11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32002D0971

L 337/55

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.11.2002.

ODLUKA VIJEĆA

od 18. studenoga 2002.

o ovlašćivanju država članica da u interesu Zajednice ratificiraju Međunarodnu konvenciju o odgovornosti i naknadi za štete u vezi s prijevozom štetnih i opasnih tvari morem, iz 1996. (Konvencija HNS) ili da joj pristupe

(2002/971/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c), članak 67. stavak 1. i članak 300. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Cilj Međunarodne konvencije o odgovornosti i naknadi za štete u vezi s prijevozom štetnih i opasnih tvari morem, iz 1996. (dalje u tekstu „Konvencija HNS”) je osigurati odgovarajuću, brzu i djelotvornu naknadu osobama koje su pretrpjele štetu zbog izlijevanja štetnih i opasnih tvari koje se prevoze morem. Konvencija HNS ispunjava veliku prazninu koja u međunarodnom zakonodavstvu postoji u području odgovornosti za onečišćenje mora.

(2)

Članci 38., 39. i 40. Konvencije HNS utječu na sekundarno zakonodavstvo Zajednice u pitanju nadležnosti te priznavanja i izvršavanja presuda kako je utvrđeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (3).

(3)	Stoga Zajednica ima isključivu nadležnost u vezi s člancima 38., 39. i 40. Konvencije HNS, u smislu utjecaja te Konvencije na pravila utvrđena u Uredbi (EZ) br. 44/2001. Države članice zadržavaju nadležnost nad pitanjima obuhvaćenima tom Konvencijom koja ne utječu na zakonodavstvo Zajednice.

(4)

Prema Konvenciji HNS, njene stranke mogu biti samo suverene države; kratkoročno gledano ne postoje planovi za ponovno otvaranje pregovora radi uzimanja u obzir nadležnosti Zajednice nad tim pitanjem. Stoga Zajednica za sada ne može ratificirati Konvenciju HNS ili joj pristupiti, niti je izgledno da će ona to moći učiniti u skoroj budućnosti.

(5)	Konvencija HNS posebno je važna s obzirom na interese Zajednice i njezinih država članica jer pruža, u izravnoj vezi s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., mogućnost za unapređivanje zaštite žrtava u okviru međunarodnih propisa o odgovornosti za onečišćenje mora,

(6)

Bitna pravila sustava uvedena Konvencijom HNS u nadležnosti su država članica i samo su odredbe o nadležnosti te priznavanju i izvršavanju presuda u isključivoj nadležnosti Zajednice. S obzirom na predmet i cilj Konvencije HNS, nije moguće odijeliti prihvaćanje odredaba te Konvencije koje su u nadležnosti Zajednice od odredaba koje su u nadležnosti država članica.

(7)	Vijeće bi stoga trebalo ovlastiti države članice da u interesu Zajednice ratificiraju Konvenciju HNS ili joj pristupe, pod uvjetima navedenima u ovoj Odluke.

(8)

Države članice bi trebale u razumnom roku dovršiti svoje postupke ratifikacije Konvencije HNS ili pristupanja toj Konvenciji u interesu Zajednice. Države članice bi trebale razmjenjivati informacije statusu njihovih postupaka ratifikacije ili pristupanja kako bi pripremile polaganje svojih isprava o ratifikaciji Konvencije ili pristupu Konvenciji.

(9)	Ujedinjena Kraljevina i Irska sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(10)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženoga Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke koja za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Ne dovodeći u pitanje postojeću nadležnost Europske zajednice nad ovim pitanjem, Vijeće ovlašćuje države članice da u interesu Zajednice ratificiraju Konvenciju HNS ili joj pristupe, pod uvjetima navedenima u sljedećim člancima.

2. Tekst Konvencije HNS priložen je ovoj Odluci.

3. U ovoj Odluci, izraz „država članica” znači sve države članice osim Danske.

Članak 2.

Pri ratifikaciji Konvencije HNS ili pristupanju njoj, države članice daju sljedeću izjavu:

„Presude suda o pitanjima obuhvaćenima ovom Konvencijom se ( (4)…), priznaju i izvršavaju u ( (5)…) u skladu s odgovarajućim unutarnjim propisima Zajednice o ovom pitanju. (6)”

Članak 3.

1. Države članice poduzimaju korake potrebne za polaganje isprava o ratifikaciji Konvencije HNS ili isprava o pristupu kod glavnog tajnika Međunarodne pomorske organizacije, u razumnom roku i, ako je moguće, prije 30. lipnja 2006.

2. Države članice prije 30. lipnja 2004. obavješćuju Vijeće i Komisiju o predviđenom roku dovršetka svojih postupaka ratifikacije ili pristupanja.

3. Države članice nastoje razmjenjivati informacija o statusu njihovih postupaka ratifikacije ili pristupanja.

Članak 4.

Prilikom ratifikacije Konvencije HNS ili pristupanja toj Konvenciji, države članice u pisanom obliku obavješćuju glavnog tajnika Međunarodne pomorske organizacije o provedenoj ratifikaciji ili pristupanju u skladu s ovom Odlukom.

Članak 5.

Države članice, u najkraćem mogućem roku, poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi osigurale da se Konvencija HNS izmijeni na način da se Zajednici omogući da postane njezina ugovorna stranka.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. studenoga 2002.

Za Vijeće

Predsjednik

P. S. MØLLER

(1) SL C 51 E, 26.2.2002., str. 370.

(2) Mišljenje dano 11. lipnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL L 12, 16.1.2001., str. 1.

(4) Sve države članice na koje se Odluka primjenjuje, osim država članica koje daju izjavu i Danske.

(5) Države članice koje daju izjavu.

(6) Trenutačno, ovi su propisi utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 44/2001.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32003R0669

L 097/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.04.2003.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 669/2003

od 8. travnja 2003.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1035/2001 o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus spp.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ-a) br. 1035/2001 od 22. svibnja o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus spp. (3) provodi se program dokumentacije o ulovu koji je usvojila Komisija za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa, dalje u tekstu: „CCAMLR”, na njenom 18. godišnjem sastanku u studenome 1999.

(2)	CCAMLR je na svom 20. godišnjem sastanku u studenome 2001. i 21. godišnjem sastanku u studenome 2002. usvojio niz izmjena programa s ciljem suzbijanja, između ostalog, davanja netočnih podataka i poboljšanja kontrole izvoza te je uveo postupak za prodaju ili raspolaganje zaplijenjenim ulovom.

(3)	Uredbu (EZ) br. 1035/2001 bi stoga trebalo u skladu s time izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1035/2001 mijenja se kako slijedi:

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Uredba odnosi na svu ribu Dissostichus spp. koja potpada pod oznake TARIC-a 0302698800, 0303798810, 0303798890, 0304208810 i 0304208800:

(a)	iskrcanu ili prekrcanu ribarskim brodovima Zajednice; ili

(b)	uvezenu u Zajednicu ili izvezenu ili ponovno izvezenu iz Zajednice.

2. Ova se Uredba ne odnosi na usputni ulov ribe Dissostichus spp. koji obavljaju koče koje ribare na otvorenom moru izvan područja CCAMLR-a.

U smislu ovog stavka, usputni ulov ribe Dissostichus spp. znači količinu ribe Dissostichus spp. manju od 5 % ukupnog ulova svih vrsta i manju od 50 tona za čitav ribarski put broda.

3. Stavak 2. drugi podstavak može se izmijeniti radi primjene zaštitnih mjera CCAMLR-a koje postaju obvezne za Zajednicu, u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 3.”

Članak 9. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Nakon potvrde, pomoću izvješća podataka dobivenih putem automatskog satelitskog sustava praćenja plovila (VMS-a) otpornog na manipulacije, da su područje ribarenja i ulov koji će se iskrcati ili prekrcati na način koji je naveo dotični brod točno navedeni i u skladu s njegovom dozvolom za ribarenje, država članica čiju zastavu brod vije dostavlja broj potvrde zapovjedniku broda najbržim elektroničkim putem.

Zapovjednik broda unosi broj potvrde u dokument o ulovu”

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere za utvrđivanje porijekla sve ribe Dissostichus spp. uvezene ili izvezene iz njihovih područja i za određivanje je li riba Dissostichus spp. ulovljena u području CCAMLR-a na način koji je u skladu sa zaštitnim mjerama CCAMLR-a.

2. Ako država članica ima razloga vjerovati da se kod iskrcaja ili uvoza ribe Dissostichus spp. koja je deklarirana kao ulovljena na otvorenom moru izvan područja CCAMLR-a zapravo radi o ribi Dissostichus spp. ulovljenoj u području CCAMLR-a, država članica zatražit će od države pod čijom zastavom brod plovi dodatnu provjeru dokumenta o ulovu pomoću, inter alia, izvješća podataka dobivenih putem automatskog satelitskog VMS-a.

Ako država čiju zastavu brod vije unatoč ovom zahtjevu ne dokaže da je dokument o ulovu potvrđen pomoću korištenja podataka VMS-a, dokument o ulovu smatrat će se nevažećim ab initio te će se zabraniti uvoz i izvoz ribe Dissostichus spp.

3. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svakom slučaju gdje rezultati dodatne potvrde iz članka 2. ukazuju da riba nije ulovljena na način koji je u skladu sa zaštitnim mjerama CCAMLR-a i mjerama koje su u vezi s tim poduzele države članice.”;

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da je svaka pošiljka ribe Dissostichus spp. uvezena ili izvezena iz njihovog područja popraćena dokumentom o ulovu ovjerenim za izvoz ili ponovni izvoz ili dokumentima koji odgovaraju ukupnoj količini ribe Dissostichus spp. u pošiljci.

2. Države članice osiguravaju da njihova carinska tijela ili drugi ovlašteni službenici zatraže i pregledaju dokumentaciju svake pošiljke ribe Dissostichus spp. uvezene ili izvezene iz njihovog područja kako bi potvrdile da ona sadrži dokument o ulovu ovjeren za izvoz ili ponovni izvoz ili dokumente koji odgovaraju ukupnoj količini ribe Dissostichus spp. u pošiljci. Ta tijela ili službenici također mogu pregledati sadržaj svake pošiljke kako bi potvrdili podatke iz dokumenta ili dokumenata o ulovu.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o svakom slučaju gdje rezultati potvrda iz stavaka 1. i 2. ukazuju na to da nisu ispunjeni uvjeti dokumentacije iz ove Uredbe.

4. Dokument o ulovu ribe Dissostichus spp. s potvrdom o izvozu sadrži:

(a)	sve podatke iz Priloga I. te sve potrebne potpise; i

(b)	potvrdu s potpisom i pečatom ovlaštenog službenika države izvoznice kojom se potvrđuje točnost podataka iz dokumenta.”

5.	Članak 17. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 17. Uvoz i izvoz ribe Dissostichus spp. zabranjen je ako dotični sadržaj nije popraćen dokumentom o ulovu.”

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

1. Država članica čiju zastavu brod vije najbržim dostupnim elektroničkim putem odmah dostavlja tajništvu CCAMLR-a kopije navedene u člancima 10. i 12. zajedno s kopijom za Komisiju.

2. Države članice najbržim dostupnim elektroničkim putem odmah dostavljaju tajništvu kopiju dokumenata o ulovu s potvrdom o izvozu ili ponovnom izvozu zajedno s kopijom za Komisiju, kao i dokumente iz članka 22.a.”

Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

Do 15. ožujka, 15. lipnja, 15. rujna i 15. prosinca svake godine države članice dostavljaju Komisiji podatke iz dokumenata o ulovu o porijeklu, odredištu i količini ribe Dissostichus spp. uvezenoj ili izvezenoj iz njihovog područja.

Svake godine Komisija prosljeđuje podatke o porijeklu i količini tajništvu CCAMLR-a.”

Umeće se sljedeće poglavlje VI.a:

„POGLAVLJE VI.a

Prodaja oduzete ili zaplijenjene ribe

Članak 22.a

Ako država članica ima razloga prodati oduzetu ili zaplijenjenu ribu Dissostichus spp. ili njome raspolagati, ona izdaje posebno ovjereni dokument o ulovu. Taj dokument o ulovu sadrži izjavu o razlozima te ovjere i opisuje okolnosti pod kojima se zaplijenjena riba pušta u opticaj. Države članice osiguravaju u izvedivoj mjeri da počiniteljima nezakonitog ribarenja ne pripadne nikakva financijska korist od prodaje ili raspolaganja tom ribom.”

9.	U članku 24., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Mjere potrebne za provedbu članka 8. stavka 2. točke (d), članka 9., članka 10. stavka 3., članka 11., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 2. i članka 15. usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 2.”

10.	Prilog II. zamjenjuje se Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 8. travnja 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

G. DRYS

(1) SL C 291 E, 26.11.2002., str. 217.

(2) Mišljenje dano 12. veljače 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL L 145, 31.5.2001., str. 1.

PRILOG

„PRILOG II.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32003D0584

L 198/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.07.2003.

ODLUKA VIJEĆA

od 22. srpnja 2003.

o sklapanju Protokola o izmjeni Europske konvencije o zaštiti kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe

(2003/584/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95., u vezi s člankom 300. stavkom 2. i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Vijeće je 24. studenoga 1986. donijelo Direktivu 86/609/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o zaštiti životinja koje se koriste u pokusne ili druge znanstvene svrhe (3), kojom se određuju zajednička pravila koja uključuju načela, ciljeve i glavne odredbe Europske konvencije od 18. ožujka 1986. za zaštitu kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe (dalje u tekstu: Konvencija).

(2)

Vijeće je 23. ožujka 1998. donijelo Odluku 1999/575/EZ o sklapanju, od strane Zajednice, Europske konvencije o zaštiti kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe (4) i dalo izjavu da se Europska zajednica ne smatra obvezanom zahtjevima o dostavi statističkih podataka utvrđenih u članku 28. stavku 1. navedene Konvencije. Konvencija je stupila na snagu 1. studenoga 1998. na području Zajednice.

(3)	Odredbe sadržane u dodacima Konvenciji tehničke su prirode i trebale bi odražavati najnovije znanstvene i tehnološke napretke i rezultate istraživanja unutar obuhvaćenih područja. Stoga je primjereno redovito revidirati te odredbe putem pojednostavljenog postupka.

(4)	Potpisnice Konvencije su 22. lipnja 1998. za potpisivanje otvorile Protokol o izmjeni kojim se određuje pojednostavljeni postupak izmjene dodataka Konvenciji. Ovaj Protokol o izmjeni bi stoga trebalo odobriti,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Protokol o izmjeni Europske konvencije o zaštiti kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe odobrava se u ime Europske zajednice.

Tekst Protokola o izmjeni priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potpisivanje Protokol o izmjeni u skladu s njegovim člankom 4. stavkom 1. točkom (a), kako bi se izrazio pristanak Zajednice da bude njime obvezana.

Članak 3.

Zajednica potpisuje Protokol tek kada one države članice koje su ujedno i ugovorne stranke Europske konvencije iz članka 1. ove Odluke dovrše postupke za sklapanje Protokola o izmjeni u skladu s njegovim člankom 4. Države članice što je prije moguće obavješćuju Komisiju o dovršetku potrebnih postupaka.

Članak 4.

Rezerva koju je Europska zajednica izrazila u odnosu na članak 28. stavak 1. navedene Konvencije, kako je utvrđena u Prilogu B Odluci 1999/575/EZ, ostaje nepromijenjena.

Članak 5.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. srpnja 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

G. ALEMANNO

(1) SL C 25 E, 29.1.2002., str. 538.-540.

(2) Mišljenje od 2. srpnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL L 358, 18.12.1986., str. 1.

(4) SL L 222, 24.8.1999., str. 29.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32003D0877

L 327/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.12.2003.

ODLUKA VIJEĆA

od 8. prosinca 2003.

o pristupanju Kanade Sporazumu o osnivanju Međunarodnog znanstveno-tehnološkog centra između Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Ruske Federacije te, kao jedine stranke, Europske zajednice za atomsku energiju i Europske ekonomske zajednice

(2003/877/EZ, Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3955/92 od 21. prosinca 1992. o sklapanju, u ime Europske ekonomske zajednice, Sporazuma o osnivanju Međunarodnog znanstveno-tehnološkog centra između Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Ruske Federacije i, kao jedne stranke, Europske zajednice za atomsku energiju i Europske ekonomske zajednice (1), a posebno njezin članak 3. stavke 1., 3. i 4.,

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije,

budući da:

(1)

Europska zajednica za atomsku energiju i Europska ekonomska zajednica, kao jedna stranka (dalje u tekstu „Zajednice”) sklopile su 21. prosinca 1992. Sporazum o osnivanju Međunarodnog znanstveno-tehnološkog centra, između njih te Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Ruske Federacije (dalje u tekstu „Sporazum”).

(2)	Kanada je 28. ožujka 2003. obavijestila upravni odbor Međunarodnog znanstveno-tehnološkog centra (dalje u tekstu „odbor centra”) o svojoj namjeri da postane stranka Sporazuma. U skladu s člankom XIII. Sporazuma, odbor centra je odgovoran za odobravanje tog pristupanja.

(3)	Komisija i predsjedništvo Vijeća zastupaju Zajednice u odboru centra. Stajalište Zajednica u vezi s pitanjima koja proizlaze iz članka XIII. Sporazuma, donosi Vijeće, a iznosi ga, kao opće pravilo, Predsjedništvo,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odobrava se, u ime Zajednica, pristupanje Kanade Sporazumu o osnivanju Međunarodnog znanstveno-tehnološkog centra između Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Ruske Federacije i, kao jedne stranke, Europske zajednice za atomsku energiju i Europske ekonomske zajednice.

Članak 2.

Predsjedništvo Vijeća unutar odbora centra izražava odobrenje Zajednica za pristupanje Kanade Sporazumu.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. prosinca 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

F. FRATTINI

(1) SL L 409, 31.12.1992., str. 1.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32003D0882

L 338/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.11.2003.

ODLUKA VIJEĆA

od 27. studenoga 2003.

kojom se države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije od 29. srpnja 1960. o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije, ovlašćuju da u interesu Europske zajednice potpišu Protokol o izmjeni te Konvencije

(2003/882/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c) i članak 67. stavak 5., u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

Protokol o izmjeni Konvencije od 29. srpnja 1960. o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije, koji je izmijenjen Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982. (dalje u tekstu „Pariška konvencija”), dogovoren je u pregovorima s ciljem poboljšanja naknada za žrtve šteta prouzročenih nuklearnim nesrećama. Njime se predviđa povišenje granice odgovornosti i proširenje sustava nuklearne odgovornosti prema trećima na štetu nastalau na okolišu.

(2)

U skladu sa smjernicama za pregovore Vijeća od 13. rujna 2002., Komisija je u pregovorima dogovorila Protokol o izmjeni Pariške konvencije u pitanjima koja su u nadležnosti Europske zajednice. Međutim, u smjernicama za pregovore Vijeća nije bilo predviđeno ugovaranje klauzule kojom bi se omogućilo pristupanje Zajednice Protokolu.

(3)	Ugovorne stranke Pariške konvencije konačno su usvojile Protokol. Tekst Protokola je u skladu sa smjernicama za pregovore Vijeća.

(4)

Zajednica ima isključivu nadležnost u vezi s izmjenom članka 13. Pariške konvencije ako bi takva izmjena utjecala na pravila utvrđena u Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1). Države članice zadržavaju nadležnost u pitanjima koja su obuhvaćena Protokolom, a koja ne utječu na pravo Zajednice. S obzirom na predmet i cilj Protokola o izmjeni, prihvaćanje odredaba Protokola koje potpadaju pod nadležnost Zajednice ne može se odvojiti od odredaba koje potpadaju pod nadležnost država članica.

(5)	Protokol o izmjeni Pariške konvencije posebno je važan s obzirom na interese Zajednice i njenih država članica zato što se njime poboljšava naknada za štete prouzročene nuklearnim nesrećama.

(6)

Pariška konvencija i njezin Protokol o izmjeni nisu otvoreni za sudjelovanje regionalnim organizacijama. Zato Zajednica nije u položaju da potpiše ili ratificira Protokol, ili da mu pristupi. Pod tim okolnostima, i samo u vrlo iznimnim slučajevima, opravdano je da države članice potpišu Protokol u interesu Zajednice.

(7)

Međutim, tri države članice, to jest Austrija, Irska i Luksemburg, nisu stranke Pariške konvencije. S obzirom na to da se Protokolom mijenja Pariška konvencija, da se Uredbom (EZ) br. 44/2001 države članice koje su obvezne navedenom Konvencijom ovlašćuju da nastave primjenjivati pravila o nadležnosti utvrđena u Konvenciji, te da se Protokolom bitno ne mijenjaju pravila o nadležnosti Konvencije, tu je Odluku objektivno opravdano uputiti samo onim državama članicama koje su stranke Pariške konvencije. Prema tome, Austrija, Irska i Luksemburg oslanjaju se i dalje na pravila Zajednice iz Uredbe (EZ) br. 44/2001 te ih primjenjuju u područjima obuhvaćenim Pariškom konvencijom i Protokolom o izmjeni navedene Konvencije.

(8)

Države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije, stoga bi, u interesu Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci, trebale potpisati Protokol o izmjeni Pariške konvencije, podložno njegovom mogućem kasnijem sklapanju. Taj potpis ne dovodi u pitanje položaj Austrije, Irske i Luksemburga.

(9)	Stoga će se odredbe Protokola, u pogledu Europske zajednice, primjenjivati samo na one države članice koje su trenutačno ugovorne stranke Pariške konvencije i neće dovodite u pitanje položaj Austrije, Irske i Luksemburga.

(10)	Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezuje Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 i stoga sudjeluju u donošenju ove Odluke.

(11)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, nije njome obvezana niti podliježe njezinoj primjeni,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Zajednice, države članice koje su trenutačno ugovorne stranke Pariške konvencije, u interesu Europske zajednice, potpisuju Protokol o izmjeni Pariške konvencije, podložno njegovom mogućem kasnijem sklapanju. Taj potpis ne dovodi u pitanje položaj Austrije, Irske i Luksemburga.

2. Tekst Protokola o izmjeni Pariške konvencije priložen je ovoj Odluci.

3. Za potrebe ove Odluke, izraz „država članica” znači sve države članice izuzev Austrije, Danske, Irske i Luksemburga.

Članak 2.

Države članice nastoje potpisati Protokol prije 31. prosinca 2003.

Članak 3.

Prilikom potpisivanja Protokola o izmjeni Pariške konvencije, države članice u pisanom obliku obavješćuju glavnog tajnika Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj da je potpisivanje provedeno u skladu s ovom Odlukom.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. studenoga 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

R. CASTELLI

(1) SL L 12, 16.1.2001., str. 1.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

22003A1223(02)

L 338/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.1982.

PROTOKOL

o izmjeni Konvencije o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije od 29. srpnja 1960., kako je izmijenjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982.

VLADE Savezne Republike Njemačke, Kraljevine Belgije, Kraljevine Danske, Kraljevine Španjolske, Republike Finske, Francuske Republike, Helenske Republike, Talijanske Republike, Kraljevine Norveške, Kraljevine Nizozemske, Portugalske Republike, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, Republike Slovenije, Kraljevine Švedske, Švicarske Konfederacije i Republike Turske,

SMATRAJUĆI da je poželjno izmijeniti Konvenciju o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije, zaključenu u Parizu 29. srpnja 1960. u okviru Organizacije za europsku gospodarsku suradnju, sada Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, kako je izmijenjena Dodatnim protokolom potpisanim u Parizu 28. siječnja 1964. i Protokolom potpisanim u Parizu 16. studenoga 1982.,

SPORAZUMJELE su se:

Konvencija o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije od 29. srpnja 1960., kako je izmijenjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982., izmjenjuje se i glasi:

podstavci i. i ii. stavka (a) članka 1. zamjenjuju se sljedećim:

„(i)	„Nuklearna nesreća” označava svaki događaj ili niz događaja istoga podrijetla koji uzrokuju nuklearnu štetu.

ii.

„Nuklearno postrojenje” označava reaktore osim reaktora koji su dio prijevoznih sredstava; tvornice za proizvodnju ili preradu nuklearnih tvari; tvornice za separaciju izotopa nuklearnoga goriva; tvornice za ponovnu preradu ozračenog nuklearnog goriva; postrojenja za skladištenje nuklearnih tvari osim skladištenja za vrijeme prijevoza takvih tvari; postrojenja za odlaganje nuklearnih tvari; bilo koji reaktor, tvornica, pogon ili postrojenje koje je u postupku razgradnje; i ostala postrojenja u kojima ima nuklearnoga goriva ili ostalih radioaktivnih proizvoda ili otpada što Upravno vijeće za nuklearnu energiju Organizacije (dalje u tekstu „Upravno vijeće”) s vremena na vrijeme utvrđuje; svaka ugovorna stranka može utvrditi da se dva ili više nuklearnih postrojenja jednoga korisnika koja se nalaze na istoj lokaciji, zajedno s bilo kojim drugim objektima na istom prostoru na kojemu se drži nuklearno gorivo ili radioaktivni proizvodi ili otpad, smatraju jednim nuklearnim postrojenjem.”

četiri nova podstavka vii., viii., ix. i x. dodaju se stavku (a) članka 1. i glase:

„(vii)

„Nuklearna šteta” označava:

1.	smrt ili tjelesnu ozljedu;

2.	gubitak ili oštećenje imovine;

i svaku sljedeću štetu u opsegu koji utvrđuje zakonodavstvo nadležnoga suda,

3.	gospodarski gubitak nastao zbog gubitka ili štete gore navedene u podstavcima 1. ili 2. ako nije uključena u navedenim podstavcima, ako ju je pretrpjela osoba koja ima pravo tražiti naknadu zbog takvoga gubitka ili štete;

4.	troškove mjera za dovođenje zagađenoga okoliša u prvobitno stanje, osim ako je to onečišćenje beznačajno, ako su se takve mjere stvarno poduzele ili se trebaju poduzeti, i ako nisu uključene u gornji podstavak 2.;

5.	gubitak prihoda koji proizlazi iz izravnoga gospodarskoga interesa u bilo kojoj uporabi ili uživanju okoliša, do kojega je došlo zbog značajnog onečišćenja toga okoliša, i ako nije uključen u gornji podstavak 2.;

6.	troškove preventivnih mjera i bilo kojega gubitka ili štete prouzročene takvim mjerama,

što se tiče gornjih podstavaka 1. do 5., u slučaju da gubitak ili šteta nastane ili je posljedica ionizirajućeg zračenja koje potječe od bilo kojeg izvora zračenja u nuklearnom postrojenju, ili od nuklearnoga goriva ili radioaktivnih proizvoda ili otpada u nuklearnim tvarima ili od njih, ili nuklearnih tvari koje dolaze iz, potječu iz, ili se šalju u nuklearno postrojenje, bez obzira na to potječu li od radioaktivnih svojstava takvih tvari, ili od kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima takve tvari;

viii.

„mjere za dovođenje u prvobitno stanje” sve su razumne mjere koje su odobrila nadležna tijela države u kojoj su se mjere poduzele, i kojima je cilj da dovedu u prvobitno stanje oštećene ili uništene sastavnice okoliša, ili da uvedu, prema potrebi, jednakovrijedne sastavnice u okoliš. U zakonodavstvu države koja je pretrpjela nuklearnu štetu određuje se tko ima pravo poduzeti takve mjere;

ix.

„preventivne mjere” sve su razumne mjere koje je poduzela bilo koja osoba nakon nuklearne nesreće ili događaja koji je prouzročio ozbiljnu i neposrednu prijetnju od nastanka nuklearne štete, da se spriječi ili smanji nuklearna šteta iz podstavaka (a) točke vii. 1. do 5., podložno bilo kojem odobrenju nadležnih tijela koje se zahtjeva u zakonu države u kojoj su se mjere poduzele;

„razumne mjere” mjere su koje se prema zakonu nadležnoga suda smatraju prikladnim i razmjernim, uzimajući u obzir sve okolnosti, na primjer:

1.	vrstu i opseg nastale nuklearne štete ili, u slučaju preventivnih mjera, vrstu i opseg rizika od nastanka takve štete;

2.	opseg u kojem su, u vrijeme poduzimanja, takve mjere vjerojatno učinkovite; i

3.	odgovarajuću znanstvenu i tehničku stručnost;”

članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Ova se Konvencija primjenjuje na nuklearnu štetu nastalu na području ili u bilo kojemu pomorskome pojasu utvrđenome u skladu s međunarodnim zakonom, ili, osim na području države koja nije ugovorna stranka i nije navedena pod točkama ii. do (iv.) ovog stavka, na brodu ili zrakoplovu koji je registrirala:

i.	ugovorna stranka;

ii.

država koja nije ugovorna stranka koja je, za vrijeme nuklearne nesreće, ugovorna stranka Bečke konvencije o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu od 21. svibnja 1963. i svake izmjene Konvencije koja je na snazi za tu stranku, i Zajedničkog protokola o primjeni Bečke konvencije i Pariške konvencije od 21. rujna 1988., međutim, pod uvjetom da je ugovorna stranka Pariške konvencije na čijem se području nalazi postrojenje odgovornog korisnika ugovorna stranka toga Zajedničkoga protokola;

iii.	država koja nije ugovorna stranka koja, za vrijeme nuklearne nesreće, nema nuklearno postrojenje na svom državnom području ili u bilo kojemu pomorskome pojasu utvrđenome u skladu s međunarodnim zakonom; ili

iv.

svaka druga država koja nije ugovorna stranka i koja, za vrijeme nuklearne nesreće, ima na snazi zakonodavstvo o nuklearnoj odgovornosti koje nudi jednakovrijedne obostrane koristi, i koje se temelji na načelima koja su istovjetna načelima ove Konvencije, uključujući, inter alia, objektivnu odgovornost odgovornog korisnika, isključivu odgovornost korisnika ili odredbu s jednakim učinkom, isključivu nadležnost nadležnoga suda, jednaki tretman svih žrtava nuklearne nesreće, priznavanje i izvršavanje presuda, slobodan prijenos naknade, kamata i troškova.

(b)	Ništa u ovome članku ne sprječava ugovornu stranku, na čijem se području nalazi nuklearno postrojenje odgovornoga korisnika, da utvrdi šire područje primjene ove Konvencije na temelju svoga zakonodavstva.”

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Korisnik nuklearnoga postrojenja odgovaran je, u skladu s ovom Konvencijom, za nuklearnu štetu osim:

i.	štete na samome nuklearnome postrojenju i bilo kojemu drugome nuklearnome postrojenju, uključujući nuklearno postrojenje u izgradnji, na mjestu gdje se to postrojenje nalazi; i

ii.	štete na bilo kojoj imovini na tom istom mjestu koje se koristi ili se ima koristiti u vezi s bilo kojim takvim postrojenjem,

ako se dokaže da je tu štetu uzrokovala nuklearna nesreća u tom postrojenju ili nesreća koja uključuje nuklearne tvari koje proizlaze iz tog postrojenja, osim ako je drukčije propisano u članku 4.

(b)

Ako je nuklearna šteta uzrokovana zajedno nuklearnom nesrećom i događajem koji nije nuklearna nesreća, taj se dio štete koji je uzrokovan tim drugim događajem, u slučaju da ga nije moguće sa sigurnošću razdvojiti od nuklearne štete uzrokovane nuklearnom nesrećom, smatra nuklearnom štetom uzrokovanom nuklearnom nesrećom. Kada je nuklearna šteta uzrokovana zajednički nuklearnom nesrećom i ispuštanjem ionizirajućeg zračenja koje nije obuhvaćeno ovom Konvencijom, ništa u ovoj Konvencija ne ograničava niti na drugi način utječe na odgovornost bilo koje osobe u vezi s ispuštanjem ionizirajućeg zračenja.”

stavci (c) i (d) članka 4. trebaju biti označeni kao stavci (d) i (e), a dodaje se novi stavak (c) koji glasi:

„(c)	Prijenos odgovornosti na korisnika drugog nuklearnog postrojenja sukladno stavcima (a) točki i. i ii. i (b) točki i. i ii. ovog članka može se dogoditi samo ako korisnik ima izravan gospodarski interes za nuklearne tvari koje su u tijeku prijevoza.”

Stavci (b) i (d) članka 5. zamjenjuju se sljedećim:

„(b)

Ako je, međutim, nuklearna šteta uzrokovana nuklearnom nesrećom koja se dogodila na nuklearnom postrojenju i uključuje samo nuklearne tvari koje su tamo uskladištene za vrijeme prijevoza, korisnik nuklearnog postrojenja nije odgovoran ako drugi korisnik ili osoba snose odgovornost sukladno članku 4.

(d)

Ako za nuklearnu štetu odgovara više korisnika u skladu s ovom Konvencijom, odgovornost je tih korisnika zajednička i solidarna, pod uvjetom da je, ako je takva odgovornost posljedica nuklearne štete uzrokovane nuklearnom nesrećom u vezi s nuklearnim tvarima u tijeku prijevoza na istom prijevoznom sredstvu, ili, u slučaju skladištenja za vrijeme prijevoza, u istom nuklearnom postrojenju, ukupni je maksimalni iznos za koji su ti korisnici odgovorni najviši iznos koji se za bilo koga od njih utvrdio sukladno članku 7. Ni u kojem se slučaju od bilo kojega korisnika ne zahtijeva da, u vezi s nuklearnom nesrećom, plati veći iznos od onoga koji se za njega utvrdio sukladno članku 7.”;

Stavci (c) i (e) članka 6. zamjenjuju se sljedećim:

„(c)

Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na odgovornost:

1.	bilo kojega pojedinca za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom za koju korisnik, na temelju članka 3. stavka (a) ili članka 9., prema ovoj Konvenciji nije odgovoran i koju je taj pojedinac prouzročio poduzimanjem ili nepoduzimanjem radnji s namjerom da prouzroči štetu;

2.	osobe koja ima odobrenje za korištenje reaktora koji je dio prijevoznog sredstva za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom kada korisnik nije odgovoran za takvu štetu sukladno članku 4. stavku (a) točki iii. ili stavku (b) točki iii.

ii.	Izvan ove Konvencije korisnik ne odgovara za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom.”

„(e)

Ako korisnik dokaže da je nuklearnu štetu u cijelosti ili djelomično uzrokovala krajnja nepažnja osobe koja je pretrpjela štetu ili zbog toga što je takva osoba poduzela ili propustila poduzeti neku radnju s namjerom da nanese štetu, nadležni sud može, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, korisnika u cijelosti ili djelomično osloboditi njegove obveze da nadoknadi štetu koju je takva osoba pretrpjela.”;

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Svaka ugovorna stranka prema svome zakonodavstvu određuje da odgovornost korisnika za nuklearnu štetu uzrokovanu bilo kojom nuklearnom nesrećom ne iznosi manje od 700 milijuna eura.

(b)

Neovisno o stavku (a) ovog članka i članku 21. stavku (c), svaka ugovorna stranka može,

i.	uzimajući u obzir vrstu nuklearnoga postrojenja i vjerojatne posljedice nuklearne nesreće koju bi to postrojenje moglo prouzročiti, utvrditi niži iznos odgovornosti za to postrojenje, pod uvjetom da ni u kojem slučaju tako utvrđeni iznos nije niži od 70 milijuna eura; i

ii.	uzimajući u obzir prirodu nuklearnih tvari i vjerojatne posljedice nuklearne nesreće koju bi te tvari mogle prouzročiti, utvrditi niži iznos odgovornosti za prijevoz nuklearnih tvari, pod uvjetom da ni u kojem slučaju tako utvrđeni iznos nije niži od 80 milijuna eura.

(c)

Naknada za nuklearnu štetu prouzročenu na prijevoznim sredstvima na kojima su nuklearne tvari bile za vrijeme nuklearne nesreće neće rezultirati smanjenjem odgovornosti korisnika za drugu nuklearnu štetu na iznos niži od 80 milijuna eura, ili bilo koji veći iznos koji je utvrdilo zakonodavstvo ugovorne stranke.

(d)

Iznos odgovornosti korisnika nuklearnih postrojenja na državnom području ugovorne stranke koji je utvrđen u skladu sa stavkom (a) ili (b) ovog članka ili u skladu sa člankom 21. stavkom (c), kao i odredbe bilo kojeg zakonodavstva ugovorne stranke sukladno stavku (c) ovog članka primjenjuju se na odgovornost takvih korisnika gdje god se nuklearna nesreća dogodi.

(e)

Ugovorna stranka može za provoz nuklearnih tvari preko svoga područja postaviti uvjet da se maksimalni iznos odgovornosti odnosnog stranog korisnika poveća, ako smatra da takav iznos primjereno ne pokriva rizik od nuklearne nesreće tijekom provoza, pod uvjetom da tako povećani maksimalni iznos ne prelazi maksimalni iznos odgovornosti korisnika nuklearnih postrojenja koja se nalaze na njenom državnom području.

(f)

Odredbe stavka (e) ovog članka ne primjenjuju se:

i.	na pomorski prijevoz ako, prema međunarodnom pravu, u slučaju krajnje nužde postoji pravo ulaska u luke takve ugovorne stranke ili pravo neškodljivoga prolaska preko njenog državnog područja; ili

ii.	na zračni prijevoz ako, sporazumom ili prema međunarodnome zakonu, postoji pravo preleta ili slijetanja na državnom području takve ugovorne stranke.

(g)

U slučajevima u kojima se Konvencija primjenjuje na državu koja nije ugovorna stranka u skladu s člankom 2. stavkom (a) točkom iv., svaka ugovorna stranka u vezi s nuklearnom štetom može utvrditi iznose odgovornosti niže od minimalnih iznosa utvrđenih prema ovome članku ili prema članku 21. stavku (c) u mjeri u kojoj takva država ne nudi uzajamnu korist u jednakovrijednome iznosu.

(h)	Sve kamate i troškovi koje je sud dosudio u sporovima o naknadi štete prema ovoj Konvenciji ne smatraju se naknadom štete u smislu ove Konvencije, te ih korisnik plaća pored svih svota za koje je odgovoran u skladu s ovim člankom.

(i)	Svote navedene u ovome članku mogu se preračunati u cijelim brojkama u nacionalnoj valuti.

(j)	Svaka ugovorna stranka osigurava da osobe koje su pretrpjele štetu iskoriste svoje pravo na naknadu bez da pokrenu zasebne postupke u vezi s izvorima sredstava predviđenim za takvu naknadu.”;

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Pravo na naknadu prema ovoj Konvenciji podliježe zastari ili prestanku ako se ne podnese tužba,

i.	u odnosu na smrt ili tjelesnu ozljedu, u roku od 30 godina od dana kada se dogodila nuklearna nesreća;

ii.	u odnosu na ostalu nuklearnu štetu, u roku od deset godina od dana kada se dogodila nuklearna nesreća.

(b)

Nacionalnim se zakonodavstvom može, međutim, utvrditi duže razdoblje od onog navedenog u podstavku i. ili ii. stavku (a) ovog članka, ako je ugovorna stranka na čijem se državnom području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika poduzela mjere za pokrivanje odgovornosti toga korisnika za bilo koje tužbe za naknadu štete koje su se pokrenule nakon isteka razdoblja navedenoga u podstavku i. ili ii. stavka (a) ovog članka i tijekom tog dužeg razdoblja.

(c)

Ako je, međutim, duže razdoblje utvrđeno u skladu sa stavkom (b) ovog članka, tužba za naknadu štete podnesena u tome razdoblju ni u kojem slučaju ne utječe na pravo na naknadu štete prema ovoj Konvenciji bilo koje osobe koja je podnijela tužbu protiv korisnika,

i.	u razdoblju od 30 godina za tjelesnu povredu ili smrt;

ii.	u razdoblju od 10 godina za drugu nuklearnu štetu.

(d)

Nacionalnim zakonodavstvom može se utvrditi razdoblje od najmanje tri godine za zastaru ili prestanak prava na naknadu štete prema Konvenciji, računajući od dana kada je osoba, koja je pretrpjela nuklearnu štetu znala, ili od dana kada je osoba trebala znati za nuklearnu štetu kao i za odgovornoga korisnika, pod uvjetom da nisu premašeni rokovi utvrđeni sukladno stavcima (a) i (b) ovog članka.

(e)

Ako se odredbe članka 13. stavka (f) točke ii. primjenjuju, pravo na naknadu štete, međutim, ne podliježe zastari ili prestanku ako se u roku predviđenom u stavcima (a), (b) i (d) ovog članka,

i.	prije odluke Suda iz članka 17., podnese tužba na jednom od sudova između kojih Sud može odabrati; ako Sud utvrdi da nadležni sud nije isti sud na kojemu je tužba već podnesena, može odrediti datum do kojega se tužba mora podnijeti tako utvrđenome nadležnome sudu; ili

ii.	od dotične se ugovorne stranke zahtijeva da pokrene postupak u kojemu će Sud odrediti nadležni sud sukladno članku 13. stavku (f) alineji ii., te se tužba podnosi odmah nakon takvoga utvrđivanja u roku koji određuje Sud.

(f)

Osim ako se nacionalnim pravom ne predviđa drukčije, svaka osoba koja je pretrpjela nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom i koja je podnijela tužbu za naknadu štete u razdoblju predviđenom u ovom članku može izmijeniti svoj zahtjev u vezi s bilo kakvim pogoršanjem nuklearne štete nakon isteka tog razdoblja, pod uvjetom da nadležni sud nije donio konačnu presudu.”;

J.	Članak 9. zamjenjuje se sljedećim: „Korisnik ne odgovara za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom koja je neposredna posljedica oružanoga sukoba, neprijateljstva, građanskoga rata ili pobune.”;

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Za pokriće odgovornosti prema ovoj Konvenciji, korisnik je dužan imati i održavati osiguranje ili drugo financijsko jamstvo u iznosu utvrđenom sukladno članku 7. stavku (a) ili članku 7. stavku (b) ili članku 21. stavku (c) i takve vrste i s uvjetima koje odredi nadležno tijelo javne vlasti.

(b)

Ako iznos za pokriće odgovornosti korisnika nije ograničen, ugovorna stranka na čijem se državnom području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika utvrđuje ograničenje financijskog jamstva odgovornog korisnika, pod uvjetom da bilo koje tako utvrđeno ograničenje nije niže od iznosa navedenog u članku 7. stavku (a) ili članku 7. stavku (b).

(c)

Ugovorna stranka na čijem se državnom području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika osigurava isplate zahtjeva za naknadu nuklearne štete koji su dosuđeni protiv korisnika, pružanjem potrebnih sredstava u slučaju da osiguranje ili drugo financijsko jamstvo nije dostupno ili je nedovoljno za podmirenje takvih zahtjeva, do iznosa koji nije niži od iznosa navedenoga u članku 7. stavku (a) ili članku 21. stavku (c).

(d)

Ni jedan osiguravatelj ili drugi financijski jamac ne može raskinuti ili otkazati osiguranje ili financijsko jamstvo koji su predviđeni u stavku (a) ili (b) ovog članka bez pisane obavijesti nadležnom tijelu javne vlasti najmanje dva mjeseca unaprijed ili, ako se takvo osiguranje ili drugo financijsko jamstvo odnose na prijevoz nuklearnih tvari, u tijeku prijevoza na koji se odnose.

(e)	Svote predviđene kao osiguranje, reosiguranje, ili drugo financijsko jamstvo mogu se upotrijebiti samo za naknadu nuklearne štete uzrokovane nuklearnom nesrećom.”;

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Naknada koja se plaća prema ovoj Konvenciji, premije osiguranja i reosiguranja, svote predviđene kao osiguranje, reosiguranje, ili drugo financijsko jamstvo koji se zahtijevaju sukladno članku 10., te kamata i troškovi navedeni u članku 7. stavku (h), slobodno se prenose između monetarnih područja ugovornih stranaka.”;

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Osim ako je drukčije predviđeno u ovome članku, nad tužbama podnesenima na temelju članaka 3., 4. i 6. stavka (a) nadležni su samo sudovi ugovorne stranke na čijem se državnom području nuklearna nesreća dogodila.

(b)

Ako se nuklearna nesreća dogodi na području isključive gospodarske zone ugovorne stranke ili, ako takva zona nije bila uspostavljena, na području koje ne premašuje granice isključive gospodarske zone ako bi se ta zona uspostavila, nadležnost nad tužbama u vezi s nuklearnom štetom uzrokovanom tom nuklearnom nesrećom, u smislu ove Konvencije, imaju samo sudovi te stranke, pod uvjetom da je dotična ugovorna stranka obavijestila glavnog tajnika Organizacije o takvom području prije nuklearne nesreće. Ništa u ovome stavku ne tumači se tako da se dozvoljava uspostava nadležnosti ili razgraničenje pomorskoga pojasa na način protivan međunarodnom pravu mora.

(c)

Ako se nuklearna nesreća dogodi izvan državnog područja ugovorne stranke, ili ako se dogodi na području za koje nije dana nikakva obavijest sukladno stavku (b) ovog članka, ili ako se mjesto nuklearne nesreće ne može sa sigurnošću utvrditi, nadležnost nad tužbama imaju sudovi ugovorne stranke na čijem se državnom području nuklearno postrojenje odgovornog korisnika nalazi.

(d)

Ako se nuklearna nesreća dogodi na području na kojemu se okolnosti iz članka 17. stavka (d) primjenjuju, nadležnost imaju sudovi za koje je, na zahtjev dotične ugovorne stranke, Sud naveden u članku 17. utvrdio da su sudovi ugovorne stranke koja je najbliže povezana s nesrećom i na koju najviše utječu njene posljedice.

(e)	Uspostava nadležnosti na temelju ovog članka, kao i obavijest o području prema točki (b) ovog članka, ne stvara nikakvo pravo ili obvezu niti postavlja presedan u vezi s razgraničenjem pomorskih pojasa između država na suprotnim ili susjednim obalama.

(f)

Ako nadležnost imaju sudovi više od jedne ugovorne stranke na temelju stavaka (a), (b) ili (c) ovog članka, nadležnost imaju:

i.	ako se nuklearna nesreća dogodila djelomično izvan područja bilo koje ugovorne stranke i dijelom na području samo jedne ugovorne stranke, sudovi te ugovorne stranke; i

ii.	u svakom drugom slučaju, sudovi za koje je, na zahtjev odnosne ugovorne stranke, Sud naveden u članku 17. utvrdio da su sudovi te ugovorne stranke koja je najbliže povezana s nesrećom i na koju najviše utječu njene posljedice.

(g)

Ugovorna stranka čiji sudovi imaju nadležnost osigurava da u vezi s tužbama za naknadu nuklearne štete:

i.	svaka država može podnijeti tužbu u ime osoba koje su pretrpjele nuklearnu štetu, koje su državljani te države ili imaju prebivalište ili boravište na njenom državnom području, te koje su s tim suglasne; i

ii.	svaka osoba može podnijeti tužbu za provedbu prava prema ovoj Konvenciji stečenih subrogacijom ili prijenosom.

(h)

Ugovorna stranka čiji sudovi imaju nadležnost prema ovoj Konvenciji osiguravaju da samo jedan od njenih sudova bude nadležan pri odlučivanju o naknadi za nuklearnu štetu koju je prouzročila bilo koja nuklearna nesreća, a kriteriji za takav odabir određeni su u nacionalnom zakonodavstvu te ugovorne stranke.

(i)

Presude koje je prema ovome članku izrekao nadležni sud nakon suđenja, ili zbog izostanka na ročištu, kada postanu izvršne prema pravu koje primjenjuje taj sud, postaju izvršne na državnom području bilo koje druge ugovorne stranke čim se ispune formalnosti koje zahtjeva odnosna ugovorna stranka. Bit spora ne može biti predmetom novog postupka. Gornje odredbe ne primjenjuju se na privremene presude.

(j)	Ako se prema ovoj Konvenciji podnese tužba protiv ugovorne stranke, ta se ugovorna stranka ne može pozvati na imunitete od suđenja pred sudom koji je nadležan prema ovom članku, osim u pogledu mjera izvršenja.”;

Stavak (b) članka 14. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

„Nacionalno pravo” i „nacionalno zakonodavstvo” označavaju pravo ili nacionalno zakonodavstvo suda koji prema ovoj Konvenciji ima nadležnost nad zahtjevima koji proizlaze iz nuklearne nesreće, isključujući pravila o sukobu zakona u vezi s takvim zahtjevima. To pravo ili zakonodavstvo primjenjuje se na sve predmete, bilo da su materijalni ili postupkovni koji nisu posebno uređeni ovom Konvencijom.”;

Stavak (b) članka 15. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Ako naknada za nuklearnu štetu prelazi 700 milijuna eura navedenih u članku 7. stavku (a), svaka takva mjera u bilo kojem obliku može se primijeniti pod uvjetima koji mogu odstupati od odredaba ove Konvencije.”;

P.	Novi članak 16.a dodaje se nakon članka 16. i glasi: „Članak 16.a Ova Konvencija ne utječe na prava i obveze ugovorne stranke prema općim pravilima međunarodnog javnog prava.”;

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	U slučaju spora između dviju ili više ugovornih stranaka o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetuju se radi njegova rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova.

(b)	Ako se spor naveden u stavku (a) ne riješi u roku od šest mjeseci od datuma kada su stranke u sporu takav spor prepoznale, ugovorne se stranke sastaju da bi strankama u sporu pomogle da postignu prijateljsko rješenje.

(c)	Ako u roku od tri mjeseca od sastanka iz stavka (b) ne dođe do rješenja spora, spor se, na zahtjev bilo koje stranke, podnosi Europskom sudu za nuklearnu energiju koji se uspostavio Konvencijom od 20. prosinca 1957. o uspostavi sigurnosnoga nadzora u području nuklearne energije.

(d)	Sporovi u vezi s razgraničenjem pomorskih granica izvan su područja primjene ove Konvencije.”;

Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Rezerve u vezi jedne ili više odredbi ove Konvencije mogu se izraziti bilo kada prije ratifikacije, prihvata ili odobrenja, ili pristupanja ovoj Konvenciji ili prije obavijesti prema članku 23. u vezi s bilo kojim (kojima) područjem navedenim u obavijesti, te su prihvatljive samo ako su potpisnice izričito prihvatile uvjete tih rezervi.

(b)	Takav prihvat ne zahtijeva se od potpisnice koja nije sama ratificirala, prihvatila ili odobrila ovu Konvenciju u roku od dvanaest mjeseci od datuma kada je primila obavijest o takvoj rezervi od glavnog tajnika Organizacije u skladu sa člankom 24.

(c)	Bilo koja rezerva primljena u skladu s ovim člankom može se bilo kada povući obaviješću koja je upućena glavnom tajniku Organizacije.”;

Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Organizacije.

(b)	Ova Konvencija stupa na snagu kada ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju položi najmanje pet potpisnica. Za svaku potpisnicu koja je ratificira, prihvati ili odobri kasnije, ova Konvencija stupa na snagu po polaganju njenih isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.”;

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Izmjene ove Konvencije usvajaju se zajedničkim sporazumom svih ugovornih stranaka. Stupaju na snagu kada ih ratificira, prihvati ili odobri dvije trećine ugovornih stranaka. Za svaku ugovornu stranku koja ih ratificira, prihvati ili odobri kasnije, izmjene stupaju na snagu na dan ratifikacije, prihvata ili odobrenja.”;

Novi stavak (c) dodaje se članku 21. i glasi:

„(c)

Neovisno o članku 7. stavku (a), ako vlada koja nije potpisnica ove Konvencije njoj pristupi nakon 1. siječnja 1999., ona na temelju svog zakonodavstva može utvrditi da se odgovornost korisnika za nuklearnu štetu uzrokovanu bilo kojom nuklearnom nesrećom može ograničiti, u razdoblju od najviše pet godina od datuma usvajanja Protokola od (datum) o izmjeni ove Konvencije, na prijelazni iznos od najmanje 350 milijuna eura za nuklearnu nesreću koja se dogodila u tom razdoblju.”;

Stavak (c) članka 22. treba biti označen kao stavak (d), a dodaje se novi stavak (c) koji glasi:

„(c)

Ugovorne se stranke nakon isteka svakog razdoblja od pet godina od stupanja na snagu ove Konvencije međusobno savjetuju o svim problemima od zajedničkog interesa u vezi s primjenom ove Konvencije, a posebno da bi razmotrile jesu li povećanje odgovornosti i iznosa financijskoga jamstva prema ovoj Konvenciji poželjni.”;

Stavak (b) članka 23. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

Svaka potpisnica ili ugovorna stranka može, za vrijeme potpisivanja, ratifikacije, prihvata ili odobrenja ili pristupanja ovoj Konvenciji ili bilo kada kasnije, glavnog tajnika Organizacije obavijestiti da se ova Konvencija primjenjuje na ona njena područja, uključujući područja za čije je međunarodne odnose odgovorna, na koja se ova Konvencija ne primjenjuje u skladu sa stavkom (a) ovog članka i koja su navedena u obavijesti. Svaka se takva obavijest, u vezi s bilo kojim (kojima) područjem navedenim u njoj, može povući obavješćivanjem glavnog tajnika Organizacije 12 mjeseci prije isteka toga razdoblja.”;

Članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Glavni tajnik Organizacije sve potpisnice i vlade koje pristupaju Konvenciji izvještava o primitku bilo koje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju, pristupanju ili otkazivanju, bilo koje obavijesti prema članku 13. stavku (b) i članku 23., o odlukama Upravnog odbora prema članku 1. stavku (a) točki ii., članku 1. stavku (a) točki iii. i članku 1. stavku (b), o datumu stupanja na snagu Konvencije, o svakoj izmjeni teksta Konvencije i o datumu stupanja na snagu te izmjene, te o svim rezervama izraženima u skladu s člankom 18.”.

Izraz „šteta” koji se pojavljuje u sljedećim člancima zamjenjuje se izrazom „nuklearna šteta”:

—	članku 4. stavcima (a) i (b),

—	članku 5. stavcima (a) i (c),

—	članku 6. stavcima (a), (b), (d), (f) i (h);

Z.	U prvoj rečenici članka 4. teksta na francuskom riječ „stockage” zamjenjuje se riječju „entreposage”, a u istome članku riječ „transportées” zamjenjuje se riječima „en cours de transport”. U stavku (h) članka 6. teksta na engleskom, riječ „workmen’s” zamjenjuje se riječju „workers”.

AA.	Prilog II. Konvenciji briše se.

II.

(a)

Odredbe su ovog Protokola za njegove stranke sastavni dio Konvencije o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije od 29. srpnja 1960., kako je izmijenjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982. (dalje u tekstu „Konvencija”), koja je poznata kao „Konvencija o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije od 29. srpnja 1960., kako je izmijenjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964., Protokolom od 16. studenoga 1982. i Protokolom od …”

(b)	Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polaže se kod glavnoga tajnika Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

(c)

Potpisnice ovog Protokola koji su već ratificirale ili pristupile Konvenciji izražavaju svoju namjeru da ratificiraju, prihvate ili odobre ovaj Protokol što je moguće prije. Ostale potpisnice ovog Protokola obvezuju se da će ga ratificirati, prihvatiti ili odobriti istodobno s ratifikacijom Konvencije.

(d)	Ovaj Protokol otvoren je za pristupanje u skladu s odredbama članka 21. Konvencije. Pristupanja Konvenciji prihvaćaju se samo ako ih prati pristupanje ovom Protokolu.

(e)	Ovaj Protokol stupa na snagu u skladu s odredbama članka 20. Konvencije.

(f)	Glavni tajnik Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj obavješćuje sve potpisnice i vlade koje pristupaju o primitku svih isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju ovom Protokolu.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32004R0601

L 097/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.03.2004.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 601/2004

od 22. ožujka 2004.

o određenim mjerama nadzora koje se primjenjuju na ribolovne aktivnosti u području koje pokriva Konvencija o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa i stavljanju izvan snage uredaba (EEZ) br. 3943/90, (EZ) br. 66/98 i (EZ) br. 1721/1999

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Zajednica je Odlukom Vijeća 81/691/EEZ (2) odobrila Konvenciju o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa (Konvencija), koja je u Zajednici stupila na snagu 21. svibnja 1982.

(2)

Konvencijom se predviđa okvir za regionalnu suradnju na očuvanju i gospodarenju antarktičkim morskim živim resursima putem osnivanja Komisije za očuvanje i gospodarenje antarktičkim morskim živim resursima, dalje u tekstu „CCAMLR”, te za usvajanje zaštitnih mjera CCAMLR-a koje postaju obvezujuće za ugovorne stranke.

(3)	Zajednica bi, kao ugovorna stranka Konvencije, trebala osigurati da se zaštitne mjere koje usvoji CCAMLR primjenjuju na ribarska plovila Zajednice.

(4)

Navedene mjere sadrže brojna pravila i odredbe za nadzor ribolovnih aktivnosti u području Konvencije koje se moraju uključiti u zakonodavstvo Zajednice kao posebne odredbe u smislu članka 1. stavka 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2847/93 od 12. listopada 1993. o utvrđivanju sustava nadzora primjenljivog na zajedničku ribarstvenu politiku, (3) i koje dopunjuju njene odredbe.

(5)

Neke od tih posebnih odredaba prenesene su u zakonodavstvo zajednice Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3943/90 od 19. prosinca 1990. o primjeni sustava promatranja i nadzora koji je uspostavljen u skladu s člankom XXIV. Konvencije o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa (4), Uredbom Vijeća (EZ) br. 66/98 od 18. prosinca 1997. o utvrđivanju određenih zaštitnih i nadzornih mjera koje se primjenjuju na ribolovne aktivnosti na Antarktici (5) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1721/1999 od 29. srpnja 1999. o utvrđivanju određenih mjera nadzora u pogledu plovila koja viju zastavu strana koje nisu ugovorne stranke Konvencije o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa (6).

(6)	S ciljem provedbe novih zaštitnih mjera koje je usvojio CCAMLR, te bi uredbe trebalo staviti izvan snage i zamijeniti jedinstvenom uredbom koja objedinjuje posebne odredbe za nadzor ribolovnih aktivnosti koje proizlaze iz obveza Zajednice kao ugovorne stranke Konvencije.

(7)	Mjere koje su potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

1. Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila i uvjeti za primjenu od strane Zajednice:

(a)	mjera nadzora koje se primjenjuju na ribarska plovila koja viju zastavu ugovorne stranke Konvencije o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa (Konvencija), koja djeluju u području Konvencije u vodama koje se nalaze izvan granica nacionalnih zakonodavstava;

(b)	sustava unapređivanja usuglašenosti plovila koja viju zastavu strana koje nisu ugovorne stranke Konvencije sa zaštitnim mjerama koje propisuje Komisija za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa (CCAMLR).

2. Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje odredbe Konvencije i služi unapređivanju svojih ciljeva i načela te odredaba završnog akta konferencije na kojoj je usvojena.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„područje Konvencije” znači područje primjene Konvencije kako je određeno u njezinom članku 1.;

(b)	„antarktička konvergencija” znači crta koja povezuje sljedeće točke uzduž paralela zemljopisne širine i meridijana zemljopisne dužine: 50°J, 0° - 50°J, 30°I - 45°J, 30°I - 45°J, 80°I - 55°J, 80°I - 55°J, 150°I - 60°J, 150°I - 60°J, 50°Z - 50°J, 50°Z - 50°J, 0°;

(c)	„ribarsko plovilo Zajednice” znači ribarsko plovilo koje vije zastavu države članice Zajednice i registrirano je u Zajednici, koje uzima i čuva na brodu morske organizme s područja koje pokriva Konvencija.

(d)	„sustav VMS” znači satelitski podržavan sustav nadzora plovila ugrađen na ribarskom plovilu Zajednice u skladu s člankom 3. Uredbe (EEZ) br. 2847/93;

(e)

„novi ribolov” znači ribolov na vrste koristeći posebne ribolovne metode u antarktičkom statističkom potpodručju FAO-a za koji:

i.	CCAMLR nikada nije primio informacije o raširenosti, broju, populaciji, mogućem prinosu i oznaci vrste iz sveobuhvatnih studija ili o pokusnom ribolovu; ili

ii.	CCAMLR nikada nije primio podatke o ulovu i ribolovnom naporu; ili

iii.	CCAMLR nikada nije primio podatke iz zadnje dvije ribolovne sezone o ulovu i ribolovnom naporu;

(f)

„pokusni ribolov” znači ribolov koji je prethodno bio svrstan kao „novi ribolov” kako je utvrđeno u stavku (e). Pokusni ribolov smatra se i dalje pokusnim dok se ne prikupi dovoljno informacija koje će omogućiti:

i.	procjenu raširenosti, broja i populacije ciljanih vrsta te procjenu mogućeg prinosa;

ii.	procjenu mogućih posljedica ribolova na ovisne i srodne vrste; i

iii.	Znanstvenom odboru CCAMLR-a da pripremi i pruži savjete o primjerenim razinama ulova, kao i o ribolovnom naporu te ribolovnoj opremi, prema potrebi;

(g)	„inspektor CCAMLR-a” znači inspektor kojeg određuje ugovorna stranka Konvencije za provođenje sustava nadzora iz članka 1. stavka 1.;

(h)	„sustav nadzora CCAMLR-a” znači dokument koji nosi to ime i koji je usvojio CCAMLR u vezi s kontrolom i nadzorom na moru plovila koja plove pod zastavom ugovorne stranke Konvencije;

(i)	„plovilo strane koja nije ugovorna stranka” znači ribarsko plovilo koje vije zastavu strane koja nije ugovorna stranka Konvencije i koje je uočeno u ribolovu na području Konvencije;

(j)	„ugovorna stranka” znači ugovorna stranka Konvencije;

(k)	„plovilo ugovorne stranke” znači ribarsko plovilo koje vije zastavu ugovorne stranke Konvencije;

(l)

„uočavanje” znači bilo koje uočavanje plovila koje vije zastavu strane koja nije ugovorna stranka Konvencije koje primijeti plovilo koje vije zastavu ugovorne stranke Konvencije i koje djeluje na području Konvencije, ili koje primijeti zrakoplov registriran u ugovornoj stranci Konvencije i koji prelijeće područje Konvencije, ili koje primijeti inspektor CCAMLR-a;

(m)	„aktivnosti IUU-a” znači protuzakonite, neregulirane i neprijavljene ribolovne aktivnosti na području Konvencije;

(n)	„plovilo IUU-a” znači bilo koje plovilo uključeno u protuzakonite, neregulirane i neprijavljene ribolovne aktivnosti na području Konvencije.

POGLAVLJE II.

PRISTUP RIBOLOVNIM AKTIVNOSTIMA NA PODRUČJU KONVENCIJE

Članak 3.

Posebna dozvola za ribolov

1. Samo ribarska plovila Zajednice koja posjeduju posebnu ribolovnu dozvolu koju izdaje njihova država članica zastave u skladu s Uredbom (EZ) br. 1627/94 (8) ovlaštena su, u skladu s uvjetima navedenim u dozvoli, loviti, zadržavati na brodu, pretovarivati i istovarivati ribu ulovljenu na području Konvencije.

2. Države članice dužne su dostaviti Komisiji elektronskim putem, u roku od tri dana od datuma izdavanja dozvole iz stavka 1., sljedeće informacije u vezi s plovilom za koje je dozvola izdana:

(a)	naziv plovila;

(b)	rok u kojem je plovilo ovlašteno loviti ribu na području Konvencije, navodeći datume početka i završetka ribolovnih aktivnosti;

(c)	ribolovno područje ili područja;

(d)	ciljane vrste;

(e)	opremu koja se koristi.

Komisija je dužna odmah dostaviti te informacije tajništvu CCAMLR-a.

3. Informacije koje države članice dostave Komisiji uključuju interni registarski broj plovila kako je predviđeno člankom 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 2090/98 od 30. rujna 1998. u vezi s registrom ribarskih plovila Zajednice (9), zajedno s podacima o matičnoj luci i imenima vlasnika ili zakupniku plovila, a uz njih treba priložiti potvrdu da je zapovjednik broda upoznat s mjerama na snazi na tom području ili područjima gdje će plovilo loviti ribu na području Konvencije.

4. Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se prema posebnim odredbama koje propisuju članci 5., 6., 7. i 8.

5. Države članice ne izdaju posebnu ribolovnu dozvolu onim plovilima koja namjeravaju loviti parangalom na području Konvencije i koja nisu u skladu s odredbama članka 8. stavka 3. drugog podstavka Uredbe Vijeća (EZ) br. 600/2004 od 22. ožujka 2004., o utvrđivanju određenih tehničkih mjera primjenljivih na ribolovne aktivnosti na području koje pokriva Konvencija o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa (10).

6. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 4.

Opća pravila ponašanja

1. Posebna ribolovna dozvola iz članka 3., ili njena ovjerena preslika, treba uvijek biti na ribarskom brodu i dostupna u svakom trenutku na uvid inspektoru CCAMLR-a.

2. Svaka država članica osigurava da je sva ribarska plovila Zajednice koja viju njezinu zastavu obavijeste kad uđu i izađu iz svih luka, kad uđu i izađu iz područja Konvencije i o svom kretanju između statističkih potpodručja i predjela FAO-a.

3. Države članice provjeravaju informacije iz stavka 2. u usporedbi s informacijama koje prime putem sustava VMS-a koji funkcionira na ribarskim plovilima Zajednice. Te informacije zatim šalju Komisiji elektronskim putem u roku od dva dana od datuma primitka. Komisija je dužna odmah dostaviti informacije tajništvu CCAMLR-a.

4. U slučaju tehničkog kvara na sustavu VMS-a na ribarskom plovilu Zajednice, država zastave obavješćuje CCAMLR čim je prije moguće, kao i Komisiju, o imenu plovila i vremenu, datumu i položaju plovila kad je sustav VMS-a prestao funkcionirati. Čim sustav VMS-a ponovno bude u funkciji, država zastave dužna je odmah o tome obavijestiti CCAMLR.

Članak 5.

Pristup ribolovu rakova

1. Države članice zastave obavješćuju Komisiju da ribarsko plovilo Zajednice namjerava loviti rakove u statističkom potpodručju FAO-a 48.3. Obavijest se šalje četiri mjeseca prije datuma određenog za početak ribolova, a sadrži interni registarski broj plovila i plan istraživačkih i ribolovnih aktivnosti plovila na koje se to odnosi.

2. Komisija ispituje obavijest, provjerava je li usuglašena s primjenljivim pravilima i obavješćuje državu članicu o svojim nalazima. Država članica može izdati posebnu ribolovnu dozvolu po primitku nalaza Komisije ili u roku od 10 radnih dana od datuma obavijesti o nalazima. Komisija sukladno tome obavješćuje CCAMLR najkasnije tri mjeseca prije datuma određenog za početak ribolova.

3. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 6.

Pristup novom ribolovu

1. Obavljanje novog ribolova u području Konvencije zabranjeno je, osim ako nije odobreno u skladu sa stavcima od 2. do 5.

2. Samo ona plovila koja su opremljena i konfigurirana tako da su usuglašena s odgovarajućim zaštitnim mjerama koje je usvojio CCAMLR mogu obavljati novi ribolov. Plovila koja se nalaze na CCAMLR-ovom popisu plovila IUU-a iz članka 29. ne mogu obavljati novi ribolov.

3. Država članica zastave obavješćuje obavijestiti Komisiju najmanje četiri mjeseca prije godišnjeg sastanka CCAMLR-a da ribarsko plovilo Zajednice namjerava obavljati novi ribolov na području Konvencije.

Zajedno s obavijesti država članica dostavlja što je moguće više sljedećih informacija:

(a)	o vrsti predloženog ribolova, uključujući ciljane vrste, načine ribolova, predloženo područje i minimalne količine ulova koje su potrebne za razvoj održivog ribolova;

(b)	biološke informacije iz sveobuhvatnih istraživačkih/studijskih kružnih putovanja o raširenosti, broju, podatke o populaciji i i informacije o oznakama vrste;

(c)	detalje o ovisnim i srodnim vrstama i vjerojatnost da predloženi ribolov nepovoljno utječe na takve vrste na bilo koji način;

(d)	informacije o drugim ribolovnim aktivnostima u regiji ili sličnim ribolovnim aktivnostima na drugim mjestima koji mogu pomoći u procjeni mogućeg prinosa.

4. Komisija je dužna dostaviti CCAMLR-u na razmatranje informacije sukladno stavku 3., zajedno s bilo kojim drugim informacijama koje posjeduje u vezi s tim.

5. Kada CCAMLR odobri novi ribolov, dozvolu za taj ribolov izdaje:

(a)	Komisija, u slučajevima kada CCAMLR nije usvojio nikakve zaštitne mjere u pogledu novog ribolova; ili

(b)	Vijeće kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, u svim drugim slučajevima.

6. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 7.

Pristup pokusnom ribolovu

1. Pokusni ribolov na području Konvencije zabranjen je, osim ako nije odobren u skladu sa stavcima od 2. do 7.

2. Samo plovila koja su opremljena i konfigurirana tako da su usuglašena s odgovarajućim zaštitnim mjerama koje je usvojio CCAMLR mogu obavljati pokusni ribolov.

Plovila koja se nalaze na CCAMLR-ovom popisu plovila IUU-a iz članka 29. ne mogu obavljati pokusni ribolov.

3. Svaka država članica koja sudjeluje u pokusnom ribolovu ili namjerava ovlastiti plovilo koje će sudjelovati u takvom ribolovu priprema plan istraživačkih i ribolovnih aktivnosti koji zatim dostavlja izravno CCAMLR-u prije datuma koji odredi CCAMLR, i jednu presliku toga Komisiji.

Plan sadrži što je moguće više sljedećih informacija koje je država članica u mogućnosti poslati:

(a)	opis načina na koji su aktivnosti države članice usuglašene s planom prikupljanja podataka koji je osmislio znanstveni odbor CCAMLR-a;

(b)	prirodu pokusnog ribolova, uključujući ciljane vrste, načine ribolova, predloženo područje i najviše moguće razine ulova predložene za nadolazeću sezonu;

(c)	biološke informacije iz sveobuhvatnih istraživačkih/studijskih kružnih putovanja o raširenosti, broju, populaciji i informacije o oznakama vrste;

(d)	detalje o ovisnim i srodnim vrstama i vjerojatnost da predloženi ribolov nepovoljno utječe na takve vrste na bilo koji način;

(e)	informacije o drugim ribolovnim aktivnostima u regiji ili sličnim ribolovnim aktivnostima na drugim mjestima koji mogu pomoći u procjeni mogućeg prinosa.

4. Svaka država članica koja sudjeluje u pokusnom ribolovu podnosi svake godine CCAMLR-u podatke navedene u planu o prikupljanju podataka koji je osmislio znanstveni odbor CCAMLR-a za dotični ribolov i presliku toga Komisiji, prije isteka krajnjeg roka dogovorenog s CCAMLR-om.

Ako podaci navedeni u planu o prikupljanju podataka nisu predani CCAMLR-u za posljednju sezonu ribolova, neprekinuti pokusni ribolov za državu članicu koja je propustila poslati podatke zabranjuje se dok se odgovarajući podaci ne pošalju CCAMLR-u, s preslikom toga Komisiji, i dok se ne pruži prilika znanstvenom odboru da pregleda podatke.

5. Prije nego država članica ovlasti plovila za obavljanje pokusnog ribolova koji je već u toku, ta država članica obavješćuje CCAMLR najkasnije tri mjeseca prije godišnjeg sastanka CCAMLR-a. Država članica koja šalje obavijest ne smije ovlastiti svoje plovilo za obavljanje pokusnog ribolova do završetka tog sastanka.

6. Države članice obavješćuju tajništvo CCAMLR-a o imenu, vrsti, veličini, registarskom broju i radijskom pozivnom znaku svakog plovila koje sudjeluje u pokusnom ribolovu zajedno s preslikom toga Komisiji, najmanje 3 mjeseca prije datuma početka svakog ribolova.

7. Ribolovne mogućnosti i napor podliježu ograničenju iz predostrožnosti koje je utvrđeno na razini koja ne prelazi onu koja je potrebna da bi se dobile informacije navedene u planu o prikupljanju podataka koji su potrebni za procjene iz članka 2. stavka (f).

8. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 8.

Pristup znanstvenom istraživanju

1. Države članice čija plovila namjeravaju provoditi znanstveno istraživanje pri kojem se očekivani ulov procjenjuje na manje od 50 tona ribe s perajama, uključujući najviše 10 tona Dissostichus spp., i manje od 0,1 % dozvoljene količine za kril, lignje i rakove, podnose izravno CCAMLR-u, s preslikom toga Komisiji, sljedeće podatke:

(a)	ime plovila na koje se to odnosi;

(b)	vanjsku identifikacijsku oznaku;

(c)	predio i potpodručje u kojem će se provoditi istraživanje;

(d)	predviđene datume ulaza i napuštanja područja Konvencije;

(e)	svrhu istraživanja;

(f)	ribolovnu opremu koja će se vjerojatno koristiti.

2. Plovila zajednice iz stavka 1. izuzeta su od zaštitnih mjera koje se odnose na odredbe o veličini mreže, zabranu neke ribolovne opreme, zatvorena područja, ribolovne sezone i ograničenja veličine te od zahtjeva za sustav obavješćivanja, osim onih predviđenih člankom 9. stavkom 6. i člankom 16. stavkom 1.

3. Države članice čija plovila namjeravaju provoditi znanstveno istraživanje kada se očekivani ukupni ulov procjenjuje na više od 50 tona, ili više od 10 tona Dissostichus spp. ili više od 0,1 % dozvoljene količine za kril, lignje i rakove, podnose CCAMLR-u na uvid, s preslikom toga Komisiji, program istraživanja u skladu sa standardiziranim smjernicama i formularima koje je usvojio znanstveni odbor CCAMLR-a, najmanje šest mjeseci prije planiranog datuma početka istraživanja. Planirani ribolov u svrhu istraživanja ne smije započeti dok CCAMLR ne pregleda program istraživanja i ne uputi obavijest o svojoj odluci.

4. Države članice obavješćuju CCAMLR, s preslikom toga Komisiji, o ulovu i ribolovnom naporu za svaki ribolov koji proizlazi iz bilo kojeg znanstvenog istraživanja podložno stavcima 1., 2. i 3. Države članice podnose sažetak rezultata CCAMLR-u, s preslikom toga Komisiji, u roku od 180 dana od datuma završetka istraživanja. Države članice podnose potpuno izvješće o rezultatima istraživanja CCAMLR-u, s preslikom toga Komisiji, u roku od 12 mjeseci od datuma završetka istraživanja.

5. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

POGLAVLJE III.

SUSTAV PRIOPĆAVANJA PODATAKA

ODJELJAK 1.

IZVJEŠĆE O ULOVU I RIBOLOVNOM NAPORU

Članak 9.

Izvješće o ulovu i ribolovnom naporu

1. Ribarska plovila Zajednice podliježu trostrukom sustavu obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu sukladno razdobljima obavješćivanja kako je navedeno u člancima 10., 11. i 12. za različite vrste i statistička područja, potpodručja i predjele FAO-a na koje se to odnosi.

2. Izvješće o ulovu i ribolovnom naporu sadrži sljedeće informacije za pojedino razdoblje:

(a)	ime plovila;

(b)	njegovu vanjsku identifikacijsku oznaku;

(c)	ukupni ulov za odgovarajuće vrste;

(d)	ukupan broj ribolovnih dana i sati;

(e)	količine svih ulovljenih vrsta i prilova koje se čuvaju na brodu za vrijeme razdoblja obavješćivanja;

(f)	u slučaju ribolova parangalom, broj udica.

3. Zapovjednici ribarskih plovila zajednice podnose izvješće o ulovu i ribolovnom naporu nadležnim tijelima države članice zastave najkasnije jedan dan od datuma završetka odgovarajućeg razdoblja obavješćivanja kako je navedeno u člancima 10., 11. i 12.

4. Države članice obavješćuju Komisiju elektronskim putem, najkasnije u roku od tri dana od datuma završetka svakog razdoblja obavješćivanja, o izvješću o ulovu i ribolovnom naporu koje pošalje svako ribarsko plovilo koje vije njihovu zastavu i registrirano je u Zajednici. Svako izvješće o ulovu i ribolovnom naporu navodi razdoblje na koje se ribolov odnosi.

5. Komisija je dužna dostaviti CCAMLR-u, najkasnije u roku od pet dana od datuma završetka svakog razdoblja obavješćivanja, izvješća o ulovu i ribolovnom naporu koje je primila u skladu sa stavkom 3.

6. Sustavi obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu primjenjuju se na vrste koje su uzete za znanstveno-istraživačke potrebe, kada ulov u danom razdoblju prelazi pet tona, osim kad se posebne odredbe primjenjuju na posebne vrste.

7. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 10.

Mjesečni sustav obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu

1. Za potrebe mjesečnog sustava obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu, razdoblje obavješćivanja je kalendarski mjesec.

2. Ovaj se sustav primjenjuje na:

(a)	ribolov na Electrona carlsbergi u statističkom potpodručju FAO-a 48.3;

(b)	ribolov na Euphausia superba u statističkom području FAO-a 48 i u statističkim predjelima FAO-a 58.4.2 i 58.4.1.

3. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 11.

Desetodnevni sustav obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu

1. Za potrebe desetodnevnog sustava obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu, svaki kalendarski mjesec dijeli se na tri razdoblja obavješćivanja, koja su označena slovima A, B i C i teku od prvog do desetog, od jedanaestog do dvadesetog te od dvadeset prvog do zadnjeg dana u mjesecu.

2. Ovaj se sustav primjenjuje na:

(a)	ribolov na Champsocephalus gunnari i Dissostichus eleginoides i ostale dubokomorske vrste u statističkom predjelu FAO-a 58.5.2;

(b)	pokusni ribolov na lignje Martialia hyadesi u statističkom potpodručju FAO-a 48.3;

(c)	ribolov na rakove Paralomis spp. (red Decapoda, podred Reptania) u statističkom potpodručju FAO-a 48.3, osim onog koji je vrijedio tijekom prve faze pokusnog ribolovnog programa CCAMLR-a za te vrste i potpodručje.

3. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 12.

Petodnevni sustav obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu

1. Za potrebe petodnevnog sustava obavješćivanja o ulovu i ribolovnom naporu, svaki kalendarski mjesec dijeli se na šest razdoblja obavješćivanja, koja su određena slovima A, B, C, D, E i F i koja teku od prvog do petog, od šestog do desetog, od jedanaestog do petnaestog, od šesnaestog do dvadesetog, od dvadeset prvog do dvadeset petog, i od dvadeset šestog do zadnjeg dana u mjesecu.

2. Ovaj se sustav primjenjuje za svaku ribolovnu sezonu na:

(a)	ribolov na Champsocephalus gunnari u statističkom potpodručju FAO-a 48.3;

(b)	ribolov na Dissostichus eleginoides u statističkim potpodručjima FAO-a 48.3 i 48.4;

(c)	pokusni ribolov na Dissostichus eleginoides na cijelom području Konvencije, po točno raspoređenim pravokutnicima kako je određeno u članku 2. točki (d) Uredbe (EZ) br. 600/2004.

3. Kad CCAMLR pošalje obavijest o obustavi obavljanja ribolova u slučaju neispunjenja obveze slanja izvješća o ulovu i ribolovnom naporu iz ovog članka, plovilo ili plovila na koje se to odnosi dužna su odmah obustaviti ribolov i mogu nastaviti s ribolovom tek kad pošalju izvješće CCAMLR-u ili, prema potrebi, objašnjenje o tehničkim poteškoćama koje opravdava izostanak izvješća.

4. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

ODJELJAK 2.

MJESEČNI SUSTAV PRIOPĆAVANJA TOČNIH PODATAKA O RIBOLOVU POVLAČNIM MREŽAMA, PARANGALOM I VRŠOM

Članak 13.

Mjesečni sustav priopćavanja točnih podataka o ulovu i ribolovnom naporu

1. Ribarska plovila Zajednice dužna su dostaviti nadležnim tijelima države članice čiju zastavu viju, za svaku ribolovnu sezonu, do 15. dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je ribolov obavljen, točne podatke o ulovu i ribolovnom naporu za mjesec na koji se to odnosi, u vezi s ribolovom povlačnim mrežama, parangalom ili vršom, za sljedeće vrste i područja:

(a)	Champsocephalus gunnari u statističkom predjelu FAO-a 58.5.2. i potpodručju 48.3:

(b)	Dissostichus eleginoides u statističkim potpodručjima FAO-a 48.3 i 48.4;

(c)	Dissostichus eleginoides u statističkom predjelu FAO-a 58.5.2;

(d)	Electrona carlsbergi u statističkom potpodručju FAO-a 48.3;

(e)	Martialia Hyadesi u statističkom potpodručju FAO-a 48.3;

(f)	Paralomis spp. (red Decapoda, podred Reptania) u statističkom potpodručju FAO-a 48.3, osim ribolova koji se obavljao u prvoj fazi programa pokusnog ribolova CCAMLR za ovu istu vrstu i potpodručje.

2. U slučaju ribolova iz stavka 1. točaka (b) i (f), prijavljuju se podaci za svako polaganje vrša i u drugim slučajevima za svaki ulov.

3. Sav ulov ciljanih i prilovnih vrsta prijavljuje se prema zasebnim vrstama. Podaci obuhvaćaju broj morskih ptica i morskih sisavaca za svaku uhvaćenu vrstu koja je ili puštena na slobodu ili ubijena.

4. Države članice dužne su dostaviti podatke iz stavaka 1., 2. i 3. Komisiji na kraju svakog kalendarskog mjeseca. Komisija je dužna odmah dostaviti te podatke CCAMLR-u.

5. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 14.

Mjesečni sustav priopćavanja točnih bioloških podataka

1. Ribarska plovila Zajednice dužna su dostaviti nadležnim tijelima države članice čiju zastavu viju, pod istim uvjetima i za iste vrste ribolova navedene u članku 13., reprezentativne uzorke sastava ulova prema dužini ciljanih vrsta i prilova.

2. Mjerenje dužine ribe znači ukupnu dužinu koja se zaokružuje na najbliži centimetar, a reprezentativni uzorci sastava ulova prema dužini uzimaju se iz točno određenog pravokutnika (0,5° širine puta 1°dužine). Kad se plovilo pomakne iz jednog točno određenog pravokutnika u drugi tijekom jednog mjeseca, dostavljaju se zasebni uzorci sastava ulova prema dužini za svaki pravokutnik.

3. Za podatke vezane za ribolov iz članka 13. stavka 1. točke (d), reprezentativni uzorak sadrži najmanje 500 riba.

4. Na kraju svakog mjeseca države članice dužne su dostaviti primljena izvješća Komisiji, koja ih je dužna odmah dostaviti CCAMLR-u.

5. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 15.

Obustava ribolova zbog neispunjenja obveze slanja izvješća

Kad CCAMLR obavijesti državu članicu da je ribolov obustavljen zbog neispunjenja obveze slanja izvješća u skladu s člancima 13. i 14., države članice na koje se to odnosi osiguravaju da njihovi brodovi koji sudjeluju u takvom ribolovu odmah obustave ribolov.

ODJELJAK 3.

GODIŠNJE OBAVJEŠTAVANJE O ULOVU

Članak 16.

Podaci o ukupnom ulovu

1. Ne dovodeći u pitanje članak 15. Uredbe (EEZ) br. 2847/93, države članice obavješćuju Komisiju do 31. srpnja svake godine o ukupnom ulovu za prethodnu godinu ribarskih plovila Zajednice koja viju njihove zastave, izraženo po svakom pojedinačnom plovilu.

2. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 17.

Ukupni podaci za ribolov krila

1. Ribarska plovila zajednice koja su sudjelovala u ribolovu krila na području Konvencije dužna su dostaviti do 1. siječnja svake godine točne podatke o ulovu i ribolovnom naporu za prethodnu ribolovnu sezonu nadležnim tijelima države članice čiju zastavu viju.

2. Države članice zbrajaju točne podatke o ulovu i ribolovnom naporu po pravokutnicima veličine 10 x 10 nautičkih milja i 10-dnevnom razdoblju te su dužne dostaviti te podatke Komisiji najkasnije do 1. ožujka svake godine.

3. Za potrebe prikupljanja točnih podataka o ulovu i ribolovnom naporu, kalendarski se mjesec dijeli na tri 10-dnevna razdoblja obavješćivanja: od prvog do desetog, od jedanaestog do dvadesetog i od dvadeset prvog do zadnjeg dana u mjesecu. Ova 10-dnevna razdoblja obavješćivanja označena su kao razdoblja A, B i C.

4. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 18.

Podaci o ulovu rakova u statističkom potpodručju FAO-a 48.3

1. Ribarska plovila zajednice koja love rakove u statističkom potpodručju FAO-a 48.3. dužna su dostaviti Komisiji do 25. rujna svake godine podatke u vezi s ribolovnim aktivnostima i ulovom rakova obavljenim do 31. kolovoza te godine. Komisija je dužna dostaviti te podatke CCAMLR-u do 30. rujna svake godine.

2. Podaci o ulovu koji se dogodio nakon 31. kolovoza svake godine dostavljaju se Komisiji u roku od dva mjeseca od datuma obustave ribolova. Komisija je dužna dostaviti te podatke CCAMLR-u najkasnije tri mjeseca nakon obustave ribolova.

3. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 19.

Točni podaci o ulovu i ribolovnom naporu za pokusni lov na lignje u statističkom potpodručju FAO-a 48.3

1. Ribarska plovila Zajednice koja love lignje (Martialia hyadesi) u statističkom potpodručju FAO-a 48.3 dužna su dostaviti Komisiji do 25. rujna svake godine točne podatke o ulovu i ribolovnom naporu za taj ribolov. Podaci obuhvaćaju broj morskih ptica i morskih sisavaca za svaku uhvaćenu vrstu koja je ili puštena na slobodu ili ubijena. Komisija je dužna dostaviti te podatke CCAMLR-u do 30. rujna svake godine.

2. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

POGLAVLJE IV.

KONTROLA I NADZOR

ODJELJAK 1.

KONTROLA I NADZOR NA MORU

Članak 20.

Područje primjene

Ovo se poglavlje odnosi na ribarska plovila Zajednice i ribarska plovila koja viju zastavu druge ugovorne stranke Konvencije.

Članak 21.

Inspektori CCAMLR-a koje određuju države članice za provođenje nadzora na moru

1. Države članice mogu odrediti inspektore CCAMLR-a koje mogu uputiti na ribarsko plovilo Zajednice ili, u dogovoru s drugom ugovornom strankom, na plovilo drugo spomenute stranke koje se bavi ili se namjerava baviti ribolovom morskih organizama ili je uključeno u istraživačke aktivnosti vezane za ribolov na području Konvencije.

2. Inspektori CCAMLR-a pregledavaju plovila koja ne viju zastavu Zajednice i njenih država članica na području Konvencije radi poštivanja primjenljivih zaštitnih mjera koje je usvojio CCAMLR, a u slučaju ribarskih plovila Zajednice, radi poštivanja svih zaštitnih i nadzornih mjera u vezi s ribolovom koje se primjenjuju na ta plovila.

3. Inspektori CCAMLR-a upoznati su s ribolovnim i znanstveno-istraživačkim aktivnostima koje nadziru, odredbama Konvencije i zaštitnim mjerama koje su usvojene na temelju Konvencije. Države članice potvrđuju osposobljenost svakog inspektora kojeg odrede.

4. Inspektori su državljani države članice koja ih određuje, i u obavljanju inspekcijskog nadzora podliježu isključivo zakonodavstvu te države članice. Dodjeljuje im se status brodskog časnika dok su na brodu i sposobni su sporazumijevati se na jeziku države zastave na plovilima na kojima obavljaju svoje aktivnosti.

5. Svaki inspektor CCAMLR-a nosi službenu ispravu koju odobrava ili osigurava CCAMLR, a izdaje država članica koja je inspektora odredila. U toj se ispravi navodi da je inspektor određen za provođenje inspekcijskog nadzora u skladu s CCAMLR-ovim sustavom promatranja i nadzora.

6. Države članice dužne su dostaviti imena inspektora koje odrede, s preslikom toga Komisiji, tajništvu CCAMLR-a u roku od 14 dana od njihovog imenovanja.

7. Države članice surađuju međusobno i s Komisijom u primjeni sustava.

8. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 22.

Određivanje aktivnosti koje mogu biti podvrgnute inspekcijskom nadzoru

Istraživačke aktivnosti i ribolov živih morskih organizama na području Konvencije mogu biti podvrgnuti inspekcijskom nadzoru. Takve se aktivnosti predviđaju kad inspektor CCAMLR-a ustanovi da aktivnosti ribarskog plovila zadovoljavaju jedan ili više sljedećih kriterija i da nema informacija o suprotnom:

(a)

ribarska se oprema koristi, nedavno je bila korištena ili je spremna za korištenje, uključujući i sljedeće:

i.	mreže, parangali ili vrše su u moru:

ii.	povlačne mreže i vrata su spušteni;

iii.	mamci na udicama, mamci u vršama ili zamkama ili odmrznuti mamci spremni su za korištenje;

iv.	iz brodskog je dnevnika vidljivo da se ribolov dogodio nedavno ili da počinje;

(b)

ribe koje se pojavljuju na području Konvencije prerađuju se ili su nedavno prerađene, uključujući i sljedeće:

i.	svježa riba ili riblji otpaci uskladišteni su na brodu;

ii.	riba se smrzava;

iii.	informacije o aktivnostima i proizvodima dostupni su s tim u vezi;

(c)

ribarska oprema s broda je u moru, uključujući i sljedeće:

i.	na ribarskoj opremi nalazi se oznaka plovila;

ii.	ribarska oprema odgovara onoj koja se nalazi na brodu;

iii.	iz brodskog je dnevnika vidljivo da je oprema u moru;

(d)	riba (ili riblji proizvodi) koja se pojavljuje na području Konvencije uskladištena je na brodu.

Članak 23.

Označivanje plovila na kojima se nalaze inspektori

1. Plovila na kojima se nalaze inspektori CCAMLR-a dužna su istaknuti posebnu zastavu ili signalnu zastavicu koju je odobrio CCAMLR kako bi bilo vidljivo da inspektori na brodu obavljaju inspekcijske dužnosti u skladu s inspekcijskim sustavom CCAMLR-a.

2. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 24.

Inspekcijski postupci na moru

1. Bilo koje plovilo Zajednice koje se nalazi na području Konvencije u svrhu ribolova ili provođenja znanstvenog istraživanja nad živim morskim organizmima dužno je na odgovarajući signal prema Međunarodnom kodeksu signala koje mu pošalje plovilo na kojem se nalazi inspektor CCAMLR-a, u skladu s člankom 23., zaustaviti ili poduzeti druge takve aktivnosti koje su potrebne da bi olakšale sigurno i trenutačno prebacivanje inspektora na taj brod, osim kad je plovilo aktivno uključeno u ribolovne aktivnosti, u kojem je slučaju plovilo dužno to izvršiti što je prije moguće.

2. Zapovjednik plovila dužan je dopustiti pristup na plovilo inspektoru, koji može biti u pratnji pomoćnika. Pri ukrcaju inspektor je dužan pokazati službenu ispravu iz članka 21. stavka 5. Obveza je zapovjednika plovila pružiti odgovarajuću pomoć inspektorima u obavljanju njihovih aktivnosti, uključujući pristup komunikacijskoj opremi prema potrebi.

3. Inspekcijski nadzor provodi se tako da je plovilo izloženo u najmanjoj mogućoj mjeri smetnji i neugodnostima. Upiti su ograničeni na provjeru činjenica u vezi s usuglašenosti s CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama koje se primjenjuju u odnosnoj državi zastave.

4. Inspektori su ovlašteni za pregled ulova, mreža i druge ribarske opreme, kao i za nadzor nad ribolovom i znanstveno-istraživačkim aktivnostima, i trebaju imati pristup evidenciji i izvješćima o ulovu te podacima o lokaciji prema potrebi za provođenje svojih dužnosti. Inspektori mogu fotografirati i/ili snimiti videozapis prema potrebi da bi dokumentirali bilo koje navodno kršenje CCAMLR-ovih važećih zaštitnih mjera.

5. Inspektori CCAMLR-a pričvršćuju identifikacijsku oznaku koju je odobrio CCAMLR na bilo koju mrežu ili drugu ribolovnu opremu za koju se smatra da je korištena u kršenju CCAMLR-ovih važećih zaštitnih mjera. Te činjenice unose u izvješće iz članka 25. stavaka 3. i 4.

6. Ako se plovilo odbije zaustaviti ili na neki drugi način odbije pomoći pri ukrcaju inspektora, ili ako zapovjednik plovila ili posada na plovilu ometaju provođenje aktivnosti za koje je inspektor ovlašten, inspektor koji se zatekao u takvoj situaciji sastavlja detaljno izvješće, uključujući potpuni opis svih okolnosti, te upućuje izvješće državi koja ga je odredila u skladu s odgovarajućim odredbama iz članka 25.

U slučaju ometanja inspektora ili nepoštivanja opravdanih zahtjeva koje zatraži inspektor u provođenju svojih dužnosti, država članica zastave smatra da inspektor pripada toj državi članici.

Država članica zastave izvješćuje o aktivnostima poduzetim na temelju ovog stavka u skladu s člankom 26.

7. Prije napuštanja plovila koje je bilo podvrgnuto inspekcijskom nadzoru, inspektor CCAMLR-a predaje zapovjedniku tog plovila presliku ispunjenog izvješća o inspekcijskom nadzoru iz članka 25.

8. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 25.

Izvješće o inspekcijskom nadzoru

1. Inspekcijski nadzor na moru koji se provodi u skladu s člankom 24. podliježe izvješću o inspekcijskom nadzoru u obliku koji je odobrio CCAMLR i sastavljen je na sljedeći način:

(a)	inspektori CCAMLR-a izvješćuju o bilo kojem navodnom kršenju važećih zaštitnih mjera. Inspektori omogućuju zapovjedniku plovila koje nadziru da iznese komentare o bilo kojem aspektu nadzora na obrascu o izvješću o inspekcijskom nadzoru;

(b)	inspektori potpisuju obrazac o izvješću o inspekcijskom nadzoru. Zapovjednik plovila koje podliježe nadzoru poziva se da potpisivanjem obrasca o inspekcijskom nadzoru potvrdi primitak izvješća.

2. Inspektor CCAMLR-a šalje presliku izvješća o inspekcijskom nadzoru zajedno s fotografijama i videozapisima državi članici koja ga je odredila najkasnije 15 dana od datuma njegovog povratka u luku.

3. Država članica koja je odredila inspektora dužna je dostaviti presliku izvješća o inspekcijskom nadzoru najkasnije 15 dana od datuma primitka, zajedno s dvije preslike fotografija i videozapisima CCAMLR-u.

Država članica dužna je također dostaviti jednu presliku izvješća zajedno s preslikama fotografija i videozapisima Komisiji najkasnije sedam dana od datuma primitka istih, kao i bilo koje dopunsko izvješće i informacije poslane naknadno CCAMLR-u vezano za izvješće o inspekcijskom nadzoru.

4. Bilo koja država članica koja primi izvješće o inspekcijskom nadzoru ili bilo koja dopunska izvješća ili informacije, uključujući izvješća iz članka 24. stavka 6., u vezi s plovilima koja viju njezinu zastavu dužna je dostaviti presliku CCAMLR-u, kao i presliku Komisiji odmah, uključujući presliku bilo kojih komentara i/ili primjedbi koje je možda uputila CCAMLR-u po primitku takvih izvješća ili informacija.

5. Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 26.

Postupak pri kršenju odredaba

1. Kad kao rezultat inspekcijskog nadzora koji se provodi u skladu s CCAMLR-ovim sustavom nadzora postoji dokaz o nepoštivanju mjera usvojenih u skladu s Konvencijom, država članica zastave osigurava poduzimanje odgovarajućih mjera protiv fizičkih ili pravnih osoba koje su odgovorne za nepoštivanje mjera usvojenih u skladu s Konvencijom sukladno članku 25. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike (11).

2. Država članica zastave obavješćuje CCAMLR i Komisiju u roku od 14 dana od datuma pokretanja tužbe ili početka kaznenog postupka te ih obavješćuje o tijeku postupka i njegovom ishodu.

3. Država članica zastave pismeno izvješćuje CCAMLR barem jednom godišnje o ishodu postupka iz stavka 1. i izrečenim sankcijama. Ako postupak nije završio, sastavlja se izvješće o napretku. Kada postupak nije pokrenut ili je neuspješan, izvješće sadrži objašnjenje. Država članica zastave dužna je dostaviti presliku izvješća Komisiji.

4. Sankcije koje predviđa država članica zastave u pogledu nepoštivanja CCAMLR-ovih zaštitnih mjera trebaju biti dovoljno stroge kako bi se djelotvorno osigurala usuglašenost s tim mjerama i obeshrabrilo kršenje te trebaju nastojati lišiti prekršitelje bilo koje imovinske koristi koja proizlazi iz njihovi protuzakonitih aktivnosti.

