom jedinstvenog odobrenja za rad koji se uvodi ovom Direktivom.

(12)

Budući da je Direktiva 91/674/EEZ već utjecala na potrebno usklađivanje propisa država članica o tehničkim pričuvama koje osiguravatelji trebaju oblikovati za pokriće svojih obveza, te budući da usklađivanje omogućuje primjenu načela međusobnog priznavanja tih pričuva.

(13)

Budući da propisi koji uređuju disperziju, lokalizaciju i usklađivanje imovine za pokriće tehničkih pričuva moraju biti usklađeni, kako bi se olakšalo međusobno priznavanje propisa država članica; budući da se kod ovog usklađivanja moraju uzeti u obzir mjere liberalizacije kretanja kapitala propisane u Direktivi Vijeća od 24. lipnja 1988. za provedbu članka 67. Ugovora (88/361/EEZ) (7), kao i napredak koji je Zajednica postigla prema ostvarivanju gospodarske i monetarne unije.

(14)

Budući da matična država članica, međutim, ne smije zahtijevati da društva za osiguranje ulažu imovinu za pokriće njihovih tehničkih pričuva u neku određenu kategoriju imovine, jer takvi zahtjevi ne bi bili u skladu s mjerama o liberalizaciji kretanja kapitala propisanima u Direktivi 88/361/EEZ.

(15)

Budući da je do donošenja Direktive o investicijskim uslugama kojom će se između ostalog uskladiti definicija pojma uređenog tržišta za potrebe ove Direktive, a ne dovodeći u pitanje buduće usklađivanje, taj pojam potrebno privremeno definirati; budući da će ta definicija biti zamijenjena definicijom usklađenom na razini Zajednice, koja daje matičnoj državi članici tržišta odgovornosti za ona pitanja za koja se prema ovoj Direktivi privremeno daje odgovornost matičnoj državi članici društva za osiguranje.

(16)

Budući da popis propisanih stavki, koje mogu činiti potrebnu granicu solventnosti iz Direktive 73/239/EEZ, treba biti nadopunjen jer se moraju uzeti u obzir novi financijski instrumenti i mogućnosti koje su dane drugim financijskim institucijama kod strukturiranja njihovog kapitala.

(17)

Budući da u okviru integriranog tržišta osiguranja onim ugovarateljima osiguranja, koji po svojem statusu, veličini i vrsti osiguranog rizika nemaju potrebe za posebnom zaštitom u državi članici u kojoj se nalazi rizik, treba omogućiti punu slobodu pri izboru mjerodavnog prava za ugovore o osiguranju.

(18)

Budući da usklađivanje prava o ugovorima o osiguranju nije preduvjet za ostvarivanje unutarnjeg tržišta osiguranja; budući da bi stoga mogućnost ostavljena državama članicama da primijene svoje pravo na ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike koji se nalaze na njihovu državnom području, trebala predstavljati odgovarajuću zaštitu za one ugovaratelje osiguranja kojima je posebna zaštita potrebna.

(19)

Budući da je u okviru unutarnjeg tržišta u interesu ugovaratelja osiguranja da ima pristup što širem asortimanu osiguravateljnih proizvoda ponuđenih u Zajednici kako bi mogao izabrati ono što najbolje odgovara njegovim potrebama; budući da je država članica u kojoj se nalazi rizik dužna osigurati da se svi osiguravateljni proizvodi ponuđeni na prodaju na području Zajednice mogu nesmetano plasirati na njezinu državnom području, pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa zakonskim odredbama koje štite opće dobro i koje su na snazi u državi članici u kojoj se nalazi rizik, ali to vrijedi samo ako opće dobro nije zaštićeno propisima matične države članice, s time da se ove odredbe moraju nepristrano primijeniti na sva društva koja posluju u toj državi članici te da su objektivno potrebne i razmjerne postavljenim ciljevima.

(20)

Budući da države članice moraju moći osigurati da ponuđeni osiguravateljni proizvodi i ugovorni dokumenti, koji se koriste na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga za pokriće rizika koji se nalaze na njihovu državnom području, budu u skladu s mjerodavnim specifičnim zakonskim odredbama koje štite opće dobro; budući da sustavi nadzora koji se ovdje koriste moraju biti u skladu sa zahtjevima integriranog tržišta, ali njihovo korištenje ne mora predstavljati preduvjet za obavljanje poslova osiguranja; budući da se u tom smislu sustavi prethodnog odobrenja uvjeta osiguranja ne čine opravdanima; budući da je stoga potrebno osigurati druge sustave koji bolje odgovaraju zahtjevima unutarnjeg tržišta, a državama članicama ipak omogućuju da ugovarateljima osiguranja jamče odgovarajuću zaštitu.

(21)

Budući da ga društvo za osiguranje, ako je ugovaratelj osiguranja fizička osoba, treba obavijestiti o mjerodavnom pravu za ugovor i o načinu postupanja s pritužbama ugovaratelja osiguranja koje se odnose na ugovor.

(22)

Budući da u nekim državama članicama privatno ili dobrovoljno zdravstveno osiguranje služi kao djelomična ili potpuna alternativa zdravstvenoj zaštiti u okviru sustava socijalne sigurnosti.

(23)

Budući da vrsta i socijalne posljedice ugovora o zdravstvenom osiguranju opravdavaju da nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi rizik traže sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima osiguranja, radi provjere jesu li ti ugovori djelomična ili potpuna alternativa zdravstvenoj zaštiti u sklopu sustava socijalne sigurnosti; budući da takva provjera ne smije biti preduvjet za plasiranje proizvoda na tržište; budući da se zbog posebnog karaktera zdravstveno osiguranje, koje služi kao djelomična ili potpuna alternativa zdravstvenoj zaštiti u sklopu sustava socijalne sigurnosti, razlikuje od ostalih vrsta osiguranja u pogledu odšteta i životnog osiguranja, jer je potrebno osigurati da bez obzira na godine starosti i profil rizičnosti, ugovaratelji osiguranja imaju učinkovit pristup privatnom ili dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.

(24)

Budući da su u ovu svrhu neke države članice donijele posebne zakonske odredbe; budući da se radi zaštite općeg dobra mogu donijeti ili zadržati takve zakonske odredbe samo ako neprimjereno ne ograničavaju pravo poslovnog nastana ili slobodu pružanja usluga, s time da se ove odredbe moraju primjenjivati na identičan način bez obzira o kojoj se matičnoj državi članici radi; budući da se ove zakonske odredbe mogu razlikovati ovisno o danim uvjetima u svakoj državi članici; budući da mjere mogu uključivati otvoreni pristup bez ograničenja, rangiranje po jedinstvenoj osnovi prema vrsti police i doživotnoj zaštiti; budući da se isti cilj može postići i tako da se za društva koja nude privatno ili dobrovoljno zdravstveno osiguranje propiše da moraju ponuditi standardne police koje odgovaraju zaštiti koju pružaju zakonom predviđeni programi socijalne sigurnosti, uz stopu premije koja je jednaka ili ispod propisanog maksimuma, te sudjelovati u fondovima za naknade štete; budući da se, kao dodatna mogućnost, može zahtijevati da tehnička osnovica privatnog zdravstvenog osiguranja ili dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja bude slična onoj za životno osiguranje.

(25)

Budući da nakon usklađivanja izvršenog Direktivom 73/239/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, mogućnost koja je bila ostavljena Saveznoj Republici Njemačkoj prema članku 7. stavku 2. točki (c) iste Direktive o zabrani istovremenog obavljanja zdravstvenog osiguranja i ostalih vrsta osiguranja, više nije opravdana i stoga ju treba staviti izvan snage.

(26)

Budući da države članice mogu zahtijevati da svako društvo za osiguranje, koje na njihovu državnom području pruža obvezno osiguranje od nezgoda na radu na vlastiti rizik, poštuje posebne odredbe nacionalnog prava koje se odnose na tu vrstu osiguranja; budući, međutim, da se ovaj zahtjev ne može primijeniti na odredbe o financijskom nadzoru,koje su u isključivoj nadležnosti matične države članice.

(27)

Budući da ostvarivanje prava poslovnog nastana zahtijeva stalnu prisutnost društva u državi članici podružnice; budući da odgovornost za očuvanje posebnih interesa osiguranika i žrtava kod osiguranja motornih vozila od odgovornosti prema trećim osobama polazi od pretpostavke da u državi članici podružnice postoje odgovarajuće strukture nadležne za prikupljanje svih potrebnih informacija o odštetnim zahtjevima vezanim uz taj određeni rizik, s dovoljno velikim ovlastima da društvo zastupaju prema oštećenim osobama koje mogu tražiti naknadu štete, uključujući ovlasti za isplatu naknade štete, te za zastupanje društva, ili prema potrebi, organiziranje zastupanja društva pred sudovima i drugim nadležnim tijelima te države članice u vezi s odštetnim zahtjevima.

(28)

Budući da u okviru unutarnjeg tržišta niti jedna država članica više ne može zabranjivati istodobno obavljanje poslova osiguranja na njezinu državnom području na temelju prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga; budući da stoga mogućnost koja je u tom pogledu bila dozvoljena državama članicama prema Direktivi 88/357/EEZ treba biti stavljena izvan snage.

(29)

Budući da bi trebalo predvidjeti sustav sankcija koje će se izreći ako društvo za osiguranje u državi članici u kojoj se nalazi rizik ne poštuje odredbe o zaštiti općeg dobra koje su mjerodavne za njega.

(30)

Budući da u nekim državama članicama transakcije osiguranja ne podliježu nikakvim oblicima neizravnog oporezivanja, dok većina država članica primjenjuje posebne poreze i druge oblike davanja, uključujući dodatna davanja u korist tijela za naknadu šteta; budući da između država članica postoje velike razlike u strukturi i visini stopa koje se primjenjuju na poreze i davanja; budući da je poželjno spriječiti situaciju u kojoj bi postojeće razlike uzrokovale poremećaje tržišnog natjecanja na području pružanja usluga osiguranja između država članica; budući da će se do naknadnog usklađivanja ovaj problem rješavati primjenom poreznog sustava i drugih oblika davanja predviđenih u državi članici u kojoj se nalazi rizik, a na državama članicama je da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo ubiranje poreza i davanja.

(31)

Budući da će povremeno biti potrebne tehničke prilagodbe detaljnih pravila utvrđenih u ovoj Direktivi kako bi se uzeo u obzir budući razvoj djelatnosti osiguranja; budući da će Komisija vršiti prilagodbe ako i kada to bude potrebno, nakon konzultacija s Odborom za osiguranje osnovanim prema Direktivi 91/675/EEZ (8), u okviru izvršavanja provedbenih ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorom.

(32)

Budući da je potrebno donijeti posebne odredbe kojima će se osigurati nesmetani prelazak s pravnih propisa koji su na snazi u trenutku kada se ova Direktiva počne primjenjivati na nove propise koji se ovom Direktivom uvode, s posebnom brigom da se nadležna tijela država članica dodatno ne opterećuju.

(33)

Budući da u smislu članka 8.c Ugovora treba uzeti u obzir težinu zadataka koji su pred nacionalnim gospodarstvima koja se nalaze na različitim stupnjevima razvoja; budući da stoga neke države članice trebaju donijeti prijelazne odredbe koje će omogućiti postupnu primjenu ove Direktive,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

GLAVA I

DEFINICIJE I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„društvo za osiguranje” znači društvo koje je dobilo službeno odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 73/239/EEZ;

(b)

„podružnica” znači zastupništvo ili podružnica društva za osiguranje u smislu članka 3. Direktive 88/357/EEZ;

(c)

„matična država članica” znači država članica u kojoj se nalazi sjedište društva za osiguranje koje pokriva rizik;

(d)

„država članica podružnice” znači država članica u kojoj se nalazi podružnica koja pokriva rizik;

(e)

„država članica pružanja usluga” znači država članica u kojoj se nalazi rizik, u smislu članka 2. točke (d) Direktive 88/357/EEZ, ako ga pokriva društvo za osiguranje ili podružnica koja se nalazi u drugoj državi članici;

(f)

„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, a prema definiciji iz članka 1. Direktive 83/349/EEZ (9), ili sličan odnos između neke fizičke ili pravne osobe i društva;

(g)

„kvalificirani udjel” znači izravni ili neizravni udjel u nekom društvu koji predstavlja 10 % ili više kapitala ili prava glasa ili koji omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja nad upravljanjem društvom u kojem je taj udjel.

Za potrebe ove definicije, a u okviru članaka 8. i 15. i drugih visina udjela iz članka 15., uzimaju se u obzir prava glasa iz članka 7. Direktive 88/627/EEZ (10);

(h)

„matično društvo” znači matično društvo prema definiciji iz članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(i)

„društvo kći” znači društvo kći prema definiciji iz članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ; svako društvo kći društva kćeri smatra se društvom kćeri društva koje je za ta društva krajnje matično društvo;

(j)

„uređeno tržište” znači financijsko tržište koje matična država članica društva smatra uređenim tržištem do donošenja definicija u okviru Direktive o investicijskim uslugama, a obilježeno je sljedećim elementima:

redovito poslovanje, i

činjenica da propisi koje su izdala ili odobrila odgovarajuća tijela definiraju uvjete za rad tržišta, uvjete za pristup tržištu, te ako se primjenjuje Direktiva Vijeća od 5. ožujka 1979. o usklađivanju uvjeta za uvrštenje vrijednosnih papira u službenu kotaciju burze (79/279/EEZ) (11), uvjete za uvrštenje u službenu kotaciju propisane u toj Direktivi, ili ako se ta Direktiva ne primjenjuje, uvjete koje moraju ispuniti financijski instrumenti kako bi se njima moglo efektivno trgovati na tržištu.

Za potrebe ove Direktive, uređeno tržište može se nalaziti u državi članici ili u trećoj zemlji. U ovom zadnjem slučaju, to tržište mora biti priznato od strane matične države članice i mora ispunjavati usporedive kriterije. Svaki financijski instrument kojim se trguje na tom tržištu mora imati istu kvalitetu kao i onaj kojim se trguje na uređenom tržištu ili tržištima dotične države članice;

(k)

„nadležna tijela” znači nacionalna tijela koja su zakonom ili drugim propisima ovlaštena za nadzor društava za osiguranje.

Članak 2.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na vrste osiguranja i društva koji su navedeni u članku 1. Direktive 73/239/EEZ.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na vrste osiguranja ili poslove, na društva ili institucije na koje se ne primjenjuje Direktiva 73/239/EEZ, a niti na institucije navedene u članku 4. te Direktive.

Članak 3.

Bez obzira na članak 2. stavak 2., države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se najkasnije do 1. srpnja 1994. ukinuli monopoli u pogledu osnivanja poslova određene vrste osiguranja koji su odobreni institucijama osnovanim na njihovu državnom području, navedenim u članku 4. Direktive 73/239/EEZ.

GLAVA II

POČETAK OBAVLJANJA POSLOVA OSIGURANJA

Članak 4.

Članak 6. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1. Početak obavljanja poslova izravnog osiguranja podliježe prethodnom službenom odobrenju za rad.

Odobrenje za rad od nadležnih tijela matične države članice traži:

(a)

svako društvo koje uspostavlja svoje sjedište na državnom području te države članice;

(b)

svako društvo koje već ima odobrenje za rad iz prvog podstavka i svoje poslovanje proširuje na cijelu vrstu osiguranja ili na neku drugu vrstu osiguranja.”

Članak 5.

Članak 7. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

1.   Odobrenje za rad vrijedi za cijelu Zajednicu. Ono dozvoljava društvu da tamo obavlja poslove bilo na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga.

2.   Odobrenje za rad izdaje se za određenu vrstu osiguranja. Ono obuhvaća cijelu vrstu osiguranja, osim ako podnositelj zahtjeva želi pokrivati samo neke od rizika iz te vrste osiguranja, navedene u točki A Priloga.

Međutim:

(a)

države članice mogu izdati odobrenje za rad za podskupine osiguranja navedene u točki B Priloga, razvrstavajući ih prema odgovarajućim nazivima iz točke B Priloga;

(b)

odobrenje za rad izdano za jednu vrstu osiguranja ili podskupinu osiguranja vrijedi i za pokriće pomoćnih rizika uključenih u drugu vrstu osiguranja, ako su ispunjeni uvjeti propisani u točki C Priloga.”

Članak 6.

Članak 8. Direktive 72/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1.   Svaka matična država članica zahtijeva da svako društvo za osiguranje koje traži odobrenje za rad:

(a)

usvoji jedan od sljedećih pravnih oblika:

u slučaju Kraljevine Belgije: „société anonyme/naamloze vennootschap”, „société en commandite par actions/commanditaire vennootschap op aandelen”, „association d’assurance mutuelle/onderlinge verzekeringsvereniging”, „société coopérative/cooeperatieve vennootschap”,

u slučaju Kraljevine Danske: „aktieselskaber”, „gensidige selskaber”,

u slučaju Savezne Republike Njemačke: „Aktiengesellschaft”, „Versicherungsverein auf Gegenseitigkeit”, „Öffentlich-rechtliches Wettbewerbsversicherungsunternehmen”,

u slučaju Republike Francuske: „société anonyme”, „société d’assurance mutuelle”, „institution de prévoyance régie par le code de la sécurité sociale”, „institution de prévoyance régie par le code rural” and „mutuelles régies par le code de la mutualité”,

u slučaju Irske: incorporated companies limited by shares or by guarantee or unlimited (registrirana društva ograničena dionicama ili jamstvima ili neograničena),

u slučaju Republike Italije: „societa per azioni”, „societa cooperativa”, „mutua di assicurazione”,

u slučaju Velikog Vojvodstva Luksemburga: „société anonyme”, „société en commandite par actions”, „association d’assurances mutuelles”, „société coopérative”,

u slučaju Kraljevine Nizozemske: „naamloze vennootschap”, „onderlinge waarborgmaatschappij”,

u slučaju Ujedinjene Kraljevine: incorporated companies limited by shares or by guarantee or unlimited (registrirana društva ograničena dionicama ili jamstvima ili neograničena), societies registered under the Industrial and Provident Societies Acts (poduzeća registrirana prema Zakonu o industrijskim i dobrotvornim udruženjima), societies registered under the Friendly Societies Acts, the association of underwriters known as Lloyd’s (društva registrirana prema Zakonu o dobrotvornim udruženjima, udruženje osiguravatelja poznato kao Lloyd’s),

u slučaju Republike Grčke: „anonymi etairia”, „allilasfalistikos synetairismos”,

u slučaju Kraljevine Španjolske: „sociedad anónima”, „sociedad mutua”, „sociedad cooperativa”,

u slučaju Republike Portugala: „sociedade anónima”, „mútua de seguros”.

Društvo za osiguranje može isto tako usvojiti oblik Europskog društva (SE) čim ono bude osnovano.

Osim toga, države članice mogu prema potrebi osnovati društva u bilo kojem javno-pravnom obliku, ako takvi subjekti imaju kao predmet svog poslovanja poslove osiguranja prema uvjetima istovjetnim onima prema kojima posluju društva koja podliježu privatnom pravu;

(b)

ograničiti predmet poslovanja na poslove osiguranje i poslove koji izravno proizlaze iz njih, isključujući svaku drugu poslovnu djelatnost;

(c)

dostaviti plan poslovanja prema članku 9.;

(d)

posjeduju minimalni jamstveni kapital predviđen u članku 17. stavku 2.;

(e)

učinkovito ih vode osobe dobrog ugleda s odgovarajućim stručnim kvalifikacijama ili iskustvom.

2.   Ako društvo zatraži odobrenje za rad za proširenje poslovanja na druge vrste osiguranja ili za proširenje odobrenja za rad koje pokriva samo neke rizike iz jedne vrste osiguranja, tada treba dostaviti plan poslovanja u skladu s člankom 9.

Osim toga, mora pružiti dokaz da posjeduje granicu solventnosti predviđenu u članku 16., te ako odredbe iz članka 17. stavka 2. za druge vrste osiguranja zahtijevaju viši minimalni jamstveni kapital nego prethodno spomenuta granica, da posjeduje takav minimum.

3.   Ova Direktiva ne sprječava države članice da zadrže ili uvedu zakone ili druge propise kojima zahtijevaju da im se podnesu na odobrenje osnivački akt i statut društva i dostave svih ostali dokumenti potrebni za pravilnu provedbu nadzora.

Države članice, međutim, ne donose odredbe kojima se zahtijeva prethodno odobrenje ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima osiguranja, premijskim cjenicima, obrascima i ostalim tiskanim materijalima koje društvo namjerava koristiti u poslovanju s ugovarateljima osiguranja.

Države članice ne mogu zadržati ili uvesti prethodno obavješćivanje ili odobrenje predloženog povećanja premijskih stopa, osim kao dio općeg sustava kontrole cijena.

Ova Direktiva ne sprječava države članice da podvrgnu društva, koja podnose zahtjev za odobrenje za rad ili su dobila odobrenje za rad za vrstu osiguranja 18 iz točke A Priloga, provjerama njihovih izravnih i neizravnih sredstava u vezi s osobljem i opremom, uključujući osposobljenost medicinskih timova i kvalitetu opreme koju društva imaju na raspolaganju kako bi mogla ispuniti obveze koje proizlaze iz ove vrste osiguranja.

4.   Izdavanje odobrenja za rad po prethodno navedenim odredbama ne smije ovisiti o gospodarskim zahtjevima tržišta.”

Članak 7.

Članak 9. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Plan poslovanja iz članka 8. stavka 1. točke (c) sadrži sljedeće pojedinosti i dokaze o:

(a)

vrsti rizika koje društvo namjerava pokrivati;

(b)

vodećim načelima reosiguranja;

(c)

stavkama koje čine minimalni jamstveni kapital;

(d)

procjenama troškova uspostavljanja administrativnih usluga i organizacije kako bi se osiguralo poslovanje; financijskim sredstvima namijenjenim njihovu pokriću, te ako rizici koji se pokrivaju spadaju u vrstu osiguranja 18 iz točke A Priloga, sredstvima koja su na raspolaganju društvu radi pružanja obećane pomoći,

te osim toga za prve tri poslovne godine;

(e)

procjene troškova upravljanja, osim troškova uspostavljanja, a posebno tekućih općih troškova i provizija;

(f)

procjene premija ili doprinosa i šteta;

(g)

procjene bilance;

(h)

procjene financijskih sredstava za pokriće osiguravateljnih obveza i granice solventnosti.”

Članak 8.

Nadležna tijela matične države članice ne izdaju društvu odobrenje za rad za početak obavljanja poslova osiguranja, prije nego li su obaviještena o identitetu dioničara odnosno članova, izravnih ili neizravnih, bez obzira na to jesu li to fizičke ili pravne osobe, a koji drže kvalificirane udjele u tom društvu te o iznosima tih udjela.

Ta ista nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad, ako nisu zadovoljna s kvalifikacijama dioničara ili članova, uzimajući u obzir da je potrebno osigurati upravljanje društvom za osiguranje pažnjom dobrog stručnjaka.

GLAVA III

USKLAĐIVANJE UVJETA ZA OBAVLJANJE POSLOVA OSIGURANJA

Poglavlje 1.

Članak 9.

Članak 13. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

1.   Financijski nadzor društava za osiguranje, uključujući i obavljanje poslova preko podružnica ili u okviru slobode pružanja usluga, u isključivoj je nadležnosti matične države članice.

2.   Financijski nadzor uključuje provjeru, s obzirom na cjelokupno poslovanje društva za osiguranje, prije svega stanja solventnosti, oblikovanja tehničkih pričuva te imovine za njihovo pokriće prema predviđenim pravilima ili praksom u matičnoj državi članici, u skladu s odredbama donesenim na razini Zajednice.

Ako dotično društvo ima odobrenje za rad za pokriće rizika razvrstanih u vrstu osiguranja 18 iz točke A Priloga, nadzor obuhvaća i praćenje tehničkih sredstava kojima društvo raspolaže u svrhu obavljanja poslova pomoći na koje se obvezalo, ako pravo matične države članice uređuje praćenje takvih sredstava.

3.   Nadležna tijela matične države članice zahtijevaju da svako društvo za osiguranje ima odgovarajuće administrativne i računovodstvene postupke i odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole.”

Članak 10.

Članak 14. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Država članica podružnice predviđa da, ako društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici obavlja svoje poslovanje preko podružnice, nadležna tijela matične države članice mogu, nakon što su prethodno obavijestila nadležna tijela države članice podružnice, sama ili uz posredovanje osoba koje ona imenuju u tu svrhu, obaviti izravnu provjeru informacija potrebnih kako bi se osigurao financijski nadzor društva. Tijela države članice podružnice mogu sudjelovati u toj provjeri.”

Članak 11.

Članak 19. stavci 2. i 3. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje koja imaju sjedište na njihovu državnom području periodično dostavljaju izvještaje i statističke dokumente potrebne za obavljanje nadzora. Nadležna tijela međusobno izmjenjuju dokumente i informacije korisne za obavljanje nadzora.

3.   Svaka država članica poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da nadležna tijela imaju ovlasti i sredstva potrebna za nadzor poslova društava za osiguranje sa sjedištem na njezinu državnom području, uključujući i poslove koje obavljaju izvan tog područja, a sve u skladu s direktivama Vijeća koje uređuju takvo poslovanje i primjenu istih.

