11/Sv. 129

HR

Službeni list Europske unije

1

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

11/Sv. 129

HR

Službeni list Europske unije

3

---

32008R0215

---

L 078/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 215/2008

od 18. veljače 2008.

o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na deseti Europski razvojni fond

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (1) i revidiran u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (2) (Sporazum AKP-EZ),

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici (Odluka o prekomorskom pridruživanju) (3), a posebno njezin članak 23. stavak 4.,

uzimajući u obzir Odluku br. 1/2006 Vijeća ministara AKP-EZ od 2. lipnja 2006. o određivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2008. do 2013. i o izmjeni revidiranog Sporazuma AKP-EZ (4),

uzimajući u obzir Unutarnji sporazum predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o financiranju pomoći Zajednice na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2008. do 2013. u skladu sa Sporazumom AKP-EZ i o dodjeli financijske pomoći za prekomorske zemlje i područja na koje se primjenjuje četvrti dio Ugovora o EZ-u (5) (Unutarnji sporazum), a posebno njegov članak 10. stavak 2.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 617/2007 od 14. svibnja 2007. o provedbi desetog Europskog razvojnog fonda u okviru Sporazuma o partnerstvu između država AKP-a i EZ-a (6),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (7),

uzimajući u obzir mišljenje Europske investicijske banke,

budući da:

(1)	Potrebno je utvrditi detaljna pravila za plaćanje doprinosa država članica za deseti Europski razvojni fond (ERF), uspostavljen Unutarnjim sporazumom, te za dodjelu financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koje se primjenjuje četvrti dio Ugovora o EZ-u (PZT-ovi).

(2)	Treba odrediti pravila za postupanje s neiskorištenim sredstvima iz prethodnih ERF-ova, posebno u pogledu detaljnih aranžmana za njihov prijenos u deseti ERF i pravila primjenjiva za njihovu provedbu ili posljedice njihovog opoziva u odnosu na doprinose država članica.

(3)	Potrebno je odrediti uvjete u skladu s kojima Revizorski sud mora izvršavati svoje ovlasti u odnosu na ERF.

(4)	Potrebno je odrediti uvjete u skladu s kojima Europska investicijska banka (EIB) upravlja sredstvima ERF-a.

(5)	Odredbe koje se odnose na nadzor Revizorskog suda sredstava ERF-a kojima upravlja EIB trebaju biti u skladu s Trostranim sporazumom sklopljenim između Revizorskog suda, EIB-a i Komisije predviđenog člankom 248. stavkom 4. Ugovora.

(6)	Prikladno je osigurati ispravno, brzo i učinkovito izvršenje programa i projekata financiranih u okviru Sporazuma AKP-EZ i uspostaviti postupke upravljanja koji su transparentni i jednostavni za primjenu i koji olakšavaju decentralizaciju zadaća i odgovornosti.

(7)	Stranke Sporazuma AKP-EZ ponovno su potvrdile svoju predanost socijalnim i etičkim načelima kako su definirani odgovarajućim konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO).

(8)	Potrebno je uspostaviti detaljna pravila u skladu s kojima dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti uspostavlja potrebna pravila za osiguranje ispravnog izvršenja postupaka, u uskoj suradnji s nacionalnim dužnosnikom za ovjeravanje.

(9)

Koliko je to moguće, Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (8) treba kao temelj reforme unutarnjeg upravljanja Komisije uzeti u obzir u ovoj Uredbi zbog razloga učinkovitosti i pojednostavljivanja. Ako je to prikladno, Uredbu Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (9) treba mutatis mutandis primijeniti u određenim slučajevima.

(10)

Sve promjene u odnosu na Financijsku uredbu od 27. ožujka 2003. koja se primjenjuje na 9. Europski razvojni fond (10) trebaju doprinijeti ostvarivanju ciljeva reforma Komisije, trebaju unaprijediti ili osigurati dobro financijsko upravljanje i trebaju povećati zaštitu financijskih interesa Zajednice od prijevara i drugih nezakonitih aktivnosti te tako povećati zakonitost i pravilnost financijskih postupaka.

(11)

Neke promjene u odnosu na Financijsku uredbu za 9. ERF nužne su s obzirom na praktično iskustvo kako bi se olakšala provedba ERF-a i ostvarivanje odgovarajućih ciljeva politike i prilagodili neki zahtjevi postupka i dokumenata. Posebno mora biti povećana transparentnost pružanjem podataka o korisnicima sredstava Zajednice.

(12)	Načelo dobrog financijskog upravljanja treba podrazumijevati učinkovitu i djelotvornu unutarnju kontrolu nad korištenjem sredstava ERF-a.

(13)	U pogledu sredstava ERF-a, državama članicama treba omogućiti davanje dobrovoljnih financijskih doprinosa radi ostvarivanja ciljeva Sporazuma o partnerstvu AKP-EZ izvan aranžmana sufinanciranja, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 617/2007.

(14)	Na ERF se treba primijeniti načelo specifikacije.

(15)

U pogledu načina korištenja sredstava ERF-a, odredbe o centraliziranom, decentraliziranom i zajedničkom upravljanju, kako su utvrđeni u Financijskoj uredbi za 9. ERF, trebaju se restrukturirati za potrebe jasnoće, a neke zahtjeve treba učiniti jasnijima. Posebno, zahtjevi za zajedničko upravljanje, uvjeti za delegiranje zadaća i kriteriji za korištenje nacionalnih tijela javnog sektora trebaju se pojednostavniti radi olakšanja njihove primjene te kao odgovor na rastuće postupovne potrebe.

(16)

Zabrana delegiranja provedbenih zadaća na privatna tijela treba se uskladiti s obzirom na centralizirano upravljanje jer se pokazalo da su uvjeti te zabrane nepotrebno strogi. Komisiji bi trebalo omogućiti korištenje usluga putničke agencije ili organizatora konferencija radi preuzimanja naknade troškova sudionika na konferencijama, pod uvjetom da se osigura da privatna trgovačka društva ne izvršavaju diskrecijske ovlasti.

(17)

U pogledu računovodstvenog službenika, njegova odgovornost za ovjeru izvješća na temelju financijskih podataka koje mu pruže dužnosnici za ovjeravanje mora se učiniti jasnijom. U tu svrhu, računovodstveni službenik treba biti ovlašten za provjeru podataka dobivenih od dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti te za iskazivanje rezerva, ako je potrebno.

(18)	Uvjete i ograničenja u pogledu financijske odgovornosti svih financijskih izvršitelja i ostalih osoba uključenih u provedbu ERF-a treba razjasniti.

(19)	Treba razjasniti i postrožiti pravila o povratu sredstava kako bi se bolje zaštitili financijski interesi Zajednica. Posebno treba odrediti uvjete pod kojima dospijeva zatezna kamata koja se duguje ERF-u.

(20)

Za zahtjeve treba odrediti rokove zastare. Zajednica, za razliku od mnogih svojih država članica, nema rok zastare po kojem zahtjev nije više utuživ nakon određenog vremenskog razdoblja. Niti je Zajednica ograničena rokom zastare u ostvarivanju svojih zahtjeva prema trećim osobama. Uvođenje takvih rokova zastare trebalo bi odgovarati načelu dobrog financijskog upravljanja.

(21)

U skladu s općom Financijskom uredbom i Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (11), pravila o isključenju iz postupka nabave treba razjasniti. Treba napraviti jasnu razliku između obveznog isključenja i isključenja na temelju upravne kazne. Uz to, zbog pravne sigurnosti i proporcionalnosti treba odrediti najdulje razdoblje isključenja. Moglo bi se odrediti izuzeće od pravila o isključenju u pogledu nabave robe po posebno povlaštenim uvjetima ili od dobavljača koji definitivno okončava svoje poslovne aktivnosti, ili od primatelja ili likvidatora prilikom stečaja, ili na temelju dogovora s vjerovnicima ili sličnog postupka po nacionalnom pravu.

(22)	Prikladno je dopustiti korištenje središnje baze podataka u pogledu natjecatelja ili ponuditelja u situacijama za isključenje određenima Uredbom (EZ, Euratom) br. 1605/2002 u kontekstu ERF-a.

(23)

U pogledu bespovratnih sredstava, treba napraviti neka pojašnjenja u članku 103., posebno u pogledu njihovog područja primjene. Radi unapređenja upravljanja bespovratnim sredstvima te radi pojednostavnjenja postupaka, treba biti moguće dodijeliti bespovratna sredstva ili odlukom institucije ili pisanim sporazumom s korisnicima te odobriti korištenje jednokratnog paušalnog iznosa i periodičnih paušalnih isplata pored tradicionalnijeg načina naknade stvarno nastalih troškova. Konačno, zahtjevi za provjere i jamstva moraju biti razmjernija uključenim financijskim rizicima.

(24)

Pravilo da se bespovratna sredstva trebaju dodjeljivati na temelju poziva na prijedloge dokazalo je svoju vrijednost. Međutim, iskustvo je pokazalo da u određenim situacijama priroda mjera ne ostavlja izbora prilikom odabira korisnika. Stoga treba izričito priznati da dolazi do takvih iznimnih slučajeva.

(25)	Kada se bespovratna sredstva daju za tekuće troškove, pravilo da se potreban sporazum ne smije potpisati kasnije od proteka četiri mjeseca od početka financijske godine korisnika pokazalo se nepotrebno krutim. Taj rok bi stoga trebalo odrediti na šest mjeseci.

(26)	Budući da bi trebalo nastaviti dodjeljivati bespovratna sredstva na temelju izbora i kriterija za dodjelu, nema potrebe da te kriterije u svim slučajevima ocjenjuje odbor. Treba dopustiti fleksibilnije načine za ocjenjivanje kriterija za izbor.

(27)	Radi jasnoće, treba pojednostavniti pravilo o zahtjevima za javnu nabavu koje trebaju primjenjivati korisnici bespovratnih sredstava. Pored toga treba izričito predvidjeti slučaj u kojem provedba mjere zahtijeva financijsku potporu trećim strankama,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

SADRŽAJ

PRVI DIO

GLAVNE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

GLAVA II.

FINANCIJSKA NAČELA

POGLAVLJE 1.

NAČELO FINANCIJSKE TOČNOSTI

POGLAVLJE 2.

NAČELO OBRAČUNSKE JEDINICE

POGLAVLJE 3.

NAČELO SPECIFIKACIJE

POGLAVLJE 4.

NAČELO DOBROG FINANCIJSKOG UPRAVLJANJA

POGLAVLJE 5.

NAČELO TRANSPARENTNOSTI

GLAVA III.

SREDSTVA I DOPRINOSI DRŽAVA ČLANICA

POGLAVLJE 1.

STRUKTURA SREDSTAVA ERF-A

GLAVA IV.

IZVRŠAVANJE SREDSTAVA ERF-a

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

POGLAVLJE 2.

NAČINI IZVRŠAVANJA

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Odjeljak 2.

Decentralizirano upravljanje

Odjeljak 3.

Centralizirano upravljanje

Odjeljak 4.

Zajedničko upravljanje s međunarodnim organizacijama.

POGLAVLJE 3.

FINANCIJSKI IZVRŠITELJI

Odjeljak 1.

Načelo razdvajanja dužnosti

Odjeljak 2.

Dužnosnik za ovjeravanje

Odjeljak 3.

Računovodstveni službenik

Odjeljak 4.

Zastupnik za plaćanja

Odjeljak 5.

Upravitelj plaćanja

POGLAVLJE 4.

ODGOVORNOST FINANCIJSKIH IZVRŠITELJA

Odjeljak 1.

Opća pravila

Odjeljak 2.

Pravila koja se primjenjuju na dužnosnike za ovjeravanje

Odjeljak 3.

Pravila koja se primjenjuju na računovodstvene službenike i upravitelje plaćanja

POGLAVLJE 5.

PRIHODI

Odjeljak 1.

Stavljanje na raspolaganje sredstava ERF-a

Odjeljak 2.

Procjene iznosa potraživanja

Odjeljak 3.

Utvrđivanje iznosa potraživanja

Odjeljak 4.

Odobravanje povrata

Odjeljak 5.

Povrat

POGLAVLJE 6.

RASHODI

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Odjeljak 2.

Preuzimanje obveza za rashode

Odjeljak 3.

Preuzimanje obveza za rashode pod centraliziranim ili zajedničkim upravljanjem

Odjeljak 4.

Preuzimanje obveza za rashode pod decentraliziranim upravljanjem

Odjeljak 5.

Potvrđivanje rashoda

Odjeljak 6.

Odobravanje rashoda

Odjeljak 7.

Plaćanje rashoda

Odjeljak 8.

Rokovi za izvršavanje rashoda

POGLAVLJE 7.

INFORMACIJSKI SUSTAVI

POGLAVLJE 8.

UNUTARNJI REVIZOR

GLAVA V.

JAVNA NABAVA

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Odjeljak 1.

Područje primjene i načela sklapanja ugovora

Odjeljak 2.

Objava

POGLAVLJE 2.

POSTUPAK JAVNE NABAVE

GLAVA VI.

IZRAVNI RADNI I NEIZRAVNI DECENTRALIZIRANI POSTUPCI

GLAVA VII.

BESPOVRATNA SREDSTVA

POGLAVLJE 1.

PODRUČJE PRIMJENE I OBLIK BESPOVRATNIH SREDSTAVA

POGLAVLJE 2.

NAČELA

POGLAVLJE 3.

POSTUPAK DODJELE

POGLAVLJE 4.

PLAĆANJE I KONTROLA

POGLAVLJE 5.

PROVEDBA

GLAVA VIII.

FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE I RAČUNOVODSTVO

POGLAVLJE 1.

FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE

POGLAVLJE 2.

PODACI O IZVRŠAVANJU SREDSTAVA ERF-A

POGLAVLJE 3.

RAČUNOVODSTVO

GLAVA IX.

VANJSKA REVIZIJA I RAZRJEŠNICA

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

POGLAVLJE 2.

VANJSKA REVIZIJA

POGLAVLJE 3.

RAZRJEŠNICA

DRUGI DIO

POSEBNE ODREDBE O SREDSTVIMA ERF-a KOJIMA UPRAVLJA EIB

TREĆI DIO

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

GLAVA I.

PRIJELAZNE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

PRIJENOS NEISKORIŠTENIH SREDSTAVA IZ PRETHODNIH ERF-OVA

POGLAVLJE 2.

NEISKORIŠTENA SREDSTVA IZ PRETHODNIH ERF-OVA

POGLAVLJE 3.

PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA IZVRŠAVANJE PRETHODNIH ERF-OVA

POGLAVLJE 4.

PRIJELAZNO RAZDOBLJE

GLAVA II.

ZAVRŠNE ODREDBE

PRVI DIO

GLAVNE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Ova Uredba propisuje pravila za uspostavu i financijsko izvršavanje sredstava desetog Europskog razvojnog fonda (ERF) te financijskog izvještavanja i revizije.

Članak 2.

1.   Komisija preuzima odgovornosti Zajednice definirane u članku 57. Sporazuma AKP-EZ i u Odluci o prekomorskom pridruživanju.

U tu svrhu preuzima financijsku provedbu postupaka koji se provode sa sredstvima ERF-a dodijeljenim u obliku nepovratne pomoći, osim subvencija za kamatne stope, te vrši isplate u skladu s ovom Uredbom.

2.   Za potrebe primjene ove Uredbe Komisija postupa na svoju odgovornost i u granicama dodijeljenih sredstava.

Članak 3.

Europska investicijska banka (EIB), djelujući u ime Zajednice, upravlja Investicijskim instrumentom, kao i subvencijama za kamatne stope, te provodi postupke u okviru Instrumenta, u skladu s pravilima određenima u Drugom dijelu. U tom kontekstu, EIB djeluje u ime i za račun Zajednice.

EIB preuzima financijsku provedbu postupaka koji se provode zajmovima iz vlastitih sredstava EIB-a, a gdje je to primjenjivo, zajedno s subvencijama za kamatne stope iz sredstava ERF-a za bespovratna sredstva.

Članak 4.

Odredbe ovog dijela i trećeg dijela primjenjuju se isključivo na financijsko izvršavanje sredstava ERF-a kojima upravlja Komisija. Te se odredbe ne mogu tumačiti tako da Komisiji nastaje bilo kakva obveza u odnosu na financijsko izvršavanje sredstava ERF-a kojima upravlja EIB.

Članak 5.

1.   Osim ako je drukčije određeno, upućivanja u ovoj Uredbi na AKP države smatraju se upućivanjima i na tijela ili predstavnike definirane člancima 13. i 14. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ, koje one mogu odgovarajuće ovlastiti za izvršavanje svojih odgovornosti prema tom Sporazumu.

2.   Financijska godina počinje 1. siječnja i završava 31. prosinca.

GLAVA II.

FINANCIJSKA NAČELA

Članak 6.

Sredstva ERF-a uspostavljaju se i izvršavaju u skladu sa sljedećim načelima određenima ovom Uredbom:

(a)	financijske točnosti;

(b)	obračunske jedinice;

(c)	specifikacije;

(d)	dobrog financijskog upravljanja;

(e)	transparentnosti.

POGLAVLJE 1.

Načelo financijske točnosti

Članak 7.

1.   Ni jedan prihod ne smije biti prikupljen ili rashod izvršen ako nije unesen kao dodjela ERF-a.

2.   Ne smiju se preuzeti obveze za rashode ili odobriti rashodi izvan okvira dodjela.

3.   Kamate koje nastanu od sredstava koji su vlasništvo ERF-a bilježe se kao prihod ERF-a.

Članak 8.

1.   Kamate koje nastanu od isplata prethodnog financiranja pripisuju se odgovarajućem programu ili mjeri i oduzimaju se od isplate neiskorištenih sredstava koji se duguju korisniku.

2.   Kamata se ne duguje Zajednicama u sljedećim slučajevima:

(a)	pretfinanciranje koje ne predstavlja značajan iznos;

(b)	pretfinanciranje isplaćeno prema ugovoru o javnoj nabavi u smislu članka 91.;

(c)	predujmovi isplaćeni članovima institucija i osoblju u skladu s Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (Pravilnik o osoblju);

(d)	pretfinanciranje isplaćeno u okviru zajedničkog upravljanja kako je navedeno u članku 20. stavku 1. točki (c).

3.   Članci 3., 4. i 4.a Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu stavaka 1. i 2.

POGLAVLJE 2.

Načelo obračunske jedinice

Članak 9.

1.   Sredstva ERF-a sastavljaju se i izvršavaju u eurima te se i izvještaji iskazuju u eurima.

Međutim, za potrebe upravljanja riznicom navedene u članku 39., računovodstveni službenik može provoditi postupke u eurima ili u drugim valutama.

2.   Članci 7. i 8. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu stavaka 1.

POGLAVLJE 3.

Načelo specifikacije

Članak 10.

Sredstva ERF-a određuju se za određene potrebe u skladu s glavnim instrumentima suradnje, kako je opisano u Financijskom protokolu Sporazuma AKP-EZ te u Odluci o prekomorskom pridruživanju.

U odnosu na AKP države, ti instrumenti su utvrđeni u Financijskom protokolu određenim u Prilogu I.b Sporazumu AKP-EZ. Razvrstavanje sredstava temelji se također na odredbama Unutarnjeg sporazuma i uzima u obzir sredstva rezervirana za troškove za potporu povezane s programiranjem i provedbom po njegovom članku 6.

U odnosu na PZT-ove, ti instrumenti su utvrđeni Prilogom II.A bis Odluci o prekomorskom pridruživanju. Razvrstavanje tih sredstava također uzima u obzir nedodijeljene rezerve predviđene člankom 3. stavkom 4. tog Priloga i sredstva rezervirana za studije ili mjere tehničke pomoći po njegovom članku 1. stavku 1. točki (c).

POGLAVLJE 4.

Načelo dobrog financijskog upravljanja

Članak 11.

1.   Sredstva ERF-a koriste se u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja, odnosno u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti.

2.   Načelo ekonomičnosti zahtijeva da su sredstva koja se koriste pri provedbi djelatnosti pravodobno dostupna, u primjerenoj količini i primjerene kvalitete te po najboljoj cijeni.

Načelo učinkovitosti odnosi se na postizanje najboljeg odnosa između upotrijebljenih sredstava i postignutih rezultata.

Načelo djelotvornosti odnosi se na postizanje specifičnih ciljeva i predviđenih rezultata.

3.   Postavljaju se određeni, mjerljivi, dostižni, odgovarajući i vremenski utvrđeni ciljevi. Ostvarivanje tih ciljeva prati se prema pokazateljima o uspješnosti.

Članak 12.

Radi unapređenja donošenja odluka, posebno radi opravdanja i određivanja doprinosa koje trebaju platiti države članice, kako je navedeno u članku 57., potrebne su sljedeće procjene:

(a)	korištenju sredstava ERF-a prethodi ex ante procjena postupka koji se treba provesti;

(b)	postupak prolazi ex post procjenu s ciljem osiguravanja da namjeravani rezultati opravdavaju korištena sredstva.

Članak 13.

1.   Načelo dobrog financijskog upravljanja zahtijeva da se sredstva ERF-a izvršavaju u skladu s učinkovitom i djelotvornom unutarnjom kontrolom, već kako je prikladno kod svakog načina upravljanja.

2.   Za potrebe izvršavanja sredstava ERF-a, unutarnja kontrola definira se kao postupak koji se primjenjuje na svim razinama upravljanja te čija je namjena razumno osiguravanje postizanja sljedećih ciljeva:

(a)	djelotvornost, učinkovitost i ekonomičnost poslovanja;

(b)	pouzdanost izvješćivanja;

(c)	zaštita imovine i podataka;

(d)	sprečavanje i otkrivanje prijevara i nepravilnosti;

(e)	odgovarajuće upravljanje rizicima vezanima uz zakonitost i pravilnost osnovnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnju narav programa kao i narav dotičnih plaćanja.

POGLAVLJE 5.

Načelo transparentnosti

Članak 14.

1.   Sredstva ERF-a uspostavljaju se i izvršavaju te se financijski izvještaji prikazuju u skladu s načelom transparentnosti.

2.   Godišnje procjene obveza i isplata po članku 7. Unutarnjeg sporazuma zajedno s financijskim izvještajima ERF-a navedenim u članku 118. ove Uredbe objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

3.   Komisija čini dostupnima, na prikladan način, podatke o korisnicima sredstava koja proizlaze iz ERF-a kada se sredstva ERF-a izvršavaju na centraliziranoj osnovi i izravno ih izvršavaju njegovi odjeli te podatke o korisnicima sredstava koje su dostavili subjekti na koje su delegirane zadaće financijskog izvršavanja u okviru drugih načina upravljanja.

Ti podaci su dostupni pod uvjetom poštivanja zahtjeva povjerljivosti, posebno zaštite osobnih podataka kako je utvrđeno Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (12) i Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2001. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka (13) u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka te poštujući zahtjeve sigurnosti, uzimajući u obzir posebnosti svakog načina upravljanja navedenog u članku 20.

GLAVA III.

SREDSTVA I DOPRINOSI DRŽAVA ČLANICA

POGLAVLJE 1.

Struktura sredstava ERF-a

Članak 15.

Sredstva ERF-a sastoje se od iznosa utvrđenih člankom 1. Unutarnjeg sporazuma.

Članak 16.

1.   Komisija može upravljati financijskim doprinosima država članica i drugih zemalja donatora u njihovo ime, uključujući u oba slučaja njihove javne i paradržavne agencije, ili od međunarodnih organizacija za određene projekte ili programe koji se financiraju iz ERF-a, u skladu s člankom 9. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 617/2007.

2.   Komisija također može upravljati dobrovoljnim financijskim doprinosima država članica u skladu s člankom 9. stavcima 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 617/2007 i bilo kojim posebnim aranžmanima utvrđenima u odgovarajućim dvostranim sporazumima o doprinosima.

3.   Dodatnim sredstvima kako su definirani u stavcima 1. i 2. upravlja se u skladu s istim pravilima kao i za sredstva ERF-a.

GLAVA IV.

IZVRŠAVANJE SREDSTAVA ERF-a

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 17.

Komisija može, u okviru svojih odjela, delegirati svoje ovlasti za izvršavanje sredstava ERF-a, u skladu s uvjetima određenima ovom Uredbom i svojim unutarnjim pravilima te u granicama koje određuje Komisija u instrumentu prijenosa. Osobe ovlaštene na taj način mogu djelovati samo u granicama izričito dodijeljenih ovlasti.

Članak 18.

1.   Svim financijskim izvršiteljima i svim drugim osobama uključenim u izvršavanje, upravljanje, reviziju ili kontrolu sredstava ERF-a zabranjeno je poduzimanje bilo kakve radnje koja bi njihov vlastiti interes mogla dovesti u sukob s interesom Zajednice. Ako dođe do sukoba interesa, dotična osoba ne smije poduzeti takvu radnju i mora slučaj uputiti nadležnom tijelu.

2.   Sukob interesa postoji ako je nepristrano i objektivno obnašanje funkcija financijskog izvršitelja ili druge osobe iz stavka 1. ugroženo zbog obiteljskih, emotivnih, političkih ili nacionalnih razloga, ekonomskog interesa ili bilo kojeg drugog zajedničkog interesa s korisnikom.

3.   Članak 34. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuje se mutatis mutandis na provedbu stavaka 1. i 2.

Članak 19.

Za potrebe ove glave, pojam „osoblje” odnosi se na osobe obuhvaćene Pravilnikom o osoblju.

POGLAVLJE 2.

Načini izvršavanja

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 20.

1.   Komisija izvršava sredstva ERF-a u skladu s odredbama određenima člancima 21. do 29. na bilo koji od sljedećih načina:

(a)	decentraliziranim upravljanjem;

(b)	centraliziranim upravljanjem;

(c)	zajedničkim upravljanjem s međunarodnim organizacijama.

2.   Poglavlje 2. „načini izvršavanja” u dijelu I. glavi IV. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu ovog poglavlja.

Odjeljak 2.

Decentralizirano upravljanje

Članak 21.

Kao opće pravilo, Komisija osigurava financijsko izvršavanje sredstava ERF-a na jedan od sljedećih načina:

(a)	decentraliziranim upravljanjem s AKP državama u skladu s uvjetima određenima Sporazumom AKP-EZ te primjenjujući podjelu odgovornosti predviđenu člankom 57. tog Sporazuma i člancima 34., 35. i 36. njegovog Priloga IV.;

(b)	decentraliziranim upravljanjem s PZT-ovima u skladu s uvjetima određenima Odlukom o prekomorskom pridruživanju te mjerama kojima se provodi ta Odluka.

Članak 22.

1.   U kontekstu decentraliziranog upravljanja, Komisija osigurava financijsko izvršavanje sredstava ERF-a u skladu s detaljnim pravilima određenima stavcima 2., 3. i 4. Tako kako je predviđeno u slučaju centraliziranog upravljanja, Komisija može delegirati preostale zadaće na tijela navedena u članku 25. stavcima od 2. do 5.

2.   AKP države ili PZT-ovi koji su korisnici:

(a)	provode redovite provjere kako bi se osiguralo da su mjere koje se trebaju financirati sredstvima ERF-a ispravno izvršene;

(b)	poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje nepravilnosti i prijevara te, ako je potrebno, pokreću pravni postupak za povrat pogrešno isplaćenih sredstava.

3.   Kako bi se osiguralo da se sredstva koriste u skladu s primjenjivim pravilima te u granicama ovlasti koje su joj radi toga dodijeljene, Komisija primjenjuje postupke potvrde računa ili mehanizme financijskog ispravljanja koja joj omogućuju izvršavanje svojih obveza prema Sporazumu AKP-EZ, posebno na temelju članka 34. stavka 1. njegovog Priloga IV., te prema Odluci o prekomorskom pridruživanju, posebno na temelju njezinih članaka 20. i 32.

4.   Zemlje i područja partneri na koje su delegirane zadaće izvršavanja osiguravaju, u skladu s člankom 14. stavkom 3., odgovarajuću godišnju ex post objavu korisnika sredstava iz ERF-a.

Članak 23.

Provedba AKP država i PZT-ova postupaka koji se financiraju iz sredstava ERF-a podliježu nadzoru Komisije.

Taj se nadzor može izvršavati prethodnim odobrenjem, ex post provjerama ili kombiniranim postupkom, u skladu s odredbama Sporazuma AKP-EZ, Odluke o prekomorskom pridruživanju i mjera za provedbu te Odluke.

Članak 24.

Ovisno o stupnju decentralizacije predviđenom Sporazumom AKP-EZ, Odlukom o prekomorskom pridruživanju te mjerama za provedbu te Odluke, Komisija nastoji poticati AKP države i PZT-ove korisnike na poštivanje, prilikom izvršavanja ovlasti koje su im povjerene po Sporazumu AKP-EZ te po Odluci o prekomorskom pridruživanju, načela dobrog financijskog upravljanja određenog člankom 11., posebno postupne primjene sljedećih kriterija:

(a)	transparentne javne nabave i postupke dodjele bespovratnih sredstava, koji su nediskriminirajući i isključuju svaki sukob interesa;

(b)	učinkovitog i djelotvornog sustava unutarnje kontrole za upravljanje postupcima, što uključuje učinkovito razdvajanje dužnosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika ili osoba jednakih funkcija;

(c)	računovodstvenog sustava koji omogućuje provjeru ispravnog korištenja sredstava ERF-a i iskazivanje korištenja sredstava u izvještajima ERF-a;

(d)	nezavisne vanjske revizije koju provodi nacionalna institucija za nezavisnu vanjsku reviziju;

(e)	u slučaju postupaka izravnog rada navedenih u članku 101. stavku 1., prikladnih odredaba za upravljanje i nadzor lokalnih knjiga blagajne i za definiranje odgovornosti lokalnog upravitelja blagajnom i lokalnog računovodstvenog službenika.

Za potrebe primjene prvog podstavka Komisija, u suglasnosti s AKP državama i PZT-ovima korisnicima, uključuje odgovarajuće odredbe u financijskim sporazumima navedenim u članku 70. stavku 3.

Odjeljak 3.

Centralizirano upravljanje

Članak 25.

1.   Ako Komisija izvršava sredstva ERF-a centralizirano, zadaće izvršavanja obavljaju ili izravno njezini odjeli ili se zadaće obavljaju neizravno, u skladu sa stavcima od 2. do 4. ovog članka i u skladu s člancima od 26. do 29.

