01/Sv. 012

Službeni list Europske unije

32009R0810

L 243/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2009.

UREDBA (EZ) br. 810/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. srpnja 2009.

o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama

(Zakonik o vizama)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavak 2. točku (a) i točku (b) podtočku ii.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)	U skladu s člankom 61. Ugovora, stvaranje područja na kojem se osobe mogu slobodno kretati potrebno je pridružiti mjerama o kontroli vanjskih granica, azilu i imigraciji.

(2)	U kladu s člankom 62. stavkom 2. Ugovora, mjerama o prelasku vanjskih granica država članica utvrđuju se pravila o vizama za planirani boravak koji nije duži od tri mjeseca, uključujući postupke i uvjete za izdavanje viza od strane država članica.

(3)

U pogledu vizne politike, uspostava „zajedničkog korpusa” propisa, posebno konsolidacijom i razvojem pravne stečevine (mjerodavne odredbe Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (2) i Zajedničkih konzularnih uputa (3), jedna je od temeljnih sastavnica „daljnjeg razvoja zajedničke vizne politike kao dijela kompleksnog sustava čiji je cilj olakšavanje zakonitog putovanja i suzbijanje nezakonite imigracije daljnjim usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava i uređivanjem praksi i lokalnim konzularnim misijama’, kako je definirano u Haškom programu: jačanje slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji (4).

(4)

Države članice bi trebale biti nazočne ili zastupljene za potrebe viza u svim trećim zemljama na čije se državljane odnose zahtjevi za vize. Države članice koje nemaju vlastite konzulate u predmetnim trećim zemljama ili određenim dijelovima trećih zemalja trebale bi nastojati zaključiti ugovore o zastupanju s ciljem izbjegavanja nerazmjernih napora podnositelja zahtjeva za vize da dođu do konzulata.

(5)

Potrebno je postaviti pravila o prelasku preko međunarodnih područja zračnih luka s ciljem suzbijanja nezakonite imigracije. Državljani trećih zemalja sa zajedničke liste trebali bi tako imati zrakoplovne tranzitne vize. Ipak, u hitnim slučajevima masovnog dolaska nezakonitih imigranata, države članice bi trebale dozvoliti primjenu takvih zahtjeva na državljane trećih zemalja koji se ne nalaze na zajedničkoj listi. Pojedinačne odluke država članica trebale bi se preispitivati svake godine.

(6)	Uvjeti primitka podnositelja zahtjeva trebali bi poštovati ljudsko dostojanstvo. Obrada zahtjeva za vize treba se obavljati profesionalno i uljudno te razmjerno postavljenim ciljevima.

(7)

Države članice su dužne osigurati da kvaliteta usluge koja se nudi javnosti bude na visokoj razini, poštujući dobru upravnu praksu. Trebale bi dodijeliti odgovarajući broj osposobljenih članova osoblja, kao i dostatna sredstva za što je moguće veće olakšavanje postupka podnošenja zahtjeva za vizu. Države članice su dužne osigurati da se načelo „sve na jednom mjestu” primjenjuje na sve podnositelje zahtjeva.

(8)

Ako su ispunjeni uvjeti, trebalo bi izdati vize za višekratni ulazak radi smanjivanja administrativnog opterećenja konzulata država članica i olakšavanja nesmetanog putovanja putnicima koji putuju često ili redovito. Podnositelji zahtjeva koji su poznati konzulatu po svojem poštenju i pouzdanosti trebali bi u što je moguće većoj mjeri koristiti pojednostavljeni postupak.

(9)

Zbog unosa biometrijskih podataka u vizni informacijski sustav (VIS), koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (5), osobno pojavljivanje podnositelja zahtjeva – barem prilikom prvog unosa – trebao bi biti temeljni uvjet za zahtjev za vizu.

(10)	S ciljem olakšavanja postupka podnošenja zahtjeva za vizu prilikom kasnijih podnošenja zahtjeva, trebalo bi biti moguće kopirati otiske prstiju od prvog unosa u VIS unutar razdoblja od 59 mjeseci. Protekom tog vremena, otisci prstiju se ponovno uzimaju.

(11)	Svaki dokument, podatak ili biometrijski identifikator koji država članica zaprimi tijekom postupka podnošenja zahtjeva za vizu, smatra se konzularnim dokumentom prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. i s njime se postupa na takav način.

(12)	Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (6) primjenjuje se na države članice u pogledu obrade osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom.

(13)

Radi olakšavanja postupka, potrebno je predvidjeti nekoliko oblika suradnje kao što su ograničeno zastupanje, pridruženi/zajednički smještaj (kolokacija), zajednička mjesta za podnošenje zahtjeva, upućivanje na počasne konzule i suradnja s vanjskim pružateljima usluga, uzimajući u obzir zahtjeve o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ. Države članice bi trebale u skladu s uvjetima iz ove Uredbe, utvrditi vrste organizacijske strukture koju će koristiti u svim trećim zemljama.

(14)

Potrebno je predvidjeti situacije u kojima države članice odlučuju surađivati s vanjskim pružateljima usluga za prikupljanje zahtjeva. Takve se odluke mogu donijeti ako se pod određenim okolnostima ili iz određenih razloga vezanih uz lokalnu situaciju, suradnja s drugim državama u obliku zastupanja, ograničenog zastupanja, kolokacije ili zajedničkog centra za podnošenje zahtjeva pokaže neodgovarajućom za određenu državu članicu. Takvi bi dogovori trebali biti sklapani u skladu s temeljnim načelima za izdavanje viza te u skladu sa zahtjevima o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ. Nadalje, kod utvrđivanja i provođenja tih dogovora treba uzeti u obzir potrebu sprječavanja trgovanja vizama.

(15)	Ako država članica odluči surađivati s vanjskim pružateljem usluga, trebala bi svim podnositeljima zahtjeva omogućiti da podnose zahtjeve izravno u njezinim diplomatskim misijama i konzularnim uredima.

(16)

Država članica bi trebala surađivati s vanjskim pružateljem usluga na temelju pravnog instrumenta koji sadrži odredbe o njegovim točnim nadležnostima, o izravnom i potpunom pristupu njegovim prostorijama, informacijama za podnositelje zahtjeva, povjerljivosti i okolnostima, uvjetima i postupcima za prekid ili prestanak suradnje.

(17)

Ova Uredba, omogućavajući državama članicama suradnju s vanjskim pružateljima usluga prilikom prikupljanja zahtjeva kod utvrđivanja načela „sve na jednom mjestu” u pogledu podnošenja zahtjeva, odstupa od općeg pravila da se podnositelj zahtjeva mora osobno pojaviti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu. To ne dovodi u pitanje mogućnost pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor.

(18)

Schengenska suradnja na lokalnoj razini bitna je za usklađenu primjenu zajedničke vizne politike i za ispravnu procjenu migracijskih i/ili sigurnosnih rizika. Zbog različitosti lokalnih okolnosti, praktična primjena određenih zakonskih odredaba trebala bi biti ocjenjena između diplomatskih misija i konzularnih ureda država članica na pojedinačnim lokacijama radi osiguranja usklađene primjene zakonskih odredaba o sprječavanju trgovanja vizama i nejednakom postupanju s podnositeljima zahtjeva za vizu.

(19)	Statistički su podaci važno sredstvo nadzora migracijskih kretanja i mogu poslužiti kao učinkovit upravljački alat. Stoga, takvi podaci se trebaju redovito prikupljati u jedinstvenom obrascu.

(20)	Mjere koje su potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(21)

Osobito, Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi izmjene priloga ovoj Uredbi. S obzirom da su te mjere općeg opsega i da su namijenjene izmjenama elemenata Uredbe koji nisu ključni, inter alia, dopunjavanjem tim novim elementima koji nisu ključni, one moraju biti donesene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(22)	S ciljem osiguranja usklađene primjene ove Uredbe na operativnoj razini, trebalo bi sastaviti upute o praksi i postupcima koje primjenjuju države članice prilikom obrade zahtjeva za vizu.

(23)	Potrebno je uspostaviti zajedničku internetsku stranicu o schengenskim vizama kako bi se poboljšala prepoznatljivost i jedinstvena percepcija zajedničke vizne politike. Takva će stranica poslužiti kao sredstvo kojim će se javnosti osiguravati sve važne informacije u vezi sa zahtjevom za vizu.

(24)	Trebalo bi donijeti odgovarajuće mjere za praćenje i ocjenu ove Uredbe.

(25)	Uredbu o VIS-u i Uredbu (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (8) potrebno je izmijeniti uzimajući u obzir odredbe ove Uredbe.

(26)	Bilateralni sporazumi sklopljeni između Zajednice i trećih zemalja čiji je cilj olakšavanje obrade zahtjeva za vize mogu odstupati od ove Uredbe.

(27)	Kada država članica ugošćuje olimpijske igre i paraolimpijske i igre, trebao bi se primjenjivati posebni režim koji bi olakšavao izdavanje viza za članove olimpijske obitelji.

(28)

S obzirom da je cilj ove Uredbe, posebno utvrđivanje postupaka i uvjeta za izdavanje tranzitnih viza ili viza namijenjenih za boravak na teritoriju država članica koji nije duži od tri mjeseca u svakom šestomjesečnom razdoblju, ne može se dostatno postići od strane država članica, ali se stoga može bolje postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi što je potrebno u postizanju tog cilja.

(29)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela posebno priznata u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(30)	Uvjeti koji uređuju ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne utječu na pravila koja trenutačno uređuju priznavanje valjanosti putnih isprava.

(31)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i nije njome vezana, niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini prema odredbama dijela trećeg glave IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska u skladu s člankom 5. tog Protokola mora odlučiti u roku od šest mjeseci od donošenja ove Uredbe, hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(32)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma zaključenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške u vezi s pridruživanjem tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9) iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (10) o određenim aranžmanima za primjenu tog Sporazuma.

(33)

Sporazum bi trebao omogućiti predstavnicima Islanda i Norveške da se priključe radu odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njenih ovlasti prema ovoj Uredbi. Takav je sporazum predviđen u Razmjeni pisama između Vijeća Europske unije i Islanda i Norveške o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u izvršavanju njenih izvršnih ovlasti (11), koje su priložene navedenom Sporazumu. Komisija je dostavila Vijeću nacrt preporuka s ciljem pregovaranja o tom sporazumu.

(34)

U pogledu Švicarske ove Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (12) iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (13) o zaključivanju tog Sporazuma.

(35)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisnog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajn o pristupanju Kneževine Lihtenštajn Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i p pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine koja ulazi u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (14) o potpisivanju tog Protokola.

(36)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjeno Kraljevstvo ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (15). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, nije njome vezana, niti se na njega primjenjuje.

(37)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (16). Irska stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, nije njome vezana, niti se na nju primjenjuje.

(38)	Ova Uredba, uz iznimku članka 3., predstavlja odredbe koje nadograđuju schengensku pravnu stečevinu ili su na drugi način s njome povezane u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. i u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj i područje primjene

1. Ova Uredba utvrđuje postupke i uvjete za izdavanje viza za tranzit preko ili planirani boravak na području država članica koji ne prelazi tri mjeseca unutar šestomjesečnog razdoblja.

2. Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na državljane trećih zemalja koji moraju imati vizu prilikom prelaska vanjskih granica država članica sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. u kojoj se navode treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu prilikom prelaska vanjskih granica te čiji državljani su izuzeti od te obveze (17), ne dovodeći u pitanje:

(a)	prava slobodnog kretanja koja imaju državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji građana Unije;

(b)

slična prava koja imaju državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji koji prema sporazumima između Zajednice i njenih država članica, s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju prava slobodnog kretanja koja su jednaka onima koja imaju građani Unije i članovi njihovih obitelji.

3. U ovoj se Uredbi također navode treće zemlje za čije se državljane traži da imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu odstupajući od načela slobodnog tranzita koje je utvrđeno u Prilogu 9 Konvenciji iz Chicaga o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, te se utvrđuju postupci i uvjeti za izdavanje viza u svrhu tranzita preko tranzitnih područja zračnih luka država članica.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„Državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora.

„Viza” znači odobrenje koje je izdala država članica radi:

(a)	tranzita preko ili planiranog boravka na području država članica u najduljem trajanju od tri mjeseca unutar bilo kojeg šestomjesečnog razdoblja od datuma prvog ulaska na područje država članica;

(b)	tranzita preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka država članica.

3.	„Jedinstvena viza” znači viza koja vrijedi za čitavo područje država članica.

4.	„Viza s ograničenom prostornom valjanošću” znači viza koja vrijedi za područje jedne ili više država članica, ali ne za sve države članice.

5.	„Zrakoplovno-tranzitna viza” znači viza koja vrijedi za tranzit preko međunarodnih tranzitnih područja jedne ili više zračnih luka država članica.

6.	„Naljepnica vize” znači jedinstveni obrazac za vize kako je utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog viznog obrasca (18).

7.	„Priznata putna isprava” znači putna isprava koju je jedna ili više država članica priznala u svrhu unošenja viza.

„poseban list za unošenje vize” znači jedinstveni oblik obrasca za unošenje vize koji države članice izdaju nositeljima putnih isprava što ih država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje, kako je utvrđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrazaca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (19).

9.	„Konzulat” znači diplomatska misija ili konzularni ured države članice ovlaštene za izdavanje viza pod vodstvom karijernog konzularnog službenika, kako je definirano u Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.

10.	„Zahtjev” znači zahtjev za izdavanje vize.

11.	„Komercijalni posrednik” znači privatna upravna agencija, prijevozno poduzeće ili putna agencija (organizator putovanja ili prodavatelj na malo).

GLAVA II.

ZRAKOPLOVNO-TRANZITNA VIZA

Članak 3.

Državljani trećih zemalja kojima je potrebna zrakoplovno-tranzitna viza

1. Državljani trećih zemalja navedeni u Prilogu IV. moraju imati zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka na području država članica.

2. U hitnim slučajevima masovnog priliva nezakonitih migranata, pojedine države članice mogu tražiti da državljani trećih zemalja, osim onih iz stavka 1. imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka na njihovu području. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim odlukama prije njihova stupanja na snagu i o ukidanju takvog zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnom vizom.

3. U okviru Odbora iz članka 52. stavka 1., te se obavijesti razmatraju svake godine u svrhu uvrštavanja određenih trećih zemlja u popis iz Priloga IV.

4. Ako treća zemlja nije uvrštena u popis iz Priloga IV., određena država članica može zadržati, uz uvjet ispunjenja zahtjeva iz stavka 2., ili ukinuti zahtjev za zrakoplovno-tranzitnom vizom.

5. Sljedeće kategorije osoba oslobađaju se od obveze da imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu iz stavaka 1. i 2.;

(a)	nositelji valjanih jedinstvenih viza, nacionalnih viza za dugotrajni boravak ili dozvola za boravak koje su izdale države članice;

(b)	državljani trećih zemalja koji imaju valjane dozvole boravka navedene u Prilogu V. koje su izdale Andora, Kanada, Japan, San Marino ili Sjedinjene Američke Države i kojima se nositelju jamči bezuvjetni ponovni prihvat;

(c)	državljani trećih zemalja koji imaju valjanu vizu za državu članicu ili državu stranku Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992., Kanadu, Japan ili Sjedinjene Američke Države ili kada se vrate iz tih zemalja nakon što su iskoristili vizu;

(d)	članovi obitelji državljana Unije iz članka 1. stavka 2. točke (a);

(e)	nositelji diplomatskih putovnica;

(f)	članovi zrakoplovne posade koji su državljani ugovorne stranke Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu.

GLAVA III.

POSTUPCI I UVJETI ZA IZDAVANJE VIZA

POGLAVLJE I.

Tijela koja sudjeluju u postupcima vezanima uz zahtjeve

Članak 4.

Tijela koja su nadležna za sudjelovanje u postupcima vezanima za zahtjeve

1. Zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju konzulati.

2. Iznimno od stavka 1., zahtjeve mogu razmatrati i o njima odlučivati na vanjskim granicama država članica tijela nadležna za provjere osoba u skladu s člancima 35. i 36.

3. U ne-europskim prekomorskim područjima država članica zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju tijela koja odredi konkretna država članica.

4. Država članica može zahtijevati sudjelovanje i drugih tijela, osim onih iz stavka 1. i 2., u razmatranju i odlučivanju o zahtjevima.

5. Država članica može zahtijevati da se druga država članica s njom savjetuje i da je informira u skladu s člancima 22. i 31.

Članak 5.

Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu

1. Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu za jedinstvenu vizu je:

(a)	država članica čije je područje jedino odredište posjeta(â);

(b)	ako posjet uključuju više od jednog odredišta, država članica čije je državno područje glavno odredište posjeta u smislu duljine ili svrhe boravka; ili

(c)	ako se ne može utvrditi glavno odredište, država članici čiju vanjsku granicu podnositelj zahtjeva namjerava prijeći kako bi ušao na područje država članica.

2. Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu za jedinstvenu vizu u svrhu tranzita je:

(a)	u slučaju tranzita preko samo jedne države članice, ta konkretna država članica; ili

(b)	u slučaju tranzita preko nekoliko država članica, država članica čiju vanjsku granicu podnositelj zahtjeva namjerava prvu prijeći.

3. Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu za zrakoplovno-tranzitnu vizu je:

(a)	u slučaju samo jednoga zrakoplovnog tranzita, država članica na čijem je državnom području tranzitna zračna luka; ili

(b)	u slučaju dvaju ili više zrakoplovnih tranzita, država članica na čijem je državom području zrakoplovna luka prvog tranzita.

4. Države članice surađuju u sprječavanju situacija kada zahtjev ne može biti razmatran i o njemu odlučeno stoga što država članica koja je nadležna u skladu sa stavcima 1. do 3. nije nazočna ni zastupljena u trećoj zemlju gdje podnositelj predaje zahtjev u skladu sa člankom 6.

Članak 6.

Konzularna područna nadležnost

1. Zahtjev razmatra i o njemu odlučuje samo konzulat nadležne države članice na čijem konzularnom području podnositelj zahtjeva zakonito boravi.

2. Konzulat nadležne države članice razmatra i odlučuje o zahtjevu što ga je podnio državljanin treće zemlje koji se zakonito nalazi, ali nema boravište na njegovu konzularnom području, ako je podnositelj dao opravdanje za podnošenje zahtjeva u tom konzulatu.

Članak 7.

Nadležnost za izdavanje viza državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze na državnom području države članice

Državljani trećih zemalja koji se zakonito nalaze na državnom području države članice i koji moraju imati vizu za ulazak na državno područje jedne ili područje više drugih država članica, dužni su podnijeti zahtjev za vizu u konzulatu države članice koja je nadležna prema članku 5. stavku 1. ili 2.

Članak 8.

Ugovori o zastupanju

1. Država članica može izraziti spremnost da zastupa drugu državu članicu koja je nadležna u skladu s člankom 5. u svrhu razmatranja zahtjeva i izdavanja viza u ime te druge države članice. Država članica također može u ograničenom opsegu zastupati drugu državu članicu samo za prikupljanje zahtjeva i uzimanje biometrijskih podataka.

2. Konzulat države članice zastupateljice, ako razmatra odbijanje vize, dostavlja zahtjev nadležnim tijelima zastupane države članice radi donošenja konačne odluke o zahtjevu u roku iz članka 23. stavka 1., 2. ili 3.

3. Prikupljanje i prosljeđivanje predmeta i podataka zastupanoj državi članici provodi se u skladu s mjerodavnim pravilima o sigurnosti i zaštiti podataka.

4. Bilateralni ugovori sklopljeni između države članice zastupateljice i zastupane države članice sadrže sljedeće:

(a)	točno se navodi trajanje takvog zastupanja, ako je privremeno, te postupci za njegovo okončanje;

(b)	mogu se, posebno kada zastupana država članica ima konzulat u konkretnoj trećoj zemlji, predvidjeti odredbe o prostorijama, osoblju i plaćanjima zastupane države članice;

(c)	može se urediti da država članica zastupateljica mora zahtjeve određenih kategorija državljana trećih zemalja proslijediti središnjim tijelima zastupane države članice na prethodno konzultiranje, kako je navedeno u članku 22.;

(d)	iznimno od stavka 2., može se ovlastiti konzulat treće zemlje da sklapa ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u toj zemlji.

5. Države članice koje nemaju svoj konzulat u trećoj zemlji, trebaju pokušati sklopiti ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u toj zemlji.

6. Radi osiguranja da loša prometna infrastruktura ili velike udaljenosti u posebnim regijama ili zemljopisnim područjima ne prouzroče nepotrebne napore podnositeljima zahtjeva da dođu do konzulata, države članice koje nemaju svoje konzulate u toj regiji ili području nastojat će zaključiti ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u toj regiji ili području.

7. Zastupana država članica obavješćuje o ugovoru o zastupanju ili prestanku takvog ugovora Komisiju, prije njegova stupanja na snagu ili okončanja.

8. Istodobno, konzulat države članice zastupateljice obavješćuje konzulate drugih država članica i delegaciju Komisije na konkretnom konzularnom području o ugovorima o zastupanju ili okončanju takvih ugovora prije njihova stupanja na snagu ili okončanja.

9. Ako konzulat države članice zastupateljice odluči surađivati s vanjskim pružateljima usluga u skladu s člankom 43. ili s akreditiranim posrednicima iz članka 45., takva će suradnja uključivati zahtjeve na koje se odnose ugovori o zastupanju. Središnja tijela zastupane države članice moraju se unaprijed obavještavati o uvjetima takve suradnje.

POGLAVLJE II.

Primjena

Članak 9.

Praktične upute za podnošenje zahtjeva

1. Zahtjevi se podnose najviše tri mjeseca prije početka planiranog posjeta. Nositelji vize za višekratni ulazak mogu podnijeti zahtjev prije isteka vize čiji je rok valjanosti najmanje šest mjeseci.

2. Od podnositelja se može zahtijevati da zakažu termin za podnošenja zahtjeva. U pravilu, termin se zakazuje u roku dva tjedna od datuma kada je zatražen.

3. U opravdanim slučajevima hitnosti, konzulat može dopustiti podnošenje zahtjeva podnositeljima bez zakazivanja termina ili će se on dati odmah.

4. Zahtjeve mogu podnijeti u konzulatu podnositelji ili akreditirani komercijalni posrednici, kako je predviđeno člankom 45. stavkom 1., ne dovodeći u pitanje članak 13. ili u skladu s člancima 42. ili 43.

Članak 10.

Opća pravila za podnošenje zahtjeva

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 13., 42., 43. i 45. podnositelji osobno podnose zahtjev.

2. Konzulati mogu odstupiti od zahtjeva iz stavka 1., ako im je podnositelj poznat po poštenju i pouzdanosti.

3. Prilikom podnošenja zahtjeva, podnositelj treba:

(a)	predočiti obrazac zahtjeva u skladu s člankom 11.;

(b)	predočiti putnu ispravu u skladu s člankom 12.;

(c)	predočiti fotografiju u skladu sa standardima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 1683/95 ili, gdje je VIS operativan, sukladno članku 48. Uredbe o VIS-u, u skladu sa standardima iz članka 13. ove Uredbe;

(d)	ako je primjenjivo, dopustiti uzimanje njegovih otisaka prstiju u skladu s člankom 13.;

(e)	platiti viznu pristojbu u skladu s člankom 16.;

(f)	predočiti popratne isprave u skladu sa člankom 14. i Prilogom II.

(g)	ako je primjenjivo, podnijeti dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 15.

Članak 11.

Obrazac zahtjeva

1. Svaki je podnositelj dužan priložiti potpun i potpisan obrazac zahtjeva, kako je navedeno u Prilogu I. Osobe navedene u putnoj ispravi podnositelja prilažu posebni obrazac zahtjeva. Maloljetne osobe prilažu obrazac zahtjeva koji je potpisala osoba koja trajno ili privremeno ima roditeljsko pravo ili zakonsko skrbništvo.

2. Konzulati su dužni pobrinuti se da obrazac zahtjeva bude svagdje pristupačan i lako dostupan podnositeljima zahtjeva, i besplatan.

3. Obrazac treba biti dostupan na sljedećim jezicima:

(a)	službenom jeziku/jezicima države članice za koju se viza traži;

(b)	službenom jeziku/jezicima zemlje domaćina;

(c)	službenom jeziku/jezicima zemlje domaćina i službenom jeziku/jezicima države članice za koju se viza traži; ili

(d)	u slučaju zastupanja, službenom jeziku/jezicima države članice zastupateljice.

Uz jezik/jezike iz točke (a), obrazac može biti dostupan na drugom službenom jeziku institucija Europske unije.

4. Ako obrazac zahtjeva nije dostupan na službenom jeziku/jezicima zemlje domaćina, potrebno je učiniti ga dostupnim podnositeljima prevođenjem na taj/te jezik/jezike.

5. Prijevod obrasca zahtjeva na službeni jezik/jezike zemlje domaćina obavlja se u skladu sa schengenskom suradnjom na lokalnoj razini iz članka 48.

6. Konzulat obavješćuje podnositelje zahtjeva o jeziku/jezicima koji se mogu koristiti prilikom ispunjavanja obrasca zahtjeva.

Članak 12.

Putna isprava

Podnositelj zahtjeva mora predočiti valjanu putnu ispravu koja ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	mora biti valjana najmanje tri mjeseca nakon planiranog datuma odlaska s područja država članica, ili u slučaju nekoliko posjeta, nakon posljednjeg planiranog datuma odlaska s područja država članica. Međutim, u opravdanim slučajevima hitnosti, od ovog se zahtjeva može odstupiti;

(b)	mora sadržavati najmanje dvije prazne stranice;

(c)	mora biti izdana u prethodnih 10 godina.