5. Država članica zastave osigurava da bilo koje od njenih plovila koje je zatečeno u kršenju CCAMLR-ovih zaštitnih mjera ne obavlja ribolovne aktivnosti na području Konvencije dok nisu poštovane izrečene sankcije.

6. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

ODJELJAK 2.

KONTROLA I INSPEKCIJSKI NADZOR U LUCI

Članak 27.

Kontrola i inspekcijski nadzor u luci

1. Države članice provode nadzor nad svim ribarskim plovilima koja prevoze Dissostichus spp. i koja ulaze u njihove luke.

Inspekcijskom nadzorom provjerava se sljedeće:

(a)

ulov koji će se iskrcati ili pretovariti:

i.	popraćen je dokumentacijom o ulovu za Dissostichus propisanom u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1035/2001 od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus spp. (12); i

ii.	odgovara informacijama sadržanima u dokumentaciji;

(b)	kad je plovilo uključeno u ribolovne aktivnosti na području konvencije, usuglašenost tih aktivnosti s CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama.

2. Kako bi se olakšao inspekcijski nadzor, države članice zahtijevaju od predmetnih plovila da pošalju obavijest prije njihovog ulaska u luku, kao i pismenu izjavu da nisu bila uključena u, niti podržavala protuzakonite, neregulirane i neprijavljene ribolovne aktivnosti na području Konvencije. Zabranjuje se ulazak u luku, osim u hitnim slučajevima, plovilima koja propuste izjaviti da nisu sudjelovala u protuzakonitim, nereguliranim i neprijavljenim ribolovnim aktivnostima ili koja propuste napraviti izjavu.

U slučaju plovila kojima je odobren ulazak u luku, nadležna tijela u luci države članice provode inspekcijski nadzor što je brže moguće, a najkasnije 48 sati nakon ulaska u luku.

Provođenje inspekcijskog nadzora ne smije nepotrebno ometati ni plovilo niti posadu i mora se rukovoditi određenim odredbama CCAMLR-ovog sustava nadzora.

3. Kad postoji dokaz da je plovilo pri ribolovu prekršilo CCAMLR-ove zaštitne mjere, nadležno tijelo u luci države članice ne dopušta istovar ili pretovar ulova.

Država članica luke obavješćuje državu zastave o svom nalazu i surađuje s njom u provođenju istrage o navodnom kršenju te, prema potrebi, primjenjuje za to predviđene sankcije u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

4. Države članice obavješćuju CCAMLR što je prije moguće o bilo kojem plovilu iz stavka 1. kojem je zabranjen pristup u luku i istovar ili pretovar Dissostichus spp. Države članice dužne su istodobno dostaviti presliku te obavijesti Komisiji.

5. Detaljna pravila za primjenu ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

POGLAVLJE V.

PLOVILA UKLJUČENA U PROTUZAKONITI, NEREGULIRANI I NEPRIJAVLJENI (IUU) RIBOLOV NA PODRUČJU KONVENCIJE

ODJELJAK 1.

PLOVILA UGOVORNE STRANKE

Članak 28.

Aktivnosti IUU-a koje provode plovila ugovorne stranke

1. Za potrebe ovog odjeljka, pretpostavlja se da je plovilo ugovorne stranke obavljalo aktivnosti IUU-a koje su dovele u pitanje djelotvornost CCAMLR-ovih zaštitnih mjera kad je:

(a)	bilo uključeno u ribolovne aktivnosti na području Konvencije bez posebne ribolovne dozvole iz članka 3. ili, u slučaju plovila koje nije ribarsko plovilo Zajednice, bez dozvole izdane u skladu s odgovarajućim CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama, ili je prekršilo uvjete iz takve dozvole za ribolov;

(b)	propustilo voditi evidenciju ili prijaviti svoj ulov iz područja Konvencije u skladu sa sustavom obavješćivanja koji se primjenjuje na ribolov u koji su uključena, ili je dalo lažne izjave;

(c)	obavljalo ribolov za vrijeme zatvorene ribolovne sezone ili u zatvorenim područjima u suprotnosti s CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama;

(d)	koristilo zabranjenu opremu u suprotnosti s primjenljivim CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama;

(e)	istovarivalo ili sudjelovalo u zajedničkim ribolovnim aktivnostima s plovilima koja su navedena na CCAMLR-ovom popisu plovila IUU-a;

(f)	bilo uključeno u ribolovne aktivnosti u suprotnosti s bilo kojim drugim CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama na način koji podriva postizanje ciljeva Konvencije kako su određeni u članku XXII. Konvencije; ili

(g)	bilo uključeno u ribolovne aktivnosti u vodama neposredno uz otoke na području Konvencije, čiji državni suverenitet priznaju sve ugovorne stanke na način koji podriva postizanje ciljeva CCAMLR-ovih zaštitnih mjera

2. U slučaju ribarskih plovila Zajednice, upućivanja na CCAMLR-ove zaštitne mjere iz stavka 1. podrazumijevaju se kao upućivanja na odgovarajuće odredbe Uredbe (EZ) br. 600/2004, odredbe Uredbe (EZ) br. 1035/2001, ili odredbe Uredbe o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i uvjeta u vezi s tim svake godine za određene riblje vrste i grupe ribljih vrsta, koje se primjenjuju u vodama Zajednice i, za ribarska plovila Zajednice, u drugim vodama gdje su uvedena ograničenja ulova.

Članak 29.

Identifikacija plovila koja obavljaju aktivnosti IUU-a

1. Države članice koje prime dovoljno dokumentiranih informacija o plovilima koja spadaju pod jedan ili više kriterija iznesenih u članku 28. na temelju, inter alia, primjene članaka 19. i 26., dužne su dostaviti te informacije Komisiji najkasnije do 20. travnja godine koja slijedi nakon one u kojoj su se dogodile dokumentirane aktivnosti plovila.

Komisija je dužna odmah, a najkasnije do 30. travnja, dostaviti CCAMLR-u informacije primljene od država članica.

2. Komisija je dužna dostaviti državama članicama, odmah po primitku od CCAMLR-a, privremeni popis plovila ugovornih stranaka za koje se pretpostavlja da su obavljale aktivnosti IUU-a.

Država članica ili države članice čija su plovila navedena na privremenom popisu dužne su dostaviti Komisiji najkasnije do 1. lipnja svoje eventualne komentare, uključujući informacije VMS-a koji se mogu provjeriti i druge dopunske podatke koji pokazuju da plovila navedena na popisu nisu bila uključena u ribolovne aktivnosti koje su u suprotnosti s CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama niti su imala mogućnost biti uključena u ribolovne aktivnosti na području Konvencije. Komisija je dužna dostaviti takve komentare i dopunske informacije CCAMLR-u najkasnije do 30. lipnja.

3. Po primitku privremenog popisa iz stavka 2., države članice dužne su pomno nadzirati navedena plovila kako bi pratile njihove aktivnosti i otkrile bilo koju promjenu imena, zastave ili vlasništva.

4. Komisija je dužna dostaviti državama članicama, odmah po primitku od CCAMLR-a, popis plovila ugovornih stranaka koja se nalaze na privremenom popisu plovila IUU-a. Države članice podnose Komisiji bilo koje dodatne komentare ili informacije vezane za navedena plovila, najmanje dva mjeseca prije sljedećega godišnjeg sastanka CCAMLR-a. Komisija je dužna odmah dostaviti takve dodatne komentare i informacije CCAMLR-u.

5. Komisija obavješćuje države članice svake godine o popisu plovila IUU-a koji je usvojio CCAMLR.

Članak 30.

Mjere vezane za plovila ugovornih stranaka

1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Zajednice u svrhu:

(a)	neizdavanja posebnih ribolovnih dozvola iz članka 3. ribarskim plovilima Zajednice koja se nalaze na popis plovila IUU-a za ribolov na području Konvencije;

(b)	neizdavanja ovlaštenja i posebnih dozvola plovilima koja se nalaze na popisu plovila IUU-a za ribolov u vodama pod njihovim suverenitetom ili zakonodavstvom;

(c)	nedopuštanja da se njihova zastava izvjesi na plovilima koja se nalaze na popisu plovila IUU-a;

(d)	pregleda plovila s popisa plovila IUU-a u luci pri dobrovoljnom uplovljavanju u njihove luke u skladu s člankom 27.

2. Sljedeće su aktivnosti zabranjene:

(a)	odstupajući od članka 11. Uredbe (EEZ) 2847/93, ribarskim plovilima Zajednice, pomoćnim plovilima, matičnim brodovima i teretnim plovilima zabranjeno je sudjelovanje u bilo kojem pretovaru ili zajedničkim ribolovnim aktivnostima s plovilima koja se nalaze na popisu plovila IUU-a;

(b)	plovilima koja se pojavljuju na popisu plovila IUU-a koja dobrovoljno uplovljavaju u luke zabranjuje se iskrcavanje ili pretovar;

(c)	zabranjuje se najam plovila koja se nalaze na popisu plovila IUU-a;

(d)	zabranjuje se uvoz Dissostichus spp. s plovila koja se nalaze na popisu plovila IUU-a;

3. Države članice ne potvrđuju dokumente za izvoz ili ponovni izvoz koji prate pošiljku Dissostichus spp. prema odgovarajućim odredbama Uredbe (EZ) 1035/2001 kad za tu pošiljku postoji izjava da je ribolov obavilo plovilo koje se nalazi na popisu plovila IUU-a.

4. Komisija prikuplja i razmjenjuje s drugim ugovornim strankama ili stranama koje nisu ugovorne stranke koje surađuju, kao i tijelima koja se bave ribarstvom, bilo koje odgovarajuće, propisno dokumentirane informacije s ciljem otkrivanja, nadzora i sprečavanja korištenja lažnih uvozno-izvoznih potvrda za ribu s plovila koja se nalaze na popisu plovila IUU-a.

ODJELJAK 2.

PLOVILA STRANA KOJE NISU UGOVORNE STRANKE

Članak 31.

Mjere vezane za državljane ugovornih stranaka

Države članice surađuju i poduzimaju sve potrebne mjere u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Zajednice kako bi:

(a)	osigurale da državljani obuhvaćeni njihovim zakonodavstvom ne podržavaju ili sudjeluju u ribolovu IUU-a, uključujući aktivnosti na plovilu koje se nalazi na popisu IUU-a iz članka 29.;

(b)	identificirale one državljane koji su nositelji aktivnosti ili stvarni vlasnici plovila koja su uključena u ribolov IUU-a.

Države članice osiguravaju da su sankcije za ribolov IUU-a koje se primjenjuju na državljane pod njihovim zakonodavstvom dovoljno stroge kako bi djelotvorno spriječile, odvratile od i ukinule ribolov IUU-a te kako bi lišile prekršitelje imovinske koristi koja proizlazi iz takvih protuzakonitih aktivnosti.

Članak 32.

Aktivnosti IUU-a koje obavljaju plovila strana koje nisu ugovorne stranke

1. Za plovilo strane koja nije ugovorna stranka koje je uočeno u obavljanju ribolovnih aktivnosti na području Konvencije ili kojem je uskraćen pristup u luku, istovar ili pretovar u skladu s člankom 27. pretpostavlja se da je obavljalo aktivnosti IUU-a koje su podrivale djelotvornost CCAMLR-ovih zaštitnih mjera.

2. U slučaju aktivnosti pretovara unutar i izvan područja Konvencije, uključujući sudjelovanje uočenog plovila strane koja nije ugovorna stranka, pretpostavka da je djelotvornost CCAMLR-ovih zaštitnih mjera podrivana primjenjuje se na bilo koje plovilo strane koja nije ugovorna stranka koje je bilo uključeno u te aktivnosti s tim plovilom.

Članak 33.

Nadzor plovila strana koje nisu ugovorne stranke

1. Države članice osiguravaju da svako plovilo strane koja nije ugovorna stranka stranke iz članka 32. koje uđe u njihove luke pregledaju nadležna tijela u skladu s člankom 27.

2. Plovilima koja se pregledaju sukladno stavku 1. neće biti dopušten istovar ili pretovar bilo kojih ribljih vrsta koje su podložne CCAMLR-ovim zaštitnim mjerama koje se nalaze na brodu, osim kad plovilo dokaže da je riba ulovljena u suglasnosti s takvim mjerama i zahtjevima prema Konvenciji.

Članak 34.

Informacije o plovilu strane koja nije ugovorna stranka

1. Država članica koja uoči plovilo strane koja nije ugovorna stranka ili mu uskrati pristup u luku, istovar ili pretovar u skladu s člancima 32. i 33. nastojat će obavijestiti plovilo da se smatra da ono podriva ciljeve Konvencije te tu obavijest zatim dostaviti svim državama članicama, CCAMLR-u i državi zastave plovila.

2. Države članice dužne su odmah dostaviti Komisiji informacije u vezi s uočavanjem, uskraćivanjem pristupa u luku, istovarom ili pretovarom, kao i rezultate svih inspekcijskih nadzora provedenih u njihovim lukama, i bilo kojim naknadnim aktivnostima koje su poduzele u vezi s plovilima na koje se to odnosi. Komisija je dužna te informacije odmah dostaviti CCAMLR-u.

3. Države članice mogu u bilo kojem trenutku podnijeti Komisiji za trenutačno slanje CCAMLR-u bilo koje dopunske informacije koje mogu biti od važnosti za identifikaciju plovila strana koje nisu ugovorne stranke koja možda obavljaju ribolovne aktivnosti IUU-a na području Konvencije.

4. Komisija obavješćuje države članice svake godine o plovilima neugovornih stranaka koja se nalaze na popis plovila IUU-a koju je usvojio CCAMLR.

Članak 35.

Mjere u odnosu na plovila strana koje nisu ugovorne stranke

Članak 30. stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis na plovila strana koje nisu ugovorne stranke koja se nalaze na popisu plovila IUU-a iz članka 34. stavka 4.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 36.

Provedba

Mjere potrebne za provedbu članaka 3., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 16., 17., 18., 19., 21., 23., 24., 25., 26. i 27. usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 37.

Postupak osnivanja odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan u skladu s člankom 30. Uredbe (EZ) br. 2371/2002.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje iz članka 4. stavka 3. Odluke 1999/468/EZ određuje se na jedan mjesec.

3. Odbor usvaja svoj Poslovnik.

Članak 38.

Ukidanje

1. Uredbe (EEZ) br. 3943/1990, (EZ) br. 66/98 i (EZ) br. 1721/1999 ovim se stavljaju izvan snake.

2. Upućivanja na Uredbe stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 39.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. ožujka 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

J. WALSH

(1) Mišljenje dostavljeno 16. prosinca 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) SL L 252, 5.9.1981., str. 26.

(3) SL L 261, 20.10.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1954/2003 (SL L 289, 7.11.2003., str. 1.).

(4) SL L 379, 31.12.1990., str. 45.

(5) SL L 6, 10.1.1990., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2742/1999 (SL L 341, 31.12.1999., str. 1.).

(6) SL L 203, 3.8.1999., str. 14.

(7) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8) SL L 171, 6.7.1994., str. 7.

(9) SL L 266, 1.10.1998., str. 27. Uredba koja je stavljena iznad snage Uredbom (EZ) br. 26/2004 (SL L 5, 9.1.2004., str. 25.).

(10) SL L 97, 1.4.2004., str. 1.

(11) SL L 358, 31.12.2002., str. 59.

(12) SL L 145, 31.5.2001., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 669/2003 (SL L 97, 15.4.2003., str. 1.).

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32004D0294

L 097/53

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.03.2004.

ODLUKA VIJEĆA

od 8. ožujka 2004.

kojom se države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije od 29. srpnja 1960. o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije ovlašćuju da u interesu Europske zajednice ratificiraju Protokol o izmjeni navedene Konvencije ili da mu pristupe

(2004/294/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c), članak 67., zajedno s prvim podstavkom članka 300. stavka 2. i drugim podstavkom članka 300. stavka 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Protokol o izmjeni Konvencije od 29. srpnja 1960. o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije, koji je izmijenjen Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982. (dalje u tekstu Pariška konvencija), dogovoren je u pregovorima s ciljem poboljšanja naknada za žrtve šteta prouzročenih nuklearnim nesrećama. Njime se predviđa povišenje granice odgovornosti i proširenje sustava nuklearne odgovornosti prema trećima na štetu nastalu na okolišu.

(2)

(3)	Ugovorne stranke Pariške konvencije konačno su usvojile Protokol. Tekst Protokola je u skladu sa smjernicama za pregovore Vijeća.

(4)

Zajednica ima isključivu nadležnost u vezi s izmjenom članka 13. Pariške konvencije ako bi takva izmjena utjecala na pravila utvrđena u Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima (2). Države članice zadržavaju nadležnost u pitanjima koja su obuhvaćena Protokolom a koja ne utječu na pravo Zajednice. S obzirom na predmet i cilj Protokola o izmjeni, prihvaćanje odredaba Protokola koje potpadaju pod nadležnost Zajednice ne može se odvojiti od odredaba koje potpadaju pod nadležnost država članica.

(5)	Protokol o izmjeni Pariške konvencije posebno je važan s obzirom na interes Zajednice i njezinih država članica zato što se njime poboljšava naknada za štete prouzročene nuklearnim nesrećama.

(6)	Države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije potpisale su Protokol, u ime Europske zajednice, 12. veljače 2004., podložno njegovu mogućem kasnijem sklapanju, u skladu s Odlukom Vijeća 2003/882/EZ (3).

(7)

(8)

Međutim, tri države članice, to jest Austrija, Irska i Luksemburg, nisu stranke Pariške konvencije. S obzirom na to da se Protokolom mijenja Pariška konvencija, da se Uredbom (EZ) br. 44/2001 države članice koje su obvezne navedenom Konvencijom ovlašćuju da nastave primjenjivati pravila o nadležnosti utvrđena u Konvenciji, te da se Protokolom bitno ne mijenjaju pravila o nadležnosti Konvencije, objektivno je opravdano tu Odluku uputiti samo onim državama članicama koje su stranke Pariške konvencije. Prema tome, Austrija, Irska i Luksemburg oslanjaju se i dalje na pravila Zajednice iz Uredbe (EZ) br. 44/2001, te ih primjenjuju u područjima obuhvaćenim Pariškom konvencijom i Protokolom o izmjeni navedene Konvencije.

(9)

Države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije, stoga bi, u interesu Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci, trebale ratificirati Protokol o izmjeni Pariške konvencije, ili mu pristupiti. Ta ratifikacija ili pristupanje ne dovode u pitanje položaj Austrije, Irske i Luksemburga.

(10)	Stoga će se odredbe Protokola, u vezi s Europskom zajednicom, primjenjivati samo na one države članice koje su trenutačno ugovorne stranke Pariške konvencije i neće dovoditi u pitanje položaj Austrije, Irske i Luksemburga.

(11)	Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku obvezuje Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 i stoga sudjeluju u donošenju ove Odluke.

(12)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, nije njome obvezana niti podliježe njezinoj primjeni,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Zajednice, države članice koje su trenutačno ugovorne stranke Pariške konvencije ratificiraju Protokol o izmjeni Pariške konvencije, ili mu pristupaju, u interesu Europske zajednice. Ta ratifikacija ili pristupanje ne dovodi u pitanje položaj Austrije, Irske i Luksemburga.

2. Tekst Protokola o izmjeni Pariške konvencije priložen je ovoj Odluci.

3. Za potrebe ove Odluke, izraz „država članica” znači sve države članice izuzev Austrije, Danske, Irske i Luksemburga.

Članak 2.

1. Države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije u razumnom roku i, po mogućnosti, prije 31. prosinca 2006. poduzimaju potrebne mjere da istodobno polože svoje isprave o ratifikaciji Protokola ili o pristupanju Protokolu, kod glavnoga tajnika Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

2. Države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije unutar Vijeća, prije 1. srpnja 2006., razmjenjuju informacije s Komisijom o datumu kada očekuju da će se njihovi parlamentarni postupci potrebni za ratifikaciju ili pristupanje okončati. Na tom se temelju određuju datum i aranžmani istodobnog polaganja.

Članak 3.

Prilikom ratifikacije ili pristupanja Protokolu o izmjeni Pariške konvencije, države članice u pisanom obliku obavješćuju glavnoga tajnika Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj da su ratifikacija ili pristupanje provedeni u skladu s ovom Odlukom.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. ožujka 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

D. AHERN

(1) Suglasnost od 26. veljače 2004. (još nije objavljena u Službenom listu).

(2) SL L 12, 16.1.2001., str. 1.

(3) SL L 338, 23.12.2003., str. 32.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

22004A0401(01)

L 097/55

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.1982.

PROTOKOL

SPORAZUMJELE su se:

Podstavci i. i ii. stavka (a) članka 1. zamjenjuju se sljedećim:

„i.	„Nuklearna nesreća” znači svaki događaj ili niz događaja istog podrijetla koji uzrokuju nuklearnu štetu.

ii.

„Nuklearno postrojenje” znači reaktori osim reaktora koji su dio prijevoznih sredstava; tvornice za proizvodnju ili preradu nuklearnih tvari; tvornice za separaciju izotopa nuklearnoga goriva; tvornice za ponovnu preradu ozračenog nuklearnog goriva; postrojenja za skladištenje nuklearnih tvari osim skladištenja za vrijeme prijevoza takvih tvari; postrojenja za odlaganje nuklearnih tvari; bilo koji reaktor, tvornica, pogon ili postrojenje koje je u postupku razgradnje; i ostala postrojenja u kojima ima nuklearnoga goriva ili ostalih radioaktivnih proizvoda ili otpada što Upravno vijeće za nuklearnu energiju Organizacije (dalje u tekstu „Upravno vijeće”) s vremena na vrijeme utvrđuje; svaka ugovorna stranka može utvrditi da se dva ili više nuklearnih postrojenja jednoga korisnika koja se nalaze na istoj lokaciji zajedno s bilo kojim drugim objektima na istom prostoru na kojem se drži nuklearno gorivo ili radioaktivni proizvodi ili otpad, smatraju jednim nuklearnim postrojenjem.”

Četiri nova podstavka vii., viii., ix. i x., dodaju se stavku (a) članka 1. i glase:

„vii.

‚Nuklearna šteta’ znači:

1.	smrt ili tjelesnu ozljedu;

2.	gubitak ili oštećenje imovine;

i svaku sljedeću štetu u opsegu koji utvrđuje zakonodavstvo nadležnoga suda;

3.	gospodarski gubitak nastao zbog gubitka ili štete gore navedene u podstavcima 1. ili 2. ako nije uključena u navedenim podstavcima, ako ju je pretrpjela osoba koja ima pravo tražiti naknadu zbog takvog gubitka ili štete;

4.	troškove mjera za dovođenje zagađenoga okoliša u prvobitno stanje, osim ako je to onečišćenje beznačajno, ako su se takve mjere stvarno poduzele ili se trebaju poduzeti, i ako nisu uključene u podstavak 2.;

5.	gubitak prihoda koji proizlazi iz izravnoga gospodarskoga interesa u bilo kojoj uporabi ili uživanju okolišu, do kojega je došlo zbog znatnog onečišćenja toga okoliša, i ako nije uključen u podstavak 2.;

6.	troškove preventivnih mjera i bilo kojega gubitka ili štete prouzročene takvim mjerama,

što se tiče podstavaka 1. do 5., u slučaju da gubitak ili šteta nastane ili je posljedica ionizirajućeg zračenja koje potječe od bilo kojeg izvora zračenja u nuklearnom postrojenju, ili od nuklearnoga goriva ili radioaktivnih proizvoda ili od njih, ili otpada u nuklearnim tvarima, ili nuklearnih tvari koje dolaze iz, potječu iz, ili se šalju u nuklearno postrojenje, bez obzira na to potječe li od radioaktivnih svojstava takvih tvari, ili od kombinacije radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima takve tvari;

viii.

‚Mjere za dovođenje u prvobitno stanje’ znači sve razumne mjere koje su odobrila nadležna tijela države u kojoj su mjere poduzete, i kojima je cilj da dovedu u prvobitno stanje oštećene ili uništene sastavnice okoliša, ili da uvedu, prema potrebi, jednakovrijedne sastavnice u okoliš. U zakonodavstvu države koja je pretrpjela nuklearnu štetu određuje se tko ima pravo poduzeti takve mjere.

ix.

‚Preventivne mjere’ znači sve razumne mjere koje je poduzela bilo koja osoba nakon nuklearne nesreće ili događaja koji je prouzročio ozbiljnu i neposrednu prijetnju od nastanka nuklearne štete, da se spriječi ili smanji nuklearna šteta iz podstavaka (a) točke (vii.) 1. do 5., podložno bilo kojem odobrenju nadležnih tijela koje se zahtjeva u pravu države u kojoj su se mjere poduzele.

‚Razumne mjere’ mjere su koje se prema zakonu nadležnog suda smatraju prikladnim i razmjernim, uzimajući u obzir sve okolnosti, na primjer:

1.	vrstu i opseg nastale nuklearne štete ili, u slučaju preventivnih mjera, vrstu i opseg rizika od nastanka takve štete;

2.	opseg u kojem su, u vrijeme poduzimanja, takve mjere vjerojatno učinkovite; i

3.	odgovarajuću znanstvenu i tehničku stručnost.”

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

(a)

Ova se Konvencija primjenjuje na nuklearnu štetu nastalu na državnom području ili u bilo kojem pomorskom pojasu utvrđenom u skladu s međunarodnim zakonom, ili, osim na državnom području države koja nije ugovorna stranka i nije navedena pod točkama ii. do iv. ovog stavka, na brodu ili zrakoplovu koji je registrirala;

i.	ugovorna stranka;

ii.

država koja nije ugovorna stranka koja je, za vrijeme nuklearne nesreće, ugovorna stranka Bečke konvencije o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu od 21. svibnja 1963. i svake izmjene Konvencije koja je na snazi za tu stranku, i Zajedničkog protokola o primjeni Bečke konvencije i Pariške konvencije od 21. rujna 1988., međutim, pod uvjetom da je ugovorna stranka Pariške konvencije na čijem se državnom području nalazi postrojenje odgovornog korisnika ugovorna stranka tog Zajedničkog protokola;

iii.	država koja nije ugovorna stranka koja, za vrijeme nuklearne nesreće, nema nuklearno postrojenje na svom državnom području ili u bilo kojem pomorskom pojasu utvrđenom u skladu s međunarodnim zakonom; ili

iv.

svaka druga država koja nije ugovorna stranka i koja, za vrijeme nuklearne nesreće, ima na snazi zakonodavstvo o nuklearnoj odgovornosti koje nudi jednakovrijedne obostrane koristi, i koje se temelji na načelima koja su istovjetna načelima ove Konvencije, uključujući, inter alia, objektivnu odgovornost odgovornog korisnika, isključivu odgovornost korisnika ili odredbu s jednakim učinkom, isključivu nadležnost nadležnog suda, jednaki tretman svih žrtava nuklearne nesreće, priznavanje i izvršavanje presuda, slobodan prijenos naknade, kamata i troškova.

(b)	Ništa u ovom članku ne sprečava ugovornu stranku, na čijem se državnom području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika, da utvrdi šire područje primjene ove Konvencije na temelju svog zakonodavstva.”

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

(a)

Korisnik nuklearnog postrojenja odgovaran je, u skladu s ovom Konvencijom, za nuklearnu štetu osim:

i.	štete na samom nuklearnom postrojenju i bilo kojem drugom nuklearnom postrojenju, uključujući nuklearno postrojenje u izgradnji, na mjestu gdje se to postrojenje nalazi; i

ii.	štete na bilo kojoj imovini na tom istom mjestu koje se koristi ili se ima koristiti u vezi s bilo kojim takvim postrojenjem,

(b)

Stavci (c) i (d) članka 4. trebaju biti označeni kao stavci (d) i (e), a dodaje se novi stavak (c) koji glasi:

„(c)	Prijenos odgovornosti na korisnika drugog nuklearnog postrojenja sukladno stavku (a) točkama i. i ii. i stavku (b) točkama i. i ii. ovog članka može se dogoditi samo ako korisnik ima izravan gospodarski interes za nuklearne tvari koje su u tijeku prijevoza.”

Stavci (b) i (d) članka 5. zamjenjuju se sljedećim:

„(b)

(c)

Ako za nuklearnu štetu odgovara više korisnika u skladu s ovom Konvencijom, odgovornost je tih korisnika zajednička i solidarna, pod uvjetom da je, ako je takva odgovornost posljedica nuklearne štete uzrokovane nuklearnom nesrećom u vezi s nuklearnim tvarima u tijeku prijevoza na istom prijevoznom sredstvu, ili, u slučaju skladištenja za vrijeme prijevoza, u istom nuklearnom postrojenju, ukupni je maksimalni iznos za koji su ti korisnici odgovorni najviši iznos koji se za bilo koga od njih utvrdio sukladno članku 7. Ni u kojem se slučaju se od bilo kojega korisnika ne zahtijeva da, u vezi s nuklearnom nesrećom, plati veći iznos od onoga koji se za njega utvrdio sukladno članku 7.”

Stavci (c) i (e) članka 6. zamjenjuju se sljedećim:

„(c)

Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na odgovornost:

1.	bilo kojeg pojedinca za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom za koju korisnik, na temelju članka 3. stavka (a) ili članka 9., prema ovoj Konvenciji nije odgovoran i koju je taj pojedinac prouzročio poduzimanjem ili nepoduzimanjem radnji s namjerom da prouzroči štetu;

2.	osobe koja ima odobrenje za korištenje reaktora koji je dio prijevoznog sredstva za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom kada korisnik nije odgovoran za takvu štetu sukladno članku 4. stavku (a) točki iii. ili stavku (b) točki iii.

ii.	Izvan ove Konvencije korisnik ne odgovara za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom.”

„(e)

Ako korisnik dokaže da je nuklearnu štetu u cijelosti ili djelomično uzrokovala krajnja nepozornost osobe koja je pretrpjela štetu ili zbog toga što je takva osoba poduzela ili propustila poduzeti neku radnju s namjerom da nanese štetu, nadležni sud može, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, korisnika u cijelosti ili djelomično osloboditi njegove obveze da nadoknadi štetu koju je takva osoba pretrpjela.”

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

(a)	Svaka ugovorna stranka prema svom zakonodavstvu određuje da odgovornost korisnika za nuklearnu štetu uzrokovanu bilo kojom nuklearnom nesrećom ne iznosi manje od 700 000 000,00 eura.

(b)

Neovisno o stavku (a) ovog članka i članku 21. stavku (c), svaka ugovorna stranka može,

i.	uzimajući u obzir vrstu nuklearnog postrojenja i vjerojatne posljedice nuklearne nesreće koju bi to postrojenje moglo prouzročiti, utvrditi niži iznos odgovornosti za to postrojenje, pod uvjetom da ni u kojem slučaju tako utvrđeni iznos nije niži od 70 000 000,00 eura; i

ii.	uzimajući u obzir prirodu nuklearnih tvari i vjerojatne posljedice nuklearne nesreće koju bi te tvari mogle prouzročiti, utvrditi niži iznos odgovornosti za prijevoz nuklearnih tvari, pod uvjetom da ni u kojem slučaju tako utvrđeni iznos nije niži od 80 000 000,00 eura.

(c)

Naknada za nuklearnu štetu prouzročenu na prijevoznim sredstvima na kojima su nuklearne tvari bile za vrijeme nuklearne nesreće neće rezultirati smanjenjem odgovornosti korisnika za drugu nuklearnu štetu na iznos niži od 80 000 000,00 eura, ili bilo koji veći iznos koji je utvrdilo zakonodavstvo ugovorne stranke.

(d)

Iznos odgovornosti korisnika nuklearnih postrojenja na državnom području ugovorne stranke koji je utvrđen u skladu sa stavcima (a) ili (b) ovog članka ili u skladu s člankom 21. stavkom (c), kao i odredbe bilo kojega zakonodavstva ugovorne stranke sukladno stavku (c) ovog članka primjenjuju se na odgovornost takvih korisnika gdje god se nuklearna nesreća dogodi.

(e)

Ugovorna stranka može za provoz nuklearnih tvari preko svog državnog područja postaviti uvjet da se maksimalni iznos odgovornosti dotičnog stranog korisnika poveća, ako smatra da takav iznos primjereno ne pokriva rizik od nuklearne nesreće tijekom provoza, pod uvjetom da tako povećani maksimalni iznos ne prelazi maksimalni iznos odgovornosti korisnika nuklearnih postrojenja koja se nalaze na njenom državnom području.

(f)

Odredbe stavka (e) ovog članka ne primjenjuju se:

i.	na pomorski prijevoz ako, prema međunarodnom pravu, u slučaju krajnje nužde postoji pravo ulaska u luke takve ugovorne stranke ili pravo neškodljivoga prelaska preko njenog državnog područja; ili

ii.	na zračni prijevoz ako, sporazumom ili prema međunarodnom pravu, postoji pravo preleta ili slijetanja na državnom području takve ugovorne stranke.

(g)

U slučajevima u kojima se Konvencija primjenjuje na državu koja nije ugovorna stranka u skladu s člankom 2. stavkom (a) točkom iv., svaka ugovorna stranka u vezi s nuklearnom štetom može utvrditi iznose odgovornosti niže od minimalnih iznosa utvrđenih prema ovom članku ili prema članku 21. stavku (c) u mjeri u kojoj takva država ne nudi uzajamnu korist u jednakovrijednom iznosu.

(h)	Sve kamate i troškovi koje je sud dosudio u sporovima o naknadi štete prema ovoj Konvenciji ne smatraju se naknadom štete u smislu ove Konvencije, te ih korisnik plaća pored svih svota za koje je odgovoran u skladu s ovim člankom.

(i)	Svote navedene u ovom članku mogu se preračunati u cijelim brojkama u nacionalnoj valuti.

(j)	Svaka ugovorna stranka osigurava da osobe koje su pretrpjele štetu iskoriste svoje pravo na naknadu bez da pokrenu zasebne postupke u vezi s izvorima sredstava predviđenim za takvu naknadu.”

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

(a)

Pravo na naknadu prema ovoj Konvenciji podliježe zastari ili prestanku ako se ne podnese tužba,

i.	u odnosu na smrt ili tjelesnu ozljedu, u roku od trideset godina od dana kada se dogodila nuklearna nesreća;

ii.	u odnosu na ostalu nuklearnu štetu, u roku od deset godina od dana kada se dogodila nuklearna nesreća.

(b)

Nacionalnim se zakonodavstvom može, međutim, utvrditi duže razdoblje od onoga navedenoga u podstavku i. ili ii. stavku (a) ovog članka, ako je ugovorna stranka na čijem se državnom području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika poduzela mjere za pokrivanje odgovornosti tog korisnika za bilo koje tužbe za naknadu štete koje su se pokrenule nakon isteka razdoblja navedenoga u podstavku i. ili ii. stavka (a) ovog članka i tijekom toga dužeg razdoblja.

(c)

i.	u razdoblju od trideset godina za tjelesnu povredu ili smrt;

ii.	u razdoblju od deset godina za drugu nuklearnu štetu.

(d)

(e)

Ako se odredbe članka 13. stavka (f) točke ii. primjenjuju, pravo na naknadu štete, međutim, ne podliježe zastari ili prestanku ako se u roku predviđenom u stavcima (a), (b) i (d) ovog članka,

i.	prije odluke Suda iz članka 17., podnese tužba na jednom od sudova između kojih Sud može odabrati; ako Sud utvrdi da nadležni sud nije isti sud na kojem je tužba već podnesena, može odrediti datum do kojeg se tužba mora podnijeti tako utvrđenome nadležnome sudu; ili

ii.	od odnosne se ugovorne stranke zahtijeva da pokrene postupak po kojemu bi Sud odredio nadležni sud sukladno članku 13. stavku (f) točki ii., te se tužba podnosi odmah nakon takvog utvrđivanja u roku koji određuje Sud.

(f)

Osim ako se nacionalnim pravom ne predviđa drukčije, svaka osoba koja je pretrpjela nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom i koja je podnijela tužbu za naknadu štete u razdoblju predviđenom u ovome članku može izmijeniti svoj zahtjev u vezi s bilo kakvim pogoršanjem nuklearne štete nakon isteka tog razdoblja, pod uvjetom da nadležni sud nije donio konačnu presudu.”

J.	Članak 9. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 9. Korisnik ne odgovara za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nesrećom koja je neposredna posljedica oružanog sukoba, neprijateljstva, građanskoga rata ili ustanka.”

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

(a)	Za pokriće odgovornosti prema ovoj Konvenciji, korisnik je dužan imati i održavati osiguranje ili drugo financijsko jamstvo u iznosu utvrđenome sukladno članku 7. stavku (a) ili članku 7. stavku (b) ili članku 21. stavku (c) i takve vrste i s uvjetima koje odredi nadležno tijelo javne vlasti.

(b)

Ako iznos za pokriće odgovornosti korisnika nije ograničen, ugovorna stranka na čijem se državnom području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika utvrđuje ograničenje financijskog jamstva odgovornog korisnika, pod uvjetom da bilo koje tako utvrđeno ograničenje nije niže od iznosa navedenoga u članku 7. stavku (a) ili članku 7. stavku (b).

(c)

Ugovorna stranka na čijem se području nalazi nuklearno postrojenje odgovornog korisnika osigurava isplate zahtjeva za naknadu nuklearne štete koji su dosuđeni protiv korisnika, pružanjem potrebnih sredstava u slučaju da osiguranje ili drugo financijsko jamstvo nije dostupno ili je nedovoljno za podmirenje takvih zahtjeva, do iznosa koji nije niži od iznosa navedenog u članku 7. stavku (a) ili članku 21. stavku (c).

(d)

Ni jedan osiguravatelj ili drugi financijski jamac ne može raskinuti ili otkazati osiguranje ili financijsko jamstvo koji su predviđeni u stavku (a) ili (b) ovog članka bez pisane obavijesti nadležnome tijelu javne vlasti najmanje dva mjeseca unaprijed ili, ako se takvo osiguranje ili drugo financijsko jamstvo odnose na prijevoz nuklearnih tvari, u tijeku prijevoza na koji se odnose.

(e)	Svote predviđene kao osiguranje, reosiguranje, ili drugo financijsko jamstvo mogu se upotrijebiti samo za samo za naknadu nuklearne štete uzrokovane nuklearnom nesrećom.”

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Naknada koja se plaća prema ovoj Konvenciji, premije osiguranja i reosiguranja, svote predviđene kao osiguranje, reosiguranje, ili drugo financijsko jamstvo koji se zahtijevaju sukladno članku 10., te kamata i troškovi navedeni u članku 7. stavku (h), slobodno se prenose između monetarnih područja ugovornih stranaka.”

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

(a)	Osim ako je drukčije predviđeno u ovom članku, nad tužbama podnesenima na temelju članaka 3., 4. i 6. stavka (a) nadležni su samo sudovi ugovorne stranke na čijem se području nuklearna nesreća dogodila.

(b)

Ako se nuklearna nesreća dogodi na području isključive gospodarske zone ugovorne stranke ili, ako takva zona nije bila uspostavljena na području koje ne premašuje granice isključive gospodarske zone ako bi se ta zona uspostavila, nadležnost nad tužbama u vezi s nuklearnom štetom uzrokovanom tom nuklearnom nesrećom, u smislu ove Konvencije, imaju samo sudovi te stranke, pod uvjetom da je dotična ugovorna stranka obavijestila glavnog tajnika Organizacije o takvom području prije nuklearne nesreće. Ništa u ovome stavku ne tumači se tako da se dozvoljava uspostava nadležnosti ili razgraničenje pomorskog pojasa na način protivan međunarodnom pravu mora.

(c)

Ako se nuklearna nesreća dogodi izvan područja ugovorne stranke, ili ako se dogodi na području za koje nije dana nikakva obavijest sukladno stavku (b) ovog članka, ili ako se mjesto nuklearne nesreće ne može sa sigurnošću utvrditi, nadležnost nad tužbama imaju sudovi ugovorne stranke na čijem se državnom području nuklearno postrojenje odgovornog korisnika nalazi.

(d)

(e)	Uspostava nadležnosti na temelju ovog članka, kao i obavijest o području prema stavku (b) ovog članka, ne stvara nikakvo pravo ili obvezu niti postavlja presedan u vezi s razgraničenjima pomorskih pojasa između država na suprotnim ili susjednim obalama.

(f)

Ako nadležnost imaju sudovi više od jedne ugovorne stranke na temelju stavaka (a), (b) ili (c) ovog članka, nadležnost imaju,

i.	ako se nuklearna nesreća dogodila djelomično izvan državnog područja bilo koje ugovorne stranke i dijelom na području samo jedne ugovorne stranke, sudovi te ugovorne stranke; i

ii.	u svakom drugom slučaju, sudovi za koje je, na zahtjev odnosne ugovorne stranke, Sud naveden u članku 17. za utvrdio da su sudovi te ugovorne stranke koja je najbliže povezana s nesrećom i na koju najviše utječu njene posljedice.

(g)

Ugovorna stranka čiji sudovi imaju nadležnost osigurava da u vezi s tužbama za naknadu nuklearne štete:

i.	svaka država može podnijeti tužbu u ime osoba koje su pretrpjele nuklearnu štetu, koje su državljani te države ili imaju prebivalište ili boravište na njenom državnom području, te koje su s tim suglasne; i

ii.	svaka osoba može podnijeti tužbu za provedbu prava prema ovoj Konvenciji stečenih subrogacijom ili dodjelom.

(h)

(i)

Presude koje je prema ovome članku izrekao nadležni sud nakon suđenja, ili zbog izostanka na ročištu, kada postanu izvršne prema pravu koje primjenjuje taj sud, postaju izvršne na državnom području bilo koje druge ugovorne stranke čim se ispune formalnosti koje zahtjeva dotična ugovorna stranka. Bit spora ne može biti predmetom novog postupka. Gornje odredbe ne primjenjuju se na privremene presude.

(j)	Ako se prema ovoj Konvenciji podnese tužba protiv ugovorne stranke, ta se ugovorna stranka ne može pozvati na imunitete od suđenja pred sudom koji je nadležan prema ovom članku, osim u pogledu mjera izvršenja.”

Stavak (b) članka 14. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

‚Nacionalno pravo’ i ‚nacionalno zakonodavstvo’ označavaju pravo ili nacionalno zakonodavstvo suda koji prema ovoj Konvenciji ima nadležnost nad zahtjevima koji proizlaze iz nuklearne nesreće, isključujući pravila o sukobu zakona u vezi s takvim zahtjevima. To pravo ili zakonodavstvo primjenjuje se na sve predmete, bilo da su materijalni ili postupkovni, koji nisu posebno uređeni ovom Konvencijom.”

Stavak (b) članka 15. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Ako naknada za nuklearnu štetu prelazi 700 milijuna eura navedenih u članku 7. stavku (a), svaka takva mjera u bilo kojem obliku može se primijeniti pod uvjetima koji mogu odstupati od odredaba ove Konvencije.”

P.	Novi članak 16.a dodaje se nakon članka 16. i glasi: „Članak 16.a Ova Konvencija ne utječe na prava i obveze ugovorne stranke prema općim pravilima međunarodnog javnog prava.”

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

(a)	U slučaju spora između dviju ili više ugovornih stranaka o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetuju se radi njegova rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova.

(b)	Ako se spor naveden u stavku (a) ne riješi u roku od šest mjeseci od datuma kada su stranke u sporu takav spor prepoznale, ugovorne se stranke sastaju da bi strankama u sporu pomogle da postignu prijateljsko rješenje.

(c)	Ako u roku od tri mjeseca od sastanka iz stavka (b) ne dođe do rješenja spora, spor se, na zahtjev bilo koje stranke, podnosi Europskom sudu za nuklearnu energiju uspostavljenim Konvencijom od 20. prosinca 1957. o uspostavi sigurnosnoga nadzora u području nuklearne energije.

(d)	Sporovi u vezi s razgraničenjem pomorskih granica izvan su područja primjene ove Konvencije.”

Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

(a)

(b)	Takav prihvat ne zahtijeva se od potpisnice koja nije sama ratificirala, prihvatila ili odobrila ovu Konvenciju u roku od dvanaest mjeseci od datuma kada je primila obavijest o takvoj rezervi od glavnog tajnika Organizacije u skladu sa člankom 24.

(c)	Bilo koja rezerva primljena u skladu s ovim člankom može se bilo kada povući obaviješću koja je upućenom glavnom tajniku Organizacije.”

Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

(a)	Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnoga tajnika Organizacije.

(b)	Ova Konvencija stupa na snagu kada ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju položi najmanje pet potpisnica. Za svaku potpisnicu koja je ratificira, prihvati ili odobri kasnije, ova Konvencija stupa na snagu po polaganju njenih isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.”

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

Izmjene ove Konvencije usvajaju se zajedničkim sporazumom svih ugovornih stranaka. Stupaju na snagu kada ih ratificira, prihvati ili odobri dvije trećine ugovornih stranaka. Za svaku ugovornu stranku koja ih ratificira, prihvati ili odobri kasnije, izmjene stupaju na snagu na dan ratifikacije, prihvata ili odobrenja.”

Novi stavak (c) dodaje se članku 21. i glasi:

„(c)

Neovisno o članku 7. stavku (a), ako vlada koja nije potpisnica ove Konvencije njoj pristupi nakon 1. siječnja 1999., ona na temelju svoga zakonodavstva može utvrditi da se odgovornost korisnika za nuklearnu štetu uzrokovanu bilo kojom nuklearnom nesrećom može ograničiti, u razdoblju od najviše pet godina od datuma usvajanja Protokola od 12. veljače 2004. o izmjeni ove Konvencije, na prijelazni iznos od najmanje 350 000 000,00 eura za nuklearnu nesreću koja se dogodila u tom razdoblju.”

Stavak (c) članka 22. treba biti označen kao stavak (d), a dodaje se novi stavak (c) koji glasi:

„(c)

Ugovorne se stranke nakon isteka svakoga razdoblja od pet godina od stupanja na snagu ove Konvencije međusobno savjetuju o svim problemima od zajedničkog interesa u vezi s primjenom ove Konvencije, a posebno da bi razmotrile jesu li povećanje odgovornosti i iznosa financijskog jamstva prema ovoj Konvenciji poželjni.”

Stavak (b) članka 23. zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

Svaka potpisnica ili ugovorna stranka može, za vrijeme potpisivanja, ratifikacije, prihvata ili odobrenja, ili pristupanja ovoj Konvenciji ili bilo kada kasnije, glavnog tajnika Organizacije obavijestiti da se ova Konvencija primjenjuje na ona njena područja, uključujući područja za čije je međunarodne odnose odgovorna, na koja se ova Konvencija ne primjenjuje u skladu sa stavkom (a) ovog članka i koja su navedena u obavijesti. Svaka se takva obavijest, u vezi s bilo kojim (kojima) područjem navedenim u njoj, može povući obavješćivanjem glavnog tajnika Organizacije 12 mjeseci prije isteka tog razdoblja.”

Članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

Glavni tajnik Organizacije sve potpisnice i vlade koje pristupaju Konvenciji izvještava o primitku bilo koje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju, pristupanju ili otkazivanju, bilo koje obavijesti prema članku 13. stavku (b) i članku 23., o odlukama Upravnog odbora prema članku 1. stavku (a) točki ii., članku 1. stavku (a) točki iii. i članku 1. stavku (b), o datumu stupanja na snagu Konvencije, o svakoj izmjeni teksta Konvencije i o datumu stupanja na snagu te izmjene, te o svim rezervama izraženima u skladu s člankom 18.”

Izraz ‚šteta’ koji se pojavljuje u sljedećim člancima zamjenjuje se izrazom „nuklearna šteta”:

članku 4. stavcima (a) i (b),

članku 5. stavcima (a) i (c),

članku 6. stavcima (a), (b), (d), (f) i (h).

Z.	U prvoj rečenici članka 4. teksta na francuskom riječ ‚stockage’ zamjenjuje se riječju ‚entreposage’, a u istome članku riječ ‚transportées’ zamjenjuje se riječima ‚en cours de transport’. U stavku (h) članka 6. teksta na engleskom, riječ ‚workmen’s’ zamjenjuje se riječju ‚workers’.

AA.	Prilog II. Konvencije briše se.

II.

(a)

(b)	Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polaže se kod glavnog tajnika Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

(c)

Potpisnice ovog Protokola koje su već ratificirale ili pristupile Konvenciji izražavaju svoju namjeru da ratificiraju, prihvate ili odobre ovaj Protokol što je moguće prije. Ostale potpisnice ovog Protokola obvezuju se da će ga ratificirati, prihvatiti ili odobriti istodobno s ratifikacijom Konvencije.

(d)	Ovaj Protokol otvoren je za pristupanje u skladu s odredbama članka 21. Konvencije. Pristupanja Konvenciji prihvaćaju se samo ako ih prati pristupanje ovom Protokolu.

(e)	Ovaj Protokol stupa na snagu u skladu s odredbama članka 20. Konvencije.

(f)	Glavni tajnik Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj obavješćuje sve potpisnice i vlade koje pristupaju o primitku isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju ovom Protokolu.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32004D0513

L 213/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.06.2004.

ODLUKA VIJEĆA

od 2. lipnja 2004.

o sklapanju Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom

(2004/513/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 95., 133. i 152., zajedno s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom prvom rečenicom i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Komisija je u ime Zajednice u pregovorima dogovorila Okvirnu konvenciju o nadzoru nad duhanom pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

(2)	Ova je Konvencija potpisana u ime Europske zajednice 16. lipnja 2003., podložno njezinom mogućem kasnijem sklapanju, u skladu s Odlukom Vijeća od 2. lipnja 2003.

(3)	Ovu bi Konvenciju trebalo odobriti.

(4)

Zajednica i države članice nadležne su u područjima koja obuhvaća Konvencija. Stoga je poželjno za Zajednicu i države članice da istodobno postanu ugovorne stranke kako bi zajedno ispunjavale obveze utvrđene u Konvenciji i zajedno provodile prava koja se njome dodjeljuju u slučajevima podijeljene nadležnosti s ciljem osiguravanja jednoobrazne primjene Konvencije,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Okvirna konvencija Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom odobrava se u ime Zajednice.

Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci kao Prilog I.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu ovlaštenu za polaganje, u ime Europske zajednice, akta o odobrenju predviđenog u članku 35. Konvencije, kako bi izrazio pristanak Zajednice da bude njome vezana i kako bi dao izjavu sadržanu u Prilogu II. ovoj Odluci, zajedno s izjavom o tumačenju iz Priloga III. ovoj Odluci.

Sastavljeno u Luxembourgu 2. lipnja 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

M. MARTIN

(1) Mišljenje doneseno 21. travnja 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32004D0823

L 358/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.11.2004.

ODLUKA VIJEĆA

od 22. studenoga 2004.

o pristupanju Republike Moldove Sporazumu o osnivanju znanstveno-tehnološkog centra u Ukrajini, sklopljenog 25. listopada 1993. između Kanade, Švedske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država

(2004/823/EZ, Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1766/98 od 30. srpnja 1998. o pristupanju Europske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju, kao jedne stranke, Sporazumu o osnivanju znanstveno-tehnološkog centra u Ukrajini, sklopljenog 25. listopada 1993. između Kanade, Švedske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država (1), posebno njezin članak 3. stavak 1. točke 3. i 4.,

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (Euratom) br. 2387/98 od 3. studenoga 1998. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju i Europske zajednice, kao jedne stranke, Sporazumu o osnivanju Znanstveno-tehnološkog centra u Ukrajini 1993. godine, sklopljenom između Kanade, Švedske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država (2), posebno njezin članak 2.,

budući da:

(1)	Kanada, Švedska, Ukrajina i Sjedinjene Američke Države su 25. listopada 1993. sklopile Sporazum o osnivanju Znanstveno-tehnološkog centra u Ukrajini (dalje u tekstu Sporazum).

(2)	Uredbama (EZ) br. 1766/98 i (Euratom) br. 2387/98, Europska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju (dalje u tekstu Zajednice) su, kao jedna stranka, pristupile Sporazumu.

(3)	Republika Moldova je 12. veljače 2004. tajništvu Centra podnijela ispravu o pristupu Moldove Sporazumu. U skladu s člankom XIII. Sporazuma, upravni odbor Centra odgovoran je za odobravanje ovog pristupanja.

(4)	Predsjedništvo Vijeća i Komisija predstavljaju Zajednice u upravnom odboru Centra. Stajalište Zajednica o pitanjima u okviru članka XIII. Sporazuma određuje Vijeće te ga u pravilu iznosi Predsjedništvo,

DONIJELO JE SLJEDEĆU ODLUKU:

Članak 1.

Pristupanje Republike Moldove Sporazumu o osnivanju Znanstveno-tehnološkog centra u Ukrajini, sklopljenog 25. listopada 1993. između Kanade, Švedske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država odobrava se u ime Zajednica.

Članak 2.

Predsjedništvo Vijeća u okviru upravnog odbora Centra izražava odobrenje Zajednica za pristupanje Republike Moldove Sporazumu.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. studenoga 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

B. R. BOT

(1) SL L 225, 12.8.1998., str. 2.

(2) SL L 297, 6.11.1998., str. 4.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32005D0160

L 052/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.2004.

ODLUKA KOMISIJE

od 27. listopada 2004.

kojom se odobrava razmjena pisama između Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarinih poslova (UNOCHA) i Komisije Europskih zajednica o njihovoj suradnji u okviru odgovora na nepogode (u slučaju istodobnih intervencija u nepogodom pogođenoj zemlji)

(Tekst značajan za EGP)

(2005/160/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njezin članak 302.,

budući da:

(1)

Uspostavljanje suradnje s Uredom Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) u području civilne zaštite i humanitarnih poslova odraz je dosljedne politike kojom se traže jači odnosi i suradnja s Ujedinjenim narodima, kako je istaknuto u komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o „stvaranju djelotvornog partnerstva s Ujedinjenim narodima u području razvoja i humanitarnih aktivnosti” od 2. svibnja 2001. (1), kao i komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu pod nazivom „Europska unija i Ujedinjeni narodi: Izbor multilateralizma” od 10. rujna 2003. (2).

(2)

Na temelju iskustva iz prošlosti naglašena je potreba za uspostavom temeljnih načela daljnje suradnje i koordinacije između UNOCHA-a (uključujući njegov sustav reagiranja i instrumente koordinacije u izvanrednim situacijama) i Europske komisije (u okviru aktivnosti mehanizma civilne zaštite Zajednice, kako je utvrđeno u Odluci Vijeća 2001/792/EZ, Euratom (3) i aktivnosti ECHO-a - Ureda za humanitarnu pomoć Europske zajednice (4), u slučaju kada obje strane istodobno pružaju ili olakšavaju pomoć državi koju je pogodila prirodna nepogoda ili nepogoda izazvana ljudskim djelovanjem, u nastojanju za učinkovitom suradnjom, najvećeg mogućeg iskorištavanja raspoloživih resursa i izbjegavanja nepotrebnog udvostručavanja napora.

(3)	Komisija i UNOCHA u pregovorima su dogovorili tekst razmjene pisama o njihovoj suradnji u okviru odgovora na nepogode (u slučaju istodobnih intervencija u nepogodom pogođenoj zemlji), koji se predlaže za odobrenje,

ODLUČILA JE:

Jedini članak

1. Odobrava se razmjena pisama između Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) i Komisije Europskih zajednica o njihovoj suradnji u okviru odgovora na nepogode (u slučaju istodobnih intervencija u nepogodom pogođenoj zemlji) koja je sadržana u prilogu.

2. Član Komisije odgovoran za okoliš i član Komisije odgovoran za razvoj i humanitarnu pomoć, ili osobe koje su oni u tu svrhu odredili, ovlašteni su za potpisivanje razmjene pisama u ime Komisije Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. listopada 2004.

Za Komisiju,

Margot WALLSTRÖM

Članica Komisije

(1) COM(2001.) 231, 2.5.2001.

(2) COM(2003.) 526, 10.9.2003.

(3) SL L 297, 15.11.2001., str. 7.

(4) Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.) Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

22005A0225(01)

L 052/44

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.2004.

PRILOG

Razmjena pisama između Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) i Komisije Europskih zajednica u pogledu njihove suradnje u okviru poduzimanja mjera u slučaju katastrofe (u slučaju istodobnih intervencija u zemlji koju je pogodila katastrofa)

Poštovani gospodine,

Europska komisija (Opća uprava za okoliš i Ured Zajednice za humanitarnu pomoć, ECHO) pozdravlja postojeću suradnju između Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) i Europske komisije u području pružanja humanitarne pomoći i pomoći u slučaju katastrofa.

Ujedinjeni narodi imaju središnju rukovodeću i koordinacijsku ulogu u naporima međunarodne zajednice na pružanju međunarodne humanitarne pomoći u skladu s mandatom koji im je na globalnoj razini povjerila Opća skupština (Rezolucijom Opće skupštine UN-a 46/182 i njezinim Prilogom i rezolucijama OS koje su joj prethodile i koje se u njoj navode).

Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu odraz je kolektivne spremnosti da se omogući pojačana suradnja između Europske zajednice i njezinih država članica u pružanju pomoći intervencijama civilne zaštite s ciljem reagiranja u situacijama katastrofa.

Priopćenje koje je Komisija nedavno objavila pod naslovom „Europska unija i Ujedinjeni narodi: izbor multilateralizma” (COM(2003) 526 konačno) u kojem se naglašava „važnost poboljšanja suradnje s UN-om i jačanja glasa što ga unutar UN-a ima Europska unija”, Priopćenje Komisije pod naslovom „Izgradnja učinkovitog partnerstva s Ujedinjenim narodima u području razvoja i humanitarnih poslova” (COM(2001) 231 konačno), Smjernice EU-a o djeci i oružanom sukobu, donesene u prosincu 2003. potvrđuju važnost koju Komisija pridaje bliskoj suradnji s UN-om općenito, a posebno u području reagiranja u situacijama prirodnih katastrofa i u nesrećama izazvanim ljudskim djelovanjem. Nadalje, u dokumentu o politici (1) koji je 8. siječnja 2002. upućen predsjedniku Europske komisije, Glavni tajnik Ujedinjenih naroda preporuča dvjema strankama da zajednički rade na pružanju potpore ulozi UN-a u osiguravanju usklađenog koordinacijskog okvira za pružanje humanitarne pomoći.

Odnos UNOCHA-e i ECHO (2)-a već je nekoliko godina blizak, između ostalog, kroz takozvani „Dijalog o strateškom planiranju programa”. Uspostava Mehanizma civilne zaštite Zajednice u listopadu 2001. (3) poziv je na daljnju suradnju s UNOCHA-om na području civilne zaštite. Važno je da dva sustava, u duhu procesa iz Fribourga (4), u pružanju potpore državama i stanovništvu pogođenom katastrofama i izvanrednim stanjima, djeluju usklađeno i uzajamno se dopunjuju.

Cilj ove razmjene pisama je uspostavljanje osnovnih načela daljnje suradnje i koordinacija između, s jedne strane, UNOCHA-e (uključujući i njezin sustav za reakciju u izvanrednim situacijama i njezine koordinacijske instrumente) i, s druge strane, Europske komisije (u okviru Mehanizma Zajednice za civilnu zaštitu i ECHO-a) kad oboje istodobno pružaju pomoć ili omogućavaju pomoć zemlji pogođenoj prirodnom katastrofom ili nesrećom izazvanom ljudskim djelovanjem, nastojeći ostvariti učinkovitu suradnju, maksimalno iskoristiti dostupna sredstva i izbjeći nepotrebno udvostručavanje napora. UNOCHA i Europska Komisija smatraju da će koordinirani pristup najbolje poslužiti žrtvama svake nesreće. Zbog toga potvrđuju sljedeće:

1.	Pružanje zaštite i pomoći svojim građanima u doba katastrofa i izvanrednih stanja, temeljna je odgovornost svake države. Međutim, ako potrebe za pomoći nadilaze sposobnosti reakcije zahvaćene države, međunarodna zajednica mora biti spremna i sposobna pomoći.

2.	Sredstva kojima raspolažu države i međunarodna zajednica za reakciju u slučaju katastrofe su ograničena te je važno da UNOCHA i Europska komisija u potpunosti surađuju kako bi ih optimalno iskoristili.

Treba poduzeti daljnje praktične korake na jačanju dinamike pozitivne suradnje između UNOCHA-e i Europske komisije. Stoga će oboje redovno razmjenjivati informacije, održavati stalan dijalog na razini politike i na operativnoj razini te će težiti, koliko je moguće, osigurati komplementarnost radnji koje svaki od njih čini u pogledu izobrazbe i vježbanja, kao i u pogledu planiranja i izvedbe dostave pomoći u nesrećama.

S tim ciljem, UNOCHA i Europska komisija suglasile su se o Standardnim operativnim postupcima (SOP) koji su priloženi ovoj razmjeni pisama i koje će provesti kako bi se olakšala učinkovita koordinacija. SOP se može dalje razvijati i/ili, prema potrebi, na tehničkoj razini prilagoditi s obzirom na stečeno iskustvo.

Ova razmjena pisama ne utječe na ulogu koja je u skladu s člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2001/792/EZ dodijeljena državi članici kojoj je povjereno predsjedanje Vijećem Europske unije.

Nadalje, ona ne utječe na dogovore o suradnji i koordinaciji između UNOCHA-e i ECHO-a, koji zahvaćaju šire područje nego pitanja opisana u priloženom SOP (Prilog 2.)

Predložili bismo da se ovo pismo zajedno sa SOP-om te pismo s Vašim odgovorom smatraju suglasnošću koju su obje strane dale s gore navedenim mjerama.

Margot Wallström

Poul Nielson

Prilog 1. SOP za civilnu zaštitu

UNOCHA – Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu

Zajednički standardni operativni postupci za koordinaciju mjera koje se poduzimaju u slučaju katastrofe

I. Faza pripravnosti/redovna faza (tj. razdoblje između katastrofa)

UNOCHA i Europska komisija će:

—	djelovati u skladu sa zajednički razvijenom i dogovorenom metodologijom i terminologijom, temeljenom na međunarodno prihvaćenim idejama, posebno idejama u okviru UN-a (5). To će imati poseban značaj u slučaju struktura za koordinaciju na terenu,

—	osigurati redovitu razmjenu informacija. To bi trebalo uključivati obavješćivanje o uzbuni, pitanja na razini politike i operativna pitanja, kao i sastanke i seminare koji se planiraju održati,

—	osigurati obostrano sudjelovanje i doprinos u izobrazbi, vježbama i seminarima o stečenom znanju, koje organiziraju obje strane te, prema potrebi, organiziranje zajedničkih vježbi,

—	dogovarati se o općem opisu posla za procjenu/koordinaciju timova i stručnjaka.

II. Faza reagiranja – na razini stožera

UNOCHA i Europska komisija će:

—

upozoriti jedna drugu o pojavi katastrofe i pružiti informacije o načinu na koji namjeravaju poduzeti mjere. Kada planiraju aktiviranje mehanizma za katastrofe koje se pojavljuju izvan EU-a, te kad je moguće razmjestiti sustave reagiranja kako UN-a tako i EZ-a, Europska komisija i UNOCHA će, što je moguće ranije, razmijeniti gledišta o preliminarnoj procjeni stanja, potrebama za pomoći i načinu na koji namjeravaju reagirati, s ciljem što je moguće boljeg iskorištavanja raspoloživih sredstava i osiguranja usklađenog pristupa utemeljenog na gore navedenom okviru i idejama;

—

za vrijeme faze reagiranja osigurati i održavati razmjenu informacija o sljedećim pitanjima:

—	izvješćima i ažuriranim podacima o stanju,

—	prepoznavanju prioritetnih potreba i potrebnih sredstava,

—	planiranom i predviđenom raspoređivanju sredstava,

—	mobilizaciji sredstava (uključujući module za potporu) kako bi se izbjeglo preklapanje ili udvostručavanja napora,

—	pojedinostima o moguće raspoloživim koordinatorima i sredstvima,

—	svim ažuriranjima opisa posla za procjenu/koordinaciju timova koji su postavljeni,

—	politici informiranja prema medijima.

III. Faza reagiranja – na terenu:

UNOCHA i Europska komisija sporazumjele su se o sljedećem:

—	trebalo bi poticati sve međunarodne operativne snage zaštite i spašavanja da koordiniraju svoje aktivnosti u Centru za koordiniranje djelovanja na terenu („On Site Operations Coordination Centre” OSOCC) u potpori nacionalnim/lokalnim vlastima za upravljanje u izvanrednim situacijama;

—	UNOCHA i koordinatori Europske komisije trebali bi pomagati nacionalnim/lokalnim vlastima za upravljanje u izvanrednim situacijama u koordiniranju međunarodnih operativnih snaga za zaštitu i spašavanje u skladu s postojećom metodologijom i smjernicama INSARAG-a.

Prilog 2. SOP za humanitarne aspekte

UN/OCHA – Ured za humanitarnu pomoć Zajednice ECHO

Zajednički standardni operativni postupci za koordinaciju mjera koje se poduzimaju u slučaju katastrofe

1. Faza pripravnosti/redovna faza (tj. razdoblje između dvije katastrofe)

UNOCHA i Europska komisija će:

—	nastaviti stalni strateški dijalog o pripremi za izvanredne situacije kako bi razvili blisku suradnju na unaprjeđenju ukupnih sposobnosti za reagiranje i izvanrednim situacijama. To uključuje kako operativni tako i financijski aspekt,

—	osigurati obostrano uključivanje osoblja dviju stranaka u programe obuke i seminare koje organiziraju ECHO i OCHA,

—	organizirati uvježbavanje naučenog kad kod je primjereno, što bi moglo dovesti do boljih programa suradnje,

—	osigurati redovnu razmjenu informacija o standardnim metodama koje se koriste za procjenu potreba i koordinaciju pomoći, za poboljšanje njihove dosljednosti i usklađenosti,

—	obavljati redovite zajedničke preglede i modernizaciju svojih sustava za izvanredne situacije (organizacija, kontaktne točke, koordinate) s namjerom stalnog osiguravanja povezivosti i usklađenosti,

—	razmjenjivati temeljne i popratne dokumente te analize postojeće prakse o intervencijama u izvanrednim situacijama.

2. Faza reagiranja/izvanredna situacija

2.1. Na razini stožera

UNOCHA i Europska komisija će:

—

osigurati razmjenu informacija o otpremi timova za procjenu stanja na mjesto izvanredne situacije (uključivanja ECHO-a na popis elektronske pošte UNDAC-a za uzbunu (poruke od M1 do M3); uspostavljanje stalnih komunikacijskih/kontaktnih točaka na razini stožera - kao što je poštanski sandučić za elektronsku poštu ECHO-a u slučaju izvanredne situacije - kao i na terenu,

—	osigurati vezu između ECHO-a i UNDAC-a na terenu,

—	osigurati razmjenu izvješća i informativne sastanke o izvanrednim situacijama koje su trenutačno u tijeku (uključujući pristup ECHO-a do OSOCC-a).

2.2. Na terenu

UNOCHA i Europska komisija će:

—	omogućavati sudjelovanje timova ECHO-a u koordiniranju mehanizama koje je uspostavila OCHA/UNDAC,

—	osigurati razmjenu informacija na terenu o rezultatima te akcijama u tijeku i planiranim akcijama,

—	osigurati, kada god je moguće i prikladno, da timovi međusobno dijele analize i nacrte izvješća i upućuju zajedničke preporuke svojim stožerima,

—	pobrinuti se da kada god je to moguće, ECHO i UNDAC provode zajedničke procjene i promiču dijeljenje informacija između različitih sudionika u izvanrednoj situaciji (uspostavljanjem centara za humanitarne informacije - HIC),

—	u najboljoj mogućoj mjeri dijeliti ili omogućivati pristup logističkim sredstvima (tj. prijevozu, komunikacijama).

(1) Vizija partnerstva: Ujedinjeni narodi i Europska unija u humanitarnim poslovima i razvoju, New York, prosinac 2001.

(2) Pravni temelj mandata ECHO-a je u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći.

(3) Odluka Vijeća 2001/792/EZ, Euratom od 23. listopada 2001. o uspostavi mehanizma Zajednice za omogućavanje pojačane suradnje u okviru posredovanja u pomoći iz područja civilne zaštite (SL L 297, 15.11.2001., str. 5.).

(4) Priopćenje i okvir za djelovanje Fribourškog foruma, Švicarska, 15.-16. lipnja 2000.

(5) Kao što su „Smjernice međunarodne savjetodavne grupe za traganje i spašavanje (INSARAG)” i „Smjernice iz Osla o korištenju civilno-vojnih kapaciteta u pomoći kod katastrofa”, svibanj 1994. itd.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32005D0614

L 217/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.07.2005.

ODLUKA VIJEĆA

od 18. srpnja 2005.

o pristupanju Europske zajednice Pravilniku br. 94 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara i Pravilniku br. 95 o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju bočnog sudara

(Tekst značajan za EGP)

(2005/614/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. s ciljem pristupanja Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu u vezi s donošenjem jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (revidirani Sporazum iz 1958.) (1), a posebno njezin članak 3. stavak 3. i članak 4. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir pristanak Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Standardiziranim zahtjevima Pravilnika br. 94 i Pravilnika br. 95 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o jedinstvenim odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju čelnih i bočnih sudara, žele se ukloniti tehničke prepreke trgovini motornim vozilima između ugovornih stranaka i osigurati visok stupanj sigurnosti i zaštite putnika.

(2)	Pravilnik br. 94 i Pravilnik br. 95 nisu bili uključeni u Prilog II. Odluci Vijeća 97/836/EZ jer se nisu slagali s tehničkim zahtjevima i specifikacijama Zajednice u vrijeme pristupanja Zajednice revidiranom Sporazumu iz 1958.

(3)	Uzimajući u obzir naknadne izmjene Pravilnika br. 94 (3) i Pravilnika br. 95 (4), navedeni Pravilnici sada bi trebali biti uključeni u sustav homologacije motornih vozila Zajednice,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1. Zajednica primjenjuje Pravilnik br. 94 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara.

2. Zajednica primjenjuje Pravilnik br. 95 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju bočnog sudara.

3. Tekstovi pravilnika priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Pravilnik br. 94 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara i Pravilnik br. 95 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju bočnog sudara, bit će uključeni u sustav homologacije motornih vozila Zajednice.

Članak 3.

Komisija o ovoj Odluci obavješćuje glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. srpnja 2005.

Za Vijeće

Predsjednik

M. BECKETT

(1) SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

(2) Suglasnost donesena 6.7.2005. (još nije objavljena u Službenom listu).

(3) UN Dokument E/ECE/324, E/ECE/TRANS/505, Rev. 1/Add. 93, kako je izmijenjen izmjenama 1., 2., 2. (Ispravak 1.), 3. i 4.

(4) UN Dokument E/ECE/324, E/ECE/TRANS/505, Rev. 1/Add. 94, kako je izmijenjen izmjenama 1., 1. (Ispravak 1.), 2. i 3.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32005D0844

L 314/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.11.2005.

ODLUKA KOMISIJE

od 25. studenoga 2005.

o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju Konvenciji o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći

(2005/844/Euratom)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegovog članak 101. drugi stavak,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 23. svibnja 2005. o odobravanju sklapanja Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći,

budući da:

(1)	Dvadeset i četiri države članice ugovorne su stranke Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći.

(2)	Europska zajednica za atomsku energiju trebala bi pristupiti Konvenciji o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći,

ODLUČILA JE:

Članak 1.

Pristupanje Konvenciji o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći odobrava se u ime Europske zajednica za atomsku energiju.

Tekst Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći i Izjave Europske zajednice za atomsku energiju, u skladu s odredbama članka 12. stavka 5. točke (c) navedene Konvencije, priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Isprava o pristupu polaže se kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju koja je depozitar Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći, što je prije moguće nakon donošenja ove Odluke, u obliku pisma koje potpisuje voditelj delegacije Europske komisije pri međunarodnim organizacijama u Beču.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. studenoga 2005.

Za Komisiju

Andris PIEBALGS

Član Komisije

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

22005A1130(01)

L 314/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.09.1986.

KONVENCIJA O RANOM IZVJEŠĆIVANJU O NUKLEARNOJ NESREĆI

DRŽAVE STRANKE OVE KONVENCIJE,

SVJESNE činjenice da se nuklearne aktivnosti odvijaju u mnogim državama,

PRIMJEĆUJUĆI da su se već poduzele i da se još poduzimaju sveobuhvatne mjere za osiguranje visokog stupnja sigurnosti nuklearnih aktivnosti, radi sprečavanja nuklearnih nesreća i svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih nesreća ako se one dogode,

ŽELEĆI ojačati daljnju međunarodnu suradnju u sigurnome razvoju i korištenju nuklearne energije,

UVJERENE da postoji potreba da države pruže bitne informacije o nuklearnim nesrećama što je moguće ranije da bi prekogranične radiološke posljedice mogle svesti na najmanju moguću mjeru,

PRIMJEĆUJUĆI korisnost dvostranih i višestranih sporazuma o razmjeni informacija u ovome području,

SPORAZUMJELE su se:

Članak 1.

Opseg primjene

1. Ova se Konvencija primjenjuje u slučaju bilo koje nesreće u vezi s postrojenjima ili aktivnostima države stranke ili fizičkih ili pravnih osoba pod njenom nadležnosti ili kontrolom koji su dolje navedeni u stavku 2., zbog koje dolazi, ili vjerojatno dolazi, do ispuštanja radioaktivnih tvari i koja je izazvala ili može izazvati međunarodne prekogranične emisije koje bi mogle biti značajne za radiološku sigurnost druge države.

2. Postrojenja i aktivnosti iz stavka 1. jesu:

(a)	bilo koji nuklearni reaktor bez obzira na to gdje se nalazi;

(b)	bilo koji objekt nuklearnoga gorivnog ciklusa;

(c)	bilo koje postrojenje za zbrinjavanje radioaktivnog otpada;

(d)	prijevoz i skladištenje nuklearnoga goriva i radioaktivnog otpada;

(e)	proizvodnja, korištenje, skladištenje, odlaganje i prijevoz radioizotopa za poljoprivredne, industrijske, medicinske i s njima povezane znanstvene i istraživačke svrhe; i

(f)	uporaba radioizotopa za proizvodnju električne energije u svemirskim objektima.

Članak 2.

Obavješćivanje i informiranje

U slučaju nesreće iz članka 1. (dalje u tekstu nuklearna nesreća) država stranka navedena u tome članku:

(a)	odmah obavješćuje, izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju (dalje u tekstu Agencija), države koje su ili koje mogu biti fizički ugrožene na način naveden u članku 1. kao i Agenciju o nuklearnoj nesreći, o njezinoj vrsti, vremenu izbijanja i točnoj lokaciji, prema potrebi; i

(b)	odmah državama navedenima u podstavku (a), izravno ili preko Agencije, kao i Agenciji dostavlja raspoložive informacije vezane za svođenje na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica u tim državama, kao što je predviđeno u članku 5.

Članak 3.

Druge nuklearne nesreće

Radi svođenja na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica, države stranke mogu obavješćivati i o drugim nesrećama osim onih utvrđenih člankom 1.

Članak 4.

Zadaće Agencije

Agencija:

(a)	odmah obavješćuje države stranke, države članice, druge države koje su ili mogu biti fizički ugrožene na način utvrđen člankom 1. te odgovarajuće međunarodne međuvladine organizacije (dalje u tekstu međunarodne organizacije) o obavijesti koju je primila u skladu s podstavkom (a) članka 2.; i

(b)	odmah dostavlja svakoj državi stranki, državi članici ili odgovarajućoj međunarodnoj organizaciji, na njezin zahtjev, informacije koje je primila u skladu s podstavkom (b) članka 2.

Članak 5.

Informacije koje treba dostaviti

1. Informacije koje treba dostaviti u skladu s podstavkom (b) članka 2. obuhvaćaju sljedeće podatke kojima do tada raspolaže država stranka koja šalje obavijest:

(a)	vrijeme, točnu lokaciju prema potrebi i vrstu nuklearne nesreće;

(b)	objekt ili aktivnost o kojima je riječ;

(c)	pretpostavljeni ili utvrđeni razlog i predviđeni razvoj nuklearne nesreće značajan za prekograničnu emisiju radioaktivnih tvari;

(d)	opća svojstva radioaktivne emisije, uključujući, u mjeri u kojoj je to izvodivo ili prikladno, vrstu, vjerojatan fizički ili kemijski oblik te količinu, sastav i efektivnu visinu radioaktivne emisije;

(e)	podatke o trenutnim i predviđenim meteorološkim i hidrološkim uvjetima nužnima za predviđanje prekogranične emisije radioaktivnih tvari;

(f)	rezultate praćenja okoliša značajne za prekogranične emisije radioaktivnih tvari;

(g)	poduzete ili planirane mjere za zaštitu izvan lokacije;

(h)	predviđeno ponašanje radioaktivnih emisija tijekom vremena.

2. Takve se informacije u odgovarajućim vremenskim razdobljima upotpunjavaju daljnjim informacijama značajnima za razvoj izvanredne situacije, uključujući i njezin predviđeni ili stvarni prestanak.

3. Informacije primljene u skladu s podstavkom (b) članka 2. mogu se koristiti bez ograničenja, osim ako ih država koja upućuje obavijest navede kao povjerljive.

Članak 6.

Konzultacije

Država stranka koja dostavlja informacije u skladu s podstavkom (b) članka 2., koliko je to razumno izvodivo, odmah odgovara na zahtjev za pružanje daljnjih informacija ili održavanje savjetovanja koje zatraži ugrožena država stranka radi svođenja na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica u toj državi.

Članak 7.

Nadležna tijela i kontaktne točke

1. Svaka država stranka obavješćuje Agenciju i druge države stranke, izravno ili preko Agencije, o svojim nadležnim tijelima i kontaktnim točkama koji su odgovorni za izdavanje i primitak obavijesti i informacija iz članka 2. Takve kontaktne točke i glavno središte u Agenciji stalno su na raspolaganju.

2. Svaka država odmah obavješćuje Agenciju o svakoj promjeni koja se dogodi u vezi s informacijama iz stavka 1.

3. Agencija vodi ažurirani popis takvih nacionalnih tijela i kontaktnih točaka te kontaktnih točaka odgovarajućih međunarodnih organizacija i dostavlja ga državama strankama i državama članicama kao i odgovarajućim međunarodnim organizacijama.

Članak 8.

Pomoć državama strankama

Agencija, u skladu sa svojim statutom i po primitku zahtjeva od države stranke koja na svojem državnome području ne provodi nuklearne djelatnosti, a graniči s državom koja ima djelatan nuklearni program, ali nije stranka, ispituje izvodljivost uspostavljanja odgovarajućega sustava za praćenje radioaktivnosti kako bi olakšala ostvarivanje ciljeva ove Konvencije.

Članak 9.

Dvostrani i višestrani sporazumi

Radi unapređenja međusobnih interesa države stranke mogu, u slučajevima u kojima je to prikladno, razmotriti mogućnost sklapanja dvostranih i višestranih sporazuma koji se odnose na predmet ove Konvencije.

Članak 10.

Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima

Ova Konvencija ne utječe na međusobna prava i obveze država stranaka iz postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Konvencijom, ili iz budućih međunarodnih sporazuma koji se zaključe u skladu s ciljem i svrhom ove Konvencije.

Članak 11.

Rješavanje sporova

1. U slučaju spora između država stranaka, ili između države stranke i Agencije, o tumačenju i primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetuju se radi rješavanja spora pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova koja su za njih prihvatljiva.

2. Ako spor ove vrste između država stranaka nije moguće riješiti u roku od jedne godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanje u skladu sa stavkom 1., on se, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, podnosi na arbitražu ili se upućuje na odluku Međunarodnome sudu. Ako se spor uputi na arbitražu, a u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva stranke u sporu ne mogu se suglasiti o organizaciji arbitraže, jedna od stranaka može od predsjednika Međunarodnoga suda ili glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje jednoga ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu, prednost ima zahtjev upućen glavnome tajniku Ujedinjenih naroda.

3. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju ovoj Konvenciji, država može izjaviti da se ne smatra obveznom jednim od ili niti jednim od postupaka za rješavanje sporova koji su predviđeni u stavku 2. Druge države stranke nisu obvezne postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. u odnosu na državu stranku za koju je takva izjava na snazi.

4. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je bilo kada povući tako da o tome obavijesti depozitara.

Članak 12.

Stupanje na snagu

1. Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje svim državama i Namibiji, koju predstavlja Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, u sjedištu Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 26. rujna 1986., odnosno od 6. listopada 1986., do njenoga stupanja na snagu ili do isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje dulje.

2. Svaka država i Namibija, koju predstavlja Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, mogu izraziti svoj pristanak da budu obvezne odredbama ove Konvencije potpisivanjem ili polaganjem isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju nakon potpisivanja koje podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, ili polaganjem isprave o pristupanju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju polažu se kod depozitara.

3. Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze pristanak da budu obvezne njezinim odredbama.

4. Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude obvezna odredbama ove Konvencije nakon njenoga stupanja na snagu, ova Konvencija za navedenu državu stupa na snagu trideset dana od dana izražavanja suglasnosti.

(a)	Ova je Konvencija otvorena za pristupanje, na način predviđen ovim člankom, međunarodnim organizacijama i regionalnim organizacijama za integraciju koje čine suverene države koje su nadležne za pregovore, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma o pitanjima obuhvaćenima ovom Konvencijom.
(b)	Te organizacije, u pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime ostvaruju prava i ispunjaju obveze koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.
(c)	Pri polaganju isprave o pristupanju, takva organizacija depozitaru dostavlja izjavu u kojoj naznačuje opseg svoje nadležnosti u pitanjima obuhvaćenima ovom Konvencijom.
(d)	Takva organizacija nema dodatni glas osim onih koje imaju njezine države članice.

Članak 13.

Privremena primjena

Država može, prigodom potpisivanja ili bilo kada nakon toga prije stupanja na snagu ove Konvencije, izjaviti da ovu Konvenciju primjenjuje privremeno.

Članak 14.

Izmjene

1. Država stranka može predložiti izmjene ove Konvencije. Predložena izmjena podnosi se depozitaru koji je odmah dostavlja svim drugim državama strankama.

2. Ako većina država stranaka od depozitara zatraži da sazove skupštinu na kojoj se razmatraju predložene izmjene, depozitar sve države stranke poziva da prisustvuju toj skupštini koja počinje najranije 30 dana nakon slanja poziva. Svaka izmjena koju skupština usvoji dvotrećinskom većinom svih država stranaka unosi se u protokol koji je svim državama strankama otvoren za potpisivanje u Beču i u New Yorku.

3. Protokol stupa na snagu 30 dana od dana kada tri države izraze svoj pristanak da budu njime obvezne. Za svaku državu koja izrazi svoj pristanak da bude obvezna protokolom nakon njegova stupanja na snagu, protokol stupa na snagu trideset dana od dana izražavanja pristanka.

Članak 15.

Otkaz

1. Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.

2. Otkaz stupa na snagu godinu dana od dana kada depozitar primi obavijest o otkazu.

Članak 16.

Depozitar

1. Glavni direktor Agencije depozitar je ove Konvencije.

2. Glavni direktor Agencije države stranke i sve druge države odmah obavješćuje:

(a)	o svakom potpisivanju Konvencije ili protokola o izmjeni;

(b)	o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju u vezi s ovom Konvencijom ili bilo kojim protokolom o izmjeni;

(c)	o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu sa člankom 11.;

(d)	o svakoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu sa člankom 13.;

(e)	o stupanju na snagu ove Konvencije i bilo koje njezine izmjene; i

(f)	o svakom otkazu u skladu sa člankom 15.

Članak 17.

Vjerodostojni tekstovi i ovjerene preslike

Izvornik ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, polaže se pri glavnom direktoru Međunarodne agencije za atomsku energiju koji dostavlja ovjerene preslike svim državama strankama i svim drugim državama.

U POTVRDU TOMU dolje potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju, otvorenu za potpisivanje u skladu sa stavkom 1. članka 12.

USVOJENO na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču dana dvadeset šestoga rujna tisuću devetsto osamdeset šeste.

Izjava iz članka 12. stavka 5. točke (c) Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći

Zajednica ima nadležnost, koju dijeli sa svojim državama članicama, u području izvješćivanja o radiološkim opasnostima, u opsegu koji je predviđen člankom 2. stavkom (b) i odgovarajućim odredbama glave II. poglavlja 3. „Zdravlje i sigurnost” Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32005D0845

L 314/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.11.2005.

ODLUKA KOMISIJE

od 25. studenoga 2005.

o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju Konvenciji o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti

(2005/845/Euratom)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 101. drugi stavak,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 23. svibnja 2005. o odobravanju sklapanja Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti,

budući da:

(1)	Dvadeset i tri države članice ugovorne su stranke Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.

(2)	Europska zajednica za atomsku energiju trebala bi pristupiti Konvenciji o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti,

ODLUČILA JE:

Članak 1.

Odobrava se pristupanje Konvenciji o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti u ime Europske zajednice za atomsku energiju.

Tekst Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti i Izjava Europske zajednice za atomsku energiju, u skladu s odredbama članka 14. stavka 5. točke (c) navedene Konvencije, priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Isprava o pristupu polaže se kod glavnoga direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju koja je depozitar Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, što je prije moguće nakon donošenja ove Odluke, u obliku pisma koje potpisuje voditelj delegacije Europske komisije pri međunarodnim organizacijama u Beču.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. studenoga 2005.

Za Komisiju

Andris PIEBALGS

Član Komisije

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

22005A1130(02)

L 314/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.09.1986.

KONVENCIJA O POMOĆI U SLUČAJU NUKLEARNE NESREĆE ILI RADIOLOŠKE OPASNOSTI

DRŽAVE STRANKE OVE KONVENCIJE

SVJESNE činjenice da se nuklearne aktivnosti provode u mnogo država,

KONSTATIRAJUĆI da su već poduzete i da još poduzimaju opsežne mjere kojima bi se osigurao visok stupanj sigurnosti pri nuklearnim aktivnostima radi sprečavanja nuklearnih nesreća i svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih nesreća, ako do njih dođe,

ŽELEĆI pojačati međunarodnu suradnju u sigurnom razvoju i korištenju nuklearne energije,

UVJERENE da postoji potreba za međunarodnim okvirom koji bi olakšao brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti, da bi se ublažile njihove posljedice,

KONSTATIRAJUĆI korisnost dvostranih i mnogostranih aranžmana za uzajamnu pomoć na ovom području,

IMAJUĆI na umu aktivnost Međunarodne agencije za atomsku energiju u izradi smjernica za aranžmane o uzajamnoj pomoći u izvanrednim situacijama u vezi s nuklearnim nesrećama ili radiološkom opasnošću,

SPORAZUMJELE su se kako slijedi:

Članak 1.

Opće odredbe

1. Države stranke surađivat će međusobno i s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (u nastavku teksta „Agencija”) u skladu s odredbama ove Konvencije da bi olakšale brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, na najmanju moguću mjeru svele njihove posljedice i zaštitile život, imovinu i okoliš od utjecaja radioaktivnih ispuštanja.

2. Da bi olakšale tu suradnju, države stranke mogu se dogovoriti o dvostranim i mnogostranim sporazumima ili, prema prilici, kombinaciji tih sporazuma, radi zaštite ili što je moguće većeg smanjenja ozljeda i šteta koje mogu nastati u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.

3. Države stranke mogu od Agencije zatražiti da, djelujući u skladu s odredbama ove Konvencije, olakša i podupre suradnju između država stranka predviđenu ovom Konvencijom.

Članak 2.

Pružanje pomoći

1. Ako državi stranki zatreba pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, bez obzira na to je li nesreća ili opasnost nastala na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom, ona može zatražiti takvu pomoć od bilo koje države stranke, neposredno ili preko Agencije, te od same Agencije ili, prema potrebi, od drugih međunarodnih međuvladinih organizacija (u nastavku teksta „međunarodne organizacije”).

2. Država stranka koja zatraži pomoć navest će opseg i vrstu pomoći koja joj je potrebna i ako to bude moguće, dostaviti stranki koja pruža pomoć informacije potrebne za određivanje opsega u kojem će ona biti u mogućnosti odgovoriti na takav zahtjev. Ako stranka koja traži pomoć nije u mogućnosti navesti opseg i vrstu potrebne pomoći, država koja traži pomoć i država koja pruža pomoć, međusobnim dogovorom, odlučit će o opsegu i uvjetima pomoći koja bi mogla biti pružena.

3. Svaka država stranka kojoj je poslan takav zahtjev za pomoć odmah će donijeti odluku i obavijestiti državu koja traži pomoć, izravno ili preko Agencije, je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć, te kakvi su opseg i uvjeti pomoći koja bi mogla biti pružena.

4. Država stranka će, u granicama svojih mogućnosti, utvrditi i obavijestiti Agenciju o stručnjacima, opremi i materijalu što bi ih ona mogla staviti na raspolaganje za pružanje pomoći drugim državama strankama u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti te o uvjetima, prije svega financijskim, uz koje bi takva pomoć mogla biti pružena.

5. Svaka država stranka može zatražiti pomoć koja se odnosi na medicinsko liječenje ili privremenu relokaciju ljudi na državnom području druge države stranke koji su bili izloženi nuklearnoj nesreći ili radiološkoj opasnosti.

6. Agencija će, u skladu sa svojim Statutom i odredbama ove Konvencije, na zahtjev države stranke i države članice za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti odgovoriti tako što će:

(a)	staviti na raspolaganje odgovarajuća sredstva izdvojena u tu svrhu,

(b)	odmah poslati zahtjev drugim državama i međunarodnim organizacijama koje, prema informacijama Agencije, mogu raspolagati potrebnim sredstvima,

(c)	ako to zatraži država koja podnosi zahtjev, koordinirati pomoć na međunarodnoj razini koja bi na taj način postala dostupnom.

Članak 3.

Usmjeravanje i kontrola pomoći

Ako se stranke drugačije ne dogovore:

(a)

ukupno usmjeravanje, kontrola, koordinacija i nadzor nad pružanjem pomoći bit će odgovornost države koja podnosi zahtjev na svojem državnom području. Stranka koja pruža pomoć, kada pomoć obuhvaća i osoblje, trebala bi u savjetovanju s državom koja podnosi zahtjev, odrediti odgovornu osobu koja će obavljati radni nadzor nad osobljem i opremom koju ona daje. Određena bi osoba trebala takav nadzor provoditi u suradnji s odgovarajućim organima države koja podnosi zahtjev;

(b)

država koja podnosi zahtjev trebala bi, u granicama svojih mogućnosti, osigurati lokalne pogodnosti i usluge za odgovarajuće i uspješno pružanje pomoći. Ona će, također, osigurati zaštitu osoblja, opreme i materijala što ih stranka koja pruža pomoć u tu svrhu unese na njezino državno područje ili što se u ime te stranke unese na njezino državno područje;

(c)	vlasništvo nad opremom i materijalom koje bude osigurala bilo koja stranka za vrijeme pružanja pomoći, neće se mijenjati, a njihovo će vraćanje biti osigurano;

(d)	država stranka koja pruža pomoć u odgovoru na zahtjev iz stavka 5. članka 2. na svojem će državnom području koordinirati pružanje te pomoći.

Članak 4.

Nadležna tijela i točke za kontakt

1. Svaka država stranka obavijestit će Agenciju i druge države stranke, izravno ili preko Agencije, o svojim nadležnim tijelima i točkama za kontakt koje su ovlaštene slati i primati zahtjeve za pomoć i prihvaćati ponude za pomoć. Takve točke za kontakt i glavna središta Agencije bit će stalno raspoloživi.

2. Svaka država stranka odmah će obavijestiti Agenciju o bilo kojoj promjeni što se dogodila u vezi s informacijom iz stavka 1.

3. Agencija će redovito i brzo pružati državama strankama, državama članicama i odgovarajućim međunarodnim organizacijama informacije iz st. 1. i 2.

Članak 5.

Zadaće Agencije

Države stranke zahtijevaju od Agencije da, u skladu sa stavkom 3. članka 1, ne kršeći druge odredbe ove Konvencije:

(a)

skuplja i državama strankama i državama članicama prenese informacije koje se odnose:

i.	na stručnjake, opremu i materijal koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti,

ii.	na metodologiju, tehniku i raspoložive rezultate istraživanja koji se odnose na reagiranje u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti;

(b)

pruži pomoć državi stranki ili državi članici kada to od nje bude zatraženo u svezi s ovim ili drugim odgovarajućim pitanjima:

i.	pripremom planova za postupak u izvanrednim situacijama u slučaju nuklearne nesreće i radiološke opasnosti i pripremom odgovarajućih propisa,

ii.	izradom odgovarajućih programa obuke za osoblje koje će raditi na saniranju nuklearnih nesreća i radiološke opasnosti,

iii.	prijenosom zahtjeva za pomoć i odgovarajućih informacija u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti,

iv.	izradom odgovarajućih programa, postupaka i standarda za kontrolu zračenja,

v.	ispitivanjem mogućnosti uspostavljanja odgovarajućeg sustava za kontrolu zračenja;

(c)	stavlja na raspolaganje državi stranki ili državi članici koja upućuje zahtjev za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti sredstva izdvojena u svrhu prve procjene nesreće ili opasnosti;

(d)	nudi svoje usluge državama strankama ili državama članicama u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti

(e)	uspostavlja i održava vezu s odgovarajućim međunarodnim organizacijama radi pribavljanja i razmjene odgovarajućih informacija i podataka i popis takvih organizacija stavlja na raspolaganje državama strankama i državama članicama te spomenutim organizacijama.

Članak 6.

Tajnost i javne izjave

1. Država koja podnosi zahtjev za pomoć i stranka koja pruža pomoć štitit će tajnost bilo koje povjerljive informacije koja im postane dostupna u vezi s pružanjem pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti. Ta će se informacija koristiti isključivo u svrhu dogovorene pomoći.

2. Stranka koja pruža pomoć uložit će najveće moguće napore za ostvarenje dogovora s državom koja zahtijeva pomoć prije nego što objavi neku informaciju o pružanju pomoći u vezi s nuklearnom nesrećom ili radiološkom opasnošću.

Članak 7.

Naknada troškova

1. Stranka koja pruža pomoć može je ponuditi državi koja traži pomoć bez ikakve naknade. Pri razmatranju mogućnosti nuđenja pomoći uz takve uvjete, stranka koja pruža pomoć imat će na umu:

(a)	vrstu nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;

(b)	mjesto i podrijetlo nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;

(c)	potrebe država u razvoju;

(d)	posebne potrebe država bez nuklearnih postrojenja;

(e)	sve druge relevantne činjenice.

2. Kada se pomoć pruža uz potpunu ili djelomičnu naknadu troškova, država koja podnosi zahtjev će stranki koja pruža pomoć nadoknaditi troškove usluga što su ih pružile osobe ili organizacije koje su djelovale u njezino ime, te sve troškove vezane uz pomoć, u onoj mjeri u kojoj te troškove nije izravno snosila država koja je podnijela zahtjev. Ako se drugačije ne dogovore, naknada će se isplatiti odmah nakon što stranka koja je pružila pomoć podnese svoj zahtjev za naknadu državi koja je tražila pomoć, a njezin će transfer biti slobodan u svezi sa svim troškovima, osim lokalnih.

3. Ne kršeći odredbe stavka 2., stranka koja pruža pomoć može bilo u koje vrijeme odustati od naknade ili se suglasiti s njezinom odgodom u cijelosti ili djelomično. Pri razmatranju mogućnosti takva odricanja ili odgode, stranke koje pružaju pomoć uzet će u obzir potrebe država u razvoju.

Članak 8.

Povlastice, imuniteti i olakšice

1. Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime sve povlastice, imunitete i olakšice koji su prijeko potrebni za obavljanje njihovih dužnosti u pružanju pomoći.

2. Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime, a o kojem je propisno obaviještena država koja je zatražila pomoć i koje je ta država prihvatila, sljedeće privilegije povlastice i imunitete:

(a)	imunitet kad je riječ o uhićenju, pritvoru ili postupku u svezi s kaznenom, građanskom i upravnom odgovornosti države koja podnosi zahtjev zbog radnji ili propusta u obavljanju njihovih dužnosti;

(b)	izuzimanje od poreza, carine i drugih pristojbi, osim onih koje su ugrađene u cijenu robe ili plaćanje pruženih usluga, u svezi s obavljanjem dužnosti u pružanju pomoći.