Neizravno izvršavanje, u skladu sa stavcima od 2. do 4. ovog članka i u skladu s člancima od 27. do 29., također se primjenjuje u slučaju delegiranja preostalih zadaća na tijela navedena u stavku 3. ovog članka u slučaju decentraliziranog upravljanja.

2.   Komisija ne smije delegirati na treće osobe izvršne ovlasti koje ima prema Sporazumu AKP-EZ ili Odluci o prekomorskom pridruživanju ako te ovlasti uključuju široko diskrecijsko pravo koje se odnosi na politički izbor. Delegirane zadaće izvršavanja moraju biti jasno utvrđene te se moraju u potpunosti nadzirati, kao i njihovo izvršavanje.

Delegiranje financijskih zadaća izvršavanja mora poštovati načelo dobrog financijskog upravljanja i osigurati vidljivost djelovanja Zajednice. Ni jedna zadaća izvršavanja delegirana na taj način ne smije dovesti do sukoba interesa.

3.   U granicama utvrđenima stavkom 2. Komisija može delegirati zadaće javnog tijela, a posebno financijske zadaće izvršavanja, sljedećim tijelima:

(a)	izvršnim agencijama uspostavljenim u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003 (14);

(b)	nacionalnim tijelima javnoga sektora ili tijelima koja uređuje privatno pravo, a koje vrše javne usluge i pružaju dostatna financijska jamstva za izvršavanja zadaća koje su im dodijeljene.

Komisija može iz sredstava ERF-a platiti financijsku naknadu tim tijelima za nastale administrativne troškove.

Komisija na godišnjoj razini obavješćuje Vijeće o dotičnim slučajevima, agencijama i tijelima. Odgovarajuće obrazlaže razloge za korištenje nacionalnih agencija.

4.   Izvršavanje odgovarajućih sredstava ERF-a od strane agencije navedene u stavku 3. točki (a) provodi ravnatelj te agencije.

5.   Ako agencije i tijela iz stavka 3. obavljaju zadaće izvršavanja, ona obavljaju redovite provjere kako bi osigurala da se mjere koja se trebaju financirati iz sredstava ERF-a ispravno izvršavaju.

Te agencije i tijela poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje nepravilnosti i prijevara te ako je potrebno pokreću pravni postupak za povrat pogrešno isplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava.

Članak 26.

Ako Komisija izvršava sredstva ERF-a neizravnim centraliziranim upravljanjem, najprije mora pridobiti dokaz o postojanju i pravilnom postupanju subjekata kojima se povjerava izvršavanje sljedećeg:

(a)	transparentnih postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava, koji nisu diskriminacijski i isključuju bilo kakav sukob interesa, te koji su u skladu s odredbama glave V., odnosno VII.;

(b)	učinkovitog i djelotvornog sustava unutarnje kontrole za upravljanje postupcima, što uključuje učinkovito razdvajanje dužnosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika ili osoba jednakih funkcija;

(c)	računovodstvenog sustava koji omogućuje provjeru ispravnog korištenja sredstava ERF-a i iskazivanje korištenja sredstava u izvještajima ERF-a;

(d)	nezavisne vanjske revizije;

(e)	javnog pristupa informacijama na razini predviđenoj propisima Zajednice;

(f)	odgovarajuće godišnje ex post objave korisnika sredstava iz ERF-a u skladu s člankom 14. stavkom 3.

Komisija može prihvatiti da su sustavi revizije, računovodstva, javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava agencija i tijela iz članka 25. stavka 3. istovrsni njezinim vlastitim sustavima, uzimajući u obzir međunarodno prihvaćene standarde.

Članak 27.

1.   Komisija osigurava nadzor, evaluaciju, i kontrolu izvršavanja povjerenih zadaća. Ona uzima u obzir istovrsnost sustava kontrole kada obavlja kontrole primjenom vlastitih sustava kontrole.

2.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ima iste ovlasti u odnosu na tijela kojima su delegirane zadaće kao što ima i u odnosu na uprave Komisije. Dotična tijela donose potrebne mjere kao pomoć OLAF-u u provedbi unutarnjih ispitnih postupaka. Svaki akt takvog tijela za izvršavanje sredstava ERF-a, a posebno svaka odluka ili ugovor koji ta tijela sklope, moraju izričito predvidjeti iste kontrole kao one predviđene člankom 70. stavkom 4.

Članak 28.

Komisija ne smije povjeriti mjere izvršavanja sredstava iz ERF-a, poput plaćanja i povrata, vanjskim subjektima ili tijelima privatnog sektora, osim onim navedenim u članku 25. stavku 3. prvom podstavku, točki (b) ili u posebnim slučajevima kada se dotična plaćanja trebaju izvršiti korisnicima koje određuje Komisija, kada podliježu uvjetima i iznosima koje odredi Komisija i ne uključuju izvršavanje diskrecijskog prava subjekta ili tijela koje vrši plaćanja.

Zadaće koje je moguće ugovorom povjeriti vanjskim subjektima ili tijelima privatnog sektora, osim onima navedenim u članku 25. stavku 3. provom podstavku, točki (c), jesu zadaće tehničke ekspertize, te administrativne, pripremne ili pomoćne zadaće koje ne uključuju izvršavanje javnih ovlasti ili primjenu ovlaštenja za odlučivanje na temelju diskrecijskog prava.

Odjeljak 4.

Zajedničko upravljanje s međunarodnim organizacijama.

Članak 29.

1.   Kada Komisija izvršava sredstva ERF-a zajedničkim upravljanjem, određene zadaće izvršavanja delegiraju se na međunarodne organizacije u sljedećim slučajevima:

(a)	kad god Komisiju i međunarodnu organizaciju obvezuje dugoročni okvirni sporazum koji utvrđuje upravne i financijske aranžmane njihove suradnje;

(b)	kad god Komisija i međunarodna organizacija pripremaju zajednički projekt ili program;

(c)	kada se sredstva nekoliko donatora prikupljaju, a nisu određena za posebne stavke ili kategorije rashoda, to jest, u slučaju mjera s više donatora.

Te organizacije u svojim računovodstvenim i revizijskim postupcima te postupcima unutarnje kontrole i javne nabave primjenjuju standarde koji osiguravaju jamstva istovjetna međunarodno prihvaćenim standardima.

2.   Provedba od strane međunarodnih organizacija postupaka koji se financiraju sredstvima ERF-a podliježu nadzoru Komisije. Takav se nadzor obavlja prethodnim odobrenjem ili ex post provjerama ili kombinacijom dvaju postupaka.

3.   Pojedinačni sporazumi sklopljeni s međunarodnim organizacijama za dodjelu financijskih sredstava moraju sadržavati detaljne odredbe za izvršavanje zadaća povjerenih takvim međunarodnim organizacijama.

4.   Međunarodne organizacije na koje su delegirani zadaci izvršavanja osiguravaju, u skladu s člankom 14. stavkom 3., odgovarajuću ex post objavu korisnika sredstava iz ERF-a.

POGLAVLJE 3.

Financijski izvršitelji

Članak 30.

Komisija svakom financijskom izvršitelju osigurava sredstva potrebna za izvršavanje njegovih dužnosti i dokument koji detaljno opisuje njegove zadaće, prava i obveze.

Odjeljak 1.

Načelo razdvajanja dužnosti

Članak 31.

Dužnosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika razdvajaju se i međusobno su nespojive.

Odjeljak 2.

Dužnosnik za ovjeravanje

Članak 32.

1.   U kontekstu financijske provedbe postupaka navedenih u članku 2., Komisija vrši dužnosti dužnosnika za ovjeravanje.

2.   Komisija određuje osobe odgovarajuće razine, na koje delegira dužnosti dužnosnika za ovjeravanje, opseg prenesenih ovlasti, kao i mogućnost za osobe na koje su te ovlasti prenesene da ih dalje prenose na druge osobe.

3.   Ovlasti dužnosnika za ovjeravanje delegiraju se ili se dalje delegiraju samo osoblju.

4.   Dužnosnici za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti mogu djelovati samo unutar ograničenja iz instrumenta prijenosa ili daljnjeg prijenosa ovlasti. Odgovornom dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti mogu u njegovim zadaćama pomagati jedan član osoblja ili više njih, pod njegovom odgovornošću, u obavljanju određenih radnji potrebnih za izvršavanje sredstava ERF-a i financijsko izvještavanje.

Članak 33.

Dužnosnik za ovjeravanje odgovoran je za sljedeće:

(a)	izvršavanje prihoda i rashoda u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

(b)	osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima zakonitosti i pravilnosti.

Članak 34.

1.   Radi izvršavanja rashoda, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti preuzima financijske obveze i, ako je prikladno, pravne obveze, potvrđuje rashode i odobrava plaćanja te poduzima prethodne radnje za izvršavanje sredstava ERF-a.

2.   Izvršavanje prihoda obuhvaća izradu procjena iznosa potraživanja, utvrđivanje dodijeljenih prava čiji je povrat potrebno osigurati i izdavanje naloga za povrat. Ono prema potrebi uključuje odluku o odricanju od utvrđenih dodijeljenih prava.

Članak 35.

Osim u slučajevima kada je upravljanje centralizirano ili zajedničko s međunarodnim organizacijama, postupke koji se odnose na provedbu programa ili projekata provodi nacionalni ili regionalni dužnosnik za ovjeravanje, kako je definirano u članku 35. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ te u mjerama za provedbu Odluke o prekomorskom pridruživanju, u uskoj suradnji s Komisijom u skladu s člancima 34., 35. i 36. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ.

Članak 36.

1.   Kada dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti postane svjestan problema u provedbi postupaka koji se odnose na upravljanje sredstvima ERF-a, on zajedno s nacionalnim ili regionalnim dužnosnikom za ovjeravanje uspostavlja sve potrebne kontakte za rješavanja problema i poduzima sve potrebne korake.

U slučajevima kada nacionalni ili regionalni dužnosnik za ovjeravanje ne vrši ili ne može vršiti dužnosti koje ima na temelju Sporazuma AKP-EZ, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti može ga privremeno zamijeniti, pri čemu Komisija može od sredstava dodijeljenih AKP državi u pitanju primiti financijsku naknadu za nastali dodatni upravni posao.

2.   Svaka mjera koju poduzima dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti u skladu sa stavkom 1. poduzima se u ime i za račun dotičnog nacionalnog ili regionalnog dužnosnika za ovjeravanje.

Članak 37.

1.   Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti uspostavlja, u skladu s minimalnim standardima koje je donijela Komisija te uzimajući u obzir rizike povezane s upravljačkim okruženjem, kao i vrstu financiranih aktivnosti, organizacijsku strukturu i postupke unutarnjeg upravljanja i kontrole prikladne za izvršavanje njegovih dužnosti, uključujući prema potrebi ex post provjeru.

2.   Prije odobravanja radnje, članovi osoblja, osim osobe koja je započela radnju, moraju provjeriti postupovne i financijske aspekte. Započinjanje te ex ante i ex post provjere te radnje zasebne su funkcije.

3.   Sve osoblje odgovorno za kontrolu upravljanja financijskim poslovanjem mora biti stručno osposobljeno. Dužni su poštovati posebni kodeks stručnih standarda koje je utvrdila Komisija.

4.   Svaki član osoblja koji je uključen u financijsko upravljanje i kontrolu transakcija, koji smatra da je odluka koju mora na zahtjev nadređenog izvršiti ili prihvatiti nepravilna ili u suprotnosti s načelima dobrog financijskog upravljanja ili pravilima struke koja mora poštovati, pisanim putem obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, te ako on ne poduzme mjere, povjerenstvo iz članka 54. stavka 3.

U slučaju prijevare, korupcije ili svake druge nezakonite aktivnosti koje mogu nanijeti štetu interesima Zajednice, obavješćuje nadležna tijela u skladu s važećim zakonodavstvom.

Članak 38.

Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti obavješćuje Komisiji o izvršavanju svojih dužnosti u obliku godišnjeg izvješća o radu zajedno s financijskim i upravljačkim podacima koji potvrđuju da podaci sadržani u izvješću predstavljaju istinitu i vjernu sliku, osim ako je drukčije određeno u bilo kojoj rezervi koja se odnosi na definirana područja prihoda i rashoda.

To izvješće sadrži rezultate poslovanja u odnosu na utvrđene ciljeve, rizike povezane s tim poslovanjem, korištenje osiguranih sredstava, kao i učinkovitost i djelotvornost sustava unutarnje kontrole. Unutarnji revizor prima na znanje godišnje izvješće i sve druge pružene podatke. Komisija najkasnije do 15. lipnja svake godine Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja sažetak godišnjeg izvješća o radu za prethodnu godinu.

Odjeljak 3.

Računovodstveni službenik

Članak 39.

1.   Komisija imenuje računovodstvenog službenika koji je odgovoran za:

(a)	pravilnu provedbu isplata, prikupljanje prihoda i povrat iznosa koji su utvrđeni kao prihvatljivi;

(b)	sastavljanje i prikazivanje izvještaja u skladu s glavom VIII.;

(c)	vođenja računa za: i. dodjele navedene u članku 15., osim one za Investicijski instrument, te subvencije kamatnih stopa; ii. obveze navedene u članku 70; iii. plaćanja, prihod i dugove;

(d)	određivanje računovodstvenih pravila i metoda te kontnog plana u skladu s glavom VIII.;

(e)	određivanje i potvrđivanje računovodstvenih sustava te, prema potrebi, potvrđivanje sustava koje je dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti odredio za pribavljanje i opravdavanje računovodstvenih podataka;

(f)	upravljanje riznicom.

Računovodstveni službenik ovlašten je provjeravati poštivanje kriterija za potvrđivanje navedeno u prvom podstavku, točki (e).

2.   Računovodstveni službenik dobiva od dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti te od EIB-a, koji, svatko za sebe, jamče njihovu pouzdanost, sve podatke potrebne za izradu financijskih izvještaja koji daju pravu sliku financijskog izvršavanja sredstava ERF-a.

Članak 40.

1.   Prije nego što Komisija usvoji financijske izvještaje, potpisuje ih računovodstveni službenik, čime potvrđuje da u razumnoj mjeri jamči da izvještaji daju istinit i vjeran prikaz financijskog položaja ERF-a.

U tu svrhu računovodstveni službenik mora se uvjeriti:

(a)	da su izvještaju pripremljeni u skladu s računovodstvenim pravilima, metodama i računovodstvenim sustavima koji su uspostavljeni pod njegovom odgovornošću kako je utvrđeno u ovoj Uredbi za izvještaje ERF-a;

(b)	da su svi prihodi i rashodi iskazani u izvještaju.

Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti prosljeđuje sve podatke koji su računovodstvenom službeniku potrebni za izvršavanje njegovih dužnosti.

Dužnosnik za ovjeravanje ima i dalje punu odgovornost za pravilno korištenje sredstava kojima on ili ona upravlja, kao i za zakonitost i pravilnost rashoda pod svojom kontrolom.

Članak 41.

Računovodstveni službenik ovlašten je provjeriti dobivene podatke te izvršiti sve daljnje provjere koje smatra potrebnima da bi potpisao financijske izvještaje. Računovodstveni službenik vrši rezerviranja, ako je potrebno, objašnjavajući točno njihovu narav i opseg.

Članak 42.

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, samo je računovodstveni službenik ovlašten za upravljanje gotovinom i ekvivalentima gotovine. On je odgovoran za njihovu pohranu.

Članak 43.

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, samo računovodstveni službenik može u izvršenju svojih dužnosti delegirati neke zadaće podređenom osoblju.

Instrumentom o delegiranju ovlasti utvrđuju se zadaće koje se povjeravaju tim osobama.

Odjeljak 4.

Zastupnik za plaćanja

Članak 44.

1.   Radi izvršavanja plaćanja predviđenih u članku 37. stavcima 1. i 4. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ ili u mjerama za provedbu Odluke o prekomorskom pridruživanju, računovodstveni službenik otvara račune, gdje je to prikladno, pri financijskim institucijama u AKP državama ili PZT-ovima, ako su plaćanja u nacionalnim valutama AKP država ili u lokalnim valutama PZT-ova, ili pri financijskim institucijama u državama članicama, ako su plaćanja u euru i ostalim valutama.

2.   Te financijske institucije, koje djeluju kao zastupnici za plaćanja, izvršavaju plaćanja prema uputi računovodstvenog službenika.

3.   U skladu s člankom 37. stavkom 2. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ, polozi na računima pri financijskim institucijama u AKP državama i PZT-ovima ne stvaraju kamate, a financijske institucije ne dobivaju naknadu za svoje usluge.

U skladu s člankom 1. stavkom 6. Unutarnjeg sporazuma, polozi na računima pri financijskim institucijama u državama članicama stvaraju kamate. Te kamate prenose se na jedan od računa predviđenih u tom članku.

Članak 45.

Odnosi između Komisije i zastupnika za plaćanja predviđenih u članku 37. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ ili u mjerama za provedbu Odluke o prekomorskom pridruživanju predmet su ugovora. Preslike potpisanih ugovora šalju se radi informacije Revizorskom sudu.

Članak 46.

1.   Komisija s posebnih računa otvorenih u skladu s člankom 59. stavkom 3. prenosi iznose potrebne za punjenje računa otvorenih u njezino ime u skladu s člankom 44. Takvi prijenosi vrše na temelju potreba za gotovinom za projekte i programe.

2.   Komisija nastoji povlačiti sredstva s posebnih računa navedenih u članku 59. stavku 3. prvom podstavku na takav način da se zadrži raspodjela njezinih sredstava na tim računima koja odgovara udjelima s kojima različite države članice doprinose ERF-u.

Članak 47.

Potpisi osoblja Komisije koje je ovlašteno provoditi radnje na računima ERF-a polažu se u dotičnim bankama u trenutku otvaranja računa ili, u slučaju osoblja koje se naknadno ovlasti, u trenutku njihovog imenovanja.

Odjeljak 5.

Upravitelj plaćanja

Članak 48.

1.   Radi izvršavanja plaćanja predviđenih u članku 44., računovodstveni službenik imenuje upravitelja plaćanja koji izvršava lokalna plaćanja preko računa zastupnika za plaćanja.

2.   Upravitelji plaćanja biraju se iz redova dužnosnika ili, ako bi se javila potreba te samo u potpuno opravdanim slučajevima, iz redova ostalih članova osoblja.

Članak 49.

1.   Imenovanje upravitelja plaćanja podliježe odluci računovodstvenog službenika na temelju valjano potkrijepljenog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje. Ta odluka utvrđuje odgovornosti i obveze upravitelja plaćanja i dužnosnika za ovjeravanje.

Odluka određuje najmanje:

(a)	učestalost kojom se trebaju izrađivati potkrjepljujući dokumenti i postupak za njihovu izradu;

(b)	postupak koji treba slijediti za popunjavanje računa zastupnika za plaćanja;

(c)	rok valjanosti ovlaštenja kojeg računovodstveni službenik daje upravitelju plaćanja;

(d)	identitet imenovanog upravitelja plaćanja.

Izmjena odluke iz prvog podstavka također podliježe odluci računovodstvenog službenika na temelju valjano potkrijepljenog prijedloga odgovornog dužnosnika za ovjeravanje.

2.   Upravitelj plaćanja može nakon upute računovodstvenog službenika izvršiti odgovarajuće odobrena plaćanja trećim strankama u granicama pozitivnog preostalog iznosa na računu zastupnika za plaćanja u banci.

Članak 50.

Popunjavanje lokalnih bankovnih računa

Računovodstveni službenik popunjava račune zastupnika za plaćanja i prati te račune u pogledu otvaranja bankovnih računa, delegiranja ovlasti potpisivanja i kontrola na licu mjesta te u centraliziranim računima.

Sredstva za račune zastupnika za plaćanja također se mogu osigurati izravno iz raznih lokalnih prihoda koji proizlaze od:

(a)	raznih vraćanja;

(b)	nalogâ za povrat.

POGLAVLJE 4.

Odgovornost financijskih izvršitelja

Odjeljak 1.

Opća pravila

Članak 51.

1.   Ne dovodeći u pitanje bilo koje disciplinske mjere, tijelo koje je imenovalo dužnosnika za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti može bilo kada povući, privremeno ili konačno, njihovo prijenos ili daljnji prijenos ovlasti.

2.   Ne dovodeći u pitanje bilo kakve disciplinske mjere, računovodstvenog službenika Komisija može bilo kada, privremeno ili konačno, razriješiti dužnosti.

3.   Ne dovodeći u pitanje bilo kakve disciplinske mjere, upravitelja plaćanja može bilo kada, privremeno ili konačno, razriješiti dužnosti tijelo koje ga je imenovalo.

Članak 52.

1.   Odredbe ovog poglavlja ne dovode u pitanje bilo kakvu odgovornost po kaznenom pravu koja može nastati financijskim izvršiteljima iz članka 51. kako je predviđeno po mjerodavnom nacionalnom pravu i u važećim odredbama o zaštiti financijskih interesa Zajednica i borbi protiv korupcije koja uključuje osoblje ili dužnosnike država članica.

2.   Na svakog dužnosnika za ovjeravanje, računovodstvenog službenika ili upravitelja plaćanja primjenjuju se disciplinske mjere i naknada štete, u skladu s Pravilnikom o osoblju, ne dovodeći u pitanje članke od 53. do 56. ove Uredbe.

U slučaju prijevare, korupcije ili svake druge nezakonite aktivnosti koje mogu nanijeti štetu interesima Zajednice, slučaj se podnosi nadležnim tijelima.

Odjeljak 2.

Pravila koja se primjenjuju na dužnosnike za ovjeravanje

Članak 53.

Obveza naknada štete za dužnosnika za ovjeravanje kako je navedena u članku 52. stavku 2. postoji posebno ako:

(a)	dužnosnik za ovjeravanje, namjerno ili krajnjom nepažnjom, utvrdi dodijeljena prava koja je potrebno vratiti ili izda naloge za povrat, odobri rashode ili potpiše platni nalog ne pridržavajući se ove Uredbe;

(b)	dužnosnik za ovjeravanje, namjerno ili krajnjom nepažnjom, propusti sastaviti dokument o iznosu potraživanja, ne izda nalog za plaćanje ili kasni s njegovim izdavanjem ili kasni s izdavanjem platnog naloga dovodeći time do građanske odgovornosti Komisije prema trećima.

Članak 54.

1.   Ako dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti smatra da je odluka donesena pod njegovom odgovornosti nepravilna ili u suprotnosti s načelima dobrog financijskog upravljanja, pisanim putem obavješćuje tijelo koje je izvršilo delegiranje ovlasti. Ako tijelo koje delegira ovlast tada pruži obrazloženu pisanu uputu dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti za donošenje predmetne odluke, potonji se ne smije smatrati odgovornim.

2.   Ako se ovlasti dalje delegiraju unutar njegovih službi, dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja i dalje je odgovoran za učinkovitost i djelotvornost postojećih sustava unutarnjeg upravljanja i kontrole te za odabir dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti.

3.   Posebno povjerenstvo za financijske nepravilnosti koje je uspostavila Komisija na temelju Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 ima nadležnost utvrditi je li se, u odnosu na ERF, pojavila financijska nepravilnost i koje bi trebale biti moguće posljedice. U pogledu upravljanja sredstvima ERF-a od strane Komisije, predmeti se upućuju tom povjerenstvu kako je predviđeno u članku 75. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

Na temelju mišljenja tog povjerenstva Komisija odlučuje hoće li pokrenuti postupke koji uključuju odgovornost s disciplinskom mjerom ili naknadom štete. Ako povjerenstvo utvrdi sustavne probleme, ono dostavlja izvješće s preporukama dužnosniku za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, pod uvjetom da potonji nije osobno uključen, kao i unutarnjem revizoru.

Odjeljak 3.

Pravila koja se primjenjuju na računovodstvene službenike i upravitelje plaćanja

Članak 55.

Na računovodstvenog službenika se primjenjuje disciplinska mjera ili naknada štete, kao što je propisano i u skladu s Pravilnikom o osoblju. On se posebno može smatrati odgovornim zbog bilo kojeg od sljedećih oblika povreda:

(a)	gubitka ili oštećenja novca, imovine i dokumenata pohranjenih kod njega;

(b)	nedopuštene izmjene bankovnih računa ili poštanskih žiro-računa;

(c)	povrata ili isplate iznosa koji nisu u skladu s odgovarajućim nalozima za povrat ili plaćanje;

(d)	ako ne naplati dospjeli prihod.

Članak 56.

Na upravitelja plaćanja primjenjuje se disciplinska mjera ili naknada štete, kao što je propisano i u skladu s Pravilnikom o osoblju. On se posebno može smatrati odgovornim zbog bilo kojeg od sljedećih oblika povreda:

(a)	gubitka ili oštećenja novca, imovine i dokumenata pohranjenih kod njega;

(b)	ako ne može predočiti odgovarajuće prateće dokumente za plaćanja koja je izvršio;

(c)	ako izvrši plaćanja osobama koje na to nemaju pravo;

(d)	ako ne naplati dospjeli prihod.

POGLAVLJE 5.

Prihodi

Odjeljak 1.

Stavljanje na raspolaganje sredstava ERF-a

Članak 57.

1.   U skladu s člankom 7. Unutarnjeg sporazuma, granica godišnjeg iznosa doprinosa za godinu n + 2 i godišnjeg iznos doprinosa za godinu n + 1 određuje se u skladu s postupkom određenim u stavcima od 2. do 7. Godišnji doprinosi plaćaju se u tri obroka. Oni se određuju u skladu s postupkom određenim u stavcima od 2. do 7.

2.   Komisija podnosi prijedlog do 15. listopada godine n, koji sadrži:

—	granicu godišnjeg iznosa doprinosa za godinu n + 2,

—	godišnji iznos doprinosa za godinu n + 1,

—	iznos prvog obroka doprinosa za godinu n + 1.

Vijeće odlučuje o tom prijedlogu do 15. studenoga godine n.

Države članice plaćaju prvi obrok doprinosa za godinu n + 1 najkasnije do 21. siječnja godine n + 1.

3.   Komisija podnosi prijedlog do 15. lipnja godine n + 1, koji sadrži:

—	iznos drugog obroka doprinosa za godinu n + 1,

—	revidirani godišnji iznos doprinosa za godinu n + 1 u skladu sa stvarnim potrebama, u slučaju kada u skladu s člankom 7. stavkom 3. Unutarnjeg sporazuma godišnji iznos odstupa od stvarnih potreba.

Vijeće o prijedlogu odlučuje najkasnije 21 kalendarskih dana nakon podnošenja prijedloga Komisije.

Države članice plaćaju drugi obrok najkasnije 21 kalendarskih dana od datuma kada su obaviještene o odluci Vijeća.

4.   Do 15. lipnja godine n + 1, Komisija, uzimajući u obzir predviđanja EIB-a o upravljanju i poslovanju Investicijskog instrumenta, uključujući subvencije kamatnih stopa, utvrđuje i izvješćuje Vijeće o stanju obveza, plaćanja i godišnjih iznosa poziva na doprinose izvršenih u godini n i koji se trebaju izvršiti u godinama n + 1 i n + 2. Ti iznosi za godine n + 1 i n + 2 temelje se na mogućnosti učinkovitog ostvarivanja predložene razine sredstava.

5.   Komisija podnosi prijedlog do 10. listopada godine n + 1, koji sadrži:

—	iznos trećeg obroka godišnjeg doprinosa za godinu n + 1,

—	revidirani godišnji iznos doprinosa za godinu n + 1 u skladu sa stvarnim potrebama, u slučaju kada u skladu s člankom 7. stavkom 3. Unutarnjeg sporazuma godišnji iznos odstupa od stvarnih potreba.

Vijeće o prijedlogu odlučuje najkasnije 21 kalendarskih dana nakon podnošenja prijedloga Komisije.

Države članice plaćaju treći obrok najkasnije 21 kalendarskih dana od datuma kada su obaviještene o odluci Vijeća.

6.   Zbroj obroka koji se odnose na određenu godinu ne može prelaziti godišnji iznos doprinosa određen za tu godinu. Godišnji iznos doprinosa ne može prelaziti granicu određenu za tu godinu. Granica se ne može povećati, osim u skladu s člankom 7. stavkom 4. Unutarnjeg sporazuma. Možebitno povećanje granice mora biti dio prijedloga navedenih gore u stavcima od 2. do 5.

7.   Granica godišnjeg iznosa doprinosa za godinu n + 2, godišnji iznos doprinosa za godinu n + 1 i obroci doprinosa moraju odrediti, u skladu s člancima od 1. do 5.:

(a)	iznos kojim upravlja Komisija; i

(b)	iznos kojim upravlja EIB, uključujući subvencije kamatnih stopa.

Članak 58.

1.   Obročna plaćanja svake države članice navedena u članku 57. određuju se na takav način da su u razmjeru s doprinosom te države u ERF kako je određeno u članku 1. stavku 2. Unutarnjeg sporazuma.

2.   Pozivi na doprinose najprije iskorištavaju iznose određene za prethodne ERF-ove, jedan za drugim.

Članak 59.

1.   Financijski doprinosi država članica izražavaju se u eurima.

2.   Svaka država plaća iznos svojeg doprinosa u eurima.

3.   U odnosu na iznos koji se duguje Komisiji na temelju članka 57. stavka 7. točke (a), financijske doprinose svaka država članica stavlja na poseban račun naziva „Komisija Europskih zajednica - Europski razvojni fond” otvoren pri emisijskoj banci te države članice ili financijskoj instituciji koju je država članica odredila. Iznos tih doprinosa ostaje na tim posebnim računima dok ne bude trebalo izvršiti plaćanja predviđena u članku 37. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ ili u mjerama za provedbu Odluke o prekomorskom pridruživanju.

U odnosu na iznos koji se duguje EIB-u na temelju članka 57. stavka 7. točke (b), financijske doprinose prenosi svaka država članica u skladu s člankom 146.

Ako je potrebno, Komisija pruža odgovarajuću tehničku pomoć u provedbi odluka Vijeća navedenih u članku 57.

Članak 60.

1.   Ako se obrok doprinosa kojeg treba platiti na temelju ovog članka ne plati do roka određenog u članku 57. stavcima od 2. do 5., od države članice se zahtijeva plaćanje kamata na neplaćeni iznos.

2.   Kamate na neplaćeni iznos naplaćuju se po stopi za dva postotna boda većoj od kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne djelatnosti refinanciranja prvog radnog dana mjeseca u kojem dospijeva iznos, prema objavi u seriji C Službenog lista Europske unije. Ta se stopa uvećava za četvrtinu postotnog boda za svaki mjesec kašnjenja.