Članak 13.

Biometrijski podaci

1. Države članice uzimaju biometrijske podatke podnositelja koji sadržavaju njegovu fotografiju i otiske njegovih 10 prstiju u skladu sa zaštitnim mjerama utvrđenima u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

2. Kod podnošenja prvog zahtjeva, podnositelj se treba osobno pojaviti. Tada se uzimaju sljedeći biometrjski podaci:

—	fotografija, skenirana ili snimljena u vrijeme podnošenja zahtjeva, i

—	otisci njegovih 10 prstiju uzetih s ravno položenih prstiju i digitalno pohranjenih.

3. Kada su otisci prstiju podnositelja zahtjeva kao dio prethodnog zahtjeva prvi put uneseni u VIS prije manje od 59 mjeseci prije datuma novog zahtjeva, oni se kopiraju u sljedeći zahtjev.

Međutim, kada postoji opravdana sumnja u vezi s identitetom podnositelja, konzulat uzima otiske prstiju u razdoblju iz prvog stavka.

Nadalje, ako se u vrijeme podnošenja zahtjeva ne može odmah potvrditi da su otisci prstiju uzeti u razdoblju iz prvog stavka, podnositelj zahtjeva može zahtijevati njihovo uzimanje.

4. U skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe o VIS-u, fotografija priložena svakom zahtjevu unosi se u VIS. Podnositelj zahtjeva se u tu svrhu ne mora osobno pojaviti.

Tehnički zahtjevi za fotografiju moraju ispunjavati međunarodne standarde koji su utvrđeni u Dokumentu 9303, dio 1, šesto izdanje Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO).

5. Otisci prstiju uzimaju se u skladu s standardima ICAO-a i Odlukom Komisije 2006/648/EZ od 22. rujna 2006. o tehničkim standardima za biometrijske podatke u vezi s razvojem Viznog informacijskog sustava (20).

6. Biometrjske podatke uzimaju stručno i valjano ovlašteno osoblje nadležnih tijela u skladu s člankom 4. stavcima 1., 2. i 3. Pod nadzorom konzulata biometrijske podatke također mogu uzimati stručno i valjano ovlašteno osoblje počasnog konzula prema članku 42. ili vanjski pružatelji usluga prema članku 43. Konkretna/e država članica/države članice treba, ako postoji sumnja, predvidjeti mogućnost da se u konzulatu provjere otisci prstiju koje su uzeli vanjski pružatelji usluga.

7. Sljedeći podnositelji izuzeti su od zahtjeva davanja otisaka prstiju:

(a)	djeca mlađa od 12 godina;

(b)

osobe kod kojih je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće. Ako je moguće uzimanje manje od 10 otisaka prstiju, uzima se najveći mogući broj otisaka prstiju. Međutim, ako je nemogućnost privremena, podnositelj je dužan dati otiske prstiju kod sljedećeg zahtjeva. Nadležna tijela u skladu s člankom 4. stavkom 1., 2. i 3. ovlaštena su zatražiti dodatno objašnjenje o razlozima privremene nemogućnosti. Države članice osiguravaju da postoje odgovarajući postupci kojima se jamči dostojanstvo podnositelja u slučaju poteškoća kod uzimanja;

(c)	čelnici države i vlade i članovi nacionalne vlade u pratnji supružnika, članovi njihovih službenih izaslanstava koje su vlade država članica ili međunarodne organizacije pozvale u službeni posjet;

(d)	vladari i drugi visoki članovi kraljevske obitelji, kada ih vlade država članica ili međunarodne organizacije pozovu u službeni posjet.

8. U slučajevima iz stavka 7., unos „nije primjenjivo” unosi se u VIS u skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe o VIS-u.

Članak 14.

Popratne isprave

1. Prilikom podnošenja zahtjeva za jedinstvenu vizu, podnositelj zahtjeva je dužan priložiti:

(a)	isprave kojima se dokazuje svrha putovanja;

(b)	isprave u vezi sa smještajem, ili dokaz o dostatnim sredstvima za pokrivanje troškova smještaja;

(c)

isprave kojima se dokazuje da podnositelj ima dostatna sredstva za uzdržavanje tijekom namjeravanog boravka i za povratak u svoju zemlju podrijetla ili boravišta, ili za prelazak u treću zemlju u kojoj je siguran da će biti prihvaćen, ili da je u mogućnosti zakonito pribaviti takva sredstva u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c) i stavkom 3. Zakonika o schengenskim granicama;

(d)	informacije na temelju kojih se može provjeriti namjera podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize.

2. Prilikom podnošenja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, podnositelj je dužan priložiti:

(a)	isprave o nastavku putovanja u konačno odredište nakon planiranog zrakoplovnog tranzita;

(b)	informacije na osnovi kojih se može provjeriti namjera podnositelja da ne uđe na područje država članica.

3. Popis popratnih isprava koji nije konačan, a koje konzulat može zatražiti od podnositelja kao bi provjerio ispunjavanja uvjeta iz stavaka 1. i 2. naveden je u Prilogu II.

4. Države članice mogu zatražiti od podnositelja da podnese dokaz o plaćanju troškova i/ili privatnom smještaju ispunjavanjem obrasca koji sastavlja svaka država članica. Taj obrazac posebno navodi:

(a)	je li njegova svrha dokaz o plaćanju troškova i/ili smještaju;

(b)	je li domaćin pojedinac, trgovačko društvo ili organizacija;

(c)	osobne podatke domaćina i njegove podatke za kontakt;

(d)	ime pozvanog/pozvanih podnositelja zahtjeva;

(e)	adresu smještaja;

(f)	trajanje i svrhu boravka;

(g)	eventualne obiteljske veze sa domaćinom.

Osim službenog/službenih jezika države članice, obrazac mora biti sastavljen na barem još jednom drugom službenom jeziku institucija Europske unije. Obrazac mora sadržavati informacije za osobu koja ga potpisuje u skladu s člankom 37. stavkom 1. Uredbe o VIS-u. Uzorak obrasca dostavlja se Komisiji.

5. U sklopu schengenske suradnje potreba dopunjavanja i usklađivanja popisa popratnih isprava procjenjuje za svako konzularno područje kako bi se uzele o obzir lokalne okolnosti.

6. Konzulati mogu ukinuti jedan ili više uvjeta iz stavka 1. ako im je podnositelj poznat po poštenju i pouzdanosti, posebno po zakonitom korištenju prethodnih viza, i ako nema sumnje da će ispunjavati uvjete iz članka 5. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama u trenutku prelaska vanjskih granica država članica.

Članak 15.

Putno zdravstveno osiguranje

1. Podnositelji zahtjeva za jedinstvenu vizu za jedan ili dva ulazaka dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje pokriva troškove koji mogu nastati u vezi s: vraćanjem u domovinu iz zdravstvenih razloga, hitnom medicinskom pomoći i/ili hitnim bolničkim liječenjem ili smrti tijekom njihova boravka na području država članica.

2. Podnositelji zahtjeva za jedinstvenu vizu za više od dva ulaska (višestruki ulaz) dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje pokriva vrijeme prvog planiranog posjeta.

Nadalje, ti podnositelji zahtjeva potpisuju izjavu sadržanu u obrascu zahtjeva u kojoj izjavljuju da su svjesni potrebe postojanja putnog zdravstvenog osiguranja za kasnije boravke.

3. Osiguranje mora biti valjano na cijelom području država članica i obuhvaćati čitavo vrijeme planiranog boravka i tranzita. Najmanja svota je 30 000 eura.

Ako je izdana viza s ograničenom područnom valjanošću koja vrijedi za područje više od jedne države članice, svota osiguranja mora rijediti najmanje za te države članice.

4. Podnositelji zahtjeva, u pravilu, sklapaju osiguranje u zemljama svog stalnog boravišta. Kada to nije moguće, oni nastoje dobiti osiguranje u nekoj drugoj zemlji.

Kada neka druga osoba sklapa osiguranje u ime podnositelja zahtjeva, vrijede uvjeti iz stavka 3.

5. Prilikom procjene je li svota osiguranja odgovarajuća, konzulati utvrđuju bi li zahtjevi prema osiguravajućem društvu mogli biti naknađeni u državi članici.

6. Smatra se da je zahtjev za osiguranjem ispunjen kada se utvrdi da je moguće pretpostaviti odgovarajuću razinu osiguranja s obzirom na poslovnu situaciju podnositelja zahtjeva. Izuzeće od obveze podnošenja dokaza putnog zdravstvenog osiguranja može se odnositi na posebne profesionalne skupine, kao što su pomorci, koji već imaju putno zdravstveno osiguranje zbog svoje profesionalne djelatnosti.

7. Nositelji diplomatskih putovnica izuzeti su od obveze da imaju putno zdravstveno osiguranje.

Članak 16.

Vizna pristojba

1. Podnositelji plaćaju viznu pristojbu od 60 eura.

2. Djeca od šeste do dvanaeste godine plaćaju viznu pristojbu od 35 eura.

3. Vizna se pristojba redovito prilagođava, kako bi se uzeli u obzir upravni troškovi.

4. Vizna se pristojba ne naplaćuje za podnositelje koji pripadaju nekoj od sljedećih kategorija:

(a)	djeca do šest godina starosti;

(b)	školska djeca, studenti, studenti na poslijediplomskim studijima te prateći nastavnici koji poduzimaju boravke u svrhu studija ili stručne izobrazbe;

(c)

istraživači iz trećih zemalja koji putuju u svrhu provođenja znanstvenog istraživanja kako je utvrđeno u Preporuci 2005/761/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. rujna 2005. za olakšavanje izdavanja jedinstvenih kratkotrajnih viza koje države članice izdaju za istraživače iz trećih zemalja koji putuju unutar Zajednice u svrhu provedbe znanstvenog istraživanja (21);

(d)	predstavnici neprofitnih organizacija stari 25 godina ili mlađi koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koja organiziraju neprofitne organizacije.

5. Od obveze plaćanja vizne pristojbe mogu se osloboditi:

(a)	djeca između šest i 12 godina starosti;

(b)	nositelji diplomatskih i službenih putovnica;

(c)	sudionici seminara, konferencija, sportskih, kulturnih ili obrazovnih događanja stari 25 godina ili mlađi;

U sklopu schengenske suradnje na lokalnoj razini, države članice nastoje uskladiti primjenu tih izuzeća.

6. U pojedinačnim slučajevima, svota vizne pristojbe koja se naplaćuje, može se ne naplatiti ili umanjiti, ako to pridonosi promidžbi kulturnih ili sportskih interesa ili interesa u području vanjske politike, razvojne politike ili drugim područjima važnog javnog interesa ili iz humanitarnih razloga.

7. Vizna se pristojba naplaćuje u eurima, u nacionalnoj valuti treće zemlje ili u valuti koja se uobičajeno koristi u trećoj zemlji u kojoj je podnesen zahtjev, te se ne vraća osim u slučajevima iz članka 18. stavka 2. i članka 19. stavka 3.

Kada je svota naplaćena u valuti koja nije euro, svota vizne pristojbe naplaćena u toj valuti utvrđuje se i redovito prilagođava na temelju referentnog deviznog tečaja za euro kojeg određuje Europske središnja banka. Naplaćena se svota može zaokružiti na više, a konzulati osiguravaju u okviru schengenske suradnje na lokalnoj razini da zaračunavaju slične pristojbe.

8. Podnositelju se izdaje potvrda o uplaćenoj viznoj pristojbi.

Članak 17.

Pristojbe za usluge

1. Vanjski pružatelj usluga iz članka 43. može naplaćivati dodatnu pristojbu za uslugu. Pristojba za uslugu razmjerna je troškovima koje ima vanjski pružatelj usluga u obavljanju jednog ili više zadataka iz članka 43. stavka 2.

2. Pristojba za uslugu utvrđuje se u pravnom instrumentu iz članka 43. stavka 2.

3. U sklopu schengenske suradnje na lokalnoj razini države članice osiguravaju da pristojba za uslugu naplaćena podnositelju valjano odražava uslugu koju nudi vanjski pružatelj usluga te da je prilagođena lokalnim okolnostima. Isto tako, one će nastojati uskladiti pristojbu za uslugu koja se primjenjuje.

4. Pristojba za uslugu ne smije prelaziti polovicu vizne pristojbe iz članka 16. stavka 1., bez obzira na moguća smanjenja ili izuzeća od naplate vizne pristojbe, kako je utvrđeno u članku 16. stavku 2., 4., 5. i 6.

5. Konkretna država članica/države članice zadržava mogućnost za sve podnositelje da zahtjev podnose izravno u njenim/njihovim konzulatima.

POGLAVLJE III.

Razmatranje zahtjeva i odlučivanje o njemu

Članak 18.

Provjeravanje nadležnosti konzulata

1. Nakon podnošenja zahtjeva, konzulat provjerava je li nadležan za njegovo razmatranje i odlučivanje o njemu, u skladu s odredbama članaka 5. i 6.

2. U slučaju da konzulat nije nadležan, on bez odgode vraća obrazac zahtjeva i sve isprave što ih je podnositelj zahtjeva dostavio, vraća viznu pristojbu te navodi koji je konzulat nadležan.

Članak 19.

Dopuštenost

1. Nadležni konzulat provjerava:

—	je li zahtjev podnesen u roku iz članka 9. stavka 1.,

—	sadržava li zahtjev isprave iz članka 10. stavka 3. točke (a) do (c),

—	jesu li uzeti biometrijski podaci podnositelja, te

—	je li naplaćena vizna pristojba.

2. Kada nadležni konzulat utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev je dopušten i konzulat:

—	slijedi postupak iz članka 8. Uredbe o VIS-u, te

—	dalje razmatra zahtjev.

Podatke u VIS unosi samo valjano ovlašteni konzularni službenik u skladu s člankom 6. stavkom 1., člankom 7., člankom 9. stavkom 5. i člankom 9. stavkom 6. Uredbe o VIS-u.

3. Kada nadležni konzulat utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev nije dopušten, a konzulat bez odgode:

—	vraća obrazac zahtjeva i sve isprave koje je podnositelj priložio,

—	uništava uzete biometrijske podatke,

—	vraća viznu pristojbu, te

—	ne razmatra zahtjev.

4. Iznimno, zahtjev koji ne ispunjava uvjete iz stavka 1. može se smatrati dopuštenim iz humanitarnih razloga ili razloga nacionalnog interesa.

Članak 20.

Pečat kojim se potvrđuje dopuštenost zahtjeva

1. Ako je zahtjev dopušten, nadležni konzulat unosi pečat u putnu ispravu podnositelja zahtjeva. Pečat odgovara modelu iz Priloga III. i unosi se u skladu s odredbama tog Priloga.

2. Pečat se ne unosi u diplomatske, službene i posebne putovnice.

3. Odredbe ovog članka primjenjuju se na konzulate država članica do datuma potpune primjene VIS-a u svim područjima, u skladu s člankom 48. Uredbe o VIS-u.

Članak 21.

Provjera uvjeta za ulazak i procjena rizika

1. Prilikom razmatranja zahtjeva za jedinstvenu vizu, utvrđuje se ispunjava li podnositelj uvjete za ulazak iz članka 5. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama, a osobito će se procjenjivati predstavlja li podnositelj opasnost od nezakonite migracije ili opasnost za sigurnost država članica, te namjerava li podnositelj napustiti područje država članica prije isteka vize koju je zatražio.

2. Za svaki će se zahtjev konzultirati VIS u skladu s člankom 8. stavkom 2. i člankom 15. Uredbe o VIS-u. Države članice osiguravaju da se u cijelosti koriste sva mjerila za pretraživanje sukladno članku 15. Uredbe o VIS-u, kako bi se izbjegla pogrešna odbijanja i identifikacije.

3. Prilikom utvrđivanja ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za ulazak, konzulat provjerava:

(a)	da predočena putna isprava nije lažna ili krivotvorena;

(b)

podnositeljevo opravdanje za svrhu i uvjete planiranog boravka, i da ima dostatna sredstva za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka, tako i za povratak u njegovu zemlju porijekla ili boravišta, ili za tranzit u treću zemlju za koju je siguran da će ga prihvatiti ili da je u položaju zakonito pribaviti takva sredstva;

(c)	je li podnositelj osoba za koju je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) u svrhu odbijanja ulaska;

(d)	da se podnositelj ne smatra prijetnjom za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 19. Zakonika o schengenskim granicama, osobito kada nije izdano upozorenje u nacionalnoj bazi podataka države članice u svrhu odbijanja ulaska na istoj osnovi;

(e)	ako je primjenjivo, da podnositelj zahtjeva ima odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje.

4. Ako je primjenjivo, konzulat provjerava duljinu prethodnih i planiranih boravaka, kako bi provjerio da podnositelj zahtjeva ne prijeđe najdulje trajanje odobrenog boravka na području država članica, neovisno o mogućim boravcima odobrenima nacionalnom dugotrajnom vizom ili dozvolom boravka koju je izdala druga država članica.

5. Sredstva za uzdržavanje za planirani boravak procjenjuju se u skladu s trajanjem i svrhom boravka, u odnosu na prosječne cijene smještaja i prehrane u konkretnoj državi članici/državama članicama pomnožene brojem dana boravka, na temelju referentnih svota koje su utvrdile države članice u skladu s člankom 34. stavkom 1. točkom (c) Zakonika o schengenskim granicama. Dokaz o plaćanju troškova i/ili privatnom smještaju može također predstavljati dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje.

6. Prilikom razmatranja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, konzulat provjerava osobito:

(a)	da priložena putna isprava nije lažna niti krivotvorena;

(b)	mjesta odlaska i odredišta dotičnog državljanina treće zemlje i usklađenost predviđenog plana putovanja sa zrakoplovnim tranzitom;

(c)	dokaz o nastavku putovanja prema konačnom odredištu.

7. Razmatranje zahtjeva zasniva se ponajprije na vjerodostojnosti i pouzdanosti priloženih isprava te na istinitosti i pouzdanosti izjava podnositelja zahtjeva.

8. Tijekom razmatranja zahtjeva konzulati mogu u opravdanim slučajevima pozvati podnositelja na razgovor i zatražiti dodatne isprave.

9. Prethodno odbijanje zahtjeva za vizu ne dovodi automatski do odbijanja novog zahtjeva. Novi se zahtjev procjenjuje na temelju svih dostupnih informacija.

Članak 22.

Prethodno savjetovanje sa središnjim tijelima drugih država članica

1. Država članica može zatražiti da se središnja tijela drugih država članica savjetuju s njezinim središnjim tijelima tijekom razmatranja zahtjeva koje su podnijeli državljani određenih trećih zemalja ili određene kategorije takvih državljana. Takva savjetovanja ne primjenjuju se na zahtjeve za zrakoplovno-tranzitne vize.

2. Središnja tijela koja se savjetuju u svakom slučaju daju odgovor u roku sedam kalendarskih dana nakon što je s njima zatraženo savjetovanje. Izostanak odgovora u tom roku znači da ona nemaju razloga usprotiviti se izdavanju vize.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za prethodnim savjetovanjem prije početka njegove primjene. Ta se informacija također dostavlja u sklopu lokalne schengenske suradnje na području nadležnosti na koje se odnosi.

4. Komisija informira države članice o takvim obavijestima.

5. Od datuma zamijene Schengenske savjetodavne mreže, kako je navedeno u članku 46. Uredbe o VIS-u, prethodno se savjetovanje provode u skladu s člankom 16. stavkom 2. ove Uredbe.

Članak 23.

Odlučivanje o zahtjevu

1. O zahtjevima se odlučuje u roku do 15 kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva koji se dopušten u skladu s člankom 19.

2. To se razdoblje može produljiti na najviše 30 kalendarskih dana u pojedinačnim slučajevima, posebno kada je potrebno zahtjev dodatno razmotriti ili u slučajevima zastupanja kada su konzultirana tijela zastupane države članice.

3. Iznimno, kada je potrebna dodatna dokumentacija u pojedinačnim slučajevima, razdoblje se može produljiti do najviše 60 dana.

4. Osim ako zahtjev nije povučen, donosi se odluka o:

(a)	izdavanju jedinstvene vize u skladu s člankom 24.;

(b)	izdavanju vize s ograničenom područnom valjanošću u skladu s člankom 25.;

(c)	odbijanju izdavanja vize u skladu s člankom 32.; ili

(d)	prekidu razmatranja zahtjeva i njegovu prosljeđivanju nadležnim tijelima zastupane države članice u skladu s člankom 8. stavkom 2.

Činjenica da fizički nije moguće uzeti otiske prstiju u skladu s člankom 13. stavkom 7. točkom (b), ne utječe na izdavanje ili odbijanje vize.

POGLAVLJE IV.

Izdavanje vize

Članak 24.

Izdavanje jedinstvene vize

1. Rok valjanosti vize i duljina odobrenog boravka zasnivaju se na razmatranju provedenom u skladu s člankom 21.

Viza se može izdati za jedan, dva ili više ulazaka. Rok valjanosti ne može biti dulji od pet godina.

U slučaju tranzita, duljina odobrenog boravka odgovara vremenu potrebnom za tranzit.

Ne dovodeći u pitanje članak 12. točku (a), rok valjanosti vize uključuje dodatno razdoblje od 15 dana.

Države članice mogu odlučiti da ne odobravaju takvo dodatno razdoblje zbog javnog reda ili međunarodnih odnosa neke od država članica.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 12. točku (a), vize za višekratne ulaske izdaju se s rokom valjanosti šest mjeseci i pet godina, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

podnositelj je dokazao potrebu ili opravdao namjeru da često i/ili redovito putuje, osobito iz poslovnih ili obiteljskih razloga, kao što su poslovni ljudi, državni službenici koji imaju službene veze s državama članicama i institucijama EU-a, predstavnici organizacija civilnog društva koji putuju zbog strukovne izobrazbe, seminara, konferencija, članovi obitelji građana Unije, članovi obitelji državljana trećih zemalja koje zakonito borave u državama članicama i pomorci; te

(b)	podnositelj je dokazao svoje poštenje i pouzdanost, osobito po zakonitom korištenju prethodnih viza ili viza s ograničenom područnom valjanošću, svojom financijskom situacijom u zemlji podrijetla ili svojom stvarnom namjerom da napusti područje država članica prije isteka vize koju je zatražio.

3. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u unose se u VIS, po donošenju odluke o izdavanju te vize.

Članak 25.

Izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću

1. Viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje se iznimno u sljedećim slučajevima:

(a)

ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza,

i.	odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz članka 5. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni;

ii.	izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s člankom 22.,

iii.	izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s člankom 22.;

ili

(b)	ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.

2. Viza s ograničenom područnom valjanošću vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala. Iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

3. Ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu. Ako država članica koja izdaje vizu ne priznaje putnu ispravu podnositelja zahtjeva, izdana viza vrijedi samo za tu državu članicu.

4. Kada je viza s ograničenom područnom valjanošću izdana u slučajevima iz stavka 1. točke (a), središnja tijela države članice koja izdaje vizu bez odgode prosljeđuju potrebne informacije središnjim tijelima drugih država članica, prema postupku iz članka 16. stavka 3. Uredbe o VIS-u.

5. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u unose se u VIS, nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize.

Članak 26.

Izdavanje zrakoplovno-tranzitne vize

1. Zrakoplovno-tranzitna viza vrijedi za tranzit preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka koje se nalaze na području država članica.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 12. stavak 1., rok valjanosti vize uključuje dodatno razdoblje od 15 dana.

Države članice mogu odlučiti da ne odobravaju takvo dodatno razdoblje zbog javnog reda ili međunarodnih odnosa neke od država članica.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 12. točku (a), višekratne zrakoplovno-tranzitne vize mogu se izdati s rokom valjanosti od najdulje šest mjeseci.

4. Prilikom odlučivanja o izdavanju višekratnih zrakoplovno-tranzitnih viza važna su sljedeća mjerila:

(a)	potreba podnositelja da često i/ili redovito prelazi; i

(b)	poštenje i pouzdanost podnositelja, posebno zakonito korištenje prethodnih jedinstvenih viza, viza s ograničenom područnom valjanosti ili zrakoplovno-tranzitnih viza, njegova financijska situacija u zemlji podrijetla ili njegova stvarna namjera da nastavi svoje putovanje.

5. Ako podnositelj zahtjeva treba imati zrakoplovno-tranzitnu vizu u skladu s odredbama članka 3. stavka 2., zrakoplovno-tranzitna viza vrijedi samo za tranzit između međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka smještenih na državnom području dotične države članice/području dotičnih država članica.

6. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u unose se u VIS, nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize.

Članak 27.

Ispunjavanje naljepnice vize

1. Nakon ispunjavanja naljepnice vize, unose se obvezni podaci iz Priloga VII., te se ispunjavaju strojno čitljivi dijelovi, kako je utvrđeno u Dokumentu ICAO 9303, dio 2.

2. Države članice mogu dodati nacionalne podatke u rubriku „napomene” na naljepnici vize, pri čemu se ne smiju ponavljati obvezni podaci iz Priloga VII.

3. Svi unosi na naljepnicu vize se tiskaju, te se ne smiju unositi ručne ispravke u otisnutu naljepnicu vize.

4. Naljepnica vize može se popunjavati ručno samo u slučaju tehničkih problema zbog više sile. Ručno ispunjena naljepnica vize ne smije se mijenjati.

5. Kada se naljepnica vize ispunjava ručno u skladu sa stavkom 4. ovog članka, taj se podatak unosi u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (k) Uredbe o VIS-u.