3. Država koja podnosi zahtjev za pomoć:

(a)	odobrit će stranki koja pruža pomoć izuzeće od poreza, carine i drugih pristojbi u svezi s opremom ili imovinom koju u svrhu pružanja pomoći ta stranka unosi na državno područje države koja je podnijela zahtjev za pomoć,

(b)	osigurat će imunitet od oduzimanja, zapljene ili rekvizicije te opreme ili imovine.

4. Država koja podnosi zahtjev za pomoć osigurat će povrat takve opreme ili imovine. Ako to od nje zatraži stranka koja pruža pomoć, država koja je zatražila pomoć, u okviru svojih mogućnosti, organizirat će nužnu dekontaminaciju opreme upotrebljene u pružanju pomoći, koja se može ponovno upotrijebiti, i to prije nego se ta oprema vrati.

5. Država koja podnosi zahtjev za pomoć olakšat će ulazak, boravak i izlazak sa svog državnog područja osoblju o kojem je propisno obaviještena u skladu sa stavkom 2. te opremi i imovini što se koristi za pružanje pomoći.

6. Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja je podnijela zahtjev za pomoć da svojim državljanima ili osobama sa stalnim boravištem odobri povlastice i imunitete predviđene prethodnim stavcima.

7. Svi koji na temelju ovog članka uživaju povlastice i imunitete dužni su poštivati zakone i druge propise države koja je zatražila pomoć ako se pri tome ne krše te njihove povlastice i imuniteti. Oni se, također, ne smiju miješati u unutarnja pitanja države koja je zatražila pomoć.

8. Ništa u ovom članku neće utjecati na prava i obveze u svezi s povlasticama i imunitetima koji su u skladu s drugim međunarodnim sporazumima ili pravilima običajnoga međunarodnog prava.

9. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom stavcima 2. i 3., u cijelosti ili djelomično.

10. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 9. može u bilo koje vrijeme tu izjavu povući, obavještavajući o tome depozitara.

Članak 9.

Tranzit osoblja, opreme i imovine

Svaka država stranka, će na zahtjev države koja podnosi zahtjev za pomoć ili stranke koja pruža pomoć, nastojati olakšati prelazak preko svojeg državnog područja osoblju, opremi i imovini o kojima je propisno obaviještena, a koji se koriste za pružanje pomoći, pri dolasku u državu ili odlasku iz države koja je zatražila pomoć.

Članak 10.

Potraživanje i naknada

1. Države stranke usko će surađivati da bi olakšale rješavanje postupaka i potraživanja na temelju ovog članka.

2. Ako se drugačije ne suglase, zemlja koja podnosi zahtjev u svezi sa smrću ili ozljedom osobe, oštećenjem ili gubitkom imovine ili oštećenjem okoliša izazvanim na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom za pružanja pomoći:

(a)	neće pokrenuti postupak protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičke osobe ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;

(b)	neće preuzeti odgovornost za vođenje postupka ili potraživanja trećih stranki protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičkih osoba ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;

(c)	oslobodit će stranku koja pruža pomoć ili fizičke ili pravne osobe koje djeluju u njezino ime svake dogovornosti u svezi sa zakonskim postupkom iz točke (b);

(d)

osigurat će naknadu stranki koja pruža pomoć ili fizičkim ili pravnim osobama koje djeluju u njezino ime:

i.	u slučaju smrti ili ozljede osoblja stranke koja pruža pomoć ili osoba koje djeluju u njezino ime,

ii.	u slučaju gubitka ili oštećenja nepotrošene opreme ili materijala za pružanje pomoći,

osim ako je posrijedi svjesno neprilično ponašanje pojedinca koji je izazvao smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.

3. Ovaj članak ne onemogućuje nadoknadu ili odštetu na temelju nekoga drugoga primjenjivoga međunarodnog sporazuma ili unutarnjeg prava bilo koje države.

4. Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja traži pomoć da primjeni stavak 2., u cijelosti ili djelomično, na svoje državljane ili osobe sa stalnim boravištem.

5. Pri potpisivanju, ratifikaciji ili prihvatu, odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji države mogu izjaviti:

(a)	da se ne smatraju vezanim stavkom 2., u cijelosti ili djelomično;

(b)	da neće primjenjivati stavak 2., u cijelosti ili djelomično, u slučaju grubog nemara osobe koja je izazvala smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.

6. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 5. može u bilo koje vrijeme povući izjavu, obavještavajući o tome depozitara.

Članak 11.

Prestanak pomoći

Država koja traži pomoć ili stranka koja pruža pomoć mogu u bilo koje vrijeme, nakon odgovarajućih konzultacija i pisanom obavijesti, zatražiti prestanak pomoći koju primaju ili pružaju na temelju ove Konvencije. Nakon podnošenja takva zahtjeva zainteresirane stranke će se savjetovati pri sastavljanju sporazuma za odgovarajući prestanak pomoći.

Članak 12.

Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima

Ova Konvencija neće utjecati na međusobna prava i obveze država stranka s temelja postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja regulirana ovom Konvencijom ni iz budućih međunarodnih sporazuma koji budu sklopljeni u skladu sa svrhom ove Konvencije.

Članak 13.

Rješavanje sporova

1. U slučaju spora između država stranaka ili između država stranka i Agencije o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetovat će se radi njegova rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova koji je za njih prihvatljiv.

2. Ako spor ove vrste između država stranka nije moguće riješiti u roku od jedne godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanjem, u skladu sa stavkom 1., on će, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, biti podnesen na arbitražu ili upućen Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ako je spor upućen na arbitražu, a u roku od šest mjeseci od dana upućivanja zahtjeva stranke u sporu nisu u mogućnosti suglasiti se o organiziranju arbitraže, bilo koja od njih može od predsjednika Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje jednog ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu, prednost će imati zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

3. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom jednim od ili niti s jednim od postupaka rješavanja sporova predviđenim u stavku 2. Druge države stranke neće biti vezane postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. prema državi stranci za koju je takva izjava na snazi.

4. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je u bilo koje vrijeme povući obavještavajući o tome depozitara.

Članak 14.

Stupanje na snagu

1. Ova će Konvencija biti otvorena za potpis svim državama i Namibiji, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, u sjedištu Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 26. rujna 1986. odnosno od 6. listopada 1986. do njenog stupanja na snagu, ili do isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje duže.

2. Svaka država i Namibija, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, izraziti svoj pristanak da budu vezane odredbama ove Konvencije, potpisivanjem ili polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju nakon potpisivanja što podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili polaganjem isprave o prihvatu. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju polažu se kod depozitara.

3. Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze pristanak da budu vezane njezinim odredbama.

4. Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude vezana ovom Konvencijom nakon njezina stupanja na snagu, Konvencija će stupiti na snagu trideset dana od dana izražavanja pristanka.

(a)	Ova Konvencija će biti otvorena za pristup, na način predviđen ovim člankom, međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijama koje čine suverene države koje su nadležne za pregovore, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma o pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
(b)	Te će organizacije, u svezi s pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime vršiti prava i obveze, koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.
(c)	Pri polaganju isprave o pristupu, takva organizacija će dostaviti depozitaru izjavu u kojoj će naznačiti opseg svoje nadležnosti prema pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
(d)	Ta organizacija neće imati nijedan glas više nego što ga imaju njezine države članice.

Članak 15.

Privremena primjena

Svaka država može, nakon potisivanja ove Konvencije ili bilo kada nakon toga, ali prije nego što ona stupi na snagu, izjaviti da će je primjenjivati privremeno.

Članak 16.

Izmjene i dopune

1. Država stranka može predložiti izmjenu ili dopunu ove Konvencije. Predložena izmjena i dopuna bit će podnesena depozitaru koji će je odmah dostaviti svim drugim državama strankama.

2. Ako većina država stranaka zatraži od depozitara da sazove konferenciju radi razmatranja predložene izmjene ili dopune, depozitar će pozvati sve države stranke da prisustvuju toj konferenciji, koja će početi najranije trideset dana od dana slanja poziva. Svaka izmjena ili dopuna što je prihvati konferencija dvotrećinskom većinom država stranaka bit će unesena u protokol otvoren za potpis u Beču i New Yorku svim državama strankama.

3. Protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana kad tri države izraze svoju suglasnost s njim. Za svaku državu koja izrazi svoj pristanak da bude njime vezana nakon njegova stupanja na snagu, protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana izražavanja pristanka.

Članak 17.

Otkaz

1. Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.

2. Otkaz će stupiti na snagu jednu godinu od dana kada depozitar primi tu obavijest.

Članak 18.

Depozitar

1. Glavni direktor Agencije bit će depozitar ove Konvencije:

2. Glavni direktor odmah će obavijestiti države stranke i druge države:

(a)	o svakom potpisu Konvencije ili protokola o izmjeni ili dopuni;

(b)	o svakom deponiranju isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, ili odobravanju ove konvencije ili o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu o izmjeni ili dopuni;

(c)	o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu s člancima 8., 10. i 13.;

(d)	o bilo kojoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu s člankom 15.;

(e)	o stupanju na snagu ove Konvencije i bilo koje njezine izmjene ili dopune;

(f)	o bilo kojem otkazu u skladu s člankom 17.

Članak 19.

Vjerodostojni tekstovi i ovjerene preslike

Izvornik ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskome, kineskome, engleskome, francuskome, ruskome i španjolskom jeziku jednakovjerodostojni, bit će položeni kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će ovjerene preslike poslati državama strankama i svim drugim državama.

U POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju otvorenu za potpis u skladu sa stavkom 1. članka 14.

USVOJENO na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču, 26. rujna 1986.

Izjava iz članka 14. stavka 5. točke (c) Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti

Zajednica ima nadležnost, koju dijeli sa svojim državama članicama, u području pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, u opsegu koji je predviđen člankom 2. stavkom (b) i odgovarajućim odredbama glave II. poglavlja 3. „Zdravlje i sigurnost” Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32006D0363

L 135/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.05.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 15. svibnja 2006.

o stajalištu Europske zajednice u pogledu nacrta Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o kotačima za putnička vozila i njihove prikolice

(Tekst značajan za EGP)

(2006/363/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. s ciljem pristupanja Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni u i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i o uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (Revidirani sporazum iz 1958.) (1), a posebno njezin članak 4. stavak 2. drugu alineju,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Nacrtom Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o kotačima za putnička vozila i njihove prikolice (dalje u tekstu: nacrt Pravilnika) ukidaju se tehničke prepreke za trgovinu motornim vozilima između ugovornih stranaka s obzirom na ove sastavnice, pri čemu se osigurava visoka razina sigurnosti i zaštite okoliša.

(2)	Primjereno je odrediti stajalište Zajednice s obzirom na nacrt Pravilnika.

(3)	Nacrt Pravilnika trebalo bi uključiti u sustav Zajednice za homologaciju motornih vozila jer se on odnosi na zamjenske kotače,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odobrava se nacrt Pravilnika, kako je sadržan u dokumentu TRANS/WP.29/2005/46.

Članak 2.

Zajednica, koju predstavlja Komisija, glasuje za nacrt Pravilnika na glasovanju koje će se održati tijekom sastanka Upravnog odbora na predstojećem Svjetskom forumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu za usklađivanje pravilnika o vozilima.

Članak 3.

Nacrt Pravilnika uključuje se u sustav homologacije motornih vozila Zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. svibnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednica

U. PLASSNIK

(1) SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32006D0364

L 135/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.05.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 15. svibnja 2006.

o stajalištu Europske zajednice u pogledu nacrta Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji prilagodljivih sustava prednjih svjetala za motorna vozila

(Tekst značajan za EGP)

(2006/364/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. s ciljem pristupanja Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni u i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i o uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (Revidirani sporazum iz 1958.) (1)., a posebno njezin članak 4. stavak 2. drugu alineju,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (2)

budući da:

(1)

Nacrtom Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji prilagodljivih sustava prednjih svjetala za motorna vozila (dalje u tekstu: nacrt Pravilnika) ukidaju se tehničke prepreke za trgovinu motornim vozilima između ugovornih stranka s obzirom na ove sastavnice, pri čemu se osigurava visoka razina sigurnosti i zaštite okoliša.

(2)	Primjereno je odrediti stajalište Zajednice s obzirom na nacrt Pravilnika.

(3)	Nacrt Pravilnika trebalo bi uključiti u sustav Zajednice za homologaciju motornih vozila,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odobrava se nacrt Pravilnika, kako je sadržan u dokumentu TRANS/WP.29/2005/31 i TRANS/WP.29/2005/31/add.1.

Članak 2.

Članak 3.

Nacrt Pravilnika uključuje se u sustav homologacije motornih vozila Zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. svibnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednica

U. PLASSNIK

(1) SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32006D0515

L 201/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.05.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 18. svibnja 2006.

o sklapanju Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja

(2006/515/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 133., 151., 181. i 181.a u vezi s njegovim člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom drugom rečenicom, te njegovim člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Vijeće je u listopadu 2004. ovlastilo Komisiju da u ime Zajednice sudjeluje u pregovorima pri Organizaciji Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) u vezi s Konvencijom o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, dalje u tekstu „Konvencija UNESCO-a”. Komisija je sudjelovala u tim pregovorima zajedno s državama članicama.

(2)	Konvencija UNESCO-a je usvojena na Općoj skupštini UNESCO-a u Parizu 20. listopada 2005.

(3)

Konvencija UNESCO-a predstavlja odgovarajući i učinkovit stup za promicanje kulturnih različitosti i kulturne razmjene, kojima Zajednica, kao što je izneseno u članku 151. stavku 4. Ugovora, i države članice pridaju najveću važnost. Ona pridonosi osiguravanju međusobnog poštivanja i razumijevanja među kulturama na svjetskoj razini.

(4)	Konvenciju UNESCO-a trebalo bi odobriti u najkraćem mogućem roku.

(5)

I Zajednica i njezine države članice imaju nadležnost u područjima koja su obuhvaćena Konvencijom UNESCO-a. Zajednica i države članice bi stoga trebale postati njezine ugovorne stranke, kako bi mogle zajednički ispuniti obveze utvrđene Konvencijom UNESCO-a i u slučajevima mješovite nadležnosti dosljedno se koristiti pravima koja su im njom povjerena,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1. Konvencija UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja odobrava se u ime Zajednice.

2. Tekst Konvencije UNESCO-a nalazi se u Prilogu 1.(a) ovoj Odluci.

Članak 2.

1. Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za polaganje isprave o pristupu u ime Zajednice kod glavnog ravnatelja UNESCO-a, u skladu s člankom 27. stavkom 4. Konvencije UNESCO-a.

2. Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za polaganje izjave o nadležnosti iz Priloga 1.(b) ovoj Odluci u ime Zajednice, u skladu s člankom 27. stavkom 3. točkom (c) Konvencije UNESCO-a.

3. Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu ovlaštenu(-e) da prilikom polaganja isprave o pristupu izdaju jednostranu izjavu koja je navedena u Prilogu 2. ovoj Odluci.

Članak 3.

U vezi s pitanjima koja su u nadležnosti Zajednice, Komisija predstavlja Zajednicu na sastancima tijela osnovanih Konvencijom UNESCO-a, a posebno na Općoj skupštini država stranaka iz članka 22. Konvencije UNESCO-a, te u ime Zajednice pregovara o pitanjima koja ulaze u djelokrug tih tijela.

Članak 4.

Ova odluka se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. svibnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

Franz MORAK

(1) Mišljenje od 27.4.2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

PRILOG 1.(a)

KONVENCIJA

o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja

Opća konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, koja se sastala u Parizu od 3. do 21. listopada 2005. na svom 33. zasjedanju,

POTVRĐUJUĆI da je kulturna raznolikost određujuća značajka čovječanstva,

SVJESNA da kulturna raznolikost tvori zajedničku baštinu čovječanstva te da je treba njegovati i čuvati na dobrobit svih,

UVIĐAJUĆI da kulturna raznolikost stvara bogat i raznovrstan svijet, povećava mogućnost izbora i obogaćuje ljudske potencijale i vrijednosti, zbog čega je pokretač održivog razvoja zajednica, naroda i država,

PODSJEĆAJUĆI da je kulturna raznolikost, razvijajući se u okvirima demokracije, snošljivosti, socijalne pravde i uzajamnog poštovanja među narodima i kulturama, neophodna za mir i sigurnost na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini,

VELIČAJUĆI značenje kulturne raznolikosti za puno ostvarenje ljudskih prava i temeljnih sloboda proglašenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim općepriznatim instrumentima,

NAGLAŠAVAJUĆI potrebu uključivanja kulture kao strategijskog čimbenika u nacionalne i međunarodne razvojne politike, kao i u međunarodnu suradnju na području razvoja, uzimajući u obzir i Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000.) s njezinim posebnim naglaskom na iskorjenjivanje siromaštva,

UZIMAJUĆI u obzir da kultura u vremenu i prostoru poprima različite oblike i da je ova raznolikost utjelovljena u jedinstvenosti i mnogostrukosti identiteta i kulturnih izričaja naroda i društava koja čine čovječanstvo,

PRIZNAVAJUĆI značaj tradicionalnog znanja kao izvora nematerijalnog i materijalnog bogatstva i posebno sustava znanja autohtonih naroda i njegovoga pozitivnog prinosa održivom razvoju kao i potrebe za njegovom odgovarajućom zaštitom i promicanjem,

PRIZNAVAJUĆI potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu raznolikosti kulturnih izričaja, uključujući zaštitu njihovog sadržaja, posebno u situacijama u kojima kulturnim izričajima prijeti mogućnost nestajanja ili ozbiljnog narušavanja,

NAGLAŠAVAJUĆI značaj kulture za socijalnu koheziju općenito te posebno njezine potencijale za unapređenje položaja i uloge žena u društvu,

UVIĐAJUĆI da se kulturna raznolikost osnažuje slobodnim protokom ideja te da se promiče stalnim razmjenama i međusobnom interakcijom kultura,

PONOVNO potvrđujući da sloboda mišljenja, izražavanja i obavješćivanja kao i raznolikost medija omogućuju unapređenje kulturnih izričaja unutar društava,

PRIZNAVAJUĆI da je raznolikost kulturnih izričaja, uključujući tradicionalne kulturne izričaje, važan čimbenik koji omogućuje pojedincima i narodima da izraze i podijele s drugima svoje ideje i vrijednosti,

PODSJEĆAJUĆI kako je jezična raznolikost temeljno počelo kulturne raznolikosti i ponovno potvrđujući temeljnu ulogu koju obrazovanje ima u zaštiti i promicanju kulturnih izričaja,

UZIMAJUĆI u obzir značaj vitalnosti kultura, uključujući pripadnike manjina i autohtonih naroda, kako se to očituje u njihovoj slobodi stvaranja, širenja i distribuiranja tradicionalnih kulturnih izričaja te njihovoga pristupa istima kako bi im koristili u vlastitom razvoju,

NAGLAŠAVAJUĆI iznimno važnu ulogu međusobnoga kulturnog djelovanja i stvaralaštva koji njeguju i obnavljaju kulturne izričaje i unapređuju ulogu onih koji sudjeluju u razvoju kulture za opći napredak društva,

PRIZNAVAJUĆI važnost prava intelektualnog vlasništva za opstanak onih uključenih u kulturno stvaralaštvo,

UVJERENA kako kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge imaju i gospodarske i kulturne značajke s obzirom da prenose identitete, vrijednosti i značenja te se stoga s njima ne smije postupati kao da posjeduju isključivo komercijalnu vrijednost,

PRIMJEĆUJUĆI kako premda procesi globalizacije, olakšani brzim razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, nude dosad nezabilježene uvjete za snažniju interakciju između kultura, također predstavljaju i izazov za kulturnu raznolikost, prije svega s obzirom na rizike od stvaranja neravnoteže između bogatih i siromašnih država,

UVIĐAJUĆI specifičnu zadaću UNESCO-a u osiguravanju poštivanja raznolikosti kultura te preporučivanju onih međunarodnih sporazuma koji mogu biti potrebni kako bi se promicao slobodni protok ideja putem riječi i slike,

POZIVAJUĆI se na odredbe međunarodnih instrumenata koje je usvojio UNESCO koji se odnose na kulturnu raznolikost i ostvarivanje kulturnih prava, a posebno Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti iz 2001. godine,

USVAJA OVU KONVENCIJU 20. LISTOPADA 2005. GODINE.

I. CILJEVI I VODEĆA NAČELA

Članak 1.

Ciljevi

Ciljevi su ove Konvencije:

(a)	zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja,

(b)	stvaranje uvjeta za unapređivanje kultura i njihovo slobodno međusobno djelovanje na uzajamno koristan način,

(c)	poticanje dijaloga između kultura s ciljem osiguravanja širih i uravnoteženih kulturnih razmjena u svijetu u korist međukulturalnog poštivanja i kulture mira,

(d)	njegovanje interkulturalnosti radi razvijanja međusobnoga kulturnog djelovanja u duhu izgradnje mostova među narodima,

(e)	promicanje poštivanja raznolikosti kulturnih izričaja i podizanja svijesti o njezinoj vrijednosti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini,

(f)	potvrđivanje važnosti povezanosti kulture i razvoja za sve države, posebno države u razvoju, te podupiranje aktivnosti koje se poduzimaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini za priznavanje stvarne vrijednosti ove povezanosti,

(g)	priznavanje specifične prirode kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga kao nositelja identiteta, vrijednosti i značenja,

(h)	potvrđivanje suverenog prava država da zadrže, usvajaju i provode politike i mjere koje smatraju prikladnima za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja na svom teritoriju,

(i)	jačanje međunarodne suradnje i solidarnosti u duhu partnerstva, posebno s ciljem povećavanja sposobnosti zemalja u razvoju da zaštite i promiču raznolikost kulturnih izričaja.

Članak 2.

Vodeća načela

Kulturna se raznolikost može štititi i promicati samo ako su zajamčena ljudska prava i temeljne slobode, poput slobode izražavanja, obavješćivanja i komunikacije, kao i sposobnosti pojedinaca da biraju kulturne izričaje. Nitko se ne može pozivati na odredbe ove Konvencije kako bi kršio ili ograničavao ljudska prava i temeljne slobode sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima ili zajamčene međunarodnim pravom.

Države imaju suvereno pravo, sukladno Povelji Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, usvajati mjere i politike za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja unutar svojih teritorija.

Zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja pretpostavlja priznavanje jednakopravnog dostojanstva i poštivanja svih kultura, uključujući kulture pripadnika manjina i autohtonih naroda.

Međunarodna suradnja i solidarnost trebaju biti usmjerene na omogućavanje državama, posebno državama u razvoju, stvaranje i jačanje njihovih sredstava kulturnih izričaja, uključujući njihove kulturne industrije, bilo nove ili već utemeljene na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

S obzirom da je kultura jedan od pokretača razvoja, a kulturni aspekti razvoja podjednako važni kao i gospodarski, pojedinci i narodi imaju temeljno pravo u njima sudjelovati i uživati.

Kulturna je raznolikost bogata ostavština za pojedince i društva. Zaštita, promicanje i održavanje kulturne raznolikosti temeljni su preduvjeti održivog razvoja u korist sadašnjih i budućih naraštaja.

Ravnopravni pristup bogatom i raznolikom području kulturnih izričaja iz svih dijelova svijeta te pristup kultura sredstvima izričaja i širenja predstavljaju značajne čimbenike unapređenja kulturne raznolikosti i poticanja uzajamnog razumijevanja.

Pri usvajanju mjera za podupiranje raznolikosti kulturnih izričaja, države trebaju nastojati na odgovarajući način promicati otvorenost prema drugim kulturama svijeta i osigurati da te mjere budu usmjerene prema ciljevima postavljenima u ovoj Konvenciji.

II. DJELOKRUG PRIMJENE

Članak 3.

Djelokrug primjene

Ova će se Konvencija primjenjivati na politike i mjere koje usvajaju stranke, a odnose se na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

III. DEFINICIJE

Članak 4.

Definicije

U smislu ove Konvencije:

Kulturna raznolikost

„Kulturna raznolikost” odnosi se na raznovrsne načine na koje kulture skupina i društava pronalaze svoj izričaj. Ovi se izričaji prenose unutar i između skupina i društava.

Kulturna se raznolikost očituje ne samo kroz različite načine na koje se kulturna baština čovječanstva izražava, širi i prenosi preko raznolikih kulturnih izričaja, nego i kroz različite načine umjetničkog stvaralaštva, proizvodnje, prenošenja, distribucije i uživanja bez obzira na korištena sredstva i tehnologije.

2.	Kulturni sadržaj „Kulturni sadržaj” odnosi se na simboličko značenje, umjetničku dimenziju i kulturne vrijednosti koje potječu od ili izražavaju kulturne identitete.

3.	Kulturni izričaji „Kulturni izričaji” su oni izričaji koji proistječu iz stvaralaštva pojedinaca, skupina i društava i koji imaju kulturni sadržaj.

Kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge

„Kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge” odnose se na one aktivnosti, proizvode i usluge koje u vremenu u kojem se smatraju specifičnim svojstvom, korištenjem ili svrhom utjelovljuju ili prenose kulturne izričaje bez obzira na komercijalnu vrijednost koju mogu imati. Kulturne aktivnosti mogu biti same sebi cilj ili mogu pridonositi proizvodnji kulturnih proizvoda i usluga.

5.	Kulturne industrije „Kulturne industrije” podrazumijevaju industrije koje proizvode i distribuiraju kulturne proizvode ili usluge sukladno definiciji u gornjem stavku 4.

Kulturne politike i mjere

„Kulturne politike i mjere” podrazumijevaju one politike i mjere koje se odnose na kulturu, bilo na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj ili međunarodnoj razini a koje su usmjerene izravno na kulturu kao takvu ili koje su formulirane tako da izravno utječu na kulturne izričaje pojedinaca, skupina ili društava, uključujući i na stvaranje, proizvodnju, širenje ili distribuciju te pristup kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama.

7.	Zaštita „Zaštita” znači usvajanje mjera koje imaju za cilj očuvanje, zaštitu i unapređenje raznolikosti kulturnih izričaja. „Štititi” znači usvajati takve mjere.

8.	Interkulturalnost „Interkulturalnost” se odnosi na postojanje i ravnopravno međusobno djelovanje različitih kultura te mogućnost stvaranja zajedničkih kulturnih izričaja putem dijaloga i uzajamnog poštivanja.

IV. PRAVA I OBVEZE STRANAKA

Članak 5.

Opće pravilo vezano uz prava i obveze

1. Stranke, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, načelima međunarodnog prava i općepriznatim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, ponovno potvrđuju svoje suvereno pravo na formuliranje i provođenje kulturnih politika i usvajanje mjera za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja te jačanje međunarodne suradnje radi ostvarenja ciljeva ove Konvencije.

2. Kada stranka provodi politike i poduzima mjere za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja na svom teritoriju, njezine politike i mjere moraju biti u skladu s odredbama ove Konvencije.

Članak 6.

Prava stranaka na nacionalnoj razini

1. U okviru svojih kulturnih politika i mjera definiranih člankom 4. stavkom 6. te uzimajući u obzir vlastite posebne okolnosti i potrebe, svaka stranka može usvajati mjere koje imaju za cilj zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja na njezinom teritoriju.

2. Te mjere mogu obuhvatiti sljedeće:

(a)	regulacijske mjere usmjerene na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja,

(b)

mjere koje, na odgovarajući način, stvaraju prostor za domaće kulturne aktivnosti, proizvode i usluge između svih onih koje su raspoložive unutar nacionalnog teritorija za stvaranje, proizvodnju, širenje, distribuciju i uživanje takvih domaćih kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga, uključujući odredbe koje se odnose na korištenje jezika za takve aktivnosti, proizvode i usluge,

(c)	mjere koje imaju za cilj pružiti domaćim neovisnim kulturnim industrijama i aktivnostima u neformalnom sektoru učinkovit pristup sredstvima proizvodnje, širenja i distribucije kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga,

(d)	mjere koje imaju za cilj osigurati javno financiranje,

(e)

mjere koje imaju za cilj poticanje neprofitnih organizacija, kao i javnih i privatnih institucija i umjetnika te drugih kulturnih djelatnika na razvijanje i promicanje slobodne razmjene i kretanja ideja, kulturnih izričaja i kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga te poticanje stvaralačkog i poduzetničkog duha u njihovim aktivnostima,

(f)	mjere koje imaju za cilj osnivanje i podupiranje javnih institucija, prema potrebi,

(g)	mjere koje imaju za cilj skrb i potporu umjetnicima i ostalima uključenima u stvaranje kulturnih izričaja,

(h)	mjere koje imaju za cilj unapređenje raznolikosti medija, uključujući putem javne radiodifuzije.

Članak 7.

Mjere za promicanje kulturnih izričaja

1. Stranke će nastojati na svom teritoriju stvoriti ozračje koje potiče pojedince i socijalne skupine:

(a)	na stvaranje, proizvodnju, širenje, distribuiranje te pristup vlastitim kulturnim izričajima, posvećujući dužnu pažnju posebnim okolnostima i potrebama žena kao i različitih socijalnih skupina, uključujući pripadnike manjina i autohtonih naroda,

(b)	na osiguranje pristupa raznolikim kulturnim izričajima s vlastitog teritorija, kao i iz drugih država svijeta.

2. Stranke će također nastojati prepoznati važnost postignuća umjetnika i drugih osoba uključenih u stvaralački proces, kulturnih zajednica i organizacija koje podupiru njihovo djelovanje te njihove središnje uloge u njegovanju raznolikosti kulturnih izričaja.

Članak 8.

Mjere za zaštitu kulturnih izričaja

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 5. i 6., stranka može utvrditi postojanje posebnih situacija u kojima su kulturni izričaji na njezinom teritoriju izloženi riziku nestajanja, ozbiljno ugroženi ili iz drugih razloga zahtijevaju hitnu zaštitu.

2. Stranke mogu poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitile i očuvale kulturne izričaje u situacijama navedenima u stavku 1. na način koji je u skladu s odredbama ove Konvencije.

3. Stranke će izvješćivati Međuvladin odbor naveden u članku 23. o svim poduzetim mjerama za rješavanje neodgodivih situacija pri čemu Međuvladin odbor može dati odgovarajuće preporuke.

Članak 9.

Podjela informacija i transparentnost

Stranke će:

(a)	u svojim izvješćima UNESCO-u svake četiri godine pružiti odgovarajuće informacije o poduzetim mjerama za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja unutar svog teritorija i na međunarodnoj razini,

(b)	utvrditi kontaktnu točku koja će biti odgovorna za razmjenu informacija vezanih za ovu Konvenciju,

(c)	dijeliti i razmjenjivati informacije koje se odnose na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

Članak 10.

Obrazovanje i podizanje javne svijesti

Stranke će:

(a)	poticati i unapređivati razumijevanje značenja zaštite i promicanja raznolikosti kulturnih izričaja, između ostalog i putem programa obrazovanja i podizanja svijesti usmjerenih na širu javnost,

(b)	surađivati s drugim strankama i međunarodnim i regionalnim organizacijama u ostvarivanju ciljeva ovog članka,

(c)	uložiti napore kako bi se poticalo stvaralaštvo i jačali proizvodni kapaciteti uvođenjem programa obrazovanja, osposobljavanja i razmjene na području kulturnih industrija. Ove se mjere trebaju provoditi na način koji nema negativnih posljedica na tradicionalne oblike proizvodnje.

Članak 11.

Sudjelovanje civilnog društva

Stranke priznaju temeljnu ulogu civilnog društva u zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja. Stranke će poticati aktivno sudjelovanje civilnog društva u njihovim naporima na realizaciji ciljeva ove Konvencije.

Članak 12.

Poticanje međunarodne suradnje

Stranke će nastojati ojačati svoju bilateralnu, regionalnu i međunarodnu suradnju radi stvaranja uvjeta koji potiču promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, posebno uzimajući u obzir situacije spomenute u člancima 8. i 17., prije svega s ciljem:

(a)	olakšavanja dijaloga o kulturnim politikama između stranaka,

(b)	unapređenja strategijskih i upravnih kapaciteta kulturnih institucija u javnom sektoru putem stručnih i međunarodnih kulturnih razmjena i razmjena primjera najbolje prakse,

(c)	jačanja partnerstva sa i između civilnog društva, nevladinih organizacija i privatnog sektora u njegovanju i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

(d)	promicanja korištenja novih tehnologija, poticanja partnerstva s ciljem unapređenja razmjene informacija i kulturnog razumijevanja te njegovanja raznolikosti kulturnih izričaja,

(e)	poticanja zaključivanja koprodukcijskih i kodistribucijskih sporazuma.

Članak 13.

Uključivanje kulture u održivi razvoj

Stranke će nastojati uključiti kulturu u svoje razvojne politike na svim razinama radi stvaranja uvjeta koji potiču održivi razvoj i u tom okviru unapređuju aspekte vezane uz zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.

Članak 14.

Suradnja za razvoj

Stranke će nastojati podupirati suradnju za održivi razvoj i smanjenje siromaštva, posebno u vezi sa specifičnim potrebama država u razvoju s ciljem poticanja stvaranja dinamičnog kulturnog sektora, između ostalog, i sljedećim sredstvima:

(a)

jačanjem kulturnih industrija u zemljama u razvoju putem:

i.	stvaranja i jačanja kapaciteta produkcije i distribucije kulturnih dobara u državama u razvoju,

ii.	olakšavanja šireg pristupa njihovim kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama globalnom tržištu i međunarodnim distribucijskim mrežama,

iii.	omogućavanja razvitka održivih lokalnih i regionalnih tržišta,

iv.	usvajanja, gdje je to moguće, odgovarajućih mjera u razvijenim zemljama s ciljem olakšavanja pristupa na svoj teritorij kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama država u razvoju,

v.	pružanja potpore stvaralačkom radu i olakšavanja, što je moguće veće, mobilnosti umjetnika iz država u razvoju,

vi.	poticanja odgovarajuće suradnje između razvijenih i država u razvoju, između ostalog, i na područjima glazbe i filma;

(b)

izgradnjom kapaciteta, razmjenom informacija, iskustva i stručnih mišljenja te osposobljavanjem ljudskih resursa u zemljama u razvoju, u javnom i privatnom sektoru vezano uz, između ostalog, strategijske i upravne sposobnosti, izradu i provođenje politike, promicanje i distribuciju kulturnih izričaja, razvoj malih, srednjih i mikropoduzeća, korištenjem tehnologije te razvojem i transferom vještina,

(c)	transferom tehnologije putem uvođenja odgovarajućih poticajnih mjera za transfer tehnologije i znanja, posebno u područjima kulturnih industrija i u poduzetništvu,

(d)

financijskom potporom putem:

i.	osnivanja Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost sukladno članku 18.,

ii.	pružanja, prema potrebi, službene razvojne pomoći uključujući tehničku pomoć s ciljem poticanja i podupiranja stvaralaštva,

iii.	drugih oblika financijske pomoći poput kredita s niskom kamatom, bespovratnih kredita i drugih mehanizama financiranja.

Članak 15.

Dogovori o suradnji

Stranke će poticati razvitak partnerstava između i unutar javnog i privatnog sektora i neprofitnih organizacija radi suradnje s državama u razvoju i unapređenja njihovih kapaciteta za zaštitu i poticanje raznolikosti kulturnih izričaja. Na temelju praktičnih potreba država u razvoju, ova će inovativna partnerstva naglasak stavljati na daljnji razvoj infrastrukture, ljudskih resursa i politika te razmjenu kulturnih djelatnosti, proizvoda i usluga.

Članak 16.

Preferencijalni tretman država u razvoju

Razvijene će zemlje olakšati kulturne razmjene s državama u razvoju, pružajući, putem odgovarajućih institucionalnih i pravnih okvira, preferencijalni tretman umjetnicima i drugim kulturnim djelatnicima te kulturnim proizvodima i uslugama iz država u razvoju.

Članak 17.

Međunarodna suradnja u situacijama ozbiljne ugroženosti kulturnih izričaja

Stranke će surađivati pri uzajamnom pružanju pomoći, a posebno u pružanju pomoći zemljama u razvoju u situacijama spomenutima u članku 8.

Članak 18.

Međunarodni fond za kulturnu raznolikost

1. Ovime se utemeljuje Fond za kulturnu raznolikost, dalje u tekstu „Fond”.

2. Fond se sastoji od financijskih sredstava povjerenih na upravljanje, a koja se utvrđuju u skladu s financijskim propisima UNESCO-a.

3. Sredstva Fonda sastoje se od:

(a)	doprinosa koje uplaćuju Stranke,

(b)	financijskih sredstava koje je u ovu svrhu izdvojila Opća skupština UNESCO-a,

(c)	doprinosa, darova ili oporučnih zapisa koji mogu biti od drugih država; organizacija i programa iz sustava Ujedinjenih naroda, drugih regionalnih ili međunarodnih organizacija, te javnih ili privatnih tijela ili pojedinaca,

(d)	dospjelih kamata na sredstva Fonda,

(e)	financijskih sredstava prikupljenih putem sabirnih akcija ili primitaka od manifestacija organiziranih za prikupljanje sredstava u korist Fonda,

(f)	svih ostalih sredstava odobrenih propisima Fonda.

4. O korištenju sredstava Fonda odlučuje Međuvladin odbor na temelju smjernica koje je utvrdila Konferencija stranaka spomenuta u članku 22.

5. Međuvladin odbor može primati doprinose i druge oblike pomoći za opće i posebne svrhe vezane uz pojedine projekte pod uvjetom da je Odbor odobrio te projekte.

6. U odnosu na doprinose koji se uplaćuju u Fond ne mogu se postaviti nikakvi politički, gospodarski ili drugi uvjeti koji nisu u skladu s ciljevima Konvencije.

7. Stranke će nastojati osigurati dobrovoljne doprinose na redovitoj osnovi s ciljem provođenja ove Konvencije.

Članak 19.

Razmjena, analiza i širenje informacija

1. Stranke su suglasne razmjenjivati informacije i iskustva vezana uz prikupljanje podataka i statistiku o raznolikosti kulturnih izričaja te o primjerima najbolje prakse za njihovu zaštitu i promicanje.

2. UNESCO će, korištenjem postojećih instrumenata u okviru svog Tajništva, olakšati prikupljanje, analizu i širenje svih relevantnih informacija, statistika i primjera najbolje prakse.

3. UNESCO će također uspostaviti i ažurirati banku podataka o različitim sektorima te vladinim, privatnim i neprofitnim organizacijama koje se bave područjem kulturnih izričaja.

4. S ciljem olakšavanja prikupljanja podataka UNESCO će posvetiti posebnu pozornost izgradnji kapaciteta i unapređenju znanja za one stranke koje podnesu zahtjev za takvom vrsti pomoći.

5. Prikupljanje informacija navedenih u ovom članku nadopunjavat će informacije prikupljene na temelju odredaba članka 9.

V. ODNOS PREMA DRUGIM INSTRUMENTIMA

Članak 20.

Odnos prema drugim ugovorima: međusobno podržavanje, komplementarnost i nepodređivanje

1. Stranke potvrđuju da će u dobroj volji provoditi obveze koje proistječu iz ove Konvencije i svih ostalih ugovora čije su stranke. Prema tome, bez podređivanja ove Konvencije bilo kojem drugom ugovoru,

(a)	poticat će međusobno podržavanje između ove Konvencije i drugih ugovora čije su stranke, i

(b)	pri tumačenju i primjeni drugih ugovora čije su stranke ili pri prihvaćanju drugih međunarodnih obveza stranke će uzimati u obzir relevantne odredbe ove Konvencije.

2. Ništa u ovoj Konvenciji neće se tumačiti na način koji bi izmijenio prava i obveze stranaka iz drugih ugovora čije su stranke.

Članak 21.

Međunarodno savjetovanje i koordinacija

Stranke preuzimaju obvezu promicanja ciljeva i načela ove Konvencije u drugim međunarodnim forumima. U tom cilju stranke će se prema potrebi međusobno savjetovati imajući u vidu ove ciljeve i načela.

VI. TIJELA KONVENCIJE

Članak 22.

Opća skupština država stranaka

1. Ovime se utemeljuje Opća skupština država stranaka. Opća skupština država stranaka je opće i vrhovno tijelo ove Konvencije.

2. Opća skupština država stranaka se sastaje na redovitim zasjedanjima svake dvije godine po mogućnosti istodobno s Općom konferencijom UNESCO-a. Ona se može sastajati na izvanrednim zasjedanjima ako tako odluči ili ako Međuvladin odbor dobije zahtjev za takvim zasjedanjem od najmanje jedne trećine stranaka.

3. Opća skupština država stranaka usvaja svoj poslovnik.

4. Funkcije Opće skupštine država stranaka među ostalim su:

(a)	izbor članova Međuvladinog odbora,

(b)	primanje i razmatranje izvještaja stranaka ove Konvencije koje joj uputi Međuvladin odbor,

(c)	odobravanje operativnih smjernica koje na njezin zahtjev izradi Međuvladin odbor,

(d)	poduzimanje svih mjera koje smatra potrebnim za unapređenje ciljeva Konvencije.

Članak 23.

Međuvladin odbor

1. Ovime se u okviru UNESCO-a osniva Međuvladin odbor za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, dalje u tekstu „Međuvladin odbor”. Međuvladin odbor je sastavljen od 18 država stranaka Konvencije koje je Opća skupština država stranaka izabrala na razdoblje od četiri godine nakon stupanja ove Konvencije na snagu sukladno članku 29.

2. Međuvladin odbor sastaje se jedanput godišnje.

3. Međuvladin odbor djeluje po ovlasti i smjernicama te je odgovoran Općoj skupštini država stranaka.

4. Broj članova Međuvladinog odbora povećava se na 24 kada broj stranaka Konvencije dosegne 50.

5. Izbor članova Međuvladinog odbora temelji se na načelima pravedne zemljopisne zastupljenosti te rotaciji.

6. Ne dovodeći u pitanje ostale ovlasti koje su mu dane ovom Konvencijom, funkcije Međuvladinog odbora su:

(a)	promicanje ciljeva Konvencije i poticanje i praćenje njihove provedbe,

(b)	izrada i podnošenje Općoj skupštini država stranaka, na njezin zahtjev, operativnih smjernica za provođenje i primjenu odredaba Konvencije,

(c)	prenošenje Općoj skupštini država stranaka izvješća stranaka Konvencije, zajedno sa svojim primjedbama i sažetkom njihovoga sadržaja,

(d)	izradu odgovarajućih preporuka koje bi se provodile u situacijama na koje su Općoj skupštini država stranaka skrenule pozornost stranke Konvencije u skladu s relevantnim odredbama Konvencije, posebno člankom 8.,

(e)	utvrđivanje postupaka i drugih mehanizama provođenja konzultacija s ciljem promicanja ciljeva i načela Konvencije u drugim međunarodnim forumima,

(f)	izvršenje svih ostalih zadaća koje od njega bude zahtijevala Opća skupština država stranaka.

7. Međuvladin odbor može, sukladno svom Poslovniku, na svoje sastanke pozvati bilo koje javno ili privatno tijelo, kao i privatne osobe kako bi ih konzultirao u vezi s određenim pitanjima.

8. Međuvladin odbor izrađuje svoj Poslovnik i podnosi ga Općoj skupštini država stranaka na odobrenje.

Članak 24.

Tajništvo UNESCO-a

1. Tijelima Konvencije pomaže Tajništvo UNESCO-a.

2. Tajništvo priprema dokumentaciju Opće skupštine država stranaka i Međuvladinog odbora, dnevni red njihovih sastanaka te pruža pomoć kod izrade izvješća o provođenju njihovih odluka.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Rješavanje sporova

1. U slučaju spora između stranaka ove Konvencije vezanog za tumačenje ili primjenu Konvencije, stranke će nastojati spor riješiti putem pregovora.

2. Ako odnosne stranke ne pronađu rješenje putem pregovora, mogu zajednički tražiti dobre usluge ili posredovanje treće strane.

3. Ako se ne realiziraju dobre usluge ili posredovanje ili se ne pronađe rješenje putem pregovora, dobrih usluga ili posredovanjem, stranka može pribjeći nagodbi u skladu s postupkom propisanim u Dodatku ovoj Konvenciji. Stranke će u dobroj vjeri razmatrati prijedlog Mirovnog vijeća za rješavanje spora.

4. Svaka stranka može u vrijeme ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja izjaviti da ne priznaje gore predviđeni postupak mirenja. Svaka stranka koja je dala takvu izjavu može u bilo koje vrijeme, pisanom obavijesti Generalnom direktoru UNESCO-a istu povući.

Članak 26.

Ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje država članica

1. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju država članica UNESCO-a u skladu s njihovim ustavnim postupcima.

2. Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju polažu se kod Glavnog direktora UNESCO-a.

Članak 27.

Pristupanje

1. Ova je Konvencija otvorena za pristupanje svim državama koje nisu članice UNESCO-a, ali su članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje njegove specijalizirane agencije, koje je Opća konferencija UNESCO-a pozvala da pristupe.

2. Ova je Konvencija također otvorena za pristupanje teritorija koji uživaju potpunu unutarnju samoupravu koju kao takvu priznaju Ujedinjeni narodi ali koji nisu postigli potpunu neovisnost sukladno Rezoluciji 1514 (XV), Opće skupštine i koji su nadležni za pitanja koja uređuje ova Konvencija, uključujući nadležnost za sklapanje ugovora o tim pitanjima.

3. Sljedeće se odredbe odnose na organizacije regionalnih ekonomskih integracija:

(a)	Ova je Konvencija također otvorena za pristupanje svim organizacijama regionalnih ekonomskih integracija koje će, osim u dolje navedenim slučajevima, biti čvrsto obvezane odredbama Konvencije na isti način kao i države stranke,

(b)

U slučaju da je jedna ili više država članica takve organizacije također i stranka ove Konvencije, organizacija i odnosna država članica ili države odlučuju o svojim odgovornostima u vezi s izvršavanjem obveza na temelju ove Konvencije. Takva raspodjela odgovornosti stupa na snagu po završetku postupka obavješćivanja opisanog u podstavku (c). Organizacija i države članice nemaju pravo realizirati prava iz ove Konvencije istodobno. Pored toga, organizacije regionalnih ekonomskih integracija, po pitanjima iz njihove nadležnosti, realiziraju svoje pravo glasovanja s brojem glasova jednakim broju njihovih država članica koje su stranke Konvencije. Takve organizacije neće realizirati svoje pravo glasovanja ako neka od njezinih država članica realizira svoje pravo, i obrnuto,

(c)

Organizacija regionalne ekonomske integracije i njezina država članica ili države koje su se usuglasile o podjeli odgovornosti sukladno podstavku (b) obavješćuju stranke o svim takvim predloženim podjelama odgovornosti na sljedeći način:

i.	u svojoj ispravi o pristupanju takva organizacija će precizno navesti pojedinosti o raspodjeli odgovornosti u vezi s pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom;

ii.	u slučaju naknadnih izmjena njihovih pojedinačnih odgovornosti, organizacija regionalnih ekonomskih integracija obavješćuje depozitara o svim predloženim izmjenama njihovih odnosnih odgovornosti; depozitar sa svoje strane obavješćuje stranke o takvim izmjenama,

(d)	Za države članice organizacija regionalnih ekonomskih integracija koje postanu stranke ove Konvencije pretpostavlja se da zadržavaju nadležnost nad svim pitanjima u odnosu na koja prenosi nadležnosti organizaciji, a koja nisu konkretno navedena ili prenesena depozitaru,

(e)

„Organizacije regionalne ekonomske integracije” znači organizaciju koju su osnovale suverene države, članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje od njezinih specijaliziranih agencija, na koju su te države prenijele nadležnosti u vezi s pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom i koja je valjano ovlaštena, u skladu s internim procedurama, da postane njezina stranka.

4. Isprava o pristupanju polaže se kod glavnog direktora UNESCO-a.

Članak 28.

Kontaktna točka

Nakon što postane ugovorna stranka Konvencije, svaka stranka utvrđuje kontaktnu točku u skladu sa člankom 9.

Članak 29.

Stupanje na snagu

1. Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma polaganja tridesete isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, ali samo u odnosu na one države ili regionalne ekonomske integracije koje su pohranile svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju na taj datum ili prije tog datuma. Ona stupa na snagu u odnosu na svaku drugu državu stranku tri mjeseca nakon pohrane isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

2. Za svrhe ovog članka, bilo koji instrument koji je položila organizacija regionalne ekonomske integracije neće se računati kao dodatan onima koje su položile države članice organizacije.

Članak 30.

Savezna ili neunitarna ustavna uređenja

Priznavajući da su međunarodni sporazumi jednako obvezujući za stranke bez obzira na njihova ustavna uređenja, sljedeće se odredbe primjenjuju na države stranke koje imaju savezno ili neunitarno ustavno uređenje:

(a)	u odnosu na odredbe ove Konvencije, čija provedba spada pod pravnu jurisdikciju savezne ili središnje zakonodavne vlasti, obveze savezne ili središnje vlasti iste su kao i za one države stranke koje nisu savezne države,

(b)

u odnosu na odredbe ove Konvencije, čija provedba spada pod pravnu jurisdikciju pojedinih ustavotvornih jedinica poput država, županija, pokrajina ili kantona koje ustav federacije ne obvezuje na donošenje zakonodavnih mjera, savezna vlast prema potrebi obavješćuje nadležna tijela tih ustavotvornih jedinica, poput država, županija, pokrajina ili kantona o navedenim odredbama uza svoju preporuku o njihovom usvajanju.

Članak 31.

Otkazivanje

1. Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju.

2. Otkaz se notificira putem pisane isprave koja se polaže kod glavnog direktora UNESCO-a.

3. Otkaz proizvodi učinak dvanaest mjeseci nakon primitka isprave o otkazivanju. On ni u kom slučaju ne utječe na financijske obveze države stranke koja otkazuje Konvenciju prije datuma kojim povlačenje proizvodi učinak.

Članak 32.

Depozitarne funkcije

Glavni direktor UNESCO-a kao depozitar ove Konvencije obavješćuje države članice Organizacije, države koje nisu članice Organizacije i organizacije regionalne ekonomske integracije iz članka 27., kao i Ujedinjene narode o pohrani svih isprava o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju utvrđenih člancima 26. i 27. te o otkazima utvrđenih člankom 31.

Članak 33.

Izmjene

1. Stranka ove Konvencije može putem pisanog priopćenja upućenog glavnom direktoru predložiti izmjene ove Konvencije. Glavni direktor šalje takvo priopćenje svim državama strankama. Ako u roku od šest mjeseci od datuma slanja priopćenja najmanje polovina država stranaka pozitivno odgovori na zahtjev, glavni direktor na sljedećoj sjednici Konferencije stranaka podnosi prijedlog na raspravu i moguće usvajanje.

2. Izmjene usvajaju se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih država stranaka.

3. Nakon što se usvoje, izmjene se podnose državama strankama na ratifikaciju, prihvat, odobrenje ili pristupanje.

4. Izmjene stupaju na snagu, ali samo u odnosu na države koje su ih ratificirale, prihvatile, odobrile ili su im pristupile, tri mjeseca nakon što dvije trećine država stranaka pohrani isprave iz stavka 3. ovog članka. Nakon toga, za svaku državu stranku koja je ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi ta izmjena stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma na koji ta država stranka pohrani svoju ispravu o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

5. Postupak naveden u stavku 3. i 4. ne primjenjuje se na izmjene članka 23. koje se odnose na broj država članica Međuvladinog odbora. Te izmjene stupaju na snagu u trenutku usvajanja.

6. Država ili organizacija regionalne ekonomske integracije iz članka 27. koja postane stranka ove Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena, sukladno stavku 4. ovog članka, u slučaju izostanka iskaza drukčije namjere, smatra se:

(a)	strankom Konvencije kako je izmijenjena; i

(b)	strankom Konvencije koja nije izmijenjena u odnosu na svaku stranku koju te izmjene ne obvezuju.

Članak 34.

Mjerodavni tekstovi

Ova je Konvencije sastavljena na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku s tim da je svaki od tih šest tekstova jednako mjerodavan.

Članak 35.

Upis u registar

Sukladno članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova se Konvencija registrira pri Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora UNESCO-a.

DODATAK

POSTUPAK MIRENJA

Članak 1.

Mirovni odbor

Na zahtjev jedne od stranaka u sporu osniva se Mirovni odbor. Odbor je sastavljen, ako se stranke drukčije ne dogovore, od pet članova, od kojih svaka od stranaka imenuje po dva člana, a zajednički biraju predsjednika Odbora.

Članak 2.

Članovi odbora

U sporovima između više od dvije stranke, stranke s istim interesom zajednički dogovorno imenuju svoje članove Odbora. Kada dvije ili više stranaka imaju različite interese ili postoji spor oko toga imaju li iste interese, one odvojeno imenuju članove Odbora.

Članak 3.

Imenovanja

Ako stranke ne izvrše imenovanja u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za osnivanjem Mirovnog odbora, glavni direktor UNESCO-a obavlja imenovanja ako to od njega zatraži stranka koja je podnijela zahtjev u roku od daljnja dva mjeseca.

Članak 4.

Predsjednik odbora

Ako predsjednik Mirovnog odbora nije izabran u roku od dva mjeseca od imenovanja zadnjih članova Odbora, glavni direktor UNESCO-a imenuje, na zahtjev stranke, predsjednika o roku od daljnja dva mjeseca.

Članak 5.

Odluke

Mirovni odbor odlučuje većinom glasova svojih članova. Odbor utvrđuje vlastiti postupak ako se stranke u sporu ne dogovore drukčije. Odbor daje prijedlog za rješavanje spora koje stranke razmatraju u dobroj volji.

Članak 6.

Neslaganje

Neslaganje oko nadležnosti Mirovnog odbora rješava Odbor.

PRILOG 1.(b)

Izjava Europske zajednice u primjeni članka 27. stavka 3. točke (c) Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja

Sadašnje članice Europske zajednice su Kraljevina Belgija, Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Irska, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Republika Mađarska, Republika Malta, Kraljevina Nizozemska, Republika Austrija, Republika Poljska, Portugalska Republika, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska, Kraljevina Švedska i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Ova izjava navodi nadležnosti koje su na temelju Ugovora, u područjima obuhvaćenim Konvencijom, države članice prenijele na Zajednicu.

Zajednica ima isključivu nadležnost nad zajedničkom trgovinskom politikom (članci 131.-134. Ugovora), osim nad komercijalnim aspektima intelektualnog vlasništva i trgovinom uslugama iz područja utvrđenih člankom 133. stavcima 5. i 6. Ugovora (posebno, u ovome kontekstu, trgovinom kulturnim i audiovizualnim uslugama) gdje je odgovornost podijeljena između Zajednice i država članica. Ona provodi razvojnu politiku suradnje (članci 177.-181. Ugovora) i politiku suradnje s industrijaliziranim državama (članak 181.a Ugovora) bez obzira na odnosne nadležnosti država članica. Ima zajedničku nadležnost vezano uz slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala (članci 23.-31. i 39.-60. Ugovora), tržišno natjecanje (članci 81.-89. Ugovora) te unutarnje tržište, uključujući intelektualno vlasništvo (članci 94.-97. Ugovora). Sukladno članku 151. Ugovora, posebno njegovom stavku 4., Zajednica u svome djelovanju uzima u obzir kulturne aspekte iz drugih odredbi Ugovora, s ciljem poštovanja i promicanja raznolikosti njezinih kultura.

Niže navedeni Akti Zajednice prikazuju opseg područja nadležnosti Zajednice u skladu s odredbama o osnivanju Europske zajednice.

Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1).

Uredba Vijeća (EZ) br. 2501/2001 od 10. prosinca 2001. o primjeni općih sustava carinskih povlastica za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2004. - Izjave o Uredbi Vijeća kojom se primjenjuje nacrt općih carinskih povlastica za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2004. (SL L 346, 31.12.2001., str. 1).

Odluka Vijeća 2005/599/EZ od 21. lipnja 2005. o potpisivanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma o izmjeni Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu, dana 23. lipnja 2000. (SL L 209, 11.8.2005., str. 26).

Uredba Vijeća (EZ) br. 2698/2000 od 27. studenoga 2000. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1488/96 o financijskim i tehničkim mjerama koje prate reformu gospodarskih i socijalnih struktura u okviru Euro-mediteranskog partnerstva (MEDA) (SL L 311, 12.12.2000., str. 1).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3906/89 od 18. prosinca 1989. o gospodarskoj pomoći Republici Mađarskoj i Narodnoj Republici Poljskoj, te naknadne izmjene koje se još primjenjuju na Bugarsku i Rumunjsku (SL L 375, 23.12.1989., str. 11).

Uredba Vijeća (EZ) br. 2666/2000 od 5. prosinca 2000. o pomoći za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Federalnu Republiku Jugoslaviju i bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1628/96 i izmjeni Uredbe (EEZ) br. 3906/89 i (EEZ) br. 1360/90 i Odluke 97/256/EZ i 1999/311/EZ (SL L 306, 7.12.2000., str. 1).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 443/92 od 25. veljače 1992. o pružanju financijske i tehničke pomoći i o gospodarskoj suradnji sa zemljama u razvoju u Aziji i Latinskoj Americi (SL L 52, 27.2.1992., str. 1).

Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 99/2000 od 29. prosinca 1999. o pružanju pomoći partnerskim državama istočne Europe i središnje Azije (SL L 12, 18.1.2000., str. 1).

Odluka br. 792/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uspostavljanju programa aktivnosti Zajednice u svrhu promicanja tijela aktivnih na europskoj razini u području kulture (SL L 138, 30.4.2004., str. 40).

Odluka br. 508/2000/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. veljače 2000. o uspostavljanju programa „Kultura 2000” (SL L 63, 10.3.2000., str. 1).

Odluka br. 1419/1999/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o utvrđivanju djelovanja Zajednice za manifestaciju Europska prijestolnica kulture za godine od 2005. do 2019. (SL L 166, 1.7.1999., str. 1).

Odluka Vijeća od 22. rujna 1997. o budućnosti kulturnog djelovanja u Europi (SL C 305, 7.10.1997., str. 1).

Odluka Vijeća od 22. rujna 1997. o prekograničnim fiksnim cijenama knjiga u europskim jezičnim područjima (SL C 305, 7.10.1997., str. 2).

Direktiva Vijeća 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. o usklađivanju određenih odredbi propisanih zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja (SL L 298, 17.10.1989., str. 23). Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 202, 30.7.1997., str. 60).

Odluka Vijeća 2000/821/EZ od 20. prosinca 2000. o provedbi programa za poticanje razvoja, distribucije i promocije europskih audiovizualnih djela (MEDIA Plus – razvoj, distribucija i promocija) (2001.-2005.) (SL L 336, 30.12.2000., str. 82).

Odluka br. 163/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. siječnja 2001. o provedbi programa osposobljavanja stručnjaka u europskoj industriji audiovizualnih programa (osposobljavanje MEDIA) (2001.–2005.) (OJ L 26, 27.1.2001., str. 1).

Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, 27.3.1999., str. 1), vezano uz državnu potporu.

Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004., str. 45).

Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10).

Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela (SL L 272, 13.10.2001., str. 32).

Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6.10.1993., str. 15).

Direktiva Vijeća 93/98/EEZ od 29. listopada 1993. o usklađivanju trajanja zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (OJ L 290, 24.11.1993., str. 9).

Direktiva Vijeća 92/100/EEZ od 19. studenoga 1992. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbete o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (SL L 346, 27.11.1992., str. 61).

Provedba nadležnosti Zajednice je po svojoj prirodi podložna stalnom razvoju. S tim u vezi, Zajednica zadržava pravo obavješćivanja o budućim izjavama u pogledu raspodjele ovlasti između Europske zajednice i država članica.

PRILOG 2.

Jednostrana izjava u ime Zajednice vezano uz polaganja isprave o pristupanju

„U pogledu ovlasti Zajednice opisanih u Deklaraciji na temelju članka 27. stavka 3. točke (c) Konvencije, Konvencija obvezuje Zajednicu da osigura njezinu pravovremenu provedbu. Slijedom toga, države članice Zajednice koje su sudionice Konvencije u svojim međusobnim odnosima provode odredbe Konvencije u skladu s internim pravilima Zajednice, ne dovodeći u pitanje prikladne izmjene tih pravila.”

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32006D0516

L 201/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 27. lipnja 2006.

o sklapanju, u ime Europske zajednice, Protokola o zaštiti tla, Protokola o energiji i Protokola o turizmu uz Alpsku konvenciju

(2006/516/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1., u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom prvom rečenicom i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Odlukom Vijeća 96/191/EZ (2) u ime Europske zajednice sklopljena je Konvencija o zaštiti Alpa (dalje u tekstu: „Alpska konvencija”).

(2)	Odlukom Vijeća 2005/923/EZ (3) Vijeće je odlučilo o potpisivanju, u ime Europske zajednice, Protokola o zaštiti tla, Protokola o energiji i Protokola o turizmu Alpske konvencije (dalje u tekstu: „Protokoli”).

(3)	Protokoli su važan korak u provedbi Alpske konvencije i Europska komisija ima obvezu ostvariti ciljeve ove Konvencije.

(4)	Gospodarski, socijalni i ekološki prekogranični problemi Alpa ostaju velik izazov koji treba riješiti u ovom vrlo osjetljivom području.

(5)	Politike Zajednice, pogotovo prioritetna područja određena u Odluci br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 2002. o utvrđivanju Šestog programa djelovanja Zajednice za okoliš (4), treba promicati i jačati unutar alpske regije.

(6)

Jedan od glavnih ciljeva Protokola o zaštiti tla je očuvanje višefunkcionalne uloge tla zasnovano na ideji održivog razvoja. Održiva se produktivnost tla mora osigurati u njezinoj prirodnoj funkciji, kao arhivu prirodne i kulturne povijesti te kako bi se osiguralo njezino korištenje za poljoprivredu i šumarstvo, urbanizam i turizam, druge gospodarske svrhe, prijevoz i infrastrukturu te kao izvor sirovina.

(7)	Svakim pristupom zaštiti tla trebalo bi uzeti u obzir znatnu raznolikost postojećih regionalnih i lokalnih uvjeta u alpskoj regiji. Protokol o zaštiti tla mogao bi pomoći provedbi prikladnih mjera na državnoj i regionalnoj razini.

(8)

Zahtjevi iz Protokola poput nadzora tla, utvrđivanja zona pod rizikom od erozije, poplave i odrona tla, popisa mjesta onečišćenja i osnivanja usklađenih baza podataka, mogli bi biti važne sastavnice politike Zajednice o zaštiti tla, o čemu svjedoče, inter alia, Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (5), Direktiva Vijeća 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, a posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi (6), Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (7), Direktiva Vijeća 99/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (8), Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/1999 od 17. svibnja 1999. o potpori Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) (9) ruralnom razvoju i Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (10).

(9)	Protokolom o energiji zahtijevaju se prikladne mjere koje treba poduzeti na području štednje i proizvodnje energije, uključujući promicanje obnovljive energije, transporta, dostave i korištenja energije za poticanje uvjeta održivog razvoja.

(10)

Odredbe Protokola o energiji u skladu su sa Šestim akcijskim programom Zajednice o okolišu za borbu protiv klimatskih promjena i promicanje održivog gospodarenja i korištenja prirodnih resursa. Odredbe Protokola također su u skladu s politikom Zajednice o energiji, kao što je navedeno u Bijeloj knjizi za strategiju i akcijski plan Zajednice, Zelenoj knjizi o europskoj strategiji o sigurnosti opskrbe, Direktivi 2001/77EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o promicanju električne energije dobivene iz obnovljivih izvora na unutarnjem tržištu električne energije (11), Direktivi 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o energetskoj učinkovitosti zgrada (12) i Odluci br. 1230/2003/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o usvajanju višegodišnjeg programa djelovanja u području energije: „Inteligentna energija - Europa”(2003.-2006.) (13).

(11)	Ratifikacijom Protokola o energiji ojačala bi se prekogranična suradnja sa Švicarskom, Lihtenštajnom i Monakom. To bi pomoglo osigurati da regionalni partneri dijele ciljeve Europske zajednice i da te inicijative pokrivaju čitavo alpsko eko-područje.

(12)

Transeuropskim energetskim mrežama (TEN-E) treba dati prednost te prilikom razvoja novih prekograničnih veza, pogotovo visokonaponskih vodova, treba primijeniti mjere koordinacije i provedbe predviđene u smjernicama TEN-E-a u Odluci br. 1229/2003/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o utvrđivanju niza smjernica za transeuropske energetske mreže (14).

(13)

Europska zajednica, njezine države članice, Švicarska, Lihtenštajn i Monako stranke su Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC-a) i Kyotskog protokola. UNFCCC i Kyotski protokol nalažu strankama sastavljanje, provedbu, objavljivanje i redovito ažuriranje nacionalnih i regionalnih programa koji sadrže mjere ublažavanja klimatskih promjena bavljenjem antropogenim ispuštanjima po izvorima i omogućavanjem uklanjanja putem slivnika svih stakleničkih plinova koji nisu regulirani Montrealskim protokolom.

(14)	Protokol o energiji pridonosi ispunjenju uvjeta UNFCCC-a o poduzimanju mjera za lakšu prikladnu prilagodbu klimatskim promjenama.

(15)	Turizam je gospodarski vrlo važan sektor u većini dijelova Alpa te je usko povezan i ovisan o učincima na okoliš i društvo.

(16)	Budući da je planinska regija jedinstveno i ekološki vrlo osjetljivo područje, za održivi razvoj regije iznimno je važna ravnoteža između gospodarskih interesa, potreba mjesnog stanovništva i pitanja okoliša.

(17)

Turizam postaje sve veća globalna pojava, no istodobno prvenstveno ostaje područje mjesne i regionalne odgovornosti. Što se tiče Zajednice, Direktiva 85/337/EEZ, Direktiva 92/43/EEZ, Uredba (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o revidiranom programu dodjele znaka zaštite okoliša Zajednice (15), Uredba (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o dopuštanju dobrovoljnog sudjelovanja organizacija u Programu Zajednice za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) (16) i Rezolucija Vijeća od 21. svibnja 2002. o budućnosti europskog turizma (17), inter alia, relevantne su u ovom kontekstu. Alpska konvencija i njezin Protokol o turizmu, zajedno s ostalim protokolima koji mogu utjecati na turistički sektor, trebaju predstavljati okvirni instrument stimuliranja i koordiniranja doprinosa posjednika na regionalnoj i mjesnoj razini kako bi održivost postala glavni pokretač poboljšanja kvalitete turističke ponude alpske regije.

(18)

Opći cilj Protokola o turizmu je promicanje održivog turizma, pogotovo kroz osiguranje njegovog razvoja i upravljanja njime, uzimajući u obzir njegov utjecaj na okoliš. S tim ciljem, Protokol utvrđuje posebne mjere i preporuke koje se mogu koristiti kao instrumenti jačanja ekološke strane inovacije i istraživanja, nadzora i obuke, instrumenata i strategija upravljanja, postupaka planiranja i izdavanja dozvola vezanih uz turizam te posebno njegov kvalitativni razvoj.

(19)	Ugovorne stranke triju Protokola trebaju promicati relevantnu naobrazbu i obuku i uz to promicati javno širenje podataka o ciljevima, mjerama i provedbi svakog od ova tri Protokola.

(20)	Ove Protokole treba odobriti Europska zajednica,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Protokol o zaštiti tla (18), Protokol o energiji (19) i Protokol o turizmu (20) uz Alpske konvencije, potpisani u Salzburgu 7. studenoga 1991., odobravaju se u ime Europske zajednice.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za polaganje, u ime Zajednice, isprave o odobrenju Republici Austriji u skladu s člankom 27. Protokola o zaštiti tla, člankom 21. Protokola o energiji i člankom 28. Protokola o turizmu.

Određena(-e) osoba(-e) istovremeno polažu izjave povezane s protokolima.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. lipnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

J. PRÖLL

(1) Mišljenje od 13. lipnja 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) SL L 61, 12.3.1996., str. 31.

(3) SL L 337, 22.12.2005., str. 27.

(4) SL L 242, 10.9.2002., str. 1.

(5) SL L 175, 5.7.1985., str. 40. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 156, 25.6.2003., str. 17.).

(6) SL L 181, 4.7.1986., str. 6. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 807/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 36.).

(7) SL L 206, 22.7.1992., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284., 31.10.2003., str. 1.).

(8) SL L 182, 16.7.1999., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(9) SL L 160, 26.6.1999., str. 80. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2223/2004 (SL L 379, 24.12.2004., str. 1.).

(10) SL L 327, 22.12.2000., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom br. 2455/2001/EZ (SL L 331, 15.12.2001., str. 1.).

(11) SL L 283, 27.10.2001., str. 33. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 102/2005 (SL L 306, 24.11.2005., str. 34.).

(12) SL L 1, 4.1.2003., str. 65.

(13) SL L 176, 15.7.2003., str. 29. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom br. 787/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 138, 30.4.2004., str. 12.).

(14) SL L 176, 15.7.2003., str. 11.

(15) SL L 237, 21.9.2000., str. 1.

(16) SL L 114, 24.4.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 196/2006 (SL L 32, 4.2.2006., str. 4.).

(17) SL C 135, 6.6.2002., str. 1.

(18) SL L 337, 22.12.2005., str. 29.

(19) SL L 337, 22.12.2005., str. 36.

(20) SL L 337, 22.12.2005., str. 43.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

32006R1368

L 253/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.2006.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1368/2006

od 27. lipnja 2006.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1035/2001 o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus sp.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1035/2001 od 22. svibnja o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus sp. (2) provodi se program dokumentacije o ulovu koji je usvojila Komisija za očuvanje antarktičkih morskih živih resursa, dalje u tekstu: „CCAMLR”, na njezinom 18. godišnjem sastanku u studenome 1999.

(2)	CCAMLR je usvojio niz izmjena programa i rezolucije koja se na njega odnosi, s ciljem poboljšanja kontrole istovara, uvoza, izvoza, ponovnog izvoza i pretovara ribe Dissostichus sp. i usklađivanja njegove provedbe.

(3)	Uredbu (EZ) br. 1035/2001 bi stoga trebalo u skladu s time izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1035/2001 mijenja se kako slijedi:

Sljedeće točke dodaju se članku 3.:

„(d)	‚uvoz’ znači fizički ulaz ili unos ulova u bilo koji dio geografskog područja pod nadzorom države, osim kada je ulov istovaren ili pretovaren u okviru značenja ‚istovara’ ili ‚pretovara’ iz točaka (e) i (f);

(e)	‚istovar’ znači početni premještaj ulova u obliku u kojem je ulovljen ili prerađen s broda u pristanište ili na drugi brod u luci ili području slobodne trgovine gdje ulov pri istovaru ovjerava nadležno tijelo države luke;

(f)

‚pretovar’ znači:

—	prijenos ulova u obliku u kojem je ulovljen ili prerađen s broda na drugi brod ili neko drugo prijevozno sredstvo i, kada se taj prijenos odvija u području pod nadzorom države luke, u svrhu uklanjanja ulova iz te države,

—	privremeni smještaj ulova na obali ili nekoj umjetnoj konstrukciji radi lakšeg prijenosa kada ulov nije istovaren u okviru značenja iz točke (e);

(g)	‚izvoz’ znači svako kretanje ulova u obliku u kojem je ulovljen ili prerađen, iz područja pod nadzorom neke države ili iz slobodne trgovinske zone istovara, ili, ako je ta država ili slobodna trgovinska zona dio carinske unije, bilo koje druge države članice te carinske unije;

(h)

‚ponovni izvoz’ znači svako kretanje ulova u obliku u kojem je ulovljen ili prerađen iz područja pod nadzorom države, slobodne trgovinske zone ili države članice carinske unije uvoza, osim ako je ta država, slobodna trgovinska zona ili bilo koja država članica te carinske unije uvoza prvo mjesto uvoza, u kojem slučaju kretanje znači izvoz u okviru definicije iz točke (g);

(i)	‚država luke’ znači država koja nadzire određeno lučko područje ili slobodnu trgovinsku zonu radi istovara, pretovara, uvoza, izvoza i ponovnog izvoza i koja je nadležna za izdavanje potvrde o istovaru ili pretovaru.”

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Države članice će zatražiti, kao uvjet za dobivanje odobrenja ili dozvole za izlov ribe Dissostichus sp., da brod istovaruje ulov samo u državama koje su ugovorne stranke CCAMLR-a ili koje inače primjenjuju program dokumentacije o ulovu.

2. Države članice prilažu odobrenjima i dozvolama za izlov ribe Dissostichus sp. imena svih ugovornih stranaka CCAMLR-a i država koje su obavijestile Tajništvo CCAMLR-a da primjenjuju program dokumentacije o ulovu.

3. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da za svaki istovar i pretovar ribe Dissostichus sp. njihovi brodovi koji imaju dozvolu za izlov ribe Dissostichus sp. pravodobno ispune dokument o ulovu.”

U članku 10. stavku 1. točki (b), prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—	potvrdu s potpisom i pečatom odgovornog službenika države luke istovara ili slobodne trgovinske zone koji djeluje pod upravom carinskih ili ribarskih vlasti države luke te je nadležan za ovjeru dokumenata o ulovu ribe Dissostichus sp., i”.

U članku 12. stavku 1., prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—	potvrdu s potpisom i pečatom odgovornog službenika države luke istovara ili slobodne trgovinske zone koji djeluje pod upravom carinskih ili ribarskih vlasti države luke te je nadležan za ovjeru dokumenata o ulovu ribe Dissostichus sp., i”.

Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

Do 15. ožujka, 15. lipnja, 15. rujna i 15. prosinca svake godine države članice dostavljaju Komisiji pregled dokumenata o ulovu izdanih u njihovom području ili primljenih u njihovo područje u vezi s istovarom, uvozom, izvozom, ponovnim izvozom ili pretovarom, koji uključuje sljedeće podatke: identifikacijske brojeve dokumenata; datum istovara, uvoza, izvoza, ponovnog izvoza ili pretovara; podrijetlo i odredište.”

6.	Prilozi I., II. i III. zamjenjuju se tekstom Priloga ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. lipnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

J. PRÖLL

(1) SL C 304 E, 1.12.2005., str. 18.

(2) SL L 145, 31.5.2001., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 669/2003 (SL L 97, 15.4.2003., str. 1.).

PRILOG

„

PRILOG I.

DOKUMENT O ULOVU RIBE DISSOSTICHUS I DOKUMENT O PONOVNOM IZVOZU RIBE DISSOSTICHUS

Dokument o ulovu i ponovnom izvozu uključuje sljedeće podatke:

Posebni identifikacijski broj koji se sastoji od:

i.	četveroznamenkastog broja koji sadrži dvoznamenkastu oznaku države Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO), nakon čega slijede zadnje dvije znamenke godine za koju je dokument izdan:

ii.	troznamenkastog rednog broja (počevši od 001) koji označava redoslijed izdavanja obrazaca dokumenta o ulovu.

Sljedeće podatke:

i.	naziv, adresu, brojeve telefona i telefaksa tijela koje je izdalo obrazac dokumenta o ulovu;

ii.	naziv, matičnu luku, nacionalni registracijski broj i pozivni znak broda te, ako je to primjenjivo, njegov registracijski broj IMO-a/Lloyda;

iii.	broj odobrenja ili dozvole izdane brodu, ako je to primjenjivo;

iv.

masu svake istovarene ili pretovarene vrste ribe Dissostichus prema vrsti proizvoda, i

(a)	prema statističkom potpodručju ili predjelu CCAMLR-a ako je ulovljena u području koje pokriva Konvencija; i/ili

(b)	prema statističkom području, potpodručju ili predjelu Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO-a) ako je riba ulovljena izvan područja koje pokriva Konvencija;

v.	datume početka i kraja razdoblja izlovljavanja;

vi.

u slučaju istovara, datum i luku u kojoj je ulov istovaren; ili, u slučaju pretovara, datum i ime broda, njegovu zastavu i nacionalni registracijski broj te registracijski broj u registru zemlje čiju zastavu vije (za brodove iz Zajednice, interni registracijski broj u registru flote dodijeljen brodu u skladu s člankom 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 2090/98 od 30. rujna 1998. o registru ribarskih brodova Zajednice);

vii.	ime, adresu, brojeve telefona i telefaksa jednog ili više primatelja ulova i količinu svake primljene vrste ribe i vrste proizvoda; i

viii.

pojedinosti o prijevozu u odjeljku o izvozu dokumenta o ulovu ribe Dissostichus i u odjeljku o ponovnom izvozu dokumenta o ponovnom izvozu ribe Dissostichus prema potrebi:

(1)

ako se prijevoz odvija morskim putem:

—	broj(eve) kontejnera ili, ako se radi o više od jednog kontejnera, popis brojeva kontejnera u privitku ovjerenom potpisom i pečatom tijela koje ovjerava dokument o ulovu ribe Dissostichus ili dokument o ponovnom izvozu ribe Dissostichus; ili

—	ime broda; i

—	broj brodskog tovarnog lista, datum i mjesto izdavanja

ako se prijevoz odvija zračnim putem:

—	broj leta, broj avionskog tovarnog lista, mjesto i datum izdavanja

ako se prijevoz odvija na drugi način (kopneni prijevoz):

—	registracijski broj kamiona i državljanstvo; ili

—	broj željezničkog tovarnog lista; i

—	datum i mjesto izdavanja.

PRILOG II.

PRILOG III.

”

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

100

32006D0617

L 262/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 24. srpnja 2006.

o sklapanju u ime Europske zajednice Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, u vezi s odredbama Protokola koje su obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice

(2006/617/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. točku 2., članak 63. točku 3. i članak 66. u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom i člankom 300. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Komisija je uz odobrenje Vijeća u pregovorima dogovorila dijelove Protokola koji su u nadležnosti Zajednice.

(2)	Vijeće je Komisiji naložilo da pregovora o pristupanju Zajednice dotičnom međunarodnom sporazumu.

(3)	Pregovori su uspješno zaključeni, a Zajednica je 12. prosinca 2000. potpisala pravni instrument koji je iz njih proizašao, u skladu s Odlukom Vijeća 2001/87/EZ od 8. prosinca 2000. (2)

(4)	Pojedine države članice su stranke Protokola dok je u drugim državama članicama u tijeku postupak ratifikacije.

(5)

Ova odluka ne dovodi u pitanje položaj Ujedinjene Kraljevine i Irske na temelju Protokola o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije i Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske koji su priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice te stoga ova odluka ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku u opsegu u kojemu se ona odnosi na izvršavanje vanjske nadležnosti Zajednice u područjima u kojima zakonodavstvo Zajednice ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu i/ili Irsku.

(6)	Ova odluka ne dovodi u pitanje položaj Danske na temelju Protokola o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, stoga Danska ne sudjeluje u donošenju te odluke i ona za nju nije obvezujuća.

(7)	Sklapanje Konvencije odobreno je u ime Zajednice Odlukom Vijeća 2004/579/EZ od 29. travnja 2004. (3), što je na temelju članka 37. stavka 2. Konvencije uvjet da Zajednica postane strankom Protokola.

(8)	Ispunjeni su i ostali uvjeti za polaganje isprave o odobrenju od strane Zajednice, a koji su predviđeni člankom 36. stavkom 3. Konvencije i člankom 21. stavkom 3. Protokola.

(9)	Ako su odredbe ovog Protokola obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora, sklapanje Protokola trebalo bi odobriti u ime Zajednice.

(10)	Ako su odredbe ovog Protokola obuhvaćene člankom 179. i člankom 181.a Ugovora, sklapanje Protokola u ime Zajednice trebalo bi odobriti zasebnom odlukom Vijeća (4).

(11)	Zajednica bi pri polaganju isprave o odobrenju trebala položiti i izjavu o opsegu nadležnosti Zajednice u odnosu na pitanja uređena Protokolom, u skladu s člankom 21. stavkom 3. Protokola protiv krijumčarenja,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, kako je utvrđeno u Prilogu I., odobrava se u ime Europske zajednice.

Isprava Zajednice o formalnoj potvrdi sadrži izjavu o nadležnosti u skladu s člankom 21. stavkom 3. Protokola, kako je navedena u Prilogu II.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje ako su odredbe Protokola obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora.

Članak 3.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu ovlaštenu za polaganje isprave o formalnoj potvrdi radi obvezivanja Zajednice.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

K. RAJAMÄKI

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2) SL L 30, 1.2.2001., str. 44.

(3) SL L 261, 6.8.2004., str. 69.

(4) SL 262, 22.9.2006., str. 24.

PRILOG I.

PROTOKOL

protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

PREAMBULA

DRŽAVE STRANKE OVOG PROTOKOLA,

IZJAVLJUJUĆI da učinkovito djelovanje s ciljem sprečavanja i borbe protiv krijumčarenja migranata zemljom, morem i zrakom traži sveobuhvatni međunarodni pristup, uključujući suradnju, razmjenu informacija i drugih odgovarajućih mjera, uključujući društveno-ekonomske mjere na nacionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama,

PODSJEĆAJUĆI na Rezoluciju Opće skupštine 54/212 od 22. prosinca 1999. u kojoj je Skupština požurila države članice i sustav Ujedinjenih naroda da pojačaju međunarodnu suradnju na području međunarodne migracije i razvoja kako bi se bavili temeljnim uzrocima migracije, naročito onima povezanim sa siromaštvom, te da maksimalno iskoriste prednosti međunarodne migracije u korist onih kojih se to tiče i u kojoj je potaknula, tamo gdje je to relevantno, međuregionalne, regionalne i subregionalne mehanizme da se nastave baviti pitanjem migracije i razvoja,

UVJERENE u potrebu da se migrantima pruži humani postupak i potpuna zaštita njihovih prava,

UZIMAJUĆI u obzir činjenicu da usprkos poduzetom djelovanju u drugim međunarodnim forumima, ne postoji univerzalni instrument koji se bavi svim aspektima krijumčarenja migranata i drugim pitanjima s tim u svezi,

ZABRINUTE zbog znatnog povećanja aktivnosti organiziranih zločinačkih grupa u krijumčarenju migranata i drugih kriminalnih aktivnosti povezanih s time, navedenih u ovome Protokolu, koje nanose veliku štetu državama u kojima takve grupe djeluju,

TAKOĐER ZABRINUTE da krijumčarenje migranata može dovesti u opasnost živote i sigurnost samih migranata,

PODSJEĆAJUĆI na Rezoluciju Opće skupštine 53/111 od 9. prosinca 1998. u kojoj je Skupština odlučila osnovati poseban međudržavni odbor s neograničenim sastavom s ciljem izrade sveobuhvatne međunarodne konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i rasprave o izradi, među ostalim, međunarodnog instrumenta koji bi se odnosio na ilegalno krijumčarenje i prijevoz migranata, uključujući morem,

UVJERENE da će dopuna Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta međunarodnim instrumentom protiv krijumčarenja migranata zemljom, morem i zrakom biti korisna u sprečavanju i u borbi protiv te vrste kriminaliteta,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Odnos prema konvenciji ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

1. Ovaj Protokol dopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta. On će se tumačiti zajedno s Konvencijom.

2. Odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta primjenjuju se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol, osim ako ovdje nije drugačije određeno.

3. Kaznena djela utvrđena u skladu sa člankom 6. ovoga Protokola smatraju se kaznenim djelima utvrđenima u skladu s Konvencijom.

Članak 2.

Izjava o svrsi

Svrha ovoga Protokola je sprečavanje i borba protiv krijumčarenja migranata te promicanje suradnje između država stranaka radi ostvarivanja toga cilja i zaštite prava krijumčarenih migranata.

Članak 3.

Uporaba pojmova

U svrhe ovoga Protokola:

(a)	„krijumčarenje migranata” znači posredovanje, u svrhu izravnog ili neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi od nezakonitog ulaska osobe u državu stranku koje ta osoba nije državljanin ili u njoj nema trajno boravište;

(b)	„nezakoniti ulazak” znači prelaženje granica bez udovoljenja uvjetima nužnim za zakonit ulazak u državu primateljicu;

(c)

„lažna putna ili identifikacijska isprava” znači bilo koja putna ili osobna isprava:

i.	koja je lažna ili krivotvorena na neki materijalan način od strane bilo koga osim osobe ili tijela zakonito ovlaštenih za izradu ili izdavanje putnih ili osobnih isprava u ime države; ili

ii.	koja je neispravno izdana ili dobivena lažnim predstavljanjem, korupcijom ili pod prinudom ili na bilo koji drugi nezakoniti način; ili

iii.	koju koristi osoba koja nije njezin zakoniti vlasnik.

(d)

„plovilo” znači bilo koja vrsta vodenog plovila, uključujući plovilo koje se ne premješta i hidroavione, koji se koristi ili se može koristiti kao prijevozno sredstvo na vodi, osim ratnog broda, pomoćnog vojnog plovila ili drugog plovila u vlasništvu vlade ili na korištenju vlade, koje se koristi samo za vladine nekomercijalne službe.

Članak 4.

Opseg primjene

Ovaj se Protokol primjenjuje, osim ako ovdje nije drugačije određeno, na sprečavanje, istragu i progon kaznenih djela utvrđenih u skladu s člankom 6. ovoga Protokola, u slučajevima kada ta djela imaju transnacionalna obilježja i gdje uključuju neku organiziranu zločinačku grupu, kao i na zaštitu prava osoba koje su objekt takvih kaznenih djela.

Članak 5.

Kaznena odgovornost migranata

Migranti neće biti podložni kaznenom progonu prema ovom Protokolu zbog činjenice da su objekt ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola.

Članak 6.

Inkriminiranje

1. Svaka država stranka prihvaća takve zakonske i druge mjere koje su potrebne da se utvrde kao kaznena djela, kada su počinjena namjerno i u cilju stjecanja, izravno ili neizravno, financijske ili druge materijalne koristi:

(a)	krijumčarenje migranata;

(b)

kada je počinjeno u svrhu omogućavanja krijumčarenja migranata:

i.	izrada lažne putne ili osobne isprave;

ii.	nabavljanje, davanje ili posjedovanje takve isprave;

(c)	omogućavanje osobi koja nije državljanin ili koja nema dozvolu trajnog boravka da ostane u toj državi, bez udovoljavanja uvjetima nužnim za zakonit ostanak u državi, pomoću sredstava navedenih u podstavku (b) ovoga stavka ili bilo kojih drugih nezakonitih sredstava.

2. Svaka država stranka prihvaća također takve zakonske i druge potrebne mjere da se utvrdi kao kazneno djelo:

(a)	sukladno temeljnim pojmovima njezina pravnoga sustava, pokušaj počinjenja kaznenog djela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka;

(b)	suučesništvo u nekom kaznenom djelu koje je utvrđeno u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b) i. ili (c) ovoga članka, sukladno temeljnim pojmovima njezina pravnoga sustava, sudjelovanje u nekom kaznenom djelu utvrđenom u skladu sa stavkom 1 (b) ii. ovog članka;

(c)	organiziranje ili navođenje drugih osoba da počine neko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka.

3. Svaka država stranka usvaja takve zakonske ili druge mjere nužne da se kao otežavajuće okolnosti u odnosu na kaznena djela utvrđena u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b), i. i (c) ovog članka i, podložno temeljnim pojmovima njezina pravnog sustava, u odnosu na kaznena djela utvrđena u skladu sa stavkom 2. točkama (b) i (c) ovoga članka, utvrde:

(a)	okolnosti koje dovode u opasnost ili za koje postoji vjerojatnost da će dovesti u opasnost živote ili sigurnost dotičnih migranata; ili

(b)	nečovječno ili ponižavajuće postupanje, uključujući izrabljivanje takvih migranata.

4. Ništa u ovom Protokolu neće spriječiti državu stranku od poduzimanja mjera protiv osobe čije ponašanje predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu.

II. KRIJUMČARENJE MIGRANATA MORSKIM PUTEM

Članak 7.

Suradnja

Države stranke surađuju u najvećoj mogućoj mjeri na sprečavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu sa međunarodnim pravom mora.

Članak 8.

Mjere protiv krijumčarenja migranata morem

1. Država stranka koja ima opravdane razloge za sumnju da plovilo koje plovi pod njezinom zastavom ili tvrdi da je registrirano u njoj, koje je bez državljanstva ili koje, iako plovi pod stranom zastavom ili odbija pokazati zastavu, u stvari ima državljanstvo te države stranke, a bavi se krijumčarenjem migranata morem, može zatražiti pomoć drugih država stranaka radi sprečavanja uporabe toga plovila u te svrhe. Države stranke od kojih se to zatraži pružit će takvu pomoć u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na sredstva kojima raspolažu.

2. Država stranka, koja ima opravdane razloge za sumnju da se plovilo koje slobodno plovi u skladu s međunarodnim pravom i koje plovi pod zastavom ili ima registracijske oznake neke druge države članice, bavi krijumčarenjem migranata morem, može o tome obavijestiti državu pod čijom zastavom plovilo plovi, zatražiti potvrdu o registraciji i, ako je dobije, zatražiti ovlaštenje države pod čijom zastavom plovilo plovi da poduzme odgovarajuće mjere u vezi tog plovila. Država pod čijom zastavom plovilo plovi može ovlastiti državu koja podnosi zahtjev, između ostalog:

(a)	da se ukrca na to plovilo;

(b)	da pretraži to plovilo; i

(c)	ako se pronađu dokazi da se plovilo bavi krijumčarenjem migranata morem, poduzme odgovarajuće mjere u odnosu na to plovilo te na osobe i teret na tome plovilu, u skladu s ovlaštenjem dobivenim od države pod čijom zastavom plovilo plovi.

3. Država stranka koja je poduzela bilo koju mjeru u skladu sa stavkom 2. ovog članka žurno obavješćuje državu pod čijom zastavom plovilo plovi o rezultatima tih mjera.

4. Država stranka žurno odgovara na zahtjev druge države stranke da se utvrdi je li plovilo koje tvrdi da je registrirano ili plovi pod njezinom zastavom ima pravo na to, kao i na zahtjev za ovlaštenje u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

5. Država pod čijom zastavom plovilo plovi može, u skladu sa člankom 7. ovog Protokola, podvrgnuti svoje ovlaštenje uvjetima o kojima treba postići sporazum s državom koja je podnijela zahtjev, uključujući uvjete koji se odnose na odgovornost i na opseg djelotvornih mjera koje treba poduzeti. Država stranka neće poduzeti dodatne mjere bez izričitog ovlaštenja države pod čijom zastavom plovilo plovi, osim onih nužnih za uklanjanje neposredne opasnosti po život osoba ili onih koje proizlaze iz relevantnih dvostranih i mnogostranih sporazuma.

6. Svaka država stranka određuje tijelo ili, tamo gdje je potrebno, tijela koja će primati i odgovarati na zahtjeve za pružanje pomoći, za potvrđivanje registracije ili prava plovila da plovi pod njezinom zastavom te za ovlaštenje da se poduzmu odgovarajuće mjere. O tome će, preko glavnog tajnika, biti obaviještene sve druge države stranke u roku od mjesec dana od određivanja.

7. Država stranka koja ima opravdane razloge za sumnju da se plovilo bavi krijumčarenjem migranata morem te da je bez državljanstva ili da bi moglo biti smatrano plovilom bez državljanstva, može se ukrcati i pretražiti to plovilo. Ako se pronađu dokazi koji potvrđuju sumnju, država stranka poduzima odgovarajuće mjere u skladu s relevantnim domaćim i međunarodnim pravom.

Članak 9.

Zaštitne klauzule

1. Kada država stranka poduzima mjere protiv plovila u skladu sa člankom 8. ovog Protokola, ona:

(a)	osobama na plovilu jamči sigurnost i čovječni postupak;

(b)	dužnu pozornost obraća na potrebu da se ne dovede u opasnost sigurnost plovila ili njegova tereta;

(c)	dužnu pozornost obraća na potrebu da ne naškodi komercijalnim ili pravnim interesima države pod čijom zastavom plovila plovi ili bilo koje druge zainteresirane države;

(d)	osigurava, u okviru dostupnih sredstava, da sve poduzete mjere s obzirom na plovilo, budu u skladu sa zaštitom okoliša.

2. Ako se pokaže da su razlozi za mjere koje su poduzete u skladu sa člankom 8. ovog Protokola bili neutemeljeni, plovilu će biti nadoknađena svaka šteta ili gubitak koju je pretrpjelo, pod uvjetom da plovilo nije počinilo ništa što bi opravdalo poduzimanje tih mjera.

3. Svaka mjera koja je poduzeta, prihvaćena ili provedena u skladu s ovim poglavljem, vodit će računa o potrebi da se ne miješa u ili ne djeluje na:

(a)	prava i obaveze na ostvarivanje jurisdikcije obalnih država u skladu s međunarodnim pravom mora; ili

(b)	ovlast države pod čijom zastavom plovilo plovi na ostvarivanje jurisdikcije i kontrole u vezi administrativnih, tehničkih i društvenih pitanja koja se odnose na plovilo.

4. Svaku mjeru poduzetu na moru u skladu s ovim poglavljem provode samo ratni brodovi ili vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji su jasno označeni i koji se mogu identificirati kao oni koji su u službi vlade i koji su za to ovlašteni.

III. SPRECAVANJE, SURADNJA I DRUGE MJERE

Članak 10.

Informacije

1. Bez utjecaja na odredbe članaka 27. i 28. Konvencije, države stranke, naročito one sa zajedničkim granicama ili koje se nalaze na putovima duž kojih se migranti krijumčare, međusobno će razmjenjuju, u svrhu postizanja ciljeva ovoga Protokola, relevantne informacije koje su u skladu s njihovim domaćim pravnim i upravnim sustavima, kao što su:

(a)	točke ukrcaja i odredišta, kao i putovi, prijevoznici i prijevozna sredstva, za koje se zna ili sumnja da ih koristi organizirana zločinačka grupa umiješana u ponašanje navedeno u članku 6. ovog Protokola;

(b)	identitet i metode organizacija ili organiziranih zločinačkih grupa za koje se zna ili sumnja da su umiješane u ponašanje navedeno u članku 6. ovog Protokola;

(c)	vjerodostojnost i propisani obrazac putnih isprava izdanih od strane države stranke te krađa ili povezana zlouporaba bianco putnih ili osobnih dokumenata;

(d)	sredstva i metode sakrivanja i prijevoza osoba, nezakonita izmjena, reprodukcija ili stjecanje ili druga zlouporaba putnih ili identifikacijskih isprava koji se koriste za ponašanje navedeno u članku 6. ovog Protokola, kao i načini za njihovo otkrivanje;

(e)	zakonska iskustva i prakse te mjere za sprečavanje i borbu protiv ponašanja navedenog u članku 6. ovoga Protokola; i

(f)	znanstvene i tehnološke informacije korisne službama za provedbu zakona, radi jačanja međusobne sposobnosti za sprečavanje, otkrivanje i istragu ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola, kao i progon umiješanih osoba.

2. Država stranka koja prima informacije postupa u skladu sa svim zahtjevima države stranke koja je dostavila informacije i koja traži ograničenja u njihovoj uporabi.

Članak 11.

Mjere na granici

1. Bez utjecaja na međunarodne obveze u svezi slobodnog kretanja ljudi, države stranke učvršćuje, u najvećoj mogućoj mjeri, granične kontrole koje su neophodne za sprečavanje i otkrivanje krijumčarenja migranata.

2. Svaka država stranka usvaja zakonske i druge odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo, u najvećoj mogućoj mjeri, da prijevozna sredstva komercijalnih prijevoznika budu korištena za počinjenje kaznenih djela utvrđenih u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) ovog Protokola.

3. Gdje je moguće, i bez utjecaja na odredbe primjenjivih međunarodnih konvencija, takve mjere uključuju utvrđivanje obveze komercijalnih prijevoznika, uključujući bilo koje poduzeće za prijevoz ili vlasnika ili operatera bilo kojeg prijevoznog sredstva, da provjeri posjeduju li svi putnici putne isprave potrebne za ulazak u državu primateljicu.

4. Svaka država stranka poduzima neophodne mjere u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom da se odrede sankcije u slučajevima kršenja obveze utvrđene u stavku 3. ovog članka.

5. Svaka država stranka razmatra poduzimanje mjera koje dozvoljavaju, u skladu s njezinim domaćim zakonodavstvom, odbijanje ulaska ili otkazivanje viza osobama upletenim u počinjenje kaznenih djela utvrđenih ovim Protokolom.

6. Bez utjecaja na odredbe članka 27. Konvencije, države stranke razmatraju jačanje suradnje između službi granične kontrole, među ostalim, uspostavom i održavanjem izravnih putova komunikacije.

Članak 12.