Kamata se plaća za čitavo razdoblje kašnjenja i izračunava se od prvog kalendarskog dana nakon isteka roka za plaćanje dotičnog obroka.

3.   U pogledu iznosa koji se duguje Komisiji na temelju članka 57. stavka 7. točke (a), zatezna kamata uplaćuje se na jedan od računa predviđenih u članku 1. stavku 6. Unutarnjeg sporazuma.

U pogledu iznosa koji se duguje EIB-u na temelju članka 57. stavka 7. točke (b), zatezna kamata se prenosi Investicijskom instrumentu.

Članak 61.

Nakon isteka financijskog protokola određenog u Prilogu I.b Sporazuma AKP-EZ, Komisija poziva na plaćanje dijela doprinosa koji je država članica i dalje obvezna platiti u skladu s člankom 57., kako se zahtijeva u skladu s uvjetima određenima u ovoj Uredbi.

Odjeljak 2.

Procjene iznosa potraživanja

Članak 62.

1.   Procjenu iznosa potraživanja najprije radi dužnosnik za ovjeravanje odgovoran s obzirom na bilo koju mjeru ili okolnost zbog koje može nastati ili koja može izmijeniti iznos koji se duguje ERF-u.

2.   Odstupajući od stavka 1., ne obavlja se procjena iznosa potraživanja prije nego što država članica stavi na raspolaganje Komisiji iznose svojih doprinosa ERF-u, kako je definirano u člancima 57. i 58. Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje izdaje nalog za povrat s obzirom na te iznose.

3.   Članak 77. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuje se mutatis mutandis na provedbu stavaka 1.

Odjeljak 3.

Utvrđivanje iznosa potraživanja

Članak 63.

1.   Utvrđivanje iznosa potraživanja je postupak kojim dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti:

(a)	provjerava postoji li dug;

(b)	utvrđuje ili provjerava istinitost i iznos duga;

(c)	provjerava uvjete dospijeća duga.

2.   Sredstva ERF-a koja su Komisiji stavljena na raspolaganje te svaki iznos potraživanja koji je utvrđen kao stvaran, u fiksnom iznosu i dospjeli, mora se utvrditi u nalogu za povrat za računovodstvenog službenika, nakon čega se dužniku šalje obavijest o terećenju, pri čemu nalog za povrat i obavijest o terećenju sastavlja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje.

3.   Pogrešno plaćeni iznosi moraju se vratiti.

4.   Članak 86. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuje se mutatis mutandis u pogledu uvjeta pod kojima se zatezna kamata duguje ERF-u.

Odjeljak 4.

Odobravanje povrata

Članak 64.

1.   Odobravanje povrata je postupak kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ili daljnjeg delegiranja ovlasti izdavanjem naloga za povrat daje uputu računovodstvenom službeniku da osigura povrat utvrđenog iznosa potraživanja.

2.   Ne dovodeći u pitanje odgovornosti AKP država ili PZT-ova, Komisija može formalno utvrditi iznos potraživanja od dužnika koji nisu države odlukom koja je izvršna pod istim uvjetima kako su određeni u članku 256. Ugovora.

3.   Članci 81. i 84. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu stavaka 1. i 2.

Odjeljak 5.

Povrat

Članak 65.

1.   Računovodstveni službenik postupa prema nalogu za povrat za iznose potraživanja koje je propisno utvrdio odgovorni dužnosnik za ovjeravanje. On postupa s dužnom pažnjom kako bi osigurao da ERF dobije svoje prihode i osigurava zaštiti njegovih prava.

2.   Računovodstveni službenik osigurava povrat iznosa prijebojem istih s jednakim potraživanjima koja ERF ili Zajednica imaju prema svakom dužniku koji ima svoje potraživanje prema ERF-u ili Zajednici koje je stvarno, fiksnog iznosa i dospjelo.

3.   U pogledu izravnog rada i neizravnog decentraliziranog djelovanja navedenih u glavi VI., ako potraživanja ERF-a prema nacionalnom dužnosniku za ovjeravanje nisu vraćena u određenim rokovima, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje poduzima sve potrebne mjere za stvarno vraćanje dugovanih iznosa, uključujući, gdje je to prikladno, obustavu korištenja te vrste aranžmana za tu državu ili PZT-ove.

4.   Ako se dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja planira odreći ili djelomično odreći povrata utvrđenog iznosa potraživanja, osigurava da je to odricanje pravilno i u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja i proporcionalnosti. Odluku o odricanju treba obrazložiti. Dužnosnik za ovjeravanje može delegirati odluku samo u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

5.   Dužnosnik za ovjeravanje može opozvati ili prilagoditi iznos potraživanja.

6.   Na dodijeljena prava ERF-a u odnosu na treće i na dodijeljena prava trećih u odnosu na ERF primjenjuje se rok zastare od pet godina.

7.   Članci 82. do 85. i 87. do 89. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu stavaka 1. i 2.

POGLAVLJE 6.

Rashodi

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 66.

Svaka stavka rashoda preuzima se kao obveza, potvrđuje, odobrava i plaća.

Odjeljak 2.

Preuzimanje obveza za rashode

Članak 67.

Preuzimanju obveza za rashode prethodi odluka o financiranju koju donosi Komisija ili tijela na koja je Komisija delegirala svoje ovlasti.

Članak 68.

1.   Preuzimanje financijske obveze od strane Komisije je postupak rezerviranja sredstava potrebnih za pokrivanje naknadnih plaćanja za ispunjavanje preuzete pravne obveze.

2.   Preuzimanje pravne obveze od strane Komisije je radnja kojom odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima ili uspostavlja obvezu u odnosu na treće osobe, što ima za posljedicu terećenje ERF-a.

3.   Financijsku i pravnu obvezu preuzima isti dužnosnik za ovjeravanje. Od tog pravila može se odstupiti u sljedećim slučajevima:

(a)	administrativnih rashoda koji su nastali Komisiji u smislu članka 69. stavka 3., a u odnosu na koje su financijske obveze podijeljene u skladu s člankom 69. stavkom 2.;

(b)	preuzimanja ukupnih obveza koje se odnose na sporazume o financiranju na temelju članka 70. stavka 3.

Članak 69.

1.   Financijska obveza Komisije je pojedinačna ako su korisnik i iznos rashoda poznati.

Financijska obveza Komisije je ukupna ako barem jedan od elemenata potrebnih za utvrđivanje pojedinačne obveze nije poznat.

2.   Financijske obveze za administrativne rashode Komisije mogu se podijeliti na nekoliko godina u godišnje obroke. Odgovarajuće pravne obveze predviđaju tu podjelu.

3.   Sljedeće se smatra administrativnim rashodima za potrebe članka 68. stavka 3. točke (a) i stavka 2. ovog članaka:

(a)	rashodi za ljudske resurse, osim onih za regularno osoblje;

(b)	rashodi za osposobljavanje;

(c)	troškovi službenih putovanja;

(d)	troškovi reprezentacije;

(e)	troškovi sastanaka;

(f)	troškovi za nezavisne tumače i/ili prevoditelje;

(g)	troškovi za razmjene dužnosnika;

(h)	troškovi tekućih najamnina za pokretnu i nepokretnu imovinu;

(i)	troškovi raznih osiguranja;

(j)	troškovi čišćenja i održavanja;

(k)	troškovi korištenja telekomunikacijskih usluga;

(l)	trošak vode, plina i električne energije;

(m)	izdaci za redovite publikacije.

Članak 70.

1.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje preuzima financijsku obvezu prije preuzimanja pravne obveze koja obvezuje Komisiju prema trećim osobama.

2.   Odluke o financiranju koje donese Komisija, u skladu sa Sporazumom AKP-EZ ili Odlukom o prekomorskom pridruživanju, a koje ju ovlašćuju za odobravanje financijske pomoći iz ERF-a, stvaraju financijske obveze za Komisiju.

3.   Sljedeće predstavlja pravne obveze Komisije:

(a)	sporazum o financiranju između Komisije, koja djeluje u ime Zajednice, i AKP država korisnica ili PZT-ova korisnika ili tijela koja su oni odredili;

(b)	ugovor ili sporazum o bespovratnim sredstvima između Komisije i nacionalnih ili međunarodnih tijela javnog sektora ili fizičkih ili pravnih osoba odgovornih za provedbu aktivnosti.

4.   Svaki sporazum o financiranju, ugovor ili sporazum o bespovratnim sredstvima mora izričito za Komisiju, OLAF i Revizorski sud predvidjeti ovlasti kontrole, kako dokumenata, tako i na licu mjesta, nad svim ugovornim i podugovornim strankama koje su financirane sredstvima ERF-a.

Članak 71.

Kada se preuzimaju financijske obveze, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava:

(a)	da rashod tereti točnu računovodstvenu stavku;

(b)	da su sredstva dostupna;

(c)	da su rashodi u skladu s odgovarajućim odredbama, posebno Sporazuma AKP-EZ, Odluke o prekomorskom pridruživanju, Unutarnjeg sporazuma, ove Uredbe i svih akata donesenih za provedbu tih odredaba;

(d)	da se poštuje načelo dobrog financijskog upravljanja.

Članak 72.

Kada se evidentira pravna obveza, dužnosnik za ovjeravanje osigurava sljedeće:

(a)	da je preuzeta obveza pokrivena odgovarajućom financijskom obvezom;

(b)	da su rashodi pravilni i u skladu s odgovarajućim odredbama, posebno Sporazuma AKP-EZ, Odluke o prekomorskom pridruživanju, Unutarnjeg sporazuma, ove Uredbe i svih akata donesenih za provedbu tih odredaba;

(c)	da se poštuje načelo dobrog financijskog upravljanja.

Odjeljak 3.

Preuzimanje obveza za rashode pod centraliziranim ili zajedničkim upravljanjem

Članak 73.

Kada sredstvima ERF-a Komisija upravlja na centraliziranoj ili zajedničkoj osnovi, preuzimanje obveza za rashode podliježe odredbama ovog odjeljka.

Članak 74.

1.   Pravne obveze koje se odnose na pojedinačne financijske obveze Komisija preuzima najkasnije do 31. prosinca godine N, pri čemu je godina N godina u kojoj je preuzeta pojedinačna financijska obveza Komisije prema članku 68. stavku 3.

2.   Kao opće pravilo, ukupne financijske obveze obuhvaćaju ukupni trošak odgovarajućih pojedinačnih pravnih obveza koje je Komisija preuzela do 31. prosinca godine N + 1, pri čemu je godina N godina u kojoj je Komisija preuzela ukupnu financijsku obvezu prema članku 68. stavku 3.

Međutim, ako se ukupne obveze navedene u članku 70. stavku 3. točki (a) izvršavaju, Komisija sklapa odgovarajuće pojedinačne ugovore i sporazume najkasnije tri godine nakon datuma sklapanja sporazuma o financiranju.

Pojedinačni ugovori i sporazumi koji se odnose na reviziju i evaluaciju mogu se sklapati i kasnije. Dodaci već sklopljenim ugovorima mogu se također kasnije sklopiti.

Na kraju razdoblja navedenih u stavku 1. i u prvom i drugom podstavku ovog stavka odgovorni dužnosnik za ovjeravanje oslobađa neiskorištena sredstva tih financijskih obveza.

Članak 75.

1.   Iznos svake pojedinačne pravne obveze koju Komisija preuzima na temelju ukupne obveze, prije potpisivanja, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje evidentira u račune ERF-a i knjiži kao ukupnu financijsku obvezu.

2.   Pravne obveze preuzete za mjere koje traju dulje od jedne financijske godine i odgovarajuće financijske obveze moraju imati konačni datum za izvršavanje određen u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, osim u slučaju administrativnih rashoda navedenih u članku 69. stavku 3.

Svaki dio takvih preuzetih obveza koji nije izvršen šest mjeseci od tog datuma opoziva se, a odgovarajuće dodjele se poništavaju.

Iznos financijske obveze koji odgovara pravnoj obvezi za koju nije izvršeno plaćanje u razdoblju od tri godine od preuzimanja pravne obveze oslobađa se, a odgovarajuće dodjele se poništavaju.

3.   Stavak 2. se primjenjuje ne dovodeći u pitanje odluke koje Vijeće može donijeti na temelju članaka 96. i 97. Sporazuma AKP-EZ.

Članak 76.

Prekid projekta i oslobađanje sredstava za koje je preuzeta obveza u skladu s člancima 73., 74. i 75. provodi se kada su okončaju pravne obveze koje je preuzela Komisija u vezi s tim projektom u odnosu na treće osobe, a povezana plaćanja i naplate zabilježeni su na računima ERF-a.

Odjeljak 4.

Preuzimanje obveza za rashode pod decentraliziranim upravljanjem

Članak 77.

Kada se sredstvima ERF-a upravlja na decentraliziranoj osnovi, preuzimanje obveza za rashode od strane Komisije podliježe odredbama ovog odjeljka.

Članak 78.

1.   Sporazumi o financiranju s AKP državama i PZT-ovim korisnicima sklapaju se najkasnije do 31. prosinca godine N + 1, pri čemu je N godina u kojima je preuzeta ukupna financijska obveza Komisije.

Ako se sporazumi o financiranju ne sklope do roka određenog u prvom podstavku, odgovarajuće dodjele se opozivaju.

2.   Komisija ima obvezu izvršiti plaćanje iz sredstava ERF-a kad god odgovorni dužnosnik za ovjeravanje odobri ugovore, sporazume o bespovratnim sredstvima i ocjene programa, kako je predviđeno u članku 101. stavku 3.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje bilježi u računima ERF-a, prije potpisa za odobravanje, iznos svake pojedinačne pravne obveze koju je on odobrio nakon ukupne obveze. Taj iznos knjiži kao ukupnu financijsku obvezu.

3.   Stavak 1. se primjenjuje ne dovodeći u pitanje odluke koje Vijeće može donijeti na temelju članaka 96. i 97. Sporazuma AKP-EZ.

Članak 79.

U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja navedenog u članku 11. i djelujući u okviru svojih ovlasti, Komisija nastoji osigurati:

(a)

preuzimanje pravnih obveza za provedbu sporazuma o financiranju navedenih u članku 78. stavku 1. najkasnije tri godine nakon datuma sklapanja odgovarajućih sporazuma o financiranju. Pojedinačni ugovori i sporazumi koji se odnose na reviziju i evaluaciju te dodaci već sklopljenim ugovorima mogu se sklopiti kasnije;

(b)	oslobađanje iznosa pojedinačne financijske obveze koja odgovara pravnoj obvezi za provedbu sporazuma o financiranju navedenog u članku 78. stavku 1. i za koji nije izvršeno plaćanje u razdoblju od tri godine nakon preuzimanja pravne obveze.

Na kraju svakog roka određenog u sporazumima o financiranju za okončanje pravne obveze navedene u točki (a) prvog podstavka, odgovorni dužnosnik za ovjeravanje oslobađa neiskorištena sredstva odgovarajućih financijskih obveza.

Pravne obveze navedene u točki (b) prvog podstavka su ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima ili ocjene programa koje zaključe AKP države ili PZT-ovi ili njihova tijela ili ugovori i sporazumi o bespovratnim sredstvima koje sklopi Komisija djelujući u njihovo ime i za njihov račun. Za potrebe primjene ovog podstavka Komisija, u suglasnosti s AKP državama i PZT-ovima korisnicima, uključuje odgovarajuće odredbe u financijskim sporazumima navedenim u članku 78. stavku 1.

Članak 80.

Prekid projekta i oslobađanje sredstava za koje je preuzeta obveza u skladu s člancima 78. i 79. provode AKP države ili PZT-ovi ili njihova tijela i/ili Komisija kada djeluje u njihovo ime i za njihov račun u vezi s tim projektom u odnosu na treće strane, nakon okončanja preuzetih pravnih obveza te nakon što su odgovarajuća plaćanja i naplate zabilježeni na računima ERF-a.

Odjeljak 5.

Potvrđivanje rashoda

Članak 81.

1.   Potvrđivanje rashoda je postupak u kojem odgovorni dužnosnik za ovjeravanje:

(a)	provjerava postojanje prava vjerovnika;

(b)	utvrđuje ili provjerava istinitost i iznos potraživanja;

(c)	provjerava uvjete pod kojima plaćanje dospijeva.

2.   Članci od 97. do 101. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na potvrđivanje rashoda.

Odjeljak 6.

Odobravanje rashoda

Članak 82.

1.   Odobravanje rashoda je postupak u kojem odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, nakon potvrđivanja jesu li sredstva na raspolaganju i nakon izdavanja naloga za plaćanje, nalaže računovodstvenom službeniku da izvrši plaćanje iznosa rashoda koji je potvrdio.

2.   Ako se obavljaju povremena plaćanja za pružene usluge, uključujući usluge najma, ili za dostavljenu robu, dužnosnik za ovjeravanje može u skladu s obavljenom analizom rizika naložiti primjenu sustava izravnog terećenja.

3.   Članci 102. i 103. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu ovog članka.

Odjeljak 7.

Plaćanje rashoda

Članak 83.

1.   Plaćanje se obavlja na osnovi predočenog dokaza da je odgovarajuća aktivnost u skladu s temeljnim aktom ili ugovorom. Plaćanje obuhvaća jednu ili više sljedećih radnja:

(a)	plaćanje cjelokupnog dospjelog iznosa;

(b)	plaćanje dospjelih iznosa na bilo koji od sljedećih načina: i. pretfinanciranje koje se može podijeliti na nekoliko plaćanja; ii. jedno privremeno plaćanje ili više njih; iii. plaćanje preostalog dospjelog iznosa.

2.   U poslovnim knjigama razlikuju se različite vrste plaćanja iz stavka 1. u vrijeme kada su izvršena.

3.   Članci 104. i 105. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 84.

Računovodstveni službenik plaća rashode u okviru raspoloživih sredstava.

Članak 85.

Plaćanja se izvršavaju preko bankovnih računa navedenih u članku 44. Detaljna pravila za otvaranje, upravljanje i korištenje takvih računa utvrđuje računovodstveni službenik.

Ta pravila posebno moraju predvidjeti obvezu zajedničkog potpisa na nalozima za prijenos i svim bankovnim plaćanjima dvaju članova osoblja koje je odgovarajuće ovlastio računovodstveni službenik.

Članak 86.

Za plaćanja koja je izvršio upravitelj plaćanja odgovorni dužnosnik za ovjeravanje osigurava provedbu provjera prije njihovog izvršavanja.

Odjeljak 8.

Rokovi za izvršavanje rashoda

Članak 87.

1.   Potvrđivanje, odobravanje i plaćanje rashoda mora se obaviti u roku od najviše 90 dana od datuma dospjelosti plaćanja. Nacionalni i regionalni dužnosnik za ovjeravanje odobravaju rashode i odgovarajuće obavješćuju Komisijinog odgovornog dužnosnika za ovjeravanje najkasnije 45 dana prije isteka tog roka.

2.   Vjerovnici koji su namireni sa zakašnjenjem imaju pravo dobiti zateznu kamatu u skladu s člankom 106. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002.

3.   Zahtjeve za zakašnjelim plaćanjima za koje je odgovorna Komisija u skladu s člankom 37. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ podmiruje Komisija s računa ili računâ predviđenih u članku 1. stavku 6. Unutarnjeg sporazuma.

POGLAVLJE 7.

Informacijski sustavi

Članak 88.

1.   Ako se izvršavanjem prihoda i rashoda upravlja pomoću računalnih sustava, dokumenti mogu biti potpisani računalnim ili elektroničkim postupkom.

2.   Članci 107. i 108. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu ovog članka.

POGLAVLJE 8.

Unutarnji revizor

Članak 89.

Unutarnji revizor ERF-a je unutarnji revizor Komisije. On vrši svoje dužnosti u skladu s odgovarajućim međunarodnim standardima. Odgovoran je Komisiji za provjeru pravilnog djelovanja sustava i postupaka za izvršavanje sredstava ERF-a kojima upravlja Komisija na temelju članka 2. Unutarnji revizor ne može biti dužnosnik za ovjeravanje ni računovodstveni službenik.

Članak 90.

1.   Unutarnji revizor savjetuje Komisiju o poslovanju s rizicima, izdavanjem neovisnih mišljenja o kvaliteti sustava upravljanja i kontrole te izdavanjem preporuka za poboljšanje uvjeta izvršavanja poslova i promicanja dobrog financijskog upravljanja.

Odgovoran je posebno za sljedeće:

(a)	za procjenu prikladnosti i djelotvornosti sustava unutarnjeg upravljanja te za uspješnost službi u provođenju politika, programa i djelovanja s obzirom na rizike koji su s njima povezani;

(b)	za procjenu učinkovitosti i djelotvornosti sustava unutarnje kontrole i revizije primjenjivih na svaki postupak izvršavanja sredstava ERF-a.

2.   Unutarnji revizor ima potpun i neograničeni pristup svim podacima potrebnima za izvršavanje njegovih dužnosti, ako je potrebno i na licu mjesta, uključujući u državama članicama i u trećim zemljama.

3.   Unutarnji revizor obavješćuje Komisiju o svojim nalazima i preporukama. Komisija osigurava poduzimanje mjera na osnovi preporuka koje proizlaze iz revizije. Unutarnji revizor također podnosi Komisiji godišnje izvješće o unutarnjoj reviziji u kojemu se navodi broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, izdane preporuke i radnje poduzete na temelju tih preporuka.

4.   Svake godine Komisija prosljeđuje izvješće tijelu koje daje razrješnicu, u kojem se sažeto navodi broj i vrsta provedenih unutarnjih revizija, izdane preporuke i radnje poduzete na temelju tih preporuka.

5.   Članci od 109. do 115. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na provedbu ovog članka.

GLAVA V.

JAVNA NABAVA

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Područje primjene i načela sklapanja ugovora

Članak 91.

1.   Ugovori o javnoj nabavi jesu ugovori s financijskim interesom koji su sklopljeni u pisanom obliku između jednog ili više gospodarskih subjekata i jednog ili više javnih naručitelja u smislu članka 92. kako bi za plaćanje cijene u cijelosti ili djelomično iz sredstava ERF-a dobili pokretnu i nepokretnu imovinu, izvođenje radova ili pružanje usluga.

Takvi ugovori obuhvaćaju:

(a)	ugovore o nabavi robe;

(b)	ugovore o radovima;

(c)	ugovore o pružanju usluga.

2.   Okvirni ugovori su ugovori sklopljeni između jednog ili više javnih naručitelja i jednog ili više gospodarskih subjekata, čija je svrha utvrditi uvjete koji se primjenjuju na ugovore o nabavi koje je potrebno dodijeliti tijekom predviđenog razdoblja, posebno u pogledu cijene i prema potrebi predviđene količine. Njih uređuju odredbe ove glave o postupku sklapanja ugovora, uključujući oglašavanje.

Članak 92.

1.   Javni naručitelji za potrebe ove glave su:

(a)	AKP države korisnice ili tijela koja one odgovarajuće odrede, uključujući službena regionalna tijela, ili njihovi predstavnici;

(b)	Komisija, u slučaju ugovora koji se dodjeljuju za njezin račun;

(c)	Komisija u ime i za račun jedne ili više AKP država korisnica;

(d)	tijelo nacionalnog ili međunarodnog javnog sektora ili fizičke ili pravne osobe koje su potpisale sporazum o financiranju ili sporazum o bespovratnim sredstvima s jednom ili više AKP zemalja ili s Komisijom za provedbu programa ili projekta.

2.   Postupci javne nabave utvrđuju se u sporazumima o financiranju navedenim u članku 70. stavku 3.

Odjeljak 2.

Objava

Članak 93.

U granicama ovlasti koje su joj povjerene Sporazumom AKP-EZ te u skladu s uvjetima određenima u njegovom Prilogu IV., Komisija poduzima potrebne korake da se postupci međunarodnog javnog natječaja objave u Službenom listu Europske unije i na internetu.

POGLAVLJE 2.

Postupak javne nabave

Članak 94.

1.   Uvjeti za sudjelovanje i postupci za dodjelu ugovora o mjerama koje se financiraju iz ERF-a radi pomoći AKP državama su isti kako su definirani u Prilogu IV. Sporazumu AKP-EZ.

Postupci dodjele ugovora o mjerama koje se financiraju iz ERF-a radi pomoći PZT-ovima definiraju se u mjerama za provedbu Odluke o prekomorskom pridruživanju.

2.   Ako Komisija nastupa kao javni naručitelj za provedbu humanitarne pomoći ili pomoći u nuždi u okviru Sporazuma AKP-EZ ili Odluke o prekomorskom pridruživanju, dužna je poštovati odgovarajuća pravila Zajednice o javnoj nabavi.

Članak 95.

Dokumentacija koja se odnosi na poziv na podnošenje ponuda mora dati potpun, jasan i točan opis predmeta ugovora te odrediti uvjete za isključenje, odabir i sklapanje ugovora koji se primjenjuju na ugovor.

Članak 96.

1.   Natjecatelji ili ponuditelji isključuju se iz sudjelovanja u postupcima javne nabave ako:

(a)

su u stečaju ili u likvidaciji ili njihovim poslovanjem upravlja sud, ako su sklopili dogovor s vjerovnicima, ako su obustavili obavljanje poslovne djelatnosti, ako se protiv njih vodi postupak koji se odnosi na ta pitanja, ili se nalaze u bilo kojoj sličnoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka predviđenog nacionalnim zakonodavstvom ili propisima;

(b)	pravomoćnom presudom osuđeni su za kazneno djelo koje se odnosi na njihovo profesionalno ponašanje;

(c)	ako javni naručitelj na bilo koji način dokaže da su krivi za težak profesionalni propust;

(d)	nisu ispunili obveze koje se odnose na plaćanje doprinosa socijalnog osiguranja ili plaćanje poreza u skladu s propisima zemlje u kojoj imaju poslovni nastan, ili s onima u zemlji javnog naručitelja, ili onima u državi gdje se ugovor treba izvršiti;

(e)	ako su pravomoćnom presudom osuđeni za prijevaru, korupciju, sudjelovanje u zločinačkim organizacijama ili bilo kojim drugim nezakonitim djelatnostima koje štete financijskim interesima Zajednica;

(f)	se na njih trenutačno primjenjuje administrativna kazna iz članka 99.

Točke od (a) do (d) prvog podstavka ne primjenjuju se na kupnju robe pod posebno povoljnim uvjetima od dobavljača koji prestaje s obavljanjem poslovne djelatnosti ili od stečajnog upravitelja ili likvidatora u skladu s dogovorom s vjerovnicima ili sličnim postupkom na temelju nacionalnog zakonodavstva.

2.   Natjecatelji ili ponuditelji potvrđuju da nisu u nekoj od situacija iz stavka 1. Međutim, javni naručitelj može odustati od zahtjeva za tom potvrdom za ugovore vrlo male vrijednosti.

Za potrebe pravilne primjene stavka 1. natjecatelj ili ponuditelj, kada to zahtijeva javni naručitelj, mora:

(a)	ako je natjecatelj ili ponuditelj pravna osoba, osigurati podatke o vlasništvu ili upravljanju, kontroli i ovlastima za zastupanje pravne osobe;

(b)	ako je predviđeno podugovaranje, potvrditi da se podizvođač ne nalazi u nekoj od situacija iz stavka 1.

3.   Članak 133. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuje se mutatis mutandis na provedbu ovog članka.

Članak 97.

Ugovor se ne sklapa s natjecateljima ili ponuditeljima koji su tijekom postupka javne nabave za taj ugovor:

(a)	u sukobu interesa;

(b)	koji su krivi za pogrešno prikazivanje činjenica u dostavljanju podataka potrebnih javnom naručitelju, kao uvjet za sudjelovanje u postupku javne nabave, ili ako nisu dostavili takav podatak;

(c)	u jednoj od situacija isključenja iz postupka javne nabave iz članka 96. stavka 1.

Članak 98.

U granicama ovlasti koje su joj povjerene Sporazumom AKP-EZ Komisija poduzima korake za korištenje središnje baze podataka uspostavljene u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 1605/2002, a koja sadrži detalje o natjecateljima i ponuditeljima koji su, prema pravilima definiranim u Prilogu IV. Sporazumu AKP-EZ, u situaciji koja ih isključuje iz sudjelovanja u postupcima za dodjelu ugovora o mjerama koje se financiraju iz ERF-a.

Članak 99.

1.   Pridržavajući se Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ, javni naručitelj može izreći upravne ili financijske sankcije:

(a)	natjecateljima ili ponuditeljima u slučajevima navedenim u članku 97. točki (b);

(b)	izvođačima za koje je utvrđeno da su grubo prekršili svoje obveze iz ugovora koji se financiraju iz ERF-a.

U svim slučajevima, međutim, javni naručitelj mora dotičnoj osobi prvo omogućiti iznošenje svojih opažanja.

2.   Kazne iz stavka 1. moraju biti proporcionalne važnosti ugovora i težini povrede te mogu uključivati:

(a)	isključenje tog natjecatelja ili ponuditelja ili izvođača iz ugovora i dodjele bespovratnih sredstava koji se financiraju iz ERF-a na najviše deset godina; i/ili

(b)	plaćanje novčanih kazni koje plaća natjecatelj, ponuditelj ili izvođač, do vrijednosti tog ugovora.

3.   Članak 134.b Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuje se mutatis mutandis na ugovore koji se financiraju sredstvima ERF-a.

GLAVA VI.

IZRAVNI RADNI I NEIZRAVNI DECENTRALIZIRANI POSTUPCI

Članak 100.

Ova glava uređuje izravne radne i neizravne decentralizirane postupke predviđene u članku 24. Priloga IV. Sporazumu AKP-EZ. Primjenjuje se mutatis mutandis na financijsku suradnju s PZT-ovima.

Članak 101.

1.   U slučaju mjera izravnog rada, projekti i programi provode se izravno kroz javna tijela dotičnih AKP država.

Zajednica doprinosi troškovima tih tijela pružajući opremu i/ili materijal koji im nedostaje i/ili resurse za dodatno osoblje, poput stručnjaka iz dotičnih AKP država ili drugih AKP država. Sudjelovanje Zajednice obuhvaća samo troškove nastale zbog dodatnih mjera i privremenih rashoda za izvršenje koji su strogo ograničeni na zahtjeve dotičnog projekta.