Članak 28.

Poništenje ispunjenih naljepnica vize

1. Ako je otkrivena pogreška na naljepnici vize koja još nije unesena u putnu ispravu, naljepnica vize se poništava.

2. Ako je otkrivena greška nakon što je naljepnica vize unesena u putnu ispravu, naljepnica vize se poništava tako da se naljepnica vize prekriži trajnom tintom, a nova se naljepnica vize unosi na drugu stranicu.

3. Ako je otkrivena greška nakon što je određeni podatak unesen u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe o VIS-u, greška se ispravlja u skladu s člankom 24. stavkom 1. te Uredbe.

Članak 29.

Unošenje naljepnice vize

1. Tiskana naljepnica vize koja sadrži podatke iz članaka 27. i Priloga VII. unosi se u putnu ispravu u skladu s odredbama iz Priloga VIII.

2. Kada država članica koja izdaje vizu ne priznaje podnositeljevu putnu ispravu, koristi se posebni list za unošenje vize.

3. Kada je naljepnica vize unesena na posebni list za unošenje vize, ti se podaci unose u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (j) Uredbe o VIS-u.

4. Pojedinačne vize izdane za osobe koje su upisane u putnu ispravu podnositelja zahtjeva, unose se u tu putnu ispravu.

5. Kada putnu ispravu u koju su upisane te osobe ne priznaje država članica koja izdaje vizu, pojedinačna naljepnica se unosi na posebni list za unošenje vize.

Članak 30.

Prava na temelju izdane vize

Samo posjedovanje jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću ne daje automatski pravo na ulazak.

Članak 31.

Podaci o središnjim tijelima drugih država članica

1. Država članica može zatražiti da njezina središnja tijela budu obaviještena o vizama koje su izdali konzulati drugih država članica državljanima određenih trećih zemalja ili određenim kategorijama takvih državljana, osim u slučaju zrakoplovno-tranzitne vize.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za tim podacima prije njegove primjene. Ti se podaci dostavljaju također u sklopu lokalne schengenske suradnje na određenom području nadležnosti.

3. Komisija informira države članice o takvim obavijestima.

4. Od datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u, podaci se prosljeđuju u skladu s člankom 16. stavkom 3. te Uredbe.

Članak 32.

Odbijanje vize

1. Ne dovodeći u pitanje članak 25. stavak 1., viza se odbija:

(a)

ako podnositelj zahtjeva:

i.	predoči krivotvorenu ili lažnu putnu ispravu;

ii.	ne opravda svrhu i uvjete planiranog boravka;

iii.	ne predoči dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka, tako za povratak u zemlju njegova podrijetla ili boravišta, ili za tranzit u treću zemlju u kojoj će sigurno biti prihvaćen, ili nije u mogućnosti zakonito pribaviti ta sredstva;

iv.	je već boravio tri mjeseca tijekom zadnjih šest mjeseci na području država članica na osnovi jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću;

v.	je osoba za koju je u SIS-u izdano upozorenje u svrhu odbijanja ulaska;

vi.

predstavlja prijetnju za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je utvrđeno u članku 2. stavku 19. Zakonika o schengenskim granicama ili međunarodnim odnosima neke države članice, posebno kada je upozorenje izdano u nacionalnoj bazi podataka država članica radi odbijanja ulaska iz istih razloga; ili

vii.	ne podnese dokaz da ima odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje, ako je potrebno;

ili

(b)	ako postoji opravdana sumnja o vjerodostojnosti popratnih isprava koje je dostavio podnositelj ili o istinitosti njihova sadržaja, vjerodostojnost izjava podnositelja ili njegova namjera da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize.

2. O odluci o odbijanju i razlozima na kojima je zasnovana podnositelja se obavješćuje korištenjem standardnog obrasca iz Priloga VI.

3. Podnositelji kojima je viza odbijena imaju pravo žalbe. Žalbe se ulažu protiv države članice koja je donijela konačnu odluku o zahtjevu, a u skladu s nacionalnim pravom te države članice. Države članice dostavljaju podnositelju informacije o postupanju u slučaju žalbe, kako je navedeno u Priloga VI.

4. U slučajevima iz članka 8. stavka 2. konzulat države članice koja zastupa obavješćuje podnositelja o odluci koju je donijela zastupana država članica.

5. Informacije o odbijenoj vizi unose se u VIS sukladno članku 12. Uredbe o VIS-u.

POGLAVLJE V.

Preinaka izdane vize

Članak 33.

Produljenje

1. Rok valjanosti i/ili trajanje boravka izdane vize produljuje se ako nadležno tijelo države članice smatra da je podnositelj dostavio dokaz o višoj sili ili humanitarnim razlozima koji ga sprječavaju da napusti područje država članica prije isteka roka valjanosti ili trajanja boravka odobrenog vizom. Takvo se produljenje ne naplaćuje.

2. Rok valjanosti i/ili trajanje boravka izdane vize može se produljiti ako nositelj vize podnese dokaz o ozbiljnim osobnim razlozima koji opravdavaju produljenje roka valjanosti ili trajanja boravka. Za takvo se produljenje naplaćuje pristojba od 30 eura.

3. Ako tijelo koje produljuje vizu ne odluči drukčije, područna valjanost produljene vize ostaje jednaka onoj iz prve vize.

4. Za produljenje vize nadležno je tijelo one države članice na čijem se državnom području nalazi državljanin treće zemlje u vrijeme podnošenja zahtjeva za produljenje.

5. Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima nadležnim za produljenje viza.

6. Vize se produljuju u obliku naljepnice vize.

7. Informacije o produljenoj vizi unose se u VIS u skladu s člankom 14. Uredbe o VIS-u.

Članak 34.

Poništenje i ukidanje vize

1. Viza se poništava kada je očigledno da nisu bili ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje u vrijeme kad je izdana, posebno ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju da je bila prijevarno dobivena. U pravilu vizu poništavaju nadležna tijela država članica koja su je izdala. Vizu mogu poništiti tijela druge države članice, u kojem slučaju se tijela države članice koja su izdala vizu obavješćuju o tom poništenju.

2. Viza se ukida kada postane očigledno da više nisu ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje. U pravilu vizu ukidaju nadležna tijela države članica koja su je izdala. Vizu mogu ukinuti tijela druge države članice, u kojem slučaju se tijela države članice koja su izdala vizu obavješćuju o tom ukidanju.

3. Viza se može ukinuti na zahtjev nositelja vize. Nadležna tijela država članica koja su izdala vizu obavješćuju se o tom ukidanju.

4. Propust nositelja vize da na granici predoči jednu ili više popratnih isprava iz članka 14. stavka 3., ne dovodi automatski do poništenja ili ukidanja vize.

5. Ako je viza poništena ili ukinuta, na nju se otiskuje pečat „PONIŠTENO” ili „UKINUTO”, a optički promjenjivi element naljepnice vize, sigurnosni element „s učinkom skrivenog prikaza” kao i pojam „viza” precrtavaju se i tako poništavaju.

6. Podnositelja se obavješćuje o odluci o poništenju ili ukidanju vize te razlozima na kojima se temelji obavješćuje korištenjem standardnog obrasca iz Priloga VI.

7. Nositelj vize koja je poništena ili ukinuta ima pravo žalbe, osim ako je viza ukinuta na njegov zahtjeva u skladu sa stavkom 3. Žalbe se ulažu protiv države članice koja je donijela odluku o poništenju ili ukidanju, a u skladu s nacionalnim pravom te države članice. Države članice dostavljaju podnositelju informacije o postupanju u slučaju žalbe, kako je navedeno u Prilogu VI.

8. Informacije o poništenoj ili ukinutoj vizi unose se u VIS u skladu s člankom 13. Uredbe o VIS-u.

POGLAVLJE VI.

Vize izdane na vanjskim granicama

Članak 35.

Vize čije je izdavanje zatraženo na vanjskoj granici

1. U iznimnim slučajevima, vize se mogu izdavati na graničnim prijelazima, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	podnositelj ispunjava uvjete iz članka 5. stavka 1. točaka (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama;

(b)	podnositelj nije bio u mogućnosti prije zatražiti vizu te prilaže, ako je potrebno, popratne isprave kojima se dokazuju nepredviđeni i neodložni razlozi za ulazak;

(c)	podnositeljev je povratak u njegovu zemlju podrijetla ili boravišta ili tranzit preko država koje nisu države članice, a koje u cijelosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, ocijenjen sigurnim.

2. Ako se zahtjev za vizu podnosi na vanjskoj granici, može se odstupiti od zahtjeva da podnositelj ima putno zdravstveno osiguranje, kada takvo putno zdravstveno osiguranje nije moguće pribaviti na tom graničnom prijelazu, ili iz humanitarnih razloga.

3. Viza izdana na vanjskoj granici je jedinstvena viza koja nositelju daje pravo na boravak od najdulje 15 dana, ovisno o svrsi i uvjetima planiranog boravka. U slučaju tranzita, duljina odobrenog boravka odgovara vremenu potrebnom za tranzit.

4. Ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 15. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama, tijela nadležna za izdavanje vize na granici mogu izdati vizu s ograničenom područnom valjanošću, u skladu s člankom 25. stavkom 1. ove Uredbe, samo za državno područje države članice koja izdaje vizu.

5. Viza se na vanjskoj granici u pravilu ne izdaje državljaninu treće zemlje koji ulazi u kategoriju osoba za koju je potrebna prethodna konzultacija u skladu s člankom 22.

Međutim, u iznimnim slučajevima, takvim se osobama može izdati viza s ograničenom područnom valjanošću za državno područje države članice koja izdaje vizu, u skladu s člankom 25. stavkom 1. točkom (a).

6. Uz razloge za odbijanje vize iz članka 32. stavka 1., viza se na graničnome prijelazu odbija ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) ovog članka.

7. Primjenjuju se odredbe o obrazloženju i obavješćivanju odbijanja te o pravu na žalbu iz članka 32. stavka 3. i Priloga VI.

Članak 36.

Vize koje se na vanjskoj granici izdaju pomorcima u tranzitu

1. Pomorcu kojem je potrebna viza pri prelasku vanjskih granica država članica može se na granici izdati viza u svrhu tranzita ako:

(a)	ispunjava uvjete iz članka 35. stavka 1.; i

(b)	prelazi dotičnu granicu da bi se ukrcao, ponovno ukrcao ili iskrcao s broda na kojem će raditi ili na kojem je radio kao pomorac.

2. Prije izdavanja vize na granici pomorcu u tranzitu, nadležna nacionalna tijela dužna su poštovati pravila iz Priloga IX., dijela 1. te osigurati da su bile razmijenjene informacije o tom pomorcu korištenjem valjano popunjenog obrasca za pomorce u tranzitu, kako je navedeno u Prilogu IX., dijelu 2.

3. Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje članak 35. stavke 3., 4. i 5.

GLAVA IV.

UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJA

Članak 37.

Organizacija odjela za vize

1. Države članice nadležne su za organizaciju odjela za vize u svojim konzulatima.

Radi sprečavanja slabljenja razine kontrole i zaštite osoblja od izloženosti pritisku na lokalnoj razini, ako je potrebno, uspostavlja se sustav rotacije osoblja koje radi izravno s podnositeljima. Posebna se pozornost posvećuje jasnim strukturama rada i jasnom dodjeljivanju/raspodjeli odgovornosti u vezi s donošenjem konačnih odluka o zahtjevima. Pristup konzultiranju VIS-a, SIS-a i drugih povjerljivih podataka dopušta se samo ograničenom broju valjano ovlaštenog osoblja. Poduzimaju se odgovarajuće mjere s ciljem sprječavanja neovlaštenog pristupa tim bazama podataka.

2. Pohranjivanje i postupanje s naljepnicama viza predmet je odgovarajućih sigurnosnih mjera radi sprječavanja prijevara ili gubitka. Svaki konzulat vodi evidenciju svojih naljepnica viza i evidentira kako je svaka naljepnica vize iskorištena.

3. Konzulati država članica vode arhiv zahtjeva. Svaki pojedinačni predmet sadrži obrazac zahtjeva, preslike relevantnih popratnih isprava, bilješku o obavljenim provjerama te serijski broj izdane vize kako bi osoblje prema potrebi moglo rekonstruirati podlogu za odluku o zahtjevu.

Pojedinačni predmet zahtjeva čuva se najmanje dvije godine od datuma odluke o zahtjevu iz članka 23. stavka 1.

Članak 38.

Sredstva za razmatranje zahtjeva i nadzor konzulata

1. Države članice zapošljavaju dostatan broj odgovarajućeg osoblja radi obavljanja poslova vezanih uz razmatranje zahtjeva tako da se javnosti osigura primjerena i usklađena kvaliteta usluge.

2. Prostorije trebaju zadovoljavati odgovarajuće funkcionalne zahtjeve i omogućavati provedbu potrebnih sigurnosnih mjera.

3. Središnja tijela država članica osiguravaju odgovarajuću stručnu izobrazbu kako izaslanog, tako i lokalnog osoblja te su odgovorna da im dostavljaju potpune, točne i najnovije informacije o mjerodavnom pravu Zajednice i nacionalnom zakonodavstvu.

4. Središnja tijela država članica osiguravaju česti i odgovarajući nadzor provedbe razmatranja zahtjeva te poduzimaju korektivne mjere kada utvrde odstupanja od odredaba ove Uredbe.

Članak 39.

Ponašanje osoblja

1. Konzulati država članica osiguravaju da podnositelji zahtjeva budu ljubazno primljeni.

2. Konzularno je osoblje u obavljanju svojih dužnosti obvezno u potpunosti poštovati ljudsko dostojanstvo. Svaka poduzeta mjera mora biti razmjerna ciljevima koji se njome žele postići.

3. U obavljanju svojih poslova konzularno osoblje ne smije diskriminirati osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili seksualne orijentacije.

Članak 40.

Oblici suradnje

1. Svaka je država članica nadležna za organizaciju postupaka u vezi sa zahtjevima. U pravilu zahtjevi se podnose u konzulatu države članice.

2. Države članice su dužne:

(a)	opremiti konzulate i tijela nadležna za izdavanje viza na granicama odgovarajućom opremom za uzimanje biometrijskih podataka, kao i urede počasnih konzula, uvijek kada ih koriste radi uzimanja biometrijskih podataka u skladu s člankom 42.; i/ili

(b)	surađivati s jednom ili više država članica u sklopu lokalne schengenske suradnje ili drugim odgovarajućim kontaktima, u obliku ograničenog zastupanja, pridruženog smještaja (kolokacije) ili zajedničkim centrima za podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 41.

3. U posebnim okolnostima ili iz razloga koji se odnose na lokalno stanje, kao kada:

(a)	zbog velikog broja podnositelja nije moguće organizirati da se pravodobno i u primjerenim uvjetima zaprimaju zahtjevi i podaci; ili

(b)	nije moguće osigurati dobru područnu pokrivenost određene treće zemlje na neki drugi način;

te kada se pokaže da oblici suradnje iz stavka 2. točke (b) nisu prihvatljivi za određenu državu članicu, država članica može, kao posljednje sredstvo, surađivati sa vanjskim pružateljem usluga u skladu s člankom 43.

4. Ne dovodeći u pitanje pravo da se podnositelja pozove na razgovor, kako je utvrđeno člankom 21. stavkom 8., odabir oblika organizacije ne smije dovesti do toga da se od podnositelja traži da se osobno pojavi na više mjesta kako bi podnio zahtjev.

5. Države članice obavješćuju Komisiju kako namjeravaju organizirati postupke u vezi sa zahtjevima na svakoj konzularnoj lokaciji.

Članak 41.

Suradnja između država članica

1. Ako je izabrana „kolokacija” osoblje konzulata jedne ili više država članica obavlja postupke u vezi sa zahtjevima (uključujući uzimanje biometrijskih podataka) koji su njima upućeni pri konzulatu druge države članice te koristi opremu te države članice.

2. Ako su uspostavljeni „zajednički centri za podnošenje zahtjeva” osoblje konzulata dviju ili više država članica je okupljeno u jednoj zgradi kako bi podnositelji mogli podnijeti zahtjeve (uključujući biometrijske podatke). Podnositelji se upućuju na državu članicu nadležnu za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu. Države članice dogovaraju trajanje i uvjete za prestanak takve suradnje kao i podjelu troškova između uključenih država članica. Jedna država članica je odgovorna za ugovore vezane uz logistiku i diplomatske odnose s državom domaćinom.

3. U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama, države članice osiguravaju neprekinuto obavljanje potpune usluge.

Članak 42.

Obraćanje počasnim konzulima

1. Počasni konzuli također mogu biti ovlašteni obavljati neke ili sve poslove iz članka 43. stavka 6. Poduzimaju se odgovarajuće mjere radi osiguranja sigurnosti i zaštite podataka.

2. Ako počasni konzul nije državni službenik države članice, obavljanje tih poslova mora udovoljavati uvjetima iz Priloga X., osim odredbi iz točke D podtočke (c) tog Priloga.

3. Ako je počasni konzul državni službenik države članice, ta država članica osigurava da se primjenjuju uvjeti usporedivi s onima koji bi se primjenjivali da te poslove obavlja njezin konzulat.

Članak 43.

Suradnja s vanjskim pružateljima usluga

1. Države članice nastoje surađivati s vanjskim pružateljima usluga zajedno s jednom ili više država članica ne dovodeći u pitanje pravila o javnoj nabavi i tržišnom natjecanju.

2. Suradnja s vanjskim pružateljima usluga zasniva se na pravnom instrumentu koji mora udovoljavati uvjetima iz Priloga X.

3. Države članice u sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju informacije o izboru vanjskih pružatelja usluga te o trajanju i uvjetima svojih pravnih instrumenata koji se na to odnose.

4. Isključivo konzulati obavljaju razmatranje zahtjeva, razgovore (ako su potrebni), odluke o zahtjevima te tiskanje i unošenje naljepnice vize.

5. Vanjski pružatelji usluga nemaju pristup VIS-u ni pod kojim uvjetima. Pristup VIS-u pridržan je isključivo za valjano ovlašteno osoblje konzulata.

6. Vanjskom pružatelju usluga može se povjeriti obavljanje jednog ili više od sljedećih poslova:

(a)	dostavljanje općih informacija o zahtjevima za vizu i obrascima zahtjeva;

(b)	informiranje podnositelja o potrebnim popratnim ispravama na osnovi kontrolnog popisa;

(c)	prikupljanje podataka i zahtjeva (uključujući uzimanje biometrijskih podataka) i prosljeđivanje zahtjeva konzulatu;

(d)	naplata vizne pristojbe;

(e)	vođenje rasporeda termina za osobno pojavljivanje u konzulatu ili kod vanjskog pružatelja usluga;

(f)	prikupljanje putnih isprava, uključujući obavijesti o odbijanju, ako je primjenjivo, od konzulata te njihovo vraćanje podnositelju.

7. Pri izboru vanjskog pružatelja usluga određena država članica/države članice provjeravaju solventnost i pouzdanost tvrtke, uključujući potrebne dozvole, unos u registar društava, statute tvrtke, bankovne ugovore te osiguravaju da nema sukoba interesa.

8. Određena država članica/države članice osigurava/ju da izabrani vanjski pružatelj usluga ispunjava utvrđene odredbe i uvjete koji se na njega odnose, a sadržani su u pravnom instrumentu iz stavka 2.

9. Određena država članica/države članice ostaje odgovorna udovoljavanje pravilima o zaštiti podataka za obradu podataka te je nadzirana u skladu s člankom 28. Direktive 95/46/EZ.

Suradnja s vanjskim pružateljem usluga ne ograničava niti isključuju odgovornost koja proizlazi iz nacionalnog prava određene države članice/država članica za kršenje obveza u pogledu osobnih podataka podnositelja ili obavljanja jednog ili više poslova iz stavka 6. Ta odredba ne dovodi u pitanje bilo koju mjeru koja se može poduzeti izravno protiv vanjskog pružatelja usluga prema nacionalnom pravu određene treće zemlje.

10. Određena država članica/države članice osigurava stručnu izobrazbu vanjskog pružatelja usluga, koja odgovara znanju potrebnom za pružanje odgovarajućih usluga i dostatnih informacija podnositeljima.

11. Određena država članica/države članice pažljivo nadzire/u provedbu pravnog instrumenta iz stavka 2., uključujući:

(a)	opće informacije o postupku izdavanja viza/viznom režimu i obrascima zahtjeva koje vanjski pružatelj usluga daje podnositeljima;

(b)

sve tehničke i organizacijske sigurnosne mjere potrebne za zaštitu osobnih podataka od slučajnog i nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjena, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno ako suradnja uključuje prosljeđivanje predmeta i podataka konzulatu određene države članice/država članica, i sve druge oblike nezakonite obrade osobnih podataka;

(c)	uzimanje i prijenos biometrijskih podataka;

(d)	mjere poduzete kao bi se osiguralo poštovanje odredbi o zaštiti podataka.

U tom cilju konzulat/konzulati države članice/država članica redovno provodi/provode nasumične kontrole prostorija vanjskog pružatelja usluga.

12. U slučaju prestanka suradnje s vanjskim pružateljem usluga, države članice su dužne osigurati neprekinuto obavljanje potpune usluge.

13. Države članice dostavljaju Komisiji primjerak pravnog instrumenta iz stavka 2.

Članak 44.

Šifriranje i siguran prijenos podataka

1. U slučaju ugovora o zastupanju između država članica i suradnje države članice s vanjskim pružateljem usluga i obraćanja počasnim konzulima, zastupana država članica/države članice ili određena država članica/države članice osiguravaju da su podaci u potpunosti šifrirani, bilo da se prenose elektronički ili fizički na elektroničkom mediju za pohranu podataka od tijela države članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica.

2. U trećim zemljama koje zabranjuju šifriranje podataka koji se elektronički prenose od tijela države članice koja zastupa do tijela zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica, zastupana država članica/države članice ili zastupana država članica/države članice ne smiju dopustiti državi članici koja zastupa ili vanjskom pružatelju usluga ili počasnom konzulu elektronički prijenos podataka.

U tom slučaju zastupana država članica/države članice ili određena država članica/države članice osiguravaju da elektronički podaci budu fizički preneseni u obliku koji je u cijelosti šifriran i pohranjen na elektroničkom mediju od tijela države članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica posredstvom konzularnog službenika države članice ili, kada bi takav prijenos zahtijevao nerazmjerne ili neopravdane mjere, na drugi siguran i osiguran način, primjerice posredstvom priznatih izvođača s iskustvom u prijenosu osjetljivih isprava i podataka u toj trećoj zemlji.

3. U svim slučajevima razina sigurnosti koja je potrebna za prijenos treba se prilagoditi osjetljivoj prirodi podataka.

4. Države članice ili Zajednica nastoje postići sporazum s određenim trećim zemljama s ciljem ukidanja zabrane elektroničkog prijenosa šifriranih podataka od tijela države članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica.

Članak 45.

Suradnja država članica s komercijalnim posrednicima

1. Države članice mogu surađivati s komercijalnim posrednicima u pogledu podnošenja zahtjeva, osim kod uzimanja biometrijskih podataka.

2. Takva se suradnja zasniva na odobravanju akreditacije nadležnih tijela država članica. Akreditacija se, osobito, zasniva na provjeri sljedećih aspekata:

(a)	sadašnji status komercijalnog posrednika: sadašnja licencija, trgovački registar, ugovori s bankama;

(b)	postojanje ugovora s komercijalnim partnerima u državama članicama, koji nude smještaj i druge usluge putnih paket aranžmana;

(c)	ugovori s prijevoznim agencijama koji moraju uključivati putovanje u inozemstvo kao i jamčiti točno određeni povratak,

3. Akreditirani komercijalni posrednici moraju se redovno nadzirati nasumičnim provjerama koje uključuju osobne ili telefonske razgovore s podnositeljima, provjerama putovanja i smještaja, provjerama da je pruženo putno zdravstveno osiguranje odgovarajuće i da uključuje pojedinačne putnike te uvijek kad se smatra potrebnim, provjerama isprava koje se odnose na povratak skupine.

4. U sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju se informacije o djelovanju akreditiranih komercijalnih posrednika u pogledu zamijećenih nepravilnosti, odbijanja zahtjeva koje su podnijeli komercijalni posrednici, te o ustanovljenim oblicima prijevare s putnim ispravama i ne provođenjem planiranih putovanja.

5. U sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju se popisi komercijalnih posrednika kojima je pojedini konzulat izdao akreditaciju i onih kojima je povučena akreditacija zajedno s razlozima takvog povlačenja.

Svaki konzulat mora osigurati da javnost bude obaviještena o popisu akreditiranih komercijalnih posrednika s kojima surađuje.

Članak 46.

Prikupljanje statističkih podataka

Države članice prikupljaju godišnje statističke podatke o vizama u skladu s tablicom iz Priloga XII. Ti se statistički podaci dostavljaju do 1. ožujka za prethodnu kalendarsku godinu.

Članak 47.