Sigurnost i kontrola isprava

Svaka država stranka poduzima mjere koje su neophodne, u skladu s raspoloživim sredstvima:

(a)	kako bi se osiguralo da putne ili osobne isprave koje je izdala budu takve kvalitete da se ne mogu lako zlorabiti te da se ne mogu lako krivotvoriti ili nezakonito mijenjati, umnožavati ili izdati; i

(b)	kako bi se osigurala cjelovitost i sigurnost putnih ili osobnih isprava izdanih od, ili u ime države stranke te spriječila njihova nezakonita izrada, izdavanje i korištenje.

Članak 13.

Valjanost i važenje isprava

Na zahtjev druge države stranke, država stranka, u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom, provjerava u razumnom roku valjanost i važenje putnih ili osobnih isprava izdanih ili navodno izdanih u njezino ime, a za koje se sumnja da su korištene u svrhe ponašanja utvrđenog u članku 6. ovog Protokola.

Članak 14.

Izobrazba i tehnička suradnja

1. Države stranke omogućuju ili pojačavaju specijaliziranu izobrazbu za službenike koji rade na pitanjima migracije i drugih mjerodavnih službenika radi sprečavanja ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola, čovječnog postupanja s migrantima koji su objekt takvog ponašanja i poštivanja njihovih prava kao što su navedena u ovom Protokolu.

2. Države stranke surađuju međusobno i s nadležnim međunarodnim organizacijama, nevladinim organizacijama, drugim odgovarajućim organizacijama i drugim elementima građanskog društva kako bi osigurale odgovarajuću izobrazbu osoblja na njihovu državnome području radi sprečavanja, borbe protiv i iskorjenjivanja ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola, kao i zaštitu prava migranata koji su objekt takvog ponašanja. Takva izobrazba treba uključivati:

(a)	poboljšanje sigurnosti i kvalitete putnih isprava;

(b)	prepoznavanje i otkrivanje lažnih putnih ili identifikacijskih isprava;

(c)

prikupljanje kriminalističkih obavijesti, naročito u svezi s identifikacijom organiziranih zločinačkih grupa za koje se zna ili sumnja da su upletene u ponašanje navedeno u članku 6. ovog Protokola, metodama koje se koriste za prijevoz krijumčarenih migranata, zlouporabom putovnice ili identifikacijskih isprava radi počinjenja djela predviđenih u članku 6. sredstvima za skrivanje koja se koriste kod krijumčarenja migranata;

(d)	poboljšanje postupaka za otkrivanje krijumčarenih osoba na uobičajenim i izvanrednim mjestima ulaska i izlaska; i

(e)	čovječni postupak s migrantima i zaštitu njihovih prava utvrđenih ovim Protokolom.

3. Države stranke s odgovarajućom stručnošću razmatraju pružanje tehničke pomoći državama koje su često zemlje podrijetla ili tranzitne države za osobe koje su predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola. Države stranke ulažu svaki napor da osiguraju potrebna sredstva kao što su vozila, računalni sustavi i čitači dokumenata za borbu protiv ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola.

Članak 15.

Druge preventivne mjere

1. Svaka država stranka poduzima mjere za osiguranje ili jačanje programa informiranja radi podizanja javne svijesti u svezi činjenice da je ponašanje utvrđeno u članku 6. ovog Protokola kriminalna djelatnost koju redovito više organizirane zločinačke grupe zbog profita te da ona predstavlja ozbiljan rizik za dotične migrante.

2. U skladu sa člankom 31. Konvencije, države stranke surađuju na polju javnog informiranja u cilju sprečavanja da potencijalni migranti postanu žrtve organiziranih zločinačkih grupa.

3. Svaka država stranka na odgovarajući način promiče ili jača razvoj programa i suradnju na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, uzimajući u obzir društveno-ekonomske realnosti migracija te obratiti posebnu pažnju na ekonomska i društveno zaostala područja, radi borbe protiv korijena društveno–ekonomskih uzroka krijumčarenja migranata, kao što su siromaštvo i nerazvijenost.

Članak 16.

Mjere zaštite i pomoći

1. U provedbi ovog Protokola svaka država stranka poduzima, u skladu sa svojim obvezama prema međunarodnom pravu, sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne mjere ako je potrebno, radi čuvanja i zaštite prava osoba koje su predmet ponašanja utvrđenog u članku 6. ovog Protokola, kao što je utvrđeno primjenjivim međunarodnim pravom, naročito pravo na život i pravo da se ne bude podvrgnut mučenju ili drugom okrutnom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

2. Svaka država stranka poduzima odgovarajuće mjere da omogući migrantima odgovarajuću zaštitu od nasilja kojemu bi mogli biti podvrgnuti, bilo od pojedinaca ili grupa, zbog toga što su bili predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovo Protokola.

3. Svaka država stranka pruža odgovarajuću pomoć migrantima čiji su život ili sigurnost u opasnosti zbog toga što su predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola.

4. U primjeni odredaba ovoga članka, države stranke uzimaju u obzir posebne potrebe žena i djece.

5. U slučaju pritvora osobe koja je predmet ponašanja utvrđenog u članku 6. ovog Protokola, svaka država stranka postupa u skladu sa svojim obvezama prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima (1) tamo gdje je primjenjiva, uključujući i obvezu obavještavanja osobe na koju se to odnosi, bez odgađanja, o odredbama glede obavještavanja i komuniciranja s konzularnim službenicima.

Članak 17.

Sporazumi i dogovori

Države stranke razmatraju sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti čiji je cilj:

(a)	utvrđivanje mjera koje su najdjelotvornije i najpogodnije za sprečavanje i borbu protiv ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola, ili

(b)	međusobno poboljšavanje odredaba ovog Protokola.

Članak 18.

Povratak krijumčarenih migranata

1. Svaka država stranka pristaje olakšati i prihvatiti, bez nepotrebnog ili neopravdanog odgađanja, povratak osobe koja je predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola i koja je njezin državljanin ili ima trajno boravište na njezinu državnome području u vrijeme povratka.

2. Svaka država stranka razmatra, u skladu s njezinim domaćim zakonodavstvom, mogućnost olakšavanja i prihvaćanja povratka osobe koja je predmet ponašanja utvrđenog u članku 6. i koja je imala trajno boravište na njezinu državnome području u vrijeme ulaska u državu primateljicu.

3. Na zahtjev države stranke primateljice, zamoljena država stranka provjerava, bez nepotrebnog ili neopravdanog odgađanja, da li je osoba koja je predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola njezin državljanin ili ima trajno boravište na njezinu državnome području.

4. Kako bi olakšala povratak osobe koja je predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola i koja je bez odgovarajućih isprava, država stranka čiji je ta osoba državljanin ili u njoj ima trajno boravište, pristaje izdati, na zahtjev države stranke primateljice, takve putne isprave ili drugo dopuštenje koje može biti potrebno za putovanje te osobe i njezin ponovni ulazak na njezino državno područje.

5. Svaka država stranka uključena u povratak osobe koja je predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola poduzima sve odgovarajuće mjere za provođenje povratka na redovan način i poštujući sigurnost i dostojanstvo te osobe.

6. Države stranke mogu surađivati s odgovarajućim međunarodnim organizacijama na provedbi ovoga članka.

7. Odredbe ovoga članka ne utječu na bilo koje pravo dano osobama koje su predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola bilo kojim domaćim zakonom države stranke primateljice.

8. Odredbe ovoga članka ne utječu na obveze nastale prema bilo kojem drugom primjenjivom ugovoru, dvostranom ili mnogostranom ili bilo kojem drugom primjenjivom operativnom sporazumu ili dogovoru, kojim je uređen, u cijelosti ili djelomice, povratak osoba koje su predmet ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola.

IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Klauzula izuzeća

1. Ništa u ovom Protokolu neće utjecati na druga prava, obveze i odgovornosti država i pojedinaca prema međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima, a posebice, gdje je primjenjivo, Konvenciju iz 1951. i Protokol iz 1967., u svezi sa statusom izbjeglica i načelom ne odbijanja prihvata, navedeno u tim dokumentima.

2. Mjere utvrđene ovim Protokolom bit će tumačene i primijenjene na način da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što je objekt ponašanja navedenog u članku 6. ovog Protokola. Tumačenje i primjena tih mjera bit će u skladu s međunarodno priznatim načelima nediskriminacije.

Članak 20.

Rješavanje sporova

1. Države stranke nastoje pregovorima riješiti sporove u svezi s tumačenjem ili primjenom ovog Protokola.

2. Bilo koji spor između dviju ili više stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom ovog Protokola koji se ne može riješiti pregovorima u razumnom vremenskom roku dostavlja se na arbitražu na zahtjev jedne od tih stranaka. Ako, šest mjeseci nakon datuma zahtjeva za arbitražu, te države stranke nisu u mogućnosti složiti se glede organizacije arbitraže, bilo koja od tih država stranaka može predati spor Međunarodnom sudu pravde zahtjevom u skladu sa Statutom Suda.

3. Svaka država stranka može, u vrijeme potpisivanja, ratifikacije, prihvata ili odobrenja ili pristupa ovome Protokolu, izjaviti da se ne smatra vezanom stavkom 2. ovog članka. Druge države stranke neće biti vezane stavkom 2. ovog članka u odnosu na bilo koju državu stranku koja je stavila takvu rezervu.

4. Bilo koja država stranka koja je stavila rezervu u skladu sa stavkom 3. ovog članka može u bilo koje vrijeme povući tu rezervu slanjem obavijesti glavnome tajniku Ujedinjenih naroda.

Članak 21.

Potpisivanje, ratifikacija, prihvat, odobrenje i pristup

1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisivanje svim državama od 12. do 15. prosinca 2000. u Palermu, Italija, a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 12. prosinca 2002.

2. Ovaj Protokol otvoren je za potpisivanje i regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju pod uvjetom da je najmanje jedna država članica takve organizacije potpisala Konvenciju u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3. Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. Regionalna organizacija za ekonomsku integraciju može položiti svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ako je najmanje jedna njezina država članica to već učinila. U toj ispravi o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, takva organizacija naznačit će opseg svoje nadležnosti u odnosu na pitanja koja uređuje ovaj Protokol. Ta je organizacija dužna izvijestiti depozitara o svim relevantnim promjenama u pogledu opsega svoje nadležnosti.

4. Ovaj Protokol otvoren je za pristup bilo koje države ili regionalne organizacije za ekonomsku integraciju čija je najmanje jedna država članica stranka ovoga Protokola. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. U vrijeme pristupa, regionalna organizacija za ekonomsku integraciju dat će izjavu o opsegu svoje nadležnosti u odnosu na pitanaj koja uređuje ova Konvencija. Takva će organizacija također izvijestiti depozitara o svim relevantnim promjenama opsega svoje nadležnosti.

Članak 22.

Stupanje na snagu

1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana od datuma polaganja četrdesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ali neće stupiti na snagu prije stupanja na snagu Konvencije. Za potrebe ovoga stavka, svaka isprava koju položi regionalna organizacija za ekonomsku integraciju neće se pribrajati onima koje su položile države članice te organizacije.

2. Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju koja ratificira, prihvati ili odobri ovaj Protokol ili mu pristupi nakon što bude položena četrdeseta isprava u tu svrhu, Protokol stupa na snagu tridesetoga dana od datuma kad ta država ili organizacija položi mjerodavnu ispravu, ili na dan stupanja na snagu ovoga Protokola u skladu s odredbama stavka 1. ovog članka, prema tome koji je datum kasniji.

Članak 23.

Izmjena

1. Po isteku roka od pet godina od stupanja na snagu ovoga Protokola, država stranka Protokola može predložiti izmjenu i dostaviti je glavnom tajniku Ujedinjenih naroda koji će predloženu izmjenu proslijediti državama strankama i Konferenciji stranaka Konvencije na razmatranje i odlučivanje o prijedlogu. Države stranke ovoga Protokola okupljene na Konferenciji stranaka, uložit će svaki napor kako bi postigle konsenzus o svakoj izmjeni. Ako su iscrpljena sva nastojanja oko postizanja konsenzusa i nije postignut sporazum, za izmjenu će biti potrebna, kao posljednja mogućnost, dvotrećinska većina država stranaka ovoga Protokola koje su prisutne i glasuju na zasjedanju Konferencije stranaka.

2. Regionalne organizacije za ekonomsku integraciju, u stvarima u okviru njihove nadležnosti, ostvaruju svoje pravo glasovanja u skladu s ovim člankom, s brojem glasova koji odgovara broju njihovih država članica koje su stranke ovoga Protokola. Te organizacije ne ostvaruju svoje pravo glasovanja ako njihove države članice ostvare svoje pravo i obrnuto.

3. Izmjena usvojena u skladu sa stavkom 1. ovog članka podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država stranaka.

4. Izmjena usvojena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka stupa na snagu s obzirom na državu stranku devedeset dana nakon datuma polaganja kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju te izmjene.

5. Kada izmjena stupi na snagu, obvezujuća je za države stranke koje su izrazile pristanak da njome budu vezane. Ostale države stranke i dalje će biti vezane odredbama ovoga Protokola i svake prijašnje izmjene koju su ratificirale, prihvatile ili odobrile.

Članak 24.

Otkaz

1. Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obaviješću glavnom tajniku Ujedinjenih naroda. Takav otkaz proizvodi učinak godinu dana od datuma primitka te obavijesti od strane glavnog tajnika.

2. Regionalna organizacija za ekonomsku integraciju prestaje biti strankom ovoga Protokola ako su ga otkazale sve njezine države članice.

Članak 25.

Depozitar i jezici

1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda određen je za depozitara ovoga Protokola.

2. Izvornik ovoga Protokola, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, pohranjen je kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA, potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali su ovaj Protokol.

(1) Ibid., vol. 596, br. 8638 to 8640.

PRILOG II.

Izjava o nadležnosti Europske zajednice u vezi s pitanjima koja uređuje Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

Članak 21. stavak 3. ovog Protokola propisuje da isprava o pristupu regionalne organizacije za ekonomsku integraciju sadrži izjavu kojom se utvrđuju pitanja uređena tim Protokolom u odnosu na koja su države članice te organizacije koje su ujedno stranke Protokola prenijele nadležnost na organizaciju.

Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom primjenjuje se, s obzirom na nadležnosti prenesene na Europsku zajednicu, na područjima na kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenima u tom Ugovoru, a posebno u njegovom članku 299. i u njemu priloženim protokolima.

Ova izjava ne dovodi u pitanje položaj Ujedinjene Kraljevine i Irske u skladu s Protokolom schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije i Protokolom o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, koji su priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice.

Ova izjava također ne dovodi u pitanje položaj Danske u skladu s Protokolom o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice.

U skladu s člankom 299., ova se izjava također ne primjenjuje na područja država članica u kojima se navedeni Ugovor ne primjenjuje i ne dovodi u pitanje akte i stajališta koja mogu biti donesena, u skladu s Protokolom, od strane dotičnih država članica u ime i u interesu tih područja. U skladu s gore navedenom odredbom, u ovoj se izjavi navode nadležnosti koje su države članice u odnosu na pitanja uređena Protokolom prenijele na Zajednicu u skladu s Ugovorima. Opseg i izvršavanje takve nadležnosti Zajednice po svojoj su prirodi podložni stalnim promjenama kako Zajednica bude nadalje donosila odgovarajuća pravila i propise te će Zajednica dopuniti ili izmijeniti ovu izjavu, ako je to potrebno, u skladu s člankom 16. stavkom 3. ovoga Protokola.

Zajednica ističe da ima nadležnost u vezi s prelaskom vanjskih granica država članica, propisivanjem normi i postupaka pri provedbi nadzor nad osobama na tim granicama te pravilima o vizama za namjeravane boravke u trajanju od najviše tri mjeseca. Zajednica je također nadležna za mjere imigracijske politike u vezi s uvjetima za ulazak i boravak i mjere protiv nezakonitog useljavanja i nezakonitog boravka, uključujući repatrijaciju osoba koje nezakonito borave u nekoj državi članici. Uz to, za prethodno navedena područja ona može poduzeti mjere za osiguranje suradnje između odgovarajućih administrativnih službi država članica kao i između tih službi i Komisije. U tim područjima Zajednica je donijela propise, te je stoga isključivo pravo Zajednice da preuzima vanjske obveze prema trećim državama ili nadležnim međunarodnim organizacijama.

Osim toga, politika Zajednice u području razvojne suradnje dopunjuje politike država članica i uključuje odredbe za sprečavanje i borbu protiv krijumčarenja migranata.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

110

32006D0618

L 262/44

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 24. srpnja 2006.

o sklapanju, u ime Europske zajednice, Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta u vezi s onim odredbama Protokola koje su obuhvaćene člankom 179. i člankom 181.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice

(2006/618/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 179. i 181.a, u vezi s člankom 300. stavkom 2. podstavkom 1. i člankom 300. stavkom 3. podstavkom 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Komisija je, uz odobrenje Vijeća i u ime Zajednice, u pregovorima dogovorila dijelove Protokola koji su pod nadležnošću Zajednice.

(2)	Vijeće je naložilo Komisiji da pregovara o pristupanju Zajednice dotičnom međunarodnom ugovoru.

(3)	Pregovori su uspješno zaključeni, a Zajednica je 12. prosinca 2000. potpisala pravni instrument koji je iz njih proizašao, u skladu s Odlukom Vijeća 2001/87/EZ od 8. prosinca 2000. (2)

(4)	Pojedine države članice su stranke Protokola dok je u drugim državama članicama u tijeku postupak ratifikacije.

(5)	Sklapanje Konvencije odobreno je u ime Zajednice Odlukom Vijeća 2004/579/EZ od 29. travnja 2004. (3), što je uvjet da Zajednica postane ugovorna stranka Protokola u skladu s člankom 37. stavkom 2. Konvencije.

(6)	Ispunjeni su i ostali uvjeti za polaganje isprave o odobrenju od strane Zajednice, a koji su predviđeni člankom 36. stavkom 3. Konvencije i člankom 16. stavkom 3. Protokola.

(7)	Ako su odredbe Protokola obuhvaćene člankom 179. i člankom 181.a Ugovora, sklapanje Protokola trebalo bi odobriti u ime Zajednice.

(8)	Ako su odredbe Protokola obuhvaćene Dijelom III. Glave IV. Ugovora, sklapanje Protokola u ime Zajednice trebalo bi odobriti zasebnom odlukom Vijeća (4).

(9)	Zajednica bi pri polaganju isprave o odobrenju trebala položiti i izjavu o opsegu nadležnosti Zajednice u odnosu na pitanja uređena Protokolom, u skladu s člankom 16. stavkom 3. Protokola o trgovini ljudima,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, kako je naveden u Prilogu I., odobrava se u ime Europske zajednice.

Isprava Zajednice o formalnoj potvrdi sadrži izjavu o nadležnosti u skladu s člankom 16. stavkom 3. Protokola, kako je navedena u Prilogu II.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje ako su odredbe Protokola obuhvaćene člankom 179. i člankom 181.a Ugovora.

Članak 3.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu ovlaštenu za polaganje isprave o formalnoj potvrdi radi obvezivanja Zajednice.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

K. RAJAMÄKI

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2) SL L 30, 1.2.2001., str. 44.

(3) SL L 261, 6.8.2004., str. 69.

(4) Vidjeti stranicu 51. ovoga Službenog lista.

PRILOG I.

PROTOKOL

o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv međudržavnog kriminala

PREAMBULA

DRŽAVE STRANKE OVOG PROTOKOLA,

IZJAVLJUJUĆI da učinkovito djelovanje u borbi protiv krijumčarenja osoba, posebice žena i djece, traži sveobuhvatan međunarodni pristup u državama podrijetla, tranzita i odredišta, koji uključuje mjere za sprječavanje takvog krijumčarenja, za kažnjavanje krijumčara i za zaštitu žrtava takvog krijumčarenja, uključujući zaštitu njihovih međunarodno priznatih ljudskih prava,

UZIMAJUĆI U OBZIR ČINJENICU da, usprkos postojanju raznih međunarodnih instrumenata koji sadrže pravila i praktične mjere za borbu protiv izrabljivanja osoba, osobito žena i djece, ne postoji univerzalni instrument koji bi se bavio svim aspektima krijumčarenja osoba,

ZABRINUTE da, u nedostatku takvog instrumenta, osobe koje su podložne krijumčarenju neće biti dovoljno zaštićene,

PODSJEĆAJUĆI na rezoluciju Opće skupštine 53/111 od 9. prosinca 1998., u kojoj je Skupština odlučila da se osnuje poseban međudržavni odbor s neograničenim sastavom s ciljem izrade sveobuhvatne međunarodne konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i rasprave o izradi, među ostalim, međunarodnog instrumenta koji bi se odnosio na krijumčarenje žena i djece,

UVJERENE da će dopuna Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta međunarodnim instrumentom za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja osoba, posebice žena i djece, biti korisna u borbi protiv tog kriminala,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Odnos prema konvenciji ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

1. Ovaj Protokol dopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta. On će se tumačiti zajedno s Konvencijom.

2. Odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta primjenjivat će se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol, osim ako ovdje nije drugačije određeno.

3. Kaznena djela utvrđena u skladu sa člankom 5. ovoga Protokola smatrat će se kaznenim djelima utvrđenima u skladu s Konvencijom.

Članak 2.

Svrha

Svrha ovoga Protokola je:

(a)	sprječavanje i borba protiv krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece;

(b)	zaštita i pomoć žrtvama takvog krijumčarenja, poštujući u potpunosti njihova ljudska prava; i

(c)	promicanje suradnje između država stranaka kako bi se ispunili ti ciljevi.

Članak 3.

Uporaba pojmova

U svrhe ovoga Protokola:

(a)

„krijumčarenje osoba” znači vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje utočišta i prihvat osoba, pomoću prijetnje ili uporabe sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zloporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti ili davanje ili primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu izrabljivanja. Izrabljivanje će minimalno uključiti, iskorištavanje prostitucije drugih ili drugih oblika seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili odnose slične ropstvu, podčinjavanje ili odstranjivanje organa.

(b)	Privola žrtve krijumčarenja osoba na namjeravano iskorištavanje iz stavka a) ovoga članka neće se uzimati u obzir tamo gdje je bilo korišteno bilo koje sredstvo iz stavka a).

(c)	Vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje utočišta ili prihvat nekog djeteta u svrhu izrabljivanja smatrat će se „krijumčarenjem osoba” čak i ako to ne uključuje bilo koje sredstvo iz stavka a) ovoga članka;

(d)	„Dijete” označava bilo koju osobu mlađu od 18 godina.

Članak 4.

Opseg primjene

Ovaj se Protokol primjenjuje, osim ako nije drugačije određeno, na sprječavanje, istragu i progon kaznenih djela utvrđenih u skladu s člankom 5. ovog Protokola, u slučajevima kad ta djela imaju transnacionalna obilježja i gdje uključuju neku organiziranu zločinačku grupu, kao i na zaštitu žrtava takvih kaznenih djela.

Članak 5.

Inkriminiranje

1. Svaka država stranka usvojit će zakonske i druge mjere koje su nužne da se utvrdi kao kazneno djelo, ponašanje utvrđeno u članku 3. ovoga Protokola, kada je počinjeno namjerno.

2. Svaka država stranka usvojit će također zakonske i druge mjere koje su neophodne da se kao kaznena djela utvrde:

(a)	sukladno temeljnim pojmovima svojega pravnog sustava, pokušaj počinjenja kaznenog djela utvrđenog u stavku 1. ovoga članka;

(b)	sudioništvo u kaznenom djelu utvrđenom u stavku 1. ovoga članka; i

(c)	organiziranje ili poticanje drugih osoba da počine kazneno djelo utvrđeno u stavku 1. ovog članka.

II. ZAŠTITA ŽRTAVA KRIJUMČARENJA OSOBA

Članak 6.

Pomoć žrtvama krijumčarenja osoba i njihova zaštita

1. U odgovarajućim slučajevima i u opsegu koji omogućavaju domaći pravni propisi, svaka država stranka štitit će privatnost i identitet žrtava krijumčarenja osoba uključujući, među ostalim, tajno vođenje postupaka u svezi takvog krijumčarenja.

2. Svaka država stranka osigurat će da njen domaći pravni ili upravni sustav sadrži mjere koje omogućavaju žrtvama krijumčarenja osoba, u odgovarajućim slučajevima:

(a)	informaciju o primjenjivom sudskom i upravnom postupku;

(b)	pomoć kako bi se omogućilo da njihova gledišta i brige budu predstavljeni i razmatrani na odgovarajućem stupnju kaznenog postupka protiv počinitelja, na način da ne budu na štetu prava obrane.

3. Svaka država stranka razmotrit će provedbu mjera čiji je cilj fizički, psihički i društveni oporavak žrtava krijumčarenja osoba uključujući, u odgovarajućim slučajevima, suradnju s nevladinim organizacijama, drugim relevantnim organizacijama i drugim elementima građanskog društva, a posebno pružanje:

(a)	odgovarajućeg smještaja;

(b)	savjetovanje i informiranje, posebno u svezi njihovih zakonskih prava, na jeziku koji žrtve krijumčarenja osoba mogu razumjeti;

(c)	medicinsku, psihološku i materijalnu pomoć; i

(d)	mogućnosti zapošljavanja, odgoja i obrazovanja.

4. Svaka država stranka uzet će u obzir, pri primjeni odredaba ovoga članka, dob, spol i posebne potrebe žrtava krijumčarenja osoba, osobito posebne potrebe djece, uključujući odgovarajući smještaj, obrazovanje i skrb.

5. Svaka država stranka nastojat će pružiti fizičku sigurnost žrtvama krijumčarenja osoba dok se nalaze na njezinu državnome području.

6. Svaka država stranka osigurat će da njezin pravni sustav sadrži mjere koje nude žrtvama krijumčarenja osoba mogućnost dobivanja naknade za pretrpljenu štetu.

Članak 7.

Status žrtava krijumčarenja osoba u državama primateljicama

1. Uz poduzimanje mjera u skladu sa člankom 6. ovog Protokola, svaka država stranka razmotrit će prihvaćanje zakonskih ili drugih odgovarajućih mjera kojima se dopušta žrtvama krijumčarenja osoba da ostanu na njezinu državnome području, privremeno ili stalno, u odgovarajućim slučajevima.

2. U provedbi odredbe iz stavka 1. ovoga članka, svaka država stranka razmotrit će na odgovarajući način okolnosti humanitarne i osobne naravi.

Članak 8.

Repatrijacija žrtava krijumčarenja osoba

1. Država stranka čiji je državljanin žrtva krijumčarenja osoba ili u kojoj ima trajno boravište u vrijeme ulaska na državno područje države stranke primateljice, olakšat će i prihvatiti, uz dužno poštivanje sigurnosti te osobe, njezin povratak bez prekomjernog ili neopravdanog odugovlačenja.

2. Kada država stranka vrati žrtvu krijumčarenja osoba državi stranki čiji je ta osoba državljanin ili u kojoj ima, u vrijeme ulaska na državno područje države stranke primateljice, pravo na trajno boravište, takav povratak bit će proveden uz dužnu brigu o sigurnosti te osobe i o stanju bilo kakvoga kaznenog postupka u svezi sa činjenicom da je ta osoba žrtva krijumčarenja i bit će, po mogućnosti, dobrovoljan.

3. Na zahtjev države stranke primateljice, zamoljena država stranka provjerit će, bez nepotrebnog i neopravdanog odugovlačenja, da li je osoba koja je žrtva krijumčarenja osoba njezin državljanin ili da li je imala trajno boravište na njezinu državnome području u vrijeme ulaska u državno područje države stranke primateljice.

4. Kako bi se olakšao povratak žrtve krijumčarenja osoba koja je bez odgovarajućih isprava, država stranka čija je ta osoba državljanin ili u kojoj je imala trajno boravište u vrijeme ulaska na državno područje države stranke primateljice, izdat će na zahtjev države stranke primateljice takve putne isprave ili drugo odobrenje koje može biti neophodno za putovanje te osobe i ponovni ulazak na njezino državno područje.

5. Ovaj članak ne utječe na bilo koje pravo žrtava krijumčarenja osoba u skladu s bilo kojim domaćim zakonom države stranke primateljice.

6. Ovaj članak ne utječe na bilo kojeg primjenjivi dvostrani ili mnogostrani sporazum ili dogovor koji uređuje, u cijelosti ili djelomično, povratak žrtava krijumčarenja osoba.

III. SPRJEČAVANJE, SURADNJA I DRUGE MJERE

Članak 9.

Sprječavanje krijumčarenja osoba

1. Države stranke utvrdit će sveobuhvatnu politiku, programe i druge mjere:

(a)	za sprječavanje i borbu protiv krijumčarenja osoba; i

(b)	za zaštitu žrtava krijumčarenja osoba, posebice žena i djece, od ponovnog postajanja žrtvom.

2. Države stranke nastojat će poduzeti mjere kao što su istraživanja, informativne kampanje i korištenje masovnih medija te društvene i gospodarske inicijative za sprječavanje i borbu protiv krijumčarenja osoba.

3. Politike, programi i druge mjere utvrđeni u skladu s ovim člankom uključivat će, prema potrebi, suradnju s nevladinim organizacijama, drugim relevantnim organizacijama i drugim elementima građanskog društva,

4. Države stranke usvojit će ili pojačati mjere, uključujući bilateralnu i multilateralnu suradnju, za ublažavanje čimbenika poput siromaštva, nerazvijenosti i nepostojanja jednakih mogućnosti, koji čine osobe, posebice žene i djecu, podložnima krijumčarenju.

5. Države stranke usvojit će ili pojačati pravne i druge mjere poput onih na obrazovnom, društvenom i kulturnom polju, uključujući bilateralnu i multilateralnu suradnju, za smanjivanje potražnje koja potiče sve oblike izrabljivanja osoba, posebice žena i djece, što dovodi do krijumčarenja.

Članak 10.

Razmjena informacija i izobrazba

1. Tijela zadužena za provedbu zakona, imigracijska i druga mjerodavna tijela država stranaka međusobno će surađivati, na prikladan način, razmjenjujući informacije, u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom, kako bi one mogle utvrditi:

(a)	da li su pojedinci koji prelaze ili pokušavaju prijeći međunarodnu granicu s putnim ispravama koje pripadaju drugim osobama ili bez putnih isprava počinitelji ili žrtve krijumčarenja osoba;

(b)	vrste putnih isprava koje osobe koriste ili pokušavaju koristiti da bi prešle međunarodnu granicu u svrhu krijumčarenja osoba; i

(c)	sredstva i metode koje koriste organizirane zločinačke skupine za krijumčarenje osoba, uključujući vrbovanje i prijevoz žrtava, putove i veze između pojedinaca i skupina upletenih u takvo krijumčarenje te moguće mjere za njihovo otkrivanje.

2. Države stranke pružit će ili pojačati stručno usavršavanje službenika zaduženih za provedbu zakona i nadzor nad imigracijom te drugih ovlaštenih službenika koji rade na sprječavanju krijumčarenja osoba. Izobrazba se treba usredotočiti na metode koje se koriste u sprječavanju takvog krijumčarenja, progonu krijumčara i zaštiti prava žrtava, uključujući zaštitu žrtava od krijumčara. Izobrazba također treba uzeti u obzir potrebu vođenja računa o ljudskim pravima i pitanjima koja se tiču spola i djece te potaknuti suradnju s nevladinim organizacijama, drugim relevantnim organizacijama i drugim elementima građanskog društva.

3. Država stranka koja prima informacije udovoljit će svakom zahtjevu države stranke koja je poslala informacije glede ograničenja njihovog korištenja.

Članak 11.

Mjere na granici

1. Bez utjecaja na međunarodne obveze u svezi slobodnog kretanja ljudi, države stranke utvrdit će, u najvećoj mogućoj mjeri, granične kontrole koje su neophodne za sprječavanje i otkrivanje krijumčarenja ljudi.

2. Svaka država stranka usvojit će zakonske i druge odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo, u najvećoj mogućoj mjeri, da prijevozna sredstva komercijalnih prijevoznika budu korištena za počinjenje kaznenih utvrđenih djela utvrđenih u skladu s člankom 5. ovoga Protokola.

3. Gdje je moguće, i bez utjecaja na odredbe primjenjivih međunarodnih konvencija, takve će mjere uključivati utvrđivanje obveze komercijalnih prijevoznika, uključujući bilo koje poduzeće za prijevoz ili vlasnika ili operatera bilo kojeg prijevoznog sredstva, da provjeri posjeduju li svi putnici putne isprave potrebne za ulazak u državu primateljicu.

4. Svaka država stranka poduzet će neophodne mjere u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom da se odrede sankcije u slučajevima kršenja obveze utvrđene u stavku 3. ovoga članka.

5. Svaka država stranka razmotrit će poduzimanje mjera koje dozvoljavaju, u skladu s njezinim domaćim zakonodavstvom, odbijanje ulaska ili otkazivanje viza osobama upletenim u počinjenje kaznenih djela utvrđenih ovim Protokolom.

6. Bez utjecaja na odredbe članka 27. Konvencije, države stranke razmotrit će jačanje suradnje između službi granične kontrole, među ostalim, uspostavom i održavanjem izravnih putova komunikacije.

Članak 12.

Sigurnost i kontrola isprava

Svaka država stranka poduzet će mjere koje su neophodne, u skladu s raspoloživim sredstvima:

(a)	kako bi se osiguralo da putne ili osobne isprave koje je izdala budu takve kvalitete da se ne mogu lako zlorabiti te da se ne mogu lako krivotvoriti ili nezakonito mijenjati, umnožavati ili izdati; i

(b)	kako bi se osigurala cjelovitost i sigurnost putnih ili osobnih isprava izdanih od, ili u ime države stranke te spriječila njihova nezakonita izrada, izdavanje i korištenje.

Članak 13.

Valjanost i važenje isprava

Na zahtjev druge države stranke, država stranka će, u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom, provjeriti u razumnom roku valjanost i važenje putnih ili osobnih isprava izdanih ili navodno izdanih u njezino ime, a za koje se sumnja da su korištene za krijumčarenje osoba.

IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Klauzula izuzeća

1. Ništa u ovome Protokolu neće utjecati na prava, obveze i odgovornosti država i pojedinaca prema međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima, a posebice, gdje je primjenjivo, Konvenciju iz 1951. i Protokol iz 1967., u svezi sa statusom izbjeglica i načelom neodbijanja prihvata, navedeno u tim dokumentima.

2. Mjere utvrđene ovim Protokolom bit će tumačene i primijenjene na način da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što je žrtva krijumčarenja osoba. Tumačenje i primjena tih mjera bit će u skladu s međunarodno priznatim načelima nediskriminacije.

Članak 15.

Rješavanje sporova

1. Države stranke nastojat će pregovorima riješiti sporove u svezi s tumačenjem ili primjenom ovoga Protokola.

2. Bilo koji spor između dviju ili više stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom ovoga Protokola koji se ne može riješiti pregovorima u razumnom vremenskom roku bit će dostavljen na arbitražu na zahtjev jedne od tih stranaka. Ako, šest mjeseci nakon datuma zahtjeva za arbitražu, te države stranke nisu u mogućnosti složiti se glede organizacije arbitraže, bilo koja od tih država stranaka može predati spor Međunarodnom sudu pravde zahtjevom u skladu sa Statutom Suda.

3. Svaka država stranka može, u vrijeme potpisivanja ratifikacije, prihvata ili odobrenja ili pristupa ovome Protokolu, izjaviti da se ne smatra vezanom stavkom 2. ovoga članka. Druge države stranke neće biti vezane stavkom 2. ovoga članka u odnosu na bilo koju državu stranku koja je stavila takvu rezervu.

4. Bilo koja država stranka koja je stavila rezervu u skladu sa stavkom 3. ovoga članka može u bilo koje vrijeme povući tu rezervu slanjem obavijesti glavnome tajniku Ujedinjenih naroda.

Članak 16.

Potpisivanje, ratifikacija, prihvat, odobrenje i pristup

1. Ovaj Protokol bit će otvoren za potpisivanje svim državama od 12. do 15. prosinca 2000. u Palermu, Italija, a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 12. prosinca 2002.

2. Ovaj Protokol bit će otvoren za potpisivanje i regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju pod uvjetom da je najmanje jedna država članica takve organizacije potpisala Konvenciju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

4. Ovaj Protokol otvoren je za pristup bilo koje države ili regionalne organizacije za ekonomsku integraciju čija je najmanje jedna država članica stranka ovoga Protokola. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. U vrijeme pristupa, regionalna organizacija za ekonomsku integraciju dat će izjavu o opsegu svoje nadležnosti u odnosu na pitanja koje uređuje ova Konvencija. Takva će organizacija također izvijestiti depozitara o svim relevantnim promjenama opsega svoje nadležnosti.

Članak 17.

Stupanje na snagu

1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana od datuma polaganja četrdesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ali neće stupiti na snagu prije stupanja na snagu Konvencije. Za potrebe ovoga stavka, svaka isprava koju položi regionalna organizacija za ekonomsku integraciju neće se pribrajati onima koje su položile države članice te organizacije.

Članak 18.

Izmjena

1. Po isteku roka od pet godina od stupanja na snagu ovoga Protokola, država stranka Protokola može predložiti izmjenu i dostaviti je glavnom tajniku Ujedinjenih naroda koji će predloženu izmjenu proslijediti državama strankama i Konferenciji stranaka Konvencije na razmatranje i odlučivanje o prijedlogu. Države stranke ovoga Protokola, okupljene na Konferenciji stranaka, uložit će svaki napor kako bi postigle konsenzus o svakoj izmjeni. Ako su iscrpljena sva nastojanja oko postizanja konsenzusa i nije postignut sporazum, za izmjenu će biti potrebna, kao posljednja mogućnost, dvotrećinska većina država stranaka ovoga Protokola koje su prisutne i glasuju na zasjedanju Konferencije stranaka.

3. Izmjena usvojena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država stranaka.

4. Izmjena usvojena u skladu sa stavkom 1. ovog članka stupa na snagu s obzirom na državu stranku devedeset dana nakon datuma polaganja kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju te izmjene.

Članak 19.

Otkaz

2. Regionalna organizacija za ekonomsku integraciju prestaje biti strankom ovoga Protokola ako su ga otkazale sve njezine države članice.

Članak 20.

Depozitar i jezici

1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda određen je za depozitara ovoga Protokola.

2. Izvornik ovoga Protokola, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, pohranjen je kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA, potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali su ovaj Protokol.

PRILOG II.

Izjava o nadležnosti Europske zajednice u odnosu na pitanja uređena Protokolom o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv međudržavnog organiziranog kriminala

Članak 16. stavak 3. Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, predviđa da isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju regionalne organizacije za ekonomsku integraciju sadrži izjavu kojom se utvrđuju pitanja uređena tim Protokolom u odnosu na koja su države članice te organizacije koje su ujedno stranke Protokola prenijele nadležnost na organizaciju.

Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, primjenjuje se, s obzirom na nadležnosti prenesene na Europsku zajednicu, na područjima na kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenima u tom Ugovoru, a posebno u njegovom članku 299. i njemu priloženim protokolima.

Ova izjava ne dovodi u pitanje položaj Ujedinjene Kraljevine i Irske u skladu s Protokolom o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije i u skladu s Protokolom o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske koji su priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice.

Ova izjava također ne dovodi u pitanje položaj Danske u skladu s Protokolu o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice.

Zajednica ističe da ima nadležnost u vezi s prelaskom vanjskih granica država članica, uređivanjem normi i postupaka kada provodi nadzor nad osobama na tim granicama te pravilima o vizama za namjeravane boravke u trajanju do tri mjeseca.

Zajednica je također nadležna za mjere imigracijske politike u vezi s uvjetima za ulazak i boravak i mjere za borbu protiv ilegalnog boravka, uključujući povratak osoba koje ilegalno borave na području Zajednice. Štoviše, ona može poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala suradnju između relevantnih upravnih tijela država članica, kao i između tih tijela i Komisije, u već spomenutim područjima. U tim je područjima Zajednica donijela pravila i propise, i stoga je isključivo zadatak Zajednice, tamo gdje je donijela takva pravila i propise, stupiti u vanjske obveze s trećim zemljama ili kompetentnim međunarodnim organizacijama.

Povrh toga, politika Zajednice dopunjuje, u području razvojne suradnje, politike koju provode države članice i uključuje odredbe za sprečavanje i suzbijanje krijumčarenja ljudi.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

117

32006D0619

L 262/51

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 24. srpnja 2006.

o sklapanju, u ime Europske zajednice, Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta u vezi s onim odredbama Protokola koje su obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice

(2006/619/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. točku 2., članak 63. točku 3. i članak 66. u vezi s člankom 300. stavkom 2. podstavkom 1. i člankom 300. stavkom 3. podstavkom 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Komisija je, uz odobrenje Vijeća i u ime Zajednice, u pregovorima dogovorila dijelove Protokola koji su pod nadležnošću Zajednice.

(2)	Vijeće je naložilo Komisiji da pregovara o pristupanju Zajednice dotičnom međunarodnom ugovoru.

(3)	Pregovori su uspješno zaključeni, a Zajednica je 12. prosinca 2000. pravni instrument koji je iz njih potpisala u skladu s Odlukom Vijeća 2001/87/EZ od 8. prosinca 2000. (2)

(4)	Pojedine države članice su stranke Protokola dok je u drugim državama članicama u tijeku postupak ratifikacije.

(5)

Ova Odluka ne dovodi u pitanje položaj Ujedinjene Kraljevine i Irske u skladu s Protokolom o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije i u skladu s Protokolom o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, koji su priloženi Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske unije, stoga ova Odluka nije obvezujuća za Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku ako se ona tiče izvršavanja vanjske nadležnosti Zajednice u područjima u kojima zakonodavstvo Zajednice ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu i/ili Irsku.

(6)	Ova Odluka ne dovodi u pitanje položaj Danske u skladu s Protokolom o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, stoga ona ne sudjeluje u njezinom donošenju i ova Odluka nije za nju obvezujuća.

(7)	Sklapanje Konvencije odobreno je u ime Zajednice Odlukom Vijeća 2004/579/EZ od 29. travnja 2004. (3), što je uvjet da Zajednica postane ugovorna stranka Protokola u skladu s člankom 37. stavkom 2. Konvencije.

(8)	Ispunjeni su i ostalo uvjeti za polaganje isprave o odobrenju od strane Zajednice,a koji su predviđeni člankom 36. stavkom 3. Konvencije i člankom 16. stavkom 3. Protokola, ispunjeni.

(9)	Ako su odredbe Protokola obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora, sklapanje Protokola trebalo bi odobriti u ime Zajednice.

(10)	Ako su odredbe Protokola obuhvaćene člankom 179. i člankom 181.a Ugovora, sklapanje Protokola u ime Zajednice trebalo bi odobriti zasebnom odlukom Vijeća (4).

(11)	Zajednica bi pri polaganju isprave o odobrenju također trebala položiti izjavu o opsegu nadležnosti Zajednice u odnosu na pitanja uređena Protokolom u skladu s člankom 16. stavkom 3. Protokola o trgovini ljudima,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Isprava Zajednice o formalnoj potvrdi sadrži i izjavu o nadležnosti u skladu s člankom 16. stavkom 3. Protokola, kako je navedena u Prilogu II.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje ako su odredbe Protokola obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora.

Članak 3.

Predsjednika Vijeća se ovlašćuje da odredi osobu ovlaštenu za polaganje isprave o formalnoj potvrdi radi obvezivanja Zajednice.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. srpnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

K. RAJAMÄKI

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2) SL L 30, 1.2.2001., str. 44.

(3) SL L 261, 6.8.2004., str. 69.

(4) Vidjeti stranicu 44. ovoga Službenog lista.

PRILOG I.

PROTOKOL

za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

PREAMBULA

DRŽAVE STRANKE OVOG PROTOKOLA,

ZABRINUTE da, u nedostatku takvog instrumenta, osobe koje su podložne krijumčarenju neće biti dovoljno zaštićene,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Odnos prema konvenciji ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

1. Ovaj Protokol dopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta. On će se tumačiti zajedno s Konvencijom.

2. Odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta primjenjivat će se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol, osim ako ovdje nije drugačije određeno.

3. Kaznena djela utvrđena u skladu sa člankom 5. ovoga Protokola smatrat će se kaznenim djelima utvrđenima u skladu s Konvencijom.

Članak 2.

Svrha

Svrha ovoga Protokola je:

(a)	sprječavanje i borba protiv krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece;

(b)	zaštita i pomoć žrtvama takvog krijumčarenja, poštujući u potpunosti njihova ljudska prava; i

(c)	promicanje suradnje između država stranaka kako bi se ispunili ti ciljevi.

Članak 3.

Uporaba pojmova

U svrhe ovoga Protokola:

(a)

(b)	Privola žrtve krijumčarenja osoba na namjeravano iskorištavanje iz stavka a) ovoga članka neće se uzimati u obzir tamo gdje je bilo korišteno bilo koje sredstvo iz stavka a).

(c)	Vrbovanje, prijevoz, transfer, pružanje utočišta ili prihvat nekog djeteta u svrhu izrabljivanja smatrat će se „krijumčarenjem osoba” čak i ako to ne uključuje bilo koje sredstvo iz stavka a) ovoga članka;

(d)	„Dijete” označava bilo koju osobu mlađu od 18 godina.

Članak 4.

Opseg primjene

Članak 5.

Inkriminiranje

1. Svaka država stranka usvojit će zakonske i druge mjere koje su nužne da se utvrdi kao kazneno djelo, ponašanje utvrđeno u članku 3. ovoga Protokola, kada je počinjeno namjerno.

2. Svaka država stranka usvojit će također zakonske i druge mjere koje su neophodne da se kao kaznena djela utvrde:

(a)	sukladno temeljnim pojmovima svojega pravnog sustava, pokušaj počinjenja kaznenog djela utvrđenog u stavku 1. ovoga članka;

(b)	sudioništvo u kaznenom djelu utvrđenom u stavku 1. ovoga članka; i

(c)	organiziranje ili poticanje drugih osoba da počine kazneno djelo utvrđeno u stavku 1. ovog članka.

II. ZAŠTITA ŽRTAVA KRIJUMČARENJA OSOBA

Članak 6.

Pomoć žrtvama krijumčarenja osoba i njihova zaštita

2. Svaka država stranka osigurat će da njen domaći pravni ili upravni sustav sadrži mjere koje omogućavaju žrtvama krijumčarenja osoba, u odgovarajućim slučajevima:

(a)	informaciju o primjenjivom sudskom i upravnom postupku;

(b)	pomoć kako bi se omogućilo da njihova gledišta i brige budu predstavljeni i razmatrani na odgovarajućem stupnju kaznenog postupka protiv počinitelja, na način da ne budu na štetu prava obrane.

(a)	odgovarajućeg smještaja;

(b)	savjetovanje i informiranje, posebno u svezi njihovih zakonskih prava, na jeziku koji žrtve krijumčarenja osoba mogu razumjeti;

(c)	medicinsku, psihološku i materijalnu pomoć; i

(d)	mogućnosti zapošljavanja, odgoja i obrazovanja.

5. Svaka država stranka nastojat će pružiti fizičku sigurnost žrtvama krijumčarenja osoba dok se nalaze na njezinu državnome području.

6. Svaka država stranka osigurat će da njezin pravni sustav sadrži mjere koje nude žrtvama krijumčarenja osoba mogućnost dobivanja naknade za pretrpljenu štetu.

Članak 7.

Status žrtava krijumčarenja osoba u državama primateljicama

2. U provedbi odredbe iz stavka 1. ovoga članka, svaka država stranka razmotrit će na odgovarajući način okolnosti humanitarne i osobne naravi.

Članak 8.

Repatrijacija žrtava krijumčarenja osoba

3. Na zahtjev države stranke primateljice, zamoljena država stranka provjerit će, bez nepotrebnog i neopravdanog oduglavačenja, da li je osoba koja je žrtva krijumčarenja osoba njezin državljanin ili da li je imala trajno boravište na njezinu državnome području u vrijeme ulaska u državno područje države stranke primateljice.

5. Ovaj članak ne utječe na bilo koje pravo žrtava krijumčarenja osoba u skladu s bilo kojim domaćim zakonom države stranke primateljice.

6. Ovaj članak ne utječe na bilo kojeg primjenjivi dvostrani ili mnogostrani sporazum ili dogovor koji uređuje, u cijelosti ili djelomično, povratak žrtava krijumčarenja osoba.

III. SPRJEČAVANJE, SURADNJA I DRUGE MJERE

Članak 9.

Sprječavanje krijumčarenja osoba

1. Države stranke utvrdit će sveobuhvatnu politiku, programe i druge mjere:

(a)	za sprječavanje i borbu protiv krijumčarenja osoba; i

(b)	za zaštitu žrtava krijumčarenja osoba, posebice žena i djece, od ponovnog postajanja žrtvom.

Članak 10.

Razmjena informacija i izobrazba

(a)	da li su pojedinci koji prelaze ili pokušavaju prijeći međunarodnu granicu s putnim ispravama koje pripadaju drugim osobama ili bez putnih isprava počinitelji ili žrtve krijumčarenja osoba;

(b)	vrste putnih isprava koje osobe koriste ili pokušavaju koristiti da bi prešle međunarodnu granicu u svrhu krijumčarenja osoba; i

(c)	sredstva i metode koje koriste organizirane zločinačke skupine za krijumčarenje osoba, uključujući vrbovanje i prijevoz žrtava, putove i veze između pojedinaca i skupina upletenih u takvo krijumčarenje te moguće mjere za njihovo otkrivanje.

3. Država stranka koja prima informacije udovoljit će svakom zahtjevu države stranke koja je poslala informacije glede ograničenja njihovog korištenja.

Članak 11.

Mjere na granici

4. Svaka država stranka poduzet će neophodne mjere u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom da se odrede sankcije u slučajevima kršenja obveze utvrđene u stavku 3. ovoga članka.

Članak 12.

Sigurnost i kontrola isprava

Svaka država stranka poduzet će mjere koje su neophodne, u skladu s raspoloživim sredstvima:

(a)	kako bi se osiguralo da putne ili osobne isprave koje je izdala budu takve kvalitete da se ne mogu lako zlorabiti te da se ne mogu lako krivotvoriti ili nezakonito mijenjati, umnožavati ili izdati; i

(b)	kako bi se osigurala cjelovitost i sigurnost putnih ili osobnih isprava izdanih od, ili u ime države stranke te spriječila njihova nezakonita izrada, izdavanje i korištenje.

Članak 13.

Valjanost i važenje isprava

IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 14.

Klauzula izuzeća

Članak 15.

Rješavanje sporova

1. Države stranke nastojat će pregovorima riješiti sporove u svezi s tumačenjem ili primjenom ovoga Protokola.

4. Bilo koja država stranka koja je stavila rezervu u skladu sa stavkom 3. ovoga članka može u bilo koje vrijeme povući tu rezervu slanjem obavijesti glavnome tajniku Ujedinjenih naroda.

Članak 16.

Potpisivanje, ratifikacija, prihvat, odobrenje i pristup

1. Ovaj Protokol bit će otvoren za potpisivanje svim državama od 12. do 15. prosinca 2000. u Palermu, Italija, a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 12. prosinca 2002.

4. Ovaj Protokol otvoren je za pristup bilo koje države ili regionalne organizacije za ekonomsku integraciju čija je najmanje jedna država članica stranka ovoga Protokola. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. U vrijeme pristupa, regionalna organizacija za ekonomsku integraciju dat će izjavu o opsegu svoje nadležnosti u odnosu na pitanja koje uređuje ova Konvencija. Takva će organizacija također izvijestiti depozitara o svim relevantnim promjenama opsega svoje nadležnosti.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Članak 18.

Izmjena

1. Po isteku roka od pet godina od stupanja na snagu ovoga Protokola, država stranka Protokola može predložiti izmjenu i dostaviti je glavnom tajniku Ujedinjenih naroda koji će predloženu izmjenu proslijediti državama strankama i Konferenciji stranaka Konvencije na razmatranje i odlučivanje o prijedlogu. Države stranke ovoga Protokola, okupljene na Konferenciji stranaka, uložit će svaki napor kako bi postigle konsenzus o svakoj izmjeni. Ako su iscrpljena sva nastojanja oko postizanja konsenzusa i nije postignut sporazum, za izmjenu će biti potrebna, kao posljednja mogućnost, dvotrećinska većina država stranaka ovoga Protokola koje su prisutne i glasuju na zasjedanju Konferencije stranaka.

3. Izmjena usvojena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država stranaka.

Članak 19.

Otkaz

2. Regionalna organizacija za ekonomsku integraciju prestaje biti strankom ovoga Protokola ako su ga otkazale sve njezine države članice.

Članak 20.

Depozitar i jezici

1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda određen je za depozitara ovoga Protokola.

2. Izvornik ovoga Protokola, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, pohranjen je kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA, potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali su ovaj Protokol.

PRILOG II.

Izjava o nadležnosti Europske zajednice u odnosu na pitanja uređena Protokolom za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

Ova izjava također ne dovodi u pitanje položaj Danske u skladu s Protokolom o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice.

Zajednica ističe da ima nadležnost u vezi s prelaskom vanjskih granica država članica, uređivanjem normi i postupaka kada provodi nadzor osobama na takvim granicama i pravilima o vizama za namjeravane boravke u trajanju do tri mjeseca.

Povrh toga, politika Zajednice dopunjuje, u području razvojne suradnje, politike koju provode države članice i uključuje odredbe za sprečavanje i suzbijanje krijumčarenja ljudi.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

125

32006D0874

L 337/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.11.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 28. studenoga 2006.

o pristupanju Zajednice Pravilniku br. 107 Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda o jedinstvenim odredbama o uređivanju homologacije vozila kategorije M2 ili M3 s obzirom na njihovu opću konstrukciju

(Tekst značajan za EGP)

(2006/874/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. radi pristupanja Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda o prihvaćanju jednakih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (Revidirani sporazum iz 1958.) (1), a posebno njegov članak 3. stavak 3. i članak 4. stavak 2. drugu alineju,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Standardizirani zahtjevi Pravilnika br. 107 o jedinstvenim odredbama koje uređuju homologaciju vozila kategorije M2 ili M3 s obzirom na njihovu opću konstrukciju namijenjeni su uklanjanju tehničkih prepreka za trgovinu motornim vozilima između ugovornih stranaka i postizanju visoke razine sigurnosti i zaštite pri upravljanju vozilima.

(2)	Komisija stoga smatra da Pravilnik br. 107. treba postati dio sustava Zajednice za homologaciju motornih vozila,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1. Zajednica primjenjuje Pravilnik br. 107 Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda o jedinstvenim odredbama o uređivanju homologacije vozila kategorije M2 ili M3 s obzirom na njihovu opću konstrukciju.

2. Tekst Uredbe priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Pravilnik br. 107 Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda o jedinstvenim odredbama o uređivanju homologacije vozila kategorije M2 ili M3 s obzirom na njihovu opću konstrukciju postaje dio sustava Zajednice za homologaciju motornih vozila.

Članak 3.

Komisija obavješćuje glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o ovoj Odluci.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. studenoga 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

E. HEINÄLUOMA

(1) SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

126

32007D0159

L 069/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.02.2007.

ODLUKA VIJEĆA

od 22. veljače 2007.

o stajalištu Zajednice o nacrtu Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji motornih vozila s obzirom na prednje vidno polje vozača motornog vozila

(Tekst značajan za EGP)

(2007/159/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. s obzirom na pristupanje Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prihvaćanju jednakih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima te uvjete za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (1), a posebno njezin članak 4. stavak 2. drugu alineju,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Nacrtom Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji motornih vozila s obzirom na prednje vidno polje vozača (2) predviđa se ukidanje tehničkih prepreka za trgovinu motornim vozilima između ugovornih stranaka s obzirom na navedene aspekte, uz istodobno osiguravanje visoke razine sigurnosti.

(2)	Prikladno je odrediti stajalište Zajednice s obzirom na navedeni nacrt Pravilnika i u skladu s time osigurati da Zajednica, koju predstavlja Komisija, glasuje za nacrt.

(3)

Nacrt Pravilnika trebao bi postati dijelom sustava Zajednice za homologaciju motornih vozila zbog toga što je područje primjene Direktive Vijeća 77/649/EEZ od 27. rujna 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje vozača motornih vozila (3) slično području primjene ovog nacrta Pravilnika,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odobrava se nacrt Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) o homologaciji motornih vozila s obzirom na prednje vidno polje vozača motornog vozila, u obliku u kakvom je u dokumentu TRANS/WP.29/2005/2082.

Članak 2.

Zajednica, koju predstavlja Komisija, glasat će za nacrt Pravilnika UN/ECE-a iz članka 1. na predstojećem zasjedanju Upravnog odbora Svjetskog foruma za usklađivanje propisa o vozilima UN/ECE-a.

Članak 3.

Pravilnik UN/ECE-a o homologaciji motornih vozila s obzirom na prednje vidno polje vozača motornog vozila postaje dijelom sustava Zajednice za homologaciju motornih vozila.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. veljače 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. MÜNTEFERING

(1) SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

(2) Dokument UN/ECE TRANS/WP.29/2005/2082.

(3) SL 267, 19.10.1977., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 90/630/EEZ (SL L 341, 6.12.1990., str. 20.).

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

128

32007D0160

L 069/39

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.02.2007.

ODLUKA VIJEĆA

od 22. veljače 2007.

o stajalištu Zajednice u pogledu nacrta Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji pregradnih sustava za zaštitu putnika od pomicanja prtljage, koji se dostavljaju kao neoriginalna oprema za vozila

(Tekst značajan za EGP)

(2007/160/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. s ciljem pristupanja Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima te uvjete za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa (1), a posebno njezin članak 4. stavak 2. drugu alineju,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Nacrtom Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (dalje u tekstu: nacrt Pravilnika UNECE-a) o homologaciji pregradnih sustava za zaštitu putnika od pomicanja prtljage, koji se dostavljaju kao neoriginalna oprema za vozila (2), predviđa se ukidanje tehničkih prepreka za trgovinu motornim vozilima između ugovornih stranaka s obzirom na navedene dijelove, pri čemu se osigurava visoka razina sigurnosti i zaštite okoliša.

(2)	Primjereno je odrediti stajalište Zajednice s obzirom na nacrt Pravilnika UNECE-a i u skladu s time osigurati da Zajednica, koju predstavlja Komisija, glasuje u prilog nacrta.

(3)	Budući da se nacrt Pravilnika UNECE-a odnosi na odredbu o neoriginalnoj opremi za vozila, on ne smije postati dijelom sustava Zajednice za homologaciju motornih vozila,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odobrava se nacrt Pravilnika UNECE-a o pregradnim sustavima za zaštitu putnika od pomicanja prtljage, koji se dostavljaju kao neoriginalna oprema za vozila.

Članak 2.

Zajednica, koju predstavlja Komisija, glasuje za nacrta Pravilnika UNECE-a iz članka 1. na predstojećem sastanku Upravnog odbora Svjetskog foruma za usklađivanje propisa o vozilima UNECE-a.

Članak 3.

Pravilnik UNECE-a o pregradnim sustavima za zaštitu putnika od pomicanja prtljage, koji se dostavljaju kao neoriginalna oprema za vozila, ne postaje dijelom sustava Zajednice za homologaciju motornih vozila.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. veljače 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. MÜNTEFERING

(1) SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

(2) Dokument TRANS/WP.29/2005/2088.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

129

32007D0513

L 190/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.07.2007.

ODLUKA VIJEĆA

od 10. srpnja 2007.

o odobravanju pristupanja Europske zajednice za atomsku energiju izmijenjenoj Konvenciji o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja

(2007/513/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 101. drugi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)	Člankom 2. točkom (e) Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sporazum o Euratomu) navodi da Europska zajednica za atomsku energiju (Zajednica) osigurava, putem odgovarajućeg nadzora, da se nuklearni materijali ne usmjeravaju za druge potrebe osim za one za koje su namijenjeni.

(2)	Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala (KFZNM) usvojena je 1979. i stupila je na snagu 1987. Od 27. lipnja 2006. 118 država i Zajednica su stranke KFZNM-a. Sve države članice su stranke KFZNM-a.

(3)	Konferencija o izmjeni u skladu s člankom 20. KFZNM-a održana je 4. srpnja 2005. pod pokroviteljstvom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Završni akt koji se odnosi na izmjene KFZNM-a potpisala je Komisija u ime Zajednice 8. srpnja 2005.

(4)

Sud Europskih zajednica (Sud) (1) odlučio je da je sudjelovanje država članica u KFZNM-u u skladu s odredbama Sporazuma o Euratomu jedino pod uvjetima da je, u onoj mjeri u kojoj se tiče njezinih vlastitih ovlasti i nadležnosti, Zajednica kao takva jednakovrijedna članica KFZNM-a kao i države članice te da se određene obveze KFZNM-a mogu provoditi samo, kada se tiču Zajednice, putem bliske suradnje između Zajednice i država članica, kako u postupcima pregovaranja i sklapanja tako i ispunjavanju preuzetih obveza.

(5)

Sud je nadalje potvrdio da se člankom 2. točkom (e) Sporazuma o Euratomu Zajednici nalaže zadaća da osigura, odgovarajućim nadzorom, da se nuklearni materijali ne usmjeravaju za druge potrebe osim onih kojima su namijenjeni, i da se pritom ne pravi razliku između prirode takvih usmjeravanja i okolnosti u kojima do njih može doći te konačno da sam izraz „mjere jamstva” koji se koristi u sporazumu za opisivanje odredaba članka VII. ima širi opseg od obične zamjene drugačijeg odredišta od onoga koje je korisnik nuklearnog materijala prijavio. Slijedom toga, prema Sudu, to također sadrži i mjere fizičke zaštite (2). Sud je također u svojoj presudi 1/78 naveo da se odredbe u vezi s kaznenim progonom i izručenjem odnose na pitanja koja pripadaju nadležnosti država članica (3).

(6)	U skladu s člankom 18. stavkom 4. KFZNM-a, kada postane strankom konvencije, Zajednica mora depozitaru poslati izjavu u kojoj navodi koji se članci KFZNM-a ne odnose na nju. Ta je izjava priložena ovoj Odluci.

(7)

Članak 7. KFZNM-a zahtijeva od svih stranaka da određeni prijestupi budu kažnjivi odgovarajućim sankcijama kojima se uzima u obzir težina njihove prirode. Razumijeva se da ove odredbe strankama ostavljaju na izbor prirodu, vrstu i visinu sankcija koje trebaju donijeti. Njime se od stranaka posebice ne zahtijeva da za ponašanja opisana u tom članku, propiše kaznene sankcije. Slijedom toga, članak 7. se primjenjuje na Zajednicu, barem u određenoj mjeri.

(8)	Stoga bi trebalo odobriti pristupanje Zajednice izmijenjenoj KFZNM,

ODLUČILO JE,

Jedini članak

Odobrava se pristupanje Europske zajednice za atomsku energiju Konvenciji o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja, kako je izmijenjena Završnim aktom koji je potpisan 8. srpnja 2005.

Tekstovi izmijenjene Konvencije i izjave Zajednice u skladu s člankom 18. stavkom 4. i člankom 17. stavkom 3. Konvencije priloženi su ovoj Odluci.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. TEIXEIRA DOS SANTOS

(1) Presuda 1/78 od 14. studenoga 1978., SEZ 1978., str. 2151, posebno prvi operativni dio presude i stavak 34.

(2) Stavak 21.

(3) Stavak 31.

Izjava Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s člankom 18. stavkom 4. i člankom 17. stavkom 3. FFZNM-a

Sljedeće države su trenutačno članice Europske zajednice za atomsku energiju: Kraljevina Belgija, Republika Bugarska, Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Republika Mađarska, Republika Malta, Kraljevina Nizozemska, Republika Austrija, Republika Poljska, Portugalska Republika, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska, Kraljevina Švedska, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Zajednica izjavljuje da se članci 8. do 13. i članak 14. stavci 2. i 3. Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja ne primjenjuju na nju.

Nadalje, sukladno članku 17. stavku 3. te konvencije, Zajednica također izjavljuje da budući da samo države mogu biti stranke u predmetima pred Međunarodnim sudom, Zajednica je vezana samo arbitražnim postupkom iz članka 17. stavka 2.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

132

32007D0799

L 323/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.10.2006.

ODLUKA VIJEĆA

od 12. listopada 2006.

o potpisivanju Protokola o provedbi Alpske konvencije u području prometa (Prometni protokol) u ime Zajednice

(2007/799/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71. u vezi s člankom 300. stavkom 2. prvim podstavkom prvom rečenicom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)	Jedan od ciljeva prometne politike Zajednice je promicanje mjera za rješavanje regionalnih i europskih problema koji ometaju održivu mobilnost u prometu što dovodi do rizika po okoliš.

(2)	Vijeće je 14. svibnja 1991. ovlastilo Komisiju da u ime Zajednice sudjeluje u pregovorima o Alpskoj konvenciji i njezinom protokolu, savjetujući se s državama članicama.

(3)	Odlukom Vijeća 96/191/EZ (1) Zajednica je sklopila Konvenciju o zaštiti Alpa (Alpsku konvenciju).

(4)	Protokol o provedbi Alpske konvencije u području prometa, utemeljen na članku 2. stavcima 2. i 3. Alpske konvencije, usvojen je 24.-26. svibnja 2000. prilikom 16. sastanka Stalnog odbora Alpske konvencije.

(5)	Prometnim protokolom stvoren je okvir, utemeljen na načelu predostrožnosti, načelu prevencije i načelu „onečišćivač plaća” radi osiguravanja održive mobilnosti i zaštite okoliša pri upotrebi svih vrsta prijevoza u alpskoj regiji.

(6)	Prometni je protokol, u skladu s njegovim člankom 24., bio otvoren za potpisivanje ugovornim strankama na sastanku ministara Alpske konvencije održanom u Lucernu, 30. i 31. listopada 2000. i potom u Republici Austriji, koja je depozitar.

(7)

Pretežna nadležnost Zajednice povezana s načelom jedinstva u međunarodnom predstavljanju Zajednice, nalaže istodobno potpisivanje i eventualno polaganje odgovarajućih isprava o ratifikaciji ili odobrenju od strane Zajednice i njezinih država članice koje su ugovorne stranke Konvencije, ako je to moguće.

(8)	Primjereno je da se Protokol o provedbi Alpske konvencije u području prometa (Prometni protokol) potpiše u ime Zajednice, podložno njegovom kasnijem sklapanju,

ODLUČILO JE:

Jedini članak

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu ili osobe ovlaštene za potpisivanje Protokola o provedbi Alpske konvencije u području prometa (Prometni protokol) u ime Zajednice, podložno njegovom kasnijem sklapanju, te da im dodijeli za to potrebne ovlasti.

Sastavljeno u Luksemburgu 12. listopada 2006.

Za Vijeće

Predsjednica

S. HUOVINEN

(1) SL L 61, 12.3.1996., str. 31.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

134

22007A1208(01)

L 323/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

31.10.2000.

PRIJEVOD

PROTOKOL O PROVEDBI ALPSKE KONVENCIJE IZ 1991. U PODRUČJU PROMETA

Prometni protokol

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA,

REPUBLIKA FRANCUSKA,

REPUBLIKA ITALIJA,

KNEŽEVINA LIECHTENSTEIN,

KNEŽEVINA MONAKO,

REPUBLIKA AUSTRIJA,

ŠVICARSKA KONFEDERACIJA,

REPUBLIKA SLOVENIJA

EUROPSKA ZAJEDNICA

u skladu sa svojom zadaćom, koja proizlazi iz Konvencije o zaštiti Alpa (Alpska konvencija) od 7. studenoga 1991., nastavljanja sveobuhvatne politike za zaštitu i održivi razvoj alpske regije;

u skladu sa svojim obvezama na temelju članka 2. stavka 2. i stavka 3. Alpske konvencije;

svjesne da su ekosustavi i krajolici alpske regije posebno osjetljivi, da bi njezini geografski uvjeti i topografija mogli povećati onečišćenje i buku, te da regija ima jedinstvene prirodne resurse i jedinstveno kulturno naslijeđe;

svjesne da će, bez odgovarajućih mjera, promet i šteta po okoliš prouzročena njime, nastaviti rasti zbog daljnje integracije tržišta, socioekonomskog razvoja i aktivnosti u slobodno vrijeme;

uvjerene da lokalno stanovništvo mora imati mogućnost odrediti vlastiti društveni, kulturni i ekonomski razvojni plan i sudjelovati u njegovoj provedbi u sadašnjem institucionalnom okviru;

svjesne ekološkog utjecaja prometa i toga da šteta po okoliš prouzročena prometom dovodi do povećanih negativnih učinaka i rizika za ekologiju, zdravlje i sigurnost, što treba riješiti zajedničkim pristupom;

svjesne da su tijekom prijevoza opasnih materijala potrebne pojačane sigurnosne mjere;

svjesne potrebe za sveobuhvatnim rješenjima radi promatranja, istraživanja, informiranja i savjetovanja da bi se utvrdile veze između prometa, zdravlja, okoliša i ekonomskog razvoja i da bi se jasno utvrdila potreba za smanjenjem štete po okoliš;

svjesne da u alpskoj regiji prometna politika temeljena na načelima održivosti nije samo u interesu alpskog nego i izvan alpskog stanovništva te da je također potrebna za očuvanje alpske regije kao prebivališta i kao prirodne i ekonomske regije;

svjesne da s jedne strane sadašnji potencijal načina prijevoza nije dovoljno iskorišten, a da se s druge strane ne vodi dovoljno računa o važnosti infrastrukture za prometne sustave koji su pogodniji za okoliš (poput željeznice, brodskog prometa i kombiniranog prometa) ili o transnacionalnoj kompatibilnosti i operabilnosti različitih prometnih sredstava, te da je stoga potrebno optimizirati te prometne sustave velikim jačanjem mreža unutar i izvan alpske regije;

svjesne da regionalno-planske i ekonomsko-političke odluke poduzete unutar i izvan alpske regije imaju velike posljedice za razvoj alpskog prometa;

želeći odlučno doprinijeti održivom razvoju i unapređenju kvalitete života smanjenjem gustoće prometa, upravljanjem prometom na način pogodniji za okoliš i povećavanjem učinkovitosti postojećih prometnih sustava;

uvjerene da je potrebno uravnotežiti ekonomske interese, socijalne potrebe i zahtjeve okoliša;

uz dužno poštovanje bilateralnih i multilateralnih konvencija zaključenih između ugovornih stranaka i Europske zajednice, posebno u području prometa;

uvjerene da se određeni problemi mogu riješiti samo u prekograničnom okviru što zahtijeva zajedničke mjere alpskih država,

SPORAZUMJELE SU SE:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ciljevi

1. Ugovorne stranke obvezuju se ostvariti održivu prometnu politiku koja će:

(a)

smanjiti negativne učinke i rizike nametnute prometom unutar i preko Alpa na razinu koja nije štetna za ljude, floru i faunu i njihov okoliš i prebivališta, inter alia, većim premještanjem prometa, posebno teretnog prometa, na željeznice, posebno stvaranjem odgovarajuće infrastrukture i poticaja u skladu s tržišnim načelima;

(b)	doprinijeti održivom razvoju prebivališnog i ekonomskog područja u kojem stanovnici alpske regije borave i rade, uz provedbu prometne politike kojom su obuhvaćene sve vrste prijevoza i koju su ugovorne stranke međusobno uskladile;

(c)	pomoći smanjiti i, što je više moguće, izbjegavati svaki utjecaj koji može ugroziti ulogu i prirodne resurse alpske regije, čija važnost nadilazi granice alpskih područja, i koji može zaprijetiti prirodnom i kulturnom naslijeđu alpske regije;

(d)	osigurati kretanje prometa unutar i preko Alpa po ekonomski podnošljivim troškovima povećanjem učinkovitosti prometnih sustava i promicanjem vrsta prijevoza koje su pogodnije za okoliš i ekonomičnije s obzirom na prirodne resurse;

(e)	osigurati poštenu konkurenciju među vrstama prijevoza.

2. Ugovorne stranke obvezuju se razvijati prometni sektor poštujući načelo opreznosti, načelo prevencije i načelo „zagađivač plaća”;

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ovog Protokola:

„Promet preko Alpa” je promet koji se sastoji od putovanja s mjestima odlazaka i dolazaka izvan alpske regije.

„Promet unutar Alpa” je promet koji se sastoji od putovanja s mjestima odlazaka i dolazaka unutar alpske regije (unutarnji promet) uključujući promet koji se sastoji od putovanja s mjestima odlazaka ili dolazaka unutar alpske regije.

„Podnošljivi negativni učinci i rizici” su negativni učinci i rizici koji se određuju putem ocjene utjecaja na okoliš s ciljem zaustavljanja svakog daljnjeg rasta negativnih učinaka i rizika i, prema potrebi, njihovog smanjenja putem odgovarajućih mjera u slučaju novogradnja i u slučaju postojeće infrastrukture, koje imaju značajan utjecaj na tlo.

„Vanjski troškovi” su troškovi koje ne snosi korisnik roba ili usluga. Uključuju troškove infrastrukture kad je upotreba besplatna, troškove zagađenja okoliša i buku i troškove štete za ljude i imovinu, prouzročene prometom.

„Novogradnje velikih razmjera ili velike promjene ili proširenja postojeće prometne infrastrukture” su infrastrukturni projekti s učincima koji su, u skladu s nacionalnim zakonima o ocjeni utjecaja ili u skladu s međunarodnim konvencijama na snazi, predmetom ocjene utjecaja na okoliš.

„Ceste višeg reda” su sve autoceste i ceste s dvije ili više prometne trake, bez raskrižja, ili svaka cesta s prometom sličnim prometu na autocesti.

„Ciljevi kvalitete okoliša” su ciljevi kojima se opisuje razina kvalitete okoliša koju treba postići, uzimajući u obzir učinke na ekosustave. Ovim ciljevima se utvrđuju mjerila kvalitete (koja je moguće ažurirati) za zaštitu prirodnog i kulturnog naslijeđa s materijalnog, geografskog i vremenskog stajališta.

„Standardi kakvoće okoliša” su specifični standardi pomoću kojih se omogućuje ispunjenje ciljeva kvalitete okoliša. Ovim standardima se utvrđuju ciljevi koji se primjenjuju na određene parametre, postupke mjerenja ili sveukupne zahtjeve.

„Indikatori kvalitete okoliša” su indikatori koji omogućuju mjerenje ili procjenu trenutačnog stanja štete po okoliš i predviđanje svake promjene.

„Načelo opreznosti” je načelo po kojem se mjere namijenjene izbjegavanju, kontroli ili smanjenju ozbiljnih ili nepovratnih učinaka na zdravlje i okoliš ne smiju odgoditi uvjeravanjem da znanstvena istraživanja još nisu striktno dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između dotičnih tvari i njihove potencijalne štetnosti za zdravlje i okoliš.

„Načelo ‚onečišćivač plaća’ ”, uključujući preuzimanje odgovornosti za nastale učinke, je načelo po kojem troškove za sprečavanje, kontrolu i smanjenje štete po okoliš, te saniranje, trebaju platiti zagađivači. Zagađivači moraju, u najvećoj mogućoj mjeri, platiti sveukupan trošak utjecaja prometa na zdravlje i okoliš.

„Studija svrhovitosti” je istraživanje, u skladu s nacionalnim zakonima, koje se provodi za vrijeme planiranja novogradnja velikih razmjera ili velikih promjena ili proširenja postojeće prometne infrastrukture, a odnosi se na svrhovitost projekata s obzirom na prometnu politiku i ekonomske, ekološke i sociokulturne utjecaje.

Članak 3.

Održivi promet i mobilnost

1. Kako bi se omogućio razvoj prometa na održivi način, ugovorne stranke se, putem usklađene prometne i ekološke politike, obvezuju na obuzdavanje negativnih učinaka i rizika nastalih zbog prometa, vodeći računa o:

(a)

važnosti okoliša tako da:

(aa)	upotreba prirodnih resursa se smanjuje na razinu koja se, što je više moguće, nalazi unutar njihove prirodne sposobnosti regeneracije;

(bb)	štetne emisije se smanjuju na razinu koja nije štetna za apsorpcijsku sposobnost okoliša o kojem je riječ;

(cc)	unos štetnih tvari u okoliš ograničava se tako da se izbjegne nanošenje štete okolišnim strukturama i prirodnim ciklusima;

(b)

zahtjevima stanovništva tako da:

(aa)	se omogući dostupnost za osobe, radnu snagu, robu i usluge, uz istodobno učinkovito očuvanje okoliša, uštedu energije i prostora, te ispunjavanje osnovnih potreba stanovništva;

(bb)	ljudsko zdravlje ne bude ugroženo i da se smanje rizici od ekoloških katastrofa, kao i broj i ozbiljnost nesreća;

(c)

važnosti ekonomskih mjerila tako da:

(aa)	se poveća profitabilnost prometnog sektora i internaliziraju vanjski troškovi;

(bb)	se potakne optimalna upotreba postojeće infrastrukture;

(cc)	se jamči zaposlenost u poduzećima koja ostvaruju dobre rezultate u raznim sektorima u gospodarstvu;

(d)	potrebi poduzimanja pojačanih mjera protiv buke zbog posebne topografije Alpa.

2. U skladu s nacionalnim i međunarodnim prometnim zakonodavstvom koje je na snazi, ugovorne stranke se obvezuju na razvijanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih strategija, ciljeva i mjera pomoću kojih:

(a)	vode računa o različitim ekološkim, ekonomskim i sociokulturnim podacima i različitim potrebama;

(b)	omogućuju smanjenje ekološke štete nastale zbog prometa, uz korištenje ekonomskih instrumenata u kombinaciji s mjerama za regionalno i prometno planiranje.

Članak 4.

Vođenje računa o ciljevima u drugim politikama

1. Ugovorne stranke obvezuju se da će voditi računa o ciljevima ovog Protokola i u svojim drugim politikama.

2. Ugovorne stranke obvezuju se na predviđanje i procjenjivanje učinaka drugih politika, strategija i koncepata na područje prometa.

Članak 5.

Sudjelovanje regionalnih i lokalnih tijela

1. Ugovorne stranke potiču međunarodnu suradnju između nadležnih institucija radi pronalaženja najboljih prekograničnih usklađenih rješenja.

2. Svaka ugovorna stranka određuje, unutar svog institucionalnog okvira, najbolju razinu koordiniranja i suradnje između institucija te regionalnih i lokalnih tijela, kojih se to izravno tiče, radi poticanja zajedničke odgovornosti, posebno radi iskorištavanja i razvijanja sinergija pri provedbi prometnih politika i time dobivenih mjera.

3. Regionalna i lokalna tijela, kojih se navedeno izravno tiče, partneri su u različitim fazama pripreme i provedbe ovih politika i mjera u skladu sa svojom nadležnošću i unutar postojećeg institucionalnog okvira.

Članak 6.

Jačanje nacionalnih uredaba

Radi zaštite ekološki osjetljive alpske regije, ne dovodeći u pitanje važeće međunarodne konvencije, ugovorne stranke mogu poduzeti mjere koje prelaze okvir mjera predviđenih ovim Protokolom, zbog posebnih okolnosti koje se posebno odnose na njihova prirodna područja ili zbog javnog zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša.

POGLAVLJE II.

POSEBNE MJERE

(A) STRATEGIJE, KONCEPTI, PROJEKTI

Članak 7.

Opća prometno-politička strategija

1. Radi osiguranja održivosti, ugovorne stranke se obvezuju na promicanje racionalnog i sigurnog upravljanja prometom u usklađenoj prekograničnoj mreži koja:

(a)	osigurava koordinaciju između različitih prijevoznika, vrsta i sredstava prometa te potiče intermodalnost;

(b)	optimizira korištenje postojećih prometnih sustava i infrastrukture u Alpama, uključujući među ostalim prosljeđivanje elektroničkih podataka, te zaračunava onečišćivačima vanjske i infrastrukturne troškove u skladu s nastalom štetom;

(c)	pomoću strukturnih mjera i mjera za regionalno planiranje potiče preusmjeravanje prijevoznih usluga u putničkom i teretnom prometu na prometna sredstva koja su pogodnija za okoliš i daju prednost intermodalnim prometnim sustavima;

(d)	prepoznaje i koristi prilike za smanjenje obujma prometa.

2. Ugovorne stranke obvezuju se na donošenje potrebnih mjera kako bi što je više moguće osigurale:

(a)	zaštitu prometnih ruta od prirodnih nepogoda;

(b)	zaštitu osoba i okoliša u područjima posebno oštećenima zbog prometa;

(c)	postupno smanjenje emisija štetnih tvari i buke svih vrsta prijevoza, uključujući među ostalim upotrebu najboljih dostupnih tehnologija;

(d)	veću prometnu sigurnost.

Članak 8.

Postupak za procjenu i međuvladino savjetovanje

1. U slučaju novogradnja velikih razmjera ili velikih promjena ili proširenja postojeće prometne infrastrukture, ugovorne stranke se obvezuju na izradu studija svrhovitosti, ocjenu utjecaja na okoliš i analizu rizika, te na procjenu rezultata s obzirom na ciljeve ovog Protokola.

2. Planiranje prometne infrastrukture u Alpama mora se izvoditi koordinirano. U slučaju projekata sa značajnim prekograničnim utjecajem, svaka se ugovorna stranka obvezuje, najkasnije nakon što su studije predočene, na prethodno savjetovanje s drugim ugovornim strankama kojih se to tiče. Ovim se odredbama ne dovodi u pitanje pravo svake ugovorne stranke da gradi prometnu infrastrukturu, o čemu je odluka bila donesena u skladu s njezinim internim pravnim poretkom u vrijeme donošenja ovog Protokola, ili potrebu za infrastrukturom, utvrđenu u skladu sa zakonom.

3. Ugovorne stranke potiču snažnije uključivanje prometne politike u upravljanje okolišem poduzeća u svojim državama.

(B) TEHNIČKE MJERE

Članak 9.

Javni prijevoz

S ciljem očuvanja i poboljšanja strukture naselja i ekonomske organizacije Alpa kao i njihove atraktivnosti za rekreaciju i provođenje slobodnog vremena na održivi način, ugovorne stranke se obvezuju na stvaranje i razvoj javnih prometnih sustava koji su pogodni za korisnike i prilagođeni okolišu.

Članak 10.

Željeznički i brodski promet

1. S ciljem boljeg iskorištavanja posebne prikladnosti željeznica za ispunjavanje potreba prometa na velike daljine i korištenja željezničke mreže u svrhu gospodarske aktivnosti i turizma u Alpama, ugovorne stranke promiču, u granicama svoje nadležnosti:

(a)	poboljšanje željezničke infrastrukture gradnjom i razvojem velikih prekoalpskih željezničkih ruta, uključujući povezne rute i prikladne terminale;

(b)	daljnju optimizaciju i modernizaciju željezničkog poduzetništva, posebno u prekograničnom prometu;

(c)	donošenje mjera za premještanje, prije svega, teretnog prometa na velike daljine na željeznice i za daljnje usklađivanje naknada za prometnu infrastrukturu;

(d)	intermodalne prometne sustave i daljnji razvoj željezničkog prometa;

(e)	povećanu upotrebu željeznica i stvaranje sinergija pogodnih za korisnike između putničkog prometa na velike daljine, te regionalnog i lokalnog prometa.

2. Radi smanjenja obujma tranzitnog teretnog prometa putem kopna, ugovorne stranke ulažu dodatne napore kako bi se povećalo korištenje brodskog prometa.

Članak 11.

Cestovni promet

1. Ugovorne stranke se suzdržavaju od gradnje novih cesta višeg reda za prekoalpski promet.

2. Projekti gradnje cesta višeg reda za unutar-alpski promet mogu se izvoditi samo ako se:

(a)	ciljevi utvrđeni u članku 2. stavku 2. (j) Alpske konvencije mogu postići uz odgovarajuće preventivne i kompenzacijske mjere, kako je utvrđeno procjenom utjecaja na okoliš;

(b)	potrebe prometa ne mogu ispuniti boljim iskorištavanjem postojećih cestovnih i željezničkih kapaciteta, proširenjem ili gradnjom novih infrastruktura željezničkog i brodskog prometa, unapređenjem kombiniranog prometa ili bilo kojim drugim mjerama za organiziranje prometa;

(c)	rezultati studije svrhovitosti pokazuju da je projekt ekonomski održiv, rizici prevladani, a ocjena utjecaja na okoliš pozitivna;

(d)	poštuje regionalno planiranje i/ili programi te održivi razvoj.

3. Međutim, s obzirom na geografsku strukturu i strukturu naselja alpske regije, koja uvijek ne dopušta učinkovito povezivanje samo javnim prijevozom, ugovorne stranke u ovim udaljenim područjima prepoznaju potrebu za stvaranjem i održavanjem dostatne prometne infrastrukture za funkcioniranje privatnog prijevoza.

Članak 12.

Zračni promet

1. Ugovorne stranke se obvezuju na najveće moguće smanjenje štete po okoliš prouzročene zračnim prometom, što uključuje buku zrakoplova, bez da to zahtijevaju od drugih regija. Uzimajući u obzir ciljeve ovog Protokola, one ulažu napore da ograniče ili, prema potrebi, zabrane slijetanja zrakoplova na mjestima izvan aerodroma. S ciljem zaštite divlje faune, ugovorne stranke poduzimaju odgovarajuće mjere za vremensko i prostorno ograničenje nemotoriziranog zračnog prometa koji se koristi u svrhu slobodnog vremena.

2. Ugovorne stranke se obvezuju na poboljšanje sustava javnog prijevoza od aerodroma na rubnim područjima Alpa prema raznim alpskim regijama, kako bi se udovoljilo potrebama prometa bez daljnje štete po okoliš. U tom kontekstu, ugovorne stranke što je više moguće ograničavaju gradnju novih aerodroma i sva veća proširenja postojećih aerodroma u Alpama.

Članak 13.

Turistički objekti

1. Ugovorne stranke se obvezuju, s obzirom na ciljeve ovog Protokola, na procjenu utjecaja gradnje novih turističkih objekata na promet i, ako je to potrebno, na poduzimanje preventivnih ili kompenzacijskih mjera radi ispunjavanja ciljeva ovog ili drugih protokola. Prednost se u ovom slučaju daje javnom prijevozu.

2. Ugovorne stranke podržavaju stvaranje i održavanje područja s ograničenim prometom i područja bez prometa, izuzeće automobila na određenim turističkim mjestima i mjere za poticanje dolaska i boravka turista bez automobila.

Članak 14.

Stvarni troškovi

U nastojanju da utječu na usmjeravanje prometa vodeći više računa o stvarnim troškovima raznih vrsta prijevoza, ugovorne stranke se slažu o primjeni načela „onečišćivač plaća” i o potpori uspostavljanja i korištenja sustava za izračunavanje infrastrukturnih troškova i vanjskih troškova. Cilj je postupno uvođenje sustava naknada, specifičnih za posebne vrste prometa, radi pravednog pokrivanja stvarnih troškova i radi:

(a)	poticanja upotrebe onih vrsta i sredstava prijevoza koji su najpogodniji za okoliš;

(b)	postizanja ujednačenije upotrebe prometne infrastrukture;

(c)	motiviranja na bolje iskorištavanje prilika za smanjenje ekoloških i socioekonomskih troškova pomoću strukturnih mjera i mjera za regionalno planiranje, koje utječu na promet.

Članak 15.

Ponuda i upotreba prometne infrastrukture

1. Ugovorne stranke se obvezuju u referentnom obrascu bilježiti i periodično ažurirati stanje, razvoj i upotrebu ili poboljšanje prometne infrastrukture višeg reda i prometnih sustava, te smanjenje štete po okoliš. U tu svrhu koriste jednak način prikazivanja.

2. Na temelju gore navedenog referentnog obrasca, ugovorne stranke razmatraju u kojem su opsegu provedbene mjere pridonijele postizanju i daljnjem razvoju ciljeva Alpske konvencije te posebno ovog Protokola.

Članak 16.

Ciljevi, standardi i indikatori kvalitete okoliša

1. Ugovorne stranke utvrđuju i provode ciljeve kvalitete okoliša za uspostavljanje održivog prometa.

2. Ugovorne stranke se slažu da je potrebno imati prikladne standarde i indikatore za posebne uvjete alpske regije.

3. Ovi standardi i indikatori se koriste za mjerenje štete po okoliš i zdravlje, koju je prouzročio promet.

POGLAVLJE III.

KOORDINIRANJE, ISTRAŽIVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I INFORMIRANJE

Članak 17.

Koordiniranje i informiranje

Ugovorne stranke se dogovaraju, prema potrebi, o održavanju zajedničkih sastanaka radi:

(a)	procjene utjecaja mjera poduzetih na temelju ovog Protokola;

(b)	međusobnog savjetovanja prije donošenja velikih prometno-političkih odluka koje utječu na ostale države ugovorne stranke;

(c)	poticanja razmjene informacija o provedbi ovog Protokola, dajući prednost korištenju postojećih informativnih sustava;

(d)	postizanja dogovora prije donošenja velikih prometno-političkih odluka, posebno radi uvrštavanja tih odluka u usklađenu prekograničnu politiku regionalnog planiranja.

Članak 18.

Istraživanje i promatranje

1. Ugovorne stranke blisko surađuju u poticanju i usklađivanju istraživanja i sustavnog promatranja interakcije između prometa i okoliša u Alpama i posebnih tehnoloških kretanja koja će povećati ekonomsku učinkovitost prometnih sustava pogodnih za okoliš.

2. Rezultatima zajedničkog istraživanja i promatranja posvećuje se dužna pažnja pri ispitivanju provedbe ovog Protokola, posebno radi pronalaženja metoda i mjerila za određivanje održivog prometnog razvoja.

3. Ugovorne stranke se brinu da različiti rezultati nacionalnih istraživanja i sustavnih promatranja budu uključeni u zajednički sustav za trajno promatranje i informiranje te da ti rezultati budu dostupni javnosti na temelju postojećeg institucionalnog okvira.

4. Ugovorne stranke podupiru pilot-projekte za provedbu održivih prometnih koncepata i tehnologija.

5. Ugovorne stranke podupiru istraživanja o primjenjivosti metoda ocjenjivanja intermodalnog strateškog utjecaja na okoliš u Alpama.

Članak 19.

Osposobljavanje i informiranje javnosti

Ugovorne stranke potiču osnovno i daljnje osposobljavanje i informiranje javnosti o ciljevima, mjerama i provedbi ovog Protokola.

POGLAVLJE IV.

PRAĆENJE I PROCJENA

Članak 20.

Provedba

Ugovorne stranke obvezuju se osigurati provedbu ovog Protokola poduzimanjem odgovarajućih mjera unutar postojećeg institucionalnog okvira.

Članak 21.

Praćenje usklađenosti s obvezama Protokola

1. Ugovorne stranke redovito izvješćuju Stalni odbor o mjerama poduzetima na temelju ovog Protokola te o njihovoj učinkovitosti. Alpskom konvencijom se određuju intervali za slanje navedenog izvješća.

2. Stalni odbor pregledava ova izvješća kako bi osigurao da su ugovorne stranke ispunile svoje obveze proizašle iz ovog Protokola. Stalni odbor može zatražiti dodatne informacije od dotičnih ugovornih stranaka ili informacije može dobiti iz drugih izvora.

3. Stalni odbor za Alpsku konferenciju izrađuje izvješće o ispunjavanju obveza ugovornih stranaka iz ovog Protokola.

4. Alpska konferencija prima na znanje ovo izvješće. Ako ustanovi da obveze nisu bile ispunjene, može donijeti preporuke.

Članak 22.

Procjena učinkovitosti odredaba

1. Ugovorne stranke redovito ispituju i procjenjuju učinkovitost odredaba ovog Protokola. One pokreću odgovarajuće izmjene ovog Protokola, ako je to potrebno, radi postizanja ciljeva.

2. Regionalna i lokalna tijela sudjeluju u ovoj procjeni unutar postojećeg institucionalnog okvira. Može se zatražiti mišljenje nevladinih udruga koje su aktivne na ovome području.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Poveznice između Alpske konvencije i Protokola

1. Ovaj Protokol čini Protokol Alpske konvencije u smislu članka 2. i svih drugih relevantnih članaka Alpske konvencije.

2. Samo ugovorne stranke Alpske konvencije mogu postati stranke ovog Protokola. Svako otkazivanje Alpske konvencije znači također otkazivanje ovog Protokola.

3. Kad Alpska konferencija raspravlja o temama u vezi s ovim Protokolom, o njima mogu glasovati samo ugovorne stranke ovog Protokola.

Članak 24.

Potpisivanje i ratifikacija

1. Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje država potpisnica Alpske konvencije i Europske zajednice 31. listopada 2000. i u Republici Austriji, kao depozitaru, od 6. studenoga 2000.

2. Ovaj Protokol stupa na snagu za ugovorne stranke koje su izrazile suglasnost s tim da budu vezane navedenim Protokolom tri mjeseca nakon dana kad su tri države položile svoje instrumente ratifikacije, prihvata ili odobrenja.

3. Za stranke koje kasnije izraze suglasnost s tim da budu vezane Protokolom, Protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon dana polaganja instrumenta ratifikacije, prihvata ili odobrenja. Nakon stupanja na snagu izmjene Protokola, svaka nova ugovorna stranka navedenog Protokola postaje ugovorna stranka Protokola, kako je izmijenjen.

Članak 25.

Notifikacija

Depozitar, s obzirom na ovaj Protokol, izvješćuje svaku državu navedenu u preambuli i Europsku zajednicu o:

(a)	svakom potpisu;

(b)	polaganju svakog instrumenta ratifikacije, prihvata ili odobrenja;

(c)	svakom danu stupanja na snagu;

(d)	svakoj izjavi ugovorne stranke ili potpisnice;

(e)	svakom otkazivanju koji je prijavila ugovorna stranka, uključujući datum kad stupa na snagu.

U potvrdu toga, dolje potpisani, propisno ovlašteni za to, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Lucernu, trideset prvog dana listopada dvije tisućite, na francuskom, njemačkom, slovenskom i talijanskom jeziku, s tim da su sva četiri teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji se polaže u državnom arhivu Republike Austrije. Depozitar šalje ovjerenu kopiju svakoj državi potpisnici.

Za Saveznu Republiku Njemačku

Za Republiku Francusku

Za Republiku Italiju

Za Kneževinu Lihtenštajn

Za Kneževinu Monako

Za Republiku Austriju

Za Švicarsku Konfederaciju

Za Republiku Sloveniju

Za Europsku zajednicu

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

142

32009D0089

L 034/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.12.2008.

ODLUKA VIJEĆA

od 4. prosinca 2008.

o potpisivanju, u ime Europske zajednice, Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja.

(2009/89/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1. u vezi s prvom rečenicom prvog stavka njegovog članka 300. stavka 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)	Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja, koja je kasnije preimenovana u Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (dalje u tekstu Konvencija iz Barcelone), sklopljena je u ime Europske zajednice odlukama Vijeća 77/585/EEZ (1) i 1999/802/EC (2).

(2)	U skladu s člankom 4.3 točkom (e) Konvencije iz Barcelone, ugovorne se stranke obvezuju na promicanje integriranog upravljanja obalnim zonama, uzimajući u obzir zaštitu područja koja su od ekološkog i krajobraznog značenja i racionalno korištenje prirodnih resursa.

(3)

Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2002. o provedbi integriranog upravljanja obalnim zonama u Europi (3), a posebno njezinim poglavljem V., države se članice potiču na provedbu integriranog upravljanja obalnim zonama u kontekstu postojećih konvencija sa susjednim državama, uključujući države nečlanice koje se nalaze na istom regionalnom moru.

(4)	Zajednica promiče integrirano upravljanje većeg razmjera pomoću horizontalnih instrumenata, uključujući područje zaštite okoliša. Stoga ove aktivnosti doprinose integriranom upravljanju obalnim zonama.

(5)	Integrirano upravljanje obalnim zonama jedna je od sastavnica integrirane pomorske politike EU-a koju je usvojilo Europsko vijeće u Lisabonu 13. i 14. prosinca 2007.

(6)

U skladu s Odlukom Vijeća od 27. studenoga 2006., Komisija je, u ime Zajednice i savjetujući se s predstavnicima država članica, sudjelovala u pregovorima u okviru Konvencije iz Barcelone s ciljem pripreme Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja (dalje u tekstu Protokol ICZM).

(7)	Kao rezultat navedenih pregovora, tekst Protokola ICZM usvojen je na Konferenciji punomoćnika 20. siječnja 2008. te će biti otvoren za potpisivanje do 20. siječnja 2009.