Financijsko upravljanje projekta koji se izvršava izravnim radom u skladu s prvim i drugim stavkom provodi se putem knjiga blagajni kojima upravlja lokalni upravitelj blagajne i lokalni računovodstveni službenik, koje imenuje nacionalni ili regionalni dužnosnik za ovjeravanje uz prethodno odobrenje odgovornog dužnosnika za ovjeravanje Komisije.

2.   U slučaju neizravnih decentraliziranih mjera, javni naručitelj u smislu članka 92. stavka 1. točke (a) povjerava zadaće provedbe projekata i programa tijelima na koja se primjenjuje javno pravo dotičnih AKP država ili tijela na koja se primjenjuje privatno pravo i koja su pravno odvojena od dotičnih AKP država.

U takvim slučajevima, dotično tijelo preuzima odgovornost za upravljanje i provedbu programa ili projekta umjesto nacionalnog ili regionalnog dužnosnika za ovjeravanje. Tako delegirane zadaće mogu uključivati ovlast sklapanja ugovora i upravljanja ugovorima i nadzor radova u ime ili za račun dotičnih AKP država.

3.   Izravni radni i neizravni decentralizirani postupci provode se na temelju programa mjera koje treba provesti i procjene njihovog troška (procjena programa). Procjena programa je dokument koji utvrđuje program mjera koje se trebaju provesti i potrebne ljudske i materijalne resurse, odgovarajući proračun i detaljna tehnička i upravna provedbena pravila za decentralizirano izvršenje projekta za određeno vrijeme izravnim radom i možebitno putem javne nabave i dodjele posebnih bespovratnih sredstava.

Svaku procjenu programa priprema lokalni upravitelj blagajne i lokalni računovodstveni službenik navedeni u trećem podstavku stavka 1., u slučaju postupaka izravnog rada, ili tijelo navedeno u stavku 2., u slučaju neizravnih decentraliziranih postupaka. Nakon toga ju odobrava nacionalni ili regionalni dužnosnik za ovjeravanje i odgovorni dužnosnik za ovjeravanje Komisije prije početka predviđenih aktivnosti.

4.   U kontekstu provedbe procjena programa iz stavka 3., postupci javne nabave i sklapanja ugovora za bespovratna sredstva moraju biti u skladu s onima navedenim u glavama V. i VII.

5.   Sporazum o financiranju iz članka 70. stavka 3. mora imati odredbe o provedbi postupaka izravnog rada i neizravnih decentraliziranih postupaka.

Članak 102.

U slučaju neizravnih decentraliziranih postupaka javni naručitelj iz članka 92. stavka 1. točke (a) sklapa sporazum o delegiranju kada povjerava zadaće izvršavanja tijelu javnog prava dotičnih AKP država ili tijelu privatnog prava s javnim ovlastima. On sklapa ugovor o pružanju usluga prilikom povjeravanja tih zadaća tijelu privatnog prava. Komisija osigurava da sporazum o delegiranju ili ugovor o pružanju usluga odredi:

(a)	odgovarajuće odredbe za nadzor korištenja sredstava ERF-a od strane Komisije, OLAF-a, nacionalnog ili regionalnog dužnosnika za ovjeravanje, Revizorskog suda i nacionalnih revizorskih tijela dotičnih AKP država;

(b)	jasnu definiciju i precizno razgraničenje ovlasti delegiranih dotičnom tijelu i ovlasti koje pridržava nacionalni ili regionalni dužnosnik za ovjeravanje;

(c)	postupke koje treba slijediti prilikom izvršavanja tako delegiranih ovlasti, poput odabira mjera koje će se financirati, dodjele ugovora ili nadzora radova;

(d)	mogućnost ex post revizije i financijskih kazni ako odobravanje bespovratnih sredstava ili dodjela ugovora od strane dotičnog tijela nisu u skladu s postupcima utvrđenima u točki (c);

(e)	učinkoviti i djelotvorni sustav unutarnje kontrole upravljanja postupcima, što uključuje učinkovito razdvajanje dužnosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika;

(f)	računovodstveni sustav koji omogućuje provjeru ispravnog korištenja sredstava ERF-a i iskazivanje korištenja sredstava u izvještajima ERF-a.

GLAVA VII.

BESPOVRATNA SREDSTVA

POGLAVLJE 1.

Područje primjene i oblik bespovratnih sredstava

Članak 103.

1.   Bespovratna sredstva su izravni financijski doprinosi u obliku donacija iz sredstava ERF-a radi financiranja:

(a)	mjere predviđene za ostvarivanje cilja Sporazuma AKP-EZ ili Odluke o prekomorskom pridruživanju ili programa ili projekta usvojenog u skladu s tim Sporazumom ili u skladu s tom Odlukom;

(b)	ili funkcioniranje tijela koje nastoji postići taj cilj.

Bespovratna sredstva uređuju se pisanim sporazumom ili odlukom Komisije koja je priopćena uspješnom podnositelju zahtjeva.

2.   Bespovratna sredstva za potrebe ove glave ne čini sljedeće:

(a)	sporazumi o financiranju iz članka 70. stavka 3. točke (a);

(b)	ugovori o javnoj nabavi iz glave V. ili postupci izravnog rada iz glave VI.;

(c)	zajmovi, jamstva, doprinosi, ugovori, subvencije kamatnih stopa ili bilo koja druga financijska mjera kojom upravlja EIB;

(d)	izravna ili neizravna proračunska pomoć ili pomoć za smanjenje zaduženosti ili za potporu izvoznim prihodima u slučaju kratkoročnih fluktuacija;

(e)	plaćanja izvršena tijelima na koja je zadaće izvršavanja delegirala Komisija kako je predviđenu u člancima od 25. do 28. ili u okviru zajedničkog upravljanja iz članka 29.

3.   Članci od 160. do 184.a (glava VI. „Bespovratna sredstva”) i članak 253. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2342/2002 primjenjuju se mutatis mutandis na ovu glavu.

Članak 104.

1.   Bespovratna sredstva mogu imati jedan od sljedećih oblika:

(a)	naknada određenog dijela prihvatljivih stvarno nastalih troškova;

(b)	jednokratni iznosi;

(c)	paušalno financiranje;

(d)	kombinacija oblika iz točaka (a), (b) i (c).

2.   Bespovratna sredstva ne smiju prijeći ukupnu gornju granicu izraženu u obliku apsolutne vrijednosti.

POGLAVLJE 2.

Načela

Članak 105.

1.   Na dodjelu bespovratnih sredstava primjenjuju se načela transparentnosti i jednakog postupanja.

Ona ne smiju biti kumulativna ni dodijeljena unatrag te moraju uključivati sufinanciranje.

Ukupni prihvatljivi troškovi za financiranje, kako su određeni u sporazumu o bespovratnim sredstvima, ne smiju se ni u kojem slučaju premašiti.

2.   Svrha ili učinak bespovratnih sredstva ne smije biti stvaranje dobiti za korisnika.

Stavak 2. ne primjenjuje se na:

(a)	stipendije za studij, istraživanje ili usavršavanje isplaćene fizičkim osobama;

(b)	nagrade dodijeljene nakon natjecanja;

(c)	mjere čiji je cilj poboljšanje financijske sposobnosti korisnika ili stvaranje prihoda.

Članak 106.

1.   Bespovratna sredstva dodjeljuju se prema godišnjem programu rada koji se objavljuje na početku godine.

Taj godišnji program rada provodi se kroz objavljivanje poziva za podnošenje prijedloga, osim u opravdanim iznimnim i hitnim slučajevima ili ako značajke korisnika ili djelovanja ne ostavljaju nikakav drugi izbor za pojedino djelovanje ili ako je korisnik utvrđen u Sporazumu AKP-EZ i Odluci o prekomorskom pridruživanju kao primatelj bespovratnih sredstava.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na pomoć za upravljanje kriznim situacijama i djelovanja humanitarne pomoći.

2.   Sva bespovratna sredstva dodijeljena tijekom financijske godine objavljuju se jednom godišnje uz dužno poštivanje zahtjeva povjerljivosti i sigurnosti.

Članak 107.

1.   Za svako djelovanje moguće je dodijeliti samo jedno bespovratno sredstvo iz sredstava ERF-a bilo kojem korisniku.

2.   Jednom korisniku u financijskoj godini može iz sredstava ERF-a biti dodijeljeno samo jedno bespovratno sredstvo za poslovanje.

Podnositelj zahtjeva odmah obavješćuje dužnosnika za ovjeravanje o svim višestrukim zahtjevima i višestrukim bespovratnim sredstvima koji se odnose na isto djelovanje ili na isti program rada.

Isti se troškovi ni u kakvim okolnostima ne smiju dva puta financirati iz sredstava ERF-a.

Članak 108.

1.   Bespovratno sredstvo moguće je dodijeliti za djelovanje koje je već započelo samo ako podnositelj zahtjeva može dokazati potrebu za početkom djelovanja prije dodjele bespovratnih sredstava.

U takvim slučajevima troškovi koji se financiraju ne smiju nastati prije datuma podnošenja zahtjeva za bespovratno sredstvo, osim u opravdanim i iznimnim slučajevima ili u slučaju rashoda potrebnih za ispravnu provedbu pomoći za upravljanje krizama ili djelovanja humanitarne pomoći, kako je predviđeno u Sporazumu AKP-EZ ili Odluci o prekomorskom pridruživanju.

Ni jedno bespovratno sredstvo nije moguće dodijeliti unatrag za djelovanja koja su već završena.

2.   Bespovratno sredstvo za poslovanje dodjeljuje se u roku šest mjeseci nakon početka korisnikove proračunske godine. Troškovi prihvatljivi za financiranje ne smiju nastati prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva ni prije početka korisnikove proračunske godine.

Članak 109.

Bespovratno sredstvo ne smije financirati cijeli trošak mjere, osim ako se to pokaže ključnim za njezino provođenje.

Bespovratnim sredstvima ne smiju se financirati sveukupni rashodi poslovanja korisnika.

POGLAVLJE 3.

Postupak dodjele

Članak 110.

1.   Zahtjevi za bespovratna sredstva podnose se u pisanom obliku.

2.   Zahtjevi za bespovratna sredstva prihvatljivi su se samo ako su ih podnijele:

(a)	pravne osobe; zahtjevi za bespovratna sredstva mogu biti prihvatljivi ako su ih podnijeli subjekti koji nemaju pravnu osobnost prema primjenjivom nacionalnom pravu, pod uvjetom da njihovi predstavnici imaju sposobnost preuzimanja pravnih obveza u njihovo ime i financijske odgovornosti;

(b)	fizičke osobe u mjeri u kojoj to zahtijeva narav ili značajke djelovanja ili cilj podnositelja zahtjeva.

3.   Bespovratna sredstva ne smiju se dodijeliti podnositeljima zahtjeva koji se u vrijeme postupka dodjele bespovratnih sredstava nalaze u jednoj od situacija za isključenje iz članka 96. stavka 1. i članka 99. stavka 2. točke (a).

Podnositelji zahtjeva potvrđuju da se ne nalaze u jednoj od situacija iz prvog podstavka. Međutim, dužnosnik za ovjeravanje ne mora zahtijevati takvu potvrdu za bespovratna sredstva vrlo male vrijednosti.

4.   Dužnosnik za ovjeravanje može podnositelju izreći upravne i financijske sankcije koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Takve kazne mogu se također izreći korisnicima koji su u trenutku podnošenja zahtjeva ili tijekom provedbe bespovratnih sredstava dali netočne izjave prilikom pružanja podataka koje je zahtijevao dužnosnik za ovjeravanje ili nisu dostavili te podatke.

Članak 99. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 111.

1.   Kriteriji za izbor moraju biti takvi da omogućuju ocjenu sposobnosti podnositelja zahtjeva za dovršenje predloženog djelovanja ili programa rada.

2.   Kriteriji za dodjelu koji su unaprijed objavljeni u pozivu za podnošenje prijedloga moraju biti takvi da omogućuju procjenu kvalitete podnesenih prijedloga s obzirom na zadane ciljeve i prioritete.

Članak 112.

1.   Prijedlozi se ocjenjuju na temelju prethodno objavljenih kriterija za odabir i dodjelu, radi utvrđivanja koji se prijedlozi mogu financirati.

2.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zatim na temelju evaluacije iz stavka 1. sastavlja popis korisnika i odobrenih iznosa.

3.   Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje obavješćuje podnositelje zahtjeva u pisanom obliku o odluci o njihovom zahtjevu. Ako zatražena bespovratna sredstva nisu dodijeljena, obrazlaže odbijanje zahtjeva, posebno se pozivajući na već objavljene kriterije za izbor i dodjelu.

POGLAVLJE 4.

Plaćanje i kontrola

Članak 113.

Dinamiku plaćanja određuju uključeni financijski rizici, trajanje i napredak mjere ili troškovi nastali korisniku.

Članak 114.

Odgovorni dužnosnik za ovjeravanje može, ako to smatra prikladnim i proporcionalnim, zahtijevati od korisnika da unaprijed dostavi jamstvo kako bi se ograničili financijski rizici vezani za plaćanje pretfinanciranja.

Članak 115.

1.   Iznos bespovratnog sredstva nije konačan prije nego Komisija prihvati konačna izvješća i financijske izvještaje, ne dovodeći u pitanje naknadne provjere Komisije.

2.   Ako korisnik ne poštuje svoje obveze, bespovratna sredstva se suspendiraju i smanjuju ili prekidaju, nakon što je korisniku omogućeno iznošenje svojih opažanja.

POGLAVLJE 5.

Provedba

Članak 116.

1.   Ako provedba mjere zahtijeva da korisnik dodijeli ugovor o javnoj nabavi, sporazumi o bespovratnim sredstvima iz članka 103. stavka 1. moraju imati odredbe o postupcima koji su u skladu s pravilima Zajednice o javnoj nabavi koji se primjenjuju na suradnju sa zemljama nečlanicama.

2.   Ako je za provedbu mjere potrebna financijska potpora trećim osobama, korisnik bespovratnih sredstava može dati takvu financijsku potporu pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	financijska potpora nije prvenstveni cilj mjere;

(b)	uvjeti za davanje takve potpore strogo su utvrđeni u odluci o bespovratnim sredstvima ili sporazumu između korisnika i Komisije, bez ikakve mogućnosti diskrecije;

(c)	dotični iznosi su mali.

3.   U svakoj odluci ili sporazumu o bespovratnim sredstvima izričito se navodi da su Komisija, OLAF i Revizorski sud ovlašteni za kontrolu, kako dokumenata tako i na licu mjesta, nad svim ugovornim i podugovornim strankama koje su dobile financijsku pomoć iz sredstava ERF-a.

Članak 117.

U kontekstu decentraliziranog upravljanja iz članaka od 21. do 24. Komisija nastoji poticati upravljanje AKP država i PZT-ova korisnika koje ima za cilj primjenu odredaba jednakih onima određenima u ovoj glavi.

GLAVA VIII.

FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE I RAČUNOVODSTVO

POGLAVLJE 1.

Financijsko izvještavanje

Članak 118.

1.   Komisija priprema najkasnije do 31. lipnja svake godine financijske izvještaje o ERF-u u kojima opisuje financijsku situaciju Fonda na datum 31. prosinca prethodne godine. Financijski izvještaji ERF-a obuhvaćaju:

(a)	financijske izvještaje iz članka 122.;

(b)	izvješća o financijskoj provedbu iz članka 123.;

(c)	financijske izvještaje i podatke koje dostavi EIB u skladu s člankom 149. stavkom 2.

2.   Uz financijske izvještaje prilažu se izvješća o financijskom upravljanju tijekom godine koja sadrže precizan opis:

(a)	ostvarenja ciljeva u financijskoj godini, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

(b)	financijsku situaciju i događaje koji su imali značajni utjecaj na aktivnosti provedene tijekom financijske godine.

Članak 119.

Financijski izvještaji moraju biti u skladu s propisima te biti točni i sveobuhvatni. Oni prikazuju istinitu i vjernu sliku u pogledu:

(a)	financijskih izjava, imovine i obveza, rashoda i prihoda, prava i obveza koji nisu prikazani kao imovina ili obveze te novčanog toka;

(b)	izvješća o financijskoj provedbi postupaka u vezi prihoda i rashoda iz sredstava ERF-a.

Članak 120.

Financijske izvještaji iz članka 122. sastavljaju se u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima, odnosno:

(a)	pretpostavke nastavka poslovanja;

(b)	opreznosti;

(c)	dosljednosti računovodstvenih metoda;

(d)	usporedivosti informacija;

(e)	materijalnosti;

(f)	bruto iskazivanja;

(g)	prevage sadržaja nad formom;

(h)	nastanka poslovnog događaja.

Članak 121.

1.   U skladu s računovodstvom prema načelu nastanka poslovnog događaja, financijski izvještaji iz članka 122. prikazuju troškove i prihode određene financijske godine bez obzira na datum plaćanja ili naplate.

2.   Vrijednost imovine i obveza utvrđuje se u skladu s pravilima vrednovanja iz članka 129.

Članak 122.

1.   Financijske izvještaje priprema računovodstveni službenik i iskazuje u milijunima eura. Oni obuhvaćaju:

(a)

bilancu stanja koja predstavlja imovinu i obveze te financijsku situaciju i poslovni rezultat ERF-a na datum 31. prosinca prethodne godine; prikazuje se u skladu sa strukturom utvrđenom u direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o godišnjim financijskim izvještajima pojedinih vrsta društava, no pritom se vodi računa o specifičnoj prirodi djelatnosti ERF-a;

(b)	tablicu novčanog toka koja prikazuje iznose koji su prikupljeni i isplaćeni tijekom godine, završno stanje riznice i izjave o promjenama kapitala koje obuhvaćaju prethodnu financijsku godinu;

(c)

tablicu stavki koje se plaćaju ERF-u, a koje prikazuju: i. iznose koje još treba vratiti na početku financijske godine; ii. dodijeljena prava nastala tijekom financijske godine; iii. iznose koji su vraćeni tijekom financijske godine; iv. opoziv nastalih dodijeljenih prava; v. iznose koje još treba vratiti na kraju financijske godine.

2.   Prilog financijskim izvještajima dopunjuje i daje komentare na podatke prikazane u izvješćima iz stavka 1. te pruža sve dodatne podatke koje propisuje međunarodno prihvaćena računovodstvena praksa kada su ti podaci bitni za aktivnosti ERF-a.

Članak 123.

1.   Izvješća o financijskoj provedbi priprema odgovorni dužnosnik za ovjeravanje zajedno s računovodstvenim službenikom i prikazuje u milijunima eura. Ona obuhvaćaju:

(a)	izvještaj o financijskom rezultatu, koji prikazuje sve financijske aktivnosti za godinu u obliku prihoda i rashoda;

(b)	prilog izvještaju o financijskom rezultatu, koji dopunjuje te daje komentare na podatke iz tog izvještaja.

2.   Izvještaj o financijskom rezultatu sadrži sljedeće tablice:

(a)	tablicu koja opisuje promjene tijekom prethodne financijske godine u dodijeljenim sredstvima navedenim u Prilogu;

(b)	tablicu koja prikazuje ukupne obveze prema dodijeljenim sredstvima, raspoređena sredstva i plaćanja izvršena tijekom financijske godine i ukupne iznose od otvaranja ERF-a;

(c)	tablice koje prikazuju ukupne obveze prema dodijeljenim sredstvima, zemljama, područjima, regijama ili podregijama, raspoređena sredstva i plaćanja izvršena tijekom financijske godine i ukupne iznose od otvaranja ERF-a.

Članak 124.

Računovodstveni službenik šalje privremene financijske izvještaje Revizorskom sudu najkasnije do 31. ožujka sljedeće financijske godine.

Najkasnije do 30. travnja sljedeće financijske godine računovodstveni službenik šalje Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu izvješće iz članka 118. stavka 2. o financijskom upravljanju tijekom godine.

Članak 125.

1.   Revizorski sud do 15. lipnja daje svoje opažanje na privremene financijske izvještaje u pogledu dijela sredstava ERF-a za koje je Komisija odgovorna za financijsko upravljanje na temelju članka 2., tako da Komisija može izvršiti ispravke potrebne za izradu konačnog financijskog izvještaja.

2.   Računovodstveni službenik priprema završne financijske izvještaje uz koje prilaže izjavu kojom potvrđuje da su pripremljeni u skladu s glavom VIII. te računovodstvenim načelima, pravilima i metodama određenima u prilogu financijskim izvještajima.

3.   Komisija odobrava završne financijske izvještaje i dostavlja ih najkasnije do 31. srpnja sljedeće financijske godine Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu.

4.   Financijski izvještaji objavljuju se do 15. studenoga sljedeće financijske godine u Službenom listu Europske unije zajedno s izjavom o jamstvu Revizorskog suda u odnosu na dio sredstava ERF-a za koje je Komisija odgovorna za financijsko upravljanje na temelju članka 2.

POGLAVLJE 2.

Podaci o izvršavanju sredstava ERF-a

Članak 126.

1.   Komisija i EIB prate, svaka u okviru svoje nadležnosti, korištenje pomoći ERF-a AKP državama, PZT-ovima ili bilo kojem drugom korisniku te provedbu projekata koji se financiraju iz ERF-a, uzimajući posebno u obzir ciljeve iz članaka 55. i 56. Sporazuma AKP-EZ i odgovarajuće odredbe Odluke o prekomorskom pridruživanju.

2.   EIB redovito obavješćuje Komisiju o provedbi projekata koji se financiraju sredstvima ERF-a, a kojima EIB upravlja, slijedeći postupke određene u operativnim smjernicama Investicijskog instrumenta.

3.   Komisija i EIB pružaju podatke Odboru ERF-a o operativnom izvršavanju sredstava ERF-a kroz nacionalne i regionalne dodjele određene u Prilogu. Takvi podaci također obuhvaćaju projekte i programe koji se financiraju iz Investicijskog instrumenta. Komisija šalje te podatke Revizorkom sudu u skladu s člankom 11. stavcima 5. i 7. Unutarnjeg sporazuma.

POGLAVLJE 3.

Računovodstvo

Članak 127.

1.   Računovodstveni sustav je sustav koji služi za organizaciju financijskih podataka na način kojim se omogućuje njihovo unošenje, pohranjivanje i evidentiranje.

2.   Računovodstvo se sastoji od općeg računovodstva i financijskog računovodstva. To računovodstvo vodi se u eurima i na temelju kalendarske godine.

3.   Podaci općeg i financijskog računovodstva utvrđuju se na završetku financijske godine, čime se omogućuje sastavljanje izvještaja iz poglavlja 1.

4.   Neovisno o stavcima 2. i 3., dužnosniku za ovjeravanje s delegiranim ovlastima može se povjeriti vođenje analitičkih računa.

Članak 128.

Računovodstveni službenik odgovoran je za praćenje i knjiženje plaćanja država članica i ostalih prihoda.

Članak 129.

1.   Računovodstveni službenik donosi primjenjiva računovodstvena pravila i metode. On priprema i nakon savjetovanja s dužnosnikom za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti donosi kontni plan koji se primjenjuje na aktivnosti ERF-a.

Pri tome računovodstvenom službeniku kao smjernice služe međunarodno prihvaćeni računovodstveni standardi za javni sektor. Međutim, može odstupiti od njih ako je to opravdano posebnom naravi aktivnosti ERF-a.

2.   Knjiženja se vrše na temelju kontnog plana korištenjem nomenklature koja jasno razlučuje opće računovodstvo i financijsko računovodstvo. Kontni plan šalje se Revizorskom sudu.

Članak 130.

Općim računovodstvom bilježe se, kronološkim redom, koristeći se načelom dvojnog knjigovodstva, svi događaji i operacije koji utječu na ekonomsku i financijsku situaciju te imovinu i obveze ERF-a i koji čine bilancu stanja ERF-a.

Članak 131.

1.   Kretanja po računima i salda vode se u poslovnim knjigama.

2.   Svi računovodstveni zapisi, uključujući usklađenja računa, moraju se temeljiti na pripadajućoj dokumentaciji na koju se pozivaju.

3.   Računovodstveni sustav mora biti takav da ostavlja trag svih računovodstvenih zapisa.

Članak 132.

Računovodstveni službenik, nakon završetka financijske godine i do datuma financijskog izvještavanja, izvršava sva potrebna usklađenja, bez posezanja za isplatom ili naplatom vezano za tu godinu, radi istinitog i točnog financijskog izvještavanja u skladu s propisima.

Članak 133.

1.   Financijski računi daju detaljni prikaz financijskog izvršavanja sredstava ERF-a.

Oni prikazuju sve:

(a)

dodjele;

(b)

obveze;

(c)	plaćanja te nastale dugove i postupke naplate za financijsku godinu, u potpunosti i bez ikakvog prijeboja.

2.   Kada se obveze, plaćanja i dugovi izražavaju u nacionalnim valutama, računovodstveni sustav mora omogućiti, ako je potrebno, njihovo bilježenje u nacionalnim valutama i u eurima.

3.   Obveze definirane u članku 70. bilježe se u eurima za vrijednost odluka Komisije o financiranju.

Obveze definirane u članku 78. stavku 2. bilježe se u eurima kao ekvivalent vrijednosti ugovora, sporazuma o bespovratnim sredstvima i procjena programa. Ako je prikladno, ta vrijednost uključuje:

(a)	predviđeno plaćanje nadoknadivih troškova uz predočenje pratećih dokumenata;

(b)	predviđenu reviziju cijena i nepredviđene troškove kako je definirano u ugovoru o sredstvima ERF-a;

(c)	financijsku odredbu za fluktuacije deviznog tečaja.

4.   Svi računovodstveni zapisi koji se odnose na ispunjavanje obveze čuvaju se pet godina od dana odluke o razrješnici za financijsko izvršenje sredstava ERF-a iz članka 142. u odnosu na financijsku godinu tijekom koje je obveza za računovodstvene potrebe zatvorena.

GLAVA IX.

VANJSKA REVIZIJA I RAZRJEŠNICA

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 134.

Djelatnosti financirane iz sredstava ERF-a kojima upravlja EIB u skladu s člankom 3. podliježu postupcima revizije i davanja razrješnice utvrđenima u Statutu EIB-a za sve njegove djelatnosti. Detaljna pravila za reviziju Revizorskog suda određeni su u Trostranom sporazumu. O njima se sporazumijevaju EIB, Komisija i Revizorski sud u Sporazumu koji je trenutačno na snazi ili možebitno novim sporazumom ili bilo kojim sporazumom koji će ga možda zamijeniti.

U pogledu djelatnosti koje se financiraju iz sredstava ERF-a kojima upravlja Komisija u skladu s člankom 2., Revizorski sud vrši svoje ovlasti u skladu s ovog glavom.

POGLAVLJE 2.

Vanjska revizija

Članak 135.

1.   Komisija obavješćuje Revizorski sud što je prije moguće o svim odlukama i pravilima koji se donose na temelju ove Uredbe.

2.   Revizorski se sud obavješćuje o imenovanju dužnosnika za ovjeravanje, unutarnjih revizora, računovodstvenih službenika i upravitelja plaćanja te o odlukama o delegiranju ovlasti u skladu s člancima 17., 39., 43., 48. i 89.

Članak 136.

1.   U pogledu suradnje s AKP državama, Revizorski sud prilikom ispitivanja jesu li svi prihodi prikupljeni i svi rashodi nastali na zakonit i pravilan način uzima u obzir odredbe Ugovora, Sporazuma AKP-EZ, Unutarnjeg sporazuma, ove Uredbe i sve ostale akte donesene na temelju tih instrumenata.

U pogledu suradnje s PZT-ovima, Revizorski sud prilikom ispitivanja jesu li svi prihodi prikupljeni i svi rashodi nastali na zakonit i pravilan način uzima u obzir odredbe Ugovora, Odluke o prekomorskom pridruživanju, Unutarnjeg sporazuma, ove Uredbe i sve ostale primjenjive akte.

2.   U izvršavanju svoje zadaće Revizorski sud ima pravo uvida, na način iz članka 138. stavaka 4. i 5., u sve dokumente i podatke koji se odnose na financijsko upravljanje službi ili tijela u pogledu operacija koje se financiraju ili sufinanciraju iz sredstava ERF-a. On ima ovlasti ispitati svakog dužnosnika koji je odgovoran za prihode ili rashode i koristiti se svim revizorskim postupcima prikladnim za navedene službe ili tijela.

Kako bi dobio sve potrebne podatke za izvršavanje svoje zadaće, Revizorski sud može na vlastiti zahtjev prisustvovati reviziji koju u okviru financijskog izvršavanja provodi Komisija ili koja se provodi u njezino ime.

Na zahtjev Revizorskog suda Komisija ovlašćuje financijske institucije koje drže depozite ERF-a da omoguće Revizorskom sudu da osigura slaganje vanjskih podataka s računima.

Prilikom izvršavanja svoje zadaće Revizorski sud obavješćuje Komisiju i tijela na koja se primjenjuje ova Uredba o imenima članova svojeg osoblja koji imaju ovlasti za obavljanje revizije njihova poslovanja.

Članak 137.

Revizorski sud dužan je osigurati provjeru toga odgovaraju li svi vrijednosni papiri i novac u banci i blagajni potvrdama koje potpisuju depozitari ili službenim dokumentima o položenoj gotovini i vrijednosnim papirima. On može i sam obavljati takve provjere.

Članak 138.

1.   Komisija, tijela koja upravljaju prihodima ili rashodima u ime ERF-a i krajnji korisnici plaćanja iz sredstava ERF-a osiguravaju Revizorskom sudu sve uvjete i sve podatke koje Revizorski sud smatra potrebnima za izvršenje svoje zadaće. Oni stavljaju na raspolaganje Revizorskom sudu sve dokumente koji se odnose na sklapanje i ispunjenje ugovora i sve račune gotovine ili materijala, sve računovodstvene zapise ili pripadajuće dokumente, kao i administrativne dokumente koji se odnose na to, sve dokumente koji se odnose na prihode i rashode, sve evidencije, sve organigrame službi, koje Revizorski sud smatra potrebnima za reviziju izvještaja o financijskom rezultatu na temelju zapisa ili na licu mjesta i, u iste svrhe, sve dokumente i podatke izrađene ili pohranjene na određenom magnetskom mediju.

Prvi podstavak također se primjenjuje na fizičke ili pravne osobe koje primaju plaćanja iz sredstava ERF-a.

2.   Dužnosnici čije radnje nadzire Revizorski sud:

(a)

prikazuju svoju dokumentaciju o gotovini u blagajni, eventualnoj ostaloj gotovini, vrijednosnim papirima i svim vrstama vrijednosti, kao i pripadajuću dokumentaciju koja se odnosi na njihovo upravljanje sredstvima koja su im povjerena, kao i sve knjige, registre i ostale dokumente koji se odnose na to;

(b)	daju na uvid prepisku ili sve ostale dokumente potrebne za potpunu provedbu revizije iz stavka 1. Podatke koji se dostavljaju u skladu s prvom rečenicom ove točke može zahtijevati samo Revizorski sud.

3.   Revizorski sud je ovlašten provesti reviziju nad dokumentima o prihodima i rashodima ERF-a koje posjeduju odgovorne uprave Komisije.

4.   Zadaća utvrđivanja je li prihod primljen i je li rashod nastao na zakonit i propisan način i je li financijsko upravljanje bilo dobro, obuhvaća i utvrđivanje kako se tijela izvan Komisije koriste sredstvima ERF-a koja su primljena kao bespovratna sredstva.

5.   Za sredstva ERF-a koja se isplaćuju korisnicima izvan Komisije potrebna je pisana suglasnost korisnika, ili u slučaju nepostizanja suglasnosti s korisnicima, izvoditelja ili podizvoditelja, s provedbom revizije Revizorskog suda o korištenju odobrenog financiranja.

6.   Korištenje integriranog računalnog sustava ne smije imati učinak smanjivanja pristupa Revizorskog suda pripadajućoj dokumentaciji.

7.   Nacionalna revizorska tijela AKP država potiče se na sudjelovanje u radu Revizorskog suda.

Članak 139.

1.   Godišnje izvješće Revizorskog suda uređuje ovaj članak.

2.   Revizorski sud prosljeđuje Komisiji najkasnije do 15. lipnja sva opažanja koja su po njegovom mišljenju takva da bi se morala naći u godišnjem izvješću. Ta opažanja moraju ostati povjerljiva. Komisija šalje svoje odgovore Revizorskom sudu najkasnije do 15. listopada.

3.   Godišnje izvješće sadrži ocjenu dobrog financijskog upravljanja.

4.   Revizorski sud može eventualno dodati sažeto izvješće ili općenita opažanja koja smatra opravdanima.

5.   Revizorski sud poduzima sve potrebne korake kako bi osigurao objavljivanje odgovora Komisije na njegova opažanja odmah nakon opažanja na koja se odnose.

6.   Revizorski sud prosljeđuje nadležnim tijelima odgovornima za davanje razrješnice i Komisiji, najkasnije do 15. studenoga, svoje godišnje izvješće s popratnim odgovorima Komisije i osigurava njihovo objavljivanje u Službenom listu Europske unije.

Članak 140.

1.   Revizorski sud obavješćuje Komisiju o svim opažanjima koja su po njegovom mišljenju takva da bi se morala navesti u posebnom izvješću. Ta opažanja moraju ostati povjerljiva.

Komisija ima na raspolaganju dva i pol mjeseca za davanje Revizorskom sudu eventualnih komentara o navedenim opažanjima.

Revizorski sud donosi konačnu verziju predmetnog posebnog izvješća u idućem mjesecu.

2.   Posebna izvješća iz stavka 1., zajedno s odgovorima Komisije, prosljeđuju se bez odgađanja Europskom parlamentu i Vijeću, od kojih svaki odlučuje, prema potrebi u suradnji s Komisijom, koje je aktivnosti potrebno poduzeti u smislu odgovora.

Ako Revizorski sud odluči da se takva posebna izvješća objave u Službenom listu Europske unije, uz njih se moraju navesti i odgovori Komisije.

3.   Revizorski sud može na zahtjev jedne od ostalih institucija davati mišljenja o pitanjima koja se odnose na ERF.

Članak 141.

U isto vrijeme kada dostavlja godišnje izvješće iz članka 139., Revizorski sud Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izjavu o jamstvu u odnosu na pouzdanost računovodstvenih evidencija te zakonitost i pravilnost transakcija.

POGLAVLJE 3.

Razrješnica

Članak 142.

1.   Prije 15. svibnja godine N + 2 Europski parlament, nakon preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom, daje razrješnicu Komisiji u odnosu na financijsko izvršavanje sredstava ERF-a za godinu N, kojima upravlja u skladu s člankom 2.

2.   Ako se rok iz stavka 1. ne može ispuniti, Europski parlament ili Vijeće obavješćuju Komisiju o razlozima odgode.

3.   Ako Europski parlament odgodi odluku o davanju razrješnice, Komisija poduzima sve mjere, što je prije moguće, kako bi otklonila ili olakšala otklanjanje prepreka za donošenje navedene odluke.

Članak 143.

1.   Odluka o davanju razrješnice obuhvaća financijske izvještaje iz članka 118., osim dijela kojeg dostavlja EIB u skladu s člankom 149. stavkom 2.

2.   Radi davanja razrješnice, Europski parlament nakon što je to učinilo Vijeće, ispituje financijske izvještaje iz članka 118. On također ispituje godišnje izvješće Revizorskog suda zajedno s odgovorima Komisije te odgovarajuća posebna izvješća Revizorskog suda o dotičnoj financijskoj godini te izjavu o jamstvu Revizorskog suda u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija.

3.   Komisija podnosi Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, sve podatke potrebne za kontrolu izvršavanja sredstava ERF-a kojima upravlja Komisija u skladu s člankom 2. za dotičnu godinu.

Pristup povjerljivim podacima i pravila o postupanju s njima moraju biti u skladu s temeljnim pravima, zaštitom poslovne tajne, odredbama o pravosudnim i disciplinskim postupcima i interesima Zajednice.

Članak 144.

1.   Komisija poduzima sve potrebne mjere u skladu s opažanjima iz odluke Europskog parlamenta o razrješnici te komentarima danima uz preporuku za razrješnicu koju je donijelo Vijeće.

2.   Na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća, Komisija izvješćuje o mjerama poduzetima u svjetlu tih opažanja i komentara te posebno o uputama koje je dala svojim službama koje su odgovorne za financijsko izvršavanje sredstava ERF-a. To se izvješće također prosljeđuje Revizorskom sudu.

3.   Odluka o davanju razrješnice objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

DRUGI DIO

POSEBNE ODREDBE O SREDSTVIMA ERF-a KOJIMA UPRAVLJA EIB

Članak 145.

Svake godine, prije 1. rujna, EIB šalje Komisiji svoje procjene obveza i plaćanja, koje su potrebne za uspostavljanje komunikacije iz članka 7. stavka 1. Unutarnjeg sporazuma, u odnosu na aktivnosti Investicijskog instrumenta, uključujući subvencije kamatnih stopa, u skladu s Unutarnjim sporazumom.

EIB šalje Komisiji ažurirane procjene obveza i plaćanja kada je to potrebno. Modaliteti se definiraju u sporazumu o upravljanju iz članka 152.

Članak 146.

1.   Doprinosi navedeni u članku 58. koje je usvojilo Vijeće plaćaju države članice EIB-u bez troška za korisnika preko posebnog računa kojeg otvara EIB u ime Investicijskog instrumenta u skladu s detaljnim pravilima utvrđenima u sporazumu o upravljanju predviđenom u članku 152.

2.   Osim ako Vijeće u pogledu naknade EIB-u skladu s člankom 5. Unutarnjeg sporazuma odluči drukčije, prihodi koje dobije EIB preko salda posebnog računa iz stavka 1. ovog članka dopunjuju Investicijski instrument i uzimaju se u obzir prilikom poziva na doprinose iz članka 57.

3.   Sva prava koja proizlaze iz aktivnosti koje EIB provodi korištenjem sredstava ERF-a, a posebno prava vjerovnika ili vlasnika, imaju države članice.

4.   EIB upravlja riznicom za iznose iz stavka 1. u skladu s detaljnim pravilima utvrđenima u sporazumu o upravljanju predviđenom u članku 152.

5.   Investicijskim instrumentom upravlja se u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu AKP-EZ, Odluci o prekomorskom pridruživanju i Unutarnjem sporazumu.

Članak 147.

EIB za upravljanje aktivnostima Investicijskog instrumenta dobiva naknadu punih troškova. Vijeće o sredstvima i mehanizmima za naknadu Banci odlučuje u skladu s člankom 5. stavkom 2. Unutarnjeg sporazuma. Mjere za provedbu te odluke uključuju se u sporazum o upravljanju predviđenom u članku 152.

Članak 148.

EIB redovito obavješćuje Komisiju o aktivnostima koje se provode u okviru Investicijskog instrumenta, uključujući subvencije kamatnih stopa, o korištenju svakog poziva na doprinose koji se plaćaju EIB-u i posebno o ukupnim tromjesečnim iznosima obveza, ugovora i plaćanja, u skladu s detaljnim pravilima utvrđenima u sporazumu o upravljanju predviđenom u članku 152.

Članak 149.

1.   EIB vodi račune Investicijskog instrumenta, uključujući subvencije kamatnih stopa, koji se financiraju iz ERF-a kako bi se odredio trag kruženja sredstava, od primitka do isplate i onda do prihoda koje stvaraju i svih naknadnih povrata. EIB usvaja odgovarajuća računovodstvena pravila i metode u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima i o tome odgovarajuće obavješćuje Komisiju i države članice.

2.   Svake godine EIB šalje Vijeću i Komisiji izvješće o provedbi aktivnosti koje se financiraju iz sredstava ERF-a pod njegovim upravljanjem, uključujući financijske izvještaje izrađene u skladu s pravilima i metodama iz stavka 1. i podatke iz članka 123. stavka 2.

Ti se dokumenti dostavljaju u obliku nacrta najkasnije do 28. veljače i u konačnoj inačici najkasnije do 30. lipnja sljedeće financijske godine, tako da ih može koristiti Komisija pripremajući financijske izvještaje iz članka 118. ove Uredbe u skladu s člankom 11. stavkom 6. Unutarnjeg sporazuma. Izvješće o financijskom upravljanju sredstava kojima upravlja EIB dostavlja EIB Komisiji najkasnije do 31. ožujka sljedeće financijske godine.

Članak 150.

Vlastita pravila EIB-a primjenjuju se na ugovore financirane iz sredstava ERF-a kojima on upravlja.

Članak 151.

Ako programe ili projekte sufinanciraju države članice ili njihova provedbena tijela i oni odgovaraju prioritetima utvrđenima u Strategijama suradnje zemalja predviđenim u provedbenoj uredbi predviđenoj u članku 10. stavku 1. drugom podstavku Unutarnjeg sporazuma i u članku 20. Odluke o prekomorskom pridruživanju, EIB može državama članicama ili njihovim provedbenim tijelima povjeriti odgovornost za upravljanje pomoći Zajednice.

Članak 152.

Detaljna pravila za provedbu ovog dijela predmet su sporazuma o upravljanju između Komisije, koja djeluje u ime Zajednice, i EIB-a.

TREĆI DIO

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

GLAVA I.

Prijelazne odredbe

POGLAVLJE 1.

Prijenos neiskorištenih sredstava iz prethodnih ERF-ova

Članak 153.

Prijenosi u deseti ERF neiskorištenih iznosa sredstava uspostavljenih na temelju Unutarnjih sporazuma koji se odnose na sedmi (15), osmi (16) i deveti (17) ERF (dalje u tekstu: ERF-ovi) vrše se u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (b) i stavcima 3. i 4. Unutarnjeg sporazuma.

Članak 154.

Iznos prihoda nastao od kamata na sredstva prethodnih ERF-ova prenosi se u deseti ERF i dodjeljuje se u iste svrhe kao i prihod predviđen u članku 1. stavku 6. Unutarnjeg sporazuma. Isto se primjenjuje na razne prihode iz prethodnih ERF-ova koji se sastoje od, na primjer, zatezne kamate ostvarene u slučaju zakašnjelog plaćanja doprinosa u te ERF-ove od strane država članica i kamata nastala od sredstava ERF-a kojima upravlja EIB.

POGLAVLJE 2.

Neiskorištena sredstva iz prethodnih ERF-ova

Članak 155.

Iznosi od projekta u okviru devetog ERF-a ili od prethodnih ERF-ova za koje nije preuzeta obveza u skladu s člankom 1. stavkom 3. Unutarnjeg sporazuma ili koji su oslobođeni, osim ako je Vijeće jednoglasno odlučilo drukčije u skladu s člankom 1. stavkom 4. Unutarnjeg sporazuma, smanjuju dio doprinosa država članica naveden u članku 1. stavku 2. točki (a) Unutarnjeg sporazuma.

Učinak na doprinos svake države članice izračunava se u razmjeru s doprinosom svake države članice devetom ERF-u.

Učinak se izračunava na godišnjoj razini i prvi put u godini nakon pregleda uspješnosti za 2010. predviđenog u Prilogu 1.b Sporazumu AKP-EZ.

POGLAVLJE 3.

Pravila koja se primjenjuju na izvršavanje prethodnih ERF-ova

Članak 156.

Odredbe desetog ERF-a o financijskim izvršiteljima, postupcima u vezi prihoda, potvrđivanju, odobravanju i plaćanju rashoda, informacijskim sustavima, financijskom izvještavanju i računovodstvu, kao i vanjskoj reviziji i razrješnici, također se primjenjuju na aktivnosti financirane u okviru prethodnih ERF-ova.

POGLAVLJE 4.

Prijelazno razdoblje

Članak 157.

Postupak u vezi doprinosa država članica utvrđen u člancima od 57. do 61. primjenjuju se prvi put za doprinose godine N + 2, pod uvjetom stupanja na snagu desetog ERF-a između 1. listopada godine N i 30. rujna godine N + 1.

Članak 158.

Središnja baza podataka iz članka 98. mora se uspostaviti do 1. siječnja 2009.

GLAVA II.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 159.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 317, 15.12.2000., str. 3.

(2)  SL L 287, 28.10.2005., str. 4.

(3)  SL L 314, 30.11.2001., str. 1. Odluka izmijenjena Odlukom Vijeća 2007/249/EZ (SL L 109, 26.4.2007., str. 33.).

(4)  SL L 247, 9.9.2006., str. 22.

(5)  SL L 247, 9.9.2006., str. 32.

(6)  SL L 152, 13.6.2007., str. 1.

(7)  SL C 23, 28.1.2008., str. 2.

(8)  SL L 248, 16.9.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 1525/2007 (SL L 343, 27.12.2007., str. 9.).

(9)  SL L 357, 31.12.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 478/2007 (SL L 111, 28.4.2007., str. 13.).

(10)  SL L 83, 1.4.2003., str. 1.

(11)  SL L 134, 30.4.2004., str. 114. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1422/2007 (SL L 317, 5.12.2007., str. 34.).

(12)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(13)  SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(14)  SL L 11, 16.1.2003., str. 1.

(15)  SL L 229, 17.8.1991., str. 288.

(16)  SL L 156, 29.5.1998., str. 108.

(17)  SL L 83, 1.4.2003., str. 1.

---

11/Sv. 129

HR

Službeni list Europske unije

37

---

32010R0965

---

L 282/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 965/2010

od 25. listopada 2010.

o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz natrijevog glukonata podrijetlom iz Narodne Republike Kine

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (1) („Osnovna uredba”), a posebno njezin članak 9.,

uzimajući u obzir prijedlog koji je podnijela Europska komisija („Komisija”) nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom,

budući da:

1.   POSTUPAK

1.1.   Privremene mjere

(1)	Komisija je Uredbom (EU) br. 377/2010 (2) („Privremena uredba”) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz suhog natrijevog glukonata podrijetlom iz Narodne Republike Kine („Kina” ili „dotična zemlja”).

(2)	Podsjeća se da je postupak pokrenut nakon pritužbe koju je podnijelo Vijeće europske kemijske industrije (CEFIC) („podnositelj pritužbe”) u ime proizvođača koji predstavljaju 100 % ukupne proizvodnje u Uniji.

(3)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 13. Privremene uredbe, ispitni postupak o dampingu i šteti obuhvatio je razdoblje od 1. srpnja 2008. do 30. lipnja 2009. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). U vezi s kretanjima koja su važna za procjenu štete, Komisija je analizirala podatke koji su obuhvaćali razdoblje od 1. siječnja 2005. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”).

1.2.   Daljnji postupak

(4)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene antidampinške mjere („privremena objava”), nekoliko zainteresiranih stranaka dalo je pisane podneske u kojima su obznanile svoje stavove o privremenim nalazima. Strankama koje su to zatražile pružena je mogućnost rasprave. Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. U tu su svrhu izvršeni posjeti radi provjere u poslovnim prostorijama sljedećih trgovačkih društava: proizvođači iz Unije: — Roquette GmbH, Njemačka, — Roquette UK, Ujedinjena Kraljevina.

(5)

Sve su stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačnih antidampinških mjera na uvoz suhog natrijevog glukonata podrijetlom iz Kine i konačnu naplatu iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Nakon te objave također im je dano razdoblje za podnošenja prigovora.

(6)	Pisani i usmeni komentari zainteresiranih stranaka razmotrili su se i, prema potrebi, privremeni nalazi su na odgovarajući način promijenjeni.

2.   DOTIČNI PROIZVOD I ISTOVJETNI PROIZVOD

(7)	U izostanku bilo kakvih komentara s obzirom na dotični proizvod ili istovjetni proizvod, potvrđuju se uvodne izjave od 14. do 17. Privremene uredbe.

3.   DAMPING

3.1.   Tretman tržišnog gospodarstva (MET)

(8)	Industrija Unije (IU) ponovila je svoje zadrške u vezi s MET-om dodijeljenim kineskom proizvođaču izvozniku, društvu Shandong Kaison Biochemical, no nije dostavila nove elemente koje bi ih potkrijepile.

(9)

IU je nadalje tvrdio, bez novih dokaza, da su sirovine korištene za proizvodnju suhog natrijevog glukonata u Kini izuzete od plaćanja PDV-a i da se kupcu može vratiti „virtualni PDV” od 13 % do 17 % na iznos nabave. U tom pogledu je utvrđeno da je za proizvodnju suhog natrijevog glukonata, sirovina (kukuruzni škrob) kupljena od nekoliko industrijskih dobavljača koji prerađuju kukuruz (poljoprivredni proizvod) u kukuruzni škrob. Nadalje, ispitane su cijene kukuruznog škroba u najvećim svjetskim regijama i nije bilo naznaka da su kineski korisnici kukuruznog škroba proizvod dobili po povoljnim cijenama. Osim toga, provjereno je nekoliko računa za nabavu kukuruznog škroba i svi su oni sadržavali PDV. Osim toga, nije bilo dokaza da je „virtualni PDV” na iznos nabave vraćen. Stoga su ove tvrdnje odbačene.

(10)	U izostanku drugih komentara s obzirom na MET, potvrđuju se uvodne izjave od 18. do 21. Privremene uredbe.

3.2.   Individualni tretman (IT)

(11)	U izostanku komentara s obzirom na individualni tretman (IT), potvrđuju se uvodne izjave od 22. do 25. Privremene uredbe.

3.3.   Uobičajena vrijednost

3.3.1.   Analogna zemlja

(12)	U izostanku komentara o analognoj zemlji, potvrđuju se uvodne izjave od 26. do 32. Privremene uredbe.

3.3.2.   Metodologija primijenjena za utvrđivanje uobičajene vrijednosti

3.3.2.1.   Za trgovačko društvo kojem je odobrena primjena MET-a

(13)

Trebalo bi pojasniti da, kao rezultat primjene metodologije opisane u uvodnim izjavama od 33. do 38. Privremene uredbe, uobičajena vrijednost se nije temeljila na stvarnoj domaćoj cijeni svih transakcija, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 39. te Uredbe, nego samo na profitabilnoj prodaji, s obzirom na to da je obujam profitabilne prodaje predstavljao 80 % ili manje ukupnog obujma prodaje.

(14)	U izostanku drugih komentara u vezi s metodologijom za utvrđivanje uobičajene vrijednosti za trgovačko društvo kojem je odobrena primjena MET-a, potvrđuju se uvodne izjave od 33. do 38. Privremene uredbe.

3.3.2.2.   Za trgovačko društvo kojem je odobren IT

(15)	U izostanku komentara u vezi s metodom za izračun uobičajene vrijednosti za trgovačko društvo kojem je odobrena primjena IT-a, potvrđuju se uvodne izjave od 40. do 41. Privremene uredbe.

3.4.   Izvozna cijena

(16)	U izostanku komentara o utvrđivanju izvozne cijene, potvrđuje se uvodna izjava 42. Privremene uredbe.

3.5.   Usporedba

(17)	U izostanku komentara o usporedbi uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, potvrđuju se uvodne izjave 43. i 44. Privremene uredbe.

3.6.   Dampinške marže

(18)	U izostanku komentara u pogledu dampinških marža, potvrđuju se uvodne izjave od 45. do 50. Privremene uredbe.

(19)	Konačne ponderirane prosječne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjene, iznose: Tablica 1. Trgovačko društvo Konačna dampinška marža Shandong Kaison Biochemical Co., Ltd 5,6 % Qingdao Kehai Biochemistry Co., Ltd 51,1 % Sva ostala trgovačka društva 79,2 %

4.   ŠTETA

4.1.   Definicija industrije Unije i proizvodnje Unije

(20)	U izostanku komentara o definiciji industrije Unije i proizvodnji Unije, potvrđuju se uvodne izjave od 51. do 53. Privremene uredbe.

4.2.   Potrošnja Unije

(21)	U izostanku komentara o potrošnji u Uniji, potvrđuju se uvodne izjave od 54. do 55. Privremene uredbe.

4.3.   Uvoz u Uniju iz Kine

(22)

Napominje se da su, kako je niže navedeno u uvodnoj izjavi 34. ove Uredbe, nakon uvođenja privremenih mjera, postojali neki manji ispravci prodajne vrijednosti industrije Unije. Međutim, oni nisu imali utjecaj na marže sniženja cijena kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 59. Privremene uredbe. Stoga se potvrđuju uvodne izjave od 56. do 59. Privremene uredbe.

4.4.   Gospodarsko stanje industrije Unije

(23)	Nakon privremene objave jedan kineski proizvođač izvoznik osporavao je privremene nalaze tvrdeći da su neki od glavnih pokazatelja štete zabilježili pozitivan razvoj između 2008. i RIP-a.

(24)

Trebalo bi najprije napomenuti da, dok su određeni pokazatelji štete zabilježili djelomično pozitivan razvoj između 2008. i RIP-a (npr. obujam proizvodnje, tržišni udio i ulaganja), ostali su pokazatelji ukazali na negativan razvoj (npr. obujam prodaje i cijene, kao i profitabilnost). U tom se pogledu napominje da članak 3. stavak 5. Osnovne uredbe propisuje da ni jedan pokazatelj štete niti više njih nije odlučujuće za procjenu je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu.

(25)

Osim toga, razmatrano razdoblje obuhvaća razdoblje između 2005. i kraja RIP-a. Tijekom tog razdoblja većina pokazatelja štete jasno je zabilježila negativni razvoj koji je proizašao iz materijalne štete tijekom RIP-a. Djelomično pozitivno kretanje određenih pokazatelja štete u zadnjoj godini ovog razdoblja ne narušava nalaz o materijalnoj šteti.

(26)	Nakon uvođenja privremenih mjera, odgovori na upitnik druge dvije prodajne podružnice industrije Unije potvrđeni su u njihovim poslovnim prostorijama, kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 4.

(27)

Kao rezultat tih provjera, napravljene su neke manje prilagodbe ukupne vrijednosti prodaje na domaćem tržištu i troška proizvodnje. Podaci o profitabilnosti su također malo izmijenjeni u skladu s tim. Međutim, te promjene nisu utjecale na kretanja i indekse cijena i profitabilnosti, kako je privremeno utvrđeno u uvodnim izjavama od 66. do 68., kao i u tablicama 5. i 7. Privremene uredbe.

(28)	Stoga se potvrđuju zaključci doneseni u privremenoj fazi, tj. da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe, kao i uvodne izjave od 60. do 79. Privremene uredbe.

5.   UZROČNOST

(29)	U izostanku komentara na uzročnost, potvrđuju se uvodne izjave od 80. do 96. Privremene uredbe.

6.   INTERES UNIJE

(30)	Jedan korisnik koji surađuje tvrdio je da se povećanje troškova ne bi moglo jednostavno prenijeti na krajnje kupce. Stoga će pristojbe imati značajan utjecaj na njegovu profitabilnost.

(31)

Međutim, ispitni postupak je pokazao da je taj korisnik ukupno ostvarivao velike profitne marže, kao i na velikom broju svojih proizvoda. Za većinu proizvoda koje proizvodi taj korisnik, utvrđeno je da očekivano povećanje troškova neće biti znatno zbog malog udjela suhog natrijevog glukonata u ukupnom trošku proizvodnje te se smatralo da bi se, ukupno gledano, očekivano povećanje troškova moglo prihvatiti bez značajnog utjecaja na ukupnu profitabilnost. Dotični korisnik nije dostavio nikakve dodatne dokaze niti informacije u potporu svojoj tvrdnji. Ovu je tvrdnju, stoga, trebalo odbaciti.

(32)	U izostanku drugih komentara o interesu Unije, potvrđuju se uvodne izjave od 97. do 107. Privremene uredbe.

7.   KONAČNE ANTIDAMPINŠKE MJERE

7.1.   Razina uklanjanja štete

(33)	Za utvrđivanje neštetne cijene u konačnoj fazi korištena je ista metodologija kao ona koja je opisana u uvodnim izjavama od 111. do 113. Privremene uredbe.

(34)	Međutim, kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 27., provjera dodatnih podataka industrije Unije dovela je do manjih ispravaka vrijednosti ukupne domaće prodaje, ukupnih troškova proizvodnje i profitabilnosti.

(35)	U izostanku drugih komentara koji bi izmijenili zaključak u vezi s razinom uklanjanja štete, potvrđuju se uvodne izjave od 108. do 113. Privremene uredbe.

7.2.   Konačne mjere

(36)	U svjetlu gore navedenog, smatra se da bi, u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, trebalo uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz suhog natrijevog glukonata podrijetlom iz Kine na razini nižoj od marža dampinga i štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(37)

Predlažu se sljedeće stope konačnih antidampinških pristojbi: Tablica 2. Naziv Marža štete Dampinška marža Konačna pristojba Shandong Kaison Biochemical Co. Ltd, Wulian County, Rizhao City 29,7 % 5,6 % 5,6 % Qingdao Kehai Biochemistry Co. Ltd, Jiaonan City 27,1 % 51,1 % 27,1 % Sva ostala trgovačka društva 53,2 % 79,2 % 53,2 %

(38)

Stope antidampinških pristojbi za pojedina trgovačka društva navedena u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga iste odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih trgovačkih društava. Navedene stope pristojbi (za razliku od pristojbe na području cijele zemlje koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se tako isključivo na uvoz proizvoda podrijetlom iz dotične zemlje i koje proizvode navedena trgovačka društva. Uvezeni proizvodi koje proizvode druga trgovačka društva koja se posebno ne spominju u izvršnom dijelu ove Uredbe sa svojim nazivom i adresom, uključujući subjekte povezane s onima koja se posebno spominju, ne mogu ostvarivati pogodnosti od te stope i podliježu stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(39)

Svi zahtjevi kojima se traži primjena ovih stopa antidampinških pristojbi za pojedinačna trgovačka društva (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) upućuju se bez odlaganja Komisiji (3) sa svim odgovarajućim informacijama, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, Uredba će se na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koje vrijede pojedinačne stope pristojba.

(40)	Kako bi se osigurala ispravna provedba antidampinške pristojbe, visina pristojbe na razini zemlje ne bi se trebala primjenjivati samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju, nego i na one proizvođače koji tijekom RIP-a uopće nisu izvozili u Uniju.

7.3.   Konačna naplata privremenih pristojbi

(41)

U pogledu visine utvrđenih dampinških marža i s obzirom na razinu štete koja je prouzročena industriji Unije, smatra se potrebnim konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom, uvedenom Privremenom uredbom, u visini iznosa uvedenih konačnih pristojbi. Ako su konačne pristojbe niže od privremenih pristojbi, oslobađaju se iznosi privremeno osigurani više od konačne stope antidampinških pristojbi.

7.4.   Posebno praćenje

(42)	Kako bi se rizik izbjegavanja mjera sveo na najmanju moguću mjeru zbog velike razlike u stopama pristojbi, smatra se da su u ovom slučaju potrebne posebne mjere kako bi se osigurala pravilna primjena antidampinških pristojbi. Navedene posebne mjere uključuju sljedeće.

(43)	Dostavljanje carinskim tijelima država članica valjanog računa koji mora biti u skladu sa zahtjevima propisanima u Prilogu ovoj Uredbi. Uvoz koji ne prati takav račun podliježe preostaloj antidampinškoj pristojbi koja se primjenjuje na sve ostale proizvođače.

(44)

Dođe li do značajnog povećanja opsega uvoza trgovačkih društava koja ostvaruju pogodnosti od niskih individualnih stopa pristojbi nakon uvođenja antidampinških mjera, može se smatrati da sam porast obujma predstavlja promjenu strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. Osnovne uredbe. U takvim okolnostima, i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti, moguće je pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera. Taj ispitni postupak može, između ostalog, ispitivati potrebu za ukidanjem pojedinačnih stopa pristojbi te posljedično uvođenje pristojbe na cijelom području zemlje,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Uvodi se konačna antidampinška pristojba na uvoz suhog natrijevog glukonata, broj CUS (Customs Union and Statistics) 0023277-9 te registracijski broj CAS (Chemical Abstracts Service) 527-07-1, koji se trenutačno razvrstava prema oznaci KN ex 2918 16 00 (oznaka TARIC 2918160010), podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

2.   Stopa konačne antidampinške pristojbe koja se primjenjuje na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, za proizvode opisane u stavku 1. koje proizvode dolje navedena trgovačka društva, jest sljedeća:

Trgovačko društvo	Stopa antidampinške pristojbe (%)	Dodatna oznaka TARIC
Shandong Kaison Biochemical Co., Ltd, Wulian County, Rizhao City	5,6	A972
Qingdao Kehai Biochemistry Co. Ltd, Jiaonan City	27,1	A973
Sva ostala trgovačka društva	53,2	A999

3.   Primjena stopa individualne pristojbe navedenih za trgovačka društva navedena u stavku 2. uvjetuje se dostavljanjem carinskim tijelima država članica valjanog računa koji mora biti u skladu sa zahtjevima određenima u Prilogu. U slučaju da račun nije dostavljen, primjenjuje se stopa pristojbe koja se primjenjuje na sva ostala trgovačka društva.

4.   Osim ako je drukčije određeno, primjenjuju se važeće odredbe o carinskim pristojbama.

Članak 2.

Iznosi osigurani privremenim antidampinškim pristojbama u skladu s Uredbom (EU) br. 377/2010 na uvoz suhog natrijevog glukonata, broj CUS (Customs Union and Statistics) 0023277-9 te registracijski broj CAS (Chemical Abstracts Service) 527-07-1, koji se trenutačno razvrstava prema oznaci KN ex 2918 16 00 (oznaka TARIC 2918160010) podrijetlom iz Narodne Republike Kine, konačno se naplaćuju po stopi konačne pristojbe uvedene u skladu s člankom 1. Oslobađaju se iznosi osigurani više od konačnih stopa antidampinške pristojbe.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 343, 22.12.2009., str. 51.

(2)  SL L 111, 4.5.2010., str. 5.

(3)  European Commission, Directorate-General for Trade, Directorate H, Office N105 04/092, 1049 Bruxelles/Brussel, BELGIQUE/BELGIË.

---

PRILOG

Izjava potpisana od strane službene osobe subjekta koji izdaje račun mora, u sljedećem obliku, biti navedena na važećem računu iz članka 1. stavka 3.:

1.	Ime i funkcija službene osobe subjekta koja izdaje račun.

2.

Sljedeća izjava: „Ja, niže potpisani, potvrđujem da je (obujam) suhog natrijevog glukonata koji se prodaje za izvoz u Europsku uniju, obuhvaćen ovim računom, proizveo (naziv trgovačkog društva i adresa) (dodatna oznaka TARIC) u (dotična zemlja). Izjavljujem da su podaci navedeni u ovom računu potpuni i ispravni.”.

3.	Datum i potpis.

---

11/Sv. 129

HR

Službeni list Europske unije

42

---

32012R0440

---

L 135/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 440/2012

od 24. svibnja 2012.

o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 439/2011 o odstupanju od Uredbe (EEZ) br. 2454/93 u vezi s određenjem pojma proizvoda s podrijetlom koji se koristi za potrebe sustava općih carinskih povlastica kako bi se uzela u obzir specifična situacija u Kabo Verdeu u pogledu izvoza određenih proizvoda ribarstva u Europsku uniju

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (1), a posebno njezin članak 247.,

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (2), a posebno njezin članak 89. stavak 1. točka (b),

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 815/2008 (3) Komisija je Kabo Verdeu odobrila odstupanje od pravila od podrijetlu utvrđenih Uredbom (EEZ) br. 2454/93. Provedbenom uredbom (EU) br. 439/2011 (4), Komisija je Kabo Verdeu odobrila novo odstupanje od tih pravila o podrijetlu (5). To je odstupanje isteklo 31. prosinca 2011.

(2)	Pismom od 21. studenoga 2011. Kabo Verde podnio je zahtjev za produljenjem tog odstupanja za tri godine, to jest, od 2012. do 2014. Taj se zahtjev odnosi na 2 500 tona pripremljenih ili konzerviranih fileta skuše i 875 tona pripremljenog ili konzerviranog trupa.

(3)

Između 2008. i 2011. ukupne količine godišnjeg odstupanja koje su odobrene Kabo Verdeu doprinijele su, u značajnoj mjeri, poboljšanju sektora prerade riba Kabo Verdea. Te su količine također dovele, do određene mjere, do oživljavanja flote za mali priobalni ribolov koji je od ključne važnosti za zemlju. Međutim, potpuno oživljavanje flote Kabo Verdea do predviđene mjere zahtjeva obnovu povećanog raspoloživog kapaciteta za pružanje dovoljno sirovina s podrijetlom prerađivačkim industrijama ribe Kabo Verdea.

(4)	Zahtjev ukazuje na to da bi bez odstupanja mogućnost prerađivačke industrije ribe Kabo Verdea da nastavi izvoziti u Uniju bila znatno narušena, čime bi se onemogućio daljnji rast flote za mali pelagijski ribolov Kabo Verdea.

(5)	Odstupanje bi trebalo Kabo Verdeu dati dostatno vrijeme da se pripremi na poštovanje pravila o stjecanju preferencijalnog podrijetla. Potrebno je dodatno vrijeme da se konsolidiraju rezultati koje je Kabo Verde već postigao svojim naporima da oživi svoju lokalnu ribarsku flotu.

(6)

Kako bi se osiguralo da se privremeno ograničenje ograniči na vrijeme koje je Kabo Verdeu potrebno za postizanje poštovanja propisa, odstupanje bi trebalo biti odobreno na razdoblje od tri godine, to jest, od 2012. do 2014., u vezi s godišnjim količinama od 2 500 tona pripremljenih ili konzerviranih fileta skuše i 875 tona pripremljenog ili konzerviranog trupa.

(7)	Kako bi se osigurao kontinuitet izvoza iz Kabo Verdea u Uniju odstupanje bi trebalo biti odobreno s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2012.

(8)

Radi jasnoće, primjereno je izričito odrediti da bi jedini materijal bez podrijetla koji se koristi za proizvodnju pripremljenih ili konzerviranih fileta skuše i pripremljenih ili konzerviranih fileta trupa obuhvaćenih oznakama KN 1604 15 11 i ex 1604 19 97, trebao biti skuša ili trup iz tarifne oznake HS 0302 ili 0303 kako bi se odstupanje moglo koristiti za pripremljene ili konzervirane filete skuše i trupa.

(9)	Budući da je oznaka KN 1604 19 98 zamijenjena oznakom KN 1604 19 97 s učinkom od 1. siječnja 2012., primjereno je ažurirati KN oznake za proizvode za koje je odobreno odstupanje.

(10)	Provedbenu uredbu (EU) br. 439/2011 trebalo bi, stoga, na odgovarajući način izmijeniti.

(11)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Provedbena uredba (EU) br. 439/2011 mijenja se kako slijedi:

1.

Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 1. Odstupajući od članaka 72., 73. i od 75. do 79. Uredbe (EEZ) br. 2454/93, sljedeća roba smatra se podrijetlom iz Kabo Verdea u skladu s dogovorima utvrđenima u člancima 2., 3. i 4. ove Uredbe: (a) pripremljeni ili konzervirani fileti skuše iz KN oznaka 1604 15 11 i ex 1604 19 97 proizvedeni u Kabo Verdeu od skuše bez podrijetla iz tarifnog broja HS 0302 ili 0303; (n) pripremljeni ili konzervirani fileti trupa iz KN oznake ex 1604 19 97 proizvedeni u Kabo Verdeu od trupa bez podrijetla iz tarifnog broja HS 0302 ili 0303; Članak 2. Odstupanje predviđeno člankom 1. primjenjuje se na proizvode izvezene iz Kabo Verdea i koji su prijavljeni za puštanje u slobodni promet u Uniju, ako su uvjeti navedeni u članku 74. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 ispunjeni, tijekom razdoblja od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011., od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012., od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. i od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014., do količina iz popisa u Prilogu navedenih uz svaki uvezeni proizvod.”

2.	Prilog se zamjenjuje tekstom Priloga ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2012.

---

(1)  SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

(2)  SL L 253, 11.10.1993., str. 1.

(3)  SL L 220, 15.8.2008., str. 11.

(4)  SL L 119, 7.5.2011., str. 1.

(5)  SL L 307, 23.11.2010., str. 1.

---

PRILOG

---

11/Sv. 129

HR

Službeni list Europske unije

45

---

32012R0833

---

L 251/29

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 833/2012

od 17. rujna 2012.

o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz određenih aluminijskih folija u svitcima podrijetlom iz Narodne Republike Kine

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (1) („Osnovna uredba”), a posebno njezin članak 7.,

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom,

budući da:

A.   POSTUPAK

1.   Pokretanje postupka

(1)

Europska komisija („Komisija”) je 20. prosinca 2011. najavila putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (2) („Obavijest o pokretanju postupka”) pokretanje antidampinškog postupka u vezi s uvozom u Uniju određenih aluminijskih folija u svitcima podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”).

(2)

Postupak je pokrenut na temelju pritužbe koju je podnijelo Europsko udruženje za kovine (Eurométaux) („podnositelj pritužbe”) u ime proizvođača koji predstavljaju više od 50 % ukupne proizvodnje određene aluminijske folije u svitcima u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaz prima facie dampinga navedenog proizvoda i materijalne štete koja je iz toga nastala i koji se smatrao dostatnim za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

2.   Stranke na koje se postupak odnosi

(3)

Komisija je o pokretanju postupka službeno obavijestila podnositelja pritužbe, ostale poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike iz NRK-a, proizvođače u analognoj zemlji, uvoznike, distributere i ostale zainteresirane stranke te predstavnike NRK-a. Zainteresirane stranke dobile su priliku izraziti svoje stavove u pisanom obliku i zahtijevati raspravu u roku određenom u Obavijesti o pokretanju postupka.

(4)	Podnositelj pritužbe, drugi proizvođači iz Unije, proizvođači izvoznici iz NRK-a, uvoznici i distributeri izrazili su svoje stavove. Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobrena je rasprava.

(5)	S obzirom na naočigled veliki broj proizvođača iz Unije, uvoznika i proizvođača izvoznika, u Obavijesti o pokretanju postupka predviđen je odabir uzoraka u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe.

(6)

Kako bi se Komisiji omogućilo odlučivanje o tome treba li provesti odabir uzoraka ili ne te ako da, sam odabir uzoraka, uvoznici i proizvođači izvoznici zamoljeni su da se jave Komisiji i dostave, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, osnovne podatke o svojim aktivnostima povezanima s odnosnim proizvodom (kako je definiran niže u odjeljku 3.) tijekom razdoblja od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2011.

(7)

Što se tiče proizvođača iz Unije, Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka objavila da je privremeno odabrala uzorak proizvođača iz Unije na temelju podataka koje je primila od proizvođača iz Unije koji su surađivali prije pokretanja ispitnog postupka. Taj se uzorak sastojao od četiri najveća poznata trgovačka društva ili grupe trgovačkih društava u Uniji.

(8)

Kako je objašnjeno niže u uvodnoj izjavi 24., samo su dva nepovezana uvoznika dostavila zatražene podatke i pristala na uključenje u odabir uzorka. Stoga se, u pogledu ograničenog broja uvoznika koji su surađivali, smatralo da odabir uzoraka više nije potreban. Treće trgovačko društvo uvoznik dostavilo je podnesak bez odgovora na upitnik.

(9)	Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26., 14 proizvođača izvoznika iz NRK-a dostavilo je zatražene informacije i pristalo na uključenje u odabir uzorka. Na temelju informacija primljenih od tih stranaka, Komisija je odabrala uzorak od četiri proizvođača izvoznika s najvećim obujmom izvoza u Uniju.

(10)

Kako bi proizvođačima izvoznicima omogućila dostavljanje zahtjeva za primjenu tretmana tržišnog gospodarstva („MET”) ili individualnog tretmana („IT”), prema njihovoj želji, Komisija je svim kineskim proizvođačima izvoznicima za koje se zna da se na njih to odnosi i tijelima NRK-a poslala obrasce zahtjeva. Dva su se trgovačka društva javila i zahtijevala primjenu MET-a, jedno trgovačko društvo bilo je dio odabranog uzorka, drugo nije. Zahtjevi za IT primljeni su od trgovačkih društava u uzorku, a trgovačko društvo koje je zahtijevalo primjenu MET-a nije bilo dio uzorka.

(11)

Komisija je poslala upitnike svim proizvođačima izvoznicima koji su se javili u roku određenom u Obavijesti o pokretanju postupka, odnosno četirima trgovačkim društvima u uzorku i svim ostalim trgovačkim društvima kako bi im omogućila da zahtijevaju individualno ispitivanje. Upitnici su također poslani ostalim strankama za koje se znalo da se to na njih odnosi, odnosno četirima proizvođačima iz Unije, uvoznicima koji surađuju u Uniji, korisnicima i udruženju potrošača.

(12)	Odgovori su primljeni od tri proizvođača izvoznika u uzorku iz NRK-a, četiri proizvođača u uzorku iz Unije i dva nepovezana uvoznika. Također je šest trgovaca na malo odgovorilo na upitnik za korisnike.

(13)	Komisija nije primila zahtjeve za individualno ispitivanje u skladu s člankom 17. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(14)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala neophodnima za privremeno određivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere obavljeni su u poslovnim prostorijama sljedećih trgovačkih društava:   Proizvođači iz Unije — CUKI Cofresco SPA, Volpiano (TO), Italija, — Fora Folienfabrik GmbH, Radolfzell, Njemačka, — ITS BV, Apeldoorn, Nizozemska, — SPHERE Group, Pariz, Francuska.   Proizvođači izvoznici iz NRK-a — CeDo Shanghai Co. Ltd., Šangaj, — Ningbo Favoured Commodity Co. Ltd., Ningbo, — Ningbo Times Co. Ltd., Ningbo, — Shanghai Blue Diamond Co. Ltd., Šangaj.   Povezani uvoznik iz Unije — CeDo Limited, Telford, UK.   Proizvođač u Turskoj (analogna zemlja) — Sedat Tahir Ltd., Ankara.

(15)

Kako bi se prikupili podaci o troškovima glavnih neizravnih sirovina u proizvodnji aluminijske folije, odnosno primarnog aluminija, zatraženi su podaci od Šangajske terminske burze („SHFE” ili „Burza”), glavne trgovinske platforme za aluminij u Kini. Podaci o svjetskom tržištu i cijenama zatraženi su od Londonske burze metala („LME”) koja je i posjećena u sklopu informativnog posjeta. SHFE je nakon pritužbe Komisije dostavila neke pisane podatke. Komisija je također predložila informativan posjet SHFE-u koji je u početku prihvaćen. Međutim, u kasnijoj je fazi SHFE smatrala da bi za takav posjet bilo potrebno odobrenje kineske Vlade. Kineske su vlasti, s druge strane, zanijekale potrebu za takvim odobrenjem. Konačno je SHFE poništila svoje početno prihvaćanje i odlučila ne prihvatiti takav posjet.

(16)	Informativan posjet obavljen je na Šangajskom tržištu metala („SMM”), pružatelju podataka o cijenama i izdavaču iz Šangaja.

3.   Razdoblje ispitnog postupka

(17)	Ispitni postupak o dampingu i šteti obuhvatio je razdoblje od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2011. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja važnih za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2008. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”).

B.   ODNOSNI PROIZVOD I ISTOVJETNI PROIZVOD

1.   Odnosni proizvod

(18)

Odnosni je proizvod aluminijska folija minimalne debljine 0,007 mm, a maksimalne 0,021 mm, bez podloge, neobrađena ali svijena, bilo reljefirana, u laganim svitcima maksimalne težine 10 kg („odnosni proizvod” ili „aluminijska folija u svitcima” ili „AHF”). Odnosni proizvod trenutačno je obuhvaćen oznakama KN ex 7607 11 11 i ex 7607 19 10.

(19)	Odnosni proizvod općenito se koristi kao proizvod široke potrošnje za pakiranje i ostale primjene u kućanstvu/dostavi hrane i pića (catering). Definicija proizvoda nije osporavana.

2.   Istovjetni proizvod

(20)

Ispitni postupak pokazao je da aluminijska folija u svitcima koja se proizvodi i izvozi iz NRK-a, aluminijska folija u svitcima koju u Uniji proizvode i prodaju proizvođači iz Unije i aluminijska folija u svitcima koju u Turskoj (analogna zemlja) proizvodi i prodaje turski proizvođač koji je surađivao imaju iste osnovne fizičke i tehničke značajke kao i istu osnovnu upotrebu te se stoga smatraju istovjetnim u smislu članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe.

C.   ODABIR UZORAKA

1.   Odabir uzoraka proizvođača iz Unije

(21)	S obzirom na očigledno veliki broj proizvođača iz Unije, u obavijesti o pokretanju postupka predviđen je odabir uzoraka radi utvrđivanja štete u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe.

(22)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka objavila da je privremeno odabrala uzorak proizvođača iz Unije. Taj uzorak sastojao se od četiri najveće (grupacije) trgovačkih društava, između više od 30 proizvođača iz Unije za koje se znalo da proizvode istovjetni proizvod prije pokretanja ispitnog postupka. Odabir uzoraka obavljen je na temelju obujma prodaje proizvođača, njihove veličine i geografske lokacije u Uniji te je predloženi uzorak predstavljao 44 % ukupne procijenjene proizvodnje u Uniji tijekom RIP-a. Zainteresirane su stranke pozvane da pogledaju spis za pregled zainteresiranim strankama i da komentiraju primjerenost odabira u roku od 15 dana od datuma objave obavijesti o pokretanju postupka. Nakon roka za dostavu komentara, jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je uzorak trebao uključivati jednog proizvođača iz Ujedinjene Kraljevine. S tim u vezi, napominje se da trgovačko društvo proizvođač iz Ujedinjene Kraljevine (dio grupacije Sphere Group) jest u uzorku. Nijedna druga zainteresirana stranka nije osporavala konačni uzorak te je uzorak, shodno tome, potvrđen.

2.   Odabir uzoraka nepovezanih uvoznika

(23)	S obzirom na potencijalno velik broj uvoznika uključenih u postupak, odabir uzoraka uvoznika bio je predviđen u Obavijesti o pokretanju postupka u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe.

(24)	Samo su dva nepovezana uvoznika dostavila tražene podatke i pristala surađivati. Posljedično, odabir uzoraka više se nije smatrao potrebnim.

3.   Odabir uzoraka proizvođača izvoznika

(25)	S obzirom na očigledno velik broj proizvođača izvoznika, u Obavijesti o pokretanju postupka predviđen je odabir uzoraka radi utvrđivanja dampinga u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe.

(26)

Ukupno 14 proizvođača izvoznika iz NRK-a dostavilo je tražene podatke i pristalo na uključenje u odabir uzoraka. Ova trgovačka društva izvozila su približno 7.800 tona, odnosno približno 60 % kineskog izvoza na tržište EU-a u RIP-u. Na temelju podataka primljenih od tih stranaka, Komisija je odabrala uzorak od četiri proizvođača izvoznika s najvećim reprezentativnim obujmom proizvodnje, prodaje i izvoza koje je bilo moguće objektivno ispitati u raspoloživom roku. Jedno od trgovačkih društava u uzorku naknadno je povuklo svoju suradnju, a drugo je Komisiju obavijestilo da su podaci koje je dostavilo Komisiji u svom obrascu za odabir uzoraka bili pogrešni. Na temelju tih novih podataka odlučeno je da će se ovo trgovačko društvo isključiti iz uzorka trgovačkih društava. Komisija je pozvala druga dva trgovačka društva da budu u uzorku. O konačnom sastavu uzorka savjetovalo se s proizvođačima izvoznicima koji su surađivali, Misijom NRK-a u EU-u i podnositeljem pritužbe. Nijedna zainteresirana stranka nije osporila ovaj odabir. Naknadno je jedno od novih trgovačkih društava u uzorku također povuklo svoju suradnju. Konačan uzorak tako je obuhvaćao tri proizvođača izvoznika iz NRK-a koji pokrivaju oko 30 % uvoza odnosnog proizvoda u Uniju tijekom RIP-a i predstavljaju 50 % obujma prodaje 14 proizvođača izvoznika koji su dostavili podatke prilikom odabira uzoraka.

D.   DAMPING

1.   Tretman tržišnog gospodarstva i individualni tretman

1.1.   Tretman tržišnog gospodarstva (MET)

(27)

Prema članku 2. stavku 7. točki (b) Osnovne uredbe, u antidampinškim ispitnim postupcima koji se odnose na uvoz podrijetlom iz NRK-a, uobičajena se vrijednost utvrđuje u skladu sa stavcima od 1. do 6. spomenutog članka za proizvođače izvoznike za koje se ustanovi da ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe.

(28)

Dva su se trgovačka društva, CeDo Shanghai Co. Ltd.(„CeDo Shanghai”) i Shanghai Blue Diamond Co. Ltd. („Blue Diamond”) javila i zahtijevala primjenu MET-a. Samo je CeDo Shanghai odabran da bude dio uzorka kako je gore objašnjeno. Drugo trgovačko društvo nije. Ipak, nakon presude Suda u predmetu C-249/10 Ρ Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća Europske unije, odlučeno je ispitati sve obrasce zahtjeva za primjenu MET-a primljene u roku, odnosno zahtjeve dvaju gore spomenutih trgovačkih društava.

(29)

Zahtjevi za primjenu MET-a analizirani su prema pet kriterija utvrđenih u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe. Ukratko i isključivo radi lakšeg snalaženja, kriteriji za primjenu MET-a navedeni su u nastavku teksta u skraćenom obliku: — poslovne odluke donose se kao odgovor na tržišne signale i bez značajnog upletanja države, a troškovi odražavaju tržišne vrijednosti, — poduzeća imaju jedinstven i transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka koje revidiraju nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, a koji se koristi za sve potrebe, — ne postoje značajni poremećaji preneseni iz prijašnjeg sustava netržišnog gospodarstva, — zakoni o stečaju i imovini jamče pravnu sigurnost i stabilnost, te — konverzije deviznog tečaja obavljaju se po tržišnim stopama.

(30)	Ispitni postupci na licu mjesta u vezi zahtjeva za primjenu MET-a obavljeni su u poslovnim prostorijama ovih trgovačkih društava.

(31)

Za oba trgovačka društva primjena MET-a je odbijena prema kriteriju 1. članka 2. stavka 7. točke (c) na temelju dokaza da je cijena osnovne sirovine na početku proizvodnog lanca, aluminija, bila narušena. Ova su narušavanja pronađena i u cijeni sirovina u sredini proizvodnog lanca, aluminijske folije u velikim svitcima kako je opisano u nastavku. Trgovačka društva nisu ispunila ni ostale kriterije, kako se objašnjava u nastavku.

1.1.1.   Zaključci na razini industrije o kriteriju 1. — Poslovne odluke i troškovi glavnih ulaznih materijala

(32)

Aluminijska folija u malim svitcima proizvodi se jednostavnim postupkom premotavanja, rezanja i pakiranja aluminijske folije na velikim svitcima na manje svitke. Glavna sirovina za proizvodnju aluminijske folije jest primarni aluminij. Primarni aluminij čini oko 60-70 % troškova proizvodnje odnosnog proizvoda iz ovog ispitnog postupka te je tako glavni pokretač troškova u njegovoj proizvodnji. Ovo se vidjeti u praksi cijele industrije da objavljuje nabavnu i prodajnu cijenu aluminijske folije na temelju referentne cijene za primarni aluminij (aluminijski ingot) uvećane za naknadu za proizvodnju/konverziju. Trgovačka društva koja su zahtijevala primjenu MET-a kupovala su aluminijsku foliju na velikim svitcima na temelju kupoprodajnih ugovora koji utvrđuju cijenu aluminijske folije na velikim svitcima koja upućuje na cijene primarnog aluminija objavljene na SMM-u, pružatelju podataka o cijeni drugih metala koji te cijene objavljuje na temelju promptnih cijena na šangajskom području. Objava SMM-a daje reprezentativnu sliku domaćih cijena aluminija. Ove cijene usko slijede cijene objavljene na SHFE-u gdje se većina poslova odvija u Kini.

(33)

Na svjetskoj je razini referentna cijena primarnog aluminija, koji je potrošni proizvod, objava na LME-u. Cijena aluminija na domaćem kineskom tržištu značajno odstupa od cijena na LME-u. Kako je prikazano u grafikonu, razlika u cijeni između LME-a i SHFE-a tijekom RIP-a bila je u rasponu od + 500 do – 90 USD/toni. Tijekom razdoblja ispitnog postupka, ponuda cijene na LME-u bila je, na temelju mjesečnog prosjeka više od 9 % veća nego na SHFE-u (neto cijena), što znači da je razlika sredinom razdoblja bila čak + 23 %. Također treba napomenuti da bi se, tijekom kasnijeg dijela RIP-a kad su globalne cijene padale zbog smanjenja potražnje na tržištu, moglo primijetiti suprotno kretanje u cijenama SHFE-a (što je rezultiralo u cijenama čak 3 % većim od cijena LME-a) što je dalje ilustrirao poremećaje cijena koji prevladavaju na ovom tržištu.

(34)

Smatra se da je ovo značajno odstupanje u cijeni primarnog aluminija u usporedbi s ostatkom svijeta, kako je gore objašnjeno, uzrokovano kombinacijom niza čimbenika kojima upravlja država i značajnim upletanjem države u domaće tržište pomoću niza alata. Ovaj utjecaj države rezultirao je stvaranjem i postojanjem poprilično izoliranog domaćeg tržišta za primarni aluminij u Kini izoliranog od tržišnih kretanja.

(35)

Kao prvo, SHFE-om upravlja Kineska regulatorna komisija za vrijednosne papire (China Securities Regulatory Commission – „CSRC”). SHFE obavlja svoje funkcije u skladu s Uredbom o upravljanju terminskom trgovinom, Mjerama za upravljanje terminskim ugovorima i svojim Društvenim ugovorom. Nekoliko ovih pravila koje je uvela država a koja upravljaju funkcioniranjem burze doprinose maloj promjenjivosti, narušenim cijenama i kretanjima cijena na SHFE-u: dnevne fluktuacije cijena ograničene su na 4 % iznad ili ispod cijene namirenja prethodnog burzovnog dana, učestalost trgovanja je mala (do 15. dana svakog mjeseca), terminski ugovori su ograničeni na trajanje od do 12 mjeseci, otvoreni interesi trgovaca ograničeni su na određeni iznos, spekuliranje cijenama je ograničeno.

(36)

Pristup Burzi zakonom je ograničen samo na kineske trgovce kojima također treba odobrenje od „CSRC-a” da trguju na Burzi. Predstavnici na tržištu članova SHFE-a mogu transakcije obavljati samo na zahtjev članova SHFE-a, ne mogu prihvaćati naloge drugih organizacija i ne mogu trgovati za vlastiti račun. Fizičke isporuke mogu se izvršiti jedino u odobrenom skladištu na području NRK-a, za razliku od međunarodnih burzi gdje se isporuka može izvršiti diljem svijeta. Štoviše, budući da su platforma samo za fizičke razmjene (ne prodaju se derivati), ovo u potpunosti izolira kinesko tržište aluminija. Posljedično, razmjena s LME-om ili drugim tržištima je praktički nemoguća, a Burza radi u izolaciji od svjetskog tržišta. Tako se izjednačivanje među ovim tržištima ne može izvršiti.

(37)

Drugo, država se upleće u mehanizme određivanja cijene na SHFE-u s obzirom na svoju poziciju prodavatelja primarnog aluminija i kupca putem Ureda za državne rezerve i ostalih državnih tijela. Primjerice, kineska Vlada usvojila je stimulativni paket kojem je cilj bio ograničiti učinke gospodarske krize na kraju 2008. a taj paket uključivao je plan da Ured za državne rezerve kupuje aluminij od talionica kako bi podupirao njihov rad umjetnim povećanjem domaće potražnje budući da je svjetska financijska/gospodarska kriza smanjila globalnu potražnju. Te kupovine koje je organizirala država značajno su poremetile cijene tijekom prve polovice 2009. Zanimljivo je u tom pogledu napomenuti da su se na kraju razdoblja ispitnog postupka cijene na kineskom domaćem tržištu pomicale u suprotnom smjeru od cijena na svjetskom tržištu.

(38)

Kineska Vlada opisala je svoju politiku upletanja u aluminijski sektor u svom 12. Petogodišnjem planu razvoja za aluminij (2011-15.). Plan navodi „prilagodbu poreza i rabat na izvozne poreze i ostale gospodarske aktivnosti, te strogu kontrolu ukupne količine proširenja i izvoza primarnih proizvoda”. U praksi to znači da se kao alat za promicanje aluminijske industrije koristi kombinacija određenih programa poreza. Ti alati obeshrabruju izvoz primarnog aluminija iz NRK-a dok potiču uvoz i proizvodnju proizvoda na kraju proizvodnog lanca (kao što je odnosni proizvod) obuhvaćajući aluminij za domaće i izvozno tržište.

(39)

Ovaj plan nastavlja politiku koja je već mnogo godina prisutna u prethodnim planovima. Nadalje, ovi se planovi provode već mnogo godina te je tijekom RIP-a na snazi bilo nekoliko provedbenih mjera koje su opisane u nastavku. Ti su programi sljedeći: 1. izvozna pristojba od 17 % na primarni aluminij i aluminijski otpad (u usporedbi s pristojbom od 0 % na aluminijsku foliju u malim svitcima); 2. rabat na PDV od 0 % na primarni aluminij (u usporedbi s rabatom od 15 % na aluminijsku foliju od lipnja 2009.); 3. ukidanje uvozne pristojbe od 5 % na metal.

(40)	Tako država koristi kombinaciju ovih mjera kako bi ograničila izvoz primarnog aluminija što rezultira u povećanoj domaćoj opskrbi te dovodi do smanjenja njegove cijene na domaćem tržištu.

(41)

Velika većina kineskih talionica aluminija u vlasništvu su države. Različiti industrijski planovi koji jasno utječu na proizvodni kapacitet i proizvodnju aluminija, trenutačno posebno 12. Petogodišnji plan (2011-2015.) za aluminijsku industriju potiče strateški razvoj „proizvoda dobivenih dubokom obradom aluminija i promiče industriju proizvodnje aluminija kako bi se dalje proširio industrijski lanac”.

(42)

Gore opisane mjere koje poduzima kineska Vlada naknadno su smatrane dokazom upletanja države u odluke poduzeća o kupovanju sirovina i njihovim troškovima proizvodnje. Doista, trenutačni kineski sustav visokih izvoznih pristojbi i nepostojanje povrata PDV-a za izvoz primarnog aluminija, zajedno s nepostojanjem izvoznih poreza i djelomičnim povratom PDV-a kod izvoza proizvoda od aluminija na kraju proizvodnog lanca kao što je odnosni proizvod, te državno upletanje kod određivanja cijena na SHFE-u, suštinski su doveli do stanja u kojem su cijene kineskog primarnog aluminija i cijene proizvoda od aluminija na kraju proizvodnog lanca (također se koriste kao sirovine u proizvodnji drugih proizvoda od aluminija) posljedica državnog upletanja neovisno o fluktuacijama cijena na međunarodnim tržištima. Ovo ima izravan utjecaj na odluke trgovačkog društva o kupovini sirovina aluminija na kraju proizvodnog lanca. Cijene aluminija uvijek su bile narušene i, izuzev tijekom vrlo ograničenog vremenskog razdoblja kad se čini da su, kako je gore spomenuto, na snazi bili državni prioriteti narušavanja, ovo je dalo nepravednu prednost kineskim proizvođačima aluminijske folije.

(43)	Imajući na umu da primarni aluminij čini približno 60 % troškova proizvodnje aluminijske folije u malim svitcima, ova se razlika prevodi u nepravednu značajnu prednost u pogledu troškova za kineske proizvođače, što je presudno za potrošni proizvod kao što je aluminijska folija u malim svitcima.

(44)

CeDo Shanghai osporio je nalaze Komisije nakon njihove objave. Prvo je tvrdio da su neki od nalaza Komisije pogrešni i nedosljedni što negativno utječe na ukupne nalaze o poslovnim odlukama poduzeća iz NRK-a. Posebno je naveo da pristup SHFE-u nije ograničen kineskim državljanima budući da je moguće otvoriti račune kod brokera koji imaju ovlaštenje trgovati na SHFE-u. Općenito, trgovačko društvo nije osporavalo činjenicu da postoje kontrolirane radnje na strani kineske države, ali po njegovom mišljenju svrha tih radnji nije narušiti cijene i osigurati malu promjenjivost na tržištu, nego spriječiti spekulaciju i potencijalne pogreške u izvršavanju transakcija. Drugo, trgovačko društvo je tvrdilo da postoje poprilično ograničene razlike i jazovi u cijenama između SHFE-a i LME-a u RIP-u, uključujući razdoblje kad su cijene u NRK-u bile čak i više nego drugdje. Posljedično je prednost u pogledu troškova kineskih proizvođača koja bi postojala preko sniženih cijena minimalna, ako je uopće i ima. Nadalje objašnjava da je obrnuto kretanje cijena na kraju RIP-a bilo uzrokovano činjenicom da se kinesko gospodarstvo još širilo na kraju 2011. a nije bilo rezultat poremećaja koje je prouzročila država. Konačno je tvrdilo da gore spomenuti mehanizmi ili postupci nemaju bitni učinak na odluke trgovačkog društva o troškovima i politici određivanja cijena.

(45)

Izjave trgovačkog društva ne proturječe nalazu Komisije da je samo kineskim trgovcima dopušteno trgovati na ovoj Burzi. Što se tiče svrhe i cilja državnih postupaka, izjave trgovačkog društva su spekulativne i u ovoj fazi nisu argumentirane. Nadalje, nebitno je zašto su uvedene ove uredbe i ograničenja. Pitanje je njihov ukupan učinak na stvaranje izoliranog domaćeg tržišta za aluminij na kojem cijene ne slijede kretanja cijena na svjetskom tržištu. U tom pogledu se također napominje da nakon objave kineske vlasti nisu komentirale ovu točku. Kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 43., poremećaj na kineskom tržištu aluminija (razlika cijena od minus 9 % u RIP-u) dovoljno je značajan da za posljedicu ima nepravednu, značajnu prednost u pogledu troškova za kineske proizvođače potrošnog proizvoda kao što je odnosni proizvod. Ova se prednost u pogledu troškova ne može objasniti nijednom komparativnom prednošću kineskih proizvođača aluminija. Konačno, sva trgovačka društva koja surađuju kupovala su svoje sirovine na kineskom domaćem tržištu na temelju ugovora koji su indeksirani na lokalne indekse cijena aluminija. Tako na odluke pojedinačnih trgovačkih društava jasno utječu postupci države koji stvaraju poremećeno tržište aluminija.

(46)

Blue Diamond objasnio je da cijene SMM-a nisu cijene kojima upravlja država, a SMM je sličan LME-u budući su oba javni izvori podataka. Komisija nije utvrdila da cijene izravno postavlja država, tako da je ovaj komentar nebitan. Drugo, činjenica da su cijene javno dostupne automatski ne osigurava da su rezultat tržišnih kretanja.

1.1.2.   Zaključci pojedinih trgovačkih društava o kriterijima 2. do 5.

(47)	Komisija je utvrdila da CeDo Shanghai nije ispunio kriterij 3. budući da je vraćanje zajma u stranoj valuti podlijegalo odobrenju uprave za devizno poslovanje, za što se smatra da remeti odluku trgovačkog društva o posuđivanju te tako i njegovo financijsko stanje.

(48)

CeDo Shanghai osporio je nalaze Komisije o kriteriju 3. Tvrdio je da je evidentiranje pri upravi za devizno poslovanje praksa u cijeloj zemlji koja se primjenjuje na svako trgovačko društvo koje vraća pozajmice iz inozemstva te da je samo dobro upravljanje kineskih financijskih vlasti da osiguraju da se nepravilne transakcije ne koriste kako se sredstva ne bi usmjerila izvan Kine. Trgovačko društvo je dalje tvrdilo da ni troškovi proizvodnje niti njegovo ukupno financijsko stanje ne ovise o ovom odobrenju. Tako je CeDo tvrdio da je definicija kriterija 3. Komisije u ovom pogledu manjkava.

(49)

Odluke o financiranju su bez daljnjeg među najvažnijim odlukama za poduzeća. Uredba o vanjskom dugu koju je dostavio CeDO jasno uvodi postupak odobrenja za pozajmice podrijetlom izvan Kine. Tako odluke poduzeća da sredstva uzmu iz inozemstva podliježu odobrenju države što stvara poremećaj u njihovom financijskom stanju. Stoga su tvrdnje trgovačkog društva odbijene.

(50)

Blue Diamond nije ispunio kriterij 1. zato što ima koristi od proširenog izuzeća od plaćanja poreza na dohodak. Također nije ispunio kriterij 2., budući da nema transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka koji se revidiraju u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima i koji se koriste za sve namjene. Konačno, trgovačko društvo nije moglo dokazati da ispunjava kriterij 3. budući da besplatno koristi industrijske prostorije, što remeti njegove troškove i financijsko stanje.

(51)

Trgovačko je društvo osporilo neke od ovih nalaza. Tvrdilo je da izuzeće od plaćanja poreza nema učinka na njegove izvozne cijene koje su fokus antidampinškog ispitnog postupka. Također je tvrdilo da je poštivalo kineska pravila o PDV-u u svom računovodstvu te je objasnilo da je razlika u prodajnim i računovodstvenim podacima rezultat ugovornih uvjeta a ne redovita praksa koju slijedi trgovačko društvo. Trgovačko je društvo, nadalje, potvrdilo da besplatno koristi značajno industrijsko područje na temelju ugovora.

(52)

Komentari o dvostrukom zaračunavanju proturječili su objašnjenju i dokazima dostavljenim tijekom ispitnog postupka na licu mjesta. Nisu dostavljeni dodatni dokazi o dvostrukom zaračunavanju i načinu na kojem je praksa amortizacije trgovačkog društva u skladu s kineskim pravilima o PDV-u kako je tvrdilo trgovačko društvo. Konačno, trgovačko društvo je potvrdilo nalaze o izuzećima od plaćanja poreza i besplatnom korištenju industrijskog imanja. S tim u vezi napominje se da kriteriji korišteni za procjenu zahtjeva za primjenom MET-a nisu svi kriteriji strogo vezani uz izvoznu cijenu, nego su tu da utvrde hoće li za proizvođača u pogledu proizvodnje i prodaje odnosnog istovjetnog proizvoda prevladati uvjeti tržišnog gospodarstva. Nadalje, budući da trgovačko društvo nije zahtijevalo individualno ispitivanje niti je bilo odabrano da bude dijelom uzorka, nisu traženi podaci o njegovoj izvoznoj cijeni.

(53)	Stoga je primjena MET-a odbijena obim trgovačkim društvima.

1.2.   Individualni tretman (IT)

(54)

Prema članku 2. stavku 7. točki (a) Osnovne uredbe, pristojba na području cijele zemlje, ako postoji, utvrđena je za zemlje koje su obuhvaćene tim člankom, osim u onim slučajevima kada trgovačka društva mogu dokazati da ispunjavaju sve kriterije određene člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe. Ti kriteriji su ukratko određeni niže radi lakšeg snalaženja: — u slučaju trgovačkih društava ili zajedničkih pothvata u stranom vlasništvu, u cijelosti ili djelomično, izvoznici mogu slobodno repatrirati kapital i dobit, — izvozne cijene i količine, kao i uvjeti prodaje utvrđuju se slobodno, — privatne osobe su većinski vlasnici. državni dužnosnici u upravnim odborima ili koji su na ključnim upravljačkim pozicijama su u manjini ili moraju dokazati da je ipak društvo dovoljno nezavisno od upletanja države, — konverzije valuta obavljaju se po tržišnoj stopi, i — upletanje države ne omogućava izbjegavanje mjera ako se pojedinačnim izvoznicima odrede različite stope pristojbe.

(55)	Sva trgovačka društva u uzorku i Blue Diamond zahtijevala su IT. Ti su zahtjevi ispitani. Ispitni postupak pokazao je da su sva trgovačka društva u uzorku i Blue Diamond ispunili sve uvjete članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe.

(56)	Stoga je svim proizvođačima izvoznicima i društvu Blue Diamond odobren IT.

2.   Analogna zemlja

(57)	Prema članku 2. stavku 7. točki (a) Osnovne uredbe, uobičajena vrijednost za proizvođače izvoznike kojima nije odobrena primjena MET-a utvrđuje se na temelju cijena na domaćem tržištu ili izračunane uobičajene vrijednosti u analognoj zemlji.

(58)	U obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da namjerava koristiti Sjedinjene Američke Države kao primjerenu analognu zemlju za potrebe utvrđivanja uobičajene vrijednosti za NRK, a zainteresirane stranke pozvane su da to komentiraju.

(59)	Nisu primljeni bitni komentari o Sjedinjenim Američkim Državama („SAD-u”) kao predloženoj analognoj zemlji. Nijedna zainteresirana stranka nije predložila proizvođače istovjetnog proizvoda iz alternativne analogne zemlje.

(60)

Ipak, nije bilo suradnje od proizvođača iz SAD-a iako su tijekom ispitnog postupka kontaktirani svi poznati proizvođači u SAD-u. Komisija je zahtijevala da surađuju proizvođači iz ostalih trećih zemalja koje su spomenute u pritužbi kao što su Meksiko i Južna Afrika, međutim, nije bilo suradnje ni iz ovih zemalja.

(61)	Komisija je vlastitim istraživanjem pokušala identificirati dodatne postupke u trećim zemljama. Stoga su pisma i upitnici poslani svim poznatim proizvođačima u ostalim trećim zemljama (Turska, Indija, Južna Koreja).

(62)	Javila su se dva turska proizvođača koja su izrazila spremnost za suradnju. U konačnici je jedan proizvođač dostavio cjelovit odgovor na upitnik i prihvatio posjet radi provjere u svojim poslovnim prostorijama.

(63)	Komisija je stavila svoju procjenu o primjerenosti Turske kao analogne zemlje u dokument koji nije povjerljiv za pregled zainteresiranim strankama. Nijedna o zainteresiranih stranaka nije dala komentare na odabir Turske kao analogne zemlje u ovom slučaju.

(64)	Stoga se privremeno se zaključuje da Turska predstavlja primjerenu analognu zemlju u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe.

3.   Uobičajena vrijednost

(65)

Budući da nijedno od trgovačkih društava koje je zahtijevalo primjenu MET-a nije moglo dokazati da ispunjavaju kriterije za primjenu MET-a, a ostala dva trgovačka društva koja su odabrana da budu dio uzorka nisu zatražila primjenu MET-a, uobičajena vrijednost za sve kineske proizvođače izvoznike utvrđena je, kako je objašnjeno u gornjoj uvodnoj izjavi 57., na temelju stvarno plaćenih cijena ili cijena koje treba platiti ili izračunane uobičajene vrijednosti u Turskoj za istovjetni proizvod. Nakon odabira plaćenih cijena ili cijena koje treba platiti u Uniji, uobičajena vrijednost izračunana je na temelju podataka koji su potvrđeni u prostorijama turskog proizvođača koji je surađivao navedenog u gornjoj uvodnoj izjavi 14.

(66)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. Osnovne uredbe, Komisija je najprije ispitala je li prodaja istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima reprezentativna. Utvrđeno je da je prodaja istovjetnog proizvoda turskog proizvođača koji je surađivao reprezentativna u usporedbi s obujmom odnosnog proizvoda koji u Uniju izvoze proizvođači izvoznici uključeni u uzorak.

(67)

Komisija je naknadno ispitala može li se ova prodaja smatrati ostvarenom u uobičajenom tijeku trgovine prema članku 2. stavku 4. Osnovne uredbe. To je učinjeno tako što je utvrđen udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima. Poslovi prodaje smatrali su se profitabilnima kada je jedinična cijena bila jednaka ili iznad troškova proizvodnje. Stoga su utvrđeni troškovi proizvodnje na turskom tržištu tijekom RIP-a.

(68)

Za one vrste proizvoda kod kojih je po obujmu više od 80 % prodaje na domaćem tržištu bilo iznad troška i kod kojih je ponderirana prosječna prodajna cijena odnosne vrste proizvoda bila jednaka ili veća od jediničnog troška proizvodnje, uobičajena vrijednost po vrsti proizvoda izračunana je kao ponderirani prosjek stvarnih domaćih cijena ukupne prodaje odnosne vrste proizvoda, bez obzira na to jesu li te prodaje bile profitabilne ili ne.

(69)

Kada je obujam profitabilne prodaje vrste proizvoda iznosio 80 % ili manje ukupnog obujma prodaje navedene vrste ili kada je ponderirana prosječna cijena navedene vrste bila niža od troška proizvodnje, uobičajena se vrijednost temeljila na stvarnoj domaćoj cijeni koja je izračunana kao ponderirana prosječna cijena samo profitabilne domaće prodaje navedene vrste tijekom RIP-a.

(70)	Ako nije bilo domaće prodaje konkretne vrste proizvoda od strane turskog proizvođača koji je surađivao, uobičajena vrijednost izračunana je u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(71)

Za vrste proizvoda koje turski proizvođač koji je surađivao nije prodavao na domaćem tržištu nego su te vrste proizvoda prodavane na drugim tržištima, uobičajena vrijednost izračunana je tako što se troškovima proizvodnje iste vrste proizvoda prodavanog na ostalim tržištima dodavali njegovi troškovi POA i dobit. U slučaju vrsta proizvoda koje turski proizvođač koji je surađivao uopće nije prodavao, uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem troškovima proizvodnje svih vrsta proizvoda njihovih troškova POA i dobiti.

(72)	Prema članku 2. stavku 6. Osnovne uredbe, troškovi POA i dobit utvrđeni su na temelju stvarnih podataka koji se odnose na proizvodnju i prodaju u uobičajenom tijeku trgovine istovjetnog proizvoda turskog proizvođača.

4.   Izvozne cijene

(73)	Proizvođači izvoznici ostvarili su izvoznu prodaju u Uniju izravno nezavisnim kupcima ili putem povezanih trgovačkih društava koja se nalaze u Uniji.

(74)	Kada se izvozna prodaja u Uniju vršila izravno nezavisnim kupcima u Uniji, izvozne su cijene utvrđene na temelju stvarno plaćenih cijena ili cijena koje je trebalo platiti za odnosni proizvod u skladu s člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe.

(75)

Kada se izvozna prodaja u Uniji vršila putem povezanih trgovačkih društava koja se nalaze u Uniji, izvozne cijene utvrđene su na temelju cijene prve ponovne prodaje tih povezanih trgovaca nezavisnim kupcima u Uniji prema članku 2. stavku 9. Osnovne uredbe. Izvršene su prilagodbe cijena za sve troškove koji su nastali između uvoza i ponovne prodaje, uključujući prodajne, opće i administrativne troškove i dobit. U pogledu profitne marže, korištena je dobit koju su ostvarila dva nepovezana uvoznika odnosnog proizvoda jer se stvarna dobit povezanog uvoznika nije smatrala pouzdanom zbog odnosa između proizvođača izvoznika i povezanog uvoznika.

5.   Usporedba

(76)	Budući da je kineski uvoz spadao pod privatne marke, usporedbe su rađene samo na temelju prodaje proizvoda privatnih marki od strane turskog trgovačkog društva koje je surađivalo.

(77)

Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene izvršena je na temelju cijene franko tvornica. Kako bi se osigurala primjerena usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, učinjene su odgovarajuće prilagodbe na temelju razlika koje utječu na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe. Odgovarajuće prilagodbe cijena za posredne poreze, prijevoz, osiguranje, manipulativne, jamstvene i kreditne troškove odobrene su u svim slučajevima gdje je utvrđeno da su objektivne i potkrijepljene provjerenim dokazima. Težina pakiranja zanemarena je u usporedbi.

(78)

Korištenjem PCN sustava za klasifikaciju vrsta proizvoda, postojao je mali stupanj podudaranja za sve proizvođače izvoznike u uzorku. Ako se nisu mogla identificirati izravna podudaranja, uspoređene su slične vrste i prilagodbe su izvršene za razlike kao što su vrste pakiranja. Ako je korištena tehnika utvrđivanja sličnosti, detalji su otkriveni stranci na koju su se odnosili.

6.   Dampinške marže

(79)

U skladu s člankom 2. stavkom 11. i stavkom 12. Osnovne uredbe dampinška marža za proizvođače izvoznike u uzorku utvrđena je na temelju usporedbe ponderirane prosječne uobičajene vrijednosti s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom u izraženom kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno.

(80)	Ponderirani prosjek ove tri dampinške marže izračunan je za trgovačka društva koja su surađivala a koja nisu u uzorku.

(81)	S obzirom na niski stupanj suradnje iz NRK-a (oko 60 %), smatra se primjerenim dampinšku maržu na području cijele zemlje koja se primjenjuje na sve ostale proizvođače izvoznike u NRK-u utvrditi na temelju najviših dampinških transakcija izvoznika koji surađuju.

(82)

Tako utvrđene privremene dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF-a na granici Unije, neocarinjeno, iznose: Tablica 1. Dampinške marže Naziv trgovačkog društva Status Dampinška marža CeDo Shanghai Co. Ltd. IT 39,3 % Ningbo Times Co. Ltd. IT 31,4 % Ningbo Favoured Commodity Co. Ltd. IT 28,6 % Ostala trgovačka društva koja su surađivala   35,2 % Dampinška marža na području cijele zemlje   43,4 %

E.   ŠTETA

1.   Proizvodnja Unije i industrija Unije

(83)

U Uniji postoji 31 proizvođač ili grupacije proizvođača istovjetnog proizvoda, od kojih su većina relativno mali. U nastavku teksta ih se navodi kao „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 4. Osnovne uredbe. Podnositelj pritužbe, Eurométaux, djelovao je u ime sedam proizvođača čija je ukupna proizvodnja, tijekom RIP-a, iznosila oko 50 % ukupne proizvodnje određene aluminijske folije u svitcima u Uniji. Ipak, treba napomenuti da su podaci koje je dostavio podnositelj pritužbe, provjereni u drugim dostupnim izvorima, obuhvaćali sva poznata trgovačka društva koja proizvode i prodaju odnosni proizvod na tržištu Unije. Na temelju navedenog, ukupna proizvodnja istovjetnog proizvoda u Uniji procijenjena je na oko 91 000 tonu tijekom RIP-a. S obzirom na to, preko podnositelja pritužbe, podaci prikupljeni ili dostupni od svih poznatih trgovačkih društava koja proizvode i prodaju odnosni proizvod na tržištu Unije, koristit će se kao makroekonomski pokazatelji u ovom ispitnom postupku.

2.   Potrošnja Unije

(84)

Potrošnja Unije utvrđena je na temelju obujma prodaje industrije Unije na tržištu Unije te uvoza na tržište Unije. Ove je podatke dostavio podnositelj pritužbe i dani su na raspolaganje svih zainteresiranim strankama. Podaci dostavljeni za proizvođače iz Unije uspoređeni su s podacima koje je Komisija primila tijekom prikupljanja stajališta i odabira uzoraka. Podaci o uvozu za odnosni proizvod za odnosnu zemlju i treće zemlje uspoređeni su s COMEXT podacima dostupnima na Eurostatu. Podnositelj pritužbe istaknuo je da njegovi podaci za prodaju na tržištu Unije sadrže određene obujme proizvedene u NRK-u koji su već uključeni u podatke o uvozu. Stoga se od obujma prodaje oduzeli određeni proizvođači koji nisu u uzorku u EU-u a koji su također uvozili iz NRK-a. Ovo oduzimanje spriječilo je dvostruko brojanje ovih obujma proizvodnje u ukupnu potrošnju.

(85)

Na temelju toga utvrđeno je da se potrošnja Unije razvila na sljedeći način: Tablica 1. Potrošnja u EU-u (tone)   2008. 2009. 2010. RIP Ukupni uvoz 4 600 7 600 10 300 14 300 Proizvodnja Unije prodana na tržištu Unije 91 000 91 500 87 700 82 456 Ukupna potrošnja 95 600 99 100 98 000 96 756 Indeks (2008. = 100) 100 104 103 101

(86)	Ukupna potrošnja na tržištu EU-a samo je malo fluktuirala tijekom razmatranog razdoblja. Razlog ove stabilnosti jest da je tržište EU-a za odnosni proizvod zrelo te, budući da se radi o proizvodu koji se općenito koristi u kućanstvu, nije podlijegalo fluktuaciji unatoč gospodarskoj krizi.

3.   Uvoz iz odnosne zemlje

3.1.   Obujam i tržišni udio

(87)

Obujam uvoza dobiven je od podnositelja pritužbe koji je prilagodio statističke podatke Eurostata na temelju svog poznavanja tržišta. Ova prilagodba bila je potrebna jer statistički podaci oznaka KN sadrže uvoz koji se ne odnosi na odnosni proizvod. Prilagodba se temeljila na znanju o izvozu na tržište EU-a različitih zemalja izvoznica i uvoznoj cijena koja bi označavala je li uvoz odnosni proizvod ili nije. Detaljni podaci i metodologija dani su na raspolaganje zainteresiranim strankama u Prilogu 3. pritužbe. Na toj se osnovi uvoz u Uniju iz NRK-a tijekom razmatranog razdoblja razvijao na sljedeći način: Tablica 2. Uvoz iz NRK-a   2008. 2009. 2010. RIP Uvoz iz NRK-a (tone) 4 270 6 836 9 839 12 994 Indeks (2008. = 100) 100 160 230 304 Tržišni udio 4,5 % 6,9 % 10,0 % 13,4 % Indeks (2008. = 100) 100 154 225 301 Izvor: Podnositelj pritužbe.

(88)

Nakon antidampinškog ispitnog postupka o glavnim sirovinama i proizvodu na početku proizvodnog lanca (aluminijska folija u velikim kolutima) što je rezultiralo uvođenjem pristojbi 2009. za kineske proizvođače, obujam uvoza iz NRK-a značajno se povećao. Obujam uvoza odnosnog proizvoda povećao se za više od 200 % tijekom razmatranog razdoblja.

(89)	Tržišni udio kineskih proizvođača izvoznika pokazuje isti trend rasta kao i uvoz tijekom razmatranog razdoblja, rastući s 4,5 % 2008. na 13,4 % tijekom RIP-a.

3.2.   Cijene dampinškog uvoza i sniženje cijena

(90)	Prosječne cijene uvoza iz NRK-a razvijale su se kako slijedi: Tablica 3. Cijene uvoza iz NRK-a   2008. 2009. 2010. RIP Prosječna cijena CIF u EUR/tona  (3) 2 335 2 600 2 518 Indeks (2009. = 100)  (3) 100 111 108 Izvor: Eurostat.

(91)

Trebalo bi navesti da su kineske uvozne cijene u velikoj mjeri slijedile kineske cijene sirovina (većinom aluminijske legure). Ipak, uvozne cijene pale su za 3 % u RIP-u u usporedbi s 2010. u vrijeme kad su se cijene sirovina povećale za oko 4 % (vidjeti tablicu u nastavku). Tablica 4. Razvoj prosječnih kineskih cijena aluminija   2008. 2009. 2010. RIP SHFE mjesečna promptna ponderirana prosječna cijena po toni (EUR) 1 408 1 187 1 467 1 523 Indeks (2008. = 100) 100 84 104 108 Izvor: Šangajska terminska burza (SHFE), bez PDV-a.

(92)	Budući da sav poznati kineski uvoz predstavljaju privatne marke, usporedbe sniženja prodajnih cijena (i sniženja ciljnih cijena) izvršene su samo na temelju prodaje proizvoda privatnih marki industrije Unije.

(93)

Kako bi se utvrdilo sniženje cijena tijekom RIP-a, ponderirane prosječne prodajne cijene po vrsti proizvoda proizvođača iz Unije koje su naplaćene nepovezanim kupcima na tržištu Unije, prilagođene na razinu cijene franko tvornice, uspoređene su s odgovarajućim ponderiranim prosječnim cijenama dampinškog uvoza kineskih proizvođača koji su surađivali koje su naplaćene prvom neovisnom kupcu na tržištu Unije, a koje su utvrđene na temelju vrijednosti CIF uz odgovarajuća usklađivanja za prava iz postojeće pristojbe i troškove nakon uvoza.

(94)

Usporedba cijena napravljena je za svaku vrstu za poslove na istoj razini trgovine, primjereno prilagođena prema potrebi, nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe, kad se izrazi kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a, pokazao je ponderiranu prosječnu maržu sniženja cijene od 10,0 % od strane kineskih proizvođača izvoznika.

4.   Gospodarsko stanje industrije Unije

4.1.   Uvodne napomene

(95)	Prema članku 3. stavku 5. Osnovne uredbe, Komisija je ispitala sve važne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji su utjecali na stanje industrije Unije.

(96)

Makroekonomski pokazatelji (proizvodnja, kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje i tržišni udio) ocjenjivali su se na razini cijele industrije Unije. Ocjena se temeljila na podacima koje je dostavio podnositelj pritužbe, a uspoređeni su s podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije koji su surađivali.

(97)

Analiza mikroekonomskih pokazatelja (prosječne jedinične cijene, zaposlenost, plaće, produktivnost, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala) izvršena je na razini proizvođača iz Unije u uzorku. Ocjena se temeljila na njihovim podacima koji su valjano provjereni.

4.2.   Makroekonomski pokazatelji

4.2.1.   Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

Tablica 5.

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

	2008.	2009.	2010.	RIP
Obujam proizvodnje (tone)	95 500	95 000	93 000	91 000
Indeks (2008. = 100)	100	99	97	95
Proizvodni kapacitet (u tonama)	160 000	164 000	164 000	164 000
Indeks (2008. = 100)	100	103	103	103
Iskorištenost kapaciteta	59,7 %	57,9 %	56,7 %	55,5 %
Indeks (2008. = 100)	100	97	95	93

(98)

Gornja tablica pokazuje da se proizvodnja smanjila tijekom razmatranog razdoblja unatoč tomu što je tijekom istog razdoblja potrošnja ostala stabilna. Iako je proizvodni kapacitet ostao umjereno stabilan tijekom razmatranog razdoblja, iskorištenost kapaciteta slijedila je isto silazno kretanje kao i proizvodnja.

4.2.2.   Obujam prodaje i tržišni udio

Tablica 6.

Obujam prodaje i tržišni udio

	2008.	2009.	2010.	RIP
Obujam prodaje na tržištu EU-a (tone)	91 000	91 500	87 700	82 456
Indeks (2008. = 100)	100	101	96	91
Tržišni udio	95,2 %	92,3 %	89,5 %	85,2 %
Indeks (2008. = 100)	100	97	94	90

(99)	Obujam prodaje industrije Unije smanjio se za 9 % tijekom razmatranog razdoblja, a njezin tržišni udio kontinuirano je padao s 95,2 % 2008. na 85,2 % tijekom RIP-a.

4.2.3.   Rast

(100)

Pad u obujmu prodaje EU-a i tržišnom udjelom industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja trebao bi se gledati u kontekstu stabilne potrošnje tijekom istog razdoblja, kako je opisano u uvodnoj izjavi 85.

4.3.   Podaci o proizvođačima iz Unije u uzorku (mikroekonomski pokazatelji)

4.3.1.   Prosječne jedinične cijene u Uniji i troškovi proizvodnje

Tablica 7.

Prodajne cijene

	2008.	2009.	2010.	RIP
Jedinična cijena u EU-u za nepovezane kupce (eura po toni)	4 479	3 950	4 237	4 378
Indeks (2008. = 100)	100	88	95	98

(101)

Kretanje prosječnih prodajnih cijena (uključujući proizvode s markom i bez marke) pokazuje pad od 2 % tijekom razmatranog razdoblja. Ipak, nije se smatralo da su prodajne cijene pouzdan pokazatelj štete jer su na njih uvelike utjecale cijene sirovina (uglavnom aluminija) koje su pokazivale slično kretanje tijekom razmatranog razdoblja. Općenito su cijene u 2010. i RIP-u bile pod pritiskom zbog sniženja cijena opisanog u gornjoj uvodnoj izjavi 94.

4.3.2.   Zaposlenost, produktivnost i plaće

Tablica 8.

Zaposlenost, produktivnost i plaće

	2008.	2009.	2010.	RIP
Broj zaposlenika	301	314	287	284
Indeks (2008. = 100)	100	104	95	94
Produktivnost (jedinica po zaposleniku)	143	138	141	138
Indeks (2008. = 100)	100	96	98	96
Plaće po zaposleniku	41 070	38 913	44 115	43 600
Indeks (2008. = 100)	100	95	107	106

(102)

Broj zaposlenika smanjio se za 6 % tijekom razmatranog razdoblja, iako su plaće po zaposleniku blago porasle. Nadalje, smanjenje zaposlenika nije dovelo do povećanja u produktivnosti budući da je gubitak u obujmu prodaje, kako je opisano u gornjoj uvodnoj izjavi 99., bio čak i veći. Produktivnost radne snage industrije Unije, mjerena kao proizvodnja po osobi zaposlenoj po godini, blago se smanjila tijekom razmatranog razdoblja. Dosegla je svoju najnižu razinu 2009., nakon čega se počela oporavljati 2010., ali nije dosegla početne razine. Tijekom RIP-a produktivnost se vratila na najnižu razinu 2009.

4.3.3.   Zalihe

Tablica 9.

Zalihe

	2008.	2009.	2010.	RIP
Završne zalihe	2 873	2 994	3 092	3 534
Indeks (2008. = 100)	100	104	108	123
Završne zalihe kao postotak proizvodnje	6,7 %	6,9 %	7,7 %	9,1 %
Indeks (2008. = 100)	100	104	115	136

(103)

Iako su trgovačka društva u uzorku industrije Unije održavala svoje zalihe na niskoj razini koristeći sustav proizvodnje na temelju narudžbe, neki su zajednički proizvodi čuvani na zalihama. Razina zaliha značajno se povećala u apsolutnom smislu i kao postotak proizvodnje. Tijekom razmatranog razdoblja, razina zaliha na kraju godine povećala se sa 6,7 % na 9,1 %.

4.3.4.   Profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala

Tablica 10.

Profitabilnost

	2008.	2009.	2010.	RIP
Profitabilnost prodaje EU-a (% neto prodaje)	2,7 %	6,2 %	2,7 %	0,7 %
Indeks (2008. = 100)	100	231	101	27

(104)

Profitabilnost industrije Unije utvrđena je izražavanjem neto dobiti od prodaje istovjetnog proizvoda prije oporezivanja u postocima prometa kod tih prodaja. Tako izračunana profitabilnost dosegla je svoju najvišu razinu 2009. zbog smanjenih troškova nabave glavne sirovine (odnosno aluminija). Dobit je padala od 2009. na ovamo dosežući 0,7 % u RIP-u. Ovi podaci o profitabilnosti obuhvaćaju sve segmente tržišta, uključujući relativno profitabilan brendirani segment koji je u mnogo manjoj mjeri podlijegao konkurenciji u vidu jeftinog kineskog uvoza. Sam je segment privatnih marki ostvarivao značajan gubitak u RIP-u.

(105)

Industrija Unije nije spomenula sposobnost prikupljanja kapitala kao značajan problem. Tablica 11. Novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja (ROI)   2008. 2009. 2010. RIP Novčani tok 12 716 283 17 369 815 12 030 581 7 771 917 Indeks (2008. = 100) 100 137 95 61 Ulaganja (EUR) 4 604 286 2 167 756 2 770 090 1 716 570 Indeks (2008. = 100) 100 47 60 37 Povrat ulaganja 33,3 % 68,7 % 27,2 % 7,4 % Indeks (2008. = 100) 100 206 82 22

(106)

Kretanje novčanog toka, koji je sposobnost industrije da samostalno financira svoje aktivnosti, kao i povrat ulaganja, slijedili su slično negativno kretanje kao i povrat na promet.

(107)

Jedan proizvođač iz EU-a je 2008. uložio u dodatni objekt za skladištenje. Tijekom ostalih godina razmatranog razdoblja, nisu identificirana velika ulaganja u pogledu trgovačkih društava u uzorku industrije Unije.

4.3.5.   Visina stvarne dampinške marže

(108)

Dampinške su marže navedene gore u odjeljku o dampingu. Sve utvrđene marže značajno su više od razine de minimis. Štoviše, s obzirom na obujam i cijene dampinškog uvoza iz NRK-a, učinak stvarnih marža dampinga na tržište EU-a ne može se smatrati zanemarivim.

5.   Zaključak o šteti

(109)

Ispitni postupak pokazao je da se mnogo pokazatelja štete koji se odnose na gospodarsko stanje industrije Unije pogoršalo ili nije razvilo u skladu s potrošnjom tijekom razmatranog razdoblja. Takvo zapažanje posebno se primjenjuje na razdoblja od 2010. do kraja RIP-a.

(110)

Tijekom razmatranog razdoblja, u kontekstu stabilne potrošnje, obujam uvoza iz NRK-a stalno se i značajno povećavao. Istodobno se obujam prodaje industrije Unije smanjio ukupno za 9 %, a njezin tržišni udio pao je za približno 10 postotnih bodova. Također se obujam zaliha industrije Unije značajno povećao, ukazujući na njenu nemogućnost prodaje proizvoda. Dampinški uvoz po niskim cijenama stalno se povećavao tijekom razmatranog razdoblja te je značajno snižavao cijene industrije Unije tijekom RIP-a.

(111)

Nadalje, pokazatelji štete vezani za financijski rezultat industrije Unije, kao što su novčani tok i profitabilnost, bili su ozbiljno pogođeni 2010. i u RIP-u.

(112)

Na temelju gore navedenog, zaključeno je da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe.

F.   UZROČNOST

1.   Uvod

(113)

U skladu s člankom 3. stavkom 6. i stavkom 7. Osnovne uredbe, ispitano je je li dampinški uvoz podrijetlom iz NRK-a prouzročio štetu Uniji u mjeri koja se može smatrati materijalnom. Poznati čimbenici, osim dampinškog uvoza, koji su mogli uzrokovati štetu industriji Unije ispitani su kako bi se osiguralo da se sva šteta koju su uzrokovali ti čimbenici ne pripiše dampinškom uvozu.

2.   Učinak dampinškog uvoza

(114)

Na kraju 2009. uvedene su antidampinške pristojbe na velike kolute aluminijske folije podrijetlom iz NRK-a. Od tada se uvoz odnosnog proizvoda (proizvod na kraju proizvodnog lanca) značajno povećao. Ova povećanja podudaraju se s pogoršanjem stanja u industriji Unije.

(115)

Ispitni je postupak pokazao da je potrošnja Unije ostala stabilna tijekom razmatranog razdoblja, dok se obujam dampinškog uvoza iz NRK-a dramatično povećao za više od 200 %. Tržišni udio ovog uvoza također se povećao s 4,5 % 2008. na 13,4 % u RIP-u (odnosno za oko 9 postotnih bodova). Istodobno se obujam prodaje industrije Unije smanjio za 9 %, a tržišni udio je također pao za približno 9 postotnih bodova, od 95,2 % 2008. na 85,2 % u RIP-u.

(116)

S obzirom na pritisak na cijene, treba naglasiti da su kineski proizvođači izvoznici snizili cijene industrije Unije u RIP-u. Pritisak na cijene u sve većem obujmu omogućio je kineskim proizvođačima izvoznicima da sklope ugovore s velikim kupcima (trgovcima na malo i veliko). Za ugovore koje je zadržala, industrija Unije morala se odreći povećanja cijena koja su joj bila potrebna kako bi uklonila učinak povećanja u cijenama aluminija. Sniženje cijena u RIP-u bilo je oko 10 %, a te je godine industrija Unije povisila prosječne cijena za 3 % kao odraz povećanih troškova sirovine, budući da su kineski proizvođači izvoznici snizili svoje cijene na tržištu EU-a za približno 3 % (vidjeti Tablicu 3.). Rezultat je bilo značajno pogoršanje u profitabilnosti industrije Unije.

(117)

Na temelju gore navedenog, zaključuje se da je veliko povećanje dampinškog uvoza iz NRK-a po cijenama koje snižavaju cijene industrije Unije odigralo odlučujuću ulogu u materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije što se odražava posebno u njenom slabom financijskom stanju, u padu obujma prodaje i tržišnog udjela te u pogoršanju mnogo pokazatelja štete.

3.   Učinak ostalih čimbenika

3.1.   Uvoz iz trećih zemalja

(118)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja naveden je u tablici u nastavku. Količinu i kretanja cijena dostavio je podnositelj pritužbe na temelju podataka Eurostata. Tablica 12. Uvoz iz trećih zemalja   2008. 2009. 2010. RIP Uvoz iz trećih zemalja 330 764 461 1 306 Indeks (2008. = 100) 100 231 140 396 Tržišni udio 0,3 % 0,8 % 0,5 % 1,3 % Indeks (2008. = 100) 100 223 136 391

(119)

Uvoz iz trećih zemalja (uglavnom Indije, Rusije, Tajvana i Turske) povećao se za 300 % tijekom razmatranog razdoblja. Ipak, ukupan tržišni udio ovog uvoza u EU još uvijek ostaje zanemariv. Stoga nije mogao doprinijeti šteti koju je industrija Unije pretrpjela tijekom RIP-a.

3.2.   Obujam izvoza i cijene

(120)

Obujam izvoza proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja naveden je u tablici u nastavku. Količina i kretanja cijena provjereni su podaci proizvođača u uzorku. Tablica 13. Izvoz proizvođača iz Unije u uzorku   2008. 2009. 2010. RIP Obujam izvoza EU-a 1 900 1 800 1 600 1 700 Indeks (2008. = 100) 100 95 84 89 Izvoz kao postotak proizvodnje 2,0 % 1,9 % 1,7 % 1,9 % Indeks (2008. = 100) 100 95 86 94 Izvozne cijene 3 792 3 460 3 447 3 565 Indeks (2008. = 100) 100 91 91 94

(121)

Obujam izvoza proizvođača u uzorku nije bio značajan tijekom razmatranog razdoblja i nikad nije predstavljao više od 2 % obujma proizvodnje. Slijedio je kretanje slično onom obujma prodaje na europskom tržištu. U pogledu ograničenog obujma, razvoj izvoza industrije Unije nije pridonio pretrpljenoj materijalnoj šteti.

3.3.   Utjecaj gospodarske krize

(122)

Gospodarska kriza nije prouzročila smanjenje potrošnje Unije tijekom razmatranog razdoblja. Kako se moglo očekivati za proizvode za kućanstvo koji nisu luksuz, financijska kriza nije utjecala na potrošnju AHF-a koja ostaje vrlo stabilan proizvod u prehrambenoj industriji i industriji ambalaže. Tako gospodarska kriza nije doprinijela šteti koju je industrija Unije pretrpjela tijekom RIP-a.

3.4.   Natjecanje na tržištu Unije

(123)

Tržišno natjecanje na tržištu Unije je jako ako se na umu ima da je industrija Unije poprilično raznovrsna (ima preko 30 proizvođača) i da je jedan od glavnih kupaca snažan maloprodajni sektor.

(124)

Tijekom mnogo godina glavni trgovci na malo Europske unije razvili su vlastite marke (privatne marke) koje su u pogledu AHF-a postupno smanjile obujam prodaje proizvođača vlastitih marki. To je štetno za proizvođače u industriji Unije koji su pretrpjeli pad u prodaji profitabilnijeg brendiranog segmenta, što ih je prisililo na veće međusobno tržišno natjecanje u rastućem segmentu privatnih marki.

(125)

Međutim, ovaj razvoj je postupan proces koji traje mnogo godina i ispitni postupak je pokazao da su se posao s privatnim markama povećao samo s 83 % na 84 % od 2010. do RIP-a. Stoga, iako će ovo povećanje imati mali učinak na proizvođače iz EU-a, ne objašnjava opseg štetnih kretanja koja su iskusili.

3.5.   Razvoj troškova proizvodnje industrije Unije

(126)

Zainteresirane stranke tvrdile su da su fluktuacije u troškovima proizvodnje, uglavnom cijena aluminija, doprinijele šteti.

(127)

Troškovi proizvodnje AHF-a usko su povezani s razvojem cijene aluminija, glavne sirovine koja se koristi za proizvodnju ovog proizvoda. LME je svjetsko mjerilo za cijene aluminija. Tablica 14. Razvoj prosječnih cijena aluminija na LME-u   2008. 2009. 2010. RIP Prosječna LME cijena za gotovinu po toni u USD 2 750 1 750 2 150 2 460 Indeks (2008. = 100) 100 64 78 90 Izvor: LME.

(128)

Gore prikazani razvoj rezultat je financijske krize koja je započela otprilike u listopadu 2008. Cijene aluminija pale su zbog smanjene potražnje i u određenoj mjeri su se oporavila do kraja RIP-a. Ipak, industrija AHF-a normalno postavlja svoje cijene na temelju mjerila LME-a uvećane za maržu za pokrivanje troškova transformacije i dobiti. To znači da u uobičajenim okolnostima fluktuacije u mjerilu LME-a nemaju velik učinak na stanje industrije AHF-a budući da se cijene gotovih proizvoda kreću u skladu s cijenama LME-a. De facto je industrija Unije uvijek egzistirala u okruženju fluktuirajućih cijena aluminija.

(129)

Također se tvrdilo da industrija Unije ima neučinkovitu opremu koja je doprinijela šteti. Treba napomenuti da ispitni postupak nije podržao ovo stajalište te da su de facto troškovi transformacije EU-a i kineski troškovi transformacije u cjelini bili jako slični. Usto, svaka neučinkovitost značila bi da bi profitabilnost industrije Unije bila niska mnogo godina, a tvrdnja ove vrste ne objašnjava gubitak tržišnog udjela, obujma prodaje i profitabilnost koji su se dogodili od 2009. do RIP-a.

(130)

U pogledu gore navedenog, fluktuirajuće cijene aluminija ili navodni nedostatak učinkovitosti proizvodnje ne može se smatrati uzrokom štete koju je pretrpjela industrija Unije.

3.6.   Prekomjerni kapacitet

(131)

Kako je gore spomenuto, iskorištenost kapaciteta europskih proizvođača bila je relativno niska tijekom razmatranog razdoblja. Ipak, budući da proizvođači iz Unije mogu koristiti iste strojeve za premotavanje drugih proizvoda (kao što je prozirna pripijajuća folija) podaci o iskorištenosti kapaciteta ne smatraju se velikim čimbenikom uzročnosti. Također su podaci o iskorištenosti kapaciteta već bili poprilično niski 2008. i 2009. kad su stope profitabilnosti i stanje industrije bili općenito zadovoljavajući.

(132)

Stoga je zaključeno da prekomjerni kapacitet nije značajan uzrok štete koju su pretrpjeli proizvođači iz EU-a.

4.   Zaključak o uzročnosti

(133)

Gornja analiza je pokazala da se bitno povećao obujam i tržišni udio dampinškog uvoza podrijetlom iz NRK-a, posebno 2010. i u RIP-u. Utvrđeno je da je ovaj uvoz snizio cijene koje je industrija Unije naplaćivala na tržištu Unije tijekom RIP-a.

(134)

To povećanje obujma i tržišnog udjela dampinškog uvoza po niskim cijenama iz NRK-a podudaralo se s negativnim razvojem u gospodarskom stanju industrije Unije. Ovo stanje pogoršalo se u RIP-u, kad je industrija Unije nastavila gubiti tržišni udio i profitabilnost, a drugi financijski pokazatelji kao što je novčani tok i povrat ulaganja dosegli su svoje najniže razine.

(135)

Analiza drugih poznatih čimbenika, uključujući gospodarsku krizu, pokazala je da negativan učinak tih čimbenika ne može biti takav da bi mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza iz NRK-a i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(136)

Na temelju gore navedene analize koja je ispravno prepoznala razliku i razdvojila učinke svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije od štetnog utjecaja dampinškog izvoza, privremeno se zaključuje da je dampinški izvoz iz NRK-a prouzročio materijalnu štetu industriji Unije u smislu članka 3. stavka 6. Osnovne uredbe.

G.   INTERES UNIJE

1.   Uvodne napomene

(137)

U skladu s člankom 21. Osnovne uredbe, Komisija je ispitala postoje li, unatoč privremenom zaključku o štetnom dampingu, utemeljeni razlozi za zaključak da u ovom slučaju usvajanje mjera nije u interesu Unije. Analiza interesa Unije temeljila se na uzimanju u obzir svih raznih uključenih interesa, tj. interesa industrije Unije, uvoznika/trgovaca na veliko i trgovaca na malo odnosnog proizvoda.

2.   Interes industrije Unije

(138)

Industrija Unije pretrpjela je materijalnu štetu prouzročenu dampinškim uvozom iz NRK-a. Podsjeća se da je mnogo pokazatelja štete pokazalo negativno kretanje tijekom razmatranog razdoblja. U slučaju izostanka mjera daljnje pogoršanje stanja industrije Unije čini se neizbježnim. Stanje u industriji Unije brzo se pogoršalo nakon uvođenja antidampinških mjera na proizvod na početku proizvodnog lanca (aluminijska folija u velikim kolutima) 2009. Budući da isti strukturni problemi u kineskom aluminijskom sektoru koji su već zapaženi tijekom tog ispitnog postupka i dalje postoje na tržištu, industrija Unije tvrdila je da bi i nju trebalo zaštititi od nepoštenog tržišnog nadmetanja.

(139)

Očekuje se da će uvođenje privremenih antidampinških pristojbi povratiti djelotvorne uvjete trgovine na tržište Unije i time omogućiti industriji Unije da uskladi svoje cijene ispitanog proizvoda kako bi odrazila troškove raznih elemenata i tržišne uvjete. Također se može očekivati da bi uvođenje privremenih mjera industriji Unije omogućilo da povrati barem dio tržišnog udjela koji je izgubila tijekom razmatranog razdoblja, uz daljnji pozitivni učinak na njezinu profitabilnost i ukupno financijsko stanje.

(140)

Ako mjere ne budu uvedene, može se očekivati daljnji gubitak u tržišnom udjelu, a industrija Unije bi nastavila bilježiti gubitke, posebno u sektoru privatnih marki. Ovo bi bilo neodrživo u srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju U pogledu trenda smanjivanja profitabilnosti i ostalih financijskih pokazatelja kao što je novčani tok i povrat ulaganja, može se očekivati da većina proizvođača iz Unije ne bi mogla ostati konkurentna na tržištu, ako mjere ne budu uvedene.

(141)

Usto, industrija Unije snabdijeva svoje kupce (uglavnom trgovce na malo i veliko) ostalim prehrambenim proizvodima i proizvodima za ambalažu kao što su prozirna pripijajuća folija i papirnati proizvodi. Neki od ovih proizvoda proizvode se na istoj opremi za premotavanje koja se koristi i za odnosni proizvod. Odnosni proizvod je glavni segment portfelja proizvoda koje razna trgovačka društva industrije Unije prodaju u mjeri da za neke on predstavlja više od 50 % prometa. Ako se stanje odnosnog proizvoda dalje pogorša, to bi ugrozilo i proizvodnju ostalih proizvoda Unije.

(142)

Privremeno je, stoga, zaključeno da bi uvođenje privremenih antidampinških pristojbi bilo u interesu industrije Unije.

3.   Interes uvoznikâ/trgovaca na veliko

(143)

Što se tiče uvoznikâ, velik dio uvoza odnosnog proizvoda, procjenjuje se oko 50 % tijekom RIP-a, ostvaruju dva velika igrača na europskom tržištu koji svoje proizvode nabavljaju u NRK-u.

(144)

Jedan od tih uvoznikâ povezan je s proizvođačem izvoznikom u uzorku koji je surađivao (CeDo Shanghai). CeDo Group razvio je dvostruku strategiju nabave po kojoj se folija koju prodaje na tržištu Unije proizvodi u NRK-u i Uniji. Grupacija je istaknula da bi antidampinške mjere ugrozile ovu strategiju i smanjile njenu profitabilnost. Ipak, predložene mjere nisu usmjerene prema nijednom određenom trgovačkom društvu, nego im je svrha vraćanje poštene trgovine na tržište Unije.

(145)

Ispitnom postupku nije poznato je li drugi veliki uvoznik (Quickpack) povezan s bilo kojim od svojih kineskih dobavljača. To je zbog toga što je, iako je bio pozvan sudjelovati u ispitnom postupku, odabrao ne sudjelovati. Stoga učinak pristojbi predložene razine na njegovo poslovanje nije jasan.

(146)

Od preostalih uvoznikâ samo su dva surađivala u ovom ispitnom postupku time što su odgovorili na upitnik. Njihovi odgovori predstavljaju oko 6 % ukupnog uvoza iz NRK-a. Ova trgovačka društva su tvrdila da će možda biti prisiljena napustiti tržište folije ako se uvedu antidampinške mjere. Međutim, ostali su proizvodi predstavljali preko 80 % njihovog prometa, budući da su ova dva trgovačka društva uvozila mnogo drugih proizvoda u prehrambenom sektoru i sektoru kućanskih artikala.

(147)

Još jedan uvoznik/proizvođač (Terinex Ltd) nije dostavio odgovor na upitnik, nego je dostavio svoje mišljenje temeljeno na tržištu UK-a. Terinex Ltd objasnio je da je njegova nabava iz NRK-a smanjila njegovu vlastitu proizvodnju, ali da kao mali igrač na tržištu nije smatrao da njegov uvoz šteti industriji Unije. Međutim, ako se u obzir uzme sav uvoz iz NRK-a (uvodna izjava 87. i dalje), tada je, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 114. i dalje, jasno da je uvoz iz NRK-a glavni uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije. Budući da je promet odnosnog proizvoda relativno mali u odnosu na ukupne aktivnosti trgovačkih društava, nije vjerojatno da će uvođenje mjera imati ozbiljan učinak na njegovu ukupnu dobit.

(148)

U pogledu uvoznog sektora općenito (bilo povezanog ili ne), ne može se isključiti da bi uvođenje mjera negativno imalo negativan učinak na ovaj sektor, jer će pristojba vjerojatno uvoz učiniti manje privlačnim, a industrija Unije bi vjerojatno mogla natrag vratiti neke narudžbe/ugovore na štetu uvoznog sektora. Ipak, ovo bi se temeljilo na vraćanju poštenog tržišnog nadmetanja te učinak na uvozni sektor kao cjelinu ne bi bio nesrazmjeran.

(149)

Na temelju gore navedenog, privremeno je zaključeno da učinak na uvoznike ne bi bio takav da se mjere trebaju smatrati protivnima ukupnom interesu Unije.

4.   Interes trgovaca na malo

(150)

U ispitnom je postupku sudjelovalo šest trgovaca na malo. Ti trgovci na malo mogu se smatrati reprezentativnima u pogledu njihove široke geografske rasprostranjenosti u Europskoj uniji te njihove različite veličine u smislu prometa. Svi se oni protive uvođenju mjera zbog toga što će one uvesti dodatne troškove na njihova poslovanja te što bi mjere ograničile njihov odabir dobavljača.

(151)

Ipak, iz njihovih odgovora je vrlo jasno da je proizvod obuhvaćen ispitnim postupkom maleni dio prometa ovih trgovaca na malo (u svakom slučaju manji od 1 %), a sve antidampinške mjere imale bi mali ili nikakav učinak na njihov promet ili dobit.

5.   Interes potrošača

(152)

Komisija se obratila jednom udruženju potrošača koje je odgovorilo da nije zainteresirano za suradnju u ispitnom postupku. Nijedno drugo udruženje potrošača nije se javilo.

(153)

Učinak antidampinških pristojbi na potrošače vjerojatno će biti zanemariv, budući da AHF čini vrlo mali postotak tjednog proračuna potrošača. Usto, očekuje se da bi svako povećanje u cijenama AHF-a na maloprodajnoj razini uzrokovano uvođenjem pristojbi bilo vrlo zanemarivo ili nepostojeće.

6.   Zaključak o interesu Unije

(154)

S obzirom na gore navedeno, privremeno se zaključilo da, na temelju raspoloživih podataka o interesu Unije, ne postoje utemeljeni razlozi protiv uvođenja privremenih mjera za uvoz odnosnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a.

H.   PRIJEDLOG PRIVREMENIH ANTIDAMPINŠKIH MJERA

1.   Razina uklanjanja štete

(155)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije, potrebno je uvesti privremene antidampinške mjere kako bi se spriječila daljnja šteta koju industriji Unije uzrokuje dampinški uvoz.

(156)

Za potrebe utvrđivanja razine navedenih mjera u obzir su uzete utvrđene dampinške marže i iznos pristojbe koji je potreban za uklanjanje štete koju je pretrpjela industrija Unije, bez prekoračenja utvrđenih dampinških marža.

(157)

Kod izračuna iznosa pristojbe potrebnog za uklanjanje učinaka štetnog dampinga, smatralo se da bi sve mjere trebale omogućiti industriji Unije da pokrije troškove proizvodnje i da ostvari dobit prije oporezivanja koju industrija ove vrste u sektoru može razumno ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, odnosno u izostanku dampinškog uvoza, od prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(158)

U prethodnim ispitnim postupcima koji su se ticali AHF-a (veliki koluti), marža uobičajene dobiti bila je postavljena na 5 % na osnovi koja je opisana gore u tekstu. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi 6 % bila opravdana profitna marža za industriju, u izostanku štetnog dampinga. Ipak, nije valjano argumentirao ovu tvrdnju i stoga, u izostanku komentara u vezi tim, smatra se primjerenim pozvati se na profitnu maržu od 5 % utvrđenu u prethodnom ispitnom postupku. Stoga se privremeno smatra da se profitna marža od 5 % prometa treba smatrati primjerenom brojkom koju je industrija Unije mogla očekivati da će dobiti u izostanku štetnog dampinga. Na toj je osnovi izračunana neštetna cijena za industriju Unije za istovjetni proizvod. Neštetna cijena dobivena je oduzimanjem stvarne dobiti ostvarene tijekom RIP-a od prodajnih cijena EU-a i njenom zamjenom s gore spomenutom profitnom maržom.

(159)

Potrebno povećanje cijene zatim je određeno na temelju usporedbe ponderiranog prosjeka uvozne cijene proizvođača izvoznika koji su surađivali iz NRK-a, kako je utvrđen za izračune sniženja cijena, s neštetnom cijenom proizvoda koje su proizvođači iz Unije prodali na tržištu Unije tijekom RIP-a. Sve razlike koje su posljedica navedene usporedbe izražene su kao postotak prosječne ukupne uvozne vrijednosti CIF.

2.   Privremene mjere

(160)

S obzirom na prethodno navedeno, smatra se da, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, treba uvesti privremene antidampinške mjere na uvoz podrijetlom iz NRK-a na razini nižoj od marži dampinga i štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(161)

Na temelju gore navedenoga, utvrđene su stope antidampinške pristojbe uspoređivanjem marži uklanjanja štete i dampinških marži. Posljedično, predložene stope antidampinške pristojbe su sljedeće: Predložene privremene antidampinške pristojbe Naziv trgovačkog društva Dampinška marža Marža štete Privremena pristojba CeDo Shanghai Co. Ltd. 39,3 % 16,3 % 16,3 % Ningbo Times Co. Ltd. 31,4 % 15,5 % 15,5 % Ningbo Favoured Commodity Co. Ltd. 28,6 % 13,0 % 13,0 % Ostala trgovačka društva koja su surađivala 35,2 % 15,5 % 15,5 % Dampinška marža na području cijele zemlje 43,4 % 35,4 % 35,4 %

(162)

Stope antidampinških pristojba za pojedina trgovačka društva navedena u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga iste odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih trgovačkih društava. Te stope pristojbe (nasuprot pristojbama na razini zemlje koje se primjenjuju na „sva ostala trgovačka društva”) isključivo se primjenjuju na uvoz proizvoda podrijetlom iz NRK-a koje su proizvela ta trgovačka društva, a tako i navedeni specifični pravni subjekti. Uvezeni proizvod koje proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se ne spominje posebno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu se okoristiti tim stopama i podložni su stopama pristojbe koje se primjenjuju na „sva ostala trgovačka društva”.

(163)

Svi zahtjevi kojima se traži primjena ovih stopa antidampinških pristojbi za pojedinačna trgovačka društva (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) upućuju se bez odlaganja Komisiji (4) sa svim odgovarajućim informacijama, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, Uredba će se na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava koja imaju koristi od individualnih stopa pristojbe.

I.   ZAVRŠNA ODREDBA

(164)

Radi dobrog je upravljanja potrebno odrediti razdoblje unutar kojeg zainteresirane stranke, koje su se javile u roku navedenom u obavijesti o pokretanju postupka, mogu u pisanom obliku izraziti svoje stavove i zatražiti raspravu. Nadalje, treba naglasiti da su nalazi u vezi s uvođenjem pristojba za potrebe ove Uredbe privremeni i mogu se ponovo razmatrati za potrebe konačnih mjera,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Uvodi se privremena antidampinška pristojba na uvoz aluminijske folije minimalne debljine 0,007 mm, ali maksimalne 0,021 mm, bez podloge, daljnje neobrađene osim valjanjem, bilo reljefirane, u rolama male težine koja ne prelazi 10 kg, trenutačno razvrstane u oznake KN ex 7607 11 11 i ex 7607 19 10 (oznake TARIC 7607111110 i 7607191010) podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

2.   Stopa privremene antidampinške pristojbe koja se primjenjuje na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, za proizvod opisan u stavku 1. koji proizvode dolje navedena trgovačka društva, jest sljedeća:

Trgovačko društvo	Pristojba (%)	Dodatna oznaka TARIC
CeDo Shanghai Co. Ltd.	16,3 %	B299
Ningbo Times Co. Ltd.	15,5 %	B300
Ningbo Favoured Commodity Co. Ltd.	13,0 %	B301
Able Packaging Co.,Ltd	15,5 %	B302
Guangzhou Chuanlong Aluminium Foil Product Co.,Ltd	15,5 %	B303
Ningbo Ashburn Aluminium Foil Products Co.,Ltd	15,5 %	B304
Shanghai Blue Diamond Aluminium Foil Manufacturing Co.,Ltd	15,5 %	B305
Weifang Quanxin Aluminium Foil Co.,Ltd	15,5 %	B306
Zhengzhou Zhuoshi Tech Co. Ltd	15,5 %	B307
Zhuozhou Haoyuan Foil Industry Co.,Ltd	15,5 %	B308
Zibo Hengzhou Aluminium Plastic Packing Material Co.,Ltd	15,5 %	B309
Yuyao Caelurn Aluminium Foil Products Co.,Ltd	15,5 %	B310
Sva ostala trgovačka društva	35,4 %	B999

3.   Puštanje u slobodan promet u Uniji proizvoda iz stavka 1. podliježe dostavi osiguranja na iznos jednak iznosu privremene pristojbe.

4.   Osim ako je drukčije određeno, primjenjuju se važeće odredbe o carinskim pristojbama.

Članak 2.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. Uredbe (EZ) br. 1225/2009, zainteresirane stranke mogu zatražiti objavu bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je usvojena Uredba, izjaviti svoja stajališta u pisanom obliku i zatražiti od Komisije usmenu raspravu u roku jednog mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

2.   U skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1225/2009, odnosne stranke mogu komentirati primjenu ove Uredbe u roku od jednog mjeseca od datuma njezina stupanja na snagu.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. ove Uredbe primjenjuje se u razdoblju od šest mjeseci.

---

(1)  SL L 343, 22.12.2009., str. 51.

(2)  SL C 371, 20.12.2011., str. 4.

(3)  Nema dostupnih cijena, budući da je oznaka KN 7607 11 11 za aluminijsku foliju kreirana 2009.

Izvor: Eurostat.

(4)  European Commission, Directorate-General for Trade, Directorate H, 1049 Brussels, Belgium.

---