Obavješćivanje šire javnosti

1. Središnja tijela i konzulati država članica pružaju široj javnosti sve važne informacije u vezi sa zahtjevom za vizu, a posebno:

(a)	kriterije, uvjete i postupke za podnošenja zahtjeva za vizu;

(b)	načine zakazivanja sastanka, ako je primjenjivo;

(c)	gdje se zahtjev može podnijeti (nadležni konzulat, zajednički centar za podnošenje zahtjeva ili vanjski pružatelj usluga);

(d)	akreditirane komercijalne posrednike;

(e)	činjenicu da pečat iz članka 20. nema pravne posljedice;

(f)	rokove za razmatranje zahtjeva iz članka 23. stavaka 1., 2. i 3.;

(g)	treće zemlje čiji državljani ili određene kategorije državljana podliježu prethodnoj konzultaciji ili obavijesti;

(h)	da negativne odluke o zahtjevu moraju biti dostavljene podnositelju, da te odluke moraju navoditi razloge na kojima se zasnivaju te da podnositelji čiji su zahtjevi odbijeni imaju pravo žalbe, uz informacije o postupanju u slučaju žalbe, uključujući nadležno tijelo, kao i rok za ulaganje žalbe;

(i)	da samo posjedovanje vize ne daje automatski pravo ulaska te da nositelji vize moraju predočiti dokaz da ispunjavaju uvjete za ulazak na vanjskoj granici, kako je predviđeno člankom 5. Zakonika o schengenskim granicama.

2. Država članica koja zastupa i zastupana država članica i obavješćuju širu javnost o ugovorima o zastupanju, kako je navedeno u članku 8., prije njihova stupanja na snagu.

GLAVA V.

LOKALNA SCHENGENSKA SURADNJA

Članak 48.

Lokalna schengenska suradnja između konzulata država članica

1. S ciljem osiguranja usklađene primjene zajedničke vizne politike uzimajući u obzir, ako je potrebno, lokalne okolnosti, konzulati država članica i Komisija surađuju svaki u okviru svoje nadležnosti i procjenjuju potrebu izrade posebno:

(a)	usklađenog popisa popratnih isprava koje podnositelji trebaju dostaviti, uzimajući u obzir članak 14. i Priloga II.;

(b)	zajedničke kriterije za razmatranje zahtjeva vezanih uz oslobađanja od plaćanja vizne pristojbe u skladu s člankom 16. stavkom 5. i pitanjima vezanim uz prijevod obrasca zahtjeva u skladu s člankom 11. stavkom 5.;

(c)	konačnog popisa putnih isprava koje izdaje zemlja domaćin, koji se redovito ažurira.

Ako ocjena u sklopu lokalne schengenske suradnje u pogledu jedne ili više točaka od (a) do (c) potvrđuje potrebu za usklađenim pristupom na lokalnoj razini, usvajaju se mjere u pogledu takvog pristupa sukladno postupku iz članka 52. stavka 2.

2. U sklopu lokalne schengenske suradnje utvrđuje se zajednički informativni letak o jedinstvenim vizama i vizama s ograničenom područnom valjanošću te zrakoplovno-tranzitnim vizama, naime, pravima koja proizlaze iz vize i uvjetima za podnošenje zahtjeva, uključujući, ako je primjenjivo, popis popratnih isprava, kako je navedeno u stavku 1. točki (a).

3. U sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju se sljedeće informacije:

(a)	mjesečni statistički podaci o jedinstvenim vizama i vizama s ograničenom područnom valjanošću te zrakoplovno-tranzitnim vizama, kao i o broju odbijenih viza;

(b)

u pogledu procjene migracijskog i/ili sigurnosnog rizika, informacije o:

i.	socioekonomskoj strukturi zemlje domaćina;

ii.	izvorima informacija na lokalnoj razini, uključujući one o socijalnom sigurnosti, zdravstvenom osiguranju, poreznim evidencijama, i prijavama ulazaka-izlazaka;

iii.	korištenju lažnih ili krivotvorenih dokumenata;

iv.	rutama nezakonitih migracija;

v.	odbijanjima;

(c)	informacije o suradnji s prijevoznim agencijama;

(d)	informacije o osiguravajućim društvima koja nude odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje, uključujući provjeravanje vrste pokrića i mogući udio vlastitog sudjelovanja.

4. Sastanci lokalne schengenske suradnje radi rješavanja isključivo operativnih pitanja u vezi s provedbom zajedničke vizne politike redovito se organiziraju između država članica i Komisije. Te sastanke saziva Komisija na konzularnom području, osim ako nije drukčije dogovoreno na zahtjev Komisije.

Mogu se organizirati sastanci s jednom temom, kao i osnovati podskupine za razmatranje posebnih pitanja u okviru lokalne schengenske suradnje.

5. Skraćena izvješća sa sastanaka lokalne schengenske suradnje izrađuju se sustavno i lokalno distribuiraju. Komisija može povjeriti izradu izvješća državi članici. Konzulati svake države članice prosljeđuju izvješća svojim središnjim tijelima.

Na osnovi tih izvješća Komisija sastavlja godišnje izvješće za svako konzularno područje kako bi se dostavilo Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Predstavnici konzulata država članica koje ne primjenjuju pravnu stečevinu Zajednice koja se odnosi na vize,ili trećih zemalja, mogu biti ad hoc pozvani na sastanke radi razmjene informacija o pitanjima koja se tiču viza.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 49.

Odredbe o olimpijskim i paraolimpijskim igrama

Države članice koje su domaćini olimpijskih i paraolimpijskih igara primjenjuju posebne postupke i uvjete koji olakšavaju izdavanje viza iz Priloga XI.

Članak 50.

Izmjene Priloga

Mjere za izmjene odredaba ove Uredbe koje nisu ključne, kojima se mijenjaju prilozi I., II., III., IV., V., VI., VII. i XII. donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 52. stavka 3.

Članak 51.

Upute za praktičnu primjenu Zakonika o vizama

Radne upute o praktičnoj primjeni odredaba ove Uredbe izrađuju se u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 2.

Članak 52.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže odbor (Odbor za vize).

2. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 6. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke, te uz uvjet da provedbene mjere usvojene u skladu s tim postupkom ne mijenjanju ključne odredbe ove Uredbe.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Članak 53.

Obavješćivanje

1. Države članice obavješćuju Komisiju o:

(a)	ugovorima o zastupanju iz članka 8.;

(b)	trećim zemljama za čije državljane pojedine države članice zahtijevaju zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prolaska kroz međunarodne tranzitne prostore zračnih luka koje se nalaze na njihovu području, kako je navedeno u članku 3.;

(c)	nacionalnom obrascu za dokazivanje plaćanja troškova i/ili privatnom smještaju iz članka 14. stavka 4., ako je primjenjivo;

(d)	popisu trećih zemalja za koje se traži prethodna konzultacija iz članka 22. stavka 1.;

(e)	popisu trećih zemalja za koje se traže informacije iz članka 31. stavka 1.;

(f)	dodatnim nacionalnim unosima u rubriku „napomene” u naljepnici vize, kako je navedeno u članku 27. stavku 2.;

(g)	tijelima nadležnim za produljenje vize, kako je navedeno u članku 33. stavku 5.;

(h)	oblicima izabrane suradnje, kako je navedeno u članku 40.;

(i)	statističkim podacima prikupljenim u skladu s člankom 46. i Prilogom XII.

2. Komisija čini dostupnim podatke objavljene u skladu sa stavkom 1. državama članicama i javnosti putem elektroničke objave koja se stalno ažurira.

Članak 54.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 767/2008

Uredba (EZ) br. 767/2008 ovime se mijenja kako slijedi:

Članak 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	‚jedinstvena viza’ kako je definirana člankom 2. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (22);

(b)	točka (b) briše se;

(c)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	‚zrakoplovno-tranzitna viza’ kako je definirana u članku 2. stavku 5. Uredbe EZ-a br. 810/2009;”;

(d)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	‚viza s ograničenom prostornom valjanošću’ kako je definirana u članku 2. stavku 4. Uredbe EZ-a br. 810/2009;”;

(e)	točka (e) briše se.

2.	U članku 8. stavku 1. riječi „Po primitku zahtjeva” zamjenjuju se sljedećim: „Ako je zahtjev dopušten sukladno članku 19. Uredbe EZ-a br. 810/2009”.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

(a)	naslov se zamjenjuje sljedećim: „Podaci koji se unose o zahtjevu”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	prezime (obiteljsko ime), djevojačko prezime (prethodno prezime/prezimena, ime/imena (datum rođenja, mjesto rođenja, zemlja rođenja, spol;”;

ii.	točka (e) briše se;

iii.

točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

„(g)	država članica/države članice odredišta i trajanje planiranog boravka ili tranzita;”;

iv.

točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h)	glavna svrha/svrhe putovanja;”;

točka (i). zamjenjuje se sljedećim:

„(i)	planirani datum dolaska u Schengenski prostor i planirani datum odlaska iz Schengenskog prostora;”;

vi.

točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

„(j)	država članica prvog ulaska;”;

vii.

točka (k) zamjenjuje se sljedećim:

„(k)	kućna adresa podnositelja;”;

viii.

u točki (l) riječ „škola” zamjenjuje se riječima „obrazovna ustanova’;

ix.	u točki (m) riječi „otac i majka” zamjenjuju se riječima „roditeljska skrb ili zakonski skrbnik”.

Sljedeće se točke dodaju u članak 10. stavak 1.:

„(k)	ako je primjenjivo, informacije iz kojih je vidljivo da je naljepnica vize ručno popunjena.”

5.	U članku 11., uvodni se stavak zamjenjuje sljedećim: „Ako vizno tijelo države članice koja zastupa obustavi razmatranje zahtjeva, ono dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:”.

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

u stavku 1. točki (a) zamjenjuje se sljedeće:

„(a)	informacije o statusu iz kojih je vidljivo da je viza odbijena te je li je to tijelo odbilo u ime druge države članice;”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. U predmetu zahtjeva također mora biti vidljiv/vidljivi razlog/razlozi odbijanja vize, što može biti jedno ili više od sljedećeg:

(a)

podnositelj zahtjeva:

i.	podnosi putnu ispravu koja je lažna ili krivotvorena;

ii.	ne opravdava svrhu i uvjete planiranog boravka;

iii.	ne daje dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka tako i za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili za tranzit u treću zemlju u koju je siguran da će biti prihvaćen ili nije u mogućnosti zakonito pribaviti ta sredstva;

iv.	već je tri mjeseca boravio tijekom zadnjih šest mjeseci na području država članica na temelju jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću;

v.	je osoba za koju je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu odbijanja ulaska;

vi.

predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti ili javnom zdravlju, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 19. Zakonika o schengenskim granicama ili međunarodnim odnosima neke od država članica, posebno ako je izdano upozorenje u nacionalnoj bazi podataka država članica u svrhu odbijanja ulaska iz istih razloga;

vii.	ne daje dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja, ako je primjenjivo;

(b)	informacije dostavljene u vezi s opravdanjem svrhe i uvjeta planiranog boravka nisu pouzdane;

(c)	ne može se utvrditi namjera podnositelja da napusti područje država članica prije isteka vize;

(d)	nije podnesen dostatan dokaz da podnositelj nije bio u mogućnosti podnijeti zahtjev za vizu unaprijed koji bi opravdao podnošenje zahtjeva za vizu na granici.”

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Podaci koji se dodaju za poništenu ili ukinutu vizu

1. Ako je donesena odluka o poništavanju ili ukidanju vize, vizno tijelo koje je donijelo odluku dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:

(a)	informacije o statusu iz kojih je vidljivo da je viza poništena ili ukinuta;

(b)	tijelo koje je poništilo ili ukinulo vizu, uključujući mjesto gdje se nalazi;

(c)	mjesto i datum odluke.

2. Predmet zahtjeva treba također sadržavati razlog/e poništenja ili ukidanja, koji su:

(a)	jedan ili više razloga iz članka 12. stavka 2.;

(b)	zahtjev nositelja vize za ukidanje vize.”

Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

i.	uvodni stavak zamjenjuje se sljedećim: „1. Ako je donesena odluka o produljenju roka valjanosti i/ili trajanja boravka izdane vize, vizno tijelo koje je produljilo vizu dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:”;

ii.

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	broj naljepnice vize produljene vize;”;

iii.

točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

„(g)	područje na koje nositelj vize ima pravo putovati, ako se područna valjanost produljene vize razlikuje od one u prvoj vizi;”;

(c)	stavak 2. točka (c) brišu se.

9.	U članku 15. stavku 1. riječi „produljiti ili skratiti valjanost vize” zamjenjuju se riječima „ili produljiti vizu”.

10.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

(a)

točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

„4.	država članica prvog ulaska;”;

(b)

točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.	vrsta izdane vize;”;

(c)

točka 11. zamjenjuje se sljedećim:

„11.	glavna svrha/svrhe putovanja;”.

11.	U članku 18. stavku 4. točki (c), članku 19. stavku 2. točki (c), članku 20. stavku 2. točki (d), članku 22. stavku 2. točki (d) riječi „ili skraćena” brišu se.

12.	U članku 23. stavku 1. točki (d) riječ „skraćena” briše se.

Članak 55.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 562/2006

Prilog V., dio A Uredbe (EZ) br. 562/2006 mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1 podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	poništiti ili ukinuti vizu, ako je potrebno, u skladu s uvjetima iz članka 34. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (23);

(b)	točka 2 briše se.

Članak 56.

Stavljanje izvan snage

1. Članci 9. do 17. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. stavljaju se izvan snage.

2. Sljedeće se stavlja izvan snage:

(a)	Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. o konačnoj verziji Zajedničkog priručnika i Zajedničkih konzularnih uputa (SCH/Com-ex (99) 13 (Zajedničke konzularne upute, uključujući priloge);

(b)

Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 14. prosinca 1993. o produljenju jedinstvene vize (SCH/Com-ex (93) 21) i zajedničkim načelima za poništavanje, ukidanje i skraćivanje duljine valjanosti jedinstvene vize (SCH/Com-ex (93) 24), Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 22. prosinca 1994. o razmjeni statističkih podataka o izdavanju jedinstvenih viza (SCH/Com-ex (94) 25), Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 21. travnja 1998. o razmjeni statističkih podataka o izdanim vizama (SCH/Com-ex (98) 12) te Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 16. prosinca 1998. o uvođenju usklađenog obrasca za dokazivanje poziva, sponzorstva i smještaja (SCH/Com-ex (98) 57);

(c)	Zajednička akcija 96/197/JHA od 4. ožujka 1996. o reguliranju tranzita u zračnim lukama (24);

(d)	Uredba Vijeća (EZ) br. 789/2001 od 24. travnja 2001. o zadržavanju provedbenih ovlasti Vijeća u pogledu određenih detaljnih odredbi i praktičnih postupaka za ispitivanje zahtjeva za izdavanje viza (25);

(e)	Uredba Vijeća (EZ) br. 1091/2001 od 28. svibnja 2001. o slobodi kretanja s dugotrajnom vizom (26);

(f)	Uredba Vijeća (EZ) br. 415/2003 od 27. veljače 2003. o izdavanju viza na granici, uključujući izdavanje takvih viza pomorcima u tranzitu (27);

(g)

Članak 2. Uredbe (EZ) br. 390/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa o vizama za diplomatske misije i konzularne urede u pogledu uvođenja biometrijskih podataka, uključujući odredbe o organizaciji primanja i obrade zahtjeva za izdavanje vize (28).

3. Pozivanja na ukinute propise predstavljaju upućivanje na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XIII.

Članak 57.

Nadzor i ocjenjivanje

1. Dvije godine nakon početka primjenjivanja odredaba ove Uredbe Komisija izrađuje izvješće o ocjeni njene primjene. Ta sveukupna ocjena uključuje razmatranje rezultata postignutih ciljeva i provedbe odredaba ove uredbe, ne dovodeći u pitanje izvješća iz stavka 3.

2. Komisija prosljeđuje ocjenu iz stavka 1. Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju ocjene Komisija dostavlja, ako je potrebno, odgovarajuće prijedloge radi izmjena ove Uredbe.

3. Komisija podnosi tri godine nakon početka primjene VIS-a i nakon toga svake četiri godine, izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni članaka 13., 17., 40. do 44. ove Uredbe, uključujući primjenu uzimanja i korištenja biometrijskih podataka, održivost izabranih standarda ICAO-a, usklađenost s pravilima o zaštiti podataka, iskustvo s vanjskim pružateljima usluga uz poseban osvrt na uzimanje biometrijskih podataka, o primjeni pravila o 59 mjeseci za kopiranje otisaka prstiju i organizaciji postupaka vezanih uz zahtjeve. Izvješće također sadrži, na temelju članka 17. stavka 12., 13. i 14. i članka 50. stavka 4. Uredbe o VIS-u, slučajeve kada nije moguće uzeti otiske prstiju ili kada ih zbog pravnih razloga nije bilo potrebno uzeti, u usporedbi s brojem slučajeva kada su uzeti otisci prstiju. Izvješće sadrži informacije o slučajevima kada je osobi kojoj objektivno nije bilo moguće uzeti otiske prstiju viza odbijena. Ako je potrebno, izvješću se prilažu odgovarajući prijedlozi za izmjene ove Uredbe.

4. Prvo izvješće iz stavka 3. također sadrži osvrt na pitanje dostatne pouzdanosti za identifikaciju i provjeru svrhe uzimanja otisaka prstiju djeci mlađoj od 12 godina, posebno s obzirom na činjenicu da se otisci prstiju mijenjanju s godinama, a na temelju rezultata studije provedene pod nadležnošću Komisije.

Članak 58.

1. Ova Uredba stupa na snagu 20. dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 5. travnja 2010.

3. Članak 52. i članak 53. stavak 1. točka (a) do (h) i stavak 2. primjenjuju se od 5. listopada 2009.

4. U pogledu Schengenske savjetodavne mreže (tehničke specifikacije) članak 56. stavak 2. točka (d) primjenjuje se od datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u.

5. Članak 32. stavak 2. i 3., članak 34. stavak 6. i 7. te članak 35. stavak 7. primjenjuju se od 5. travnja 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G- PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

E. ERLANDSSON

(1) Mišljenje Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 25. lipnja 2009.

(2) SL L 239, 22.9.2000., str. 19.

(3) SL C 326, 22.12.2005., str. 1.

(4) SL L 53, 3.3.2005., str. 1.

(5) SL L 218, 13.8.2008., str. 60.

(6) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(7) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8) SL L 105, 13.4.2006., str. 1.

(9) SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(10) SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(11) SL L 176, 10.7.1999., str. 53.

(12) SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(13) SL L 53, 27.2.2008., str. 1.

(14) SL L 83, 26.3.2008., str. 3.

(15) SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(16) SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(17) SL L 81, 21.3.2001., str. 1.

(18) SL L 164, 14.7.1995., str. 1.

(19) SL L 53, 23.2.2002., str. 4.

(20) SL L 267, 27.9.2006., str. 41.

(21) SL L 289, 3.11.2005., str. 23.

(22) SL L 243, 15.9.2009., str. 1.”;

(23) SL L 243, 15.9.2009., str. 1.”;

(24) SL L 63, 13.3.1996., str. 8.

(25) SL L 116, 26.4.2001., str. 2.

(26) SL L 150, 6.6.2001., str. 4.

(27) SL L 64, 7.3.2003., str. 1.

(28) SL L 131, 28.5.2009., str. 1.

PRILOG I.

PRILOG II.

Popis popratnih isprava koji nije konačan

Popratne isprave iz članka 14. koje trebaju priložiti podnositelji zahtjeva za vizu mogu uključivati sljedeće:

DOKUMENTACIJA KOJA SE ODNOSI NA SVRHU PUTOVANJA

za poslovna putovanja:

(a)	poziv trgovačkog društva ili tijela na sastanak, konferenciju ili događaj povezan s poslovanjem, proizvodnjom ili poslom;

(b)	druge isprave koje dokazuju postojanje trgovinskih odnosa ili odnosa u vezi s poslom;

(c)	ulaznice za sajmove ili kongrese, ako je potrebno;

(d)	isprave kojima se dokazuje poslovna djelatnost trgovačkog društva;

(e)	isprave kojima se dokazuje zaposlenost podnositelja u trgovačkom društvu;

za studijska putovanja i putovanja u svrhu drugih vrsta stručnog osposobljavanja;

(a)	potvrda o upisu na obrazovnu instituciju u svrhu pohađanja stručnih ili teorijskih tečajeva u sklopu temeljnih ili naprednih oblika stručnog osposobljavanja;

(b)	studentske iskaznice ili potvrde o pohađanju tečajeva;

za turistička putovanja ili putovanja iz osobnih razloga:

(a)

isprave o smještaju;

—	poziv domaćina, ako se odsjeda kod njega;

—	isprava ustanove koja pruža smještaj ili druga odgovarajuća isprava koja naznačuje predviđeni smještaj;

(b)

isprave vezane uz plan putovanja:

—	potvrda rezervacije organiziranog izleta ili druga odgovarajuća isprava koja navodi predviđene planove putovanja;

—	u slučaju tranzita: viza ili druga dozvola ulaska u treću zemlju konačnog odredišta; karte za daljnje putovanje;

za putovanja iz političkih, znanstvenih, kulturnih, sportskih ili vjerskih razloga:

—	pozivnica, ulaznica, upisnica ili programi koji navode (kadgod je moguće) naziv organizacije domaćina i duljinu boravka ili neka druga odgovarajuća isprava u kojoj se navodi svrha putovanja;

za putovanja članova službenih izaslanstava koji u skladu sa službenim pozivom upućenim vladi te treće zemlje sudjeluju na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili programima razmjene kao i u događajima koje na državnom području države članice održavaju međuvladine organizacije;

—	dopis tijela određene treće zemlje u kojem se potvrđuje da je podnositelj član službenog izaslanstva koje putuje u državu članicu radi sudjelovanja na spomenutim događanjima, uz presliku službenog poziva;

za putovanja iz zdravstvenih razloga:

—	službena isprava zdravstvene ustanove kojom se potvrđuje potreba zdravstvene skrbi u toj ustanovi i dokaz o dostatnim financijskim sredstvima za plaćanje liječenja.

DOKUMENTACIJA KOJA OMOGUĆUJE OCJENU NAMJERE PODNOSITELJA DA NAPUSTI PODRUČJE DRŽAVA ČLANICA

1.	rezervacija povratne karte ili karte za kružno putovanje;

2.	dokaz o financijskim sredstvima u zemlji boravišta;

3.	dokaz o zaposlenosti: bankovni izvod;

4.	dokaz o vlasništvu nekretnine;

5.	dokaz uklopljenosti u zemlju boravišta: obiteljske veze; profesionalni status.

DOKUMENTACIJA U VEZI S OBITELJSKOM SITUACIJOM PODNOSITELJA

1.	suglasnost nositelja roditeljske skrbi, zakonskog skrbnika (ako maloljetnik s njima ne putuje);

2.	dokaz obiteljske povezanosti veza s domaćinom/osobom koja poziva.

PRILOG III.

JEDINSTVENI OBLIK I KORIŠTENJE PEČATA KOJIM SE POTVRĐUJE DA JE ZAHTJEV ZA VIZU DOPUŠTEN

… viza … (1)
xx/xx/xxxx (2)	… (3)
Primjer:
Viza C FR
22.4.2009.	Konzulat Francuske
Djibouti

Pečat se unosi na prvu slobodnu stranicu u putnoj ispravi na kojoj nema upisa ili pečata.

(1) Oznaka (kod) države članice koja razmatra zahtjev. Koriste se oznake iz Priloga VII. točke 1.1.

(2) Datum podnošenja zahtjeva (osam znamenaka: xx dan, xx mjesec, xxxx godina).

(3) Tijelo koje razmatra zahtjev za vizu.

PRILOG IV.

Zajednički popis trećih zemalja iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 539/2001, čiji državljani trebaju imati zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska kroz međunarodni tranzitni prostor zračnih luka na području država članica

AFGANISTAN

BANGLADEŠ

DEMOKRATSKA REPUBLIKA KONGO

ERITREJA

ETIOPIJA

GANA

IRAN

IRAK

NIGERIJA

PAKISTAN

SOMALIJA

ŠRI LANKA

PRILOG V.

POPIS DOZVOLA BORAVKA KOJE NJIHOVIM NOSITELJIMA DAJU PRAVO NA TRANZIT KROZ ZRAČNE LUKE DRŽAVA ČLANICA BEZ ZRAKOPLOVNO-TRANZITNE VIZE

ANDORA:

—	Tarjeta provisional de estancia y de trabajo (privremena dozvola za boravak i rad, bijele boje). Izdaju se sezonskim radnicima; rok valjanosti ovisi o trajanju posla, ali ne prelazi šest mjeseci. Ta se dozvola ne može produljiti,

—	Tarjeta de estancia y de trabajo (dozvola za boravak i rad, bijele boje). Ta se dozvola izdaje na šest mjeseci i može se produljiti na još godinu dana,

—	Tarjeta de estancia (dozvola boravka, bijele boje). Ta se dozvola izdaje na šest mjeseci i može se produljivati na još godinu dana,

—	Tarjeta temporal de residencia (privremena dozvola boravka, ružičaste boje). Ta se dozvola izdaje na godinu dana i može se dva puta produljiti, svaki puta na godinu dana,

—	Tarjeta ordinaria de residencia (obična dozvola boravka, žute boje). Ta se dozvola izdaje na tri godine i može se produljiti na sljedeće tri godine,

—	Tarjeta privilegiada de residencia (posebna dozvola boravka, zelene boje). Ta se dozvola izdaje na pet godina i može se produljiti, svaki puta na pet godina,

—	Autorización de residencia (odobrenje boravka, zelene boje). Ta se dozvola izdaje na jednu godinu i može se produljiti, svaki puta na tri godine,

—	Autorización temporal de residencia y de trabajo (privremeno odobrenje za boravak i rad, ružičaste boje). Ta se dozvola izdaje na dvije godine i može se produljiti za još dvije godine,

—	Autorización ordinaria de residencia y de trabajo (obično odobrenje za borava i rad, žute boje). Ta se dozvola izdaje na pet godina,

—	Autorización privilegiada de residencia y de trabajo (posebno odobrenje za boravak i rad, zelene boje). Ta se dozvola izdaje na 10 godina i može se produljiti, svaki puta na 10 godina.