(8)

Sredozemne obalne zone i dalje trpe velike pritiske na okoliš i propadanje obalnih resursa. Protokolom ICZM osigurava se okvir za stimuliranje usklađenijeg i integriranog pristupa što uključuje javne i privatne dionike zajedno s civilnim društvom i gospodarskim subjektima. Takav je inkluzivni pristup potreban za što djelotvornije rješavanje ovih problema i postizanje boljeg održivog razvoja sredozemnih obalnih zona.

(9)

Protokolom ICZM obuhvaćen je cijeli niz odredaba koje će trebati provesti na različitim administrativnim razinama, uzimajući u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Dok je za Zajednicu primjereno djelovanje kojim se unapređuje integrirano upravljanje obalnim zonama, imajući na umu, između ostalog, da je većina problema povezanih s okolišem prekogranične naravi, države članice i njihova odgovarajuća nadležna tijela bit će odgovorni za oblikovanje i provedbu određenih detaljnih mjera utvrđenih u Protokolu ICZM na obalnom području, poput određivanja zona u kojima je zabranjena gradnja.

(10)	Primjereno je da se Protokol ICZM u ime Zajednice potpiše, podložno njegovom kasnijem sklapanju,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Potpisivanje Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja odobrava se u ime Europske zajednice, podložno njegovom kasnijem sklapanju.

Tekst Protokola ICZM priložen je ovoj Odluci (4).

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potpisivanje Protokola ICZM u ime Zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 4. prosinca 2008.

Za Vijeće

Predsjednica

N. KOSCIUSKO-MORIZET

(1) SL L 240, 19.9.1977., str. 1.

(2) SL L 322, 14.12.1999., str. 32.

(3) SL L 148, 6.6.2002., str. 24.

(4) SL L 34, 4.2.2009., str. 19.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

144

32009D0954

L 330/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.11.2009.

ODLUKA VIJEĆA

od 30. studenoga 2009.

o potpisivanju i sklapanju, od strane Europske zajednice, „Mandata Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti” (IPEEC) i „Memoranduma o osnivanju Tajništva Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti pri Međunarodnoj agenciji za energiju”

(2009/954/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1. i članak 300. stavak 2. prvi podstavak i stavak 3. prvi podstavak,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Na inicijativu Europske komisije, u lipnju 2008., članice skupine G8, Kina, Indija i Južna Koreja i Komisija odlučile su osnovati Međunarodno partnerstvo za suradnju u području energetske učinkovitosti (International Partnership for Energy Efficiency Cooperation, IPEEC) kojim se trebaju olakšati ona djelovanja koja doprinose visokoj energetskoj učinkovitosti. IPEEC će biti forum za raspravu, konzultacije i razmjenu informacija. IPEEC je otvoren drugim zemljama i međuvladinim organizacijama.

(2)	Dvanaest država, uključujući četiri države članice Europske zajednice, je u Rimu 24. svibnja 2009. potpisalo Mandat Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti (Mandat).

(3)	Mandatom se opisuju IPEEC-ove aktivnosti suradnje, utvrđuje njegova organizaciju, definiraju kriteriji za potencijalne nove članove te on sadrži opće odredbe u pogledu, između ostalog, financiranja Partnerstva i prava intelektualnog vlasništva.

(4)	Člankom 4.2 Mandata predviđeno da je IPEEC otvoren međuvladinim organizacijama i da je njihovo članstvo uvjetovano potpisivanjem Mandata.

(5)

Osnivanje Tajništva omogućilo bi najbolje upravljanje IPEEC-ovim administrativnim zadaćama. Dvanaest država, uključujući četiri države članice Europske zajednice, je u Rimu, 24. svibnja odnosno 22. lipnja 2009. potpisalo Memorandum o osnivanju Tajništva IPEEC-a pri Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA). IEA ga je potpisala18. lipnja 2009.

(6)	Memorandum opisuje opća načela organizacije Tajništva, a sadrži i odredbe koje se odnose na osoblje Tajništva i zapošljavanje, kao i pitanja u vezi s financiranjem i proračunskim postupcima.

(7)	Točkom 16. Memoranduma predviđeno je da će od svake međuvladine organizacije koja želi postati članicom IPEEC-a biti zatraženo da potpiše Memorandum.

(8)	Primjereno je da Europska zajednica potpiše Mandat i Memorandum.

(9)	Europska zajednica bi IPEEC-u trebala platiti doprinos za njegove administrativne troškove,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

1. Mandat Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti (IPEEC), priložen ovoj Odluci kao Prilog I., odobrava se u ime Europske zajednice.

2. Memorandum o osnivanju Tajništva Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti pri Međunarodnoj agenciji za energiju, priložen ovoj Odluci kao Prilog II., odobrava se u ime Europske zajednice.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potpisivanje u ime Europske zajednice:

—	Mandata Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti (IPEEC), i

—	Memoranduma o osnivanju Tajništva Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti pri Međunarodnoj agenciji za energiju, kako bi se izrazio pristanak Zajednice da bude obvezana navedenim aktima.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. studenoga 2009.

Za Vijeće

Predsjednik

S. O. LITTORIN

(1) Mišljenje Europskog parlamenta usvojeno 26. studenoga 2009., nije objavljeno u Službenom listu.

PRILOG I.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Niže potpisana nacionalna vladina tijela (zajedničkim nazivom „članovi”) odredili su sljedeći Mandat Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti (IPEEC), okvir za međunarodnu suradnju u području energetske učinkovitosti kako bi podržao aktivnu i produktivnu međunarodnu suradnju u promicanju energetske učinkovitosti i uštede energije. IPEEC će razmjenjivati mišljenja i nastojati surađivati s drugim međunarodnim organizacijama i tijelima, kako bi se postigla sinergija i izbjeglo preklapanje napora.

1. IPEEC-ovi ciljevi

IPEEC-ov je cilj olakšati aktivnosti koje donose veliku dobit u području energetske učinkovitosti. Članovi mogu odabrati da se takvo djelovanje poduzima na dobrovoljnoj osnovi, ondje gdje, uzimajući u obzir svoje gospodarske, tehnološke i druge okolnosti, vide dodatnu vrijednost za sebe. IPEEC promovira energetsku učinkovitost u svijetu pružajući platformu za raspravu, savjetovanje i razmjenu informacija na visokoj razini. On ne razvija i ne donosi pravila i norme ili ciljeve učinkovitosti za svoje članove.

2. IPEEC-ove aktivnosti suradnje

2.1.	IPEEC provodi aktivnosti suradnje između članova u sljedećim područjima:

2.1.1.

podrška tekućem radu članova na promicanju energetske učinkovitosti, uključujući i razvoj nacionalno određenih pokazatelja energetske učinkovitosti, prikupljanje primjera najbolje prakse i jačanje nacionalnih napora za prikupljanje podataka;

2.1.2.

razmjena informacija o mjerama koje bi mogle značajno poboljšati energetsku učinkovitost na sektorskim i međusektorskim bazama, kao što su, ali ne ograničavajući se na: standardi/kodovi/norme i oznake za građevine, proizvode i usluge koji koriste energiju s ciljem ubrzavanja tržišnog prodora najbolje prakse, uzimajući u obzir okolnosti pojedinih članova; metodologije za energetska mjerenja, revizije i postupke provjere, potvrdnih protokola i drugih alata za postizanje optimalne performanse energetske učinkovitosti tijekom životnog vijeka zgrada, industrijskih procesa, relevantnih proizvoda, uređaja i opreme; omogućavanje okruženja i alata za financiranje mjera energetske učinkovitosti i uspostavljanje načela za poticanje ulaganja u energetsku učinkovitost; politiku javne nabave za poticanje korištenja energetski učinkovitih proizvoda, usluga i tehnologija; programe koji pomažu javnim institucijama da postanu učinkovitije u kupnji i poslovanju zgrada, vozila, proizvoda i usluga; aktivnosti za povećanje svijesti potrošača i interesnih skupina kroz širenje jasnih, uvjerljivih i dostupnih informacija o energetskoj učinkovitosti s ciljem omogućavanja donošenja dobro informirane odluke; smjernice o najboljoj praksi za procjenu učinkovitosti politika i mjera energetske učinkovitosti; javno-privatne suradnje koje unaprjeđuju razvoj istraživanja energetski učinkovite tehnologije, komercijalizaciju i implementaciju za ubrzavanje implementacije, širenje i prijenos takvih tehnologija; i aktivnosti koja ubrzavaju širenje i prijenos najbolje prakse i učinkovitih tehnologija te izgradnju kapaciteta u zemljama u razvoju;

2.1.3.

razvoj javno-privatnog partnerstva za poboljšanje energetske učinkovitosti u i diljem ključnih sektora koji koriste energiju, nadovezujući se na relevantne inicijative;

2.1.4.

omogućavanje zajedničkog istraživanja i razvoja ključnih energetski učinkovitih tehnologija, posebno za primjenu od strane članova;

2.1.5.

olakšavanje širenja energetskih proizvoda i usluga koje doprinose poboljšanju energetske učinkovitosti, i

2.1.6.

druge aktivnosti koje unapređuju postizanje IPEEC-ovih ciljeva koje su zajednički odredili članovi.

3. IPEEC-ova organizacija

3.1.	Članovi ovime osnivaju Odbor za politiku, sastavljen od predstavnika visoke razine svakoga člana, i Izvršni odbor, sastavljen od predstavnika srednje razine svakoga člana.

3.2.

Odbor za politiku će uređivati cjelokupni IPEEC-ov okvir i politiku, uključujući i financijske aranžmane, pratiti napredak radnih skupina, kao i rad Izvršnog odbora i Tajništva, te davati upute Izvršnome odboru. Odbor za politiku trebao bi se sastajati najmanje jednom godišnje, u vrijeme i na mjestima koje određuju njegovi članovi.

3.3.

Izvršni odbor nadzirat će organizaciju godišnjih sastanaka, provjeravati i usvajati program rada i proračun za svaku godinu, razmatrati zahtjeve za članstvo, davati smjernice i nadzirati rad Tajništva te razvijati prijedloge za radne skupine i pregledavati njihov rad. Izvršni odbor trebao bi se sastajati najmanje dva puta godišnje, u vrijeme i na mjestima koje određuje Izvršni odbor.

3.4.	Odbor za politiku i Izvršni odbor trebali bi donositi odluke na temelju konsenzusa, ako nije drukčije određeno.

3.5.	Izvršni odbor može odobriti stvaranje radnih skupina sastavljenih od predstavnika nekih ili svih članova, kako bi radile na pojedinim projektima, prema potrebi.

3.6.

Predstavnik svake radne skupine, kojega skupina odabere, trebao bi na zahtjev Izvršnoga odbora podnijeti izvješće, u pisanom obliku ili osobno, o napretku projekta. Radne skupine trebale bi se sastajati onoliko često koliko im je potrebno da bi ocijenile napredak svojih aktivnosti, odredile perspektivne smjernice za budući rad, i preporučile potrebne radnje Izvršnome odboru i Odboru za politiku.

3.7	Odbor za politiku i Izvršni odbor među svojim članovima trebali bi izabrati po jednog predsjednika i po jednog ili više potpredsjednika na razdoblje od dvije godine.

3.8.	IPEEC može održavati sastanke ministara kada je to potrebno. Na sastancima ministara će se razmatrati napredak IPEEC-ove suradnje i davat će se opće upute za prioritete u budućemu radu.

3.9.

Glavni koordinator IPEEC-ove komunikacije i aktivnosti je IPEEC-ovo Tajništvo. Funkcije Tajništva su: (1) organizirati sastanke Odbora za politiku i Izvršnog odbora, (2) organizirati posebne aktivnosti kao što su telekonferencije i radionice, (3) primati i prosljeđivati nove zahtjeve za članstvo u Izvršnom odboru, (4) koordinirati komunikaciju s obzirom na IPEEC-ove aktivnosti i njihov status, uključujući i uspostavu i održavanje IPEEC-ove mrežne stranice, (5) djelovati kao klirinški sustav informacija za IPEEC; (6) održavati arhivsku građu Odbora za politiku i Izvršnoga odbora; (7) pripremati godišnje izvješće uz nadzor Izvršnoga odbora, i (8) obavljati i druge poslove prema nalogu Izvršnoga odbora. Zadaće Tajništva su administrativne.

3.10.

Kako bi se osigurala održivost i dosljednost IPEEC-ovih aktivnosti, osnovat će se namjensko tajništvo. Međunarodna agencija za energiju (IEA) bit će domaćin Tajništvu IPEEC-a tako da IPEEC u potpunosti može iskoristiti znanja, iskustva i kapacitete IEA-a. Tajništvo će biti otvoreno za sudjelovanje svih članova IPEEC-a. Podnosit će izvještaje Izvršnom odboru i prihvaćati njegove smjernice. Tajništvo će se financirati od dobrovoljnih priloga (financijskih ili u naravi) svih članova.

3.11.

Osim usluga zaposlenika u Tajništvu, Tajništvo dodatno može, ovisno o odluci Izvršnoga odbora, koristiti usluge osoblja zaposlenog kod članova, a koje je stavljeno na raspolaganje Tajništvu. To osoblje naknadu će dobivati od svojih poslodavaca te će i dalje podlijegati uvjetima radnog odnosa kod svojih poslodavaca.

3.12.

Svaki član pojedinačno bi trebao utvrditi prirodu svog sudjelovanja u IPEEC-ovim aktivnostima.

4. Članstvo

4.1.

Ovaj Mandat, koji su administrativne prirode, ne stvara nikakve pravno obvezujuće obveze za svoje članove ili među njima. Svaki član trebao bi provoditi aktivnosti predviđene ovim Općim uvjetima u skladu sa zakonima i propisima kojima podliježe i u skladu s međunarodnim sporazumima u kojima je on ili njegova vlada stranka, te unutar pojedinih proračunskih sredstava.

4.2.

IPEEC je otvoren drugim nacionalnim vladinim tijelima i međuvladinim organizacijama. O njihovu članstvu odlučuje Odbor za politiku koji djeluje konsenzusom. Članstvo u IPEEC-u uvjetovano je potpisivanjem IPEEC-ovog Mandata. Zemlje članice navedene su u Dodatku A. Dodatak A se može mijenjati konsenzusom Odbora za politiku.

4.3.	Na poziv Izvršnoga odbora, tehnički i drugi stručnjaci koji jesu ili nisu članovi mogu sudjelovati u radnim skupinama.

5. Financiranje

5.1.

U skladu s 3.11., svaki član IPEEC-u može doprinijeti sredstvima i drugim resursima u skladu sa zakonima, propisima i pravilima koja se primjenjuju na članove. Svaku radnu skupinu financiraju članovi koji sudjeluju u toj radnoj skupini u skladu sa zakonima, propisima i pravilima koja se primjenjuju na svakog njezina člana.

5.2.

Svaki član snosi sljedeće troškove nastale u vezi sa sastancima Odbora za politiku, Izvršnog odbora i njegovih radnih skupina:

—	putni i životni troškovi predstavnika članova,

—	troškovi smještaja predstavnika članova, i,

—	ostali troškovi,

5.3.	Prije usvajanja programa rada i proračuna za svaku godinu, svaki član se potiče da navede svoj doprinos IPEEC-u.

5.4.

Ovaj Mandat ne stvara nikakva prava ili korist, materijalna ili postupovna, izvršiva na temelju zakona ili načelu pravičnosti, u odnosu na članove, njihove službenike ili zaposlenike, ili bilo koje druge osobe. Niti jedan član ne podnosi zahtjev za naknadu drugog člana za aktivnosti koje obavlja u skladu s ovim Mandatom. Ovaj Mandat ne odnosi se niti se primjenjuju na bilo koju osobu osim iz članova.

6. Otvoreno istraživanje i intelektualno vlasništvo

6.1.	Intelektualno vlasništvo koje je stvorio IPEEC, osim onoga koje su stvorile radne skupine, trebalo bi biti otvoreno i nezaštićeno, osim ako Izvršni odbor odredi drukčije.

6.2.

Intelektualno vlasništvo stvoreno ili pruženo tijekom provedbi projekata u okviru radnih skupina trebalo bi dobiti odgovarajuću i učinkovitu zaštitu. Raspodjelu prava na takvo intelektualno vlasništvo i postupanje sa zaštićenim informacijama trebalo bi utvrditi posebnim provedbenim dogovorima između dotičnih članova ili među njima.

7. Početak, produljenje, izmjena, povlačenje i okončanje

7.1.	Ovaj Mandat započinje 24. svibnja 2009. i nastavlja se u sljedećih 10 godina, osim ako ga članovi ne produlje ili ne okončaju.

7.2.	Ovaj se Mandat u svakom trenutku može izmijeniti u pisanom obliku i uz suglasnost svih članova.

7.3.	Član može istupiti iz IPEEC-a. Član treba nastojati dati pisanu obavijest ostalim članovima najmanje 90 dana prije svog predviđenog povlačenja.

Dodatak A: Savezna Republika Brazil, Kanada, Narodna Republika Kina, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Republika Koreja, Meksiko, Ruska Federacija, Ujedinjena Kraljevina, Sjedinjene Američke Države

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Edison LΟΒΑΟ

Ministar rudarstva i energetike Savezne Republike Brazila

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisana)

Cassie Doyle

Zamjenica Ministra za prirodne resurse Kanade

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Xie Ji

Predstavnik Komisije za nacionalni razvoj i reformu Narodne Republike Kine

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Jean-Louis BORLOO

Državni tajnik, Ministar ekologije, energetike, održivog razvoja i prostornog planiranja Francuske

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Bernd PFAFFENBACH

Državni tajnik Saveznog ministra gospodarstva i tehnologije Njemačke

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Claudio SCAJOLA

Ministar gospodarskog razvoja Italije

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Toshihiro NIKAI

Ministar gospodarstva, trgovine i industrije Japana

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Young Hak KIM

Predstavnik za Ministarstvo gospodarstva znanja Koreje

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Georgina Kessel MARTINEZ

Tajnica za energetiku Meksika

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Sergey SHMATKO

Ministar energetike Ruske Federacije

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Ed Miliband

Državni tajnik za energetiku i klimatske promjene Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

(Potpisan)

Steven Chu

Tajnik za energetiku Sjedinjenih Američkih Država

Datum: 24. svibanj 2009.

MANDAT MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU U PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

[Promatrač]

(Potpisan)

Andris Piebalgs

Povjerenik za energetiku Europske komisije

Datum: 24. svibanj 2009.

PRILOG II.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI (IPEEC) PRI IEA-u

Tajništvo Međunarodne agencije za energiju („IEA”) i nacionalna vladina tijela i međuvladina tijela koja su potpisala ovaj Memorandum (zajedno „članovi IPEEC-a”); Potvrđujući da su članovi IPEEC-a potpisali Mandat IPEEC-a 24. svibnja 2009. („Mandata”); Utvrđujući da je IPEEC neovisan u smislu financiranja i programa rada; Prepoznajući da bi bilo najbolje da se IPEEC-ovim upravnim funkcijama upravlja osnivanjem tajništva („Tajništvo IPEEC-a”) kao i mogućih namjenskih jedinica za određene radne skupine; Uzimajući u obzir da bi se i IPEEC-ovi i IEA-ovi ciljevi upotpunili mogućnostima obostrano korisnoga umrežavanja između IEA i Tajništva IPEEC-a; Uzimajući u obzir da je, u tom kontekstu, potrebno precizno definirati kako će IEA biti domaćin Tajništvu IPEEC-a;

Odlučili su:

Opća načela

1.	Tajništvo IPEEC-a će funkcionirati pod značajnim vodstvom Izvršnoga odbora (kako je pojam definiran u Mandatu). Izvršni odbor će odlučivati o programu rada Tajništva IPEEC-a.

Članovi IPEEC-a shvaćaju da IEA ne preuzima nikakvu financijsku odgovornost u vezi s IPEEC-om i Tajništvom IPEEC-a. Osim ako drukčije ne odluče članovi IPEEC-ov, svi troškovi koji se odnose na funkcioniranje i osoblje Tajništva IPEEC-a, uključujući troškove vezane uz obustave mandata imenovanih, pokrivaju se iz dobrovoljnih priloga članova IPEEC-a i/ili drugih subjekata koje je odobrio Izvršni odbor.

3.	Ovisno o raspoloživosti dovoljno dobrovoljnih priloga, Tajništvo IPEEC-a trebalo bi preuzeti zadaće koje su za njega utvrđene u Mandatu.

4.	Tajništvo IPEEC-a, ili jedinica unutar njega, također može dati slične zadaće određenoj radnoj skupini (kako je pojam definiran u Mandatu), u slučaju dovoljne količine namjenskih dobrovoljnih priloga članova IPEEC-a koji sudjeluju u toj Radnoj grupi.

Kadrovske usluge i zapošljavanje u Tajništvu IPEEC-a

5.	Na zahtjev, a u dogovoru s Izvršnim odborom, očekuje se da IEA provodi zapošljavanje osoblja za Tajništvo IPEEC-a u skladu s tada postojećim IEA-ovim pravilima i postupcima, a na način koji jednako tretira kandidate iz zemalja IPEEC-ovih članova.

Na zahtjev Izvršnoga odbora, u skladu s IEA-ovim zakonima zemlje domaćina i tada postojećim IEA-ovim pravilima i postupcima, Tajništvo IPEEC-a od članova IPEEC-a može prihvatiti pojedine zaposlenike na posudbu. Svaki član koji IPEEC-u posudi zaposlenika za Tajništvo IPEEC-a ostaje odgovoran za plaće i pogodnosti toga zaposlenika, uključujući, ali ne nužno i ograničavajući se na putne i selidbene troškove do IEA-a te od IEA-a, kako bi ta osoba mogla započeti i završiti svoju dužnost u Tajništvu IPEEC-a. IEA i ostali Članovi IPEEC-a ne snose nikakvu financijsku odgovornost za takve troškove.

7.	Sve IPEEC-ovo osoblje i posuđene osobe od IPEEC-ovih članova radit će samo u Tajništvu IPEEC-a. Neće raditi ništa za IEA.

Pridržavajući se uvjeta ovog Memoranduma, IEA bi trebala osigurati da IPEEC-ovo Tajništvo ima uredski prostor opremljen prema IEA-ovim standardima. Osoblje Tajništva IPEEC-a trebalo bi imati pristup dodatnim uslugama koje IEA pruža svojem osoblju, uključujući, ali ne nužno i ograničavajući se na usluge pravne, kadrovske i financijske prirode te izdavačke i medijske, informacijske tehnologije, sigurnosti, čišćenja i održavanja, službenih putovanja i korištenja prostora za sastanke.

Financiranje i proračunski postupci

IPEEC-ovo Tajništvo i smještaj koji mu daje IEA u potpunosti treba biti financirano putem dobrovoljnih priloga od IPEEC-ovih članova i/ili drugih subjekata koje je odobrio Izvršni odbor. Izvršni odbor, u suradnji s Tajništvom IEA-a, donosi odluku o razinama kadrovske strukture i proračunu Tajništva IPEEC-a.

10.

Članovi IPEEC-a namjeravaju odrediti između sebe količinu i raspored svojih financijskih doprinosa, ako oni postoje. Oni napominju da doprinose za potporu smještaja koji daje IEA Tajništvu IPEEC-a treba davati IEA-u u skladu s IEA-ovim financijskim pravilima i postupcima u vezi s dobrovoljnim prilozima. Članove IPEEC-a potiče se da se služe tipskim pismom IEA-a radi lakšeg davanja dobrovoljnih priloga.

11.

U mjeri u kojoj IEA predviđa da bi IPEEC-ovi troškovi mogli biti veći od doprinosa članova IPEEC-a, IEA bi trebala upozoriti Izvršni odbor da bi doprinosi mogli biti nedovoljni za nastavak planiranog poslovanja Tajništva IPEEC-a. Izvršni odbor IEA-u trebao bi dati smjernice za smanjivanje rashoda Tajništva IPEEC-a i/ili osiguravanje dodatnih sredstva IEA-u tako da Tajništvo IPEEC-a ima dovoljno sredstava za nastavak poslovanja unutar IEA-a. U mjeri u kojoj članovi IPEEC-a neće davati potrebne smjernice i/ili dovoljno dodatnih sredstva od, ili IEA smatra da su takve smjernice nedovoljne, IEA može odlučiti prestati biti domaćin Tajništvu IPEEC-a.

12.	U iznosu u kojem dobrovoljni prilozi ostanu neutrošeni na Tajništvo IPEEC-a na dan 31. prosinca određene godine, oni se automatski prenose u sljedeću godinu u skladu s IEA-ovim standardnim postupcima, međutim uz uvjet da IEA nastavi biti domaćinom IPEEC-ovom Tajništvu IPEEC-a i iduće godine.

Datum početka, rad, izmjena, nastavak i kraj

13.

Aktivnosti u okviru ovog Memoranduma trebale bi započeti na (datum). Neovisno o navedenom, članovi IPEEC-a potvrđuju da se od Tajništva IPEEC-a ne očekuje da započne s obavljanjem svojih dužnosti sve dok se ne osiguraju dobrovoljni prilozi članova IPEEC-a za financiranje Tajništva IPEEC-a do 31. prosinca 2010., što je IEA procijenila na 1,3 milijuna eura.

14.	Tajništvo IEA-a i Izvršni odbor trebali bi se sastajati prema potrebi kako bi raspravljali o pitanjima koja uključuju praktičnu primjenu i rad ovog Memoranduma.

15.	Memorandum se može izmijeniti u pisanom obliku konsenzusom između IEA i Izvršnog odbora.

16.

U mjeri u kojoj, nakon što započnu aktivnosti, bilo koje nacionalno vladino tijelo ili međuvladina organizacija poželi postati članom IPEEC-a, od njega će se zatražiti da potpiše ovaj Memorandum i da se definira kao član IPEEC-a u smislu ovog Memoranduma. Svaki novi član IPEEC-a treba imati na raspolaganju pojedine zaposlenike koji mogu raditi u Tajništvu IPEEC-a, podložno gornjim stavcima od 5. do 8.

17.	IEA ili Izvršni odbor mogu u bilo kojem trenutku obustaviti ovaj Memorandum. U tom slučaju oni bi trebali pokušati jedno drugome poslati pismenu obavijest najmanje dvanaest mjeseci unaprijed.

18.

Kada se neki član IPEEC-a povlači iz IPEEC-a u skladu s Mandatom, obavijest o povlačenju od strane toga IPEEC-ovog člana sukladno tome predstavlja obavijest o povlačenju iz ovog Memoranduma. Neovisno o navedenom, IPEEC-ovi članovi trebali bi osigurati da Tajništvo IPEEC-a odmah po primitku obavijesti o povlačenju o tome pismenim putem izvijesti IEA. Sudionik u IPEEC-u koji se povukao iz IPEEC-a ne prima od IEA nikakve naknade dobrovoljnih priloga koje je prethodno uplatio.

19.

U mjeri u kojoj Izvršni odbor i IEA nisu odlučili prekinuti aktivnosti u okviru ovog Memoranduma prije 30. lipnja bilo koje godine, IEA će, ako je potrebno, poslati poziv za prikupljanje sredstava uz pomoć Izvršnog odbora svim članovima IPEEC-a kako bi se osiguralo da Tajništvo IPEEC-a ima dovoljno sredstava za sljedeću kalendarsku godinu. U mjeri u kojoj IEA ne dobije dovoljno sredstava do 30. rujna bilo koje godine, IEA može odlučiti prestati biti domaćin Tajništvu IPEEC-a.

20.

Ako se ovaj Memorandum izmijeni ili prekine tako da IEA više nije domaćin Tajništvu IPEEC-a, troškovi odvajanja plaćenog osoblja Tajništva IPEEC-a od IEA, kao i svi ostali izravni troškovi povezani s urednim prekidanjem ovog aranžmana, morat će u cijelosti snositi članovi IPEEC-a i/ili drugi subjekti koje odobri Izvršni odbor, a oni će proračunu Tajništva IPEEC-a osigurati dobrovoljnih priloga u iznosu potrebnom za tu svrhu kako zajednički odrede IEA i Izvršni odbor; takvi doprinosi uplaćuju se prema zakonima i propisima dotičnih članova IPEEC-a. U mjeri u kojoj postoji višak dobrovoljnih priloga u vrijeme kada IEA više nije domaćin Tajništvu IPEEC-a, sva neiskorištena sredstva treba dodijeliti članovima IPEEC-a razmjerno njihovim doprinosima u tadašnji važeći proračun. Odredbe ovog stavka ostaju na snazi i nakon prekidanja ovog Memoranduma.

21.	Ovaj Memorandum ne nameće niti mu je namjera nametati pravno obvezujuće odredbe članovima IPEEC-a ili IEA-u.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Veleposlanik Richard H. Jones

Predstavnik Međunarodne agencije za energiju

Datum: 18. lipanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Andre Correa DO Lago

Predstavnik Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Brazila

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Kevin Stringer

Predstavnik Prirodnih resursa Kanade

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

XiE Ji

Predstavnik Komisije za nacionalni razvoj i reformu Narodne Republike Kine

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Pierre-Marie Abadie

Predstavnik Ministarstva ekologije, energetike, održivog razvoja i prostornog planiranja Francuske

Datum: 22.6.2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Detlef DAUKE

Predstavnik Saveznog ministarstva gospodarstva i tehnologije Njemačke

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Daniele Mancini

Predstavnik Ministarstvo za gospodarski razvoj Italije

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Тогu Ishida

Predstavnik Ministarstva gospodarstva, trgovine i industrije Japana

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Tae Hyun Choi

Predstavnik Ministarstva gospodarstva znanja Koreje

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Aldo Flores

Predstavnik Tajništva za energetiku Meksika

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Sergey MIKHAYLOV

Predstavnik Ministarstva energetike Ruske Federacije

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

Graham WHITE

Predstavnik Odjela za energetiku i klimatske promjene Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

Datum: 24. svibanj 2009.

MEMORANDUM O OSNIVANJU TAJNIŠTVA MEĐUNARODNOG PARTNERSTVA ZA SURADNJU NA PODRUČJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI PRI IEA-u

(Potpisan)

David SANDALOW

Predstavnik Ministarstva za energiju SAD-a

Datum: 24. svibanj 2009.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

155

32010D0631

L 279/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.09.2010.

ODLUKA VIJEĆA

od 13. rujna 2010.

o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja

(2010/631/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1., u vezi s njegovim člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja, koja je kasnije preimenovana u Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (dalje u tekstu „Konvencija iz Barcelone”), sklopljena je u ime Europske zajednice odlukama Vijeća 77/585/EEZ (1) i 1999/802/EZ (2).

(2)	U skladu s člankom 4.3 točkom (e) Konvencije iz Barcelone, ugovorne stranke se obvezuju na promicanje integriranog upravljanja obalnim zonama, uzimajući u obzir zaštitu područja koja su od ekološkog i krajobraznog značenja i racionalno korištenje prirodnih resursa.

(3)

(4)	Europska unija promiče integrirano upravljanje većeg razmjera pomoću horizontalnih instrumenata, uključujući područje zaštite okoliša, te razvoja čvrste znanstvene osnove, putem svojih istraživačkih programa. Stoga ove aktivnosti doprinose integriranom upravljanju obalnim zonama.

(5)

Integrirano upravljanje obalnim zonama jedna je od sastavnica integrirane pomorske politike EU-a koju je usvojilo Europsko vijeće u Lisabonu 13. i 14. prosinca 2007. i koja je također detaljno predstavljena u komunikaciji Komisije „Prema integriranoj pomorskoj politici za bolje upravljanje u Sredozemlju”, koju je kasnije pozdravilo Vijeće za opće poslove u svojim zaključcima o Integriranoj pomorskoj politici od 16. studenoga 2009.

(6)	Odlukom 2009/89/EZ od 4. prosinca 2008. (4), Vijeće je potpisalo Protokol o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju iz Barcelone (dalje u tekstu Protokol ICZM) u ime Zajednice, podložno kasnijem sklapanju Protokola ICZM.

(7)	Nakon stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu 1. prosinca 2009., Europska unija je obavijestila vladu Španjolske o tome da je Europska unija zamijenila Europsku zajednicu i postala njezina pravna sljednica.

(8)

Sredozemne obalne zone i dalje trpe ozbiljne pritiske na okoliš i propadanje obalnih resursa. Protokolom ICZM osigurava se okvir za stimuliranje usklađenijeg i integriranog pristupa što uključuje javne i privatne dionike zajedno s civilnim društvom i gospodarskim subjektima. Takav inkluzivni pristup, utemeljen na najboljim raspoloživim znanstvenim razmatranjima i saznanjima, potreban je za što djelotvornije rješavanje ovih problema i postizanje boljeg održivog razvoja sredozemnih obalnih zona.

(9)

(10)	Protokol ICZM bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Protokol o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (dalje u tekstu „Protokol ICZM”) odobrava se u ime Europske unije (5).

Članak 2.

Predsjednik Vijeća određuje osobu(-e) ovlaštenu(-e), u ime Zajednice, položiti ispravu o odobrenju kod vlade Španjolske koja preuzima funkciju depozitara, predviđenu u članku 37. Protokola ICZM, kako bi se izrazio pristanak Unije da bude obvezana Protokolom ICZM.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Dan stupanja Protokola ICZM na snagu objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. rujna 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

S. VANACKERE

(1) SL L 240, 19.9.1977., str. 1.

(2) SL L 322, 14.12.1999., str. 32.

(3) SL L 148, 6.6.2002., str. 24.

(4) SL L 34, 4.2.2009., str. 17.

(5) Protokol ICZM bio je objavljen u SL L 34, 4.2.2009., str. 19., zajedno s Odlukom o potpisivanju.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

157

32010D0717

L 321/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.11.2010.

ODLUKA VIJEĆA

od 8. studenoga 2010.

o odobrenju, u ime Europske unije, izmjene Konvencije o budućoj multilateralnoj suradnji u području ribarstva na sjeverozapadnom Atlantiku

(2010/717/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Konvencija o budućoj multilateralnoj suradnji u području ribarstva na sjeverozapadnom Atlantiku (dalje u tekstu „Konvencija”) potpisana je u Ottawi 24. listopada 1978. te je stupila na snagu 1. siječnja 1979., čime je osnovana Organizacija za ribarstvo na sjeverozapadnom Atlantiku (NAFO).

(2)	Zajednica je pristupila Konvenciji na temelju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3179/78 od 28. prosinca 1978. o sklapanju Konvencije Europske ekonomske zajednice o budućoj multilateralnoj suradnji u području ribarstva na sjeverozapadnom Atlantiku (1).

(3)	Zbog stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu 1. prosinca 2009., Europska unija je zamijenila Europsku zajednicu i postala njezina pravna sljednica.

(4)

Opće vijeće NAFO-a usvojilo je izmjenu Konvencije na svojim godišnjim sastancima održanima 2007. i 2008. (dalje u tekstu „izmjena”). Izmjenom se revidiraju brojni aspekti Konvencije s prvenstvenim ciljem usklađivanja s drugim regionalnim konvencijama novijeg datuma i međunarodnim instrumentima u području ribarstva te uključivanja suvremenih koncepata u upravljanje ribarstvom.

(5)	Izmjenom se Uniji pomaže pri ispunjavanju njezinih međunarodnih obveza u vezi s održivim ribarstvom kao i unapređivanju ciljeva Ugovora.

(6)	Izmjenu bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Izmjena Konvencije o budućoj multilateralnoj suradnji u području ribarstva na sjeverozapadnom Atlantiku (dalje u tekstu „izmjena”) odobrava se u ime Unije (2).

Tekst izmjene priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da imenuje osobu ovlaštenu za davanje obavijesti predviđene u članku XXI. stavku 3. Konvencije, radi obvezivanja Unije.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. studenoga 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

M. WATHELET

(1) SL L 378, 30.12.1978., str. 1.

(2) Glavno tajništvo Vijeća datum stupanja na snagu izmjene objavljuje u Službenom listu Europske unije.

IZMJENA KONVENCIJE O BUDUĆOJ MULTILATERALNOJ SURADNJI U PODRUČJU RIBARSTVA NA SJEVEROZAPADNOM ATLANTIKU

Ugovorne stranke Konvencije o budućoj multilateralnoj suradnji u području ribarstva na sjeverozapadnom Atlantiku (dalje u tekstu „Konvencija”) sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

Naslov Konvencije mijenja se kako slijedi:

Članak 2.

Preambula Konvencije briše se i zamjenjuje sljedećom novom preambulom:

„UGOVORNE STRANKE,

UTVRĐUJUĆI da su obalne države sjeverozapadnog Atlantika uspostavile isključive gospodarske zone u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. i međunarodnim običajnim pravom, unutar kojih uživaju suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i upravljanja živim resursima,

PODSJEĆAJUĆI na mjerodavne odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982., Sporazuma o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u vezi s očuvanjem i upravljanjem migratornim ribljim vrstama i visoko migratornim ribljim vrstama od 4. kolovoza 1995. i Sporazuma FAO-a o poticanju usklađivanja ribarskih plovila na otvorenom moru s međunarodnim mjerama za očuvanje i upravljanje od 24. studenoga 1993.,

UZIMAJUĆI U OBZIR Kodeks odgovornog ribarstva usvojen 31. listopada 1995. na 28. zasjedanju konferencije Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu i srodne instrumente koje je usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu,

PREPOZNAJUĆI gospodarske i društvene koristi koje donosi održiva upotreba ribolovnih resursa,

U ŽELJI da promiču dugoročno očuvanje i održivu upotrebu ribolovnih resursa sjeverozapadnog Atlantika,

SVJESNE potrebe za međunarodnom suradnjom i savjetovanjem s obzirom na navedene ribolovne resurse,

VODEĆI RAČUNA da učinkovito očuvanje i upravljanje ovim ribolovnim resursima treba temeljiti na najboljim raspoloživim znanstvenim savjetima i opreznom pristupu,

OBVEZUJUĆI se na primjenu ekosustavnog pristupa pri upravljanju ribarstvom na sjeverozapadnom Atlantiku što uključuje zaštitu morskog okoliša, očuvanje njegove bioraznolikosti, smanjenje rizika od dugoročnih ili nepovratnih štetnih posljedica ribolovnih aktivnosti, te vodeći računa o odnosu među svim komponentama ekosustava,

DALJE SE OBVEZUJUĆI na obavljanje odgovornih ribolovnih aktivnosti i sprečavanje, odvraćanje i iskorjenjivanje ribolova IUU (nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov),

SPORAZUMJELE SU SE:”

Članak 3.

Članci I. do XXI. brišu se i zamjenjuju sljedećim novim člancima:

„Članak I.

Upotreba izraza

Za potrebe ove Konvencije:

(a)	‚Konvencija iz 1982.’ znači Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.;

(b)	‚Sporazum iz 1995.’ znači Sporazum o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u vezi s očuvanjem i upravljanjem migratornim ribljim vrstama i visoko migratornim ribljim vrstama od 4. kolovoza 1995.;

(c)	‚obalna država’ znači ugovorna stranka koja ima isključivu gospodarsku zonu u području pod primjenom Konvencije;

(d)

‚ugovorna stranka’ znači:

i.	svaka država ili organizacija za regionalnu gospodarsku integraciju, koja je pristala na obveze iz ove Konvencije i za koju je Konvencija na snazi; i

ii.	ova se Konvencija odnosi mutatis mutandis na svaki subjekt iz članka 305. stavka 1. točaka (c), (d) i (e) Konvencije iz 1982., koji je smješten u Sjeverni Atlantik i koji postaje stranka ove Konvencije, te se u toj mjeri izraz ‚ugovorna stranka’ odnosi na te subjekte;

(e)	‚Područje pod primjenom Konvencije’ znači područje na kojem se primjenjuje ova Konvencija, kako je opisano u članku IV. stavku 1.;

(f)

‚ribolovni resursi’ znači sva riba, mekušci i rakovi unutar područja pod primjenom Konvencije, osim:

i.	sedentarnih vrsta nad kojima obalne države mogu izvoditi suverena prava u skladu s člankom 77. Konvencije iz 1982.; i

ii.	anadromnih i katadromnih vrsta i visoko migratornih vrsta navedenih u Prilogu I. Konvenciji iz 1982., ako se njima upravlja po drugim međunarodnim sporazumima;

(g)

‚ribolovne aktivnosti’ znači izlovljavanje ili prerada ribolovnih resursa, ili pretovar ribolovnih resursa ili proizvoda iz ribolovnih resursa, odnosno bila kakva druga aktivnost pripreme ili potpore izlovljavanju ribolovnih resursa ili povezane s izlovljavanjem ribolovnih resursa, uključujući:

i.	stvarno traženje, ulov ili prikupljanje ribolovnih resursa, odnosno pokušaj navedenoga;

ii.	svaku aktivnost za koju se opravdano može očekivati da će završiti u nalaženju, ulovu, prikupljanju ili izlovljavanju ribolovnih resursa za bilo kakvu namjenu; i

iii.	svako djelovanje na moru kojim se podupire ili priprema svaka aktivnost opisana ovom definicijom;

ali ne uključuje djelovanje u hitnim slučajevima, kao što je zdravlje i sigurnost članova posade ili sigurnost plovila;

(h)

‚ribarsko plovilo’ znači svako plovilo koje jest ili je bilo uključeno u ribolovne aktivnosti, te uključuje plovila za preradu ribe i plovila uključena u pretovar ili bilo kakvu drugu aktivnost pripreme za ribolov ili povezanu s ribolovom, ili bilo kakvu aktivnost eksperimentalnog ili istraživačkog ribolova;

(i)

‚država zastave’ znači:

i.	država ili subjekt čija su plovila ovlaštena ploviti pod njezinom zastavom; ili

ii.	organizacija za regionalnu gospodarsku integraciju čija su plovila ovlaštena ploviti pod zastavom države članice navedene organizacije za regionalnu gospodarsku integraciju;

(j)	‚ribolov IUU’ znači aktivnosti opisane u Međunarodnom planu djelovanja za sprečavanje, odvraćanje i iskorjenjivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, koji je usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu 2. ožujka 2001.;

(k)	‚živi resursi’ znači svi živi organizmi morskih ekosustava;

(l)	‚morska bioraznolikost’ znači varijabilnost između živih morskih organizama i ekoloških kompleksa kojih su oni dio; to uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta i raznolikost ekosustava;

(m)	‚državljani’ znači fizičke i pravne osobe;

(n)	‚država luke’ znači svaka država koja prima ribarska plovila u svojim lukama, terminalima na moru ili drugim postrojenjima za, inter alia, iskrcaj, pretovar, dopunu goriva ili zaliha;

(o)

‚organizacija za regionalnu gospodarsku integraciju’ znači organizacija za regionalnu gospodarsku integraciju na koju su njezine države članice prenijele nadležnost nad pitanjima obuhvaćenima ovom Konvencijom, uključujući ovlast za donošenje odluka kojima se njezine države članice obvezuju s obzirom na ta pitanja; i

(p)	‚Regulatorno područje’ znači dio područja pod primjenom Konvencije koji ne pripada u područja pod državnom jurisdikcijom.

Članak II.

Cilj

Cilj je ove Konvencije osigurati dugoročno očuvanje i održivu upotrebu ribolovnih resursa u području pod primjenom Konvencije te tako zaštititi morske ekosustave u kojima se navedeni resursi nalaze.

Članak III.

Opća načela

Radi ostvarenja cilja ove Konvencije, ugovorne stranke, samostalno ili zajedno, prema potrebi:

(a)	promiču optimalno korištenje i dugoročnu održivost ribolovnih resursa;

(b)	donose mjere temeljene na najboljim raspoloživim znanstvenim savjetima da bi osigurale da se ribolovni resursi održavaju i obnavljaju na razinama na kojima je moguće proizvesti najveći održivi urod;

(c)	primjenjuju oprezni pristup u skladu s člankom 6. Sporazuma iz 1995.;

(d)	pridaju dužnu pažnju utjecaju ribolovnih aktivnosti na druge vrste i morske ekosustave te pri tome donose mjere za smanjenje štetnog utjecaja na žive resurse i morske ekosustave;

(e)	pridaju dužnu pažnju potrebi očuvanja morske bioraznolikosti;

(f)	sprečavaju ili iskorjenjuju prekomjerno izlovljavanje i višak ribolovnog kapaciteta, te osiguravaju da razine ribolovnog napora ne prelaze razine koje su primjerene održivoj upotrebi ribolovnih resursa;

(g)	osiguravaju da se potpuni i točni podaci u vezi s ribolovnim aktivnostima unutar područja pod primjenom Konvencije pravovremeno prikupljaju i razmjenjuju;

(h)	osiguravaju učinkovitu usklađenost s mjerama upravljanja i da su sankcije za sva kršenja primjereno stroge; i

(i)	pridaju dužnu pažnju potrebi za smanjenjem onečišćenja i otpada koji potječe s ribarskih plovila kao i za smanjenjem otpadaka, ulova izgubljenim ili odbačenim alatom, ulova vrsta koje nisu predmet usmjerenog ribolova i utjecaja na povezane ili ovisne vrste, posebno ugrožene vrste.

Članak IV.

Područje primjene

1. Ova se Konvencija primjenjuje u vodama sjeverozapadnog Atlantskog oceana, sjeverno od sjeverne geografske širine 35° 00′ i zapadno od crte koja je povučena prema sjeveru od sjeverne geografske širine 35° 00′ i zapadne geografske dužine 42° 00′ do sjeverne geografske širine 59° 00′, odatle prema zapadu do zapadne geografske širine 44° 00′ i odatle prema sjeveru do obala Grenlanda i voda zaljeva St. Lawrence, Davisovog prolaza i Baffinovog zaljeva južno od sjeverne geografske širine 78° 10′.

2. Područje pod primjenom Konvencije dijeli se na znanstvena i statistička potpodručja, odjele i pododjele, čije su granice određene u Prilogu I. ovoj Konvenciji.

Članak V.

Organizacija

1. Ugovorne stranke se dogovaraju o osnivanju, održavanju i jačanju Organizacije za ribarstvo sjeverozapadnog Atlantika, dalje u tekstu ‚Organizacija’, koja će obavljati funkcije određene ovom Konvencijom da bi se postigao cilj ove Konvencije.

2. Organizacija se sastoji od:

(a)

Komisije;

(b)	Znanstvenog vijeća i

(c)	Tajništva.

3. Organizacija ima pravnu osobnost i ima u svojim odnosima s drugim međunarodnim organizacijama kao i na državnim područjima ugovornih stranaka pravnu sposobnost koja je potrebna za izvođenje njezinih funkcija i postizanje njezinog cilja. Povlastice i imuniteti koje organizacija i njezini službenici uživaju na državnom području ugovorne stranke podliježu sporazumu između organizacije i ugovorne stranke, posebno uključujući sporazum o sjedištu između organizacije i ugovorne stranke domaćina.

4. Predsjednik Komisije ujedno je predsjednik i glavni predstavnik organizacije.

5. Predsjednik saziva godišnji sastanak organizacije u vrijeme i na mjestu koje određuje Komisija.

6. Sjedište organizacije nalazi se u regionalnoj općini Halifax u Novoj Škotskoj u Kanadi ili na nekom drugom mjestu koje utvrđuje Komisija.

Članak VI.

Komisija

1. Svaka ugovorna stranka je član Komisije i imenuje u Komisiju jednog predstavnika kojeg mogu pratiti drugi predstavnici, stručnjaci i savjetnici.

2. Komisija bira predsjednika i potpredsjednika na mandat od 2 godine. Svatko od njih ima pravo na ponovni izbor, ali s tim da mandat ne bude duži od 4 godine u nizu na istom položaju. Predsjednik i potpredsjednik nisu predstavnici iste ugovorne stranke.

3. Svaka ugovorna stranka može zatražiti poseban sastanak Komisije. Predsjednik Komisije zatim saziva takav sastanak u vrijeme i na mjestu koje određuje predsjednik.

4. Osim ako je drukčije propisano, mjere koje donosi Komisija primjenjuju se na regulatornom području.

5. Komisija:

(a)	donosi i izmjenjuje pravila za vođenje svojih sastanaka i za vršenje svojih funkcija, uključujući poslovnik, financijske uredbe i ostale uredbe;

(b)	osniva pomoćna tijela koja smatra potrebnima za vršenje svojih funkcija i usmjerava njihove aktivnosti;

(c)	nadzire organizacijske, upravne, financijske i druge unutarnje poslove organizacije, uključujući odnose između njezinih sastavnih tijela;

(d)	imenuje izvršnog tajnika pod uvjetima koje sama donosi;

(e)	usmjerava vanjske odnose organizacije;

(f)	odobrava proračun organizacije;

(g)

donosi pravila za predviđeno sudjelovanje predstavnika međuvladinih organizacija, stranaka koje nisu ugovorne i nevladinih organizacija kao promatrača na svojim sastancima, prema potrebi. Navedena pravila nisu nepropisno ograničavajuća, te se njima predviđa pravovremeni pristup izvješćima i evidenciji Komisije;

(h)	izvršava druge funkcije i obavlja druge aktivnosti koje utvrđuje u skladu s ovom Konvencijom;

(i)	vodi Znanstveno vijeće u određivanju zadataka i prioriteta; i

(j)	razvija odgovarajuće postupke u skladu s međunarodnim pravom da ocijeni ispunjenje obveza ugovornih stranaka na temelju članaka X. i XI.

6. Komisija u suradnji sa Znanstvenim vijećem:

(a)	redovito ispituje stanje ribljih stokova i određuje mjere potrebne za njihovo očuvanje i upravljanje;

(b)	prikuplja, analizira i distribuira relevantne informacije;

(c)	ocjenjuje utjecaj ribolovnih aktivnosti i ostalih ljudskih aktivnosti na žive resurse i njihove ekosustave;

(d)	razvija smjernice za obavljanje ribolovnih aktivnosti u znanstvene namjene; i

(e)	razvija smjernice za prikupljanje, podnošenje, provjeru, dostupnost i upotrebu podataka.

7. Komisija može uputiti Znanstvenom vijeću svako pitanje koje se odnosi na znanstveni temelj za odluke koje mora donijeti u vezi s ribolovnim resursima, utjecajem ribolovnih aktivnosti na žive resurse i zaštitom ekosustava u kojem se ovi resursi nalaze.

8. U primjeni načela utvrđenih u članku III., Komisija donosi u vezi s regulatornim područjem:

(a)	mjere očuvanja i upravljanja radi postizanja cilja ove Konvencije;

(b)	mjere očuvanja i upravljanja radi smanjenja utjecaja ribolovnih aktivnosti na žive resurse i njihove ekosustave;

(c)	potpune dozvoljene ulove i/ili razine ribolovnog napora te određuje prirodu i opseg sudjelovanja u ribolovu;

(d)	mjere za obavljanje ribolova u znanstvene namjene, kako je navedeno u podstavku 6. (d);

(e)	mjere za prikupljanje, podnošenje, provjeru, dostupnost i upotrebu podataka, kako je navedeno u podstavku 6. (e); i

(f)	mjere za osiguranje primjerenog izvršavanja države zastave.

9. Komisija donosi mjere za odgovarajuće mehanizme suradnje za učinkovito praćenje, nadzor i provedbu mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija, uključujući:

(a)	uzajamna prava ugovornih stranaka na ukrcaj i inspekciju unutar regulatornog područja i prava na kazneni progon i sankcije u državi zastavi, na temelju dokaza dobivenih iz navedenih ukrcaja i inspekcija;

(b)	najmanje standarde za inspekciju ribarskih plovila, koju izvode ugovorne stranke u lukama u kojima se istovaruju ribolovni resursi ili proizvodi od ribolovnih resursa, potekli iz regulatornog područja;

(c)	popratne mjere u skladu s člancima X., XI. ili XII., na temelju dokaza dobivenih iz navedenih inspekcija; i

(d)	ne dovodeći u pitanje nijednu mjeru, ugovorna stranka može i sama u tom pogledu poduzeti mjere za sprečavanje, odvraćanje i iskorjenjivanje ribolova IUU.

10. Komisija može donijeti mjere o pitanjima utvrđenima u stavcima 8. i 9., koja se tiču područja pod državnom jurisdikcijom ugovorne stranke, pod uvjetom da dotična obalna država to zatraži i zatim glasuje za tu mjeru.

11.

(a)

U izvršavanju svojih funkcija u skladu sa stavkom 8., Komisija nastoji osigurati dosljednost između:

bilo kakve mjere koja se odnosi na stok ili skupinu stokova koji se nalaze unutar regulatornog područja i unutar područja pod državnom jurisdikcijom obalne države, ili bilo kakve mjere koja bi imala utjecaj, preko međusobnih odnosa vrsta, na stok ili skupinu stokova koji se nalaze na cijelom ili na dijelu područja pod državnom jurisdikcijom obalne države;

ii.	svih mjera koje poduzima obalna država za upravljanje i očuvanje tog stoka ili skupine stokova s obzirom na ribolovne aktivnosti koje se obavljaju unutar područja pod njezinom jurisdikcijom.

(b)

Komisija i odgovarajuća obalna država u skladu s tim promiču usklađenost pripadajućih mjera i radnji. Svaka obalna država izvješćuje Komisiju o svojim radnjama u svrhu iz ovog članka.

12. Mjerama koje je Komisija donijela za raspodjelu ribolovnih mogućnosti u regulatornom području vodi se računa o interesima ugovornih stranaka čija su plovila tradicionalno lovila u tom području i o interesima dotičnih obalnih država. U raspodjeli ribolovnih mogućnosti na Grand Banku i Flemish Capu, Komisija posvećuje posebnu brigu ugovornoj stranci čije su obalne općine u prvom redu ovisne o ribolovnim aktivnostima za stokove u tim ribolovnim plitkim vodama i koje su poduzele opsežne napore da osiguraju očuvanje tih stokova putem međunarodnih radnji, posebno osiguravanjem nadzora i inspekcije međunarodnih ribolovnih aktivnosti u tim plitkim vodama prema međunarodnom programu zajedničkih izvršenja.

13. Komisija može pripremiti postupke kojima se dopuštaju radnje, uključujući nediskriminacijske trgovačke mjere, koje ugovorne stranke moraju poduzeti protiv svake države zastave ili ribarskog subjekta čija ribarska plovila sudjeluju u ribolovnim aktivnostima koje štete učinkovitosti mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija. Ugovorna stranka provodi trgovačke mjere u skladu sa svojim međunarodnim obvezama.

Članak VII.

Znanstveno vijeće

1. Svaka ugovorna stranka je članica Znanstvenog vijeća i može imenovati predstavnike koje na svim sastancima Znanstvenog vijeća mogu pratiti zamjenici, stručnjaci i savjetnici.

2. Znanstveno vijeće bira predsjednika i potpredsjednika na mandat od 2 godine. Svatko od njih ima pravo na ponovni izbor, ali s tim da mandat ne bude duži od 4 godine u nizu na istom položaju.

3. Predsjednik može na svoju inicijativu sazvati bilo kakav poseban sastanak, na zahtjev obalne države ili ugovorne stranke uz suglasnost druge ugovorne stranke, u vrijeme i na mjestu koje određuje predsjednik.

4. Znanstveno vijeće donosi i, prema prilikama, izmjenjuje pravila za vođenje svojih sastanaka i za vršenje svojih funkcija, uključujući poslovnik.

5. Znanstveno vijeće osniva pomoćna tijela koja smatra potrebnima za vršenje svojih funkcija.

6. Izbor službenika, donošenje ili izmjena pravila ili drugih pitanja koja se odnose na organizaciju rada obavlja se većinom glasova svih prisutnih ugovornih stranaka koje odlučuju pozitivno ili negativno. Svaka ugovorna stranka ima jedan glas. Glasovanje se održava samo kad postoji kvorum koji čine najmanje dvije trećine ugovornih stranaka.

7. Znanstveno vijeće donosi pravila za predviđeno sudjelovanje predstavnika međuvladinih organizacija, stranaka koje nisu ugovorne i nevladinih organizacija kao promatrača na svojim sastancima, prema potrebi. Navedena pravila nisu nepropisno ograničavajuća, te se njima predviđa pravovremeni pristup izvješćima i evidenciji Znanstvenog vijeća.

8. Znanstveno vijeće, u skladu s ciljem i načelima Konvencije:

(a)

okuplja forum za savjetovanje i suradnju među ugovornima strankama radi proučavanja i razmjene znanstvenih informacija i stajališta u vezi s ribolovnim aktivnostima i ekosustavima u kojima se one odvijaju, te radi proučavanja i procjene sadašnjeg i budućeg stanja ribolovnih resursa uključujući okolišne i ekološke faktore koji utječu na ribolovne resurse;

(b)	promiče suradnju u znanstvenim istraživanjima među ugovornim strankama da bi se ispunile praznine u znanstvenim spoznajama;

(c)	kompilira i održava statističke podatke i evidenciju;

(d)	objavljuje i distribuira izvješća, informacije i materijale koji se odnose na ribolovne aktivnosti u području pod primjenom Konvencije i njihovih ekosustava; i

(e)	pružaju znanstvene savjete Komisiji, u skladu sa zahtjevima Komisije.

9. Znanstveno vijeće može:

(a)	na vlastitu inicijativu, pružati savjete koji mogu biti od pomoći Komisiji u vršenju njenih funkcija;

(b)	surađivati sa svakom javnom ili privatnom organizacijom koja ima slične ciljeve; i

(c)	zahtijevati od ugovornih stranaka statističke ili znanstvene informacije koje su mu potrebne za vršenje njegovih funkcija.

10. Znanstveno vijeće pruža znanstvene savjete kao odgovor na svako pitanje koje mu uputi:

(a)	Komisija, a koje se odnosi na znanstveni temelj očuvanja i upravljanja ribolovnim resursima i njihovim ekosustavima unutar regulatornog područja, vodeći računa o detaljnom opisu projekta koji je odredila Komisija s obzirom na to pitanje; ili

(b)	obalna država, a koje se odnosi na znanstveni temelj očuvanja i upravljanja ribolovnim resursima i njihovim ekosustavima unutar područja pod jurisdikcijom dotične obalne države u području pod primjenom Konvencije.

11. Obalna država, savjetujući se sa Znanstvenim vijećem, određuje detaljan opis projekta za razmatranje svih pitanja koja upućuje Znanstvenom vijeću. Detaljan opis projekta, inter alia, uključuje:

(a)	opis ribolovnih aktivnosti i područja koje je potrebno razmatrati;

(b)	ako se traže stručne procjene ili predviđanja, opis svih relevantnih faktora ili pretpostavki koje treba uzeti u obzir; i

(c)	prema potrebi, opis svih ciljeva koje obalna država želi ostvariti i indikaciju treba li dati konkretan savjet ili niz mogućnosti.

12. U pravilu, Znanstveno vijeće savjete donosi konsenzusom. Ako se konsenzus ne može postići, Znanstveno vijeće u izvješću navodi stajališta svih svojih članova.

13. Sva izvješća Znanstvenog vijeća objavljuje Tajništvo vijeća.

Članak VIII.

Tajništvo

1. Tajništvo pruža usluge Komisiji, Znanstvenom vijeću i njihovim pomoćnim tijelima da bi olakšalo vršenje njihovih funkcija.

2. Upravitelj Tajništva je izvršni tajnik.

3. Izvršni tajnik imenuje zaposlenike Tajništva u skladu s pravilima i postupcima koje donosi Komisija u savjetovanju sa Znanstvenim vijećem, prema potrebi.

4. Pod općim nadzorom Komisije, izvršni tajnik ima punu nadležnost za vođenje zaposlenika i pitanja Tajništva vezanim uz zaposlenike, te obavlja ostale dužnosti i funkcije koje određuje Komisija.

Članak IX.

Proračun

1. Svaka ugovorna stranka snosi troškove svojeg izaslanstva na svim sastancima održanima u skladu s ovom Konvencijom.

2. Komisija određuje iznos godišnjih doprinosa svake ugovorne stranke u skladu s godišnjim proračunom na sljedećoj osnovi:

(a)	10 % proračuna dijeli se između obalnih država razmjerno njihovim nominalnim ulovima u području pod primjenom Konvencije u godini koja završava 2 godine prije početka proračunske godine;

(b)	30 % proračuna dijeli se jednako između svih ugovornih stranaka;

(c)	60 % proračuna dijeli se između svih ugovornih stranaka razmjerno njihovim nominalnim ulovima u području pod primjenom Konvencije u godini koja završava 2 godine prije početka proračunske godine; i

(d)	godišnji doprinos svake ugovorne stranke koja ima manje od 300 000 stanovnika ograničava se na najviše 12 % ukupnoga proračuna. Kad je doprinos tako ograničen, preostali dio proračuna dijeli se između ostalih ugovornih stranaka u skladu s podstavcima (a), (b) i (c).

Spomenuti nominalni ulovi jesu zabilježeni ulovi ribolovnih resursa utvrđenih financijskim uredbama koje je donijela Komisija u skladu s podstavkom 5. (a) članka VI.

3. Izvršni tajnik izvješćuje svaku ugovornu stranku o iznosu njezinog doprinosa, izračunanog u skladu sa stavkom 2., te potom, što je moguće prije, svaka ugovorna stranka plaća svoj doprinos organizaciji.

4. Doprinosi se plaćaju u valuti države u kojoj je smješteno sjedište organizacije.

5. Najmanje 60 dana prije godišnjeg sastanka, izvršni tajnik podnosi nacrt godišnjeg proračuna svakoj ugovornoj stranci zajedno s rasporedom doprinosa.

6. Ugovorna stranka koja pristupa ovoj Konvenciji daje, s obzirom na godinu u kojoj pristupa, doprinos razmjeran broju cijelih mjeseci preostalih u toj godini, izračunano od dana njezina pristupanja.

7. Osim ako Komisija ne odluči drukčije, ugovorna stranka koja nije u potpunosti platila svoj doprinos dvije godine zaredom, gubi pravo na glasovanje i ulaganje prigovora sve dok ne ispuni svoje financijske obveze prema organizaciji.

8. Financijske poslove organizacije godišnje revidiraju vanjski revizori koje bira Komisija.

Članak X.

Dužnosti ugovorne stranke

1. Svaka ugovorna stranka:

(a)	provodi ovu Konvenciju i sve mjere očuvanja i upravljanja ili druge obveze koje ima, te Komisiji redovito podnosi opis koraka koje je poduzela radi provedbe i usklađivanja s tim mjerama ili obvezama, uključujući rezultate postupaka iz članka XI. podstavka 2. (e);

(b)	surađuje u unapređenju cilja ove Konvencije;

(c)	poduzima sve potrebne radnje radi osiguranja učinkovitosti i primjene mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija;

(d)

prikuplja i razmjenjuje znanstvene, tehničke i statističke podatke i znanja koji se odnose na žive resurse i njihove ekosustave u području pod primjenom Konvencije, uključujući potpune i detaljne informacije o komercijalnim ulovima i ribolovnom naporu, te poduzima odgovarajuće radnje radi provjere točnosti tih podataka;

(e)	izvodi biološko uzorkovanje komercijalnih ulova;

(f)	pravovremeno stavlja na raspolaganje informacije koje zatraži Komisija ili Znanstveno vijeće;

(g)

ne dovodeći u pitanje jurisdikciju države zastave, u najvećoj mogućoj mjeri poduzima radnje ili surađuje s ostalim ugovornim strankama s ciljem da njezini državljani i ribarska plovila koja posjeduju njezini državljani ili njima upravljaju obavljajući ribolovne aktivnosti, poštuju odredbe ove Konvencije i mjere očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija; i

(h)

ne dovodeći u pitanje jurisdikciju države zastave, u najvećoj mogućoj mjeri i kad ima dostupne relevantne informacije, odmah iscrpno istražuje i bez odgađanja izvješćuje o radnjama koje je poduzela kao odgovor na svaki navodni ozbiljni prekršaj Konvencije ili bilo kakvih mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija, koji su počinili njezini državljani ili strana ribarska plovila koja posjeduju ili njima upravljaju njezini državljani.

2. Svaka obalna država ugovorna stranka Komisiji redovito podnosi opis radnji, uključujući provedbene radnje koje je poduzela za očuvanje i upravljanje migratornim ribljima vrstama u vodama pod njezinom jurisdikcijom u području pod primjenom Konvencije.

Članak XI.

Dužnosti države zastave

1. Svaka ugovorna stranka osigurava da ribarska plovila koja imaju pravo ploviti pod njezinom zastavom:

(a)	poštuju odredbe ove Konvencije i mjere očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija, te da ta plovila ne sudjeluju ni u kakvoj aktivnosti koja šteti učinkovitosti navedenih mjera;

(b)	ne obavljaju nedopuštene ribolovne aktivnosti unutar područja pod državnom jurisdikcijom u području pod primjenom Konvencije; i

(c)	ne sudjeluju u ribolovnim aktivnostima u regulatornom području osim ako ih dotična ugovorna stranka nije ovlastila za to.

2. Svaka ugovorna stranka:

(a)	suzdržava se od ovlašćivanja ribarskih plovila, koja imaju pravo ploviti pod njezinom zastavom, da sudjeluju u ribolovnim aktivnostima u regulatornom području osim ako ne može učinkovito provesti svoje odgovornosti u vezi s tim plovilima u skladu s ovom Konvencijom i međunarodnim pravom;

(b)	vodi evidenciju ribarskih plovila koja imaju pravo ploviti pod njezinom zastavom i koja je ovlastila na lov ribolovnih resursa u regulatornom području, te osigurava da se te informacije, koje određuje Komisija, bilježe;

(c)	razmjenjuje informacije iz evidencije iz podstavka (b) u skladu s postupcima koje određuje Komisija;

(d)	u skladu s postupcima koje je donijela Komisija, odmah iscrpno istražuje i bez odgađanja izvješćuje o radnjama koje je poduzela kao odgovor na navodni prekršaj mjera koje je donijela Komisija od strane plovila koje ima pravo ploviti pod njezinom zastavom; i

(e)	s obzirom na navodni prekršaj iz podstavka (d) osigurava bez odgađanja poduzimanje odgovarajućih provedbenih radnji i pokretanje upravnog ili sudskog postupka u skladu sa svojim zakonima.

3. Provedbene radnje poduzete ili sankcije izvršene u skladu s podstavkom 2. (e), primjereno su stroge da učinkovito osiguraju usklađenost, odvraćaju od daljnjih prekršaja i da prijestupnicima uskrate koristi nastale iz njihovih nezakonitih aktivnosti.

Članak XII.

Dužnosti države luke

1. Radnje koje država luka ugovorna stranka poduzima u skladu s ovom Konvencijom, u potpunosti poštuju njezina prava i dužnosti prema međunarodnom pravu radi promicanja učinkovitosti mjera očuvanja i upravljanja, koje je donijela Komisija.

2. Svaka država luka ugovorna stranka provodi mjere u vezi s inspekcijom u luci, koje je donijela Komisija.

3. Ni jedan stavak ovog članka ne utječe na suverenitet ugovorne stranke nad lukama na njezinom državnom području.

Članak XIII.

Donošenje odluka Komisije

1. U pravilu se odluke u Komisiji donose konsenzusom. U svrhu iz ovog članka, ‚konsenzus’ znači izostanak bilo kakvog formalnog prigovora u vrijeme donošenja odluke.

2. Ako predsjednik smatra da su iscrpljeni svi napori da se postigne konsenzus, odluke Komisije, osim gdje je drukčije predviđeno, donose se dvotrećinskom većinom glasova svih prisutnih ugovornih stranaka koje glasaju pozitivno ili negativno, pod uvjetom da se s glasovanjem ne započinje ako nema kvoruma koji čine dvije trećine ugovornih stranaka. Svaka ugovorna stranka ima jedan glas.

Članak XIV.

Provedba odluka Komisije

1. Svaka mjera koju je Komisija donijela u skladu s člankom VI. stavcima 8. i 9. postaje obvezujuća za svaku ugovornu stranku na sljedeći način:

(a)	izvršni tajnik u roku od pet radnih dana od donošenja šalje mjeru svim ugovornim strankama, navodeći datum slanja za potrebe primjene stavka 2.; i

(b)	u skladu sa stavkom 2., osim ako je u mjeri drukčije određeno, mjera postaje obvezujuća za sve ugovorne stranke 60 dana od datuma slanja.

2. Ako bilo koja ugovorna stranka uloži prigovor na mjeru, šaljući ga izvršnom tajniku u roku od 60 dana od datuma slanja koji je određen u podstavku 1. (a), svaka druga ugovorna stranka može učiniti jednako prije isteka dodatnog 20-dnevnog roka ili u roku od 15 dana od datuma slanja koji je određen u obavijesti ugovornim strankama o prigovoru, uloženom u dodatnom 20-dnevnom roku, ovisno što je kasnije. Mjera zatim postaje obvezujuća za svaku ugovornu stranku, osim za onu koja je uložila prigovor. Međutim, ako je na kraju tog produženog roka ili rokova prigovore uložila većina ugovornih stranaka i pri njima ostala, mjera ne postaje obvezujuća, osim ako se unatoč tome neke ili sve ugovorne stranke međusobno slože da mjerom budu vezane na dogovoreni datum.

3. Svaka ugovorna stranka koja je uložila prigovor može ga bilo kada povući, te mjera zatim za nju postaje obvezujuća.

(a)	Bilo kada po isteku godine dana od datuma na koji je mjera stupila na snagu, svaka ugovorna stranka može obavijestiti izvršnog tajnika o svojoj namjeri da ne bude vezana mjerom i, ako tu obavijest ne povuče, mjera prestaje za nju biti obvezujuća po završetku godine dana od datuma kad je izvršni tajnik primio navedenu obavijest.
(b)	Bilo kada nakon što je mjera prestala biti obvezujuća za ugovornu stranku u skladu s podstavkom (a), mjera prestaje biti obvezujuća za svaku drugu ugovornu stranku na datum kad izvršni tajnik primi obavijest o njezinoj namjeri da ne bude vezana.

5. Svaka ugovorna stranka koja je uložila prigovor na mjeru u skladu sa stavkom 2. ili pružila obavijest o svojoj namjeri da ne bude vezana mjerom u skladu sa stavkom 4., u isto vrijeme objašnjava razloge za poduzimanje te radnje. U objašnjenju navodi smatra li ona mjeru nedosljednom odredbama ove Konvencije ili da mjera Konvenciju neopravdano formalno ili stvarno diskriminira. Objašnjenje također uključuje izjavu o radnjama koje ona namjerava poduzeti nakon prigovora ili obavijesti, uključujući opis alternativnih mjera koje namjerava poduzeti ili ih je poduzela za očuvanje i upravljanje relevantnim ribolovnim resursima, u skladu s ciljem ove Konvencije.

6. Izvršni tajnik odmah obavješćuje svaku ugovornu stranku o:

(a)	primitku ili povlačenju svakog prigovora u skladu sa stavkom 2. ili 3.;

(b)	datumu na koji svaka mjera postaje obvezujuća u skladu sa stavkom 1.;

(c)	primitku svake obavijesti u skladu sa stavkom 4.; i

(d)	svakom objašnjenju i opisu alternativnih mjera koje je primio u skladu sa stavkom 5.

7. Svaka ugovorna stranka koja se poziva na postupak utvrđen u stavcima 2., 4. ili 5., može istodobno podnijeti predmet u postupak pred ad hoc odborom. Prilog II. se primjenjuje mutatis mutandis.

8. Ako ugovorna stranka ne podnese predmet u postupak pred ad hoc odborom u skladu sa stavkom 7., Komisija odlučuje jednostavnom većinom glasova putem pošte hoće li objašnjenje dotične ugovorne stranke, u skladu sa stavkom 5., podnijeti u navedeni postupak. Ako Komisija odluči da podnese predmet u takav postupak, Prilog II. se primjenjuje mutatis mutandis.

9. Ako Komisija, u skladu sa stavkom 8., odluči da neće podnijeti predmet u postupak pred ad hoc odborom, svaka ugovorna stranka može zatražiti sastanak Komisije radi razmatranja mjere koju je usvojila Komisija i objašnjenja sastavljenog u skladu sa stavkom 5.

10. Ad hoc odbor, koji je sastavljen na temelju stavka 7. ili 8., razmatra objašnjenje sastavljeno u skladu sa stavkom 5. i mjeru na koju se objašnjenje odnosi, te daje preporuke Komisiji o sljedećem:

(a)	je li objašnjenje ugovorne stranke, sastavljeno u skladu sa stavkom 5., dobro utemeljeno i ako jest, treba li mjeru sukladno tome promijeniti ili ukinuti, ili nalazi li da objašnjenje nije dobro utemeljeno, te treba li mjeru zadržati; i

(b)	jesu li alternativne mjere u objašnjenju ugovorne stranke, sastavljenom u skladu sa stavkom 5., usklađene s ciljem ove Konvencije i čuvaju li se pomoću njih pripadajuća prava svih ugovornih stranaka.

11. Najkasnije 30 dana od završetka postupka pred ad hoc odborom na temelju ovog članka, Komisija se sastaje da razmotri preporuke ad hoc odbora.

12. Kad je postupak utvrđen u stavcima 7. do 11. zaključen, svaka se ugovorna stranka može pozvati na postupak za rješavanje spora utvrđen u članku XV.

Članak XV.

Rješavanje sporova

1. Ugovorne stranke surađuju s ciljem sprečavanja sporova.

2. Ako se između dviju ili više ugovornih stranaka pojavi spor u vezi s tumačenjem ili primjenom ove Konvencije, uključujući objašnjenje iz članka XIV. stavka 5., radnje koje je poduzela ugovorna stranka nakon prigovora uloženog u skladu s člankom XIV. stavkom 2. ili obavijest u skladu s člankom XIV. stavkom 4., navedene ugovorne stranke, dalje u tekstu ‚ugovorne stranke u sporu’, nastoje spor riješiti pregovorima, istragom, nagodbom, mirenjem, arbitražom, sudskom nagodbom, postupkom pred ad hoc odborom ili na drugi miroljubivi način po njihovom izboru.

3. Ako se spor odnosi na tumačenje ili primjenu mjere koju je donijela Komisija na temelju članka VI. stavka 8. i 9. ili na pitanja povezana s tim, uključujući objašnjenje iz članka XIV. stavka 5., radnje koje je poduzela ugovorna stranka u sporu nakon prigovora uloženog u skladu s člankom XIV. stavkom 2. ili obavijest u skladu s člankom XIV. stavkom 4., ugovorne stranke u sporu mogu podnijeti spor u neobvezujući postupak pred ad hoc odborom, u skladu s Prilogom II.

4. Ako je spor podnesen u postupak pred ad hoc odborom, ad hoc odbor se prvom prilikom savjetuje s ugovornim strankama u sporu radi žurnog rješavanja spora. Ad hoc odbor predočuje izvješće ugovornim strankama u sporu i preko izvršnog tajnika ostalim ugovornim strankama. U izvješće su uključene sve preporuke koje ad hoc odbor smatra prikladnim za rješavanje spora.

5. Ako ugovorne stranke u sporu prihvate preporuke ad hoc odbora, one u roku od 14 dana po primitku izvješća ad hoc odbora obavješćuju sve ostale ugovorne stranke preko izvršnog tajnika o radnjama koje namjeravaju poduzeti s obzirom na provedbu preporuka. Zatim se preporuke ad hoc odbora mogu proslijediti na razmatranje Komisiji, u skladu s odgovarajućim postupcima.

6. Ako nakon preporuka ad hoc odbora nije postignuto rješenje spora, svaka ugovorna stranka u sporu može podnijeti spor u obvezan postupak kojim se podrazumijevaju obvezujuće odluke, u skladu s odjeljkom 2. dijela XV. Konvencije iz 1982. ili dijelom VIII. Sporazuma iz 1995.

7. Ako su se ugovorne stranke u sporu dogovorile da podnesu spor u postupak pred ad hoc odborom, u isto se vrijeme mogu dogovoriti da privremeno primijene relevantnu mjeru koju je donijela Komisija, dok nije predočeno izvješće ad hoc odbora, osim ako spor nisu riješile na drugi način.

8. Ako se ugovorne stranke u sporu ne mogu dogovoriti ni o kakvom miroljubivom načinu rješavanja spora iz stavka 2. niti mogu drukčije postići rješenje, spor se na zahtjev jedne od njih podnosi u obvezan postupak kojim se podrazumijevaju obvezujuće odluke, u skladu s odjeljkom 2. dijela XV. Konvencije iz 1982. ili dijelom VIII. Sporazuma iz 1995.

9. Kad se pozovu na obvezan postupak kojim se podrazumijevaju obvezujuće odluke, ugovorne stranke u sporu, osim ako se ne dogovore drukčije, privremeno primjenjuju svaku preporuku ad hoc odbora, u skladu sa stavkom 4. ili, prema potrebi, u skladu s člankom XIV. stavkom 10. One nastavljaju s primjenom navedenih privremenih mjera ili rješenja istog učinka o kojima su se dogovorile, sve dok sud koji ima nadležnost nad sporom ne odredi privremene mjere ili donese odluku ili sve do isteka dotične mjere.

10. Odredbe o obavijesti iz stavka 5. primjenjuju se mutatis mutandis s obzirom na privremene mjere primijenjene u skladu sa stavkom 7. ili određene u skladu sa stavkom 9. ili s obzirom na odluku suda kojemu je spor bio podnesen.

11. Sud ili ad hoc odbor kojemu je spor bio podnesen, u skladu s ovim člankom primjenjuje relevantne odredbe ove Konvencije, Konvencije iz 1982., Sporazuma iz 1995., opće prihvaćene standarde za očuvanje i upravljanje živim resursima i druga pravila međunarodnoga prava koja nisu nespojiva s ovom Konvencijom s obzirom na postizanje cilja ove Konvencije.

12. Nijedna odredba ove Konvencije se ne tumači ili obrazlaže tako da se ugovorna stranka u sporu, kao država ugovorna stranka Konvencije iz 1982., spriječi u podnošenju spora u obvezan postupak kojim se podrazumijevaju obvezujuće odluke, protiv druge države ugovorne stranke, u skladu s odjeljkom 2. dijela XV. Konvencije iz 1982., ili kao država ugovorna stranka Sporazuma iz 1995. u podnošenju spora u obvezan postupak kojim se podrazumijevaju obvezujuće odluke, protiv druge države ugovorne stranke, u skladu s člankom 30. Sporazuma iz 1995.

Članak XVI.

Suradnja sa strankama koje nisu ugovorne

1. Ako plovilo koje ima pravo ploviti pod zastavom stranke koja nije ugovorna sudjeluje u ribolovnim aktivnostima u regulatornom području, Komisija zahtijeva od države zastave potpunu suradnju s organizacijom tako da postane ugovorna stranka ili da se složi s primjenom mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija.

2. Ugovorne stranke:

(a)	razmjenjuju informacije o ribolovnim aktivnostima u regulatornom području onih plovila koja imaju pravo ploviti pod zastavom stranke koja nije ugovorna i informacije o svakoj radnji koje su one poduzele kao odgovor na takve ribolovne aktivnosti;

(b)	poduzimaju mjere u skladu s ovom Konvencijom i međunarodnim pravom za prekidanje ribolovnih aktivnosti plovila koja imaju pravo ploviti pod zastavom stranke koja nije ugovorna i koja štete učinkovitosti mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija;

(c)	savjetuju stranke koje nisu ugovorne u ovoj Konvenciji o svim ribolovnim aktivnostima njihovih državljana ili plovila koja imaju pravo ploviti pod njihovom zastavom i koji štete učinkovitosti mjera očuvanja i upravljanja koje je donijela Komisija; i

(d)	traže suradnju sa svim strankama koje nisu ugovorne za koje je bilo utvrđeno da uvoze, izvoze ili ponovno izvoze proizvode ribarstva nastale u ribolovnim aktivnostima u području pod primjenom Konvencije.

Članak XVII.

Suradnja s ostalim organizacijama

Organizacija:

(a)	prema potrebi surađuje, u pitanjima od uzajamnog interesa s Organizacijom Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, s drugim specijaliziranim agencijama Ujedinjenih naroda i s drugim relevantnim organizacijama;

(b)

nastoji razviti odnose suradnje i radi toga može sklapati sporazume s međunarodnim organizacijama koje mogu doprinijeti njezinom radu i imaju nadležnost osigurati dugoročno očuvanje i održivi razvoj živih resursa i njihovih ekosustava. Može pozvati takve organizacije da pošalju promatrače na njezine sastanke ili na sastanke njezinih pomoćnih tijela; također prema potrebi može tražiti sudjelovanje na sastancima tih organizacija i

(c)	surađuje s ostalim relevantnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom, primajući na znanje njihove mjere očuvanja i upravljanja.

Članak XVIII.

Pregled

Komisija periodično pokreće preglede i ocjenjuje prikladnost odredaba ove Konvencije i prema potrebi predlaže načine za jačanje njihove biti i metoda provedbe za rješavanje svih problema u postizanju cilja ove Konvencije.

Članak XIX.

Prilozi

Prilozi čine sastavni dio ove Konvencije i, osim ako izričito nije drukčije predviđeno, uputa na ovu Konvenciju uključuje uputu na priloge.

Članak XX.

Dobra vjera i zloporaba prava

Ugovorne stranke u dobroj vjeri ispunjavaju obveze iz ove Konvencije te ostvaruju prava priznata ovom Konvencijom na način kojim se pravo neće zloporabiti.

Članak XXI.

Veza s drugim sporazumima

1. Ovom se Konvencijom ne mijenjaju prava i obveze ugovornih stranaka koji proizlaze iz drugih sporazuma, koji su u skladu s ovom Konvencijom, i ne utječu na uživanje prava ili ostvarenje obveza drugih ugovornih stranaka na temelju ove Konvencije.

2. Nijedna odredba ove Konvencije ne dovodi u pitanje prava, jurisdikciju i dužnosti ugovornih stranaka prema Konvenciji iz 1982. ili Sporazumu iz 1995. Ova se Konvencija tumači i primjenjuje u kontekstu i na način sukladan Konvenciji iz 1982. i Sporazumu iz 1995.

Članak XXII.

Izmjene Konvencije

1. Svaka ugovorna stranka može predložiti izmjene ove Konvencije, koje razmatra i po njima djeluje Komisija na godišnjem ili posebnom sastanku. Svaki se takav prijedlog šalje izvršnom tajniku najmanje 90 dana prije sastanka na kojem se predlaže djelovanje, a izvršni tajnik odmah prosljeđuje prijedlog svakoj ugovornoj stranci.

2. Za donošenje predložene izmjene potrebna je tročetvrtinska većina glasova svih ugovornih stranaka. Tekst svake tako donesene izmjene depozitar prosljeđuje svakoj ugovornoj stranci.

3. Izmjena za sve ugovorne stranke stupa na snagu 120 dana od datuma slanja navedenog u obavijesti depozitara o primitku pisane obavijesti o odobrenju tri četvrtine svih ugovornih stranaka, osim ako unutar 90 dana od datuma slanja navedenog u obavijesti depozitara o takvom primitku, bilo koja druga ugovorna stranka obavijesti depozitara da ima prigovor na izmjenu, a u tom slučaju izmjena ne stupa na snagu ni za jednu ugovornu stranku. Svaka ugovorna stranka koja je prigovorila na izmjenu može bilo kada povući taj prigovor. Ako su svi prigovori na izmjenu, koju je odobrilo tri četvrtine svih ugovornih stranaka, povučeni, izmjena stupa na snagu za sve ugovorne stranke 120 dana od datuma slanja navedenog u obavijesti depozitara o primitku posljednjeg povlačenja.

4. Za svaku stranku koja postaje ugovorna stranka u Konvenciji nakon što je izmjena donesena u skladu sa stavkom 2., smatra se da je odobrila navedenu izmjenu.

5. Depozitar pravodobno obavješćuje sve ugovorne stranke o primitku obavijesti o odobrenju izmjena, primitku obavijesti o prigovoru ili povlačenju prigovora i o stupanju izmjena na snagu.

6. Neovisno o stavcima 1. do 5., Komisija može dvotrećinskom većinom glasova svih ugovornih stranaka:

(a)	uzimajući u obzir savjet Znanstvenog vijeća, ako to smatra potrebnim u namjenu upravljanja, podijeliti regulatorno područje na znanstvena i statistička potpodručja, regulatorne odjele i pododjele, prema potrebi. Granice svih potpodručja, odjela i pododjela utvrđuju se u Prilogu I.;

(b)	na zahtjev Znanstvenog vijeća, ako to smatra potrebnim za upravljačke, znanstvene ili statističke namjene, mijenjati granice znanstvenih i statističkih potpodručja, odjela i pododjela, utvrđene u Prilogu I., pod uvjetom da se svaka obalna država na koju se to odnosi slaže s takvim djelovanjem.”

Članak 4.

Članak XXII. renumerira se kao članak XXIII.

Članak 5.

Članak XXIII. briše se.

Članak 6.

Članci XXIV. i XXV. brišu se i zamjenjuju sljedećim novim člancima:

„Članak XXIV.

Otkaz

1. Ugovorna stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obaviješću depozitaru do 30. lipnja svake godine ili na taj datum. Otkaz proizvodi učinak 31. prosinca iste godine. Depozitar bez odgađanja o tome obavješćuje sve ostale ugovorne stranke.

2. Svaka druga ugovorna stranka zatim može pisanom obaviješću depozitaru, najkasnije 30 dana od dana obavijesti u skladu sa stavkom 1., također otkazati Konvenciju s učinkom od 31. prosinca iste godine. Depozitar bez odgađanja o tome obavješćuje sve ostale ugovorne stranke.

Članak XXV.

Registracija

1. Izvornik ove Konvencije polaže se kod Vlade Kanade koja dostavlja ovjerene preslike izvornika svim potpisnicima i svim ugovornim strankama.

2. Depozitar registrira ovu Konvenciju i sve njezine izmjene kod Tajništva Ujedinjenih naroda.”

Članak 7.

Prilozi I. i II. brišu se.

Članak 8.

Prilog III. briše se i zamjenjuje sljedećim dvama prilozima:

„

Prilog I. Konvenciji

Znanstvena i statistička potpodručja, odjeli i pododjeli

Znanstvena i statistička potpodručja, odjeli i pododjeli predviđeni člankom IV. ove Konvencije su sljedeći:

1. (a) Potpodručje 0

Dio područja pod primjenom Konvencije na jugu omeđen crtom koja se proteže prema istoku od točke na 61° 00′ sjeverne geografske širine i 65° 00′ zapadne geografske dužine do točke na 61° 00′ sjeverne geografske širine i 59° 00′ zapadne geografske dužine; otud u smjeru jugoistoka uzduž loksodrome do točke na 60° 12′ sjeverne geografske širine i 57° 13′ zapadne geografske dužine; otud na istoku omeđen nizom geodetskih crta koje povezuju sljedeće točke:

Broj točke	Geografska širina	Geografska dužina
1	60° 12,0′	57° 13,0′
2	61° 00,0′	57° 13,1′
3	62° 00,5′	57° 21,1′
4	62° 02,3′	57° 21,8′
5	62° 03,5′	57° 22,2′
6	62° 11,5′	57° 25,4′
7	62° 47,2′	57° 41,0′
8	63° 22,8′	57° 57,4′
9	63° 28,6′	57° 59,7′
10	63° 35,0′	58° 02,0′
11	63° 37,2′	58° 01,2′
12	63° 44,1′	57° 58,8′
13	63° 50,1′	57° 57,2′
14	63° 52,6′	57° 56,6′
15	63° 57,4′	57° 53,5′
16	64° 04,3′	57° 49,1′
17	64° 12,2′	57° 48,2′
18	65° 06,0′	57° 44,1′
19	65° 08,9′	57° 43,9′
20	65° 11,6′	57° 44,4′
21	65° 14,5′	57° 45,1′
22	65° 18,1′	57° 45,8′
23	65° 23,3′	57° 44,9′
24	65° 34,8′	57° 42,3′
25	65° 37,7′	57° 41,9′
26	65° 50,9′	57° 40,7′
27	65° 51,7′	57° 40,6′
28	65° 57,6′	57° 40,1′
29	66° 03,5′	57° 39,6′
30	66° 12,9′	57° 38,2′
31	66° 18,8′	57° 37,8′
32	66° 24,6′	57° 37,8′
33	66° 30,3′	57° 38,3′
34	66° 36,1′	57° 39,2′
35	66° 37,9′	57° 39,6′
36	66° 41,8′	57° 40,6′
37	66° 49,5′	57° 43,0′
38	67° 21,6′	57° 52,7′
39	67° 27,3′	57° 54,9′
40	67° 28,3′	57° 55,3′
41	67° 29,1′	57° 56,1′
42	67° 30,7′	57° 57,8′
43	67° 35,3′	58° 02,2′
44	67° 39,7′	58° 06,2′
45	67° 44,2′	58° 09,9′
46	67° 56,9′	58° 19,8′
47	68° 01,8′	58° 23,3′
48	68° 04,3′	58° 25,0′
49	68° 06,8′	58° 26,7′
50	68° 07,5′	58° 27,2′
51	68° 16,1′	58° 34,1′
52	68° 21,7′	58° 39,0′
53	68° 25,3′	58° 42,4′
54	68° 32,9′	59° 01,8′
55	68° 34,0′	59° 04,6′
56	68° 37,9′	59° 14,3′
57	68° 38,0′	59° 14,6′
58	68° 56,8′	60° 02,4′
59	69° 00,8′	60° 09,0′
60	69° 06,8′	60° 18,5′
61	69° 10,3′	60° 23,8′
62	69° 12,8′	60° 27,5′
63	69° 29,4′	60° 51,6′
64	69° 49,8′	60° 58,2′
65	69° 55,3′	60° 59,6′
66	69° 55,8′	61° 00,0′
67	70° 01,6′	61° 04,2′
68	70° 07,5′	61° 08,1′
69	70° 08,8′	61° 08,8′
70	70° 13,4′	61° 10,6′
71	70° 33,1′	61° 17,4′
72	70° 35,6′	61° 20,6′
73	70° 48,2′	61° 37,9′
74	70° 51,8′	61° 42,7′
75	71° 12,1′	62° 09,1′
76	71° 18,9′	62° 17,5′
77	71° 25,9′	62° 25,5′
78	71° 29,4′	62° 29,3′
79	71° 31,8′	62° 32,0′
80	71° 32,9′	62° 33,5′
81	71° 44,7′	62° 49,6′
82	71° 47,3′	62° 53,1′
83	71° 52,9′	63° 03,9′
84	72° 01,7′	63° 21,1′
85	72° 06,4′	63° 30,9′
86	72° 11,0′	63° 41,0′
87	72° 24,8′	64° 13,2′
88	72° 30,5′	64° 26,1′
89	72° 36,3′	64° 38,8′
90	72° 43,7′	64° 54,3′
91	72° 45,7′	64° 58,4′
92	72° 47,7′	65° 00,9′
93	72° 50,8′	65° 07,6′
94	73° 18,5′	66° 08,3′
95	73° 25,9′	66° 25,3′
96	73° 31,1′	67° 15,1′
97	73° 36,5′	68° 05,5′
98	73° 37,9′	68° 12,3′
99	73° 41,7′	68° 29,4′
100	73° 46,1′	68° 48,5′
101	73° 46,7′	68° 51,1′
102	73° 52,3′	69° 11,3′
103	73° 57,6′	69° 31,5′
104	74° 02,2′	69° 50,3′
105	74° 02,6′	69° 52,0′
106	74° 06,1′	70° 06,6′
107	74° 07,5′	70° 12,5′
108	74° 10,0′	70° 23,1′
109	74° 12,5′	70° 33,7′
110	74° 24,0′	71° 25,7′
111	74° 28,6′	71° 45,8′
112	74° 44,2′	72° 53,0′
113	74° 50,6′	73° 02,8′
114	75° 00,0′	73° 16,3′
115	75° 05′	73° 30′

i otud ravno prema sjeveru do paralele na 78° 10′ sjeverne geografske širine; te na zapadu omeđen crtom koja započinje na 61° 00′ sjeverne geografske širine i 65° 00′ zapadne geografske dužine te koja se proteže u smjeru sjeverozapada uzduž loksodrome do obale otoka Baffin kod East Bluffa (61° 55′ sjeverne geografske širine i 66° 20′ zapadne geografske dužine); te otud u smjeru sjevera uzduž obale otoka Baffin, Bylot, Devon i Ellesmere te po 80. meridijanu zapadne geografske dužine u vodama između ovih otoka do 78° 10′ sjeverne geografske širine; te omeđen na sjeveru paralelom sjeverne geografske širine 78° 10′.

1. (b) Potpodručje 0 sastoji se od dva odjela:

Odjel 0-A

Dio potpodručja koji se prostire sjeverno od paralele na 66° 15′ sjeverne geografske širine;

Odjel 0-B

Dio potpodručja koji se prostire južno od paralele na 66° 15′ sjeverne geografske širine.

2. (a) Potpodručje 1

Dio područja pod primjenom Konvencije koji se prostire istočno od potpodručja 0 te sjeverno i istočno od loksodrome koja povezuje točku na 60° 12′ sjeverne geografske širine i 57° 13′ zapadne geografske dužine s točkom na 52° 15′ sjeverne geografske širine i 42° 00′ zapadne geografske dužine.

2. (b) Potpodručje 1 sastoji se od šest odjela:

Odjel 1 A

Dio potpodručja koji se prostire sjeverno od paralele na 68° 50′ sjeverne geografske širine (Qasigiannguit);

Odjel 1 B

Dio potpodručja koji se prostire između paralele na 66° 15′ sjeverne geografske širine (pet nautičkih milja sjeverno od Umanarsugssuaka) i paralele na 68° 50′ sjeverne geografske širine (Qasigiannguit);

Odjel 1 C

Dio potpodručja koji se prostire između paralele na 64° 15′ sjeverne geografske širine (oko 4 nautičke milje sjeverno od Nuuka) i paralele na 66° 15′ sjeverne geografske širine (oko 5 nautičkih milja sjeverno od Umanarsugssuaka);

Odjel 1 D

Dio potpodručja koji se prostire između paralele na 62° 30′ sjeverne geografske širine (Paamiut Glacier) i paralele na 64° 15′ sjeverne geografske širine (oko 4 nautičke milje sjeverno od Nuuka);

Odjel 1 E

Dio potpodručja koji se prostire između paralele na 60° 45′ sjeverne geografske širine (Cape Desolation) i paralele na 62° 30′ sjeverne geografske širine (Paamiut Glacier);

Odjel 1 F

Dio potpodručja koji se prostire južno od paralele na 60° 45′ sjeverne geografske širine (Cape Desolation).

3. (a) Potpodručje 2

Dio područja pod primjenom Konvencije koji se prostire istočno od meridijana na 64° 30′ zapadne geografske dužine na području tjesnaca Hudson Strait, južno od potpodručja 0, južno i zapadno od potpodručja 1 te sjeverno od paralele 52° 15′ sjeverne geografske širine.

3. (b) Potpodručje 2 sastoji se od tri odjela:

Odjel 2 G

Dio potpodručja koji se prostire sjeverno od paralele na 57° 40′ sjeverne geografske širine (Cape Mugford);

Odjel 2 H

Dio potpodručja koji se prostire između paralele na 55° 20′ sjeverne geografske širine (Hopedale) i paralele na 57° 40′ sjeverne geografske širine (Cape Mugford);

Odjel 2 J

Dio potpodručja koji se prostire južno od paralele na 55° 20′ sjeverne geografske širine (Hopedale).

4. (a) Potpodručje 3

Dio područja pod primjenom Konvencije koji se prostire južno od paralele na 52° 15′ sjeverne geografske širine te istočno od linije koja se proteže prema sjeveru od Cape Baulda do sjeverne obale Newfoundlanda do 52° 15′ sjeverne geografske širine; sjeverno od paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine; te istočno i sjeverno od loksodrome koja započinje na 39° 00′ sjeverne geografske širine 50° 00′ zapadne geografske dužine te koja se proteže u smjeru sjeverozapada i prolazi kroz točku na 43° 30′ sjeverne geografske širine 55° 00′ zapadne geografske dužine u smjeru točke na 47° 50′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine dok ne presiječe ravnu crtu koja povezuje Cape Ray 47° 37,0′ sjeverne geografske širine 59° 18,0′ zapadne geografske dužine na obali Newfoundlanda s rtom Cape North 47° 02,0′ sjeverne geografske širine 60° 25,0′ zapadne geografske dužine na otoku Cape Breton; otud u smjeru sjeveroistoka uzduž spomenute crte do rta Cape Ray, 47° 37,0′ sjeverne geografske širine 59° 18,0′ zapadne geografske dužine.