Ovlasti i sredstva nadležnim tijelima trebaju posebno omogućiti:

(a)

da postave detaljne upite o položaju društva i njegovom cjelokupnom poslovanju, između ostalog:

prikupljanjem informacija ili traženjem podnošenja dokumenata koji se odnose na obavljanje poslova osiguranja,

provođenjem izravne provjere u poslovnim prostorijama društva;

(b)

da poduzmu sve mjere prema društvu, prema njegovim direktorima ili rukovoditeljima ili osobama koje ga kontroliraju, a koje su prikladne i potrebne kako bi se osiguralo da društvo nastavi poslovati u skladu sa zakonima i drugim propisima s kojima to društvo mora biti usklađeno u svakoj državi članici, posebno u skladu s planom poslovanja, ako i dalje bude obvezan, te kako bi se spriječile ili otklonile nepravilnosti koje štete interesima osiguranika;

(c)

da osiguraju da se te mjere izvršavaju, ako je potrebno prisilnim putem, a ovisno o okolnostima i sudskim putem;

Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela dobiju sve informacije o ugovorima koje imaju posrednici.”

Članak 12.

1.   Članak 12. stavci od 2. do 7. Direktive 88/357/EEZ stavljaju se izvan snage.

2.   Svaka država članica, prema uvjetima propisanim nacionalnim pravom, daje odobrenje društvima za osiguranje koja imaju sjedište na njezinu državnom području da prenesu cijeli ili dio portfelja ugovora zaključenih na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga na društvo preuzimatelja s poslovnim nastanom u Zajednici, ako nadležna tijela matične države članice društva preuzimatelja potvrde da to društvo, nakon uzimanja prijenosa u obzir, posjeduje potrebnu granicu solventnosti.

3.   Ako podružnica namjerava prenijeti dio ili cijeli portfelj ugovora zaključenih na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga, o tome je potrebno konzultirati državu članicu podružnice.

4.   U slučajevima iz stavaka 2. i 3., nadležna tijela matične države članice društva prenositelja odobravaju prijenos nakon što dobiju suglasnost nadležnih tijela onih država članica u kojima se nalazi rizik.

5.   Nadležna tijela konzultiranih država članica iskazuju svoje mišljenje ili suglasnost nadležnim tijelima matične države članice društva za osiguranje prenositelja u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva; ako se u tom roku konzultirana nadležna tijela ne očituju, smatra se da su dala pozitivno mišljenje ili prešutnu suglasnost.

6.   Prijenos odobren u skladu s ovim člankom objavljuje se, u skladu s nacionalnim pravom, u državi članici u kojoj se nalazi rizik. Takav prijenos automatski postaje valjan u odnosu na ugovaratelje osiguranja, osiguranike i ostale osobe koje imaju prava ili obveze koje proizlaze iz prenesenih ugovora.

Ova odredba ne utječe na pravo države članice da ugovarateljima osiguranja ostave mogućnost otkazivanja ugovora u nekom određenom roku nakon prijenosa.

Članak 13.

1.   Članak 20. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

1.   Ako se društvo ne pridržava odredbi iz članka 15., nadležno tijelo njegove matične države članice može zabraniti slobodno raspolaganje njegovom imovinom, nakon što je o svojim namjerama obavijestilo nadležna tijela država članica u kojima se nalaze rizici.

2.   Za potrebe obnove financijskog položaja društva čija je granica solventnosti pala ispod minimuma iz članka 16. stavka 3., nadležno tijelo matične države članice zahtijeva da mu društvo podnese na odobrenje plan za obnovu stabilnog financijskog položaja.

U iznimnim okolnostima, nadležno tijelo može, ako smatra da će se financijski položaj društva i dalje pogoršavati, ograničiti ili zabraniti društvu slobodno raspolaganje imovinom. Ono obavješćuje nadležna tijela drugih država članica na čijim državnim područjima društvo obavlja poslovanje o poduzetim mjerama, a koja na zahtjev prvog tijela poduzimaju iste mjere.

3.   Ako granica solventnosti padne ispod iznosa jamstvenog kapitala predviđenog u članku 17., nadležno tijelo matične države članice zahtijeva da mu društvo podnese kratkoročni financijski program na odobrenje.

Osim toga, ono može ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje imovinom društva. O tomu obavješćuje nadležna tijela drugih država članica na čijim državnim područjima društvo obavlja poslovanje, a koja na zahtjev prvog tijela, poduzimaju iste mjere.

4.   Nadležna tijela nadalje mogu poduzimati sve mjere potrebne da bi se očuvali interesi osiguranika u slučajevima iz stavaka 1., 2. i 3.

5.   U slučajevima predviđenim u stavcima 1., 2. i 3., svaka država članica poduzima mjere potrebne kako bi bila u mogućnosti, u skladu s nacionalnim pravom, zabraniti slobodno raspolaganje imovinom koja se nalazi na njezinu državnom području, i to na zahtjev matične države članice društva koja određuje imovinu na koju se odnose te mjere.”

Članak 14.

Članak 22. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

1.   Nadležno tijelo matične države članice može oduzeti odobrenje za rad koje je izdalo društvu za osiguranje, ako to društvo:

(a)

ne započne s radom u roku od 12 mjeseci, izričito se odrekne odobrenja za rad ili na dulje od šest mjeseci prestane obavljati djelatnost, osim ako je dotična država članica u takvim slučajevima propisala prestanak važenja odobrenja za rad;

(b)

više ne ispunjava uvjete za dobivanje odobrenja za rad;

(c)

unutar danog roka nije bilo u mogućnosti poduzeti mjere koje su predviđene u planu obnove ili financijskom programu iz članka 20.;

(d)

grubo je prekršilo obveze koje je prema propisima dužno ispunjavati.

U slučaju da je odobrenje za rad oduzeto ili je prestalo važiti, nadležno tijelo matične države članice o tome obavješćuje nadležna tijela drugih država članica, koja poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da društvo započne s novim poslovima na njihovu državnom području, bilo na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga. Nadležno tijelo matične države članice, zajedno s tim nadležnim tijelima, poduzima sve odgovarajuće mjere radi zaštite interesa osiguranika, a posebno društvu ograničava slobodno raspolaganje imovinom prema članku 20. stavku 1., stavku 2. drugom podstavku ili stavku 3. drugom podstavku.

2.   Svaka odluka o oduzimanju odobrenja za rad treba biti potkrijepljena jasnim obrazloženjima i priopćena dotičnom društvu.”

Članak 15.

1.   Države članice zahtijevaju da svaka fizička ili pravna osoba koja namjerava, izravno ili neizravno, držati kvalificirani udjel u društvu za osiguranje, najprije dostavi obavijest nadležnim tijelima matične države članice, navodeći visinu udjela koji namjerava steći. Ta pravna ili fizička osoba mora dostaviti obavijest nadležnim tijelima matične države članice ako namjerava povećati svoj kvalificirani udjel, tako da bi postotak prava glasa ili kapitala koji drži dosegao ili premašio 20 %, 33 % ili 50 %, ili tako da bi to društvo za osiguranje postalo društvo kći te osobe.

Nadležna tijela matične države članice dužna su, u roku od najviše tri mjeseca od datuma obavijesti iz prvog podstavka, iskazati protivljenje tom planu ako nisu zadovoljna s kvalifikacijama osobe iz prvog podstavka, imajući u vidu potrebu osiguranja upravljanja dotičnim društvom za osiguranje pažnjom dobrog stručnjaka. Ako se ne protive dotičnom planu, mogu utvrditi najdulji rok za provedbu plana.

2.   Države članice zahtijevaju da svaka fizička ili pravna osoba koja namjerava, izravno ili neizravno, otpustiti kvalificirani udjel u društvu za osiguranje, najprije dostavi obavijest nadležnim tijelima matične države članice, navodeći visinu udjela koji namjerava otpustiti. Ta fizička ili pravna osoba mora dostaviti obavijest nadležnim tijelima ako namjerava smanjiti svoj kvalificirani udjel, tako da bi postotak prava glasa ili kapitala koji drži pao ispod 20 %, 33 % ili 50 %, ili tako da bi društvo za osiguranje prestalo biti društvo kći te osobe.

3.   Društva za osiguranje, odmah čim saznaju, obavješćuju nadležna tijela svojih matičnih država članica o svim stjecanjima ili otpuštanjima udjela u njihovu kapitalu radi kojih udjeli premašuju ili padaju ispod bilo kojeg praga iz stavaka 1. i 2.

Nadalje, barem jednom godišnje, ona obavješćuju nadležna tijela o imenima dioničara i članova koji drže kvalificirane udjele i o visini udjela, npr. iz informacija koje se dobivaju na godišnjim glavnim skupštinama dioničara ili članova ili kao posljedica usklađivanja s propisima koji se odnose na društva koja kotiraju na burzi.

4.   Države članice zahtijevaju, ako utjecaj osoba iz stavka 1. djeluje protivno upravljanju društvom za osiguranje pažnjom dobrog stručnjaka, da nadležna tijela matične države članice poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se takva situacija okončala. Ove se mjere mogu npr. sastojati od zabrana, sankcija protiv direktora i rukovoditelja ili ograničavanja ostvarivanja prava glasa iz udjela koje drže dotični dioničari ili članovi.

Slične se mjere primjenjuju i na fizičke ili pravne osobe koje ne poštuju obveze prethodnog obavješćivanja utvrđene u stavku 1. U slučaju da je udjel stečen unatoč protivljenju nadležnih tijela, države članice, bez obzira na sve druge sankcije koje se trebaju donijeti, osiguravaju bilo ograničavanje pripadajućih prava glasa, bilo ništavnost danih glasova ili mogućnost njihova poništenja.

Članak 16.

1.   Države članice određuju da sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela, a isto tako i revizori i stručnjaci koji djeluju u ime nadležnih tijela, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne. To znači da povjerljive informacije koje saznaju tijekom obavljanja svojih dužnosti ne smiju otkriti drugim osobama ili tijelima, osim u sažetom ili općenitom obliku, tako da se pojedinačna društva za osiguranje ne mogu prepoznati, ne dovodeći u pitanje slučajeve koji spadaju u domenu kaznenog prava.

Međutim, u slučaju stečaja ili prisilne likvidacije društva za osiguranje, povjerljive informacije koje se ne odnose na treće osobe koje sudjeluju u pokušaju spašavanja tog društva, mogu se otkriti u sudskim postupcima koji se bave građanskim ili trgovinskim pitanjima.

2.   Stavak 1. ne sprječava nadležna tijela različitih država članica da razmjenjuju informacije u skladu s direktivama koje se primjenjuju na društva za osiguranje. Takve informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne utvrđenoj u stavku 1.

3.   Države članice mogu s nadležnim tijelima trećih zemalja sklopiti sporazume o suradnji kojima se predviđa razmjena informacija, ali samo pod uvjetom da otkrivene informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne, barem u mjeri jednakoj onoj koja je utvrđena u ovom članku.

4.   Nadležna tijela koja primaju povjerljive informacije prema stavcima 1. i 2. mogu ih upotrebljavati samo pri izvršavanju svojih dužnosti:

radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti za početak obavljanja poslova osiguranja, radi lakšeg praćenja obavljanja tih poslova, a posebno radi praćenja tehničkih pričuva, granice solventnosti, administrativnih i računovodstvenih postupaka te mehanizama unutarnje kontrole,

radi izricanja sankcija,

u upravnom postupku žalbe na odluke nadležnih tijela, ili

u sudskom postupku pokrenutom prema članku 56. ili prema posebnim odredbama utvrđenim u direktivama donesenim u području društava za osiguranje.

5.   Odredbe iz stavaka 1. i 4. ne sprječavaju razmjenu informacija unutar jedne države članice ako u istoj državi članici postoje dva ili više nadležna tijela, ili između nadležnih tijela država članica i:

tijela odgovornih za nadzor kreditnih institucija i ostalih financijskih organizacija i tijela odgovornih za nadzor financijskih tržišta,

osoba koje sudjeluju u postupku stečaja ili likvidacije društva za osiguranje ili u sličnim postupcima, i

osoba odgovornih za provođenje zakonom propisane revizije financijskih izvještaja društava za osiguranje i ostalih financijskih institucija,

u okviru izvršavanja njihovih nadzornih funkcija, ili otkrivanje informacije osobama koje vode postupke prisilne likvidacije ili jamstvene programe, a koji su potrebni za izvršavanje njihovih dužnosti. Informacije koje ova tijela i osobe prime podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne iz stavka 1.

6.   Države članice mogu bez obzira na stavke 1. i 4., u okviru odredbi utvrđenih zakonom, odobriti otkrivanje određenih informacija drugim tijelima njihove središnje državne uprave, koje su nadležne za zakonodavstvo o nadzoru kreditnih institucija, financijskih institucija, investicijskih usluga i društava za osiguranje, te inspektorima koji djeluju u ime tih tijela.

Međutim, ovakvo otkrivanje je moguće samo ako je to potrebno zbog nadzora.

Države članice propisuju, međutim, da informacije koje su primljene na temelju stavaka 2. i 5. i na temelju izravne provjere prema članku 14. Direktive 73/239/EEZ, ne smiju nikada biti otkrivene u slučajevima iz ovog stavka, osim uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su informacije dostavila ili nadležnih tijela države članice u kojoj je provedena izravna provjera.

Poglavlje 2.

Članak 17.

Članak 15. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

1.   Matična država članica zahtjeva da svako društvo za osiguranje oblikuje odgovarajuće tehničke pričuve s obzirom na njegovo cjelokupno poslovanje.

Iznos tehničkih pričuva utvrđuje se u skladu s pravilima iz Direktive 91/674/EEZ.

2.   Matična država članica zahtijeva da svako društvo za osiguranje pokrije tehničke pričuve, s obzirom na njegovo cjelokupno poslovanje, usklađenom imovinom u skladu s člankom 6. Direktive 88/357/EEZ. Za rizike koji se nalaze unutar Europske zajednice, ta imovina mora biti lokalizirana unutar Zajednice. Države članice ne zahtijevaju da društva za osiguranje svoju imovinu lokaliziraju u neku određenu državu članicu. Matična država članica može, međutim, dozvoliti ublažavanje pravila o lokalizaciji imovine.

3.   Ako matična država članica dozvoli da se za pokriće tehničkih pričuva koriste potraživanja od reosiguravatelja, tada se određuje visina dozvoljenog postotka. U takvim slučajevima ne može određivati gdje će biti lokalizirana imovina koju čine takva potraživanja.”

Članak 18.

Članak 15.a Direktive 72/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.a

1.   Države članice zahtijevaju da svako društvo za osiguranje sa sjedištem na njihovu državnom području, koje osigurava rizike uključene u vrstu osiguranja 14 iz točke A Priloga (dalje u tekstu: osiguranje kredita), oblikuje pričuvu za kolebanje šteta u svrhu izravnanja bilo kakvog tehničkog manjka ili iznadprosječne kvote šteta koja proizlazi iz te vrste osiguranja u bilo kojoj poslovnoj godini.

2.   Pričuva za kolebanje šteta izračunava se u skladu s pravilima koje propisuje matična država članica prema jednoj od četiri metode iz točke D Priloga, koje se smatraju istovjetnima.

3.   Pričuva za kolebanje šteta se, do visine iznosa izračunatog prema metodama iz točke D Priloga, ne uzima u obzir pri izračunu granice solventnosti.

4.   Države članice mogu izuzeti društva za osiguranje sa sjedištem na njihovu državnom području od obveze oblikovanja pričuve za kolebanje šteta za poslove osiguranja kredita, ako premije ili doprinosi primljeni s osnove osiguranja kredita iznose manje od 4 % ukupnih primljenih premija ili doprinosa i manje od 2 500 000 ECU.”

Članak 19.

Članak 23. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

Članak 20.

Imovina za pokriće tehničkih pričuva uzima u obzir vrstu poslova koje obavlja društva, tako da se osigura sigurnost, prinos i utrživost njegovih ulaganja, za koja društvo osigurava diversifikaciju i odgovarajuću disperziju.

Članak 21.

1.   Matična država članica može dozvoliti društvima za osiguranje da za pokriće tehničkih pričuva koriste samo sljedeće kategorije imovine:

A.

Ulaganja

(a)

dužnički vrijednosni papiri, obveznice i ostali instrumenti tržišta novca i tržišta kapitala;

(b)

zajmovi; (c) dionice i drugi udjeli s promjenjivim prinosom;

(d)

udjeli u subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i ostalim investicijskim fondovima;

(e)

zemljišta, zgrade i prava iz nepokretne imovine;

B.

Potraživanja

(f)

potraživanja od reosiguravatelja, uključujući udjele reosiguravatelja u tehničkim pričuvama;

(g)

depoziti kod društva cedenta i potraživanja od društva cedenta;

(h)

potraživanja od ugovaratelja osiguranja i posrednika iz poslova izravnog osiguranja i reosiguranja;

(i)

potraživanja koja proizlaze iz spašavanja vrijednosti imovine i subrogacije,

(j)

povrat poreza;

(k)

potraživanja od garancijskog fonda;

C.

Ostalo

(l)

dugotrajna materijalna imovina, osim zemljišta i zgrada, vrednovana na temelju amortizacije po načelu opreznosti;

(m)

novac u banci i blagajni, depoziti kod kreditnih institucija i kod ostalih tijela ovlaštenih za primanje depozita;

(n)

odgođeni troškovi pribave;

(o)

stečena kamata i obračunata najamnina, te ostali plaćeni troškovi budućeg razdoblja i nedospjela naplata prihoda;

U slučaju udruge osiguravatelja poznate kao Lloyd’s, kategorije imovine isto tako obuhvaćaju jamstva i akreditive kreditnih institucija u smislu Direktive 77/780/EEZ (12) ili društava za osiguranje, kao i provjerljivih iznosa iz polica životnog osiguranja, ako su to sredstva koja pripadaju članovima.

Uključivanje bilo koje imovine ili kategorije imovine iz prvog podstavka ne znači da sve kategorije imovine moraju biti automatski prihvaćane kao pokriće tehničkih pričuva. Matična država članica propisuje detaljnija pravila kojima se utvrđuju uvjeti za korištenje prihvatljive imovine; u vezi s ovim može zahtijevati pouzdan instrument osiguranja ili jamstva, posebno u slučaju potraživanja od reosiguravatelja;

Pri utvrđivanju i primjeni pravila koje propisuje, matična država članica posebno osigurava poštivanje sljedećih načela:

i.

imovina za pokriće tehničkih pričuva vrednuje se tako da se umanji za troškove nastale pri stjecanju te imovine;

ii.

sva se imovina mora vrednovati po načelu opreznosti, uvažavajući rizike svih iznosa koji se ne mogu utržiti. Primjerice, dugotrajna materijalna imovina, osim zemljišta i zgrada, može se prihvatiti kao pokriće tehničkih pričuva, samo ako je vrednovana na temelju amortizacije po načelu opreznosti;

iii.

zajmovi društvima, državnim tijelima, međunarodnim organizacijama, lokalnim ili područnim vlastima ili fizičkim osobama, mogu se prihvatiti kao pokriće tehničkih pričuva samo ako postoje dovoljno velika jamstva u pogledu njihove sigurnosti, bilo na temelju statusa zajmoprimca, hipoteka, bankovnih jamstava ili jamstava koja izdaju društva za osiguranje ili na temelju nekih drugih oblika osiguranja;

iv.

izvedeni financijski instrumenti kao što su opcije, budućnosnice i zamjene mogu se koristiti kao imovina za pokriće tehničkih pričuva ako pridonose smanjenju rizika ulaganja ili omogućavaju učinkovito upravljanje portfeljem. Moraju se vrednovati po načelu opreznosti, te se mogu uzeti u obzir pri vrednovanju temeljne imovine;

v.

prenosivi vrijednosni papiri kojima se ne trguje na uređenim tržištima mogu se prihvatiti kao pokriće tehničkih pričuva samo ako se mogu utržiti u kratkom roku;

vi.

potraživanja od trećih osoba mogu se prihvatiti kao pokriće tehničkih pričuva samo nakon odbitka svih iznosa potraživanja te treće osobe;

vii.

vrednovanje svih potraživanja koja se mogu prihvatiti kao pokriće tehničkih pričuva mora se izvršiti po načelu opreznosti, uvažavajući rizike svih iznosa koji se ne mogu utržiti. Posebno je dozvoljeno uključivanje potraživanja od ugovaratelja osiguranja i posrednika iz poslova osiguranja i reosiguranja, ali samo ako dospijevaju u roku najviše tri mjeseca.

viii.

ako imovina društva uključuje ulaganja u društvo kćer koje u ime društva za osiguranje upravlja svim ili dijelom njegovih ulaganja, matična država članica, kada primjenjuje pravila i načela utvrđena u ovom članku, mora uzeti u obzir temeljnu imovinu koju drži društvo kći; matična država članica može na isti način postupati i s imovinom drugih društava kćeri.

ix.

odgođeni troškovi pribave mogu se prihvatiti kao pokriće tehničkih pričuva samo ako je to u skladu s izračunom tehničkih pričuva za prijenosne premije.

2.   Bez obzira na stavak 1., u iznimnim okolnostima i na zahtjev društva za osiguranje, matična država članica može privremeno i na temelju dobro obrazložene odluke prihvatiti i ostale kategorije imovine za pokriće tehničkih pričuva, podložno uvjetima iz članka 20.

Članak 22.

1.   U pogledu imovine za pokriće tehničkih pričuva, matična država članica zahtijeva da svako društvo za osiguranje ulaže najviše:

(a)

10 % ukupnih bruto tehničkih pričuva u samo jedno zemljište ili zgradu, ili u nekoliko zemljišta ili zgrada koje su tako blizu da ih se efektivno može smatrati jednim ulaganjem;

(b)

5 % ukupnih bruto tehničkih pričuva u dionice i druge prenosive vrijednosne papire koji se tretiraju kao dionice, obveznice, dužničke vrijednosne papire i ostale instrumente tržišta novca i tržišta kapitala istog izdavatelja; ili u zajmove istom zajmoprimcu promatrane zajedno, osim zajmova odobrenih državi, područnim ili lokalnim vlastima ili međunarodnoj organizaciji čiji je član barem jedna država članica. Ovo se ograničenje može povisiti na 10 % ako društvo ne ulaže više od 40 % bruto tehničkih pričuva u zajmove ili vrijednosne papire izdavatelja i zajmoprimca, u svakog od kojih ulaže više od 5 % svoje imovine;

(c)

5 % ukupnih bruto tehničkih pričuva u neosigurane zajmove, uključujući 1 % za pojedinačni neosigurani zajam, osim zajmova odobrenih kreditnim institucijama, društvima za osiguranje - ako je to dozvoljeno člankom 8. Direktive 73/239/EEZ - i investicijskim društvima s poslovnim nastanom u državi članici;

(d)

3 % ukupnih bruto tehničkih pričuva u novac u blagajni;

(e)

10 % ukupnih bruto tehničkih pričuva u dionice, ostale vrijednosne papire koji se tretiraju kao dionice i dužničke vrijednosne papire kojima se ne trguje na uređenim tržištima.

2.   Nepostojanje ograničenja u stavku 1. za ulaganja u određenu kategoriju, ne znači da se imovina u toj kategoriji može bez ograničenja prihvatiti za pokriće tehničkih pričuva. Matična država članica propisuje detaljnija pravila kojima se utvrđuju uvjeti za korištenje prihvatljive imovine. Pri utvrđivanju i primjeni tih pravila posebno osigurava poštivanje sljedećih načela:

i.

imovina za pokriće tehničkih pričuva treba biti diversificirana i disperzirana u dovoljnoj mjeri kako bi se osiguralo da ne postoji pretjerano oslanjanje na jednu određenu kategoriju imovine, jedno investicijsko tržište ili jedno ulaganje;

ii.

ulaganje u određenu vrstu imovine koja pokazuje visoki stupanj rizika, s obzirom na vrstu imovine ili bonitet izdavatelja, mora biti ograničeno prema načelu razboritosti;

iii.

ograničenja određene kategorije imovine moraju uzeti u obzir tretiranje reosiguranja prilikom izračuna tehničkih pričuva;

iv.

ako imovina društva uključuje ulaganja u društvo kćer koje u ime društva za osiguranje upravlja svim ili dijelom njegovih ulaganja, matična država članica, prilikom primjene pravila i načela utvrđenih u ovom članku, mora uzeti u obzir temeljnu imovinu koju drži društvo kći; matična država članica može s imovinom ostalih društava kćeri postupati na isti način;

v.

postotak imovine za pokriće tehničkih pričuva koju čine nelikvidna ulaganja, mora se održavati na razboritoj razini;

vi.

ako imovina uključuje zajmove dane određenim kreditnim institucijama ili njihove dužničke vrijednosne papire, matična država članica, prilikom primjene pravila i načela utvrđenih u ovom članku, može uzeti u obzir temeljnu imovinu koju te kreditne institucije drže. Ovakav postupak može se primijeniti samo ako kreditna institucija ima sjedište u jednoj državi članici, ako je u cijelosti u vlasništvu te države članice i/ili lokalnih vlasti te države, a njezino se poslovanje prema osnivačkom aktu i statutu sastoji od odobravanja, putem svojih posrednika, zajmova državi ili lokalnim vlastima ili za koje jamči država ili lokalna vlast, ili od odobravanja zajmova tijelima usko povezanim s državom ili lokalnim vlastima.