KANADA:

—	Permanent resident card (plastična kartica).

JAPAN:

—	Re-entry permit to Japan (dozvola za ponovni ulazak u Japan).

SAN MARINO:

—	Permesso di soggiorno ordinario (validità illimitata) (obična dozvola boravka (vrijedi neograničeno)),

—	Permesso di soggiorno continuativo speciale (validità illimitata) (posebna dozvola za stalni boravak (vrijedi neograničeno)),

—	Carta d’identitá di San Marino (validità illimitata) (osobna iskaznica San Marina (vrijedi neograničeno)).

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE:

—	Form I-551 permanent resident card (vrijedi od 2 do 10 godina),

—	Form I-551 Alien registration receipt card (vrijedi od 2 do 10 godina),

—	Form I-551 Alien registration receipt card (vrijedi neograničeno),

—	Form I-327 Re-entry document (vrijedi 2 godine – izdano nositelju isprave I-551),

—	Resident alien card (vrijedi 2 ili 10 godina ili neograničeno. Ta isprava jamči nositelju povratak, samo ako njegov boravak izvan SAD-a ne prelazi godinu dana),

—	Permit to re-enter (vrijedi dvije godine. Ova isprava jamči nositelju povratak, samo ako njegov boravak izvan SAD-a ne prelazi godinu dana),

—	Valid temporary residence stamp in a valid passport (vrijedi godinu dana od datuma izdavanja).

PRILOG VI.

PRILOG VII.

ISPUNJAVANJE NALJEPNICE VIZE

1. Odjeljak za obvezne podatke

1.1. Rubrika „VRIJEDI ZA”:

U tu se rubriku upisuje područje na koje je nositelj vize ima pravo putovati.

Ta se rubrika može ispuniti na jedan od sljedećih načina:

(a)	schengenske države;

(b)

schengenska država ili schengenske države na čije je područje ograničena valjanost vize (u tom se slučaju koriste sljedeće kratice):

BE	BELGIJA
CZ	ČEŠKA
DK	DANSKA
DE	NJEMAČKA
EE	ESTONIJA
GR	GRČKA
ES	ŠPANOLSKA
FR	FRANCUSKA
IT	ITALIJA
LV	LATVIJA
LT	LITVA
LU	LUKSEMBURG
HU	MAĐARSKA
MT	MALTA
NL	NIZOZEMSKA
AT	AUSTRIJA
PL	POLJSKA
PT	PORTUGAL
SI	SLOVENIJA
SK	SLOVAČKA
FI	FINSKA
SE	ŠVEDSKA
IS	ISLAND
NO	NORVEŠKA
CH	ŠVICARSKA

1.2 Kada se naljepnica koristi za izdavanje jedinstvene vize, ta se rubrika ispunjava riječima „schengenske države” na jeziku države članice koja izdaje vizu.

1.3. Kada se naljepnica koristi za izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću na temelju članka 25. stavka 1. ove Uredbe, rubrika se popunjava imenom/imenima države članice/država članica na koje se boravak nositelja vize ograničava, na jeziku države članice koja je izdala vizu.

1.4 Kada se naljepnica koristi za izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću na temelju članka 25. stavka 3. ove Uredbe, za oznake koje se upisuju mogu se koristiti sljedeće mogućnosti:

(a)	unos oznaka određenih država članica;

(b)	unos riječi „schengenske države”, iza kojih slijedi u zagradi znak minus i oznake država članica za čija područja viza ne vrijedi;

(c)	ako rubrika „vrijedi za” nije dovoljna za unos svih oznaka država članica koje (ne) priznaju konkretnu putnu ispravu, koriste se smanjena slova.

2. Rubrika „OD … DO”:

U toj se rubrici navodi razdoblje boravka nositelja vize kako je odobreno vizom.

Datum od kojeg nositelj vize može ući na područje za koje viza vrijedi naveden je kako slijedi, iza riječi „OD”:

—	dan se ispisuje korištenjem dviju znamenki, prva od njih je ništica, ako taj dan ima jednu znamenku,

—	vodoravna crta,

—	mjesec se ispisuje korištenjem dviju znamenki, prva od njih je ništica, ako taj mjesec ima jednu znamenku,

—	vodoravna crta,

—	godina se ispisuje korištenjem dviju znamenki, koje odgovaraju zadnjim dvjema znamenkama godine.

Na primjer: 5-12-2007 = 5. prosinac 2007.

Datum zadnjega dana razdoblja zakonitog boravka nositelja vize unosi se iza riječi „DO” i piše se na isti način kao i prvi datum. Nositelj vize mora napustiti područje za koje viza vrijedi do ponoći tog dana.

3. Rubrika „BROJ ULAZAKA”:

Ta rubrika pokazuje broj puta koliko nositelj vize može ući na područje za koje viza vrijedi, tj. odnosi se na broj razdoblja boravaka koji se mogu rasporediti preko čitavog roka valjanosti, vidjeti 4.

Broj ulazaka može biti jedan, dva ili više. Taj se broj piše na desnoj strani prethodno otisnutog dijela korištenjem „01”, „02” ili skraćenice „MULT”, ako viza odobrava više od dva ulaska.

Kada se izdaje višekratna zrakoplovno-tranzitna viza izdana sukladno članku 26. stavku 3. ove Uredbe, valjanost vize se izračunava na sljedeći način: prvi datum polaska plus šest mjeseci.

Viza više ne vrijedi kada ukupni broj izlazaka nositelja vize odgovara broju zakonitih ulazaka, čak i kada nositelj vize nije iskoristio sve dane odobrene vizom.

4. Rubrika: „TRAJANJE BORAVKA … DANA”

Ta rubrika sadrži broj dana koji nositelj vize može boraviti na području za koje viza vrijedi. Taj boravak može biti neprekinut ili se, ovisno i o broju odobrenih dana, može rasporediti na više razdoblja između datuma navedenih pod 2., imajući na umu broj odobrenih ulazaka pod 3.

Broj odobrenih dana upisan je u praznom prostoru između „TRAJANJE BORAVKA” i „DANA” dvjema znamenkama, od kojih je prva ništica ako je broj dana manji od 10.

Najveći broja dana koji se u tu se rubriku može upisati je 90.

Kada viza vrijedi dulje od šest mjeseci, trajanje boravka je 90 dana za svako šestomjesečno razdoblje.

5. Rubrika „IZDANO U … DANA …”

Ta rubrika sadrži naziv mjesta u kojem se tijelo koje izdaje vizu nalazi. Datum izdavanja navodi se iza „DANA”.

Datum izdavanja se upisuje na isti način kao datum pod 2.

6. Rubrika „BROJ PUTOVNICE”:

Ta rubrika sadrži broj putne isprave u koju se unosi naljepnica vize.

U slučaju da je osoba kojoj se izdaje viza uključena u putovnicu supružnika, nositelja roditeljske skrbi ili zakonskoga skrbnika, navodi se broj putne isprave te osobe.

Ako država članica koja izdaje vizu ne priznaje putnu ispravu podnositelja, koristi se jedinstveni obrazac posebnog lista za unošenje vize.

Broj koji se upisuje u ovu rubriku, ako je naljepnica vize unesena na posebnom listu, nije broj putovnice, nego isti tipografski broj koji se pojavljuje na obrascu, a koji se sastoji od šest znamenki.

7. Rubrika „VRSTA VIZE”:

Radi olakšavanja posla nadzornim tijelima, ta rubrika sadrži vrstu vize korištenjem slova A, C i D, kako slijedi:

A	:	zrakoplovno-tranzitna viza (kako je utvrđena člankom 5. stavkom 2. ove Uredbe)
C	:	viza (kako je utvrđena člankom 5. stavkom 2. ove Uredbe)
D	:	dugotrajna viza

8. Rubrika „PREZIME I IME”:

Prva riječ u polju „prezime” i prva sljedeća riječ u polju „ime” u putnoj ispravi nositelja vize pišu se tim redom. Tijelo koje izdaje vizu provjerava da prezime i ime koji se nalaze u putnoj ispravi, a unose se u ovu rubriku i u strojno čitljivu zonu odgovaraju onima u zahtjevu za vizu. AKo broj znakova prezimena i imena prelazi broj slobodnih mjesta, umjesto preostalih znakova stavljaju se točke (.).

(a)

Obvezni unosi u rubriku „NAPOMENE”

—	u slučaju kada je viza izdana u ime druge države članice, dodaje se sljedeće „R/(oznaka zastupane države članice)”,

—	u slučaju kada je viza izdana u svrhu tranzita, dodaje se sljedeće „TRANZIT”;

(b)	nacionalni unosi u polju „NAPOMENE” To polje također sadrži napomene na jeziku države članice koja izdaje vizu u vezi s nacionalnim odredbama. Međutim, takve napomene ne smiju ponavljati obvezne napomene iz točke 1.;

(c)

Polje za fotografiju

Fotografija nositelja vize, u boji, integrira se u mjesto namijenjeno za tu svrhu.

U pogledu fotografije koja se unosi na naljepnicu vize poštuju se sljedeća pravila.

Veličina glave od brade do čela iznosi između 70 % i 80 % vertikalne dužine površine fotografije.

Minimalni zahtjevi u pogledu rezolucije su:

—	300 piksela po inču (ppi), nekompresirano, za skeniranje,

—	720 piksela po inču (dpi) za tiskanje fotografija u boji.

10. Strojno čitljiva zona

Taj se dio sastoji od dviju linija, svaka po 36 znakova (OCR B-10 cpi).

Prva linija: 36 znakova (obvezno)

Mjesta	Broj znakova	Sadržaj rubrike	Specifikacije
1-2	2	Vrsta dokumenta	Prvo slovo: V Drugo slovo: oznaka za vrstu vize (A, C ili D)
3-5	3	Država koja izdaje	ICAO alfabetska oznaka s tri slova: ICAO: BEL, CHE, CZE, DNK, D<<, EST, GRC, ESP, FRA, ITA, LVA, LTU, LUX, HUN, MLT, NLD, AUT, POL, PRT, SVN, SVK, FIN, SWE, ISL, NOR
6-36	31	Prezime i ime	Prezime se treba odvojiti od imena s 2 simbola (<<); pojedine dijelove imena potrebno je odijeliti jednim simbolom (<); razmaci koji nisu potrebni odjeljuju se jednim simbolom (<)

Druga linija: 36 znakova (obvezno)

Mjesta

Broj znakova

Sadržaj rubrike

Specifikacije

Broj vize

To je broj otisnut u gornjem desnom kutu naljepnice

Kontrolni znak

Ovaj je znak rezultat složenog izračuna na temelju prethodnih polja s obzirom na algoritam koji određuje ICAO

Državljanstvo podnositelja zahtjeva

Alfabetsko kodiranje u skladu s oznakom s tri slova

Datum rođenja

Pravilni red je GGMMDD, pri čemu je:

GG	=	godina (obvezno)
MM	=	mjesec ili <<, ako je mjesec nepoznat
DD	=	dan ili <<, ako je dan nepoznat

Kontrolni znak

Ovaj znak je rezultat složenog izračuna na temelju prethodnih polja s obzirom na algoritam koji određuje ICAO

Spol

Ž	=	ženski,
M	=	muški
i <	=	nije utvrđen

Datum prestanka valjanosti vize

Pravilni red je GGMMDD, bez oznaka za popunjavanje

Kontrolni znak

Ovaj znak je rezultat složenog izračuna na temelju prethodnih polja s obzirom na algoritam koji određuje ICAO

Područna valjanost

(a)	za vize s ograničenim teritorijalnim važenje, umetnite slovo T

(b)	za jedinstvene vize umetnite znak za popunjavanje <

Broj ulazaka

1, 2 ili M

Duljina boravka

(a)	Kratkotrajni boravak: broj dana umeće se u polje za vizualno čitanje

(b)	Dugotrajni boravak: <<

Početak valjanosti

Pravilni red je MMDD bez oznaka za popunjavanje.

PRILOG VIII.

UNOŠENJE NALJEPNICE VIZE

1.	Naljepnica vize unosi se na prvu stranicu putne isprave koja ne sadrži unose ili pečate – osim pečata kojim se potvrđuje da je zahtjev dopušten.

2.	Naljepnica se poravnava s rubom stranice putne isprave. Strojno čitljiva zona naljepnice poravnava se s rubom stranice.

3.	Pečat tijela koje izdaje vizu udara se u dio „NAPOMENE” tako da seže preko naljepnice na stranicu putne isprave.

4.	Ako je potrebno odustati od popunjavanja strojno čitljive zone, pečat se može utisnuti u to polje kako bi ga se učinilo neupotrebljivim. Veličina i sadržaj pečata utvrđeni su nacionalnim pravilima države članice.

5.	Radi sprječavanja ponovnog korištenja vize unesene na posebni list za unošenje vize, žig tijela koje ga izdaje utiskuje se na desnu stranu tako da prelazi naljepnicu i poseban list i tako da ne sprječava čitanje rubrika i napomena niti ulazi u strojno čitljivu zonu.

6.	Produljenje vize sukladno članku 33. ove Uredbe ima oblik naljepnice vize. Žig tijela koje izdaje vizu utiskuje se na naljepnicu vize.

PRILOG IX.

DIO 1

Pravila za izdavanje vize na granici pomorcima u tranzitu koji podliježu zahtijevanju vize

Ova se pravila odnose na razmjenu informacija između nadležnih tijela država članica u pogledu pomoraca u tranzitu koji podliježu zahtijevanju vize. Ako se viza izdaje na granici na temelju razmijenjenih informacija, odgovornost je na strani države članice koja izdaje vizu.

U smislu ovih pravila:

„luka države članice”: znači luku koja predstavlja vanjsku granicu države članice;

„zračna luka države članice”: znači zračnu luku koja predstavlja vanjsku granicu države članice.

I. Ukrcaj na plovilo privezano ili koje se očekuje u luci države članice (ulazak na područje država članica)

—

brodarska tvrtka ili njezin zastupnik obavješćuju luku države članice gdje je brod privezan ili se očekuje da pomorci kojima treba viza uđu preko zračne luke, kopnene ili morske granice. Brodarska tvrtka ili njezin zastupnik potpisuju jamstvo u pogledu tih pomoraca da će pokriti sve troškove boravka te, ako je potrebno, troškove njihove repatrijacije,

—

ta će nadležna tijela što je prije moguće provjeriti jesu li informacije koje je dostavila brodarska tvrtka ili njezin zastupnik točne, i provjerit će postoje li uvjeti za ulazak na područje država članica. Također se provjerava plan putovanja unutar područja država članica npr. u pogledu (zrakoplovnih) karata,

—

kada pomorci ulaze preko zračne luke države članice, nadležna tijela u zračnoj luci države članice obavješćuju nadležna tijela države članice u zračnoj luci ulaska korištenjem valjano ispunjenog obrasca za pomorce u tranzitu kojima treba viza (kako je utvrđeno u dijelu 2), poslanim telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi način, o rezultatima provjere i navode da se viza u pravilu može izdati na granici. Kada pomorci ulaze preko kopnene ili morske granice, nadležna tijela na graničnom prijelazu na kojem predmetni pomorac ulazi na područje država članica biti će obaviještena u istom postupku,

—

kada je provjera dostupnih podataka pozitivna i poklapa se s izjavama i ispravama pomoraca, nadležna tijela države članice u zračnoj luci ulaska ili izlaska mogu izdati vizu na granici čija valjanost odgovara potrebama tranzita. Nadalje, u takvim slučajevima u putnu ispravu pomorca unosi se ulazni ili izlazni pečat države članice i daje predmetnom pomorcu.

II. Izlazak plovila koje je ušlo u luku države članice (izlazak iz područja država članica)

—

brodarska tvrtka ili njezin zastupnik obavješćuju nadležna tijela države članice u zračnoj luci ulaska pomoraca koji trebaju vizu koji napuštaju svoju službu ili izlaze iz područja država članica preko zračne luke, kopnene ili morske granice države članice. Brodarska tvrtka ili njezin zastupnik potpisuju jamstvo u pogledu tih pomoraca da će pokriti sve troškove boravka te, ako je potrebno, troškove njihove repatrijacije,

—

—	kada je provjera dostupnih podataka pozitivna, nadležna tijela mogu izdati vizu s odobrenim boravkom koji odgovara onome potrebnom u svrhu tranzita.

III. Prelazak s plovila koje je uplovilo u luku države članice u drugo plovilo

—

brodarska tvrtka ili njezin zastupnik obavješćuju nadležna tijela države članice u zračnoj luci ulaska pomoraca koji trebaju vizu koji napuštaju svoju službu ili izlaze iz područja država članica preko luke druge države članice. Brodarska tvrtka ili njezin zastupnik potpisuju jamstvo u pogledu tih pomoraca da će pokriti sve troškove boravka te, ako je potrebno, troškove njihove repatrijacije,

—

nadležna tijela što je prije moguće provjerit će jesu li informacije koje je dostavila brodarska tvrtka ili njezin zastupnik točne, i provjerit će postoje li uvjeti za ulazak na područje država članica. Radi provjere kontaktiraju se nadležna tijela u luci države članice iz koje pomorci napuštaju područje država članica brodom. Provjera se provodi radi utvrđivanja je li brod na koji se ukrcavaju tamo privezan ili očekivan. Plan putovanja unutar područja država članica također se provjerava,

—	kada je provjera dostupnih podataka pozitivna, nadležna tijela mogu izdati vizu s odobrenim boravkom koji odgovara onome potrebnom u svrhu tranzita.

DIO 2.

DETALJAN OPIS OBRASCA

Točke 1-4: identitet pomorca

(1)

A.	Prezime (Prezimena)

B.	Ime (Imena)

C.	Državljanstvo

D.	Čin/Stupanj

(2)

A.	Mjesto rođenja

B.	Datum rođenja

(3)

A.	Broj putovnice

B.	Datum izdavanja

C.	Rok valjanosti

(4)

A.	Broj pomorske knjižice

B.	Datum izdavanja

C.	Rok valjanosti

Uz točke 3 i 4: ovisno o državljanstvu pomorca i države članice u koju se ulazi, putna isprava ili pomorska knjižica mogu se koristiti u identifikacijske svrhe.

Točke 5-8: zastupnik broda i predmetno plovilo

(5)

Ime zastupnika broda (pojedinac ili pravna osoba, koji zastupaju vlasnika broda na terenu i svim pitanjima koja se tiču obveza vlasnika broda u opremanju broda) pod 5A i telefonski broj (i drugi kontaktni podaci, kao što je broj telefaksa, adresa elektroničke pošte) pod 5B.

(6)

A.	Ime plovila

B.	Broj IMO (broj sadrži sedam znamenaka, taj broj je poznat i kao Lloyd-ov broj)

C.	Zastava (pod kojom plovi trgovački brod)

(7)

A.	Datum polaska plovila

B.	Mjesto polaska (pristanište) plovila

Oznaka „A” se odnosi na datum polaska plovila u pristanište, gdje se pomorci ukrcavaju.

(8)

A.	Datum dolaska plovila

B.	odredište plovila (sljedeće pristanište)

U pogledu točaka 7A i 8A: upućivanja u vezi s duljinom vremena u okviru kojega pomorac može putovati da bi se prijavio u službu.

Potrebno je voditi računa o tomu da je plan koji se slijedi podložan nepredvidivim ometanjima i vanjskim faktorima kao što su oluje, havarije itd.

Točke 9-12: Svrha putovanja pomorca i njegovo konačno odredište.

(9)	„Konačno odredište” je cilj putovanja pomorca. To može biti luka u kojoj stupa u službu ili zemlja u koju ulazi, ako napušta službu.

(10)

Razlozi za zahtjev

(a)	U slučaju stupanja u službu, konačno odredište je luka u kojoj stupa u službu.

(b)	U slučaju prijelaza u drugo plovilo unutar područja država članica, također je to luka u kojoj stupa u službu. Prijelaz u drugo plovilo koje se nalazi izvan područja država članica smatra se napuštanjem službe.

(c)	u slučaju napuštanja službe mogu se pojaviti različiti razlozi, kao što je prestanak ugovora, nesreća na radu, hitni obiteljski razlozi itd.

11.

Transportna sredstva

Popis sredstava koja pomorac u tranzitu koji treba vizu koristi unutar područja država članica, radi dolaska na svoje konačno odredište.

(a)	automobil (autobus);

(b)

vlak;

(d)	zrakoplov.

12.

Datum dolaska (na područje država članica)

Ponajprije se odnosi na pomorca u prvoj zračnoj luci države članice ili graničnom prijelazu (s obzirom da to nije uvijek nužno u zračnoj luci) na vanjskoj granici na kojoj on želi ući na područje država članica.

Datum tranzita

To je datum kada se pomorac iskrcava na područje država članica i kreće prema drugoj luci koja se također nalazi na području država članica.

Datum odlaska

To je datum kada se pomorac iskrcava na područje država članica da bi prešao u drugo plovilo u luci smještenoj izvan područja država članica, ili datum na koji se pomorac iskrcava u luci na području država članica da bi se vratio kući (izvan područja država članica).

Nakon utvrđivanja tri sredstva putovanja, dostupne se informacije također trebaju dostaviti u pogledu tih sredstava:

(a)	automobil, autobus: registarski broj;

(b)	vlak: ime, broj itd.;

(c)	informacije o letu: datum, vrijeme, broj.

(13)	Službena izjava s potpisom zastupnika broda ili vlasnika broda kojim se potvrđuje njegova odgovornost za troškove boravka te, ako je potrebno, za repatrijaciju pomorca.

PRILOG X.

POPIS MINIMALNIH ZAHTJEVA KOJE TREBA UKLJUČITI U UGOVOR U SLUČAJU SURADNJE S VANJSKIM PRUŽATELJIMA USLUGA

U odnosu na obavljanje svojih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga dužan je u vezi sa zaštitom podataka:

(a)	Spriječiti u svako doba svako neovlašteno čitanje, kopiranje, promjenu ili brisanje podataka, posebno tijekom njihova prijenosa diplomatskoj misiji ili konzulatu države članice/država članica nadležnoj/nadležnima za obradu zahtjeva;

(b)

u skladu s naputcima određene države članice/država članica, prenijeti podatke,

—	elektronički, u šifriranom obliku, ili

—	fizički, na siguran način;

(c)

prenijeti podatke što je prije moguće:

—	u slučaju fizički prenesenih podataka, najmanje jednom tjedno,

—	u slučaju elektronički prenesenih šifriranih podataka, najkasnije na kraju dana njihovog prikupljanja;

(d)	brisati podatke odmah nakon njihova prijenosa i osigurati da se zadrže samo podaci o imenu i podaci za kontakt podnositelja s ciljem zakazivanja sastanaka, kao i broj putovnice, do vraćanja putovnice podnositelju zahtjeva, ako je potrebno;

(e)

osigurati sve tehničke i sigurnosne mjere koje su potrebne za zaštitu podataka od slučajnog i nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno kada suradnja uključuje prijenos predmeta i podataka diplomatskoj misiji i konzulatu određene države članice/država članica i sve druge oblike nezakonite obrade osobnih podataka;

(f)	obraditi podatke samo u svrhu obrade osobnih podataka podnositelja u ime određene države članice/država članica;

(g)	primijeniti standarde za zaštitu podataka koji su najmanje jednaki onima iz Direktive 95/46/EZ;

(h)	dostaviti podnositelju podatke koji se traže u članku 37. Uredbe o VIS-u.

U odnosu na obavljanje svojih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga dužan je u vezi s ponašanjem osoblja:

(a)	osigurati da je njegovo osoblje osposobljeno;

(b)

osigurati da njegovo osoblje u obavljanju svojih poslova:

—	ljubazno primaju podnositelje,

—	poštuju ljudsko dostojanstvo i integritet podnositelja,

—	ne diskriminiraju osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog porijekla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, godina ili spolne orijentacije, i

—	poštuju pravila o tajnosti koja se također primjenjuju na prestanak radnog odnosa, ili po udaljenju s radnog mjesta ili prestanku ugovora;

(c)	omogućiti identifikaciju osoblja koje radi za vanjskog pružatelja usluga u svako doba;

(d)	dokazati da njegovo osoblje nije u kaznenoj evidenciji te da ima stručna znanja.

U odnosu na provjeru obavljanja njegovih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga dužan je:

(a)	osigurati da osigurati da osoblje koje je ovlastila određena država članica/države članice ima pristup njegovim prostorijama u svako doba bez prethodne obavijesti, posebno u svrhu nadzora;

(b)	osigurati mogućnost daljinskog pristupa sustavu zakazivanja termina u svrhu inspekcije;

(c)	osigurati korištenje odgovarajućih metoda kontrole (npr. testiranje podnositelja zahtjeva, web kamera);

(d)	osigurati pristup dokazima o ispunjavanju uvjeta u vezi sa zaštitom podataka, uključujući obveze izvješćivanja, vanjsku reviziju i redovite provjere na terenu;

(e)

izvješćivati određenu državu članicu/države članice bez odgode o svakom kršenju sigurnosti ili žalbama podnositelja glede zloporabe podataka, neovlaštenom pristupu, te koordinirati a državom članicom/državama članicama radi pronalaženja rješenja i davanja žurnih odgovora s objašnjenjima podnositeljima žalbi.