4. (b) Potpodručje 3 sastoji se od šest odjela:

Odjel 3 K

Dio potpodručja koji se prostire sjeverno od paralele na 49° 15′ sjeverne geografske širine (Cape Freels, Newfoundland);

Odjel 3 L

Dio potpodručja koji se prostire između obale Newfoundlanda od Cape Freels do Cape St. Mary te u crti koja je opisana kako slijedi: započinje u Cape Freelsu, otud prema istoku do meridijana na 46° 30′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do paralele na 46° 00′ sjeverne geografske širine, zatim prema zapadu do meridijana na 54° 30′ zapadne geografske dužine, otud uzduž loksodrome do rta Cape St. Mary u Newfoundlandu.

Odjel 3 M

Dio potpodručja koji se prostire južno od paralele na 49° 15′ sjeverne geografske širine te istočno od meridijana na 46° 30′ zapadne geografske dužine;

Odjel 3 N

Dio potpodručja koji se prostire južno od paralele na 46° 00′ sjeverne geografske širine te između meridijana na 46° 30′ zapadne geografske dužine i meridijana na 51° 00′ zapadne geografske dužine;

Odjel 3 O

Dio potpodručja koji se prostire južno od paralele na 46° 00′ sjeverne geografske širine te između meridijana na 51° 00′ zapadne geografske dužine i meridijana na 54° 30′ zapadne geografske dužine;

Odjel 3 P

Dio potpodručja koji se prostire južno od obale Newfoundlanda te zapadno od crte koja ide od rta Cape St. Mary u Newfoundlandu do točke na 46° 00′ sjeverne geografske širine 54° 30′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do granice potpodručja;

Odjel 3 P dijeli se na dva pododjela:

3 Pn – sjeverozapadni pododjel – dio odjela 3 P koji se prostire sjeverozapadno od crte koja se proteže od 47° 30,7′ sjeverne geografske širine 57° 43,2′ zapadne geografske dužine u Newfoundlandu, otprilike jugozapadno do točke na 46° 50,7′ sjeverne geografske širine i 58° 49,0′ zapadne geografske dužine;

3 Ps – jugoistočni pododjel – dio odjela 3 P koji se prostire jugoistočno od crte koja je utvrđena za pododjel 3 Pn.

5. (a) Potpodručje 4

Dio područja pod primjenom Konvencije koji se prostire sjeverno od paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine, zapadno od potpodručja 3, te istočno od crte koja je opisana kako slijedi:

započinje na krajnjoj točki međunarodne granice između Sjedinjenih Američkih Država i Kanade u Grand Manan Channelu u točki na 44° 46′ 35,346″ sjeverne geografske širine 66° 54′ 11,253″ zapadne geografske dužine; otud prema jugu do paralele na 43° 50′ sjeverne geografske širine; otud prema zapadu do meridijana na 67° 24′ 27,24″ zapadne geografske dužine; otud uzduž geodetske crte u smjeru jugozapada do točke na 42° 53′ 14″ sjeverne geografske širine i 67° 44′ 35″ zapadne geografske dužine; otud uzduž geodetske crte u smjeru jugoistoka do točke na 42° 31′ 08″ sjeverne geografske širine i 67° 28′ 05″ zapadne geografske dužine; otud uzduž geodetske crte do točke na 42° 20′ sjeverne geografske širine i 67° 18′ 13,15″ zapadne geografske dužine;

otud ravno prema istoku do točke na 66° 00′ zapadne geografske dužine; otud uzduž loksodrome u smjeru jugoistoka do točke na 42° 00′ sjeverne geografske širine i 65° 40′ zapadne geografske dužine; otud prema jugu do paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine.

5. Potpodručje 4. dijeli se na šest odjela:

Odjel 4 R

Dio potpodručja koji se prostire između obale Newfoundlanda od Cape Baulda do Cape Raya te crte koja je opisana kako slijedi: započinje na Cape Bauldu, otud prema sjeveru do paralele na 52° 15′ sjeverne geografske širine, otud prema zapadu do obale Labradora, otud uzduž obale Labradora do krajnje točke granice između Labradora i Quebeca, otud uzduž loksodrome u smjeru jugozapada do točke na 49° 25′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do točke na 47° 50′ sjeverne geografske širine, 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud uzduž loksodrome u smjeru jugoistoka do točke u kojoj granica potpodručja 3 siječe ravnu crtu koja povezuje Cape North u Novoj Scotiji s Cape Ray u Newfoundlandu, otud do Cape Ray u Newfoundlandu;

Odjel 4 S

Dio potpodručja koji se prostire između južne obale Quebeca od krajnje točke granice između Labradora i Quebeca do Pte. des Monts i crte koja je opisana kako slijedi: započinje na Pte. des Monts, otud prema istoku do točke na 49° 25′ sjeverne geografske širine 64° 40′ zapadne geografske dužine, otud uzduž loksodrome u smjeru istoka-jugoistoka do točke na 47° 50′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema sjeveru do točke na 49° 25′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud uzduž loksodrome u smjeru sjeveroistoka do krajnje točke granice između Labradora i Quebeca;

Odjel 4 T

Dio potpodručja koji se prostire između obala Nove Scotije, New Brunswicka i Quebeca od Cape Northa do Pte. des Monts i crte koja je opisana kako slijedi: započinje u Pte. des Monts, otud prema istoku do točke na 49° 25′ sjeverne geografske širine 64° 40′ zapadne geografske dužine, otud uzduž loksodrome u smjeru istoka-jugoistoka do točke na 47° 50′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud uzduž loksodrome u smjeru juga do Cape Northa u Novoj Scotiji;

Odjel 4 V

Dio potpodručja koji se prostire između obale Nove Scotije između Cape Northa i Fourchua i crte koja je opisana kako slijedi: započinje u Fourchuu, otud uzduž loksodrome u smjeru istoka do točke na 45° 40′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu uzduž meridijana na 60° 00′ zapadne geografske dužine do paralele na 44° 10′ sjeverne geografske širine, otud prema istoku do meridijana na 59° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine, otud prema istoku do točke gdje se granica između potpodručja 3 i 4 sastaje s paralelom na 39° 00′ sjeverne geografske širine, otud uzduž granice između potpodručja 3 i 4 i crte koja se nastavlja u smjeru sjeverozapada do točke na 47° 50′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, te otud uzduž loksodrome u smjeru juga do Cape Northa u Novoj Scotiji;

Odjel 4 V dijeli se na dva pododjela:

4 Vn – sjeverni pododjel – dio odjela 4 V koji se prostire sjeverno od paralele na 45° 40′ sjeverne geografske širine;

4 Vs – južni pododjel - dio odjela 4 V koji se prostire južno od paralele na 45° 40′ sjeverne geografske širine.

Odjel 4 W

Dio potpodručja koji se prostire između obale Nove Scotije od Halifaxa do Fourchua i crte koja je opisana kako slijedi: započinje u Fourchuu, otud uzduž loksodrome u smjeru istoka do točke na 45° 40′ sjeverne geografske širine 60° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu uzduž meridijana na 60° 00′ zapadne geografske dužine do paralele na 44° 10′ sjeverne geografske širine, otud prema istoku do meridijana na 59° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine, otud prema zapadu do meridijana na 63° 20′ zapadne geografske dužine, otud prema sjeveru do točke na tom meridijanu na 44° 20′ sjeverne geografske širine, otud uzduž loksodrome u smjeru sjeverozapada do Halifaxa u Novoj Scotiji;

Odjel 4 X

Dio potpodručja koji se prostire između zapadne granice potpodručja 4. te obale New Brunswicka i Nove Scotije od krajnje točke granice između New Brunswicka i države Maine do Halifaxa i crte koja je opisana kako slijedi: započinje u Halifaxu, otud uzduž loksodrome u smjeru jugoistoka do točke na 44° 20′ sjeverne geografske širine 63° 20′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine, i otud prema zapadu do meridijana na 65° 40′ zapadne geografske dužine.

6. (a) Potpodručje 5

Dio područja pod primjenom Konvencije koji se prostire zapadno od zapadne granice potpodručja 4, sjeverno od paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine i istočno od meridijana na 71° 40′ zapadne geografske dužine.

6. (b) Potpodručje 5 sastoji se od dva odjela:

Odjel 5 Y

Dio potpodručja koji se prostire između obale država Maine, New Hampshire i Massachusetts od granice između države Maine i New Brunswicka do 70° 00′ zapadne geografske dužine na rtu Cape Cod (na približno 42° sjeverne geografske širine) i crte koja je opisana kako slijedi: započinje u točki na rtu Cape Cod na 70° 00′ zapadne geografske dužine (na približno 42° sjeverne geografske širine), otud prema sjeveru do 42° 20′ sjeverne geografske širine, otud prema istoku do 67° 18′ 13,15″ zapadne geografske dužine na granici potpodručja 4 i 5; otud uzduž te granice do granice između Kanade i Sjedinjenih Američkih Država;

Odjel 5 Z

Dio potpodručja koji se prostire južno i istočno od odjela 5 Y.

Odjel 5 Z dijeli se na dva pododjela: istočni pododjel i zapadni pododjel opisani kako slijedi:

5 Ze – istočni pododjel – dio odjela 5 Z koji se prostire istočno od meridijana na 70° 00′ zapadne geografske dužine;

5 Zw – zapadni pododjel – dio odjela 5 Z koji se prostire zapadno od meridijana na 70° 00′ zapadne geografske dužine.

7. (a) Potpodručje 6

Dio područja pod primjenom Konvencije omeđen crtom koja započinje u točki na obali Rhode Islanda na 71° 40′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do 39° 00′ sjeverne geografske širine, otud prema istoku na 42° 00′ zapadne geografske dužine, otud prema jugu do 35° 00′ sjeverne geografske širine, otud prema zapadu do obale Sjeverne Amerike, otud u smjeru sjevera uzduž obale Sjeverne Amerike do točke na Rhode Islandu na 71° 40′ zapadne geografske dužine.

7. (b) Potpodručje 6 sastoji se od osam odjela:

Odjel 6 A

Dio potpodručja koji se prostire sjeverno od paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine te zapadno od potpodručja 5;

Odjel 6 B

Dio potpodručja koji se prostire zapadno od 70° 00′ zapadne geografske dužine, južno od paralele na 39° 00′ sjeverne geografske širine te sjeverno i zapadno od crte koja ide prema zapadu uzduž paralele na 37° 00′ sjeverne geografske širine do 76° 00′ zapadne geografske dužine; otud prema jugu do Cape Henryja u Virginiji;

Odjel 6 C

Dio potpodručja koji se prostire zapadno od 70° 00′ zapadne geografske dužine te južno od odjela 6 B;

Odjel 6 D

Dio potpodručja koji se prostire istočno od odjela 6 B i 6 C te zapadno od 65° 00′ zapadne geografske dužine;

Odjel 6 E

Dio potpodručja koji se prostire istočno od odjela 6 D te zapadno od 60° 00′ zapadne geografske dužine;

Odjel 6 F

Dio potpodručja koji se prostire istočno od odjela 6 E te zapadno od 55° 00′ zapadne geografske dužine;

Odjel 6 G

Dio potpodručja koji se prostire istočno od odjela 6 F te zapadno od 50° 00′ zapadne geografske dužine;

Odjel 6 H

Dio potpodručja koji se prostire istočno od odjela 6 G te zapadno od 42° 00′ zapadne geografske dužine.

Prilog II. Konvenciji

Pravila koja se odnose na postupak pred ad hoc odborom u skladu s člankom XV.

Izvršni tajnik izrađuje i održava popis stručnjaka koji su spremni i mogu djelovati kao odbornici. Svaka ugovorna stranka ima pravo imenovati najviše pet stručnjaka čije su sposobnosti u vezi s pravnim, znanstvenim i tehničkim aspektima ribarstva, obuhvaćenog Konvencijom, potvrđene. Ugovorna stranka koja imenuje stručnjake dostavlja informacije o odgovarajućim kvalifikacijama i iskustvu svakog imenovanog stručnjaka.

2.	Ugovorne stranke u sporu obavješćuju izvršnog tajnika o svojoj namjeri da podnesu spor u postupak pred ad hoc odbor. Obavijesti prilažu potpuni opis predmeta spora kao i razloge na koje se poziva svaka stranka. Izvršni tajnik bez odgađanja šalje presliku obavijesti svim ugovornim strankama.

Ako neka druga ugovorna stranka želi postati stranka u sporu, može se pridružiti procesu sastavljanja ad hoc odbora, osim ako se izvorne ugovorne stranke u sporu ne slažu s tim. Ugovorna stranka koja želi postati stranka u sporu mora priopćiti ovu namjeru u roku od 15 dana nakon primitka obavijesti iz stavka 2.

Ne prije od 30 dana i ne kasnije od 45 dana nakon obavijesti iz stavka 2., ugovorne stranke u sporu obavješćuju izvršnog tajnika o sastavljanju ad hoc odbora, uključujući imena odbornika i vremenskim rasporedom rada odbora. Osim ako se ugovorne stranke ne dogovore drukčije, primjenjuje se sljedeće:

(a)	ad hoc odbor sastoji se od tri člana;

(b)	svaka ugovorna stranka u sporu bira jednog odbornika i dogovara se o trećem odborniku;

(c)	treći odbornik predsjeda ad hoc odborom;

(d)	treći odbornik nije državljanin nijedne ugovorne stranke u sporu i nema isto državljanstvo kao ostala dva odbornika; i

(e)

u slučaju spora među više od dvije ugovorne stranke, ugovorne stranke u sporu, koje imaju isti interes, zajednički biraju jednog odbornika. Ako se stranke u sporu ne mogu dogovoriti o imenovanju trećega odbornika, imenuje ga predsjednik Međunarodnog suda za pravo mora, osim ako se ugovorne stranke u sporu ne dogovore da o imenovanju odluči druga osoba ili treća država.

Izvršni tajnik bez odgađanja šalje presliku obavijesti svim ugovornim strankama.

5.	Svaka ugovorna stranka, koja nije ugovorna stranka u sporu, može prisustvovati svim saslušanjima ad hoc odbora, davati pisane i usmene zaključke ad hoc odboru i primati zaključke svake stranke u sporu.

6.	Ad hoc odbor može, na zahtjev ugovorne stranke u sporu ili na svoju inicijativu, tražiti informacije i tehničke savjete svake osobe ili tijela koje smatra prikladnima, pod uvjetom da se s tim slože stranke u sporu.

Osim ako se stranke u sporu ne dogovore drukčije, ad hoc odbor u roku od 90 dana od sastavljanja ad hoc odbora, donosi izvješće i preporuke iz članka XV. stavka 4. Konvencije. Izvješće i preporuke su ograničeni na predmet spora i u njima su navedeni razlozi na kojima se temelje. Izvješće i preporuke dostavljaju se bez odgađanja preko izvršnog tajnika svim ugovornim strankama.

8.	Ad hoc odbor nastoji ostvariti konsenzus u svojima zaključcima. Ako to nije moguće, ad hoc odbor donosi zaključke s većinom svojih članova koji se ne smiju suzdržati od glasovanja.

9.	Ad hoc panel može donijeti bilo kakav pravilnik koji smatra potrebnim za ubrzanje postupka.

10.	Troškove ad hoc odbora snose ugovorne stranke u sporu u jednakim dijelovima.

11.	U vezi s ad hoc odborom, sastavljenim u skladu s člankom XIV. stavcima 7. i 8., smatra se da su stranke Komisija i ugovorna stranka koja ulaže prigovor i primjenjuju se odredbe ovog Priloga, s izuzetkom stavka 3. i stavka 4. točke (e).

”

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

176

32011D0407

L 182/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.06.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 6. lipnja 2011.

o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a u vezi s izmjenom Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP-u

(2011/407/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 48., u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o postupcima provedbe Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (1), a posebno njezin članak 1. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Prilog VI. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”) sadrži posebne odredbe i postupke u vezi sa socijalnom sigurnošću, dok Protokol 37 sadrži popis odbora u kojima sudjeluju države EGP-a koje su članice EFTA-e.

(2)

Primjereno je uključiti Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (2), Uredbu (EZ) br. 988/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i određivanju sadržaja njenih priloga (3), te Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (4) u Sporazum o EGP-u. Primjereno je, nadalje, uključiti nekoliko odluka i preporuka Administrativne komisije. Uz to, Protokol 37 trebalo bi izmijeniti tako da na svoj popis odbora uvrsti Administrativnu komisiju za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, koja je osnovana Uredbom (EZ) br. 883/2004.

(3)	Prilog VI. i Protokol 37 uz Sporazum o EGP-u trebalo bi izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Jedini članak

Stajalište koje Unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o predviđenoj izmjeni Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP-u temelji se na nacrtu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a koja je priložena ovoj Odluci.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. lipnja 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

RÉTHELYI M.

(1) SL L 305, 30.11.1994., str. 6.

(2) SL L 166, 30.4.2004., str. 1.

(3) SL L 284, 30.10.2009., str. 43.

(4) SL L 284, 30.10.2009., str. 1.

NACRT

ODLUKA br. …/2011 ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a

od …

o izmjeni Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, a posebno njegove članke 98. i 101.,

budući da:

(1)	Prilog VI. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (dalje u tekstu: Sporazum), izmijenjen je Odlukom br. …/… Zajedničkog odbora EGP-a od … (1).

(2)	Protokol 37 uz Sporazum izmijenjen je Odlukom br. …/… Zajedničkog odbora EGP-a od … (2).

(3)	Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (3) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(4)	Uredbu (EZ) br. 988/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i određivanju sadržaja njenih priloga (4) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(5)	Uredbu (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (5) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(6)	Odluku br. A1 od 12. lipnja 2009. o uspostavi dijaloga i postupka usuglašavanja u vezi s valjanošću dokumenata, određivanjem primjenjivog zakonodavstva i davanjem povlastica na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(7)	Odluku br. A2 od 12. lipnja 2009. o tumačenju članka 12. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zakonodavstvom koje se primjenjuje na izaslane radnike i samostalne djelatnike koji posao privremeno obavljaju izvan nadležne države (7) trebalo uključiti u Sporazum.

(8)	Odluku br. E1 od 12. lipnja 2009. o praktičnim pravilima za prijelazno razdoblje za razmjenu podataka elektroničkim putem iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(9)	Odluku br. F1 od 12. lipnja 2009. o tumačenju članka 68. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s prioritetnim pravilima u slučaju preklapanja obiteljskih povlastica (9) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(10)

Odluku br. H1 od 12. lipnja 2009. o okviru za prijelaz s uredbi Vijeća (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72 na uredbe (EZ) br. 883/2004 i (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te primjeni odluka i preporuka Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (10) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(11)	Odluku br. H2 od 12. lipnja 2009. o metodama djelovanja i sastavu Tehničke komisije za obradu podataka Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (11) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(12)	Odluku br. P1 od 12. lipnja 2009. o tumačenju članka 50. stavka 4., članka 58. i članka 87. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća za dodjelu davanja za invaliditet, starost i nadživjele članove obitelji (12) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(13)	Odluku br. S1 od 12. lipnja 2009. o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja (13) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(14)	Odluku br. S2 od 12. lipnja 2009. o tehničkim specifikacijama Europske kartice zdravstvenog osiguranja (14) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(15)

Odluku br. S3 od 12. lipnja 2009. o definiranju povlastica obuhvaćenih člankom 19. stavkom 1. i člankom 27. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i člankom 25. stavkom (A) točkom 3. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (15) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(16)	Odluku br. U1 od 12. lipnja 2009. o članku 54. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s povećanjem naknade za nezaposlenost za ovisne članove obitelji (16) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(17)

Odluku br. U2 od 12. lipnja 2009. o području primjene članka 65. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o pravu na naknadu za nezaposlenost potpuno nezaposlenih osoba, koje nisu pogranični radnici i koje su imale boravište na području države članice koja nije nadležna država članica tijekom posljednjeg razdoblja zaposlenosti ili samozapošljavanja (17), trebalo bi uključiti u Sporazum.

(18)	Odluku br. U3 od 12. lipnja 2009. o opsegu pojma „djelomična nezaposlenost” koji se primjenjuje na nezaposlene osobe iz članka 65. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (18) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(19)

Preporuku br. P1 od 12. lipnja 2009. o presudi Gottardo, prema kojoj se pogodnosti koje uživaju državljani neke države na temelju bilateralne konvencije o socijalnom osiguranju s državom nečlanicom moraju također odobriti radnicima koji su državljani drugih država članica (19), trebalo bi uključiti u Sporazum.

(20)	Preporuku br. U1 od 12. lipnja 2009. o zakonodavstvu koje se primjenjuje na nezaposlene osobe koje obavljaju profesionalnu ili trgovinsku djelatnost sa skraćenim radnim vremenom u državi članici koja nije njihova država boravišta (20) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(21)

Preporuku br. U2 od 12. lipnja 2009. o primjeni članka 64. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća na nezaposlene osobe koje prate svoje supružnike ili partnere koji obavljaju profesionalnu ili trgovinsku djelatnost u državi članici koja nije nadležna država (21) trebalo bi uključiti u Sporazum.

(22)

Za dobro funkcioniranje Sporazuma, njegov Protokol 37 trebalo bi izmijeniti tako da se uključi Administrativna komisija za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, osnovana Uredbom (EZ) br. 883/2004, dok Prilog VI. trebalo bi izmijeniti radi definiranja postupaka za povezivanje s navedenom Komisijom i tijelima koja su joj pridružena.

(23)	Uredba (EZ) br. 883/2004 stavlja izvan snage Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1408/71 (22) koja je uvrštena u Sporazum i koju stoga trebalo bi staviti izvan snage na temelju Sporazuma.

(24)	Uredba (EZ) br. 987/2009 stavlja izvan snage, s učinkom od 1. svibnja 2010., Uredbu Vijeća (EEZ) br. 574/72 (23) koja je uvrštena u Sporazum i koju stoga trebalo bi staviti izvan snage na temelju Sporazuma.

(25)	Svi su akti pod naslovima „Akti koje ugovorne stranke moraju uzeti u obzir” i „Akti koje ugovorne stranke primaju na znanje” zastarjeli i stoga bi ih trebalo staviti izvan snage na temelju Sporazuma,

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Prilog VI. Sporazumu mijenja se kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Tekst iz točke 5. „Administrativna komisija za socijalno osiguranje radnika migranata” Protokola 37, koji sadrži popis predviđen člankom 101. Sporazuma, zamjenjuje se sljedećim:

„Administrativna komisija za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća).”

Članak 3.

Tekstovi uredaba (EZ) br. 883/2004, (EZ) br. 987/2009 i (EZ) br. 988/2009, odluka br. A1, br. A2, br. E1, br. F1, br. H1, br. H2, br. P1, br. S1, br. S2, br. S3, br. U1, br. U2 i br. U3, i preporuka br. P1, br. U1 i br. U2 na islandskom i norveškom jeziku, koji se trebaju objaviti u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije, vjerodostojni su.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu prvog dana nakon posljednje obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma Zajedničkom odboru EGP-a (24).

Članak 5.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu ….

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

Tajnici

Zajedničkog odbora EGP-a

(1) SL L …

(2) SL L …

(3) SL L 166, 30.4.2004., str. 1.

(4) SL L 284, 30.10.2009., str. 43.

(5) SL L 284, 30.10.2009., str. 1.

(6) SL C 106, 24.4.2010., str. 1.

(7) SL C 106, 24.4.2010., str. 5.

(8) SL C 106, 24.4.2010., str. 9.

(9) SL C 106, 24.4.2010., str. 11.

(10) SL C 106, 24.4.2010., str. 13.

(11) SL C 106, 24.4.2010., str. 17.

(12) SL C 106, 24.4.2010., str. 21.

(13) SL C 106, 24.4.2010., str. 23.

(14) SL C 106, 24.4.2010., str. 26.

(15) SL C 106, 24.4.2010., str. 40.

(16) SL C 106, 24.4.2010., str. 42.

(17) SL C 106, 24.4.2010., str. 43.

(18) SL C 106, 24.4.2010., str. 45.

(19) SL C 106, 24.4.2010., str. 47.

(20) SL C 106, 24.4.2010., str. 49.

(21) SL C 106, 24.4.2010., str. 51.

(22) SL L 149, 5.7.1971., str. 2.

(23) SL L 74, 27.3.1972., str. 1.

(24) [Ustavni zahtjevi nisu navedeni] [Ustavni zahtjevi su navedeni.]

PRILOG

ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a br. …

Tekst Priloga VI. Sporazumu zamjenjuje se sljedećim:

„UVOD

Kad akti na koje se upućuje u ovom Prilogu sadrže pojmove ili upućuju na postupke koji su specifični za pravni poredak Zajednice, poput:

—	preambula,

—	adresata akata Zajednice,

—	upućivanja na područja ili jezike EZ-a,

—	upućivanja na prava i obveze država članica EZ-a, njihovih javnih subjekata, poduzeća ili pojedinaca, u međusobnom odnosu, i

—	upućivanja na postupke informiranja i priopćivanja,

primjenjuje se Protokol 1 o horizontalnim prilagodbama, osim ako je ovim Prilogom drukčije propisano.

SEKTORSKE PRILAGODBE

I.	Za potrebe ovog Priloga i neovisno o odredbama Protokola 1, smatra se da izraz ‚država(-e) članica(-e)’ u aktima na koje se upućuje, pored svog značenja u odgovarajućim aktima EZ-a, uključuje i Island, Lihtenštajn i Norvešku.

II.

Prilikom primjene odredaba akata, na koje se upućuje u ovom Prilogu za potrebe postojećeg Sporazuma, prava i obveze koji su dodijeljeni Administrativnoj komisiji za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti pri Komisiji EZ-a te prava i obveze koji su dodijeljeni Revizijskom odboru i Tehničkoj komisiji za obradu podataka navedene Administrativne komisije, preuzima Zajednički odbor EGP-a, u skladu s odredbama dijela VII. Sporazuma.

I. OPĆA KOORDINACIJA SUSTAVA SOCIJALNE SIGURNOSTI

AKTI NA KOJE SE UPUĆUJE

32004 R 0883: Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.), kako je izmijenjena:

—	32009 R 0988: Uredbom (EZ) br. 988/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. (SL L 284, 30.10.2009., str. 43.).

Odredbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 se za potrebe ovog Sporazuma prilagođavaju kako slijedi:

(a)	članku 87. stavku 10. dodaje se sljedeći podstavak: ‚Na Lihtenštajn se primjenjuju odredbe drugih rečenica članka 65. stavaka 2. i 3. najkasnije od 1. svibnja 2012.’;

(b)

Prilogu I.(I.) dodaje se sljedeće:

‚ISLAND

Predujmovi davanja za uzdržavanje na temelju Zakona o socijalnom osiguranju br. 100/2007.

LIHTENŠTAJN

Predujmovi davanja za uzdržavanje na temelju Zakona o dodjeli predujmova davanja za uzdržavanje od 21. lipnja 1989., s izmjenama.

NORVEŠKA

Predujam davanja za uzdržavanje djece na temelju Zakona o predujmu davanja za uzdržavanje djece od 17. veljače 1989., br. 2.’;

(c)

Prilogu I.(II.) dodaje se sljedeće:

‚ISLAND

Financijska potpora u obliku paušalnih iznosa, namijenjena nadoknadi troškova međunarodnog posvajanja u skladu sa Zakonom o financijskoj potpori za posvajanje br. 152/2006.

NORVEŠKA

Financijska potpora u obliku paušalnih iznosa plativa pri rođenju djeteta u skladu s Nacionalnim zakonom o osiguranju.

Financijska potpora u obliku paušalnih iznosa plativa pri posvajanju u skladu s Nacionalnim zakonom o osiguranju.’;

(d)

Prilogu II. dodaje se sljedeće:

‚ISLAND – DANSKA

Članak 7. Nordijske konvencije o socijalnom osiguranju od 18. kolovoza 2003. (o pokrivanju dodatnih putnih troškova u slučaju bolesti za vrijeme boravka u drugoj nordijskoj zemlji, zbog povećanja troška povratnog putovanja u zemlju boravišta).

ISLAND – FINSKA

Članak 7. Nordijske konvencije o socijalnom osiguranju od 18. kolovoza 2003. (o pokrivanju dodatnih putnih troškova u slučaju bolesti za vrijeme boravka u drugoj nordijskoj državi, zbog povećanja troška povratnog putovanja u zemlju boravišta).

ISLAND – ŠVEDSKA

ISLAND – NORVEŠKA

NORVEŠKA – DANSKA

NORVEŠKA – FINSKA

NORVEŠKA – ŠVEDSKA

(e)	Prilogu III. dodaje se sljedeće: ‚ISLAND NORVEŠKA’;

(f)	Prilogu IV. dodaje se sljedeće: ‚ISLAND LIHTENŠTAJN’;

(g)

dijelu 1. Priloga VIII. dodaje se sljedeće:

‚ISLAND

Svi zahtjevi iz osnovnog sustava za starost i iz sustava definiranih pogodnosti za državne namještenike.

LIHTENŠTAJN

Svi zahtjevi za starosne mirovine, mirovine za nadživjele članove obitelji i invalidske mirovine iz sustava obveznog mirovinskog osiguranja, kao i za starosne mirovine, mirovine za nadživjele članove obitelji i invalidske mirovine iz sustava mirovinskog osiguranja u sklopu poduzeća, ako pravilnik odnosnog mirovinskog fonda ne sadrži odredbe o smanjivanju.

NORVEŠKA

Svi zahtjevi za starosne mirovine osim za mirovine navedene u Prilogu IX.’;

(h)	dijelu 2. Priloga VIII. dodaje se sljedeće: ‚ISLAND Sustav starosnih mirovina za zaposlene. LIHTENŠTAJN Starosne mirovine, mirovine za nadživjele članove obitelji i invalidske mirovine iz sustava mirovinskog osiguranja u sklopu poduzeća.’;

(i)	Prilogu IX.(I.) dodaje se sljedeće: ‚ISLAND Mirovina za dijete u skladu sa Zakonom o socijalnom osiguranju br. 100/2007 i mirovina za dijete u skladu sa Zakonom o obveznom mirovinskom osiguranju i o aktivnostima mirovinskih fondova br. 129/1997.’;

(j)

Prilogu IX.(II.) dodaje se sljedeće:

‚ISLAND

Invalidska mirovina u obliku osnovne mirovine, mirovinskog dodatka i dodatka starosnoj mirovini u skladu sa Zakonom o socijalnom osiguranju br. 100/2007.

Invalidska mirovina u skladu sa Zakonom o obveznom mirovinskom osiguranju i o aktivnostima mirovinskih fondova br. 129/1997.

NORVEŠKA

Norveška invalidska mirovina, također kad se preračuna u starosnu mirovinu nakon što se dosegne dob za mirovinu i sve mirovine (mirovine za nadživjele članove obitelji i starosne mirovine) koje se zasnivaju na mirovinskim dohocima umrle osobe.’;

(k)

Prilogu X. dodaje se sljedeće:

‚LIHTENŠTAJN

(a)	Doplatak za slijepe osobe (Zakon o dodjeljivanju doplatka za slijepe osobe od 17. prosinca 1970. s izmjenama);

(b)	Doplatak za majčinstvo (Zakon o dodjeljivanju doplatka za majčinstvo od 25. studenoga 1981. s izmjenama);

(c)	Dodatne naknade za starosno osiguranje, osiguranje nadživjelih članova obitelji i invalidsko osiguranje (Zakon o dodatnim naknadama za starosno osiguranje, osiguranje nadživjelih članova obitelji i invalidsko osiguranje od 10. prosinca 1965. s izmjenama).

NORVEŠKA

(a)	Zajamčena minimalna dodatna mirovina osobama koje su rođene kao invalidi ili su postale invalidi u ranoj dobi, na temelju Nacionalnog zakona o osiguranju;

(b)	Posebna davanja u skladu sa Zakonom br. 21 od 29. travnja 2005. o dodatnom doplatku osobama koje u kratkom razdoblju borave u Norveškoj.’;

(l)

Prilogu XI. dodaje se sljedeće:

‚ISLAND

(a)

Neovisno o odredbama članka 6., osobe koje nisu bile namještene uz plaću u jednoj ili više država članica EZ-a ili država EFTA-e imaju pravo na islandsku socijalnu mirovinu samo ako su, ili su prije bile, stalni rezidenti Islanda najmanje 3 godine, u skladu s dobnim ograničenjima koje propisuje islandsko zakonodavstvo.

(b)	Gore navedene odredbe ne primjenjuju se na islandske socijalne mirovine na koje imaju pravo članovi obitelji osoba koje imaju ili su imale plaćeno zaposlenje na Islandu, ili studenti i članovi njihovih obitelji.

Kad osoba nije više zaposlena ili samozaposlena na Islandu te se poseban slučaj pojavio tijekom zaposlenja ili samozaposlenja u drugoj državi na koju se primjenjuje ova Uredba i kad invalidska mirovina na temelju sustava socijalnog osiguranja i dodatnog mirovinskog osiguranja (mirovinski fondovi) na Islandu više ne uključuje razdoblje između pojave posebnog slučaja i dobi za mirovinu (buduća razdoblja), u vezi sa zahtjevom za buduća razdoblja razmatraju se razdoblja osiguranja na temelju zakonodavstva druge države na koju se primjenjuje ova Uredba, kao da su to razdoblja osiguranja na Islandu.

LIHTENŠTAJN

Obvezno osiguranje na temelju lihtenštajnskog sustava zdravstvenog osiguranja za nenovčane koristi (Krankenpflegeversicherung) i moguća izuzeća:

(a)

lihtenštajnske pravne odredbe kojima se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje za nenovčane koristi odnose se na sljedeće osobe koje su rezidenti u Lihtenštajnu:

i.	osobe na koje se odnose lihtenštajnske pravne odredbe iz naslova II. Uredbe;

ii.	osobe za koje će Lihtenštajn snositi troškove naknada u skladu s člancima 24., 25. i 26. Uredbe;

iii.	osobe koje primaju lihtenštajnska davanja za nezaposlenost;

iv.	članovi obitelji osoba iz i. i iii. ili zaposlene i samozaposlene osobe s boravištem u Lihtenštajnu koja je osigurana na temelju lihtenštajnskog sustava zdravstvenog osiguranja;

v.	članovi obitelji osoba iz ii. ili umirovljenika s boravištem u Lihtenštajnu koji je osiguran na temelju lihtenštajnskog sustava zdravstvenog osiguranja.

Članovima obitelji se smatraju one osobe koje su određene kao članovi obitelji u skladu sa zakonodavstvom države boravišta;

(b)

osobe iz (a) na zahtjev mogu biti izuzete iz obveznog osiguranja za nenovčane koristi ako su i tako dugo dok su rezidenti u Austriji te mogu dokazati da imaju pravo na pokrivanje troškova u slučaju bolesti iz obveznog zdravstvenog osiguranja ili ekvivalentnog zdravstvenog osiguranja. Izuzeće se ne može opozvati osim u slučaju promjene poslodavca.

Ovaj zahtjev

mora se dostaviti u roku od 3 mjeseca od datuma otkad je na snagu stupila obveza o zaključivanju osiguranja u Lihtenštajnu; ako je u opravdanim slučajevima zahtjev dostavljen nakon ovog roka, izuzeće stupa na snagu s početkom obveze osiguranja. Osobe koje su već osigurane u Austriji u vrijeme stupanja Uredbe na snagu u EGP-u smatraju se izuzetima iz lihtenštajnskog obveznog osiguranja za nenovčane koristi;

ii.	odnosi se na sve članove obitelji koji borave u istoj državi.

Osobe koje rade u Lihtenštajnu, ali nemaju boravište u toj državi, te imaju obvezno ili ekvivalentno pokriće osiguranjem u svojoj državi prebivališta u skladu s točkom 1.(b), kao i članovi njihovih obitelji, mogu koristiti pogodnosti iz odredaba članka 19. Uredbe za vrijeme svojeg boravka u Lihtenštajnu.

3.	Za potrebe primjene članaka 18., 19., 20. i 27. Uredbe u Lihtenštajnu, nadležni osiguravatelj snosi sve obračunate troškove.

Kad osoba, na koju se odnose lihtenštajnske pravne odredbe iz naslova II. Uredbe, kod primjene člana 1.(b) podliježe, u smislu zdravstvenog osiguranja, pravnim odredbama druge države, obuhvaćene ovim Sporazumom, troškove navedenih nenovčanih koristi za nesreće izvan radnog mjesta ravnopravno dijele lihtenštajnski osiguravatelj za nesreće na radnom i izvan radnog mjesta i profesionalne bolesti i nadležna ustanova zdravstvenog osiguranja, ako osoba ima pravo na nenovčane koristi od oba tijela. Lihtenštajnski osiguravatelj za nesreće na radnom i izvan radnog mjesta i profesionalne bolesti snosi sve troškove u slučaju nesreća na radnom mjestu, nesreća na putu do radnog mjesta ili profesionalnih bolesti, čak i kad postoji pravo na naknadu od ustanove zdravstvenog osiguranja u zemlji boravišta.

NORVEŠKA

Prijelazne odredbe norveškog zakonodavstva koje uključuju smanjivanje osiguravateljskog razdoblja koje je potrebno za punu dodatnu mirovinu za osobe rođene prije 1937. godine, odnose se na osobe koje su obuhvaćene Uredbom pod uvjetom da su bile rezidenti Norveške ili imale plaćeno zaposlenje kao zaposlene ili samozaposlene osobe u Norveškoj toliko godina između njihova 16. rođendana i 1. siječnja 1967., koliko je potrebno. Ovim se zahtijeva 1 godina za svaku godinu između godine rođenja osobe i godine 1937.

Osobi, osiguranoj na temelju Nacionalnog zakona o osiguranju, koja se brine za osigurane stare, invalidne ili bolesne osobe kojima je potrebna njega, u skladu s propisanim uvjetima priznaju se mirovinski bodovi za takva razdoblja. Na isti način, ne dovodeći u pitanje članak 44. Uredbe (EZ) br. 987/2009, osobi koja se brine o maloj djeci priznaju se mirovinski bodovi kad boravi u drugoj državi u kojoj se primjenjuje ova Uredba, pod uvjetom da je ta osoba na rodiljnom dopustu u skladu s norveškim radnim pravom.

(a)

Neovisno o odredbama članka 6., osobe koje su imale plaćeno zaposlenje u jednoj ili više država članica EZ-a ili država EFTA-e, imaju pravo na norvešku socijalnu mirovinu samo ako su, ili su prije bile, stalni rezidenti Norveške najmanje 3 godine, u skladu s dobnim ograničenjima koje propisuje norveško zakonodavstvo.

(b)	Gore navedene odredbe ne primjenjuju se na norveške socijalne mirovine na koje imaju pravo članovi obitelji osoba koje su imale ili imaju plaćeno zaposlenje u Norveškoj, ili studenti i članovi njihovih obitelji.’

NAČINI SUDJELOVANJA DRŽAVA EFTA-e U ADMINISTRATIVNOJ KOMISIJI ZA KOORDINACIJU SUSTAVA SOCIJALNE SIGURNOSTI TE U TEHNIČKOJ KOMISIJI ZA OBRADU PODATAKA I U REVIZIJSKOM ODBORU NAVEDENE ADMINISTRATIVNE KOMISIJE, U SKLADU S ČLANKOM 101. SPORAZUMA:

Island, Lihtenštajn i Norveška mogu poslati po jednog predstavnika koji u savjetodavnoj ulozi (promatrač) prisustvuje sastancima Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti pri Europskoj komisiji, te sastancima Tehničke komisije za obradu podataka i sastancima Revizijskog odbora navedene Administrativne komisije.

32009 R 0987: Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 284, 30.10.2009., str. 1.).

Odredbe Uredbe (EZ) br. 987/2009 se, za potrebe ovog Sporazuma, prilagođavaju kako slijedi:

(a)

Prilogu 1. dodaje se sljedeće:

‚ISLAND – DANSKA

Članak 15. Nordijske konvencije o socijalnom osiguranju od 18. kolovoza 2003.: Sporazum o uzajamnom odustajanju od povrata sredstava u skladu s člancima 36., 63. i 70. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (troškovi nenovčanih koristi s obzirom na bolest i majčinstvo, nesreće na radnom mjestu i profesionalne bolesti, te davanja za nezaposlenost) i člankom 105. Uredbe (EEZ) br. 574/72 (troškovi administrativnih provjera i liječničkih pregleda).

ISLAND – LUKSEMBURG

Dogovor od 30. studenoga 2001. o naknadi troškova na području socijalnog osiguranja.

ISLAND – FINSKA

ISLAND – ŠVEDSKA

ISLAND – NORVEŠKA

NORVEŠKA – DANSKA

NORVEŠKA – LUKSEMBURG

Članci 2. do 4. Dogovora od 19. ožujka 1998. o naknadi troškova na području socijalnog osiguranja.

NORVEŠKA – NIZOZEMSKA

Sporazum od 23. siječnja 2007. o naknadi troškova za nenovčane koristi, obuhvaćene uredbama (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72.

NORVEŠKA – PORTUGAL

Dogovor od 24. studenoga 2000. u skladu s člankom 36. stavkom 3. i člankom 63. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i člankom 105. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 574/72 o uzajamnom odustajanju od naknade troškova nenovčanih koristi u slučaju bolesti, majčinstva, nesreća na radnom mjestu i profesionalnih bolesti te oslobođenju od naknade troškova administrativnih provjera i liječničkih pregleda, obuhvaćenih ovim uredbama.

NORVEŠKA – FINSKA

NORVEŠKA – ŠVEDSKA

NORVEŠKA – UJEDINJENA KRALJEVINA

Razmjena pisama od 20. ožujka 1997. i 3. travnja 1997. o članku 36. stavku 3. i članku 63. stavku 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (naknada troškova ili odustajanje od naknade troškova nenovčanih koristi) i članku 105. Uredbe (EEZ) br. 574/72 (odustajanje od troškova administrativnih provjera i liječničkih pregleda).’;

(b)	Prilogu 3. dodaje se sljedeće: ‚NORVEŠKA’;

(c)	Prilogu 5. dodaje se sljedeće: ‚LIHTENŠTAJN NORVEŠKA’.

AKTI KOJE UGOVORNE STRANKE MORAJU UZETI U OBZIR

3.1.	32010 D 0424(01): Odluka br. A1 od 12. lipnja 2009. o uspostavi dijaloga i postupka usuglašavanja u vezi s valjanošću dokumenata, određivanjem primjenjivog zakonodavstva i davanjem povlastica na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL C 106, 24.4.2010., str. 1.).

3.2.

32010 D 0424(02): Odluka br. A2 od 12. lipnja 2009. o tumačenju članka 12. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zakonodavstvom koje se primjenjuje na izaslane radnike i samostalne djelatnike koji posao privremeno obavljaju izvan nadležne države (SL C 106, 24.4.2010., str. 5.).

4.1.	32010 D 0424(03): Odluka br. E1 od 12. lipnja 2009. o praktičnim pravilima za prijelazno razdoblje za razmjenu podataka elektroničkim putem iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL C 106, 24.4.2010., str. 9.).

5.1.	32010 D 0424(04): Odluka br. F1 od 12. lipnja 2009. o tumačenju članka 68. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s prioritetnim pravilima u slučaju preklapanja obiteljskih povlastica (SL C 106, 24.4.2010., str. 11.).

6.1.

32010 D 0424(05): Odluka br. H1 od 12. lipnja 2009. o okviru za prijelaz s uredaba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72 na uredbe (EZ) br. 883/2004 i (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te primjeni odluka i preporuka Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (SL C 106, 24.4.2010., str. 13.).

6.2.	32010 D 0424(06): Odluka br. H2 od 12. lipnja 2009. o metodama djelovanja i sastavu Tehničke komisije za obradu podataka Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti (SL C 106, 24.4.2010., str. 17.).

7.1.	32010 D 0424(07): Odluka br. P1 od 12. lipnja 2009. o tumačenju članka 50. stavka 4., članka 58. i članka 87. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća za dodjelu davanja za invaliditet, starost i nadživjele članove obitelji (SL C 106, 24.4.2010., str. 21.).

8.1.	32010 D 0424(08): Odluka br. S1 od 12. lipnja 2009. o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja (SL C 106, 24.4.2010., str. 23.).

8.2.

32010 D 0424(09): Odluka br. S2 od 12. lipnja 2009. o tehničkim specifikacijama Europske kartice zdravstvenog osiguranja (SL C 106, 24.4.2010., str. 26.).

Za potrebe ovog Sporazuma, odredbe Odluke br. S2 čitaju se sa sljedećom prilagodbom:

Neovisno o točki 3.3.2. Priloga Odluci, države EFTA-e imaju mogućnost otiskivanja europskih zvjezdica na Europske kartice zdravstvenog osiguranja, koje izdaju.

8.3.

32010 D 0424(10): Odluka br. S3 od 12. lipnja 2009. o definiranju povlastica obuhvaćenih člankom 19. stavkom 1. i člankom 27. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća i člankom 25. stavkom (A) točkom 3. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL C 106, 24.4.2010., str. 40.).

9.1.	32010 D 0424(11): Odluka br. U1 od 12. lipnja 2009. o članku 54. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s povećanjem naknade za nezaposlenost za ovisne članove obitelji (SL C 106, 24.4.2010., str. 42.).

9.2.

32010 D 0424(12): Odluka br. U2 od 12. lipnja 2009. o području primjene članka 65. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o pravu na naknadu za nezaposlenost potpuno nezaposlenih osoba, koje nisu pogranični radnici i koje su imale boravište na području države članice koja nije nadležna država članica tijekom posljednjeg razdoblja zaposlenosti ili samozapošljavanja (SL C 106, 24.4.2010., str. 43.).

9.3.	32010 D 0424(13): Odluka br. U3 od 12. lipnja 2009. o opsegu pojma ‚djelomična nezaposlenost’ koji se primjenjuje na nezaposlene osobe iz članka 65. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL C 106, 24.4.2010., str. 45.).

AKTI KOJE UGOVORNE STRANKE PRIMAJU NA ZNANJE:

10.1.

32010 H 0424(01): Preporuka br. P1 od 12. lipnja 2009. o presudi Gottardo, prema kojoj se pogodnosti koje uživaju državljani neke države na temelju bilateralne konvencije o socijalnoj sigurnosti s državom nečlanicom, moraju također odobriti radnicima koji su državljani drugih država članica (SL C 106, 24.4.2010., str. 47.).

11.1.

32010 H 0424(02): Preporuka br. U1 od 12. lipnja 2009. o zakonodavstvu koje se primjenjuje na nezaposlene osobe koje obavljaju profesionalnu ili trgovinsku djelatnost sa skraćenim radnim vremenom u državi članici koja nije njihova država boravišta (SL C 106, 24.4.2010., str. 49.).

11.2.

32010 H 0424(03): Preporuka br. U2 od 12. lipnja 2009. o primjeni članka 64. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća na nezaposlene osobe koje prate svoje supružnike ili partnere koji obavljaju profesionalnu ili trgovinsku djelatnost u državi članici koja nije nadležna država (SL C 106, 24.4.2010., str. 51.).

II. ZAŠTITA DODATNIH MIROVINSKIH PRAVA

AKTI NA KOJE SE UPUĆUJE:

12.	398 L 0049: Direktiva Vijeća 98/49/EZ od 29. lipnja 1998. o zaštiti dodatnih mirovinskih prava zaposlenih osoba i samostalnih djelatnika koji se kreću unutar Zajednice (SL L 209, 25.7.1998., str. 46.).”

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

188

32011D0409

L 182/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.07.2011.

ODLUKA KOMISIJE

od 11. srpnja 2011.

o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EU–Švicarska u vezi s poslovnikom, koji treba donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 4. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu robe i sigurnosnih carinskih mjera

(2011/409/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Sporazum od 25. lipnja 2009. između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu robe i sigurnosnih carinskih mjera (1) (dalje u tekstu ‚Sporazum’),

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/556/EZ od 25. lipnja 2009. o privremenoj primjeni i sklapanju Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu robe i sigurnosnih carinskih mjera (2), a posebno njezin članak 5. drugi stavak,

budući da:

u članku 19. stavku 4. Sporazuma navodi se da zajednički odbor koji je osnovan u skladu s tim Sporazumom (dalje u tekstu „Zajednički odbor EU–Švicarska”) mora donijeti svoj poslovnik,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Jedini članak

Stajalište koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EU–Švicarska u vezi s poslovnikom, koji treba donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 4. Sporazuma, utvrđuje se u priloženom nacrtu odluke Zajedničkog odbora EU–Švicarska.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. srpnja 2011.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 199, 31.7.2009., str. 24.

(2) SL L 199, 31.7.2009., str. 22.

Nacrt

ODLUKA br. 1/2011 ZAJEDNIČKOG ODBORA EU–ŠVICARSKA

od …

o donošenju poslovnika Zajedničkog odbora i osnivanju radne skupine

ZAJEDNIČKI ODBOR,

SUGLASIO SE:

POGLAVLJE I.

POSLOVNIK

Članak 1.

Sastav i predsjednik

Zajednički odbor sastoji se od predstavnika Europske unije i predstavnika Švicarske Konfederacije. Stranke naizmjence predsjedaju Odborom po jednu kalendarsku godinu.

Prije svakog sastanka, predsjednika se obavješćuje o predviđenom sastavu delegacije svake stranke.

Ako se obje stranke slažu, Zajednički odbor može na svoje sastanke pozvati stručnjake radi dostavljanja traženih posebnih informacija.

Članak 2.

Tajništvo

Predsjednik obavlja zadatke tajnika Zajedničkog odbora. Sva korespondencija namijenjena Zajedničkom odboru, zajedno sa zahtjevima o uvrštenju stavki u dnevni red, mora se uputiti predsjedniku.

Članak 3.

Sastanci

Kad predsjednik Zajedničkog odbora dobije suglasnost obje stranke, on utvrđuje datum i mjesto sastanaka. Sastanci se naizmjence održavaju u Bruxellesu i Švicarskoj.

Članak 4.

Dnevni red sastanaka

Predsjednik utvrđuje privremeni dnevni red za svaki sastanak. Privremeni dnevni red strankama se šalje najkasnije 10 dana prije početka sastanka. Privremeni dnevni red sastoji se od onih stavki za koje je predsjednik primio zahtjev za uvrštenjem barem 15 dana prije početka sastanka. Obje stranke moraju primiti popratnu dokumentaciju barem sedam dana prije sastanka. U hitnim slučajevima ovi se rokovi mogu skratiti ako se s tim slažu obje stranke.

Zajednički odbor usvaja dnevni red na početku svakog sastanka.

Članak 5.

Oglašavanje

Osim ako je drukčije dogovoreno, sastanci Zajedničkog odbora ne objavljuju se.

Vijećanja Zajedničkog odbora su tajna.

Članak 6.

Zapisnik

Predsjednik nakon svakog sastanka sastavlja zapisnik. Nacrt zapisnika dostavlja se Zajedničkom odboru radi odobrenja. Kad se zapisnik odobri, predsjednik ga potpisuje te se preslika šalje objema stranama.

Članak 7.

Usvajanje instrumenata

Preporuke i odluke u smislu članka 21. Sporazuma naslovljavaju se s „preporuka” i „odluka”, nakon čega slijedi serijski broj, datum usvajanja i opis njihovog sadržaja. Potpisuje ih predsjednik te ih se šalje strankama.

Članak 8.

Pisani postupak

U hitnim slučajevima odluke i preporuke mogu se donijeti pisanim postupkom ako se obje stranke s tim slažu.

Članak 9.

Troškovi

Svaka stranka snosi troškove nastale zbog sudjelovanja na sastancima Zajedničkog odbora.

Članak 10.

Popis arbitražnih sudaca

Zajednički odbor sastavlja popis arbitražnih sudaca u skladu sa zahtjevima iz Priloga III. Sporazuma u roku od dva mjeseca od njegove odluke da iznese spor pred arbitražu, kako je predviđeno člankom 29. stavkom 3. Sporazuma.

POGLAVLJE II.

RADNA SKUPINA

Članak 11.

Radna skupina za sigurnosne carinske postupke i mjere

Radna skupina osniva se radi pomaganja Zajedničkom odboru u izvršavanju njegovih zadataka u područjima iz poglavlja II. (postupci) i III. (sigurnosne carinske mjere) Sporazuma.

Članak 12.

Poslovnik radne skupine

Na sastanke radne skupine primjenjuju se, mutatis mutandis, članci 1. do 6. i članak 9. ove Odluke.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu …

Za Zajednički odbor

Predsjednik

(1) SL L 199, 31.7.2009., str. 24.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

191

32011D0465

L 195/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.07.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 18. srpnja 2011.

o izmjeni odgovarajućih mjera utvrđenih Odlukom 2009/618/EZ o zaključenju savjetovanja s Republikom Gvinejom prema članku 96. Sporazuma iz Cotonoua i o stavljanju izvan snage te Odluke

(2011/465/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (1) i revidiran u Ouagadougouu, Burkina Faso, 22. lipnja 2010. (2) (Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a), a posebno njegov članak 96.,

uzimajući u obzir Unutarnji sporazum između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, u vezi s mjerama i postupcima potrebnima za provedbu Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a (3), a posebno njegov članak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

u suglasnosti s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

budući da:

(1)	Republika Gvineja ostvarila je napredak u provedbi obveza navedenih u pismu u Prilogu Odluci Vijeća 2009/618/EZ od 27. srpnja 2009. o zaključenju savjetovanja s Republikom Gvinejom prema članku 96. Sporazuma iz Cotonoua (4). Ispunjavanje tih obveza je uvjet za ukidanje pripadajućih mjera.

(2)	Republika Gvineja ostvarila je napredak u postupku obnove ustavnog poretka i u uspostavi demokracije posebno imenovanjem predsjednika nakon slobodnih i transparentnih predsjedničkih izbora te građanske vlade.

(3)	Održavanje predsjedničkih izbora i imenovanje novog predsjednika predstavljaju djelomično ostvarenje posljednje ključne točke određene u Prilogu pismu priloženom Odluci 2009/618/EZ.

(4)	Četvrta i posljednja ključna točka koja označava kraj prijelaznog razdoblja neće biti postignuta do 27. srpnja 2011., kada istječe Odluka 2009/618/EZ.

(5)	S obzirom na napredak u postupku obnove ustavnog poretka, odgovarajuće mjere trebalo bi ažurirati kako bi se uzeo u obzir postignuti napredak, a Odluku 2009/618/EZ trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odgovarajuće mjere predviđene člankom 96. stavkom 2. točkom (c) Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a određene su pismom u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Stavlja se izvan snage Odluka 2009/618/EZ.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Ona istječe 19. srpnja 2012.

Odluka će se prema potrebi revidirati nakon okvirnog razdoblja od 6 mjeseci na temelju zaključaka terenske misije Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. srpnja 2011.

Za Vijeće

Predsjednica

C. ASHTON

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.

(2) SL L 287, 4.11.2010., str. 3.

(3) SL L 317, 15.12.2000., str. 376.

(4) SL L 214, 19.8.2009., str. 34.

PRILOG

NACRT PISMA

Poštovani,

Europska unija pozdravlja napredak Republike Gvineje koji je ostvarila u postupku obnove ustavnog poretka, posebno nakon mirnog zaključenja predsjedničkih izbora 2010. godine i imenovanja legitimnog predsjednika i građanske vlade. Predsjednički izbori koji su nedavno zaključeni su bili prvi zaista otvoreni i konkurentni izbori otkad je Republika Gvineja stekla neovisnost, te predstavljaju presudni korak u ponovnoj uspostavi demokratskog legitimiteta.

Sada je pred vama velik izazov vraćanja vaše zemlje na put stabilnosti i gospodarskog rasta, izazov koji ste prihvatili usvajanjem ambicioznog programa reformi. Vijeće Europske unije je svjesno gospodarskih i društvenih poteškoća s kojima se suočava Republika Gvineja, te vam želi pomoći u ovoj posljednjoj, ali važnoj fazi političke tranzicije. Vijeće je stoga odlučilo revidirati uvjete koji se odnose na posljednju fazu nastavka suradnje Europske unije i Republike Gvineje, odnosno potpisivanje Strategije za zemlju korisnicu i Nacionalnog indikativnog programa (SEK/DIP) za 10. Europski razvojni fond (EDF), koji obuhvaća suradnju s Republikom Gvinejom do 2013. godine.

Sukladno ovoj Odluci, Europska unija će moći potpisati SEK/DIP s Republikom Gvinejom čim budu dovršeni, te nakon što gvinejske vlasti pošalju Europskoj uniji formalnu obavijest s detaljnim rokovima, koju su sastavila i usvojila nadležna tijela, kojom se određuju datumi i faze održavanja parlamentarnih izbora prije kraja 2011. godine.

Nakon potpisivanja SEK/DIP-a oslobađaju se sredstva za izravnu potporu stanovništva Gvineje, koja se trebaju dodijeliti osnovnim socijalnim službama. Tehnička procjena ostalih projekata i programa navedenih u ovim dokumentima i mogući novi poslovi Europske investicijske banke (EIB) (1) također se mogu obavljati, ali sredstva se mogu isplatiti tek nakon što se održe slobodni i transparentni parlamentarni izbori.

Iako su predsjednički izbori temelj tranzicije ka demokraciji, Europska unija smatra da su parlamentarni izbori i uspostava nove demokratski izabrane skupštine ključni za ostvarenje tranzicije i uspostavu punog demokratskog okvira. Europska unija vjeruje da će se parlamentarni izbori održati najkasnije do zadnjeg tromjesečja 2011. godine, kako su gvinejske vlasti najavile, te je spremna financijski poduprijeti organizaciju izbora (okvirnim iznosom od 5 milijuna EUR).

Europska unija se obvezuje održavati redoviti politički dijalog s gvinejskom Vladom u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua o ključnim elementima ovog sporazuma, navedenima u članku 9. ovog Sporazuma, posebno o ljudskim pravima, demokratskim načelima i vladavini prava, te o nacionalnom pomirenju, ukidanju prakse nekažnjavanja i reformama na području političkog, pravosudnog i gospodarskog upravljanja, te sigurnosnog sektora.

Vlada Republike Gvineje može i dalje računati na potporu i pomoć Europske unije na zahtjevnom putu prema obnovi održivog gospodarskog rasta i dobrobiti stanovništva.

S poštovanjem, …

Sastavljeno u Bruxellesu …

Za Europsku uniju

…

PRILOG

OBVEZE PARTNERA

Obveze Republike Gvineje

Obveze Europske Unije

1.	Detaljni raspored (preliminarni datumi i faze/pripremne radnje), koji su sastavila i usvojila nadležna tijela, za održavanje parlamentarnih izbora prije kraja 2011. godine.

1.1.	Potpisivanje SEK/DIP-a u okviru 10. EDF-a nakon što je dovršen.

1.2.	Tehička procjena projekata/programa navedenih u ovom SEK/DIP-u.

1.3.	Oslobađanje sredstava za izravnu potporu stanovništva Gvineje.

2.	Održavanje slobodnih i transparentnih parlamentarnih izbora.

2.1.	Donošenje odluka o financiranju i učinkovita provedba ostalih projekata/programa iz 10. EDF-a.

(1) Mjere se ne odnose na privremenu pomoć koju je EIB već pokrenuo u okviru inicijative za pomoć visoko zaduženim siromašnim zemljama, uključujući podmirenje zaostalih obveza na kredite EDF-a kojima upravlja EIB.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

194

32011D0492

L 203/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.07.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 18. srpnja 2011.

o zaključenju savjetovanja s Republikom Gvinejom Bisau na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane

(2011/492/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (1), kako je zadnje izmijenjen u Ouagadougou, Burkina Faso 22. lipnja 2010. (2) (Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a), a posebno njegov članak 96.,

uzimajući u obzir unutarnji sporazum o mjerama i postupcima za provedbu Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a (3), a posebno njegov članak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uz suglasnost Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

budući da:

(1)	Prekršeni su ključni elementi sporazuma iz članka 9. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a.

(2)

Na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a, 29. ožujka 2011. započelo je savjetovanje s Republikom Gvinejom Bisau u prisutnosti predstavnika Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, uključujući Afričku uniju, Ekonomsku zajednicu zapadnoafričkih država (Ecowas) i Zajednicu država portugalskog govornog područja (CPLP) tijekom kojih su predstavnici vlade Republike Gvineje Bisau predstavili zadovoljavajuće prijedloge i obveze.

(3)	Kao posljedicu toga, savjetovanje započeto na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a trebalo bi završiti i donijeti odgovarajuće mjere u svrhu provedbe tih obveza,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Zaključuje se savjetovanje s Republikom Gvinejom Bisau na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a.

Članak 2.

Donose se mjere utvrđene u priloženom pismu kao odgovarajuće mjere na temelju članka 96. stavka 2. točke (c) Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Ona ostaje na snazi do 19. srpnja 2012.

Ova se Odluka preispituje redovito najmanje svakih šest mjeseci, po mogućnosti putem zajedničkih misija Europske službe za vanjsko djelovanje i Komisije.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. srpnja 2011.

Za Vijeće

Predsjednica

C. ASHTON

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.

(2) SL L 287, 4.11.2010., str. 3.

(3) SL L 317, 15.12.2000., str. 376.

PRILOG

NACRT PISMA

Predsjednik Republike Gvineje Bisau,

Predsjednik Vlade Republike Gvineje Bisau,

Poštovani,

Europska unija smatra da je ustanak od 1. travnja 2010. i neposredno imenovanje njegovih poticatelja na visoke vojne položaje očita i ozbiljna povreda ključnih elemenata navedenih u članku 9. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, koji je potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a). Europska unija je u više navrata izrazila zabrinutost zbog nepoštovanja prvenstva civilnih vlasti i načela dobrog demokratskog upravljanja u Republici Gvineji Bisau.

Europska unija sudjeluje primjenom članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a u političkom dijalogu s Vladom u nastojanju proučavanja situacije i mogućih rješenja. Savjetovanje je započeto u Bruxellesu 29. ožujka 2011. uz suglasnost Vlade Republike Gvineje Bisau.

Tijekom sastanka, sudionici su raspravljali o potrebnim mjerama za osiguranje prevlasti civilne vlasti, poboljšanje demokratskog upravljanja i osiguranje poštivanja ustavnog poretka i vladavine prava i borbe protiv nekažnjavanja i organiziranog kriminala. U pripremi za savjetovanje Gvineja Bisau je podnijela memorandum koji sadrži prijedloge rješavanja problema o kojima je Europska unija izrazila zabrinutost u svom pismu.

Europska unija prima na znanje napore Gvineje Bisau tijekom savjetovanja, posebno u pogledu:

—	potpuno neovisnog izvršenja i završetka sudskih istraga i postupaka koje se odnose na ubojstva u ožujku i lipnju 2009. provedenih u odgovarajućim logističkim i sigurnosnim uvjetima,

—	djelotvorne provedbe reforme sigurnosnog sektora na temelju strategije usvojene od strane nacionalnog parlamenta i zakonodavnog paketa izrađenog uz potporu misije ZSOP-a Europske unije,

—	obnove vojnog poretka u svrhu imenovanja osoba višeg zapovjednog lanca koje nisu sudjelovale u protuustavnim ili protuzakonitim radnjama ili nasilju, u skladu s zaključcima i preporukama nacrta Ecowas-a za reformu sigurnosnog sektora,

—	odobrenja i pomoći stručnih misija u svrhu potpore reformi sigurnosnog sektora i zaštiti državnih službenika, provedena uz potporu Ecowas-a, CPLP-a i/ili drugih partnera,

—	pripreme, usvajanja i djelotvorne provedbe nacionalnog operativnog plana za provedbu reforme sigurnosnog sektora i suzbijanje trgovine drogom,

—	poboljšanja administrativnog i financijskog upravljanja civilnim i vojnim zaposlenicima i mjera za suzbijanje pranja novca.

Europska unija je nakon zaključenja savjetovanja pozvala predstavnike Republike Gvineje Bisau odmah pokrenuti sudsku istragu i postupke u vezi s događajima od 1. travnja 2010. godine s ciljem jačanja borbe protiv nekažnjavanja i prijedloga provedbenog plana tih obveza sukladno vremenskom okviru utvrđenim nacrtom Ecowasa.

Europska unija ocjenjuje obveze Gvineje Bisau ohrabrujućima. Sukladno tome odlučeno je da se savjetovanje zaključi i usvoje odgovarajuće mjere na temelju članka 96. stavka 2. točke (c) Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a.

Postepeni nastavak suradnje s ciljem očuvanja osnovnih elemenata navedenih u Sporazumu o partnerstvu između AKP-a i EU-a nastavlja se u sljedećim fazama utvrđenim Prilogom I. (raspored obveza):

Europska unija nastavlja financiranje tekućih ugovora, humanitarnih i financijskih aktivnosti, mjera koje izravno podupiru stanovnike Gvineje Bisau i projekata suzbijanja transnacionalnog kriminala i potpore konsolidaciji demokracije. Gvineja Bisau ispunjava uvjete za EDF i Milenijske ciljeve razvoja (MDG). Dodjela sredstava sukladno regionalnim projektima koji obuhvaćaju Gvineju Bisau i iz drugih sredstava EDF-a (voda, energija itd.) i pokretanje pripremnih mjera za provedbu budućih projekata, uključujući pripremu i provedbu budućih aktivnosti Europske investicijske banke, razmotrit će se na pojedinačnoj osnovi.

Suspenzija projekata i programa u prioritetnom sektoru „Prevencija sukoba” (izuzev Projoust, Paracem i isplate doprinosa mirovinskog fonda RSS u okviru programa PARSS u svrhu potpore reforme sigurnosnog sektora), prioritetnom sektoru „Voda i energija” (projekt uspostave mreže u Bisau) i neprioritetnim sektorima (projekt za podršku održivog upravljanja cestovnim prometom i program potpore za privatni sektor) bit će uklonjena čim se provede sljedeće:

i.	dostavi detaljni rasporeda provedbe aktivnosti reforme sigurnosnog sektora u skladu s nacrtom Ecowas-a;

ii.	završi, donese i objavi zakonodavni paket reformi sigurnosnog sektora izrađen uz potporu misije ZSOP-a Europske unije;

iii.	odobri i započne pomoć stručnih misija u svrhu potpore reformi sigurnosnog sektora i zaštite državnih službenika, provedenih uz potporu Ecowas-a, CPLP-a i/ili drugih partnera; i

iv.	pripremi, donese i počne djelotvorna provedba nacionalnog operativnog plana za provedbu reforme sigurnosnog sektora i suzbijanja trgovine drogom i pranja novca.

Isplata prvog EDF-ovog doprinosa mirovinskom fondu za višak starijih zaposlenika u sigurnosnom sektoru (program PARSS, deveti EDF), ovisno o potpori Vlade i Ecowasa, podiježe:

i.	potpuno neovisnom izvršenju i završetku sudskih istraga i postupaka koji se odnose na ubojstva u ožujku i lipnju 2009. provedenih u prikladnim logističkim i sigurnosnim uvjetima; i

ii.	poboljšanjima u administrativnom i financijskom upravljanju javnim, civilnim i vojnim zaposlenicima u Gvineji Bisau.

Europska unija predviđa nastavak potpore proračunu, nastavak novog programa potpore sektoru pravosuđa (Projoust, prioritetni sektor „Prevencija sukoba”), i pripremu novog programa podrške civilnim i vojnim reformama (Paracem, prioritetni sektor „Prevencija sukoba”), nakon:

i.	daljnje djelotvorne provedbe nacionalnog operativnog plana za provedbu reforme sigurnosnog sektora i suzbijanja trgovine drogom i pranja novca;

ii.	pokretanja sudskih istraga i postupaka koji se odnose na ubojstva u ožujku i lipnju 2009.;

iii.	obnove vojnog poretka u svrhu imenovanja osoba višeg zapovjednog lanca koje nisu sudjelovale u protuustavnim ili protuzakonitim radnjama ili nasilju, u skladu sa zaključcima i preporukama nacrta Ecowas-a za reformu sigurnosnog sektora.

Europska unija zadržava pravo izmjene ovih mjera u svjetlu promjene političke situacije i napretka u provedbi obveza.

U sklopu postupka sukladno članku 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a, Europska unija nastavlja nadzor situacije u Gvineji Bisau tijekom razdoblja od 12 mjeseci. Tijekom tog razdoblja nastavit će se pojačani dijalog s Vladom sukladno članku 8. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a s ciljem očuvanja ključnih elemenata iz tog Sporazuma. Europska unija provodit će redovito preispitivanje; prva misija praćenja trebala bi se provesti unutar šest mjeseci.

Prema članku 8. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a, obje stranke obvezuju se održavati redoviti politički dijalog o reformama političkog, pravosudnog i gospodarskog upravljanja, s posebnom pozornošću na reformu sigurnosnog sektora, mjere za borbu protiv nekažnjivosti i organizirani kriminal, posebno trgovinu drogom.

S poštovanjem,

Za Vijeće

Predsjednica

C. ASHTON

Za Komisiju

Povjerenik

A. PIEBALGS

PRILOG I.: RASPORED OBVEZA

Obveze partnera

Obveze Gvineje Bisau

Obveze Europske Unije

STATUS REALIZACIJE

Nastavlja se financiranje tekućih ugovora, humanitarnih i financijskih aktivnosti, mjera koje izravno podupiru stanovnike Gvineje Bisau i projekata suzbijanja transnacionalnog kriminala i potpore konsolidaciji demokracije. Zamrznuti su programi i postupci koji obuhvaćaju odgovarajuće mjere. Gvineja Bisau ispunjava uvjete za Milenijske ciljeve razvoja (MDG). Nadležne službe Europske unije razmatraju na pojedinačnoj osnovi dodjelu sredstava sukladno regionalnim projektima koji obuhvaćaju Gvineju Bisau i iz drugih EDF-ovih sredstava (voda, energija itd.) i pokretanje pripremnih mjera za provedbu budućih projekata, uključujući pripremu i provedbu budućih aktivnosti Europske investicijske banke.

Provedba sljedećih obveza:

—	dostava detaljnog rasporeda provedbe aktivnosti reforme sigurnosnog sektora u skladu s nacrtom Ecowas-a

—	završetak, usvajanje, donošenje i objava zakonodavnog paketa (1) o reformi sigurnosnog sektora izrađenog uz potporu misije ZSOP-a Europske unije

—	odobrenje i pomoć stručnih misija u svrhu potpore reforme sigurnosnog sektora i zaštite državnih službenika, provedena uz potporu Ecowas-a, CPLP-a i/ili drugih partnera

—	priprema, usvajanje i djelotvorne provedbe nacionalnog operativnog plana za provedbu reforme sigurnosnog sektora i suzbijanje trgovine drogom

Nastavak projekata i programa:

—	u prioritetnom sektoru „Prevencija sukoba” (izuzev Projoust, Paracem i isplate doprinosa RSS mirovinskog fonda u okviru programa PARSS u svrhu potpore reforme sigurnosnog sektora)

—	u prioritetnom sektoru „Voda i energija” (projekt uspostave mreže u Bisau)

—	u neprioritetnim sektorima (projekt za podršku održivog upravljanja cestovnim prometom i program potpore za privatni sektor)

(postojeći referentni financijski iznos: 23.2 milijuna EUR)

Provedba sljedećih obveza:

—	potpuno neovisno izvršenje i završetak sudskih istraga i postupaka koji se odnose na ubojstva u ožujku i lipnju 2009. provedenih u prikladnim logističkim i sigurnosnim uvjetima

—	poboljšanje u administrativnom i financijskom upravljanju javnim, civilnim i vojnim zaposlenicima u Gvineji Bisau

—	Isplata doprinosa mirovinskog fonda za višak starijih zaposlenika u sigurnosnom sektoru (program PARSS, sektor „Prevencija sukoba”), u mjeri u kojoj Vlada i Ecowas osiguraju sredstva

(postojeći referentni financijski iznos: 3 milijuna EUR)

Provedba sljedećih obveza:

—	djelotvorna provedba nacionalnog operativnog plana za provedbu reforme sigurnosnog sektora i suzbijanja trgovine drogom i pranja novca

—	pokretanje sudskih istraga i postupaka koji se odnose na ubojstva u ožujku i lipnju 2009.

—	obnova vojnog poretka u svrhu imenovanja osoba višeg zapovjednog lanca koje nisu sudjelovale u protuustavnim ili protuzakonitim radnjama ili nasilju, u skladu s zaključcima i preporukama nacrta Ecowas-a za reformu sigurnosnog sektora

Nastavak programa:

—	potpore sektoru pravosuđa (Projoust, prioritetni sektor „Prevencija sukoba”)

—	potpore reformi civilne i vojne administracije - Paracem (prioritetni sektor „Prevencija sukoba”)

—	potpore proračunu

(postojeći referentni financijski iznos: 46 milijuna EUR)

(1) Zakonodavni okvir reforme sigurnosnog sektora (indikativni popis [prijevod]): Strateški okvir za nacionalnu obranu, Zakon o nacionalnoj obrani, Zakon o organizaciji vojnih snaga, Zakon o glavnom stožeru oružanih snaga, Zakon o vojsci, Zakon o mornarici, Zakon o zračnim snagama, Zakon o ministarstvu obrane, Zakon o vojnoj pripravnosti (revizija Zakona br. 3/99), Zakon o vojnoj službi (revizija Zakona br. 4/99), Zakon o ministarstvu unutarnjih poslova.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

199

32011D0637

L 252/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.09.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 26. rujna 2011.

o izmjeni i produljenju razdoblja primjene Odluke 2007/641/EZ Odluke o okončanju savjetovanja s Republikom Fidži Otoci na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EZ-a i članka 37. Instrumenta za razvojnu suradnju

(2011/637/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 217.,

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (1) i revidiran u Ouagadougou 22. lipnja 2010. (2), (dalje u tekstu „Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a”), a posebno njegov članak 96.,

uzimajući u obzir Unutarnji sporazum predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o mjerama koje je potrebno poduzeti i postupcima koje je potrebno primijeniti za provedbu Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EZ-a (3), a posebno njegov članak 3.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavi instrumenta za financiranje razvojne suradnje (dalje u tekstu „Instrument za razvojnu suradnju” (4)), a posebno njezin članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Odluka Vijeća 2007/641/EZ (5) donesena je kako bi se poduzele odgovarajuće mjere nakon kršenja bitnih elemenata navedenih u članku 9. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i vrijednosti navedenih u članku 3. Instrumenta za razvojnu suradnju.

(2)

Te mjere produljene su Odlukom Vijeća 2009/735/EZ (6) te naknadno Odlukama Vijeća 2010/208/EU (7), 2010/589/EU (8) i 2011/219/EU (9), budući da Republika Fidži Otoci ne samo što tek treba provesti važne obveze koje je preuzela na savjetovanju održanom u travnju 2007. koje se tiču bitnih elemenata Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i Instrumenta za razvojnu suradnju, nego je nedavno bilo i značajnih regresivnih događaja vezano za određen broj tih obveza.

(3)	Odluka 2007/641/EZ prestaje važiti 30. rujna 2011. Primjereno je produljiti njezinu valjanost i sukladno s tim ažurirati sadržaj odgovarajućih mjera,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka 2007/641/EZ mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 3. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Prestaje važiti 30. rujna 2012. Redovno se preispituje najmanje jednom svakih šest mjeseci.”

2.	Prilog se zamjenjuje Prilogom ovoj Odluci.

Članak 2.

Pismo koje se nalazi u Prilogu ovoj Odluci upućeno je Republici Fidži Otoci.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. rujna 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. KOROLEC

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.

(2) SL L 287, 4..11.2010., str. 3.

(3) SL L 317, 15.12.2000., str. 376.

(4) SL L 378, 27.12.2006., str. 41.

(5) SL L 260, 5.10.2007., str. 15.

(6) SL L 262, 6.10.2009., str. 43.

(7) SL L 89, 9.4.2010., str. 7.

(8) SL L 260, 2.10.2010., str. 10.

(9) SL L 93, 7.4.2011., str. 2.

PRILOG

Nj. E. Ratu Epeli NAILATIKAU

Predsjednik Republike Fidži

Suva

Republika Fidži

Vaša ekscelencijo,

Europska unija (EU) pridaje veliku važnost odredbama članka 9. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i članka 3. Instrumenta za razvojnu suradnju. Partnerstvo između AKP-a i EU-a temelji se na poštovanju ljudskih prava, demokratskim načelima i pravnoj državi, a to su i bitni elementi Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i osnova su naših odnosa.

Vijeće Europske unije je 11. prosinca 2006. osudilo vojno preuzimanje vlasti u Fidžiju.

U skladu s člankom 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i s obzirom da je vojno preuzimanje vlasti od 5. prosinca 2006. predstavljalo kršenje bitnih elemenata navedenih u članku 9. tog Sporazuma, EU je pozvao Fidži na savjetovanje, kako je predviđeno Sporazumom o partnerstvu između AKP-a i EU-a, kako bi temeljito ispitao stanje i, prema potrebi, poduzeo mjere da se ono popravi.

Službeni dio savjetovanja započeo je u Bruxellesu 18. travnja 2007. EU je bio zadovoljan što je Privremena vlada tada potvrdila veći broj ključnih obveza koje se tiču ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštivanja demokratskih načela i pravne države, kako se navodi u nastavku, te je predložila pozitivne korake za njihovu provedbu.

Nažalost, otad se desio niz regresivnih zbivanja, a posebno u travnju 2009., što znači da Fidži trenutačno krši više svojih obveza. To se posebno odnosi na stavljanje Ustava izvan snage, na zaista znatno odgađanje održavanja parlamentarnih izbora i kršenje ljudskih prava. Premda provedba obveza znatno kasni, većina ih je za sadašnju situaciju u Fidžiju i dalje izrazito važna i stoga su one priložene ovome pismu. Kako je Fidži jednostrano odlučio raskinuti veći broj ključnih obveza, to je Fidži dovelo do gubitka sredstava iz razvojnih fondova.

Međutim, u duhu partnerstva koje je temelj Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a, EU izražava svoju spremnost da se uključi u novi krug službenih savjetovanja čim se ukažu razumni izgledi za njihov pozitivan završetak. Privremeni predsjednik vlade je 1. srpnja 2009. predstavio raspored reformi i ponovne uspostave demokratskog poretka. EU se spreman uključiti u dijalog o spomenutom rasporedu te razmotriti bi li on mogao poslužiti kao osnova novog kruga savjetovanja. U skladu s tim, EU je odlučio produljiti postojeće odgovarajuće mjere za Fidži kako bi se stvorile prilike za nov krug savjetovanja. Iako su neke od odgovarajućih mjera sada već zastarjele, ipak je zaključeno kako će EU radije ispitati mogućnosti za nov krug savjetovanja s Fidžijem, nego da te mjere ažurira jednostrano. Shodno tome, posebno je važno da se Privremena vlada obveže na unutarnji politički dijalog i fleksibilnost u pogledu vremenskog okvira koji je predvidjela za svoj raspored. Dok se stajalište EU-a ravna, i uvijek će se ravnati, prema bitnim elementima Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i njegovim temeljnim načelima, posebno s obzirom na presudnu ulogu koju imaju dijalog i ispunjavanje uzajamnih obveza, naglašava se kako na strani EU-a ne postoje unaprijed zadani zaključci o ishodu budućih savjetovanja.

Ako u novom savjetovanju Fidži preuzme bitne obveze, EU se obvezuje da će brzo pozitivno preispitati ove odgovarajuće mjere. Nasuprot tome, ako se stanje na Fidžiju ne poboljša, za Fidži će se nastaviti daljnji gubitak sredstava iz razvojnih fondova. Ocjena ostvarenog napretka prema obnovi ustavnog poretka će za EU posebno biti smjernica u predstojećem odlučivanju o Pratećim mjerama za zemlje koje su obuhvaćene Protokolom o šećeru i o Okvirnom nacionalnom programu Fidžija u sklopu 10. Europskog razvojnog fonda (ERF).

Sve dok ne započnu nova savjetovanja, EU poziva Fidži da nastavi i pojača intenzivan politički dijalog.

Odgovarajuće mjere su:

—	može se nastaviti pružanje humanitarne pomoći i neposredne potpore civilnom društvu i ugroženim skupinama stanovništva,

—	mogu se nastaviti postojeće aktivnosti suradnje, posebno u okviru 8. i 9. ERF-a,

—	mogu se provoditi aktivnosti suradnje koje će pomoći ponovnoj uspostavi demokracije i poboljšati upravljanje, osim u zaista iznimnim slučajevima,

—	može se nastaviti provedba pratećih mjera za reformu sektora šećera za 2006. Fidži je dogovor o financiranju potpisao na tehničkoj razini 19. lipnja 2007. Napominje se kako sporazum o financiranju sadrži klauzulu o obustavi,

—	može se nastaviti pripremanje i eventualno potpisivanje višegodišnjeg okvirnog programa pratećih mjera za reformu u sektoru šećera za razdoblje od 2011. do 2013.,

—

dovršetak, potpisivanje na tehničkoj razini i provedba državnog strateškog dokumenta i nacionalnog okvirnog programa za 10. ERF s okvirno izdvojenim financijskim sredstvima, kao i moguća dodjela poticajne tranše u vrijednosti do 25 % tog iznosa, ovisit će o tome poštuju li se obveze preuzete vezane za ljudska prava i vladavinu prava, a posebno o tome priznaje li Privremena vlada Ustav, poštuje li se u potpunosti neovisnost pravosuđa, o tome hoće li se što prije ukinuti propisi o izvanrednom stanju koji su ponovno uvedeni 6. rujna 2007., te istražiti navodi o kršenjima ljudskih prava ili hoće li se po tim navodima postupiti u skladu s postupcima i u okviru foruma prema zakonima Fidži Otoka i hoće li Privremena vlada učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi spriječila da sigurnosne agencije daju izjave čija je svrha zastrašivanje stanovništva,

—	dodijeljena kvota za šećer za 2007. je nula,

—

raspoloživost kvota šećer za 2008. ovisila je o sposobnosti da se podastru vjerodostojni i pravovremeni dokazi o pripremama za izbore u skladu s usuglašenim obvezama, posebno vezano za popis stanovništva, ponovnu izradu granica i izbornu reformu u skladu s Ustavom, te o mjerama koje su poduzete kako bi se osiguralo funkcioniranje Ureda za izbore, uključujući i imenovanje nadzornika za izbore do 30. rujna 2007. u skladu s Ustavom. Ova dodjela kvota za šećer za 2008. je izgubljena 31. prosinca 2009.

—	dodjela kvota za šećer za 2009. opozvana je u svibnju 2009. zato što je Privremena vlada odlučila odgoditi opće izbore do rujna 2014.,

—

dodjela kvota za 2010. opozvana je prije 1. svibnja 2010. jer nije ostvaren nikakav napredak u nastavljanju demokratskog procesa; međutim, s obzirom na kritično stanje u sektoru šećera, kako bi se ublažile nepovoljne socijalne posljedice Komisija je izdvojila dio alokacije za izravnu pomoć namijenjenu stanovništvu koje neposredno ovisi o proizvodnji šećera. Tim sredstvima centralno upravlja Delegacija EU-a u Suvi i ona se ne usmjeravaju se preko Vlade,

—

raspoloživost okvirnih kvota prema višegodišnjem okvirnom programu pratećih mjera za nekadašnje zemlje potpisnice Protokola o šećeru za razdoblje od 2011. do 2013. ovisit će o postizanju suglasnosti u procesu savjetovanja; ne postigne li se suglasnost, tim sredstvima će se moći financirati samo intervencije za ublažavanje socijalnog stanja,

—	može se razmotriti mogućnost posebne potpore za pripremanje i provedbu ključnih obveza, posebno onih kojima se podupire pripremanje i/ili održavanje izbora,

—	regionalna suradnja i sudjelovanje Fidžija u njoj ostaju nepromijenjeni,

Praćenje obveza odvijat će se prama obvezama koje su navedene u Prilogu ovome pismu i odnose se na redovan dijalog i učinkovitu suradnju s misijama za praćenje i ocjenu te na izvješćivanje.

Nadalje, EU očekuje da Fidži s Forumom pacifičkih otoka u potpunosti surađuje na provedbi preporuka koje je dala Skupina uglednih osoba, a potvrdio ih je Forum ministara vanjskih poslova na svojem sastanku održanom u Vanuatuu 16. ožujka 2007.

Europska unija nastavit će pomno pratiti stanje u Fidžiju. Na temelju članka 8. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a, s Fidžijem će se voditi pojačan politički dijalog kako bi se osigurali poštivanje ljudskih prava, ponovna uspostava demokracije i poštivanje pravne države, sve dok obje stranke ne zaključe da je pojačani dijalog ostvario svoju svrhu.

Uspori li ili prekine Privremena vlada provedbu preuzetih obveza ili provedba krene unazad, EU zadržava pravo da tome prilagodi odgovarajuće mjere.

EU ističe da povlastice koje Fidži ima u suradnji s EU-om ovise o tome poštuju li se bitni elementi Sporazuma o partnerstvu Između AKP-a i EU-a i vrijednosti o kojima se govori u Instrumentu za razvojnu suradnju. Želite li EU uvjeriti da je Privremena vlada potpuno spremna nastaviti raditi na ispunjavanju obveza, nužno je brzo ostvariti znatan napredak u ispunjavanju usuglašenih obveza.

S poštovanjem,

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Vijeće Europske unije

Za Europsku komisiju

PRILOG PRILOGU

OBVEZE USUGLAŠENE S REPUBLIKOM FIDŽI

A. Poštivanje demokratskih načela

Obveza br. 1

Slobodni i pošteni parlamentarni izbori održat će se u roku od 24 mjeseca od 1. ožujka 2007., ovisno o nalazima ocjene koju će izvršiti neovisni revizori koje će imenovati Tajništvo Foruma pacifičkih otoka. Postupci za pripremu i održavanje izbora zajednički se prate, prilagođavaju i, prema potrebi, revidiraju na temelju obostrano usuglašenih mjerila. Navedeno posebno uključuje:

—	da će Privremena vlada do 30. lipnja 2007. donijeti raspored s datumima za dovršetak raznih mjera koje će se poduzeti za pripremanje novih parlamentarnih izbora,

—	da se u tom rasporedu navode vremenski okviri za održavanje popisa stanovništva, izradu novih granica i izbornu reformu,

—	da će se utvrđivanje granica okruga i izborna reforma provesti u skladu s Ustavom,

—	da će se poduzeti mjere da se osigura funkcioniranje Ureda za izbore, uključujući i imenovanje nadzornika za izbore do 30. rujna 2007. u skladu s Ustavom,

—	da će se imenovanje potpredsjednika provesti u skladu s Ustavom.

Obveza br. 2

Privremena vlada će, kad bude donosila važne zakonodavne akte, fiskalne i druge inicijative i promjene vezane za politiku, voditi računa o savjetovanju s civilnim društvom i drugim zainteresiranim subjektima.

B. Pravna država

Obveza br. 1

Privremena vlada će činiti sve što je u njezinoj moći da spriječi sigurnosne agencije da daju izjave kojima je svrha zastrašivanje stanovništva.

Obveza br. 2

Privremena vlada će poštovati Ustav iz 1997. i jamčiti normalno i neovisno funkcioniranje ustavnih institucija, kao što su Fidžijska komisija za ljudska prava, Komisija za javne službe i Komisija za ustavne zadaće. Očuvat će se bitna neovisnost i funkcioniranje Velikog vijeća poglavica.

Obveza br. 3

U potpunosti će se poštovati neovisnost pravosuđa kojem će biti omogućeno slobodno djelovanje, a njegove presude će poštovati sve predmetne strane, a posebno:

—	Privremena vlada se obvezuje da će sud u skladu s člankom 138. stavkom 3. Ustava biti imenovan do 15. lipnja 2007.,

—	da će odsad pa nadalje svako imenovanje i/ili razrješenje sudaca biti provedeno strogo u skladu s ustavnim odredbama i postupovnim pravilima,

—	vojska, policija ili Privremena vlada neće se ni u kojem slučaju i ni u kojem obliku miješati u sudski postupak, uključujući puno poštovanje pravne struke.

Obveza br. 4

Svi kazneni postupci povezani s korupcijom odvijat će se kroz odgovarajuće sudske putove i svako drugo tijelo koje bi moglo biti osnovano za istraživanje navodnih slučaja korupcije djelovat će u okviru ustavnih ograničenja.

C. Ljudska prava i temeljne slobode

Obveza br. 1

Privremena vlada će poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi omogućila istragu svih optužbi o kršenjima ljudskih prava ili obradu u skladu raznim postupcima i forumima na temelju zakona Fidži Otoka.

Obveza br. 2

Privremena vlada će u svibnju 2007. ukinuti propise o izvanrednom stanju ako neće postojati nikakve prijetnje nacionalnoj sigurnosti, javnom redu i sigurnosti.

Obveza br. 3

Privremena vlada će nastojati osigurati da Fidžijska komisija za ljudska prava djeluje potpuno neovisno i u skladu s Ustavom.

Obveza br. 4

Sloboda izražavanja i sloboda medija u svim oblicima u cijelosti se poštuju kako je predviđeno Ustavom.

D. Praćenje izvršavanja obveza

Obveza br. 1

Privremena vlada se obvezuje održavati redovan dijalog kako bi se omogućilo provjeravanje učinjenog napretka te predstavnicima/tijelima EU-a i Europske komisije daje potpuni pristup informacijama o svim pitanjima povezanima s ljudskim pravima, mirnom ponovnom uspostavom demokracije i pravnom državom u Fidžiju.

Obveza br. 2

Privremena vlada će u potpunosti surađivati sa svakom misijom iz EU-a za ocjenu praćenje napretka.

Obveza br. 3

Privremena vlada će, počevši od 30. lipnja 2007., svaka tri mjeseca slati izvješća o napretku u vezi s bitnim elementima Sporazuma iz Cotonoua i obvezama.

Prima se na znanje kako se određena pitanja mogu učinkovito rješavati samo pragmatičnim pristupom koji priznaje stvarno stanje stvari i koji je usredotočen na budućnost.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

206

32011D0664

L 264/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.09.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 12. rujna 2011.

o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni izmijenjenih Statuta i Poslovnika Međunarodne studijske skupine za kaučuk

(2011/664/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavke 3. i 4. u vezi s člankom 218. stavkom 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Nakon više krugova pregovora, voditelji delegacija Međunarodne studijske skupine za kaučuk („Skupina”) 14. srpnja 2011. dogovorili su tekst izmjena Statuta i Poslovnika Skupine.

(2)	Unija je članica Skupine.

(3)	One države članice Unije koje su bile članice Skupine uručile su formalne obavijesti o istupanju i istupile su iz Skupine s 1. srpnjem 2011.

(4)	Donošenje izmijenjenih Statuta i Poslovnika Skupine neophodno je za potvrđivanje novog sjedišta Skupine i za utvrđivanje izričitih odredaba o statusu Unije unutar Skupine, kao i za usklađivanje organizacijske strukture, proračunskih doprinosa i postupaka odlučivanja,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Odobrava se, u ime Unije, potpisivanje izmijenjenih Statuta i Poslovnika Međunarodne studijske skupine za kaučuk („Skupina”), o kojima su se voditelji delegacija dogovorili na sastanku 14. srpnja 2011. u Singapuru, podložno njihovom sklapanju.

Članak 2.

Izmijenjeni Statut i Poslovnik primjenjuje se privremeno (1), do završetka postupaka potrebnih za njihovo sklapanje.

Članak 3.

Komisija provodi ovu Odluku u obliku pisma koje se šalje Skupini i kojim se potvrđuje suglasnost Europske unije s tekstovima izmijenjenih Statuta i Poslovnika i ukazuje na privremenu primjenu izmijenjenih Statuta i Poslovnika od strane Unije do završetka postupaka potrebnih za njihovo sklapanje.

Komisija je također ovlaštena za polaganje izjave o nadležnosti priložene ovoj Odluci kod glavnog tajnika Skupine, u skladu s člankom XVI. stavkom 2. izmijenjenog Statuta.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. rujna 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. DOWGIELEWICZ

(1) Glavno tajništvo Vijeća objavit će u Službenom listu Europske unije datum od kojeg počinje privremena primjena izmijenjenog Statuta i Poslovnika.

Izjava Europske unije u skladu s člankom XVI. stavkom 2. Statuta

U skladu s člankom XVI. stavkom 2. Međunarodne studijske skupine za kaučuk, u ovoj se izjavi navode ovlasti koje države članice prenose na Europsku uniju u pitanjima uređenima Statutom.

Europska unija izjavljuje da, u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Europska unija ima isključivu nadležnost u odnosu na međunarodna trgovinska pitanja u okviru zajedničke trgovinske politike, uključujući i izradu statističkih podataka.

Opseg i ostvarivanje nadležnosti Europske unije se po svojoj prirodi kontinuirano razvijaju pa će Europska unija dopuniti ili izmijeniti ovu izjavu prema potrebi, u skladu s člankom XVI. stavkom 2. Statuta.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

208

32011D0767

L 317/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 27. listopada 2011.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji

(2011/767/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Vijeće je 29. siječnja 2007. ovlastilo Komisiju da započne pregovore s određenim drugim članicama Svjetske trgovinske organizacije u skladu s člankom XXIV.:6. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) 1994. prilikom pristupanja Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji.

(2)	Komisija je vodila pregovore u okviru smjernica za pregovore koje je donijelo Vijeće.

(3)

Pregovori su zaključeni, a Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) parafiran je 7. rujna 2010.

(4)	Sporazum je potpisan u ime Unije 28. travnja 2011., podložno njegovom kasnijem sklapanju, u skladu s Odlukom Vijeća 2011/255/EU (1).

(5)	Sporazum bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) odobrava se u ime Unije.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za slanje, u ime Unije, obavijesti predviđene u Sporazumu (2).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. listopada 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

J. MILLER

(1) SL L 110, 29.4.2011., str. 12.

(2) Glavno tajništvo Vijeća objavit će dan stupanja na snagu ovog Sporazuma u Službenom listu Europske unije.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

209

32011D0768

L 317/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 27. listopada 2011.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Australije prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji

(2011/768/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Vijeće je 29. siječnja 2007. ovlastilo Komisiju da započne pregovore s određenim drugim članicama Svjetske trgovinske organizacije u skladu s člankom XXIV.:6. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) 1994. prilikom pristupanja Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji.

(2)	Komisija je vodila pregovore u okviru smjernica za pregovore koje je donijelo Vijeće.

(3)

Pregovori su zaključeni, a Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Australije prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) parafiran je 15. lipnja 2010.

(4)	Sporazum je potpisan u ime Unije 24. svibnja 2011., podložno njegovom kasnijem sklapanju, u skladu s Odlukom Vijeća 2011/247/EU (1).

(5)	Sporazum bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Australije prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) odobrava se u ime Unije.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za slanje, u ime Unije, obavijesti predviđene u Sporazumu (2).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. listopada 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

J. MILLER

(1) SL L 104, 20.4.2011., str. 1.

(2) Glavno tajništvo Vijeća objavit će dan stupanja na snagu ovog Sporazuma u Službenom listu Europske unije.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

210

32011D0769

L 317/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.10.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 27. listopada 2011.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Argentinske Republike u skladu s člankom XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji

(2011/769/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Vijeće je 29. siječnja 2007. ovlastilo Komisiju da započne pregovore s određenim drugim članicama Svjetske trgovinske organizacije u skladu s člankom XXIV.:6. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) 1994. prilikom pristupanja Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji.

(2)	Komisija je vodila pregovore u okviru smjernica za pregovore koje je donijelo Vijeće.

(3)

Pregovori su zaključeni, a Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Argentinske Republike u skladu s člankom XXIV.:6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) parafiran je 22. rujna 2010.

(4)	Sporazum je potpisan u ime Unije 20. travnja 2011., podložno njegovom kasnijem sklapanju, u skladu s Odlukom Vijeća 2011/256/EU (1).

(5)	Sporazum bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Argentinske Republike u skladu s člankom XXIV.:6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) odobrava se u ime Unije.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za slanje, u ime Unije, obavijesti predviđene u Sporazumu (2).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. listopada 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

J. MILLER

(1) SL L 110, 29.4.2011., str. 13.

(2) Glavno tajništvo Vijeća objavit će dan stupanja na snagu ovog Sporazuma u Službenom listu Europske unije.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

211

32011D0824

L 328/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.10.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 20. listopada 2011.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije, s jedne strane, i Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane, o daljnjoj liberalizaciji poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva, i o izmjeni Privremenog euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju koji se odnosi na trgovinu i suradnju između Europske zajednice, s jedne strane, i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u ime Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane

(2011/824/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi člankom 218. stavkom 6. točkom (a).,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Odnos između Unije i Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze („Palestinska uprava”) temelji se na Privremenom euro-mediteranskom sporazumu o trgovini i suradnji između Europske zajednice, s jedne strane, i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u ime Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane (2) („Privremeni sporazum”) koji je bio potpisan u veljači 1997. i čije su trgovinske odredbe stupile na snagu 1. srpnja 1997. Njegov je osnovni cilj promicanje trgovine, ulaganja i skladnih gospodarskih odnosa između stranaka čime se jača njihov održivi gospodarski razvoj.

(2)

Privremeni sporazum predviđa bescarinski pristup palestinskih industrijskih proizvoda tržištima Unije i postupno ukidanje carina za izvozne proizvode Unije na okupiranim palestinskim područjima u roku 5 godina. Mogućnost dodjeljivanja dodatnih trgovinskih povlastica Palestinskoj upravi predviđa se Privremenim sporazumom. Članak 12. Privremenog sporazuma omogućuje Zajednici i Palestinskoj upravi da postupno uspostave liberalizaciju poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva od interesa za obje strane. Članak 14. stavak 2. Privremenog sporazuma predviđa da Zajednica i Palestinska uprava provjeravaju, unutar Zajedničkog odbora, mogućnost uzajamne dodjele koncesija.

(3)	Akcijski plan Europske politike susjedstva („Akcijski plan EPS-a”) za Palestinsku upravu koji je bio odobren u svibnju 2005. i naknadno produžen, također sadrži odredbe o postupnoj liberalizaciji trgovine poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva.

(4)

Euro-mediteranski plan za poljoprivredu (Plan Rabat) kojeg su donijeli ministri vanjskih poslova euro-mediteranskih država 28. studenoga 2005. predviđa da je visok stupanj liberalizacije trgovine poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva poželjan, s ciljem potpune liberalizacije takve trgovine do 2010., uz mogućnost isključivanja vrlo ograničenog broja osjetljivih proizvoda.

(5)

Na zadnjem euro-mediteranskom ministarskom sastanaku u prosincu 2009., ministri trgovine euro-mediteranske regije obvezali su se olakšati trgovinu palestinskim proizvodima kako stoji u dokumentu Trgovinski plan Euromeda nakon 2010. Osim toga, ministri trgovine su 2010. dogovorili sveobuhvatni paket mjera s ciljem olakšavanja trgovine palestinskih proizvoda s drugim euro-mediteranskim partnerima.

(6)

Pregovori s Palestinskom upravom o većoj liberalizaciji trgovine poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva uspješno su zaključeni potpisivanjem Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije, s jedne strane, i Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane, o daljnjoj liberalizaciji poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva, i o izmjeni Privremenog euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju koji se odnosi na trgovinu i suradnju između Europske zajednice, s jedne strane, i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u ime Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane („Sporazum”), u skladu s Odlukom Vijeća 2011/248/EU (3).

(7)	Okupirana palestinska područja pod upravom Palestinske uprave, država su u nastajanju. Stoga se ne nalaze na popisu nazivlja Ujedinjenih naroda i zbog toga ne mogu koristiti Opći sustav povlastica Unije (4).

(8)

Palestinska uprava je najmanji trgovinski partner Unije u euro-mediteranskoj regiji i gotovo u svijetu, s ukupnom trgovinom u iznosu od 56,6 milijuna eura u 2009. od čega veliki dio otpada na izvozne proizvode EU-a (50,5 milijuna eura). Uvoz palestinskih proizvoda na područje Unije iznosi svega 6,1 milijun eura za 2009. i uglavnom se sastoji od poljoprivrednih proizvoda i prerađenih poljoprivrednih proizvoda (približno 70,1 % ukupnog uvoza Unije). U 2009. Unija je izvezla poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 1,7 milijuna eura, prerađenih poljoprivrednih proizvoda u iznosu od 3,3 milijuna eura i ribe i proizvoda ribarstva u iznosu 0,1 milijun eura. Očekuje se da bi daljnje otvaranje tržišta moglo potaknuti razvoj gospodarstva Zapadne obale i Pojasa Gaze povećanjem izvoza, bez stvaranja negativnog utjecaja na Uniju. Stoga je primjereno odobriti dodatne trgovinske povlastice Palestinskoj upravi kako bi se osigurao pristup tržištu Unije za poljoprivredne proizvode.

(9)

U skladu s Akcijskim planom EPS-a stupanj ambicije odnosa Palestinska uprava-Unija ovisi o stupnju spremnosti Palestinske uprave da prihvati zajedničke vrijednosti kao i o njezinoj sposobnosti da provede zajednički dogovorene prioritete. Unija planira nadopuniti dodjelu dodatnih trgovinskih povlastica s trgovinom povezanim paketom tehničke pomoći koja dodatno pomaže Palestinskoj upravi u pripremi za buduću Palestinsku državu.

(10)

Osim toga, pravo na korist od dodatnih trgovinskih povlastica, koje dodjeljuje Unija, Palestinskoj je upravi uvjetovano poštovanjem odgovarajućih pravila o podrijetlu i s njima posvezanim postupcima, kao i odredbom o učinkovitoj upravnoj suradnji i pomoći Europskoj uniji. Svako ozbiljno i sustavno kršenje takvih uvjeta ili nalaz prijevare ili nepravilnosti može navesti Uniju na usvajanja mjera sukladno odgovarajućim postupcima u članku 23. Privremenog sporazuma.

(11)	Zbog definiranja pojma proizvodi s podrijetlom, izdavanja certifikata o podrijetlu i postupaka upravne suradnje, primjenjuje se Protokol 3. Privremenog sporazma o definiranju pojma „proizvodi s podrijetlom” i metoda upravne suradnje.

(12)

Ako dođe do znatnog povećanja uvoza poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva podrijetlom s teritorija Palestinske uprave, i na taj način izazivanja ozbiljnog poremećaja unutarnjeg tržišta Unije, tada bi Unija, prema potrebi, trebala donijeti zaštitne mjere sukladno ovoj Odluci.

(13)

Potrebno je obnoviti dogovore o uvozu, donesene ovim Sporazumom, na temelju uvjeta koje je odredilo Vijeće i u svjetlu stečenog iskustva u njihovoj dodjeli. Stoga je potrebno ograničiti njihovo trajanje na 10 godina. Međutim, uzimajući u obzir gospodarsko stanje na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, stranke su dužne produžiti primjenu tretmana oslobođenja od carina i kvota ako procijene da palestinsko gospodarstvo treba dodatno prijelazno razdoblje kako bi bilo spremno za početak pregovora koji bi doveli do daljnjih uzajamnih ustupaka.

(14)

Unija i Palestinska uprava dužne su sastati se 5 godina od dana stupanja na snagu Sporazuma kako bi razmotrile mogućnost uzajamne dodjele daljnjih stalnih koncesija u trgovini poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva u skladu s ciljem utvrđenim u članku 12. Privremenog sporazuma. Ako se to smatra neprimjerenim zbog ograničavajućih budućih gospodarskih događaja na okupiranom palestinskom teritoriju, o tome se treba razgovarati u kasnijoj fazi.

(15)	Sporazum bi trebalo zaključiti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije, s jedne strane, i Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane, o daljnjoj liberalizaciji poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva, i o izmjeni Privremenog euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju koji se odnosi na trgovinu i suradnju između Europske zajednice, s jedne strane, i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u ime Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane („Sporazum”), ovime se odobrava u ime Unije.

Tekst Sporazuma prilaže se ovoj Odluci.

Članak 2.

U slučaju kad je potrebno da Unija poduzeme zaštitne mjere u odnosu na poljoprivredne proizvode, prerađene poljoprivredne proizvode, ribe i proizvode ribarstva, kako je predviđeno člankom 23. Privremenog sporazuma o pridruživanju, takve je mjere potrebno donijeti u skladu s postupcima predviđenima člankom 159. stvakom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (5) ili člankom 30. Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 od 17. prosinca 1999. o zajedničkoj organizaciji tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture (6). Za prerađene poljoprivredne proizvode, takve je zaštitne mjere potrebno donijeti u skladu s postupcima predviđenima, prema potrebi, u članku 7. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 614/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkom sustavu trgovine ovalbumina i laktalbumina (7), ili u članku 11. stavku 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1216/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda (8).

Članak 3.

Predsjednik Vijeća određuje osobu ovlaštenu da u ime Unije nastavi s polaganjem isprava o odobrenju predviđenih Sporazumom, kako bi se izrazla suglasnost Unije da bude vezana Sporazumom (9).

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luksemburgu 20. listopada 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

M. SAWICKI

(1) Suglasnost od 5. rujna 2011. (još nije objavljena u Službenom listu).

(2) SL L 187, 16.7.1997., str. 3.

(3) SL L 104, 20.4.2011., str. 2.

(4) SL L 169, 30.6.2005., str. 1.

(5) SL L 299, 16.11.2007., str. 1.

(6) SL L 17, 21.1.2000., str. 22.

(7) SL L 181, 14.7.2009., str. 8.

(8) SL L 328, 15.12.2009., str. 10.

(9) Glavno tajništvo Vijeća objavljuje dan stupanja na snagu Sporazuma u Službenom listu Europske unije.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

214

32011D0886

L 344/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 12. prosinca 2011.

o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o izmjeni Priloga IV. (Energetika) Sporazumu o EGP-u

(2011/886/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. stavak 1., članak 192. stavak 1. i članak 218. stavak 9.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o postupcima za provedbu Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (1), a posebno njezin članak 1. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Prilog IV. Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (2) (dalje u tekstu „Sporazum o EGP-u”) sadrži posebne odredbe i postupke u vezi s energetikom.

(2)	Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora, te izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive 2001/77/EZ i Direktive 2003/30/EZ (3), trebalo bi uvrstiti u Sporazum o EGP-u.

(3)

Direktivom 2009/28/EZ stavlja se izvan snage Direktiva 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije (4) koja je sastavni dio Sporazuma o EGP-u i stoga treba biti stavljena izvan snage na temelju Sporazuma o EGP-u.

(4)

U vezi s ispunjenjem cilja Norveške za udjelom energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije za 2020. godinu mora se uzeti u obzir početni visoki udio obnovljive energije koji Norveška ima u usporedbi s državama članicama EU-a i nesigurnost ponude i potražnje zbog kombinacije sustava za proizvodnju energije iz vodenih tokova i hladnog podneblja,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o izmjeni Priloga IV. (Energetika) Sporazumu o EGP-u temelji se na nacrtu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a koji je priložen ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. prosinca 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

S. NOWAK

(1) SL L 305, 30.11.1994., str. 6.

(2) SL L 1, 3.1.1994., str. 3.

(3) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.

(4) SL L 283, 27.10.2001., str. 33.

NACRT

ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a

br. …

od …

o izmjeni Priloga IV. (Energetika) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (dalje u tekstu „Sporazum”), a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)	Prilog IV. Sporazumu zadnje je izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. … od … (1).

(2)	Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora, te izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive 2001/77/EZ i Direktive 2003/30/EZ (2) trebalo bi uvrstiti u Sporazum.

(3)	Direktivom 2009/28/EZ stavlja se izvan snage Direktiva 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) koja je sastavni dio Sporazuma i stoga treba biti stavljena izvan snage na temelju Sporazuma.

(4)

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Prilog IV. Sporazumu mijenja se kako slijedi:

1.	tekst točke 19. (Direktiva 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća) briše se s učinkom od 1. siječnja 2012.;

nakon točke 40. (Uredba Komisije (EU) br. 774/2010) umeće se sljedeće:

„41.

32009 L0028: Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora, te izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive 2001/77/EZ i Direktive 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.).

Za potrebe ovog Sporazuma odredbe ove Direktive čitaju se sa sljedećim prilagodbama:

(a)	Direktiva se ne primjenjuje na Lihtenštajn;

(b)	članak 3. stavak 1. druga rečenica ne primjenjuje se na države EFTA-e;

(c)	članku 4. stavku 2. dodaje se sljedeće: ‚Norveška i Island o svojim nacionalnim akcijskim planovima za obnovljivu energiju obavješćuju Nadzorno tijelo EFTA-e najkasnije 6 mjeseci od stupanja na snagu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. … o uvrštenju Direktive 2009/28/EZ.’;

(d)	članku 22. stavku 1. dodaje se sljedeće: ‚Norveška i Island podnose izvješće o napretku u promicanju i korištenju energije iz obnovljivih izvora do 31. prosinca 2013. i potom svake dvije godine. Peto izvješće koje treba podnijeti do 31. prosinca 2021. je posljednje potrebno izvješće.’;

(e)

Prilogu I. točki A dodaje se sljedeće:

	Udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije, 2005. (S2005)	Cilj za udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije, 2020. (S2020)
‚Island	55,0%	64%
Norveška	58,2%	67,5%’”

Članak 2.

Tekst Direktive 2009/28/EZ na islandskom i norveškom jeziku koji se trebaju objaviti u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije, vjerodostojni su.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu …, pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a (4).

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu …

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

Tajnici Zajedničkog odbora EGP-a

(1) SL L …..

(2) SL L 140, 5.6.2009., str. 16.

(3) SL L 283, 27.10.2001., str. 33.

(4) [Ustavni zahtjevi nisu navedeni.] [Ustavni zahtjevi su navedeni.]

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

217

32012D0620(01)

C 177/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.06.2012.

PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE

od 15. lipnja 2012.

o donošenju odluka Unije o uvozu određenih kemikalija na temelju Uredbe (EZ) br. 689/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

(2012/C 177/05)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 689/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (1), a posebno njezin članak 12. stavak 1. drugi podstavak,

nakon savjetovanja s Odborom osnovanim na temelju članka 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (2),

Budući da:

(1)	Na temelju Uredbe (EZ) br. 689/2008, Komisija treba u ime Unije odlučiti o dozvoli uvoza u Uniju za svaku kemikaliju koja je predmet postupka prethodnog informiranog pristanka (postupak prethodnog pristanka).

(2)

Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) imenovane su za pružanje tajničkih usluga za rad postupka prethodnog pristanka ustanovljenog Roterdamskom konvencijom o postupku prethodnog informiranog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini, dalje „Roterdamska konvencija”, koji je odobren od strane Zajednice Odlukom Vijeća 2006/730/EZ (3).

(3)	Djelujući kao zajedničko imenovano tijelo, Komisija je dužna proslijediti odluke o uvozu kemikalija koje podliježu postupku Tajništvu Roterdamske konvencije u ime Unije i njezinih država članica.

(4)

Kemikalije alaklor i aldikarb dodane su u postupak prethodnog pristanka, kao pesticidi, odlukama RC 5/3 i RC 5/4 na petom sastanku Konferencije stranaka i za koje je Komisija primila informacije od Tajništva Roterdamske konvencije u obliku dokumenata za pomoć pri donošenju odluke. Alaklor i aldikarb pripadaju u okvir Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (4) te koje se ne smije stavljati na tržište kao sastavne dijelove pripravaka koji se prodaju kao sredstva za zaštitu bilja.

(5)

Kemikalija endosulfan dodana je u postupak prethodnog pristanka kao pesticid odlukom RC 5/5 na petom sastanku Konferencije stranaka i za koju je Komisija primila informacije od Tajništva Roterdamske konvencije u obliku dokumenata za pomoć pri donošenju odluke. Endosulfan ulazi u područje primjene Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (5) te koji se ne smiju stavljati na tržište kao sastavni dio pripravaka koji se prodaju kao sredstva za zaštitu bilja ili biocidi.

(6)	Sukladno tome, trebalo bi donijeti konačnu odluku o uvozu vezanu za alaklor, aldikarb i endosulfan,

DONIJELA JE SLJEDEĆU ODLUKU:

Jedini članak

Donosi se konačna odluka o uvozu alaklora, aldikarba i endosulfana kao što je predviđeno u obrascu odgovora na uvoz iz Priloga.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. lipnja 2012.

Za Komisiju

Janez POTOČNIK

Član Komisije

(1) SL L 204, 31.7.2008., str. 1.

(2) SL L 396, 30.12.2006., str. 1.

(3) SL L 299, 28.10.2006., str. 23.

(4) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(5) SL L 123, 24.4.1998., str. 1.

PRILOG

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

227

32012D0041

L 024/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.01.2012.

ODLUKA VIJEĆA

od 23. siječnja 2012.

o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o osnivanju zajedničke radne skupine za praćenje provedbe Poglavlja II.a Protokola 10 uz Sporazum o EGP-u o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu roba i o utvrđivanju njezinog poslovnika

(2012/41/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114., članak 207. stavak 2. i članak 218. stavak 9.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o postupcima za provedbu Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (1), a posebno njezin članak 1. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Protokol 10 Sporazuma izmijenjen je Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 76/2009 od 30. lipnja 2009. (2), s ciljem umetanja novog Poglavlja II.a o sigurnosnim carinskim mjerama.

(2)	Člankom 9. b Protokola 10 predviđa se da se pri dvostranoj trgovini između ugovornih stranaka ukine primjena sigurnosnih carinskih mjera, pod uvjetom da je na njihovim državnim područjima razina carinske sigurnosti istovjetna.

(3)	Člankom 9. f Protokola 10 također se predviđa da Zajednički odbor EGP-a utvrdi pravila kojima se ugovornim strankama omogućuje da osiguraju praćenje provedbe Poglavlja II.a navedenog Protokola i provjere poštuju li se odredbe Poglavlja II.a i prilozi I. i II. navedenom Protokolu,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o osnivanju zajedničke radne skupine za praćenje provedbe Poglavlja II.a Protokola 10 Sporazuma o EGP-u o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu robe i o utvrđivanju njezinog poslovnika temelji se na nacrtu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a, koji je priložen ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. siječnja 2012.

Za vijeće

Predsjednica

M. GJERSKOV

(1) SL L 305, 30.11.1994., str. 6.

(2) SL L 232, 3.9.2009., str. 40.

NACRT

ODLUKA br. …/2011 ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a

od …

o osnivanju zajedničke radne skupine za praćenje provedbe Poglavlja II. a Protokola 10 uz Sporazum o EGP-u o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu robe te o utvrđivanju njezinog poslovnika

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, kako je izmijenjen Protokolom o prilagodbi Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (dalje u tekstu ‚Sporazum o EGP-u’), a posebno njegov članak 92. i članak 94. stavak 3. te članak 9. f stavak 1. Protokola 10 Sporazuma o EGP-u,

budući da:

(1)	Protokol 10 uz Sporazum o EGP-u izmijenjen je Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 76/2009 od 30. lipnja 2009. (1), s ciljem umetanja novog Poglavlja II. a o sigurnosnim carinskim mjerama.

(2)	Člankom 9. b Protokola 10 predviđa se da se pri dvostranoj trgovini između ugovornih stranaka ukine primjena sigurnosnih carinskih mjera, pod uvjetom da je na njihovim državnim područjima razina carinske sigurnosti istovjetna.

(3)	Člankom 9. f Protokola 10 također se predviđa da Zajednički odbor EGP-a utvrdi pravila kojima se ugovornim strankama omogućuje da osiguraju praćenje provedbe Poglavlja II. a navedenog Protokola i provjere poštuju li se odredbe Poglavlja II. a i prilozi I. i II. navedenom Protokolu,

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Ovime se osniva zajednička radna skupina za sigurnosne carinske mjere (dalje u tekstu ‚radna skupina’) da bi se osiguralo praćenje provedbe sigurnosnih carinskih odredaba Poglavlja II. a Protokola 10 uz Sporazum o EGP-u i provjerilo poštuju li se odredbe Poglavlja II. a te prilozi I. i II. navedenom Protokolu.

2. Radna skupina djeluje u skladu s poslovnikom utvrđenim u Prilogu ovoj Odluci.

3. Radna skupina izvješćuje Zajednički pododbor I. o slobodnom kretanju roba, kako je navedeno u članku 15. stavku 1. točki (a) poslovnika Zajedničkog odbora EGP-a (2).

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu …, pod uvjetom da su svi pod uvjetom da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene Zajedničkom odboru EGP-a (3).

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu ….

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

Tajnici Zajedničkog odbora EGP-a

(1) SL L 232, 3.9.2009., str. 40.

(2) Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. 1/94 od 8. veljače 1994. kojom se donosi poslovnik Zajedničkog odbora EGP-a (SL L 85, 30.3.1994., str. 60.

(3) Ustavni zahtjevi nisu navedeni.

PRILOG

Odluci br. …/2011 Zajedničkog odbora EGP-a

POSLOVNIK ZAJEDNIČKE RADNE SKUPINE ZA SIGURNOSNE CARINSKE MJERE

Članak 1.

Sastav

Radna skupina se sastoji od predstavnika Europske unije, predstavnika država EFTA-e i predstavnica država članica Europske unije.

Članak 2.

Zadaci

1. Radna skupina ocjenjuje istovjetnost sigurnosnih carinskih mjera utvrđenih u zakonodavstvu ugovornih stranaka. Radna skupina posebno prati provedbu zakonodavstva u vezi s podacima o robi prije dostave i prije otpreme, carinskim provjerama i upravljanjem rizikom u odnosu na sigurnost te zakonodavstva u vezi s ovlaštenim gospodarskim subjektima. Također razmjenjuje podatke o izmjeni predmetnog zakonodavstva.

2. Radna skupina raspravlja o potrebnim tehničkim izmjenama Poglavlja II.a Protokola 10.

3. Na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, radna skupina organizira sastanak skupine stručnjaka za raspravu o određenom pitanju. Radna skupina također ispituje upravne postupke ugovornih stranaka. Kako bi obavila takvo ispitivanje, radna skupina se može dogovoriti o organiziranju terenskih obilazaka.

4. Na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, radna skupina razmatra svako pitanje koje smatra relevantnim za provedbu sigurnosnih carinskih mjera, utvrđenih u poglavlju II.a Protokola 10.

Članak 3.

Predsjedanje

Sastancima radne skupine svakih 6 mjeseci naizmjence predsjeda predstavnik Europske unije i predstavnik jedne od država EFTA-e, na koje se primjenjuje Poglavlje II.a Protokola 10.

Članak 4.

Sastanci

1. Radna skupina redovito se sastaje i to najmanje jednom godišnje.

2. Sastanci se održavaju u Bruxellesu ili u bilo kojem drugom mjestu, o čemu odlučuje predsjednik radne skupine.

3. Predsjednik saziva sastanke radne skupine. Pozivi na sastanak šalju se sudionicima iz članka 1. najmanje 10 radnih dana prije sastanka. U hitnim slučajevima pozivi se mogu poslati i u kraćem roku.

4. Radni jezik radne skupine je engleski jezik.

5. Sastanci nisu javni osim ako nije dogovoreno drukčije.

Članak 5.

Dnevni red

1. Predsjednik utvrđuje privremeni dnevni red za svaki sastanak. Privremeni dnevni red se šalje sudionicima iz članka 1. barem 10 radnih dana prije sastanka.

2. Ugovorne stranke mogu u pisanom obliku od predsjednika zatražiti uvrštenje stavke u dnevni red ili mogu to učiniti prije usvajanja dnevnog reda na dan sastanka.

Članak 6.

Zapisnik

1. Zapisnik za svaki sastanak radne skupine sastavlja se na odgovornost predsjednika. U zapisniku se za svaku stavku dnevnog reda navode preporuke i/ili zaključci radne skupine.

2. Ugovorne stranke međusobno razmjenjuju nacrt zapisnika te ga utvrđuju u roku od 20 radnih dana nakon sastanka.

Članak 7.

Troškovi

Predstavnici ugovornih stranaka i stručnjaci carinskih uprava država članica Europske unije snose sve troškove sudjelovanja na sastancima radne skupine.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

231

32012D0096

L 047/47

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.02.2012.

ODLUKA VIJEĆA

od 17. veljače 2012.

o prilagodbi i produljenju razdoblja primjene odgovarajućih mjera najprije utvrđenih Odlukom 2002/148/EZ o završetku savjetovanja sa Zimbabveom na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EZ-a

(2012/96/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 217.,

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan 23. lipnja 2000. (1) u Cotonouu, prvo izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (2) te drugi put izmijenjen u Ouagadougouu 23. lipnja 2010. (3), dalje u tekstu „Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a”, a posebno njegov članak 96.,

uzimajući u obzir Unutarnji sporazum između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o mjerama i postupcima koje je potrebno primjenjivati s ciljem provedbe Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a (4), a posebno njegov članak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Odlukom Vijeća 2002/148/EZ (5) završeno je savjetovanje s Republikom Zimbabve sukladno članku 96. stavku 2. točki (c) Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i poduzete su odgovarajuće mjere sukladno Prilogu ovoj Odluci. Te se mjere svake godine produljuju.

(2)	Odlukom Vijeća 2011/106/EU (6) produljuje se razdoblje primjene mjera za daljnjih dvanaest mjeseci do 20. veljače 2012.

(3)	U međuvremenu je stvaranje Vlade nacionalnog jedinstva (VNJ) prepoznato kao prigoda za ponovno uspostavljanje konstruktivnih odnosa između Europske unije i Zimbabvea i kao potpora za provedbu njegovog reformskog programa.

(4)	Opće stanje se poboljšalo, ali je provedba političkih reforma i dalje spora, dok određeni ključni elementi Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a, na koje se obvezala VNJ u Globalnom političkom sporazumu, još čekaju na primjenu.

(5)

Europska unija prepoznaje napore Južnoafričke zajednice za razvoj i Republike Južne Afrike kao čimbenike koji olakšavanju provedbu Globalnog političkog sporazuma, s ciljem stvaranja okruženja u kojem bi se mogli provesti pošteni izbori. Završetak mirnog referenduma o Ustavu predstavljao bi važan dio ovog procesa,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Mjere na koje upućuje pismo priloženo ovoj Odluci ovime se smatraju odgovarajućim mjerama u okviru članka 96. stavka 2. točke (c) Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a.

Te se mjere primjenjuju u razdoblju od šest mjeseci od 20. veljače 2012. do 20. kolovoza 2012. Njih se neprestano preispituje i ponovo procjenjuje s obzirom na konkretni napredak u provedbi Globalnog političkog sporazuma i pripreme za mirne i poštene izbore.

Pismo priloženo ovoj Odluci upućuje se predsjedniku Zimbabvea, gospodinu Mugabeu, a kopija premijeru Tsvangiraiju i gospodinu Welshmanu Ncubeu.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 2012.

Za Vijeće

Predsjednik

M. SAREEN

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.

(2) SL L 209, 11.8.2005., str. 27.

(3) SL L 287, 4.11.2010., str. 3.

(4) SL L 317, 15.12.2000., str. 376.

(5) SL L 50, 21.2.2002., str. 64.

(6) SL L 43, 17.2.2011., str 31.

PRILOG

PISMO PREDSJEDNIKU ZIMBABVEA

Europska unija pridaje najveću važnost odredbama članka 9. Sporazuma o partnerstvu zemalja AKP-EU-a. Ključni elementi Sporazuma o partnerstvu, poštovanje ljudskih prava, demokratskih institucija i vladavine prava, predstavljaju temelj naših odnosa.

Pismom od 19. veljače 2002. Europska unija Vas je izvijestila o svojoj odluci o završetku savjetovanja u okviru članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a i o poduzimanju odgovarajućih mjera u okviru članka 96. stavka 2. točke (c) ovog Sporazuma. Pismima na godišnjoj razini, zadnje s datumom od 23. veljače 2011., Europska unija Vas je izvjestila o svojim odlukama o neopozivu odgovarajućih mjera i produljenju razdoblja njihove primjene.

Europska unija pozdravlja napredak koji je, od njezinog imenovanja 2009., ostvarila Vlada nacionalnog jedinstva na temelju Globalnog političkog sporazuma. Europska unija ponovo ističe veliki značaj kojeg pridaje političkom dijalogu na temelju članka 8. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a koji je službeno pokrenut, na zahtjev Vlade Zimbabvea, na sastanku ministarske trojke EU-a i Zimbabvea održanom 18. i 19. lipnja 2009. u Bruxellesu. Kako su se obje strane suglasile, cilj takvog političkog dijaloga je postupno normalizirati odnose između EU-a i Zimbabvea zajedno s provedbom reformi predviđenih Globalnim političkim sporazumom (GPS) otvarajući put mirnim i poštenim izborima.

Kao dio općeg procesa ponovnog angažiranja, Europska unija poduzela je korake u olakšavanju mjera koje se primjenjuju na Zimbabve. Odgovarajuće su mjere preoblikovane kako bi se omogućila potpora institucijama i procesima povezanima s provedbom GPS-a. Europska unija je osigurala privremenu prijelaznu financijsku pomoć u obliku kratkoročnih paketa.

Od tada je Europska unija nastavila podupirati tekuće napore Vlade nacionalnog jedinstva s ciljem provedbe GPS-a i pozdravila je napore s ciljem stabiliziranja gospodarstva i obnavljanja osnovnih socijalnih službi. Međutim, Europska unija još uvijek očekuje napredak u nekoliko političkih reformi GPS-a, uključujući i ustavni proces i reforme koje su potrebne kako bi se stvorilo okruženje za provođenje mirnih i poštenih izbora, kao i napredak u područjima poštovanja ljudskih prava i vladavine prava. U tom kontekstu Europska unija pozdravlja olakšavanje napora koje provode Republika Južna Afrika i Južnoafrička zajednica za razvoj, kao i uspostavljanje dogovorenog plana s kojim su se suglasile sve stranke.

Europska unija pozdravlja najnovije izjave svih stranaka u Zimbabveu u kojima se protive političkom nasilju i izražava nadu da će najnoviji društveni i gospodarski napredak biti dovršen političkim reformama koje vode mirnim i poštenim izborima.

Kako bi dalje pratila proces tranzicije, Europska unija je odlučila:

—

produljiti odgovarajuće mjere utvrđene odlukama Vijeća 2002/148/EZ i 2010/97/ZVSP na skraćeno razdoblje od šest mjeseci, ovime ponovo ističući spremnost Europske unije da ponovo razmotri svoj stav u bilo kojem trenutku nakon konkretnih koraka u provođenju Globalnog političkog sporazuma i u pripremi za izbore,

—	pripremiti Strategiju za zemlju korisnicu u okviru Europskog razvojnog fonda koju treba potpisati i provesti čim to okolnosti dopuste.

U međuvremenu Europska unija nastavlja s pružanjem prijelazne pomoći za ekonomski oporavak, socijalne sektore i provedbu GPS-a.

Sve ostale mjere navedene u Prilogu Odluci Vijeća 2002/148/EZ dalje se bez promjena primjenjuju. Ova se Odluka Vijeća može, ako dođe do promjene okolnosti, preispitati u bilo koje vrijeme prije 20. kolovoza 2012.

U svjetlu gore navedenog, Europska unija želi pozvati Vladu Zimbabvea na pojačani politički dijalog sukladno članku 8. Sporazuma o partnerstvu između EU-a i Zimbabvea kako bi se definirali daljnji politički koraci prema normalizaciji odnosa između EU-a i Zimbabvea. U tom bi kontekstu Europska unija pozdravila posjet Bruxellesu Odbora za ponovno preuzimanje obveza iz Zimbabvea, za koji se nada da bi mogao biti organiziran u bliskoj budućnosti.

S poštovanjem,

Za Komisiju

…

Za Vijeće

…

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

234

32012D0231

L 117/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2012.

ODLUKA VIJEĆA

od 23. travnja 2012.

o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Brazila u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu Europske unije priloženom GATT-u iz 1994., i Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Tajlanda u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu Europske unije priloženom GATT-u iz 1994.

(2012/231/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Vijeće je 25. svibnja 2009. ovlastilo Komisiju da započne pregovore na temelju članka XXVIII. GATT-a iz 1994. s ciljem postizanja novog dogovora o koncesijama za tarifne stavke za meso peradi iz poglavlja 16. kombinirane nomenklature kako je predviđeno u članku 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (1) (dalje u tekstu „KN”).

(2)	Ti su pregovori rezultirali sporazumima u obliku razmjene pisama, od kojih je Sporazum s Tajlandom parafiran 22. studenoga 2011., a Sporazum s Brazilom 7. prosinca 2011. (dalje u tekstu „sporazumi”).

(3)	Sporazume bi trebalo potpisati,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potpisivanje, u ime Unije, Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Brazila u skladu s člankom. XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu Europske unije priloženom GATT-u iz 1994., i Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Tajlanda u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu Europske unije priloženom GATT-u iz 1994. (2).

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 23. travnja 2012.

Za Vijeće

Predsjednica

C. ASHTON

(1) SL L 256, 7.9.1987., str. 1.

(2) Tekstovi sporazuma objavit će se zajedno s odlukama o njihovom sklapanju.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

235

32012D0283

L 141/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.04.2012.

ODLUKA VIJEĆA

od 24. travnja 2012.

o sklapanju izmijenjenih Statuta i Poslovnika Međunarodne studijske skupine za kaučuk od strane Europske unije

(2012/283/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavke 3. i 4. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkama (a) podtočkom (v),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir prijedlog Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Nakon više krugova pregovora, voditelji delegacija Međunarodne studijske skupine za kaučuk („Skupina”) 14. srpnja 2011. dogovorili su tekst izmjena Statuta i Poslovnika Skupine.

(2)	Unija je članica Skupine.

(3)	One države članice Unije koje su bile članice Skupine uručile su formalne obavijesti o istupanju i istupile su iz Skupine s 1. srpnjem 2011.

(4)	Donošenje izmijenjenih Statuta i Poslovnika Skupine neophodno je za potvrđivanje novog sjedišta Skupine i za utvrđivanje izričitih odredaba o statusu Unije unutar Skupine, kao i za usklađivanje organizacijske strukture, proračunskih doprinosa i postupaka odlučivanja.

(5)	Potpisivanje, u ime Unije, izmijenjenih Statuta i Poslovnika Skupine odobreno je Odlukom Vijeća 2011/664/EU (1), kojom je također predviđena njihova privremena primjena do završetka postupaka za njihovo sklapanje.

(6)	Trebalo bi odobriti izmijenjene Statuta i Poslovnika Skupine,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Izmijenjeni Statut i Poslovnik Međunarodne studijske skupine za kaučuk („Skupina”) odobravaju se u ime Unije.

Tekstovi izmijenjenih Statuta i Poslovnika objavljeni su u Službenom listu Europske unije (2).

Članak 2.

Predsjednika Vijeća se ovlašćuje da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potvrđivanje, u pisanom obliku, glavnom tajniku Skupine suglasnosti Unije da bude obvezana izmijenjenim Statutom i Poslovnikom.

Članak 3.

Uniju na sastancima voditelja delegacija Skupine, kako su utvrđeni člankom IX. izmijenjenog Statuta, zastupaju predstavnici Komisije.

Države članice mogu na sastancima voditelja delegacija sudjelovati kao dio delegacije Europske unije.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 24. travnja 2012.

Za Vijeće

Predsjednik

N. WAMMEN

(1) SL L 264, 8.10.2011., str. 12.

(2) SL L 264, 8.10.2011., str. 14.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

237

32012R0649

L 201/60

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.07.2012.

UREDBA (EU) br. 649/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 4. srpnja 2012.

o izvozu i uvozu opasnih kemikalija

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1. i članak 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske Komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Uredba (EZ) br. 689/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. godine o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (3) više je puta znatno izmijenjena. Budući da treba provesti daljnje izmjene, Uredbu (EZ) br. 689/2008 trebalo bi preinačiti radi jasnoće.

(2)

Uredbom (EZ) br. 689/2008 provodi se Roterdamska konvencija o postupku prethodnog informiranog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (4) („Konvencija”) koja je stupila na snagu 24. veljače 2004. godine i zamjenjuje Uredbu (EZ) br. 304/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. godine o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (5).

(3)

Radi jasnoće i sukladnosti s ostalim relevantnim propisima Unije, određene definicije trebalo bi uvesti ili pojasniti te bi terminologiju trebalo uskladiti s terminologijom korištenom u Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. godine o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije (6), s jedne strane, te u Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. godine o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (7), s druge strane. Primjereno je osigurati da ova Uredba odražava prijelazne odredbe Uredbe (EZ) br. 1272/2008 radi izbjegavanja svih nedosljednosti rasporeda primjene tih dviju uredaba.

(4)

Konvencija strankama omogućuje poduzimanje strožih mjera za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša nego što je to zatraženo Konvencijom, pod uvjetom da je takav postupak u skladu s odredbama Konvencije i načelima međunarodnog prava. Kako bi se osigurala viša razina zaštite okoliša i šire javnosti zemalja uvoznica, u nekim aspektima potrebno je i nužno poduzeti više nego što to odredbe Konvencije propisuju.

(5)	Što se tiče sudjelovanja Unije u Konvenciji, neophodno je imati jedinstvenu kontaktnu točku za interakciju Unije i Tajništva Konvencije („Tajništvo”) s ostalim strankama Konvencije, kao i s ostalim zemljama. Komisija bi trebala preuzeti ulogu te kontaktne točke.

(6)

Potrebno je omogućiti djelotvornu koordinaciju i upravljanje tehničkim i administrativnim aspektima ove Uredbe na razini Unije. Države članice i Europska agencija za kemikalije osnovana Uredbom (EZ) br. 1907/2006 („Agencija”) imaju stručnost i iskustvo u provedbi propisa Unije o kemikalijama i međunarodnih ugovora o kemikalijama. Države članice i Agencija trebale bi obavljati zadaće vezane za administrativne, tehničke i znanstvene aspekte provedbe Konvencije ovom Uredbom, kao i razmjenu informacija. Nadalje, Komisija, države članice i Agencija trebale bi surađivati radi učinkovite provedbe međunarodnih obveza Unije propisanih Konvencijom.

(7)	S obzirom na to da bi se određene zadaće Komisije trebale prenijeti na Agenciju, daljnje razvijanje i održavanje Europske baze podataka o izvozu i uvozu opasnih kemikalija, koju je prvotno uspostavila Komisija, trebala bi preuzeti Agencija.

(8)

Izvoz opasnih kemikalija koje su zabranjene ili čija je upotreba strogo ograničena unutar Unije trebala bi i dalje biti predmetom zajedničkog postupka obavješćivanja o izvozu. Prema tome, opasne kemikalije, bilo kao tvari u pojedinačnom obliku, u smjesi ili u proizvodu, koje su zabranjene ili čiju je upotrebu Unija strogo ograničila na sredstva za zaštitu bilja, druge oblike pesticida, ili na industrijske kemikalije potrebne stručnjacima ili široj javnosti, trebale bi biti podvrgnute pravilima obavješćivanja o izvozu poput onih koja se primjenjuju na zabranjene kemikalije ili čija je upotreba strogo ograničena jednom ili objema kategorijama korištenja utvrđenim Konvencijom, točnije, poput pesticida ili kemikalija za industrijsku upotrebu. Nadalje, kemikalije koje podliježu provedbi međunarodnog postupka prethodnog informiranog pristanka („postupak prethodnog pristanka”) također bi trebale podlijegati pravilima obavješćivanja o izvozu. Zajednički postupak obavješćivanja o izvozu trebao bi se primjenjivati na sve izvoze Unije trećim zemljama, bez obzira na to jesu li one stranke Konvencije ili sudjeluju li u njezinim postupcima. Državama članicama trebalo bi dopustiti naplaćivanje administrativnih naknada kako bi se pokrili troškovi provedbe postupka.

(9)	Izvoznici i uvoznici trebali bi biti obvezni dostaviti podatke o količini kemikalija u međunarodnoj trgovini obuhvaćenoj ovom Uredbom, tako da se utjecaj i učinkovitost u njima propisanih dogovora mogu pratiti i ocjenjivati.

(10)

Obavijesti Tajništvu Unije ili konačne regulatorne mjere države članice o zabrani ili strogo ograničenoj upotrebi kemikalija, s ciljem njihova uvrštenja u postupak prethodnog pristanka, trebale bi se predati Komisiji u slučajevima kad su ispunjeni svi kriteriji propisani Konvencijom u tom smislu. Dodatne informacije koje podržavaju takva obavješćivanja trebalo bi zatražiti prema potrebi.

(11)	Kad konačne regulatorne mjere Unije ili države članice ne ispunjavaju kriterije za obavješćivanje jer ne ispunjavaju kriterije propisane Konvencijom, informacije o mjerama ipak bi trebalo prenijeti Tajništvu i ostalim strankama Konvencije radi razmjene informacija.

(12)

Prilikom donošenja odluka Unija također mora voditi računa o uvozu u Uniju kemikalija koje podliježu postupku prethodnog pristanka. Te bi se odluke trebale temeljiti na važećim propisima Unije i uzimati u obzir zabrane i stroga ograničenja koja nameću države članice. Tamo gdje je to opravdano, trebalo bi predložiti izmjene propisa Unije.

(13)

Potrebno je osigurati da su države članice i izvoznici svjesni odluka zemalja uvoznica u odnosu na kemikalije koje podliježu postupku prethodnog pristanka, te da se izvoznici pridržavaju tih odluka. Nadalje, kako bi se spriječio neželjeni izvoz, zabranjene kemikalije ili kemikalije strogo ograničene upotrebe unutar Unije koje ispunjavaju kriterije za obavješćivanje propisane Konvencijom ili koje podliježu postupku prethodnog pristanka, ne bi se smjele izvoziti osim ako je zatražen i odobren izričiti pristanak zemlje uvoznice, bez obzira na to je li ona stranka Konvencije ili nije. Istodobno, primjereno je izuzeti od ove obveze izvoz određenih kemikalija koje uvoze članice Organizacije za europsku suradnju i razvoj (OECD), pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. Nadalje, potreban je postupak za slučajeve gdje nije primljen nikakav odgovor od strane zemlje uvoznice, unatoč svim razumnim naporima, tako da se izvoz određenih kemikalija može privremeno odvijati u posebnim uvjetima. Također je potrebna povremena provjera svih takvih slučajeva, kao i onih gdje je dobiven izričiti pristanak.

(14)

Također je važno da sve kemikalije imaju odgovarajući rok valjanosti kako bi se mogle koristiti učinkovito i sigurno. Što se tiče pesticida, posebno onih koji se izvoze u zemlje u razvoju, bitno je osigurati podatke o odgovarajućim uvjetima skladištenja osigurani i koristiti prikladno pakiranje i veličinu spremnika kako bi se izbjeglo stvaranje suvišnih zaliha.

(15)

Proizvodi koji sadrže kemikalije nisu obuhvaćeni Konvencijom. Ipak je primjereno da proizvodi, kako su definirani u ovoj Uredbi, koji sadrže kemikalije koje bi mogle biti ispuštene u određenim uvjetima upotrebe ili odlaganja, a zabranjene su ili je njihova upotreba strogo ograničena u Uniji u jednoj ili više kategorija upotrebe utvrđenih Konvencijom ili podliježu postupku prethodnog pristanka, također bi trebali podlijegati pravilima obavješćivanja o izvozu. Nadalje, određene kemikalije i proizvode koji sadrže kemikalije koji nisu obuhvaćeni Konvencijom ali uzrokuju određenu zabrinutost ne bi uopće trebalo izvoziti.

(16)	U skladu s Konvencijom, informacije o provoznim kretanjima kemikalija koje podliježu postupku prethodnog pristanka trebalo bi dostaviti strankama Konvencije koje ih zatraže.

(17)

Pravila Unije o pakiranju, označivanju i drugim sigurnosnim informacijama trebalo bi primijeniti na sve kemikalije namijenjene izvozu strankama i ostalim zemljama, osim ako su te odredbe oprečne kakvim posebnim zahtjevima tih zemalja, uzimajući u obzir odgovarajuće međunarodne standarde. S obzirom na to da Uredba (EZ) br. 1272/2008 utvrđuje nove odredbe o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, upućivanje na tu Uredbu trebalo bi uvrstiti u tekst ove Uredbe.

(18)

Kako bi se osigurala učinkovita kontrola i provedba, države članice trebale bi odrediti nadležna tijela, kao što su carinska tijela, koja bi trebala biti odgovorna za kontrolu uvoza i izvoza kemikalija na koje se odnosi ova Uredba. Komisija, uz potporu Agencije, i države članice igraju ključnu ulogu i trebale bi djelovati na ciljan i usklađen način. Države članice trebale bi osigurati odgovarajuće sankcije u slučaju kršenja odredaba.

(19)

Radi olakšavanja carinske kontrole i smanjenja upravnog opterećenja izvoznika i nadležnih tijela, trebalo bi uspostaviti sustav označivanja izvoznih deklaracija. Prema potrebi, treba koristiti posebne oznake za kemikalije koje se izvoze u svrhu istraživanja ili analize, u količinama za koje se smatra da je mala vjerojatnost njihova utjecaja na zdravlje ljudi ili okoliš, i koje po kalendarskoj godini ne prelaze količinu od 10 kg po izvozniku i po zemlji uvoznici.

(20)

Trebalo bi poticati razmjenu informacija, podjelu odgovornosti i zajedničke napore Unije, država članica i trećih zemalja radi uspostavljanja propisnog upravljanja kemikalijama, bez obzira na to jesu li te treće zemlje stranke Konvencije. Posebno bi trebalo osigurati tehničku pomoć zemljama u razvoju i zemljama s gospodarstvom u tranziciji, i to izravno od strane Komisije i država članica, ili neizravno potporom za projekte od strane nevladinih organizacija, a posebno pomoć tim zemljama u provedbi Konvencije, čime se doprinosi sprečavanju štetnih učinaka kemikalija na zdravlje ljudi i okoliša.

(21)	Trebalo bi redovito pratiti provedbu postupaka da bi se osigurala njihova učinkovitost. Zbog toga bi države članice i Agencija trebale redovito podnositi izvješća u standardiziranom obliku Europskoj komisiji, koja bi pak trebala redovito izvješćivati Europski parlament i Vijeće.

(22)	Agencija bi trebala sastaviti tehničke smjernice radi pomoći nadležnim tijelima, uključujući carinska tijela, koje kontroliraju izvoz, izvoznike i uvoznike, u njihovoj primjeni ove Uredbe.

(23)

Kako bi se ova Uredba prilagodila tehničkom napretku, ovlaštenje za donošenje zakona u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) bi trebalo prenijeti na Komisiju u pogledu uvrštavanja kemikalija u dio 1. ili dio 2. Priloga I. te u ostale izmjene tog Priloga, u pogledu uvrštavanja kemikalija u dio 1. ili dio 2. Priloga V. te u ostale izmjene tog Priloga, te u pogledu izmjena priloga II., III., IV. i VI. Od posebne je važnosti da Komisija obavi odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnih radova, uključujući savjetovanja sa stručnjacima. Komisija, prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, trebalo bi osigurati istovremeni, pravodobni i odgovarajući prijenos odgovarajućih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(24)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo primijeniti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (8).

(25)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Uredbe, odnosno jedinstvenu i učinkovitu provedbu obveza Unije u skladu s Konvencijom, zbog nužnosti usklađivanja pravila koja se odnose na uvoz i izvoz opasnih kemikalija, ciljevi se mogu bolje postići na razini Unije koja donosi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire onoga što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(26)	Uredbu (EZ) br. 689/2008 trebalo bi staviti izvan snage.

(27)	Primjereno je osigurati odgođenu primjenu ove Uredbe kako bi se Agenciji omogućilo dovoljno vremena da se pripremi za svoju novu ulogu, a industriji da se upozna s novim postupcima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ciljevi

1. Ciljevi ove Uredbe su:

(a)	provesti Roterdamsku konvenciju o postupku informiranog prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini („Konvencija”);

(b)	poticati zajedničku odgovornost i napore u međunarodnom kretanju opasnih kemikalija radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša od moguće štete;

(c)	doprinijeti upotrebi opasnih kemikalija na način koji nije štetan za okoliš.

Ciljevi navedeni u prvom podstavku postižu se omogućavanjem razmjene informacija o svojstvima opasnih kemikalija, osiguravanjem postupka donošenja odluka unutar Unije u vezi njihova uvoza i izvoza i dostavljanjem odluka strankama i drugim zemljama, prema potrebi.

2. Osim ciljeva navedenih u stavku 1., ovom se Uredbom osigurava primjena odredaba Uredbe (EZ) br. 1272/2008 o razvrstavanju, označivanju i pakiranju na sve kemikalije kad se izvoze iz država članica drugim strankama, osim ako su te odredbe u suprotnosti s određenim zahtjevima tih stranaka ili drugih zemalja.

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)	određene opasne kemikalije koje podliježu postupku prethodnog informiranog pristanka u skladu s Konvencijom („postupak prethodnog pristanka”);

(b)	određene opasne kemikalije čija je upotreba zabranjena ili strogo ograničena unutar Unije ili države članice,

(c)	kemikalije kad se izvoze u pogledu njihova razvrstavanja, označivanja i pakiranja.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeće:

(a)	opojne droge i psihotropne tvari obuhvaćene Uredbom Vijeća (EZ) br. 111/2005 od 22. prosinca 2004. o utvrđivanju pravila za nadzor trgovine prekursorima za droge između Zajednice i trećih zemalja (9);

(b)	radioaktivne materijale i tvari obuhvaćene Direktivom Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (10);

(c)	otpade obuhvaćene Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu (11);

(d)	kemijsko oružje obuhvaćeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom (12);

(e)	hranu i prehrambene aditive obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenom nadzoru koji se provodi radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja (13);

(f)

hranu za životinje obuhvaćenu Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (14), uključujući aditive, bilo prerađene, djelomično prerađene ili neprerađene, namijenjene ishrani životinja;

(g)	genetski modificirane organizme obuhvaćene Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama (15);

(h)

osim do mjere do koje su obuhvaćeni člankom 3. stavkom 5. točkom (b) ove Uredbe, lijekove s patentnom zaštitom i veterinarske lijekove obuhvaćene Direktivom 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima koji se odnose na humanu primjenu (16) odnosno Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (17).

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na kemikalije koje se izvoze u svrhu istraživanja ili analize, u količinama za koje se smatra da je malo vjerojatno da će utjecati na zdravlje ljudi ili okoliša, i koje po kalendarskoj godini ne prelaze količinu od 10 kg po izvozniku i po zemlji uvoznici.

Neovisno o prvom podstavku, izvoznici u njemu spomenutih kemikalija moraju dobiti poseban referentni identifikacijski broj koristeći bazu podataka iz članka 6. stavka 1. točke (a) i navesti taj referentni identifikacijski broj u svojoj izvoznoj deklaraciji.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„kemikalija” znači tvar, bilo u pojedinačnom obliku ili u smjesi, ili smjesa, dobivena bilo proizvodnim postupkom ili iz prirode, no koja ne sadrži žive organizme, a koja spada u jednu od sljedećih kategorija:

(a)	pesticide, uključujući vrlo opasne formulacije pesticida;

(b)	industrijske kemikalije;

(2)	„tvar” znači bilo koji kemijski element i njegovi sastojci kako su definirani članku 3. točki 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006;

(3)	„smjesa” znači smjesa ili otopina kako je definirana u članku 2. točki 8. Uredbe (EZ) br. 1272/2008;

(4)	„proizvod” znači gotov proizvod koji sadrži ili uključuje kemikaliju, čija je upotreba zabranjena ili strogo ograničena propisima Unije u tom određenom pripravku ako taj pripravak nije obuhvaćen točkom 2. ili 3.,

(5)

„pesticidi” znači kemikalije bilo koje od sljedećih potkategorija:

(a)	pesticidi koji se koriste kao sredstva za zaštitu bilja obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (18);

(b)

ostali pesticidi, kao što su:

i.	biocidni pripravci prema Direktivi 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (19); i

ii.	sredstva za dezinfekciju, insekticidi i pesticidi obuhvaćeni Direktivom 2001/82/EZ i Direktivom 2001/83/EZ;

(6)

„industrijske kemikalije” znači kemikalije bilo koje od sljedećih potkategorija:

(a)	kemikalije namijenjene profesionalnoj upotrebi;

(b)	kemikalije namijenjene upotrebi šire javnosti;

(7)	„kemikalija koja podliježe obavješćivanju o izvozu” znači kemikalija koja je zabranjena ili strogo ograničena unutar Unije unutar jedne ili više kategorija ili potkategorija, i kemikalija navedena u dijelu 1. Priloga I. koja podliježe postupku prethodnog pristanka;

(8)

„kemikalija koja ispunjava uvjete za obavješćivanje u skladu s postupkom prethodnog pristanka” znači kemikalija koja je zabranjena ili strogo ograničena unutar Unije ili države članice unutar jedne ili više kategorija. Kemikalije koje su zabranjene ili strogo ograničene u Uniji unutar jedne ili više kategorija navedene su u dijelu 2. Priloga I.;

(9)	„kemikalija koja ispunjava kriterije za postupak prethodnog pristanka” znači kemikalija navedena u Prilogu III. Konvenciji i u dijelu 3. Priloga I. ovoj Uredbi;

(10)

„zabranjena kemikalija” znači jedno od sljedećeg:

(a)	kemikalija čije su sve upotrebe unutar jedne ili više kategorija zabranjene konačnom regulatornom mjerom Unije radi zaštite zdravlja ljudi ili okoliša;

(b)	kemikalija koja nije odobrena za upotrebu po prvi put ili koju je povukla industrija ili s tržišta Unije ili iz daljnjeg razmatranja u postupku obavješćivanja, registracije ili odobrenja, te ako postoje dokazi da kemikalija uzrokuje zabrinutost za zdravlje ljudi ili okoliša;

(11)

„strogo ograničena kemikalija” znači jedno od sljedećeg:

(a)	kemikalija čije su gotovo sve upotrebe unutar jedne ili više kategorija ili potkategorija zabranjene konačnom regulatornom mjerom Unije radi zaštite zdravlja ljudi ili okoliša, no čije su određene upotrebe dozvoljene;

(b)	kemikalija za čije je gotovo sve upotrebe odbijeno odobrenje ili koju je povukla industrija ili s tržišta Unije ili iz daljnjeg razmatranja u postupku obavješćivanja, registracije ili odobrenja te ako postoje dokazi da kemikalija uzrokuje zabrinutost za zdravlje ljudi ili okoliša;

(12)	„kemikalija koju je država članica zabranila ili strogo ograničila” znači kemikalija koja je zabranjena ili strogo ograničena nacionalnom konačnom regulatornom mjerom države članice;

(13)	„konačna regulatorna mjera” znači pravno obvezujući akt čija je svrha zabraniti ili strogo ograničiti kemikaliju;

(14)	„vrlo opasna formulacija pesticida” znači kemikalija formulirana za upotrebu kao pesticid koji uzrokuje ozbiljne učinke na zdravlje ili okoliš koji se mogu primijetiti ubrzo nakon jednokratnog ili višekratnog izlaganja u uvjetima upotrebe;

(15)	„carinsko područje Unije” znači područje kako je određeno člankom 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (20);

(16)

„izvoz” znači sljedeće:

(a)	trajni ili privremeni izvoz kemikalije koja ispunjava uvjete članka 28. stavka 2. UFEU-a;

(b)	ponovni izvoz kemikalije koja ne ispunjava uvjete članka 28. stavka 2. UFEU-a, a koja prolazi carinski postupak koji nije postupak vanjskog provoza Unije za kretanje robe kroz carinsko područje Unije;

(17)	„uvoz” znači fizičko uvođenje na carinsko područje Unije kemikalije koja prolazi carinski postupak koji nije postupak vanjskog provoza Unije za kretanje robe kroz carinsko područje Unije;

(18)

„izvoznik” znači bilo koja od sljedećih osoba, bilo fizičkih ili pravnih:

(a)	osoba u čije ime se izrađuje izvozna deklaracija, odnosno osoba koja u trenutku prihvaćanja izjave ima ugovor s primateljem u stranci ili drugoj zemlji, te koja je ovlaštena donijeti odluku o slanju kemikalije izvan carinskog područja Unije;

(b)	ako nije sklopljen ugovor o izvozu ili ako nositelj ugovora ne djeluje u svoje ime, osoba koja je ovlaštena donijeti odluku o slanju kemikalije izvan carinskog područja Unije;

(c)	ako pravo na raspolaganje kemikalijom pripada subjektu s poslovnim nastanom izvan Unije u skladu s ugovorom na kojem se temelji izvoz, ugovorna stranka s poslovnim nastanom u Uniji;

(19)	„uvoznik” znači fizička ili pravna osoba koja je u trenutku uvoza na carinsko područje Unije primatelj kemikalije;

(20)	„stranka Konvencije” ili „stranka” znači zemlja ili regionalna organizacija za gospodarsku suradnju koja je pristala obvezati se Konvencijom i za koju je Konvencija na snazi;

(21)	„druga zemlja” znači zemlja koja nije stranka;

(22)	„Agencija” znači Europska agencija za kemikalije, uspostavljena Uredbom (EZ) br. 1907/2006;

(23)	„Tajništvo” znači Tajništvo Konvencije, osim ako je drukčije navedeno u ovoj Uredbi.

Članak 4.

Imenovana nacionalna tijela država članica

Svaka država članica imenuje nadležno tijelo ili nadležna tijela („imenovano nacionalno tijelo” ili „imenovana nacionalna tijela”) za provedbu upravnih djelatnosti propisanih Uredbom, osim ako je to već učinila prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Potrebno je obavijestiti Komisiju o takvom imenovanju do 17. studenoga 2012., osim ako je ta informacija već dostavljena prije stupanja na snagu ove Uredbe, kao i o bilo kakvoj promjeni imenovanog nacionalnog tijela.

Članak 5.

Sudjelovanje Unije u Konvenciji

1. Sudjelovanje u Konvenciji zajednička je odgovornost Komisije i država članica, posebno u pogledu tehničke pomoći, razmjene informacija te pitanja vezanih uz rješavanje sporova, sudjelovanja u pomoćnim tijelima i glasovanja.

2. Komisija djeluje kao zajedničko imenovano tijelo nadležno za upravne funkcije Konvencije u vezi s postupkom prethodnog pristanka, u ime te uz blisku suradnju i savjetovanje sa svim imenovanim nacionalnim tijelima država članica.

Komisija je osobito odgovorna za sljedeće:

(a)	prijenos obavijesti o izvozu Unije strankama i ostalim zemljama, prema članku 8.;

(b)	podnošenje obavijesti o svim odgovarajućim konačnim regulatornim mjerama Tajništvu, vezano uz kemikalije koje ispunjavaju uvjete za obavješćivanje u skladu s postupkom prethodnog pristanka prema članku 11.;

(c)	prijenos informacija o ostalim konačnim regulatornim mjerama koje uključuju kemikalije koje ne ispunjavaju uvjete za obavješćivanje u skladu s postupkom prethodnog pristanka prema članku 12.;

(d)	općenito primanje informacija iz Tajništva.

Komisija također mora dostaviti Tajništvu odgovore Unije o uvozu kemikalija koje podliježu postupku prethodnog pristanka prema članku 13.

Nadalje, Komisija usklađuje ulazne informacije Unije o svim tehničkim pitanjima koja se odnose na sljedeće:

(a)	Konvenciju;

(b)	pripremu Konferencije stranaka utvrđenu člankom 18. stavkom 1. Konvencije;

(c)	Odbor za provjeru kemikalija osnovan u skladu s člankom 18. stavkom 6. Konvencije (Odbor za provjeru kemikalija);

(d)	druga pomoćna tijela Konferencije stranaka.

3. Komisija i države članice poduzimaju potrebne radnje kojima se osigurava primjereno predstavljanje Unije u različitim tijelima zaduženima za primjenu Konvencije.

Članak 6.

Zadaće Agencije

1. Osim zadaća propisanih člancima 7., 8., 9., 10., 11., 13., 14., 15., 18., 19., 20., 21., 22. i 25., Agencija obavlja sljedeće zadaće:

(a)	održavanje, daljnji razvoj i redovito ažuriranje baze podataka o izvozu i uvozu opasnih kemikalija („baza podataka”);

(b)	objavljivanje baze podataka na svojim internetskim stranicama;

(c)	gdje je to prikladno, osiguranje, u dogovoru s Komisijom te nakon savjetovanja s državama članicama, pomoćnog, tehničkog i znanstvenog vodstva, te alata za industriju kako bi se osigurala učinkovita primjena ove Uredbe;

(d)	u dogovoru s Komisijom, osiguranje imenovanim nacionalnim tijelima država članica pomoći te tehničkog i znanstvenog vodstva kako bi se osigurala učinkovita primjena ove Uredbe;

(e)	na zahtjev države članice ili stručnjaka Komisije iz Odbora za provjeru kemikalija, te u okviru raspoloživih sredstava, osiguranje ulaznih podataka za izradu orijentacijskih dokumenata za donošenje odluka prema članku 7. Konvencije, te drugih tehničkih dokumenata vezanih uz provedbu Konvencije;

(f)	na zahtjev, osiguranje tehničkih i znanstvenih podataka te pomoći Komisiji radi osiguravanja učinkovite provedbe ove Uredbe;

(g)	na zahtjev, osiguranje tehničkih i znanstvenih podataka te pomoći Komisiji u izvršavanju uloge zajedničkog imenovanog nadležnog tijela Unije.

2. Tajništvo Agencije izvršava zadaće dodijeljene Agenciji na temelju ove Uredbe.

Članak 7.

Kemikalije koje podliježu obavijesti o izvozu, kemikalije koje ispunjavaju uvjete za obavješćivanje sukladno postupku prethodnog pristanka, i kemikalije koje podliježu postupku prethodnog pristanka

1. Kemikalije koje podliježu obavijesti o izvozu, kemikalije koje ispunjavaju uvjete za obavješćivanje sukladno postupku prethodnog pristanka, i kemikalije koje podliježu postupku prethodnog pristanka su one navedene u Prilogu I.

2. Kemikalije navedene u Prilogu I. dodjeljuju se u jednu ili više od postojeće tri skupine kemikalija, kako je navedeno u dijelovima 1., 2. i 3. tog Priloga.

Kemikalije navedene u dijelu 1. Priloga I. podliježu postupku obavijesti o izvozu propisanog člankom 8. uz navođenje pojedinosti o identitetu tvari, kategoriji upotrebe i/ili potkategoriji koja podliježe ograničenjima, vrsti ograničenja, te, prema potrebi, dodatnih informacija, posebno o izuzećima od obveze obavijesti o izvozu.

Kemikalije navedene u dijelu 2. Priloga I., osim što podliježu postupku obavijesti o izvozu propisanom člankom 8., ispunjavaju uvjete za postupak prethodnog pristanka propisan člankom 11., uz navođenje pojedinosti o identitetu tvari i kategoriji upotrebe.

Kemikalije navedene u dijelu 3. Priloga I. podliježu postupku prethodnog pristanka, uz navođenje kategorije upotrebe i, gdje je to potrebno, dodatnih informacija, posebno o svim obvezama obavijesti o izvozu.

3. Popisi iz Priloga I. moraju biti javno dostupni putem baze podataka.

Članak 8.

Obavijesti o izvozu proslijeđene strankama i drugim zemljama

1. U slučaju tvari navedenih u dijelu 1. Priloga I. ili smjesa koje sadrže takve tvari u koncentraciji čije je označivanje obvezno prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008, bez obzira na prisutnost drugih tvari, stavci 2. do 8. ovog članka primjenjuju se bez obzira na namjenu kemikalije kod stranke uvoznice ili druge zemlje.

2. Kada izvoznik treba izvesti kemikaliju navedenu u stavku 1. iz Unije stranci ili drugoj zemlji po prvi put na ili nakon datuma kad se na nju počinje primjenjivati ova Uredba, izvoznik je dužan obavijestiti imenovano nacionalno tijelo države članice u kojoj ima poslovni nastan („izvoznikova država članica”), najkasnije 35 dana prije očekivanog datuma izvoza. Nakon toga izvoznik obavješćuje imenovano nadležno tijelo o prvom izvozu kemikalije svake kalendarske godine, najkasnije 35 dana prije izvoza. Obavijesti moraju biti u skladu s propisanim informacijama navedenima u Prilogu II. i moraju biti dostupne Komisiji i državama članicama putem baze podataka.

Imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice provjerava sukladnost informacija s Prilogom II., te ako je izvješće cjelovito, prosljeđuje ga Agenciji najkasnije 25 dana prije očekivanog datuma izvoza.

U ime Komisije, Agencija prenosi obavijest imenovanom nacionalnom tijelu stranke uvoznice ili odgovarajućem nadležnom tijelu druge zemlje uvoznice i poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da oni dobiju to izvješće najkasnije 15 dana prije prvog planiranog izvoza te kemikalije, a nakon toga najkasnije 15 dana prije prvog izvoza u bilo kojoj sljedećoj kalendarskoj godini.

Agencija evidentira svaku obavijest o izvozu i dodjeljuje joj referentni identifikacijski broj u bazi podataka. Agencija također mora javnosti i imenovanim nacionalnim tijelima država članica, prema potrebi, staviti na raspolaganje ažurirani popis dotičnih kemikalija, te popis stranaka uvoznica i drugih zemalja za svaku kalendarsku godinu, putem baze podataka.

3. Ako Agencija ne primi od stranke uvoznice ili druge zemlje potvrdu primitka prve obavijesti o izvozu izvršene nakon uvrštenja kemikalije u dio 1. Priloga I. u roku od 30 dana od slanja takvog izvješća, ona mora, u ime Komisije, dostaviti drugu obavijest. U ime Komisije, Agencija poduzima razumne napore kako bi osigurala da imenovano nacionalno tijelo države uvoznice ili odgovarajuće nadležno tijelo druge zemlje uvoznice dobije drugo izvješće.

4. Nova obavijest dostavlja se u skladu sa stavkom 2. za izvoze koji se odvijaju nakon stupanja na snagu izmjena propisa Unije o stavljanju na tržište, upotrebi ili označivanju dotične tvari ili kad god se sastav dotične smjese promijeni zbog čega se mijenja i označivanje smjese. Nova obavijest mora biti u skladu s informacijama propisanima Prilogom II. i u njoj mora biti navedeno da se radi o reviziji prethodne obavijesti.

5. Kad se izvoz kemikalije odnosi na hitne situacije u kojoj svaka odgoda može ugroziti javno zdravlje ili okoliš stranaka uvoznica ili druge zemlje, djelomično ili potpuno izuzeće od obveza propisanih stavcima 2., 3. i 4. može biti odobreno nakon obrazloženog zahtjeva izvoznika ili stranke uvoznice ili druge zemlje, te prema procjeni imenovanog nacionalnog tijela izvoznikove države članice, uz savjetovanje s Komisijom uz pomoć Agencije. Odluka o zahtjevu smatra se donesenom u savjetovanju s Komisijom, ako Komisija ne odluči suprotno u roku od 10 dana od kad joj imenovano nacionalno tijelo države članice pošalje pojedinosti o zahtjevu.

6. Ne dovodeći u pitanje obveze iz članka 19. stavka 2., obveze utvrđene u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka prestaju kad su svi od sljedećih uvjeta ispunjeni:

(a)	na kemikaliju se počeo primjenjivati postupak prethodnog pristanka;

(b)	zemlja uvoznica je stranka Konvencije i Tajništvu je dala odgovor u skladu s člankom 10. stavkom 2. Konvencije u kojemu navodi pristaje li na uvoz kemikalije ili ne; i

(c)	Komisiju je Tajništvo obavijestilo o tom odgovoru i proslijedilo informaciju državama članicama i Agenciji.

Bez obzira na prvi podstavak ovog stavka, obveze utvrđene u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka ne prestaju kada je zemlja uvoznica stranka Konvencije i izričito zahtijeva daljnje obavijesti o izvozu od stranaka izvoznica, primjerice na temelju svoje odluke o uvozu ili drukčije.

Ne dovodeći u pitanje obveze iz članka 19. stavka 2., obveze utvrđene stavcima 2., 3. i 4. ovog članka također prestaju kad su oba sljedeća uvjeta ispunjena:

(a)	imenovano nacionalno tijelo stranke uvoznice ili odgovarajuće nadležno tijelo druge zemlje uvoznice odustalo je od zahtjeva za obavješćivanjem prije izvoza kemikalije; i

(b)	Komisija je primila informacije od Tajništva ili od imenovanog nacionalnog tijela stranke uvoznice ili odgovarajućeg nadležnog tijela druge države uvoznice i proslijedila ih državama članicama i Agenciji, koja ih je učinila dostupnima putem baze podataka.

7. Komisija, odgovarajuća imenovana nacionalna tijela država članica, Agencija i izvoznici moraju, na zahtjev, dostaviti strankama uvoznicama i ostalim zemljama dodatne informacije o kemikalijama koje izvoze.

8. Države članice mogu uspostaviti, na transparentan način, sustave kojima se obvezuje izvoznike na plaćanje upravne pristojbe za svaku obavijest o izvozu i za svaki zahtjev za izričitim pristankom, prema troškovima nastalim prilikom obavljanja postupaka navedenih u stavcima 2. i 4. ovog članka i stavcima 6. i 7. članka 14.

Članak 9.

Obavijesti o izvozu primljene od stranaka i drugih zemalja

1. Obavijesti o izvozu koje je Agencija primila od imenovanih nacionalnih tijela stranaka ili odgovarajućih nadležnih tijela drugih zemalja o izvozu u Uniju kemikalije čija je proizvodnja, upotreba, rukovanje, potrošnja, prijevoz ili prodaja zabranjena ili strogo ograničena na temelju propisa te stranke ili druge zemlje moraju biti dostupne putem baze podataka u roku od 15 dana od trenutka kad Agencija primi takvu obavijest.

U ime Komisije, Agencija potvrđuje primitak prve obavijesti o izvozu primljene za svaku kemikaliju od svake stranke ili druge zemlje.

Imenovano nacionalno tijelo države članice koja prima taj uvoz mora primiti presliku svake obavijesti koju je Agencija primila u roku od 10 dana od primitka, zajedno sa svim raspoloživim informacijama. Ostale države članice imaju pravo dobiti preslike na zahtjev.

2. Kad Komisija ili imenovana nacionalna tijela država članica zaprime obavijest o izvozu izravno ili neizravno od imenovanih nacionalnih tijela stranaka ili odgovarajućih nadležnih tijela drugih zemalja, moraju ih odmah proslijediti Agenciji zajedno sa svim raspoloživim informacijama.

Članak 10.

Informacije o izvozu i uvozu kemikalija

1. Svaki izvoznik jednog ili više od sljedećeg:

(a)	tvari navedenih u Prilogu I.;

(b)	smjesa koje sadrže te tvari u koncentracijama koje se obavezno označuju prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008, neovisno o prisutnosti drugih tvari; ili

(c)	proizvoda koji sadrže tvari navedene u 2. ili 3. dijelu Priloga I. u neizreagiranom obliku ili smjese koje sadrže takve tvari u koncentraciji koja se obavezno označuje prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 neovisno o prisutnosti drugih tvari;

mora tijekom prvog tromjesečja svake godine obavijestiti imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice o količini kemikalije, kao zasebne tvari, sadržane u smjesama ili u proizvodima, te dostavljene svakoj stranci ili drugoj zemlji tijekom prethodne godine. Ta se informacija dostavlja zajedno s popisom imena i adresa svake fizičke ili pravne osobe koja uvozi kemikaliju u stranku ili drugu zemlju u koju je izvršena otprema tijekom istog razdoblja. Tim se informacijama zasebno navode izvozi u skladu s člankom 14. stavkom 7.

Svaki uvoznik unutar Unije mora osigurati istovjetne informacije o količinama uvoza u Uniju.

2. Na zahtjev Komisije, te uz pomoć Agencije, odnosno imenovanog nacionalnog tijela države članice, izvoznik ili uvoznik dostavlja sve dodatne informacije koje se odnose na kemikalije, potrebne za provedbu ove Uredbe.

3. Svaka država članica Agenciji osigurava godišnji sažetak informacija u skladu s Prilogom III. Agencija te podatke rezimira na razini Unije te objavljuje podatke koji nisu povjerljivi putem baze podataka.

Članak 11.

Obavijest o zabranjenim ili strogo ograničenim kemikalijama prema Konvenciji

1. Komisija obavješćuje Tajništvo u pisanom obliku o kemikalijama navedenim u dijelu 2. Priloga I., koje ispunjavaju uvjete za izvještaj o prethodnom informiranom pristanku.

2. Kada se nove kemikalije uvrste u dio 2. Priloga I. sukladno drugom podstavku članka 23. stavka 2., Komisija obavješćuje Tajništvo o tim kemikalijama. Ta se obavijest o prethodnom informiranom pristanku mora dostaviti što je prije moguće nakon usvajanja odgovarajućih konačnih regulatornih mjera na razini Unije koje zabranjuju ili strogo ograničavaju kemikaliju, najkasnije u roku od 90 dana nakon datuma primjene konačne nadzorne mjere.

3. U obavijesti o prethodnom informiranom pristanku potrebno je navesti sve bitne informacije propisane Prilogom IV.

4. Prilikom određivanja prednosti za obavijesti, Komisija uzima u obzir je li kemikalija već navedena u 3. dijelu Priloga I., u kojoj se mjeri obveze informacija propisane Prilogom IV. mogu ispuniti, te ozbiljnost rizika koje predstavlja kemikalija, posebno za zemlje u razvoju.

Kad kemikalija ispunjava uvjete za obavješćivanje sukladno postupku informiranog pristanka, ali su informacije nedovoljne za ispunjavanje uvjeta iz Priloga IV., ustanovljeni izvoznici ili uvoznici moraju, na zahtjev Komisije, pružiti sve njima dostupne bitne informacije, uključujući i one od drugih nacionalnih ili međunarodnih kemijskih programa kontrole, u roku od 60 dana od podnošenja zahtjeva.

5. Komisija obavješćuje Tajništvo u pisanom obliku o izmjeni konačne regulatorne mjere prema stavku 1. ili 2., i to što je prije moguće nakon usvajanja nove konačne regulatorne mjere, a najkasnije u roku od 60 dana nakon datuma primjene nove konačne nadzorne mjere.

Komisija dostavlja sve bitne informacije koje nisu bile dostupne u vrijeme izrade prvotne obavijesti prema stavcima 1. odnosno 2.

6. Na zahtjev bilo koje stranke ili Tajništva, Komisija će pružiti dodatne informacije koje se odnose na kemikaliju ili konačne nadzorne mjere, koliko je to moguće.

Države članice i Agencija pomažu Komisiji, na njezin zahtjev, koliko je potrebno u prikupljanju tih informacija.

7. Komisija odmah državama članicama i Agenciji prosljeđuje informacije koje zaprimi od Tajništva u vezi kemikalija koje su druge stranke prijavile kao zabranjene ili strogo ograničene.

Gdje je to prikladno, Komisija ocjenjuje, u uskoj suradnji s državama članicama i Agencijom, nužnost predlaganja mjera na razini Unije za sprečavanje bilo kakvih neprihvatljivih rizika za zdravlje ljudi ili okoliša unutar Unije.

8. Kada država članica provodi nacionalnu konačnu regulatornu mjeru u skladu s odgovarajućim propisom Unije radi zabrane ili strogog ograničenja kemikalije,ona Komisiji mora dostaviti sve bitne informacije. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje državama članicama. U roku od četiri tjedna od stavljanja informacija na raspolaganje, države članice mogu slati komentare o mogućem obavješćivanju sukladno postupku prethodnog pristanka, uključujući, posebno, bitne informacije o svojem nacionalnom nadzornom stavu u odnosu na kemikaliju, Komisiji i državi članici koja je podnijela nacionalnu konačnu regulatornu mjeru. Nakon razmatranja primjedbi, država članica koja je podnijela mjeru obavješćuje Komisiju mora li potonja

(a)	poslati obavijest sukladno postupku prethodnog pristanka Tajništvu, u skladu s ovim člankom; ili

(b)	dostaviti informacije Tajništvu, na temelju članka 12.

Članak 12.

Informacije koje se trebaju prenijeti Tajništvu u vezi zabranjenih ili strogo ograničenih kemikalija koje ne ispunjavaju uvjete za obavješćivanje sukladno postupku prethodnog pristanka

U slučaju kemikalija navedenih samo u 1. dijelu Priloga I. ili nakon primitka informacije od države članice u skladu s točkom (b) članka 11. stavka 8., Komisija Tajništvu dostavlja informacije o odgovarajućim konačnim regulatornim mjerama, tako da ti podaci mogu biti proslijeđeni drugim strankama Konvencije, prema potrebi.

Članak 13.

Obveze u odnosu na uvoz kemikalija

1. Komisija mora državama članicama i Agenciji odmah proslijediti svaki orijentacijski dokument koji primi od Tajništva.

Komisija putem provedbenog akta donosi odluku o uvozu u obliku odgovora o konačnom ili privremenom uvozu u ime Unije o budućem uvozu dotične kemikalije. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 27. stavka 2. Komisija odluku priopćuje Tajništvu što je prije moguće, a najkasnije u roku od devet mjeseci nakon datuma slanja orijentacijskog dokumenta od Tajništva.

Ako kemikalija postane podložna dodatnim ili izmijenjenim ograničenjima prema propisima Unije, Komisija mora, putem provedbenog akta, donijeti izmijenjenu odluku o uvozu. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 27. stavka 2. Komisija Tajništvu priopćuje izmijenjenu odluku o uvozu.

2. U slučaju kemikalije koja je zabranjena ili strogo ograničena od strane država članica, Komisija mora, na pisani zahtjev dotičnih država članica, uzeti te podatke u obzir prilikom donošenja odluke o uvozu.

3. Odluka o uvozu iz stavka 1. odnosi se na kategoriju ili kategorije utvrđene za kemikaliju u orijentacijskom dokumentu.

4. Prilikom priopćavanja odluke o uvozu Tajništvu, Komisija mora opisati zakonodavnu ili upravnu mjeru na kojoj se odluka temelji.

5. Svako imenovano nacionalno tijelo država članica mora odluke o uvozu prema stavku 1. učiniti dostupnima onima kojih se one tiču u okviru svoje nadležnosti, u skladu sa zakonodavnim i upravnim mjerama. Agencija odluke o uvozu prema stavku 1. mora javno obznaniti putem baze podataka.

6. Gdje je prikladno, Komisija mora procijeniti, u uskoj suradnji s državama članicama i Agencijom, nužnost predlaganja mjera na razini Unije za sprečavanje bilo kakvih neprihvatljivih rizika za zdravlje ljudi ili okoliša unutar Unije, uzimajući u obzir informacije navedene u orijentacijskom dokumentu.

Članak 14.

Obveze u vezi izvoza kemikalija osim obavijesti o izvozu

1. Komisija mora odmah proslijediti državama članicama, Agenciji i europskim industrijskim udrugama informacije koje primi od Tajništva, bilo u obliku okružnica ili drukčije, o kemikalijama koje podliježu postupku prethodnog pristanka i o odlukama stranaka uvoznica o uvjetima uvoza koji se odnose na te kemikalije. Također mora odmah proslijediti državama članicama i Agenciji informacije vezane uz sve slučajeve neprenošenja odgovora u skladu s člankom 10. stavkom 2. Konvencije. Agencija svakoj odluci o uvozu dodjeljuje referentni identifikacijski broj i osigurava javnu dostupnost svih informacija u vezi takve odluke putem baze podataka, te na zahtjev svakome pruža te informacije.

2. Komisija svakoj kemikaliji navedenoj u Prilogu I. dodjeljuje razvrstavanje prema kombiniranoj nomenklaturi Europske unije. Ta se razvrstavanja prema potrebi mijenjaju s obzirom na promjene u nomenklaturi usklađenog sustava Svjetske carinske organizacije ili u kombiniranoj nomenklaturi Europske unije za dotične kemikalije.

3. Svaka država članica dostavlja podatke i odluke koje joj je proslijedila Komisija u skladu sa stavkom 1. onima kojih se one tiču u okviru svoje nadležnosti.

4. Izvoznici moraju poštovati odluke svakog odgovora o uvozu i to najkasnije šest mjeseci nakon što Tajništvo prvi put obavijesti Komisiju o takvim odlukama u skladu sa stavkom 1.

5. Komisija, uz pomoć Agencije, i države članice savjetuju i pomažu strankama uvoznicama, na zahtjev i prema potrebi, u dobivanju dodatnih informacija potrebnih za pripremu odgovora Tajništvu u vezi uvoza određene kemikalije.

6. Tvari navedene u dijelu 2. ili 3. Priloga I. ili smjese koje sadrže takve tvari u koncentraciji koja se mora označiti prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008, bez obzira na prisutnost bilo koje druge tvari, bez obzira na njihovu planiranu namjenu kod stranke uvoznice ili druge države, ne izvoze se ako bilo koji od sljedećih uvjeta nije ispunjen:

(a)	izričiti pristanak za uvoz je zatražen i dobiven od izvoznika putem imenovanog nacionalnog tijela izvoznikove države članice u savjetovanju s Komisijom, uz pomoć Agencije, i imenovanog nacionalnog tijela stranke uvoznice ili odgovarajućeg nadležnog tijela druge zemlje uvoznice;

(b)	u slučaju kemikalija navedenih u dijelu 3. Priloga I., najnovija okružnica koju izdaje Tajništvo prema stavku 1. ukazuje da je stranka uvoznica dala pristanak za uvoz.

U slučaju kemikalija navedenih u dijelu 2. Priloga I. koje se izvoze u zemlje OECD-a, imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice može, na zahtjev izvoznika, u savjetovanju s Komisijom, po načelu od slučaja do slučaja, odlučiti da nije potreban izričiti pristanak ako je kemikalija, u trenutku uvoza u zemlju OECD-a, licencirana, registrirana ili odobrena u toj zemlji OECD-a.

Kad je izričiti pristanak zatražen u skladu s točkom (a) prvog podstavka, ako Agencija nije dobila odgovor na zahtjev u roku od 30 dana, Agencija će, u ime Komisije, poslati podsjetnik, osim ako Komisija ili imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice nije dobilo odgovor i uputilo ga Agenciji. Gdje je to prikladno, ako još uvijek nema odgovora u roku od daljnjih 30 dana, Agencija može poslati dodatne podsjetnike prema potrebi.

7. U slučaju kemikalija navedenih u dijelu 2. ili 3. Priloga I., imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice može, u savjetovanju s Komisijom i uz pomoć Agencije, po načelu od slučaja po slučaja, podložno drugom podstavku, odlučiti da se izvoz može nastaviti, ako ne postoje dokazi iz službenih izvora o konačnim regulatornim mjerama zabrane ili strogog ograničenja upotrebe kemikalije koje je provela stranka uvoznica ili druga zemlja; i ako, nakon svih razumnih nastojanja, nema odgovora na zahtjev za izričiti pristanak u skladu s točkom (a) stavka 6. u roku od 60 dana, te kad je jedan od sljedećih uvjeta ispunjen:

(a)	postoje dokazi iz službenih izvora stranke uvoznice ili druge zemlje da je kemikalija licencirana, registrirana ili odobrena, ili

(b)

planirana upotreba navedena u obavijesti o izvozu i potvrđena u pisanom obliku od strane fizičke ili pravne osobe koja uvozi kemikaliju u stranku ili drugu zemlju nije u kategoriji za koju je kemikalija navedena u dijelu 2. ili 3. Priloga I., a postoje dokazi iz službenih izvora da je stranka uvoznica ili druga dotična zemlja upotrebljavala ili uvozila kemikaliju u posljednjih pet godina.

U slučaju kemikalija navedenih u dijelu 3. Priloga I., izvoz koji se temelji na ispunjenju uvjeta pod točkom (b) ne može se nastaviti ako je kemikalija svrstana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008, u kategoriju kancerogenosti 1A ili 1B, ili kategoriju mutagenosti 1A ili 1B, ili kategoriju toksičnosti za reprodukciju 1A ili 1B, ili ako kemikalija ispunjava kriterije iz Priloga XIII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 na temelju svojstava postojanosti, bioakumulativnosti i toksičnosti ili visoke postojanosti i visoke bioakumulativnosti.

Prilikom odlučivanja o izvozu kemikalija navedenih u dijelu 3. Priloga I., imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice, u savjetovanju s Komisijom i uz pomoć Agencije, razmatra mogući utjecaj upotrebe kemikalije na zdravlje ljudi ili okoliša u stranci uvoznici ili drugoj zemlji, te Agenciji dostavlja odgovarajuću dokumentaciju koja će biti dostupna putem baze podataka.

8. Valjanost svakog izričitog pristanka dobivenog u skladu s točkom (a) stavka 6. ili odluka da se nastavi s izvozom bez izričitog pristanka sukladno stavku 7., podliježe povremenom preispitivanju od strane Komisije u savjetovanju s dotičnim državama članicama kako slijedi:

(a)	za svaki izričiti pristanak dobiven u skladu s točkom (a) stavka 6. novi izričiti pristanak je potrebno dostaviti do kraja treće kalendarske godine nakon dane suglasnosti, osim ako uvjeti tog pristanka ne zahtijevaju drukčije;

(b)	osim ako je u međuvremenu primljen odgovor na zahtjev, svaka odluka da se nastavi bez izričitog pristanka sukladno stavku 7. vrijedi najviše 12 mjeseci, nakon čega je potreban izričiti pristanak.

U slučajevima navedenima u točki (a) prvog podstavka, izvoz se ipak može nastaviti nakon završetka odnosnog razdoblja, dok se čeka odgovor na zahtjev za novi izričiti pristanak, tijekom dodatnog razdoblja od 12 mjeseci.

9. Agencija evidentira sve zahtjeve za izričiti pristanak, dobivene odgovore i odluke da se nastavi bez izričitog pristanka, uključujući dokumentaciju iz trećeg podstavka stavka 7., u bazi podataka. Svakom dobivenom izričitom pristanku ili odluci da se nastavi bez izričitog pristanka dodjeljuje se referentni identifikacijski broj, te se navodi sa svim bitnim informacijama o priloženim uvjetima, poput roka valjanosti. Informacije koje nisu povjerljive moraju biti javno dostupne putem baze podataka.

10. Nijedna se kemikalija ne smije izvoziti kasnije od šest mjeseci prije isteka roka trajanja, gdje takav datum postoji ili se može zaključiti iz datuma proizvodnje, osim ako unutarnja svojstva kemikalije to onemogućuju. Kod pesticida, izvoznici moraju osigurati da veličina i pakiranje ambalaže budu optimizirani radi smanjenja rizika od stvaranja suvišnih zaliha.

11. Prilikom izvoza pesticida izvoznici moraju osigurati da oznaka sadrži precizne informacije o uvjetima i stabilnosti skladištenja u klimatskim uvjetima stranke uvoznice ili druge zemlje. Osim toga, moraju osigurati da izvezeni pesticidi zadovoljavaju specifikacije čistoće navedene u propisima Unije.

Članak 15.

Izvoz određenih kemikalija i proizvoda

1. Proizvodi podliježu postupku obavijesti o izvozu propisanom člankom 8. ako sadrže bilo što od sljedećeg:

(a)	tvari navedene u dijelu 2. ili 3. Priloga I. u neizreagiranom obliku;

(b)	smjese koje sadrže te tvari u koncentracijama koje se obavezno označuju prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008, bez obzira na prisutnost drugih tvari.

2. Kemikalije i proizvodi čija je upotreba zabranjena u Uniji radi zaštite zdravlja ljudi ili okoliša, kako je navedeno u Prilogu V., ne smiju se izvoziti.

Članak 16.

Informacije o provoznim kretanjima

1. Stranke Konvencije kojima su potrebne informacije o provoznim kretanjima kemikalija koje podliježu postupku prethodnog pristanka, zajedno s informacijama koje je zatražile svaka stranka Konvencije putem Tajništva, navode se u Prilogu VI.

2. Kada se kemikalija navedena u dijelu 3. Priloga I. prevozi preko područja stranke Konvencije navedenog u Prilogu VI., izvoznik mora, koliko je to moguće, imenovanom nacionalnom tijelu izvoznikove države članice dostaviti sve informacije koje zahtijeva stranka Konvencije u skladu s Prilogom VI., najkasnije 30 dana prije prvog provoznog kretanja i najkasnije osam dana prije svakog sljedećeg provoznog kretanja.

3. Imenovano nacionalno tijelo izvoznikove države članice dostavlja Komisiji, uz kopiju Agenciji, informacije primljene od izvoznika u skladu sa stavkom 2. zajedno sa svim dodatnim dostupnim informacijama.

4. Komisija informacije primljene u skladu sa stavkom 3. prosljeđuje imenovanim nacionalnim tijelima stranaka Konvencije koji su zatražili te informacije, zajedno sa svim dodatnim dostupnim informacijama, najkasnije 15 dana prije prvog provoznog kretanja i prije svakog sljedećeg provoznog kretanja.

Članak 17.

Informacije koje se dostavljaju uz izvezene kemikalije

1. Kemikalije namijenjene izvozu podliježu odredbama o pakiranju i označivanju utvrđenih ili u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009, Direktivom 98/8/EZ i Uredbom (EZ) br. 1272/2008, ili bilo kojim drugim odgovarajućim propisom Unije.

Prvi se podstavak primjenjuje, osim ako su odredbe suprotne određenim zahtjevima stranaka uvoznica ili drugih zemalja.

2. Gdje je to prikladno, datum isteka roka valjanosti i datum proizvodnje kemikalija iz stavka 1. ili onih navedenih u Prilogu I. moraju se navesti na oznaci, a ako je potrebno takvi datumi isteka roka valjanosti navode se za različite klimatske zone.

3. Sigurnosno-tehnički list u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 mora biti dostavljen uz kemikalije iz stavka 1. kad se one izvoze. Izvoznik je dužan poslati takav sigurnosno-tehnički list svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja uvozi kemikalije u stranku ili drugu zemlju.

4. Informacije na oznaci i na sigurnosno-tehničkom listu moraju, koliko je to izvedivo, biti navedene na službenim jezicima, ili na jednom ili više glavnih jezika zemlje odredišta ili područja planirane namjene.

Članak 18.

Obveze tijela država članica za kontrolu uvoza i izvoza

1. Svaka država članica mora imenovati tijela, kao što su carinsko tijelo koje će imati odgovornost kontrole uvoza i izvoza kemikalija navedenih u Prilogu I., osim ako je to već učinila prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Komisija, uz potporu Agencije, i države članice moraju djelovati na ciljani i usklađeni način prilikom praćenja sukladnosti izvoznika s ovom Uredbom.

2. Forum za razmjenu informacija o provedbi utvrđen Uredbom (EZ) br. 1907/2006, koristi se za koordinaciju mreže tijela država članica odgovornih za provedbu ove Uredbe.

3. Svaka država članica u svoja redovita izvješća o provedbi postupaka u skladu s člankom 22. stavkom 1. mora uključiti pojedinosti o aktivnostima svojih tijela u tom pogledu.

Članak 19.

Daljnje obveze izvoznika

1. Izvoznici kemikalija koje podliježu obvezama iz članka 8. stavaka 2. i 4. moraju navesti važeće referentne identifikacijske brojeve na izvoznoj deklaraciji (kutija 44 Jedinstvene carinske deklaracije ili odgovarajući podatak na elektronskoj izvoznoj deklaraciji), kako je navedeno u članku 161. stavku 5. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

2. Izvoznici kemikalija izuzetih člankom 8. stavkom 5. od obveza utvrđenih stavcima 2. i 4. tog članka ili kemikalija za koje su te obveze prestale u skladu s člankom 8. stavkom 6. dobivaju poseban referentni identifikacijski broj putem baze podataka, te taj referentni identifikacijski broj navode na svojoj izvoznoj deklaraciji.

3. Na zahtjev Agencije, izvoznici koriste bazu podataka za dostavu informacija potrebnih za ispunjenje svojih obveza prema ovoj Uredbi.

Članak 20.

Razmjena podataka

1. Komisija, uz pomoć Agencije, i države članice, prema potrebi omogućavaju dostavu znanstvenih, tehničkih, ekonomskih i pravnih informacija o kemikalijama koje podliježu ovoj Uredbi, uključujući toksikološke, eko-toksikološke i sigurnosne informacije.

Komisija, uz potporu država članica i Agencije, prema potrebi, osigurava sljedeće:

(a)	pružanje javno dostupnih informacija o regulatornim mjerama važnima za ciljeve Konvencije;

(b)	pružanje informacija za stranke i druge zemlje izravno ili putem Tajništva u vezi onih mjera koje znatno ograničavaju jednu ili više upotreba kemikalije.

2. Komisija, države članice i Agencija čuvaju povjerljive informacije dobivene od stranke ili druge zemlje kako je uzajamno dogovoreno.

3. Što se tiče prijenosa informacija sukladno ovoj Uredbi, i ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. godine o pravu javnosti na pristup informacijama o okolišu (21), barem sljedeće informacije ne smatraju se povjerljivima:

(a)	informacije navedene u prilozima II. i IV.;

(b)	informacije sadržane u sigurnosno-tehničkim listovima iz članka 17. stavka 3.;

(c)	datum isteka roka valjanosti kemikalije;

(d)	datum proizvodnje kemikalije;

(e)	informacije o mjerama opreza, uključujući razvrstavanje prema opasnosti, narav rizika te odgovarajuće sigurnosne savjete;

(f)	sažetak rezultata toksikoloških i eko-toksikoloških testova;

(g)	informacije o rukovanju ambalažom nakon uklanjanja kemikalija.

4. Agencija izrađuje kompilaciju prenesenih informacija svake dvije godine.

Članak 21.

Tehnička pomoć

Komisija, imenovana nacionalna tijela država članica i Agencija moraju, uzimajući u obzir posebno potrebe zemalja u razvoju i zemalja s gospodarstvima u tranziciji, surađivati u promicanju tehničke pomoći, uključujući obuke, za razvoj infrastrukture, kapaciteta i stručnog znanja potrebnog za propisno upravljanje kemikalijama kroz njihove životne cikluse.

Da bi tim zemljama bila omogućena provedba Konvencije, tehničku pomoć treba promicati pružanjem tehničkih informacija o kemikalijama, poticanjem razmjene stručnjaka, potporom uspostavljanja ili održavanja imenovanih nacionalnih tijela i pružanjem tehničkog stručnog znanja za identificiranje opasnih formulacija pesticida i za pripremu obavijesti Tajništvu.

Komisija i države članice aktivno sudjeluju u međunarodnim aktivnostima izgradnje kapaciteta za upravljanje kemikalijama pružanjem informacija o projektima koje podržavaju ili financiraju radi unaprjeđenja upravljanja kemikalijama u zemljama u razvoju i zemljama s gospodarstvima u tranziciji. Komisija i države članice također moraju razmotriti mogućnost pružanja podrške nevladinim organizacijama.

Članak 22.

Praćenje i izvješćivanje

1. Države članice i Agencija svake tri godine Komisiji prosljeđuju informacije o provedbi postupaka iz ove Uredbe, uključujući carinsku kontrolu, prekršaje, sankcije i korektivne mjere, ovisno o slučaju. Komisija usvaja provedbeni akt kojime se unaprijed utvrđuje zajednički format izvješća. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 27. stavka 2.

2. Komisija sastavlja izvješće svake tri godine o izvršavanju funkcija propisanih ovom Uredbom a za koje je odgovorna i ugrađuje ga u objedinjeno izvješće koje obuhvaća informacije koje su dostavile države članice i Agencija u skladu sa stavkom 1. Sažetak tog izvješća, koje se objavljuje na internetu, prosljeđuje se Europskom parlamentu i Vijeću.

3. Što se tiče informacija dostavljenih sukladno stavcima 1. i 2., Komisija, države članice i Agencija moraju poštovati odgovarajuće obveze za zaštitu povjerljivosti podataka i vlasništva nad podacima.

Članak 23.

Ažuriranje priloga

1. Popis kemikalija u Prilogu I. pregledava Komisija najmanje svake godine, na temelju kretanja u zakonima Unije i u skladu s Konvencijom.

2. Prilikom utvrđivanja predstavlja li konačna regulatorna mjera zabranu ili strogo ograničenje, učinak te mjere ocjenjuje se na razini potkategorija unutar kategorija „pesticidi” i „industrijske kemikalije”. Ako konačna regulatorna mjera zabranjuje ili strogo ograničava kemikaliju unutar bilo koje od potkategorija, uvrštava se u dio 1. Priloga I.

Prilikom utvrđivanja predstavlja li konačna regulatorna mjera zabranu ili strogo ograničenje tako da dotična kemikalija ispunjava kriterije za postupak prethodnog pristanka u skladu s člankom 11., učinak te mjere ocjenjuje se na razini potkategorija unutar kategorija „pesticidi” i „industrijske kemikalije”. Ako konačna regulatorna mjera zabranjuje ili strogo ograničava kemikaliju unutar jedne od kategorija, također se uvrštava u dio 2. Priloga I.

3. Odluka o uvrštavanju kemikalija u Prilog I. ili o izmjeni njihova unosa, kad je to prikladno, donosi se bez nepotrebnog odlaganja.

4. Radi prilagodbe ove Uredbe tehničkom napretku, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 26. u odnosu na sljedeće mjere:

(a)	uvrštenje kemikalije u dio 1. ili 2. Priloga I. u skladu sa stavkom 2. ovog članka nakon konačne regulatorne mjere na razini Unije, i druge izmjene Priloga I., uključujući izmjene postojećih unosa;

(b)	uvrštenje kemikalije koja podliježe Uredbi (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (22) u dio 1. Priloga V.;

(c)	uvrštenje kemikalije koja već podliježe zabrani izvoza na razini Unije u dio 2. Priloga V.;

(d)	izmjene postojećih unosa u Prilogu V.;

(e)	izmjene priloga II., III., IV., i VI.

Članak 24.

Proračun Agencije

1. Za potrebe ove Uredbe, prihodi Agencije sastoje se od:

(a)	subvencije Unije, iz općeg proračuna Unije (dio o Komisiji);

(b)	svih dobrovoljnih doprinosa država članica.

2. Prihodi i rashodi za aktivnosti u opsegu ove Uredbe i oni vezani uz aktivnosti u opsegu drugih uredbi obrađuju se zasebno, kroz različite odjeljke u proračunu Agencije.

Prihodi Agencije iz stavka 1. koriste se za izvršavanje njenih zadaća iz ove Uredbe.

3. Komisija mora istražiti je li primjereno da Agencija naplaćuje naknadu za usluge pružene izvoznicima u roku od pet godina od 1. ožujka 2014. i, ako je potrebno, podnijeti odgovarajući prijedlog.

Članak 25.

Formati i softver za podnošenje informacija Agenciji

Agencija mora navesti formate i softverske pakete i staviti ih na raspolaganje bez naknade na svojoj internetskoj stranici za svako podnošenje informacija Agenciji. Države članice i druge strane koje podliježu ovoj Uredbi moraju te formate i pakete koristiti prilikom podnošenja informacija Agenciji u skladu s ovom Uredbom.

Članak 26.

Postupak delegiranja

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima ovog članka.

2. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 23. stavka 4. za razdoblje od pet godina od 1. ožujka 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje na razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament i Vijeće usprotive takvom produženju najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 23. stavka 4. Odlukom o opozivu prestaje važiti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Stupa na snagu na sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim Komisija donese delegirani akt, istodobno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt u skladu s člankom 23. stavkom 4. stupa na snagu samo ako niti Europski parlament niti Vijeće nisu izrazili nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja o tom aktu Europskog parlamenta i Vijeća ili ako su, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju o ne izražavanju prigovora. To se razdoblje produžuje na dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 27.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan u skladu s člankom 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. U slučaju upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011

Članak 28.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kršenja odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu ispravnu provedbu. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Ako to još nisu učinile prije stupanja na snagu ove Uredbe, države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama do 1. ožujka 2014., kao i o naknadnim izmjenama koje bi na njih mogle utjecati.

Članak 29.

Prijelazno razdoblje za razvrstavanje, označivanje i pakiranje kemikalija.

Upućivanja iz ove Uredbe na Uredbu (EZ) br. 1272/2008 tumače se, kad je to prikladno, kao upućivanja na propis Unije koji se primjenjuje putem članka 61. te Uredbe i u skladu s u njemu navedenim vremenskim rasporedom.

Članak 30.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EEZ) br. 689/2008 stavlja se izvan snage s danom 1. ožujka 2014.

Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 689/2008 tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu te se čitaju u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.

Članak 31.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. ožujka 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 4. srpnja 2012.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

A. D. MAVROYIANNIS

(1) SL C 318, 29.10.2011., str. 163.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 10. svibnja 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 26. lipnja 2012.

(3) SL L 204, 31.7.2008., str. 1.

(4) SL L 63, 6.3.2003., str. 29.

(5) SL L 63, 6.3.2003., str. 1.

(6) SL L 396, 30.12.2006., str. 1.

(7) SL L 353, 31.12.2008., str. 1.

(8) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(9) SL L 22, 26.1.2005., str. 1.

(10) SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

(11) SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(12) SL L 134, 29.5.2009., str. 1.

(13) SL L 165, 30.4.2004., str. 1.

(14) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.

(15) SL L 106, 17.4.2001., str. 1.

(16) SL L 311, 28.11.2001., str. 67.

(17) SL L 311, 28.11.2001., str. 1.

(18) SL L 311, 28.11.2001., str. 1.

(19) SL L 123, 24.4.1998., str. 1.

(20) SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

(21) SL L 41, 14.2.2003., str. 26.

(22) SL L 158, 30.4.2004., str. 7.

PRILOG I.

POPIS KEMIKALIJA

(iz članka 7.)

DIO 1.

Popis kemikalija koje podliježu postupku obavješćivanja o izvozu

(iz članka 8.)

Treba napomenuti da, kad kemikalije navedene u ovome dijelu Priloga podliježu postupku prethodnog pristanka, obveze obavješćivanja o izvozu navedene u članku 8. stavcima 2., 3. i 4. ne primjenjuju se ako su ispunjeni uvjeti navedeni u točkama (b) i (c) prvog podstavka članka 8. stavka 6. Takve kemikalije, identificirane simbolom „#” na popisu u nastavku, navedene su ponovno u dijelu 3. ovog Priloga radi lakšeg snalaženja.

Također treba napomenuti da, kad kemikalije navedene u ovome dijelu Priloga ispunjavaju kriterije za obavješćivanje u skladu s postupkom prethodnog pristanka zbog naravi konačne regulatorne mjere Unije, te su kemikalije navedene i u dijelu 2. ovog Priloga. Takve su kemikalije označene simbolom „+” na popisu u nastavku.

Kemikalija

CAS broj

EINECS broj

Oznaka KN

Potkategorija (1)

Ograničenje upotrebe (2)

Zemlje za koje nije potrebno obavješćivanje

1,1,1-trikloroetan

71-55-6

200-756-3

2903 19 10

i(2)

1,2-dibrometan (etilen dibromid) (6)

106-93-4

203-444-5

2903 31 00

p(1)-p(2)

i(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

1,2-dikloroetan (etilen diklorid) (6)

107-06-2

203-458-1

2903 15 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Cis- 1,3-dikloropropen ((1Z)-1,3-dikloroprop-1-en)

10061-01-5

233-195-8

2903 29 00

p(1)-p(2)

b-b

1,3-dikloropropen (3) (7)

542-75-6

208-826-5

2903 29 00

p(1)

2-aminobutan

13952-84-6

237-732-7

2921 19 80

p(1)-p(2)

b-b

2-Naftilamin (naftalen-2-amin) i njegove soli (7)

91-59-8, 553-00-4, 612-52-2 i drugi

202-080-4, 209-030-0, 210-313-6 i drugi

2921 45 00

i(1)

i(2)

2-Naftiloksioctena kiselina

120-23-0

204-380-0

2918 99 90

p(1)

2,4,5-T i njegove soli i esteri (6)

93-76-5 i drugi

202-273-3 i drugi

2918 91 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

4-Aminobifenil (bifenil-4-amin) i njegove soli (7)

92-67-1, 2113-61-3 i drugi

202-177-1 i drugi

2921 49 80

i(1)

i(2)

4-Nitrobifenil (7)

92-93-3

202-204-7

2904 20 00

i(1)

i(2)

Acefat (7)

30560-19-1

250-241-2

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Acifluorfen

50594-66-6

256-634-5

2916 39 00

p(1)-p(2)

b-b

Alaklor (7)

15972-60-8

240-110-8

2924 29 95

p(1)

Aldikarb (7)

116-06-3

204-123-2

2930 90 85

p(1)-p(2)

sr-b

Ametrin

834-12-8

212-634-7

2933 69 80

p(1)-p(2)

b-b

Amitraz (7)

33089-61-1

251-375-4

2925 29 00

p(1)-p(2)

b-b

Antrakvinon (7)

84-65-1

201-549-0

2914 61 00

p(1)-p(2)

b-b

Spojevi arsena

p(2)

Azbestna vlakna (7):

1332-21-4 i drugi

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Krokidolit (6)

12001-28-4

2524 10 00

Amozit (6)

12172-73-5

2524 90 00

Antofilit (6)

77536-67-5

2524 90 00

Aktinolit (6)

77536-66-4

2524 90 00

Tremolit (6)

77536-68-6

2524 90 00

Krizotil (7)

12001-29-5 ili 132207-32-0

2524 90 00

Atrazin (7)

1912-24-9

217-617-8

2933 69 10

p(1)

Azinfos-etil

2642-71-9

220-147-6

2933 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Azinfos-metil (7)

86-50-0

201-676-1

2933 99 90

p(1)

Benfurakarb (7)

82560-54-1

2932 99 00

p(1)

Bensultap

17606-31-4

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Benzen (5)

71-43-2

200-753-7

2902 20 00

i(2)

Benzidin i njegove soli (7)

Derivati benzidina (7)

92-87-5, 36341-27-2 i drugi

202-199-1, 252-984-8 i drugi

2921 59 90

i(1)-i(2)

i(2)

sr-b

Bifentrin

82657-04-3

2916 20 00

p(1)

Binapakril (6)

485-31-4

207-612-9

2916 19 50

p(1)-p(2)

i(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Butralin (7)

33629-47-9

251-607-4

2921 49 00

p(1)

Kadmij i njegovi spojevi

7440-43-9 i drugi

231-152-8 i drugi

8107

3206 49 30 i drugi

i(1)

Kadusafos (7)

95465-99-9

nije primjenljivo

2930 90 85

p(1)

Kalciferol

50-14-6

200-014-9

2936 29 90

p(1)

Kaptafol (6)

2425-06-1

219-363-3

2930 50 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Karbaril (7)

63-25-2

200-555-0

2924 29 95

p(1)-p(2)

b–b

Karbofuran (7)

1563-66-2

216-353-0

2932 99 85

p(1)

Ugljikov tetraklorid

56-23-5

200-262-8

2903 14 00

i(2)

Karbosulfan (7)

55285-14-8

259-565-9

2932 99 85

p(1)

Kartap

15263-53-3

2930 20 00

p(1)-p(2)

b-b

Kinometionat

2439-01-2

219-455-3

2934 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Klorat (7)

7775-09-9

10137-74-3

231-887-4

233-378-2

2829 11 00

2829 19 00

p(1)

Klordimeform (6)

6164-98-3

228-200-5

2925 21 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Klorfenapir (7)

122453-73-0

2933 99 90

p(1)

Klorfenvinfos

470-90-6

207-432-0

2919 90 90

p(1)-p(2)

b-b

Klormefos

24934-91-6

246-538-1

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Klorobenzilat (6)

510-15-6

208-110-2

2918 18 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Kloroform

67-66-3

200-663-8

2903 13 00

i(2)

Klortal-dimetil (7)

1861-32-1

217-464-7

2917 39 95

p(1)

Klozolinat (7)

84332-86-5

282-714-4

2934 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Kolekalciferol

67-97-0

200-673-2

2936 29 90

p(1)

Koumafuril

117-52-2

204-195-5

2932 29 85

p(1)-p(2)

b-b

Kreozot i tvari povezane s kreozotom

8001-58-9

232-287-5

2707 91 00

61789-28-4

263-047-8

84650-04-4

283-484-8

3807 00 90

90640-84-9

292-605-3

65996-91-0

266-026-1

i(2)

90640-80-5

292-602-7

65996-85-2

266-019-3

8021-39-4

232-419-1

122384-78-5

310-191-5

Krimidin

535-89-7

208-622-6

2933 59 95

p(1)

Cijanamid (7)

420-04-2

206-992-3

2853 00 90

p(1)

Cijanazin

21725-46-2

244-544-9

2933 69 80

p(1)-p(2)

b-b

Cihalotrin

68085-85-8

268-450-2

2926 90 95

p(1)

DBB (Di-μ-okso-di-n-butilstanio-hidroksiboran/dioksastanaboretan -4-ol)

75113-37-0

401-040-5

2931 00 95

i(1)

Diazinon (7)

333-41-5

206-373-8

2933 59 10

p(1)

Diklobenil (7)

1194-65-6

214-787-5

2926 90 95

p(1)

Dikloran (7)

99-30-9

202-746-4

2921 42 00

p(1)

Diklorvos (7)

62-73-7

200-547-7

2919 90 90

p(1)

Dikofol (7)

115-32-2

204-082-0

2906 29 00

p(1)-p(2)

b-b

Dikofol sa sadržajem < 78 % p, p’-Dikofola ili 1 g/kg DDT-a i s DDT-om povezanih spojeva (7)

115-32-2

204-082-0

2906 29 00

p(1)-p(2)

b-b

Dimetenamid (7)

87674-68-8

nije primjenljivo

2934 99 90

p(1)

Dinikonazol-M (7)

83657-18-5

nije primjenljivo

2933 99 80

p(1)

Dinitro-orto-krezol (DNOC) i njegove soli (poput amonijeve soli, kalijeve soli i natrijeve soli) (6)

534-52-1

208-601-1

2908 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

2980-64-5

221-037-0

5787-96-2

—

2312-76-7

219-007-7

Dinobuton

973-21-7

213-546-1

2920 90 10

p(1)-p(2)

b-b

Dinoseb i njegove soli i esteri (6)

88-85-7 i drugi

201-861-7 i drugi

2908 91 00

2915 36 00

p(1)-p(2)

i(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Dinoterb (7)

1420-07-1

215-813-8

2908 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Difenilamin

122-39-4

204-539-4

2921 44 00

p(1)

Praškaste formulacije koje se mogu mrviti i koje sadrže kombinaciju sljedećega:

3808 99 90

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

benomil u količini od 7 % ili više

17804-35-2

241-775-7

2933 99 90

p(1)

karbofuran u količini od 10 % ili više

1563-66-2

216-353-0

2932 99 85

p(2)

i tiram u količini od 15 % ili više (6)

137-26-8

205-286-2

2930 30 00

Endosulfan (7)

115-29-7

204-079-4

2920 90 85

p(1)

Etalfluralin (7)

55283-68-6

259-564-3

2921 43 00

p(1)

Etion

563-12-2

209-242-3

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Etoksikvin (7)

91-53-2

202-075-7

2933 49 90

p(1)

Etilen oksid (Oksiran) (6)

75-21-8

200-849-9

2910 10 00

p(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Fenarimol (7)

60168-88-9

262-095-7

2933 59 95

p(1)

Fenitrotion (7)

122-14-5

204-524-2

2920 19 00

p(1)

Fenpropatrin

39515-41-8

254-485-0

2926 90 95

p(1)-p(2)

b-b

Fention (7)

55-38-9

200-231-9

2930 90 85

p(1)

Fentin acetat (7)

900-95-8

212-984-0

2931 00 95

p(1)-p(2)

b-b

Fentin hidroksid (7)

76-87-9

200-990-6

2931 00 95

p(1)-p(2)

b-b

Fenvalerat

51630-58-1

257-326-3

2926 90 95

p(1)

Ferbam

14484-64-1

238-484-2

2930 20 00

p(1)-p(2)

b-b

Fluoroacetamid (6)

640-19-7

211-363-1

2924 12 00

p(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Flurenol

467-69-6

207-397-1

2918 19 85

p(1)-p(2)

b-b

Flurprimidol (7)

56425-91-3

nije primjenljivo

2933 59 95

p(1)

Furatiokarb

65907-30-4

265-974-3

2932 99 85

p(1)-p(2)

b-b

Gvazatin (7)

108173-90-6

115044-19-4

236-855-3

3808 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Heksakloroetan

67-72-1

200-666-4

2903 19 80

i(1)

Heksazinon

51235-04-2

257-074-4

2933 69 80

p(1)-p(2)

b-b

Iminoktadin

13516-27-3

236-855-3

2925 29 00

p(1)-p(2)

b-b

Indoliloctena kiselina (7)

87-51-4

201-748-2

2933 99 80

p(1)

Izoksation

18854-01-8

242-624-8

2934 99 90

p(1)

Malation

121-75-5

204-497-7

2930 90 99

p(2)

(a)	Malein hidrazid i njegove soli, osim kolinovih, kalijevih i natrijevih soli

123-33-1

204-619-9

2933 99 90

p(1)

(b)	Kolinove, kalijeve i natrijeve soli malein hidrazida sa sadržajem slobodnog hidrazida većim od 1 mg/kg na temelju kiselinskog ekvivalenta

61167-10-0, 51542-52-0, 28330-26-9

257-261-0, 248-972-7

2933 99 90

Spojevi žive, uključujući anorganske spojeve žive, alkilne spojeve žive i alkiloksialkilne i arilne spojeve žive osim spojeva žive navedenih u Prilogu V. (6)

62-38-4, 26545-49-3 i drugi

200-532-5, 247-783-7 i drugi

2852 00 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Metam

144-54-7

137-42-8

205-632-2

205-239-0

2930 20 00

p(1)

Metamidofos (4) (7)

10265-92-6

233-606-0

2930 50 00

p(1)

Metamidofos (Topive tekuće formulacije tvari koje prelaze 600 g aktivnog sastojka/l) (6)

10265-92-6

233-606-0

2930 50 00

3808 50 00

p(2)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Metidation

950-37-8

213-449-4

2934 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Metomil

16752-77-5

240-815-0

2930 90 99

p(2)

Metil bromid (7)

74-83-9

200-813-2

2903 39 11

p(1)-p(2)

b-b

Metil-paration (7) (6)

298-00-0

206-050-1

2920 11 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Metoksuron

19937-59-8

243-433-2

2924 21 90

p(1)-p(2)

b-b

Monokrotofos (6)

6923-22-4

230-042-7

2924 12 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Monolinuron

1746-81-2

217-129-5

2928 00 90

p(1)

Monometil-dibromo-difenil metane Trgovački naziv: DBBT (7)

99688-47-8

402-210-1

2903 69 90

i(1)

Monometil-dikloro-difenil metan; Trgovački naziv: Ugilec 121 ili Ugilec 21 (7)

—

400-140-6

2903 69 90

i(1)-i(2)

b-b

Monometil-tetraklorodifenil metan;

Trgovački naziv: Ugilec 141 (7)

76253-60-6

278-404-3

2903 69 90

i(1)-i(2)

b-b

Monuron

150-68-5

205-766-1

2924 21 90

p(1)

Nikotin (7)

54-11-5

200-193-3

2939 99 00

p(1)

Nitrofen (7)

1836-75-5

217-406-0

2909 30 90

p(1)-p(2)

b-b

Nonilfenoli C6H4(OH)C9H19 (7)

25154-52-3 (fenol, nonil-),

246-672-0

2907 13 00

i(1)

84852-15-3 (fenol, 4-nonil-, s razgrananim lancima)

284-325-5

11066-49-2 (izononilfenol),

234-284-4

90481-04-2, (fenol, nonil-, s razgrananim lancima),

291-844-0

104-40-5(p-nonilfenol) i drugi

203-199-4 i drugi

Nonilfenol etoksilati (2H4O)nC15H24O (7)

9016-45-9, 26027-38-3, 68412-54-4, 37205-87-1, 127087-87-0 i drugi

3402 13 00

i(1)

p(1)-p(2)

b-b

Oktabromodifenil eter (7)

32536-52-0

251-087-9

2909 30 38

i(1)

Ometoat

1113-02-6

214-197-8

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Oksidemeton-metil (7)

301-12-2

206-110-7

2930 90 85

p(1)

Parakvat (7)

4685-14-7

225-141-7

2933 39 99

p(1)

1910-42-5

217-615-7

2074-50-2

218-196-3

Paration (6)

56-38-2

200-271-7

2920 11 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Pebulat

1114-71-2

214-215-4

2930 20 00

p(1)-p(2)

b-b

Pentaklorofenol i njegove soli i esteri (6)

87-86-5 i drugi

201-778-6 i drugi

2908 11 00

2908 19 00 i drugi

p(1)-p(2)

b-sr

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Perfluorooktan sulfonati

1763-23-1

nije primjenljivo

2904 90 20

i(1)

(PFOS)

2795-39-3

2904 90 20

C8F17SO2X

i drugi

(X = OH, Metalne soli (O-M+), halid, amid i drugi derivati, uključujući polimere) (7)

Permetrin

52645-53-1

258-067-9

2916 20 00

p(1)

Fosalon (7)

2310-17-0

218-996-2

2934 99 90

p(1)

Fosfamidon (Topive tekuće formulacije tvari koje prelaze 1 000 g aktivnog sastojka/l) (6)

13171-21-6 (smjesa, (E) & (Z) izomeri)

23783-98-4 ((Z)-izomer)

236-116-5

2924 12 00

3808 50 00

p(1)-p(2)

b-b

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Polibrominirani bifenili (PBB) osim heksabromo-bifenila (6)

13654-09-6, 27858-07-7 i drugi

237-137-2, 248-696-7 i drugi

2903 69 90

i(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Poliklorinirani terfenili (PCT) (6)

61788-33-8

262-968-2

2903 69 90

i(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Procimidon (7)

32809-16-8

251-233-1

2925 19 95

p(1)

Propaklor (7)

1918-16-7

217-638-2

2924 29 98

p(1)

Propanil

709-98-8

211-914-6

2924 29 98

p(1)

Profam

122-42-9

204-542-0

2924 29 95

p(1)

Propizoklor (7)

86763-47-5

nije primjenljivo

2924 29 98

p(1)

Pirazofos (7)

13457-18-6

236-656-1

2933 59 95

p(1)-p(2)

b-b

Kvintozen (7)

82-68-8

201-435-0

2904 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Scilirozid

507-60-8

208-077-4

2938 90 90

p(1)

Simazin (7)

122-34-9

204-535-2

2933 69 10

p(1)-p(2)

b-b

Strihinin

57-24-9

200-319-7

2939 99 00

p(1)

Teknazen (7)

117-18-0

204-178-2

2904 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Terbufos

13071-79-9

235-963-8

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Tetraetil olovo (6)

78-00-2

201-075-4

2931 00 95

i(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Tetrametil olovo (6)

75-74-1

200-897-0

2931 00 95

i(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Talijev sulfat

7446-18-6

231-201-3

2833 29 90

p(1)

Tiobenkarb (7)

28249-77-6

248-924-5

2930 20 00

p(1)

Tiociklam

31895-22-4

250-859-2

2934 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Tiodikarb (7)

59669-26-0

261-848-7

2930 90 85

p(1)

Tolilfluanid (7)

731-27-1

211-986-9

2930 90 85

p(1)

Triazofos

24017-47-8

245-986-5

2933 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Svi spojevi tributiltina, uključujući:

2931 00 95

p(2)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Tributiltin oksid

56-35-9

200-268-0

2931 00 95

Tributiltin fluorid

1983-10-4

217-847-9

2931 00 95

Tributiltin metakrilat

2155-70-6

218-452-4

2931 00 95

Tributiltin benzoat

4342-36-3

224-399-8

2931 00 95

Tributiltin klorid

1461-22-9

215-958-7

2931 00 95

Tributiltin linoleat

24124-25-2

246-024-7

2931 00 95

Tributiltin naftenat (6)

85409-17-2

287-083-9

2931 00 95

Triklorfon (7)

52-68-6

200-149-3

2931 00 95

p(1)-p(2)

b-b

Triciklazol (7)

41814-78-2

255-559-5

2934 99 90

p(1)

Tridemorf

24602-86-6

246-347-3

2934 99 90

p(1)-p(2)

b-b

Trifluralin (7)

1582-09-8

216-428-8

2921 43 00

p(1)

Triorganostanski spojevi osim spojeva tributiltina (7)

—

2931 00 95 i drugi

p(2)

i(2)

Tris (2,3-dibromopropil) fosfat (6)

126-72-7

204-799-9

2919 10 00

i(1)

Vidjeti PIC okružnicu na www.pic.int/

Tris-aziridinil-fosfinoksid (1,1′,1′-fosforiltriaziridine) (7)

545-55-1

208-892-5

2933 99 90

i(1)

Vamidotion

2275-23-2

218-894-8

2930 90 85

p(1)-p(2)

b-b

Vinklozolin (7)

50471-44-8

256-599-6

2934 99 90

p(1)

Zineb

12122-67-7

235-180-1

2930 20 00

ili 3824 90 97

p(1)

DIO 2.

Popis kemikalija koje ispunjavaju kriterije za obavješćivanje sukladno postupku prethodnog pristanka.

(iz članka 11.)

Taj popis obuhvaća kemikalije koje ispunjavaju kriterije za obavješćivanje sukladno postupku prethodnog pristanka. Ne obuhvaća kemikalije koje već podliježu postupku prethodnog pristanka, koje su navedene u dijelu 3. ovog Priloga.

Kemikalija	CAS broj	EINECS broj	Oznaka KN	Kategorija (8)	Ograničenje upotrebe (9)
1,3-dikloropropen	542-75-6	208-826-5	2903 29 00	p	b
2-Naftilamin (naftalen-2-amin) i njegove soli	91-59-8, 553-00-4, 612-52-2 i drugi	202-080-4, 209-030-0, 210-313-6 i drugi	2921 45 00	i	b
Bifenil-4-ilamin (4-aminobifenil) i njegove soli	92-67-1, 2113-61-3 i drugi	202-177-1 i drugi	2921 49 80	i	b
4-Nitrobifenil	92-92-3	202-204-7	2904 20 00	i	b
Acefat	30560-19-1	250-241-2	2930 90 85	p	b
Alaklor	15972-60-8	240-110-8	2924 29 95	p	b
Aldikarb	116-06-3	204-123-2	2930 90 85	p	sr
Amitraz	33089-61-1	251-375-4	2925 29 00	p	b
Antrakinon	84-65-1	201-549-0	2914 61 00	p	b
Azbestna vlakna: Krizotil	12001-29-5 ili 132207-32-0		2524 90 00	i	b
Atrazin	1912-24-9	217-617-8	2933 69 10	p	b
Azinfos-metil	86-50-0	201-676-1	2933 99 80	p	b
Benfurakarb	82560-54-1	nije primjenljivo	2932 99 00	p	b
Benzidin i njegove soli	92-87-5, 36341-27-2 i drugi	202-199-1, 252-984-8 i drugi	2921 59 90	i	sr
Derivati benzidina	—	—
Butralin	33629-47-9	251-607-4	2921 49 00	p	b
Kaduzafos	95465-99-9	nije primjenljivo	2930 90 99	p	b
Karbaril	63-25-2	200-555-0	2924 29 95	p	b
Karbofuran	1563-66-2	216-353-0	2932 99 00	p	b
Karbosulfan	55285-14-8	259-565-9	2932 99 00	p	b
Klorat	7775-09-9 10137-74-3	231-887-4 233-378-2	2829 11 00 2829 19 00	p	b
Klorfenapir	122453-73-0		2933 99 90	p	sr
Klortal-dimetil	1861-32-1	217-464-7	2917 39 95	p	b
Klozolinat	84332-86-5	282-714-4	2934 99 90	p	b
Cijanamid	420-04-2	206-992-3	2853 00 90	p	sr
Diazinon	333-41-5	206-373-8	2933 59 10	p	sr
Diklobenil	1194-65-6	214-787-5	2926 90 95	p	b
Dikloran	99-30-9	202-746-4	2921 42 00	p	b
Diklorvos	62-73-7	200-547-7	2919 90 00	p	sr
Dikofol	115-32-2	204-082-0	2906 29 00	p	b
Dikofol sa sadržajem < 78 % p, p′-Dikofola ili 1 g/kg DDT-a i s DDT-om povezanih spojeva	115-32-3	204-082-0	2906 29 00	p	b
Dimetenamid	87674-68-8	nije primjenljivo	2934 99 90	p	b
Dinikonazol-M	83657-18-5	nije primjenljivo	2933 99 80	p	b
Dinoterb	1420-07-1	215-813-8	2908 99 90	p	b
Endosulfan	115-29-7	204-079-4	2920 90 85	p	b
Etalfluralin	55283-68-6	259-564-3	2921 43 00	p	b
Etoksikvin	91-53-2	202-075-7	2933 49 90	p	b
Fenarimol	60168-88-9	262-095-7	2933 59 95	p	b
Fenitrotion	122-14-5	204-524-2	2920 19 00	p	sr
Fention	55-38-9	200-231-9	2930 90 85	p	sr
Fentin acetat	900-95-8	212-984-0	2931 00 95	p	b
Fentin hidroksid	76-87-9	200-990-6	2931 00 95	p	b
Flurprimidol	56425-91-3	nije primjenljivo	2933 59 95	p	b
Gvazatin	108173-90-6 115044-19-4	236-855-3	3808 99 90	p	b
Indolil-octena kiselina	87-51-4	201-748-2	2933 99 80	p	b
Metamidofos (10)	10265-92-6	233-606-0	2930 50 00	p	b
Metil bromid	74-83-9	200-813-2	2903 39 11	p	b
Metil paration (11)	298-00-0	206-050-1	2920 11 00	p	b
Monometil-dibromo-difenil metane Trgovački naziv: DBBT	99688-47-8	401-210-1	2903 69 90	i	b
Monometil-dikloro-difenil metan; Trgovački naziv: Ugilec 121 ili Ugilec 21	—	400-140-6	2903 69 90	i	b
Monometil-tetraklorodifenil metan; Trgovački naziv: Ugilec 141	76253-60-6	278-404-3	2903 69 90	i	b
Nikotin	54-11-5	200-193-3	2939 99 00	p	b
Nitrofen	1836-75-5	217-406-0	2909 30 90	p	b
Nonilfenoli C6H4(OH)C9H19	25154-52-3 (fenol, nonil-),	246-672-0	2907 13 00	i	sr
	84852-15-3 (fenol, 4-nonil-, s razgrananim lancima),	284-325-5
	11066-49-2 (izononilfenol),	234-284-4
	90481-04-2, (fenol, nonil-, s razgrananim lancima),	291-844-0
	104-40-5 (P-nonilfenol) i drugi	203-199-4 i drugi
Nonilfenol etoksilati (C2H4O)nC15H24O	9016-45-9, 26027-38-3, 68412-54-4, 37205-87-1, 127087-87-0 i drugi		3402 13 00	i p	sr b
Oktabromodifenil eter	32536-52-0	251-087-9	2909 30 38	i	sr
Oksidemeton-metil	301-12-2	206-110-7	2930 90 85	p	b
Parakvat	4685-14-7	225-141-7	2933 39 99	p	b
	1910-42-5	217-615-7
	2074-50-2	218-196-3
Perfluorooktan sulfonati	1763-23-1	nije primjenljivo	2904 90 20	i	sr
(PFOS) C8F17SO2X (X = OH, Metalna sol (O-M+), halid, amid i drugi derivati, uključujući polimere)	2795-39-3 i drugi		2904 90 20 i drugi
Fosalon	2310-17-0	218-996-2	2934 99 90	p	b
Procimidon	32809-16-8	251-233-1	2925 19 95	p	b
Propaklor	1918-16-7	217-638-2	2924 29 98	p	b
Propizoklor	86763-47-5	nije primjenljivo	2924 29 98	p	b
Pirazofos	13457-18-6	236-656-1	2933 59 95	p	b
Kvintozen	82-68-8	201-435-0	2904 90 85	p	b
Simazin	122-34-9	204-535-2	2933 69 10	p	b
Teknazen	117-18-0	204-178-2	2904 90 85	p	b
Tiobenkarb	28249-77-6	248-924-5	2930 20 00	p	b
Tiodikarb	59669-26-0	261-848-7	2930 90 85	p	b
Tolilfluanid	731-27-1	211-986-9	2930 90 85	p	sr
Triklorfon	52-68-6	200-149-3	2931 00 95	p	b
Triciklazol	41814-78-2	255-559-5	2934 99 90	p	b
Trifluralin	1582-09-8	216-428-8	2921 43 00	p	b
Triorganostanski spojevi osim spojeva tributiltina	—	—	2931 00 95 i drugi	p	sr
Vinklozolin	50471-44-8	256-599-6	2934 99 90	p	b

DIO 3.

Popis kemikalija koje podliježu postupku prethodnog pristanka

(iz članka 13. i članka 14.)

(Prikazane kategorije su kategorije iz Konvencije)

Kemikalija

Odgovarajući CAS broj(evi)

Oznaka HS

Čista tvar

Oznaka HS

Smjese koje sadrže tvar

Kategorija

2,4,5-T i njegove soli i esteri

93-76-5 (13)

2918.91

3808.50

Pesticid

Aldrin (12)

309-00-2

2903.52

3808.50

Pesticid

Binapakril

485-31-4

2916.19

3808.50

Pesticid

Kaptafol

2425-06-1

2930.50

3808.50

Pesticid

Klordan (12)

57-74-9

2903.52

3808.50

Pesticid

Klordimeform

6164-98-3

2925.21

3808.50

Pesticid

Klorobenzilat

510-15-6

2918.18

3808.50

Pesticid

DDT (12)

50-29-3

2903.62

3808.50

Pesticid

Dieldrin (12)

60-57-1

2910.40

3808.50

Pesticid

Dinitro-orto-krezol (DNOC) i njegove soli (poput amonijeve soli, kalijeve soli i natrijeve soli)

534-52-1, 2980-64-5, 5787-96-2, 2312-76-7

2908.99

3808.91

3808.92

3808.93

Pesticid

Dinoseb i njegove soli i esteri

88-85-7 (13)

2908.91

3808.50

Pesticid

1,2-dibromoetan (EDB)

106-93-4

2903.31

3808.50

Pesticid

Etilen diklorid (1,2-dikloroetan)

107-06-2

2903.15

3808.50

Pesticid

Etilen oksid

75-21-8

2910.10

3808.50

3824.81

Pesticid

Fluoroacetamid

640-19-7

2924.12

3808.50

Pesticid

HCH (miješani izomeri) (12)

608-73-1

2903.51

3808.50

Pesticid

Heptaklor (12)

76-44-8

2903.52

3808.50

Pesticid

Heksaklorobenzen (12)

118-74-1

2903.62

3808.50

Pesticid

Lindan (12)

58-89-9

2903.51

3808.50

Pesticid

Spojevi žive, uključujući anorganske spojeve žive, alkilne spojeve žive i alkiloksialkilne i arilne spojeve žive

10112-91-1, 21908-53-2 i drugi

Vidjeti također: www.pic.int/

2852.00

3808.50

Pesticid

Monokrotofos

6923-22-4

2924.12

3808.50

Pesticid

Paration

56-38-2

2920.11

3808.50

Pesticid

Pentaklorofenol i njegove soli i esteri

87-86-5 (13)

2908.11

2908.19

3808.50

3808.91

3808.92

3808.93

3808.94

3808.99

Toksafen (12)

8001-35-2

—

3808.50

Pesticid

Praškaste formulacije koje se mogu mrviti i koje sadrže kombinaciju sljedećega: Benomil u količini od 7 % ili više, karbofuran u količini od 10 % ili više i tiram u količini od 15 % ili više

17804-35-2

1563-66-2

137-26-8

—

3808.92

Vrlo opasna formulacija pesticida

Metamidofos (topive tekuće formulacije tvari koje prelaze 600 g aktivnog sastojka/l)

10265-92-6

2930.50

3808.50

Vrlo opasna formulacija pesticida

Metil-paration (emulzirajući koncentrati (EC) sa sadržajem 19,5 % ili više aktivnog sastojka i prašine sa sadržajem 1,5 % ili više aktivnog sastojka)

298-00-0

2920.11

3808.50

Vrlo opasna formulacija pesticida

Fosfamidon (topive tekuće formulacije tvari koje prelaze 1 000 g aktivnog sastojka/l)

2924.12

3808.50

Vrlo opasna formulacija pesticida

Smjesa (E) & (Z) izomeri

13171-21-6

(Z)-izomer

23783-98-4

(E)-izomer

297-99-4

Azbestna vlakna:

2524.10

2524.90

6811.40

6812.80

6812.91

6812.92

6812.93

6812.99

6813.20

Industrijska kemikalija

Krokidolit

12001-28-4

2524.10

Aktinolit

77536-66-4

2524.90

Antofilit

77536-67-5

2524.90

Amozit

12172-73-5

2524.90

Tremolit

77536-68-6

2524.90

Polibromirani bifenili (PBB)

—	(heksa-) (12)

36355-01-8

—

3824.82

Industrijska kemikalija

—

(okta-)

27858-07-7

—

(deka-)

13654-09-6

Poliklorinirani bifenili (PCB) (12)

1336-36-3

—

3824.82

Industrijska kemikalija

Poliklorinirani terfenili (PCT)

61788-33-8

—

3824.82

Industrijska kemikalija

Tetraetil olovo

78-00-2

2931.00

3811.11

Industrijska kemikalija

Tetrametil olovo

75-74-1

2931.00

3811.11

Industrijska kemikalija

Svi spojevi tributiltina, uključujući:

2931.00

3808.99

Pesticid

Tributiltin oksid

56-35-9

2931.00

3808.99

Tributiltin fluorid

1983-10-4

2931.00

3808.99

Tributiltin metakrilat

2155-70-6

2931.00

3808.99

Tributiltin benzoat

4342-36-3

2931.00

3808.99

Tributiltin klorid

1461-22-9

2931.00

3808.99

Tributiltin linoleat

24124-25-2

2931.00

3808.99

Tributiltin naftenat

85409-17-2

2931.00

3808.99

Tris (2,3-dibromopropil) fosfat

126-72-7

2919.10

3824.83

Industrijska kemikalija

(1) Potkategorija: p(1) — pesticid u skupini sredstava za zaštitu bilja, p(2) — drugi pesticid uključujući biocide. i(1) — industrijska kemikalija za profesionalnu upotrebu i(2) — industrijska kemikalija za javnu upotrebu.

(2) Ograničenje upotrebe: sr — strogo ograničenje, b — zabrana (za dotičnu/-e potkategoriju/-e) u skladu s propisima Unije.

(3) Ovaj unos ne utječe na postojeći unos za cis-1,3-dikloropropen (CAS br. 10061-01-5).

(4) Ovaj unos ne utječe na postojeći unos za topive tekuće formulacije metamidofosa koje prelaze količinu od 600 g aktivnog sastojka/l.

(5) Osim motornih goriva koji podliježu Direktivi 98/70/EEZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskog i dizelskog goriva (SL L 350, 28.12.1998., str. 58.).

CAS br. Reg. broj Chemical Abstracts Service.

(6)

(#)	Kemikalija podliježe ili djelomično podliježe postupku prethodnog pristanka.

(7)

(+)	Kemikalija ispunjava kriterije za obavješćivanje sukladno postupku prethodnog pristanka.

(8) Kategorija: p — pesticidi; i — industrijska kemikalija.

(9) Ograničenje upotrebe: sr — strogo ograničenje, b — zabrana (za dotičnu/-e kategoriju/-e).CAS br. Reg. broj Chemical Abstracts Service.

(10) Ovaj unos ne utječe na postojeći unos u dijelu 3. Priloga I. za topive tekuće formulacije metamidofosa koje prelaze količinu od 600 g aktivnog sastojka/l.

(11)

(#)	Kemikalija podliježe ili djelomično podliježe postupku prethodnog pristanka.

(12) Ove tvari podliježu zabrani izvoza u skladu s člankom 15. stavkom 2. Priloga V. ovoj Uredbi.

(13)

(#)	Navedeni su samo CAS brojevi izvornih spojeva.

PRILOG II.

OBAVJEŠĆIVANJE O IZVOZU

Člankom 8. propisane su sljedeće informacije:

Identitet tvari koja se izvozi:

(a)	naziv prema nomenklaturi Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC);

(b)	drugi nazivi (npr. ISO naziv, uobičajeni nazivi, trgovački nazivi i kratice);

(c)	Broj prema Europskom popisu postojećih kemijskih tvari. (EINECS) i broj prema Službi za podatke o kemijskim tvarima (Chemical Abstracts Services - CAS);

(d)	CUS broj (Europski carinski popis kemijskih tvari) i oznaka kombinirane nomenklature;

(e)	osnovne nečistoće tvari, kad je to posebno važno.

Identitet smjese koja se izvozi:

(a)	trgovački naziv i/ili oznaka smjese;

(b)	za svaku tvar navedenu u Prilogu I., postotak i pojedinosti kako je navedeno pod točkom 1.;

(c)	CUS broj (Europski carinski popis kemijskih tvari) i oznaka kombinirane nomenklature.

Identitet proizvoda koji se izvozi:

(a)	trgovački naziv i/ili oznaka proizvoda;

(b)	za svaku tvar navedenu u Prilogu I., postotak i pojedinosti kako je navedeno pod točkom 1.

Informacije o izvozu:

(a)	zemlja odredišta;

(b)	zemlja podrijetla;

(c)	očekivani datum prvog izvoza ove godine;

(d)	procijenjena količina kemikalije koja će se izvesti u dotičnu zemlju ove godine;

(e)	planirana upotreba u zemlji odredišta, ako je poznata, uključujući informacije o kategoriji/-ama Konvencije u koje spada upotreba;

(f)	ime, adresa i ostali važni podaci o fizičkoj ili pravnoj osobi uvoznici;

(g)	ime, adresa i ostali važni podaci o izvozniku.

Imenovana nacionalna tijela:

(a)	ime, adresa, telefon i teleks, broj faksimila ili adresa e-pošte imenovanog tijela u Uniji od kojeg se mogu dobiti daljnje informacije;

(b)	ime, adresa, telefon i teleks, broj faksimila ili adresa e-pošte imenovanog tijela u zemlji uvoznici.

6.	Informacije o nužnim mjerama opreza, uključujući kategoriju opasnosti i rizika i sigurnosne savjete.

7.	Sažetak fizikalno-kemijskih, toksikoloških i ekotoksikoloških svojstava.

Upotreba kemikalije u Uniji:

(a)	upotrebe, kategorija/-e prema Konvenciji i potkategorija/-e Unije koje podliježu kontrolnoj mjeri (zabrani ili strogom ograničenju);

(b)	upotrebe za koje kemikalija nije strogo ograničena ili zabranjena (kategorije upotrebe i potkategorije kako su definirane u Prilogu I. Uredbi);

(c)	procjena, gdje je dostupna, proizvedene, uvezene, izvezene i upotrijebljene količine.

9.	Informacije o mjerama opreza za smanjenje izloženosti kemikaliji i emisija kemikalije.

10.	Sažetak regulatornih ograničenja i razloga za njihovu primjenu.

11.	Sažetak informacija navedenih u točki 2. podtočkama (a), (c) i (d) Priloga IV.

12.	Daljnje informacije koje dostavi stranka izvoznica zbog razmatranja zabrinutosti ili daljnje informacije navedene u Prilogu IV. kad ih zatraži stranka uvoznica.

PRILOG III.

Informacije koje imenovana nacionalna tijela država članica trebaju dostaviti Komisiji u skladu s člankom 10.

Sažetak količina kemikalija (u obliku tvari, smjesa i proizvoda) koje podliježu Prilogu I. a koje su bile izvezene tijekom prethodne godine.

(a)	Godina izvoza.

(b)

Tablica u kojoj se navodi sažetak izvezenih kemikalija (u obliku tvari, smjesa i proizvoda) kako je niže navedeno.

Kemikalija	Zemlja uvoznica	Količina tvari

Popis fizičkih i pravnih osoba koje uvoze kemikalije u stranku ili drugu zemlju

Kemikalija	Zemlja uvoznica	Subjekt koji uvozi kemikaliju	Adresa i ostali važni podaci o subjektu koji uvozi kemikaliju

PRILOG IV.

Obavijest tajništvu Konvencije o zabranjenoj ili strogo ograničenoj kemikaliji

INFORMACIJE PROPISANE ZA OBAVIJESTI U SKLADU S ČLANKOM 11.

Obavijesti moraju sadržavati:

svojstva, identifikaciju i upotrebe

(a)	uobičajen naziv;

(b)	kemijski naziv u skladu s međunarodno prihvaćenom nomenklaturom (na primjer, onom Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC)), ako takva nomenklatura postoji;

(c)	trgovački nazivi i nazivi smjesa;

(d)	kodni brojevi: CAS broj (Chemical Abstracts Service – služba za podatke o kemijskim tvarima), carinski broj prema usklađenom sustavu i drugi brojevi;

(e)	informacije o razvrstavanju opasnosti, ako kemikalija podliježe zahtjevima razvrstavanja;

(f)

upotreba ili upotrebe kemikalije:

—

u Uniji,

—	drugdje (ako je poznato);

(g)	fizikalno-kemijska, toksikološka i ekotoksikološka svojstva;

konačna regulatorna mjera

(a)

informacije koje se odnose na konačnu regulatornu mjeru:

i.	sažetak konačne regulatorne mjere:

ii.	upućivanje na regulatorni dokument;

iii.	dan stupanja na snagu konačne regulatorne mjere;

iv.	naznaka je li konačna regulatorna mjera poduzeta na temelju procjene rizika ili opasnosti i, ako jest, informacije o takvoj procjeni i upućivanje na odnosnu dokumentaciju;

v.	razlozi za konačnu regulatornu mjeru koji se odnose na zdravlje ljudi, uključujući zdravlje potrošača i radnika ili okoliša;

vi.	sažetak opasnosti i rizika koje kemikalija predstavlja za zdravlje ljudi, uključujući zdravlje potrošača i radnika, ili za okoliš i očekivani učinak konačne regulatorne mjere;

(b)

kategorija ili kategorije u kojima je poduzeta konačna regulatorna mjera, za svaku kategoriju:

i.	upotreba ili upotrebe zabranjene konačnom regulatornom mjerom;

ii.	upotreba ili upotrebe koje su i dalje dozvoljene,

iii.	procjena, gdje je dostupna, proizvedene, uvezene, izvezene i upotrijebljene količine;

(c)	naznaka, koliko je to moguće, vjerojatnosti relevantnosti konačne regulatorne mjere za druge države i regije;

(d)

ostale bitne informacije koje mogu uključivati:

i.	procjenu socioekonomskih učinaka konačne regulatorne mjere;

ii.

informacije o alternativama i s njima povezanim rizicima, gdje je to dostupno, poput:

—	integriranih strategija suzbijanja nametnika,

—	industrijske prakse i procesi, uključujući čišću tehnologiju.

PRILOG V.

Kemikalije i proizvodi koji podliježu zabrani izvoza

(iz članka 15.)

DIO 1.

Postojane organske onečišćujuće tvari kako su navedene u Prilozima A i B Stockholmskoj konvenciji o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (1) u skladu s njenim odredbama.

Opis kemikalija/artikala koji podliježu zabrani izvoza	Dodatni detalji, ako su bitni (npr. naziv kemikalije, EZ br., CAS br. itd.)
	Aldrin	EZ br. 206-215-8 CAS br. 309-00-2, Oznaka KN 2903 52 00
	Klordan	EZ br. 200-349-0 CAS br. 57-74-9, Oznaka KN 2903 52 00
	Klordekon	EZ br. 205-601-3 CAS br. 143-50-0, Oznaka KN 2914 70 00
	Dieldrin	EZ br. 200-484-5 CAS br. 60-57-1, Oznaka KN 2910 40 00
	DDT (1,1,1-trikloro-2,2-bis (p-klorofenil) etan	EZ br. 200-024-3 CAS br. 50-29-3, Oznaka KN 2903 62 00
	Endrin	EZ br. 200-775-7 CAS br. 72-20-8, Oznaka KN 2910 90 00
	Heptabromodifenil eter C12H3Br7O	EZ br. 273-031-2 CAS br. 68928-80-3 i drugi Oznaka KN 2909 30 38
	Heptaklor	EZ br. 200-962-3 CAS br. 76-44-8, Oznaka KN 2903 52 00
	Heksabromobifenil	EZ br. 252-994-2 CAS br. 36355-01-8, Oznaka KN 2903 69 90
	Heksabromodifenil eter C12H4Br6O	EZ br. 253-058-6 CAS br. 36483-60-0 i drugi Oznaka KN 2909 30 38
	Heksaklorobenzen	EZ br. 200-273-9 CAS br. 118-74-1, Oznaka KN 2903 62 00
	Heksaklorocikloheksani, uključujući lindan	EZ br. 200-401-2, 206-270-8, CAS br. 58-89-9, 319-84-6, Oznaka KN 2903 51 00
	Mirex	EZ br. 219-196-6 CAS br. 2385-85-5, Oznaka KN 2903 59 80
	Pentabromodifenil eter C12H5Br5O	EZ br. 251-084-2 i drugi CAS br. 32534-81-9 i drugi Oznaka KN 2909 30 31
	Pentaklorobenzen	EZ br. 210-172-5 CAS br. 608-93-5, Oznaka KN 2903 69 90
	Poliklorinirani bifenili (PCBs)	EZ br. 215-648-1 i drugi CAS br. 1336-36-3 i drugi Oznaka KN 2903 69 90
	Tetrabromodifenil eter C12H6Br4O	EZ br. 254-787-2 i drugi CAS br. 40088-47-9 i drugi Oznaka KN 2909 30 38
	Toksafen (kamfeklor)	EZ br. 232-283-3 CAS br. 8001-35-2, Oznaka KN 3808 50 00

DIO 2.

Kemikalije koje nisu postojane organske onečišćujuće tvari kako su navedene u prilozima A i B Stockholmskoj konvenciji o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u skladu s njenim odredbama.

Opis kemikalija/artikala koji podliježu zabrani izvoza	Dodatni detalji, ako su bitni (npr. naziv kemikalije, EZ br., CAS br. itd.)
Kozmetički sapuni koji sadrže živu	Onake KN 3401 11 00, 3401 19 00, 3401 20 10, 3401 20 90, 3401 30 00
Živini spojevi osim spojeva koji se izvoze radi istraživanja i razvoja, u medicinske svrhe ili za analizu	Živina rudača, živa (I) klorid (Hg2Cl2, CAS br. 10112-91-1), živin (II) oksid (HgO, CAS br. 21908-53-2); oznaka KN 2852 00 00
Metalna živa i smjese metalne žive s drugim tvarima, uključujući živine legure, s koncentracijom žive od najmanje 95 % masenog udjela	CAS br. 7439-97-6 oznaka KN 2805 40

(1) SL L 209, 31.7.2006., str. 3.

PRILOG VI.

Popis stranaka Konvencije koje zahtijevaju informacije o provoznim kretanjima kemikalijama koje podliježu postupku prethodnog pristanka

(iz članka 16.)

Zemlja	Tražene informacije

PRILOG VII.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 689/2008	Ova Uredba
—	Članak 1.
Članak 1. stavak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 1. stavak 2.	Članak 1. stavak 2.
—	Članak 2.
Članak 2. stavak 1.	Članak 2. stavak 1.
Članak 2. stavak 2.	Članak 2. stavak 2.
—	Članak 2. stavak 3.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
—	Članak 5.
Članak 5. stavak 1.	Članak 5. stavak 1.
Članak 5. stavak 2.	Članak 5. stavak 2.
Članak 5. stavak 3.	Članak 5. stavak 3.
—	Članak 6.
—	Članak 6. stavak 1.
—	Članak 6. stavak 2.
—	Članak 7.
Članak 6. stavak 1.	Članak 7. stavak 1.
Članak 6. stavak 2.	Članak 7. stavak 2.
Članak 6. stavak 3.	Članak 7. stavak 3.
—	Članak 8.
Članak 7. stavak 1.	Članak 8. stavak 1.
Članak 7. stavak 2.	Članak 8. stavak 2.
Članak 7. stavak 3.	Članak 8. stavak 3.
Članak 7. stavak 4.	Članak 8. stavak 4.
Članak 7. stavak 5.	Članak 8. stavak 5.
Članak 7. stavak 6.	Članak 8. stavak 6.
Članak 7. stavak 7.	Članak 8. stavak 7.
Članak 7. stavak 8.	Članak 8. stavak 8.
—	Članak 9.
Članak 8. stavak 1.	Članak 9. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.	Članak 9. stavak 2.
—	Članak 10.
Članak 9. stavak 1.	Članak 10. stavak 1.
Članak 9. stavak 2.	Članak 10. stavak 2.
Članak 9. stavak 3.	Članak 10. stavak 3.
—	Članak 11.
Članak 10. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 10. stavak 2.	Članak 11. stavak 2.
Članak 10. stavak 3.	Članak 11. stavak 3.
Članak 10. stavak 4.	Članak 11. stavak 4.
Članak 10. stavak 5.	Članak 11. stavak 5.
Članak 10. stavak 6.	Članak 11. stavak 6.
Članak 10. stavak 7.	Članak 11. stavak 7.
Članak 10. stavak 8.	Članak 11. stavak 8.
Članak 11.	Članak 12.
—	Članak 13.
Članak 12. stavak 1.	Članak 13. stavak 1.
Članak 12. stavak 2.	Članak 13. stavak 2.
Članak 12. stavak 3.	Članak 13. stavak 3.
Članak 12. stavak 4.	Članak 13. stavak 4.
Članak 12. stavak 5.	Članak 13. stavak 5.
Članak 12. stavak 6.	Članak 13. stavak 6.
—	Članak 14.
Članak 13. stavak 1.	Članak 14. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.	Članak 14. stavak 2.
Članak 13. stavak 3.	Članak 14. stavak 3.
Članak 13. stavak 4.	Članak 14. stavak 4.
Članak 13. stavak 5.	Članak 14. stavak 5.
Članak 13. stavak 6.	Članak 14. stavak 6.
Članak 13. stavak 7.	Članak 14. stavak 7.
Članak 13. stavak 8.	Članak 14. stavak 8.
Članak 13. stavak 9.	Članak 14. stavak 9.
Članak 13. stavak 10.	Članak 14. stavak 10.
Članak 13. stavak 11.	Članak 14. stavak 11.
—	Članak 15.
Članak 14. stavak 1.	Članak 15. stavak 1.
Članak 14. stavak 2.	Članak 15. stavak 2.
—	Članak 16.
Članak 15. stavak 1.	Članak 16. stavak 1.
Članak 15. stavak 2.	Članak 16. stavak 2.
Članak 15. stavak 3.	Članak 16. stavak 3.
Članak 15. stavak 4.	Članak 16. stavak 4.
—	Članak 17.
Članak 16. stavak 1.	Članak 17. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	Članak 17. stavak 2.
Članak 16. stavak 3.	Članak 17. stavak 3.
Članak 16. stavak 4.	Članak 17. stavak 4.
—	Članak 18.
Članak 17. stavak 1.	Članak 18. stavak 1.
—	Članak 18. stavak 2.
Članak 17. stavak 1.	Članak 18. stavak 3.
—	Članak 19.
Članak 17. stavak 2.	Članak 19. stavak 1.
—	Članak 19. stavak 2.
—	Članak 19. stavak 3.
—	Članak 20.
Članak 19. stavak 1.	Članak 20. stavak 1.
Članak 19. stavak 2.	Članak 20. stavak 2.
Članak 19. stavak 3.	Članak 20. stavak 3.
Članak 19. stavak 3.	Članak 20. stavak 4.
Članak 20.	Članak 21.
—	Članak 22.
Članak 21. stavak 1.	Članak 22. stavak 1.
Članak 21. stavak 2.	Članak 22. stavak 2.
Članak 21. stavak 3.	Članak 22. stavak 3.
—	Članak 23.
Članak 22. stavak 1.	Članak 23. stavak 1.
Članak 22. stavak 2.	Članak 23. stavak 2.
Članak 22. stavak 3.	Članak 23. stavak 3.
Članak 22. stavak 4.	Članak 23. stavak 4.
—	Članak 24.
—	Članak 24. stavak 1.
—	Članak 24. stavak 2.
—	Članak 24. stavak 3.
—	Članak 25.
—	Članak 26.
—	Članak 26. stavak 1.
—	Članak 26. stavak 2.
—	Članak 26. stavak 3.
—	Članak 26. stavak 4.
—	Članak 26. stavak 5.
—	Članak 27.
Članak 24. stavak 1.	Članak 27. stavak 1.
Članak 24. stavak 2.	Članak 27. stavak 2.
Članak 18.	Članak 28.
—	Članak 29.
Članak 25.	Članak 30.
Članak 26.	Članak 31.
Prilog I.	Prilog I.
Prilog II.	Prilog II.
Prilog III.	Prilog III.
Prilog IV.	Prilog IV.
Prilog V.	Prilog V.
Prilog VI.	Prilog VI.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

284

32012D0763

L 337/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.12.2012.

ODLUKA VIJEĆA

od 6. prosinca 2012.

o potpisivanju u ime Europske unije Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV.:6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija u obvezujućim rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji

(2012/763/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Vijeće je 29. siječnja 2007. ovlastilo Komisiju da započne pregovore s određenim drugim članicama Svjetske trgovinske organizacije u skladu s člankom XXIV.:6. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. prilikom pristupanja Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji.

(2)	Komisija je vodila pregovore u okviru smjernica za pregovore koje je donijelo Vijeće.

(3)

Pregovori su zaključeni, a Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV.:6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija u obvezujućim rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji („Sporazum”) parafiran je 31. svibnja 2012.

(4)	Sporazum bi trebalo potpisati,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odobrava se, u ime Unije, potpisivanje Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV.:6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. U vezi s izmjenom koncesija u obvezujućim rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji, podložno sklapanju navedenog Sporazuma (1).

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da odredi osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potpisivanje Sporazuma u ime Unije.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. prosinca 2012.

Za Vijeće

Predsjednica

S. CHARALAMBOUS

(1) Tekst Sporazuma objavit će se zajedno s odlukom o njegovom sklapanju.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

285

32012D0792

L 351/47

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.12.2012.

ODLUKA VIJEĆA

od 6. prosinca 2012.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Brazila u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu EU-a priloženom GATT-u iz 1994., i Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Tajlanda u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu EU-a priloženom GATT-u iz 1994.

(2012/792/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. podstavak 1., u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

(2)	Ti su pregovor rezultirali sporazumima u obliku razmjene pisama, od kojih je Sporazum s Tajlandom parafiran 22. studenoga 2011., a Sporazum Brazilom 7. prosinca 2011. (dalje u tekstu: „sporazumi”).

(3)	U skladu s Odlukom Vijeća 2012/231/EU od 23. travnja 2012. (2) sporazumi su, u ime Unije, potpisani s Brazilom 26. lipnja 2012., a s Tajlandom 18. lipnja 2012.

(4)	Sporazume bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odobravaju se, u ime Unije, Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Brazila u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu EU-a priloženom GATT-u iz 1994. i Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Tajlanda u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu EU-a priloženom GATT-u iz 1994.

Tekstovi sporazuma priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća, u ime Unije, daje obavijesti predviđene u sporazumima.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. prosinca 2012.

Za Vijeće

Predsjednica

S. CHARALAMBOUS

(1) SL L 256, 7.9.1987., str. 1.

(2) SL L 117, 1.5.2012., str. 1.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

286

32013D0103

L 051/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.06.2011.

ODLUKA VIJEĆA

od 16. lipnja 2011.

o potpisivanju i sklapanju Sporazuma između Europske unije i Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999.

(Tekst značajan za EGP)

(2013/103/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91., u vezi s člankom 218. stavkom 5. i člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Razvoj željezničke interoperabilnosti, kako unutar Unije tako i između Unije i susjednih zemalja, ključni je element zajedničke prometne politike, čiji je cilj posebno uspostaviti bolju ravnotežu između raznih modela prometa.

(2)	Unija ima isključivu nadležnost ili podijeljenu nadležnost sa svojim državama članicama u područjima obuhvaćenima Konvencijom o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999. (dalje u tekstu „Konvencija”).

(3)	Pristupanje Unije Konvenciji za potrebe ostvarivanja njezine nadležnosti dopušteno je na temelju članka 38. Konvencije.

(4)	Komisija je u ime Unije pregovorima dogovorila Sporazum (dalje u tekstu „Sporazum”) s Međunarodnom organizacijom za željeznički prijevoz (dalje u tekstu „OTIF”) o pristupanju Unije Konvenciji.

(5)	Sporazum bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum između Europske unije i Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999. (dalje u tekstu „Sporazum”) odobrava se u ime Unije.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Prilikom potpisivanja Sporazuma Unija daje izjavu, kako je određena u Prilogu I. ovoj Odluci, o ostvarivanju svoje nadležnosti i izjavu, kako je određena u Prilogu II. ovoj Oduci, u pogledu članka 2. Sporazuma.

Članak 3.

Predsjednika Vijeća ovlašćuje se da imenuje osobu(-e) ovlaštenu(-e) za potpisivanje Sporazuma u svrhu obvezivanja Unije i za davanje izjava iz članka 2.

Članak 4.

Komisija zastupa Uniju na zasjedanjima OTIF-a.

Članak 5.

Interni aranžmani za pripremu zasjedanja OTIF-a i za zastupanje i glasovanje na takvim zasjedanjima određeni su u Prilogu III. ovoj Odluci.

Članak 6.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 16. lipnja 2011.

Za Vijeće

Predsjednik

VÖLNER P.

PRILOG I.

IZJAVA EUROPSKE UNIJE O OSTVARIVANJU NADLEŽNOSTI

U željezničkom sektoru Europska unija (dalje u tekstu „Unija”) dijeli nadležnost s državama članicama Unije (dalje u tekstu „države članice”) u skladu s člancima 90. i 91., u vezi s člankom 100. stavkom 1., i člancima 171. i 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

Glavom VI. UFEU-a uspostavlja se zajednička prometna politika Unije, a glavom XVI. predviđa se doprinos Unije uspostavljanju i razvoju transeuropskih mreža u području prometa.

Točnije, člankom 91. glave VI. UFEU-a predviđa se da Unija može usvojiti:

—	zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni promet prema državnom području države članice ili iz njega, odnosno preko državnog područja jedne države članice ili više njih,

—	uvjete pod kojima nerezidentni prijevoznici u jednoj od država članica mogu unutar te države članice pružati prometne usluge,

—	mjere za poboljšanje prometne sigurnosti,

—	sve druge odgovarajuće odredbe.

U pogledu transeuropskih mreža, člankom 171. glave XVI. UFEU-a točnije se predviđa da Unija:

—	utvrđuje niz smjernica koje obuhvaćaju ciljeve, prioritete i osnovne crte mjera predviđenih u području transeuropskih mreža; tim se smjernicama određuju projekti u zajedničkom interesu,

—	provodi sve mjere koje se pokažu potrebnim za omogućivanje međudjelovanja mreža, posebno u području tehničke normizacije,

—

može podupirati projekte od zajedničkog interesa koje podupiru države članice a koji su utvrđeni u okviru smjernica iz prve alineje, posebno putem studija izvedivosti, kreditnih jamstava ili subvencioniranja kamatnih stopa; Unija može i putem Kohezijskog fonda doprinijeti financiranju određenih projekata u državama članicama u području prometne infrastrukture.

Unija je na temelju te dvije odredbe donijela velik broj pravnih instrumenata primjenljivih na željeznički promet.

Unija je na temelju prava Unije stekla isključivu nadležnost u pitanjima željezničkog prometa kada Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999. (dalje u tekstu „Konvencija”), ili pravni instrumenti doneseni u skladu s njome mogu utjecati na ili izmijeniti područje primjene tih postojećih pravila Unije.

Države članice nemaju nikakvu nadležnost nad predmetima koji su uređeni Konvencijom i nad kojima Unija ima isključivu nadležnost.

Kada pravila Unije postoje, ali na njih ne utječu Konvencija ili pravni instrumenti doneseni u skladu s njome, Unija s državama članica dijeli nadležnost nad pitanjima u vezi s Konvencijom.

Popis odgovarajućih instrumenata Unije koji su na snazi u trenutku sklapanja Sporazuma sadržan je u Dodatku ovom Prilogu. Područje primjene nadležnosti Unije, koja proizlazi iz tih tekstova, mora se ocijeniti u vezi s posebnim odredbama svakog teksta, posebno u pogledu toga uspostavljaju li se tim odredbama zajednička pravila. Nadležnost Unije podliježe neprestanom razvoju. U okviru Ugovora o Europskoj uniji i UFEU-a, nadležne institucije Unije mogu donositi odluke kojima se određuje nadležnost Unije. Unija stoga zadržava pravo izmijeniti ovu izjavu na odgovarajući način, a da to ne predstavlja preduvjet za ostvarivanje njezine nadležnosti u pitanjima obuhvaćenim Konvencijom.

Dodatak Prilogu I.

INSTRUMENTI EUROPSKE UNIJE KOJI SE ODNOSE NA PREDMETE KOJI SE UREĐUJU KONVENCIJOM

Unija je do sada ostvarila svoju nadležnost, među ostalim, putem sljedećih instrumenata Unije:

GOSPODARSKO ZAKONODAVSTVO/ZAKONODAVSTVO O PRISTUPU TRŽIŠTU

—	Uredba br. 11 ukidanju diskriminacije u cijenama i uvjetima prijevoza, prema članku 79. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (SL 52, 16.8.1960., str. 1121./60.)

—	Direktiva Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (SL L 237, 24.8.1991., str. 25.),

—	Direktiva Vijeća 95/18/EZ od 19. lipnja 1995. o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima (SL L 143, 27.6.1995., str. 70.)

—	Direktiva 2001/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice (SL L 75, 15.3.2001., str. 1.).

—	Direktiva 2001/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EEZ o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima (SL L 75, 15.3.2001., str. 26.).

—	Direktiva 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 75, 15.3.2001., str. 29.),

—	Direktiva 2004/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice (SL L 164, 30.4.2004., str. 164., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 58.),

—	Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).

—

Direktiva 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 91/440/EEZ o razvoju željeznica Zajednice i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture (SL L 315, 3.12.2007., str. 44.).

ZAKONODAVSTVO O INTEROPERABILNOSTI I SIGURNOSTI

—	Direktiva Vijeća 96/48/EZ od 23. srpnja 1996. o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina (SL L 235, 17.9.1996., str. 6.),

—	Direktiva 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 110, 20.4.2001., str. 1.),

—

Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 164, 30.4.2004., str. 44., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 16.),

—

Direktiva 2004/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o izmjeni Direktive Vijeća 96/48/EZ o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina i Direktive 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 164, 30.4.2004., str. 114., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 40.),

—	Uredba (EZ) br. 881/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o osnivanju Europske agencije za željeznice (Uredba o Agenciji) (SL L 164, 30.4.2004., str. 1., ispravljena verzija u SL L 220, 21.6.2004., str. 3.),

—	Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3.12.2007., str. 51.),

—	Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.),

—	Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.),

—	Direktiva 2008/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o izmjeni Direktive 2004/49/EZ o sigurnosti željeznica Zajednice (Direktiva o sigurnosti željeznica) (SL L 345, 23.12.2008., str. 62.),

—	Uredba (EZ) br. 1335/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 881/2004 o osnivanju Europske agencije za željeznice (Uredba o Agenciji) (SL L 354, 31.12.2008., str. 51.),

—	Uredba (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe (SL L 276, 20.10.2010., str. 22.).

OBVEZE IZ PRUŽANJA JAVNIH USLUGA

—	Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).

PRILOG II.

IZJAVA EUROPSKE UNIJE U VEZI S ČLANKOM 2. SPORAZUMA

Pojam „kojim se uređuje posebno dotično područje” treba tumačiti kao da se primjenjuje na posebni slučaj koji je uređen odredbom Konvencije, uključujući njezine dodatke, a koji nije uređen zakonodavstvom Europske unije.

PRILOG III.

INTERNI ARANŽMANI VIJEĆA, DRŽAVA ČLANICA I KOMISIJE U POSTUPCIMA U OKVIRU OTIF-a

Imajući na umu uvjet jedinstva međunarodnog zastupanja Unije i njezinih država članica u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije te sudsku praksu Suda Europske unije također i u fazi provedbe međunarodnih obveza, Vijeće, države članice i Komisija primjenjivat će sljedeće interne aranžmane:

1. Područje primjene

Ti će se interni aranžmani primjenjivati na sva zasjedanja svih tijela osnovanih u okviru OTIF-a. Svako upućivanje na „zasjedanje” u tim aranžmanima tumači se tako da uključuje mutatis mutandis upućivanje i na druge postupke, kao što je pisani postupak.

2. Postupak usklađivanja

2.1.

Radi pripreme za svako zasjedanje OTIF-a, uključujući ali ne ograničavajući se na zasjedanja Opće skupštine, Upravnog odbora i drugih odbora, održavat će se sastanci za usklađivanje:

—	u Bruxellesu, u okviru nadležne radne skupine Vijeća (uobičajeno Radne skupine za kopneni promet), čim prije i onoliko puta koliko je to potrebno prije zasjedanja OTIF-a te, osim toga,

—	na licu mjesta, posebno na početku i, ako je potrebno, tijekom i na kraju zasjedanja OTIF-a.

2.2.	Na sastancima za usklađivanje usuglasit će se o stajalištima samo u ime Unije ili, prema potrebi, u ime Unije i njezinih država članica. Stajališta država članica koja se odnose na njihovu isključivu nadležnost mogu podlijegati usklađivanju na tim sastancima ako se tako usuglase države članice.

2.3.	Na sastancima za usklađivanje odlučivat će se o izvršenju odgovornosti u pogledu izjava i glasovanja u vezi sa svakom točkom dnevnog reda na zasjedanju OTIF-a, o kojoj se može dati izjava ili se očekuje glasovanje.

2.4.

Radi pripreme sastanaka za usklađivanje iz točke 2.1., uključujući nacrte izjava i dokumente o stajalištima, prema potrebi se održavaju preliminarne rasprave u odgovarajućem Odboru koji je osnovan na temelju odgovarajućeg zakonodavstva Unije o željezničkom prometu, naime:

—

Odboru za prijevoz opasnih tvari za pitanja obuhvaćena Dodatkom C Konvenciji; ako ta pitanja utječu na željezničku interoperabilnost i sigurnost željeznica ili na zajednički sigurnosni pristup razvijen na temelju Direktive 2004/49/EZ, treba uključiti i Odbor za željezničku interoperabilnost i sigurnost željeznica,

—	Odboru za razvoj željeznica Unije za pitanja obuhvaćena Dodacima A, B, D ili E Konvenciji i za ostale sustave jedinstvenog prava koje je pripremio OTIF,

—	Odboru za željezničku interoperabilnost i sigurnost željeznica za pitanja obuhvaćena Dodacima F ili G Konvenciji.

2.5.	Komisija će prije svakog zasjedanja OTIF-a navesti koje točke dnevnog reda podliježu usklađivanju Unije i pripremit će nacrte izjava i dokumenata o stajalištima koji se trebaju raspraviti na sastancima za usklađivanje.

2.6.	Ako se Komisija i države članice na sastancima za usklađivanje ne mogu usuglasiti o zajedničkom stajalištu, uključujući zbog neslaganja o podjeli nadležnosti, to se pitanje upućuje Odboru stalnih predstavnika i/ili Vijeću.

3. Izjave i glasovanje na zasjedanjima OTIF-a

3.1.	Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja isključive nadležnosti Unije, Komisija će imati riječ i glasovati za Uniju. Nakon usklađivanja, države članice također mogu imati riječ kako bi podržale i/ili razvile stajalište Unije.

3.2.	Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja isključive nacionalne nadležnosti, države članice imat će riječ i glasovat će.

3.3.

Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja s elementima i nacionalne nadležnosti i nadležnosti Unije, Predsjedništvo Komisije izrazit će zajedničko stajalište. Nakon usklađivanja, države članice mogu imati riječ kako bi podržale i/ili razvile zajedničko stajalište. Države članice ili Komisija, kako je potrebno, glasovat će u ime Unije i njezinih država članica u skladu sa zajedničkim stajalištem. Odluka o tome tko će glasovati donosi se s obzirom na prevladavajuću nadležnost (npr., uglavnom nacionalna nadležnost ili uglavnom nadležnost Unije).

3.4.

Kada se točka dnevnog reda odnosi na pitanja s elementima i nacionalne nadležnosti i nadležnosti Unije te kada se Komisija i države članice nisu mogle usuglasiti o zajedničkom stajalištu iz točke 2.6., države članice i Komisija mogu imati riječ i glasovati o pitanjima koja su jasno u njihovoj nadležnosti.

3.5.

O pitanjima za koja ne postoji sporazum između Komisije i država članica o podjeli nadležnosti ili kada nije bilo moguće dobiti većinu potrebnu za stajalište Unije, uložit će se najveći nastojanja kako si se situacija razjasnila ili kako bi se postiglo stajalište Unije. Do toga i nakon usklađivanja, države članice i/ili Komisija, kako je potrebno, imali bi pravo imati riječ pod uvjetom da izraženo stajalište neće prejudicirati buduće stajalište Unije, da će biti usklađeno s politikama Unije i prethodnim stajalištima Unije i da će biti u skladu s pravom Unije.

3.6.

Predstavnici država članica i Komisije mogu sudjelovati u radnim skupinama OTIF-a koje pripremaju sastanke tehničkih odbora OTIF-a, naime Odbora stručnjaka za prijevoz opasnih tvari (RID) i Odbora tehničkih stručnjaka (TEC). Tijekom sudjelovanja u tim radnim skupinama predstavnici država članica i Komisije mogu dostaviti tehničke doprinose i u potpunosti sudjelovati u tehničkim raspravama na temelju svog tehničkog znanja. Te rasprave ne obvezuju Uniju.

Predstavnici država članica i Komisije ulagat će ozbiljna nastojanja kako bi postigli zajedničko stajalište i branili to stajalište na raspravama radnih skupina OTIF-a.

4. Preispitivanje tih aranžmana

Na zahtjev države članice ili Komisije ti će se aranžmani preispitati, uzimajući u obzir iskustvo stečeno na temelju njihove uporabe.

11/Sv. 123

Službeni list Europske unije

293

22013A0223(01)

L 051/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.06.1999.

SPORAZUM

između Europske unije i Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999.

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija”,

s jedne strane, i

MEĐUVLADINA ORGANIZACIJA ZA MEĐUNARODNI ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ, dalje u tekstu „OTIF”,

s druge strane,

dalje u tekstu zajedno „ugovorne stranke”,

UZIMAJUĆI U OBZIR Konvenciju o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999. (dalje u tekstu „Konvencija”), a posebno njezin članak 38.,

UZIMAJUĆI U OBZIR odgovornosti koje se Ugovorom o Europskoj uniji (UEU) i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) prenose na Uniju u određenim područjima obuhvaćenima Konvencijom,

PODSJEĆAJUĆI da je Unija nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. zamijenila i naslijedila Europsku zajednicu i od tog datuma ostvaruje sva prava i preuzima sve obveze Europske zajednice,

BUDUĆI DA se Konvencijom osniva Međuvladina organizacija za međunarodni željeznički prijevoz (OTIF) sa sjedištem u Bernu,

BUDUĆI DA je svrha pristupanja Unije Konvenciji podržati OTIF u ostvarivanju njegovog cilja promicanja, poboljšavanja i omogućavanja međunarodnog željezničkog prometa i u tehničkim i u pravnim vidovima,

BUDUĆI DA, na temelju članka 3. Konvencije, obveze koje proizlaze iz Konvencije u pogledu međunarodne suradnje nemaju prednost za stranke Konvencije koje su također i države članice Unije ili države stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru u odnosu na njihove obveze koje imaju kao države članice Unije ili države stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru,

BUDUĆI DA je potrebna klauzula o isključivanju za te dijelove Konvencije koji jesu u nadležnosti Unije kako bi se navelo da države članice Unije ne mogu izravno među sobom prizvati i primijeniti prava i obveze koje proizlaze iz Konvencije,

BUDUĆI DA se Konvencija u potpunosti primjenjuje između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i ostalih stranaka Konvencije, s druge strane,

BUDUĆI DA pristupanje Unije Konvenciji zahtijeva da se jasno odrede pravila za primjenu odredaba Konvencije na Uniju i njezine države članice,

BUDUĆI DA uvjeti pristupanja Unije Konvenciji moraju dopustiti Uniji da u okviru Konvencije ostvaruje nadležnosti koje su joj prenijele njezine države članice,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Unija ovime pristupa Konvenciji pod uvjetima utvrđenima u ovom Sporazumu, u skladu s člankom 38. Konvencije.

Članak 2.

Ne dovodeći u pitanje predmet i svrhu Konvencije da promiče, poboljšava i omogućuje međunarodni željeznički promet i ne dovodeći u pitanje njezinu punu primjenu u odnosu na druge stranke Konvencije, u njihovim međusobnim odnosima, stranke Konvencije koje su države članice Unije primjenjuju pravila Unije i, stoga, ne primjenjuju pravila koja proizlaze iz te Konvencije, osim ako ne postoji pravilo Unije kojim se uređuje određeni dotični predmet.

Članak 3.

Podložno odredbama ovog Sporazuma, odredbe u Konvenciji tumače se tako da uključuju i Uniju, u okviru njezinih nadležnosti, a razni pojmovi korišteni za određivanje stranaka Konvencije i njihovih zastupnika trebaju se tumačiti na odgovarajući način.

Članak 4.

Unija ne doprinosi proračunu OTIF-a i ne sudjeluje u odlukama o tom proračunu.

Članak 5.

Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svojih prava glasa na temelju članka 6., Unija je ovlaštena da ju se zastupa i da sudjeluje u radu tijela OTIF-a, u kojima su sve njezine države članice ovlaštene da ih se zastupa kao stranke Konvencije i kada se mogu rješavati pitanja iz njezine nadležnosti.

Unija ne mora biti članica Upravnog odbora. Može je se pozvati da sudjeluje na sastancima tog Odbora kada se Odbor želi s njom posavjetovati o pitanjima od zajedničkog interesa koja su uvrštena na dnevni red.

Članak 6.

1. Za odluke o pitanjima u kojima Unija ima isključivu nadležnost, Unija ostvaruje prava glasa svojih država članica na temelju Konvencije.

2. Za odluke o pitanjima u kojima Unija dijeli nadležnost sa svojim državama članicama, glasuju ili Unija ili njezine države članice.

3. Podložno članku 26. stavku 7. Konvencije, Unija ima broj glasova koji je jednak broju glasova njezinih država članica koje su također i stranke Konvencije. Kada Unija glasuje, njezine države članice ne glasuju.

4. Unija za svaki pojedini slučaj obavješćuje druge stranke Konvencije o slučajevima kada će, u pogledu raznih točaka dnevnog reda Opće skupštine i drugih tijela za odlučivanje, ostvariti prava glasa predviđena stavcima 1. do 3. Ta se obveza primjenjuje i na dopisno donošenje odluka. Taj se podatak dovoljno rano dostavlja glavnom tajniku OTIF-a kako bi se omogućilo njegovo slanje zajedno s dokumentima za zasjedanje ili dopisno donošenje odluke.

Članak 7.

Opseg nadležnosti Unije navodi se u općim uvjetima u pisanoj izjavi koju Unija daje u trenutku sklapanja ovog Sporazuma. Ta se izjava prema potrebi može izmijeniti putem obavijesti koju Unija šalje OTIF-u. Njome se ne zamjenjuju niti na bilo koji način ograničavaju pitanja koja se mogu uključiti u obavijesti o nadležnosti Unije koje se trebaju dati prije odlučivanja OTIF-a formalnim glasovanjem ili drukčije.

Članak 8.

Glava V. Konvencije primjenjuje se na sve sporove koji proizlaze među ugovornim strankama u pogledu tumačenja, primjene ili provedbe ovog Sporazuma, uključujući njegovo postojanje, valjanost i prestanak valjanosti.

Članak 9.

Ovaj Protokol stupa na snagu prvog dana prvog mjeseca koji slijedi nakon potpisivanja ovog Sporazuma od strane ugovornih stranaka. Članak 34. stavak 2. Konvencije ne primjenjuje se u tom slučaju.

Članak 10.

Ovaj Sporazum ostaje na snazi neograničeno razdoblje.

Ako sve stranke Konvencije koje su ujedno i države članice Unije otkažu Konvenciju, smatra se da je Unija poslala obavijest o tom otkazu, kao i o otkazu ovog Sporazuma, u trenutku kada posljednja država članica Unije koja će otkazati Konvenciju pošalje obavijest o svom otkazu na temelju članka 41. Konvencije.

Članak 11.

Stranke Konvencije koje nisu države članice Unije, a koje na temelju njihovih međunarodnih sporazuma s Unijom primjenjuju odgovarajuće zakonodavstvo Unije, mogu uz dozvolu depozitara Konvencije dati pojedinačne izjave u pogledu očuvanja njihovih prava i obveza na temelju njihovih sporazuma s Unijom, Konvencije i povezanih propisa.

Ovaj je Sporazum sastavljen u dva primjerka, od kojih jedan čuva OTIF, a jedan Unija, na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan. Time se ne dovodi u pitanje članak 45. stavak 1. Konvencije.

U POTVRDU TOGA niže potpisani opunomoćenici, koji su u tu svrhu ovlašteni na odgovarajući način, potpisali su ovaj Sporazum.

Za Europsku uniju

За Европейския съюз

Por la Unión Europea

Za Evropskou unii

For Den Europæiske Union

Für die Europäische Union

Euroopa Liidu nimel

Για την Ευρωπαϊκή Ένωση

For the European Union

Pour l'Union européenne

Per l'Unione europea

Eiropas Savienības vārdā –

Europos Sąjungos vardu

Az Európai Unió részéről

Għall-Unjoni Ewropea

Voor de Europese Unie

W imieniu Unii Europejskiej

Pela União Europeia

Pentru Uniunea Europeană

Za Európsku úniu

Za Evropsko unijo

Euroopan unionin puolesta

För Europeiska unionen

Za Međuvladinu organizaciju za međunarodni željeznički prijevoz

За Междуправителствената организация за международни железопътни превози (OTIF)

Por la Organización Intergubernamental para los Transportes Internacionales por Ferrocarril (OTIF)

Za Mezivládní organizaci pro mezinárodní železniční přepravu (OTIF)

For Den Mellemstatslige Organisation for Internationale Jernbanebefordringer (OTIF)

Für die Zwischenstaatliche Organisation für den internationalen Eisenbahnverkehr (OTIF)

Rahvusvaheliste Raudteevedude Valitsustevahelise Organisatsiooni (OTIF) nimel

Για το Διακυβερνητικό Οργανισμό Διεθνών Σιδηροδρομικών Μεταφορών (OTIF)

For the Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail (OTIF)

Pour l'Organisation intergouvernementale pour les transports internationaux ferroviaires (OTIF)

Per l'Organizzazione intergovernativa per i trasporti internazionali per ferrovia (OTIF)

Starptautisko dzelzceļa pārvadājumu starpvaldību organizācijas (OTIF) vārdā –

Tarptautinio vežimo geležinkeliais tarpvyriausybinės organizacijos (OTIF) vardu

A Nemzetközi Vasúti Fuvarozásügyi Államközi Szervezet (OTIF) részéről

Għall-Organizzazzjoni Intergovernattiva għat-Trasport Internazzjonali bil-Ferrovija (OTIF)

Voor de Intergouvernementele Organisatie voor het internationale spoorwegvervoer (OTIF)

W imieniu Międzyrządowej Organizacji Międzynarodowych Przewozów Kolejami (OTIF)

Pela Organização Intergovernamental para os Transportes Internacionais Ferroviários (OTIF)

Pentru Organizația Interguvernamentală pentru Transporturile Internaționale Feroviare (OTIF)

Za Medzivládnu organizáciu pre medzinárodnú železničnú prepravu (OTIF)

Za Medvladno organizacijo za mednarodni železniški promet (OTIF)

Valtioiden välisen kansainvälisten rautatiekuljetusten järjestön (OTIF) puolesta

För Mellanstatliga organisationen för internationell järnvägstrafik (Otif)

Referenca			Sadržaj
Godina	SL	Stranica
			Uvodna napomena		1
2002	L 337	55		32002D0971
			(2002/971/EZ) Odluka Vijeća od 18. studenoga 2002. o ovlašćivanju država članica da u interesu Zajednice ratificiraju Međunarodnu konvenciju o odgovornosti i naknadi za štete u vezi s prijevozom štetnih i opasnih tvari morem, iz 1996. (Konvencija HNS) ili da joj pristupe		3
2003	L 097	1		32003R0669
			Uredba Vijeća (EZ) br. 669/2003 od 8. travnja 2003. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1035/2001 o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus spp.		5
2003	L 198	10		32003D0584
			(2003/584/EZ) Odluka Vijeća od 22. srpnja 2003. o sklapanju Protokola o izmjeni Europske konvencije o zaštiti kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe		10
2003	L 327	33		32003D0877
			(2003/877/EZ, Euratom) Odluka Vijeća od 8. prosinca 2003. o pristupanju Kanade Sporazumu o osnivanju Međunarodnog znanstveno-tehnološkog centra između Sjedinjenih Američkih Država, Japana i Ruske Federacije te, kao jedine stranke, Europske zajednice za atomsku energiju i Europske ekonomske zajednice		11
2003	L 338	30		32003D0882
			(2003/882/EZ) Odluka Vijeća od 27. studenoga 2003. kojom se države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije od 29. srpnja 1960. o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije, ovlašćuju da u interesu Europske zajednice potpišu Protokol o izmjeni te Konvencije		12
2003	L 338	32		22003A1223(02)
			Protokol o izmjeni Konvencije o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije od 29. srpnja 1960., kako je izmijenjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982.		14
2004	L 097	16		32004R0601
			Uredba Vijeća (EZ) br. 601/2004 od 22. ožujka 2004. o određenim mjerama nadzora koje se primjenjuju na ribolovne aktivnosti u području koje pokriva Konvencija o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa i stavljanju izvan snage uredaba (EEZ) br. 3943/90, (EZ) br. 66/98 i (EZ) br. 1721/1999		23
2004	L 097	53		32004D0294
			(2004/294/EZ) Odluka Vijeća od 8. ožujka 2004. kojom se države članice koje su ugovorne stranke Pariške konvencije od 29. srpnja 1960. o odgovornosti prema trećima u području nuklearne energije ovlašćuju da u interesu Europske zajednice ratificiraju Protokol o izmjeni navedene Konvencije ili da mu pristupe		37
2004	L 097	55		22004A0401(01)
			Protokol o izmjeni Konvencije o odgovornosti trećim stranama u području nuklearne energije od 29. srpnja 1960., kako je izmijenjena Dodatnim protokolom od 28. siječnja 1964. i Protokolom od 16. studenoga 1982.		39
2004	L 213	8		32004D0513
			(2004/513/EZ) Odluka Vijeća od 2. lipnja 2004. o sklapanju Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom		47
2004	L 358	10		32004D0823
			(2004/823/EZ, Euratom) Odluka Vijeća od 22. studenoga 2004. o pristupanju Republike Moldove Sporazumu o osnivanju znanstveno-tehnološkog centra u Ukrajini, sklopljenog 25. listopada 1993. između Kanade, Švedske, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država		48
2005	L 052	42		32005D0160
			(2005/160/EZ) Odluka Komisije od 27. listopada 2004. kojom se odobrava razmjena pisama između Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarinih poslova (UNOCHA) i Komisije Europskih zajednica o njihovoj suradnji u okviru odgovora na nepogode (u slučaju istodobnih intervencija u nepogodom pogođenoj zemlji) (1)		50
2005	L 052	44		22005A0225(01)
			Razmjena pisama između Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA) i Komisije Europskih zajednica u pogledu njihove suradnje u okviru poduzimanja mjera u slučaju katastrofe (u slučaju istodobnih intervencija u zemlji koju je pogodila katastrofa)		52
2005	L 217	1		32005D0614
			(2005/614/EZ) Odluka Vijeća od 18. srpnja 2005. o pristupanju Europske zajednice Pravilniku br. 94 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju čelnog sudara i Pravilniku br. 95 o odredbama o homologaciji vozila koje se odnose na zaštitu putnika u slučaju bočnog sudara (1)		57
2005	L 314	21		32005D0844
			(2005/844/Euratom) Odluka Komisije od 25. studenoga 2005. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju Konvenciji o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći		59
2005	L 314	22		22005A1130(01)
			Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći		60
2005	L 314	27		32005D0845
			(2005/845/Euratom) Odluka Komisije od 25. studenoga 2005. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju Konvenciji o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti		65
2005	L 314	28		22005A1130(02)
			Konvencija o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti		66
2006	L 135	11		32006D0363
			(2006/363/EZ) Odluka Vijeća od 15. svibnja 2006. o stajalištu Europske zajednice u pogledu nacrta Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o kotačima za putnička vozila i njihove prikolice (1)		73
2006	L 135	12		32006D0364
			(2006/364/EZ) Odluka Vijeća od 15. svibnja 2006. o stajalištu Europske zajednice u pogledu nacrta Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji prilagodljivih sustava prednjih svjetala za motorna vozila (1)		74
2006	L 201	15		32006D0515
			(2006/515/EZ) Odluka Vijeća od 18. svibnja 2006. o sklapanju Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja		75
2006	L 201	31		32006D0516
			(2006/516/EZ) Odluka Vijeća od 27. lipnja 2006. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Protokola o zaštiti tla, Protokola o energiji i Protokola o turizmu uz Alpsku konvenciju		91
2006	L 253	1		32006R1368
			Uredba Vijeća (EZ) br. 1368/2006 od 27. lipnja 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1035/2001 o utvrđivanju programa dokumentacije o ulovu ribe Dissostichus sp.		94
2006	L 262	34		32006D0617
			(2006/617/EZ) Odluka Vijeća od 24. srpnja 2006. o sklapanju u ime Europske zajednice Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, u vezi s odredbama Protokola koje su obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice		100
2006	L 262	44		32006D0618
			(2006/618/EZ) Odluka Vijeća od 24. srpnja 2006. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta u vezi s onim odredbama Protokola koje su obuhvaćene člankom 179. i člankom 181.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice		110
2006	L 262	51		32006D0619
			(2006/619/EZ) Odluka Vijeća od 24. srpnja 2006. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta u vezi s onim odredbama Protokola koje su obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice		117
2006	L 337	45		32006D0874
			(2006/874/EZ) Odluka Vijeća od 28. studenoga 2006. o pristupanju Zajednice Pravilniku br. 107 Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda o jedinstvenim odredbama o uređivanju homologacije vozila kategorije M2 ili M3 s obzirom na njihovu opću konstrukciju (1)		125
2007	L 069	37		32007D0159
			(2007/159/EZ) Odluka Vijeća od 22. veljače 2007. o stajalištu Zajednice o nacrtu Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji motornih vozila s obzirom na prednje vidno polje vozača motornog vozila (1)		126
2007	L 069	39		32007D0160
			(2007/160/EZ) Odluka Vijeća od 22. veljače 2007. o stajalištu Zajednice u pogledu nacrta Pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o homologaciji pregradnih sustava za zaštitu putnika od pomicanja prtljage, koji se dostavljaju kao neoriginalna oprema za vozila (1)		128
2007	L 190	12		32007D0513
			(2007/513/Euratom) Odluka Vijeća od 10. srpnja 2007. o odobravanju pristupanja Europske zajednice za atomsku energiju izmijenjenoj Konvenciji o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja		129
2007	L 323	13		32007D0799
			(2007/799/EZ) Odluka Vijeća od 12. listopada 2006. o potpisivanju Protokola o provedbi Alpske konvencije u području prometa (Prometni protokol) u ime Zajednice		132
2007	L 323	15		22007A1208(01)
			Protokol o provedbi Alpske konvencije iz 1991. u području prometa Prometni protokol		134
2009	L 034	17		32009D0089
			(2009/89/EZ) Odluka Vijeća od 4. prosinca 2008. o potpisivanju, u ime Europske zajednice, Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja.		142
2009	L 330	37		32009D0954
			(2009/954/EZ) Odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o potpisivanju i sklapanju, od strane Europske zajednice, Mandata Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti (IPEEC) i Memoranduma o osnivanju Tajništva Međunarodnog partnerstva za suradnju u području energetske učinkovitosti pri Međunarodnoj agenciji za energiju		144
2010	L 279	1		32010D0631
			(2010/631/EU) Odluka Vijeća od 13. rujna 2010. o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja uz Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja		155
2010	L 321	1		32010D0717
			(2010/717/EU) Odluka Vijeća od 8. studenoga 2010. o odobrenju, u ime Europske unije, izmjene Konvencije o budućoj multilateralnoj suradnji u području ribarstva na sjeverozapadnom Atlantiku		157
2011	L 182	12		32011D0407
			(2011/407/EU) Odluka Vijeća od 6. lipnja 2011. o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a u vezi s izmjenom Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP-u		176
2011	L 182	28		32011D0409
			(2011/409/EU) Odluka Komisije od 11. srpnja 2011. o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EU–Švicarska u vezi s poslovnikom, koji treba donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 4. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu robe i sigurnosnih carinskih mjera		188
2011	L 195	2		32011D0465
			(2011/465/EU) Odluka Vijeća od 18. srpnja 2011. o izmjeni odgovarajućih mjera utvrđenih Odlukom 2009/618/EZ o zaključenju savjetovanja s Republikom Gvinejom prema članku 96. Sporazuma iz Cotonoua i o stavljanju izvan snage te Odluke		191
2011	L 203	2		32011D0492
			(2011/492/EU) Odluka Vijeća od 18. srpnja 2011. o zaključenju savjetovanja s Republikom Gvinejom Bisau na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane		194
2011	L 252	1		32011D0637
			(2011/637/EU) Odluka Vijeća od 26. rujna 2011. o izmjeni i produljenju razdoblja primjene Odluke 2007/641/EZ Odluke o okončanju savjetovanja s Republikom Fidži Otoci na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EZ-a i članka 37. Instrumenta za razvojnu suradnju		199
2011	L 264	12		32011D0664
			(2011/664/EU) Odluka Vijeća od 12. rujna 2011. o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni izmijenjenih Statuta i Poslovnika Međunarodne studijske skupine za kaučuk		206
2011	L 317	2		32011D0767
			(2011/767/EU) Odluka Vijeća od 27. listopada 2011. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Novog Zelanda prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji		208
2011	L 317	6		32011D0768
			(2011/768/EU) Odluka Vijeća od 27. listopada 2011. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Australije prema članku XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji		209
2011	L 317	10		32011D0769
			(2011/769/EU) Odluka Vijeća od 27. listopada 2011. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Argentinske Republike u skladu s člankom XXIV.:6. i članku XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom povlastica u rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji		210
2011	L 328	2		32011D0824
			(2011/824/EU) Odluka Vijeća od 20. listopada 2011. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije, s jedne strane, i Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane, o daljnjoj liberalizaciji poljoprivrednih proizvoda, prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ribe i proizvoda ribarstva, i o izmjeni Privremenog euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju koji se odnosi na trgovinu i suradnju između Europske zajednice, s jedne strane, i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u ime Palestinske uprave Zapadne obale i Pojasa Gaze, s druge strane		211
2011	L 344	31		32011D0886
			(2011/886/EU) Odluka Vijeća od 12. prosinca 2011. o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o izmjeni Priloga IV. (Energetika) Sporazumu o EGP-u		214
2012	C 177	22		32012D0620(01)
			Provedbena odluka Komisije od 15. lipnja 2012. o donošenju odluka Unije o uvozu određenih kemikalija na temelju Uredbe (EZ) br. 689/2008 Europskog parlamenta i Vijeća		217
2012	L 024	1		32012D0041
			(2012/41/EU) Odluka Vijeća od 23. siječnja 2012. o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a o osnivanju zajedničke radne skupine za praćenje provedbe Poglavlja II.a Protokola 10 uz Sporazum o EGP-u o pojednostavljenju inspekcijskih nadzora i formalnosti pri prijevozu roba i o utvrđivanju njezinog poslovnika		227
2012	L 047	47		32012D0096
			(2012/96/EU) Odluka Vijeća od 17. veljače 2012. o prilagodbi i produljenju razdoblja primjene odgovarajućih mjera najprije utvrđenih Odlukom 2002/148/EZ o završetku savjetovanja sa Zimbabveom na temelju članka 96. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EZ-a		231
2012	L 117	1		32012D0231
			(2012/231/EU) Odluka Vijeća od 23. travnja 2012. o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Brazila u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu Europske unije priloženom GATT-u iz 1994., i Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Tajlanda u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu Europske unije priloženom GATT-u iz 1994.		234
2012	L 141	1		32012D0283
			(2012/283/EU) Odluka Vijeća od 24. travnja 2012. o sklapanju izmijenjenih Statuta i Poslovnika Međunarodne studijske skupine za kaučuk od strane Europske unije		235
2012	L 201	60		32012R0649
			Uredba (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (1)		237
2012	L 337	1		32012D0763
			(2012/763/EU) Odluka Vijeća od 6. prosinca 2012. o potpisivanju u ime Europske unije Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV.:6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija u obvezujućim rasporedima za Republiku Bugarsku i Rumunjsku prilikom njihovog pristupanja Europskoj uniji		284
2012	L 351	47		32012D0792
			(2012/792/EU) Odluka Vijeća od 6. prosinca 2012. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Brazila u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu EU-a priloženom GATT-u iz 1994., i Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Tajlanda u skladu s člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija za prerađeno meso peradi predviđenih u obvezujućem rasporedu EU-a priloženom GATT-u iz 1994.		285
2013	L 051	1		32013D0103
			(2013/103/EU) Odluka Vijeća od 16. lipnja 2011. o potpisivanju i sklapanju Sporazuma između Europske unije i Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999. (1)		286
2013	L 051	8		22013A0223(01)
			Sporazum između Europske unije i Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz o pristupanju Europske unije Konvenciji o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999.		293

			(1) Tekst značajan za EGP