3.   U kontekstu detaljnih propisa koji utvrđuju uvjete za korištenje prihvatljive imovine, države članice primjenjuju stroža ograničenja na sljedeće:

zajam koji nije pokriven ni bankovnim jamstvom, ni jamstvom društva za osiguranje, ni hipotekom ni nekim drugim oblikom osiguranja, u usporedbi sa zajmovima koji posjeduju takav instrument osiguranja,

UCITS-i koji nisu usklađeni u smislu Direktive 85/611/EEZ (13) i ostali investicijski fondovi, u usporedbi s UCITS-ima koji jesu usklađeni u smislu te Direktive, - vrijednosni papiri kojima se ne trguje na uređenom tržištu, u usporedbi s onima kojima se trguje na uređenom tržištu,

obveznice, dužnički vrijednosni papiri i ostali instrumenti tržišta novca i tržišta kapitala, koje nisu izdali država, njezina lokalna ili područna vlast, niti društva razvrstana u Zonu A u smislu Direktive 89/647/EEZ (14), ili čiji su izdavatelji međunarodne organizacije koje nemaju među svojim članovima niti jednu državu članicu Zajednice, u usporedbi s istim financijskim instrumentima koje su izdala takva tijela.

4.   Države članice mogu ograničenje utvrđeno u stavku 1. točki (b) povećati na 40 % ako se radi o određenim dužničkim vrijednosnim papirima koje je izdala kreditna institucija sa sjedištem u državi članici i koja po zakonu podliježe posebnom službenom nadzoru radi zaštite imatelja tih dužničkih vrijednosnih papira. Preciznije, sredstva od izdanja ovih dužničkih vrijednosnih papira moraju se ulagati u skladu sa zakonom u imovinu koja, tijekom cijelog razdoblja važenja tih dužničkih vrijednosnih papira, može pokriti potraživanja koja proizlaze iz tih dužničkih vrijednosnih papira, a koja bi se, u slučaju propasti izdavatelja, iskoristila za isplatu glavnice i plaćanje stečenih kamata prema pravu prvenstva.

5.   Države članice ne zahtijevaju da društvo za osiguranje ulaže u određene kategorije imovine.

6.   Bez obzira na stavak 1., u iznimnim okolnostima i na zahtjev društva za osiguranje, matična država članica može privremeno i na temelju dobro obrazložene odluke, dozvoliti odstupanja od pravila utvrđenih u stavku 1. točkama od (a) do (e), podložno članku 20.

Članak 23.

Točke 8. i 9. Priloga 1. Direktivi 88/357/EEZ zamjenjuju se sljedećim:

„8.

Društvo za osiguranje može držati neusklađenu imovinu radi pokrića od najviše 20 % svojih obveza u određenoj valuti.

9.

Država članica može propisati, ako se prema prethodno navedenim postupcima obveza mora pokriti imovinom izraženom u valuti jedne države članice, da se smatra da je taj zahtjev ispunjen ako je imovina izražena u valuti ECU.”

Članak 24.

Članak 16. stavak 1. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Matična država članica zahtijeva da svako društvo za osiguranje oblikuje odgovarajuću granicu solventnosti u odnosu na cjelokupno poslovanje.

Granica solventnosti obuhvaća imovinu društva neopterećenu bilo kakvim budućim obvezama umanjenju za nematerijalnu imovinu. Posebno obuhvaća sljedeće:

uplaćeni temeljni kapital, a u slučaju društava za uzajamno osiguranje, stvarni temeljni kapital uvećan za sredstva na računima članova koja ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

u osnivačkom aktu i statutu predviđeno je da se isplate članovima društva s tih računa mogu vršiti samo ako se time granica solventnosti ne spušta ispod potrebne razine, ili ako su nakon završetka postupka likvidacije društva podmirene sve obveze društva;

(b)

u osnivačkom aktu i statutu predviđeno je da ako isplate uslijede iz bilo kojeg razloga, osim kada je riječ o pojedinačnom prekidanju članstva, o tome nadležna tijela moraju biti obaviještena najmanje mjesec dana unaprijed i imaju pravo unutar tog razdoblja zabraniti isplate; i

(c)

odgovarajuće odredbe osnivačkog akta i statuta moguće je izmijeniti tek nakon što su nadležna tijela izjavila da se ne protive izmjenama, ne dovodeći u pitanje uvjete iz točaka (a) i (b);

polovica neuplaćenog temeljnog kapitala, kad uplaćeni dio dosegne 25 % tog temeljnog kapitala,

rezerve (zakonske rezerve i ostale rezerve) koje se ne odnose na osiguravateljne obveze,

prenesena dobit,

u slučaju društva za uzajamno osiguranje ili društva koje djeluje na načelu uzajamnosti s promjenjivim doprinosima, svako potraživanje koje ono ima prema svojim članovima s osnove zahtjeva za dodatnim doprinosima unutar poslovne godine, do polovice razlike između maksimalnih doprinosa i doprinosa za koje je stvarno podnesen zahtjev, uz uvjet da ne prelazi ograničenje od 50 % granice solventnosti,

nakon što društvo za osiguranje podnese zahtjev s pripadajućom dokumentacijom, skrivene rezerve koje proizlaze iz podcijenjene imovine, pod uvjetom da takve skrivene rezerve nisu iznimne prirode,

kumulativne povlaštene dionice i podređeni financijski instrumenti mogu biti obuhvaćeni, ali samo do 50 % granice solventnosti, s time da najviše 25 % mogu činiti podređeni financijski instrumenti s određenim rokom dospijeća ili kumulativne povlaštene dionice s određenim rokom dospijeća, ako su ispunjeni barem sljedeći minimalni uvjeti:

(a)

u slučaju stečaja ili likvidacije društva za osiguranje moraju postojati obvezujući sporazumi prema kojima su podređeni financijski instrumenti ili povlaštene dionice rangirani iza potraživanja svih drugih vjerovnika i ne isplaćuju se dok se ne podmire sve druge nepodmirene obveze u tom trenutku.

Podređeni financijski instrumenti moraju dodatno ispunjavati sljedeće uvjete:

(b)

u obzir se mogu uzeti samo u cijelosti uplaćena sredstva;

(c)

za instrumente s određenim rokom dospijeća, izvorni rok dospijeća mora iznositi barem pet godina. Najkasnije godinu dana prije isteka roka dospijeća, društvo za osiguranje nadležnim tijelima mora dostaviti na odobrenje plan koji prikazuje kako će se granica solventnosti održavati ili dovesti do potrebne razine u trenutku dospijeća, osim ako vrijednost do koje se instrumenti mogu uvrstiti kao sastavni dio granice solventnosti nije postupno umanjivana najmanje posljednjih pet godina prije njihovog dospijeća. Nadležna tijela mogu odobriti prijevremenu isplatu takvih instrumenata pod uvjetom da društvo za osiguranje koje ih je izdalo podnese zahtjev i pod uvjetom da njegova granica solventnosti neće pasti ispod propisane razine;

(d)

instrumente s neodređenim rokom dospijeća moguće je isplatiti samo uz uvjet prethodne obavijesti od 5 godina, osim ako se instrumenti više ne smatraju sastavnim dijelom granice solventnosti, ili ako je za prijevremenu isplatu potrebna izričita prethodna suglasnost nadležnih tijela. U ovom drugom slučaju, društvo za osiguranje mora obavijestiti nadležna tijela najmanje šest mjeseci prije datuma predložene isplate, a pri tome treba specificirati stvarnu i potrebnu granicu solventnosti prije i poslije dotične isplate. Nadležna tijela odobravaju isplatu samo ako time granica solventnosti društva za osiguranje neće pasti ispod potrebne razine;

(e)

kreditni sporazum ne smije sadržavati klauzule koje propisuju da u određenim okolnostima instrument dospijeva na naplatu prije ugovorenog roka dospijeća, osim u slučaju likvidacije društva za osiguranje;

(f)

kreditni sporazum može se izmijeniti tek nakon što nadležna tijela izjave da se ne protive izmjenama;

vrijednosni papiri s neodređenim rokom dospijeća i ostali instrumenti koji ispunjavaju niže navedene uvjete, uključujući kumulativne povlaštene dionice, osim onih navedenih u gornjoj alineji, do najviše 50 % granice solventnosti za ukupni iznos ovih vrijednosnih papira i podređenih financijskih instrumenata iz prethodne alineje:

(a)

ne mogu se isplatiti na zahtjev donositelja ili bez prethodne suglasnosti nadležnog tijela;

(b)

ugovor o izdavanju mora društvu za osiguranje omogućiti da odgodi plaćanje kamata na zajam;

(c)

potraživanja zajmodavca od društva za osiguranje moraju u cijelosti biti rangirana iza potraživanja svih nepodređenih vjerovnika;

(d)

u dokumentima kojima se uređuje izdavanje vrijednosnih papira mora biti predviđena mogućnost korištenja glavnice i neplaćenih kamata za pokriće gubitaka, dok se istodobno društvu za osiguranje omogućuje da nastavi poslovanje;

(e)

u obzir se mogu uzeti samo u cijelosti uplaćena sredstva.”

Članak 25.

Najkasnije tri godine od datuma primjene ove Direktive Komisija dostavlja Odboru za osiguranje izvješće u vezi s potrebom za daljnjim usklađivanjem granice solventnosti.

Članak 26.

Članak 18. Direktive 79/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

1.   Države članice ne propisuju nikakva pravila što se tiče izbora imovine koja se ne treba koristiti za pokriće tehničkih pričuva iz članka 15.

2.   Podložno odredbama članka 15. stavka 2., članka 20. stavaka 1., 2., 3. i 5. i posljednjeg podstavka članka 22. stavka 1., države članice ne ograničavaju slobodno raspolaganje pokretnom ili nepokretnom imovinom koja čini sastavni dio imovine društava za osiguranje koja imaju odobrenje za rad.

3.   Stavci 1. i 2. ne sprječavaju državu članicu da poduzme mjere koje, u svojstvu članova ili ortaka dotičnog društva za osiguranje, ima pravo poduzeti radi zaštite interesa osiguranika.”

Poglavlje 3.

Članak 27.

Članak 7. stavak 1. točka (f) Direktive 88/357/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

u slučaju rizika iz članka 5. točke (d) Direktive 73/239/EEZ, ugovorne strane mogu izabrati bilo koje pravo.”

Članak 28.

Država članica u kojoj se nalazi rizik ne sprječava ugovaratelja osiguranja da sklopi ugovor s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad prema uvjetima iz članka 6. Direktive 73/239/EEZ, pod uvjetom da ugovor nije u suprotnosti sa zakonskim odredbama koje štite opće dobro u državi članici u kojoj se nalazi rizik.

Članak 29.

Države članice ne donose odredbe kojima se zahtijeva prethodno odobrenje ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima osiguranja, premijskim cjenicima, obrascima i ostalim tiskanim materijalima koje društvo namjerava koristiti u poslovanju s ugovarateljima osiguranja. Mogu zahtijevati samo nesustavno obavješćivanje o uvjetima osiguranja i ostalim dokumentima u svrhu provjere usklađenosti s nacionalnim odredbama koje se odnose na ugovore o osiguranju, ali taj zahtjev ne može predstavljati preduvjet za obavljanje poslova društva.

Države članice ne mogu zadržati ili uvesti prethodno obavješćivanje ili odobrenje predloženog povećanja premijskih stopa, osim kao dio općeg sustava kontrole cijena.

Članak 30.

1.   Članak 8. stavak 4. točka (b) Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage. Stoga se članak 8. stavak 4. točka (a) te Direktive mijenja kako slijedi:

„(a)

Podložno uvjetima iz podstavka (c), treći se podstavak članka 7. stavka 2. primjenjuje ako ugovor o osiguranju pruža pokriće u dvije ili više država članica od kojih je barem u jednoj osiguranje obvezno.”

2.   Bez obzira na suprotne odredbe, država članica u kojoj je osiguranje obvezno može zahtijevati da se opći i posebni uvjeti obveznog osiguranja prije stavljanja u optjecaj priopće njezinim nadležnim tijelima.

Članak 31.

1.   Prije zaključenja ugovora o osiguranju društvo za osiguranje obavješćuje ugovaratelja osiguranja:

o mjerodavnom pravu za ugovor, ako stranke nemaju mogućnost slobodnog izbora prava, ili o činjenici da mogu slobodno izabrati mjerodavno pravo, te u tom slučaju o pravu koje osiguravatelj namjerava izabrati,

o načinu postupanja s pritužbama ugovaratelja osiguranja koje se odnose na ugovor, uključujući, kada je to potrebno, o tijelu zaduženom za rješavanje takvih prigovora, ne dovodeći u pitanje pravo ugovaratelja osiguranja da pokrene sudski postupak.

2.   Obveza iz stavka 1. primjenjuje se samo ako je ugovaratelj osiguranja fizička osoba.

3.   Propisi za provedbu ovog članka utvrđuju se u skladu s pravom države članice u kojoj se nalazi rizik.

GLAVA IV

ODREDBE O PRAVU POSLOVNOG NASTANA I SLOBODI PRUŽANJA USLUGA

Članak 32.

Članak 10. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

1.   Svako društvo za osiguranje koje namjerava osnovati podružnicu na državnom području druge države članice o tome obavješćuje nadležna tijela svoje matične države članice.

2.   Države članice zahtijevaju da društvo za osiguranje, koje namjerava osnovati podružnicu u drugoj državi članici, mora uz obavijest iz stavka 1. dostaviti sljedeće informacije:

(a)

državu članicu na čijem državnom području namjerava osnovati podružnicu;

(b)

plan poslovanja koji između ostalog navodi vrstu predviđenih poslova i strukturnu organizaciju podružnice;

(c)

adresu na kojoj se u državi članici podružnice mogu dobiti dokumenti i na koju se mogu slati dokumenti, s time da je ovo istodobno i adresa na koju se dostavljaju sve obavijesti ovlaštenom zastupniku;

(d)

ime ovlaštenog zastupnika podružnice koji mora imati dovoljno ovlasti da obvezuje društvo prema trećim osobama i da ga zastupa pred tijelima i sudovima države članice podružnice. U slučaju Lloyd’s-a, ako dođe do spora u državi članici podružnice koji proizlazi iz osiguravateljnih obveza, osiguranici ne smiju biti u nepovoljnijem položaju nego u slučaju spora pokrenutog protiv osiguravatelja uobičajenog tipa. U tu svrhu ovlašteni zastupnik mora imati dovoljne ovlasti da u postupku pokrenutom protiv njega može u tom svojstvu obvezivati dotične Lloyd’s osiguravatelje.

Ako društvo namjerava da njegova podružnica pokriva rizike vrste osiguranja 10 iz točke A Priloga, ne uključujući odgovornost prijevoznika, mora dostaviti izjavu da je postalo član nacionalnog ureda za osiguranje i član nacionalnog garancijskog fonda u državi članici podružnice.

3.   Ako nadležna tijela matične države članice nemaju razloga sumnjati u adekvatnost administrativne strukture ili u financijski položaj društva za osiguranje ili u dobar ugled i stručne kvalifikacije i iskustvo direktora, rukovoditelja ili ovlaštenog zastupnika, uzimajući u obzir planirano poslovanje, u roku tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 2. priopćavaju te informacije nadležnim tijelima države članice podružnice i o tome obavješćuju dotično društvo.

Nadležna tijela matične države članice također potvrđuju da društvo za osiguranje raspolaže s minimalnim iznosom granice solventnosti izračunate u skladu s člancima 16. i 17.

Ako nadležna tijela matične države članice odbiju priopćiti informacije iz stavka 2. nadležnim tijelima države članice podružnice, priopćavaju dotičnom društvu razloge za odbijanje u roku tri mjeseca od primitka svih informacija. To odbijanje ili izostanak djelovanja podliježe pravu obraćanja sudovima u matičnoj državi članici.

4.   Prije nego podružnica društva za osiguranje započne s radom, nadležna tijela države članice podružnice dužna su u roku dva mjeseca od primitka informacija iz stavka 3. obavijestiti nadležna tijela matične države članice, prema potrebi, o uvjetima prema kojima se u općem interesu moraju obavljati poslovi u državi članici podružnice.

5.   Kada zaprimi obavijest od nadležnih tijela države članice podružnice, ili ako takva obavijest izostane, nakon isteka roka iz stavka 4. podružnica se može osnovati i može početi s radom.

6.   U slučaju izmjene sadržaja informacija priopćenih u skladu sa stavkom 2. točkama (b), (c) ili (d), društvo za osiguranje dostavlja pisanu obavijest o izmjeni nadležnim tijelima matične države članice i države članice podružnice najmanje mjesec dana prije nego izvrši izmjene, tako da nadležna tijela matične države članice i nadležna tijela države članice podružnice mogu obaviti svoje zadaće u skladu sa stavcima 3. i 4.”

Članak 33.

Članak 11. Direktive 73/239/EEZ stavlja se izvan snage.

Članak 34.

Članak 14. Direktive 88/357/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Svako društvo koje namjerava po prvi put u jednoj ili više država članica obavljati poslove na temelju slobode pružanja usluga, najprije obavješćuje nadležna tijela matične države članice, uz naznaku rizika koje namjerava pokrivati.”

Članak 35.

Članak 16. Direktive 88/357/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 16.

1.   U roku mjesec dana od obavijesti iz članka 14., nadležna tijela matične države članice dostavljaju državi članici ili državama članicama na čijem državnom području društvo namjerava obavljati poslove na temelju slobode pružanja usluga, sljedeće:

(a)

potvrdu iz koje je vidljivo da društvo raspolaže s minimalnom granicom solventnosti izračunatom u skladu s člancima 16. i 17. Direktive 73/239/EEZ;

(b)

vrste osiguranja koje je društvo ovlašteno nuditi;

(c)

vrste rizika koje društvo namjerava pokrivati u državi članici pružanja usluga.

Istodobno o tome obavješćuju dotično društvo.

Svaka država članica na čijem državnom području društvo namjerava na temelju slobode pružanja usluga pokrivati rizike vrste osiguranja 10 iz točke A Priloga Direktivi 73/239/EEZ, osim odgovornosti prijevoznika, može zahtijevati da društvo:

priopći ime i adresu predstavnika iz članka 12.a stavka 4. ove Direktive,

dostavi izjavu da je društvo postalo član nacionalnog ureda i nacionalnog garancijskog fonda u državi članici pružanja usluga.

2.   Ako nadležna tijela matične države članice ne dostave informacije iz stavka 1. u propisanom roku, u tom istom roku priopćavaju društvu razloge za odbijanje. To odbijanje podliježe pravu obraćanja sudovima u matičnoj državi članici.

3.   Društvo može započeti s poslovanjem onog dana kada primi obavijest iz prvog podstavka stavka 1.”

Članak 36.

Članak 17. Direktive 88/357/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Svaka izmjena informacija iz članka 14. koju društvo namjerava napraviti podliježe postupku previđenom u člancima 14. i 16.”

Članak 37.

Članak 12. stavak 2. drugi i treći podstavak, članak 12. stavak 3. i članci 13. i 15. Direktive 88/357/EEZ stavljaju se izvan snage.

Članak 38.

Nadležna tijela države članice podružnice ili države članice pružanja usluga mogu zahtijevati da se informacije, koje su oni prema ovoj Direktivi ovlašteni tražiti u vezi poslova društva za osiguranje koje obavljaju na državnom području te države, dostavljaju na službenom jeziku te države.

Članak 39.

1.   Članak 18. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   Država članica podružnice ili država članica pružanja usluga ne donosi odredbe kojima se zahtijeva prethodno odobrenje ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima osiguranja, premijskim cjenicima, obrascima i ostalim tiskanim materijalima koje društvo namjerava upotrebljavati u poslovanju s ugovarateljima osiguranja. Od društva koje namjerava obavljati poslove osiguranja na njezinu državnom području na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga može zahtijevati samo nesustavno obavješćivanje o tim uvjetima osiguranja i ostalim dokumentima u svrhu provjere usklađenosti s njezinim nacionalnim odredbama koje se odnose na ugovore o osiguranju, ali taj zahtjev ne smije predstavljati preduvjet za obavljanje poslova društva.

3.   Država članica podružnice ili država članica pružanja usluga ne mogu zadržati ili uvesti prethodno obavješćivanje ili odobrenje predloženog povećanja premijskih stopa, osim kao dio općeg sustava kontrole cijena.

Članak 40.

1.   Članak 19. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   Društvo koje obavlja poslove na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga dostavlja nadležnom tijelu države članice podružnice i/ili države članice pružanja usluga sve dokumente koji se od njega traže za potrebe ovog članka, ako ista takva obveza postoji i za društvo se sjedištem u tim državama članicama.

3.   Ako nadležna tijela jedne države članice utvrde da društvo, koje na njezinu državnom području ima podružnicu ili obavlja poslove na temelju slobode pružanja usluga, nije usklađeno s mjerodavnim zakonskim odredbama te države, ona zahtijevaju od tog društva da ispravi takvu nepropisnu situaciju.

4.   Ako to društvo ne poduzme potrebne mjere, nadležna tijela dotične države članice obavješćuju o tome nadležna tijela matične države članice, a ova u što kraćem roku poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da društvo ispravi takvu nepropisnu situaciju. Vrsta ovih mjera priopćava se nadležnim tijelima dotične države članice.

5.   Ako, unatoč mjerama koje je poduzela matična država članica ili ako su se mjere pokazale neodgovarajućima ili nisu dostupne u dotičnoj državi, društvo i dalje krši zakonske odredbe koje su na snazi u dotičnoj državi članici, ta država članica može, nakon što obavijesti nadležna tijela matične države članice, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječila ili sankcionirala daljnje kršenje, uključujući, ako je potrebno, i sprječavanje društva od daljnjeg zaključivanja novih ugovora o osiguranju na svom državnom području. Države članice osiguravaju da na njihovu državnom području mogu biti uručeni pravni dokumenti potrebni za provođenje ovih mjera nad društvima za osiguranje.

6.   Stavci 3., 4. i 5. ne utječu na ovlasti država članica da u hitnim slučajevima poduzmu odgovarajuće mjere radi sprječavanja nepravilnosti na svom državnom području.

To uključuje i mogućnost sprječavanja društva za osiguranje od daljnjeg zaključivanja novih ugovora o osiguranju na njihovom državnom području.

7.   Stavci 3., 4. i 5. ne utječu na ovlasti država članica u pogledu sankcioniranja kršenja propisa na njihovu državnom području.

8.   Ako društvo koje je prekršilo propise ima poslovni nastan ili svoju imovinu u dotičnoj državi članici, nadležna tijela dotične države članice mogu u skladu s nacionalnim pravom primijeniti upravne sankcije propisane za to kršenje nad poslovnim nastanom ili nad imovinom, prisilnim putem.

9.   Mjere donesene na temelju stavaka od 4. do 8., koje obuhvaćaju sankcije ili ograničenja u odnosu na obavljanje poslova osiguranja, moraju biti potkrijepljene jasnim obrazloženjima i priopćene dotičnom društvu.

10.   Komisija Odboru za osiguranje osnovanom na temelju Direktive 91/675/EEZ, svake dvije godine predaje izvješće u kojem su sažeto prikazani broj i vrsta slučajeva u kojima je u pojedinoj državi članici odbijeno izdavanje odobrenja za rad prema članku 10. Direktive 73/239/EEZ ili članku 16. Direktive 88/357/EEZ, kako su izmijenjene ovom Direktivom, ili u kojima su poduzete mjere u skladu sa stavkom 5. Države članice surađuju s Komisijom i dostavljaju joj informacije potrebne za to izvješće.

Članak 41.

Ova Direktiva ne sprječava društvo za osiguranje sa sjedištem u jednoj državi članici da oglašava svoje usluge putem svih raspoloživih sredstava komunikacije u državi članici podružnice ili državi članici pružanja usluga, ali pritom treba poštovati sve propise koji uređuju oblik i sadržaj tog oglašavanja koji su doneseni u interesu općeg dobra.

Članak 42.

1.   Članak 20. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   U slučaju likvidacije društva za osiguranje, obveze koje proizlaze iz ugovora koji su zaključeni preko podružnice ili na temelju prava slobode pružanja usluga, ispunjavaju se na isti način kao i one obveze koje proizlaze iz ostalih ugovora o osiguranju toga društva, bez da se pritom prave razlike na temelju državljanstva osiguranika i korisnika osiguranja.

Članak 43.

1.   Članak 21. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   Ako se nudi osiguranje na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga, prije preuzimanja bilo kakve obveze, ugovaratelja osiguranja treba obavijestiti o državi članici u kojoj se nalazi sjedište društva, ili ovisno o slučaju, o državi članici podružnice s kojom će se ugovor sklopiti.

Svi dokumenti koji se izdaju ugovaratelju osiguranja moraju sadržavati informacije iz prvog podstavka.

Obveze iz prva dva podstavka ne primjenjuju se na rizike iz članka 5. točke (d) Direktive 73/239/EEZ.

3.   U ugovoru i u svakom drugom dokumentu koji pruža pokriće, zajedno s ponudom osiguranja ako je obvezujuća za ugovaratelja osiguranja, mora biti naznačena adresa sjedišta ili, ovisno o slučaju, podružnice društva za osiguranje koje pruža pokriće.

Svaka država članica može zahtijevati da u dokumentu iz prvog podstavka budu naznačeni također i ime i adresa predstavnika društva za osiguranje u smislu članka 12.a stavka 4. Direktive 88/357/EEZ.

Članak 44.

1.   Članak 22. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   Svako društvo za osiguranje obavješćuje nadležno tijelo svoje matične države članice zasebno o poslovima koje obavlja na temelju prava poslovnog nastana i zasebno o poslovima koje obavlja na temelju slobode pružanja usluga, o iznosima premija, štetama i provizijama, bez odbitka reosiguranja, i to po državi članici i po podskupini osiguranja, te isto tako vezano uz vrstu osiguranja 10 iz točke A Priloga Direktivi 73/239/EEZ, osim odgovornosti prijevoznika, o učestalosti i prosječnim troškovima šteta.

Podskupine osiguranja definirane su kako slijedi:

nezgoda i bolest (vrste osiguranja 1 i 2),

motorna vozila (vrste osiguranja 3, 7 i 10, precizni brojčani podaci za vrstu osiguranja 10, osim odgovornosti prijevoznika, daju se zasebno),

požar i ostala oštećenja imovine (vrste osiguranja 8 i 9),

zrakoplovno, pomorsko i transportno osiguranje (vrste osiguranja 4, 5, 6, 7, 11 i 12),

opća odgovornost (vrsta osiguranja 13),

krediti i jamstva (vrste osiguranja 14 i 15),

ostale vrste osiguranja (vrste osiguranja 16, 17 i 18),

Nadležno tijelo matične države članice prosljeđuje te informacije u razumnom roku i u agregiranom obliku nadležnim tijelima svake dotične države članice koja je to zatražila.

Članak 45.

1.   Članak 24. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da zahtijevaju da društva, koja na njihovu državnom području obavljaju poslove na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga, pristupe i sudjeluju u bilo kojoj vrsti fonda koji jamči isplatu šteta osiguranicima i oštećenim trećim osobama, pod istim uvjetima kao i društva koja su ondje dobila odobrenje za rad.

Članak 46.

1.   Članak 25. Direktive 88/357/EEZ stavlja se izvan snage.

2.   Ne dovodeći u pitanje naknadno usklađivanje, svi ugovori o osiguranju podliježu isključivo neizravnim porezima i parafiskalnim davanjima na premije osiguranja u državi članici u kojoj se nalazi rizik u smislu članka 2. točke (d) Direktive 88/357/EEZ; u Španjolskoj, ugovori o osiguranju podliježu i zakonski propisanim dodatnim davanjima u korist španjolskog „’Consorcio de Compensación de Seguros” za naknadu šteta koje nastaju iz izvanrednih događaja u toj državi članici.

Odstupajući od prve alineje članka 2. točke (d) Direktive 88/357/EEZ, i za potrebe ovog stavka, pokretna imovina koja se nalaze u zgradi na državnom području jedne države članice, uz iznimku robe u trgovinskom prijevozu, predstavlja rizik koji se nalazi u toj državi članici, čak i ako zgrada i njezin sadržaj nisu pokriveni istom policom osiguranja.

Na mjerodavne porezne propise ne utječe pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju prema članku 7. Direktive 88/357/EEZ.

Do daljnjeg usklađivanja, svaka država članica primjenjuje na ona društva koja pokrivaju rizike koji se nalaze na njezinu državnom području nacionalne odredbe kojima se osigurava ubiranje neizravnih poreza i parafiskalnih davanja koji su dospjeli, prema prvom podstavku.

GLAVA V

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 47.

Savezna Republika Njemačka može primjenu prve rečenice drugog podstavka članka 54. stavka 2. odgoditi do 1. siječnja 1996. Tijekom tog razdoblja primjenjuju se odredbe niže navedenog podstavka, u okolnostima iz članka 54. stavka 2.

Nakon što su o tehničkoj osnovici za izračun premija obaviještena nadležna tijela matične države članice u skladu s trećom rečenicom drugog podstavka članka 54. stavka 2., ta tijela odmah prosljeđuju tu informaciju nadležnim tijelima države članice u kojoj se nalazi rizik, kako bi ona mogla dostaviti svoje primjedbe. Ako nadležna tijela matične države članice ne uvaže ove primjedbe, ona o tome detaljno obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi rizik i navode svoje razloge.

Članak 48.

Države članice mogu društvima za osiguranje koja imaju sjedište na njihovu državnom području, a čije zgrade i zemljišta služe za pokriće njihovih tehničkih pričuva koje u trenutku objave ove Direktive premašuju postotak iz članka 22. stavka 1. točke (a), odobriti rok najkasnije do 31. prosinca 1998. unutar kojeg se trebaju uskladiti s ovom odredbom.

Članak 49.

Kraljevina Danska može primjenu ove Direktive na obvezno osiguranje od nezgode na radu odgoditi do 1. siječnja 1999. Tijekom tog razdoblja u Kraljevini Danskoj i dalje se primjenjuje iznimka utvrđena u članku 12. stavku 2. Direktive 88/357/EEZ za nezgodu na radu.

Članak 50.

Za Španjolsku do 31. prosinca 1996., a za Grčku i Portugal do 31. prosinca 1998., vrijede niže navedene prijelazne odredbe za ugovore koji pokrivaju rizike koji se nalaze isključivo u jednoj od ovih država članica, uz iznimku rizika utvrđenih u članku 5. točki (d) Direktive 73/239/EEZ:

(a)

odstupajući od članka 8. stavka 3. Direktive 73/239/EEZ i članaka 29. i 39. ove Direktive, nadležna tijela dotičnih država članica mogu zatražiti da im se priopće opći i posebni uvjeti osiguranja prije njihove primjene;

(b)

iznos tehničkih pričuva koji se odnose na ugovore navedene u ovom članku utvrđuje se pod nadzorom dotične države članice u skladu s njezinim propisima, a ako ih nema, prema postupcima utvrđenim na njezinom državnom području u skladu s ovom Direktivom. Pokriće ovih tehničkih pričuva istovjetnom i usklađenom imovinom, te lokalizacija te imovine, izvršava se pod nadzorom te države članice u skladu s njezinim propisima i praksom donesenom u skladu s ovom Direktivom.

GLAVA VI

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 51.

Sljedeće tehničke prilagodbe koje treba izvršiti prema direktivama 73/239/EEZ i 88/357/EEZ i ovoj Direktivi donose se u skladu s postupkom utvrđenim u Direktivi 91/675/EEZ:

proširenje pravnih oblika iz članka 8. stavka 1. točke (a) Direktive 73/239/EEZ,

izmjena popisa utvrđenog u Prilogu Direktivi 73/239/EEZ, ili prilagođavanje terminologije koja se koristi u tom popisu, kako bi se uzeo u obzir razvoj na tržištu osiguranja,

preciziranje stavki koje čine granicu solventnosti iz članka 16. stavka 1. Direktive 73/239/EEZ, kako bi se uzelo u obzir kreiranje novih financijskih instrumenata,

izmjena minimalnog iznosa jamstvenog kapitala predviđenog u članku 17. stavku 2. Direktive 73/239/EEZ, kako bi se uzeo u obzir gospodarski i financijski razvoj,

izmjena popisa imovine prihvatljive kao pokriće tehničkih pričuva utvrđene u članku 21. ove Direktive, kao i pravila o disperziji ulaganja iz članka 22., kako bi se uzelo u obzir kreiranje novih financijskih instrumenata,

izmjena u vezi s ublažavanjem pravila usklađivanja utvrđenih u Prilogu 1. Direktivi 88/357/EEZ, kako bi se uzeo u obzir razvoj novih instrumenata zaštite od izloženosti riziku promjene tečaja ili napredak prema gospodarskoj i monetarnoj uniji,

preciziranje definicija kako bi se osigurala jedinstvena primjena direktiva 73/239/EEZ i 88/357/EEZ i ove Direktive u cijeloj Zajednici.

Članak 52.

1.   Za podružnice koje su započele s poslovanjem, prema odredbama na snazi u njihovoj državi članici poslovnog nastana, prije stupanja na snagu provedbenih propisa ove Direktive, smatrat će se da podliježu postupku utvrđenom u članku 10. stavcima od 1. do 5. Direktive 73/239/EEZ. Na njih se od datuma stupanja na snagu primjenjuju članci 15., 19., 20. i 22. Direktive 73/239/EEZ i članak 40. ove Direktive.

2.   Članci 34. i 35. ne utječu na prava koja su stekla društva za osiguranje koja obavljaju poslove na temelju slobode pružanja usluga prije stupanja na snagu provedbenih propisa ove Direktive.

Članak 53.

Sljedeći članak umeće se u Direktivu 73/239/EEZ:

„Članak 28.a

1.   Prema uvjetima propisanim nacionalnim pravom, svaka država članica daje odobrenje zastupništvima i podružnicama osnovanim na njezinu državnom području na koje se odnosi ova glava da prenesu cijeli ili dio portfelja ugovora na društvo preuzimatelja s poslovnim nastanom u toj istoj državi članici, ako nadležna tijela te države članice, ili ovisno o slučaju države članice iz članka 26., potvrde da, nakon uzimanja prijenosa u obzir, društvo preuzimatelj posjeduje potrebnu granicu solventnosti.

2.   Prema uvjetima propisanim nacionalnim pravom, svaka država članica daje odobrenje zastupništvima i podružnicama osnovanim na njezinu državnom području na koje se odnosi ova glava da prenesu cijeli ili dio portfelja ugovora na društvo za osiguranje sa središnjom upravom u drugoj državi članici, ako nadležna tijela te države članice potvrde da, nakon uzimanja prijenosa u obzir, društvo preuzimatelj posjeduje potrebnu granicu solventnosti.

3.   Ako prema uvjetima propisanim nacionalnim pravom država članica daje odobrenje zastupništvima i podružnicama osnovanim na njezinu državnom području na koje se odnosi ova glava da prenesu cijeli ili dio portfelja ugovora na zastupništvo ili podružnicu koji su obuhvaćeni ovom glavom i osnovani na državnom području druge države članice, ona osigurava da nadležna tijela države članice društva preuzimatelja, ili ovisno o slučaju države članice iz članka 26., potvrde da, nakon uzimanja prijenosa u obzir, društvo preuzimatelj posjeduje potrebnu granicu solventnosti, da pravo države članice društva preuzimatelja dopušta takav prijenos i da je ta država suglasna s prijenosom.

4.   U slučajevima iz stavaka 1., 2. i 3., država članica u kojoj se nalazi zastupništvo prenositelj ili podružnica prenositelj odobrava prijenos nakon dobivanja suglasnosti nadležnih tijela države članice u kojoj se nalaze rizici, ako ona nije država članica u kojoj se nalazi zastupništvo prenositelj ili podružnica prenositelj.

5.   Nadležna tijela konzultiranih država članica iskazuju svoje mišljenje ili suglasnost nadležnim tijelima matične države članice društva za osiguranje prenositelja u roku tri mjeseca od primitka zahtjeva; ako se konzultirana nadležna tijela ne očituju u propisanom roku, smatra se da su dala pozitivno mišljenje ili prešutnu suglasnost.

6.   Prijenos odobren u skladu s ovim člankom objavljuje se, u skladu s nacionalnim pravom, u državi članici u kojoj se nalazi rizik. Taj prijenos automatski postaje valjan u odnosu na ugovaratelje osiguranja, osiguranike i druge osobe koje imaju prava ili obveze koje proizlaze iz prenesenih ugovora.

Ova odredba ne utječe na pravo države članice da ugovarateljima osiguranja ostave mogućnost otkazivanja ugovora u nekom određenom roku nakon prijenosa.”

Članak 54.

1.   Bez obzira na bilo koje suprotne odredbe, država članica u kojoj ugovori koji pokrivaju rizike vrste osiguranja 2 iz točke A Priloga Direktivi 73/239/EEZ mogu u cijelosti ili djelomično zamijeniti zdravstveno osiguranje u okviru zakonom predviđenih sustava socijalne sigurnosti, može zahtijevati da ti ugovori budu u skladu sa specifičnim zakonskim odredbama koje je donijela ta država članica u području te vrste osiguranja radi zaštite općeg dobra, te može zahtijevati da se opći i posebni uvjeti osiguranja priopće nadležnim tijelima te države članice prije njihove primjene.

2.   Države članice mogu zahtijevati da sustav zdravstvenog osiguranja iz stavka 1. funkcionira na tehničkoj osnovici koja je slična onoj za životno osiguranje, ako:

se naplaćene premije izračunavaju prema tablicama bolesti i drugim statističkim podacima relevantnim za državu članicu u kojoj se nalazi rizik u skladu s matematičkom metodologijom koja se koristi u osiguranju,

se oblikuju pričuve za povećanje starosne dobi,

osiguravatelj može otkazati ugovor samo unutar određenog vremenskog roka koji utvrđuje država članica u kojoj se nalazi rizik,

ugovor predviđa mogućnost povećanja premija ili snižavanja uplata, čak i za tekuće ugovore,

ugovor predviđa mogućnost da ugovaratelj osiguranja svoj postojeći ugovor pretvori u novi ugovor, u skladu sa stavkom 1., s istim društvom za osiguranje ili istom podružnicom uz uvažavanje njegovih stečenih prava. Pritom posebno treba voditi računa o pričuvama za povećanje starosne dobi, a novi liječnički pregled može se tražiti samo kod povećanja pokrića.

U tom slučaju nadležna tijela države članice objavljuju tablice bolesti i ostale relevantne statističke podatke iz prvog podstavka i prenose ih nadležnim tijelima matične države članice. Iznosi premija moraju biti dovoljni, u skladu s razumnim aktuarskim pretpostavkama, kako bi društva mogla ispuniti sve svoje obveze uzimajući u obzir sve aspekte svog financijskog položaja. Matična država članica zahtijeva da se njezinim nadležnim tijelima priopći tehnička osnovica za izračun premija, prije nego što se proizvod osiguranja stavi u optjecaj. Ovaj se stavak također primjenjuje na izmjene postojećih ugovora.

Članak 55.

Države članice mogu zahtijevati da se svako društvo za osiguranje, koje na njihovu državnom području na vlastiti rizik nudi obvezno osiguranje od nezgode na radu, pridržava posebnih odredbi njihovog nacionalnog prava koje se odnose na tu vrstu osiguranja. Iznimka su odredbe o financijskom nadzoru, koje su u isključivoj nadležnosti matične države članice.

Članak 56.

Države članice osiguravaju da odluke donesene u pogledu društva za osiguranje na temelju zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom podliježu pravu obraćanja sudovima.

Članak 57.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 1993. te propisuju njihovo stupanje na snagu najkasnije do 1. srpnja 1994. One odmah o tome obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Način tog upućivanja propisuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu na području koje obuhvaća ova Direktiva.

Članak 58.

Ova je Direktiva upućena svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 18. lipnja 1992.

Za Vijeće

Predsjednik

Vitor MARTINS


(1)  SL C 244. 28.9.1990., str. 28. i SL C 93, 13.4.1992., str. 1.

(2)  SL C 67, 16.3.1992., str. 98. i SL C 150, 15.6.1992.

(3)  SL C 102, 18.4.1991., str. 7.

(4)  SL L 172, 4.7.1988., str. 1. Zadnje izmijenjena Direktivom 90/618/EEZ (SL L 330, 29.11.1990., str. 44.).

(5)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3. Zadnje izmijenjena Driektivom 88/357/EEZ (SL L 172, 4.7.1988., str. 1.).

(6)  SL L 374, 31.12.1991., str. 7.

(7)  SL L 178, 8.7.1988., str. 5.

(8)  SL L 374, 31.12.1991., str. 32.

(9)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

(10)  SL L 348, 17.12.1988., str. 62.

(11)  SL L 66, 13.3.1979., str. 21. Zadnje izmijenjena Direktivom 82/148/EEZ (SL L 62, 5.3.1982., str. 22.).

(12)  SL L 322, 17.12.1977., str. 30. Zadnje izmijenjena Direktivom 89/646/EEZ (SL L 386, 30.12.1989., str. 1.).

(13)  SL L 375, 31.12.1985., str. 3. Izmijenjena Direktivom 88/220/EEZ (SL L 100, 19.4.1988., str. 31.).

(14)  SL L 386, 30.12.1989., str. 14.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

53


31997L0067


L 015/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.12.1997.


DIREKTIVA 97/67/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. prosinca 1997.

o zajedničkim pravilima za razvoj unutarnjeg tržišta poštanskih usluga u Zajednici i poboljšanje kvalitete usluga

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2., članak 66. i članka 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 22. siječnja 1993. u vezi Zelene knjige o razvoju jedinstvenog tržišta poštanskih usluga (4),

uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća od 7. veljače 1994. o razvoju poštanskih usluga u Zajednici (5),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora u svjetlu zajedničkog teksta koji je 7. studenoga 1997. odobrio Odbor za mirenje (6),

(1)

budući da je potrebno donijeti mjere s ciljem uspostavljanja unutarnjeg tržišta u skladu s člankom 7.a Ugovora; budući da to tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje robe, ljudi, usluga i kapitala;

(2)

budući da je uspostavljanje unutarnjeg tržišta u poštanskom sektoru od dokazane važnosti za gospodarsku i socijalnu koheziju Zajednice, s obzirom da su poštanske usluge bitan instrument komunikacija i trgovine;

(3)

budući da je 11. lipnja 1992. Komisija predstavila Zelenu knjigu o razvoju jedinstvenog tržišta poštanskih usluga, a 2. lipnja 1993. Komunikaciju o smjernicama za razvoj poštanskih usluga Zajednice;

(4)

budući da je Komisija provela opsežno javno savjetovanje o onim aspektima poštanskih usluga koje su od interesa za Zajednicu i da su zainteresirane strane u poštanskom sektoru dostavile svoja zapažanja Komisiji;

(5)

budući da postojeći opseg univerzalnih poštanskih usluga i uvjeti njihovog pružanja znatno variraju od jedne do druge države članice; budući da je naročito kvaliteta usluga veoma neujednačena među državama članicama;

(6)

budući da prekogranične poštanske veze ne zadovoljavaju uvijek očekivanja korisnika i građana Europske unije, te da je učinak u pogledu kvalitete u pogledu prekograničnih poštanskih usluga Zajednice u ovome trenutku nezadovoljavajući;

(7)

budući da neujednačenost uočena u poštanskom sektoru ima znatan utjecaj za one sektore aktivnosti koji se posebno oslanjaju na poštanske usluge, te da ometaju napredak unutarnje kohezije Zajednice, time što se regije u kojima kvaliteta poštanskih usluga nije dostatna nalaze u nepovoljnoj poziciji po pitanju dostave pismenih pošiljaka i dostave robe;

(8)

budući da su mjere za osiguranje postupne i kontrolirane liberalizacija tržišta i osiguranja primjerene ravnoteže potrebne kako bi se u čitavoj Zajednici i u skladu s obvezama i pravima pružatelja univerzalnih usluga zajamčilo slobodno pružanje usluga u samom poštanskom sektoru;

(9)

budući da je stoga potrebno djelovati na razini Zajednice kako bi se osigurala veća usklađenost uvjeta u poštanskom sektoru, te da je shodno tome potrebno poduzeti korake kako bi se utvrdila zajednička pravila;

(10)

budući da je, u skladu s načelom supsidijarnosti, na razini Zajednice potrebno usvojiti niz općih načela, dok bi odabir samog postupka trebalo prepustiti državama članicama, koje bi trebale biti slobodne izabrati sustav koji najbolje odgovara njihovim okolnostima;

(11)

budući da je na razini Zajednice neophodno zajamčiti da univerzalne poštanske usluge obuhvaćaju minimalan niz usluga određene kvalitete koje će se pružati u svim državama članicama po pristupačnoj cijeni za sve korisnike, bez obzira na njihov zemljopisni položaj u Zajednici;

(12)

budući da je cilj univerzalnih usluga da se svim korisnicima osigura lak pristup poštanskoj mreži, a naročito tako da se osigura dostatan broj pristupnih točaka, te da se osiguraju zadovoljavajući uvjeti u pogledu učestalosti primanja i dostave pošiljaka; budući da pružanje univerzalnih usluga mora zadovoljavati temeljnu potrebu da se osigura kontinuitet poslovanja, a da se istodobno ostane prilagodljiv potrebama korisnika, te da im se zajamči pošten i nediskriminirajući postupak;

(13)

budući da univerzalne usluge moraju obuhvaćati nacionalne i prekogranične usluge;

(14)

budući da korisnici univerzalnih usluga moraju biti prikladno informirani o rasponu usluga koje se nude, uvjetima njihovog pružanja i korištenja, kvaliteti usluga i tarifama;

(15)

budući da odredbe ove Direktive koje se odnose na pružanje univerzalnih usluga ne dovode u pitanje pravo operatora univerzalnih usluga da s korisnicima ugovaraju pojedinačne ugovore;

(16)

budući da se održavanje niza usluga koje je moguće rezervirati, u skladu s pravilima iz Ugovora, a ne dovodeći u pitanje primjenu pravila tržišnog natjecanja, čini opravdanim kako bi se osiguralo pružanje univerzalnih usluga pod financijski uravnoteženim uvjetima; budući da proces liberalizacije ne bi trebao ograničiti kontinuitet pružanja određenih besplatnih usluga za slijepe i slabovidne osobe uvedenih u državama članicama;

(17)

budući da pismovne pošiljke težine 350 g i više predstavljaju manje od 2 % pismovnih pošiljaka i manje od 3 % ukupno primljenih pošiljaka javnih operatora; budući da će se kriterijima cijena (peterostruka osnovna cijena) omogućiti bolje razlikovanje između rezerviranih usluga i ekspresnih usluga, koje su liberalizirane;

(18)

budući da, s obzirom da je bitna razlika između hitne pošte i univerzalnih poštanskih usluga u dodatnoj vrijednosti (bez obzira na njezin oblik) koju pružaju hitne usluge, a koju korisnici uočavaju, najdjelotvorniji način utvrđivanja dodatne uočene vrijednosti je da se razmotri dodatna cijena koju su korisnici spremni platiti, ne dovodeći, međutim, u pitanje ograničene cijene za rezervirana područja, koje se moraju poštovati;

(19)

budući da je razumno na privremenoj osnovi dopustiti da za izravnu poštu i prekograničnu poštu i nadalje budu moguće rezervacije unutar predviđenih cjenovnih i težinskih ograničenja; budući da, kao daljnji korak prema dovršenju unutarnjeg tržišta poštanskih usluga, Europski parlament i Vijeće trebaju najkasnije do 1. siječnja 2000., a na prijedlog komisije nakon revizije sektora, donijeti odluku o daljnjoj postupnoj kontroliranoj liberalizaciji poštanskog tržišta, a naročito s ciljem liberalizacije prekogranične i izravne pošte, te o daljnjoj reviziji cjenovnih i težinskih ograničenja;

(20)

budući da, zbog javnog reda i javne sigurnosti, države članice mogu imati legitiman interes u povjeravanju jednom ili više tijela koje one odrede prava postavljanja poštanskih sandučića namijenjenih prihvatu poštanskih pošiljaka; budući da iz istih razloga one imaju pravo odrediti tijelo ili tijela odgovorna za izdavanje poštanskih maraka s oznakom države podrijetla i onih koja će biti odgovorna za pružanje usluga preporučene pošte u sudskim ili upravnim postupcima sukladno njihovom nacionalnom zakonodavstvu; budući da one uključenjem znaka s dvanaest zvjezdica također mogu označiti i članstvo u Europskoj uniji;

(21)

budući da nove usluge (usluge koje se prilično razlikuju od uobičajenih usluga) i razmjena dokumenata ne čine dio univerzalnih usluga, te tako i ne postoji opravdanje da one budu rezervirane za pružatelje univerzalnih usluga; budući da ovo vrijedi i za samodostavu (poštanske usluge koje daju fizičke ili pravne osobe koje su ujedno i pošiljatelji pošte, odnosno prikupljanje i usmjeravanje takvih pošiljaka koje isključivo u ime tih osoba vrše treće osobe), koje ne spada u kategoriju usluga;

(22)

budući da države članice trebaju moći odgovarajućim postupcima izdavanja ovlasti na svom državnom području regulirati pružanje poštanskih usluga koje nisu rezervirane za pružatelje univerzalnih usluga; budući da takvi postupci moraju biti transparentni, nediskriminativni, razmjerni i zasnovani na objektivnim kriterijima;

(23)

budući da države članice trebaju imati mogućnost da izdavanje dozvole uvjetuju obveznim pružanjem univerzalnih usluga ili doprinosa kompenzacijskom fondu namijenjenom isplati naknada pružatelja univerzalnih usluga za pružanje usluga koje predstavljaju nepravedno financijsko opterećenje; budući da države članice trebaju moći u ovlaštenje uključiti i obvezu da se aktivnostima obuhvaćenim ovlaštenjem ne smiju povrijediti isključiva ili posebna prava odobrena pružateljima univerzalnih usluga za rezervirane usluge; budući da se zbog nadzora može uvesti sustav identifikacije izravne pošte, ako je izravna pošta liberalizirana;

(24)

budući da će biti potrebno donijeti mjere usklađivanja postupaka izdavanja ovlasti kojima se u državama članicama regulira komercijalno pružanje nerezerviranih usluga javnosti;

(25)

budući da će, u slučaju da se to pokaže potrebnim, morati biti donesene mjere kojima će se osigurati transparentnost i nediskriminativnost uvjeta pristupa u javnu poštansku mrežu u državama članicama;

(26)

budući da tarife koje se primjenjuju na univerzalne usluge moraju biti objektivne, transparentne, nediskriminativne i usklađene s troškovima, kako bi se osiguralo ispravno upravljanje univerzalnim uslugama i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja;

(27)

budući da naknade za pružanje prekograničnih poštanskih usluga unutar Zajednice, ne dovodeći u pitanje najmanji opseg obveza koje proistječu iz dokumenata Svjetske poštanske unije, trebaju biti prilagođene kako bi pokrivale troškove dostave koje pružatelj univerzalnih usluga počini u državi odredišta; budući da bi ta naknada također trebala predstavljati poticaj poboljšanju ili održavanju kvalitete prekograničnih usluga primjenom ciljeva vezanih uz kvalitetu usluga; budući da bi se time opravdali prikladni sustavi odgovarajućeg pokrivanja troškova koji su posebno vezani za postignutu kvalitetu usluga;

(28)

budući da je, radi uvođenja transparentnosti u stvarne cijene različitih usluga i kako bi se osiguralo da međusobne subvencije rezerviranog u nerezervirani sektor ne utječu nepovoljno na uvjete konkurencije u potonjem, potrebno voditi posebne račune za usluge u rezerviranom i nerezerviranom sektoru;

(29)

budući da, kako bi se osigurala provedba načela navedenih u prethodne tri uvodne izjave, pružatelji univerzalnih usluga trebali bi u razumnom roku provesti sustave praćenja troškova koji se mogu nezavisno provjeriti, a po kojima bi troškovi mogli biti to točnije raspoređeni po uslugama na temelju transparentnih postupaka; budući da je takve zahtjeve moguće ispuniti, primjerice, primjenom načela potpune raspodjele troškova; budući da takvi sustavi praćenja troškova možda ne bi bili potrebni u okolnostima kada postoje stvarni uvjeti otvorene konkurencije;

(30)

budući da je potrebno uzeti u razmatranje i interese korisnika koji imaju pravo na usluge visoke kvalitete; budući da je stoga potrebno učiniti sve napore kako bi se poboljšala i unaprijedila kvaliteta usluga koje se pružaju na razini Zajednice; budući da takva poboljšanja kvalitete traže od država članica da utvrde norme koje pružatelji usluga trebaju postići ili nadmašiti u pogledu usluga koje čine dio univerzalne usluge;

(31)

budući da kvaliteta usluge koju korisnici očekuju predstavlja bitan aspekt pružanih usluga; budući da se norme ocjenjivanja kvalitete usluga i postignutih razina kvalitete u interesu korisnika moraju objavljivati; budući da je potrebno imati na raspolaganju usklađene norme kvalitete usluga i zajedničku metodologiju mjerenja, kako bi se mogla ocijeniti usklađenost kvalitete usluga u čitavoj Zajednici;

(32)

budući da države članice moraju utvrditi nacionalne norme kvalitete koje će biti dosljedne normama Zajednice; budući da se u slučaju prekograničnih usluga unutar Zajednice koje zahtijevaju zajedničke napore najmanje dvaju pružatelja univerzalnih usluga iz dviju različitih država članica norme kvalitete moraju se utvrditi na razini Zajednice;

(33)

budući da se nezavisna provjera usklađenosti s tim normama mora vršiti redovito i na usklađenoj osnovi; budući da korisnici moraju imati pravo biti informirani o rezultatima provjere, a države članice moraju osigurati poduzimanje mjera za poboljšanje ako ti rezultati pokažu da norme nisu dostignute;

(34)

budući da Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (7) vrijedi za poštanske operatere;

(35)

budući da potreba za poboljšanjem kvalitete usluga znači da se sporovi moraju rješavati brzo i djelotvorno; budući da, pored pravnih sredstava raspoloživih u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Zajednice treba osigurati i postupak obrade pritužbi, koji treba biti transparentan, jednostavan i jeftin, te omogućiti sudjelovanje svim relevantnim stranama;

(36)

budući da napredak na uzajamnom povezivanju poštanskih mreža i interesi korisnika traže poticanje tehničke normizacije; budući da je tehnička normizacija neophodna za promicanje interoperabilnosti nacionalnih mreža i za djelotvornost univerzalnih usluga Zajednice;

(37)

budući da smjernice za europsko usklađenje predviđaju posebne aktivnosti tehničke normizacije koje će se povjeriti Europskom odboru za normizaciju;

(38)

budući da je potrebno osnovati odbor koji će pomoći Komisiji pri provedbi ove Direktive; naročito u pogledu budućih aktivnosti na razvoju mjera vezanih za kvalitetu prekograničnih usluga Zajednice i tehničku normizaciju;

(39)

budući da je, kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje univerzalnih usluga i nenarušeno tržišno natjecanje u nerezerviranom sektoru, važno razdvojiti funkciju regulatora s jedne strane i operatora s druge strane; budući da ni jedan poštanski operator ne može biti i sudac i zainteresirana strana; budući da je na državama članicama da definiraju statut jednog ili više regulatornih tijela, koja mogu biti izabrana između tijela javnih vlasti i nezavisnih subjekata određenih za tu svrhu;

(40)

budući da će trebati ocijeniti učinke usklađenih uvjeta funkcioniranja unutarnjeg tržišta poštanskim uslugama; budući da će stoga Komisija, tri godine nakon njenog stupanja na snagu, a u svakom slučaju najkasnije do 31. prosinca 2000., dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive, uključujući i odgovarajuće informacije o razvoju u ovom sektoru, naročito što se tiče ekonomskih, socijalnih, tehnoloških i aspekta zapošljavanja, te kvalitete usluga;

(41)

budući da ova Direktiva ne utječe na primjenu pravila iz Ugovora, a naročito pravila koja se odnose na tržišno natjecanje i na slobodu pružanja usluga;

(42)

budući da ništa ne smije priječiti države članice da zadrže na snazi ili uvedu mjere za poštanski sektor koje su liberalnije od predviđenih ovom Direktivom ili, prestane li ona vrijediti, da zadrže na snazi mjere koje su uvele kako bi je provele, u svakom slučaju pod uvjetom da su te mjere spojive s Ugovorom;

(43)

budući da je prikladno da se ova Direktiva primjenjuje do 31. prosinca 2004., osim ako Europski parlament i Vijeće na temelju prijedloga Komisije ne odluče drukčije;

(44)

budući da ova Direktiva ne primjenjuje za aktivnosti koje nisu obuhvaćene zakonodavstvom Zajednice, kao što su one iz naslova V. i VI. Ugovora o Europskoj uniji, te ni u kojem slučaju za aktivnosti koje se tiču javne sigurnosti, obrane, državne sigurnosti (uključujući i gospodarsku dobrobit dotične države ako se aktivnosti odnose na pitanja sigurnosti te države), te aktivnosti te države u području kaznenog prava;

(45)

budući da ova Direktiva, u slučaju poduzeća s poslovnim nastanom izvan Zajednice ne sprečava usvajanje mjera sukladno pravu Zajednice i postojećim međunarodnim obvezama osmišljenim kako bi se državljanima država članica osigurao sličan postupak u trećim zemljama; budući da poduzeća Zajednice u trećim zemljama trebaju imati tretman i djelotvoran pristup na tržište usporediv s tretmanom odnosno pristupom koji je državljanima dotičnih država osiguran u okviru Zajednice,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.

Cilj i područje primjene

Članak 1.

Ovom Direktivom utvrđuju se zajednička pravila o:

pružanju univerzalnih poštanskih usluga unutar Zajednice,

kriterijima koji određuju usluge koje mogu biti rezervirane za pružatelje univerzalnih usluga i uvjete za pružanje nerezerviranih usluga,

tarifnim načelima i transparentnosti obračuna o pružanju univerzalnih usluga,

utvrđenju normi kvalitete za pružatelje univerzalnih usluga i uspostavljanje sustava kojim bi se osigurala usklađenost s tim normama,

usklađivanju tehničkih normi,

stvaranju nezavisnih nacionalnih regulatornih tijela.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

poštanske usluge: usluge koje uključuju prikupljanje, sortiranje, transport i dostavu poštanskih pošiljaka;

2.

javna poštanska mreža: sustav organizacija i sredstava svih vrsta koje pružatelj(i) univerzalnih usluga koristi(-e) posebno za potrebe:

primanja poštanskih pošiljaka obuhvaćenih obvezom univerzalnih usluga s pristupnih točaka na čitavom državnom području,

usmjeravanje i rukovanje tim pošiljkama od pristupnih točaka poštanske mreže do distribucijskog centra,

dostava na adrese naznačene na pošiljkama;

3.

pristupne točke: fizički objekti, uključujući poštanske sandučiće osigurane za javnost na javnim prometnicama ili u prostorijama pružatelja univerzalnih usluga, gdje korisnici mogu poštanske pošiljke predati u javnu poštansku mrežu;

4.

prikupljanje: preuzimanje poštanskih pošiljaka predanih na pristupnim točkama;

5.

distribucija: proces od sortiranja u distributivnim centrima do dostave poštanskih pošiljaka adresatima;

6.

poštanska pošiljka: pošiljka adresirana u konačnom obliku u kojem ga preuzima pružatelj univerzalnih usluga. Pored pisanih pošiljaka, takve pošiljke također uključuju npr. knjige, kataloge, novine, časopise i poštanske pakete koji sadrže proizvode sa ili bez komercijalne vrijednosti;

7.

pismovna pošiljka: komunikacija u pisanom obliku na bilo kojoj vrsti fizičkog medija koje se prenosi i dostavlja na adresu koju je pošiljatelj naznačio na samoj pošiljci ili na njenom omotu. Knjige, katalozi, novine i časopisi ne smatraju se pismovnim pošiljkama;

8.

izravna pošta: pošiljka koja se sastoji isključivo od oglasnog, marketinškog ili reklamnog materijala koji nosi identičnu poruku, osim imena, adrese i identifikacijske oznake adresata, te drugih izmjena koje ne mijenjaju narav poruke, a koja se šalje znatnom broj primatelja, kako bi se prenijele i dostavile na adresu koju je pošiljatelj naznačio na samoj pošiljci ili na njenom omotu. Nacionalno regulativno tijelo tumači izraz „znatan broj primatelja” u svakoj državi članici i objavljuje odgovarajuću definiciju. Računi, fakture, financijska izvješća i druge ne identične poruke ne smatraju se izravnom poštom. Pošiljke u kojima se izravna pošta kombinira s drugim predmetima u istom omotu ne smatra se izravnom poštom. Izravna pošta obuhvaća prekograničnu i domaću izravnu poštu;

9.

preporučena pošiljka: usluga kojom se pruža paušalno jamstvo protiv rizika gubitka, krađe ili oštećenja, pri čemu se pošiljatelju na zahtjev, izdaje dokaz o predaji poštanske pošiljke i/ili njezine dostave primatelju;

10.

vrijednosna pošiljka: usluga pri kojoj se poštanska pošiljka osigurava do vrijednosti koju navede pošiljatelj za slučaj gubitka, krađe ili oštećenja;

11.

prekogranična pošta: pošta iz ili za drugu državu članicu odnosno iz ili za treću zemlju;

12.

dokumentirana razmjena: dostavljanje sredstava, uključujući i pribavljanje ad hoc prostora te prijevoz koji obavlja treća strana, pri čemu se omogućuje samodostava uzajamnom razmjenom poštanskih pošiljaka između korisnika pretplaćenih na takvu uslugu;

13.

pružatelj osnovnih usluga: javni ili privatni subjekt koji pruža osnovne poštanske usluge ili njihove dijelove unutar neke države članice, o čijem je identitetu Komisija obaviještena u skladu s člankom 4.;

14.

ovlaštenja: sva odobrenja kojima se utvrđuju prava i obveze specifične za poštanski sektor, a kojima se poduzećima omogućuje pružanje poštanskih usluga odnosno da uspostavljaju i/ili upravljaju poštanskim mrežama za pružanje takvih usluga, a koja mogu imati oblik „opće ovlaštenja” ili „pojedinačne dozvole” kako je niže definirano:

„opće ovlaštenje” znači ovlaštenje bez obzira je li regulirano „klasnom dozvolom” ili u skladu s općim zakonom i bez obzira traži li takva regulativa postupak registracije ili prijave, a za koju dotično poduzeće ne treba pribaviti nikakvu izričitu odluku nacionalnog regulatornog tijela prije realizacije prava koja proistječu iz takvog ovlaštenja,

„pojedinačna dozvola” znači ovlaštenje koje izdaje nacionalno regulatorno tijelo, a kojim se poduzeću daju posebna prava odnosno kojim se tome poduzeću utvrđuju posebne obveze kojima se dopunjuje opća obveza, pri čemu to poduzeće nema pravo realizacije dotičnih prava dok ne dobije odluku nacionalnog regulatornog tijela;

15.

terminalne pristojbe: naknada pružateljima univerzalnih usluga za distribuciju dolazne prekogranične pošte koja obuhvaća poštanske pošiljke iz druge države članice ili iz treće zemlje;

16.

pošiljatelj: fizička ili pravna osoba odgovorna za slanje poštanske pošiljke;

17.

korisnici: sve fizičke ili pravne osobe koje kao pošiljatelji ili primatelji koriste univerzalne usluge;

18.

nacionalno regulatorno tijelo: tijelo ili tijela u svakoj državi članici kojima dotična država članica povjerava, među ostalim i regulatornu funkciju iz djelokruga ove Direktive;

19.

osnovni zahtjevi: opći neekonomski zahtjevi koji mogu potaknuti neku državu članicu da utvrdi uvjete za pružanje poštanskih usluga. Ti razlozi su povjerljivost prepiske, sigurnost mreže pri prijevozu opasnih tereta i, ako je to opravdano, zaštita podataka, zaštita okoliša i regionalno planiranje.

Zaštita podataka može obuhvaćati zaštitu osobnih podataka, povjerljivosti informacija koje se prenose ili pohranjuju, te zaštitu privatnosti.

POGLAVLJE 2.

Univerzalne usluge

Članak 3.

1.   Države članice osiguravaju pravo korisnika na univerzalne usluge, uključujući i stalno pružanje poštanskih usluga određene kvalitete na svim dijelovima svog državnog područja, uz prihvatljive cijene za sve korisnike.

2.   U tome cilju, države članice poduzimaju korake kako bi osigurale da gustoća kontaktnih točaka i pristupnih točaka uzima u obzir potrebe korisnika.

3.   One poduzimaju korake kako bi osigurale da pružatelj(i) univerzalnih usluga zajamče svakog radnog dana, a najmanje pet dana tjedno, osim u okolnostima ili zemljopisnim uvjetima koje nacionalna regulatorna tijela budu smatrala iznimnima, najmanje:

jedno prikupljanje,

jednu dostavu u stambeni ili poslovni prostor svake fizičke ili pravne osobe ili, kao iznimku, pod uvjetima po diskreciji nacionalnog regulatornog tijela, jednu dostavu u odgovarajući objekt.

Sve iznimke ili odstupanja koja sukladno ovom stavku odobre nacionalna regulatorna tijela moraju se priopćiti Komisiji i svim nacionalnim regulatornim tijelima.

4.   Svaka država članica donosi potrebne mjere kako bi osigurala da univerzalne usluge obuhvaćaju barem slijedeće mogućnosti:

prikupljanje, razvrstavanje, transport i distribuciju poštanskih pošiljaka do dva kilograma,

prikupljanje, razvrstavanje, transport i distribuciju poštanskih pošiljaka do 10 kilograma,

usluge preporučene i vrijednosne pošte.

5.   Nacionalna regulatorna tijela mogu povećati ograničenja težine obuhvaćena univerzalnim poštanskim uslugama za poštanske pakete na bilo koju težinu koja ne prelazi 20 kilograma, te mogu utvrditi posebne uvjete za dostavu takvih paketa u kuću.

Bez obzira na ograničenja težine obuhvaćena osnovnim poštanskim uslugama za poštanske pakete, utvrđena u nekoj državi članici, države članice osiguravaju da se poštanski paketi primljeni iz drugih država članica, a koji teže do 20 kilograma dostave unutar njihovog državnog područja.

6.   Minimalne i maksimalne dimenzije dotičnih poštanskih pošiljaka su one koje su utvrđene u Konvenciji i Sporazumu o poštanskim paketima koje je donijela Svjetska poštanska unija.

7.   Univerzalne poštanske usluge definirane u ovom članku obuhvaćaju i nacionalne i međunarodne usluge.

Članak 4.

Svaka država članica osigurava da pružanje univerzalnih usluga bude zajamčeno, te izvješćuje Komisiju o koracima koje je poduzela kako bi ispunila ovu obvezu, a naročito o identitetu pružatelja univerzalnih usluga. Svaka država članica utvrđuje i objavljuje prava i obveze pružatelja univerzalnih usluga sukladno pravu Zajednice.

Članak 5.

1.   Svaka država članica poduzima mjere kako bi osigurala da pružatelji univerzalnih usluga zadovoljavaju slijedeće zahtjeve:

da se usluge pružaju uz zajamčenu usklađenost s osnovnim zahtjevima,

da se korisnicima nude identične usluge pod usporedivim uvjetima,

da usluge budu raspoložive bez ikakve diskriminacije, a naročito bez diskriminacije koja proistječe iz političkih, vjerskih ili ideoloških razloga,

da usluge ne budu prekinute ili obustavljene u slučaju više sile,

da se usluge razvijaju u skladu s tehničkim, ekonomskim i socijalnim okruženjem, te potrebama korisnika.

2.   Odredbe iz stavka 1. ne sprečavaju mjere koje države članice poduzimaju sukladno zahtjevima vezanim za javni interes utvrđenim Ugovorom, a naročito njegovim člancima 36. i 56., koji se među ostalim odnose na javni moral, javnu sigurnost, uključujući kaznene istrage, te javni red.

Članak 6.

Države članice poduzimaju korake kako bi osigurale da pružatelji univerzalnih usluga korisnicima redovito pružaju dovoljno detaljne i ažurne informacije o pojedinim segmentima ponuđenih univerzalnih usluga, posebno u vezi s općim uvjetima pristupa tim uslugama, te cijenama i razini normi kvalitete. Ove informacije objavljuju se na prikladan način.

Države članice izvješćuju Komisiju u roku od 12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive o načinu na koji će se informacije koje se objavljuju sukladno prvom podstavku staviti na raspolaganje. Sve naknadne izmjene se u najkraćem roku priopćuju Komisiji.

POGLAVLJE 3.

Usklađenje usluga koje se mogu rezervirati

Članak 7.

1.   U mjeri potrebnoj kako bi se osiguralo održavanje univerzalnih usluga, usluge koje se mogu rezervirati u svakoj državi članici za pružatelja(-e) univerzalnih usluga su prikupljanje, razvrstavanje, transport i dostava domaćih pismovnih pošiljaka, bez obzira radi li se o žurnim pošiljkama, kojima je cijena manja od peterostruke javne tarife za pismovnu pošiljku u prvom težinskom razredu najbrže standardne kategorije ako takve kategorije postoje, pod uvjetom da im je težina manja od 350 grama. U slučaju besplatnih poštanskih usluga za slijepe i slabovidne osobe mogu se dopustiti iznimke iz težinskih i cjenovnih ograničenja.

2.   U opsegu potrebnom kako bi se osiguralo održavanje univerzalnih usluga, prekogranična pošta i izravna pošta mogu se zadržati unutar težinskih i cjenovnih ograničenja utvrđenih u stavku 1.

3.   Kao daljnji korak prema dovršenju unutarnjeg tržišta poštanskih usluga, Europski parlament i Vijeće odlučuju najkasnije do 1. siječnja 2000. godine, ne dovodeći u pitanje nadležnost Komisije, o daljnjoj postupnoj i kontroliranoj liberalizaciji poštanskog tržišta, naročito s ciljem liberalizacije prekogranične i izravne pošte, kao i o daljnjoj reviziji težinskih i cjenovnih ograničenja, s djelovanjem od 1. siječnja 2003., uzimajući u obzir dotadašnji razvoj zbivanja, naročito na ekonomskom, socijalnom i tehnološkom području, te uzimajući u obzir financijsku ravnotežu pružatelja osnovnih usluga s ciljem daljnjeg postizanja ciljeva iz ove Direktive.

Takve odluke temelje se na prijedlogu Komisije koji ona podnosi do kraja 1998. godine nakon revizije sektora. Na zahtjev Komisije, države članice dostavljaju sve informacije potrebne za dovršenje revizije.

4.   Razmjena dokumenata ne može biti rezervirana.

Članak 8.

Odredbe članka 7. ne dovode u pitanje pravo država članica da organiziraju razmještaj poštanskih sandučića na javnim prometnicama, izdavanje poštanskih maraka i usluge preporučene dostave koje se koriste tijekom upravnih ili sudskih postupaka u skladu s njihovim nacionalnim zakonodavstvom.

POGLAVLJE 4.

Uvjeti pružanja nerezerviranih usluga i pristupa u mrežu

Članak 9.

1.   Za nerezervirane usluge koje ne spadaju u opseg univerzalnih usluga određenih u članku 3., države članice mogu uvesti opća ovlaštenja u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se zajamčila usklađenost s osnovnim zahtjevima.

2.   Za nerezervirane usluge koje spadaju u opseg univerzalnih usluga definiran u članku 3., države članice mogu uvesti postupke izdavanja ovlaštenja, uključujući i pojedinačne dozvole, u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se zajamčila usklađenost s osnovnim zahtjevima i kako bi se zaštitile univerzalne usluge.

Izdavanje ovlaštenja može:

ako je to prikladno, biti uvjetovano obvezom univerzalnih usluga,

prema potrebi podrazumijevati zahtjeve u pogledu kvalitete, dostupnosti i izvršavanja određenih usluga,

uključivati obvezu nekršenja isključivih ili posebnih prava dodijeljenih pružatelju(-ima) univerzalnih usluga za rezervirane poštanske usluge sukladno članku 7. stavcima 1. i 2.

3.   Postupci opisani u stavcima 1. i 2. moraju bit transparentni, nediskriminativni, razmjerni i zasnovani na objektivnim kriterijima. Države članice moraju osigurati da se podnositelju zahtjeva priopće razlozi za odbijanje izdavanja ovlaštenja u cijelosti ili djelomično i moraju predvidjeti žalbeni postupak.

4.   Kako bi se osigurala zaštita univerzalnih usluga, utvrdi li neka država članica da obveza univerzalnih usluga kako je predviđeno ovom Direktivom predstavlja nepravedno financijsko opterećenje za pružatelja univerzalnih usluga, ona može osnovati kompenzacijski fond kojime za ovu svrhu upravlja tijelo neovisno o korisniku ili korisnicima. U tome slučaju, ona može izdavanje ovlaštenja uvjetovati obvezom uplate financijskog doprinosa u taj fond. Dotična država članica mora osigurati da se pri osnivanju kompenzacijskog fonda i pri utvrđivanju iznosa financijskog doprinosa poštuju načela transparentnosti, nediskriminativnosti i proporcionalnosti. Na taj se način mogu financirati samo usluge iz članka 3.

5.   Države članice mogu predvidjeti identifikacijski sustav za izravnu poštu, kojime bi se omogućio nadzor takvih usluga ako su one liberalizirane.

Članak 10.

1.   Postupajući na prijedlog Komisije i na temelju članka 57. stavka 2. i članaka 66. i 100.a Ugovora, Europski parlament i Vijeće usvajaju mjere potrebne za usklađenje postupaka iz članka 9. kojima se rukovodi komercijalno pružanje javnosti nerezerviranih poštanskih usluga.

2.   Mjere usklađenja iz stavka 1. odnose se naročito na kriterije koje je potrebno poštovati i načine postupanja poštanskih operatora, način objavljivanja tih kriterija i postupaka, te žalbeni postupak.

Članak 11.

Postupajući na prijedlog Komisije i na temelju članka 57. stavka 2. i članaka 66. i 100.a Ugovora, Europski parlament i Vijeće usvajaju mjere usklađenja koje su potrebne kako bi se osiguralo da korisnici i pružatelji univerzalnih usluga imaju pristup javnoj poštanskoj mreži pod transparentnim i nediskriminativnim uvjetima.

POGLAVLJE 5.

Tarifna načela i transparentnost računovodstva

Članak 12.

Države članice poduzimaju korake kako bi osigurale da tarife za svaku od usluga koje čine dio univerzalnih usluga budu usklađene sa sljedećim načelima:

cijene moraju biti pristupačne i takve da svi korisnici imaju pristup ponuđenim uslugama,

cijene moraju biti prilagođene troškovima; države članice mogu odlučiti da se na čitavom njihovom državnom području primjenjuje jedinstvena tarifa,

primjena jedinstvene tarife ne isključuje pravo pružatelja univerzalnih usluga na zaključivanje pojedinačnih ugovora o cijenama s korisnicima,

tarife moraju biti transparentne i nediskriminativne.

Članak 13.

1.   Kako bi se osiguralo prekogranično pružanje univerzalnih usluga, države članice potiču svoje pružatelje univerzalnih usluga da u svojim ugovorima o terminalnim pristojbama za prekograničnu poštu unutar Zajednice poštuju sljedeća načela:

minimalne pristojbe se utvrđuju u odnosu na troškove obrade i dostave dolazne prekogranične pošte,

iznosi naknade vežu se na postignutu kvalitetu usluga,

terminalne pristojbe su transparentne i nediskriminativne.

2.   Provedba tih načela može uključivati prijelazne aranžmane osmišljene kako bi se izbjegle nepotrebne smetnje na poštanskim tržištima ili nepovoljne implikacije za ekonomske operatore, pod uvjetom da postoji sporazum između operatora u dolasku i odlasku; takve aranžmane, međutim, treba ograničiti na minimum potreban za postizanje tih ciljeva.

Članak 14.

1.   Države članice poduzimaju mjere potrebne kako bi u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ove Direktive osigurale da se računovodstvo pružatelja univerzalnih usluga vodi u skladu s odredbama ovog članka.

2.   Pružatelji univerzalnih usluga vode u svom internom računovodstvenom sustavu zasebne račune za svaku od usluga u rezerviranom odnosno nerezerviranom sektoru. U računovodstvu mora se jasno razlikovati usluge, koje su sastavni dio univerzalnih usluga i onih koje to nisu. Takvi interni računovodstveni sustavi vode se na temelju dosljedno primjenjivanih i objektivno opravdanih načela obračuna troškova.

3.   U računovodstvenim sustavima iz stavka 2. troškovi se, ne dovodeći u pitanje stavak 4., raspoređuju na svaku od rezerviranih odnosno nerezerviranih usluga na sljedeći način:

(a)

troškovi koji se mogu izravno pripisati određenim uslugama, pripisuju se tim uslugama;

(b)

opći troškovi, to jest troškovi koje nije moguće izravno pripisati određenoj usluzi raspoređuju se na sljedeći način:

i.

kad god je to moguće opći troškovi raspoređuju se na temelju izravne analize podrijetla samih troškova;

ii.

kad izravna analiza nije moguća, kategorije općih troškova raspoređuju se na temelju neizravne povezanosti s drugim kategorijama troškova ili skupine kategorija troškova za koje je moguće izravno pripisivanje ili raspodjela; neizravna povezanost mora biti zasnovana na usporedivim strukturama troškova;

iii.

ako nije moguće otkriti ni izravne ni neizravne mjere raspodjele troškova, kategorija troškova utvrđuju se na temelju opće podjele koja se izračunava korištenjem omjera svih troškova izravno ili neizravno pripisanih ili raspoređenih, s jedne strane za rezervirane usluge, a s druge strane za ostale usluge.

4.   Ostali sustavi praćenja troškova mogu se primjenjivati samo ako su kompatibilni sa stavkom 2. i ako ih je odobrilo nacionalno regulativno tijelo. Prije njihove primjene potrebno je izvijestiti Komisiju.

5.   Nacionalna regulatorna tijela osiguravaju da usklađenost s jednim od sustava praćenja troškova opisanih u stavcima 3. ili 4. potvrdi mjerodavno tijelo neovisno o pružatelju univerzalnih usluga. Države članice osiguravaju da se periodički objavljuje izjava o usklađenosti.

6.   Nacionalno regulatorno tijelo ima na raspolaganju primjereno detaljne informacije o sustavima praćenja troškova koje primjenjuju pružatelji univerzalnih usluga, te takve informacije na zahtjev dostavlja Komisiji.

7.   Na zahtjev, Komisiji i nacionalnom regulatornom tijelu s povjerenjem se stavljaju na raspolaganje detaljne računovodstvene informacije, koje proizlaze iz tih sustava.

8.   Ako neka država članica nije rezervirala nijednu od usluga koje se mogu rezervirati u skladu s člankom 7. i nije osnovala kompenzacijski fond za pružanje univerzalnih usluga, kako je dopušteno člankom 9. stavkom 4., te ako je nacionalno regulatorno tijelo uvjereno da ni jedan od označenih pružatelja univerzalnih usluga ne prima državnu subvenciju, u prikrivenom obliku ili drukčije, nacionalno regulatorno tijelo može odlučiti da ne primijeni zahtjeve iz stavaka 2., 3., 4., 5., 6. i 7. ovog članka. Nacionalno regulatorno tijelo izvješćuje Komisiju o svim takvim odlukama.

Članak 15.

Financijski računi svih pružatelja univerzalnih usluga sastavljaju se i podnose na reviziju nezavisnom revizoru, te objavljuju sukladno odgovarajućim propisima Zajednice i nacionalnim propisima za trgovačka društva.

POGLAVLJE 6.

Kvaliteta usluga

Članak 16.

Države članice osiguravaju da se norme kvalitete univerzalnih usluga utvrde i objave, kako bi se zajamčila kvaliteta poštanske usluge.

Kvalitativne norme se naročito usredotočuju na vrijeme dostave, te na redovitost i pouzdanost usluga.

Ove norme utvrđuju:

države članice u slučaju nacionalnih usluga,

Europski parlament i Vijeće za nacionalne usluge, države članice, za prekogranične usluge unutar Zajednice, (vidjeti prilog). Daljnja prilagodba tih normi tehničkom napretku ili razvoju zbivanja na tržištu vrši se sukladno postupku iz članka 21.

Nezavisno praćenje učinkovitosti obavljaju barem jednom godišnje vanjska tijela koja nemaju nikakve veze s pružateljima univerzalnih usluga, i to pod standardiziranim uvjetima koji se utvrđuju u skladu s postupkom iz članka 21. a o njima se objavljuje izviješće najmanje jednom godišnje.

Članak 17.

Države članice utvrđuju kvalitativne norme za nacionalnu poštu i osiguravaju da oni budu kompatibilni s onima koji su utvrđeni za prekogranične usluge unutar Zajednice.

Države članice o svojim kvalitativnim normama za nacionalne usluge izvješćuju Komisiju, koja ih objavljuje na isti način kao i norme za prekogranične usluge unutar Zajednice iz članka 18.

Nacionalna regulatorna tijela osiguravaju da se provodi nezavisno praćenje učinkovitosti sukladno četvrtom podstavku članka 16., da rezultati budu opravdani, te da se prema potrebi poduzmu mjere za poboljšanje.

Članak 18.

1.   Sukladno članku 16., kvalitativne norme za prekogranične usluge unutar Zajednice utvrđene su u Prilogu.

2.   Ako to traže iznimne situacije vezane za infrastrukturu ili zemljopisni položaj, nacionalna regulatorna tijela mogu utvrditi izuzeća od kvalitativnih normi iz Priloga. Utvrde li nacionalna regulatorna tijela izuzeća na takav način, ona izvješćuju Komisiju. Komisija dostavlja godišnje izvješće o obavijestima primljenim tijekom prethodnih 12 mjeseci Odboru osnovanom u skladu s člankom 21.

3.   Komisija u Službenom listu Europskih zajednica objavljuje sve prilagodbe kvalitativnih normi za prekogranične usluge u Zajednici, te poduzima korake kako bi osiguralo redovito nezavisno praćenje i objavljivanje razine učinkovitosti kojima se potvrđuje usklađenost s tim normama i postignuti napredak. Nacionalna regulatorna tijela poduzimaju mjere za poboljšanje prema potrebi.

Članak 19.

Države članice osiguravaju transparentne, jednostavne i povoljne postupke za obradu pritužbi korisnika, naročito u slučaju gubitka, krađe, oštećenja ili neusklađenosti s kvalitativnim normama usluga.

Države članice usvajaju mjere kojima se osigurava da se postupci rješavaju pravedno i brzo, uz osiguran sustav naknade i/ili obeštećenja ako je to opravdano.

Ne dovodeći u pitanje druge mogućnosti žalbe u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Zajednice, države članice osiguravaju da korisnici, postupajući pojedinačno ili, ako to zakonodavstvo dopušta, u okviru organizacija koje zastupaju interese korisnika i/ili potrošača, mogu pred nadležnim nacionalnim tijelima pokrenuti postupke u slučajevima kada pritužbe pružateljima univerzalnih usluga nisu riješene na zadovoljavajući način.

U skladu s člankom 16., države članice obvezno osiguravaju da pružatelji univerzalnih usluga, zajedno s godišnjim izvješćem o praćenju njihove učinkovitosti, objave i informaciju o broju pritužbi i načinu njihovog rješavanja.

POGLAVLJE 7.

Usklađenje tehničkih normi

Članak 20.

Usklađenje tehničkih normi nastavlja se, uzimajući naročito u obzir interese korisnika.

Europskom odboru za normizaciju povjerava se utvrđivanje tehničkih normi koje se primjenjuju na poštanski sektor, na temelju podnesaka koji su mu upućeni u skladu s načelima Direktive Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. o utvrđivanju postupaka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa (8).

Pri tome se uzimaju u obzir mjere usklađenja donesene na međunarodnoj razini, a naročito one o kojima je odlučila Svjetska poštanska unija.

Važeće norme objavljuju se jednom godišnje u Službenom listu Europskih zajednica.

Države članice osiguravaju da se pružatelji osnovnih usluga u interesu korisnika prema potrebi pozivaju na norme, objavljene u Službenom listu, a naročito kada dostavljaju informacije iz članka 6.

Odbor iz članka 21. neprekidno se izvještava o raspravama u Europskom odboru za normizaciju i o napretku koji je to tijelo postiglo na ovome području.

POGLAVLJE 8.

Odbor

Članak 21.

Komisiji pomaže odbor sastavljen od predstavnika država članica kojim predsjeda predstavnik Komisije. Odbor utvrđuje svoj poslovnik.

Predstavnik Komisije predlaže odboru mjere koje treba poduzeti. Odbor donosi mišljenje o predloženim mjerama u roku koji prema hitnosti stvari može utvrditi predsjednik. U slučaju odluka koje Vijeće mora donijeti na prijedlog Komisije, mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se na način utvrđen tim člankom. Predsjednik ne glasuje.

Komisija usvaja predviđene mjere, ako su one u skladu s mišljenjem odbora.

Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija bez odlaganja podnosi Vijeću prijedlog mjera koje je potrebno poduzeti.

Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana podnošenja prijedloga Vijeću, Vijeće nije postupilo, predložene mjere usvaja Komisija.

POGLAVLJE 9.

Nacionalno regulatorno tijelo

Članak 22.

Svaka država članica određuje jedno ili više nacionalnih regulatornih tijela za poštanski sektor koja su pravno odvojena i operativno nezavisna od poštanskih operatora.

Države članice obavješćuju Komisiju koja su nacionalna regulatorna tijela odredile za provođenje zadaća koje proistječu iz ove Direktive.

Posebna zadaća nacionalnih regulatornih tijela je osiguravanje poštovanja obveza koje proistječu iz ove Direktive. Ona također mogu biti zadužena za osiguranje poštovanja pravila o natjecanju u poštanskom sektoru.

POGLAVLJE 10.

Završne odredbe

Članak 23.

Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 3., tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, a u svakom slučaju najkasnije 31. prosinca 2000., Komisija podnosi izviješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive, uključujući i odgovarajuće informacije o razvoju zbivanja u tom sektoru, a naročito o gospodarskim, socijalnim i tehnološkim aspektima, o zapošljavanju te o kvaliteti usluga.

Ako je to primjereno, izviješću se prilažu prijedlozi Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 24.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 12 mjeseci nakon njezina stupanja na snagu. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa.

Članak 25.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 26.

1.   Ova Direktiva ne sprječava nijednu od država članica da zadrži ili uvede mjere liberalnije od mjera predviđenih ovom Direktivom. Te mjere moraju biti u skladu s Ugovorom.

2.   Prestane li važiti ova Direktiva, mjere koje su države članice poduzele radi njene provedbe mogu se zadržati u mjeri u kojoj su u skladu s Ugovorom.

Članak 27.

Odredbe ove Direktive, uz iznimku članka 26., primjenjuju se do 31. prosinca 2004., osim ako se u skladu s člankom 7. stavkom 3. ne odluči drukčije.

Članak 28.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 1997.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. M. GIL-ROBLES

Za Vijeće

Predsjednik

J.-C. JUNICKER


(1)  SL C 322, 2.12.1995., str. 22., i SL C 300, 10.10.1996., str. 22.

(2)  SL C 174, 17.6.1996., str. 41.

(3)  SL C 337, 11.11.1996., str. 28.

(4)  SL C 42, 15.2.1993., str. 240.

(5)  SL C 48, 16.2.1994., str. 3.

(6)  Mišljenje Europskog parlamenta od 9. svibnja 1996. (SL C 152, 27.5.1996., str. 20.), Zajedničko stajalište Vijeća od 29. travnja 1997. (SL C 188, 19.6.1997., str. 9.) i Odluka Europskog parlamenta od 16. rujna 1997. (SL C 304, 6.10.1997., str. 34.), Odluka Europskog parlamenta od 19. studenoga 1997. i Odluka Vijeća od 1. prosinca 1997.

(7)  SL L 95, 21.4.1993., str. 29.

(8)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8. Direktiva, kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 96/139/EZ (SL L 32, 10.2.1996., str. 31.).


PRILOG

Kvalitativne norme za prekograničnu poštu unutar Zajednice

Kvalitativne norme za prekograničnu poštu unutar Zajednice utvrđuju se u svakoj državi s obzirom na rokove dostave koji se računaju od kraja do kraja (1) za poštanske pošiljke najbrže kategorije normi, koristeći formulu D + n, pri čemu D predstavlja datum predaje (2), i to u broju radnih dana koji isteku između tog datuma i dostave primatelju.

Kvalitativne norme za prekograničnu poštu unutar Zajednice

Rokovi

Ciljevi

D + 3

85 % pošiljki

D + 5

97 % pošiljki

Norme moraju biti postignuti ne samo u cjelokupnom prometu unutar Zajednice, nego i u svim bilateralnim tokovima između dviju država članica.


(1)  Dostava od kraja do kraja mjeri se od točke pristupa u mrežu do točke dostave primatelju.

(2)  Datum predaje koji se uzima u obzir isti je dan kao i onaj kojega je pošiljka predana, pod uvjetom da do predaje dođe prije krajnjeg vremena prikupljanja o kojem izvijesti dotična točka pristupa u mrežu. Ako do predaje dođe nakon tog vremena, datumom predaje smatra se slijedeći dan prikupljanja pošte.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

65


31998L0005


L 077/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.02.1998.


DIREKTIVA 98/5/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. veljače 1998.

o olakšavanju stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 49., članak. 57. stavak 1. i prvu i treću rečenicu članka 57. stavka 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3),

(1)

Budući da, u skladu s člankom 7.a Ugovora, unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica; budući da je, u skladu s člankom 3. točkom (c) Ugovora ukidanje prepreka između država članica za slobodno kretanje ljudi i usluga jedan od ciljeva Zajednice; budući da to za državljane država članica, između ostalog znači mogućnost obavljanja djelatnosti u vidu samostalne ili nesamostalne djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj su stekli stručne kvalifikacije.

(2)

Budući da, u skladu s Direktivom Vijeća 89/48/EEZ od 21. prosinca 1988. o općem sustavu priznavanja diploma visokih učilišta dodijeljenih po završetku stručnog obrazovanja i osposobljavanja u trajanju od najmanje tri godine (4), odvjetnik koji je u potpunosti kvalificiran u jednoj državi članici može tražiti priznavanje diplome s ciljem registriranja u drugoj državi ugovornici za obavljanje odvjetničke djelatnosti pod nazivom koji se koristi u toj državi; budući da je cilj Direktive 89/48/EEZ osiguranje da se odvjetnik uključi u struku u državi primateljici, te da cilj Direktive nije mijenjanje pravila koja uređuju pitanje odvjetništva u toj državi niti oslobađanje odvjetnika od ograničenja iz tih pravila.

(3)

Budući da se neki odvjetnici mogu brzo uključiti u obavljanje djelatnosti u državi primateljici, između ostalog prolaskom na ispitu sposobnosti u skladu s Direktivom 89/48/EEZ, ostali potpuno kvalificirani odvjetnici moraju imati mogućnost postići takvo uključivanje nakon određenog vremena obavljanja stručne prakse u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje ili nastaviti obavljati djelatnosti pod stručnim nazivom koji se koristi u matičnoj državi.

(4)

Budući da na bi na kraju tog razdoblja odvjetnik trebao biti u stanju uključiti se u obavljanje djelatnosti u državama primateljicama nakon što se utvrdi da posjeduje stručno iskustvo u toj državi članici.

(5)

Budući da je takvo postupanje opravdano na razini Zajednice ne samo zato što, u usporedbi s općim sustavom priznavanja diploma, omogućuje odvjetnicima lakše uključivanje u obavljanje djelatnosti u državi primateljici, nego i zato što se omogućavanjem odvjetnicima stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje, zadovoljavaju potrebe korisnika pravnih usluga koji, zbog povećanog trgovinskog toka koji nastaje posebno iz unutarnjeg tržišta, traže pravni savjet pri obavljanju prekograničnih transakcija u kojima se preklapa međunarodno pravo, pravo Zajednice i nacionalno pravo.

(6)

Budući da je takvo postupanje opravdano na razini Zajednice, jer samo manji broj država članica dopušta na svom državnom području obavljanje odvjetničke djelatnosti osim u vidu pružanja pravne pomoći od strane odvjetnika iz drugih država članica koji obavljaju odvjetničku djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje; budući da se, međutim, u državama članicama u kojima postoji ta mogućnost, praktični detalji koji se odnose, na primjer, na područje djelovanja i obvezu upisa kod nadležnog tijela znatno razlikuju; budući da ta raznovrsnost situacija dovodi do nejednakosti i smetnji u natjecanju među odvjetnicima iz država članica i predstavlja prepreku slobodi kretanja; budući da se jedino direktivom kojom se utvrđuju uvjeti obavljanja odvjetničke djelatnosti izvan okvira pružanja pravne pomoći, od strane odvjetnika koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje mogu riješiti te poteškoće i pružiti iste mogućnosti odvjetnicima i korisnicima pravnih usluga u svim državama članicama.

(7)

Budući da, u skladu sa svojim ciljem ova Direktiva ne predviđa nikakva pravila u vezi s isključivo unutarnjim stanjima u državama, i pri tome ne utječe na nacionalna pravila kojima se uređuju pitanja u vezi pravne struke, njome se ne čini ništa više od nužnog za učinkovito postizanje njenog cilja; budući da ova direktiva ne umanjuje prava iz nacionalnog zakonodavstva koje uređuje pristup i obavljanje odvjetničkih djelatnosti pod stručnim nazivom korištenom u državi primateljici.

(8)

Budući da se od odvjetnika na koje se odnosi ova Direktiva zahtjeva da se upišu kod nadležnog tijela u državi primateljici kako bi to tijelo moglo osigurati da će se isti pridržavati pravila odvjetničkog kodeksa koji vrijedi u toj državi; budući da su učinci tog upisa u vezi sudskih nadležnosti, te razina i vrsta sudova pred kojima odvjetnici mogu obavljati djelatnost utvrđeni zakonom koji se primjenjuje na odvjetnike u državi primateljici.

(9)

Budući da odvjetnici koji nisu uključeni u obavljanje djelatnosti u državi primateljici moraju obavljati djelatnost u toj državi pod stručnim nazivom iz matične zemlje, kako bi se osiguralo pravilno informiranje korisnika, te da bi se razlikovalo između tih odvjetnika i odvjetnika iz države primateljice koji obavljaju djelatnost pod nazivom korištenim u istoj.

(10)

Budući da bi se odvjetnicima na koje se odnosi ova Direktiva trebalo dopustiti pružanje pravnih savjeta posebno iz područja prava matične države članice, prava Zajednice, međunarodnog prava i prava države primateljice; budući da je to već dopušteno u smislu pružanja pravne pomoći u skladu s Direktivom Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. za olakšavanje učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (5); budući da je, međutim, potrebno predvidjeti kao u Direktivi 77/249/EEZ, mogućnost da se iz djelatnosti odvjetnika koji obavljaju odvjetništvo pod stručnim nazivima iz matične zemlje u Velikoj Britaniji i Irskoj isključi priprema određenih službenih isprava u području prijenosa prava vlasništva nad nekretninama i ostavinskim postupcima; budući da ova Direktiva ni na koji način ne utječe na odredbe po kojima su u svakoj državi članici određene djelatnosti rezervirane za struke različite od pravne struke; budući da se i u ovu Direktivu treba uključiti odredba Direktive 77/249/EEZ o mogućnosti države primateljice da od odvjetnika koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje traži da radi zajedno s lokalnim odvjetnikom u zastupanju ili obrani stranke u pravnom postupku; budući da se taj uvjet mora tumačiti u svjetlu sudske prakse Europskog suda pravde, posebno presude od 25. veljače 1988. u predmetu 427/85 Komisija protiv Njemačke (6).

(11)

Budući da se u svrhu osiguranja nesmetanog djelovanja pravosudnog sustava državama članicama treba dopustiti posebnim pravilima zadržavanje pristupa najvišim sudovima samo specijaliziranim odvjetnicima, bez sprečavanja uključivanja odvjetnika država članica koji ispunjavaju potrebne uvjete.

(12)

Budući da odvjetnik upisan u državi članici primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje mora ostati upisan kod nadležnog tijela matične zemlje ako želi zadržati status odvjetnika i biti obuhvaćen ovom Direktivom; budući da je iz tog razloga neophodna uska suradnja između nadležnih tijela, posebno u eventualnim disciplinskim postupcima.

(13)

Budući da odvjetnici na koje se odnosi ova Direktiva, bez obzira rade li u nesamostalnoj ili samostalnoj djelatnosti u matičnim državama, mogu obavljati nesamostalnu djelatnost u državi primateljici, pod uvjetom da država članica tu mogućnost pruža svojim odvjetnicima.

(14)

Budući da je svrha ove Direktive omogućiti odvjetnicima obavljanje djelatnosti u drugoj državi članici pod stručnim nazivom iz matične zemlje kao i olakšati im stjecanje stručnog naziva koji se koristi u državi primateljici; budući da na temelju članaka 48. i 52. Ugovora u tumačenju Suda država primateljica mora uzeti u obzir eventualno stručno iskustvo stečeno na njezinom državnom području; budući da se nakon učinkovitog i redovitog obavljanja djelatnosti od tri godine u državi primateljici u području prava te države, uključujući prava Zajednice može pretpostaviti da je odvjetnik stekao potrebne sposobnosti za potpunu integraciju u obavljanje odvjetničke djelatnosti u toj državi; budući da bi na kraju tog razdoblja odvjetnik koji može, u skladu s provjerom, dostaviti dokaze o stručnoj sposobnosti u državi primateljici trebao imati mogućnost steći stručni naziv koji se koristi u toj državi članici; budući da nadležno tijelo treba uzeti u obzir i sva ostala znanja o pravu te države ako razdoblje učinkovite i redovite stručne djelatnosti traje najmanje tri godine i uključuje kraće razdoblje obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici, koja može provjeriti usmenom provjerom; budući da se, ako se ne dostavi dokaz o ispunjavanju tih uvjeta, odluka nadležnog tijela države primateljice kojom se odbija dati stručni naziv korišten u toj državi u okviru dogovora o suradnji vezano uz te uvjete mora obrazložiti i protiv te odluke može se izjaviti žalba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(15)

Budući da je, zbog gospodarskih i stručnih razloga, rastući trend zajedničkog obavljanja odvjetničke djelatnosti u Zajednici, uključujući i oblik udruživanja, postao stvarnost; budući da se činjenica da odvjetnici pripadaju određenom udruženju u matičnoj državi ne bi trebala koristiti kao izgovor za sprječavanje ili odvraćanje od registriranja u državi primateljici; budući da državama članicama ipak treba dopustiti poduzimanje odgovarajućih mjera s legitimnim ciljem zaštite neovisnosti struke; budući da se trebaju osigurati određena jamstva u onim državama članicama koje dopuštaju zajedničku praksu,

DONIJELI SU SLJEDEĆU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet, područje primjene i definicije

1.   Svrha ove Direktive je omogućavanje trajnog obavljanja odvjetničke djelatnosti, kao samostalne ili nesamostalne djelatnosti, u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija za bavljenje odvjetništvom.

2.   Za potrebe ove Direktive:

(a)

„odvjetnik” znači svaka osoba koja je državljanin države članice i ovlaštena za obavljanje svoje stručne djelatnosti pod jednim ili više sljedećih stručnih naziva:

Belgija

Avocat/Advocaat/Rechtsanwalt

Danska

Advokat

Njemačka

Rechtsanwalt

Grčka

Δικηγοροζ

Španjolska

Abogado/Advocat/Avogado/Abokatu

Francuska

Avocat

Irska

Barrister/Solicitor

Italija

Avvocato

Luksemburg

Avocat

Nizozemska

Advocaat

Austrija

Rechtsanwalt

Portugal

Advogado

Finska

Asianajaja/Advokat

Švedska

Advokat

Ujedinjena Kraljevina

Advocate/Barrister/Solicitor

(b)

„matična država članica” znači država članica u kojoj je odvjetnik stekao pravo korištenja naziva iz točke (a) prije obavljanja odvjetničke djelatnosti u drugoj državi članici;

(c)

„država članica primateljica” znači država članica u kojoj odvjetnik obavlja djelatnost u skladu s ovom Direktivom;

(d)

„stručni naziv iz matične zemlje” znači stručni naziv koji se koristi u državi članici u kojoj je odvjetnik stekao pravo korištenja tog naziva prije obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi primateljici;

(e)

„udruženje” znači bilo koji oblik udruživanja, s ili bez pravne osobnosti, osnovan u skladu s zakonodavstvom države članice, u okviru kojeg odvjetnici obavljaju svoju djelatnosti zajedno pod zajedničkim nazivom;

(f)

„odgovarajući stručni naziv” ili „odgovarajuća struka” znači stručni naziv ili struka, za koju je odgovorno nadležno tijelo kod kojeg je odvjetnik upisan u skladu s člankom 3., a „nadležno tijelo” odnosi se na to tijelo.

3.   Ova Direktiva primjenjuje se na odvjetnike koje obavljaju samostalnu djelatnosti i na odvjetnike koji obavljaju nesamostalnu djelatnost u matičnoj državi članici i, u skladu s člankom 8. u državi primateljici.

4.   Obavljanje odvjetničke djelatnosti u smislu ove Direktive ne obuhvaća pružanje pravne pomoći koje obuhvaća Direktiva 77/249/EEZ.

Članak 2.

Pravo obavljanja djelatnosti pod stručnim nazivom iz matične zemlje

Svaki odvjetnik ima pravo u bilo kojoj drugoj državi članici stalno obavljati djelatnosti iz članka 5. pod stručnim nazivom iz matične zemlje.

Uključivanje u odvjetničku struku u državi primateljici podliježe članku 10.

Članak 3.

Upis kod nadležnog tijela

1.   Odvjetnik koji želi obavljati djelatnost u državi članici različitoj od one u kojoj je stekao stručnu kvalifikaciju upisuje se kod nadležnog tijela te države.

2.   Nadležno tijelo u državi primateljici upisat će odvjetnika po predočenju potvrde kojom se potvrđuje njegov upis kod nadležnog tijela u matičnoj državi članici. Navedeno tijelo može tražiti da potvrda izdana od nadležnog tijela matične države članice ne smije biti starija od tri mjeseca u trenutku podnošenja. Navedeno tijelo će o upisu izvijestiti nadležno tijelo matične države članice upisa.

3.   U smislu primjene stavka 1. ovog članka:

u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj, odvjetnici koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom različitom od onih koji se koriste u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj upisat će se kod nadležnog tijela za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „barrister” ili „advocate” ili kod tijela nadležnog za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor”,

u Ujedinjenoj Kraljevini za odvjetnike iz Irske pod stručnim nazivom „barrister” nadležno tijelo odgovorno za djelatnosti koje se obavljaju pod stručnim nazivom „barrister” ili „advocate”, a za odvjetnike iz Irske sa stručnim nazivom „solicitor” nadležno je tijelo odgovorno za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor”,

u Irskoj je za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „barrister” ili „advocate” od strane odvjetnika iz Ujedinjene Kraljevine nadležno ono tijelo koje je odgovorno za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „barrister”, a za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor” od strane odvjetnika iz Ujedinjene Kraljevine nadležno je tijelo koje je odgovorno za obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom „solicitor”.

4.   Ako nadležno tijelo u državi primateljici objavljuje imena odvjetnika upisanih kod tog tijela, ono je obvezno objaviti i imena odvjetnika upisanih u skladu s ovom Direktivom.

Članak 4.

Obavljanje djelatnosti pod stručnim nazivom iz matične zemlje

1.   Odvjetnik koji obavlja djelatnost u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje obavljat će tu djelatnost pod tim stručnim nazivom, što se mora navesti na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika matične države članice, čitljivo i na način kojim se izbjegava zabuna sa stručnim nazivom koji se koristi u državi primateljici.

2.   U svrhu primjene stavka 1. ovog članka, država primateljica može od odvjetnika koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje tražiti da naznači stručno tijelo u kojem je član u matičnoj državi članici ili pravosudno tijelo pred kojim je ovlašten obavljati djelatnost u skladu s propisima matične države članice. Država primateljica može zatražiti od odvjetnika koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje da uključi i naznaku svog upisa kod nadležnog tijela te države.

Članak 5.

Područje djelovanja

1.   U skladu sa stavcima 2. i 3., odvjetnik koji pod stručnim nazivom iz matične zemlje obavlja iste stručne djelatnosti kao i odvjetnik koji obavlja djelatnost pod odgovarajućim stručnim nazivom u državi primateljici može, između ostalog, dati savjet o pravu matične države članice, o pravu Zajednice, o međunarodnom pravu i o pravu države primateljice. U svakom slučaju, isti će se pridržavati pravila postupanja koja vrijede pred nacionalnim sudovima.

2.   Države članice koje na svom državnom području ovlašćuju propisanu kategoriju odvjetnika za sastavljanje isprava za stjecanje prava na upravljanje ostavinom i za stjecanje ili prijenos prava vlasništva i drugih prava nad nekretninama, a koja su područja u drugim državama članicama rezervirana za druge struke različite od odvjetništva mogu iz tih djelatnosti isključiti odvjetnike koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje dodijeljenim u jednoj od potonjih država članica.

3.   Za obavljanje djelatnosti koje se odnose na zastupanje ili obranu stranke u pravnom postupku, ako pravo države primateljice zadržava te djelatnosti za odvjetnike koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz te države, potonja može tražiti od odvjetnika koji obavljaju praksu pod stručnim nazivom iz matične zemlje da rade zajedno s odvjetnikom koji obavlja djelatnost pred predmetnim pravosudnim tijelom i koji bi, prema potrebi, bio odgovoran tom tijelu ili s „avoué” koji obavlja djelatnost pred istim.

Bez obzira na to, s ciljem osiguranja nesmetanog funkcioniranja pravosudnog sustava, države članice mogu utvrditi posebna pravila pristupa višim sudovima, kao što je korištenje usluga specijaliziranih odvjetnika.

Članak 6.

Mjerodavni kodeks

1.   Neovisno o kodeksu kojem podliježe u matičnoj državi, odvjetnik koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje podliježe istim pravilima odvjetničkog kodeksa kao i odvjetnici koji obavljaju djelatnost pod relevantnim stručnim nazivom države primateljice vezano za sve djelatnosti koje obavlja na području te države.

2.   Odvjetnici koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje imaju pravo biti zastupljeni u stručnim udruženjima države primateljice. Navedeno zastupanje obuhvaća kao minimum pravo glasovanja kod izbora upravnih tijela tih udruga.

3.   Država primateljica može od odvjetnika koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje tražiti ili osiguranje od odgovornosti iz poslovne djelatnosti ili da postane član stručnog jamstvenog fonda u skladu s pravilima koja ta država postavlja za stručne djelatnosti na svom državnom području. Neovisno o tome, odvjetnik koji obavlja djelatnosti pod stručnim nazivom iz matične zemlje izuzet je od tog uvjeta ako može dokazati da je obuhvaćen osiguranjem ili jamstvom dostavljenim u skladu s pravilima matične države članice, ako je to osiguranje ili jamstvo jednako u smislu uvjeta i pokrića. Ako su samo djelomično jednaki, nadležno tijelo u državi primateljici može zatražiti dodatno osiguranje ili dodatno jamstvo za pokriće elemenata koji već nisu pokriveni osiguranjem ili jamstvom ugovorenima u skladu s pravilima matične države članice.

Članak 7.

Disciplinski postupak

1.   U slučaju da odvjetnik koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje ne ispuni obveze koje vrijede u državi primateljici, primjenjuju se pravila postupka, kazne i pravni lijekovi države primateljice.

2.   Prije pokretanja disciplinskog postupka protiv odvjetnika koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje, nadležno tijelo države primateljice dužno je izvijestiti nadležno tijelo matične države članice što prije, te im dostaviti sve bitne pojedinosti.

Prvi podstavak primjenjuje se mutatis mutandis ako disciplinski postupak pokrene nadležno tijelo matične države članice, koje će u skladu s tim izvijestiti nadležno tijelo države primateljice.

3.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti odlučivanja nadležnog tijela države primateljice, to tijelo surađuje tijekom disciplinskog postupka s nadležnim tijelom matične države članice. Osobito će država primateljica poduzeti mjere potrebne kako bi se osiguralo da nadležno tijelo u matičnoj državi dostavi isprave tijelima nadležnima za postupanje povodom bilo kakve žalbe.

4.   Nadležno tijelo u matičnoj državi odlučuje o pokretanju mjera, prema vlastitim postupovnim i materijalnim pravilima, u svjetlu odluke nadležnog tijela države primateljice o odvjetniku koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje.

5.   Iako nije preduvjet za odluku nadležnog tijela u državi primateljici, privremeno ili trajno oduzimanje ovlaštenja za obavljanje djelatnosti od strane nadležnog tijela matične države članice automatski povlači privremenu ili trajnu zabranu obavljanja odvjetništva u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje.

Članak 8.

Nesamostalna djelatnost

Odvjetnik upisan u državi primateljici pod nazivom iz matične zemlje može obavljati nesamostalnu djelatnost kod drugog odvjetnika, udruženja ili odvjetničkog društva, u javnom ili privatnom trgovačkom društvu, u onoj mjeri u kojoj to država primateljica dopušta odvjetnicima upisanima pod stručnim nazivom iz te države.

Članak 9.

Obrazloženja i pravni lijekovi

Odluke o odbijanju upisa iz članka 3. ili o poništenju upisa i odluke kojima se utvrđuju disciplinske mjere moraju sadržavati obrazloženja.

Protiv takvih odluka moraju postojati pravni lijekovi pred sudom u skladu s odredbama nacionalnog zakonodavstva.

Članak 10.

Izjednačavanje s odvjetnicima države primateljice

1.   Odvjetnik koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje i koji učinkovito i redovno obavlja djelatnost najmanje tri godine u državi primateljici po pravu te države, uključujući pravo Zajednice, s ciljem stjecanja primitka u odvjetništvo države primateljice, izuzet je od uvjeta iz članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 89/48/EEZ, „Učinkovito i redovno obavljanje djelatnosti” znači stvarno obavljanje djelatnosti bez prekida osim onog koje nastaje iz događaja u svakodnevnom životu.

Predmetni odvjetnik dužan je dostaviti nadležnom tijelu u državi primateljici dokaz o učinkovitom redovnom obavljanju djelatnosti za razdoblje od najmanje tri godine po pravu države primateljice. U tom cilju:

(a)

odvjetnik će dostaviti nadležnom tijelu u državi primateljici sve bitne podatke i dokumentaciju, posebno o broju predmeta s kojima je radio i njihovoj prirodi;

(b)

nadležno tijelo države primateljice može provjeriti učinkovitost i redovitost obavljanja djelatnosti i može, prema potrebi, zatražiti od odvjetnika da dostavi, usmeno ili pismeno, dodatna pojašnjenja ili tumačenja informacija i dokumentacije iz točke (a).

Odluka nadležnog tijela u državi primateljici kojom se odbija dodjela ovlaštenja ako nije dostavljen dokaz da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u prvom podstavku mora biti obrazložena, te podliježe žalbi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

2.   Odvjetnik koji obavlja djelatnost u državi primateljici pod stručnim nazivom iz matične zemlje može u bilo kojem trenutku predati zahtjev za priznanje diplome u skladu sa Direktivom 89/48/EEZ s ciljem primitka u odvjetništvo države primateljice i obavljanje djelatnosti odvjetnika pod stručnim nazivom koji odgovara stručnom nazivu u toj državi članici.

3.   Odvjetnik koji obavlja djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje i koji učinkovito i redovno obavlja djelatnost u državi primateljici na razdoblje od najmanje tri godine ali kraće vrijeme po pravu te države članice, može od nadležnog tijela te države ishoditi prijem u odvjetništvo države primateljice i pravo obavljanja odvjetništva pod stručnim nazivom koji odgovara stručnom nazivu u toj državi članici, bez obveze ispunjavanja uvjeta iz članka 4., stavka 1. točke b. Direktive 89/48/EEZ, pod uvjetima i u skladu s postupcima utvrđenima u nastavku:

(a)

Nadležno tijelo države primateljice uzet će u obzir učinkovito i redovno obavljanje odvjetništva tijekom gore navedenog razdoblja i sve znanje i iskustvo u struci po pravu države primateljice, kao i svako pohađanje predavanja ili seminara o pravu države primateljice, uključujući pravila u vezi obavljanja odvjetničke djelatnosti i odvjetnički kodeks.

(b)

Odvjetnik je dužan dostaviti nadležnom tijelu države primateljice sve relevantne podatke i dokumentaciju, posebno o predmetima na kojima je radio. Procjena učinkovitog i redovnog obavljanja odvjetništva od strane odvjetnika u državi primateljici i procjena njegove sposobnosti nastavka obavljanja te djelatnosti u toj državi vrši se usmenom provjerom kod nadležnog tijela države primateljice s ciljem provjere redovnosti i učinkovitosti obavljanja djelatnosti.

Odluka nadležnog tijela u državi primateljici kojom se odbija dati ovlaštenje ako nije dostavljen dokaz da su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka mora sadržavati obrazloženje, te podliježe žalbi sukladno nacionalnom zakonodavstvu.

4.   Nadležno tijelo države primateljice može, obrazloženom odlukom protiv koje je dozvoljena žalba u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, odbiti zahtjev odvjetnika za ostvarivanje prava iz ovog članka ako smatra da bi to bilo protivno javnom poretku, posebno zbog mogućnosti disciplinskog postupka ili žalbi ili incidenata bilo koje vrste.

5.   Predstavnici nadležnog tijela koje razmatra zahtjev dužni su sačuvati povjerljivost svih primljenih podataka.

6.   Odvjetnik koji je primljen u odvjetništvo države primateljice u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ovog članka ima pravo koristiti stručni naziv iz matične zemlje, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika matične države članice, zajedno sa nazivom koji odgovara odvjetničkoj struci u državi primateljici.

Članak 11.

Zajedničko obavljanje djelatnosti

Ako je odobreno zajedničko obavljanje djelatnosti odvjetnicima koji svoje djelatnosti obavljaju pod odgovarajućim stručnim nazivom u državi primateljici, vrijede sljedeće odredbe za odvjetnike koji žele obavljati djelatnosti pod tim stručnim nazivom ili koji su upisani kod nadležnog tijela:

1.

Jedan ili više odvjetnika iz istog udruženja u matičnoj državi članici i koji obavljaju djelatnost u državi primateljici pod stručnim nazivom matične države mogu svoje stručne djelatnosti obavljati u podružnici ili predstavništvu svog udruženja u državi primateljici. Međutim, ako temeljna pravila kojima se uređuje takvo udruživanje u matičnoj državi nisu u skladu s temeljnim pravilima utvrđenima zakonima ili drugim propisima države primateljice, potonja pravila su mjerodavna u onoj mjeri u kojoj je pridržavanje tih pravila opravdano javnim interesom u zaštiti stranaka i trećih osoba.

2.

Svaka država članica dopustit će da dvoje ili više odvjetnika iz istog udruženja ili iste matične države članice koji na njezinom državnom području obavljaju djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje imaju pristup određenom obliku zajedničkog obavljanja djelatnosti. Ako država primateljica dopušta svojim odvjetnicima izbor između više oblika zajedničkog obavljanja djelatnosti, te iste oblike stavit će se na raspolaganje i gore navedenim odvjetnicima. Način na koji ti odvjetnici zajednički obavljaju djelatnost u državi primateljici uređuje se zakonima i drugim propisima te države.

3.

Država primateljica poduzet će mjere potrebne za dopuštanje zajedničkog obavljanja djelatnosti i među:

(a)

više odvjetnika iz različitih država članica koji obavljaju djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje;

(b)

jednom ili više odvjetnika iz točke (a) i jednom ili više odvjetnika iz države primateljice.

Način na koji odvjetnici mogu zajednički obavljati djelatnost u državi primateljici uređuje se zakonima i drugim propisima te države.

4.

Odvjetnik koji želi obavljati djelatnost pod stručnim nazivom iz matične zemlje obavijestit će nadležno tijelo države primateljice o činjenici da je član udruženja u matičnoj državi i dostaviti sve relevantne podatke o tom udruženju.

5.

Neovisno o točkama od 1. do 4., država primateljica, ako zabranjuje odvjetnicima koji obavljaju djelatnost pod njezinim odgovarajućim stručnim nazivom, obavljanje odvjetništva u okviru udruženja u kojem neke osobe nisu članovi struke, može odbiti odvjetniku upis pod stručnim nazivom iz matične zemlje na svom državnom području u svojstvu člana njegovog udruženja. Smatra se da udruženje uključuje članove koji ne pripadaju odvjetničkoj struci ako:

je kapital udruženja u potpunosti ili djelomično u vlasti, ili

naziv, pod kojim se obavlja djelatnost, koristi, ili

ovlasti za odlučivanje u tom udruženju vrše, de facto ili de jure,

osobe koje nemaju status odvjetnika u smislu članka 1. stavka 2.

Ako temeljna pravila o udruživanju odvjetnika u matičnoj državi nisu u skladu s pravilima koja vrijede u državi primateljici ili s odredbama prvog podstavka, država primateljica može se suprotstaviti otvaranju podružnice ili predstavništva na svom državnom području bez ograničenja iz točke 1.

Članak 12.

Naziv udruženja

Bez obzira na način na koji odvjetnici obavljaju djelatnost pod stručnim nazivima iz matične zemlje u državi primateljici, mogu koristiti naziv bilo kojeg udruženja kojem pripadaju u matičnoj državi članici.

Država primateljica može tražiti da se, pored naziva navedenog u prvom podstavku, navede pravni oblik udruženja u matičnoj državi članici i/ili nazivi eventualnih članova udruženja koji obavljaju djelatnost u državi primateljici.

Članak 13.

Suradnja između nadležnih tijela matične države članice i države članice primateljice i povjerljivost

S ciljem omogućavanja primjene ove Direktive i sprječavanja pogrešne primjene odredaba iste isključivo u svrhu izbjegavanja pravila koja vrijede u državi primateljici, nadležno tijelo države primateljice i nadležno tijelo matične države članice usko surađuju i uzajamno se pomažu.

Nadležna tijela čuvaju povjerljivost podataka koje razmjenjuju.

Članak 14.

Određivanje nadležnih tijela

Države članice određuju nadležna tijela ovlaštena primiti zahtjeve i donositi odluke navedene u ovoj Direktivi do 14. ožujka 2000. Te podatke dostavljaju drugim državama članicama i Komisiji.

Članak 15.

Izvještaj Komisije

Najkasnije u roku od deset godina od stupanja na snagu ove Direktive, Komisija Europskom Parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o napretku u provedbi ove Direktive.

Po obavljenim svim potrebnim savjetovanjima, tom prilikom iznosi svoje zaključke i moguće izmjene postojećeg sustava.

Članak 16.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 14. ožujka 2000. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnoga prava koji donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 17.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 18.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

U Bruxellesu 16. veljače 1998.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. M. GIL-ROBLES

Za Vijeće

Predsjednik

J. CUNNINGHAM


(1)  SL C 128, 24.5.1995., str. 6., i SL C 355, 25.11.1996., str. 19.

(2)  SL C 256, 2.10.1995., str. 14.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 19. lipnja 1996. (SL C 198, 8.7.1996., str. 85.), Zajedničko stajalište Vijeća od 24. srpnja 1997. (SL C 297, 29.9.1997., str. 6), Odluka Europskog parlamenta od 19. studenoga 1997. (Odluka Vijeća od 15. prosinca 1997.).

(4)  SL L 19, 24.1.1989., str. 16.

(5)  SL L 78, 26.3.1977., str. 17. Direktiva kako je zadnje izmjenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(6)  [1988] ECR 1123.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

73


31999R1226


L 154/46

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.05.1999.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1226/1999

od 28. svibnja 1999.

o odstupanjima koja će se odobriti za statistiku osigurateljnih usluga

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 58/97 od 20. prosinca 1996. o strukturnim poslovnim statistikama (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 410/98 (2), a posebno njezin članak 12. stavak x.,

budući da:

(1)

Uredbom (EZ, Euratom) br. 58/97 utvrđen je zajednički okvir za izradu statistike Zajednice koja se odnosi na strukturu, djelatnost, rezultate i konkurentnost sektora osiguranja unutar Zajednice.

(2)

Trebalo bi odobriti odstupanja koja se odnose na statistiku osigurateljnih usluga.

(3)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U skladu s člankom 11. Uredbe (EZ, Euratom) br. 58/97, odstupanja od osobina iz Popisa A Priloga 5. toj Uredbi navedena su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. svibnja 1999.

Za Komisiju

Yves-Thibault de SILGUY

Član Komisije


(1)  SL L 14, 17.1.1997., str. 1.

(2)  SL L 52, 21.2.1998., str. 1.


PRILOG

BELGIJA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

66,04

 

4

66,04

 

4

Varijable koje nedostaju

Nema

 

 

32 11 6

Bruto premije iz prihvata u reosiguranje, zaračunate premije raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 5, 6

 

 

 

 

32 18 2

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama raščlanjen prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 5, 6

 

 

 

 

33 12 1

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

1, 2, 5, 6


DANSKA

 

Godišnja statistika društava za razdoblje

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

36 11 1

Zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

1, 2, 4

33 14 1

Bruto poslovni rashodi izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21, 66.03.22)

2

 

32 61 4

Vanjski troškovi za robu i usluge

1, 2, 4

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2, 4

 

 

 


NJEMAČKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

36 11 1

Zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

4

11 11 5

Broj društava raščlanjen prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4

 

 

 

 

32 11 5

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2

 

 

 

 

32 11 6

Bruto premije iz prihvata u reosiguranje, zaračunate premije raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4

 

 

 

 

32 18 2

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama raščlanjen prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4


GRČKA

 

Godišnja statistika društava 1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Potpuno odstupanje (1)

 

 

Potpuno odstupanje (1)

 

 

Potrebna dodatna odgoda

 

 

 

 

 

 

Poslovi koji nedostaju

66.01, 66.03, 66.04

 

1, 2, 3, 4, 5, 6

66.01, 66.03, 66.04

 

1, 2, 3, 4, 5, 6

Varijable koje nedostaju

 

 

 

 

 

 


ŠPANJOLSKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1997.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1997.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

12 11 7

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora bez sudjelovanja u dobiti

1, 5

33 11 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

1, 5

 

12 11 8

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora sa sudjelovanjem u dobiti

1, 5

33 12 1

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

1, 5

 

12 11 9

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik

1, 5

 

 

 

 

32 11 2

Promjena bruto pričuve za prijenosne premije

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 15 0

Promjena pričuve za kolebanje šteta

2, 4, 6

 

 

 

 

32 16 0

Ostale stavke tehničkog računa, bruto iznos

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 18 0

Saldo reosiguranja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 18 3

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve za prijenosne premije

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 18 8

Udio reosiguratelja u bruto iznosu ostalih stavki tehničkog računa

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 23 0

Nerealizirani dobici od ulaganja

1, 5

 

 

 

 

32 28 0

Nerealizirani gubici od ulaganja

1, 5

 

 

 

 

32 46 0

Ostali prihodi

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 47 0

Ostali troškovi, uključujući ispravke vrijednosti

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 61 4

Vanjski troškovi za robu i usluge

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 61 6

Troškovi pribave

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 61 7

Administrativni troškovi

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 61 8

Ostali bruto tehnički izdaci

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 61 9

Troškovi upravljanja ulaganjima

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 71 1

Prihodi od sudjelovanja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 71 3

Prihodi od zemljišta i zgrada

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 71 4

Prihodi od ostalih ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 71 5

Prihodi od pripisa

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 71 6

Dobici od realizacije ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 1

Troškovi upravljanja ulaganjima, uključujući kamate

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 2

Ispravci vrijednosti ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 3

Gubici od realizacije ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

36 11 1

Zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

36 20 0

Ulaganja za račun i rizik ugovaratelja životnog osiguranja

1, 3

 

 

 

 

37 20 0

Podređene obveze

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 34 0

Bruto pričuva za bonuse i popuste

1, 2, 3, 4

 

 

 


FRANCUSKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

16 11 0

Broj zaposlenih osoba

1, 2, 3, 4

11 11 5

Broj društava raščlanjenih prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 11 5

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 5, 6

 

 

 

 

32 11 6

Bruto premije iz prihvata u reosiguranje, zaračunate premije raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 18 2

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama raščlanjen prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

34 31 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina) i prema državama članicama, geografska raščlamba poslova obavljenih u okviru prava poslovnog nastana: raščlamba za N, LI i IS nije raspoloživa za 1996.

1, 2, 5, 6

 

 

 

 

34 32 1

Zaračunate bruto premije od izravnog osiguranja prema kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina) i prema državama članicama, geografska raščlamba poslova obavljenih u okviru slobode pružanja usluga: raščlamba za N, LI i IS nije raspoloživa za 1996.

1, 2, 5, 6


IRSKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

66,04

 

4

66,04

 

4

Varijable koje nedostaju

12 11 3

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, pojedinačne premije

1

11 11 5

Broj društava prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2

 

12 11 4

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru grupnih ugovora

1

32 11 5

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2

 

12 11 7

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora bez sudjelovanja u dobiti

1

32 11 6

Bruto premije iz prihvata u reosiguranje, zaračunate premije raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2

 

12 11 8

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora sa sudjelovanjem u dobiti

1

32 18 2

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama raščlanjen prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2

 

32 11 2

Promjena bruto pričuve za prijenosne premije

1

33 11 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a: samo 66.03.21 i 66.03.22

2

 

32 13 4

Promjena bruto pričuva šteta

1

33 12 1

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a: samo 66.03.21 i 66.03.22

2

 

32 16 0

Ostale stavke tehničkog računa, bruto iznos

1

33 13 1

Bruto troškovi za štete izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a: samo 66.03.21 i 66.03.22

2

 

32 17 0

Međuzbroj I (= bruto stanje tehničkog računa)

1

 

 

 

 

32 19 0

Međuzbroj II (= neto stanje tehničkog računa)

1

 

 

 

 

32 18 3

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve za prijenosne premije

1

 

 

 

 

32 18 6

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve šteta

1

 

 

 

 

32 23 0

Nerealizirani dobici od ulaganja

1

 

 

 

 

32 25 0

Promjena bruto pričuve životnog osiguranja

1

 

 

 

 

32 27 0

Troškovi ulaganja

1

 

 

 

 

32 28 0

Nerealizirani gubici od ulaganja

1

 

 

 

 

32 29 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na netehnički račun

1

 

 

 

 

32 33 4

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve životnog osiguranja

1

 

 

 

 

32 43 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s tehničkog računa životnog osiguranja

1

 

 

 

 

32 44 0

Troškovi ulaganja

1, 2

 

 

 

 

32 45 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na tehnički račun neživotnog osiguranja

2

 

 

 

 

32 47 0

Ostali troškovi uključujući vrijednosna usklađenja

1, 2

 

 

 

 

32 48 0

Rezultat redovnih poslovnih djelatnosti

1

 

 

 

 

32 49 0

Izvanredna dobit ili gubitak

1

 

 

 

 

32 51 0

Dobit ili gubitak poslovne godine

1

 

 

 

 

32 61 4

Vanjski troškovi za robu i usluge

1, 2

 

 

 

 

13 31 0

Troškovi osoblja

2

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2

 

 

 

 

32 61 6

Troškovi pribave

1, 2

 

 

 

 

32 61 7

Administrativni troškovi

1, 2

 

 

 

 

32 61 8

Ostali bruto tehnički izdaci

1, 2

 

 

 

 

32 61 9

Troškovi upravljanja ulaganjima

1, 2

 

 

 

 

32 71 1

Prihodi od sudjelovanja

1, 2

 

 

 

 

32 71 3

Prihodi od zemljišta i zgrada

1, 2

 

 

 

 

32 71 4

Prihodi od ostalih ulaganja

1, 2

 

 

 

 

32 71 5

Prihodi od pripisa

1, 2

 

 

 

 

32 72 1

Troškovi upravljanja ulaganjima, uključujući kamate

1, 2

 

 

 

 

32 72 2

Vrijednosna usklađenja ulaganja

1, 2

 

 

 

 

36 11 1

Zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

1, 2

 

 

 

 

36 12 2

Dužnički vrijednosni papiri izdani od strane povezanih društava i zajmovi povezanim društvima i društvima s kojima je društvo za osiguranje povezano na temelju sudjelujućeg udjela

1, 2

 

 

 

 

36 13 0

Ostala financijska ulaganja

1, 2

 

 

 

 

36 13 3

Sudjelovanje u zajedničkim ulaganjima

1, 2

 

 

 

 

36 13 4

Zajmovi jamčeni hipotekom

1, 2

 

 

 

 

36 13 5

Ostali zajmovi

1, 2

 

 

 

 

36 14 0

Depoziti kod preuzetog poslovanja osiguranja u reosiguranje

1, 2

 

 

 

 

37 20 0

Podređene obveze

1

 

 

 

 

37 31 0

Bruto pričuva za prijenosne premije

1

 

 

 

 

37 34 0

Bruto pričuva za bonuse i popuste

1, 2

 

 

 

 

37 35 0

Pričuva za kolebanje šteta

1, 2

 

 

 

 

37 30 1

Ukupne neto tehničke pričuve

1

 

 

 

 

37 41 0

Dugoročni zajmovi

1, 2

 

 

 

 

37 42 0

Obveze prema kreditnim institucijama

1, 2

 

 

 


ITALIJA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1997.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično za 1996. do 1997.

 

 

Nema odstupanja

 

 

Potrebna dodatna odgoda

12 + 5 za 1996.

 

 

Ne

 

 

Poslovi koje nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

12 11 7

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora bez sudjelovanja u dobiti

1, 5

Nema

 

 

 

12 11 8

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora sa sudjelovanjem u dobiti

1, 5

 

 

 

 

12 11 9

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik

1, 5

 

 

 

 

32 12 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s netehničkog računa

2, 4, 6

 

 

 

 

32 15 0

Promjena pričuve za kolebanje šteta

2, 4, 6

 

 

 

 

32 17 0

Međuzbroj I (= bruto stanje tehničkog računa)

1, 5

 

 

 

 

32 23 0

Nerealizirani dobici od ulaganja

1, 5

 

 

 

 

32 27 0

Troškovi ulaganja

1, 5

 

 

 

 

32 28 0

Nerealizirani gubici od ulaganja

1, 5

 

 

 

 

32 29 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na netehnički račun

1, 5

 

 

 

 

32 19 0

Međuzbroj II (= neto stanje tehničkog računa)

1, 5

 

 

 

 

32 42 0

Prihodi od ulaganja

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 43 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s tehničkog računa životnog osiguranja

1, 3

 

 

 

 

32 44 0

Troškovi ulaganja

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 45 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na tehnički račun neživotnog osiguranja

2, 3, 4

 

 

 

 

32 46 0

Ostali prihodi

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 47 0

Ostali troškovi, uključujući ispravke vrijednosti

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 48 0

Rezultat redovnih poslovnih djelatnosti

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 49 0

Izvanredna dobit ili gubitak

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 50 0

Svi porezi (porez na rezultat redovnih poslovnih djelatnosti, porez na izvanrednu dobit ili gubitak, ostali porezi)

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 51 0

Dobit ili gubitak poslovne godine

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 71 5

Prihodi od pripisa

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 1

Troškovi upravljanja ulaganjima, uključujući kamate

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 2

Ispravci vrijednosti ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 3

Gubici od realizacije ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

36 11 1

Zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

36 12 2

Dužnički vrijednosni papiri izdani od strane povezanih društava i zajmovi povezanim društvima i društvima s kojima je društvo za osiguranje povezano na temelju sudjelujućeg udjela

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

36 13 1

Dionice i drugi vrijednosni papiri koji donose promjenljiv prihod te udjeli u uzajamnim investicijskim fondovima

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

36 13 2

Dužnički vrijednosni papiri i ostali vrijednosni papiri s fiksnim prinosom

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

36 13 3

Sudjelovanje u zajedničkim ulaganjima

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 20 0

Podređene obveze

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 34 0

Bruto pričuva za bonuse i popuste

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 35 0

Pričuva za kolebanje šteta

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 30 1

Ukupne neto tehničke pričuve

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 41 0

Dugoročni zajmovi

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 42 0

Obveze prema kreditnim institucijama

1, 2, 3, 4

 

 

 


LUKSEMBURG

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Nema odstupanja

 

 

Nema odstupanja

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 


NIZOZEMSKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Djelomično odstupanje

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

66.04 za 1996.

 

4

66.04 za 1996.

 

4

Varijable koje nedostaju

13 31 0

Troškovi osoblja

1, 2

11 41 0

Ukupan broj i smještaj podružnica u drugim državama

1, 2

 

16 11 0

Broj zaposlenih osoba

1, 2

33 11 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

1, 2

 

32 16 0

Ostale stavke tehničkog računa, bruto iznos

1, 2, 4

33 12 1

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama izravnog osiguranja (peteroznamenkasta razina, podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

1, 2

 

32 17 0

Međuzbroj I (= bruto stanje tehničkog računa)

1, 2, 4

33 13 1

Bruto troškovi za štete izravnog osiguranja prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

2

 

32 18 0

Saldo reosiguranja

1, 2, 4

33 14 1

Bruto poslovni rashodi izravnog osiguranja, prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

2

 

32 18 3

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve za prijenosne premije

4

33 15 1

Saldo reosiguranja izravnog osiguranja, prema (pod)kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i podkategorije 66.03.21 i 66.03.22)

2

 

32 18 8

Udio reosiguratelja u bruto iznosu ostalih stavki tehničkog računa

1, 2, 4

34 31 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i prema državama članicama), geografska raščlamba poslova obavljenih u okviru prava poslovnog nastana

1, 2

 

32 11 2

Promjena bruto pričuve za prijenosne premije

1

34 32 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina i prema državama članicama), geografska raščlamba poslova obavljenih u okviru slobode pružanja usluga

1, 2

 

32 61 1

Provizije

1, 2

 

 

 

 

32 61 2

Provizije za poslove izravnog osiguranja

1, 2

 

 

 

 

32 61 4

Vanjski troškovi za robu i usluge

1, 2

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2, 4

 

 

 

 

32 61 6

Troškovi pribave

4

 

 

 

 

32 61 8

Ostali bruto tehnički izdaci

1, 2, 4

 

 

 

 

32 61 9

Troškovi upravljanja ulaganjima

1, 2

 

 

 

 

36 11 1

Zemljišta i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

4

 

 

 

 

36 12 1

Udjeli u povezanim društvima i sudjelujući udjeli

4

 

 

 

 

36 12 2

Dužnički vrijednosni papiri izdani od strane povezanih društava i zajmovi povezanim društvima i društvima s kojima je društvo za osiguranje povezano na temelju sudjelujućeg udjela

4

 

 

 

 

36 13 3

Sudjelovanje u zajedničkim ulaganjima

4

 

 

 

 

36 13 6

Ostalo (uključujući depozite kod kreditnih institucija)

4

 

 

 

 

37 34 0

Bruto pričuve za bonuse i popuste

4

 

 

 

 

37 35 0

Pričuva za kolebanje šteta

4

 

 

 

 

37 36 0

Ostale bruto tehničke pričuve

4

 

 

 

 

37 42 0

Obveze prema kreditnim institucijama

4

 

 

 


AUSTRIJA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Nema odstupanja

 

 

Nema odstupanja

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 


PORTUGAL

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Nema odstupanja

 

 

Potrebna dodatna odgoda

12 + 6

 

1, 2, 3, 4, 5, 6

12 + 6

 

1, 2, 3, 4, 5, 6

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

32 11 2

Promjena bruto pričuve za prijenosne premije

1, 2, 4, 5, 6

Nema

 

 

 

32 12 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s netehničkog računa

2, 4, 6

 

 

 

 

32 18 3

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve za prijenosne premije

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 29 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na netehnički račun

1, 5

 

 

 

 

32 45 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na tehnički račun neživotnog osiguranja

2, 3, 4

 

 

 

 

32 43 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s tehničkog računa životnog osiguranja

1, 3

 

 

 

 

32 61 2

Provizije za poslove izravnog osiguranja

1, 2, 3

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 71 5

Prihodi od pripisa

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 2

Ispravci vrijednosti ulaganja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

36 13 3

Sudjelovanje u zajedničkim ulaganjima

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

37 31 0

Bruto pričuva za prijenosne premije

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

37 32 0

Bruto pričuva životnog osiguranja

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

37 41 0

Dugoročni zajmovi

1, 2, 3, 4

 

 

 


FINSKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Nema odstupanja

 

 

Nema odstupanja

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 


ŠVEDSKA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Djelomično odstupanje

 

 

Nema odstupanja

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

13 31 0

Troškovi osoblja

1, 2, 4

Nema

 

 

 

16 11 0

Broj zaposlenih osoba

1, 2, 4

 

 

 

 

32 61 4

Vanjski troškovi za robu i usluge

1, 2, 4

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2, 4

 

 

 

 

36 11 1

Zemljište i zgrade koji služe društvu za osiguranje za obavljanje djelatnosti

1, 2, 4

 

 

 


UJEDINJENA KRALJEVINA

 

Godišnja statistika društava

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Godišnja statistika društava raščlanjeno

1996. do 1998.

Naziv

Vrsta društva ili poslova osiguranja

Potpuno odstupanje, djelomično odstupanje ili bez odstupanja

Potpuno odstupanje za 1996. i 1997. (2)

 

 

Potpuno odstupanje za 1996. i 1997. (2)

 

 

Potrebna dodatna odgoda

Ne

 

 

Ne

 

 

Poslovi koji nedostaju

Nema

 

 

Nema

 

 

Varijable koje nedostaju

12 11 7

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora bez sudjelovanja u dobiti

1, 5

11 11 5

Broj društava raščlanjenih prema zemlji sjedišta matičnog društva

4

 

12 11 8

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora sa sudjelovanjem u dobiti

1, 5

32 11 5

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 5, 6

 

12 11 9

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja, premije u okviru ugovora kod kojih ugovaratelj osiguranja preuzima investicijski rizik

1, 5

32 11 6

Bruto premije iz prihvata u reosiguranje, zaračunate premije raščlanjene prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4, 5, 6

 

32 16 0

Ostale stavke tehničkog računa, bruto iznos

1, 2, 4, 5, 6

32 18 2

Udio reosiguratelja u zaračunatim bruto premijama raščlanjen prema zemlji sjedišta matičnog društva

1, 2, 4, 5, 6

 

32 18 8

Udio reosiguratelja u bruto iznosu ostalih stavki tehničkog računa

1, 2, 4, 5, 6

11 11 2

Broj društava raščlanjenih na temelju razreda veličine zaračunatih bruto premija

1, 2, 3

 

32 25 0

Promjena bruto pričuve životnog osiguranja

1, 5

11 11 3

Broj društava raščlanjenih na temelju razreda veličine bruto tehničkih pričuva

1

 

32 27 0

Troškovi ulaganja

1, 5

34 31 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina) i prema državama članicama, geografska raščlamba poslova obavljenih u okviru prava poslovnog nastana

1, 2, 5, 6

 

32 28 0

Nerealizirani gubici od ulaganja

1, 5

34 32 1

Zaračunate bruto premije izravnog osiguranja prema kategorijama CPA-a (peteroznamenkasta razina) i prema državama članicama, geografska raščlamba poslova obavljenih u okviru slobode pružanja usluga

1, 2, 5, 6

 

32 29 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni na netehnički račun

1, 5

 

 

 

 

32 33 4

Udio reosiguratelja u promjeni bruto pričuve životnog osiguranja

1, 5

 

 

 

 

32 43 0

Raspoređeni prihodi od ulaganja preneseni s tehničkog računa životnog osiguranja

1, 3

 

 

 

 

32 44 0

Troškovi ulaganja

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

13 31 0

Troškovi osoblja

1, 2, 3, 4

 

 

 

 

32 61 5

Vanjski i unutarnji troškovi vezani za likvidaciju šteta

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

32 72 1

Troškovi upravljanja ulaganjima, uključujući kamate

1, 2, 4, 5, 6

 

 

 

 

16 11 0

Broj zaposlenih osoba

1, 2, 3, 4

 

 

 


(1)  Dostavit će ipak se kratki skup podataka Tajništva Konferencije tijela za nadzor osiguranja Europske unije.

(2)  Dostavit će se ipak kratki skup podataka Tajništva Konferencije tijela za nadzor osiguranja Europske unije.


06/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

102


32002L0065


L 271/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.09.2002.


DIREKTIVA 2002/65/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. rujna 2002.

o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2., članak 55. i članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

postupajući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

U kontekstu postizanja ciljeva jedinstvenog tržišta važno je usvojiti mjere predviđene radi postupnog jačanja tržišta, a koje mjere moraju doprinijeti ostvarivanju visokog stupnja zaštite potrošača, u skladu s člancima 95. i 153. Ugovora.

(2)

Kako za potrošače, tako i za dobavljače financijskih usluga, trgovanje financijskim uslugama na daljinu bit će jedan od glavnih opipljivih rezultata dovršenja izgradnje unutarnjeg tržišta.

(3)

U okviru unutarnjeg tržišta, u interesu je potrošača da najširem asortimanu financijskih usluga raspoloživih u Zajednici imaju pristup bez diskriminacije kako bi mogli izabrati one koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Kako bi se osigurala sloboda izbora, kao osnovno pravo potrošača, visoki stupanj zaštite potrošača potreban je radi jačanja povjerenja potrošača u prodaju na daljinu.

(4)

Od ključnog je značaja za nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta da potrošači mogu pregovarati i sklapiti ugovore s dobavljačima s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, bez obzira ima li dobavljač poslovni nastan i u državi članici u kojoj je boravište potrošača.

(5)

Zbog svoje nematerijalne prirode financijske su usluge naročito pogodne za prodaju na daljinu, a uspostava pravnog okvira trgovanja na daljinu financijskim uslugama trebala bi ojačati povjerenje potrošača u primjenu novih tehnika trgovanja na daljinu financijskim uslugama, kao što je elektronička trgovina.

(6)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati u skladu s Ugovorom i sekundarnim zakonodavstvom, uključujući Direktivu br. 2000/31/EZ (4) o elektroničkoj trgovini koja se primjenjuje isključivo na transakcije koje uređuje.

(7)

Ova Direktiva usmjerena je na ostvarivanje gore navedenih ciljeva ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo ni pravo Zajednice koje uređuje slobodu pružanja usluga, kao ni sustav kontrole i/ili odobravanja države članice domaćina, tamo gdje je primjenjiv, odnosno nadzora u državama članicama kada je to u skladu sa zakonodavstvom Zajednice.

(8)

Osim toga, ova Direktiva, a posebno njezine odredbe koje se tiču informacija o ugovornim klauzulama o pravu primjenjivom na ugovor i/ili o nadležnom sudu, u području trgovanja na daljinu financijskim uslugama za potrošače ne utječe na primjenjivost Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (5), kao ni Rimske konvencije iz 1980. godine o pravu primjenjivom na ugovorne obveze.

(9)

Ostvarenje ciljeva Akcijskog plana za financijske usluge iziskuje viši stupanj zaštite potrošača u određenim područjima. To zahtijeva veću usklađenost pravila postupanja koja se odnose na investicijske usluge i potrošačke kredite, posebno u neusklađenim zajedničkim investicijskim fondovima. U očekivanju ostvarenja takve usklađenosti, potrebno je održavati visoki stupanj zaštite potrošača.

(10)

Direktiva br. 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (6) propisuje glavna pravila koja se primjenjuju na ugovore o proizvodima ili uslugama sklopljene na daljinu između dobavljača i kupca. Međutim, ta se Direktiva ne odnosi na financijske usluge.

(11)

U kontekstu analiza koje je Komisija provela s ciljem utvrđivanja potreba za specifičnim mjerama u području financijskih usluga, Komisija je pozvala sve zainteresirane strane da dostave očitovanja, posebno u vezi s izradom Zelene knjige „Financijske usluge – ispunjavanje očekivanja potrošača”. Savjetovanja u tom kontekstu pokazala su da postoji potreba za jačanjem zaštite potrošača u tom području. Komisija je stoga odlučila iznijeti poseban prijedlog u vezi s trgovanjem na daljinu financijskim uslugama.

(12)

Usvajanje proturječnih odnosno različitih pravila o zaštiti potrošača u području trgovanja na daljinu financijskim uslugama u državama članicama moglo bi narušiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta kao i natjecanje poduzeća na tržištu. Stoga je u tom području neophodno donijeti zajednička pravila na razini Zajednice, koja ne bi dovela do smanjenja opće zaštite potrošača u državama članicama.

(13)

Ovom Direktivom trebalo bi zajamčiti visoki stupanj zaštite potrošača, s ciljem osiguravanja slobode kretanja financijskih usluga. Države članice ne bi trebale moći donijeti propise drukčije od odredaba ove Direktive u područjima koje ona usklađuje, osim ako je u njoj izričito navedeno drukčije.

(14)

Ova se Direktiva odnosi na sve financijske usluge koje se mogu pružati na daljinu. Međutim, određene financijske usluge uređene su specifičnim odredbama zakonodavstva Zajednice koje se nastavljaju primjenjivati na te usluge. Potrebno je, ipak, utvrditi načela trgovanja na daljinu takvim uslugama.

(15)

Ugovori, čije se sklapanje pregovara na daljinu, uključuju uporabu sredstava daljinske komunikacije koja se koriste u sklopu sustava prodaje na daljinu ili pružanja usluga bez istovremene prisutnosti dobavljača i potrošača. Stalni razvoj takvih sredstava komunikacije zahtijeva definiranje načela koja bi važila i za ona sredstva koja zasad nisu u širokoj uporabi. Prema tome, ugovori na daljinu jesu oni čija se ponuda, pregovori i sklapanje odvijaju na daljinu.

(16)

Pojedinačni ugovor koji podrazumijeva izvođenje uzastopnih poslova odnosno odvojenih poslova iste prirode tijekom vremena može se različito pravno tretirati ovisno o državi članici, no bitno je da se ova Direktiva primjenjuje na jednak način u svim državama članicama. U tu je svrhu primjereno smatrati da se ova Direktiva primjenjuje na prvi u nizu uzastopnih poslova odnosno odvojenih poslova iste prirode koji se izvode tijekom vremena za koje se smatra da čine cjelinu, bez obzira je li taj posao odnosno niz poslova predmet jednog ili više uzastopnih ugovora.

(17)

„Početnim sporazumom o uslugama” može se smatrati primjerice otvaranje bankovnog računa, dobivanje kreditne kartice, zaključivanje ugovora o upravljanju portfeljem, dok se „poslovima” mogu smatrati primjerice polaganje sredstava na bankovni račun odnosno povlačenje sredstava s bankovnog računa, plaćanje kreditnom karticom, transakcije učinjene u okviru ugovora o upravljanju portfeljem. Dodavanje novih elemenata početnom sporazumu o uslugama, kao što su mogućnost korištenja instrumenta elektroničkog plaćanja zajedno s postojećim bankovnim računom, ne čini „posao” nego dodatni ugovor na koji se primjenjuje ova Direktiva. Pretplata na nove jedinice istog zajedničkog investicijskog fonda smatra se „uzastopnim poslom iste prirode”.

(18)

Obuhvaćajući sheme pružanja usluga koje osmišljava pružatelj financijskih usluga, ova Direktiva ima za cilj isključiti iz svog obuhvata usluge koje se pružaju isključivo na povremenoj osnovi i izvan komercijalnog okvira namijenjenog sklapanju ugovora na daljinu.

(19)

Dobavljač je osoba koja pruža usluge na daljinu. Ova bi se Direktiva, međutim, trebala primjenjivati i kada jedan od koraka trgovanja uključuje posrednika. Uzimajući u obzir prirodu i stupanj angažiranosti posrednika, odgovarajuće odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na takvog posrednika, bez obzira na njegov/njezin pravni status.

(20)

Trajni mediji uključuju posebno disketu, CD ROM, DVD te čvrsti disk potrošačevog računala na kojemu je pohranjena elektronička pošta, ali ne uključuju internetske stranice, osim ako one ispunjavaju kriterije obuhvaćene definicijom trajnog medija.

(21)

Uporaba sredstava daljinske komunikacije ne bi trebala dovesti do neopravdanog ograničavanja informacija koje se pružaju potrošaču. S ciljem transparentnosti ova Direktiva utvrđuje zahtjeve koje je neophodno ispuniti radi osiguranja primjerene informiranosti potrošača kako prije tako i nakon sklapanja ugovora. Potrošač bi prije sklapanja ugovora trebao dobiti prethodne informacije koje su mu potrebne kako bi na odgovarajući način ocijenio financijsku uslugu koja mu se nudi te donio odluku kao dobro obaviješteni potrošač. Dobavljač bi trebao naznačiti koliko dugo njegova ponuda vrijedi u danom obliku.

(22)

Informacije navedene u ovoj Direktivi obuhvaćaju informacije opće prirode, primjenjive na sve vrste financijskih usluga. Ostali zahtjevi u pogledu informacija o predmetnoj financijskoj usluzi, npr. pokriće police osiguranja, nisu isključivo određeni ovom Direktivom. Ova bi se vrsta informacija trebala pružati, tamo gdje je primjenjivo, u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice, odnosno nacionalnim zakonodavstvom u skladu s pravom Zajednice.

(23)

S ciljem optimalne zaštite potrošača bitno je da je potrošač primjereno obaviješten o odredbama ove Direktive te o svim pravilima postupanja koji postoje u tom području, kao i o tome da ima pravo odustajanja.

(24)

Ako se pravo odustajanja ne primjenjuje zato što je potrošač izričito zatražio ispunjenje ugovora, dobavljač o tome treba izvijestiti potrošača.

(25)

Potrošači trebaju biti zaštićeni od usluga koje nisu zatražili. Potrošači trebaju biti izuzeti od bilo kakve obveze u slučaju usluga koje nisu naručene, pri čemu se odsutnost odgovora ne tumači kao pristanak s njihove strane. Međutim, ovo pravilo ne treba dovoditi u pitanje prešutno obnavljanje ugovora koji su valjano sklopljeni između stranaka, kada pravo država članica dozvoljava takvo prešutno obnavljanje.

(26)

Države članice trebaju usvojiti odgovarajuće mjere radi učinkovite zaštite potrošača koji ne žele da ih se kontaktira određeni