U vezi s općim uvjetima, vanjski pružatelj usluga dužan je:

(a)	postupati u skladu s naputcima nadležne države članice/država članica u obradi zahtjeva;

(b)	usvojiti odgovarajuće antikorupcijske mjere (npr. odredbe o plaćama za osoblje; suradnji u izboru osoblja koji se upošljavaju za određene zadaće; pravilo dvostruke provjere; načelo rotacije);

(c)	u potpunosti poštovati odredbe ugovora koje sadrže klauzule o udaljenju s radnog mjesta ili o prestanku radnog odnosa, posebno u slučaju kršenja važećih pravila, kao i klauzule o reviziji radi osiguravanja da je ugovor u skladu s najboljom praksom.

PRILOG XI.

POSEBNI POSTUPCI I UVJETI ZA OLAKŠANO IZDAVANJE VIZA ČLANOVIMA OLIMPIJSKE OBITELJI KOJI SUDJELUJU NA OLIMPIJSKIM I PARAOLIMPIJSKIM IGRAMA

POGLAVLJE I.

Svrha i definicije

Članak 1.

Svrha

Sljedeći posebni postupci i uvjeti olakšavaju podnošenje zahtjeva i izdavanje viza članovima olimpijske obitelji tijekom trajanja olimpijskih i paraolimpijskih igara koje organizira država članica.

Nadalje, primjenjuju se relevantne odredbe pravne stečevine Zajednice koje se tiču postupaka podnošenja zahtjeva i izdavanja viza.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

„Odgovorne organizacije” znači mjere predviđene za olakšavanje postupaka podnošenja zahtjeva i izdavanje viza članovima olimpijske obitelji koji sudjeluju na olimpijskim i paraolimpijskim igrama, i znače službene organizacije u smislu Povelje olimpijskih igara koje su ovlaštene dostavljati popise članova olimpijske obitelji organizacijskom odboru države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara s ciljem izdavanja akreditacijskih kartica za igre.

„Član olimpijske obitelji” znači svaka osoba koja je član Međunarodnog olimpijskog odbora, Međunarodnog paraolimpijskog odbora, međunarodnih saveza, nacionalnog olimpijskih i paraolimpijskih odbora, organizacijskih odbora olimpijskih igara i nacionalnih udruženja, kao što su sportaši, glavni i pomoćni suci, treneri i drugi sportski djelatnici, medicinsko osoblje koje prati grupe ili pojedinačne sportaše i medijski akreditirani novinari, rukovodeće osobe, donatori, sponzori i druge službeno pozvane osobe koje su suglasne da postupaju u skladu s Poveljom olimpijskih igara, pod nadzorom i vrhovnim pokroviteljstvom Međunarodnog olimpijskog odbora, uključene su u popis odgovornih organizacija i akreditirani su od strane Olimpijskog odbora i države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara kao sudionici na (godina) olimpijskim/paraolimpijskim igrama.

„Olimpijske akreditacijske kartice” koje izdaje organizacijski odbor države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom znači jednu ili više sigurnih isprava, jednu za olimpijske igre, a jednu za paraolimpijske igre, od kojih obje imaju fotografiju nositelja, i kojima se utvrđuje identitet člana olimpijske obitelji i odobrava pristup objektima na kojima se održavaju natjecanja i drugi događaji koji su planirani tijekom trajanja olimpijskih igara;

4.	„Trajanje olimpijskih i paraolimpijskih igara” znači razdoblje tijekom kojeg se održavaju olimpijske igre i razdoblje tijekom kojeg se održavaju paraolimpijske igre.

„Organizacijski odbor države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara” znači odbor koji je osnovala država članica domaćin u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom da bi organizirala olimpijske i paraolimpijske igre, a koji odlučuje o akreditaciji članova olimpijske obitelji koji sudjeluju na tim igrama.

6.	„Službe nadležne za izdavanje viza” znači službe koje je odredila država članica koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara za razmatranje zahtjeva i izdavanje viza članovima olimpijske obitelji.

POGLAVLJE II.

Izdavanje viza

Članak 3.

Uvjeti

Viza se može izdati sukladno ovoj Uredbi samo ako dotična osoba:

(a)	je imenovana od strane neke od odgovornih organizacija i akreditirana od strane organizacijskog odbora države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara kao sudionik u olimpijskim i paraolimpijskim igrama;

(b)	ima valjanu putnu ispravu s kojom joj se može odobriti prelazak vanjskih granica, kako je utvrđeno u članku 5. Zakonika o schengenskim granicama;

(c)	za nju nije izdano upozorenje u svrhu odbijanja ulaska;

(d)	ne smatra se prijetnjom javnom poretku, nacionalnoj sigurnosti ili međunarodnim odnosima neke od država članica.

Članak 4.

Ispunjavanje zahtjeva

1. Kada odgovorna organizacija izradi popis osoba odabranih da sudjeluju u olimpijskim i/ili paraolimpijskim igrama, ona može zajedno sa zahtjevom za izdavanje olimpijske akreditacijske kartice za odabrane osobe, podnijeti zajednički zahtjev za vize za one osobe koje su odabrane, a kojima je potrebna viza sukladno Uredbi (EZ) br. 539/2001, osim u slučaju kada osobe imaju dozvolu boravka koju je izdala država članica ili dozvolu boravka koju je izdalo Ujedinjeno Kraljevstvo ili Irska u skladu s Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i njihovih članova obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica (1).

2. Zajednički zahtjev za vize za te osobe dostavlja se zajedno sa zahtjevima za izdavanje olimpijske akreditacijske kartice organizacijskom odboru države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara u skladu s postupkom koji utvrđuje odbor.

3. Pojedinačni zahtjevi za vizu dostavljaju se za svaku osobu koja sudjeluje na olimpijskim i/ili paraolimpijskim igrama.

4. Organizacijski odbor države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara dostavlja službi nadležnoj za izdavanje viza zajednički zahtjev za vize što je moguće prije, zajedno s preslikama zahtjeva za izdavanje olimpijskih akreditacijskih kartica za te osobe, a koje sadržavaju njihovo puno ime, državljanstvo, spol i datum i mjesto rođenja te broj, vrstu i datum isteka njihovih putnih isprava.

Članak 5.

Razmatranje zajedničkih zahtjeva za vize i vrsta izdane vize

1. Vizu izdaju službe nadležne za izdavanje viza, nakon razmatranja kako bi utvrdile da su ispunjeni uvjeti iz članka 3.

2. Izdana viza je jedinstvena, višekratna viza kojom se odobrava boravak u najduljem trajanju od tri mjeseca tijekom olimpijskih i/ili paraolimpijskih igara.

3. Ako član te olimpijske obitelji ne ispunjava uvjete iz točke (c) ili (d) članka 3., službe nadležne za izdavanje viza mogu izdati vizu s ograničenom područnom valjanošću u skladu s člankom 25. ove Uredbe.

Članak 6.

Oblik vize

1. Viza ima oblik dva broja unesena u olimpijsku akreditacijsku karticu. Prvi broj je broj vize. U slučaju jedinstvene vize taj se broj sastoji od sedam (7) znakova koji sadrže šest (6) brojeva ispred slova „C”. U slučaju vize s ograničenom područnom valjanošću, broj se sastoji od osam (8) znakova koji sadrže šest (6) brojeva ispred slova „XX”( (2)). Drugi broj je broj putne isprave dotične osobe.

2. Službe nadležne za izdavanje viza prosljeđuju brojeve vize organizacijskom odboru države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara radi izdavanja olimpijske akreditacijske kartice.

Članak 7.

Oslobođenje od plaćanja pristojbi

Za razmatranje zahtjeva za vizu i izdavanje viza službe koje su nadležne za izdavanje viza ne naplaćuju nikakve pristojbe.

POGLAVLJE III.

Opće i završne odredbe

Članak 8.

Poništenje vize

Ako je popis osoba koje su prijavljena kao sudionici olimpijskih i/ili paraolimpijskih igara izmijenjen prije početka igara, odgovorne organizacije obavješćuju bez odgode organizacijski odbor države članice koja je domaćin olimpijskih i paraolimpijskih igara o tome kako bi se moglo povući olimpijske akreditacijske kartice osoba koje su prekrižene s popisa. Organizacijski odbor o tome obavješćuje službe nadležne za izdavanje viza, pri čemu navodi brojeve predmetnih viza.

Službe nadležne za izdavanje viza poništavaju vize za predmetne osobe. Bez odgode o tome obavješćuju tijela nadležna za granične kontrole, koje su dužne bez odgode proslijediti te informacije nadležnim tijelima drugih država članica.

Članak 9.

Provjere na vanjskim granicama

1. Ulazne provjere članova olimpijske obitelji kojima su izdane vize u skladu s ovom Uredbom, kad ti članovi prelaze vanjske granice, ograničavaju se na provjeru ispunjenosti uvjeta iz članka 3.

2. Tijekom olimpijskih i/ili paraolimpijskih igara:

(a)	ulazni i izlazni pečati unose se na prvu slobodnu stranicu putne isprave onih članova olimpijske obitelji za koje je potrebno unijeti takav pečat u skladu s člankom 10. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama. Kod prvog ulaska broj vize se upisuje na istu stranicu;

(b)	uvjeti za ulazak iz članka 5. stavka 1. točke (c) Zakonika o schengenskim granicama smatraju se ispunjenima, ako je član olimpijske obitelji valjano akreditiran.

3. Stavak 2. primjenjuje se na članove olimpijske obitelji koji su državljani trećih zemalja, bez obzira na to podliježu li zahtijevanju vize prema Uredbi (EZ) br. 539/2001.

(1) SL L 158, 30.4.2004., str 77.

(2) Upućivanje na oznake ISO države članice organizatora.

PRILOG XII.

GODIŠNJI STATISTIČKI PODACI O JEDINSTVENIM VIZAMA, VIZAMA S OGRANIČENOM PODRUČNOM VALJANOŠĆU I ZRAKOPLOVNO-TRANZITNIM VIZAMA

Podaci koji se dostavljaju Komisiji u roku iz članka 46. za svako mjesto na kojem pojedinačne države članice izdaju vize:

—	ukupan broj zatraženih viza A (uključujući višekratne vize A),

—	ukupan broj izdanih viza A (uključujući višekratne vize A),

—	ukupan broj izdanih višekratnih viza A,

—	ukupan broj viza A koje nisu izdane (uključujući višekratne vize A),

—	ukupan broj zatraženih viza C (uključujući višekratne vize C),

—	ukupan broj izdanih viza C (uključujući višekratne vize C),

—	ukupan broj izdanih višekratnih viza C,

—	ukupan broj viza C koje nisu izdane (uključujući višekratne vize C),

—	ukupan broj viza s ograničenom područnom valjanošću.

Opća pravila za dostavu podataka:

—	podaci za cijelu prethodnu godinu objedinjuju se u jedan spis,

—	podaci se dostavljaju korištenjem zajedničkog obrasca koji dostavlja Komisija,

—	podaci su dostupni za pojedinačna mjesta na kojima ta država članica izdaje vize, a grupirani prema trećoj zemlji,

—	’nisu izdani” obuhvaća podatke o odbijenim vizama i zahtjevima gdje je razmatranje bilo obustavljeno, prema članku 8. stavku 2.

Ako podaci nisu dostupni, niti važni za određenu kategoriju i treću zemlju, države članice ostavljaju kućicu praznom (ne unose „0” (ništica), „NP” (nije primjenjivo) niti neku drugu oznaku).

PRILOG XIII.

KORELACIJSKATABLICA

Odredba ove Uredbe	Zamijenjene odredbe Schengenske konvencije (CSA), Zajedničkih konzularnih uputa (CCI) ili Schengenskog izvršnog odbora (SCH/Com-ex)
GLAVA I
OPĆE ODREDBE
Članak 1. Cilj i područje primjene	CCI, dio I.1. Područje primjene (CSA članci 9. i 10.)
Članak 2. Definicije (1)-(4)	CCI: Dio I. 2. Definicije i vrste viza CCI: Dio IV „Pravni temelj” CSA: članak 11. stavak 2., članak 14. stavak 1., članci 15., 16
GLAVA II.
ZRAKOPLOVNO-TRANZITNA VIZA
Članak 3. Državljani trećih zemalja kojima je potrebna zrakoplovno-tranzitna viza	Zajednička akcija 96/197/JHA, CCI, dio I. 2.1.1
GLAVA III.
POSTUPCI I UVJETI ZA IZDAVANJE VIZA
POGLAVLJE I.
Tijela koja sudjeluju u postupcima vezanima uz zahtjeve
Članak 4. Tijela nadležna za sudjelovanje u postupcima vezanim uz zahtjeve	CCI, dio II. 4., CSA, članak 12. stavak 1., Uredba (EZ) br. 415/2003
Članak 5. Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu	CCI, dio II, 1.1(a) (b), CSA, članak 12. stavak 2.
Članak 6. Konzularna područna nadležnost	CCI, dio II, 1.1 i 3
Članak 7. Nadležnost za izdavanje viza državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze na području države članice	—
Članak 8. Ugovori o zastupanju	CCI, dio II, 1.2
POGLAVLJE II.
Zahtjev
Članak 9. Praktični načini podnošenja zahtjeva	CCI, Prilog 13, napomena (članak 10. stavak 1.)
Članak 10. Opća pravila za podnošenje zahtjeva	—
Članak 11. Obrazac zahtjeva	CCI, dio III. 1.1.
Članak 12. Putna isprava	CCI, dio III, 2(a), CSA, članak 13. stavak 1. i 2.
Članak 13. Biometrijski podaci	CCI, dio III, 1.2(a) i (b)
Članak 14. Popratne isprave	CCI, dio III, 2(b) i dio V, 1.4, Com-ex (98) 57
Članak 15. Putno zdravstveno osiguranje	CCI, dio V, 1.4
Članak 16. Vizna pristojba	CCI, dio VII, 4 i Prilog 12.
Članak 17. Pristojba za uslugu	CCI, dio VII, 1.7
POGLAVLJE III.
Razmatranje zahtjeva i odlučivanje o njima
Članak 18. Provjera konzularne nadležnosti	—
Članak 19. Dopuštenost	—
Članak 20. Pečat kojim se potvrđuje dopuštenost zahtjeva	CCI, dio VIII, 2
Članak 21. Provjera uvjeta za ulazak i procjena rizika	CCI, dio III, 4 i dio V, 1
Članak 22. Prethodna konzultacija sa središnjim tijelima drugih država članica	CCI, dio II, 2.3 i dio V, 2.3(a)–(d)
Članak 23. Odlučivanje o zahtjevu	CCI, dio V, 2.1 (druga alineja), 2.2, CCI
POGLAVLJE IV.
Izdavanje vize
Članak 24. Izdavanje jedinstvene vize	CCI, dio V, 2.1.
Članak 25. Izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću	CCI, dio V, 3, Prilog 14., CSA 11(2), 14(1) i 16
Članak 26. Izdavanje zrakoplovno-tranzitne vize	CCI, dio I, 2.1.1 – Zajednička akcija 96/197/PNZ
Članak 27. Ispunjavanje naljepnice vize	CCI, dio VI, 1–2–3–4
Članak 28. Poništenje ispunjene naljepnice vize	CCI, dio VI, 5.2
Članak 29. Unošenje naljepnice vize	CCI, dio VI, 5.3
Članak 30. Prava na temelju izdane vize	CCI, dio I, 2.1, zadnji stavak
Članak 31. Informacije središnjih tijela drugih država članica	—
Članak 32. Odbijanje vize	—
POGLAVLJE V.
Preinaka izdane vize
Članak 33. Produljenje	Com-ex (93) 21
Članak 34. Poništenje i ukidanje	Com-ex (93) 24 i Prilog 14 k CCI
POGLAVLJE VI.
Vize izdane na vanjskim granicama
Članak 35. Vize čije je izdavanje zatraženo na vanjskoj granici	Uredba (EZ) br. 415/2003
Članak 36. Viza koje se na vanjskoj granici izdaju pomorcima u tranzitu	Uredba (EZ) br. 415/2003
POGLAVLJE IV.
UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJA
Članak 37. Organizacija odjela za vize	CCI, VII, 1-2-3
Članak 38. Sredstva za razmatranje zahtjeva i nadzor konzulata	—
	CCI, dio VII, 1A
Članak 39. Ponašanje osoblja	CCI, dio III, 5
Članak 40. Oblici suradnje	CCI, dio VII, 1AA
Članak 41. Suradnja između država članica	CCI, dio VII, 1AA
Članak 42. Obraćanje počasnim konzulima	CCI, dio VII, AB
Članak 43. Suradnja s vanjskim pružateljima usluga	CCI, dio VII, 1B
Članak 44. Šifriranje i siguran prijenos podataka	CCI, dio II, 1.2, dio VII, 1.6, šesti, sedmi, osmi i deveti podstavak
Članak 45. Suradnja država članica s komercijalnim posrednicima	CCI, VIII, 5.2
Članak 46. Prikupljanje statističkih podataka	SCH Com-ex (94) 25 i (98) 12
Članak 47. Informiranje šire javnosti	—
POGLAVLJE V.
LOKALNA SCHENGENSKA SURADNJA
Članak 48. Lokalna schengenska suradnja između konzulata država članica	CCI, VIII, 1–3–4
POGLAVLJE VI.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 49. Odredbe o olimpijskim i paraolimpijskim igrama	—
Članak 50. Izmjene priloga	—
Članak 51. Upute za praktičnu primjenu Zakonika o vizama	—
Članak 52. Odborski postupak	—
Članak 53. Obavješćivanje	—
Članak 54. Izmjene Uredbe (EZ) br. 767/2008	—
Članak 55. Izmjene Uredbe (EZ) br. 562/2006	—
Članak 56. Stavljanje izvan snage	—
Članak 57. Nadzor i ocjenjivanje	—
Članak 58. Stupanje na snagu	—

DODACI

Prilog I. Usklađeni obrazac zahtjeva	CCI, Prilog 16.
Prilog II. Popis popratnih isprava koji nije konačan	Djelomično CCI, V., 1.4
Prilog III. Jedinstveni obrazac i korištenje pečata kojim se potvrđuje da je zahtjev za vizu dopušten	CCI, VIII., 2
Prilog IV. Zajednički popis trećih zemalja iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 539/2001 čije državljani trebaju imati zrakoplovno-tranzitnu viza prilikom prolaska kroz međunarodni tranzitni prostor zračnih luka na području država članica	CCI, Prilog 3., dio I.
Prilog V. Popis dozvola boravka koje njihovim nositeljima daju pravo na tranzit kroz zračne luke država članica bez zrakoplovno-tranzitne vize	CCI, Prilog 3, dio III.
Prilog VI. Standardni obrazac za obavješćivanje i obrazloženo odbijanje, poništenje ili ukidanje vize	—
Prilog VII. Ispunjavanje naljepnice vize	CCI, dio VI., 1–4, Prilog 10.
Prilog VIII. Unošenje naljepnice vize	CCI, dio VI., 5.3
Prilog IX. Pravila za izdavanje viza na granici pomorcima u tranzitu koji podliježu zahtijevanju vize	Uredba (EZ) br. 415/2003, Prilog I. i II.
Prilog X. Popis minimalnih uvjeta koje treba uključiti u ugovor u slučaju suradnje s vanjskim pružateljima usluga	CCI, Prilog 19.
Prilog XI. Posebni postupci i uvjeti za olakšano izdavanje viza članovima olimpijske obitelji koji sudjeluju na olimpijskim i paraolimpijskim igrama	—
Prilog XII. Godišnji statistički podaci o jedinstvenim vizama, vizama s ograničenom područnom valjanošću i zrakoplovno-tranzitnim vizama	—

01/Sv. 012

Službeni list Europske unije

32012Q0307(02)

L 068/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.01.2012.

PRAKTIČNE UPUTE ZA STRANKE PRED OPĆIM SUDOM

Sadržaj

I.	PISANI POSTUPAK

A.	OPĆE ODREDBE

A.1.	Korištenje tehničkih sredstava komunikacije

1)	Aplikacija e-Curia

2)	Telefaks ili elektronička pošta

A.2.	Izgled postupovnih akata

A.3.	Izgled datoteka podnesenih putem aplikacije e-curia

A.4.	Duljina podnesaka

B.	STRUKTURA I SADRŽAJ PODNESAKA

B.1.	Izravne tužbe

1)	Tužba i odgovor na tužbu (u predmetima koji se ne odnose na intelektualno vlasništvo)

a.	Tužba kojom se pokreće postupak

b.	Odgovor na tužbu

2)	Tužba i odgovor na tužbu (u predmetima o intelektualnom vlasništvu)

a.	Tužba kojom se pokreće postupak

b.	Odgovor na tužbu

B.2.

Žalbe

Žalba

b.	Odgovor na žalbu

C.	PODNOŠENJE PRILOGA POSTUPOVNIM AKTIMA

D.	OTKLANJANJE NEDOSTATAKA POSTUPOVNIH AKATA

D.1.	Otklanjanje nedostataka tužbi

a.	Uvjeti čije nepoštovanje opravdava nedostavljanje tužbe

b.	Odredbe o obliku čije nepoštovanje opravdava odgodu dostave

c.	Odredbe o obliku čije nepoštovanje ne sprečava dostavu

D.2.	Uređenje opsežnih tužbi

D.3.	Otklanjanje nedostataka ostalih postupovnih akata

E.	ZAHTJEV ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU PO UBRZANOM POSTUPKU

F.	ZAHTJEVI ZA SUSPENZIJU I DRUGE PRIVREMENE MJERE

G.	ZAHTJEVI ZA POVJERLJIVO POSTUPANJE

a.	U slučaju zahtjeva za intervenciju

b.	U slučaju spajanja predmeta

H.	ZAHTJEVI U VEZI S DRUGOM RAZMJENOM PODNESAKA

H.1.	Zahtjevi za odobrenje podnošenja replike ili odgovora na repliku u predmetima o intelektualnom vlasništvu

H.2.	Zahtjevi za odobrenje podnošenja replike u žalbenom postupku

I.	ZAHTJEVI ZA ODRŽAVANJE RASPRAVE

I.1.	Zahtjevi za održavanje rasprave u predmetima o intelektualnom vlasništvu

I.2.	Zahtjevi za održavanje rasprave u žalbenom postupku

J.	ZAHTJEVI ZA BESPLATNU PRAVNU POMOĆ

II.	USMENI POSTUPAK

III.	STUPANJE NA SNAGU OVIH PRAKTIČNIH UPUTA

OPĆI SUD

Uzimajući u obzir članak 150. svojeg Poslovnika;

budući da:

budući da, u interesu dobrog sudovanja, zastupnicima stranaka, bez obzira na to jesu li odvjetnici ili agenti u smislu članka 19. Protokola o Statutu Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Statut), treba dati praktične upute o načinu podnošenja njihovih postupovnih akata i što boljoj pripremi rasprave pred Općim sudom;

budući da te upute preuzimaju, objašnjavaju i dopunjuju određene odredbe Poslovnika Općeg suda i moraju zastupnicima stranaka omogućiti uzimanje u obzir elemenata s kojima se susreće sud, osobito onih koji se odnose na prevođenje, interno postupanje s postupovnim aktima i tumačenje;

budući da je na temelju uputa koje je Opći sud dao svojem tajniku 5. srpnja 2007. (SL L 232, 2007., str. 1.), kako su izmijenjene 17. svibnja 2010. (SL L 170, 2010., str. 53.) i 24. siječnja 2012. (SL L 68, 2012., str. 20.) (u daljnjem tekstu: Upute za tajnika), tajnik zadužen za brigu o usklađenosti postupovnih akata u spisu s odredbama Statuta, Poslovnika i ovih Praktičnih uputa za stranke (u daljnjem tekstu: Praktične upute) kao i s Uputama za tajnika i, posebno, za zahtijevanje otklanjanja nedostataka u aktima koji nisu u skladu s navedenim propisima i, ako nedostaci ne budu otklonjeni, ovisno o slučaju, za njihovo odbijanje ako nisu u skladu s odredbama Statuta ili Poslovnika;

budući da poštovanjem Praktičnih uputa zastupnici stranaka, kao osobe koje sudjeluju u sudskom postupku, imaju jamstvo da će po postupovnim aktima koje podnose Opći sud uredno postupati i da u odnosu na pitanja koja uređuju ove Upute neće doći do primjene članka 90. točke (a) Poslovnika;

nakon savjetovanja s predstavnicima agenata država članica, institucija koje interveniraju u postupcima pred Općim sudom i Vijeća odvjetničkih komora Europske unije (CCBE);

DONOSI OVE PRAKTIČNE UPUTE:

I. PISANI POSTUPAK

A. OPĆE ODREDBE

A.1. Korištenje tehničkih sredstava komunikacije

1) Aplikacija e-Curia

1.	Podnošenje postupovnih akata isključivo elektroničkim putem dopušteno je korištenjem aplikacije e-Curia (https://curia.europa.eu/e-Curia) u skladu s Uvjetima korištenja aplikacije e-Curia.

Prilozi postupovnom aktu, navedeni u tekstu tog akta, koji su takvi da ih nije moguće podnijeti putem e-Curije mogu se poslati odvojeno, u skladu s člankom 43. stavkom 1. Poslovnika, pod uvjetom da se ti prilozi navedu u popisu prilogâ akta koji se podnosi putem e-Curije. Popis prilogâ mora sadržavati naznaku priloga koji će se podnijeti odvojeno. Ti prilozi moraju biti zaprimljeni u tajništvu najkasnije deset dana nakon podnošenja postupovnog akta putem e-Curije.

3.	Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, odredbe ovih Uputa primjenjuju se na postupovne akte podnesene putem aplikacije e-Curia.

2) Telefaks ili elektronička pošta

Slanje primjerka potpisanog izvornika postupovnog akta tajništvu, predviđeno u članku 43. stavku 6. Poslovnika, može se izvršiti:

—	telefaksom (broj telefaksa: (+ 352) 4303 2100),

—	ili elektroničkom poštom (adresa elektroničke pošte: GeneralCourt.Registry@curia.europa.eu).

U slučaju slanja elektroničkom poštom, prihvaća se samo jedan skenirani primjerak potpisanog izvornika. Poželjno je da skenirani dokumenti imaju razlučivost od 300 DPI i da su uz pomoć programa kao što su Acrobat ili Readiris 7 Pro spremljeni u PDF obliku (slike i tekst). Obična elektronička datoteka ili datoteka koja sadrži elektronički potpis ili faksimil potpisa izrađen računalom ne ispunjava uvjete iz članka 43. stavka 6. Poslovnika. Dopisi u vezi s nekim predmetom koje Opći sud zaprimi u obliku obične elektroničke pošte ne uzimaju se u obzir.

6.	Dan podnošenja postupovnog akta telefaksom ili elektroničkom poštom uzima se u obzir za potrebe poštovanja rokova samo ako je izvornik koji sadrži vlastoručni potpis zastupnika podnesen tajništvu najkasnije deset dana nakon toga, kako to predviđa članak 43. stavak 6. Poslovnika.

Potpisani izvornik mora se otpraviti bez odgode, odmah nakon slanja primjerka, bez ispravaka ili izmjena, čak i ako su manje. U slučaju odstupanja između potpisanog izvornika i primjerka koji je prethodno podnesen, uzima se u obzir jedino dan podnošenja potpisanog izvornika. Na temelju članka 43. stavka 1. podstavka 2. Poslovnika, potpisanom izvorniku svakog postupovnog akta mora se priložiti dovoljan broj ovjerenih primjeraka.

Izjava stranke kojom pristaje, u skladu s člankom 44. stavkom 2. Poslovnika, da joj se dostava obavlja telefaksom ili kojim drugim tehničkim sredstvom komunikacije mora sadržavati naznaku broja telefaksa i/ili adrese elektroničke pošte za dostave tajništva. Računalo adresata mora ima odgovarajući program (npr. Acrobat ili Readiris 7 Pro) kako bi moglo prikazati dostave tajništva koje će se obavljati u PDF obliku.

A.2. Izgled postupovnih akata

Sljedeći podaci navode se na prvoj stranici postupovnog akta:

(a)	naziv akta (tužba, odgovor na tužbu, odgovor na žalbu, replika, odgovor na repliku, zahtjev za intervenciju, intervencijski podnesak, prigovor nedopuštenosti, očitovanja o …, odgovori na pitanja itd.);

(b)	broj predmeta (T- …./…), ako ga je tajništvo već priopćilo;

(c)	imena tužitelja i tuženika kao i svih drugih stranaka u postupku za predmete o intelektualnom vlasništvu i za žalbe protiv odluka Službeničkog suda;

(d)	ime stranke za koju se akt podnosi.

10.	Svaki se odlomak akta numerira.

11.	U aktima koji nisu podneseni putem aplikacije e-Curia obvezan je vlastoručni potpis zastupnika stranke o kojoj je riječ i on se mora nalaziti na kraju akta. U slučaju više zastupnika, dovoljan je potpis jednoga od njih.

12.

Postupovni akti moraju biti u obliku koji Općem sudu omogućuje elektroničku obradu dokumenata.

Tako treba poštovati sljedeće zahtjeve:

(a)	tekst, u formatu A4, lako je čitljiv i nalazi se samo na jednoj stranici papira (jednostrano, a ne dvostrano);

(b)	dokumenti u papirnatom obliku spajaju se tako da se mogu lako razdvojiti (bez uvezivanja ili korištenja drugim sredstvima trajnog vezivanja poput ljepila, klamerica itd.);

(c)	tekst je napisan veličinom slova koja je dovoljna za lako čitanje (1), s razmacima između redova i marginama koje osiguravaju preglednost skenirane verzije (2);

(d)	stranice akta se numeriraju, gore desno, rastućim rednim brojevima, u kontinuitetu; u slučaju podnošenja prilogâ aktu, paginacija se mora izvršiti u skladu s točkom 59. ovih Praktičnih uputa.

13.

Na prvoj stranici svakog primjerka potpisanog izvornika postupovnog akta koji nije podnesen putem aplikacije e-Curia i koji stranke moraju podnijeti na temelju članka 43. stavka 1. podstavka 2. Poslovnika zastupnik stranke o kojoj je riječ mora staviti naznaku koju parafira i kojom se ovjerava da je primjerak istovjetan izvorniku akta.

A.3. Izgled datoteka podnesenih putem aplikacije e-Curia

14.

Postupovni akti podneseni putem aplikacije e-Curia su u obliku datoteka. Kako bi se olakšala njihova obrada u tajništvu, preporučuje se slijediti praktične savjete iz Priručnika za korištenje aplikacije e-Curia dostupnog na internetskoj stranici Suda Europske unije, tj.:

—	datoteke moraju imati naziv koji označava vrstu akta (podnesak, prilozi – dio 1., prilozi – dio 2., popratni dopis itd.);

—	postupovni akt ne mora nužno sadržavati vlastoručni potpis;

—	tekst postupovnog akta može se izravno spremiti u PDF obliku iz programa za obradu teksta, bez potrebe za skeniranjem;

—	postupovni akt mora uključivati popis prilogâ;

—	prilozi se moraju nalaziti u jednoj ili više datoteka koje su odvojene od datoteke koja sadrži postupovni akt. Jedna datoteka može sadržavati više priloga. Nije obvezno za svaki prilog stvoriti jednu datoteku.

A.4. Duljina podnesaka

15.

S obzirom na područje o kojem je riječ i okolnosti predmeta, najveći dopušteni broj stranica podnesaka (3) je sljedeći:

—	50 stranica za tužbu kao i za odgovor na tužbu;

—	20 stranica za tužbu kao i za odgovore na tužbu u predmetima o intelektualnom vlasništvu;

—	15 stranica za žalbu i odgovor na žalbu;

—	25 stranica za repliku i odgovor na repliku;

—	15 stranica za repliku i odgovor na repliku u žalbenim predmetima i predmetima o intelektualnom vlasništvu;

—	20 stranica za podnesak o prigovoru nedopuštenosti kao i za očitovanja na njega;

—	20 stranica za intervencijski podnesak i 15 stranica za očitovanja na taj podnesak.

16.	Prekoračenja tih ograničenja odobrit će se samo u osobito pravno i činjenično složenim slučajevima.

B. STRUKTURA I SADRŽAJ PODNESAKA

B.1. Izravne tužbe

17.

Poslovnik sadrži odredbe koje posebno uređuju sporove vezane za prava intelektualnog vlasništva (članci 130. do 136.). Odredbe o tužbama i odgovorima na tužbu podnesenima u okviru tih sporova (2) stoga se navode odvojeno od onih koje se odnose na tužbe i odgovore na tužbu podnesene u okviru svih drugih sporova (1).

1) Tužba i odgovor na tužbu (u predmetima koji se ne odnose na intelektualno vlasništvo)

a. Tužba kojom se pokreće postupak

18.	Obvezni podaci koje mora sadržavati tužba kojom se pokreće postupak navode se u članku 44. Poslovnika.

19.

Sljedeći podaci moraju se nalaziti na početku tužbe:

(a)	ime i stalna adresa tužitelja;

(b)	ime i svojstvo zastupnika tužitelja;

(c)	naznaka stranke protiv koje se tužba podnosi;

(d)	izjave iz članka 44. stavka 2. Poslovnika (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije).

20.	Nakon uvodnog dijela tužbe trebao bi slijediti sažeti prikaz činjenica spora.

21.	Pravna argumentacija trebala bi biti strukturirana s obzirom na iznesene tužbene razloge. Općenito je korisno da joj prethodi shematski prikaz iznesenih tužbenih razloga. Usto, vrlo je poželjno svakom tužbenom razlogu dati naslov, kako bi ih se moglo lako identificirati.

22.	Tužbene zahtjeve treba formulirati precizno, na početku ili na kraju tužbe.

23.	Tužbi za poništenje mora se priložiti primjerak pobijanog akta naznačujući ga kao takvog.

24.

Uz tužbu se moraju, odvojeno od priloga spomenutih u tekstu podneska, podnijeti dokumenti iz članka 44. stavaka 3. i 5. točaka (a) i (b) Poslovnika. U svrhu podnošenja dokumenta predviđenog u članku 44. stavku 3. Poslovnika, može se, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uputa za tajnika, uputiti na dokazni element koji je već podnesen tajništvu Općeg suda.

25.

Svakoj tužbi mora se priložiti sažetak tužbenih razloga i glavnih argumenata na koje se poziva, radi lakše izrade priopćenja predviđenog u članku 24. stavku 6. Poslovnika. Budući da se priopćenje u Službenom listu Europske unije objavljuje na svim službenim jezicima, traži se da taj sažetak ne prelazi dvije stranice i da bude izrađen u skladu s obrascem dostupnim na internetskoj stranici Suda Europske unije. Mora se podnijeti odvojeno od prilogâ navedenih u tužbi. Sažetak se mora, ako nije podnesen putem aplikacije e-Curia, poslati elektroničkom poštom kao obična elektronička datoteka na adresu GeneralCourt.Registry@curia.europa.eu, s naznakom predmeta na koji se odnosi.

26.

Dokazni prijedlozi moraju biti precizno i izričito određeni te jasno navesti činjenice koje se želi dokazati:

—	dokazni prijedlog u obliku dokumenta mora ili upućivati na broj u popisu prilogâ ili, ako tužitelj nije u posjedu dokumenta, navesti kako se može doći do dokumenta;

—	dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka ili zahtjev za podacima mora precizno odrediti osobu o kojoj je riječ.

27.	Ako je tužba podnesena nakon podnošenja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, koji ima učinak zaustavljanja tijeka roka za podnošenje pravnog sredstva u skladu s člankom 96. stavkom 4. Poslovnika, taj se podatak mora navesti na početku tužbe kojom se pokreće postupak.

28.	Ako je tužba podnesena nakon dostave rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć, u tužbi se također mora navesti dan na koji je rješenje dostavljeno tužitelju.

b. Odgovor na tužbu

29.	Obvezni podaci koje mora sadržavati odgovor na tužbu navode se u članku 46. stavku 1. Poslovnika.

30.

Na početku odgovora na tužbu, uz broj predmeta i naznaku tužitelja, moraju se nalaziti sljedeći podaci:

(a)	ime i stalna adresa tuženika;

(b)	ime i svojstvo zastupnika tuženika;

(c)	izjave iz članka 44. stavka 2. Poslovnika (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije).

31.	Zahtjev tuženika treba formulirati precizno, na početku ili na kraju odgovora na tužbu.

32.	Na odgovor na tužbu primjenjuju se točke 21., 24. i 26. Praktičnih uputa.

33.	Svako osporavanje činjenica koje navodi protivna stranka mora biti izričito i precizirati činjenice o kojima je riječ.

2) Tužba i odgovor na tužbu (u predmetima o intelektualnom vlasništvu)

a. Tužba kojom se pokreće postupak

34.	Obvezni podaci koje mora sadržavati tužba kojom se pokreće postupak navode se u člancima 44. i 132. stavku 1. Poslovnika.

35.

Sljedeći podaci moraju se nalaziti na početku tužbe:

(a)	ime i stalna adresa tužitelja;

(b)	ime i svojstvo zastupnika tužitelja;

(c)	imena svih stranaka postupka pred žalbenim vijećem i adrese koje su one naznačile u svrhu dostave tijekom tog postupka;

(d)	naznaka dana na koji je odluka žalbenog vijeća koja je predmet tužbe dostavljena tužitelju;

(e)	izjave iz članka 44. stavka 2. Poslovnika (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije).

36.	Pobijana odluka žalbenog vijeća mora se priložiti tužbi.

37.	Na tužbe u predmetima o intelektualnom vlasništvu primjenjuju se točke 20. do 22., 24. i 26. do 28. ovih Praktičnih uputa.

b. Odgovor na tužbu

38.	Obvezni podaci koje mora sadržavati odgovor na tužbu navode se u članku 46. stavku 1. Poslovnika.

39.

Na početku odgovora na tužbu, uz broj predmeta i naznaku tužitelja, moraju se nalaziti sljedeći podaci:

(a)	ime i stalna adresa tuženika ili intervenijenta;

(b)	ime i svojstvo zastupnika tuženika ili zastupnika intervenijenta;

(c)	izjave iz članka 44. stavka 2. Poslovnika (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije).

40.	Zahtjev tuženika ili intervenijenta treba formulirati precizno, na početku ili na kraju odgovora na tužbu.

41.

Na odgovor na tužbu primjenjuju se točke 21., 24., 26. i 33. ovih Praktičnih uputa. Kad odgovoru na tužbu prethodi podnošenje stajališta na jeziku postupka od druge stranke postupka pred žalbenim vijećem, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Poslovnika, njemu se prilaže dokument iz članka 44. stavka 3. Poslovnika.

B.2. Žalbe

a. Žalba

42.	Žalba mora imati sadržaj predviđen člankom 138. stavkom 1. Poslovnika.

43.

Na početku svake žalbe moraju se nalaziti:

(a)	ime i stalna adresa žalitelja;

(b)	ime i svojstvo zastupnika žalitelja;

(c)	naznaka odluke Službeničkog suda koja je predmet žalbe (vrsta, sastav suda, dan i broj predmeta);

(d)	naznaka ostalih stranaka u postupku pred Službeničkim sudom;

(e)	naznaka dana na koji je žalitelj primio odluku Službeničkog suda;

(f)	izjave iz članka 44. stavka 2. Poslovnika (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije).

44.	Na početku ili na kraju žalbe mora se nalaziti precizna formulacija žalbenog zahtjeva (članak 139. stavak 1. Poslovnika).

45.	Općenito nije potrebno opisati okolnosti i predmet spora; dovoljno je uputiti na odluku Službeničkog suda.

46.	Preporučljivo je žalbene razloge navesti sažeto i shematski na početku žalbe. Pravna argumentacija trebala bi biti strukturirana s obzirom na žalbene razloge istaknute u prilog osnovanosti žalbe, osobito s obzirom na pogrešnu primjenu prava koja se ističe.

47.	Žalbi se mora priložiti primjerak odluke Službeničkog suda koja je predmet žalbe.

48.

Svakoj žalbi mora se priložiti sažetak žalbenih razloga i glavnih argumenata na koje se poziva, radi lakše izrade priopćenja predviđenog u članku 24. stavku 6. Poslovnika. Budući da se priopćenje u Službenom listu Europske unije objavljuje na svim službenim jezicima, traži se da taj sažetak ne prelazi dvije stranice i da bude izrađen u skladu s obrascem dostupnim na internetskoj stranici Suda Europske unije. Mora se podnijeti odvojeno od prilogâ navedenih u žalbi. Sažetak se mora, ako nije podnesen putem aplikacije e-Curia, poslati elektroničkom poštom kao obična elektronička datoteka na adresu GeneralCourt.Registry@curia.europa.eu, s naznakom predmeta na koji se odnosi.

49.

Uz žalbu mora se podnijeti i dokument iz članka 44. stavka 3. Poslovnika (dokument kojim se potvrđuje da je odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru), osim ako stranku koja podnosi žalbu – instituciju Unije ili državu članicu – ne zastupa agent. U svrhu podnošenja dokumenta predviđenog u članku 44. stavku 3. Poslovnika, može se, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uputa za tajnika, uputiti na dokazni element koji je već podnesen tajništvu Općeg suda.

b. Odgovor na žalbu

50.	Odgovor na žalbu mora imati sadržaj predviđen člankom 141. stavkom 2. Poslovnika.

51.

Na početku svakog odgovora na žalbu, uz broj predmeta i naznaku žalitelja, moraju se nalaziti sljedeći podaci:

(a)	ime i stalna adresa stranke koja ga podnosi;

(b)	ime i svojstvo zastupnika koji je zastupa;

(c)	dan na koji je stranka primila žalbu;

(d)	izjave iz članka 44. stavka 2. Poslovnika (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije).

52.	Na početku ili na kraju odgovora na žalbu mora se nalaziti precizna formulacija zahtjeva stranke koja ga podnosi (članak 142. stavak 1. Poslovnika).

53.	Ako se zahtjevom odgovora na žalbu traži ukidanje, u potpunosti ili djelomično, odluke Službeničkog suda na temelju razloga koji nije istaknut u žalbi, to treba naznačiti u naslovu podneska („odgovor na žalbu s protužalbom“).

54.	Pravna argumentacija treba biti u najvećoj mogućoj mjeri strukturirana s obzirom na žalbene razloge žalitelja i/ili, prema potrebi, protužalbene razloge.

55.	Budući da je činjenični ili pravni okvir već uključen u pobijanu presudu, ne preuzima se u odgovoru na žalbu, osim sasvim iznimno, ako se u žalbi osporava ili zahtijeva pojašnjenja. Svako osporavanje mora biti izričito i precizno navesti činjenične ili pravne elemente o kojima je riječ.

56.

Uz odgovor na žalbu mora se podnijeti i dokument iz članka 44. stavka 3. Poslovnika (dokument kojim se potvrđuje da je odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru), osim ako stranku koja podnosi žalbu – instituciju Unije ili državu članicu – ne zastupa agent.

C. PODNOŠENJE PRILOGA POSTUPOVNIM AKTIMA

57.	Postupovnom aktu mogu se priložiti samo dokazni elementi navedeni u tekstu akta i koji su nužni za dokazivanje ili prikazivanje njegovog sadržaja.

58.

Podnošenje priloga prihvaća se samo ako je priložen popis prilogâ. On za svaki priloženi dokazni element mora sadržavati sljedeće:

(a)	broj priloga (navesti broj postupovnog akta kojemu su priloženi dokazni elementi primjenom slova i brojke: npr.: prilog A.1, A.2… za priloge tužbi; B.1, B.2… za priloge odgovoru na tužbu; C.1, C.2… za priloge replici; D.1, D.2… za priloge odgovoru na repliku);

(b)	kratak opis priloga s naznakom njegove vrste (npr.: „dopis“ s naznakom dana, autora, adresata i broja stranica priloga);

(c)	naznaku stranice postupovnog akta i broja odlomka gdje se navodi dokazni element i opravdava njegovo podnošenje.

59.	Dokazni elementi priloženi postupovnom aktu paginiraju se, gore desno, rastućim rednim brojevima. Paginacija dokaznih elemenata može se nastaviti na akt kojemu su priloženi ili se može izvršiti u neprekinutom nizu neovisno o tom aktu.

60.	Kad prilozi sadrže svoje priloge, njihova numeracija i struktura mora biti takva da se izbjegne mogućnost zabune, prema potrebi i uporabom listova za razdvajanje.

61.	Svako pozivanje na podneseni dokazni element sadrži broj odgovarajućeg priloga, koji se nalazi na popisu prilogâ, uključujući naznaku akta kojim je prilog podnesen, u obliku navedenom gore u točki 58.

D. OTKLANJANJE NEDOSTATAKA POSTUPOVNIH AKATA

D.1. Otklanjanje nedostataka tužbi

a. Uvjeti čije nepoštovanje opravdava nedostavljanje tužbe

62.

Ako tužba nije u skladu sa sljedećim uvjetima, tajništvo je ne dostavlja i određuje se razuman rok za otklanjanje nedostataka:

	Izravne tužbe (osim intelektualnog vlasništva)	Predmeti o intelektualnom vlasništvu	Žalbe
a)	podnošenje dokumenta o ovlasti odvjetnika za zastupanje (članak 44. stavak 3. Poslovnika)	podnošenje dokumenta o ovlasti odvjetnika za zastupanje (članak 44. stavak 3. Poslovnika)	podnošenje dokumenta o ovlasti odvjetnika za zastupanje (članak 44. stavak 3. Poslovnika)
b)	dokaz o pravnom postojanju pravne osobe privatnog prava (članak 44. stavak 5. točka (a) Poslovnika)	dokaz o pravnom postojanju pravne osobe privatnog prava (članak 44. stavak 5. točka (a) Poslovnika)
c)	punomoć (članak 44. stavak 5. točka (b) Poslovnika)	punomoć (članak 44. stavak 5. točka (b) Poslovnika)
d)	dokaz da je odvjetnika na zastupanje uredno ovlastila za to ovlaštena osoba (članak 44. stavak 5. točka (b) Poslovnika)	dokaz da je odvjetnika na zastupanje uredno ovlastila za to ovlaštena osoba (članak 44. stavak 5. točka (b) Poslovnika)
e)	podnošenje pobijanog akta (kod tužbe za poništenje) ili isprave kojom se dokazuje datum poziva na postupanje (kod tužbe zbog propusta) (članak 21. stavak 2. Statuta; članak 44. stavak 4. Poslovnika)	podnošenje pobijane odluke žalbenog vijeća (članak 132. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)	podnošenje odluke Službeničkog suda koja je predmet žalbe (članak 138. stavak 2. Poslovnika)
f)		ime stranke ili imena stranaka postupka pred žalbenim vijećem i adrese koje su one naznačile u svrhu dostave tijekom tog postupka (članak 132. stavak 1. podstavak 1. Poslovnika)
g)		dan dostave odluke žalbenog vijeća (članak 132. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)	dan dostave odluke Službeničkog suda koja je predmet žalbe (članak 138. stavak 2. Poslovnika)

b. Odredbe o obliku čije nepoštovanje opravdava odgodu dostave

63.

Ako tužba nije u skladu sa sljedećim odredbama o obliku, dostava se odgađa i određuje se razuman rok za otklanjanje nedostataka:

	Tužba podnesena u papirnatom obliku (čemu prema potrebi prethodi slanje telefaksom ili elektroničkom poštom)	Tužba podnesena putem e-Curije
a)	naznaka adrese tužitelja (članak 21. stavak 1. Statuta; članak 44. stavak 1. točka (a) Poslovnika; točka 19.(a), 35.(a) ili 43.(a) Praktičnih uputa)	naznaka adrese tužitelja (članak 21. stavak 1. Statuta; članak 44. stavak 1. točka (a) Poslovnika; točka 19.(a), 35.(a) ili 43.(a) Praktičnih uputa)
b)	položaj vlastoručnog potpisa zastupnika (točka 11. Praktičnih uputa)
c)	numeracija odlomaka (točka 10. Praktičnih uputa)	numeracija odlomaka (točka 10. Praktičnih uputa)
d)	podnošenje priloga navedenih u popisu (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)	podnošenje priloga navedenih u popisu (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
e)	dovoljan broj primjeraka priloga navedenih u popisu (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
f)	podnošenje popisa prilogâ (članak 43. stavak 4. Poslovnika; točka 58. Praktičnih uputa)	podnošenje popisa prilogâ (članak 43. stavak 4. Poslovnika; točka 58. Praktičnih uputa)
g)	dovoljan broj primjeraka popisa (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
h)	popis prilogâ s njihovim kratkim opisom (točka 58.(b) Praktičnih uputa) i naznaka stranice i odlomaka (točka 58.(c) Praktičnih uputa)	popis prilogâ s njihovim kratkim opisom (točka 58.(b) Praktičnih uputa) i naznaka stranice i odlomaka (točka 58.(c) Praktičnih uputa)
i)	dovoljan broj primjeraka popisa prilogâ s naznakom stranice i odlomaka (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
j)	dovoljan broj primjeraka pobijanog akta ili isprave kojom se dokazuje datum poziva na postupanje (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
k)	podnošenje primjerka ugovora koji sadrži arbitražnu klauzulu (članak 44. stavak 5.a Poslovnika)	podnošenje primjerka ugovora koji sadrži arbitražnu klauzulu (članak 44. stavak 5.a Poslovnika)
l)	dovoljan broj primjeraka ugovora koji sadrži arbitražnu klauzulu (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
m)	paginacija tužbe i prilogâ (točka 12.(d) i 59. Praktičnih uputa)	paginacija tužbe i prilogâ (točka 12.(d) i 59. Praktičnih uputa)
n)	dovoljan broj ovjerenih primjeraka tužbe (sedam za predmete o intelektualnom vlasništvu inter partes i šest za sve ostale predmete) (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika)
o)	podnošenje ovjerenih primjeraka tužbe (članak 43. stavak 1. podstavak 2. Poslovnika; točka 13. Praktičnih uputa)

c. Odredbe o obliku čije nepoštovanje ne sprečava dostavu

64.

Ako tužba nije u skladu sa sljedećim odredbama o obliku, tužba se dostavlja i određuje se razuman rok za otklanjanje nedostataka:

(a)	adresa izabrana za dostavu (izbor adrese za dostavu u Luxembourgu i/ili pristanak na to da se dostava obavlja tehničkim sredstvima komunikacije) (članak 44. stavak 2. Poslovnika; članak 10. stavak 3. Uputa za tajnika; točke 8. i 19.(d) Praktičnih uputa);

(b)	dokument o ovlasti za zastupanje za svakog dodatnog odvjetnika (članak 44. stavak 3. Poslovnika);

(c)	u predmetima koji se ne odnose na intelektualno vlasništvo, sažetak tužbenih razloga i glavnih argumenata (točke 25. i 48. Praktičnih uputa);

(d)	prijevod na jezik postupka dokumenta sastavljenog na jeziku različitom od jezika postupka (članak 35. stavak 3. podstavak 2. Poslovnika).

D.2. Uređenje opsežnih tužbi

65.	Kad broj stranica tužbe prelazi najveći dopušteni broj stranica propisan u točki 15. ovih Praktičnih uputa za 40 %, zatražit će se njezino uređenje, osim ako predsjednik ne odredi drukčije.

66.	Kad broj stranica tužbe prelazi najveći dopušteni broj stranica propisan u točki 15. ovih Praktičnih uputa za manje od 40 %, zatražit će se njezino uređenje ako tako odredi predsjednik.

67.	Kad se od tužitelja zatraži uređenje tužbe, dostava tuženiku tužbe čija opsežnost opravdava njezino uređenje odgađa se.

D.3. Otklanjanje nedostataka ostalih postupovnih akata

68.	Gore navedeno otklanjanje nedostataka primjenjuje se prema potrebi i na postupovne akte koji nisu tužba.

E. ZAHTJEV ZA ODLUČIVANJE O PREDMETU PO UBRZANOM POSTUPKU

69.	Broj stranica tužbe u pogledu koje se zahtijeva odlučivanje po ubrzanom postupku ne smije, u načelu, premašiti 25. Ta se tužba mora podnijeti u skladu s odredbama točaka 18. do 25. ovih Uputa.

70.	Zahtjev o tome da Opći sud odlučuje po ubrzanom postupku mora se podnijeti zasebnim aktom u skladu s člankom 76.a Poslovnika i mora sadržavati kratko obrazloženje osobite hitnosti predmeta i druge relevantne okolnosti. Primjenjuju se odredbe iz odjeljaka A.2, A.3 i C ovih Uputa.

71.

Preporučuje se da stranka koja zahtijeva ubrzani postupak u svojem zahtjevu precizira razloge, argumente ili odlomke podneska o kojem je riječ (tužbe ili odgovora na tužbu) koji se iznose samo za slučaj da se ne odlučuje po tom postupku. Te se naznake iz članka 76.a stavka 1. podstavka 2. Poslovnika u zahtjevu trebaju izraziti precizno i s naznakom broja odlomaka o kojima je riječ.

72.	Također se preporučuje da se zahtjevu za odlučivanje po ubrzanom postupku koji sadrži naznake iz prethodnog odlomka priloži skraćena verzija podneska o kojem je riječ.

73.

Kad je priložena skraćena verzija, ona mora biti u skladu sa sljedećim uputama:

(a)	skraćena verzija ima oblik prvotne verzije podneska o kojem je riječ, a uklonjeni odlomci označavaju se uglatim zagradama unutar kojih stoji naznaka „ispušteno“;

(b)	odlomci zadržani u skraćenoj verziji zadržavaju istu numeraciju kao u prvotnoj verziji podneska o kojem je riječ;

(c)	popis prilogâ uz skraćenu verziju, ako skraćena verzija ne upućuje na sve priloge prvotne verzije podneska o kojem je riječ, sadrži naznaku „ispušteno“ za označavanje svakog od ispuštenih priloga;

(d)	prilozi zadržani u skraćenoj verziji moraju zadržati istu numeraciju kao u popisu prilogâ iz prvotne verzije podneska o kojem je riječ;

(e)	prilozi navedeni u popisu uz skraćenu verziju moraju biti priloženi toj verziji.

74.	Kako bi se po njoj moglo postupiti u najkraćem mogućem roku, skraćena verzija mora biti u skladu s prethodnim uputama.

75.	Kad Opći sud zatraži podnošenje skraćene verzije podneska na temelju članka 76.a stavka 4. Poslovnika, skraćena se verzija mora sastaviti, osim ako nije drukčije određeno, u skladu s prethodnim uputama.

76.	Ako tužitelj u svojem zahtjevu nije naznačio tužbene razloge, argumente ili odlomke iz svoje tužbe koji se trebaju uzeti u obzir samo u slučaju da se ne odlučuje po ubrzanom postupku, tuženik mora u roku od mjesec dana odgovoriti na tužbu.

77.

Ako je tužitelj u svojem zahtjevu naznačio tužbene razloge, argumente ili odlomke iz svoje tužbe koji se trebaju uzeti u obzir samo u slučaju da se ne odlučuje po ubrzanom postupku, tuženik mora u roku od mjesec dana odgovoriti na tužbene razloge i argumente iznesene u tužbi uzimajući u obzir naznake u zahtjevu za ubrzani postupak.

78.	Ako je tužitelj zahtjevu priložio skraćenu verziju tužbe, tuženik mora u roku od mjesec dana odgovoriti na tužbene razloge i argumente sadržane u toj skraćenoj verziji tužbe.

79.	Ako Opći sud odluči odbiti zahtjev za ubrzani postupak još i prije nego što je tuženik podnio svoj odgovor na tužbu, rok od mjesec dana predviđen u članku 76.a stavku 2. podstavku 1. Poslovnika za podnošenje tog podneska produljuje se za dodatnih mjesec dana.

80.	Ako Opći sud odluči odbiti zahtjev za ubrzani postupak nakon što je tuženik podnio svoj odgovor na tužbu u roku od mjesec dana predviđenom u članku 76.a stavku 2. podstavku 1. Poslovnika, toj stranci odobrava se novi rok od mjesec dana za dopunu njezinog odgovora na tužbu.

F. ZAHTJEVI ZA SUSPENZIJU I DRUGE PRIVREMENE MJERE

81.	Zahtjev se mora podnijeti zasebnim aktom. On mora biti sam po sebi razumljiv, bez potrebe za uvidom u tužbu u glavnom postupku.

82.

U zahtjevu za suspenziju primjene ili za drugu privremenu mjeru moraju se navesti, vrlo kratko i koncizno, objekt spora, činjenični i pravni razlozi na kojima se temelji tužba i koji na prvi pogled upućuju na njezinu osnovanost (fumus boni iuris) kao i okolnosti uslijed kojih postoji hitnost. Zahtjev mora precizno navesti mjeru ili mjere koje se traži. Primjenjuju se odredbe iz odjeljaka A.2, A.3, B i C ovih Uputa.

83.	Budući da je svrha zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu omogućiti ocjenu fumus boni iuris u okviru skraćenog postupka, on ne smije u potpunosti preuzeti tekst tužbe iz glavnog postupka.

84.	Kako bi se po zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu moglo hitno postupiti, on u načelu ne smije premašiti, ovisno o materiji o kojoj je riječ i okolnostima predmeta, najveći dopušteni broj od 25 stranica.

G. ZAHTJEVI ZA POVJERLJIVO POSTUPANJE

85.	Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 67. stavka 3. podstavaka 2. i 3. Poslovnika, Opći sud uzima u obzir samo dokumente i dokazne elemente koji su bili dostupni zastupnicima stranaka i o kojima su se mogli očitovati (članak 67. stavak 3. podstavak 1. Poslovnika).

86.

Međutim, stranka može zahtijevati da se određeni elementi ili dijelovi postupovnih akata u spisu predmeta koji su tajne ili povjerljive naravi:

—	isključe iz priopćavanja intervenijentu (članak 116. stavak 2. Poslovnika);

—	ne učine dostupnima stranci u spojenim predmetima (članak 50. stavak 2. Poslovnika).

87.	Zahtjev za povjerljivo postupanje mora se podnijeti kao zaseban akt. On se ne može podnijeti kao povjerljiva verzija.

88.

Zahtjev za povjerljivo postupanje mora odrediti stranku u odnosu na koju se traži povjerljivost. On se mora ograničiti na nužno i ni u kojem slučaju ne može se odnositi na cijeli postupovni akt, a samo iznimno može se odnositi na cijeli prilog. Naime, priopćavanje verzije postupovnog akta koja nije povjerljiva, u kojoj su određeni odlomci, riječi ili brojke uklonjeni, trebalo bi biti moguće bez dovođenja u pitanje interesa u sporu.

89.	U zahtjevu za povjerljivo postupanje moraju se precizno naznačiti elementi ili odlomci o kojima je riječ i mora sadržavati vrlo kratko obrazloženje tajne ili povjerljive naravi svakog tog elementa ili odlomka. Izostanak tih naznaka može opravdati odbijanje zahtjeva od strane Općeg suda.

90.	Pri podnošenju zahtjeva za povjerljivo postupanje s jednim ili više postupovnih akata stranka mora podnijeti verziju jednog ili više postupovnih akata koja nije povjerljiva u kojima su elementi ili odlomci na koje se zahtjev odnosi uklonjeni.

a. U slučaju zahtjeva za intervenciju

91.	Kad je u predmetu podnesen zahtjev za intervenciju, stranke se poziva da navedu, u roku koji odredi tajnik, traže li povjerljivo postupanje s određenim podacima sadržanima u aktima koji su već uloženi u spis.

92.

Za sve akte koje podnesu kasnije, stranke moraju naznačiti, u obliku predviđenom u točkama 87. do 90. ovih Uputa, podatke za koje traže povjerljivo postupanje i podnijeti, uz cjelovitu verziju podnesenih akata, verziju u kojoj su ti podaci ispušteni. U nedostatku takve naznake, podneseni akti priopćit će se intervenijentu.

b. U slučaju spajanja predmeta

93.	Kad se namjerava spojiti više predmeta, stranke se poziva da navedu, u roku koji odredi tajnik, traže li povjerljivo postupanje s određenim podacima sadržanima u aktima koji su već uloženi u spis.

94.

Za sve akte koje podnesu kasnije, stranke moraju naznačiti, u obliku predviđenom u točkama 88. do 90. ovih Uputa, podatke za koje traže povjerljivo postupanje i podnijeti, uz cjelovitu verziju podnesenih akata, verziju u kojoj su ti podaci ispušteni. U nedostatku takve naznake, podneseni akti učinit će se dostupnim drugim strankama.

H. ZAHTJEVI U VEZI S DRUGOM RAZMJENOM PODNESAKA

H.1. Zahtjevi za odobrenje podnošenja replike ili odgovora na repliku u predmetima o intelektualnom vlasništvu

95.	Na zahtjev podnesen u roku predviđenom u članku 135. stavku 2. Poslovnika predsjednik može, u skladu s tom odredbom, odobriti podnošenje replike ili odgovora na repliku ako je to potrebno kako bi se stranci o kojoj je riječ omogućila obrana njezinog stajališta.

96.

Takav zahtjev ne smije, osim u iznimnim okolnostima, premašiti dvije stranice i mora se ograničiti na sažeto navođenje posebnih razloga zbog kojih je, prema mišljenju stranke o kojoj je riječ, potrebna replika ili odgovor na repliku. Zahtjev mora biti sam po sebi razumljiv, bez potrebe za uvidom u tužbu ili odgovore na tužbu.

H.2. Zahtjevi za odobrenje podnošenja replike u žalbenom postupku

97.	Na zahtjev podnesen u roku predviđenom u članku 143. stavku 1. Poslovnika predsjednik može, u skladu s tom odredbom, odobriti podnošenje replike ako je to potrebno kako bi se žalitelju omogućila obrana njegovog stajališta ili radi pripreme odluke o žalbi.

98.	Takav zahtjev ne smije, osim u iznimnim okolnostima, premašiti dvije stranice i mora se ograničiti na sažeto navođenje posebnih razloga zbog kojih je, prema mišljenju žalitelja, potrebna replika. Zahtjev mora biti sam po sebi razumljiv, bez potrebe za uvidom u žalbu ili odgovor na žalbu.

I. ZAHTJEVI ZA ODRŽAVANJE RASPRAVE

I.1. Zahtjevi za održavanje rasprave u predmetima o intelektualnom vlasništvu

99.	Opći sud može odlučiti da će o tužbi odlučivati bez usmenog dijela postupka, osim ako stranka ne podnese zahtjev da se saslušaju njezina usmena očitovanja u roku predviđenom u članku 135.a Poslovnika.

100.

U zahtjevu je potrebno navesti razloge zbog kojih stranka želi da je se sasluša. To obrazloženje mora proizlaziti iz konkretne ocjene korisnosti rasprave za stranku o kojoj je riječ i naznačiti elemente spisa ili argumentacije za koje ta stranka smatra da ih treba podrobnije obraditi ili pobiti na raspravi. Obrazloženje općenite naravi koje upućuje na važnost predmeta ili pitanja koja treba riješiti nije dovoljno.

I.2. Zahtjevi za održavanje rasprave u žalbenom postupku

101.	Opći sud može odlučiti da će o žalbi odlučivati bez usmenog dijela postupka, osim ako stranka ne podnese zahtjev da se saslušaju njezina usmena očitovanja u roku predviđenom u članku 146. Poslovnika.

102.

J. ZAHTJEVI ZA BESPLATNU PRAVNU POMOĆ

103.	Za podnošenje zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć obvezno je korištenje obrasca. Obrazac je dostupan na internetskoj stranici Suda Europske unije na sljedećoj adresi: http://curia.europa.eu.

104.

Obrazac se također može dobiti od tajništva Općeg suda slanjem poruke elektroničke pošte na sljedeću adresu: GeneralCourt.Registry@curia.europa.eu, uz navođenje imena i adrese, ili slanjem dopisa na sljedeću adresu:

Tajništvo Općeg suda Europske unije

Rue du Fort Niedergrünewald

L-2925 Luxembourg

105.	Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć podnesen bez korištenja obrasca neće se uzeti u obzir; tajništvo će na to poslati odgovor u kojem podsjeća na obvezni karakter korištenja obrasca, koji će priložiti tom odgovoru.

106.	Izvornik zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć mora potpisati podnositelj zahtjeva ili njegov odvjetnik. Međutim, u slučaju kada zahtjev putem aplikacije e-Curia podnosi odvjetnik podnositelja zahtjeva, odvjetnikov potpis nije obvezan.

107.

Ako zahtjev za besplatnu pravnu pomoć odvjetnik podnositelja zahtjeva podnese prije podnošenja pravnog sredstva, tom zahtjevu treba priložiti dokument iz članka 44. stavka 3. Poslovnika (dokument kojim se potvrđuje da je odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru). U svrhu podnošenja dokumenta predviđenog u članku 44. stavku 3. Poslovnika, može se, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uputa za tajnika, uputiti na dokazni element koji je već podnesen tajništvu Općeg suda.

108.

Obrazac Općem sudu omogućuje raspolaganje, u skladu s člankom 95. stavkom 2. Poslovnika, podacima potrebnima za uredno odlučivanje o zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć. Riječ je o:

—	podacima o imovinskom stanju podnositelja zahtjeva i,

—	u slučaju da pravno sredstvo još nije podneseno, podacima o njegovu predmetu, činjeničnom stanju i relevantnoj argumentaciji.

109.	Podnositelj je dužan uz obrazac podnijeti dokazne elemente koji potvrđuju njegove tvrdnje.

110.	Uredno ispunjen obrazac i dokazni elementi moraju biti sami po sebi razumljivi, bez potrebe za uvidom u eventualne druge dokumente koje je podnositelj zahtjeva podnio Općem sudu.

111.

Ne dovodeći u pitanje mogućnost Općeg suda da zatraži informacije ili podnošenje dodatnih dokumenata na temelju članka 64. Poslovnika, zahtjev za besplatnu pravnu pomoć ne može se dopuniti kasnijim podnošenjem dodataka; takvi će se dodaci, ako njihovo podnošenje Opći sud nije zatražio, vratiti. U iznimnim slučajevima, dokazni elementi kojima se želi dokazati loše imovinsko stanje podnositelja zahtjeva mogu se ipak prihvatiti i kasnije, ako je njihovo zakašnjelo podnošenje odgovarajuće obrazloženo.

112.

Na temelju članka 96. stavka 4. Poslovnika, podnošenjem zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć tijek roka za podnošenje pravnog sredstva na koje se odnosi zahtjev zaustavlja se do dana dostave rješenja kojim se o tom zahtjevu odlučuje ili, kad nije određen odvjetnik za zastupanje podnositelja zahtjeva, do dana dostave rješenja kojim se određuje odvjetnik zadužen za zastupanje podnositelja zahtjeva.

113.

Zaustavljanje tijeka roka ima učinak od dana podnošenja obrasca ili, kad je zahtjev za besplatnu pravnu pomoć podnesen bez korištenja obrasca, od dana podnošenja tog zahtjeva, pod uvjetom da se obrazac vrati u roku koji u tu svrhu odredi tajnik u dopisu iz točke 105. gore. Ako obrazac nije vraćen u za to određenom roku, zaustavljanje tijeka roka ima učinak od dana podnošenja obrasca.

114.

U slučaju podnošenja obrasca telefaksom ili elektroničkom poštom, izvornik koji sadrži vlastoručni potpis odvjetnika ili podnositelja zahtjeva tajništvo Općeg suda mora zaprimiti najkasnije deset dana nakon tog podnošenja, kako bi se za zaustavljanje tijeka roka za pravno sredstvo uzeo u obzir dan podnošenja telefaksom ili elektroničkom poštom. U izostanku podnošenja izvornika u tom roku od deset dana, zaustavljanje tijeka roka za pravno sredstvo ima učinak od dana podnošenja izvornika. U slučaju odstupanja između potpisanog izvornika i prethodno podnesenog primjerka, uzet će se u obzir jedino potpisani izvornik, a dan koji se uzima u obzir za zaustavljanje tijeka roka za pravno sredstvo bit će dan podnošenja tog izvornika.

II. USMENI POSTUPAK

115.

Svrha je usmenog postupka:

—	prema potrebi na vrlo sažet način ponoviti zauzeto stajalište, ističući ključne razloge obrađene u pisanom obliku;

—	prema potrebi pojasniti određene argumente obrađene tijekom pisanog postupka i eventualno iznijeti nove argumente proizišle iz događaja nakon zatvaranja pisanog postupka i koji se zbog toga nisu mogli iznijeti u pisanim očitovanjima;

—	odgovoriti na eventualna pitanja Općeg suda.

116.

Na svakoj je stranci ocjena, uzimajući u obzir svrhu usmenog postupka kako je određena u prethodnoj točki, je li izlaganje doista korisno ili je dovoljno obično pozivanje na očitovanja ili pisane podneske. Usmeni postupak tada se može usredotočiti na odgovore na pitanja Općeg suda. Kad zastupnik smatra potrebnim uzeti riječ, uvijek mu je dopušteno ograničiti se na iznošenje određenih točaka i pozvati se na podneske za druge točke.

117.	Ako stranka ne izlaže, njezina šutnja nikad se neće tumačiti kao slaganje s izlaganjem druge stranke ako je argumentacija o kojoj je riječ već osporavana u pisanom obliku. Ta šutnja neće spriječiti tu stranku da odgovori na izlaganje druge stranke.

118.	U određenim slučajevima Opći sud može ocijeniti da je bolje usmeni postupak početi pitanjima njegovih članova zastupnicima stranaka. U tom slučaju, potonji to trebaju uzeti u obzir ako nakon toga žele iznijeti kratko izlaganje.

119.

Radi jasnoće i kako bi članovi Općeg suda bolje razumjeli izlaganja, općenito je bolje da se govori slobodno na temelju zabilješki nego da se tekst čita. Također se od zastupnika stranaka traži da u najvećoj mogućoj mjeri pojednostavne svoje predstavljanje slučaja. Uvijek je bolji niz kratkih rečenica od duge i komplicirane rečenice. Uz to, zastupnici bi pomogli Općem sudu strukturiranjem svojih izlaganja i preciziranjem te strukture prije izlaganja.

120.

Kad je izlaganje pripremljeno u pisanom obliku, preporučuje se pri izradi teksta uzeti u obzir činjenicu da se on mora usmeno izložiti i stoga bi se trebao što je više moguće približiti usmenom izlaganju. Radi lakšeg usmenog prevođenja, zastupnike stranaka poziva se da eventualni tekst ili bilješke za izlaganja prethodno pošalju Upravi za usmeno prevođenje telefaksom ((+ 352) 4303 3697) ili elektroničkom poštom (interpret@curia.europa.eu).

121.	Povjerljivost poslanih zabilješki za izlaganja je osigurana. Kako bi se izbjegle moguće zabune, mora se navesti ime stranke. Zabilješke za izlaganja ne ulažu se u spis predmeta.

122.

Zastupnike se podsjeća na to da, ovisno o slučaju, samo neki članovi Općeg suda prate izlaganja na jeziku izlaganja, dok drugi slušaju simultani usmeni prijevod. Zastupnicima se preporučuje, u interesu boljeg odvijanja usmenog postupka i zadržavanja kvalitete simultanog usmenog prijevoda, da govore polako i u mikrofon.

123.	Kad zastupnici imaju namjeru doslovno citirati odlomke određenih tekstova ili dokumenata, osobito odlomaka koji nisu spomenuti u spisu predmeta, korisno je naznačiti ih usmenim prevoditeljima prije rasprave. Također, može biti korisno upozoriti ih na termine koji su eventualno teški za prijevod.

124.

Budući da su raspravne dvorane Općeg suda opremljene automatskim sustavom ozvučenja, zastupnike se moli da, prije nego što počnu govoriti, pritisnu tipku kako bi se mikrofon uključio i pričekaju da se upali svjetlo. Treba izbjegavati pritiskanje tipke dok sudac ili druga osoba govori, kako joj se ne bi isključio mikrofon.

125.

Trajanje izlaganja može se razlikovati s obzirom na složenost predmeta i postojanje ili nepostojanje novih činjeničnih elemenata. Zastupnike glavnih stranaka moli se da ograniče trajanje izlaganja na oko 15 minuta za svaku stranku, a za intervenijente na 10 minuta (u spojenim predmetima svaka glavna stranka raspolaže s 15 minuta za svaki od predmeta, a svaki intervenijent s 10 minuta za svaki od predmeta), osim ako im tajnik nije dao neku drugu uputu u tom smislu. To ograničenje odnosi se samo na izlaganja u pravom smislu te riječi, a ne na vrijeme korišteno za odgovaranje na pitanja postavljena na raspravi.

126.

Ako to zahtijevaju okolnosti, zahtjev za odstupanje od tog uobičajenog trajanja, uredno obrazložen i uz preciziranje traženog vremena za izlaganje, može se poslati tajništvu najmanje petnaest dana (ili i kasnije u slučaju uredno obrazloženih iznimnih okolnosti) prije dana održavanja rasprave. Zastupnici se nastavno na te zahtjeve obavještavaju o vremenu za izlaganje kojim će raspolagati.

127.

Kad više zastupnika nastupa u ime jedne stranke, u načelu može izlagati najviše dvoje i ukupno trajanje njihovih usmenih izlaganja ne smije premašiti trajanje izlaganja precizirano u ovim Uputama. Odgovore na pitanja sudaca i odgovore drugim zastupnicima moći će dati i zastupnici koji nisu izlagali.

128.	Kad više stranaka zastupa isto stajalište pred Općim sudom (što je osobito slučaj u intervencijama i spojenim predmetima), njihove zastupnike poziva se da se međusobno dogovore prije rasprave kako bi se izbjeglo ponavljanje izlaganja.

129.	Izvještaj za raspravu, koji sastavlja sudac izvjestitelj, ograničen je na iznošenje razloga i kratak sažetak argumenata stranaka.

130.	Opći sud nastoji da zastupnici stranaka dobiju izvještaj za raspravu tri tjedna prije rasprave. Izvještaj za raspravu služi jedino za pripremu rasprave za usmeni postupak.

131.	Ako zastupnici na raspravi iznesu usmena očitovanja na izvještaj za raspravu, njih upisuje tajnik ili vršitelj dužnosti tajnika.

132.	Izvještaj za raspravu dostupan je javnosti pred raspravnom dvoranom na dan rasprave.

133.	Zastupnike se moli da, kada citiraju odluku Suda, Općeg suda ili Službeničkog suda, navedu uobičajeni naziv predmeta, broj predmeta i prema potrebi preciziraju relevantne točke.

134.	Opći sud prihvaća dokumente podnesene na raspravi jedino u iznimnim okolnostima i tek nakon što je saslušao stranke u tom pogledu.

135.	Zahtjev za korištenje određenih tehničkih sredstava u svrhu izlaganja mora se podnijeti pravodobno. Detalji o korištenju tih sredstava trebaju se dogovoriti s tajnikom jer se trebaju uzeti u obzir eventualna tehnička i praktična ograničenja.

III. STUPANJE NA SNAGU OVIH PRAKTIČNIH UPUTA

136.	Ovim Praktičnim uputama stavljaju se izvan snage i zamjenjuju Praktične upute za stranke od 5. srpnja 2007. (SL L 232, 2007., str. 7.), kako su izmijenjene 16. lipnja 2009. (SL L 184, 2009., str. 8.), 17. svibnja 2010. (SL L 170, 2010., str. 49.) i 8. lipnja 2011. (SL L 180, 2011., str. 52.).

137.	Ove Praktične upute objavljuju se u Službenom listu Europske unije. Stupaju na snagu sljedeći dan nakon dana objave.

Sastavljeno u Luxembourgu 24. siječnja 2012.

E. COULON

Tajnik

M. JAEGER

Predsjednik

(1) Npr. font Times New Roman 12 za glavni tekst i Times New Roman 10 za tekst bilješki.

(2) Npr. razmak između redova 1 i margina od barem 2,5 cm.

(3) Tekst mora biti u skladu s odredbama sadržanima u točki 12.(c) ovih Uputa.

Referenca			Sadržaj
Godina	SL	Stranica
			Uvodna napomena		1
2009	L 226	3		32009R0780
			Uredba Komisije (EZ) br. 780/2009 od 27. kolovoza 2009. o utvrđivanju odredaba za provedbu članka 28.a stavka 2. trećeg podstavka i članka 96. stavka 2. trećeg podstavka Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica		3
2009	L 243	1		32009R0810
			Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)		8
2012	L 068	23		32012Q0307(02)
			Praktične upute za stranke pred Općim sudom		66

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana