11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

42005X1216(01)

L 330/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2005.

Pravilnik br. 25 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji naslona za glavu, bez obzira na to jesu li ugrađeni u sjedala vozila (1)

1. PODRUČJE PRIMJENE

1.1. Ovaj se Pravilnik primjenjuje na naslone za glavu koji su u skladu s vrstama iz stavka 2.2 dolje (2).

1.1.1. Pravilnik se ne primjenjuje na naslone za glavu koji se mogu ugraditi na sklopiva sjedala ili sjedala usmjerena bočno ili protivno smjeru vožnje.

1.1.2. Primjenjuje se na naslone sjedala, koji su oblikovani tako da služe i kao nasloni za glavu kako je utvrđeno u stavku 2.2 dolje.

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika,

2.1. „tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se međusobno ne razlikuju u važnim obilježjima kao što su:

2.1.1. oblici i unutarnje dimenzije nadogradnje koji čine prostor za putnike;

2.1.2. tipovi i dimenzije sjedala;

2.1.3. tip i dimenzije pričvrsnih naslona za glavu i odgovarajućih dijelova strukture vozila kod naslona za glavu koji su izravno pričvršćeni u strukturu vozila;

2.2. „naslon za glavu” znači naprava kojoj je svrha ograničiti pomak prema natrag glave odrasle osobe u vozilu u odnosu na njezin trup kako bi se u slučaju nesreće smanjila opasnost od ozljede vratnih kralježaka;

2.2.1. „ugrađeni naslon za glavu” znači naslon za glavu oblikovan od gornjeg dijela naslona sjedala. Ovoj definiciji odgovaraju nasloni za glavu iz definicija u stavcima 2.2.2. i 2.2.3. dolje, ali koji se mogu odvojiti od sjedala ili strukture vozila samo uz uporabu alata ili djelomičnim ili potpunim skidanjem opreme sjedala;

2.2.2. „odvojivi naslon za glavu” znači naslon za glavu koji se sastoji od dijela odvojivog od sjedala, oblikovanog za umetanje i sigurno učvršćenje u strukturu naslona sjedala;

2.2.3. „zasebni naslon za glavu” znači naslon za glavu koji se sastoji od dijela zasebnog od sjedala, oblikovanog za umetanje i/ili sigurno učvršćenje u strukturu vozila;

2.3. „tip sjedala” znači kategorija sjedala koji se međusobno ne razlikuju u svojim dimenzijama, svojem okviru ili svojoj ispuni, premda se smiju razlikovati u završnoj izvedbi ili boji;

2.4. „tip naslona za glavu” znači kategorija naslona za glavu koji se međusobno ne razlikuju u svojim dimenzijama, svojem okviru ili svojoj ispuni, premda se smiju razlikovati u završnoj izvedbi, boji ili presvlaci;

2.5. „referentna točka” sjedala (točka H) (vidjeti Prilog 3. ovom Pravilniku) znači presjecište u uzdužnoj uspravnoj ravnini u odnosu na sjedalo teoretske osi okretanja noge u odnosu na trup ljudskoga tijela, koje predstavlja lutka;

2.6. „referentna crta” znači ravna crta koja, ili na ispitnoj lutki mase i dimenzija prosječne odrasle muške osobe ili na ispitnoj lutki istovjetnih značajka, prolazi kroz zglob u kojemu se spaja noga sa zdjelicom i zglob u kojemu se spaja vrat s prsnim košem. Na lutki iz Priloga 3. ovom Pravilniku, za određivanje točke H sjedala, referentna crta je prikazana na slici 1. u Dodatku tom Prilogu;

2.7. „crta glave” znači ravna crta koja prolazi kroz težište glave i kroz zglob u kojemu se spaja vrat s prsnim košem. Kad je glava u mirovanju, crta glave se nalazi u produžetku referentne crte;

2.8. „sklopivo sjedalo” znači pomoćno sjedalo koje je obično sklopljeno, a namijenjeno je za povremenu uporabu;

2.9. „sustav za namještanje” znači naprava pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u položaj koji odgovara tjelesnoj građi korisnika sjedala.

Ta naprava posebno treba omogućiti:

2.9.1. uzdužno pomicanje,

2.9.2. okomito pomicanje,

2.9.3. kutno pomicanje;

2.10. „sustav za pomicanje” znači naprava koja omogućuje da se sjedalo ili jedan od njegovih dijelova pomakne ili zakrene, bez čvrstog međupoložaja, omogućujući lak pristup prostoru iza navedenog sjedala.

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1. Zahtjev za homologaciju podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake naslona za glavu, ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2. Zahtjevu se prilažu dolje navedeni dokumenti u tri primjerka:

3.2.1. detaljan opis naslona za glavu, navodeći posebno vrstu jednog ili više materijala ispune i, prema potrebi, položaj i specifikacije oslonaca i sidrišta za tip ili tipove sjedala za koja se zahtijeva homologacija naslona za glavu;

3.2.2. kod „odvojivog” naslona za glavu (vidjeti definiciju u stavku 2.2.2.):

3.2.2.1. detaljan opis tipa ili tipova sjedala za koja se zahtijeva homologacija naslona za glavu;

3.2.2.2. podaci o tipu ili tipovima vozila u koja je predviđena ugradba sjedala navedenih u stavku 3.2.2.1.;

3.2.3. kod „zasebnog” naslona za glavu (vidjeti definiciju u stavku 2.2.3.):

3.2.3.1. detaljan opis područja konstrukcije na koje je predviđena ugradba naslona za glavu;

3.2.3.2. podaci o tipu vozila u koja je predviđena ugradba naslona za glavu;

3.2.3.3. crteži s dimenzijama bitnih dijelova konstrukcije i naslona za glavu, crteži moraju prikazivati mjesto predviđeno za homologacijski broj u odnosu na krug homologacijske oznake;

3.2.4. crteži s dimenzijama bitnih dijelova sjedala i naslona za glavu. Crteži moraju prikazivati mjesto predviđeno za homologacijski broj u odnosu na krug homologacijske oznake.

3.3. Tehničkoj službi nadležnoj za provedbu homologacijskih ispitivanja dostavlja se sljedeće:

3.3.1. ako je naslon za glavu „ugrađeni” tip (vidjeti definiciju u stavku 2.2.1.), četiri kompletna sjedala.

3.3.2. Kod „odvojivog” tipa naslona za glavu (vidjeti definiciju u stavku 2.2.2.):

3.3.2.1. dva sjedala od svakoga tipa na koja je predviđena ugradba naslona za glavu;

3.3.2.2. 4 + 2N naslona za glavu, gdje je N broj tipova sjedala na koja je predviđena ugradba naslona za glavu.

3.3.3. Ako je naslon za glavu „zasebnog” tipa (vidjeti definiciju u stavku 2.2.3.), tri naslona za glavu i odgovarajuće dijelove strukture vozila ili kompletno vozilo.

3.4. Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja može zahtijevati:

3.4.1. da joj se dostave specifični dijelovi ili specifični uzorci upotrijebljenih materijala, i/ili

3.4.2. da se toj službi izrade vozila tipa ili tipova iz stavka 3.2.2.2. gore.

4. OZNAKE

4.1. Naprave koje se podnose na homologaciju moraju:

4.1.1. biti jasno i neizbrisivo označene trgovačkim nazivom ili oznakom podnositelja zahtjeva;

4.1.2. osigurati, na mjestu prikazanom na crtežima iz stavaka 3.2.3.3. ili 3.2.4. gore, odgovarajuće mjesto za homologacijsku oznaku.

4.2. Kod naslona za glavu „ugrađenog” ili „odvojivog” tipa (vidjeti definicije iz točaka 2.2.1. i 2.2.2.), oznake iz stavaka 4.1.1. i 4.1.2. gore mogu se otisnuti na etiketama na mjestu prikazanom na crtežima iz stavka 3.2.4. gore.

5. HOMOLOGACIJA

5.1. Ako tip naslona za glavu za koji se traži homologacija u skladu s ovim Pravilnikom udovoljava zahtjevima iz stavaka 6. i 7. dolje, izdaje se homologacija navedenog tipa naslona za glavu.

5.2. Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 03, u skladu s nizom 03 izmjena koje su stupile na snagu 20. studenoga 1989.) označavaju niz izmjena koje uključuju najnovije bitne tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu naslona za glavu.

5.3. Obavijest o homologaciji, proširenju ili odbijanju homologacije tipa naslona za glavu u skladu s ovim Pravilnikom šalje se strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik, i to putem obrasca u skladu s uzorkom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

5.4. Na svaki naslon za glavu iz stavaka 2.2.1., 2.2.2. i 2.2.3. homologiran na temelju ovog Pravilnika, bez obzira na to jesu li ugrađeni u sjedalo, postavlja se međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

5.4.1. kružnice koja okružuje slovo „E”, nakon kojeg slijedi brojčana oznaka države koja je izdala homologaciju (3);

5.4.2. homologacijskog broja; i

5.4.3. kod naslona za glavu ugrađenog u naslon sjedala, broju homologacije prethodi broj ovog pravilnika, slovo „R” i crtica.

5.5. Ova homogacijska oznaka postavlja se na mjesto iz stavka 4.1.2. gore.

5.6. Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

5.7. Prilog 2. ovom Pravilniku sadrži primjere postavljanja homologacijskih oznaka.

6. OPĆE SPECIFIKACIJE

6.1. Naslon za glavu ne smije predstavljati dodatni izvor opasnosti za putnike u vozilu. Posebno, naslon za glavu ne smije ni u jednom položaju uporabe imati bilo kakvu opasnu neravninu ili oštar brid koji povećava rizik od ozljede ili ozbiljnost ozljede putnika u vozilu. Dijelovi naslona za glavu koji su smješteni u području udara, koje je definirano dolje, moraju biti sposobni rasipati energiju na način naveden u Prilogu 6. ovom Pravilniku.

6.1.1. Područje udara bočno je omeđeno dvjema vertikalnim uzdužnim ravninama, po jedna sa svake strane i svaka na udaljenosti od 70 mm od simetralne ravnine dotičnog sjedala;

6.1.2. Područje udara ograničeno je po visini do dijela naslona za glavu smještenog iznad ravnine okomito na referentnu crtu R i udaljeno 635 mm od točke H.

6.1.3. Iznimno od gore navedenih odredaba, zahtjevi o apsorpciji energije ne primjenjuju se na stražnje strane naslona za glavu onih sjedala iza kojih nema drugih sjedala.

6.2. Dijelovi prednje i stražnje strane naslona za glavu, osim dijelova stražnje strane naslona za glavu koji se ugrađuju u sjedala iza kojih nema drugih sjedala, koji su smješteni s vanjske strane gore definiranih vertikalnih uzdužnih ravnina, moraju biti tako ispunjeni da se spriječi bilo kakav izravan dodir glave s dijelovima strukture, koji u tim područjima koja se mogu dotaknuti kuglom promjera 165 mm, moraju imati polumjer zakrivljenosti ne manji od 5 mm.

Umjesto toga, ti se dijelovi mogu smatrati zadovoljavajućima ako prođu ispitivanje apsorpcije energije opisan u Prilogu 6. ovom Pravilniku. Ako su gore navedeni dijelovi naslona za glavu i njihovi oslonci pokriveni materijalom čija je tvrdoća manja od 50 prema Shoreu (A), zahtjevi iz ovog stavka, osim zahtjeva koji se odnose na apsorpciju energije kako je definirano u Prilogu 6. ovom Pravilniku, primjenjuju se samo na krute dijelove.

6.3. Naslon za glavu mora biti pričvršćen na sjedalo ili, prema potrebi, na strukturu vozila, tako da ni jedan kruti niti opasan dio ne strši iz ispune naslona za glavu, iz sidrišta ili iz naslona sjedala kao posljedica pritiska glave tijekom ispitivanja.

6.4. Visina naslona za glavu, mjerenog sukladno zahtjevima iz stavka 7.2. dolje, mora zadovoljavati sljedeće specifikacije:

6.4.1. visina naslona za glavu mora biti mjerena kako je opisano u stavku 7.2. dolje.

6.4.2. za naslone za glavu koji se ne mogu namještati po visini, visina ne smije biti manja od 800 mm za prednja sjedala i ne manja od 750 mm za ostala sjedala.

6.4.3. Za naslone za glavu koji se mogu namještati po visini:

6.4.3.1. visina ne smije biti manja od 800 mm za prednja sjedala i ne manja od 750 mm za ostala sjedala; ta se vrijednost mora postići u položaju između najvišeg i najnižeg mogućeg položaja namještanja;

6.4.3.2. ne smije postojati „položaj uporabe” koji ima visinu manju od 750 mm;

6.4.3.3. kod sjedala koja nisu prednja sjedala, nasloni za glavu smiju biti takvi da mogu biti postavljeni u položaj koji ima visinu manju od 750 mm, ako je takav položaj jasno prepoznatljiv putnicima u vozilu kao položaj koji nije za uporabu naslona za glavu;

6.4.3.4. kod prednjih sjedala, nasloni za glavu smiju biti takvi da se automatski postavljaju, ako sjedalo nije zauzeto, u položaj koji ima visinu manju od 750 mm, ako se nasloni za glavu automatski vrate u položaj uporabe čim sjedalo bude zauzeto.

6.4.4. Dimenzije navedene gore u stavcima 6.4.2. i 6.4.3.1. smiju biti manje od 800 mm za prednja sjedala i 750 mm za ostala sjedala da bi se osigurao odgovarajući slobodan prostor između naslona za glavu i unutarnje površine krova, prozora ili bilo kojeg dijela strukture vozila; međutim, slobodan prostor ne smije biti veći od 25 mm. Kod sjedala opremljenih sustavima za pomicanje i/ili namještanje, ova se odredba primjenjuje na sve položaje sjedala. Nadalje, iznimno od odredbe iz stavka 6.4.3.2. gore, ne smije postojati niti jedan „položaj uporabe” koji ima visinu manju od 700 mm.

6.4.5. Iznimno od zahtjeva za visinu navedenih u stavcima 6.4.2. i 6.4.3.1. gore, visina bilo kojeg naslona za glavu namijenjenog za postavljanje na stražnja središnja sjedala ili stražnja središnja sjedišta ne smije biti manja od 700 mm.

6.5. Visina naprave na koju se glava naslanja, mjerena kako je predviđeno u stavku 7.2., ne smije kod naslona za glavu koji se mogu namještati po visini, biti manja od 100 mm.

6.6. Kod naprave koja se ne može namještati po visini, otvor između naslona sjedala i naslona za glavu ne smije biti veći od 60 mm.

6.6.1. Ako se naslon za glavu može namještati po visini, tada on u svojem najnižem položaju ne smije biti udaljen od vrha naslona sjedala više od 25 mm.

6.6.2. Kod naslona za glavu koji se ne može namještati po visini, područje koje treba razmatrati je:

6.6.2.1. iznad ravnine okomite na referentnu crtu, 540 mm od točke R i;

6.6.2.2. između dviju uspravnih uzdužnih ravnina koje prolaze na 85 mm sa svake strane referentne crte.

U tom području dopušten je jedan ili više otvora koji, bez obzira na njihov oblik, mogu imati razmak „a” veći od 60 mm mjereno prema opisu u stavku 7.5., pod uvjetom da su nakon dodatnog ispitivanja prema stavku 7.4.3.4. zahtjevi iz stavka 7.4.3.6. još uvijek zadovoljeni.

6.6.3. Kod naslona za glavu koji se mogu namještati po visini, jedan ili više otvora, koji bez obzira na njihov oblik mogu imati razmak „a” veći od 60 mm mjereno prema opisu u stavku 7.5., dopušteno je na dijelu naprave koja služi kao naslon za glavu, pod uvjetom da su nakon dodatnog ispitivanja prema stavku 7.4.3.4., zahtjevi iz stavka 7.4.3.6. još uvijek zadovoljeni.

6.7. Širina naslona za glavu mora biti takva da osigurava prikladan oslonac za glavu osobe koja normalno sjedi. U ravnini mjerenja širine iz stavka 7.3. dolje, naslon za glavu mora obuhvatiti područje koje se proteže najmanje 85 mm na svaku stranu od simetralne ravnine sjedala za koje je naslon za glavu namijenjen, kada se ta udaljenost mjeri kako je predviđeno u stavku 7.3.

6.8. Naslon za glavu i njegovo sidrište moraju biti takvi da je najveći pomak glave prema natrag koji dopušta naslon za glavu i koji se mjeri u skladu sa statičkim postupkom propisanim u stavku 7.4. dolje, manji od 102 mm.

6.9. Naslon za glavu i njegovo sidrište moraju biti dovoljno čvrsti da bez oštećenja podnesu opterećenje navedeno u stavku 7.4.3.7. dolje.

6.10. Ako se naslon za glavu može namještati, ne smije biti moguće podignuti ga iznad najveće propisane visine namještanja, osim namjernim postupkom korisnika koji nije namještanje.

7. ISPITIVANJA

7.1. Određivanje referentne točke (točke H) sjedala u koje je ugrađen naslon za glavu

Ova se točka određuje prema zahtjevima iz Priloga 3. ovom Pravilniku.

7.2. Određivanje visine naslona za glavu

7.2.1. Sve se crte crtaju u simetralnoj ravnini dotičnog sjedala, a sjecište te ravnine sa sjedalom određuje obris naslona za glavu i obris naslona sjedala (vidjeti sliku 1. Priloga 4. ovom Pravilniku).

7.2.2. Ispitna lutka koja odgovara prosječnoj odrasloj muškoj osobi ili ispitna lutka prikazana u Prilogu 3. ovom Pravilniku mora se smjestiti u uobičajen položaj na sjedalu. Naslon sjedala, ako se može namještati po kutu, zakoči se u položaju koji odgovara nagibu prema natrag referentne crte trupa ispitne lutke, koji je što je moguće bliže kutu od 25° od okomice.

7.2.3. Projekcija referentne crte ispitne lutke prikazane u Prilogu 3., za dotično sjedalo crta se u ravnini određenoj u stavku 7.2.1. Okomito na referentnu crtu crta se tangenta S na vrh naslona za glavu.

7.2.4. Udaljenost h od točke H do tangente S jest visina koju treba uzeti u obzir kod primjene zahtjeva iz stavka 6.4.

7.3. Određivanje širine naslona za glavu (vidjeti sliku 2. Priloga 4. ovom Pravilniku).

7.3.1. Ravnina S1, okomita na referentnu crtu i smještena 65 mm ispod tangente S kako je utvrđeno u točki 7.2.3., određuje presjek naslona za glavu koji je omeđen obrisom C. Smjer pravaca tangencijalnih na C, koji predstavljaju sjecište vertikalnih ravnina (P i P’), usporednih sa simetralnom ravninom dotičnog sjedala, s ravninom S1 mora se projicirati u ravninu S1.

7.3.2. Širina naslona za glavu koju treba uzeti u obzir kod primjene zahtjeva iz stavka 6.7. jest udaljenost L koja razdvaja projekcije ravnina P i P’ u ravnini S1.

7.3.3. Širinu naslona za glavu se također, ako je potrebno, određuje 635 mm iznad referentne točke sjedala, pri čemu se ta udaljenost izmjeri uzduž referentne crte.

7.4. Određivanje učinkovitosti naprave

7.4.1. Učinkovitost naslona za glavu provjerava se statičkim ispitivanjem opisanim dolje.

7.4.2. Priprema za ispitivanje

7.4.2.1. Ako se naslon za glavu može namještati, on se postavlja u najviši položaj.

7.4.2.2. Kod klupe za sjedenje, kada je dio ili čitavi noseći okvir (uključujući i onaj naslona za glavu) zajednički za više od jednog sjedišta, ispitivanje se obavlja istodobno za sva ta sjedišta.

7.4.2.3. Ako se sjedalo ili naslon za glavu može namještati u odnosu na naslon za glavu pričvršćen u strukturu vozila, on se postavlja u najnepovoljniji položaj koji određuje tehnička služba.

7.4.3. Ispitivanje

7.4.3.1. Sve se crte crtaju u okomitoj simetralnoj ravnini dotičnog sjedala (vidjeti Prilog 5. ovom Pravilniku).

7.4.3.2. Projekcija referentne crte R crta se u ravnini navedenoj u stavku 7.4.3.1.

7.4.3.3. Premještena referentna crta R1 određuje se tako da se na dio koji oponaša leđa ispitne lutke navedene u Prilogu 3. ovom Pravilniku, primijeni početna sila koja oko točke H daje moment prema natrag od 37,3 daNm.

7.4.3.4. Pomoću kuglastog modela glave promjera 165 mm stvara se početna sila koja daje moment od 37,3 Nm oko točke H, a tom se silom djeluje pod pravim kutovima na pomaknutu referentnu crtu R1 na udaljenosti od 65 mm ispod vrha naslona za glavu; referentna se crta zadržava u svojem pomaknutom položaju R1 na način određen u skladu sa zahtjevima iz stavka 7.4.3.3.

7.4.3.4.1. Ako postojanje otvora sprečava primjenu sile propisane. gore, na udaljenosti od 65 mm od vrha naslona za glavu, udaljenost se može smanjiti tako da os sile prolazi kroz središnju crtu sastavnog dijela okvira koji je najbliži otvoru.

7.4.3.4.2. U slučaju opisanom u stavcima 6.6.2. i 6.6.3. gore, ispitivanje se ponavlja za svaki otvor, uporabom kugle promjera od 165 mm, primjenjujući silu:

koja prolazi kroz težište najmanjeg presjeka otvora, uzduž poprečnih ravnina usporednih s referentnom crtom, koja daje moment od 37,3 daNm oko točke „R”.

7.4.3.5. Određuje se tangenta Y na kuglasti model glave, usporedna s pomaknutom referentnom crtom R1.

7.4.3.6. Mjeri se udaljenost X između tangente Y i pomaknute referentne crte R1. Zahtjev iz stavka 6.8. smatra se ispunjenim ako je udaljenost X manja od 102 mm.

7.4.3.7. Kod slučajeva kada se sila propisana u stavku 7.4.3.4. primjenjuje s udaljenosti od 65 mm ili manje ispod vrha naslona za glavu, te isključivo kod takvih slučajeva, ona se poveća do 89 daNm ako se lom sjedala ili naslona sjedala ne dogodi prije.

7.5. Određivanje udaljenosti „a” otvora naslona za glavu (vidjeti prilog 7. ovom Pravilniku)

7.5.1. Udaljenost „a” određuje se pomoću kugle promjera 165 mm, za svaki otvor i u odnosu na prednju stranu naslona za glavu.

7.5.2. Kugla mora dodirivati otvor u točki područja otvora koja dopušta najveće ulaženje kugle, pri čemu se ne primjenjuje opterećenje.

7.5.3. Udaljenost između dviju točaka dodira kugle s otvorom predstavlja udaljenost „a” koja se uzima u obzir pri ocjenjivanju odredbi iz stavaka 6.6.2. i 6.6.3.

8. SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1. Svaki naslon za glavu ili sjedalo s homologacijskom oznaku u skladu s Prilogom 2. mora biti sukladan s uvjetima propisanima u stavcima 6. i 7. gore.

8.2. Radi provjere gore navedene sukladnosti provodi se dostatan broj nasumičnih provjera na serijski proizvedenim naslonima za glavu.

8.3. Za ispitivanja se koriste nasloni za glavu koji se nude ili će se nuditi na prodaju.

8.4. Nasloni za glavu odabrani za provjeru sukladnosti s homologiranim tipom podvrgavaju se ispitivanju opisanom u stavku 7. ovog Pravilnika.

9. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1. Homologirani nasloni za glavu

Homologacija koja je izdana za tip za naslona za glavu u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako naslon za glavu koji nosi homologacijsku oznaku navedenu u stavku 5.4. gore ne prođe nasumične provjere ili nije u skladu s homologiranim tipom.

9.2. Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno izdala, ona mora odmah o tome obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji je u skladu s primjerkom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

10. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA NASLONA ZA GLAVU

10.1. O svakoj preinaci tipa naslona za glavu obavješćuje se administrativno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa naslona za glavu. Odjel tada može:

10.1.1. smatrati da učinjene izmjene vjerojatno neće imati osjetno nepovoljan učinak i da je u svakom slučaju naslon za glavu i dalje u skladu sa zahtjevima; ili

10.1.2. od tehničke službe odgovorne za provođenje ispitivanja zatražiti dodatno izvješće o ispitivanju.

10.2. O potvrdi ili odbijanju homologacije, navodeći izmjene, obavješćuju se stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, i to na način koji je opisan u stavku 5.3. gore.

10.3. Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj za takvo proširenje te o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji je u skladu s primjerkom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11. UPUTE ZA UPORABU

Za svaki model koji je sukladan tipu homologiranog naslona za glavu, proizvođač dostavlja podatke o tipovima i značajkama sjedala za koja je naslon za glavu homologiran. Ako se naslon za glavu može namještati, postupak namještanja i/ili vraćanja u početni položaj moraju se jasno navesti u ovoj obavijesti.

12. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

U slučaju da nositelj homologacije prestane proizvoditi naslon za glavu homologiran prema ovom Pravilniku, o tome je dužan obavijestiti tijelo koje je izdalo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuću obavijest, to tijelo o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji je sukladan primjerku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

13. PRIJELAZNE ODREDBE

13.1. Od službenog datuma stupanja na snagu niza 04 izmjena, nijedna ugovorna stranka koja ga primjenjuje ne smije odbiti izdati ECE homologacije sukladne ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom 04 izmjena.

13.2. Nakon 24 mjeseci od datuma stupanja na snagu niza 04 izmjena, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju ECE homologacije samo ako je tip vozila za koji se treba izdati homologacija sukladan zahtjevima ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom 04 izmjena.

13.3. Nakon 48 mjeseci od datuma stupanja na snagu niza 04 izmjena, postojeće homologacije sukladno ovom Pravilniku prestaju biti važeće, osim kod tipa vozila koja zadovoljavaju uvjete Pravilnika kako je izmijenjen nizom 04 izmjena.

14. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju tajništvu UN-a nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela izdaju homologaciju i kojima treba poslati obavijest o homologaciji ili proširenju ili odbijanju ili povlačenju homologacije koje su izdane u drugim državama.

(1) Uvrštavanje serije 03 izmjena.

(2) Nasloni za glavu vozila kategorije M1 koji su u skladu odredbama Pravilnika br. 17 ne trebaju biti sukladni s odredbama ovog Pravilnika.

(3) 1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Jugoslaviju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (slobodno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 (slobodno), 25 (slobodno), 26 za Sloveniju i 27 za Slovačku. Naknadni se brojevi dodjeljuju ostalim državama kronološkim redom kojim one ratificiraju i pristupaju Sporazumu o usvajanju jedinstvenih uvjeta homologacije uzajamnog priznavanja homologacija za opremu motornih vozila i dijelova i o na opisan način dodijeljenim brojevima Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje ugovorne stranke Sporazuma.

PRILOG I.

OBAVIJEST

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG 2.

RASPORED HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA (1)

Homologacijska oznaka za „ugrađeni” ili „odvojivi” tip naslona za glavu (vidjeti definicije iz točaka 2.2.1 i 2.2.2 ovog Pravilnika).

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na jedan ili više „ugrađenih” ili „odvojivih” tipova naslona za glavu, znači da je, prema Pravilniku br. 25, tip naslona za glavu homologiran u Nizozemskoj (E4) pod brojem homologacije 032439. Prve dvije znamenke homologacijskog broja znače da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 25 kako je izmijenjen 03 nizom izmjena.

Homologacijska oznaka za „zasebni” tip naslona za glavu (vidjeti definiciju iz stavka 2.2.3. ovog Pravilnika).

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na naslon za glavu, znači da je, navedeni naslon za glavu homologiran te da je to „zaseban” naslon za glavu, homologiran u Nizozemskoj (E4) pod brojem homologacije 032439. Prve dvije znamenke homologacijskog broja znače da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 25 kako je izmijenjen 03 nizom izmjena.

(1) Homologacijski broj mora biti postavljen u blizini kruga i iznad ili ispod slova „E”, ili s lijeve ili desne strane tog slova.

PRILOG 3.

POSTUPAK ODREĐIVANJA TOČKE „H” I STVARNOG KUTA TRUPA ZA SJEDEĆA MJESTA U MOTORNIM VOZILIMA

1. SVRHA

Postupak opisan u ovom Prilogu upotrebljava se za utvrđivanje položaja točke „H” i stvarnog kuta trupa za jedan od nekoliko sjedećih mjesta u motornom vozilu te za provjeru odnosa izmjerenih vrijednosti s konstrukcijskim specifikacijama koje je dao proizvođač vozila (1).

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Priloga:

2.1. „Referentni podaci” znači jedna ili nekoliko ovih značajki sjedećeg mjesta:

2.1.1. točku „H” i točku „R” te njihov odnos;

2.1.2. stvarni kut trupa i konstrukcijski određeni kut trupa te njihov odnos.

2.2. „Trodimenzionalna naprava za određivanje točke ‚H’” (naprava 3-D H) znači naprava koja se upotrebljava za određivanje točaka „H” i stvarnih kutova trupa. Ta je naprava opisana u Dodatku 1. ovom Prilogu.

2.3. Točka „H” znači zglobno središte trupa i bedra naprave 3-D H postavljene na sjedalo vozila u skladu sa stavkom 4. dolje. Točka „H” nalazi se u središtu središnje osi naprave, tj. između vidnih oznaka točke „H” sa svake strane naprave 3-D H. Točka „H” teoretski odgovara točki „R” (za dopuštena odstupanja vidjeti stavak 3.2.2. dolje). Kad se jednom odredi, u skladu s postupkom opisanim u stavku 4., smatra se da je točka „H” nepokretna u odnosu na strukturu sjedišnog dijela sjedala te da se s njim kreće pri namještanju sjedala.

2.4. Točka „R” ili „referentna točka sjedala” znači točka koju je za svako sjedeće mjesto konstrukcijski odredio proizvođač vozila i koja je utvrđena u odnosu na trodimenzionalni referentni sustav.

2.5. „Crta trupa” znači središnja crta sonde naprave 3-D H sa sondom u krajnjem stražnjem položaju.

2.6. „Stvarni kut trupa” znači kut mjeren između okomite crte kroz točku „H” i crte trupa kutomjerom za leđni kut naprave 3-D H. Stvarni kut trupa teoretski odgovara konstrukcijski određenom kutu trupa (za dopuštena odstupanja vidjeti stavak 3.2.2. dolje).

2.7. „Konstrukcijski određeni kut trupa” znači kut mjeren između okomite crte kroz točku „R” i crte trupa u položaju koji odgovara konstrukcijski određenom položaju naslona sjedala, kako ga je utvrdio proizvođač vozila.

2.8. „Središnja ravnina putnika” (C/LO) znači središnja ravnina naprave 3-D H postavljene na svako označeno sjedeće mjesto; predstavlja je koordinata točke „H” na osi „Y”. Za pojedinačna sjedala središnja se ravnina sjedala poklapa sa središnjom ravninom putnika. Za ostala sjedala središnju ravninu putnika određuje proizvođač.

2.9. „Trodimenzionalni referentni sustav” znači sustav opisan u Dodatku 2. ovom Prilogu.

2.10. „Ishodišne oznake” su fizičke točke (otvori, površine, oznake ili udubine) na nadogradnji vozila, kako ih je odredio proizvođač.

2.11. „Mjerni položaj vozila” znači položaj vozila određen koordinatama ishodišnih oznaka u trodimenzionalnom referentnom sustavu.

3. ZAHTJEVI

3.1. Navođenje podataka

Za svako sjedeće mjesto za koje se zahtijevaju referentni podaci da bi se dokazala sukladnost s odredbama ovog Pravilnika, u obrascu navedenom u Dodatku 3. ovom Prilogu moraju se navesti svi ili neki od dolje navedenih podataka:

3.1.1. koordinate točke „R” u odnosu na trodimenzionalni referentni sustav;

3.1.2. konstrukcijski određeni kut trupa;

3.1.3. svi podaci potrebni za namještanje sjedala (ako se mogu namještati) u mjerni položaj naveden u stavku 4.3. dolje.

3.2. Odnos između izmjerenih podataka i konstrukcijski određenih specifikacija

3.2.1. Koordinate točke „H” i vrijednost stvarnog kuta trupa dobiveni postupkom navedenim u stavku 4. dolje, moraju se usporediti s koordinatama točke „R” i vrijednošću konstrukcijski određenim kutom trupa koji je odredio proizvođač.

3.2.2. Relativni položaji točke „R” i točke „H” te odnos između konstrukcijski određenog kuta trupa i stvarnog kuta trupa smatraju se zadovoljavajućima za dotično sjedeće mjesto, ako točka „H”, kako je određena svojim koordinatama, leži unutar kvadrata dužine stranice 50 mm, s vodoravnim i okomitim stranicama, čije se dijagonale sijeku u točki „R” i ako je stvarni kut trupa unutar 5° od konstrukcijski određenog kuta trupa.

3.2.3. Ako su ti uvjeti ispunjeni, točka „R” i konstrukcijski određeni kut trupa upotrebljavaju se za dokazivanje sukladnosti s odredbama ovog Pravilnika.

3.2.4. Ako točka „H” ili stvarni kut trupa ne zadovoljava zahtjeve iz stavka 3.2.2. gore, točka „H” i stvarni kut trupa moraju se odrediti još dva puta (ukupno tri puta). Ako rezultati dviju od te tri provjere zadovoljavaju zahtjeve, primjenjuju se uvjeti iz stavka 3.2.3. gore.

3.2.5. Ako rezultati najmanje dviju od te tri provjere navedene u stavku 3.2.4. gore ne zadovoljavaju zahtjeve iz stavka 3.2.2. gore, ili ako se provjera ne može provesti jer proizvođač vozila nije dostavio podatke o položaju točke „R” ili o konstrukcijski određenom kutu trupa, upotrebljava se srednji položaj tih triju izmjerenih točaka ili prosječna vrijednost triju izmjerenih kutova i te se dvije vrijednosti smatraju primjenjivima u svim slučajevima kad ovaj Pravilnik upućuje na točku „R” ili na konstrukcijski određen kut trupa.

4. POSTUPAK ODREĐIVANJA TOČKE „H” I STVARNOG KUTA TRUPA

4.1. Vozilo se prema odluci proizvođača prethodno pripremi na temperaturu od 20 ± 10 °C, da bi materijal sjedala dostigao sobnu temperaturu. Ako na sjedalu koje se ispituje još nitko nije sjedio, osoba ili naprava težine od 70 do 80 kg postavlja se na sjedalo dva puta po jednu minutu da bi se prilagodila podloga i naslon sjedala. Na zahtjev proizvođača, svi dijelovi sjedala ostaju neopterećeni najmanje 30 minuta prije postavljanja naprave 3-D H.

4.2. Vozilo mora biti u mjernom položaju određenom u stavku 2.11. gore.

4.3. Ako se može namještati, sjedalo se najprije namješta u uobičajen krajnji stražnji položaj za vožnju, kako je odredio proizvođač, pri čemu se uzima u obzir samo uzdužno namještanje sjedala, bez namještanja sjedala za ostale svrhe koje nisu uobičajena vožnja. Ako postoje drugi načini namještanja sjedala (visine, kuta, naslona itd.) oni će se namjestiti u položaj koji je odredio proizvođač vozila. Kod sjedala s ovjesom, okomiti položaj se fiksira u uobičajen položaj za vožnju prema podacima proizvođača.

4.4. Površina sjedećeg položaja koja je u dodiru s napravom 3-D H, oblaže se pamučnom tkaninom, dovoljne veličine i odgovarajuće teksture, koja je opisana kao čista pamučna tkanina s 18,9 vlakana po cm2 i težinom od 0,228 kg/m2 ili pletenom ili netkanom tkaninom istovrijednih svojstava.

Ako se ispitivanje provodi na sjedalu izvan vozila, pod na koji je sjedalo položeno mora imati iste bitne značajke (2) kao i pod vozila u kojem je predviđena uporaba sjedala.

4.5. Sjedalo i poleđina naprave 3-D H postavi se tako da se središnja ravnina putnika (C LO) poklapa sa središnjom ravninom naprave 3-D H. Na zahtjev proizvođača, naprava 3-D H može se pomaknuti prema unutra u odnosu na C LO ako je naprava 3-D H postavljena toliko prema van da rub sjedala ne dopušta izravnanje naprave 3-D H.

4.6. Sklopovi stopala i donjeg dijela noge pričvrste se na sklop sjedne plohe pojedinačno ili uporabom T-šipke i sklopa donjeg dijela noge. Crta kroz vidne oznake točke „H” mora biti usporedna s podom i okomita na uzdužnu središnju ravninu sjedala.

4.7. Položaj stopala i noge naprave 3-D H namjestiti kako slijedi:

4.7.1. Predviđeno sjedeće mjesto: vozačko i suvozačko prednje vanjsko sjedalo

4.7.1.1. Sklopovi i stopala i noge moraju se pomaknuti prema naprijed tako da stopala zauzmu prirodan položaj na podu, prema potrebi između papučica. Ako je moguće, lijevo se stopalo namješta na približno istu udaljenost lijevo od središnje ravnine naprave 3-D H kao i desno stopalo na desno. Libela za provjeru poprečnog položaja naprave 3-D H namješta se u vodoravan položaj ponovnim namještanjem sjedne plohe, prema potrebi, ili namještanjem sklopova noge i stopala prema natrag. Crta koja prolazi kroz vidne oznake točke „H” mora se održavati okomitom na središnju uzdužnu ravninu sjedala.

4.7.1.2. Ako se lijeva noga ne može držati usporedno s desnom i ako se lijevo stopalo ne može oprijeti na strukturu vozila, lijevo se stopalo pomiče dok ne dođe u položaj opiranja. Održava se poravnanje vidnih oznaka.

4.7.2. Predviđeni sjedeći položaj: stražnje vanjsko sjedalo

Za stražnja sjedala ili pomoćna sjedala noge se postavljaju kako je utvrdio proizvođač. Ako se stopala tada nalaze na dijelovima poda koji su na različitim razinama, stopalo koje prvo dođe u dodir s prednjim sjedalom služi kao polazište, a drugo se stopalo postavlja tako da poprečna libela naprave postavljene na sjedalo pokazuje vodoravni položaj.

4.7.3. Druga predviđena sjedeća mjesta:

Slijedi se opći postupak naveden u stavku 4.7.1 gore, osim što se stopala postavljaju kako je odredio proizvođač vozila.

4.8. Postaviti utege donjeg dijela nogu i bedara, a napravu 3-D H poravnati.

4.9. Leđnu plohu sjedala nagnuti prema naprijed do prednjega graničnika i napravu 3-D H odmaknuti pomoću T-poluge od naslona sjedala. Zatim napravu 3-D H ponovno namjestiti na sjedalo na jedan od sljedećih načina:

4.9.1. ako naprava 3-D H teži klizanju prema natrag, upotrijebiti sljedeći postupak. Napravu 3-D H pustiti da se pomakne unatrag do rasterećenja T-poluge, tj. dok ploha za sjedenje ne dođe u dodir s naslonom. Ako je potrebno, ponovno namjestiti donji dio noge;

4.9.2. ako naprava 3-D H ne teži klizanju prema natrag, upotrijebiti sljedeći postupak. Pomaknuti napravu 3-D H unatrag djelovanjem vodoravne sile na T-polugu prema natrag dok ploha za sjedenje ne dođe u dodir s naslonom (vidjeti sliku 2. Dodatka 1. ovom Prilogu).

4.10. Silom od 100 + 10 N djelovati na sklop naslona i sjedne plohe naprave 3-D H u presjecištu kvadranta kuta kuka i kućišta T-poluge. Djelovanje sile se održava u smjeru crte koja prolazi duž gornjeg presjecišta do točke neposredno iznad kućišta bedrene šipke (vidjeti sliku 2. Dodatka 1. ovom Prilogu). Zatim pažljivo vratiti leđnu plohu na naslon sjedala. U nastavku postupka treba paziti da se spriječi pomicanje naprave 3-D H prema naprijed.

4.11. Namjestiti desni i lijevi uteg donjeg dijela trupa (stražnjice) i zatim, naizmjenično, osam utega za trup. Održavati poravnanje 3-D H naprave.

4.12. Nagnuti leđnu plohu prema naprijed da bi se smanjilo opterećenje na naslonu sjedala. Pomaknuti 3-D H napravu s jedne na drugu stranu u luku od 10° (5° na svaku stranu od okomite središnje ravnine), u tri potpuna ciklusa, da bi se smanjilo svako trenje koje bi se pojavilo između naprave 3-D H i sjedala.

Tijekom njihanja, T-poluga naprave 3-D H može težiti odstupanju od utvrđenog vodoravnog i okomitog poravnanja. T-poluga se zato tijekom njihanja naprave zadržava primjenom odgovarajućeg bočnog opterećenja. Vodi se računa da pri zadržavanju T-poluge i pomicanju naprave 3-D H ne dođe do primjene nehotičnih vanjskih opterećenja u okomitom smjeru te u smjerovima naprijed i natrag.

U tom dijelu postupka stopala naprave 3-D H ne smiju se zadržavati ni držati. Ako stopala promijene položaj, treba ih ostaviti u tom položaju.

Leđna se ploha pažljivo vrati na naslon sjedala te se provjeri jesu li obje libele u nultom položaju. Ako su se tijekom pomicanja naprave 3-D H pomaknula stopala, ona se na sljedeći način moraju vratiti u prvobitni položaj:

svako se stopalo zasebno digne od poda najmanje toliko koliko je moguće da se više ne može dodatno pomaknuti. Tijekom tog dizanja treba biti moguće slobodno okretanje stopala te se ne smije djelovati silom prema naprijed ili bočno. Kad se svako stopalo postavi natrag u svoj donji položaj, peta mora dodirivati dio konstrukcije koji je za to predviđen;

provjeriti pokazuje li bočna libela nulu; prema potrebi, na gornji dio leđne plohe djelovati bočnom silom dostatnom da izravna plohu sjedala naprave 3-D H na sjedalu.

4.13. Držeći T-polugu da bi se spriječilo pomicanje naprave 3-D H na sjedištu sjedala prema naprijed, nastavlja se kako slijedi:

(a)	leđnu plohu vratiti na naslon sjedala;

(b)

vodoravnom silom prema natrag koja ne prelazi 25 N, djelovati naizmjenično na polugu kuta leđa, približno na visini središta utega trupa, dok kutomjer kuta kuka ne pokaže da je nakon prestanka djelovanja sile postignut stabilni položaj. Potrebno je osigurati da na napravu 3-D H ne djeluje vanjska sila prema dolje ili bočno. Ako je potrebno dodatno namještanje naprave 3-D H, leđna se ploha zaokrene prema naprijed, ponovno se izravna i ponovi se postupak počevši od stavka 4.12.

4.14. Provesti sva mjerenja:

4.14.1. izmjeriti koordinate točke „H” u odnosu na trodimenzionalni referentni sustav;

4.14.2. stvarni kut trupa očitati na kutomjeru kuta nagiba leđa na napravi 3-D H, pri čemu je sonda u svojem krajnjem stražnjem položaju.

4.15. Ako se želi ponovno započeti postavljanje naprave 3-D H, sklop sjedala treba ostati neopterećen najmanje 30 minuta prije početka postavljanja. Napravu 3-D H ne smije se ostavljati na sklopu sjedala dulje od vremena potrebnog za provođenje ispitivanja.

4.16. Ako se sjedala u istom redu mogu smatrati istima (klupa, istovjetna sjedala itd.), za svaki se red sjedala određuje samo jedna točka „H” i jedan „stvarni kut trupa”, pri čemu se naprava 3-D H, opisana u Dodatku 1. ovom Prilogu postavlja na mjesto koje se smatra reprezentativnim za cijeli red. To mjesto mora biti:

4.16.1. za prednji red, vozačevo sjedalo;

4.16.2. za stražnji red ili redove, vanjsko sjedalo.

(1) Za svako sjedeće mjesto, osim prednjih sjedala, gdje se točka „H” ne može odrediti uporabom ili postupcima s trodimenzionalnom napravom, može se, po odluci nadležnog tijela, kao referenca uzeti točka „R” koju je naveo proizvođač.

(2) Kut kosine, razlika visine postavljanja sjedala, tekstura površine itd.

Dodatak 1.

OPIS TRODIMENZIONALNE NAPRAVE ZA TOČKU „H” (1)

(Naprava 3-D H)

1. LEĐNA I SJEDNA PLOHA

Leđna i sjedna ploha izrađene su od armirane plastike i metala; one predstavljaju ljudski trup i bedra te su okretno spojene u točki „H”. Kutomjer je pričvršćen za sondu okretnu u točki „H” za mjerenje stvarnog kuta trupa. Namjestiva bedrena šipka pričvršćena na sjednu plohu, predstavlja središnju crtu bedara i služi kao osnovna crta kutomjera za kut kuka.

2. ELEMENTI TIJELA I NOGU

Donji dijelovi nogu povezani su sa sklopom sjedne plohe na T-polugi koja spaja koljena i koja je bočni produžetak namjestive bedrene poluge. Na donjem dijelu nogu ugrađeni su kutomjeri za mjerenje kutova koljena. Sklopovi cipela i stopala umjereni su za mjerenje kuta stopala. Za poravnavanje naprave u prostoru upotrebljavaju se dvije libele. Utezi za dijelove tijela nalaze se u odgovarajućim težištima, kako bi nastalo utiskivanje sjedala koje odgovara muškarcu težine 76 kg. Treba provjeriti pokretljivost svih spojeva naprave 3-D H pri čemu ne smije nastati mjerljivo trenje.

Naprava odgovara onoj opisanoj u normi ISO 6549-1980

(1) Za detalje konstrukcije naprave 3-D H obratiti se na Society of Automotive Engineers (SAE), 400 Commonwealth Drive, Warrendale, Pennsylvania 15096, United States of America.

Dodatak 2.

TRODIMENZIONALNI REFERENTNI SUSTAV

1. Trodimenzionalni referentni sustav određen je trima pravokutnim ravninama, kako ih je odredio proizvođač vozila (vidjeti sliku) (1).

2. Pri mjerenju vozilo se postavi na podlogu tako da koordinate ishodišnih oznaka odgovaraju vrijednostima koje je naveo proizvođač.

3. Koordinate točke „R” i „H” točke određene su u odnosu na ishodišne oznake koje je odredio proizvođač vozila.

(1) Referentni sustavr odgovara normi ISO 4130, 1978.

Dodatak 3.

REFERENTNI PODACI ZA SJEDEĆA MJESTA

1. KODIRANJE REFERENTNIH PODATAKA

Referentni se podaci navode uzastopno za svako sjedeće mjesto. Sjedeća mjesta označavaju se dvoznamenkastom oznakom. Na prvom je mjestu arapski broj i označava red sjedala, počevši od prednje prema stražnjoj strani vozila. Na drugom je mjestu veliko tiskano slovo koje označava položaj sjedala u redu, gledano u smjeru vožnje prema naprijed; koriste se sljedeća slova:

L	=	lijevo
C	=	sredina
R	=	desno

2. OPIS POSTAVLJANJA VOZILA ZA MJERENJA

2.1. Koordinate ishodišnih oznaka

X …

Y …

Z …

3. POPIS REFERENTNIH PODATAKA

3.1. Sjedeće mjesto: …

3.1.1. Koordinate točke „R”

X …

Y …

Z …

3.1.2. Konstrukcijski određen kut trupa; …

3.1.3. Specifikacije za namještanje sjedala (1)

vodoravno: …

okomito: …

kutno: …

kut trupa: …

Napomena: Navesti podatke za sljedeća sjedeća mjesta u točki 3.2., 3.3. itd.

(1) Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG 4.

ODREĐIVANJE VISINE I ŠIRINE NASLONA ZA GLAVU

PRILOG 5.

POJEDINOSTI O CRTEŽIMA I MJERENJIMA OBAVLJENIMA TIJEKOM ISPITIVANJA

PRILOG 6.

POSTUPAK ISPITIVANJA ZA PROVJERU RASIPANJA ENERGIJE

1. UGRADBA, ISPITNA NAPRAVA, ZAPISNI UREĐAJI I POSTUPAK

1.1. Ugradba

Naslon za glavu prekriven materijalom koji rasipa energiju, postavlja se i ispituje na sjedalu ili dijelu strukture vozila na koji je ugrađen. Dio strukture čvrsto je pričvršćen na ispitni uređaj da bi ostao nepomičan kod primjene udarca, a osnova na koju se postavlja, ako nema posebnih specifikacija za koje postoje razlozi, treba biti u približno vodoravnom položaju. Naslon sjedala, ako se može namještati, učvršćuje se kako je određeno u stavku 7.2.2. ovog Pravilnika.

Naslon za glavu se pričvršćuje na naslon sjedala, kako je predviđeno u vozilu. Kad je naslon za glavu zaseban, on se pričvršćuje za dio strukture vozila za koji je obično pričvršćen.

Ako se naslon za glavu može namještati, on se postavlja u najnepovoljniji položaj koji dopušta naprava za namještanje.

1.2. Ispitna naprava

1.2.1. Ovu napravu čini njihalo čija je osovina njihanja uležištena kugličnim ležajevima i čija reducirana masa (1) u središtu udarca iznosi 6,8 kg. Donji se kraj njihala sastoji od krutog modela glave promjera 165 mm, čije je središte identično središtu udarca njihala.

1.2.2. Model glave opremljen je dvama akcelerometrima i napravom za mjerenje brzine, koji mogu mjeriti vrijednosti u smjeru udarca.

1.3. Mjerni uređaji

Mjerni uređaji koji se koriste moraju biti takvi da se mjerenja mogu provesti sa sljedećim stupnjevima točnosti:

1.3.1. Ubrzanje:

točnost = ± 5 % od stvarne vrijednosti

frekvencijski razred mjernog lanca: CFC 600 koji odgovara značajkama međunarodne norme ISO 6487 (1987)

poprečna osjetljivost ≤ 5 % najniže točke ljestvice.

1.3.2. Brzina:

točnost = ± 2,5 % od stvarne vrijednosti;

osjetljivost = 0,5 km/h

1.3.3. Zapisivanje vremena

Uređaji moraju omogućiti zapisivanje djelovanja tijekom njegova trajanja i mogućnost očitanja zapisanih vrijednosti s točnošću od jedne tisućinke sekunde:

početak udarca u trenutku prvog dodira između modela glave i uzorka koji se ispituje navodi se u zapisima koji se upotrebljavaju za analizu ispitivanja.

1.4. Ispitni postupak

1.4.1. Kod naslona za glavu koji su ugrađeni i namješteni kako je navedeno u stavku 1.1. ovog Priloga, udarac se izvodi na točkama koje odabire ispitni laboratorij u području udarca kako je određeno u stavku 6.1. ovog Pravilnika, a po mogućnosti i izvan područja udarca kako je određeno u stavku 6.2 ovog Pravilnika na površinama koje imaju polumjer zakrivljenosti manji od 5 mm.

1.4.1.1. Na stražnjoj površini smjer udarca je odostraga prema naprijed u uzdužnoj ravnini pod kutom od 45° na vertikalu.

1.4.1.2. Za prednju površinu smjer udarca sprijeda prema natrag mora biti vodoravan u uzdužnoj ravnini.

1.4.1.3. Prednja odnosno stražnja područja omeđena su vodoravnom ravninom koja je tangencijalna na vrh naslona za glavu kako je određeno u stavku 7.2. ovog Pravilnika.

1.4.2. Model glave udara ispitni uzorak brzinom od 24,1 km/h; ova se brzina postiže smo pomoću energije impulsa ili korištenjem dodatne pogonske naprave.

2. REZULTATI

U ispitivanjima obavljanim prema gore opisanom postupku, usporenje modela glave ne smije prekoračiti 80 g u neprekidnom trajanju duljem od tri milisekunde. Stupanj usporenja određuje se kao srednja vrijednost očitanja sa zapisa dvaju decelerometara.

3. ISTOVRIJEDNI POSTUPCI

3.1. Istovrijedni postupci ispitivanja dopušteni su pod uvjetom da se mogu postići rezultati iz stavka 2. gore, posebno, dijelovi ispitne naprave mogu biti drukčije okrenuti ako se poštuju određeni kutovi između naslona za glavu i smjera udarca.

3.2. Za dokazivanje istovrijednosti neke metode, osim one koja je opisana u stavku 1., odgovorna je osoba koja upotrebljava takvu metodu.

(1) Odnos reducirane mase „mr” njihala i ukupne mase „m” njihala na razmaku „a” između središta udarca i osi okretanja te na razmaku „l” između težišta i osi okretanja izražen je jednadžbom: mr = m (l/a).

PRILOG 7.

ODREĐIVANJE DIMENZIJA OTVORA „A” NASLONA ZA GLAVU

(vidjeti točke 6.6.2 i 6.6.3 ovog Pravilnika)

Presjek A - A

Napomena: Presjek A-A treba napraviti u točki područja otvora koja dopušta najveće ulaženje kugle bez primjene bilo kakvog opterećenja.

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

42005X1216(02)

L 330/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2005.

Pravilnik br. 26 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na njihove vanjske izbočine

1. PODRUČJE PRIMJENE I NAMJENA

1.1. Ovaj se Pravilnik primjenjuje na vanjske izbočine vozila kategorije M1 (1). Ne primjenjuje se na vanjske retrovizore niti na kuku za vuču.

1.2. Namjena je ovog Pravilnika smanjiti opasnost ili ozbiljnost tjelesnih povreda osoba koje pri sudaru udari ili okrzne vozilo. Isti vrijedi za vozila u mirovanju i u vožnji.

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1. „homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine.

2.2. „tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su oblik ili materijali od kojih je izrađena vanjska površina.

2.3. „vanjska površina” znači vanjski dijelovi vozila, uključujući pokrov motora, pokrov prtljažnika, vrata, blatobrane, krov, svjetlosne i signalne naprave i vidljive dijelove pojačanja.

2.4. „podna crta” znači krivulja koja se utvrđuje kako slijedi:

stožac s uspravnom osi neodređene visine s polukutom od 30°, postupno se pomiče oko opterećenog vozila tako da stalno i što niže dodiruje vanjsku površinu vozila. Podna crta je krivulja koja spaja te dodirne točke. Pri određivanju podne crte ne uzimaju se u obzir priključci dizalice, ispušne cijevi ili kotači. Otvori u području kotača nadomještaju se zamišljenom površinom koja se uklapa u susjednu vanjsku površinu. Pri određivanju podne crte u obzir se uzimaju branici na oba kraja vozila. Podna se crta ovisno o određenom vozilu može pojaviti na rubu presjeka branika ili na dijelu oplate karoserije ispod branika. Ako istodobno postoje dvije ili više dodirnih točaka, za određivanje podne crte u obzir se uzima niža dodirna točka.

2.5. „polumjer zakrivljenosti” znači polumjer luka kružnice koja najbliže odgovara okruglom obliku dotičnog sastavnog dijela.

2.6. „opterećeno vozilo” znači vozilo opterećeno do najveće tehnički dopuštene mase. Vozila opremljena hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili napravom za automatsko namještanje visine u odnosu na opterećenje, ispituju se u najnepovoljnijim uobičajenim uvjetima vožnje koje je odredio proizvođač.

2.7. „krajnji vanjski rub” vozila znači, s obzirom na bočne strane vozila, ravnina koja je usporedna sa srednjom uzdužnom ravninom vozila i dodiruje vanjski bočni rub vozila te, s obzirom na prednje i stražnje krajeve, okomita poprečna ravnina vozila koja dodiruje njegove prednje i stražnje krajeve, pri čemu se ne uzimaju u obzir izbočine:

2.7.1. na gumama blizu dodirnih točaka s tlom i priključcima za mjerenje tlaka.

2.7.2. na napravama protiv blokiranja kočnica koje se mogu ugraditi na kotače;

2.7.3. na retrovizorima;

2.7.4. na bočnim pokazivačima smjera, gabaritnim svjetlima, prednjim i stražnjim pozicijskim svjetlima i parkirnim svjetlima;

2.7.5. na dijelovima ugrađenim na branike, vučnim napravama i ispušnim cijevima s obzirom na prednji i stražnji dio vozila;

2.8. „veličina izbočine” na dijelu koji je ugrađen na stijenku vozila znači mjere koje se određuju postupkom iz stavka 2. Priloga 3. ovom Pravilniku.

2.9. „osnovna crta stijenke” znači crta koja prolazi kroz dvije točke koje su određene položajem središta kugle u trenutku prvog i zadnjeg dodira površine kugle sa stršećim dijelom tijekom postupka mjerenja iz stavka 2.2. Priloga 3. ovom Pravilniku.

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1. Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine.

3.1.1. Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine podnosi proizvođač vozila ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.1.2. Zahtjevu se u tri primjerka prilažu:

3.1.2.1. fotografije prednjeg, zadnjeg i bočnih dijelova vozila koje su snimljene pod kutom od 30° do 45° u odnosu na uspravnu uzdužnu središnju ravninu vozila;

3.1.2.2. crteži s mjerama branika i prema potrebi:

3.1.2.3. crteži pojedinih vanjskih izbočina, i ako je potrebno, crteži pojedinih dijelova vanjske površine iz stavka 6.9.1.

3.1.3. Uzorak tipa vozila koje se treba homologirati, dostavlja se tehničkoj službi nadležnoj za provođenje homologacijskih ispitivanja. Na zahtjev odnosne tehničke službe također se dostavljaju određeni dijelovi i uzorci korištenih materijala.

3.2. Zahtjev za homologaciju tipa s obzirom na nosač prtljage, nosače skija ili antene radijskih prijamnika ili radijskih odašiljača koji se smatraju zasebnim tehničkim jedinicama

3.2.1. Zahtjev za homologaciju tipa s obzirom na nosače prtljage, nosače skija ili antene radijskih prijamnika ili radijskih odašiljača koji se smatraju zasebnim tehničkim jedinicama podnosi proizvođač vozila ili proizvođač takve zasebne tehničke jedinice, odnosno njihov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2.2. Za svaki tip naprave iz stavka 3.2.1. zahtjevu se prilažu:

3.2.2.1. tri preslike dokumenata s tehničkim značajkama zasebne tehničke jedinice i uputama za ugradbu koje se prilažu uz svaku prodanu zasebnu tehničku jedinicu;

3.2.2.2. uzorak tipa zasebne tehničke jedinice. Ako nadležno tijelo to smatra potrebnim, može se zatražiti dodatni uzorak.

4. HOMOLOGACIJA

4.1. Homologacija tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine

4.1.1. Ako tip vozila za koje se zahtijeva homologacija u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava zahtjeve iz stavaka 5. i 6. u nastavku, homologacija tog tipa vozila se izdaje.

4.1.2. Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 02 što odgovara nizu izmjena 02 koje su stupile na snagu 13. prosinca 1996.) naznačuju niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

4.1.3. Obavijest o izdavanju, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje jednog tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom, dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.1.4. Na svako se vozilo koje odgovara tipu vozila koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom na istaknutom i pristupačnom mjestu koje je naznačeno na homologacijskom obrascu postavlja međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.1.4.1. kruga u koji je upisano slovo „E” iza kojega slijedi brojčana oznaka države koja je odobrila homologaciju;

4.1.4.2. broja ovog Pravilnika iza kojega slijedi slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga koji se propisuje stavkom 4.1.4.1.

4.1.5. Ako vozilo u državi koja je izdala homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom odgovara tipu vozila koji je homologiran u skladu s jednim ili više pravilnika koje se prilažu Sporazumu, nije potrebno ponavljati oznaku iz stavka 4.1.4.1.; u tom se slučaju u okomite stupce desno od oznake iz stavka 4.1.4.1. stavljaju dodatni brojevi i oznake svih pravilnika u skladu s kojima je homologacija izdana u državi koja je izdala homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom.

4.1.6. Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.1.7. Homologacijska se oznaka postavlja uz ili na pločicu s podacima o vozilu koju postavlja proizvođač.

4.1.8. U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri izgleda homologacijskih oznaka.

4.1.9. Prije izdavanja homologacije, nadležno tijelo provjerava postoje li zadovoljavajući dogovori za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.

4.2. Homologacija s obzirom na nosače prtljage, nosače skija ili antene radijskih prijamnika ili radijskih odašiljača koji se smatraju zasebnim tehničkim jedinicama

4.2.1. Ako tip zasebne tehničke jedinice za koju je zatražena homologacija u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava zahtjeve iz stavaka 6.16., 6.17. i 6.18. u nastavku, homologacija se za taj tip zasebne tehničke jedinice odobrava.

4.2.2. Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 02 što odgovara nizu izmjena 02 koje su stupile na snagu 13. prosinca 1996.) naznačuju niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugoj zasebnoj tehničkoj jedinici.

4.2.3. Obavijest o izdavanju, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije odnosno o konačnoj obustavi proizvodnje jednog tipa zasebne tehničke jedinice u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu s izjavom koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.2.4. Na svaku zasebnu tehničku napravu koja odgovara tipu homologiranom u skladu s ovim Pravilnikom, na istaknutom i lako dostupnom mjestu koje je naznačeno na homologacijskom obrascu, postavlja se međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.2.4.1. kruga u koji je upisano slovo „E” iza kojeg slijedi brojčana oznaka države koja je odobrila homologaciju (2);

4.2.4.2. broja ovog Pravilnika iza kojega slijedi slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga koji se propisuje stavkom 4.1.4.1.

4.2.5. Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.2.6. Homologacijska se oznaka postavlja uz ili na pločicu s podacima o vozilu koju postavlja proizvođač.

4.2.7. U Prilogu 2. ovom Pravilniku navode se primjeri izgleda homologacijskih oznaka.

4.2.8. Prije izdavanja homologacije, nadležno tijelo provjerava postoje li zadovoljavajući dogovori za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.

5. OPĆI ZAHTJEVI

5.1. Odredbe iz ovog Pravilnika ne primjenjuju se na dijelove vanjske površine koji se na opterećenom vozilu sa zatvorenim vratima, prozorima, pokrovima itd. nalaze:

5.1.1. na visini većoj od 2 m, ili

5.1.2. ispod podne crte, ili

5.1.3. su smješteni tako da se u stanju mirovanja i u vožnji ne mogu dotaknuti kuglom promjera 100 mm.

5.2. Na vanjskoj površini vozila ne smije biti šiljastih ili oštrih dijelova koji strše prema van niti izbočina koje bi svojim oblikom, veličinom, usmjerenjem ili tvrdoćom mogle povećati opasnost od ili težinu tjelesne povrede osobe koju u slučaju sudara udari ili okrzne vanjska površina vozila.

5.3. Na vanjskoj površini vozila ne smije biti dijelova koji strše prema van i koji bi mogli okrznuti pješake, bicikliste ili motocikliste.

5.4. Polumjer zakrivljenosti niti jednog dijela vanjske površine koji strši ne smije biti manji od 2,5 mm. Navedeni se zahtjev ne primjenjuje na dijelove vanjske površine s izbočenjem manjim od 5 mm, ali rubovi takvih dijelova usmjereni prema van moraju biti zaobljeni, osim ako su izbočine tih dijelova manje od 1,5 mm.

5.5. Izbočeni dijelovi vanjske površine izrađeni od materijala tvrdoće najviše 60 po Shoru A, mogu imati polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm.

Mjerenje tvrdoće se obavlja kao da je sastavni dio ugrađen na vozilu. Ako se mjerenje tvrdoće ne može obaviti u skladu s postupkom Shore A, za procjenu se koriste usporediva mjerenja.

5.6. Odredbe stavaka 5.1. do 5.5. primjenjuju se zajedno s posebnim zahtjevima iz stavka 6., osim gdje se u navedenim posebnim zahtjevima izričito utvrđuje drukčije.

6. POSEBNI ZAHTJEVI

6.1. Ukrasi

6.1.1. Dodani ukrasi koji su iznad svog oslonca izbočeni za preko 10 mm, uvlače se, odvajaju ili savijaju kada sila od 10 daN koja djeluje na njihovu najistaknutiju točku u bilo kojem smjeru u ravnini koja je približno usporedna s površinom na kojoj su ugrađeni. Navedene se odredbe ne primjenjuju na ukrase na rešetkama hladnjaka, na koje se primjenjuju isključivo opći zahtjevi iz stavka 5. Za primjenu sile 10 daN koristi se čekić plosnatog čela promjera od najviše 50 mm. Ako to nije moguće, primjenjuje se postupak s istovrijednim učinkom. Kada se ukrasi uvuku, odvoje ili saviju, preostale izbočine ne smiju stršiti više od 10 mm. U svakom slučaju navedene izbočine moraju biti u skladu s odredbama stavka 5.2. Ako je ukras ugrađen na podlozi, ta se podloga smatra dijelom ukrasa, a ne dijelom nosive površine.

6.1.2. Zahtjevi iz stavka 6.1.1. ne primjenjuju se na zaštitne vrpce ili obloge na vanjskoj površini; međutim, iste moraju biti čvrsto učvršćene na vozilo.

6.2. Glavna svjetla

6.2.1. Na glavnim svjetlima su dopušteni izbočeni rubovi i okviri pod uvjetom da njihove izbočine, mjerene u odnosu na vanjsku prozirnu površinu glavnog svjetla, ne budu veće od 30 mm, a njihov polumjer zakrivljenosti bude najmanje 2,5 mm. Ako je glavno svjetlo ugrađeno iza dodatne prozirne površine, izbočenje se mjeri od krajnje vanjske prozirne površine. Mjerenje izbočina obavlja se u skladu s postupkom iz stavka 3. Priloga 3. ovom Pravilniku.

6.2.2. Glavna svjetla koja se uvlače moraju biti u skladu s odredbama iz stavka 6.2.1. u izvučenom i uvučenom položaju.

6.2.3. Odredbe stavka 6.2.1. ne primjenjuju se na glavna svjetla koja su uvučena u karoseriju ili natkrivena dijelovima karoserije, ako ona ispunjavaju zahtjeve iz stavka 6.9.1.

6.3. Rešetke i razmaci

6.3.1. Zahtjevi iz stavka 5.4. ne primjenjuju se na razmake između fiksnih ili pokretnih elemenata, uključujući elemente rešetaka za ulaz ili izlaz zraka i rešetaka hladnjaka, pod uvjetom da udaljenost između susjednih elemenata nije veća od 40 mm, a te rešetke i razmaci imaju svoju funkciju. Za razmake između 40 mm i 25 mm, polumjer zakrivljenosti iznosi najmanje 1 mm. Međutim, ako je udaljenost između susjednih elemenata jednaka ili manja od 25 mm, polumjeri zakrivljenosti vanjskih površinskih elemenata nisu manji od 0,5 mm. Udaljenost između dva susjedna elementa rešetaka i razmaka određuje se u skladu s postupkom iz stavka 4. Priloga 3. ovom Pravilniku.

6.3.2. Spoj prednje plohe s bočnim plohama svih elementa koji čine rešetku ili razmak mora biti zaobljen.

6.4. Brisači vjetrobranskog stakla

6.4.1. Brisači vjetrobranskog stakla postavljaju se tako da os brisača bude obložena zaštitnim kućištem polumjera zakrivljenosti koji udovoljava zahtjevima iz stavka 5.4. i čija površina nije manja od 150 mm2. Kod zaobljenih poklopaca, površina izbočine iznosi najmanje 150 mm2 pri mjerenju na udaljenosti od najviše 6,5 mm od najviše izbočene točke. Navedeni se zahtjevi također primjenjuju na brisače stražnjeg stakla i brisače glavnih svjetala.

6.4.2. Stavak 5.4. ne primjenjuje se na metlice brisača ili njihove nosače. Ti dijelovi međutim trebaju biti izrađeni tako da nemaju oštre kutove šiljaste ili oštre dijelove.

6.5. Branici

6.5.1. Krajevi branika savijeni su prema unutra i okrenuti prema vanjskoj površini radi smanjenja opasnosti od zapletanja o njih. Smatra se da je navedeni zahtjev ispunjen ako je branik uvučen u karoseriju ili čini njezin sastavni dio, odnosno ako je kraj branika tako zakrivljen da ga se ne može dotaknuti kuglom promjera 100 mm te razmak između kraja branika i susjednih dijelova karoserije nije veći od 20 mm.

6.5.2. Ako se linija branika, koji odgovara okomitoj projekciji crte obrisa automobila, nalazi na tvrdoj površini, promjer zakrivljenosti te površine iznosi najmanje 5 mm na svim točkama koje su od crte obrisa udaljene za 200 mm prema unutra te polumjer zakrivljenosti u svim ostalim slučajevima iznosi najmanje 2,5 mm. Navedena se odredba primjenjuje na dio područja koji je od crte obrisa udaljen 20 mm prema unutra, i nalazi se između i ispred (ili iza kod stražnjeg branika) dodirnih točaka s crtom obrisa dvije okomite ravnine, koje s uzdužnom ravninom simetrije vozila tvore kut od 15° (vidjeti sliku 1.).

6.5.3. Zahtjev iz stavka 6.5.2. ne primjenjuje se na dijelove branika, dijelove na braniku ili na umetke na braniku s izbočinama manjim od 5 mm, s posebnim naglaskom na brtvene pokrove i sapnice brisača glavnih svjetala; međutim, kutovi tih ploha usmjereni prema van moraju biti zaobljeni, osim ako ti dijelovi strše manje od 1,5 mm.

6.6. Ručke, okovi i gumbi na vratima, prtljažni prostori i pokrovi motora; čepovi i poklopci na otvoru za punjenje spremnika za gorivo

6.6.1. Izbočine na ručkama vrata ili prtljažnika ne smiju prijeći 40 mm, a u svim drugim slučajevima izbočine ne smiju prijeći 30 mm.

6.6.2. Ako se ručke na bočnim vratima zakreću pri otvaranju ili zatvaranju, one moraju ispunjavati jedan od sljedećih zahtjeva:

6.6.2.1. kod ručki koje se zakreću usporedno s ravninom vrata, završetak ručke mora biti okrenut prema natrag. Završetak takvih ručki zakrenut je prema ravnini vrata i ugrađen u zaštitnu oblogu ili uvučen.

6.6.2.2. ručke koje se mogu pomicati u bilo kojem smjeru koji nije usporedan s ravninom vrata, u položaju zatvorenih vrata ugrađene su u zaštitnu oblogu ili su uvučene. Završetak ručke okrenut je prema natrag ili prema dolje.

Međutim, ručke koje ne ispunjavaju taj posljednji uvjet, mogu se prihvatiti ako:

(a)	imaju nezavisan mehanizam za vraćanje u prvobitni položaj;

(b)	u slučaju kvara povratnog mehanizma, ne strše više od 15 mm;

(c)	u takvom otvorenom položaju ispunjavaju odredbe stavka 5.4. i

(d)	njihova površina koja se mjeri na udaljenosti koja nije veća od 6,5 mm od najisturenije točke, nije manja od 150 mm2.

6.7. Kotači, matice kotača, pokrovi glavine kotača i naplaci kotača

6.7.1. Ne primjenjuju se zahtjevi iz stavka 5.4.

6.7.2. Kotači, matice kotača, pokrovi glavine kotača i naplaci kotača ne smiju imati šiljastih ili oštrih izbočina koje strše izvan vanjske površine obruča kotača. Krilne matice nisu dopuštene.

6.7.3. Kada se vozilo kreće pravocrtno, niti jedan dio kotača, osim guma, koji se nalazi izravno iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz os vrtnje kotača, ne strši iznad uspravne projekcije vanjske površine ili konstrukcije u vodoravnoj ravnini. Međutim, ako je to opravdano radi funkcionalnosti, naplaci kotača koji pokrivaju matice i glavine kotača mogu stršiti iznad uspravne projekcije vanjske površine ili konstrukcije pod uvjetom da polumjer zakrivljenosti površine izbočenog dijela nije manji od 30 mm i da je izbočina iznad uspravne projekcije vanjske površine ili konstrukcije manja od 30 mm.

6.8. Rubovi lima

6.8.1. Rubovi lima poput rubova odvodnih žljebova za vodu i vodilica pomičnih vrata, dopušteni su samo ako su savijeni prema natrag ili obloženi zaštitnom navlakom koja udovoljava zahtjevima iz ovog Pravilnika koji se na nju primjenjuju. Nezaštićen rub smatra se savinutim prema natrag ako je savijen prema natrag za približno 180° ili je savijen prema karoseriji tako da ga ne može dotaknuti kugla promjera 100 mm.

6.9. Oplata karoserije

6.9.1. Polumjer zakrivljenosti pregiba u oplati karoserije može biti manji od 2,5 mm pod uvjetom da nije manji od jedne desetine visine izbočine „H” koja se mjeri u skladu s postupkom opisanim u stavku 1. Priloga 3.

6.10. Bočni skretači za zrak ili kišu

6.10.1. Rubovi bočnih skretača koji se mogu usmjeriti prema van, imaju polumjer zaobljenja najmanje 1 mm.

6.11. Priključci za dizalicu i ispušne cijevi

6.11.1. Priključci za dizalicu i ispušnu cijev/ispušne cijevi ne strše više od 10 mm iznad uspravne projekcije podne crte koja leži okomito iznad njih. Kao izuzetak od ovog zahtjeva, ispušna cijev može stršiti više od 10 mm iznad uspravne projekcije podne crte ako završava zaobljenim rubovima i polumjer zakrivljenosti je najmanje 2,5 mm.

6.12. Ulazni i izlazni otvori za zrak

6.12.1. Ulazni i izlazni otvori za zrak udovoljavaju zahtjevima iz stavaka 5.2., 5.3. i 5.4. u svim položajima u kojima se upotrebljavaju.

6.13. Krov

6.13.1. Otvori na krovu se razmatraju samo u zatvorenom položaju.

6.13.2. Kabrioleti se ispituju s podignutim i spuštenim krovom.

6.13.2.1. Kada je krov spušten, vozilo se ne ispituje unutar zamišljene površine koju tvori krov u podignutom položaju.

6.13.2.2. Ako je pokrov spojnog zgloba krova pri spuštenom krovu dio standardne opreme, vozilo se ispituje s namještenim pokrovom.

6.14. Prozori

6.14.1. Prozori koji se otvaraju prema van u odnosu na vanjsku površinu vozila, u skladu su sa sljedećim odredbama u svim radnim položajima:

6.14.1.1. niti jedan izloženi rub prozora nije okrenut prema naprijed;

6.14.1.2. niti jedan dio prozora ne strši preko krajnjeg vanjskog ruba vozila.

6.15. Nosači registarskih pločica

6.15.1. Nosači koje je proizvođač vozila predvidio za registarske pločice u skladu su sa zahtjevima iz stavka 5.4. ovog Pravilnika ako ih se može dotaknuti kuglom promjera 100 mm kad je registarska pločica ugrađena u skladu s uputama proizvođača vozila.

6.16. Nosači za prtljagu i nosači za skije

6.16.1. Nosači za prtljagu i nosači za skije ugrađeni su na vozilo tako da postoji sigurno zapiranje najmanje u jednom smjeru te da su vodoravne, uzdužne i poprečne sile koje se mogu prenijeti barem jednake uspravnoj nosivosti nosača koju je propisao proizvođač. Za ispitivanje nosača za prtljagu ili nosača za skije koji je ugrađen na vozilo prema uputama proizvođača, ispitno se opterećenje ne primjenjuje u samo jednoj točki.

6.16.2. Površine koje se nakon ugradbe nosača za prtljagu ili skije mogu dotaknuti kuglom promjera 165 mm nemaju dijelova čiji je polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm, osim ako se mogu primijeniti odredbe stavka 6.3.

6.16.3. Elementi za pričvršćivanje poput vijaka koji se stežu ili popuštaju bez alata, ne strše više od 40 mm iznad površina iz točke 6.16.2.; veličina izbočine određuje se u skladu s postupkom opisanim u stavku 2. Priloga 3, ali se u svim slučajevima u kojima se primjenjuje postupak iz stavka 2.2. tog Priloga koristi kugla promjera 165 mm.

6.17. Antene radijskih prijamnika i radijskih odašiljača

6.17.1. Antene radijskih prijamnika i radijskih odašiljača ugrađene su na vozilo tako da je njihov slobodni kraj u svakom radnom položaju koji je odredio proizvođač, manje od 2 m udaljen od površine ceste, unutar područja omeđenog uspravnim ravninama, koje su 10 cm uvučene od krajnjeg vanjskog ruba vozila, kako se propisuje stavkom 2.7.

6.17.2. Povrh toga, antene su ugrađene na vozilo i prema potrebi su njihovi slobodni krajevi ograničeni tako da niti jedan dio antene na strši iznad krajnjeg vanjskog ruba vozila, kako se propisuje stavkom 2.7.

6.17.3. Antenske šipke mogu imati polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm. Međutim, slobodni krajevi opremljeni su čvrstim kapicama čiji polumjer zakrivljenosti nije manji od 2,5 mm.

6.17.4. Podnožja antena ne strše iz površine više od 30 mm kada se utvrđuju u skladu s postupkom iz stavka 2. Priloga 3. Međutim, kod antena s pojačalima ugrađenim u postolje, ta podnožja mogu stršiti do 40 mm.

6.18. Upute za ugradbu

6.18.1. Nosači za prtljagu i nosači za skije te antene radijskih prijamnika i radijskih odašiljača, koji su homologirani kao zasebne tehničke jedinice, ne mogu se staviti u prodaju, prodati ili kupiti ako nemaju priloženu uputu za ugradbu. Upute za ugradbu sadrže dovoljno podataka za ugradbu homologiranih sastavnih dijelova na vozilo da zadovolje odgovarajuće odredbe stavaka 5. i 6. Posebno se mora prikazati pravilan položaj za uporabu sklopivih antena.

7. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

7.1. O svakoj se preinaci tipa vozila izvješćuje administrativno tijelo koje je homologiralo taj tip vozila. Navedeno tijelo može:

7.1.1. smatrati da obavljene preinake vjerojatno neće imati značajan negativni učinak; ili

7.1.2. od tehničke službe nadležne za provedbu ispitivanja zahtijevati novo izvješće o ispitivanju.

7.2. Potvrda o homologaciji s podacima o preinakama ili odbijanju homologacije dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom iz stavka 5.4.

7.3. Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije svakom takvom proširenju dodjeljuje serijski broj te o tome obavješćuje druge ugovorne stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

8. SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1. Vozilo (zasebna tehnička jedinica) koje je homologirano u skladu s ovim Pravilnikom proizvodi se tako da odgovara homologiranom tipu i ispunjava zahtjeve iz stavaka 5. i 6.

8.2. Radi provjere jesu li zahtjevi iz stavka 8.1. ispunjeni, obavlja se odgovarajući nadzor proizvodnje.

8.3. Nositelj homologacije posebno:

8.3.1. osigurava postojanje postupaka za učinkoviti nadzor kakvoće proizvoda;

8.3.2. ima pristup kontrolnoj opremi za provjeru sukladnosti svakog homologiranog tipa;

8.3.3. osigurava da se rezultati ispitivanja zapisuju te da su priloženi dokumenti dostupni tijekom razdoblja koje se određuje u skladu s upravnom službom;

8.3.4. analizira rezultate svih vrsta ispitivanja radi provjere i osiguravanja postojanosti značajki proizvoda s obzirom na dopušteno odstupanje u industrijskoj proizvodnji;

8.3.5. osigurava da se za svaki tip proizvoda obave najmanje ispitivanja iz Priloga 3. ovom Pravilniku;

8.3.6. osigurava da se za svaku seriju uzoraka odnosno predmeta ispitivanja za koje se dokaže odstupanje od odnosnog tipa ispitivanja, obavi još jedno uzorkovanje i ispitivanje. Poduzimaju se sve potrebne mjere za ponovno uspostavljanje sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

8.4. Nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti sukladnost metoda nadzora koje se primjenjuju na svaku proizvodnu jedinicu.

8.4.1. Pri svakom se pregledu inspektoru na uvid daje proizvodna i ispitna dokumentacija.

8.4.2. Inspektor može nasumično odabrati uzorke koji se ispituju u proizvođačevom laboratoriju. Najmanji se broj uzoraka može odrediti u skladu s rezultatima proizvođačeve vlastite provjere.

8.4.3. Ako razina kakvoće nije zadovoljavajuća ili je potrebno provjeriti valjanost ispitivanja iz stavka 8.4.2., inspektor odabire uzorke koji se šalju tehničkoj službi koja je obavila homologacijska ispitivanja.

8.4.4. Nadležno tijelo može obaviti bilo koje ispitivanje propisano ovim Pravilnikom.

8.4.5. Pregledi koje provodi nadležno tijelo u pravilu se obavljaju jednom godišnje. Ako se za vrijeme pregleda zabilježe negativni rezultati, nadležno tijelo osigurava poduzimanje svih potrebnih mjera za što bržu ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

9. SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1. Homologacija izdana za tip vozila u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 8.1.

9.2. Ako jedna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno izdala, o tomu bez odgode obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

10. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Obustavi li nositelj homologacije u potpunosti proizvodnju tipa koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, o tomu obavješćuje tijelo koje je izdalo homologaciju. Po primitku relevantnog priopćenja, navedeno tijelo obavješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

11. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI NADLEŽNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA TE ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik Tajništvu Ujedinjenih naroda dostavljaju nazive i adrese tehničkih službi nadležnih za provođenje homologacijskih ispitivanja te nadležnih tijela koja izdaju homologaciju i kojima se moraju poslati potvrde o izdavanju ili odbijanju odnosno povlačenju homologacije koja je izdana u drugim državama.

(1) Kako je određeno u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o izradi vozila (R.E.3) (dokument TRANS/SCI/WP29/78/Amend. 3).

(2) 1 za Njemačku, 2 za Francusku. 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Jugoslaviju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal i 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 do 36 prazno, 37 za Tursku, 38-39 (prazno), 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju njezine države članice koristeći odnosne oznake ECE-a), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju i 46 za Ukrajinu. Naknadni brojevi dodjeljuju se drugim državama kronološkim redoslijedom prema kojem iste ratificiraju ili pristupe Sporazumu o donošenju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili upotrijebiti na vozilu s kotačima i uvjete za uzajamno priznavanje izdane homologacije na temelju tih propisa, te tako dodijeljene brojeve glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

PRILOG 1.

IZJAVA

[Najveći format: A4 (210 × 297 mm)]

PRILOG 2.

PRIMJERI RJEŠENJA HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Uzorak A

(vidjeti stavke 4.1.4. i 4.2.4. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo pokazuje da je odnosni tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E4) u skladu s Pravilnikom br. 26 pod homologacijskim brojem 022439. Prve dvije znamenke homologacijskog broja označuju da je u trenutku izdavanja homologacije Pravilnik br. 26 uključivao niz izmjena 02.

Uzorak B

(vidjeti stavak 4.1.5. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo pokazuje da je odnosni tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E4) u skladu s Pravilnikom br. 26 i 24 (1). Prve dvije znamenke homologacijskog broja označuju da je na dan izdavanja homologacije Pravilnik br. 26 uključivao niz izmjena02, dok je Pravilnik br. 24 već uključivao niz izmjena 03.

(1) Drugi broj pravilnika naveden je kao primjer; ispravljeni koeficijent apsorpcije je 1,30 m-1.

PRILOG 3.

POSTUPCI ODREĐIVANJA VELIČINA IZBOČINA I RAZMAKA

1. POSTUPCI ODREĐIVANJA VISINE IZBOČINA NABORA U OPLATI KAROSERIJE

1.1. Visina H izbočine određuje se grafički pomoću kruga promjera 165 mm, pri čemu navedeni krug iznutra dodiruje vanjski obris vanjske površine na dijelu koji se ispituje.

1.2. H je najveća vrijednost udaljenosti koja se mjeri uzduž ravne crte koja prolazi središtem kruga promjera 165 mm između oboda toga kruga i vanjskog obrisa izbočine (vidjeti sliku 1.).

1.3. Ako se krugom promjera 100 mm ne može dotaknuti dio vanjskog obrisa vanjske površine na razmatranom presjeku, vanjski obris te površine smatra se obrisom koji oblikuje obod kruga promjera 100 mm između njegovih dodirnih točaka s vanjskim obrisom (vidjeti sliku 2.).

1.4. Proizvođač dostavlja crteže potrebnih presjeka kroz vanjsku površinu kako bi bilo moguće izmjeriti visinu prethodno navedenih izbočina.

2. POSTUPAK ODREĐIVANJA VELIČINA IZBOČINA NA DIJELU KOJI JE UGRAĐEN NA VANJSKOJ POVRŠINI

2.1. Veličina izbočine dijela koji je ugrađen na ispupčenu površinu može se odrediti izravno ili pomoću crteža odgovarajućeg presjeka tog dijela u položaju ugradbe.

2.2. Ako se veličina izbočine dijela koji je ugrađen na neispupčenu površinu ne može odrediti mjerenjem, određuje se iz najveće promjene udaljenosti središta kugle promjera 100 mm od osnovne crte oplate, kada se kugla pomiče tako da neprekidno dodiruje taj dio. Na slici 3. prikazuje se primjer primjene tog postupka.

3. POSTUPAK ODREĐIVANJA IZBOČINA NA RUBOVIMA I OBRUČIMA GLAVNIH SVJETALA

3.1. Izbočina na vanjskoj površini glavnog svjetla mjeri se vodoravno od dodirne točke kugle promjera 100 mm kako je prikazano na slici 4.

4. POSTUPAK ODREĐIVANJA VELIČINE RAZMAKA ILI PROSTORA IZMEĐU DIJELOVA REŠETKE

4.1. Veličina razmaka ili prostora između dijelova rešetke određuje se pomoću udaljenosti između dvije ravnine koje prolaze dodirnim točkama kugle i okomito na crtu koja povezuje te dodirne točke. Na slikama 5. i 6. prikazani su primjeri primjene tog postupka.

PRILOG 4.

IZJAVA

[Najveći format: A4 (210 × 297 mm)]

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

42005X1216(03)

L 330/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2005.

Pravilnik br. 28 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji zvučno upozornih uređaja i motornih vozila s obzirom na njihove zvučne signale

1. PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na:

1.1. zvučno upozorne uređaje (1) koji rade na jednosmjernu ili izmjeničnu struju, odnosno stlačeni zrak, a namijenjeni su ugradnji u motorna vozila kategorija L3 do 5, M i N, osim mopeda (kategorije L1 i L2) (2);

1.2. zvučne signale (3) motornih vozila osim motocikala.

I. ZVUČNO UPOZORNI UREĐAJI

2. DEFINICIJE

U smislu ovog Pravilnika, zvučno upozorni uređaji različitih „tipova” znači naprave koje se međusobno bitno razlikuju s obzirom na:

2.1. trgovački naziv ili oznaku;

2.2. načela djelovanja;

2.3. tip električnog napajanja (jednosmjerna ili izmjenična struja);

2.4. vanjski oblik kućišta;

2.5. oblik i dimenzije membrane/membrana;

2.6. oblik ili vrstu zvučnog izlaza/zvučnih izlaza;

2.7. nazivnu zvučnu frekvenciju ili nazivne zvučne frekvencije;

2.8. nazivni napon napajanja;

2.9. nazivni radni tlak za naprave koje se napajaju izravno iz vanjskog izvora komprimiranog zraka.

2.10. Zvučno upozorni uređaji namijenjeni su uglavnom:

2.10.1. motociklima snage manje ili jednake 7 kW (I. razred),

2.10.2. vozilima kategorija M i N i motociklima snage iznad 7 kW (II. razred)

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

Zahtjev za homologaciju tipa zvučno upozornog uređaja podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake, ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2. Zahtjevu se u tri primjerka prilažu:

3.2.1. opis tipa zvučno upozornog uređaja, s posebnim naglaskom na točke iz stavka 2.;

3.2.2. crtež koji između ostalog prikazuje poprečni presjek upozornog uređaja;

3.2.3. popis sastavnih dijelova korištenih u proizvodnji s odgovarajućim oznakama i naznakom uporabljenih materijala;

3.2.4. podroban crtež svih sastavnih dijelova korištenih u proizvodnji. Crteži prikazuju mjesto za homologacijski broj u odnosu na kružnicu homologacijske oznake.

3.3. Povrh toga, zahtjevu za homologaciju prilažu se dva uzorka tipa upozornog uređaja.

3.4. Prije izdavanja homologacije, nadležno tijelo provjerava postoje li zadovoljavajući dogovori za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.

4. OZNAKE

4.1. Uzorci zvučno upozornih uređaja za koje se zahtijeva homologacija nose proizvođačev trgovački naziv ili oznaku; ta oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.2. Na svakom se uzorku nalazi dovoljno prostora za homologacijsku oznaku; navedeni se prostor naznačuje na crtežu iz stavka 3.2.2.

5. HOMOLOGACIJA

5.1. Ako uzorci za koje se zahtijeva homologacija udovoljavaju odredbama stavaka 6. i 7. u nastavku, homologacija se za taj tip upozornog uređaja izdaje.

5.2. Svakom se homologiranomu tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00 za pravilnik u njegovom izvornom obliku) naznačuju niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu zvučno upozornog uređaja.

5.3. Isti se broj homologacije može dodijeliti tipovima zvučno upozornog uređaja koji se razlikuju samo po nazivnom naponu, nazivnoj frekvenciji ili nazivnim frekvencijama, odnosno za uređaje iz stavka 2.8. po nazivnom radnom tlaku.

5.4. Obavijest o izdavanju, odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije, odnosno o konačnoj obustavi proizvodnje jednog tipa zvučno upozornog uređaja u skladu s ovim Pravilnikom, dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji odgovara predlošku iz Priloga 1. Pravilniku, kojem se prilažu crteži zvučno upozornog uređaja (koje dostavlja podnositelj zahtjeva za homologaciju) u formatu koji nije veći od A4 (210 × 297 mm) odnosno crteži presavijeni na taj format u mjerilu 1:1.

5.5. Na svaki se zvučno upozorni uređaj, koji odgovara tipu koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, na lako dostupnom mjestu koje je naznačeno na homologacijskom obrascu, postavlja međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

5.5.1. kružnice u koju je upisano slovo „E”, iza kojega slijedi brojčana oznaka države koja je izdala homologaciju (4);

5.5.2. homologacijskog broja;

5.5.3. dodatne oznake u obliku broja s rimskim znamenkama koji označuje razred kojem zvučno upozorni uređaj pripada.

5.6. Homologacijska oznaka i dodatna oznaka moraju biti jasno čitljivi i neizbrisivi.

5.7. U odjeljku 1. Priloga 3. ovom Pravilniku navodi se primjer izgleda homologacijske oznake.

6. SPECIFIKACIJE

6.1. Opće specifikacije

6.1.1. Zvučno upozorni uređaj emitira neprekidan i jednoličan zvuk; njegov se zvučni spektar tijekom rada značajno ne mijenja.

Kod upozornih uređaja koji rade na izmjeničnu struju, navedeni se zahtjev primjenjuje samo pri stalnoj brzini generatora unutar raspona koji se utvrđuje u stavku 6.2.3.2.

6.1.2. Upozorni uređaj ima takve zvučne (spektralna raspodjela zvučne energije, razina zvučnog pritiska) i mehaničke značajke da u navedenom redoslijedu uspješno prolazi ispitivanja u nastavku.

6.2. Mjerenje zvučnih značajki

6.2.1. Upozorni se uređaj po mogućnosti ispituje u okruženju bez odjeka. Međutim, može se ispitati i u polugluhoj komori ili na otvorenom (5). U tom se slučaju poduzimaju mjere opreza za sprečavanje odbijanja zvuka od tla u mjernom području (primjerice, postavljanjem više zaslona za apsorpciju zvuka). Provjerava se da sferno odstupanje nije veće od 1 dB u polukrugu polumjera najmanje 5 m do najviše frekvencije koja se mjeri, posebno u smjeru mjerenja te u visini mjerne opreme i mikrofona.

Razina šuma okruženja je za najmanje 10 dB niža od mjerene razine zvučnoga tlaka.

Uređaj koji se ispituje i mikrofon nalaze se na jednakoj visini. Ta je visina između 1,15 i 1,25 m. Os najveće osjetljivosti mikrofona podudara se sa smjerom najviše razine zvuka naprave.

Mikrofon se namješta tako da je njegova membrana od izlazne ravnine zvuka iz naprave udaljena 2 ± 0,01 m. Kod naprava koje imaju nekoliko zvučnih izlaza, udaljenost se određuje u odnosu na ravninu zvučnog izlaza koji je najbliži mikrofonu.

6.2.2. Mjerenja zvučnog tlaka izvode se pomoću mjerača razine zvuka 1. razreda točnosti, u skladu sa specifikacijama Publikacije IEC-a br. 651, prvo izdanje (1979.). Sva se mjerenja izvode uz primjenu vremenske konstante „F”. Mjerenje skupne razine zvučnoga tlaka izvodi se pomoću ponderirajuće krivulje A. Spektar emitiranog zvuka mjeri se u skladu s Fourierovom transformacijom zvučnog signala. Mogu se uporabiti i filtri za trećinu oktave koji su u skladu sa specifikacijama Publikacije IEC-a br. 225, prvo izdanje (1966.):

u tom se slučaju razina zvučnog tlaka u srednjem frekvencijskom pojasu od 2 500 Hz određuje dodavanjem kvadrata srednjih vrijednosti zvučnih tlakova u srednjim frekvencijskim pojasevima od 2 000, 2 500 i 3 150 Hz na svakoj trećini oktave.

U svakom slučaju, samo se Fourierova metoda transformacije smatra referentnom metodom.

6.2.3. Zvučno upozorni uređaj napaja se strujom pri jednom od ispitnih napona:

6.2.3.1. u slučaju zvučno upozornih uređaja koji rade na jednosmjernu struju, pri naponu izmjerenom na priključku izvora električne energije od 13/12 nazivnog napona.

6.2.3.2. u slučaju zvučno upozornih uređaja koji rade na izmjeničnu struju, naprave se napajaju strujom preko električnog generatora tipa koji se u pravilu upotrebljava s tim tipom zvučno upozornog uređaja. Zvučne značajke zvučno upozornih uređaja zapisuju se za brzine električnoga generatora koje odgovaraju 50 %, 75 % i 100 % najveće moguće brzine navedene od strane proizvođača generatora za neprekidno djelovanje. Tijekom ovog ispitivanja, električni generator ne izlaže se nikakvom drugom električnom opterećenju. Ispitivanje izdržljivosti iz stavka 6.3. obavlja se pri brzini odabranoj s prethodnog popisa koju određuje proizvođač opreme.

6.2.4. Ako se za ispitivanje zvučno upozornog uređaja koji radi na istosmjernu struju uporabi izvor ispravljene struje, izmjenična komponenta napona izmjerenog na njegovim priključcima, kada upozorni uređaji rade, ne prelazi 0,1 volta između obje vršne vrijednosti.

6.2.5. Kod zvučno upozornih uređaja koji rade na jednosmjernu struju, otpor se spojnih kablova izražen u ohmima, uključujući priključke i kontakte, mora što više približiti vrijednosti od (0,10/12) × nazivni napon u voltima.

6.2.6. Upozorni se uređaj pomoću opreme koju odredi proizvođač čvrsto ugrađuje na nosač čija je masa najmanje deset puta veća od mase ispitivanog upozornog uređaja te nije manja od 30 kg. Povrh toga, treba osigurati da odbijanja zvuka na stranama nosača i njegove vlastite vibracije ne utječu značajno na rezultate ispitivanja.

6.2.7. Pod prethodno utvrđenim uvjetima, zvučni tlak ponderiran u skladu s krivuljom A ne smije prijeći sljedeće vrijednosti:

(a)	115 dB(A) za zvučno upozorne uređaje koji su načelno namijenjeni motociklima snage jednake ili manje od 7 kW;

(b)	118 dB(A) za zvučno upozorne uređaje koji su načelno namijenjeni vozilima kategorije M i N i motociklima snage iznad 7 kW.

6.2.7.1. Povrh toga, razina zvučnog tlaka u frekvencijskom pojasu od 1 800 do 3 550 Hz veća je od razine zvučnog tlaka bilo koje sastavnice pri frekvenciji iznad 3 550 Hz, i u svakom slučaju jednaka ili veća od:

(a)	95 dB(A) za zvučno upozorne uređaje koji su načelno namijenjeni motociklima snage jednake ili manje od 7 kW;

(b)	105 dB(A) za zvučno upozorne uređaje koji su načelno namijenjeni vozilima kategorije M i N te motociklima snage iznad 7 kW.

6.2.7.2. Zvučno upozorni uređaji koji ispunjavaju zvučne značajke iz stavka (b) mogu se upotrebljavati na vozilima iz stavka (a).

6.2.8. Prethodno navedene specifikacije također trebaju ispunjavati uređaji koji se podvrgavaju ispitivanju izdržljivosti iz stavka 6.3. u nastavku, pri čemu napon napajanja varira između 115 % i 95 % nazivnog napona za zvučno upozorne uređaje koji rade na istosmjernu struju, ili između 50 % i 100 % najveće brzine generatora koju navodi proizvođač za neprekidni rad zvučno upozornog uređaja koji radi na izmjeničnu struju.

6.2.9. Vremenska razlika između trenutka uključenja uređaja i trenutka kad razina zvuka postiže najmanju vrijednost koja se propisuje stavkom 6.2.7., ne prelazi 0,2 s kada se mjeri, pri temperaturi okoliša od 20 ± 5 °C. Navedena se odredba između ostalog primjenjuje na pneumatske i elektropneumatske upozorne uređaje.

6.2.10. Pneumatski i elektropneumatski upozorni uređaji moraju, pri radu pod uvjetima za napajanje električnom energijom koje određuje proizvođač, ispunjavati jednake zvučne zahtjeve koji se propisuju za električne zvučno upozorne uređaje.

6.3. Ispitivanje izdržljivosti

6.3.1. Zvučno upozorni uređaj napaja se strujom nazivnog napona i otpora spojnih kablova koji se propisuju stavcima od 6.2.3. do 6.2.5. te se uključuje:

10 000 puta za zvučno upozorne uređaje koji su načelno namijenjeni motociklima snage jednake ili manje od 7 kW;

50 000 puta za zvučno upozorne uređaje koji su načelno namijenjeni vozilima kategorije M i N te motociklima snage iznad 7 kW, svaki puta na jednu sekundu nakon čega slijedi razmak od četiri sekunde. Tijekom ispitivanja, zvučno upozorni uređaj ventilira se zračnom strujom brzine od približno 10 m/s.

6.3.2. Ako se ispitivanje izvodi u gluhoj komori, komora mora biti dovoljno velika da se osigura normalno širenje topline koju tijekom ispitivanja emitira upozorni uređaj.

6.3.3. Temperatura okoliša u prostoriji za ispitivanje iznosi između + 15 i + 30 °C.

6.3.4. Ako nakon polovice propisanog broja uključivanja, značajke u vezi s razinom zvuka nisu iste kao što su bile prije ispitivanja, zvučno upozorni uređaj može se podesiti. Nakon propisanog broja uključivanja te, po potrebi, dodatnog podešavanja, zvučno upozorni uređaj mora uspješno proći ispitivanje iz stavka 6.2.

6.3.5. Kod upozornih uređaja elektropneumatskog tipa, uređaj se nakon svakih 10 000 uključivanja može podmazati uljem koje je preporučio proizvođač.

7. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA ZVUČNO UPOZORNOG UREĐAJA

7.1. O svakoj se preinaci tipa zvučno upozornog uređaja izvješćuje nadležno tijelo koje je homologiralo tip zvučno upozornog uređaja naprave. Nadležno tijelo može:

7.1.1. smatrati da obavljene preinake vjerojatno neće imati značajan negativni učinak;

7.1.2. ili od tehničke službe nadležne za provedbu ispitivanja zahtijevati novo izvješće.

7.2. Potvrda o homologaciji s podacima o preinakama ili odbijanju homologacije, dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom iz stavka 5.4.

7.3. Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije, svakom obrascu za priopćavanje sastavljenom za takvo proširenje dodjeljuje serijski broj.

8. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci sukladnosti proizvodnje u skladu su s postupcima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/2. revizija) uz sljedeće uvjete:

8.1. homologirani zvučno upozorni uređaji u smislu ovog Pravilnika proizvode se tako da odgovaraju homologiranom tipu i udovoljavaju uvjetima iz stavka 6.

8.2. nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti postupke nadzora sukladnosti koji se primjenjuju u svim proizvodnim pogonima. Uobičajena učestalost navedenih provjera je jednom svake dvije godine.

8.3. Nositelj homologacije posebno:

8.3.1. osigurava postojanje postupaka za učinkovit nadzor kakvoće proizvoda,

8.3.2. ima pristup kontrolnoj opremi koja je potrebna za provjeru sukladnosti svakog homologiranog tipa,

8.3.3. osigurava bilježenje rezultata ispitivanja i dostupnost priloženih dokumenata tijekom razdoblja koje se određuje u skladu s upravnom službom,

8.3.4. analizira rezultate svih vrsta ispitivanja radi provjere i osiguravanja postojanosti značajki proizvoda, pri čemu se u obzir uzimaju odstupanja u industrijskoj proizvodnji,

8.3.5. osigurava provođenje dostatnog broja pregleda svih tipova zvučno upozornih uređaja radi osiguravanja sukladnosti svih zvučno upozornih uređaja u proizvodnji sa specifikacijama za zvučno upozorne uređaje za koje se zahtijeva homologacija tipa.

8.3.6. osigurava da se za svaku seriju uzoraka odnosno predmeta ispitivanja, za koje se dokaže odstupanje od odnosnog tipa ispitivanja, obavi još jedno uzorkovanje i dodatno ispitivanje. Poduzimaju se sve potrebne mjere za ponovnu uspostavu sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

8.4. Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa, može u bilo koje vrijeme provjeriti sukladnost postupaka nadzora koji se primjenjuju na sve proizvodne jedinice.

8.4.1. Pri svakom se pregledu inspektoru daje na uvid proizvodna i ispitna dokumentacija.

8.4.2. Inspektor može nasumično odabrati uzorke koji se ispituju u laboratoriju proizvođača. Najmanji se broj uzoraka može odrediti u skladu s rezultatima provjere koju obavlja sam proizvođač.

8.4.4. Nadležno tijelo može obaviti sva ispitivanja koja se propisuju ovim Pravilnikom.

8.4.5. Pregledi koje odobrava nadležno tijelo u pravilu se obavljaju jednom godišnje. Ako su rezultati pregleda negativni, nadležno tijelo osigurava poduzimanje svih potrebnih mjera za što bržu ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

9. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1. Homologacija izdana za tip zvučno upozornog uređaja u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 8.1. ili ako zvučno upozorni uređaj nije prošao provjere iz stavka 8.2.

9.2. Ako jedna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno izdala, o tomu bez odgode obavještava druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem preslike potvrde o homologaciji na kraju koje je uz potpis i datum velikim slovima napisano: „HOMOLOGACIJA POVUČENA”.

10. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Obustavi li nositelj homologacije koja je izdana u skladu s ovim Pravilnikom u potpunosti proizvodnju tipa zvučno upozornog uređaja, o tomu obavješćuje tijelo koje je homologaciju izdalo. Po primitku priopćenja, navedeno tijelo obavještava druge stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem preslike homologacijskog obrasca na kraju kojeg je uz potpis i datum velikim slovima napisano: „PROIZVODNJA OBUSTAVLJENA”

II. ZVUČNI SIGNALI NA MOTORNIM VOZILIMA

11. DEFINICIJE

U smislu ovog Pravilnika,

11.1. „homologacija motornog vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na njegov zvučni signal;

11.2. „tip vozila” znači vozila koja se od drugih vozila bitno ne razlikuju s obzirom na:

11.2.1. broj i tip/tipove upozornih uređaja koji su postavljeni na vozilo;

11.2.2. opremu koja se koristi za postavljanje upozornih uređaja na vozilo;

11.2.3. položaj upozornih uređaja na vozilu;

11.2.4. tvrdoću sastavnih dijelova konstrukcije na koju se ugrađuje jedan ili više upozornih uređaja;

11.2.5. oblik i materijale od kojih je izrađena karoserija na prednjem dijelu vozila, a koji bi mogli utjecati na razinu emitiranog zvuka jednog ili više upozornih uređaja te prouzročiti učinak prigušenja.

12. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

12.1. Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove zvučne signale, podnosi proizvođač vozila ili njegov propisno ovlašteni zastupnik;

12.2. Zahtjevu se u tri primjerka prilažu:

12.2.1. opis tipa vozila s obzirom na stavke iz stavka 11.2.;

12.2.2. popis sastavnih dijelova koji su neophodni za prepoznavanje jednog ili više upozornih uređaja koji se mogu ugraditi na vozilo;

12.2.3. crteži koji prikazuju položaj jednog ili više upozornih uređaja i njegove/njihove ugradnje na vozilo.

12.3. Uzorak tipa vozila za homologaciju dostavlja se tehničkoj službi koja je nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja.

13. HOMOLOGACIJA

13.1. Ako tip vozila za koji se zahtijeva homologacija u skladu s ovim Pravilnikom, ispunjava zahtjeve iz stavaka 14. i 15., izdaje se homologacija se za taj tip vozila.

13.2. Svakom se homologiranomu tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00 za pravilnik u njegovom izvornom obliku) naznačuju niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

13.3. Obavijest o izdavanju, odbijanju, proširenju ili povlačenju homologacije, odnosno o konačnoj obustavi proizvodnje jednog tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom, dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca koji odgovara predlošku iz Priloga 2. Pravilniku, uz koji se prilažu crteži (koje dostavlja podnositelj zahtjeva za homologaciju) u formatu koji nije veći od A4 (210 × 297 mm) ili crteži presavijeni na taj format u odgovarajućem mjerilu.

13.4. Na svakom se vozilu koje odgovara tipu vozila homologiranom u skladu s ovim Pravilnikom, na lako dostupnom mjestu koje je naznačeno na homologacijskom obrascu, postavlja međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

13.4.1. kružnice u koju je upisano slovo „E”, iza kojega slijedi brojčana oznaka države koja je dodijelila homologaciju (6);

13.4.2. broja ovog Pravilnika koji se nalazi desno od kružnice iz stavka 13.4.1.

13.5. Ako vozilo odgovara tipu vozila koje je homologirano u skladu s drugim pravilnikom/pravilnicima koji je/su priložen/priloženi Sporazumu, u državi koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom, oznaka iz stavka 13.4. ne ponavlja se; u tom se slučaju u okomite stupce na desnoj strani oznake iz stavka 13.4. stavljaju dodatni brojevi i oznake svih pravilnika u skladu s kojima je homologacija dodijeljena u državi koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom.

13.6. Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

13.7. Homologacijska se oznaka postavlja uz ili na pločicu s podacima o vozilu.

13.8. U odjeljku II. Priloga 3. ovom Pravilniku prikazan je primjer rješenja homologacijske oznake.

13.9. Prije izdavanja homologacije, nadležno tijelo provjerava postoje li zadovoljavajući dogovori za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.

14. SPECIFIKACIJE

Vozilo ispunjava sljedeće specifikacije:

14.1. Tip zvučno upozornog uređaja/zvučno upozornih uređaja (ili sustav) koji je/su postavljen/postavljeni na vozilo je tip koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom.

Zvučno upozorni uređaji II. razreda koji su homologirani u skladu s ovim Pravilnikom u njegovom izvornom obliku te stoga u homologacijskoj oznaci nemaju oznaku II., mogu se i dalje postavljati na tipove vozila za koje se zahtijeva homologacija u skladu s ovim Pravilnikom.

14.2. Ispitni napon odgovara naponu koji se propisuje stavkom 6.2.3. ovog Pravilnika.

14.3. Mjerenja zvučnoga tlaka obavljaju se u uvjetima iz stavka 6.2.2. ovog Pravilnika.

14.4. Razina zvučnog tlaka uređaja ponderiranog u skladu s krivuljom A, koja je postavljena na vozilo, mjeri se na udaljenosti od 7 m od prednjeg dijela vozila na otvorenom (7), pri čemu tlo mora biti što ravnije te, kad je riječ o napravama koje rade na istosmjernu struju, motor mora biti isključen.

14.5. Mikrofon mjerne naprave namješta se približno u sredinu uzdužne ravnine vozila.

14.6. Razina zvučnog tlaka pozadinske buke i vjetra mora biti za najmanje 10 dB (A) niža od zvuka koji se mjeri.

14.7. Najviša se razina zvučnoga tlaka traži od 0,5 do 1,5 m iznad tla.

14.8. Najviša razina zvučnoga tlaka (14.7.) ispitanog zvučnog signala, izmjerena pod uvjetima iz stavaka 14.2. do 14.7. najmanje je:

(a)	jednaka 83 dB(A) i ne prelazi 112 dB(A) za signale motocikala snage jednake ili manje od 7 kW;

(b)	jednaka 93 dB te iznosi najviše 12 dB(A) za signale vozila kategorija M i N (8) i motocikle snage iznad 7 kW.

15. PREINAKE I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

15.1. O svakoj se preinaci tipa vozila izvješćuje nadležno tijelo koje je homologiralo tip vozila. Navedeno tijelo tada može:

15.1.1. smatrati da obavljene preinake vjerojatno neće imati značajan negativni učinak te da vozilo u svakom slučaju još uvijek ispunjava zahtjeve; ili

15.1.2. od tehničke službe nadležne za provedbu ispitivanja zahtijevati novo izvješće o ispitivanju.

15.2. Obavijest o potvrdi homologacije s podacima o preinakama ili odbijanju homologacije, dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom iz stavka 13.3.

15.3. Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije svakom obrascu za proširenje dodjeljuje serijski broj.

16. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci sukladnosti proizvodnje u skladu su s postupcima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/2. revizija) uz sljedeće uvjete:

16.1. vozilo koje se homologira u skladu s ovim Pravilnikom proizvodi se tako da odgovara odobrenom tipu i ispunjava uvjete iz stavka 14.

16.2. nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti postupke nadzora sukladnosti koji se primjenjuju u svim proizvodnim pogonima. Uobičajena učestalost navedenih provjera je jednom u dvije godine.

16.3. nositelj homologacije posebno:

16.3.1. osigurava postojanje postupaka za učinkoviti nadzor kakvoće vozila za sve vidove koji su bitni za sukladnost sa zahtjevima iz stavka 14.,

16.3.2. osigurava provođenje dostatnog broja pregleda svih tipova zvučno upozornih uređaja s obzirom na broj i tip zvučno upozornog uređaja, kako bi osigurao sukladnost svih zvučno upozornih uređaja u proizvodnji sa specifikacijama zvučno upozornih uređaja za koje se zahtijeva homologacija tipa.

16.3.3. osigurava poduzimanje svih potrebnih mjera za ponovnu uspostavu sukladnosti odgovarajuće proizvodnje ako se pregledima obavljenim u skladu sa stavkom 16.3.2. dokaže odstupanje jednog ili više vozila od zahtjeva iz stavka 14.,

16.4. nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti postupke nadzora sukladnosti koji se koriste u svim proizvodnim jedinicama. Navedeno tijelo također može obaviti nasumične preglede serijski proizvedenih vozila s obzirom na zahtjeve iz stavka 14.

16.5. ako rezultati provjera i pregleda u skladu sa stavkom 16.4. nisu zadovoljavajući, nadležno tijelo osigurava poduzimanje svih potrebnih mjera za što bržu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

17. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

17.1. Homologacija koja je izdana za tip vozila u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 16.1. ili vozilo nije prošlo preglede iz stavka 16.2.

17.2. Ako jedna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno izdala, o tomu bez odgode obavještava druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem preslike homologacijskog obrasca na kraju kojeg je uz potpis i datum velikim slovima napisano: „HOMOLOGACIJA POVUČENA”.

18. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA NADLEŽNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA TE NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik Tajništvu Ujedinjenih naroda dostavljaju nazive i adrese tehničkih službi nadležnih za provođenje homologacijskih ispitivanja te administrativnih službi koje izdaju homologaciju i kojima se moraju poslati potvrde o homologaciji, odbijanju ili povlačenju homologacije, koje su izdane u drugim državama.

(1) Zvučnom signalnom napravom smatra se naprava s nekoliko zvučnih izlaza i jednim izvorom energije.

(2) Kako je utvrđeno u Konsolidiranoj rezoluciji (R.E. 3).

(3) Zvučna signalna naprava koju čini nekoliko pojedinačnih jedinica koje emitiraju zvučni signal i koje se uključuju istodobno pomoću jedne funkcije, smatra se zvučnim signalnim sustavom.

(4) 1 za Njemačku, 2 za Francusku. 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Jugoslaviju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 do 36 (prazno), 37 za Tursku, 38 do 39 (prazno), 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju njezine države članice koristeći odnosne oznake ECE-a), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu i 47 za Južnu Afriku. Naknadni brojevi dodjeljuju se drugim državama u kronološkom redu u kojem iste ratificiraju ili pristupe Sporazumu o donošenju jedinstvenih tehničkih uvjeta za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili upotrijebiti na vozilu s kotačima i uvjete za uzajamno priznavanje izdane homologacije na temelju tih propisa, te tako dodijeljene brojeve glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

(5) Navedeni prostor može primjerice biti otvoreni prostor polumjera 50 metara, čiji središnji dio mora biti gotovo vodoravan u polumjeru od najmanje 20 m; površina je betonska, asfaltna ili iz sličnog materijala i nije pokrivena pršićem, visokom travom, rahlom zemljom ili pepelom. Mjerenja se obavljaju za vedrog dana. U blizini zvučne signalne naprave ili mikrofona ne smije biti niti jedne druge osobe osim promatrača koji očitava vrijednost mjerne naprave, budući da prisutnost gledatelja u blizini zvučne signalne naprave ili mikrofona može znatno utjecati na vrijednosti očitane na mjernom instrumentu. Pri očitavanju vrijednosti, zanemaruje se svaka vršna vrijednost koja se ne čini povezanom s općom razinom zvuka.

(6) Vidjeti stavak 5.5.1., bilješku 1.

(7) Vidjeti stavak 6.2.1., bilješku 2.

(8) Vidjeti stavak 5.5.1., bilješku 1.

PRILOG 1.

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

	Naziv nadležnog tijela
	Obavijest o izdavanju homologacije (odbijanju ili povlačenju homologacije, konačnoj obustavi proizvodnje ili proširenju homologacije) tipa zvučno upozornog uređaja za motorna vozila u skladu s Pravilnikom br. 28
	Homologacijski broj: …	Broj proširenja: …

1. Trgovački naziv ili oznaka: …

2. Tip (elektropneumatska, elektromagnetska naprava s rezonatorom, elektromagnetska truba itd., što pokazuje je li riječ o upozornom uređaju za motorna vozila s jednim ili više tonova): …

3. Naziv i adresa proizvođača: …

4. Ako je potrebno, ime i adresa zastupnika proizvođača: …

5. Kratak opis upozornih uređaja: …

6. Napon(i) napajanja: …V (1)

7. Nazivni radni tlak(ovi): … kg/cm2 (1)

8. Nazivna frekvencija (ili frekvencije): …Hz (1)

9. Geometrijske značajke (unutarnja dužina i promjer) priključnoga voda koji povezuje kompresor ili napravu za upravljanje i zvučno upozorni uređaj napravu: …

10. Dostavljeno na homologaciju dana: …

11. Tehnička služba koja je nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja: …

12. Datum izvješća koje je izdala navedena služba: …

13. Broj izvješća koje je izdala navedena služba: …

14. Homologacija izdana/odbijena (1):

15. Mjesto: …

16. Datum: …

17. Potpis: …

18. Ovoj se izjavi prilaže popis dokumenata iz homologacijske dokumentacije dostavljene nadležnom tijelu koje je izdalo homologaciju.

(1) Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG 2.

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

	Naziv nadležnog tijela
	Obavijest o izdavanju homologacije (odbijanju ili povlačenju homologacije, konačnoj obustavi proizvodnje ili proširenju homologacije) tipa zvučno upozornog uređaja za motorna vozila u skladu s Pravilnikom br. 28
	Homologacijski broj: …	Broj proširenja: …

1. Trgovački naziv ili oznaka vozila: …

2. Tip vozila: …

3. Naziv i adresa proizvođača: …

4. Ako je potrebno, ime i adresa zastupnika proizvođača: …

5. Tip(ovi) upozornih uređaja (1): …

6. Vrijednosti razine zvuka: …

7. Dostavljeno na homologaciju dana: …

8. Tehnička služba nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja: …

9. Datum izvješća koje je izdala navedena služba: …

10. Broj izvješća koje je izdala navedena služba: …

11. Homologacija dodijeljena/odbijena (2):

12. Mjesto: …

13. Datum: …

14. Potpis: …

15. Ovoj se izjavi prilaže popis dokumenata iz homologacijske dokumentacije dostavljene nadležnom tijelu koje je izdalo homologaciju.

(1) Označuju homologacijske brojeve.

(2) Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG 3.

I. POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKE OZNAKE ZA ZVUČNO UPOZORNI UREĐAJ

(vidjeti stavak 5.5. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka postavljena na zvučno upozornom uređaju označava da je zvučna signalna naprava I. razreda homologirana u Nizozemskoj (E4) pod homologacijskim brojem 002439. Prve dvije znamenke homologacijskog broja naznačuju da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika br. 28 u njegovom izvornom obliku.

Napomena

Homologacijski broj stavlja se pokraj kružnice te iznad ili ispod slova „E” ili lijevo ili desno od tog slova. Znamenke homologacijskog broja moraju biti na istoj strani u odnosu na slovo „E” te poredane u istom smjeru. Treba izbjegavati upotrebu rimskih brojeva za homologacijske brojeve kako bi se isključila svaka zamjena s drugim oznakama.

II. POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKE OZNAKE ZA VOZILA S OBZIROM NA NJIHOVE ZVUČNE SIGNALE

(vidjeti stavak 13.4. ovog Pravilnika)

Uzorak A

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E4) u skladu s Pravilnikom br. 28 s obzirom na njegove zvučne signale.

Uzorak B

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo pokazuje da je odnosni tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E4) u skladu s pravilnicima br. 28 i 24, s obzirom na njegove zvučne signale i emisije zagađivača iz dizelskog motora. U drugom spomenutom Pravilniku je ispravljena vrijednost faktora apsorpcije 1,30 m-1.

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

42005X1216(05)

L 330/158

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.03.2003.

Pravilnik br. 105 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila namijenjenih prijevozu opasnih tvari s obzirom na njihove posebne konstrukcijske značajke (1)

1. PODRUČJE PRIMJENE

Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se na konstrukciju osnovnih motornih vozila kategorije N i njihove prikolice kategorija O2, O3 i O4 (2) namijenjenih prijevozu opasnih tvari koje podliježu odredbama iz odjeljka 9.1.2. Priloga B Europskomu sporazumu o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR).

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika,

2.1. „osnovno vozilo” (dalje u tekstu: „vozilo”) znači vozilo sa šasijom i kabinom, vučno vozilo za poluprikolicu, šasiju prikolice ili prikolicu sa samonosivom karoserijom namijenjene prijevozu opasnih tvari;

2.2. „tip vozila” znači vozila koja se međusobno bitno ne razlikuju s obzirom na konstrukcijske značajke koje se propisuju ovim Pravilnikom.

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1. Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove posebne konstrukcijske značajke podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.2. Zahtjevu za homologaciju u tri se primjerka prilažu:

3.2.1. podroban opis tipa vozila s obzirom na njegovu konstrukciju, motor (kompresijsko paljenje, vanjski izvor paljenja), mjere, konfiguraciju i uporabljene materijale;

3.2.2. oznaka vozila u skladu sa stavkom 9.1.1.2. ADR-a (EX/II, EX/III, AT, FL, OX);

3.2.3. crteži vozila;

3.2.4. najveća tehnička masa (u kg) cijelog vozila.

3.3. Uzorak tipa vozila koji se treba homologirati, dostavlja se tehničkoj službi koja je nadležna za provedbu homologacijskih ispitivanja.

4. HOMOLOGACIJA

4.1. Ako tip vozila koji je dostavljen na homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava zahtjeve iz stavka 5. u nastavku, za taj se tip vozila izdaje homologacija.

4.2. Svakom se homologiranom tipu vozila dodjeljuje homologacijski broj. Prve dvije znamenke (trenutačno 02 za Pravilnik s nizom izmjena 02) odnose se na niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku dodjele homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu vozila iz stavka 2.2.

4.3. Obavijest o izdavanju ili proširenju homologacije tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom, dostavlja se ugovornim stranama putem obrasca koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.4. Na svakom se vozilu koje odgovara tipu vozila homologiranom u skladu s ovim Pravilnikom, na vidljivom i lako pristupačnom mjestu koje je određeno na homologacijskom obrascu, postavlja međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1. kruga u koji je upisano slovo „E”, iza kojega slijedi razlikovni broj države koja je odobrila homologaciju (3);

4.4.2. broja ovog Pravilnika iza kojeg slijedi slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga iz stavka 4.4.1. i

4.4.3. dodatne oznake odvojene od homologacijskog broja, koja se sastoji od oznake vozila u skladu sa stavkom 9.1.1.2. ADR-a.

4.5. Ako vozilo odgovara tipu vozila homologiranom u skladu s jednom ili više pravilnika koje se prilažu Sporazumu u državi koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom, oznaka iz stavka 4.4.1. ne ponavlja se; u tom se slučaju u okomite stupce desno od znaka koji se propisuje stavkom 4.4.1. stavljaju dodatni brojevi i oznake svih pravilnika u skladu s kojima je odobrena homologacija u državi koja je izdala homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom.

4.6. Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7. Homologacijska se oznaka stavlja uz ili na pločicu s podacima o vozilu koju postavlja proizvođač.

4.8. U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazan je primjer homologacijske oznake.

5. TEHNIČKE ODREDBE

5.1. Vozila, ovisno o njihovoj oznaci, moraju biti u skladu s odredbama u nastavku prema podacima iz tablice na sljedećoj stranici (4).

5.1.1. ELEKTRIČNA OPREMA

5.1.1.1. Opće odredbe

Električne instalacije moraju u cijelosti odgovarati odredbama u nastavku u skladu sa tablicom iz stavka 5.1.

5.1.1.2. Ožičenje

5.1.1.2.1. Promjer vodiča mora biti dostatno velik da ne dođe do pregrijavanja. Vodiči moraju biti izolirani na odgovarajući način. Svi su strujni krugovi zaštićeni osiguračima ili automatskim prekidačima, osim krugova:

—	od akumulatora do sustava za hladni pogon i zaustavljanje motora

—	od akumulatora do alternatora

—	od alternatora do kutije s osiguračima ili prekidačem kruga

—	od akumulatora do pokretača motora

—	od akumulatora do kućišta upravljačke jedinice sustava za trajno kočenje, ako se radi o električnom ili elektromagnetskom sustavu

—	od akumulatora do električnog mehanizma za podizanje pokretne osovine.

Navedeni nezaštićeni krugovi moraju biti što kraći.

		Oznaka vozila (u skladu sa stavkom 9.1. ADR-a)
Tehničke odredbe		EX/II	EX/III	AT	FL	OX
	Električna oprema
5.1.1.2.	Ožičenje		X	X	X	X
5.1.1.3.	Glavni prekidač akumulatora		X		X
5.1.1.3.1.			X		X
5.1.1.3.2.			X		X
5.1.1.3.3.					X
5.1.1.3.4.			X		X
5.1.1.4.	Akumulatori	X	X		X
5.1.1.5.	Krugovi pod stalnim naponom		X		X
5.1.1.5.1.					X
5.1.1.5.2.			X
5.1.1.6.	Električne instalacije iza kabine		X		X
5.1.2.	Zaštita od požara
5.1.2.2.	Kabina vozila
5.1.2.2.1.		X	X
5.1.2.2.2.						X
5.1.2.3.	Spremnici za gorivo	X	X		X	X
5.1.2.4.	Motor	X	X		X	X
5.1.2.5.	Ispušni sustav	X	X		X
5.1.2.6.	Sustav za trajno kočenje		X	X	X	X
5.1.2.7.	Grijači na izgaranje
5.1.2.7.1. 5.1.2.7.2. i 5.1.2.7.5.		X	X	X	X	X
5.1.2.7.3. i 5.1.2.7.4.					X
5.1.2.7.6.		X	X
5.1.3.	Oprema za kočenje
5.1.3.1.	Oprema za kočenje		X	X	X	X
5.1.3.2.	Oprema za kočenje	X
5.1.4.	Naprava za ograničavanje brzine	X	X	X	X	X
5.1.5.	Spojka prikolice	X	X

5.1.1.2.2. Kabeli se čvrsto pričvršćuju i postavljaju tako da vodiči budu na odgovarajući način zaštićeni od mehaničkih i toplinskih utjecaja.

5.1.1.3. Glavni prekidač akumulatora

5.1.1.3.1. Prekidač za prekid strujnog kruga postavlja se što bliže akumulatoru.

5.1.1.3.2. Upravljačka naprava za uključivanje i isključivanje prekidača ugrađuje se u vozačevu kabinu. Vozaču je lako dostupna i jasno je označena. Od nehotičnog pokretanja zaštićena je postavljanjem zaštitnog poklopca ili uporabom upravljačke naprave s dvojnim pomakom, odnosno drugim odgovarajućim sredstvima. Dodatne upravljačke naprave mogu se postaviti pod uvjetom da su jasno označene i zaštićene od nehotičnog uključivanja.

5.1.1.3.3. Prekidač ima kućište stupnja zaštite IP65 u skladu s normom IEC-a 529.

5.1.3.4. Kabelski priključci na prekidaču imaju stupanj zaštite IP54. Međutim, isto se ne primjenjuje ako su priključci smješteni u jednom kućištu koje može biti i kućište akumulatora. U tom ih je slučaju dovoljno izolacijom zaštititi od kratkog spoja, primjerice gumenom kapicom.

5.1.1.4. Akumulatori

Stezaljke akumulatora su električno izolirane ili pokrivene izolacijskim poklopcem akumulatora. Ako akumulatori nisu smješteni pod poklopcem motora, postavljaju se u kutiju s prozračivanjem.

5.1.1.5. Krugovi pod stalnim naponom

5.1.1.5.1. Dijelovi električne instalacije, uključujući vodove koji ostaju pod naponom kad se glavna sklopka akumulatora isključi, prikladni su za upotrebu u ugroženom području. Takva oprema ispunjava odgovarajuće zahtjeve iz dijelova 0. i 14. norme IEC-a 60079 (5) i dodatne zahtjeve iz dijelova 1, 2, 5, 6, 7, 11, 15 ili 18 (6) norme IEC-a.

Za primjenu dijela 14. norme IEC-a 60079 (6), koristi se sljedeće razvrstavanje:

Električna oprema pod stalnim naponom, uključujući vodove koji ne podliježu propisima iz stavaka 5.1.1.3. i 5.1.1.4., ispunjava zahtjeve za područje 1. općenito za električnu opremu ili zahtjeve za područje 2. za električnu opremu postavljenu u vozačevoj kabini. Električna oprema obavezno ispunjava propise za skupinu protueksplozijske zaštite IIC, temperaturnog razreda T6.

Međutim, električna oprema pod stalnim naponom postavljena u okolišu gdje temperatura koju proizvodi neelektrični materijal smješten u istom okolišu premašuje temperaturnu granicu T6, pripada bar u temperaturni razred T4.

5.1.1.5.2. Zaobilazni vodiči do glavnog prekidača akumulatora, koji moraju ostati pod naponom kad se glavni prekidač akumulatora isključi, zaštićeni su od pregrijavanja odgovarajućom napravom poput osigurača, prekidača ili sigurnosne naprave (strujni graničnik).

5.1.1.6. Odredbe za električne instalacije iza vozačeve kabine

Cijela je instalacija projektirana, postavljena i zaštićena tako da pri uobičajenim uvjetima uporabe vozila ne može izazvati požar niti prouzročiti kratki spoj te da se u slučaju udarca ili oštećenja nastajanje tih rizika svede na najmanju moguću mjeru.

5.1.1.6.1. Ožičenje

Ožičenje iza vozačeve kabine zaštićeno je od udaraca, trošenja i trenja kod uobičajenih uvjeta uporabe vozila. Primjeri odgovarajuće zaštite prikazani su na slikama 1., 2., 3. i 4. u nastavku. Međutim, na kabelima za prijenos signala u napravi za sprečavanje blokiranja kočnica nije potrebna dodatna zaštita.

5.1.1.6.2. Osvjetljenje

Uporaba žarulja s navojem nije dopuštena.

5.1.1.6.3. Električni mehanizam za podizanje

Električna oprema mehanizma za podizanje pomične osovine postavljena je u zabrtvljenom kućištu izvan okvira šasije.

5.1.2. ZAŠTITA OD POŽARA

5.1.2.1. Opće odredbe

Tehničke se odredbe u nastavku primjenjuju u skladu s tablicom iz stavka 5.1.

SLIKE

Slika br. 1

Slika br. 2

Slika br. 3

Slika br. 4

5.1.2.2. Kabina vozila

5.1.2.2.1. Za izradu vozačeve kabine dopuštena je isključivo upotreba teško zapaljivih materijala. Navedeni se zahtjev smatra ispunjenim ako u skladu s postupkom iz norme ISO 3795:1989, uzorci elemenata kabine iz nastavka ne izgaraju brzinom većom od 100 mm/min: sjedišta sjedala, nasloni sjedala, sigurnosni pojasevi, stropne obloge, krovni otvori, nasloni za ruke, sve obloge na vratima, prednjim, stražnjim i bočnim pločama, pregrade, nasloni za glavu, podne obloge, zavjese, sjenila, rolete, poklopci prostora za rezervni kotač, poklopci motora, pokrivači za ležajeve i ostali materijal u unutrašnjosti kabine, uključujući dijelove za oblaganje i elemente koji se u slučaju nesreće šire i u dodiru s korisnicima apsorbiraju energiju.

5.1.2.2.2. Ako vozačeva kabina nije izrađena od teško zapaljivih materijala, iza kabine se postavlja štitnik od metala ili drugog prikladnog materijala širine jednake širini spremnika. Svi se prozori na stražnjem dijelu kabine ili štitniku obvezno hermetički zatvaraju sigurnosnim vatrootpornim staklom u vatrootpornom okviru. Povrh toga, razmak između spremnika i kabine ili štitnika jednak je najmanje 15 cm.

5.1.2.3. Spremnici za gorivo

Spremnici za gorivo za napajanje motora vozila ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

5.1.2.3.1. u slučaju curenja iz spremnika, gorivo istječe na tlo bez dolaženja u dodir s vrućim dijelovima vozila ili tereta;

5.1.2.3.2. spremnici za gorivo koji sadrže benzin opremljeni su učinkovitom zaštitom od plamena pri grlu za natakanje ili poklopcem pomoću kojeg se grlo hermetički zatvara.

5.1.2.4. Motor

Motor koji pokreće vozilo opremljen je i postavljen tako da ne postoji opasnost po teret radi pregrijavanja ili zapaljenja. Motor vozila tipa EX/II i EX/III je motor s kompresijskim paljenjem.

5.1.2.5. Ispušni sustav

Ispušni sustav i ispušne cijevi namještene su ili zaštićene tako da ne postoji opasnost od pregrijavanja ili zapaljenja tereta. Dijelovi ispušnog sustava koji se nalaze izravno ispod spremnika za gorivo (dizelsko) od njega su udaljeni najmanje 100 mm ili su zaštićeni toplinskom izolacijom.

5.1.2.6. Trajno kočenje vozila

Vozila opremljena sustavima za trajno kočenje koja proizvode visoke temperature i koja se postavljaju iza stražnje stjenke vozačeve kabine, opremljena su toplinskom pregradom koja je čvrsto učvršćena i smještena između tog sustava i spremnika ili tereta, radi sprečavanja bilo kakvog pregrijavanja cisterne ili tereta, pa čak i mjestimičnog. Povrh toga, toplinska pregrada štiti kočni sustav od bilo kakvog prelijevanja ili curenja tereta. Primjerice, zadovoljavajućom se smatra pregrada s dvojnom stjenkom.

5.1.2.7. Grijači na izgaranje

5.1.2.7.1. (Rezervirano)

5.1.2.7.2. Grijači na izgaranje i njihove ispušne cijevi projektirani su, smješteni, zaštićeni ili pokriveni tako da se spriječi opasnost od neprihvatljivog pregrijavanja ili zapaljenja tereta. Navedeni se zahtjev smatra ispunjenim ako su spremnik za gorivo i ispušni sustav naprave u skladu s odredbama za spremnike za gorivo i ispušne sustave vozila iz stavaka 5.1.2.3. odnosno 5.1.2.5.

5.1.2.7.3. Grijači na izgaranje isključuju se na najmanje jedan od sljedećih načina:

a)	namjernim ručnim isključivanjem iz vozačeve kabine;

b)	nenamjernim zaustavljanjem motora vozila; u tom slučaju vozač može ručno ponovno uključiti grijanje;

c)	pokretanjem crpke za punjenje opasnih tvari koje se prevoze motornim vozilom.

5.1.2.7.4. Grijači na izgaranje mogu nakon iskapčanja raditi još neko vrijeme. U postupcima iz stavka 5.1.2.7.3. točaka (b) i (c), dovod zraka od izgaranja prekida se odgovarajućim mjerama za najviše 40 sekundi nakon iskapčanja.

Dopuštena je isključivo upotreba grijača na izgaranje za koje se pruži dokaz da regenerator topline može pri uobičajenoj upotrebi izdržati još 40 sekunda nakon iskapčanja.

5.1.2.7.5. Grijači na izgaranje uključuju se ručno. Naprave za programiranje su zabranjene.

5.1.2.7.6. Plinski grijači nisu dozvoljeni.

5.1.3. OPREMA ZA KOČENJE

Vozila na koja se primjenjuju zahtjevi rubnog broja 10 221 ADR-a, ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve iz Pravilnika br. 13 (uključujući zahtjeve iz Priloga 5.), kako je izmijenjen u skladu s datumima primjene koji su u njemu navedeni.

5.1.3.1. Vozila oznaka EX/III, AT, FL i OX ispunjavaju sve relevantne zahtjeve iz Pravilnika br. 13 te zahtjeve iz Priloga 5.

5.1.3.2. Vozila oznake EX/II ispunjavaju sve relevantne zahtjeve iz Pravilnika br. 13. Međutim, zahtjevi iz Priloga 5. se ne primjenjuju.

5.1.4. OGRANIČENJE BRZINE

Motorna vozila (teretna vozila i vučna vozila za poluprikolice) najveće mase preko 12 tona opremljena su napravom za ograničavanje brzine u skladu s tehničkim zahtjevima iz Pravilnika br. 89. Naprava se postavlja tako da brzina ne može prijeći 90 km/h uzimajući u obzir tehnološka odstupanja naprave.

5.1.5. SPOJKA PRIKOLICE

Spojke za prikolice u skladu su s tehničkim zahtjevima iz Pravilnika br. 55, kako je izmijenjen u skladu s datumima primjene koji su u njemu navedeni.

6. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

6.1. O svakoj se preinaci tipa vozila izvještava nadležno tijelo koje je homologiralo tip vozila. Navedeno tijelo može:

6.1.1. smatrati da obavljene preinake vjerojatno neće imati značajan negativni učinak te da u svakom slučaju vozilo još uvijek udovoljava uvjetima ili

6.1.2. od tehničke službe nadležne za provedbu ispitivanja zahtijevati novo izvješće o ispitivanju.

6.2. Potvrda o homologaciji s naznakom preinake ili njezinom odbijanju, dostavlja se ugovornim stranama u skladu s postupkom iz stavka 4.3.

6.3. Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije, svakom obrascu izrađenom za takvo proširenje dodjeljuje serijski broj te o tomu obavješćuje druge stranke putem obrasca za priopćavanje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

7. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci za nadzor sukladnosti proizvodnje u skladu su s postupcima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/2. revizija) uz sljedeće uvjete:

7.1. vozila homologirana u skladu s ovim Pravilnikom proizvode se tako da odgovaraju homologiranom tipu i ispunjavaju zahtjeve iz stavka 5.

7.2. nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti postupke nadzora sukladnosti koji se primjenjuju u svim proizvodnim pogonima. Uobičajena učestalost tih provjera je jednom svake dvije godine.

8. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1. Homologacija izdana za tip vozila u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako zahtjevi iz stavka 7. nisu ispunjeni.

8.2. Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno izdala, o tomu bez odgode obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca za priopćavanje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

9. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Obustavi li nositelj homologacije u potpunosti proizvodnju tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom, o tomu obavješćuje tijelo koje je homologaciju izdalo. Po primitku odnosne obavijesti, navedeno tijelo o tomu obavješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnika putem obrasca za priopćavanje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

10. PRIJELAZNE ODREDBE

10.1. Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 02, niti jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavanje homologacije ECE-a u skladu s ovim Pravilnikom, kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

10.2. Do 31. prosinca 2002. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju izdavati i proširivati homologacije za tipove vozila koja odgovaraju zahtjevima iz ovog Pravilnika, kako je izmijenjen prethodnim nizom izmjena.

10.3. Od 1. siječnja 2003. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije ECE-a i proširenja tih homologacija samo ako tip vozila koje se treba homologirati ispunjava zahtjeve iz ovog Pravilnika, kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

10.4. Niti jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavanje nacionalne homologacije za tip vozila homologiran u skladu s nizom izmjena 02 ovog Pravilnika.

10.5. Do 31. prosinca 2002. niti jedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne smije odbiti izdavanje nacionalne homologacije za tip vozila homologiran u skladu s prethodnim nizom izmjena ovog Pravilnika.

10.6. Od 1. siječnja 2003. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti prvu nacionalnu registraciju (prvu uporabu) vozila koje ne odgovara zahtjevima.

11. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI NADLEŽNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA TE NADLEŽNIH ADMINISTRATVNIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, Tajništvu Ujedinjenih naroda dostavljaju nazive i adrese tehničkih službi nadležnih za provođenje homologacijskih ispitivanja te nadležnih administrativnih tijela koji izdaju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci o izdavanju homologacije, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije, koji su izdani u drugim državama.

(1) koja uključuje:

Niz izmjena 01 – dan stupanja na snagu: 13. siječnja 2000.

Niz izmjena 02 – dan stupanja na snagu: 5. prosinca 2001.

Ispravak 1. niza izmjena 02– dan stupanja na snagu: 13. ožujka 2002.

Ispravak 2. niza izmjena 02 – dan stupanja na snagu: 13. studenoga 2002.

Ispravak 3. niza izmjena 02 – dan stupanja na snagu: 12. ožujka 2003.

(2) Kako je određeno u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E. 3) (dokument TRANS/WP.29/78/1. revizija/izmjene 2.)

(3) 1 za Njemačku, 2 za Francusku. 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Jugoslaviju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju njezine države članice koristeći odnosne oznake ECE-a), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju i 46 za Ukrajinu. Naknadni brojevi dodjeljuju se drugim državama u kronološkom redu u kojem one ratificiraju ili pristupe Sporazumu o donošenju jedinstvenih tehničkih uvjeta za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili upotrijebiti na vozilu s kotačima i uvjete za uzajamno priznavanje izdane homologacije na temelju tih propisa, te tako dodijeljene brojeve glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

(4) U ovoj se Uredbi upute na druge propise ECE-a također smatraju uputama na druge međunarodne propise, koji obuhvaćaju jednake tehničke zahtjeve kao odnosni propis ECE-a. Shodno tome tumače se i upute na određene dijelove odnosnih propisa ECE-a.

(5) Odredbe dijela 14. norme IEC-a 60079 nemaju prvenstvo primjene pred odredbama ove Uredbe.

(6) Druga je mogućnost primjena općih zahtjeva iz norme EN 50014 te dodatnih zahtjeva iz normi EN 50015, 50016, 50017, 50018, 50019, 50020, 50021 ili 50028.

PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG II.

POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

UZORAK A

(vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo znači da je odnosni tip vozila namijenjen prijevozu opasnih tvari homologiran u Nizozemskoj (E4) u skladu s Pravilnikom br. 105 pod homologacijskim brojem 022492 te označen oznakom EX/II (u skladu s rubnim brojem 220 301 (2) ADR-a). Prve dvije znamenke homologacijskog broja naznačuju da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika br. 105, kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

UZORAK B

(vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo označava da je odnosni tip vozila namijenjen prijevozu opasnih tvari homologiran u Nizozemskoj (E4) u skladu s pravilnicima br. 105 i 13 (1). Prve dvije znamenke homologacijskog broja naznačuju da je na dan izdavanja homologacije Pravilnik br. 105 uključivao niz izmjena 02, dok je Pravilnik br. 13 već obuhvaćao niz izmjena 09.

(1) Drugi broj Uredbe naveden je samo kao primjer.

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

42007X1123(01)

L 306/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.11.2007.

Pravilnik br. 44 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – jedinstvene odredbe o homologaciji sustava za držanje djece kao putnika u motornim vozilima („sustavi za držanje djeteta”)

Dodatak 43: Pravilnik br. 44

Revizija 1

Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zdanjem izdanju UNECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na: http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Uključuje sav važeći tekst do:

serije izmjena 04 – dan stupanja na snagu: 23. lipnja 2005.

1. PODRUČJE PRIMJENE

1.1.	Ovaj se Pravilnik primjenjuje na sustave za držanje djece koji su prikladni za postavljanje u motorna vozila s tri ili više kotača i nisu namijenjeni za uporabu na sklopivim sjedalima ili bočno okrenutim sjedalima.

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.

Sustav za držanje djeteta znači skup elemenata koji mogu sadržavati kombinaciju remena ili savitljivih dijelova sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje, spojnim elementima i u nekim slučajevima dodatnu napravu kao što je prijenosna dječja ležaljka, dječja nosiljka, dodatno sjedalo i/ili štitnik od udara, koji se mogu pričvrstiti u motornom vozilu. Sustav je konstruiran tako da smanjuje opasnost od povreda ograničavanjem pokretljivosti tijela korisnika u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila.

„Isofix” je sustav za povezivanje sustava za držanje djeteta na vozila koji ima dva kruta sidrišta u vozilu, dva pripadajuća kruta pričvrsnika na sustavu za držanje djeteta i ograničava naginjanje sustava za držanje djeteta u smjeru naprijed-natrag.

2.1.1.

Sustavi za držanje djece razvrstani su u pet „masenih skupina”:

2.1.1.1.

skupina 0 za djecu mase manje od 10 kg;

2.1.1.2.

skupina 0 + za djecu mase manje od 13 kg;

2.1.1.3.

skupina I za djecu mase od 9 kg do 18 kg;

2.1.1.4.

skupina II za djecu mase od 15 kg do 25 kg;

2.1.1.5.

skupina III za djecu mase od 22 kg do 36 kg.

2.1.1.6.

Isofix sustavi za držanje djeteta dijele se u 7 Isofix razreda veličine opisana u Pravilniku br. 16., Prilogu 17., Dodatku 2.:

A — ISO/F3	:	Sustav za držanje djeteta, pune visine, okrenut prema naprijed
B — ISO/F2	:	Sustav za držanje djeteta, smanjene visine, okrenut prema naprijed
B1 — ISO/F2X	:	Sustav za držanje djeteta, smanjene visine, okrenut prema naprijed
C — ISO/R3	:	Sustav za držanje djeteta, pune visine, okrenut prema nazad
D — ISO/R2	:	Sustav za držanje djeteta, smanjene visine, okrenut prema nazad
E — ISO/R1	:	Sustav za držanje djeteta, okrenut prema nazad
F — ISO/L1	:	Sustav za držanje djeteta, okrenut u lijevo (prijenosna dječja ležaljka)
G — ISO/L2	:	Sustav za držanje djeteta, okrenut u desno (prijenosna dječja ležaljka)

Skupina prema težini		razred veličine Isofix
0 – do 10 kg	F	ISO/L1
	G	ISO/L2
	E	ISO/R1
0+ – do 13 kg	C	ISO/R3
	D	ISO/R2
	E	ISO/R1
I – 9 do 18 kg	A	ISO/F3
	B	ISO/F2
	B1	ISO/F2X
	C	ISO/R3
	D	ISO/R2

2.1.2.

Sustavi za držanje djeteta razvrstani su u četiri „kategorije”:

2.1.2.1.

kategorija „univerzalni” za uporabu na većini sjedala u vozilu, kako je određeno u stavcima 6.1.1. i 6.1.3.1. i posebno onima za koja je na temelju Pravilnika br. 16 utvrđeno da odgovaraju takvoj kategoriji sustava za držanje djeteta;

2.1.2.2.

kategorija „za ograničenu uporabu” za uporabu u određenim položajima sjedala za posebne tipove vozila prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta ili proizvođača vozila, kako je određeno u stavcima 6.1.1. i 6.1.3.1.;

2.1.2.3.

kategorija „poluuniverzalni” za uporabu kako je određeno u stavcima 6.1.1. i 6.1.3.2.;

2.1.2.4.

kategorija „za određeno vozilo” za uporabu:

2.1.2.4.1.

u određenim tipovima vozila, u skladu sa stavcima 6.1.2. i 6.1.3.3., ili

2.1.2.4.2.

kao „ugrađeni” sustav za držanje djeteta.

2.1.3.

Sustavi za držanje djeteta mogu se razvrstati u dva razreda:

integrirani razred koji predstavlja kombinaciju remena ili savitljivih dijelova sa sigurnosnom kopčom, napravom za namještanje, spojnim elementima i u nekim slučajevima dodatno sjedalo i/ili štitnik od udara koji se mogu pričvrstiti (usidriti) pomoću vlastitog integriranog remena ili pomoću više njih;

neintegrirani razred koji može imati djelomični sustav za držanje djeteta koji, kada se koristi zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle, koji prolazi oko tijela djeteta ili drži napravu u kojoj se dijete nalazi, predstavlja potpuni sustav za držanje djeteta;

2.1.3.1.

„djelomični sustav za držanje” znači naprava kao što je pomoćno dječje sjedište koji, kada se koristi zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle i koji prolazi oko tijela djeteta ili zadržava napravu u kojoj se dijete nalazi, predstavlja potpuni sustav za držanje djeteta;

2.1.3.2.

„pomoćno dječje sjedište” znači čvrsto sjedište koje se može upotrijebiti zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle;

2.1.3.3.

„vodeći remen” znači remen koji zadržava rameni remen sigurnosnog pojasa za odrasle u položaju prikladnom djetetu i s kojim se, s napravom koja se pomiče po remenu gore i dolje, smjer prolaza ramenog remena može namjestiti prema ramenu korisnika i blokirati u tom položaju. Taj vodeći remen nije predviđen za preuzimanje značajnijeg dijela dinamičkog opterećenja.

2.2.	„Sigurnosno dječje sjedalo” znači sustav za držanje djeteta koji uključuje sjedalo u kojem je dijete smješteno.

2.3.	„Pojas” znači sustav za držanje djeteta, koji se sastoji od kombinacije remena sa sigurnosnom kopčom, naprava za namještanje i dijelova za pričvršćenje.

2.4.	„Sjedalo” znači konstrukcija koja je sastavni dio sustava za držanje djeteta i namijenjeno je za postavljanje djeteta u sjedeći položaj;

2.4.1.

„prijenosna dječja ležaljka” znači sustav za držanje djeteta koji je namijenjen za postavljanje i držanje djeteta polegnutog na leđa ili na trbuh tako da je kralježnica djeteta okomita na srednju uzdužnu ravninu vozila. Konstruirana je tako da se pri sudaru sile držanja rasporede na glavu i tijelo djeteta osim udova;

2.4.2.

„sustav za držanje prijenosne dječje ležaljke” znači naprava s kojom se prijenosna dječja ležaljka drži na konstrukciji vozila;

2.4.3.

„nosiljka za dijete” znači sustav za držanje namijenjen postavljanje djeteta okrenuta licem prema natrag u poluležećem položaju. Konstruirana je tako da se pri sudaru sile držanja rasporede na glavu i tijelo djeteta osim udova.

2.5.	„Oslonac sjedala” znači dio sustava za držanje djeteta pomoću kojeg se sjedalo može podići.

2.6.	„Oslonac za dijete” znači dio sustava za držanje djeteta pomoću kojega je moguće podići dijete unutar sustava za držanje djeteta.

2.7.	„Štitnik od udara” znači naprava koja je pričvršćena ispred djeteta i konstruirana je tako da se pri čelnom sudaru sile držanja rasporede na veći dio visine dječjeg tijela.

2.8.	„Remen” znači savitljivi dio konstruiran za prijenos sila;

2.8.1.

„trbušni remen” je remen koji u obliku potpunog pojasa ili dijela takvog pojasa prolazi ispred zdjeličnog dijela djeteta i drži ga;

2.8.2.

„rameni remen” znači dio pojasa koji drži samo gornji dio torza djeteta;

2.8.3.

„međunožni remen” znači remen (ili razdvojene remene, ako se sastoje od dva ili više komada) pričvršćen na sustav za držanje djeteta i na trbušni pojas i namješten tako da prolazi između bedara djeteta; konstruiran je tako da pri uobičajenoj uporabi pojasa sprječava da dijete sklizne ispod trbušnog pojasa, a da se pri sudaru trbušni pojas ne pomakne sa zdjelice;

2.8.4.

„remen za držanje djeteta” znači remen koji je sastavni dio pojasa i drži samo tijelo djeteta;

2.8.5.

„remen za pričvršćenje sustava za držanje djeteta” znači remen s kojim je sustav za držanje djeteta pričvršćen na konstrukciju vozila i može biti dio naprave za držanje za sjedalo u vozila;

2.8.6.

„H-pojas” znači sklop pojasa koji se sastoji od trbušnog pojasa, ramenog pojasa i međunožnog remena ako je ugrađen;

2.8.7.

„Y-pojas” znači pojas kombinacija remena koji prolaze između nogu djeteta i s po jednog remena za svako rame.

2.9.	„Kopča” znači naprava za brzo otkapčanje, koja omogućuje da sustav za držanje dijete, odnosno da konstrukcija vozila drži sustav za držanje koji se može brzo otkopčati. Kopča može imati napravu za namještanje pojasa;

2.9.1.

„upušteni gumb za otvaranje kopče” znači gumb za otvaranje kopče koja se ne smije moći otvoriti kuglom promjera 40 mm;

2.9.2.

„neupušteni gumb za otpuštanje kopče” znači gumb za otvaranje kopče koja se ne smije moći otvoriti kuglom promjera 40 mm.

2.10.

„Naprava za namještanje” znači naprava koja omogućuje da se sustav za držanje ili njegovo pričvršćenje namjesti prema tjelesnoj građi korisnika i/ili obliku vozila. Naprava za namještanje može biti dio kopče, uvlačnika ili bilo kojeg drugog dijela sigurnosnog pojasa;

2.10.1.

„naprava za brzo namještanje” znači naprava za namještanje kojom se može upravljati jednom rukom i jednim pokretom.

2.10.2.

„Naprava za namještanje postavljena izravno na sustavu za držanje djeteta” znači naprava za namještanje cijelog sustava remena koja je izravno ugrađena na sustav za držanje djeteta, za razliku od naprave koju drži pojas koji treba namjestiti.

2.11.

„Pričvrsni elementi” znače dijelovi sustava za držanje djeteta, uključujući i sigurnosne sastavne dijelove koji omogućuju da se sustav za držanje djeteta može sigurno pričvrstiti na konstrukciju vozila bilo izravno ili preko sjedala u vozilu;

2.11.1.

„potporna noga” znači trajni pričvrsni element u sustavu za držanje djeteta koji stvara tlačni prijenos opterećenja između sustava za držanje djeteta i konstrukcije vozila kako bi se izbjegli učinci jastuka sjedala prilikom usporenja; potporna noga se može namještati.

2.12.

„Naprava za apsorpciju energije” znači naprava koja raspršuje energiju neovisno od ili zajedno s pojasom i dio je sustava za držanje djeteta.

2.13.

„Uvlačnik” znači naprava u koju se može djelomično ili potpuno smjestiti pojas sustava za držanje djeteta. Taj pojam obuhvaća sljedeće naprave:

2.13.1.

„uvlačnik s automatskim blokiranjem” znači uređaj koji omogućuje da se pojas izvuče do željene dužine i koji, kad se kopča pričvrsti, automatski podešava pojas prema fizičkim karakteristikama korisnika; daljnje izvlačenje pojasa nije moguće ako to korisnik pojasa ne učini namjerno;

2.13.2.

„uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti” znači uvlačnik koji pri uobičajenom načinu vožnje ne ograničava slobodno pomicanje korisnika pojasa. Ima napravu za namještanje dužine koja automatski podešava dužinu prema tijelu korisnika, te blokirni mehanizam koji se aktivira u slučaju opasnosti:

2.13.2.1.

zbog smanjenja brzine vozila, izvlačenja pojasa iz uvlačnika ili na neki drugi automatski način (jednostruka osjetljivost); ili

2.13.2.2.

zbog kombinacije bilo kojeg od ovih elemenata (višestruka osjetljivost).

2.14.

„Sidrišta sustava za držanje” znače oni dijelovi konstrukcije vozila ili sjedala na koja su pričvršćeni priključni dijelovi sustava za držanje djeteta;

2.14.1.

„dodatno sidrište” znači dio konstrukcije vozila ili konstrukcije sjedala ili svaki drugi dio vozila predviđen za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta i koji dopunjuje sidrišta homologirana prema Pravilniku br. 14. To uključuje ploču poda ispitnog vozila, kako je opisano u Prilogu 6., ili druge konstrukcijske značajke specifičnog vozila (specifičnih vozila), kad su opterećeni potpornom nogom;

2.14.2.

„donje sidrište Isofix” znači okrugla kruta šipka, promjera 6 mm, koja se nastavlja na konstrukciju vozila ili sjedala za prihvat i držanje sustava za držanje djeteta Isofix pomoću pričvršćenja Isofix;

2.14.3.

„sustav sidrišta Isofix” znači sustav koji čine dva donja sidrišta Isofix i koji ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 14, konstruiran za pričvršćenje sustava za držanje djeteta Isofix u sprezi s napravom za sprječavanje okretanja;

2.14.4.

„Naprava za sprečavanje okretanja”:

(a)	naprava za sprečavanje okretanja za univerzalni sustav za držanje djeteta Isofix sastoji se od gornje sigurnosne uzice Isofix;

(b)	naprava za sprečavanje okretanja za poluuniverzalni sustav za držanje djeteta Isofix sastoji se od gornje sigurnosne uzice, ploče s instrumentima vozila ili potpornog oslonca, namijenjenih za ograničavanje okretanja sustava za držanje djeteta prilikom čelnog sudara;

(c)	za sustave za držanje djeteta Isofix, univerzalne ili poluuniverzalne, sjedalo vozila samo po sebi ne predstavlja napravu koja sprečava okretanje;

2.14.5.

„sidrište za gornju sigurnosnu uzicu Isofix” znači naprava kao je npr. šipka koja ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 14, postavljena u predviđenom području, namijenjena za prihvat priključka remena gornje sigurnosne uzice Isofix i za prijenos sile držanja na konstrukciju vozila.

2.15.

„Okrenut prema naprijed” znači usmjerenost (koji gleda) u smjeru vožnje vozila.

2.16.

„Okrenut prema natrag” znači usmjerenost (koji gleda) u smjeru obrnutom od uobičajenog smjera vožnje vozila.

2.17.

„Nagnuti položaj” znači poseban položaj sjedala koji djetetu omogućuje da se nasloni.

2.18.

„Polegnut na leđa/na trbuh” znači položaj u kojemu barem glava i tijelo djeteta, izuzev udova, leže na vodoravnoj površini sustava za držanje djeteta.

2.19.

„Tip sustava za držanje djeteta” znači sustavi za držanje koji se ne razlikuju u bitnim vidovima kao što su:

2.19.1.

kategorija i masene skupine za koje se sustav za držanje koristi te položaj te usmjerenost (kako je određeno u stavcima 2.15. i 2.16.) u kojima se sustav za držanje koristi;

2.19.2.

geometrija sustava za držanje djeteta;

2.19.3.

mjere, masa, materijal i boja:

—

sjedala,

—

obloge, i

—	štitnik od udara;

2.19.4.

materijal, tkanje, mjere i boja remena;

2.19.5.

kruti dijelovi (kopče, priključci itd.).

2.20.

„Sjedalo vozila” znači konstrukcija koja može i ne mora biti sastavni dio konstrukcije vozila, zajedno s priborom, i koja je namijenjena za sjedenje jedne odrasle osobe. S tim u vezi:

2.20.1.

„skupina sjedala u vozilu” znači sjedeća klupa ili više odvojenih sjedala koja su smještena jedno do drugoga (tj. pričvršćena tako da se prednja sidrišta jednog sjedala i prednja ili stražnja sidrišta drugoga sjedala nalaze na istoj crti ili na crti koja prolazi između tih sidrišta), pri čemu na svakom sjedalu sjedi jedna ili više odraslih osoba;

2.20.2.

„sjedeća klupa” znači konstrukcija za sjedenje zajedno s priborom, namijenjenu za sjedenje više odraslih osoba;

2.20.3.

„prednja sjedala vozila” znače skup sjedala smještenih u prvom redu prednjeg dijela prostora za putnike, tj. pred kojima se neposredno ne nalazi niti jedno drugo sjedalo;

2.20.4.

„stražnja sjedala vozila” znači učvršćena sjedala okrenuta prema naprijed, smještena iza druge skupine sjedala.

2.20.5.

„položaj Isofix” znači sustav koji omogućuje ugradbu:

(a)	univerzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog prema naprijed, kako je definiran u ovom Pravilniku;

(b)	poluuniverzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog prema naprijed, kako je definiran u ovom Pravilniku;

(c)	poluuniverzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog prema nazad, kako je definiran u ovom Pravilniku;

(d)	poluuniverzalnog sustava za držanje djeteta Isofix, okrenutog postranično, kako je definiran u ovom Pravilniku;

(e)	sustava za držanje djeteta Isofix za određeno vozilo, kako je definiran u ovom Pravilniku.

2.21.

„Sustav za namještanje” znači kompletan uređaj s kojim se sjedalo u vozilu ili njegovi dijelovi namještaju tako da se prilagode odraslom korisniku; taj uređaj posebno omogućava:

2.21.1.

uzdužno pomicanje; i/ili

2.21.2.

vertikalno pomicanje; i/ili

2.21.3.

kutno pomicanje.

2.22.

„Sidrište sjedala vozila” znači sustav zajedno s pripadajućim dijelovima konstrukcije, s kojim je cijelo sjedalo za odraslu osobu pričvršćeno na konstrukciju vozila.

2.23.

„Tip sjedala” znači kategorija sjedala za odrasle osobe koja se bitno ne razlikuju u sljedećem:

2.23.1.

obliku, mjerama i materijalima konstrukcije sjedala,

2.23.2.

tipovima i mjerama sustava za namještanje i blokiranje sjedala i

2.23.3.

tipu i mjerama sidrišta sigurnosnog pojasa za odraslu osobu na sjedalu, sidrišta sjedala i pripadajućih dijelova konstrukcije vozila.

2.24.

„Sustav za pomicanje” znači naprava koja omogućuje kutni ili uzdužni pomak sjedala za odrasle osobe ili njegovih dijelova bez čvrstog međupoložaja, za lakši ulaz i izlaz putnika i unošenje i iznošenje stvari.

2.25.

„Sustav za blokiranje” znači naprava koja osigurava da sjedalo za odraslu osobu i njegovi dijelovi ostanu u položaju korištenja.

2.26.

„Blokirna naprava” znači naprava koja blokira i sprečava pomicanje dijela remena sigurnosnog pojasa za odrasle osobe u odnosu na drugi dio remena istog pojasa. Taj pojam obuhvaća sljedeće razrede:

2.26.1.

„naprava razreda A” koja sprečava da dijete s dijelom trbušnog pojasa izvuče remen iz uvlačnika kad se sigurnosni pojas za odrasle izravno koristi za držanje djeteta. Ako se ta naprava isporučuje u kombinaciji sa sustavima za držanje skupine I, tada je u skladu sa zahtjevima stavka 6.2.9.;

2.26.2.

„naprava razreda B” koja omogućava zadržavanje zatezne sile u trbušnom dijelu sigurnosnog pojasa za odrasle, kad se sigurnosni pojas za odrasle upotrebljava za pričvršćenje sustava za držanje djeteta. Naprava je namijenjena za sprečavanje klizanje remena iz uvlačnika kroz napravu koje bi prouzročilo otpuštanje zatezne sile i dovelo u neugodni položaj sustav za držanje.

2.27.

„Sustav za držanje za posebne potrebe” znači sustav za držanje djeteta s posebnim potrebama zbog fizičkog ili psihičkog invaliditeta. Ta naprava može posebno omogućiti korištenje dodatnih naprava za držanje bilo kojeg dijela tijela djeteta, međutim mora u najmanju ruku obuhvaćati primarnu funkciju držanja koja je sukladna zahtjevima ovog Pravilnika.

2.28.

„Pričvršćenje Isofix” znači jedna od dvije veze koje ispunjavaju zahtjeve stavka 6.3.2. ovog Pravilnika i koja seže od konstrukcije sustava za držanje djeteta Isofix i odgovara donjem sidrištu Isofix.

2.29.

„Sustav za držanje djeteta Isofix” znači sustav za držanje djeteta pričvršćen na sustav sidrišta Isofix ispunjavajući zahtjev Pravilnika br. 14.

2.30.

„Usjek sjedala” znači područje u blizini presjeka površina sjedišta i naslona sjedala vozilu.

2.31.

„Učvršćenje sjedala vozila (VSF)” znači učvršćenje u skladu s razredima veličina Isofix definiranim u stavku 2.1.1.7. i čije su mjere dane u Pravilniku br. 16, Prilogu 17., Dodatku 2., na slikama od 1. do 6., koje koristi proizvođač sustava za držanje djeteta kako bi odredio odgovarajuće mjere sustava za držanje Isofix i raspored pričvrsnika Isofix.

2.32.

„Priključna spojnica gornje sigurnosne uzice Isofix”znači naprava namijenjena za pričvršćivanje na sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.33.

„Kuka gornje sigurnosne uzice Isofix” znači priključak gornje sigurnosne uzice Isofix koji se uobičajeno upotrebljava za pričvršćivanje remena gornje sigurnosne uzice Isofix na sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix kako je određeno u Prilogu br. 14., na slici 3.

2.34.

„Remen gornje sigurnosne uzice Isofix” znači pleteni remen (ili neki drugi jednakovrijedan) koji se nastavlja od vrha sustava za držanje djeteta Isofix do sidrišta za gornju sigurnosnu uzicu Isofix i koji je opremljen napravom za namještanje, napravom za otpuštanje napetosti i priključkom gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.35.

„Pričvrsni dio gornje sigurnosne uzice Isofix” znači naprava za učvršćenje remena gornje sigurnosne uzice Isofix na sustav za držanje djeteta;

2.36.

„Naprava za otpuštanje napetosti” znači sustav koji omogućava otpuštanje naprave koja namješta i održava napetost u remena gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.37.

„Vodilica remena sigurnosnog pojasa za odrasle” znači naprava kroz koju prolazi pojas radi njegova pravilnog postavljanja i koji omogućava slobodno pomicanje remena.

2.38.

„Homologacijsko ispitivanje” znači ispitivanje kako bi se odredilo u kojoj mjeri sustav za držanje djeteta podnesen za homologaciju može ispuniti zahtjeve.

2.39.

„Ispitivanje sukladnosti proizvodnje” znači ispitivanje kako bi se odredilo je li proizvođač sposoban proizvesti sustav za držanje djeteta sukladan sustavima za držanje djeteta podnesenim za homologaciju.

2.40.

„Rutinsko ispitivanje” znači ispitivanje određenog broja sustava za držanje odabranih iz jedne serije kako bi se provjerilo u kojoj mjeri ispunjavaju zahtjeve.

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.	Zahtjev za izdavanje homologacije tipa sustava za držanje djeteta podnosi nositelj trgovačkog imena ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2.	Zahtjevu za homologaciju, vezano za svaki tip sustava za držanje djeteta, prilažu se:

3.2.1.

tehnički opis sustava za držanje djeteta u kojemu su navedeni remeni i drugi korišteni materijali, zajedno s crtežima dijelova koji čine sustav za držanje djeteta i u slučaju uvlačnika upute za ugradbu tih uređaja i njihovih osjetila, izjavu o toksičnosti (stavak 6.1.5.) i zapaljivosti (stavak 6.1.6.), na crtežima moraju biti označena mjesta namijenjena za broj homologacije i dodatni simbol (simbole) u odnosu na krug homologacijske oznake. U opisu se navodi boja modela dostavljenog za homologaciju;

3.2.2.

četiri uzorka sustava za držanje djeteta;

3.2.3.

10 metara od svake kategorije remena koji se koristi u sustavu za držanje djeteta; i

3.2.4.

dodatni se uzorci dostavljaju na zahtjev tehničke službe nadležne za provođenje ispitivanja;

3.2.5.

upute za uporabu i podaci o pakiranju u skladu sa stavkom 14. dolje;

3.2.6.

u slučaju prijenosnih ležaljka za djecu, ako se sustav za držanje prijenosne ležaljke može uporabiti s više tipova prijenosnih ležaljka za djecu, njihov proizvođač dostavlja popis tipova.

3.3.	Kad se za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta koristi homologirani sigurnosni pojas za odrasle, u zahtjevu se mora odrediti koja se kategorija sigurnosnog pojasa za odrasle može koristiti, npr. statički trbušni pojasevi.

3.4.	Prije izdavanja homologacije nadležno tijelo provjerava postoje li zadovoljavajuće mjere za osiguranje učinkovitog nadzora nad sukladnošću proizvodnje.

4. OZNAKE

4.1.	Na uzorcima sustava za držanje djeteta, dostavljenim za homologaciju u skladu s odredbama gornjih stavaka 3.2.2. i 3.2.3., trebaju jasno i neizbrisivo biti označeni ime proizvođača, inicijali, odnosno trgovački znak.

4.2.	Na jednom od plastičnih dijelova sustava za držanje djeteta (kao što su školjka, štitnik od udara, pomoćno dječje sjedište itd.), osim pojasa (pojaseva) ili H-pojasa, treba jasno (i neizbrisivo) biti označena godina proizvodnje.

4.3.

Ako se sustav za držanje djeteta koristi zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle, crtežom se treba označiti točan smjer tkane trake koji je trajno pričvršćen na sustav za držanje. Ako je sustav za držanje pričvršćen na svoje mjesto sigurnosnim pojasom za odrasle, točan smjer remena treba se jasno označiti oznakama u boji. Crvenom se bojom označava smjer sigurnosnog pojasa koji se koristi kad je sustav okrenut prema naprijed, a plavom bojom kada je sustav okrenut prema natrag. Iste se boje koriste na naljepnicama na sustavu koje prikazuju način uporabe.

Predviđeni smjerovi trbušnog dijela i dijagonalnog dijela sigurnosnog pojasa moraju biti jasno određeni. Svaki dio sigurnosnog pojasa mora biti označen odgovarajućim oznakama u boji, riječima, oblicima itd.

Na svakoj slici smjera pojasa na proizvodu mora biti jasno označen smjer sustava za držanje djeteta u odnosu na vozilo. Dijagrami smjera pojasa koji ne prikazuju sjedalo vozila nisu prihvatljivi.

Oznake definirane u ovom stavku trebaju biti vidljive na sustavu za držanje djeteta u vozilu. Za sustave za držanje skupine 0, te oznake moraju biti vidljive i kad je dijete smješteno u sustavu za držanje djeteta.

4.4.

Osim toga, u sustavima za držanje djeteta okrenutima prema natrag, izravno u području gdje je djetetova glava i na vidljivoj površini sustava za držanje djeteta, mora trajno biti pričvršćena naljepnica (prikazan je najmanji mogući tekst obavijesti).

Ta naljepnica mora biti na jeziku države u kojoj se sustav prodaje.

Najmanja veličina naljepnice: 60 × 120 mm

Naljepnica mora biti prišivena na presvlaku po cijelom obodu i/ili trajno pričvršćena za presvlaku po cijelom stražnjem dijelu. Prihvatljiv je i svaki drugi oblik pričvršćivanja koji je trajan i ne može se ukloniti s proizvoda niti izblijediti. Naljepnice u obliku zastavica su izričito zabranjene.

Ako dijelovi sustava za držanje djeteta ili neki drugi dodaci koje je priložio proizvođač sustava za držanje djeteta zaklanjaju naljepnicu zahtjeva se dodatna naljepnica. Jedna upozoravajuća naljepnica mora biti trajno vidljiva u svim položajima kad je sustav za držanje djeteta spreman za uporabu u bilo kojoj konfiguraciji.

4.5.	Sustavi za držanje djeteta koji se mogu upotrijebiti tako da su okrenuti prema naprijed ili prema natrag, naljepnice uključuju sljedeće riječi: „VAŽNO- NE KORISTITI OBRNUTO OD SMJERA VOŽNJE PRIJE NEGO TEŽINA DJETETA PRIJEĐE … (vidjeti upute)”

4.6.

Kod sustava za držanje djeteta s alternativnim položajima pojasa, alternativne dodirne točke preuzimanja opterećenja između sustava za držanje djeteta i sigurnosnog pojasa za odrasle moraju biti trajno označene. To označivanje naznačuje da je to alternativni položaj pojasa i da je u skladu s gore navedenim zahtjevima za označivanje sjedala koja su okrenuta prema naprijed, odnosno natrag.

4.7.	Ako sustav za držanje djeteta nudi alternativne dodirne točke preuzimanja opterećenja, oznaka iz stavka 4.3. treba sadržavati naznaku da je alternativni položaj pojasa opisan u uputama za uporabu.

4.8. Oznake za Isofix

Ako proizvod sadrži priključke Isofix sljedeće informacije moraju biti trajno vidljive osobi koja postavlja sustav u vozilo:

Logotip ISO Isofix, kojem slijedi slovo(slova) koje odgovara razredu (razredima) veličina kojem Isofix odgovara. Najmanje simbol koji je sastavljen od kruga s promjerom najmanje 13 mm i sadrži piktogram. Piktogram se mora jasno razlučivati od pozadine kruga. Piktogram mora biti jasno vidljiv bilo uz pomoć kontrasta u bojama ili odgovarajućeg reljefa ako je izliven ili izbočen.

B, C i F

Piktogrami i/ili tekst mogu sadržavati sljedeće informacije:

(a)	ključne korake potrebne za pripremu sjedala za namještanje. Na primjer mora biti pojašnjen postupak kako se izvlači Isofix sustav zabravljivanja;

(b)	mora biti pojašnjen položaj, funkcija i značenje svih kazala;

(c)	pomoću jednog od donjih simbola koji odgovara, moraju biti navedeni položaj i prema potrebi smjer gornjih sigurnosnih uzica ili drugi načini za ograničavanje okretanja sjedala koji zahtijevaju posredstvo korisnika;

(d)	mora se navesti kako se prilagođava sustav zabravljivanja Isofix i gornja sigurnosna uzica, ili druga sredstva za ograničavanje okretanje sjedala, koja zahtijevaju posredstvo korisnika;

(e)	oznaka mora biti trajno pričvršćena i vidljiva korisniku koji postavlja sjedalicu;

(f)	kada je potrebno, pomoću donjeg simbola se treba pozvati na upute za uporabu sustava za držanje djeteta i na lokaciju tog dokumenta.

5. HOMOLOGACIJA

5.1.	Prije nego što se homologacija izda, svaki uzorak koji je dostavljen za homologaciju u skladu s gornjim stavcima 3.2.2. i 3.2.3. mora u svakom pogledu ispunjavati zahtjeve iz stavaka 6. do 8. ovog Pravilnika.

5.2.

Broj homologacije se dodjeljuje za svaki homologirani tip. Prve dvije znamenke (trenutačno 03, što odgovara nizu izmjena 03 koje su stupile na snagu 12. rujna 1995.) ukazuju na niz izmjena koji uključuje najnovije veće tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna strana ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu sustava za držanje djeteta koji je obuhvaćen ovim Pravilnikom.

5.3.	Izjava o izdavanju homologacije, ili o proširenju ili odbijanju homologacije sustava za držanje djeteta dostavlja se ugovornim stranama u skladu s ovim Pravilnikom na obrascu koji odgovara uzorku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

5.4.	Osim oznaka koje su propisane gornjim stavkom 4., na prikladnom mjestu moraju se postaviti sljedeće oznake na sustav za držanje djeteta koji odgovara tipu koji je homologiran prema ovom Pravilniku:

5.4.1.

međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

5.4.1.1.

kruga koji okružuje slovo „E” iza kojega slijedi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (1);

5.4.1.2.

broja homologacije;

5.4.2.

sljedeće dodatne oznake:

5.4.2.1.

riječ(i) „univerzalni”, „za ograničenu uporabu”, „poluuniverzalni” ili „za određeno vozilo” ovisno o kategoriji sustava za držanje djeteta.

5.4.2.2.

raspon mase za koju je namijenjen sustav za držanje djeteta i to: 0-10 kg; 0-13 kg; 9-18 kg; 15.25 kg; 22-36 kg; 0-18 kg; 9-25 kg; 15-36 kg; 0-25 kg; 9-36 kg; 0-36 kg;

5.4.2.3.

znak „Y” u slučaju da sustav ima međunožni remen, u skladu s uvjetima iz dopune 3. niza izmjena 02 ovog Pravilnika;

5.4.2.4.

znak „S” u slučaju „da se radi o sustavu za držanje za posebne potrebe”.

5.5.	U Prilogu 2. ovom Pravilniku naveden je primjer izgleda homologacijske oznake.5.5.

5.6.	Detalji iz gornjeg stavka 5.4. trebaju biti jasno su vidljivi i neizbrisivi i moraju se postaviti na napravu naljepnicom ili izravno označiti na napravi. Naljepnica ili oznaka moraju biti otporne na habanje.

5.7.	Naljepnice navedene u gornjem stavku 5.6. može izdati tijelo koje je izdalo homologaciju, odnosno proizvođač na temelju odobrenja tog tijela.

6. OPĆI ZAHTJEVI

6.1. Postavljanje i način pričvršćenja u vozilu

6.1.1.

Uporaba sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni”, „poluuniverzalni” i „za ograničenu uporabu” dopušta se na prednjim i stražnjim sjedalima, ako su sustavi za držanje djeteta ugrađeni sukladno uputama proizvođača.

6.1.2.

Uporaba sustava za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” dopušta se na svim sjedalima, a također i u prostoru za prtljagu, ako su sustavi za držanje ugrađeni prema uputama proizvođača. Kod sustava za držanje koji su okrenuti prema natrag, konstrukcija mora osiguravati naslon za glavu djeteta kad je sustav za držanje spreman za korištenje. To treba odrediti kao crtu koja je okomita na naslon sjedala i prolazi kroz crtu očiju, dok presjecište mora biti najmanje 40 mm ispod početka polumjera oslonca za glavu.

6.1.3.

Ovisno o kategoriji u koju pripada, sustav za držanje djeteta pričvršćuje se na konstrukciju vozila ili na konstrukciju sjedala.

MOGUĆE KONFIGURACIJE ZA HOMOLOGACIJU

TABLICA SKUPINA/KATEGORIJA

Skupina kategorija		Univerzalan (2)		Poluuniverzalan (3)		Za ograničenu uporabu		Za određena vozila
Skupina kategorija		SDD	Isofix SDD	SDD	Isofix SDD	SDD	Isofix SDD	SDD	Isofix SDD
0	prijenosna dječja ležaljka	A	NA	A	A	A	NA	A	A
0	okrenuta nazad	A	NA	A	A	A	NA	A	A
0+	okrenuta nazad	A	NA	A	A	A	NA	A	A
I	okrenuta nazad	A	NA	A	A	A	NA	A	A
	okrenuta naprijed (integralna)	A	A	A	A	A	NA	A	A
	okrenuta naprijed (neintegralna)	A	NA	A	NA	A	NA	A	A
II	okrenuta nazad	A	NA	A	NA	A	NA	A	A
	okrenuta naprijed (integralna)	A	nA	A	NA	A	NA	A	A
	okrenuta naprijed (neintegralna)	A	NA	A	NA	A	NA	A	A
III	okrenuta nazad	A	NA	A	NA	A	NA	A	A
	okrenuta naprijed (integralna)	A	NA	A	NA	A	NA	A	A
	okrenuta naprijed (neintegralna)	A	NA	A	NA	A	NA	A	A
Pri čemu je: SDD: sustav za držanje djeteta A: primjenjiv NA: nije primjenjiv

6.1.3.1.

Za kategorije „univerzalni” i „za ograničenu uporabu” pomoću sigurnosnog pojasa za odraslu osobu (sa ili bez uvlačnika), koji ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 16 (ili istovrijednog propisa), koji je pričvršćen na sidrišta koja ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 14 (ili istovrijednog propisa).

6.1.3.2.

Za univerzalne sustave za držanje djeteta Isofix pomoću dijelova za pričvršćenje Isofix i gornje sigurnosne uzice Isofix koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika ugrađene u sustav sidrišta Isofix i sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix koji ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 14.

6.1.3.3.

Za kategoriju „poluuniverzalni”: pomoću donjih sidrišta koja su propisana Pravilnikom br. 14 i dodatnim sidrištima koja zadovoljavaju preporuke Priloga 11. ovom Pravilniku.

6.1.3.4.

Za poluuniverzalne sustave za držanje djeteta Isofix pomoću dijelova za pričvršćenje Isofix i gornje sigurnosne uzice ili potporne noge ili ploče s instrumentima vozila koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika učvršćene na sidrišta Isofix i/ili sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix koji ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 14.

6.1.3.5.

Za kategoriju „za određeno vozilo”: pomoću sidrišta koja je konstruirao proizvođač sustava za držanje djeteta, odnosno proizvođač vozila;

6.1.3.6.

Kod remena za držanje djeteta ili remena za pričvršćenje sustava za držanje djeteta, koji koriste sidrišta na koja je već pričvršćen sigurnosni pojas, odnosno pojasevi za odraslu osobu, tehnička služba provjerava:

—	je li stvarni položaj sidrišta pojasa za odraslu osobu homologiran sukladno Pravilniku br. 14, odnosno istovrijednoj normi,

—	da učinkovito djelovanje jedne naprave nije ometano drugom,

—	da se kopče sustava za držanje i kopče dodatnog sustava međusobno ne mogu zamijeniti.

Kod sustava za držanje djeteta koji koriste spojne šipke ili dodatne naprave pričvršćene na sidrišta koja su homologirana prema Pravilniku br. 14, koja pomiču stvarni položaj sidrenja izvan područja određena Pravilnikom br. 14, primjenjuju se sljedeće točke:

—	takve će se naprave homologirati samo kao poluuniverzalne ili za određena vozila,

—	tehnička služba mora primjenjivati zahtjeve Priloga 11. ovom Pravilniku za spojne šipke i dijelove za pričvršćivanje,

—	spojna šipka mora se uključiti u dinamičko ispitivanje s opterećenjem koje se primjenjuje na sredinu šipke u njezinom krajnje razvučenom položaju, ako je ona podesiva,

—	položaj i funkcionalnost bilo kojega sidrišta za odrasle osobe s kojim je pričvršćena spojna šipka ne smiju biti narušeni.

6.1.3.7.

Sustavi za držanje djeteta koji koriste potpornu nogu mogu biti homologirani samo pod kategorijom „poluuniverzalni” ili „za posebno vozilo” i primjenjuju se zahtjevi Priloga 11. ovom Pravilniku. Proizvođač sustava za držanje djeteta uzima u obzir potrebu za potpornom nogom radi njihovog ispravnog funkcioniranja u svakom vozilu i osigurava potrebne informacije u vezi s tim.

6.1.4.

Pomoćno dječje sjedište mora biti pričvršćen sigurnosnim pojasom za odrasle ako se koristi ispitivanje određeno stavkom 8.1.4. ili na druge načine.

6.1.5.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora dati pisanu izjavu da je toksičnost materijala korištenih u proizvodnji sustava za držanje, a dostupni su djeci koja upotrebljavaju te sustave, u skladu s odgovarajućim dijelovima norme CEN Sigurnost igračaka, dio 3. (lipanj 1982.). Ispitivanja za potvrdu valjanosti te izjave mogu se obaviti prema nahođenju homologacijskog tijela. Taj se stavak na primjenjuje za sustave za držanje skupina II. i III.

6.1.6.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora u pisanu obliku izjaviti da je zapaljivost materijala, korištenog za proizvodnju sustava za držanje djeteta, u skladu s odgovarajućim stavcima Konsolidiranje rezolucije ECE o izradi vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1, stavak 1.42.). Ispitivanja za potvrdu valjanosti te izjave mogu se obaviti po nahođenju tijela za homologacijska ispitivanja.

6.1.7.

Kod sustava za držanje djeteta okrenutima prema natrag, oslonjenih na ploču s instrumentima, pri homologaciji se prema ovom Pravilniku pretpostavlja da je ploča s instrumentima dovoljno čvrsta.

6.1.8.

Kod sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni”, najviše opterećena dodirna točka sustava za držanje djeteta i sigurnosnog pojasa za odraslu osobu mora biti udaljena najmanje 150 mm od osi Cr, mjereno kad se sustav za držanje djeteta nalazi na napravi za dinamičko ispitivanje.

6.1.9.

Najveća dužina pojasa za odrasle koji se može koristiti za pričvršćenje sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni” na napravi za dinamičko ispitivanje određena je u Prilogu 13. ovom Pravilniku.

Za provjeru sukladnosti s ovim zahtjevom, sustav za držanje djeteta pričvršćuje se na napravu za ispitivanje upotrebom odgovarajućeg normiranog sigurnosnog pojasa opisanog u Prilogu 13. Ispitna se lutka ne postavlja ako sustav za držanje nije konstruiran tako da postavljanje lutke iziskuje veću duljinu pojasa. Kad je sustav za držanje djeteta u odgovarajućem položaju, u pojasu smije postojati samo vlačno naprezanje prouzročeno uobičajenim uvlačnikom, ako je ugrađen. Ako se koristi sigurnosni pojas s uvlačnikom, taj uvjet mora biti zadovoljen s najmanje 150 mm pojasa preostalog na namatalici uvlačnika.

6.1.10.

Sustavi za držanje djeteta skupine 0 i 0 + ne smiju se koristiti okrenuti prema naprijed.

6.2. Konstrukcija

6.2.1.

Konstrukcija za držanje je takva da:

6.2.1.1.

sustav za držanje osigurava propisanu zaštitu u svakom predviđenom položaju; kod „sustava za držanje za posebne potrebe” osnovna funkcija sustava za držanje mora pružiti zahtijevanu zaštitu u svakom položaju sustava za držanje bez uporabe dodatnih naprava za držanje koje mogu postojati;

6.2.1.2.

se dijete lako i brzo posjedne i izvadi iz sustava za držanje; kod sustava za držanje djeteta u kojem se dijete drži H-pojasom ili Y-pojasom bez uvlačnika, tijekom postupka propisanog u stavku 7.2.1.4. svi rameni i trbušni remeni moraju se moći pomicati jedni u odnosu na druge.

U tim se slučajevima sklop sustava za držanje djeteta može se konstruirati iz dva ili više spojnih dijelova. Za „sustave za držanje za posebne potrebe” razumljivo je da će dodatne naprave za držanje djeteta smanjiti brzinu kojom se dijete može postaviti u i podići iz sustava za držanje. Međutim, dodatne naprave moraju biti konstruirane tako da se mogu što brže otkopčati.

6.2.1.3.

Ako se može promijeniti nagib sustava za držanje, tu promjenu nagiba treba biti moguće izvesti bez ponovnog ručnog namještanja remena. Za promjenu nagiba sustava za držanje potreban je namjeran pokret s rukom.

6.2.1.4.

Sustavi za držanje djece skupine 0 i 0 + i I moraju držati dijete u takvom položaju da daju potrebnu zaštitu i onda kad dijete spava;

6.2.1.5.

Kako bi se spriječilo skliznuće ispod pojasa, bilo zbog udara ili nemira djeteta, potreban je međunožni pojas na svim naprijed okrenutim sustavima za držanje skupine I koji sadrže integrirani sustav H-pojasa. S pričvršćenim međunožnim pojasom u krajnje izvučenom položaju, ako je namjestiv, ne smije biti moguće namjestiti trbušni remen iznad zdjelice ispitne lutke od 9 kg odnosno 15 kg.

6.2.2.

Za skupine I, II i III, sve sustavi za držanje koji koriste „trbušni pojas” moraju prinudno voditi taj „trbušni pojas” tako da se opterećenja koja prenosi trbušni pojas prenose preko zdjelice.

6.2.3.

Svi remeni sustava za držanje moraju biti postavljeni tako da pri uobičajenoj uporabi ne uzrokuju neudobnost niti ne ugrožavaju korisnika. Razmak između remena ramenog pojasa u blizini vrata treba biti najmanje jednak širini vrata odgovarajuće ispitne lutke.

6.2.4.

Sklop ne smije vršiti prekomjerni pritisak na meke dijelove dječjeg tijela (trbuha, međunožja itd.). Konstrukcija treba biti takva da u slučaju sudara ne vrši pritisak na tjeme glave djeteta.

6.2.4.1.

Y-pojasevi se koriste samo kod sustava za držanje djece koji su okrenuti prema natrag.

6.2.5.

Sustav za držanje djeteta mora biti konstruiran i postavljen tako da:

6.2.5.1.

što više smanji opasnost od pozljeđivanja djeteta ili drugih putnika u vozilu zbog oštrih rubova ili izbočina (kako je primjerice određeno Pravilnikom br. 21);

6.2.5.2.

nema oštrih rubova odnosno izbočina koje bi mogle oštetiti navlake sjedala u vozilu ili odjeću putnika;

6.2.5.3.

ne izlaže meke dijelove tijela djeteta (trbuh, međunožje itd.) dodatnim silama inercije koje prouzroči;

6.2.5.4.

osigurava da u dodirnim točkama s remenjem kruti dijelovi nemaju oštrih rubova koji bi mogli strugati remenje.

6.2.6.

Svaki dio posebno izrađen da omogući postavljanje i skidanje sastavnih dijelova mora biti tako konstruiran da postoji što manja opasnost od pogrešnog sastavljanja ili uporabe. „Sustavi za držanje za posebne potrebe” mogu imati dodatne naprave za držanje; oni moraju biti tako konstruirani da ne postoji opasnost od pogrešnog sastavljanja i da su njihov mehanizam za otvaranje i način djelovanja u slučaju opasnosti odmah jasni spasitelju.

6.2.7.

Ako sustav za držanje djeteta skupine I i II te kombinacije skupina I i II obuhvaća naslon sjedala, njegova unutarnja visina, određena u skladu s dijagramom iz Priloga 12., mora iznositi najmanje 500 mm.

6.2.8.

Mogu se koristiti samo uvlačnik s automatskim blokiranjem ili uvlačnici s blokiranjem u slučaju opasnosti.

6.2.9.

Kod sustava za držanje koji su namijenjeni za uporabu u skupini I ne smije biti moguće da dijete, nakon stavljanja u sustav za držanje, lako otpusti onaj dio naprave koji drži zdjelični dio; svaka naprava koja je za to konstruirana mora stalno biti pričvršćena na sustav za držanje djeteta.

6.2.10.

Sustav za držanje djeteta može se konstruirati za uporabu za više masenih skupina i/ili za više djece, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve određene za svaku od tih skupina. Sustav za držanje djeteta kategorije „univerzalni” mora ispunjavati uvjete te kategorije za sve masene skupine za koje je homologiran.

6.2.11. Sustavi za držanje djeteta s uvlačnikom

Kod sustava za držanje djeteta koji obuhvaća uvlačnik, on mora ispunjavati uvjete iz niže navedenog stavka 7.2.3.

6.2.12.

U slučaju pomoćnog dječjeg sjedišta mora biti provjereno prolaze li remeni i jezičac sigurnosnog pojasa za odrasle lagano kroz pričvrsne točke. To posebno vrijedi za pomoćna dječja sjedišta konstruirana za prednja sjedala vozila, koja mogu imati duge polukrute stalke. Kopču za pričvršćivanje ne smije biti moguće provući kroz pričvrsne točke pomoćnog dječjeg sjedišta, odnosno dopustiti da pojas naliježe potpuno drukčije nego li na ispitnim kolicima.

6.2.13.

Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za nekoliko djece, svaki sustav za držanje mora biti u potpunosti nezavisan u pogledu prijenosa opterećenja i namještanja.

6.2.14.

Sustavi za držanje djeteta koji uključuju dijelove za napuhavanje, moraju biti konstruirani tako da uvjeti uporabe (tlak, temperatura, vlažnost) ne utječu na ispunjavanje zahtjeva iz ovog Pravilnika.

6.3. Značajke sustava za držanje djeteta Isofix

6.3.1. Opće značajke

6.3.1.1. Mjere

Najveće postranične, donje i stražnje mjere sustava za držanje djeteta Isofix i položaji za sustav sidrišta Isofix s kojima se moraju povezati dijelovi za pričvršćenje sustava za držanje određuje proizvođač sustava za držanje djeteta Isofix pomoću učvršćenja sjedala vozila (VSF) određenog u stavku 2.31. ovog Pravilnika.

6.3.1.2. Masa

Masa sustava za držanje djeteta Isofix razreda univerzalni i poluuniverzalni i masenih skupina 0, 0+, 1 ne prelazi 15 kg.

6.3.2. Dijelovi za pričvršćenje Isofix

6.3.2.1. Tip

Dijelovi za pričvršćenje Isofix mogu biti u skladu s primjerima prikazanim na slici 0 (a), ili drugih odgovarajućih konstrukcija koje su dio krutog mehanizma i omogućavaju namještanje, a čije načelo djelovanja određuje proizvođač sustava za držanje djeteta Isofix.

Slika 0 (a)

Mjere u mm

Tumač

1	Dio za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta Isofix – primjer 1
2	Dio za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta Isofix – primjer 2

6.3.2.2. Mjere

Mjere onog odsječka dijela za pričvršćenje sustava za držanje djeteta Isofix koji se spaja sa sustavom sidrišta Isofix ne smije prelaziti najveće mjere navedene na slici 0 (b).

Slika 0 (b)

Mjere u mm

6.3.2.3. Prikaz nepotpune zakopčanosti

Sustav za držanje djeteta Isofix mora uključivati napravu koja daje jasan prikaz da su oba ISOFIX dijela za pričvršćenje potpuno zakopčana s odgovarajućim donjim sidrištima Isofix. Prikaz se može vršiti zvukom, opipom, vizualno ili kombinacijom dva ili više prethodno navedenih načina. Vizualni prikaz mora biti uočljiv pri svim uobičajenim uvjetima osvijetljenosti.

6.3.3. Značajke gornje sigurnosne uzice sustava za držanje djeteta Isofix

6.3.3.1. Priključak gornje sigurnosne uzice Isofix

Priključak gornje sigurnosne uzice Isofix treba biti kuka na gornjoj sigurnosnoj uzici Isofix kako je prikazano na slici 0 (c), ili slična naprava koja se može priključiti u uklopnik prikazan na slici 0 (c).

6.3.3.2. Značajke remena gornje sigurnosne uzice Isofix

Gornji remen Isofix mora biti ojačan tkanim remenom (ili jednakovrijednim materijalom) koji se može prilagođavati i na kojem se može otpuštati napetost.

6.3.3.2.1. Dužina remena gornje sigurnosne uzice Isofix

Dužina remena gornje sigurnosne uzice Isofix je najmanje 2 000 mm.

6.3.3.2.2. Indikator zategnutosti

Remen gornje sigurnosne uzice Isofix ili dječja sjedalica Isofix opremljeni su napravom koja pokazuje da je remen zategnut. Naprava može biti dio naprave za namještanje i naprave za otpuštanje napetosti.

6.3.3.2.3. Mjere

Spojne mjere kuka gornje sigurnosne uzice Isofix prikazane su na slici 0 (c).

Slika 0 (c)

Mjere priključka (tipa kuke) Isofix gornje sigurnosne uzice

6.3.4. Odredbe za namještanje

Dijelovi za pričvršćenje Isofix ili sam sustav za držanje djeteta Isofix mogu se namještati kako bi se prilagodili rasponu smještaja sidrišta Isofix kako je opisano u Pravilniku 14.

6.4. Kontrola oznaka

6.4.1.

Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja provjerava da oznake ispunjavaju zahtjeve stavka 4.

6.5. Kontrola uputa za ugradbu i uputa za uporabu

6.5.1.

Tehnička služba provodi homologacijska ispitivanja za provjeru uputa za ugradbu i uputa za uporabu i njihovu sukladnost sa stavkom 15.

7. POSEBNI ZAHTJEVI

7.1. Odredbe koje važe na ugrađeni sustav za držanje

7.1.1. Otpornost na koroziju

7.1.1.1.

Na cijelom sustavu za držanje djeteta ili na njegovim dijelovima koji su osjetljivi na koroziju, ispitivanja otpornosti na koroziju obavljaju se sukladno niže navedenom stavku 8.1.1.

7.1.1.2.

Nakon ispitivanja otpornosti na koroziju sukladno stavcima 8.1.1.1. i 8.1.1.2. ne smije biti znakova oštećenja koji bi mogla štetno utjecati na pravilno djelovanje sustava za držanje djeteta, niti veće korozije koju bi stručnjak mogao opaziti prostim okom bez pomagala.

7.1.2. Apsorpcija energije

7.1.2.1.

Kod svih sustava s naslonima za leđa moraju postojati unutarnje površine, koje su definirane u Prilogu 18. ovom Pravilniku, izrađene od materijala s vršnim ubrzanjem manjim 60 g kada se mjeri u skladu s Prilogom 17. ovom Pravilniku. Ovaj se zahtjev primjenjuje također na područja štitnika od udara koji se nalaze u području udara glave.

7.1.2.2.

Kod sustava za držanje djeteta s trajno mehanički pričvršćenim prilagodljivim napravama za potporu glave, kod kojih se visina sigurnosnog pojasa za odrasle ili pojasa H za djecu izravno nadzire prilagodljivim potpornjem za glavu, nije nužno zahtijevati materijal koji apsorbira energiju na mjestima određenim u Prilogu 18., koji ne mogu doći u dodir s glavom ispitne lutke, odnosno iza potpornja za glavu.

7.1.3. Prevrtanje

7.1.3.1.

Sustav za držanje djeteta ispituje se sukladno zahtjevima stavka 8.1.2.; ispitna lutka ne smije ispasti iz naprave i, kad je ispitno sjedalo okrenuto naopako, glava ispitne lutke ne smije se pomaknuti za više od 300 mm iz svog početnog položaja u vertikalnom smjeru u odnosu na ispitno sjedalo.

7.1.4. Dinamičko ispitivanje

7.1.4.1. Općenito

Na sustavu za držanje djeteta obavlja se dinamičko ispitivanje u skladu sa stavkom 8.1.3. dolje.

7.1.4.1.1.

Sustavi za držanje djeteta kategorija „univerzalni”, „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni” ispituju se na ispitnim kolicima pomoću ispitnog sjedala kako je propisano u stavku 6. i u skladu sa stavkom 8.1.3.1.

7.1.4.1.2.

Sustavi za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” ispituju se na svakom modelu vozila za koje su namijenjeni. Tehnička služba, nadležna za izvođenje ispitivanja, može smanjiti broj ispitivanih modela vozila, ako se bitno ne razlikuju u značajkama koje su navedene u stavku 7.1.4.1.2.3. Sustav za držanje djeteta može se ispitati na jedan od sljedećih načina:

7.1.4.1.2.1.

na potpunom vozilu, kako je propisano stavkom 8.1.3.3;

7.1.4.1.2.2.

na u karoseriji vozila na ispitnim kolicima, kako je određeno stavkom 8.1.3.2.; ili

7.1.4.1.2.3.

na dijelova karoserije vozila koji su dovoljni da predstavljaju konstrukciju vozila i površine udara. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za korištenje na stražnjem sjedalu, taj dio uključuje naslon prednjeg sjedala, stražnje sjedalo, podnu plohu, stupove B i C i krov. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za korištenje na prednjem sjedalu, dijelovi moraju uključiti ploču s instrumentima, stupove A, vjetrobransko staklo, ručice ili tipke koje su ugrađene u pod ili na konzolu, prednje sjedalo, podnu ploču i krov. Nadalje, ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za korištenje u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom za odrasle, ti dijelovi uključuju odgovarajuće sigurnosne pojaseve za odrasle. Tehnička služba, nadležna za izvođenje ispitivanja, može dopustiti da određeni dijelovi budu izuzeti ako smatra da su suvišni. Ispitivanje se obavlja sukladno stavku 8.1.3.2.

7.1.4.1.3.

Dinamičko ispitivanje se obavlja na sustavima za držanje djeteta koji prethodno nisu bili izloženi opterećenju.

7.1.4.1.4.

Tijekom dinamičkog ispitivanja niti jedan dio sustava za držanje djeteta čija je funkcija držanje djeteta u predviđenom položaju ne smije se slomiti niti se smije osloboditi kopča, sustav za blokiranje ili sustav za pomicanje.

7.1.4.1.5.

Kod sustava „neintegriranog tipa” kao sigurnosni pojas koristi se normirani pojas i njegovo sidrište koji su propisani u Prilogu 13. ovom Pravilniku. To se ne primjenjuje na homologaciju sustava kategorije „za određeno vozilo” gdje se koristi sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilo.

7.1.4.1.6.

Ako je sustav za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” ugrađen na dijelu iza krajnjeg stražnjeg sjedala za odrasle okrenutog prema naprijed (na primjer u prostor za prtljagu), obavlja se jedno ispitivanje na potpunom vozilu s najvećom ispitnom lutkom ili više njih, kako je to određeno u stavku 8.1.3.3.3. Ostala se ispitivanja, uključujući sukladnost proizvodnje, mogu obaviti prema odredbama stavka 8.1.3.2. ako tako želi proizvođač.

7.1.4.1.7.

Kod „sustava za držanje za posebne namjene” svako dinamičko ispitivanje propisano ovim Pravilnikom, izvodi se dva puta za svaku masenu skupinu: prvi put pri korištenju primarnih sredstava za držanje, a drugi puta pri korištenju svih naprava za držanje. Pri tim ispitivanjima treba posebno poštovati zahtjeve iz stavaka 6.2.3. i 6.2.4.

7.1.4.1.8.

Tijekom dinamičkih ispitivanja normirani sigurnosni pojas, koji se koristi za postavljanje sustava za držanje djeteta, ne smije se odvojiti od vodilice ili naprave za blokiranje upotrijebljene pri ispitivanju.

7.1.4.1.9.

Sustav za držanje djeteta s potpornom nogom ispituje se kako slijedi:

(a)

u slučaju kategorije poluuniverzalni, ispitivanja čelnog sudara provode se s potpornom nogom namještenom na njezin najveći i najmanji prihvatljivi položaj sukladan položaju podne ploče ispitnih kolica. Ispitivanja stražnjeg sudara provode se s najgorim mogućim položajem koji odabere tehnička služba. Tijekom ispitivanja potpornu nogu podupire podna ploča ispitnih kolica kako je opisano u Prilogu 6., Dodatku 3., na slici 2. Ako postoji zračnost između najkraće dužine noge i najviše razine podne ploče, noga se prilagođava razini podne ploče 140 mm ispod Cr. Ako je najveća dužina noge veća od toga što dozvoljava najniža razina ploče poda noga se postavlja na tu najnižu razinu ploče poda koja je namještena na 280 mm ispod Cr. Kod potporne noge s prilagodljivim stupnjevima potporna se noga postavlja na naredni stupanj prilagodbe da se utvrdi da je potporna noga u dodiru s podom;

(b)	u slučaju kad je potporna noga izvan ravnine simetrije, najgori slučaj za ispitivanje odabire tehnička služba;

(c)	u slučaju kategorije posebnog vozila, potporna noga se prilagođava kako je naveo proizvođač sustava za držanje djeteta.

7.1.4.1.10.

U slučaju sustava za držanje djeteta koji koristi sustav sidrišta Isofix i napravu za sprečavanje okretanja, ako postoji, dinamičko ispitivanje se provodi:

7.1.4.1.10.1.

Za SDD Isofix razreda veličine A i B:

7.1.4.1.10.1.1.

s napravom za sprečavanje okretanja u uporabi; i

7.1.4.1.10.1.2.

bez naprave za sprečavanje okretanja u uporabi. Ovaj zahtjev se ne primjenjuje kada se koristi trajno pričvršćena i neprilagodljiva potporna noga kao naprava za sprečavanje okretanja.

7.1.4.1.10.2.

Za sustave za držanje djeteta Isofix drugih razreda veličina s napravom za sprečavanje okretanja u uporabi.

7.1.4.2. Ubrzanje prsnog koša (4)

7.1.4.2.1.

Rezultanta ubrzanja prsnoga koša ne smije prelaziti 55 g, osim u razdobljima čiji zbroj ne prelazi 3 ms.

7.1.4.2.2.

Vertikalna komponenta ubrzanja od trbuha prema glavi ne smije prelaziti 30 g, osim u razdobljima čiji zbroj ne prelazi 3 ms.

7.1.4.3. Prodor u trbuh (5)

7.1.4.3.1.

Tijekom provjere opisane u stavku 5.3. Dodatka 1. Prilogu 8. ne smije biti vidljivih znakova prodora na plastelinu u trbušnom predjelu koji bi prouzročio bilo koji dio naprave za držanje djeteta.

7.1.4.4. Promjena položaja lutke za ispitivanje

7.1.4.4.1.

Sustavi za držanje kategorije „univerzalni”, „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni”.

7.1.4.4.1.1.

Sustavi za držanje djeteta okrenuti prema naprijed: glava ispitne lutke ne smije se pomaknuti izvan ravnina BA i DA, kako su određene na slici 1.

Slika 1.

Shema ispitivanja naprave okrenute prema naprijed

7.1.4.4.1.2.

Sustavi za držanje djeteta okrenuti prema natrag:

7.1.4.4.1.2.1.

Sustavi za držanje djeteta koji se oslanjaju na ploču s instrumentima: glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i DCr, kako su određene na slici 2. dolje. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

Slika 2.

Shema ispitivanja naprave okrenute prema natrag

7.1.4.4.1.2.2.

Sustavi za držanje djeteta skupine 0 koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima i prijenosni dječji ležajevi: glava lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i DE, kako je to prikazano na slici 3. dolje. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

Slika 3.

Shema ispitivanja naprava za držanje djeteta skupine 0 koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima

7.1.4.4.1.2.3.

Sustavi za držanje djeteta, koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima i ne pripadaju u skupinu 0:

Glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine FD, FG i DE, kako su prikazane na slici 4.

To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

Ako se takav sustav za držanje djeteta dodirne sa šipkom promjera 100 mm, a ispunjeni su svi kriteriji za provođenje ispitivanja, obavlja se još jedno dinamičko ispitivanje (čelni sudar) s najtežom ispitnom lutkom namijenjenom za takav sustav za držanje djeteta i bez šipke promjera 100 mm; zahtjevi za to ispitivanje su da budu zadovoljeni svi kriteriji osim pomaka prema naprijed.

Slika 4.

Shema ispitivanja naprava okrenutih prema natrag, osim skupine 0, koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima

7.1.4.4.2.

Sustavi za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo”: pri ispitivanju u potpunom vozilu ili u karoseriji vozila, glava ne smije dodirnuti bilo koji dio vozila. Međutim, ako dođe do dodira, brzina udara glave treba biti manja od 24 km/h, a dio u koji glava udari mora ispunjavati zahtjeve ispitivanja apsorpcije energije određene u Prilogu 4. Pravilniku br. 21. Kod ispitivanja izvedenog s potpunim vozilima, ispitne lutke mora biti moguće izvaditi iz sustava za držanje djeteta nakon ispitivanja bez uporabe alata.

7.1.5. Otpornost na utjecaj temperature

7.1.5.1.

Mehanizam kopče, uređaji za povlačenje, uređaji za namještanje i blokiranje na koje bi mogla štetno utjecati visoka temperatura, izlažu se ispitivanju na utjecaj temperaturu koje je navedeno u stavku 8.2.8.

7.1.5.2.

Nakon ispitivanja na utjecaj temperaturne, propisanog stavkom 8.2.8.1., na sustavu za držanje djeteta stručnjak golim okom bez optičkih pomagala ne smije uočiti vidljive znakove oštećenja koja bi mogla štetno utjecati na pravilno djelovanje sustava za držanje djeteta.

7.2. Odredbe koje važe za pojedinačne dijelove sustava za držanje

7.2.1. Kopča

7.2.1.1.

Kopča treba biti konstruirana tako da je isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe. Između ostalog, to znači da kopča ne smije ostati u djelomično zatvorenom položaju; u postupku zatvaranja kopče ne smije biti moguće nepažnjom zamijeniti dijelove kopče; kopča se mora zatvoriti samo kad su svi dijelovi zakvačeni. Na mjestima gdje dolazi u dodir s djetetom kopča ne smije biti uža od najmanje širine trake, koja je određena stavkom 7.2.4.1.1. Taj se stavak ne primjenjuje na sklopove sigurnosnih pojaseva koji su već homologirani u skladu s Pravilnikom ECE br. 16, ili bilo kojom istovrijednom normom na snazi. Kod „sustava za držanje za posebne potrebe” samo kopča na primarnom sustavu za držanje mora biti sukladna zahtjevima stavaka 7.2.1.1. do uključivo 7.2.1.9.

7.2.1.2.

Kopča mora ostati zatvorena u svakom položaju i kad nije opterećena. Mora biti napravljena tako da ju je lako uhvatiti i s njom rukovati. Ona se mora dati otkopčati pritiskom na gumb ili sličnu napravu. Dio na koji treba pritisnuti kod otvorene kopče mora imati: kod naprava u kućištu, površinu najmanje 4,5 cm2 širine najmanje 15 mm; kod naprava bez kućišta, površinu najmanje 2,5 cm2 širine najmanje 10 mm. Širina je ona manja od navedene dviju dimenzija koje čine propisanu površinu i mora se mjeriti okomito na smjer kretanja dugmeta za otkapčanje.

7.2.1.3.

Površina za otkapčanje kopče je crvene boje. Niti jedan drugi dio te kopče ne smije biti te boje.

7.2.1.4.

Treba biti moguće osloboditi dijete iz sustava za držanje samo jednom radnjom na jedinoj kopči. Kod grupa 0 i 0 + dopušteno je ukloniti dijete zajedno s napravama kao što su dječja nosiljka/prijenosna ležaljka za dijete/sustavi za držanje prijenosne ležaljke za dijete, ako se sustav za držanje djeteta može osloboditi otvaranjem najviše dvije kopče.

7.2.1.4.1.

Smatra se da povezivanje ramenih remena H-pojasa spojnom stezaljkom nije u skladu sa zahtjevom za jednu radnju iz stavka 7.2.1.4.

7.2.1.5.

Za skupine II i III kopča mora biti postavljena tako da je dijete koje se nalazi u napravi može dohvatiti. Osim toga, ona, kod svih skupina, mora biti postavljena tako da u slučaju opasnosti spasilac odmah prepoznaje njezinu namjenu i način djelovanja.

7.2.1.6.

Otvaranje kopče mora omogućiti da se dijete oslobodi neovisno o „sjedalu”, „postolju sjedala” ili „štitniku od udara”, ako su ugrađeni i ako naprava ima međunožni remen, on se mora osloboditi djelovanjem te iste kopče.

7.2.1.7.

Kopča mora izdržati ispitivanje otpornosti na utjecaj temperature sukladno zahtjevima stavka 8.2.8.1. i zatim ponovljenu radnju te prije dinamičkog ispitivanja propisanog stavkom 8.1.3. mora proći ispitivanje koje obuhvaća 5 000 ± ciklusa otvaranja i zatvaranja pri uobičajenim uvjetima uporabe.

7.2.1.8.

Na kopči se obavljaju sljedeća ispitivanja otvaranja:

7.2.1.8.1. Ispitivanje pod opterećenjem

7.2.1.8.1.1.

Za ovo se ispitivanje mora se koristiti sustav za držanje djeteta na kojemu je obavljeno dinamičko ispitivanje iz stavka 8.1.3. navedeno dolje u tekstu.

7.2.1.8.1.2.

Sila potrebna za otvaranje kopče pri ispitivanju propisanom stavkom 8.2.1.1. ne smije prelaziti 80 N.

7.2.1.8.2. Ispitivanje bez opterećenja

7.2.1.8.2.1.

Za ovo se ispitivanje koristi kopča koja prije toga nije bila izložena opterećenju. Sila potrebna za otvaranje neopterećene kopče iznosi od 40 do 60 N pri ispitivanjima propisanima stavkom 8.2.1.2.

7.2.1.9. Čvrstoća

7.2.1.9.1.

Tijekom ispitivanja u skladu sa stavkom 8.2.1.3.2. ne smije se slomiti niti odvojiti ni jedan dio kopče, remena na kopči ni uređaja za namještanje.

7.2.1.9.1.2.

Kopča H-pojasa masenih skupina 0 i 0 + mora izdržati silu od 4 000 N.

7.2.1.9.1.3.

Kopča H-pojasa masene skupine I i više mora izdržati silu od 10 000 N.

7.2.1.9.1.4.

Nadležno tijelo može izostaviti ispitivanje čvrstoće ako iz raspoloživih podataka proizlazi da je ispitivanje suvišno.

7.2.2. Naprava za namještanje

7.2.2.1.

Raspon podešavanja mora biti dovoljan da omogući pravilno namještanje sustava za držanje djeteta za cijelu masenu skupinu za koju je sustav namijenjen i da omogući zadovoljavajuću ugradbu u sve specificirane tipove vozila.

7.2.2.2.

Svi naprave za namještanje moraju biti tipa „za brzo namještanje”, osim naprava za namještanje koje se upotrebljavaju kod prve ugradbe sustava za držanje u vozilo, koje mogu biti drugog tipa.

7.2.2.3.

Naprave tipa „za brzo namještanje” trebaju biti lako dohvatljive ako je sustav za držanje djeteta pravilno postavljen, a dijete ili lutka su na mjestu.

7.2.2.4.

Naprava tipa „za brzo namještanje” treba se lako namještati prema tjelesnoj građi djeteta. Posebno, pri ispitivanju u skladu sa stavkom 8.2.2.1. sila potrebna za aktiviranje naprave s ručnim namještanjem ne smije prelaziti 50 N.

7.2.2.5.

Ispituju se dva uzorka naprave za namještanje sustava za držanje djeteta sukladno zahtjevima postupka ispitivanja otpornosti na utjecaj temperature iz stavaka 8.2.8.1. i 8.2.3.

7.2.2.5.1.

Klizanje trake pojasa ne smije prelaziti 25 mm za jednu napravu za namještanje, odnosno 40 mm za sve naprave za namještanje.

7.2.2.6.

Tijekom ispitivanja sukladno stavku 8.2.2.1., naprava se ne smije slomiti niti odvojiti.

7.2.2.7.

Naprava za namještanje, ugrađena izravno na sustav za držanje djeteta, mora biti sposobna izdržati ponovljenu radnju, a prije dinamičkog ispitivanja iz stavka 8.1.3. mora biti podvrgnuta ispitivanju s 5 000 ± 5 ciklusa kako je određeno stavkom 8.2.7.

7.2.3. Uvlačnici

7.2.3.1. Uvlačnici s automatskih blokiranjem

7.2.3.1.1.

Remen sigurnosnog pojasa koja ima uvlačnik s automatskim blokiranjem, ne smije se odmotati više od 30 mm između položaja blokiranja. Kad se korisnik nagne prema natrag, pojas mora ili ostati u svojem prvobitnom položaju ili se automatski vratiti u taj položaj kad se korisnik pojasa ponovno nagne prema naprijed.

7.2.3.1.2.

Ako je uvlačnik dio trbušnog pojasa, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 7 N, izmjerena na slobodnoj dužini između ispitne lutke i uvlačnika, kako je propisano stavkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio sustava za držanje prsnog koša, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 2 N niti veća od 7 N, pri sličnim mjerenjima. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini između lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, s ručnim ili automatskim aktiviranjem, koja sprječava da se remen namota do kraja, tada ta naprava pri tim mjerenjima ne smije biti u funkciji.

7.2.3.1.3.

Remen se 5 000 puta izvlači i uvlači u uvlačnik u uvjetima propisanima stavkom 8.2.4.2. Potom se na uvlačniku obavljaju ispitivanja otpornosti na utjecaj temperature prema zahtjevima iz stavka 8.2.8.1. korozijsko ispitivanje iz stavka 8.1.1., te ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u stavku 8.2.4.5. Nakon toga mora uspješno izdržati daljnjih 5 000 ciklusa izvlačenja i uvlačenja. Nakon gornjih ispitivanja uvlačnik treba i dalje ispravno funkcionirati i ispunjavati zahtjeve iz gornjih stavaka 7.2.3.1.1. i 7.2.3.1.2.

7.2.3.2. Uvlačnici s blokiranjem u slučaju opasnosti

7.2.3.2.1.

Kada se ispituje sukladno stavku 8.2.4.3. uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti treba ispunjavati sljedeće zahtjeve:

7.2.3.2.1.1.

mora se blokira kad usporenje vozila dosegne 0,45 g.

7.2.3.2.1.2.

ne smije blokirati pri ubrzanju remena manjem od 0,8 g mjereno u osi izvlačenja.

7.2.3.2.1.3.

ne smije blokirati kad je njegovo osjetilo nagnuto najviše 12° u bilo kojem smjeru od položaja ugradbe kojeg je odredio proizvođač.

7.2.3.2.1.4.

mora blokirati kad je njegovo osjetilo nagnuto najviše 27° u bilo kojem smjeru od položaja ugradbe kojeg je odredio proizvođač.

7.2.3.2.2.

Ako djelovanje uvlačnika ovisi o vanjskom signalu ili izvoru energije, konstrukcijom mora biti osigurano da se uvlačnik automatski blokira u slučaju kvara ili prekida tog signala, odnosno izvora energije.

7.2.3.2.3.

Uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti s višekratnom osjetljivošću mora ispunjavati gore navedene zahtjeve. Osim toga, ako je jedan od kriterija osjetljivosti za izvlačenja remena, uvlačnik mora blokirati pri ubrzanju remena od 1,5 g, mjereno u osi izvlačenja remena.

7.2.3.2.4.

U ispitivanjima navedenima u stavcima 7.2.3.2.1. i 7.2.3.2.3., pomak izvlačenja remena koje se dešava prije nego što uvlačnik blokira ne smije prelaziti 50 mm, počevši s dužinom odmatanja određenom u stavku 8.2.4.3.1. Pri ispitivanju navedenom u stavku 7.2.3.2.1.2., ne smije doći do blokiranja tijekom odvijanja 50 mm remena, s početnom dužinom odmatanja određenom u stavku 8.2.4.3.1.

7.2.3.2.5.

Ako je uvlačnik dio trbušnog pojasa, uvlačenja remena ne smije biti manja od 7 N izmjerena na slobodnoj dužini između lutke i uvlačnika, kako je propisano stavkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio sustava za držanje prsnoga koša, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 2 N niti veća od 7 N, pri sličnom mjerenju. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini između lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, s ručnim ili automatskim aktiviranjem, koja sprječava da se remen namota do kraja, tada ta naprava pri tim mjerenjima ne smije biti u funkciji.

7.2.3.2.6.

Remen se uzastopno 40 000 puta izvlači i uvlači u uvlačnik u uvjetima propisanima stavkom 8.2.4.2. Potom se na uvlačniku obavljaju ispitivanja otpornosti na utjecaj temperature prema zahtjevima iz stavka 8.2.8.1., korozijsko ispitivanje iz stavka 8.1.1., te ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u stavku 8.2.4.5. Nakon toga mora uspješno izdržati daljnjih 5 000 ciklusa izvlačenja i uvlačenja (ukupno 45 000). Nakon gornjih ispitivanja uvlačnik mora i dalje ispravno funkcionirati i ispunjavati zahtjeve iz gornjih stavaka 7.2.3.2.1. i 7.2.3.2.5.

7.2.4. Remeni

7.2.4.1. Širina

7.2.4.1.1.

Najmanja širina remena sustava za držanje djeteta koji dodiruju ispitnu lutku mora biti 25 mm kod skupina 0, 0 + i I, odnosno 38 mm kod skupina II. i III. Te mjere treba izmjeriti tijekom ispitivanja prekidne čvrstoće propisane u stavku 8.2.5.1. bez zaustavljanja ispitne naprave i pod opterećenjem koje je iznosi 75 % prekidne čvrstoće remena.

7.2.4.2. Čvrstoća nakon kondicioniranja na sobnu temperaturu

7.2.4.2.1.

Na dva uzorka remena kondicionirana sukladno stavku 8.2.5.2.1. mora se odrediti prekidno opterećenje remena, kako je to određeno stavkom 8.2.5.1.2.

7.2.4.2.2.

Razlika između prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne smije prelaziti 10 % od veće vrijednosti izmjerenih opterećenja.

7.2.4.3. Čvrstoća nakon posebnog kondicioniranja

7.2.4.3.1.

Na dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s jednom od odredbi stavka 8.2.5.2. (osim stavka 8.2.5.2.1.) prekidno opterećenje remena ne smije biti manje od

7.2.4.3.2.

Osim toga, prekidno opterećenje ne smije biti manje od 3,6 kN za sustave za držanje skupine 0, 0 + i 1,5 kN za sustave skupine II te 7,2 kN za sustave skupine III.

7.2.4.3.3.

Nadležno tijelo može izostaviti jedno ili više tih ispitivanja ako sastav korištenog materijala ili dostupni podaci pokazuju da su takva ispitivanja suvišna.

7.2.4.3.4.

Postupak kondicioniranja abrazijom tipa 1., koji je opisan u stavku 8.2.5.2.6., izvodi se samo kad ispitivanje mikroklizanjem, koje je utvrđeno stavkom 8.2.3., daje rezultat koji prelazi 50 % graničnu vrijednost koja je propisana gornjim stavkom 7.2.2.5.1.

7.2.4.4.

Ne smije biti moguće da se cijeli remen provuče kroz naprave za namještanje, kroz kopče ili sidrene točke.

7.2.5. Blokirna naprava

7.2.5.1.

Blokirna naprava mora stalno biti pričvršćena na sustavu za držanje djeteta.

7.2.5.2.

Blokirna naprava ne smije utjecati na trajnost sigurnosnog pojasa za odrasle i mora se podvrgnuti ispitivanju otpornosti na utjecaj temperature iz stavka 8.2.8.1.

7.2.5.3.

Blokirna naprava ne smije sprječavati da se dijete brzo oslobodi iz sustava.

7.2.5.4. Blokirne naprave razreda A

Nakon obavljenog ispitivanja sukladno stavku 8.2.6.1., klizanje remena ne smije biti više od 25 mm.

7.2.5.5. Blokirne naprave razreda B

Nakon obavljenog ispitivanja sukladno stavku 8.2.6.2. klizanje remena ne smije biti više od 25 mm.

7.2.6. Značajke dijelova za pričvršćenje Isofix

„Dijelovi za pričvršćenje Isofix” i indikatori zakopčanosti moraju moći izdržati ponovljeno djelovanje i moraju prije dinamičkih ispitivanja propisanih u stavku 8.1.3. proći ispitivanje koje se sastoji od 2 000 ± 5 ciklusa otvaranja i zatvaranja u uobičajenim uvjetima uporabe.

8. OPIS ISPITIVANJA (6)

8.1. Ispitivanja potpunog sustava za držanje

8.1.1. Korozija

8.1.1.1.

U komoru za ispitivanje stavljaju se metalni dijelovi sustava za držanje djeteta, kako je određeno u Prilogu 4. Kad sustav za držanje djeteta sadrži uvlačnik, remen se mora odmatati cijelom dužinom umanjeno za 100 ± 3 mm. Osim kratkih prekida koji su mogu biti potrebni npr. za provjeru i dopunu slane otopine, ispitivanje traje neprekidno 50 ± 0,5 sati.

8.1.1.2.

Nakon završenog ispitivanja metalni se dijelovi sustava za držanje djeteta pažljivo isperu ili urone u čistu tekuću vodu temperature koje nije viša od 38 °C da se uklone eventualne naslage soli koje su se mogle formirati te se potom suše 24 ± 1 sata na sobnoj temperaturi od 18 do 25 °C prije nego što su pregledani u skladu s gornjim stavkom 7.1.1.2.

8.1.2. Prevrtanje

8.1.2.1.

Ispitna lutka se postavlja u sustav za držanje pričvršćen u skladu s ovim Pravilnikom i uputama proizvođača i s uobičajenom labavošću kako je utvrđeno stavkom 8.1.3.6.

8.1.2.2.

Sustav za držanje pričvrsti se na ispitno sjedalo ili sjedalo u vozilu. Cjelokupno se sjedalo zaokrene oko vodoravne osi u srednjoj uzdužnoj ravnini sjedala za puni krug (360°) brzinom od 2-5 stupnjeva/sekunda. Za to se ispitivanje naprave namijenjene za korištenje u određenim vozilima mogu postaviti na ispitno sjedalo opisano u Prilogu 6.

8.1.2.3.

To se ispitivanje ponavlja vrtnjom sjedala u suprotnom smjeru nakon što se ispitna lutka, ako je potrebno, ponovno namjesti u njezin prvotni položaj. Postupak se zatim ponavlja u oba smjera vrtnje, pri čemu se os vrtnje u vodoravnoj ravnini zakrene za 90° u odnosu na dva ranija ispitivanja.

8.1.2.4.

Pri tim se ispitivanjima koriste najmanja i najveća ispitna lutka skupine odnosno skupina za koju (koje) je sustav za držanje namijenjena.

8.1.3. Dinamička ispitivanja

8.1.3.1. Ispitivanja na ispitnim kolicima i ispitnom sjedalu

8.1.3.1.1. Sustav za držanje okrenut prema naprijed

8.1.3.1.1.1.

Ispitna kolica i ispitno sjedalo koji se koriste za dinamičko ispitivanje moraju zadovoljavati zahtjeve iz Priloga 6. ovom Pravilniku, a postupak namještanja za dinamičko ispitivanje sudara mora biti u skladu s Prilogom 21.

8.1.3.1.1.2.

Ispitna kolica tijekom usporenja moraju zadržati vodoravni položaj.

8.1.3.1.1.3.

Usporenje ispitnih kolica postiže se napravom koja je propisana u Prilogu 6. ovom Pravilniku, ili nekom drugom napravom koja daje istovrijedne rezultate. Ta naprava mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 8.1.3.4. i Priloga 7. ovom Pravilniku.

8.1.3.1.1.4.

Obavljaju se sljedeća mjerenja:

8.1.3.1.1.4.1.

Brzina kolica neposredno prije udara;

8.1.3.1.1.4.2.

Zaustavni put;

8.1.3.1.1.4.3.

Pomak glave ispitne lutke u vertikalnoj i vodoravnoj ravnini za skupine I, II i III, a za skupine 0 i 0 + pomak ispitne lutke ne uzimajući u obzir udove.

8.1.3.1.1.4.4.

Ubrzanje prsnoga koša u tri međusobno okomita smjera, osim kod lutke novorođenčeta.

8.1.3.1.1.4.5.

svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidjeti stavak 7.1.4.3.1.), osim kod ispitne lutke novorođenčeta.

8.1.3.1.1.5.

Nakon udara sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče, kako bi se utvrdilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.1.2. Sustav za držanje okrenut prema natrag

8.1.3.1.2.1.

Ispitno sjedalo se zaokrene za 180° kada se ispituje u skladu sa zahtjevima za ispitivanje stražnjeg sudara.

8.1.3.1.2.2.

Za ispitivanje sustava za držanje djeteta okrenutog prema natrag namijenjenog za korištenje na prednjim sjedalima, ploču s instrumentima predstavlja kruta šipka koja je pričvršćena na kolica tako da sustav za držanje djeteta apsorbira svu energiju.

8.1.3.1.2.3.

Uvjeti usporenja trebaju odgovarati zahtjevima iz stavka 8.1.3.4.

8.1.3.1.2.4.

Mjerenja koja treba obaviti slična su onima navedenim u gornjim stavcima 8.1.3.1.1.4. i 8.1.3.1.1.4.5.

8.1.3.1.2.5.

Nakon udara sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se utvrdilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.2. Ispitivanje na ispitnim kolicima i karoseriji vozila

8.1.3.2.1. Sustav za držanje okrenut prema naprijed

8.1.3.2.1.1.

Način učvršćenja vozila tijekom ispitivanja ne smije biti izveden tako da pojača sidrišta sjedala vozila, sigurnosnih pojaseva za odrasle i svaka dodatna sidrišta potrebna za pričvršćenje sustava za držanje djeteta, niti da smanji uobičajene deformacije konstrukcije. Na vozilu ne smije biti niti jedan dio koji bi ograničavanjem pomicanja lutke smanjio opterećenje kojem je izložen sustav za držanje djeteta tijekom ispitivanja. Dijelovi konstrukcije vozila koji su bili uklonjeni smiju se zamijenjeni dijelovima jednake čvrstoće, pod uvjetom da oni ne ograničavaju pomicanje lutke.

8.1.3.2.1.2.

Smatra se da naprava za pričvršćivanje zadovoljava ako ne utječe na područje koje se proteže cijelom širinom konstrukcije i ako su vozilo ili karoserija blokirani ili učvršćeni sprijeda na udaljenosti od najmanje 500 mm od sidrišta sustava za držanje. Na stražnjoj strani konstrukcija mora biti pričvršćena na dovoljnoj udaljenosti iza sidrišta kako bi bili ispunjeni svi zahtjevi iz gornjeg stavka 8.1.3.2.1.1.

8.1.3.2.1.3.

Sjedalo vozila i sustav za držanje djeteta ugrađuju se i namještaju u položaj koji, prema mišljenju tehničke službe koja obavlja homologacijska ispitivanja, daje najnepovoljnije uvjete u pogledu čvrstoće, a primjenjiv je za postavljanjem ispitne lutke u vozilo. U izvješću trebaju biti navedeni položaj naslona sjedala i naprave za držanje djeteta. Naslon sjedala vozila, ako je njegov nagib namjestiv, mora se blokirati kako je to odredio proizvođač, ili ako nema uputa, u položaju koji je čim bliži stvarnom kutu od 25°.

8.1.3.2.1.4.

Osim ako u uputama za ugradnju i uporabu nije navedeno drukčije, prednje se sjedalo stavlja u krajnji prednji položaj koji se uobičajeno koristi za sustave za držanje djeteta koji su namijenjeni za uporabu na prednjim sjedalima, odnosno u krajnji stražnji položaj koji se uobičajeno koristi za sustave za držanje djeteta koji su namijenjeni za uporabu na stražnjem sjedalu.

8.1.3.2.1.5.

Uvjeti usporenja trebaju biti u skladu sa zahtjevima iz stavka 8.1.3.4. Kao ispitno sjedalo koristi se sjedalo stvarnog vozila.

8.1.3.2.1.6.

Obavljaju se sljedeća mjerenja:

8.1.3.2.1.6.1.

brzina ispitnih kolica neposredno prije udara;

8.1.3.2.1.6.2.

zaustavni put;

8.1.3.2.1.6.3.

bilo koji dodir glave ispitne lutke s unutrašnjošću karoserije vozila;

8.1.3.2.1.6.4.

usporenje prsnoga koša u tri međusobno okomita smjera, osim kod lutke novorođenčeta;

8.1.3.2.1.6.5.

svi vidljive znakovi prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidjeti stavak 7.1.4.3.1.), osim kod lutke novorođenčeta.

8.1.3.2.1.7.

Nakon udara sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se utvrdilo je li došlo do bilo kakvoga kvara.

8.1.3.2.2. Sustav za držanje okrenut prema natrag

8.1.3.2.2.1.

Za ispitivanje stražnjeg sudara, karoserija vozila se na kolicima zaokreće za 180°.

8.1.3.2.2.2.

Zahtjevi su isti kao i kod čelnog sudara.

8.1.3.3. Ispitivanje s cijelim vozilom

8.1.3.3.1.

Uvjeti usporenja trebaju odgovarati zahtjevima iz stavka 8.1.3.4. koji je naveden niže u tekstu.

8.1.3.3.2.

Za ispitivanja frontalnog udara postupak je onaj koji je naveden u Prilogu 9. ovom Pravilniku.

8.1.3.3.3.

Za ispitivanja udara odostraga postupak je onaj koji je naveden u Prilogu 10. ovom Pravilniku.

8.1.3.3.4.

Obavljaju se sljedeća mjerenja:

8.1.3.3.4.1.

brzina vozila/udarne naprave neposredno prije udara;

8.1.3.3.4.2.

bilo koji dodir glave ispitne lutke (kod ispitne lutke skupine 0, ne uzimajući se u obzir udove) s unutrašnjošću vozila;

8.1.3.3.4.3.

ubrzanje prsnoga koša u tri međusobno okomita smjera, osim kod ispitne lutke novorođenčeta.

8.1.3.3.4.4.

svi vidljivi znakovi prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidjeti stavak 7.1.4.3.1.), osim kod ispitne lutke novorođenčeta.

8.1.3.3.5.

Ako su nasloni prednjih sjedala vozila namjestivi po nagibu, moraju biti blokirani kako je to odredio proizvođač ili, ako nema takvih uputa, u položaju čim bližem stvarnom kutu od 25°.

8.1.3.3.6.

Nakon udara se sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava, bez otvaranja kopče, kako bi se utvrdilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.4.

U donjoj tablici zbirno su navedeni uvjeti za dinamičko ispitivanje:

Čelni sudar

Stražnji sudar

Ispitivanje

Sustav za držanje

Brzina

(km/h)

Ispitni impuls

Zaustavni put tijekom ispitivanja (mm)

Brzina

(km/h)

Ispitni impuls

Zaustavni put tijekom ispitivanja (mm)

Ispitna kolica s ispitnim sjedalom

Prema naprijed okrenuti, za prednja i stražnja sjedala, univerzalni, poluuniverzalni ili za ograničenu uporabu (7)

50 + 0

- 2

650 ± 50

—

Prema natrag okrenuti, za prednja i stražnja sjedala, univerzalni, poluuniverzalni ili za ograničenu uporabu (8)

50 + 0

- 2

650 ± 50

30 + 2

- 0

275 ± 25

Karoserija na ispitnim kolicima

Okrenuti prema naprijed (7)

50 + 0

- 2

1 ili 3

650 ± 50

—

Okrenuti prema natrag (8)

50 +0

- 2

1 ili 3

650 ± 50

30 + 2

- 0

2 ili 4

275 ± 25

Okrenuti prema naprijed (7)

50 + 0

- 2

Nije određeno

—

Okrenuti prema natrag (8)

50 + 0

- 2

Nije određeno

30 + 2

- 0

Nije određeno

Napomena

Svi sustavi za držanje djeteta skupina 0 i 0 + ispituju se sukladno uvjetima za „sustave okrenute prema natrag” pri čelnom i stražnjem sudaru.

Tumač:

Ispitni impuls br. 1	:	kako je određeno u Prilogu 7. – čelni sudar.
Ispitni impuls br. 2	:	kako je određeno u Prilogu 7. – stražnji sudar.
Ispitni impuls br. 3	:	tijek usporenja vozila pri čelnom sudaru.
Ispitni impuls br. 4	:	tijek usporenja vozila pri stražnjem sudaru.

8.1.3.5. Sustavi za držanje djeteta koji uključuju korištenje dodatnih sidrišta

8.1.3.5.1.

Za sustave za držanje djeteta, namijenjene za korištenje sukladno stavku 2.1.2.3. i koji zahtijevaju korištenje dodatnih sidrišta, ispitivanje čelnog sudara mora se obaviti u skladu sa stavkom 8.1.3.4. na sljedeći način:

8.1.3.5.2.

Kod naprava s kratkim gornjim remenima za pričvršćivanje na stražnju policu vozila, gornja sidrišta na ispitnim kolicima propisana su u Dodatku 3. Prilogu 6.

8.1.3.5.3.

Kod naprava s dugim gornjim remenima za pričvršćivanje za vozila koja nemaju krute stražnje police i kod kojih su gornji pričvrsni remeni pričvršćeni na pod vozila, sidrišta na ispitnim kolicima moraju biti kako su propisana u Dodatku 3. Prilogu 6.

8.1.3.5.4.

Kod naprava namijenjenih za korištenje u obje izvedbe moraju se obaviti ispitivanja određena u stavcima 8.1.3.5.2. i 8.1.3.5.3; kod ispitivanja koje se obavljaju u skladu s gornjim stavkom 8.1.3.5.3 samo se koristi najteža lutka.

8.1.3.5.5.

Kod naprava okrenutih prema natrag, raspored donjih sidrišta na ispitnim kolicima mora odgovarati određenom u Dodatku 3. Prilogu 6.

8.1.3.5.6.

Za prenosive dječje ležaljke koje koriste dodatne remene koji su pričvršćeni na dva sigurnosna pojasa za odrasle pri čemu se prijenos opterećenja direktno primjenjuje preko sigurnosnog pojasa za odrasle osobe na donje sidrište sigurnosnog pojasa za odrasle osobe, sidrište na ispitnim kolicima mora biti kako je propisano u Prilogu 6., Dodatku 3., stavku 7. (A1, B1). Namještanje na napravi za dinamičko ispitivanje mora biti onakvo kako je opisano u Prilogu 21., napomeni 5. Taj sustav mora raditi ispravno čak i kad su sigurnosni pojasevi za odrasle osobe neprikopčani i smatra se univerzalnim kada je sukladan stavku 6.1.8.

8.1.3.6. Ispitne lutke

8.1.3.6.1.

Sustavi za držanje djeteta i lutke moraju biti postavljeni tako da su sukladni zahtjevima iz stavka 8.1.3.6.3.

8.1.3.6.2.

Sustavi za držanje djeteta ispituju se upotrebom lutaka, kako je određeno u Prilogu 8. ovom Pravilniku.

8.1.3.6.3.

Postavljanje ispitne lutke

8.1.3.6.3.1.

Ispitna lutka se postavlja s razmakom između stražnje strane lutke i sustava za držanje. Kod prijenosnih dječjih ležaljka ispitna lutka se stavlja u ravni vodoravni položaj, što bliže središnjoj crti prijenosne dječje ležaljke.

8.1.3.6.3.2.

Dječje sjedalo se postavlja na ispitno sjedalo.

Ispitna lutka se postavlja u dječje sjedalo.

Između lutke i naslona sjedala postavlja se okretna ploča ili slična savitljiva naprava debljine 2,5 cm i širine 6 cm, čija je dužina jednaka visini ramena (sjedeći položaj, Prilog 8.), umanjena za visinu središta kuka (sjedeći položaj, Prilog 8., to je visina sjedenja uvećana za pola visine bedra lutke u sjedećem položaju) što odgovara veličini lutke koja se ispituje. Oblik ploče treba što bolje slijediti oblik sjedala, a njezin donji dio treba biti u visini kuka lutke.

Pojas se namješta prema uputama proizvođača, ali na zateznu silu koja je za 250 ± 25 N veća od sile potrebne za namještanje, s kutom trake otklona remena u odnosu na napravu za namještanje od 45 ± 5°, ili s kutom koji odredi proizvođač.

Pričvršćivanje dječjeg sjedala na ispitno sjedalo dovršiti u skladu s Prilogom 21. ovom Pravilniku.

Ukloniti savitljivu elastičnu napravu.

To se primjenjuje samo na H-pojaseve i sustave za držanje kod kojih je dijete držano sa sigurnosnim pojasom za odrasle u tri točke i kod kojih se koristi naprava za blokiranje, a ne primjenjuje se za remene za držanje djeteta koji su izravno povezani na uvlačnik.

8.1.3.6.3.3.

Uzdužna ravnina koja prolazi kroz središnjicu ispitne lutke postavlja se na sredinu između oba donja sidrišta pojasa, međutim treba voditi računa o odredbama iz stavka 8.1.3.2.1.3. Kod pomoćnih dječjih sjedišta koje treba ispitati s lutkom koja predstavlja 10-godišnje dijete, uzdužna ravnina koja prolazi kroz središnjicu ispitne lutke postavlja se na 75 ± 5 mm lijevo ili desno u odnosu na točku koja se nalazi u sredini između dva donja sidrišta pojasa.

8.1.3.6.3.4.

Kod naprava koje zahtijevaju korištenje normiranog pojasa, rameni se remen prije dinamičkog ispitivanja postavlja na ispitnu lutku pomoću dovoljno duge i široke lake ljepljive trake. Kod naprava okrenutima prema natrag glava se postavlja na naslon sustava za držanje pomoću dovoljno duge i široke ljepljive trake. Kod sustava za držanje djeteta okrenutima prema natrag dopuštena je uporaba lake trake za povezivanje glave ispitne lutke na 100 mm šipku, odnosno na naslon sustava za držanje tijekom ubrzavanja na ispitnoj stazi

8.1.3.7. Kategorija ispitne lutke koju treba upotrijebiti

8.1.3.7.1.

Sustav za držanje skupine 0

ispitivanje pri kojem se koristi lutka novorođenčeta i lutka od 9 kg;

8.1.3.7.2.

Sustav za držanje skupine 0+

ispitivanje pri kojem se koristi lutka novorođenčeta i lutka od 11 kg;

8.1.3.7.3.

Sustav za držanje skupine I

ispitivanje pri kojem se koristi lutka od 9 kg odnosno 15 kg;

8.1.3.7.4.

Sustav za držanje skupine II

ispitivanje pri kojem se koristi lutka od 15 kg odnosno 22 kg;

8.1.3.7.5.

Sustav za držanje skupine III

ispitivanje pri kojem se koristi lutka od 22 kg odnosno 32 kg;

8.1.3.7.6.

Ako je sustav za držanje djeteta odgovarajući za dvije ili više masenih skupina, pri ispitivanjima se koriste najlakša i najteža gore određena ispitna lutka za sve pripadajuće masene skupine. Međutim, ako se sustavi pojedinih skupina međusobno znatno razlikuju, primjerice ako je promijenjen raspored ili dužina H-pojasa, laboratorij koji provodi ispitivanja može obaviti dodatno ispitivanje s lutkom mase između tih dviju krajnjih masa, ako smatra da je to potrebno.

8.1.3.7.7.

Ako je sustav za držanje djeteta konstruiran za dvoje ili više djece, jedno se ispitivanje obavlja s najtežim lutkama na svim sjedećim mjestima. Drugo se ispitivanje obavlja s najlakšom i najtežom ispitnom lutkom kako je gore određeno. Ispitivanja se obavljaju na ispitnom sjedalu kako je prikazano na slici 3. u Dodatku 3. Prilogu 6. Laboratorij, koji provodi ispitivanja može, ako smatra da je uputno, obaviti treće ispitivanje s bilo kojom kombinacijom lutaka ili s praznim sjedećim mjestima.

8.1.3.7.8.

Ako sustav za držanje djeteta skupina 0 ili 0 + ima mogućnost različitih načina postavljanja ovisno o masi djeteta, svaki način postavljanja treba biti ispitan s obje ispitne lutke pripadajuće masene skupine.

8.1.3.7.9.

Ako sustav za držanje djeteta mora koristiti gornju sigurnosnu uzicu, treba provesti jedno ispitivanje s najmanjom lutkom s najmanjom udaljenosti gornje sigurnosne uzice (sidrišna točka G1). Drugo ispitivanje se provodi s težom lutkom s duljom udaljenosti gornje sigurnosne uzice (sidrišna točka G2). Namjestiti gornju sigurnosnu uzicu da postigne sila zatezanja 50 ± 5 N.

8.1.3.7.10.

Ispitivanje navedeno u točki 7.1.4.1.10.1.2, potrebno je izvesti samo s najvećom ispitnom lutkom za koju je sustav za držanje djeteta konstruiran.

8.1.4. Sustav za držanje pomoćnog dječjeg sjedišta

Pamučnu tkaninu postaviti na površinu sjedišta naprave za ispitivanje. Pomoćno dječje sjedište se postavlja na napravu za ispitivanje, na površinu sjedišta postavlja se model donjeg dijela trupa, kako je prikazano na slici 1. Priloga 22. i preko njega se postavi i pričvrsti sigurnosni pojas za odrasle u tri točke kako je određeno u Prilogu 21. Oko pomoćnog dječjeg sjedišta omota se 25 mm širok komad remena ili slične vrpce i na njega se djeluje silom od 250 ± 5 N u smjeru strelice A, vidjeti sliku 2. Priloga 22., usporedno s površinom sjedišta naprave za ispitivanje-ispitne klupe.

8.2. Ispitivanje pojedinačnih dijelova

8.2.1. Kopča

8.2.1.1. Ispitivanje otvaranja pod opterećenjem

8.2.1.1.1.

Za ovo se ispitivanje koristi sustav za držanje djeteta na kojemu je već obavljeno dinamičko ispitivanje, kako je određeno stavkom 8.1.3.

8.2.1.1.2.

Sustav za držanje djeteta uklanja se iz kolica za ispitivanje ili iz vozila bez otvaranja kopče. Kopča je opterećena neposrednim povlačenjem putem remena koji je na njoj učvršćena tako da na svaki remen djeluje sila od 80/n daN; pri tome omjer „n” znači broj remena povezanih s kopčom kad je ona u zatvorenom položaju, a smatra se da ih treba biti najmanje 2 ako je kopča povezana s krutim dijelom. Pri promjeni sile mora se voditi računa o kutu koji tijekom dinamičkog ispitivanja tvori kopča s krutim dijelom.

8.2.1.1.3.

Na geometrijsko središte gumba za otvaranje kopče uzduž nepokretne osi koja se proteže usporedno s početnim smjerom pomicanja gumba, primjenjuje se sila brzinom 400 ± 20 mm/min; geometrijsko središte se primjenjuje na dio površine kopče na koji djeluje sila otkapčanja. Kopča mora biti pričvršćena na kruti oslonac tijekom djelovanja sile otvaranja.

8.2.1.1.4.

Silom kojom se otvara kopča djeluje se preko dinamometra ili nekoga drugog uređaja na način i u smjeru koji je uobičajen za otvaranje kopče. Dodirna točka ispitne opreme mora biti kuglastog oblika polumjera 2,5 ± 0,1 mm i treba imati poliranu metalnu površinu.

8.2.1.1.5.

Mjeri se sila otvaranja kopče i bilježi se svaka neispravnost.

8.2.1.2. Ispitivanje otkapčanja bez opterećenja

8.2.1.2.1.

Sklop kopče koji prethodno nije bio podvrgnut opterećenju mora se ugraditi i postaviti tako da nije opterećen.

8.2.1.2.2.

Postupak mjerenja sile otvaranja kopče je takav kako je to određeno u stavcima 8.2.1.1.3. i 8.2.1.1.4.

8.2.1.2.3.

Izmjeri se sila otvaranja kopče.

8.2.1.3. Ispitivanje čvrstoće

8.2.1.3.1.

Za ispitivanje čvrstoće moraju se koristiti dva uzorka. U ispitivanje čvrstoće potrebno je uključiti sve naprave za namještanje, osim naprava za namještanje koje su izravno pričvršćene na sustav za držanje djeteta.

8.2.1.3.2.

U Prilogu 20. prikazana je tipična naprava za ispitivanje čvrstoće kopče. Kopča se stavlja na gornju okruglu ploču (A). Svi remeni pričvršćeni na kopču duljine su najmanje 250 mm i podešeni su tako da vise s gornje ploče ovisno o njihovom položaju na kopči. Potom se slobodni krajevi remena obmotaju oko donje okrugle ploče (B), dok se ne provuku kroz unutarnji otvor ploče. Svi remeni između ploča A i B moraju biti vertikalni. Potom se okrugla stezna ploča C lagano osloni na donju površinu ploče (B) tako da je još uvijek moguće pomicanje remena između ploča. S malom silom na steznoj napravi remeni se napinju i vuku između ploča B i C, sve dok svi remeni ne budu opterećeni ovisno o njihovom rasporedu. Tijekom tog postupka i samog ispitivanja kopča ne smije doći u dodir s pločom (A) niti s jednim dijelom te ploče. Potom se ploče B i C međusobno čvrsto stegnu, a vlačna sila se pri brzini pomaka od 100 ± 20 mm/min povećava tako dugo dok se ne postignu propisane vrijednosti.

8.2.2. Naprava za namještanje

8.2.2.1. Lakoća namještanja

8.2.2.1.1.

Pri ispitivanju ručno namjestive naprave, remen se ravnomjerno povlači kroz napravu za namještanje, vodeći računa o uvjetima uobičajene uporabe, brzinom 100 ± 20 mm/min, a najveća izmjerena sila N nakon prvih 25 ± 5 mm pomaka remena zaokružuje se na najbližu cijelu vrijednost.

8.2.2.1.2.

Ispitivanje se provodi u oba smjera prolaska remena kroz napravu, a remen se prije mjerenja 10 puta provlači u punoj dužini kroz napravu

8.2.3. Ispitivanje mikroklizanja (vidjeti sliku 3. Priloga 5.)

8.2.3.1.

Dijelovi ili naprave na kojima se obavlja ispitivanje mikroklizanja moraju se držati najmanje 24 sata prije ispitivanja u atmosferi koja ima temperaturu od 20 ± 5° i relativnu vlagu od 65 ± 5 %. Ispitivanje se obavlja na temperaturi između 15 i 30 °C.

8.2.3.2.

Slobodni kraj remena mora se nalazi u jednakom položaju kao kad se naprava upotrebljava u vozilu i nije pričvršćen niti na jedan drugi dio.

8.2.3.3.

Naprava za namještanje se postavlja na vertikalni dio remena čiji jedan kraj treba opteretiti silom od 50 ± 0,5 N (pritom silu treba usmjeriti tako da se spriječi promjena opterećenja i izvijanje remena). Slobodan kraj trake na napravi za namještanje mora biti usmjeren je vertikalno prema gore ili prema dolje, kao što je uobičajeno u vozilu. Drugi kraj mora prolaziti preko vodećeg valjka, čija je vodoravna os prolazi usporedno s ravninom opterećenog dijela remena, pri čemu je dio koji prolazi preko valjka vodoravan.

8.2.3.4.

Naprava koja se ispituje postavlja se tako da se njezino središte, u najvišem položaju do kojeg se može podići, nalazi 300 ± 5 mm iznad ispitne klupe, a opterećenje od 50 N 100 ± 5 mm iznad te klupe.

8.2.3.5.

Zatim se obavlja prije ispitivanja 20 ± 2 ciklusa i nakon toga 1 000 ± 5 ciklusa s frekvencijom od 30 ± 10 ciklusa u minuti s ukupnom amplitudom od 300 ± 20 mm ili kako je određeno stavkom 8.2.5.2.6.2. Opterećenje od 50 N se koristi samo u vremenu koje odgovara pomaku od 100 ± 20 mm za svaku polovinu ciklusa. Mikroklizanje se mjeri s od početnog položaja u trenutku završetka 20 ciklusa prije ispitivanja.

8.2.4. Uvlačnik

8.2.4.1. Sila uvlačenja

8.2.4.1.1.

Sile uvlačenja se mjere na sklopu sigurnosnog pojasa koji je postavljen na ispitnoj lutki kao za dinamičko ispitivanje prema propisanog u stavku 8.1.3. Napetost remena se mjeri u dodirnoj točci s lutkom (ali bez dodira s njom) dok se remen uvlači brzinom od približno 0,6 m/min.

8.2.4.2. Trajnost mehanizma uvlačnika

8.2.4.2.1.

Remen treba izvući i pustiti ga da se uvuče zahtijevani broj ciklusa, brzinom od najviše 30 ciklusa u minuti. Kod uvlačnika koji blokiraju u slučaju opasnosti, u svakom se petom ciklusu treba izvesti nagli trzaj tako da se uvlačnik blokira. Jednaki broj trzaja se obavlja pri svakom od pet različitih duljina izvlačenja koja predstavljaju 90, 80, 75 i 65 % ukupne dužine remena u uvlačniku. Međutim, ako je dužina remena veća od 900 mm gornji se postoci odnose na zadnjih 900 mm remena koja se može izvući iz uvlačnika.

8.2.4.3. Blokiranje mehanizma za blokiranje uvlačnika u slučaju opasnosti

8.2.4.3.1.

Blokiranje uvlačnika se ispituje kad na kalemu ostane namotano 300 ± 3 mm remena.

8.2.4.3.2.

Kod uvlačnika koji se blokira pomicanjem remena, remen se izvlači u smjeru u kojemu se to uobičajeno događa kada je uvlačnik ugrađen u vozilo.

8.2.4.3.3.

Osjetljivost uvlačnika na ubrzanje vozila ispituje se na gore navedenoj izvučenoj duljini i to u oba smjeru duž dvaju međusobno okomitih osi koje su vodoravne ako se uvlačnici trebaju ugraditi u vozilo prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta. Ako to mjesto nije određeno, organizacija koja provodi ispitivanje dužna je savjetovati se s proizvođačem sustava za držanje djeteta. Tehnička služba koja obavlja homologacijska ispitivanja izabire jedan od tih smjerova ispitivanja kako bi se postigli najnepovoljniji uvjeti s obzirom na aktiviranje mehanizma blokiranja.

8.2.4.3.4.

Konstrukcija korištenog uređaja treba biti takva da je zahtijevano ubrzanje postiže uz srednji porast ubrzanja od najmanje 25 g/s (9)

8.2.4.3.5.

Pri ispitivanju sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 7.2.3.2.1.3. i 7.2.3.2.1.4. uvlačnik se mora ugraditi na vodoravni ploču koja se naginje brzinom od najviše 2° u sekundi sve dok ne dođe do blokiranja. To se ispitivanje ponavlja s nagibom u drugim smjerovima kako bi se osiguralo da su zahtjevi ispunjeni.

8.2.4.4. Ispitivanje na koroziju

8.2.4.4.1.

Ispitivanje na koroziju je opisano u prije navedenom stavku 8.1.1.

8.2.4.5. Ispitivanje otpornosti na prašinu

8.2.4.5.1.

Uvlačnik se stavlja u ispitnu komoru, kako je opisano u Prilogu 3. ovom Pravilniku. Mora se ugraditi u smjeru koji je sličan onom u vozilu. Ispitna komora treba sadržavati prašinu kako je to određeno stavkom 8.2.4.5.2. Remen dužine 500 mm se izvuče iz uvlačnika tako da ostane izvučen, osim što se u jednoj ili dvije minute nakon svakog miješanja prašine obavi 10 potpunih ciklusa izvlačenja i uvlačenja. U vremenu od pet sati, prašina se mora promiješati svakih 20 minuta u trajanju pet sekundi pomoću stlačenog zraka bez ulja i vlage, pod tlakom od 5,5 ± 0,5 bara kroz otvor od 1,5 ± 0,1 mm.

8.2.4.5.2.

Prašina korištena u ispitivanju opisanom u stavku 8.2.4.5.1. treba sadržavati približno 1 kg suhog kremena. Raspored veličine čestica je sljedeći:

(a)	koje prolaze kroz otvor veličine 150 μm, promjer žice 104 μm, propušta 99 do 100 posto;

(b)	koje prolaze kroz otvor veličine 105 μm, promjer žice 64 μm, propušta 76 do 86 posto;

(c)	koje prolaze kroz otvor veličine 75 μm, promjer žice 52 μm, propušta 60 do 70 posto.

8.2.5. Statičko ispitivanje remena

8.2.5.1. Ispitivanje čvrstoće remena

8.2.5.1.1.

Svako se ispitivanje obavlja na dva nova uzorka remena koji su kondicionirani kako je određeno stavkom 7.2.4.

8.2.5.1.2.

Svaki se remen uhvati čeljustima uređaja za ispitivanje zatezne čvrstoće. Stezne čeljusti trebaju biti konstruirane tako da se spriječi trganje remena u čeljustima ili u njihovoj blizini. Brzina pomaka treba biti 100 ± 20 mm/min. Slobodna dužina uzorka između čeljusti uređaja na početku ispitivanja treba biti 200 mm ± 40 mm.

8.2.5.1.3.

Opterećenje se povećava sve dok se remen ne prekine i bilježi se prekidno opterećenje.

8.2.5.1.4.

Ako remen proklizne ili se prekine na mjestu dodira s jednom od čeljusti ili na udaljenosti do 10 mm od čeljusti, ispitivanje je nevažeće i mora se obaviti se novo ispitivanje na drugomu uzorku.

8.2.5.2.

Uzorci koji se uzimaju iz remena sukladno stavku 3.2.3., moraju se kondicionirati kako slijedi:

8.2.5.2.1. Kondicioniranje pri sobnoj temperaturi

8.2.5.2.1.1.

Remen treba držati 24 ± 1 sat na temperaturi okoline od 23 ± 5° i relativne vlažnosti od 50 ± 10 %. Ako se ispitivanje ne obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak se stavlja u nepropusno zatvorenu posudu do početka ispitivanja. Prijelomno se opterećenje određuje u roku od pet minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje, odnosno iz posude.

8.2.5.2.2. Kondicioniranje svjetlom

8.2.5.2.2.1.

Primjenjuju se odredbe Preporuke ISO/105-B02(1978). Remen se izlaže djelovanju svjetlosti sve dok etalon plave boje br. 7. ne izblijedi do kontrasta koji odgovara stupnju 4 na ljestvici sive boje.

8.2.5.2.2.2.

Nakon kondicioniranja, remen treba ostati najmanje 24 sata na temperaturi okoline od 23° ± 5 °C i relativne vlažnosti od 50 ± 10 %. Prekidno se opterećenje određuje u roku od pet minuta nakon vađenja remena iz uređaja za kondicioniranje.

8.2.5.2.3. Kondicioniranje pri niskim temperaturama

8.2.5.2.3.1.

Remen se mora držati najmanje 24 sata u okolini temperature od 23° ± 5 °C i relativne vlažnosti od 50 ± 10 %.

8.2.5.2.3.2.

Remen se potom mora držati 90 ± 5 minuta na ravnoj podlozi u rashladnoj komori u kojoj je temperatura zraka – 30 ± 5 °C. Potom se remen mora presaviti i pregib opteretiti s utegom od 2 ± 0,2 kg koji je prethodno ohlađen na – 30 ± 5 °C. Nakon što je tako opterećen remenu držan 30 ± 5 minuta u istoj rashladnoj komori, uteg se mora ukloniti i izmjeriti prekidno opterećenje u roku od pet minuta nakon što se remena izvadi iz rashladne komore.

8.2.5.2.4. Kondicioniranje pri visokim temperaturama

8.2.5.2.4.1.

Remen se mora držati 180 ± 10 minuta u toplinskoj komori s temperaturom od 60 ± 5 °C i relativnom vlagom od 60 ± 5 posto.

8.2.5.2.4.2.

Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od pet minuta nakon što se remen izvadi iz toplinske komore.

8.2.5.2.5. Izlaganje vodi

8.2.5.2.5.1.

Remen se mora držati 180 ± 10 minuta u cijelosti uronjen u destiliranu vodu temperature od 20 ± 5 °C, kojoj je dodano malo sredstva za namakanje. Može se koristiti bilo koje sredstvo za namakanje prikladno za vlakna remena koje se ispituje.

8.2.5.2.5.2.

prekidno se opterećenje mora odrediti u roku od 10 minuta nakon što se remen izvadi iz vode.

8.2.5.2.6. Kondicioniranje abrazijom

8.2.5.2.6.1.

Dijelovi ili naprave koji se trebaju izložiti ispitivanju abrazijom moraju se držati najmanje 24 sata prije ispitivanja u atmosferi temperature od 23 ± 5 °C i relativne vlažnosti od 50 ± 5 %. Tijekom ispitivanja sobna temperatura mora biti između 15° i 30 °C.

8.2.5.2.6.2.

Donja tablica navodi opće uvjete za svako ispitivanje:

	Opterećenje (N)	Broj ciklusa u minuti	Broj ciklusa
Postupak tipa 1	10 ± 0,1	30 ± 10	1 000 ± 5
Postupak tipa 2	5 ± 0,05	30 ± 10	5 000 ± 5

Ako dužina remen nije dovoljna za obavljanje ispitivanja s pomakom od 300 mm, ispitivanje se može obaviti s manjom dužinom ne kraćom od 100 mm.

8.2.5.2.6.3. Posebni uvjeti ispitivanja

8.2.5.2.6.3.1.

Postupak tipa 1: u slučajevima kad remen kliže kroz brzo namjestivu napravu. Jedan od remena treba trajno opteretiti vertikalnom silom od 10 N. Drugi remen, koji je postavljen vodoravno, mora se pričvrstiti na napravu koja izvodi gibanje remena naprijed-natrag. Naprava za namještanje se postavlja tako da vodoravni dio remena tkanine ostane zategnut (vidjeti Prilog 5. sliku 1.).

8.2.5.2.6.3.2.

Postupak tipa 2: za slučajeve kad remen mijenja smjer pri prolazu kroz kruti dio. Tijekom tog ispitivanja, kutovi oba dijela remena tvore kut koji odgovara kutu prikazanom na slici 2. Priloga 5. Na remen mora trajno djelovati sila od 5 N. U slučajevima kad remen prolazeći kroz kruti dio više puta promijeni smjer, sila od 5 N se može povećavati dok se ne postigne propisani pomak remena od 300 mm kroz taj kruti dio.

8.2.6. Blokirne naprave

8.2.6.1. Naprave razreda A

Sustav za držanje djeteta i najveća lutka za koju je namijenjen sustav za držanje namještaju se kako je to prikazano na slici 5. Korišteni remeni moraju zadovoljavati zahtjeve iz Priloga 13. ovom Pravilniku. Blokirna naprava mora biti u punoj primjeni, a na sigurnosnom pojasu na mjestu gdje remen ulazi u blokirnu napravu postavlja se oznaka. Uređaji za mjerenje sile pričvršćuju se na sigurnosni pojas pomoću D prstena, i najmanje jednu sekundu mora djelovati sila koja je jednaka dvostrukoj (± 5 %) masi najteže ispitne lutke skupine I. Donji se položaj koristi za naprave za blokiranje u položaju A, a gornji položaj za blokirne naprave u položaju B. Ta se sila primjenjuje još devet puta. Potom se na sigurnosnom pojasu načini još jedna oznaka na mjestu ulaza u i izmjeri udaljenost između obiju oznaka. Tijekom tog ispitivanja uvlačnik mora biti neblokiran.

Slika 5.

8.2.6.2. Naprave razreda B

Sustav za držanje djeteta se dobro učvrsti, a sigurnosni se pojas, kako je određeno u Prilogu 13. ovom Pravilniku, provuče kroz blokirnu napravu i okvir, kako je to opisano u uputama proizvođača. Pojas mora prolaziti kroz opremu za ispitivanje kako je prikazano dolje na slici 6. i opteretiti se utegom od 5,25 ± 0,05 kg. Slobodna dužina pojasa izmjerena između utega i točke u kojoj pojas izlazi iz okvira treba biti 650 ± 40 mm. Blokirna naprava se mora u potpunosti upotrijebiti, a pojas se označava na mjestu ulaza u blokirnu napravu. Uteg se podigne i pusti tako da slobodno padne s visine od 25 ± 1 mm. Postupak se ponavlja 100 ± 2 puta s učestalošću od 60 ± 2 ciklusa u minuti radi simuliranja ponašanja sustava za držanje djeteta pri trzaju u vozilu. Potom se ponovno označi ulazna točka sigurnosnog pojasa u blokirnu napravu i izmjeri se razdaljina između tih dviju oznaka. Blokirna naprava mora prekrivati cijelu širinu remena u ugrađenom položaju s postavljenom ispitnom lutkom od 15 kg. To se ispitivanje obavlja korištenjem jednakih kutova između remena kao što su oni pri uobičajenoj uporabi. Slobodni kraj trbušnog dijela sigurnosnog pojasa mora biti pričvršćen. Ispitivanje se obavlja tako da se sustav za držanje djeteta dobro pričvrsti na napravu za ispitivanje koja se koristi pri ispitivanju prevrtanja, odnosno dinamičkom ispitivanju. Opterećeni se remen može pričvrstiti na simuliranu kopču.

Slika 6.

Shematski prikaz ispitivanja blokirne naprave razreda B

8.2.7. Ispitivanje kondicioniranjem naprava za namještanje postavljenih izravno na sustav za držanje djeteta

Postaviti najveću lutku za koju je namijenjen sustav za držanje djeteta slično kao za dinamičko ispitivanje s uobičajenom labavošću remena, kako je određeno u stavku 8.1.3.6. Na pojasu se označi referentna crta na mjestu gdje slobodni kraj remena ulazi u napravu za namještanje.

Potom se ispitna lutka ukloni i stavlja se sustav za držanje postavi u okvir za kondicioniranje koji je prikazan na slici 1. Priloga 19.

Remen se mora provlačiti najmanje u dužini od 150 mm kroz napravu za namještanje. To je pomicanje mora biti takvo da kroz napravu za namještanje prolazi najmanje 100 mm remena od referentne crte prema slobodnome kraju remena i ostatak pomaka (približno 50 mm) od referentne crte na integralnoj strani pojasa.

Ako dužina remena od referentne crte u smjeru slobodnoga kraja remena nije dovoljna za gore opisano pomicanje, za pomicanje 150 mm remena kroz napravu za namještanje potrebno je remene H pojasa postaviti u krajnje izvučeni položaj.

Ciklus se ponavlja s učestalošću od 10 ± 1 ciklus/minuta, s brzinom u smjeru „B” od 150 ± 10 mm/s.

8.2.8. Ispitivanje otpornosti na utjecaj temperature

8.2.8.1.

Sastavni dijelovi određeni stavkom 7.1.5.1. izlažu se najmanje 24 sata okolnoj temperaturi od najmanje 80 °C iznad površine vode u zatvorenom prostoru, potom se hlade u okruženju temperature od najviše 23 °C. Iza hlađenja odmah slijede tri uzastopna 24-satna ciklusa, od kojih svaki sadrži sljedeće uzastopne faze:

i.	u roku od 80 minuta od početka ciklusa mora se postići temperatura okruženja od najmanje 100 °C i stalno je održavati 6 sati; potom

ii.	u roku od 90 minuta mora se postići temperatura okruženja od najviše 0 °C i stalno je održavati 6 sati; potom

iii.	tijekom ostatka 24-satnog ciklusa mora se održavati temperatura okruženja od najviše 23 °C.

8.3. Certifikacija sjedišta ispitne klupe

8.3.1.

Svako novo sjedište ispitnog sjedala mora se certificirati radi određivanja početnih vrijednosti dubine uleknuća kod sudara i najvećeg usporenja, i kasnije svaki put nakon 50 dinamičkih ispitivanja ili najmanje jedanput mjesečno, već prema tome što je prije, odnosno prije svakog ispitivanja ako se ispitni okvir često rabi.

8.3.2.

Postupci certificiranja i mjerenja trebaju odgovarati postupcima koji su određeni u najnovijoj verziji norme ISO 6487; mjerna oprema mora odgovarati značajkama podatkovnoga kanala s filtrom kanala razreda (CFC) 60.

Korištenjem naprave za ispitivanje koja je određena Prilogom 17. ovom Pravilniku, obavljaju se tri ispitivanja, na središnjoj osi na udaljenosti od 150 ± 5 mm od prednjeg ruba sjedišta te na udaljenosti od 150 ± 5 mm u svakom smjeru od središnje osi.

Naprava se postavlja vertikalno na ravnu krutu površinu. Udarna masa se spušta sve dok ne dotakne površinu, a naprava za označivanje dubine uleknuća se postavlja u nulti položaj. Naprava se postavi vertikalno iznad ispitne točke, masa se podigne 500 ± 5 mm i pusti da slobodnim padom udari na površinu sjedišta. Bilježi se dubina uleknuća i krivulja usporenja.

8.3.3.

Najviše zabilježene vrijednosti ne smiju odstupati za više od 15 postotaka od početnih vrijednosti.

8.4. Bilježenje dinamičkog ponašanja

8.4.1.

Za utvrđivanje ponašanja ispitne lutke i njezinih pomaka, sva se dinamička ispitivanja bilježe u skladu sa sljedećim uvjetima:

8.4.1.1.

uvjeti snimanja:

—	učestalost je najmanje 500 uzoraka u sekundi,

—	ispitivanje se zapisuje na filmskoj traci, nosaču video zapisa ili nosaču digitalnih podataka;

8.4.1.2.

ocjena moguće pogreške:

Ispitni laboratoriji moraju imati i primjenjivati postupke za ocjenjivanje moguće pogreške u mjerenju pomicanja glave ispitne lutke. Moguća pogreška mora biti u okviru ± 25 mm.

Primjeri međunarodnih standarda takvog postupka su EA-4/02 Europske organizacije za akreditacije ili ISO 5725:1994 ili metoda opće mjeriteljske moguće pogreške (GUM).

8.4.2.

Na ispitna kolica ili na konstrukciju vozila dobro se pričvrste odgovarajuće umjerne oznake kako bi se mogao odrediti pomak ispitne lutke.

8.5. Električna mjerenja

Postupci mjerenja trebaju odgovarati postupcima koji su određeni u najnovijem izdanju norme ISO 6487. Razredi kanalnih frekvencija su:

Vrsta mjerenja	CFC (Hz)
Opterećenja pojaseva	60
Ubrzanje (modela) glave	1 000
Ubrzanje prsnoga koša	180
Ubrzanje ispitnih kolica	60

Frekvencija snimanja treba biti barem osam puta FH (npr. kod uređaja s filtrima za prethodno uzorkovanje razreda 1 000, što odgovara najmanjoj frekvenciji uzorkovanja od približno 8 000 uzoraka u sekundi po kanalu.)

9. IZVJEŠĆE O ISPITIVANJU

9.1.

U izvješću o ispitivanju potrebno je zabilježiti rezultate svih ispitivanja i mjerenja (uključujući krivulju usporenja kolica i bilježenje vremena u msec kada glava ispitne lutke dosegne najveći pomak tijekom provođenja dinamičkih ispitivanja, te brzine ispitnih kolica, položaj kopče tijekom ispitivanja, ako se može mijenjati, te sve kvarove i lomove.

9.2.	Ako odredbe o sidrištima iz Dodatka 3. Prilogu 6. ovom Pravilniku nisu uzete u obzir, u izvješću o ispitivanju je potrebno opisati način postavljanja sustava za držanje djeteta i navesti najvažnije kutove i mjere.

9.3.	Kada se sustav za držanje djeteta ispituje u vozilu ili na konstrukciji vozila, u izvješću o ispitivanju je potrebno navesti način pričvršćivanja konstrukcije vozila na ispitna kolica, položaj sustava za držanje djeteta i sjedala vozila te nagib naslona sjedala vozila.

9.4.	U ispitnim izvješćima o homologaciji tipa i sukladnosti proizvodnje navode se provjerene oznake, upute za postavljanje i uporabu.

10. PREINAKE I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA SUSTAVA ZA DRŽANJE DJETETA

10.1.

O svakoj preinaci sustava za držanje djeteta treba obavijestiti nadležno tijelo koje je homologiralo sustav za držanje djeteta. To tijelo tada može:

10.1.1.

smatrati da učinjene preinake neće bitno štetiti i da sustav za držanje djeteta još uvijek ispunjava zahtjeve; ili

10.1.2.

zahtijevati od tehničke službe nadležne za obavljanje ispitivanja, dodatno izvješće o ispitivanju.

10.2.

Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenim preinakama dostavlja se strankama iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom koji je određen u gornjem stavku 5.3.

10.3.

Nadležno tijelo koje izdaje produljenje homologacije dodjeljuje serijski broj za to produljenje i o tomu obavješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11. UTVRĐIVANJE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

11.1.

Radi osiguranja da proizvodni sustav proizvođača zadovoljava zahtjeve, tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja mora provesti ispitivanja za utvrđivanje da je odgovarajuća proizvodnja u skladu sa stavkom 11.2.

11.2. Utvrđivanje sukladnosti proizvodnje sustava za držanje djeteta

Prilikom proizvodnje svakog novog homologiranog sustava za držanje djeteta kategorije univerzalni, poluuniverzalni i za ograničenu uporabu moraju se provesti ispitivanja za sukladnost proizvodnje.

U tu svrhu se iz prve proizvodne serije nasumično odabire uzorak od 5 sustava za držanje djeteta.

Prvom proizvodnom serijom se smatra proizvodnja prve skupine koja sadrži najmanje 50 i najviše 5 000 sustava za držanje djeteta.

11.2.1. Dinamička ispitivanja

11.2.1.1.

Dinamičko ispitivanje koje je opisano u stavku 8.1.3. treba provesti za pet sustava za držanje djeteta. Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja odabire uvjete u kojima pri homologacijskim dinamičkim ispitivanjima dolazi do najvećeg vodoravnog pomaka glave, isključujući uvjete opisane u stavku 7.1.4.1.10.1.2. gore. Svih pet sustava treba ispitati u jednakim uvjetima.

11.2.1.2.

Pri svakom ispitivanju opisanom u stavku 11.2.1.1. mjeri se vodoravni pomak glave i ubrzanje prsnog koša.

11.2.1.3.

(a)

rezultati najvećeg vodoravnog pomaka glave moraju biti u skladu sa sljedećim uvjetima:

nijedna vrijednost ne smije prelaziti 1,05 L i

X + S ne smije prelaziti L,

pri čemu je:

L	=	propisana granična vrijednost
X	=	srednja vrijednost
S	=	standardno odstupanje vrijednosti

(b)	rezultati ubrzanja prsnog koša moraju biti u skladu sa zahtjevima stavka 7.1.4.2.1. i osim toga uvjet X + S iz stavka 11.2.1.3. (a) primjenjuje se na rezultanti rezultata ubrzanja prsnog koša pri 3 ms (kako je određeno u stavku 7.1.4.2.1.) i bilježe se samo informativno.

11.2.2. Nadzor oznaka

11.2.2.1.

Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja provjerava da oznake ispunjavaju zahtjeve stavka 4.

11.2.3. Nadzor uputa za ugradbu i uputa za uporabu.

11.2.3.1.

Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja provjerava da upute za ugradbu i upute za uporabu ispunjavaju zahtjeve stavka 15.

12. SUKLADNOST PROIZVODNJE I RUTINSKA ISPITIVANJA

Postupci za sukladnost proizvodnje trebaju biti u skladu s onima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2.), sa sljedećim zahtjevima:

12.1.

svaki se sustav za držanje djeteta, homologiran prema ovom Pravilniku mora biti proizveden u skladu s homologiranim tipom, tako da ispunjava zahtjeve određene u gornjim stavcima 6. do 8.;

12.2.

Najmanje moraju biti ispunjeni zahtjevi za postupke nadzora nad sukladnosti proizvodnje određeni u Prilogu 16. ovom Pravilniku;

12.3.

Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u svako doba provjeriti metode nadzora nad sukladnošću koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu. Uobičajena učestalost tih provjera je dvaput godišnje.

13. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

13.1.

Homologacija dodijeljena za sustav za držanje djeteta na temelju ovog Pravilnika može se ukinuti ako sustav za držanje djeteta, koji nosi oznake iz stavka 5.4., ne prođe nasumične provjere opisane u stavku 11., odnosno nije sukladan s homologiranim tipom.

13.2.

Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik ukine homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju taj Pravilnik putem obrasca izjave koji je sukladan predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

14. POTPUNI PRESTANAK PROIZVODNJE

14.1.

Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi poseban tip sustava za držanje djeteta u skladu s ovim Pravilnikom, o tomu mora obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Po primitku predmetne izjave to tijelo o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca izjave koji je sukladan predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

15. UPUTE

15.1.

Svakom sustavu za držanje djeteta moraju biti priložene upute na jeziku države u kojoj se naprava prodaje, sljedećeg sadržaja:

15.2.

Upute za ugradnju trebaju obuhvaćati sljedeće točke:

15.2.1.

za sustave za držanje djeteta kategorije „univerzalni” mora na prodajnom mjestu jasno biti vidljivi sljedeći natpis bez uklanjanja ambalaže:

UPOZORENJE

1.	Ovo je „univerzalni” sustav za držanje djeteta., Homologiran je prema Pravilniku br. 44 nizu izmjena 03 za opću uporabu u vozilima i odgovara za većinu, ali ne za sva sjedala u vozilu.

2.	Može se očekivati pravilna ugradnja, ako je proizvođač vozila u svojim uputama za uporabu naveo da vozilo odgovara za ugradnju „univerzalnog” sustava za držanje djeteta za tu dobnu skupinu.

3.	Ovaj sustav za držanje djeteta je razvrstan kao „univerzalni” po strožim kriterijima od onih koji su se primjenjivali na ranije izvedbe koje nemaju ovo upozorenje.

4.	Ako postoji sumnja, potražiti savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta ili od trgovca.

15.2.2.

Za sustave za držanje djeteta kategorije „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni”, mora na prodajnom mjestu biti jasno vidljiv sljedeći natpis bez uklanjanja ambalaže:

Ovaj je sustav za držanje djeteta razvrstan u kategoriju „(za ograničenu uporabu/poluuniverzalni)” i odgovara za ugradnju na sjedišta u sljedećim vozilima:

VOZILO	SPRIJEDA	STRAGA
		Vanjsko	Središnje
(tip)	Da	Da	Ne

Položaji za sjedenje u drugim vozilima također mogu odgovarati za ovaj sustav za držanje djeteta. U slučaju dvojbe, potražiti savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta ili od trgovca.

15.2.3.

Za sustave za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” moraju na prodajnom mjestu podaci o predmetnom vozilu biti jasno vidljivi a da se ne uklanja ambalaža:

15.2.4.

Sljedeći natpis također mora biti jasno biti vidljiv na prodajnome mjestu bez uklanjanja ambalaže, ako je za napravu potreban sigurnosni pojas za odrasle.

„Prikladno samo ako su homologirana vozila opremljena sigurnosnim pojasima – trbušnim/s 3 točke/statičkim/s uvlačnikom, homologiranima prema UNECE Pravilniku br 16 ili drugim istovrijednim normama” (nepotrebno precrtati).

Kod sustava za držanje s prijenosnom ležaljkom za dijete mora se priložiti popis prijenosnih ležaljki za dijete za koje je taj sustav prikladan.

15.2.5.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora navesti na ambalaži adresu na koju se kupac može pismeno obratiti za dodatne informacije o ugradnji sustava za držanje djeteta u određenim vozilima.

15.2.6.

Način postavljanja prikazan na fotografijama i/ili veoma jasnim crtežima;

15.2.7.

Korisnika treba obavijestiti da tvrdi dijelovi i dijelovi od plastike sustava za držanje djeteta moraju biti smješteni i ugrađeni tako da pri svakodnevnom korištenju vozila ne mogu biti prikliješteni pomicanjem sjedala ili vratima vozila;

15.2.8.

Korisnik mora biti obaviješten da se prijenosne ležaljke za dijete rabe u položaju okomitom na uzdužnu os vozila;

15.2.9.

u slučaju sustava za držanje okrenutih prema natrag kupca se treba upozoriti da ih ne smije koristiti na sjedištima koja su opremljena zračnim jastukom. To upozorenje mora na prodajnom mjestu biti jasno vidljivo bez uklanjanja ambalaže;

15.2.10.

za sustavima za držanje „za posebne potrebe” sljedeća obavijest mora na prodajnom mjestu biti jasno vidljivo bez uklanjanja ambalaže:

Ovaj sustav za držanje „za posebne potrebe” konstruiran je tako da pruži dodatnu potporu djeci koja imaju poteškoće pri pravilnom sjedenju u uobičajenim sjedalima. Savjetujte se sa svojim liječnikom kako bi bili sigurni da ovaj sustav za držanje odgovara vašem djetetu.

15.2.11.

Za sustav za držanje djeteta Isofix sljedeća naljepnica mora biti jasno vidljiva na mjestu prodaje bez uklanjanja ambalaže:

OBAVIJEST

1.	Ovo je SUSTAV ZA DRŽANJE DJETETA ISOFIX. Homologiran je u skladu s Pravilnikom br. 44, Dodatkom 5. nizom izmjena 03 za opću uporabu u vozilima opremljenim sustavima sidrišta Isofix.

2.	On odgovara vozilima s položajima homologiranim kao položaji Isofix (kako je detaljno pojašnjeno u priručniku za rukovanje vozilom), ovisno o razredu dječje sjedalice i o učvršćenju.

3.	Masena skupina i razred veličine Isofix za koje je ova naprava namijenjena je:

15.3.

Upute za uporabu trebaju sadržavati sljedeće podatke:

15.3.1.

masene skupine za koje je naprava namijenjena;

15.3.2.

ako se naprava upotrebljava u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom za odrasle, sljedeći natpis: „Prikladno samo u navedenim vozilima opremljenim sigurnosnim pojasima – trbušnim/s 3 točke/statičkim/s uvlačnikom, homologiranima prema UNECE Pravilniku br 16. ili drugim istovrijednim normama.” (nepotrebno prekrižiti);

15.3.3.

način uporabe mora biti prikazan fotografijama i/ili veoma jasnim crtežima. Kod sjedala koja se mogu rabiti okrenuta prema naprijed ili natrag, mora biti jasno naznačeno upozorenje da se sustav za držanje rabi okrenut prema natrag sve dok tjelesna masa djeteta ne prijeđe određenu graničnu vrijednost, odnosno druga mjerila u pogledu mjera;

15.3.4.

jasno objašnjenje djelovanja kopče i naprava za namještanje;

15.3.5.

preporuku da svi remeni koji se rabe za pričvršćivanje sustava za držanje na vozilo moraju biti napeti, da remeni koji drže dijete moraju biti prilagođeni tjelesnoj građi djeteta i da remeni ne smiju biti uvijeni;

15.3.6.

naglasiti važnost da je trbušni remen potrebno namjestiti što niže, tako da je zdjelica pravilno držana;

15.3.7.

mora biti preporučeno da napravu za držanje treba zamijeniti ako je bila izložena velikom naprezanju u slučaju nesreće;

15.3.8.

moraju se dati upute za čišćenje;

15.3.9.

opće upozorenje mora se dati korisniku o opasnostima u slučaju da se vrše bilo kakve preinake ili dopune na napravi za držanje bez odobrenja nadležnog tijela, te o opasnosti u slučaju nepridržavanja uputa za ugradbu koja je dao proizvođač sustava za držanje djeteta;

15.3.10.

mora biti preporučeno da sjedalo koje nema presvlaku od tkanine treba zaštititi od izravnih sunčevih zraka, u protivnom bi sjedalo moglo opeći dijete;

15.3.11.

mora biti preporučeno da se djeca ne smiju ostavljati bez nadzora u sustavu za držanje djeteta;

15.3.12.

preporuku da se prtljaga ili drugi predmeti koji bi mogli prouzročiti povrede u slučaju sudara pravilno pričvrste.

15.3.13.

Mora biti preporučeno da se:

(a)	sustav za držanje djeteta ne smije koristiti bez presvlake;

(b)	presvlaka sjedala smije se zamijeniti samo presvlakom koju preporučuje proizvođač, jer je presvlaka sastavni dio značajke sustava za držanje.

15.3.14.

Mora postojati pisano upozorenje ili skica koja naznačuje kako korisnik može ustanoviti nezadovoljavajući položaj kopče sigurnosnog pojasa za odrasle u odnosu na točke na sustavu za držanje koje nose glavni dio opterećenja. Korisniku se savjetuje da u slučaju nedoumice u tome pogledu, potraži savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta.

15.3.15.

Ako sustav za držanje djeteta ima drugu točku koja prenosi glavni dio opterećenja, način njezine uporabe mora biti jasno opisan. Korisnika se mora uputiti kako da ocijeni je li uporaba tog drugog načina postavljanja pojasa zadovoljavajuća. Korisnika se da u slučaju nedoumice s obzirom na tu točku potraži savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta. U priručniku za uporabu vozila korisnika se mora jasno upozoriti kako da pravilno postavi sustav za držanje kategorije „univerzalni” na sjedišta u vozilu upotrebom primarnog načina postavljanja pojasa.

15.3.16.

Moraju se poduzeti mjere da upute ostanu na sustavu za držanje djeteta za tijekom cijelog razdoblja njegove uporabe, ili budu u priručniku za uporabu vozila kod ugrađenih sustava za držanje.

15.3.17.

Mora postojati jasno upozorenje da nije dopuštena uporaba drugih dodirnih točaka za prijenos opterećenja osim onih koje su navedene u uputama i označene na sustavu za držanje djeteta.

15.3.18.

Za sustav za držanje djeteta Isofix uputa za uporabu je da se pročita priručnik proizvođača o rukovanju vozilom.

16. IMENA I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA KAO I TIJELA ZA HOMOLOGACIJU

16.1.

Stranke iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi koje su odgovorne za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci s izjavom koji potvrđuju dodjelu ili dopunu, odbijanje ili povlačenje homologacije, a koji su izdani u drugim državama.

(1) 1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Jugoslaviju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju i 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 prazno, 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju njezine države članice koristeći relevantne oznake ECE-a),43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku i 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu i 51 za Republiku Koreju. Naknadni brojevi dodijelit će se drugim zemljama kronološkim redom kojim će ratificirati ili pristupiti Sporazumu o prihvaćanu jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji se mogu ugraditi i/ili upotrijebiti u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznanje dodijeljenih homologacije na temelju tih propisa i tako dodijeljene brojeve glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.

(2) Univerzalni SDD Isofix znači sustav za držanje okrenut prema naprijed za uporabu u vozilima koja su opremljena sustavom sidrišta Isofix i sidrištem za gornju sigurnosnu uzicu Isofix.

(3) Poluuniverzalni SDD Isofix znači:

—	sustavi za držanje djeteta okrenuti prema naprijed, opremljeni potpornom nogom; ili

—	sustavi za držanje djeteta okrenuti prema nazad, opremljeni potpornom nogom ili gornjom sigurnosnom uzicom za uporabu u vozilima opremljenim sustavom sidrišta Isofix i sidrištem za remen gornje sigurnosne uzice; prema potrebi;

—	ili sustavi za držanje djeteta okrenuti prema nazad koji se oslanjaju na ploču s instrumentima vozila, za uporabu na prednjem putničkom sjedalu opremljeni sustavom sidrišta Isofix,

—	bočno okrenuti sustavi za držanje djeteta opremljeni prema potrebi napravom za sprečavanje okretanja za uporabu u vozilima opremljenim sustavom sidrišta Isofix i prema potrebi sidrištem za gornju sigurnosnu uzicu.

(4) Granične vrijednosti ubrzanja prsnog koša ne primjenjuju se pri uporabi ispitne lutke za novorođenčad, jer nije opremljena mjernim instrumentima.

(5) Ispitna lutka novorođenče nema trbušnog uloška. Zato se za ocjenu prodora u trbuh može uzeti subjektivna analiza.

(6) Ako nije drukčije navedeno, dopuštena odstupanja od mjera ne vrijede za granične vrijednosti.

Raspon mjera (mm)	Manje od 6	Iznad 6 do 30	Iznad 30 do 120	Iznad 120 do 315	Iznad 215 do 1 000	Iznad 1 000
Dopušteno odstupanje (mm)	± 0,5	± 1	± 1,5	± 2	± 3	± 4

Ako nije drukčije navedeno, dopuštena odstupanja za kutove su: ± 1°.

(7) Tijekom umjeravanja zaustavni put treba biti 650 ± 30 mm

(8) Tijekom umjeravanja zaustavni put treba biti 275 ± 20 mm

Napomena

Svi sustavi za držanje djeteta skupina 0 i 0 + ispituju se sukladno uvjetima za „sustave okrenute prema natrag” pri čelnom i stražnjem sudaru.

Tumač:

Ispitni impuls br. 1	:	kako je određeno u Prilogu 7. – čelni sudar.
Ispitni impuls br. 2	:	kako je određeno u Prilogu 7. – stražnji sudar.
Ispitni impuls br. 3	:	tijek usporenja vozila pri čelnom sudaru.
Ispitni impuls br. 4	:	tijek usporenja vozila pri stražnjem sudaru.

(9) g = 9,81 m/s2.

PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm)

PRILOG 2.

POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Sustav za držanje djeteta koji nosi gornju homologacijsku oznaku je naprava koja se može namjestiti u bilo koje vozilo i može se koristiti za masene skupine u rasponu od 9 kg do 36 kg (skupine I do III); sustav je homologiran u Nizozemskoj (E4) pod brojem 042439. Broj homologacije označuje da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika o homologaciji sustava za držanje djece putnika u motornim vozilima („sustav za držanje djeteta”) kako je izmijenjena nizom izmjena 03.

Napomena

Broj homologacije i dodatne oznake moraju se staviti pokraj kružnice i iznad ili ispod slova „E”, lijevo ili desno od tog slova. Znamenke broja homologacije moraju biti na istoj strani u odnosu na slovo „E” i poredane u istomu smjeru. Dodatni se simbol(i) moraju postaviti dijametralno nasuprot broju homologacije. Mora se izbjeći uporaba rimskih brojeva za brojeve homologacije kako bi se isključila svaka zabuna s drugim oznakama.

PRILOG 3.

SHEMATSKI PRIKAZ NAPRAVE ZA ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA PRAŠINU

(mjere u milimetrima)

PRILOG 4.

ISPITIVANJE NA KOROZIJU

1. UREĐAJ ZA ISPITIVANJE

1.1.

Uređaj se sastoji od komore sa slanom maglom, spremnika za slanu otopinu, dovoda odgovarajuće pripremljenog stlačenog zraka, jedne ili više sapnica za raspršivanje, nosača uzoraka, opreme za grijanje komore, i potrebne opreme za upravljanje. Veličina i pojedinosti konstrukcije uređaja su proizvoljni, pod uvjetom da ispunjava uvjete za ispitivanje.

1.2.	Važno je osigurati da kapljice otopine koje se skupljaju na stropu ili pokrovu komore, ne padaju na ispitne uzorke.

1.3.	Kapljice otopine koje padaju s ispitnih uzoraka ne smije se vraćati u spremnik i ponovno se raspršivati.

1.4.	Naprava ne smije biti izrađena od materijala koji bi utjecali na korozivnu agresivnost magle.

2. POLOŽAJ ISPITNIH UZORAKA U KOMORI SA SLANOM MAGLOM

2.1.	Uzorci, osim uvlačnika, oslone se ili objese pod kutom između 15° i 30° od vertikale i po mogućnosti usporedno s glavnim smjerom vodoravnog toka slane magle kroz komoru, s obzirom na glavni dio površine koja se ispituje.

2.2.	Uvlačnici se oslone ili objese tako da su osi kalema na koji je namotan remen okomite na glavni smjer vodoravnog otoka slane magle kroz komoru. Otvor za remen u uvlačniku također mora biti usmjeren prema tom glavnom smjeru.

2.3.	Svaki se uzorak mora biti postavljen tako da slana magla slobodno oplakuje sve uzorke.

2.4.	Svaki uzorak mora biti postavljen tako da slana otopina ne može kapati s jednog uzorka na drugi.

3. SLANA OTOPINA

3.1.	Slana otopina se priprema tako da se 5 ± 1 masenih dijelova natrijeva klorida otopi u 95 dijelova destilirane vode. Sol treba biti natrijev klorid bez primjesa nikla i bakra, koja u suhom stanju sadrži najviše 0,1 % natrijeva jodida i najviše 0,3 % sveukupnih nečistoća.

3.2.	Otopina treba biti takva da skupljena otopina nakon raspršivanja na 35 °C ima pH vrijednost između 6,5 i 7,2.

4. STLAČENI ZRAK

4.1.	Stlačeni zrak koji se dovodi na sapnicu ili sapnice koje raspršuju slanu otopinu, ne smije sadržavati ulje niti nečistoće pri čemu se njegov tlak treba održavati između 70 kN/m2 i 1870 kN/m2.

5. UVJETI U KOMORI SA SLANOM MAGLOM

5.1.

U komori sa slanom maglom, u dijelu gdje se vrši izlaganje uzoraka mora se održavati temperatura na 35 ± 5 °C. U tom području moraju se postaviti najmanje dva čista sabirnika slane magle, kako bi se spriječilo nakupljanje kapljica otopine koje padaju s ispitnih uzoraka ili iz nekih drugih izvora. Sabirnici se postavljaju pokraj ispitnih uzoraka, jedan što bliže sapnicama a drugi što dalje od svih sapnica. Slana magla treba biti takva da se na svakih 80 cm2 vodoravne sabirne površine u svakom sabirniku sakupi u prosjeku između 1,0 i 2,0 ml otopine na sat, ako se mjerenja obavljaju najmanje 16 sati.

5.2.	Sapnica ili sapnice moraju biti usmjerene ili izmaknute u stranu tako da se prskanje ne vrši izravno po ispitnim uzorcima.

PRILOG 5.

ISPITIVANJE ABRAZIJE I MIKROKLIZANJA

Slika 1.

Postupak tipa 1.

Primjer (a)

Primjer (b)

Primjeri ispitivanja koja odgovaraju tipu naprave za namještanje.

Slika 2.

Postupak tipa 2

Slika 3.

Ispitivanje mikroklizanja

Opterećenje od 50 N na napravi za ispitivanje vodi se vertikalno tako da se spriječi njihanje utega i usukivanje remena.

Uređaj za pričvršćivanje učvršćuje se na uteg od 50 N na isti način kao i u vozilu.

PRILOG 6.

OPIS ISPITNIH KOLICA

1. ISPITNA KOLICA

1.1.

Za ispitivanje sigurnosnih pojaseva, ispitna kolica na koja je pričvršćeno samo sjedalo moraju imati masu od 400 ± 20 kg. Za ispitivanje sustava za držanje, kolica zajedno s pričvršćenom konstrukcijom vozila moraju imati masu od 800 kg. Međutim, ako je potrebno, može se ukupna masa kolica i konstrukcije vozila povećavati dodavanjem po 200 kg. Ni u jednom slučaju ukupna masa ne smije odstupati od nazivne vrijednosti za više od ± 40 kg.

2. UMJERNI ZASLON

2.1.	Umjerni se zaslon mora čvrsto pričvrstiti na ispitna kolica s vidljivo označenom graničnom crtom pomaka, kako bi se na temelju fotografskih snimaka mogla utvrditi sukladnost sa zahtjevima u pogledu pomaka prema naprijed.

3. SJEDALO

3.1.	Sjedalo mora biti proizvedeno kako slijedi:

3.1.1.

tvrdi naslon sjedala, dobro pričvršćen, mjera koje su navedene u Dodatku 1. ovom Prilogu. Donji i gornji dio izrađeni su od cijevi promjera 20 mm;

3.1.2.

kruto sjedište, s mjerama koje su navedene u Dodatku 1. ovom Prilogu. Stražnji dio površine sjedišta izrađen je od krute metalne ploče, čiji je gornji rub cijev promjera 20 mm. Prednji je dio sjedišta također izrađen od cijevi promjera 20 mm;

3.1.3.

otvori za pristup sidrišnim konzolama moraju biti napravljeni na stražnjoj se strani obloge sjedala, kako je određeno u Dodatku 1. ovog Priloga;

3.1.4.

širina sjedišta iznosi 800 mm;

3.1.5.

naslon i sjedište se oblažu poliuretanskom spužvom čije su značajke navedene u tablici 1. Mjere obloge navedene su u Dodatku 1. ovom Prilogu;

Tablica 1.

Gustoća prema normi ISO 485 (kg/m3)	43
Nosivost prema normi ISO 2439B (N)
P – 25 %	125
P – 40 %	155
Faktor nosivosti prema normi ISO 3386 (kPa)	4
Izduženje pri lomu prema normi ISO 1798 (%)	180
Prekidna čvrstoća prema normi ISO 1798 (kPa)	100
Preostala trajna deformacija određena prema normi ISO 1856 (%)	3

3.1.6.

Poliuretanska spužva mora biti presvučena tkaninom od poliakrilnih vlakana koje štite od sunčevih zraka, čije su značajke navedene u tablici 2.

Tablica 2.

Specifična težina (g/m2)	290
Prekidna čvrstoća prema normi DIN 53587 na ispitnome uzorku širine 50 mm:
uzdužno (kg):	120
poprečno (kg)	80

3.1.7.

Pokrov sjedišta i naslona sjedala (1)

3.1.7.1.

Pjenasta obloga sjedala izrađuje se pravokutnog bloka pjene (800 × 575 × 135 mm),) tako da (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu) svojim oblikom odgovara obliku aluminijske podne ploče koja je prikazana na slici 2. u Dodatku 1. ovom Prilogu.

3.1.7.2.

U podnoj ploči se izbuši šest provrta tako da se vijcima može pričvrstiti na kolica. Provrti se buše duž najdužeg ruba ploče, po tri na svakoj strani, a njihov položaj ovisi o konstrukciji ispitnih kolica. Kroz provrte se stavlja šest vijaka. Preporuča se da se vijci zalijepe na ploču odgovarajućim ljepilom. Potom se vijci pričvrste maticama.

3.1.7.3.

Pokrovni materijal (1 250 × 1 200 mm, vidjeti sliku 3. u Dodatku 1. ovom Prilogu) kroji se po širini tako da nakon oblaganja nije moguće preklapanje materijala. Između rubova pokrovnog materijala mora ostati razmak od oko 100 mm. Stoga se materijal treba odrezati na dužinu od približno 1 200 mm.

3.1.7.4.

Pokrovni materijal se označava po širini dvjema crtama. Crte se iscrtaju 375 mm od središnjice (vidjeti sliku 3. u Dodatku 1. ovom Prilogu)

3.1.7.5.

Pjenasta obloga sjedala postavlja se s donje strane na pokrovni materijal s aluminijskom podnom pločom.

3.1.7.6.

Pokrovni materijal se s obje strane navlači sve dok se crte iscrtane na materijalu ne poklope s rubovima aluminijske podne ploče. Na mjestima gdje se nalaze vijci načine se mali prorezi i pokrovni materijal prevuče preko vijaka.

3.1.7.7.

Pokrov materijal se mora prorezati na mjestu ureza na podnoj ploči i na pjenastoj oblozi.

3.1.7.8.

Pokrov se zalijepi na aluminijsku ploču elastičnim ljepilom. Prije lijepljenja moraju se ukloniti matice.

3.1.7.9.

Dijelovi koji vise sa strane preklapaju se na ploču i dobro zalijepe.

3.1.7.10.

Dijelovi tkanine u urezima preklapaju se prema unutra i učvrste jakom vrpcom.

3.1.7.11.

Elastično se ljepilo mora sušiti najmanje 12 sati.

3.1.7.12.

Obloga naslona sjedala prekriva se na potpuno isti način kao i sjedište, samo se crte na presvlaci (1 250 × 850 mm) iscrtaju na udaljenosti od 320 mm od središnjice materijala.

3.1.8.

Crta Cr se poklapa sa sjecištem gornje ravnine površine sjedišta i prednje ravnine naslona sjedala.

3.2.	Ispitivanje naprava okrenutih prema natrag

3.2.1.

Na ispitna kolica se pričvrsti poseban okvir da podupire sustav za držanje djeteta, kako je prikazano na slici 1.

3.2.2.

Čelična se cijev dobro pričvrsti na ispitna kolica tako da sila od 5 000 ± 50 N, koja djeluje vodoravno na središte cijevi, ne prouzroči pomak veći od 2 mm.

3.2.3.

Mjere cijevi su: 500 × 100 × 90 mm.

Slika 1.

Postavke za ispitivanje naprave okrenute prema natrag

mjere u mm

3.3.	Ploča poda ispitnih kolica

3.3.1.

Ploča poda ispitnih kolica mora biti izrađena od ravne metalne ploče jednolike debljine i materijala, vidjeti sliku 2. Dodatka 3. ovom Prilogu.

3.3.1.1.

Ploča poda se čvrsto postavlja na ispitna kolica. Visina ploče poda s obzirom na projekcijsku točku osi Cr, mjere X 2/ (2) na slici 2., namješta se u skladu sa zahtjevima stavka 7.1.4.1.9.

3.3.1.2.

Ploča poda mora biti oblikovana tako da tvrdoća površine nije ispod 120 HB, u skladu sa EN ISO 6506-1:1999.

3.3.1.3.

Ploča poda mora izdržati primjenjeno vertikalno opterećenje od 5 kN bez da se os Cr pomakne u vertikalnom smjeru više od 2 mm i bez da dođe do trajne deformacije.

3.3.1.4.

Površinska hrapavost ploče poda ne prelazi Ra 6,3 u skladu s ISO 4287:1997.

3.3.1.5.

Ploča moda mora biti izrađena tako da se prilikom dinamičkog ispitivanja sustava za držanje djeteta u skladu s ovim Pravilnikom ne prouzroči trajna deformacija.

4. NAPRAVA ZA ZAUSTAVLJANJE

4.1.	Naprava se sastoji od dva identična usporedno ugrađena apsorbera.

4.2.	Ako je potrebno, koristi se dodatni apsorber za svakih dodatnih 200 kg nazivne mase. Svaki apsorber sadrži:

4.2.1.

vanjsko kućište izrađeno od čelične cijevi;

4.2.2.

poliuretansku cijev za apsorbiranje energije;

4.2.3.

poliranu čeličnu glavu ovalnog oblika utisnutu u apsorber, i

4.2.4.

osovinu i udarnu ploču.

4.3.	Mjere različitih dijelova apsorbera prikazane su na crtežima u Dodatku 2. ovom Prilogu.

4.4.	Značajke apsorbirajućeg materijala prikazane su u tablicama 3. i 4. ovog Priloga.

4.5.

Sklop naprave za zaustavljanje mora se držati najmanje 12 sati na temperaturi između 15 i 25 °C prije uporabe za umjerna ispitivanjima koja su opisana u Prilogu 7. ovom Pravilniku,. Naprava za zaustavljanje pri svakoj vrsti ispitivanja treba zadovoljavati zahtjeve propisane u dodacima 1. i 2. Priloga 7. Za dinamička ispitivanja sustava za držanje djeteta sklop naprave za zaustavljanje drži se najmanje 12 sati na istoj temperaturi kao pri umjernom ispitivanju unutar ± 2 °C. Prihvatljiva je svaka druga naprava koja daje istovrijedne rezultate.

Tablica 3.

Značajke apsorbirajućeg materijala „A”

(Metoda ASTM D 735, ako nije drukčije navedeno)

Tvrdoća po Shoreu A

95 ± 2 pri temperaturi 20 ± 5 °C

Prekidna čvrstoća

Ro 350 kg/cm2

Najmanje izduženje

Ao 400 %

Modul pri 100 % izduženju

110 kg/cm2

pri 300 % izduženju

240 kg/cm2

Krtost pri niskim temperaturama (metoda ASTM D 736)

5 sati na - 55 °C

Stišljivost (metoda B)

22 sata na 70 °C: 45 %

Gustoća pri 25 °C

1,05 do 1,10

Starenje na zraku (postupak ASTM D 573)

70 sati na 100 °C:

—	tvrdoća po Shoreu: najveća promjena ± 3

—	prekidna čvrstoća: smanjenje < 10 % Ro

—	izduženje: smanjenje < 10 % Ao

—	masa: smanjenje < 1 %

Potapanje u ulju (metoda ASTM br. 1 ulje)

70 sati na 100 °C:

—	tvrdoća po Shoreu: najveća promjena ± 4

—	prekidna čvrstoća: smanjenje < 15 % Ro

—	izduženje: smanjenje < 10 % Ao

—	obujam: povećanje < 5 %

Potapanje u ulju (metoda ASTM br. 3 ulje)

70 sati na 100 °C:

—	Prekidna čvrstoća: smanjenje < 15 % Ro

—	Istezanje: smanjenje < 10 % Ao

—	Volumen: povećanje < 5 %

Potapanje u destiliranoj vodi

1 tjedan na 70 °C

Prekidna čvrstoća: smanjenje < 15 % Ro

Izduženje: povećanje < 20 % Ao

Tablica 4.

Značajke apsorbirajućeg materijala „B”

(Postupak ASTM D 2000 (1980), ako nije drukčije navedeno)

Tvrdoća po Shoreu A

88 ± 2 pri temperaturi 20 ± 5 °C

Prekidna čvrstoća

Ro 300 kg/cm2

Najmanje izduženje

Ao 400 %

Modul Pri 100 % izduženju

70 kg/cm2

Pri 300 % izduženju

130 kg/cm2

Krtost pri niskim temperaturama (metoda ASTM D 736)

5 sati na - 55 °C

Stišljivost (metoda B)

22 sata na 70 °C: 45 %

Gustoća pri 25 °C

1,08 do 1,12

Starenje na zraku (metoda ASTM D 573) (1981.)

70 sati na 100 °C:

—	tvrdoća po Shoreu: najveća promjena ± 4

—	prekidna čvrstoća: smanjenje < 15 % Ro

—	izduženje: smanjenje < 10 % Ao

—	masa: smanjenje < 1 %

Potapanje u ulju (metoda ASTM D 471 (1979) ulje br. 1.)

70 sati na 100 °C:

—	tvrdoća po Shoreu: najveća promjena ± 4

—	prekidna čvrstoća: smanjenje < 15 % Ro

—	istezanje: smanjenje < 10 % Ao

—	obujam: povećanje < 5 %

Potapanje u ulju (metoda ASTM D 471 (1979.) ulje br. 3.):

70 sati na 100 °C:

—	prekidna čvrstoća: smanjenje < 15 % Ro

—	izduženje: smanjenje < 15 % Ao

—	obujam: povećanje < 20 %

Potapanje u destiliranoj vodi

1 tjedan na 70 °C

Prekidna čvrstoća: smanjenje < 35 % Ro

Izduženje: povećanje < 20 % Ao

(1) Podaci o materijalima koji se koriste u ovom postupku mogu se dobiti pri TNO (Istraživački institut za cestovna vozila), Schoemakerstraat 97, 2628 VK, Delft, Nizozemska.

(2) Mjera X je 210 mm s rasponom prilagodbe od ± 70 mm.

Dodatak 1.

Slika 1.

Mjere sjedala i obloge sjedala

Slika 2.

Mjere aluminijske podne ploče

Aluminijska podna ploča prije savijanja

mjere u mm

Slika 3.

Mjere pokrovnog materijala

Crte iscrtane na materijalu

mjere u mm

Slika 4.

Trodimenzionalni prikaz sjedala

Dodatak 2.

Naprava za zaustavljanje

Mjere za čelni sudar (u mm)

Slika 1.

Slika 1. (a)

Materijal A

Slika 1. (b)

Materijal B

Slika 2.

Ovalna glava naprave za zaustavljanje

*	ta mjera može se mijenjati između 43 i 49 mm

Slika 3.

Ovalna glava naprave za zaustavljanje

Mjere u mm

Slika 4.

Naprava za zaustavljanje (sastavljena)

Stražnji sudar

Mjere u mm

Slika 5.

Naprava za zaustavljanje, poliuretanska cijev

Stražnji sudar

Dodatak 3.

RASPORED I KORIŠTENJE SIDRIŠTA NA ISPITNIM KOLICIMA

1.	Sidrišta se moraju postaviti kako je prikazano dolje na donjoj slici. Prilikom pričvršćivanja standardne sidrišne ploče na sidrišne točke A i B ili B0, ploče se postavljaju s vijkom u poprečno vodoravnom smjeru s kutnom površinom okrenutom prema unutra te se slobodno rotiraju oko osi.

2.	Sustavi za držanje djeteta kategorije „univerzalni” i za „ograničenu uporabu” koriste sljedeće sidrišne točke:

2.1.	sustavi za držanje djeteta, homologirani za uporabu s trbušnim pojasima, točke A i B;

2.2.	sustavi za držanje djeteta, homologiranih za uporabu s trbušnim i s dijagonalnim pojasima, točke A, B0 i C.

2.3.	sustavi za držanje djeteta koji koriste pričvršćenja Isofix, krajnje stražnje točke H1 i H2.

3.	Sidrišta A, B i/ili (stražnje) H1 H2 i D koriste se za sustave za držanje djeteta kategorije „poluuniverzalni” koji imaju samo jedno dodatno gornje sidrište.

4.	Sidrišta A, B i/ili (stražnje) H1 H2, E i F koriste se za sustave za držanje djeteta kategorije „poluuniverzalni” koji imaju dva dodatna gornja sidrišta.

5.	Sidrišne točke R1, R2, R3, R4 i R5 su dodatne sidrišne točke sustava za držanje djeteta koji su okrenuti prema natrag kategorije „poluuniverzalni” koji imaju jedno dodatno sidrište ili više njih (vidjeti stavak 8.1.3.5.3.).

Osim točke C (koja predstavlja položaj zakretne vodilice na stupu), točke koje odgovaraju rasporedu sidrišta pokazuju gdje se moraju pričvrstiti krajevi sigurnosnog pojasa na ispitna kolica, odnosno na pretvorniku opterećenja, ovisno o slučaju. Konstrukcija koja nosi sidrišta mora biti kruta. Gornja se sidrišta ne smiju pomaknuti u uzdužnom smjeru za više od 0,2 mm ako na njih djeluje sila od 980 N u tom smjeru. Ispitna kolica moraju biti tako konstruirana da tijekom ispitivanja ne nastanu trajne deformacije na dijelovima koja nose sidrišta.

7.	Za prijenosne dječje ležaljke skupine 0, prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta mogu se alternativno upotrebljavati točke A1 i/ili B1. Točke A1 i B1 se nalaze na poprečnoj crti koja prolazi kroz točku R1 na udaljenosti od 350 mm od točke R1.

Za ispitivanje sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni” i za „ograničenu uporabu” na ispitno se sjedalo ugrađuje normirani sigurnosni pojas s uvlačnikom, kako je određeno Prilogom 13. Tkani materijal koji se koristi između uvlačnika i sidrišne ploče A1 standardnog sigurnosnog pojasa se obnavlja za svako dinamičko ispitivanje.

9.	Za ispitivanje sustava za držanje djeteta s gornjim sidrišnim remenom koriste se sidrište G1 ili G2.

10.	U slučaju sustava za držanje djeteta koji koriste potpornu nogu tehnička služba odabire sidrišta koja će se koristiti u skladu sa stavcima 2., 3., 4. ili 5. gore i s potpornom nogom namještenom kako je određeno u stavku 7.1.4.1.9.

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

PRILOG 7.

DIJAGRAM USPORENJA ISPITNIH KOLICA U FUNKCIJI VREMENA

Dijagram usporenja kolica opterećenih dodatnim utezima da se dobije masa od 455 ± 20 kg pri ispitivanjima sustava za držanje djeteta sukladno stavku 8.1.3.1. ovog Pravilnika i od 910 ± 40 kg pri ispitivanjima sustava za držanje djeteta sukladno stavku 8.1.3.2. ovog Pravilnika, gdje je nazivna masa kolica i konstrukcije vozila 800 kg, mora pri čelnom sudaru ostati unutar osjenčanog područja koje je prikazano u Dodatku 1. ovom Prilogu, a u slučaju stražnjeg sudara unutar osjenčanog područja prikazanog u Dodatku 2. ovom Prilogu.

Ako je potrebno nazivna masa kolica i pričvršćene konstrukcije vozila povećava se postupno na svakih 200 kg dodatnim utegom težine 28 kg. Ni u kojem slučaju se ukupna težina kolica, konstrukcije vozila i dodatnih utega ne smije razlikovati od nazivne vrijednosti za umjerna ispitivanja za više od ± 40 kg. Tijekom umjeravanja naprave za zaustavljanje, zaustavni put pri čelnom sudaru iznosi 650 ± 30 i 275 ± 20 pri stražnjem sudaru.

3.	Postupci umjeravanja i mjerenja trebaju odgovarati postupcima koji su određeni međunarodnom normom ISO 6487 (1980), a mjerna oprema treba odgovarati specifikaciji za podatkovni kanal s razredom kanalne frekvencije (CFC) 60.

Dodatak 1.

Krivulje usporenja kolica u funkciji vremena

(krivulja za umjeravanje naprave za zaustavljanje)

Čelni sudar

Dodatak 2.

Krivulje usporenja kolica u funkciji vremena

(krivulja za umjeravanje naprave za zaustavljanje)

Stražnji sudar

PRILOG 8.

OPIS ISPITNIH LUTAKA

Općenito

1.1.	Ispitne lutke propisane ovim Pravilnikom opisane su u dodacima 1. do 3. ovom Prilogu i u tehničkim nacrtima koje je izradio TNO (Research Institute for Road Vehicles - Istraživački institut za cestovna vozila), Schoemakerstraat 97, 2628 VK Delft, Nizozemska.

1.2.	Mogu se koristiti i druge ispitne lutke pod uvjetom:

1.2.1.

da se njihova istovrijednost dokaže nadležnim tijelima, i

1.2.2.

da se njihova uporaba navede u izvješću o ispitivanju kao i u obrascu s izjavom koji je opisan u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

Dodatak 1.

OPIS ISPITNIH LUTAKA ZA DOB OD 9 MJESECI TE 3, 6 I 10 GODINA

1. OPĆENITO

1.1.	Mjere i mase niže opisanih ispitnih lutaka temelje se na antropometrijskim podacima za 50 postotaka djece u dobi od 9 mjeseci, odnosno 3, 6 i 10 godina.

1.2.	Ispitne lutke imaju kostur od metala i poliestera s dijelovima tijela iz lijevanog poliuretana.

1.3.	Shematski prikaz ispitne lutke prikazan je na slici 9.

2. KONSTRUKCIJA

2.1. Glava

2.1.1.

Glava je izrađena od poliuretana i ojačana metalnim trakama. U unutrašnjosti glave može se mjerna oprema postaviti na poliamidni blok koji se nalazi u težištu glave.

2.2. Kralježnica

2.2.1. Vratna kralježnica

2.2.1.1.

Vrat se sastoji od 5 poliuretanskih prstenova koji okružuju jezgru od poliamidnih elemenata. Blok atlas-osi izrađen je od poliamida.

2.2.2. Lumbalna kralježnica

2.2.2.1.

Pet lumbalnih kralješaka izrađeno je od poliamida.2.3.

2.3. Prsni koš

2.3.1.

Kostur prsnoga koša se sastoji od okvira iz čeličnih cijevi na koji su ugrađeni ručni zglobovi. Kralježnica se sastoji od čeličnog kabela s četiri navojna završetka.

2.3.2.

Kostur je obložen poliuretanom. Mjerna se oprema može smjestiti u šupljinu prsnog koša.

2.4. Udovi

2.4.1.

Ruke i noge su također izrađene od poliuretana ojačanog metalnim elementima u obliku kvadratnih cijevi, traka i ploča. Koljena i laktovi su opremljeni podesivim zglobovima. Rameni zglob i zglob kuka izvedeni su s namjestivim zglobovima.

2.5. Zdjelica (pelvis)

2.5.1.

Zdjelica je izrađena od poliestera ojačanog staklenim vlaknima koji je također obložen poliuretanom.

2.5.2.

Oblik gornjeg dijela zdjelice koji je značajan za određivanje osjetljivosti na opterećenje trbuha, izrađen je tako da što točnije oponaša oblik zdjelice djeteta.

2.5.3.

Kukovi se nalaze neposredno ispod zdjelice.

2.6. Sklop lutke

2.6.1. Vrat-prsni koš-zdjelica

2.6.1.1.

Leđni kralješci i zdjelica su povezani čelični užetom čija se napetost namješta maticom. Vratni kralješci su postavljeni i namješteni na isti način. Budući da se čelično uže ne smije slobodno pomicati u prsnom košu, ne smije biti moguće namještati napetost leđnih kralješaka sa strane vrata ili obrnuto.

2.6.2. Glava-vrat

2.6.2.1.

Glava se može ugraditi i namjestiti pomoću vijka i matice kroz blok atlas-osi.

2.6.3. Trup-udovi

2.6.3.1.

Ruke i noge se pričvršćuju i namještaju na trup pomoću kuglastih zglobova.

2.6.3.2.

Kugle ramenih zglobova su spojene s trupom, a zglobovi nogu s nogama.

3. GLAVNE ZNAČAJKE

3.1. Masa

Tablica 1.

Dio tijela	Masa u kg po dobnim skupinama
Dio tijela	9 mjeseci		3 godine		6 godina		10 godina
Glava +	2,20	± 0,10	2,70	± 0,10	3,45	± 0,10	3,60	± 0,10
Trup	3,40	± 0,10	5,80	± 0,15	8,45	± 0,20	12,30	± 0,30
Nadlaktica	0,70	± 0,05	1,10	± 0,05	1,85	± 0,10	2,00	± 0,10
Podlaktica	0,45	± 0,05	0,70	± 0,05	1,15	± 0,05	1,60	± 0,10
Bedro	1,40	± 0,05	3,00	± 0,10	4,10	± 0,15	7,50	± 0,15
Koljeno	0,85	± 0,05	1,70	± 0,10	3,00	± 0,10	5,00	± 0,15
Ukupno	9,00	± 0,20	15,00	± 0,30	22,00	± 0,50	32,00	± 0,70

3.2. Glavne mjere

3.2.1.

Glavne mjere, prikazane na slici 1. iz ovog Priloga, dane su u tablici 2.

Slika 1.

Glavne mjere ispitne lutke za dijete od 18 mjeseci

Tablica 2.

Br.	Mjere	Mjere u mm po dobnim skupinama
Br.	Mjere	9 mjeseci	3 godine	6 godina	10 godina
1.	Od zadnje strane stražnjice do prednje strane koljena	195	334	378	456
2.	Od zadnje strane stražnjice do jamica koljena u sjedećem položaju	145	262	312	376
3.	Od težišta do sjedala	180	190	190	200
4.	Opseg prsnog koša	440	510	580	660
5.	Dubina prsnog koša	102	125	135	142
6.	Razmak između lopatica	170	215	250	295
7.	Širina glave	125	137	141	141
8.	Dužina glave	166	174	175	181
9.	Opseg kukova u sjedećem položaju	510	590	668	780
10.	Opseg kukova u stojećem položaju (nije prikazan)	470	550	628	740
11.	Dubina kukova u sjedećem položaju	125	147	168	180
12.	Širina između kukova u sjedećem položaju	166	206	229	255
13.	Širina vrata	60	71	79	89
14.	Od sjedala do lakta	135	153	155	186
15.	Širina ramena	216	249	295	345
16.	Visina očiju u sjedećem položaju	350	460	536	625
17.	Visina u sjedećem položaju	450	560	636	725
18.	Visina ramena u sjedećem položaju	280	335	403	483
19.	Od tabana do jamica koljena u sjedećem položaju	125	205	283	355
20.	Tjelesna visina (nije prikazana)	708	980	1 166	1 376
21.	Visina bedra u sjedećem položaju	70	85	95	106

4. NAMJEŠTANJE ZGLOBOVA

4.1. Općenito

4.1.1.

Da bi pri uporabi ispitnih lutaka dobili ponovljive rezultate, bitno je odrediti i namjestiti trenje u raznim zglobovima, napetost u vratnoj i lumbalnoj užadi i krutost trbušnog uloška.

4.2. Namještanje vratnog užeta

4.2.1.

Trup se s leđnim dijelom položi na vodoravnu ploču.

4.2.2.

Sklop vrata se sastavlja bez glave.

4.2.3.

Zatezna matica se pritegne na bloku atlas-osi.

4.2.4.

Kroz blok prvog i drugog vratnog kralješka stavlja se odgovarajuća motka ili vijak.

4.2.5.

Zatezna matica se otpušta sve dok se blok atlas-osi ne spusti za 10 ± 1 mm pod opterećenjem od 50 N koje djeluje prema dolje na štap ili vijak koji prolaze kroz blok atlas-osi (vidjeti sliku 2.).

Slika 2.

4.3. Zglob atlas-osi

4.3.1.

Trup se s leđnim dijelom položi na vodoravnu ploču.

4.3.2.

Sastavi se cjelokupni sklop vrata i glave.

4.3.3.

Vijak koji prolazi kroz glavu i blok atlas-osi pritegne se maticom za namještanje dok je glava u vodoravnom položaju.

4.3.4.

Matica za namještanje se otpušta sve dok se glava ne počne pomicati (vidjeti sliku 3.).

Slika 3.

4.4. Zglob kuka

4.4.1.

Zdjelica se prednjim dijelom stavlja na vodoravnu ploču.

4.4.2.

Ugradi se natkoljenica bez potkoljenice.

4.4.3.

Matica za namještanje se pritegne kad je natkoljenica u vodoravnom položaju.

4.4.4.

Matica za namještanje se otpušta sve dok se natkoljenica ne počne pomicati.

4.4.5.

U početnim fazama zglob kuka treba često provjeravati zbog poteškoća oko „uhodavanja” (vidjeti sliku 4.)

Slika 4.

4.5. Zglob koljena

4.5.1.

Natkoljenica se postavi u vodoravni položaj.

4.5.2.

Ugradi se potkoljenica.

4.5.3.

Matica za namještanje zgloba koljena se pritegne kad je potkoljenica u vodoravnom položaju.

4.5.4.

Matica za namještanje se otpušta sve dok se potkoljenica ne počne pomicati (vidjeti sliku 5.).

Slika 5.

4.6. Rameni zglob

4.6.1.

Trup se stavlja uspravno.

4.6.2.

Ugradi se nadlaktica bez podlaktice.

4.6.3.

Matica za namještanje ramena se pritegne s nadlakticom u vodoravnom položaju.

4.6.4.

Matice za namještanje se otpuštaju sve dok se nadlaktica ne počne pomicati. (vidjeti sliku 6.)

4.6.5.

U početnim fazama treba ramene zglobove često provjeravati zbog poteškoća oko „uhodavanja”.

Slika 6.

4.7. Lakat

4.7.1.

Nadlaktica se postavi u vertikalni položaj.

4.7.2.

Ugradi se podlaktica.

4.7.3.

Matica za namještanje lakta se pritegne s podlakticom u vodoravnom položaju.

4.7.4.

Matice za namještanje se otpuštaju sve dok se podlaktica ne počne pomicati (vidjeti sliku 7.).

Slika 7.

4.8. Lumbalno uže

4.8.1.

Sastavlja se gornji dio trupa, lumbalni kralješci, donji dio trupa, trbušni uložak, uže i opruga.

4.8.2.

Matica za namještanje užeta u donjem dijelu trupa priteže se sve dok se opruga ne stisne na 2/3 duljine u neopterećenom stanju (vidjeti sliku 8.).

Slika 8.

4.9. Umjeravanje trbušnog uloška

4.9.1. Općenito

4.9.1.1.

Ispitivanje se obavlja odgovarajućom napravom za rastezanje.

4.9.2.

Trbušni uložak se stavlja na kruti blok iste dužine i širine kao i lumbalni dio kralježnice. Debljina tog bloka je najmanje dvostruko veća od debljine lumbalnog dijela kralješnice (vidjeti sliku 9.).

4.9.3.

Primjenjuje se početno opterećenje od 20 N.

4.9.4.

Potom se primjenjuje trajno opterećenje od 50 N.

4.9.5.

Nakon dvije minute ulegnuće trbušnog uloška treba iznositi:

za ispitnu lutku u dobnoj skupini	9 mjeseci	11,5 ± 2,0 mm
	3 godine	11,5 ± 2,0 mm
	6 godina	13,5 ± 2,0 mm
	10 godina	13,5 ± 2,0 mm

Slika 9.

5. MJERNI UREĐAJI

5.1. Općenito

5.1.1.

Postupci umjeravanja i mjerenja moraju se temeljiti na međunarodnoj normi ISO 6487 (1980.).

5.2. Postavljanje mjerila ubrzanja u prsni koš

5.2.1.

Mjerilo ubrzanja se mora se ugraditi u zaštićenu šupljinu prsnoga koša.

5.3. Utvrđivanje prodora u području trbuha

5.3.1.

Uzorak plastelina se okomito učvrsti tankom ljepljivom vrpcom na prednji dio lumbalne kralješnice.

5.3.2.

Deformacija plastelina još ne znači nužno da je došlo do prodora.

5.3.3.

Uzorci plastelina trebaju biti iste dužine i širine kao i lumbalni dio kralježnice; debljina uzoraka treba biti 25 ± 2 mm.

5.3.4.

Mora se koristiti samo plastelin koji je isporučena zajedno s ispitnim lutkama.

5.3.5.

Tijekom ispitivanja temperatura mase za plastelina treba biti 30 ± 5 °C.

Dodatak 2.

OPIS LUTKE NOVOROĐENČETA

Ispitna se lutka sastoji od glave, trupa, ruku i nogu kao odvojenih jedinica. Trup, ruke i noge su pojedinačni odljevi od sorbotana, presvučeni umjetnom kožom od PVC-a, a kralježnica je od čelične opruge. Glava je od poliuretanske pjene presvučene umjetnom kožom od PVC-a i trajno je pričvršćena za trup. Ispitna lutka je obučena u usko rastezljivo odijelo od mješavine pamuka i poliestera.

Mjere i raspored mase ispitne lutke temelje se na mjerama i masama 50 % novorođenčadi i navedene su u tablicama 1. i 2. i u slici 1.

Tablica 1.

Glavne mjere ispitne lutke „novorođenčeta”

Mjere		mm	Mjere		mm
A	Trtica-tjeme	345	E	Širina ramena	150
B	Trtica-taban	250	F	Širina prsnoga koša	105
	(s ispruženim nogama)		G	Dubina prsnoga koša	100
C	Širina glave	105	H	Širina bokova	105
D	Dubina glave	125	I	Težište lutke od tjemena glave	235

Tablica 2.

Raspored mase lutke „novorođenčeta” (1)

Glava i vrat	0,7 kg
Trup	1,1 kg
Ruke	0,5 kg
Noge	1,1 kg
Ukupna masa	3,4 kg

Slika 1.

Umjeravanje ispitne lutke „novorođenčeta”

1. ČVRSTOĆA RAMENA

1.1.	Ispitna se lutka leđima položi na vodoravnu površinu i trup se podloži s jedne strane da se spriječi njezino pomicanje (slika 2.).

1.2.

Silom od 150 N djeluje se na bat ravne površine promjera 40 mm u vodoravnom smjeru, koji je okomit na os glava-noge. Os bata treba biti u središtu ramena ispitne lutke u blizini točke A na ramenu (vidjeti sliku 2.). Bočno odstupanje bata od točke prvoga dodira s rukom treba biti između 30 mm i 50 mm.

1.3.	Postupak se ponavlja na drugom ramenu – podloži se druga strana trupa.

2. KRUTOST NOŽNOG ZGLOBA

2.1.	Ispitna se lutka leđima položi na vodoravnu površinu (slika 3.) i potkoljenice se zavežu zajedno tako da se unutarnje strane koljena dodiruju.

2.2.	Koljena se vertikalno opterete s ravnim batom presjeka 35 mm × 95 mm čija se središnjica nalazi na najvišoj točki koljena.

2.3.	Na bat se djeluje takvom silom tako da se bedra savijaju sve dok čelo bata ne bude 85 mm iznad potporne ploče. Ta sila treba biti između 30 N i 70 N. Treba osigurati da tijekom ispitivanja donji udovi ne dodiruju niti jednu površinu.

3. TEMPERATURA

Umjeravanje se obavlja pri temperaturi između 15 °C i 30 °C.

Slika 2.

Slika 3.

(1) Debljina umjetne kože od PVC-a treba biti 1 ± 0,5 mm

Specifična težina treba biti 0,865 ± 0,1.

Dodatak 3.

OPIS ISPITNE LUTKE OD 18 MJESECI

1. OPĆENITO

1.1.	Mjere i mase lutke temelje se na antropometričkim podacima 50 % djece u dobi od 18 mjeseci.

2. KONSTRUKCIJA

2.1. Glava

2.1.1.

Glava se sastoji od polukrute lubanje od plastičnog materijala obložene umjetnom kožom glave. Lubanja ima šupljinu u koju je moguće ugraditi (po izboru) mjernu opremu.

2.2. Vrat

2.2.1.

Vrat se sastoji od tri dijela:

2.2.2.

stupića pune gume;

2.2.3.

namjestivog zgloba atlas-osi na gornjem dijelu gumenog stupića koji uz prilagodljivo trenje omogućuje okretanje oko poprečne osi;

2.2.4.

nenamjestivog kuglastog zgloba na donjem dijelu vrata.

2.3. Trup

2.3.1.

Trup se sastoji od plastičnog kostura obloženog presvlakom koja predstavlja mišićno tkivo i kožu. Na prednjoj strani trupa nalazi se šupljina koja se može napuniti pjenom da se dobije pravilna krutost prsnog koša. Na leđnoj strani trupa je šupljina koja omogućuje ugradbu mjerne opreme.

2.4. Donji dio trupa

2.4.1.

Donji dio trupa ispitne lutke je deformabilan element izveden iz jednoga dijela koji je uvučen između prsnog koša i zdjelice.

2.5. Lumbalni dio kralješnice

2.5.1.

Lumbalni dio kralješnice se sastoji od gumenog stupa ugrađenog između kostura prsnoga koša i zdjelice. Krutost lumbalnog dijela kralješnice se podešava pomoću metalnog užeta koje prolazi kroz šuplju jezgru gumenog stupa.

2.6. Zdjelica

2.6.1.

Zdjelica je izrađena od polukrute plastike i oblikovana je kao dječja zdjelica. Obložena je presvlakom koja predstavlja mišićno tkivo i kožu oko zdjelice i stražnjice.

2.7. Zglob kuka

2.7.1.

Zglobovi kuka se pričvršćuju na donji dio zdjelice. Zglob pomoću kardanskog zgloba omogućuje okretanje oko poprečne osi i oko osi koja je pod pravim kutom na poprečnu os. Trenje oko obje osi je namjestivo.

2.8. Zglob koljena

2.8.1.

Zglob koljena omogućuje savijanje i istezanje potkoljenice uz namjestivo trenje.

2.9. Rameni zglob

2.9.1.

Rameni zglob se pričvršćuje na kostur prsnoga koša.

2.10. Lakatni zglob

2.10.1.

Lakatni zglob omogućuje savijanje i istezanje podlaktice. Zapinjači (‘click-stops’) omogućuju namještanje podlaktice u dva početna položaja.

2.11. Sastavljanje ispitne lutke

2.11.1.

Uže kralježnice se pričvrsti u lumbalni dio kralježnice.

2.11.2.

Lumbalni dio pričvrsti se na kralježnicu između zdjelice i prsnoga dijela kralježnice.

2.11.3.

Trbušni uložak se učvršćuje između prsnog koša i zdjelice.

2.11.4.

Vrat se pričvrsti na gornji dio prsnoga koša.

2.11.5.

Glava se sa spojnom pločicom pričvrsti na vrh vrata.

2.11.6.

Pričvrste se ruke i noge.

3. GLAVNE ZNAČAJKE

3.1. Masa

Tablica 1.

Raspored mase ispitne lutke djeteta od 18 mjeseci

Dio tijela	Težina (kg)
Glava i vrat	2,73
Trup	5,06
Nadlaktica	0,27
Podlaktica	0,25
Natkoljenica	0,61
Potkoljenica	0,48
Ukupna masa	11,01

3.2. Glavne mjere

3.2.1.

Glavne mjere, na temelju slike 1. iz ovog Priloga (prikazane dolje) navedene su u tablici 2.

Slika 1.

Glavne mjere ispitne lutke za dob djeteta od 18 mjeseci

Tablica 2.

Br.	Dimenzija	Vrijednost (mm)
1	Od stražnje strane stražnjice do prednje strane koljena	239
2	Od stražnje strane stražnjice do jamice koljena, u sjedećem položaju	201
3	Od težišta do površine sjedala	193
4	Opseg prsnoga koša	474
5	Dubina prsnoga koša	113
7	Širina glave	124
8	Dužina glave	160
9	Opseg bokova u sjedećem položaju	510
10	Opseg bokova u stojećem položaju (nije prikazan)	471
11	Dubina kuka u sjedećem položaju	125
12	Širina kuka u sjedećem položaju	174
13	Širina vrata	65
14	Od površine sjedišta do lakta	125
15	Širina ramena	224
17	Visina u sjedećem položaju	495 (1)
18	Visina ramena u sjedećem položaju	305
19	Od tabana do jamice u koljenu u sjedećem položaju	173
20	Visina lutke (nije prikazana)	820 (1)
21	Visina bedra u sjedećem položaju	66

4. NAMJEŠTANJE ZGLOBOVA

4.1. Općenito

4.1.1.

Da bi se uporabom ispitnih lutaka dobili ponovljivi rezultati, u različitim zglobovima treba namjestiti trenje, napetost u lumbalnom dijelu kralježnice i krutost trbušnog uloška.

Prije namještanja prema uputama, moraju se provjeriti svi dijelovi da nisu oštećeni.

4.2. Lumbalni dio kralježnice

4.2.1.

Lumbalni dio kralježnice se umjerava prije ugradnje u lutku.

4.2.2.

Donja pričvrsna ploča lumbalnog dijela kralježnice se pričvršćuje na sklop tako da je prednja strana lumbalnog dijela kralježnice okrenuta prema dolje (vidjeti sliku 2.).

Slika 2.

4.2.3.

Gornja se pričvrsna ploča opterećuje silom od 250 N usmjerenom prema dolje. Pomak prema dolje koji nastaje zbog djelovanja te sile mora se zabilježili između prve i druge sekunde nakon početka djelovanja sile i treba biti između 9 i 12 mm.

4.3. Donji dio trupa

4.3.1.

Trbušni uložak se pričvrsti na kruti blok iste dužine i širine kao što je stup lumbalnog dijela kralježnice. Debljina tog bloka treba biti najmanje dvostruko deblja od lumbalnog dijela kralježnice (vidjeti sliku 3.).

4.3.2.

Na početku se primjenjuje sila od 20 N.

4.3.3.

Potom se primjenjuje stalna sila od 50 N.

4.3.4.

Nakon dvije minute ulegnuće trbušnog uloška treba iznositi 12 ± 2 mm.

Slika 3.

4.4. Namještanje vrata

4.4.1.

Cijeli vrat, koji se sastoji od gumenog stupića, kuglastog zgloba i zgloba atlas-osi pričvrsti se na vertikalnu površinu tako da je prednja strana okrenuta prema dolje (vidjeti sliku 4.).

Slika 4.

4.4.2.

Na os zgloba atlas-osi se primjenjuje vertikalna sila od 100 N. Položaj zgloba atlas-osi morao bi se pomaknuti za 22 ± 2 mm prema dolje.

4.5. Zglob atlas-osi

4.5.1.

Glava i vrat se sastave u cjeloviti sklop.

4.5.2.

Trup se s leđima položi na vodoravnu površinu.

4.5.3.

Vijak koji prolazi kroz glavu i zglob atlas-osi pritegne se moment ključem sve dok se glava zbog djelovanja sile teže više ne pomiče.

4.6. Kuk

4.6.1.

Natkoljenica se bez potkoljenice pričvrsti na zdjelicu.

4.6.2.

Natkoljenica se postavi u vodoravni položaj.

4.6.3.

Trenje koje djeluje u poprečnoj osi treba povećavati sve dok se noga više ne pomiče zbog djelovanja sile teže.

4.6.4.

Natkoljenica se postavi u vodoravni položaj u smjeru poprečne osi.

4.6.5.

Na kardanskom se zglobu povećava trenje sve dok se pomicanje natkoljenice zbog djelovanja sile teže ne zaustavi.

4.7. Koljeno

4.7.1.

Potkoljenica se pričvršćuje na natkoljenicu.

4.7.2.

Natkoljenica i potkoljenica se postave u vodoravni položaj tako da natkoljenica bude poduprta.

4.7.3.

Matica za namještanje na koljenu se pritegne dok se pomicanje potkoljenice zbog djelovanja sile teže ne zaustavi.

4.8. Ramena

4.8.1.

Podlaktica se rastegne, a nadlaktica se postavi u najviši položaj koji omogućava zapinjač.

4.8.2.

Ako ruka ne ostaje u tom položaju, zapinjači u ramenu se moraju popraviti ili zamijeniti.

4.9. Lakat

4.9.1.

Nadlaktica se namješta u najniži zaporni položaj, a podlaktica u najviši.

4.9.2.

Ako podlaktica ne ostane u tom položaju, zapinjači u laktu moraju se popraviti ili zamijeniti.

5. MJERNE NAPRAVE

5.1. Općenito

5.1.1.

Iako je propisano da ispitna lutka za dob djeteta od 18 mjeseci bude opremljena s više mjernih pretvornika, ona je standardno je opremljena zamjenskim uređajima iste veličine i mase

5.1.2.

Postupci umjeravanja i mjerenja temelje se na međunarodnim normama ISO 6487 (1980.).

5.2. Postavljanje mjerila ubrzanja u prsni koš

5.2.1.

Mjerilo ubrzanja se ugradi u šupljinu prsnoga koša. To se obavlja sa stražnje strane.

5.3. Prikaz penetracije donjeg dijela trupa

5.3.1.

Nastanak ili nepostojanje prodora u području trbuha mora se utvrditi kamerom za snimanje velikom brzinom.

(1) Stražnjica, leđa i glava lutke se naslanjaju na vertikalnu površinu

PRILOG 9.

ISPITIVANJE ČELNOG SUDARA SA ZAPREKOM

1. NAPRAVE, POSTUPAK I MJERNI INSTRUMENTI

1.1. Poligon za ispitivanje

Ispitno područje treba biti dovoljno velik za postavljanje zaletne staze, zapreke i tehničke opreme potrebne za ispitivanje. Zadnji dio staze, u dužini od najmanje 5 m prije zapreke, mora biti vodoravan, ravan i gladak.

1.2. Zapreka

Zapreka je blok od armiranog betona koji je sprijeda širok najmanje 3 m i visok najmanje 1,5 m. Debljina zapreke mora biti takva da teži najmanje 70 tona. Prednja strana mora biti vertikalna, okomita na os zaletne staze i prekrivena šperpločama u dobrom stanju debljine 20 ± 1 mm. Zapreka mora biti usidrena u podlogu ili postavljena na podlogu, ako je potrebno, s dodatnim napravama za zaustavljanje radi ograničenja njezinog pomicanja. Može se također upotrijebiti zapreka drugih značajka, ali koja daje barem jednako uvjerljive rezultate.

1.3. Pogon vozila

U trenutku udara, na vozilo (vozila) ne smije (smiju) više djelovati nikakav (nikakvi) dodatni uređaj (uređaji) za upravljanje odnosno pogon. Vozilo mora doći do zapreke putanjom koji je okomita na udarnu stijenu; najviše dopušteno mimoilaženje vertikalne središnje crte prednjeg dijela vozila i vertikalne središnje crte udarne stijene iznosi ± 30 cm.

1.4. Stanje vozila

1.4.1.

Vozilo u postupku ispitivanja mora biti opremljeno svim uobičajenim sastavnim dijelovima i opremom koji su sadržani u masi neopterećenoga vozila u voznome stanju, ili mora biti u takvom stanju da ispunjava taj zahtjev u onoj mjeri koliko se to odnosi na sastavne dijelove i opremu u prostoru za putnike i raspodjelu mase potpunog vozila u voznome stanju.

1.4.2.

Ako se vozilo pokreće vanjskim pogonom, sustav za gorivo mora biti napunjen najmanje do 90 % njegova kapaciteta, bilo gorivom ili nezapaljivom tekućinom, gustoće i viskoznosti koje su približne gustoći i viskoznosti goriva koje se uobičajeno koristi. Svi drugi sustavi (posude s tekućinom za kočnice, hladnjak itd.) moraju biti prazni.

1.4.3.

Ako vozilo pokreće vlastiti motor, spremnik za gorivo mora biti napunjena najmanje do 90 % njegova kapaciteta. Svi ostali spremnici za tekućine moraju biti napunjene do njihova kapaciteta.

1.4.4.

Ako proizvođač to zatraži, tehnička služba odgovorna za obavljanje ispitivanja može dopustiti korištenje istog vozila, koje se koristi u ispitivanjima koja su propisana drugim pravilnicima (uključujući ispitivanja koja bi mogla utjecati na njegovu konstrukciju), i za ispitivanja propisana ovim Pravilnikom.

1.5. Brzina udara

Brzina udara mora biti 50 + 0/-2 km/h. Međutim, ako se ispitivanje obavlja pri većoj udarnoj brzini i vozilo pri tome ispunjava propisane uvjete, ispitivanje se smatra zadovoljavajućim.

1.6. Mjerni uređaji

Točnost uređaja koji se upotrebljava za bilježenje brzine iz gornjeg stavka 1.5. mora biti unutar 1 %.

PRILOG 10.

POSTUPAK ISPITIVANJA ZA STRAŽNJI SUDAR SA ZAPREKOM

1. NAPRAVE, POSTUPCI I MJERNI INSTRUMENTI

1.1. Poligon za ispitivanje

Ispitno područje mora biti dovoljno veliko za smještaj pogonskog sustav udarne naprave, pomak vozila nakon udara i ugradbu opreme potrebne za ispitivanje. Dio na kojem se odvija udar u vozilo i pomak vozila mora biti vodoravan. (Za svaki metar dužine nagib mora biti manji od 3 %).

1.2. Udarna naprava

1.2.1.

Udarna naprava treba biti kruta konstrukcija izrađena od čelika.

1.2.2.

Udarna je površina ravna, širine najmanje 2 500 mm i visine 800 mm. Njezini rubovi su zaobljeni s polumjerom zakrivljenosti između 40 i 50 mm. Mora biti obložena slojem šperploče debljine 20 ± 1 mm.

1.2.3.

U trenutku udara trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

1.2.3.1.

udarna površina treba biti vertikalna i okomita na srednju uzdužnu ravninu udarenog vozila;

1.2.3.2.

smjer gibanja udarne naprave treba biti uglavnom vodoravan i usporedan sa središnjom uzdužnom ravninom udarenog vozila;

1.2.3.3.

najveće dopušteno bočno odstupanje između središnje vertikalne crte površine udarne naprave i središnje uzdužne ravnine udarenog vozila treba iznositi 300 mm. Osim toga, udarna površina treba sezati cjelokupnom širinom udarenog vozila;

1.2.3.4.

razmak donjeg ruba udarne površine od tla treba iznositi 175 ± 25 mm.

1.3. Pogon udarne naprave

Udarna naprava može se ili pričvrstiti na kolica (pokretna zapreka) ili biti dio njihala.

1.4. Posebni zahtjevi pri uporabi pokretne zapreke

1.4.1.

Ako je udarna naprava pričvršćena za kolica (pokretna zapreka) s posebnim držačem, on mora biti krut i ne smije se deformirati pri udaru; kolica se u trenutku udara moraju slobodno pomicati i ne biti više izložena djelovanju pogonske naprave:

1.4.2.

Ukupna masa kolica i udarne naprave iznosi 1 100 ± 20 kg.

1.5. Posebni zahtjevi pri uporabi njihala

1.5.1.

Udaljenost između središta udarne površine i osi vrtnje njihala ne smije biti manja od 5 m.

1.5.2.

Udarna je naprava mora biti slobodno ovješena na krute krakove njihala koji su kruto pričvršćeni na nju. Tako izrađeno njihalo mora biti što je više moguće otporno deformaciju pri udaru.

1.5.3.

U njihalo mora biti ugrađena naprava za zaustavljanje kako bi se spriječio svaki naknadni udar udarne naprave u ispitno vozilo.

1.5.4.

U trenutku udara, brzina središta udara njihala treba iznosi između 30 i 32 km/h.

1.5.5.

Reducirana masa „mr” u središtu udara je određena kao funkcija ukupne mase „m”, udaljenosti „a” (1) između središta udara i osi vrtnje, i udaljenosti „l” između težišta i osi vrtnje, prema sljedećoj jednadžbi:

mr = m · (l/a)

1.5.6.

Reducirana masa „mr” treba iznositi 1 100 ± 20 kg.

1.6. Opće odredbe o masi i brzini udarne naprave

Ako je ispitivanje obavljeno pri brzini udara koja je veća od brzine propisane u stavku 1.5.4. i/ili s masom većom od one koja je propisana u stavcima 1.5.3. odnosno 1.5.6., te ako vozilo je zadovoljilo propisanim zahtjevima, ispitivanje se smatra zadovoljavajućim.

1.7. Stanje vozila tijekom ispitivanja

Vozilo u postupku ispitivanja mora biti opremljeno svim uobičajenim sastavnim dijelovima i opremom koji su sadržani u masi neopterećenoga vozila u voznome stanju, mora biti u takvom stanju da ispunjava taj zahtjev u onoj mjeri koliko se to odnosi na sastavne dijelove i opremu u prostoru za putnike i raspodjelu mase potpunog vozila u voznome stanju.

1.8.

Potpuno vozilo sa sustavom za držanje djeteta, koji je postavljen u skladu s uputama za ugradnju, mora se postaviti na tvrdu, ravnu i vodoravnu površinu, s otpuštenom ručnom kočnicom i mjenjačem u neutralnom položaju. Tijekom jednog ispitivanja udarom može se ispitati više sustava za držanje djeteta.

(1) Udaljenost „a” jednaka je dužini njihala koje djeluje kao upotrijebljeni njihalo.

PRILOG 11.

DODATNA SIDRIŠTA POTREBNA ZA PRIČVRŠĆIVANJE SUSTAVA ZA DRŽANJE DJETETA KATEGORIJE POLUUNIVEZALNI U MOTORNA VOZILA

Ovaj se Prilog primjenjuje samo na dodatna sidrišta za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta kategorije „poluuniverzalni”, odnosno na šipke ili druge posebne dijelove koji se koriste za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta na nadogradnju, bez obzira koriste li sidrišta u skladu s Pravilnikom br. 14, ili ne.

2.	Sidrišta mora odrediti proizvođač sustava za držanje djeteta i dostaviti pojedinosti za homologaciju tehničkoj službi koja obavlja homologacijska ispitivanja. Tehnička služba može uzeti u obzir podatke dobivene od proizvođača vozila.

3.	Proizvođač sustava za držanje djeteta osigurava potrebne dijelove za ugradnju sidrišta i poseban nacrt za svako vozilo s prikazom njihovog točnog položaja.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora navesti jesu li sidrišta potrebna za pričvršćivanje tog sustava na konstrukciju vozila sukladna zahtjevima iz stavka 3. vezano za položaj i sljedećim stavcima što se tiče položaja i čvrstoće u preporuci vladama koje namjeravaju donijeti posebne zahtjeve o sidrištima za sustava za držanje djeteta u putničkim vozilima (1)

(1) Vidjeti tekst Pravilnika br. 16.

PRILOG 12.

SJEDALO

PRILOG 13.

NORMIRANI SIGURNOSNI POJAS

1.	Sigurnosni pojas za dinamičko ispitivanje i za zahtjev za najveću dužinu mora biti izrađen prema jednoj od dviju izvedbi koje su prikazane na slici 1. To su pojas na tri točke s uvlačnikom i statički pojas na dvije točke.

Pojas na tri točke s uvlačnikom sastoji se od sljedećih krutih dijelova:

uvlačnika (R), zakretne vodilice (P), dvije sidrišne točke (A1 i A2, vidjeti sliku 2.) i središnjeg dijela (C vidjeti sliku 3.). Uvlačnik mora biti sukladan zahtjevima Pravilnika br. 16 u pogledu sile uvlačenja. Promjer kalema uvlačnika iznosi 33 ± 0,5 mm.

Sigurnosni pojas s uvlačnikom mora se pričvrstiti na sidrišta ispitnog sjedala, kako je opisano u dodacima 1. i 4. Prilogu 6. i to na sljedeći način:

sidrište sigurnosnog pojasa A1 mora se pričvrstiti na B0 sidrište ispitnih kolica (izvana)

sidrište sigurnosnog pojasa A2 mora se pričvrstiti na A sidrište ispitnih kolica (iznutra)

zakretne vodilica pojasa P mora se pričvrstiti na C sidrište ispitnih kolica

uvlačnik pojasa R mora se pričvrstiti na Re sidrište ispitnih kolica.

Vrijednost X na slici 1. dolje iznosi 200 ± 5 mm. Vrijednost P-A1 za sustave za držanje kategorije „univerzalni” i „poluuniverzalni” iznosi 2220 ± 5 mm, mjereno usporedno s središnjom osi remena s 150 ± 5 mm remena na kalemu uvlačnika. Vrijednost P-A1 za sustave za držanje kategorije „za ograničenu uporabu” iznosi najmanje 2 220 ± 5 mm, mjereno usporedno s središnjom osi remena s 150 ± 5 mm remena na kalemu uvlačnika.

Za remene pojasa vrijede sljedeći zahtjevi:

Materijal: Poliester spinnblack

—

širina:

48 ± 2 mm pri 10 000 N

—

debljina:

1,0 ± 0,2 mm

—	izduženje:

8 ± 2 % pri 10 000 N

5.	Statički pojas na dvije točke, kako je prikazan na slici 1., sastoji se od dvije normirane sidrišne ploče, kako su prikazane na slici 2. i remen koji ispunjava zahtjeve gornjeg stavka 4.

6.	Sidrišne ploče pojasa na dvije točke pričvršćuju se na A i B sidrišta ispitnih kolica. Vrijednost Y na slici 1. iznosi 1 300 ± 5 mm. To je najveća propisana dužina za homologaciju univerzalnih sustava za držanje djeteta s pojasima na dvije točke (vidjeti stavak 6.1.9.).

Slika 1.

Normirani načini postavljanja sigurnosnog pojasa

Slika 2.

Uobičajena normirana sidrišna ploča

Dimenzije u mm

Slika 3.

Središnji dio normiranog sigurnosnog pojasa

Dimenzije u mm

Section A – A

Slika 4.

Zakretna vodilica na stupu

Završna obrada: kromirano

PRILOG 14.

HOMOLOGACIJSKA SHEMA (DIJAGRAM TOKA ISP 9002:2000)

PRILOG 15.

POJAŠNJENJA

Namijenjena su kao naputak tehničkim službama koje obavljaju ispitivanja

Stavak 2.10.1.

Naprava za brzo namještanje može biti i naprava s okretnom osovinom i oprugom sličnom uvlačniku s ručnim otpuštanjem. Ta se naprava za namještanje mora ispitati prema zahtjevima iz stavaka 7.2.2.5. i 7.2.3.1.3.

Stavak 2.19.2.

Poluuniverzalni sustav za držanje određen za ugradnju na stražnjem sjedištu u limuzini i u karavanu, gdje je cijeli sklop pojaseva identičan, smatra se jednim „tipom”.

Stavak 2.19.3.

Pri odlučivanju radi li se o novom tipu, treba uzeti u obzir značaj razlika u mjerama i/ili masi sjedala, oblozi ili štitniku od udara i značajkama apsorpcije energije ili boje materijala.

Stavci 2.19.4. i 2.19.5.

Ovi se stavci ne primjenjuju na sigurnosne pojaseve homologirane posebno u skladu s Pravilnikom br. 16 koji su potrebni za pričvršćenje sustava za držanje djeteta na vozilo ili za držanje djeteta.

Stavak 6.1.2.

Za sustave za držanje djeteta okrenute prema natrag, pravilan se položaj gornjeg dijela sustava za držanje u odnosu na glavu ispitne lutke djeteta osigurava postavljanjem najveće ispitne lutke, za koju je sustav namijenjen, u krajnje nagnut položaj i osiguravajući da vodoravna crta u visini očiju prolazi ispod vrha sjedala.

Stavak 6.1.8.

Zahtjev za 150 mm primjenjuje se i za prijenosne dječje ležaljke, osim ako se ne koristi posebna naprava za povezivanje prijenosne dječje ležaljke i sigurnosnog pojasa.

Stavak 6.2.4.

Granica prihvatljivog pomaka ramenog pojasa je da donji rub ramenog dijela normiranog sigurnosnog pojasa u točki najvećeg pomaka lutke ne smije biti niže od lakta lutke.

Stavak 6.2.9.

Općenito se podrazumijeva da se ovaj stavak primjenjuje i na naprave koje imaju takvu blokirnu napravu iako one nisu propisane za tu skupinu. Tako bi se ispitivanje primijenilo samo na naprave skupine 2, ali s propisanom silom, tj. dvostrukom masom ispitne lutke skupine 1.

Stavak 7.1.2.1. i Prilozi 17. i 18.

Materijal ili konstrukcija cijelog sustava za držanje djeteta može se ispitati u pogledu sukladnosti s Prilozima 17. i 18.; ako konstrukcija nije homogena, ili ako je vjerojatno da se značajke sustava za držanje djeteta mijenjaju, ispitna organizacija odredit će najnepovoljniji slučaj za ispitivanje sukladnosti. Cjelokupni sustav za držanje djeteta ili samo njegov dio može biti napravljen od materijala za apsorpciju energije.

Stavak 7.1.3.

Ispitivanje prevrtanja provodi se upotrebljavajući isti postupak ugradbe i iste parametre koji su određeni i za dinamičko ispitivanje.

Stavak 7.1.3.1.

Za vrijeme prevrtanja nije dopušteno zaustavljanje okvira.

Stavak 7.1.4.2.2.

Tekst toga stavka odnosi se na ubrzanja koja nastaju kao vlačno opterećenje u kralježnici lutke.

7.1.4.3.1.

Vidljivi znakovi prodora znače prodor u plastelin abdominalnog uloška (pod pritiskom sustava za držanje), ali ne savijanje plastelina bez pritiska u vodoravnom smjeru, što primjerice nastaje prostim savijanjem kralješnice. Vidjeti također tumačenje stavka 6.2.4.

Stavak 7.2.1.5.

Zahtjevi prvoga stavka su ispunjeni ako ruka ispitne lutke može dosegnuti kopču.

Stavak 7.2.2.1.

To se koristi kako hi se omogućilo jednostavno pričvršćivanje zasebno homologiranih vodećih remena.

Stavak 7.2.4.1.1.

Zahtijevaju se dva remena. Izmjeriti prekidno opterećenje prvog remena. Izmjeriti širinu drugog remena pri 75 posto tog opterećenja.

Stavak 7.2.4.4.

Nisi dopušteni dijelovi koji se mogu rastaviti ili izvući i koje bi nestručan korisnik mogao nepravilno ponovno ugraditi, zbog čega bi sklop mogao postati opasan.

Stavak 8.1.2.2.

„Pričvršćeno na sjedalo” znači ispitno sjedalo kako je propisano Prilogom 6. „Posebne naprave smiju” znači da se „posebni” sustav za držanje može ispitati na prevrtanje kad je ugrađen u ispitnom sjedalu, ali da je to ispitivanje dopušteno i u sjedalu vozila.

Stavak 8.2.2.1.1.

Uzimajući u obzir uobičajene uvjete uporabe” znači da se to ispitivanje mora obaviti sa sustavom za držanje postavljenim na ispitno sjedalo ili sjedalo vozila, ali bez ispitne lutke.

Ispitna lutka se mora koristiti samo za postavljanje naprave za namještanje. Prvo je potrebno namjestiti remene u skladu sa stavcima 8.1.3.6.3.2. odnosno 8.1.3.6.3.3. (već prema tome koji je prikladan). Ispitivanje se potom mora obaviti nakon uklanjanja ispitne lutke.

Stavak 8.2.5.2.6.

Ovaj se stavak ne odnosi na vodeće remene koji su odvojeno homologirani prema ovom Pravilniku.

PRILOG 16.

PROVJERA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1. ISPITIVANJA

Kod sustava za držanje djeteta mora se dokazati sukladnost sa zahtjevima na kojima se temelje sljedeća ispitivanja:

1.1. Provjera početka (granice) blokiranja i trajnosti uvlačnika s blokiranjem u opasnosti

Sukladno odredbama stavka 8.2.4.3. u najnepovoljnijem smjeru, nakon obavljenog ispitivanja trajnosti detaljno opisanog u stavcima 8.2.4.2, 8.2.4.4. i 8.2.4.5. i kako zahtijeva stavak 7.2.3.6.

1.2. Provjera trajnosti uvlačnika s automatskim blokiranjem

U skladu s odredbama stavka 8.2.4.2. koje su dopunjene ispitivanjima iz stavaka 8.2.4.4. i 8.2.4.5. kako zahtijeva stavak 7.2.3.1.3.

1.3. Ispitivanje čvrstoće remena nakon kondicioniranja

U skladu s postupkom opisanim u stavku 7.2.4.2. nakon kondicioniranja sukladno zahtjevima stavaka 8.2.5.2.1. i 8.2.5.2.5.

1.3.1. Ispitivanje čvrstoće remena nakon abrazije

U skladu s postupkom opisanim u stavku 7.2.4.2. nakon kodicioniranja sukladno zahtjevima stavka 8.2.5.2.6.

1.4. Ispitivanje mikroklizanja

U skladu s postupkom opisanim u stavku 8.2.3. ovog Pravilnika.

1.5. Apsorpcija energije

U skladu s odredbama stavka 7.1.2. ovog Pravilnika.

1.6. Provjera zahtjeva za djelovanje sustava za držanje djeteta kada je podvrgnut odgovarajućem dinamičkom ispitivanju

Sukladno odredbama stavka 8.1.3. sa svakom kopčom koja je prethodno kondicinirana prema zahtjevima stavka 7.2.1.7. tako da su ispunjeni odgovarajući zahtjevi stavka 7.1.4. (za opće značajke sustava za držanje djeteta) i stavka 7.2.1.8.1. (značajke za svaku kopču pod opterećenjem).

1.7. Ispitivanje otpornosti na temperaturu

Sukladno odredbama stavka 7.1.5. ovog Pravilnika.

2. UČESTALOST ISPITIVANJA I REZULTATI

2.1.	Učestalost ispitivanja sukladno zahtjevima stavaka 1.1. do 1.5. temelji se na statističkoj provjeri i nasumičnom uzorkovanju u skladu s jednim uobičajenim postupkom za osiguranje kvalitete i mora se provesti barem jedanput godišnje.

2.2.

Za sustave za držanje „univerzalni”, „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni”, najmanja učestalost provjere sukladnosti dinamičkim ispitivanjem je u skladu sa stavkom 1.6.

U skladu s nadležnim tijelima nositelj homologacije nadzire kontrolu nad sukladnošću primjenjujući postupak nadzora proizvodne serije (stavak 2.2.1.) ili primjenjujući postupak stalne kontrole (stavak 2.2.2.)

2.2.1. Kontrola proizvodnih serija sustava za držanje djeteta

2.2.1.1.

Nositelj homologacije mora sustave za držanje djeteta razdijeliti u serije koje su što je više moguće jedinstvene u odnosu na sirovinu ili proizvode uključene u njihovu proizvodnju (različita boja kalupa, drukčiji postupak izrade H-pojasa) i u odnosu na uvjete proizvodnje. Brojevi u seriji ne smiju prijeći 5 000 jedinica.

U dogovoru s nadležnim tijelima ispitivanja može provesti tehnička služba ili se provode pod odgovornošću nositelja homologacije.

2.2.1.2.

U svakoj se seriji može uzeti jedan uzorak u skladu s odredbama stavka 2.2.1.4. od minimuma od 20 % količine serije koja treba biti proizvedena u aktualnoj seriji.

2.2.1.3.

Značajke sustava za držanje djeteta i broj dinamičkih ispitivanja koja treba provesti navedeni su u stavku 2.2.1.4.

2.2.1.4.

Da bi bila prihvaćena serija sustava za držanje djeteta mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

Broj u seriji

Broj uzoraka/značajke sustava za držanje djeteta

Ukupni broj uzoraka

Kriteriji prihvatljivosti

Kriteriji za odbijanje

Stupanj strogosti kontrole

N < 500

1. = 1 MH

2. = 1 MH

—

uobičajen

500 < N < 5 000

1. = 1 MH + 1 LH

2. = 1 MH + 1 LH

uobičajen

N < 500

1. = 2 MH

2. = 2 MH

povećan

500 < N < 5 000

1. = 2 MH + 2 LH

2. = 2 MH + 2 LH

povećan

Napomena:

MH	=	označava tvrdu konstrukciju (najslabiji rezultati dobiveni prilikom homologacije ili proširenja homologacije)
LH	=	označava manje tvrdu konstrukciju (najbolji rezultati dobiveni prilikom homologacije ili proširenja homologacije)

Ovaj plan dvojnog uzorkovanja djeluje kako slijedi:

za uobičajenu kontrolu, ako prvi uzorak ne sadrži defektne jedinice serija se prihvaća bez ispitivanja drugog uzorka. Ako sadrži dvije defektne jedinice serija se odbacuje. Konačno, ako sadrži jednu defektnu jedinicu izvlači se drugi uzorak i kumulativni broj je taj koji mora ispuniti uvjet stupca 5 tablice iznad.

Postoji promjena s uobičajene kontrole na pojačanu kontrolu ako su u 5 uzastopnih serija dvije odbijene. Uobičajena kontrola se nastavlja ako je 5 uzastopnih serija prihvaćeno.

Ako je bilo koja serija odbijena proizvodnja se smatra nezadovoljavajućom i serija se ne pušta u promet.

Ako su odbijene dvije uzastopne serije podvrgnute pojačanoj kontroli primjenjuju se odredbe stavka 13.

2.2.1.5.

Kontrola sukladnosti sustava za držanje djeteta se poduzima počevši s proizvedenom serijom nakon što je serija bila podvrgnuta provjeri sukladnosti proizvodnje.

2.2.1.6.

Rezultati ispitivanja opisani u stavku 2.2.1.4. ne prelaze L, pri čemu je L granična vrijednost propisana za homologacijsko ispitivanje.

2.2.2. Kontinuirana kontrola

2.2.2.1.

Nositelj homologacije je obvezan provoditi kontinuiranu kontrolu kvalitete svojeg proizvodnog postupka na statističkoj osnovi i uzorkovanjem. U dogovoru s nadležnim tijelima ispitivanja može provoditi tehnička služba ili se provode pod odgovornošću nositelja homologacije koji je odgovoran za praćenje proizvoda.

2.2.2.2.

Uzorke treba uzeti u skladu s odredbama stavka 2.2.2.4.

2.2.2.3.

Značajka sustava za držanje djeteta se odabere nasumično, a ispitivanja se moraju provesti kako je opisano u stavku 2.2.2.4.

2.2.2.4.

Kontrola mora ispunjavati sljedeće zahtjeve.

Izabrani sustav za držanje djeteta	Stupanj strogosti kontrole
0,02 % znači jedan izabran sustav za držanje djeteta na 5 000 proizvedenih	uobičajen
0,05 % znači jedan izabran sustav za držanje djeteta na 2 000 proizvedenih	povećan

Ovaj plan dvojnog uzorkovanja djeluje kako slijedi:

ako se smatra da sustav za držanje djeteta zadovoljava, proizvodnja zadovoljava;

ako sustav za držanje djeteta ne ispunjava zahtjeve uzima se drugi sustav za držanje djeteta;

ako drugi sustav za držanje djeteta ispunjava zahtjeve, proizvodnja zadovoljava;

ako oba (prvi i drugi) sustava za držanje djeteta ne ispunjavaju zahtjeve, proizvodnja ne zadovoljava i sustavi za držanje djeteta koji bi vjerojatno pokazali iste nedostatke se povlače te se poduzimaju potrebne mjere za ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

Povećana kontrola se nastavlja ako 10 000 sustava za držanje djeteta proizvedenih uzastopno zadovolje zahtjeve.

Ako je proizvodnja koja je podvrgnuta povećanoj kontroli povučena dva uzastopna puta, primjenjuju se odredbe stavka 13.

2.2.2.5.

Kontinuirana kontrola sustava za držanje djeteta poduzima se nakon utvrđivanja sukladnosti proizvodnje.

2.2.2.6.

Rezultati ispitivanja opisani u stavku 2.2.2.4. ne prelaze L, pri čemu je L granična vrijednost propisana za svako homologacijsko ispitivanje.

2.3.

Za ugrađene sustave, specifične za određeno vozilo, primjenjuje se sljedeća učestalost ispitivanja:

Sustavi za držanje djeteta, osim pomoćnog dječjeg sjedišta:	jednom svakih 8 tjedana
Pomoćna dječja sjedišta:	jednom svakih 12 tjedana

Pri svakom ispitivanju moraju biti ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka 7.1.4. i 7.2.1.8.1. Ako rezultati svih ispitivanja tijekom jedne godine zadovolje, proizvođač u dogovoru s nadležnim tijelom može smanjiti učestalost kako slijedi:

Sustavi za držanje djeteta, osim pomoćnog dječjeg sjedišta:	jednom svakih 16 tjedana
Pomoćna dječja sjedišta:	jednom svakih 24 tjedna

Međutim, ako je godišnja proizvodnja sustava za držanje djeteta 1 000 ili manje, dopuštena je najmanja učestalost od jednog ispitivanja godišnje.

2.3.1.

Za sustave specifične za određeno vozilo, u skladu sa stavkom 2.1.2.4.1., proizvođač sustava za držanje djeteta može izabrati postupak provjere sukladnosti proizvodnje prema stavku 2.2., na ispitnom sjedalu, ili prema stavku 2.3., u kabini vozila.

2.3.2.

Kad ispitni uzorak ne zadovolji pojedino ispitivanje kojem je bio podvrgnut, obavlja se daljnje ispitivanje prema istim zahtjevima na najmanje tri druga uzorka. Ako pri dinamičkim ispitivanjima jedan od tih uzoraka ne zadovolji ispitivanje, smatra se da proizvodnja nije u sukladnosti i učestalost se povećava ako je bila primjenjivana rjeđa učestalost u skladu sa stavkom 2.3. i poduzimaju se potrebne mjere za ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

2.4.	Kada se pokaže da proizvodnja nije u sukladnosti sa stavcima 2.2.1.4., 2.2.2.4. ili 2.3.2. nositelj homologacije ili njegov ovlašteni zastupnik:

2.4.1.

izvješćuju nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju i navode mjere koje će biti poduzete za ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje;

2.5.	Proizvođač mora kvartalno obavještavati nadležno tijelo o količini proizvoda proizvedenih s pojedinim brojem homologacije i navesti način identifikacije proizvoda koji odgovaraju tom broju homologacije.

PRILOG 17.

ISPITIVANJE MATERIJALA ZA APSORPCIJU ENERGIJE

1. MODEL GLAVE

1.1.	Model glave se sastoji od pune drvene polukugle s dodanim manjim kuglastim dijelom kako je prikazano na donjoj slici A. Mora biti izrađen tako da može slobodno pasti duž označene osi i da ima mogućnost ugradnje mjerila ubrzanja za mjerenje ubrzanja u smjeru padanja.

1.2.	Ukupna masa modela glave zajedno s mjerilom ubrzanja mora biti 2,75 ± 0,05 kg.

Slika A

Model glave

mjere u mm

2. MJERNA OPREMA

Tijekom ispitivanja bilježi se ubrzanje s opremom koja odgovara razredu kanalne frekvencije 1 000 kako je određeno u najnovijem izdanju norme ISO 6487.

3. POSTUPAK

3.1.	Ovo se ispitivanje provodi na potpuno sastavljenom sustavu za držanje djeteta s minimalnim preinakama samo ako su nužne kako bi se osigurao pristup za potporu (neposredno ispod točke udarca) i za udarnu napravu tako da promjena ima minimalni učinak na djelovanje.

3.2.	Uzorak se u potpunosti pričvrsti na vanjsku površinu u području udara i podupre neposredno pod točkom udara glatkom krutom potporom, primjerice tvrdim betonskim podnožjem tako da se izmjere samo značajke materijala iz kojega je izrađen koje su povezane s apsorpcijom energije.

3.3.	Model glave se podigne na visinu od 100 -0/+5 mm mjereno od gornje površine uzorka do najniže točke modela glave, koja se potom pusti da padne. Bilježi se ubrzanje koje pri udaru djeluje na model glave. Postupak se ponavlja na preostalim uzorcima.

PRILOG 18.

POSTUPAK ODREĐIVANJA PODRUČJA UDARA GLAVE KOD SUSTAVA ZA DRŽANJE S LEĐNIM NASLONOM I ODREĐIVANJA NAJMANJE VELIČINE BOČNIH DIJELOVA KOD SUSTAVA ZA DRŽANJE OKRENUTIMA PREMA NATRAG

Sustav za držanje se namješta na ispitno sjedalo opisano u Prilogu 6. Sustavi s namjestivim nagibom moraju se postaviti u krajnji uspravni položaj. Najmanja ispitna lutka postavi se u sustav u skladu s uputama proizvođača. Na naslonu se označi točka „A” na istoj vodoravnoj razini kao rame najmanje lutke u točki koja se nalazi 2 cm unutar vanjskog ruba ruke. Sve unutarnje površine iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz točku A moraju sadržavati poseban materijal koji apsorbira energiju i ispitan je u skladu s Prilogom 17. Tim su materijalom obložene unutarnje površine naslona i bočnih dijelova, uključujući unutarnje rubove (područje zakrivljenosti) bočnih dijelova. Materijal koji apsorbira energiju može biti sastavni dio dječjeg sjedala. Kod prijenosnih dječjih ležaljki, donja granica područja na kojem se mora koristiti materijal u skladu s Prilogom 17., mora obuhvatiti sva područja iza ramena manje lutke gledano u smjeru glave, mjereno kad je lutka u prijenosnoj dječjoj ležaljci koja se nalazi na napravi za ispitivanje.

Ako je moguće simetrično namještanje ispitne lutke u prijenosnu dječju ležaljku, sve se nutarnje površine prekriju s materijalom u skladu s Prilogom 17; taj materijal mora ispuniti svoju svrhu zajedno s konstrukcijom unutarnje strane; tehnička služba može ocijeniti ovaj aspekt daljnjim ispitivanjima.

Kod naprava okrenutih prema natrag, dubina bočnih dijelova treba biti najmanje 90 mm mjereno od sredine površine naslona. Bočni dijelovi počinju na visini vodoravne ravnine koja prolazi kroz točku ‚A’ i dopiru do gornjeg ruba naslona. Počevši od točke koja je 90 mm ispod gornjeg dijela naslona sjedala, dubina se bočnog dijela može postupno smanjivati.

3.	Zahtjev iz stavka 2. za najmanju veličinu bočnih dijelova ne primjenjuje se na sustave za držanje djeteta masenih skupina II i III u kategoriji za posebno vozilo, koji su namijenjeni korištenju u prostoru za prtljagu sukladno stavku 6.1.2. ovog Pravilnika.

PRILOG 19.

OPIS KONDICIONIRANJA NAPRAVA ZA NAMJEŠTANJE POSTAVLJENIH IZRAVNO NA SUSTAV ZA DRŽANJE DJETETA

Slika 1.

1. POSTUPAK

1.1.	Remen se postavi u referentni položaj opisan u stavku 8.2.7., izvuče se najmanje 50 mm remena integralnog H-pojasa povlačenjem za slobodni kraj remena.

1.2.	Tako namješten dio integralnog H-pojasa pričvršćuje se na vučnu napravu A.

1.3.	Naprava za namještanje se popusti i izvuče se najmanje 150 mm remena u integralni H-pojas. To odgovara polovini jednog ciklusa i postavlja napravu za povlačenje A u položaj krajnje izvučenog remena.

1.4.	Spojiti slobodni kraj remena na napravu za povlačenje B.

2. OPIS CIKLUSA

2.1.	Dok A ne zategne na integralni H-pojas, povući B za najmanje 150 mm.

2.2.	Dok B ne zategne pojas na slobodnom kraju remena, potrebno je otpustiti napravu za namještanje i povući A,

2.3.	Nakon završetka tog takta, potrebno je blokirati napravu za namještanje.

2.4.	Ciklus se ponavlja kako je određeno stavkom 7.2.2.7.

PRILOG 20.

UOBIČAJENA NAPRAVA ZA ISPITIVANJE ČVRSTOĆE KOPČE

PRILOG 21.

NAPRAVA ZA DINAMIČKO ISPITIVANJE SUDAROM

1. POSTUPAK

1.1. Samo trbušni pojas

Pričvrstiti napravu za mjerenje sile 1 na vanjskoj strani, kako je gore prikazano. Postaviti sustav za držanje djeteta i zategnuti referentni pojas s vanjske strane tako da se na vanjskoj strani postigne opterećenje od 75N ± 5N.

1.2. Trbušni i dijagonalni pojas

1.2.1.

Pričvrstiti napravu za mjerenje sile 1 na vanjskoj strani, kako je gore prikazano. Postaviti sustav za držanje djeteta u ispravan položaj. Ako je na sustavu za držanje djeteta postavljena blokirna naprava koja djeluje preko dijagonalnog pojasa, napravu za mjerenje sile 2 postaviti u odgovarajući položaj iza sustava za držanje djeteta, između blokirne naprave i kopče, kako je prikazano gore. Ako blokirna naprava nije ugrađena ili je pričvršćena na kopču, naprava za mjerenje sile postavlja se u odgovarajući položaj između zakretne vodilice i sustava za držanje djeteta.

1.2.2.

Trbušni dio referentnog pojasa namjesti se tako da se postigne zatezna sila od 50N ± 5N na napravi za mjerenje sile 1. Kredom se na remenu označi mjesto prolaza remena kroz simuliranu kopču. Zadržavajući pojas u tomu položaju, dijagonalni se pojas namješta tako da se postigne zatezna sila od 50N ± 5N na napravi za mjerenje sile 2, ili zabravljivanjem remena u bravi sustava za držanje djeteta, ili povlačenjem remena u blizini normiranog uvlačnika.

1.2.3.

Sav se remen izvuče s kalema uvlačnika i omogući da zategnutost u pojasu između uvlačnika i zakretne vodilice na stupu padne na zategnutost uvlačnika. Prije dinamičkog ispitivanja kalem se mora blokirati. Obaviti dinamičko ispitivanje sudarom.

1.2.4.

Prije početka namještanja, provjeri se sustav za držanje djeteta radi određivanja njegove sukladnosti s odredbama stavka 6.2.1.3. Ako dođe do promjene napetosti u remenima pri namještanju zbog promijenjenih kutova, potrebno je odrediti uvjete koji daju najlabaviji položaj i potom izvršiti namještanje i zategnuti remene u najtjesniji položaj te postaviti sustav za držanje djeteta u najnepovoljniji položaj bez dotezanja sigurnosnog pojasa za odrasle. Obavlja se dinamičko ispitivanje.

1.3. Nastavak isofix

Za sustav za držanje djeteta Isofix s prilagodljivim sidrištima Isofix u usjeku sjedala. Neopterećen sustav za držanje djeteta Isofix se namjesti na sidrištima H1-H2 u usjeku sjedala u odgovarajući položaj za ispitivanje. Mehanizam zabravljivanja sustava za držanje djeteta Isofix mora potegnuti neopterećen sustav za držanje djeteta Isofix prema usjeku sjedala. Na ravninu usporednu s površinom jastuka sjedala ispitne naprave djeluje se s dodatnom silom od 135 ± 15 N da se svlada sila trenja između sustava za držanje djeteta Isofix i sjedišta sjedala pomažući samozatežućem učinku mehanizma za zabravljivanje. Silom se djeluje na središnjoj liniji ili jednakomjerno oko nje, sustava za držanje djeteta Isofix, i ne više od 100 mm iznad površine sjedišta ispitne klupe. Prema potrebi se namjestiti gornju sigurnosnu uzicu tako da postigne zateznu silu od 50 ± 5 N (1). Postaviti odgovarajuću ispitnu lutku u sustav za držanje djeteta namješten na ovaj način.

Napomena:

1.	Postavljanje sustava za držanje obavlja se nakon postavljanja ispitne lutke u sustav prema stavcima 1.1. i 1.2.

Budući da se nakon postavljanja sustava za držanje djeteta ispitno sjedište iz pjene stisne, dinamičko se ispitivanje mora, ako je moguće, obaviti u roku od 10 minuta nakon postavljanja sustava za držanje. Kako bi ispitno sjedište vratilo u prvobitni oblik, vremenski razmak između dva ispitivanja pri uporabi istog sjedišta mora biti 20 minuta.

Naprave za mjerenje sile, koje su namještene izravno na remen sigurnosnog pojasa, između dva ispitivanja mogu se električno isključiti ali moraju ostati na svom mjestu. Masa svake naprave za mjerenje sile ne smije prelaziti 250 grama. Po izboru se naprava za mjerenje sile na trbušnom pojasu može zamijeniti napravom za mjerenje sile koja je pričvršćena na sidrište.

Kod sustava za držanje djeteta koji su opremljeni napravama za povećanje zategnutosti sigurnosnog pojasa za odrasle primjenjuje se sljedeći postupak ispitivanja: sustav za držanje djeteta namjesti se prema zahtjevima ovog Priloga i nakon toga upotrijebi zatezna naprava prema uputama proizvođača. Ako se naprava ne može primijeniti zbog prevelike napetosti, smatra se da je naprava neprihvatljiva.

5.	Na sustav za držanje djeteta ne primjenjuje se nikakva dodatna sila osim minimalne potrebne za pravilnu ugradnju kako je određeno u stavcima 1.1. i 1.2.2.

U slučaju prenosive dječje ležaljke ugrađene kako je opisano u stavku 8.1.3.5.6., simulira se veza između sigurnosnog pojasa za odrasle osobe i sustava za držanje djeteta. Kraj sigurnosnog pojasa za odrasle osobe, dug 500 mm (mjereno kako je opisano u Prilogu 13.) se s okovom sidrišta opisanim u Prilogu 13. pričvrsti na predviđeno sidrište. Sustav za držanje djeteta se zatim pričvrsti na slobodni kraj sigurnosnog pojasa za odrasle osobe. Napetost u sigurnosnom pojasu za odrasle osobe, mjerena između sidrišne točke i sustava za držanje djeteta,mora biti 50 ± 5 N.

(1) U slučaju sustava za držanje djeteta s napravama za povećanje zategnutosti gornje sigurnosne uzice, ispitni postupak je sljedeći: Postaviti sustav za držanje djeteta Isofix kako se zahtijeva u prilogu i zatim primijeniti napravu za zatezanje kako se navodi u uputama proizvođača. Ako se naprava ne može primijeniti zbog prevelike zategnutosti onda se smatra da je ta naprava neprihvatljiva.

PRILOG 22.

ISPITIVANJE BLOKA DONJEG DIJELA TRUPA

Slika 1.:

Skraćeni blok ispitne lutke P10,

materijal: EPS (40 do 45 g/l)

Slika 2.:

Vlačno ispitivanje pomoćnog dječjeg sjedišta uporabom bloka ispitne lutke

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

188

42010X0717(03)

L 185/56

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.07.2010.

Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju UNECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 93 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene o homologaciji:

I.	Naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja

II.	Vozila s obzirom na ugradbu naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja homologiranog tipa

III.	Vozila s obzirom na njihovu zaštitu od prednjeg podlijetanja

Datum stupanja na snagu 27. veljače 1994.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

Namjena

3.	Definicije

4.	Zahtjev za homologaciju

Dio I. — Homologacija naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja

5.	Homologacija naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja

6.	Zahtjevi za naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja

Dio II. — Homologacija vozila s obzirom na ugradbu naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja homologiranog tipa

7.	Homologacija ugradbe homologirane naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja

8.	Zahtjevi za ugradbu homologirane naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja

Dio III. — Homologacija vozila s obzirom na njihovu zaštitu od prednjeg podlijetanja

9.	Homologacija vozila sa zaštitom od prednjeg podlijetanja

10.	Zahtjevi za vozilo sa zaštitom od prednjeg podlijetanja

PRILOZI

Prilog 1. —

Izjava o izdavanju, proširenju, odbijanju, povlačenju ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja u skladu s Pravilnikom br. 93 (dio I.)

Prilog 2. —

Izjava o izdavanju, proširenju, odbijanju, povlačenju ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila s obzirom na ugradbu naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja homologiranog tipa u skladu s Pravilnikom br. 93 (dio II.)

Prilog 3. —

Izjava o izdavanju, proširenju, odbijanju, povlačenju ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila s obzirom na njegovu zaštitu od prednjeg podlijetanja u skladu s Pravilnikom br. 93 (dio III.)

Prilog 4. —

Postavljanje homologacijskih oznaka

Prilog 5. —

Uvjeti i postupci ispitivanja

Prilog 6. —

Sukladnost proizvodnje i drugi administrativni postupci

1. PODRUČJE PRIMJENE

1.1.

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na:

1.1.1.

DIO I.: naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja koje su namijenjene za ugradbu na vozila kategorija N2 i N3 (1);

1.1.2.

DIO II.: ugradbu na vozila kategorija N2 i N3 (1) naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja koje su homologirane u skladu s dijelom 1. ovog Pravilnika;

1.1.3.

DIO III.: vozila kategorija N2 i N3 s obzirom na njihovu zaštitu od prednjeg podlijetanja (FUP, Front Underrun Protection), koja su opremljena napravom za zaštitu od prednjeg podlijetanja (FUPD, Front Underrun Protection Device) koja nije zasebno homologirana u skladu s dijelom 1. ovog Pravilnika ili koja su tako konstruirana i/ili opremljena da se može smatrati da njihovi sastavni dijelovi ispunjavaju funkciju FUPD-a.

1.2.	Vozila kategorije N2 čija najveća masa ne prelazi 7,5 tona moraju ispunjavati jedino zahtjev ovog Pravilnika za zračnost iznad tla od 400 mm.

1.3.

Zahtjevi ovog Pravilnika ne primjenjuju se na:

1.3.1.

terenska vozila kategorija N2G i N3G (1);

1.3.2.

takva vozila čija uporaba nije spojiva s odredbama o zaštiti od prednjeg podlijetanja.

2. SVRHA

Svrha je ovog Pravilnika pružiti djelotvornu zaštitu vozilima kategorija M1 i N1 od podlijetanja u slučaju prednjeg sudara s vozilima navedenim u stavku 1. ovog Pravilnika.

3. DEFINICIJE

3.1.

Za potrebe ovog Pravilnika:

3.1.1.

„Najveća masa” vozila znači najveća tehnički dopuštena masa prema izjavi proizvođača vozila (ta masa može biti veća od „najveće dopuštene mase” koju je odredila nacionalna uprava);

3.1.2.

„Najveća težina” vozila znači uspravna sila (u njutnima) potrebna da nosi isto vozilo opterećeno njegovom najvećom masom;

3.1.3.

„Neopterećeno vozilo” znači vozilo u voznom stanju bez putnika ili tereta, ali napunjeno gorivom, rashladnom tekućinom, sredstvom za podmazivanje, alatom i zamjenskim kotačem (ako proizvođač vozila to isporučuje kao standardnu opremu);

3.1.4.

„Homologacija naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja” znači homologacija tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja prema odredbama iz stavka 7. dolje;

3.1.5.

„Tip naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja” znači naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja koje se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su oblik, dimenzije, dijelovi za pričvršćivanje te dijelovi i oznake navedeni u stavku 4.2. dolje;

3.1.6.

„Zaštita od prednjeg podlijetanja” znači postojanje na prednjem dijelu vozila:

3.1.6.1.

posebne naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja; ili

3.1.6.2.

dijela nadogradnje, elemenata šasije ili drugih sastavnih dijelova za koje se, s obzirom na njihov oblik i značajke, može smatrati da ispunjavaju funkciju naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja;

3.1.7.

„Homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila:

za dio II. ovog Pravilnika — s obzirom na ugradbu tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja homologiranog sukladno dijelu I. ovog Pravilnika, ili

za dio III. ovog Pravilnika — s obzirom na njegovu zaštitu od prednjeg podlijetanja.

3.1.8.

„Tip vozila” znači vozila koja se međusobno bitno ne razlikuju u obilježjima kao što su:

širina prednje krajnje osovine izmjerene u krajnjim vanjskim točkama guma, izuzimajući izbočenje guma u blizini tla;

struktura, dimenzije, oblik i materijali prednjeg dijela vozila u mjeri u kojoj imaju utjecaj na odredbe iz odgovarajućeg dijela ovog Pravilnika;

homologirane naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja ugrađene na vozilo kada se zahtjev podnosi radi zadovoljavanja dijela II. ovog Pravilnika;

najveća masa tipa vozila.

4. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

4.1.	Zahtjev za homologaciju u skladu s jednim od dijelova ovog Pravilnika mora podnijeti proizvođač tipa (vozila/naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja) ili njegov propisno ovlašteni predstavnik.

4.2.

Zahtjevu za svaki tip potrebno je priložiti:

4.2.1.

dokumentaciju u tri primjerka s opisom tehničkih značajki tipa (vozila/naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja): mjere, oblik i sastavni dijelovi u mjeri u kojoj je potrebno za svrhu ovog Pravilnika;

4.2.2.

uzorak tipa u slučaju naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja: uzorak mora biti jasno i neizbrisivo označen na svim njegovim glavnim sastavnim dijelovima koji su bitni za prednje podlijetanje, s trgovačkim nazivom podnositelja zahtjeva ili njegovim zaštitnim znakom i oznakom tipa;

4.2.3.

za svako ispitivanje treba dostaviti napravu ili vozilo koje predstavlja tip naprave ili vozila za koja je zatražena homologacija tehničkoj službi koja je odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja;

4.2.4.

kod zahtjeva u skladu s dijelovima II. ili III. ovog Pravilnika vozilo koje nema sve dijelove koji pripadaju određenom tipu može se prihvatiti za ispitivanja pod uvjetom da ti dijelovi nepovoljno ne utječu na zaštitu od prednjeg podlijetanja;

4.2.5.

označivanje položaja točaka P1, P2 i P3 određenih u Prilogu 5. Pri podnošenju zahtjeva u skladu s dijelom I. ovog Pravilnika treba uzeti u obzir zahtjeve iz dijela II.

4.3.

Zahtjevu u skladu s dijelom II. ovog Pravilnika potrebno je priložiti:

4.3.1.

popis naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja koje su namijenjene za ugradbu na taj tip vozila;

4.3.2.

na zahtjev nadležnog tijela, obrazac s izjavom o homologaciji sukladan Prilogu 1. ovog Pravilnika za svaku napravu za zaštitu od prednjeg podlijetanja.

4.4.	Zahtjevi u skladu s dijelovima II. i III. ovog Pravilnika moraju biti popraćeni podacima o tipu vozila u skladu sa stavkom 3.1.8.

4.5.

Homologacijsko tijelo mora primjenjivati sljedeće administrativne postupke u skladu s Prilogom 6. koji se odnose na:

4.5.1.

provjeru postojanja zadovoljavajućih dogovora radi osiguravanja djelotvornog nadzora sukladnosti proizvodnje prije izdavanja homologacije tipa,

4.5.2.

kazne za nesukladnost proizvodnje,

4.5.3.

preinaku ili proširenje homologacije tipa,

4.5.4.

konačnu obustavu proizvodnje.

DIO I.

HOMOLOGACIJA NAPRAVA ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

5. HOMOLOGACIJA NAPRAVE ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

5.1.	Ako naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja za koju se traži homologacija u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava zahtjeve iz stavka 6. dolje mora se izdati homologacija za taj tip naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja u skladu s izgledom oznaka prikazanim u Prilogu 4.

5.2.

Izjava o homologaciji ili proširenju ili odbijanju homologacije tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja prema ovom Pravilniku mora biti dostavljena strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca s izjavom koji je u skladu s primjerom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

6. ZAHTJEVI ZA NAPRAVE ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

6.1.	Naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja mora pružati odgovarajuću otpornost na sile koje djeluju usporedno uzdužnoj osi vozila te također ispunjavati određene zahtjeve s obzirom na dimenzije. To se mora dokazati postupkom u uvjetima ispitivanja danim u Prilogu 5. ovom Pravilniku.

6.2.

Visina profila poprečnog nosača naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja ne smije biti manja od 100 mm za vozila kategorije N2 i 120 mm za vozila kategorije N3. Bočni krajevi poprečnog nosača ne smiju biti savijeni prema naprijed ili imati oštri vanjski rub; taj je uvjet ispunjen kada su bočni krajevi poprečnog nosača zaobljeni na vanjskoj strani, s polumjerom zaobljenja koji nije manji od 2,5 mm.

6.3.

Naprava mora biti konstruirana tako da se njezin položaj na prednjoj strani vozila može mijenjati. U tom slučaju treba postojati siguran postupak njezinog osiguranja u radnom položaju tako da je onemogućena bilo kakva nenamjerna promjena položaja. Potrebna sila koju rukovatelj treba primijeniti za mijenjanje položaja naprave ne smije biti veća od 40 daN.

6.4.	Krajnje vanjske površine svakog pričvrsnog elementa prednje zaštite moraju biti potpuno glatke ili vodoravno valovite, izuzimajući zaobljene glave vijaka ili zakovica koje mogu stršati iznad površine najviše 10 mm.

DIO II.

HOMOLOGACIJA VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU NAPRAVE ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA HOMOLOGIRANOG TIPA

7. HOMOLOGACIJA UGRADBE HOMOLOGIRANE NAPRAVE ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

7.1.	Ako je vozilo za koje je zatražena homologacija u skladu s ovim Pravilnikom opremljeno napravom za zaštitu od prednjeg podlijetanja i ispunjava zahtjeve iz stavka 8., mora se izdati homologacija za taj tip vozila u skladu s izgledom oznaka prikazanim u Prilogu 4.

7.2.

Izjava o homologaciji ili proširenju ili odbijanju homologacije tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja u skladu s ovim Pravilnikom mora biti dostavljena strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca s izjavom koji je u skladu s primjerom iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

8. ZAHTJEVI ZA UGRADBU HOMOLOGIRANE NAPRAVE ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

8.1.	Najveća masa tipa vozila za koji je zatražena homologacija ne smije prijeći vrijednost koja je navedena u izjavi o homologaciji tipa svake naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja koja je predviđena za ugradbu na to vozilo.

8.2.	Vozilo na koje je ugrađena naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja mora ispunjavati određene zahtjeve s obzirom na dimenzije određene u Prilogu 5., uzimajući u obzir uvjete ispitivanja i napomene navedene u izjavi iz Priloga 1. izdanoj za napravu za zaštitu od prednjeg podlijetanja.

8.3.

Naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja mora biti ugrađena na vozilo tako da vodoravni razmak izmjeren u smjeru unatrag od najistaknutijeg prednjeg dijela vozila do čela naprave ne prelazi 400 mm, umanjeno za iznos zapisane deformacije (točka 9. Priloga 1.) izmjerene u svim točkama djelovanja ispitnih sila tijekom homologacijskog ispitivanja tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja, sukladno odredbama dijela I. ovog Pravilnika i zapisane u izjavi o homologaciji tipa (vidjeti slike 1. i 2.).

8.4.	Pri mjerenju tih razmaka ne uzimaju se u obzir dijelovi vozila koji su više od 2 m iznad tla.

8.5.

Najveća zračnost od tla naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja između dviju točaka P1 u položaju ugradbe, kako je određeno u stavku 3. Priloga 5., ne smije biti veća od 400 mm. Izvan točaka P1 ta visina može biti veća od 400 mm pod uvjetom da donja strana nije iznad ravnine koja prolazi kroz donju stranu naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja izravno ispod točke P1 i stvara nagib od 15o iznad vodoravne ravnine (vidjeti sliku 3.).

8.6.	Visina iznad tla hvatišta ispitnih sila na napravi za zaštitu od prednjeg podlijetanja sukladno dijelu I. ovog Pravilnika, koja je navedena u izjavi o homologaciji tipa (u točki 8. Priloga 1.), ne smije prijeći 445 mm, kako je određeno u stavku 3. Priloga 5.

8.7.	Najveća zračnost od tla donje strane naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja između dviju točaka P1 ne smije biti veća od 450 mm, uzimajući u obzir pomicanje tijekom primjene ispitne sile, sukladno dijelu I.

8.8.

Širina naprave ni u jednoj točki ne smije prijeći širinu blatobrana na kotačima krajnje prednje osovine niti biti kraća više od 100 mm na svakoj strani krajnje prednje osovine, izmjereno u krajnjim vanjskim točkama guma, isključujući izbočenje guma u blizini tla (vidjeti sliku 1.), niti za 200 mm kraća na svakoj strani, izmjereno na krajnjim vanjskim točkama stuba za pristup vozačevoj kabini.

DIO III.

HOMOLOGACIJA VOZILA S OBZIROM NA NJEGOVU ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

9. HOMOLOGACIJA VOZILA SA ZAŠTITOM OD PREDNJEG PODLIJETANJA

9.1.	Ako je vozilo za koje je zatražena homologacija prema ovomu Pravilniku opremljeno zaštitom od prednjeg podlijetanja koja ispunjava zahtjeve iz stavka 10., mora se izdati homologacija za taj tip vozila u skladu s izgledom oznaka prikazanima u Prilogu 4.

9.2.

10. ZAHTJEVI ZA VOZILO SA ZAŠTITOM OD PREDNJEG PODLIJETANJA

10.1.

Za svako vozilo kategorije N2 ili N3 smatrat će se da ispunjava uvjet iz stavka 2. pod uvjetom da je prednji dio vozila opremljen napravom za zaštitu od prednjeg podlijetanja koja nije bila odvojeno homologirana prema dijelu I. ovog Pravilnika ili je prednji dio vozila konstruiran i/ili opremljen tako da se na temelju njegovog oblika i značajki može smatrati da njegovi sastavni dijelovi zamjenjuju napravu za zaštitu od prednjeg podlijetanja. Za sastavne dijelove čija ujedinjena funkcija ispunjava sljedeće zahtjeve smatra se da čine napravu za zaštitu od prednjeg podlijetanja.

10.2.

Zaštita od prednjeg podlijetanja mora pružati odgovarajuću otpornost na sile koje djeluju usporedno uzdužnoj osi vozila. Ta zaštita također mora ispunjavati određene zahtjeve s obzirom na dimenzije. To se mora dokazati postupkom i u uvjetima ispitivanja danim u Prilogu 5. ovom Pravilniku.

10.3.

Pri podnošenju zahtjeva prema dijelu III. visina profila poprečnog nosača naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja (koja nije odvojeno homologirana prema dijelu I.) ne smije biti manja od 100 mm za vozila kategorije N2 i 120 mm za vozila kategorije N3.

10.4.

10.5.

Naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja mora imati dovoljnu čvrstoću da vodoravni razmak izmjeren u smjeru unatrag od krajnjeg prednjeg dijela vozila poslije primjene ispitnih sila (navedene u ovom Prilogu) i dodirne površine ispitnog cilindra s vozilom ne prelazi 400 mm.

10.6.

Pri mjerenju tih razmaka ne uzimaju se u obzir dijelovi vozila koji su više od 2 m iznad tla.

10.7.

Najveća zračnost od tla donje strane zaštite od prednjeg podlijetanja između točaka P1 ne smije biti veća od 400 mm, kao što je navedeno u stavku 2. Priloga 5. Izvan točaka P1 ta visina može biti veća od 400 mm pod uvjetom da donja strana nije iznad ravnine koja prolazi kroz donju stranu zaštitu od prednjeg podlijetanja izravno ispod točke P1 i stvara nagib od 15o iznad vodoravne ravnine (vidjeti sliku 3.).

10.8.

Najveća zračnost od tla donje strane zaštite od prednjeg podlijetanja između dviju točaka P1 ne smije biti veća od 450 mm, uzimajući u obzir pomicanje tijekom primjene ispitne sile.

10.9.

Širina zaštite od prednjeg podlijetanja ni u jednoj točki ne smije prijeći širinu blatobrana na kotačima krajnje prednje osovine, niti biti uža više od 100 mm na svakoj strani krajnje prednje osovine, izmjereno u krajnjim vanjskim točkama guma isključujući izbočenje guma u blizini tla (vidjeti sliku 1.), niti za 200 mm kraća na svakoj strani izmjereno od krajnjih vanjskih točaka stuba za pristup vozačevoj kabini.

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

(1) Kako je određeno u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument: TRANS/SC1/WP29/78/Amend. 3.).

PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm)

PRILOG 2.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm)

PRILOG 3.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm)

PRILOG 4.

POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

1. HOMOLOGACIJSKI BROJ

1.1.

Svakom homologiranom tipu mora se dodijeliti homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00) moraju označivati broj niza izmjena koje uključuju najnovije veće tehničke izmjene Pravilnika objavljene do vremena izdavanja homologacije. Jedna ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj nekom drugom tipu.

1.2.

1.3.

Na svako vozilo koje odgovara tipu koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom na vidljivom mjestu i, u slučaju tehničke jedinice koja odgovara tipu koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, na lako dostupnom mjestu u položaju ugradbe, koje je navedeno u obrascu s izjavom o homologaciji, mora se postaviti međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

1.3.1.

kruga oko slova „E” iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je izdala homologaciju (1);

1.3.2.

broja ovog Pravilnika iza kojeg se nalazi slovo „R”, crtica i homologacijski broj, koji su postavljeni desno od kruga navedenog u stavku 1.3.1.;

1.3.3.

dodatnog simbola koji je uspravnom crtom odvojen od broja ovog Pravilnika i koji se sastoji od rimskog broja (brojeva) dijelova Pravilnika (I. II. ili III.) u skladu s kojim je naprava ili vozilo bilo homologirano.

1.4.

Ako je vozilo sukladno tipu vozila koji je homologiran u skladu s jednim ili više drugih pravilnika koji su dodaci Sporazumu u zemlji koja je izdala homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom nije potrebno ponavljati simbol propisan u točki 1.3.1; u tom slučaju brojevi Pravilnika i homologacijski brojevi te dodatni simboli pravilnika u skladu s kojima je dodijeljena homologacija u zemlji koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom moraju se postaviti u uspravnim stupcima desno od simbola propisanog u točki 1.3.1 ovog Priloga.

1.5.	Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

2. POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

2.1. Primjer A

2.1.1.

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo pokazuje da je taj tip vozila s obzirom na zaštitu od prednjeg podlijetanja bio homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11) u skladu s Pravilnikom br. 93., dijelom II. (ugradba naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja homolgiranog tipa) pod homologacijskim brojem 002439. Prve dvije znamenke homologacijskih brojeva pokazuju da je homologacija bila izdana sukladno zahtjevima Pravilnika br. 93., dijelom II. u njegovom izvornom obliku.

2.2. Primjer B

2.2.1.

Gornja homologacijska oznaka postavljena na vozilo pokazuje da je odgovarajući tip vozila bio homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11) u skladu s Pravilnikom br. 93., dijelom II., i u skladu s Pravilnikom br. 31. (2) Homologacijski brojevi pokazuju da je na dan izdavanja odgovarajućih homologacija Pravilnik br. 93. bio u izvornom obliku, dok je Pravilnik br. 31. već uključivao niz izmjena 02.

(2) Drugi broj dan je samo kao primjer.

PRILOG 5.

UVJETI I POSTUPCI ISPITIVANJA

1. UVJETI ISPITIVANJA ZA NAPRAVE ZA ZAŠTITU OD PREDNJEG PODLIJETANJA

1.1.

Na zahtjev proizvođača ispitivanje se može provesti:

1.1.1.

na tipu vozila za koji je predviđena naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja; u tom slučaju moraju se poštovati zahtjevi dani u točki 2.; ili

1.1.2.

na dijelu šasije tipa vozila za koji je predviđena naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja; taj dio mora predstavljati dotični(-e) tip(-ove) vozila; ili

1.1.3.

na čvrstom ispitnom stolu.

1.2.

U slučajevima iz točaka 1.1.2. i 1.1.3. dijelovi koji se upotrebljavaju za spajanje naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja na dio šasije vozila ili na čvrsti ispitni stol moraju biti istovrijedni dijelovima koji se upotrebljavaju za pričvršćivanje naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja kada je ugrađena na vozilo.

1.3.	Postupak ispitivanja opisan u točki 3. može se na zahtjev proizvođača i uz odobrenje tehničke službe nadomjestiti proračunom ili drugim takvim postupkom pod uvjetom da se dokaže njegova istovrijednost.

2. UVJETI ISPITIVANJA ZA VOZILA

2.1.	Vozilo, ako je potrebno radi postizanja ispitnih sila propisanih u točki 3.1., može biti pridržavano na način koji treba odrediti proizvođač vozila.

2.2.

Dimenzije se moraju odrediti kada je vozilo u sljedećim uvjetima:

2.2.1.

vozilo mora biti prazno;

2.2.2.

vozilo treba postaviti na vodoravnu, ravnu, čvrstu i glatku površinu;

2.2.3.

prednji kotači moraju biti u položaju za vožnju u ravnom pravcu naprijed;

2.2.4.

gume moraju biti napuhane na tlak koji je preporučio proizvođač;

2.2.5.

vozila koja su opremljena hidraulično-pneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili uređajem za automatsko namještanje razine, ovisno o opterećenju, moraju biti ispitana u uobičajenim uvjetima vožnje koje je odredio proizvođač.

3. POSTUPAK ISPITIVANJA

3.1.

Točke P1 treba postaviti na visini od 200 mm od uzdužnih ravnina koje dodiruju krajnje vanjske točke guma na prednjoj osovini, isključujući izbočenje guma u blizini tla; točke P2 simetrične su u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila i međusobno udaljene od 700 do najviše 1 200 mm. Proizvođač mora odrediti točne položaje hvatišta sila.

3.2.	Visinu iznad tla točaka P1 i P2 mora odrediti proizvođač vozila unutar obrisa prednje strane naprave. Visina međutim ne može prijeći 445 mm kada je vozilo prazno. P3 leži u uspravnoj uzdužnoj središnjoj ravnini vozila (vidjeti sliku 1. ovog Pravilnika).

3.3.

Niže određene ispitne sile moraju se primijeniti u svakoj od ispitnih točaka u odvojenim ispitivanjima istog vozila ili naprave ili, na zahtjev proizvođača ili njegovog predstavnika, na različitim vozilima ili različitim napravama.

3.3.1.

Ako su konstrukcija i sastavnice vozila koje su bitne za zaštitu od prednjeg podlijetanja postavljeni stvarno simetrično u odnosu središnju uzdužnu ravninu vozila, ispitivanja u točkama P1 i P2 mogu se provesti samo na jednoj strani.

3.3.2.

Tijekom ispitivanja sile se moraju primijeniti što je moguće brže i naprava ili vozilo mora najmanje 0,2 sekunde izdržati sile određene u sljedećim točkama.

3.3.3.

Vodoravnu silu koja iznosi 50 % najveće težine vozila ili predviđenog tipa (predviđenih tipova) vozila, ali koja nije veća od 80 × 103 N treba primijeniti uzastopno u obje točke P1.

3.3.4.

Vodoravnu silu koja iznosi 100 % najveće težine tipa (tipova) vozila ili predviđenog (predviđenih) vozila, ali koja nije veća od 160 × 103 N mora se primijeniti uzastopno u obje točke P2. Ako je naprava diskontinuirana i ako joj je poprečni presjek između točaka P2 smanjen, tada ispitivanja treba nastaviti primjenom vodoravne sile u točki P3 koja je jednaka sili u točki P1.

3.4.	Najveća vodoravna i okomita pomicanja ispitnih točaka za vrijeme djelovanja gornjih sila moraju se zapisati, dok najveću silu treba navesti u izjavi.

3.5.

Svaki put kada je provedeno ispitivanje radi provjere zadovoljavanja naprijed navedenih zahtjeva, moraju biti ispunjeni ovi uvjeti:

3.5.1.

za zahtjev podnesen u skladu s dijelom III. naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja (koja nije odvojeno homologirana u skladu s dijelom I.) mora biti spojena na bočne nosače šasije vozila ili na dijelove koji imaju njihovu funkciju ili na konstrukciju koja ima dokazano istovrijedne značajke;

3.5.2.

navedene sile primjenjuju se pomoću klipa s odgovarajućom zglobnom vezom (npr. primjenom univerzalnih zglobova) usporedno sa središnjom uzdužnom ravninom vozila preko površine koja nije veća od 250 mm po visini (točnu visinu i širinu treba odrediti proizvođač) ni veća od 400 mm po širini, s polumjerom zakrivljenosti uspravnih rubova 5 ± 1 mm; središte površine postavlja se redom na točke P1, P2 i P3.

PRILOG 6.

Sukladnost proizvodnje i drugi administrativni postupci

1. SUKLADNOST PROIZVODNJE

1.1.	Naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja i vozila homologirana na temelju ovog Pravilnika moraju se proizvesti tako da odgovaraju homologiranom tipu i moraju ispunjavati zahtjeve koje propisuje ovaj Pravilnik.

1.2.	Kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.1., provode se odgovarajući nadzori proizvodnje.

1.3.

Nositelj homologacije posebno je dužan:

1.3.1.

osigurati postojanje postupaka za učinkoviti nadzor kvalitete vozila ili naprave;

1.3.2.

imati pristup ispitnoj opremi za ispitivanje neophodnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom;

1.3.3.

bilježiti rezultate ispitivanja i priloženih dokumenata koji određeno razdoblje, utvrđeno u dogovoru s administrativnom službom, ostaju na raspolaganju;

1.3.4.

analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja kako bi se provjerila i osigurala postojanost značajki vozila ili naprava, vodeći računa o promjenama u industrijskoj proizvodnji;

1.3.5.

osigurati provođenje dovoljnog broja provjera i ispitivanja za svaki tip vozila ili naprave što se tiče dimenzija, materijala i učinkovitosti sastavnih dijelova koji vrše funkciju zaštite od prednjeg podlijetanja i onih koji se ugrađuju u vozilo;

1.3.6.

osigurati da pri svakoj seriji uzoraka ili ispitivanih dijelova koji se pokažu nesukladnim s razmatranim tipom ispitivanja pristupi novom uzimanju uzoraka i novom ispitivanju. Poduzimaju se svi potrebni koraci za ponovno postizanje sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

1.4.

Nadležno tijelo koje je izdalo homologaciju tipa može u bilo kojem trenutku provjeriti metode nadzora sukladnosti primjenjivih na svaku proizvodnu cjelinu.

1.4.1.

Prilikom svake inspekcije zapisi s ispitivanja i nadzora proizvodnje moraju se dati na uvid inspektoru koji provodi nadzor.

1.4.2.

Inspektor može metodom slučajnog odabira uzeti uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može se odrediti u skladu s rezultatima koje je proizvođač dobio na temelju svoje vlastite provjere.

1.4.3.

Ako se pokaže da je razina kvalitete nedovoljna ili ako se ustanovi da je potrebno provjeriti valjanost ispitivanja koja se provode na temelju članka 1.4.2. gore, inspektor može izabrati uzorke koji se šalju tehničkoj službi koja je provodila homologacijska ispitivanja.

1.4.4.

Nadležno tijelo može provesti bilo koje ispitivanje propisano ovim Pravilnikom.

1.4.5.

Uobičajena učestalost inspekcija koje nadležno tijelo odobrava je jednom u dvije godine. Kada se za vrijeme inspekcijskog nadzora zabilježe negativni rezultati, nadležno tijelo poduzima sve potrebne mjere s ciljem ponovnog uspostavljanja sukladnosti proizvodnje u što kraćem roku.

2. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

2.1.	Homologacija izdana za tip naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja ili vozila u skladu s ovom Pravilnikom može se povući ako gore utvrđeni zahtjevi nisu ispunjeni ili ako zaštitna naprava nije zadovoljila ispitivanje propisano ovim Pravilnikom.

2.2.	Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno izdanu homologaciju, ona o tome odmah obavješćuje ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom u skladu s primjerima iz priloga 1., 2. ili 3. ovom Pravilniku.

3. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

3.1.

Svaka preinaka tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja ili vozila mora biti prijavljena nadležnom tijelu koje je homologiralo taj tip. To tijelo tada može:

3.1.1.

smatrati da provedene preinake nemaju značajniji negativan utjecaj te da u svakom slučaju naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja i dalje ispunjava zahtjeve; ili

3.1.2.

zahtijevati od tehničke službe koja je odgovorna za provedbu ispitivanja novo izvješće o ispitivanju.

3.2.	Potvrda ili odbijanje homologacije s opisom preinaka dostavlja se putem obrasca s izjavom u skladu s primjerom u prilozima 1., 2. ili 3. ovom Pravilniku strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

3.3.	Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj takvom proširenju i o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom u skladu s primjerom iz priloga 1., 2. i 3. ovom Pravilniku.

4. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije trajno obustavi proizvodnju tipa naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja ili zaštite od prednjeg podlijetanja homologirane u skladu s ovim Pravilnikom, on o tome obavješćuje tijelo koje je izdalo homologaciju. Po primitku odgovarajuće izjave to tijelo o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom u skladu s primjerom iz priloga 1., 2. ili 3. ovom Pravilniku.

5. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela koja izdaju homologaciju i kojima se šalju obrasci izdani u drugim državama koji potvrđuju homologaciju ili proširenje ili odbijanje ili povlačenje homologacije ili konačnu obustavu proizvodnje.

11/Sv. 063

Službeni list Europske unije

206

42011X1206(03)

L 323/46

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.12.2011.

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 48 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju

Obuhvaća sav važeći tekst zaključno s:

dopunom 6. niza izmjena 04 - dan stupanja na snagu: 30. siječnja 2011.

nizom izmjena 05 - dan stupanja na snagu: 30. siječnja 2011.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.	Područje primjene

2.	Definicije

3.	Zahtjev za homologaciju

4.	Homologacija

5.	Opći zahtjevi

6.	Pojedinačni zahtjevi

7.	Preinake i proširenja homologacije tipa vozila ili ugradnje njegovih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju

8.	Sukladnost proizvodnje

9.	Sankcije za nesukladnost proizvodnje

10.	Konačna obustava proizvodnje

11.	Nazivi i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te nadležnih administrativnih tijela

12.	Prijelazne odredbe

PRILOZI

Prilog 1. —

Obavijest o izdanoj ili odbijenoj ili proširenoj ili povučenoj homologaciji ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, sukladno Pravilniku br. 48.

Prilog 2. —

Postavljanje homologacijskih oznaka

Prilog 3. —

Površina svjetala, referentna os, referentno središte i kutovi geometrijske vidljivosti

Prilog 4. —

Vidljivost crvenog svjetla sprijeda i vidljivost bijelog svjetla odostraga

Prilog 5. —

Stanja opterećenja koje je potrebno uzeti u obzir kod utvrđivanja promjena u okomitoj usmjerenosti kratkih glavnih svjetala

Prilog 6. —

Mjerenje promjene nagiba snopa kratkog svjetla kao funkcije opterećenja

Prilog 7. —

Označivanje nagiba prema dolje granice svjetlo-tamno kratkih glavnih svjetala navedenog u stavku 6.2.6.1.1. i nagiba prema dolje granice svjetlo-tamno prednjeg svjetla za maglu navedenog u stavku 6.3.6.1.2. ovog Pravilnika.

Prilog 8. —

Sklopke ili ručice za upravljanje uređajima za poravnavanje glavnih svjetala iz stavka 6.2.6.2.2. ovog Pravilnika

Prilog 9. —

Nadzor sukladnosti proizvodnje

Prilog 10. —

Primjeri mogućih izvora svjetlosti

Prilog 11. —

Vidljivost označivanja visoke uočljivosti odostraga, sprijeda i na bočnoj strani vozila

Prilog 12.

1. PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na vozila kategorija M, N i njihove prikolice (kategorija O) (1) s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1. „Homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na broj i način ugradnje uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju;

2.2. „Tip vozila s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju” znači vozila koja se ne razlikuju u bitnim značajkama navedenim u stavcima 2.2.1. do 2.2.4.

„Vozilima različitog tipa” također se ne smatraju: vozila koja se razlikuju u smislu stavaka 2.2.1. do 2.2.4., ali ne na način koji bi uključivao promjenu u vrsti, broju, položaju i geometrijskoj vidljivosti svjetala kao ni po nagibu kratkog svjetla, propisanim za tip vozila o kojem se radi i vozila na kojima su postavljena ili nisu postavljena svjetla čije je postavljanje izborno:

2.2.1.

dimenzije i vanjski oblik vozila;

2.2.2.

broj i položaj uređaja;

2.2.3.

sustav za poravnavanje glavnih svjetala;

2.2.4.

sustav ovjesa.

2.3. „Poprečna ravnina” znači vertikalna ravnina okomita na srednju poprečnu ravninu vozila;

2.4. „Neopterećeno vozilo” znači vozilo bez vozača, posade, putnika i tereta, no s punim spremnikom goriva, rezervnim kotačem i uobičajenim alatom;

2.5. „Opterećeno vozilo” znači vozilo opterećeno do najveće tehnički dopuštene mase, po navodu proizvođača, koji raspoređuje navedenu masu između osovina u skladu s načinom opisanim u Prilogu 5.;

2.6. „Uređaj” znači element ili sklop koji se koristi za jednu ili više zadaća;

2.6.1. „Funkcija osvjetljavanja” znači svjetlost emitirana iz uređaja za osvjetljenje ceste i predmeta u smjeru kretanja vozila;

2.6.2. „Funkcija svjetlosne signalizacije” svjetlost koju emitira ili reflektira uređaj kako bi se drugim korisnicima dala informacija o prisutnosti, identifikaciji i/ili promjeni kretanja vozila;

2.7. „Svjetlo” znači uređaj namijenjen za osvjetljavanje ceste ili za odašiljanje svjetlosnog signala drugim korisnicima ceste. Svjetlima se također smatraju svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice i katadiopteri. U smislu ovog Pravilnika, svjetlima se ne smatraju stražnje registarske pločice koje odašilju svjetlost te sustav osvjetljenja stražnjih vrata sukladno odredbama Pravilnika br. 107. o vozilima kategorija M2 i M3;

2.7.1. Izvor svjetlosti (2)

2.7.1.1.

„Izvor svjetlosti” znači jedan ili više elemenata za vidljivo zračenje koji mogu biti sastavljeni od jedne ili više prozirnih ovojnica te s podnožjem za mehaničko i električno spajanje.

Izvor svjetlosti može se sastojati od krajnjeg otvora svjetlovoda, sustava za osvjetljavanje ili svjetlosne signalizacije s optičkim vlaknima koja nema ugrađenu vanjsku leću;

2.7.1.1.1.

„Izmjenjiv izvor svjetlosti” znači izvor svjetlosti koji je izrađen tako da se bez alata može ugraditi i odstraniti iz nosača;

2.7.1.1.2.

„Neizmjenjiv izvor svjetlosti” znači izvor svjetlosti kojeg je moguće zamijeniti samo zamjenom uređaja u koji je izvor svjetlosti ugrađen;

(a)	u slučaju modula izvora svjetlosti: izvor svjetlosti koji je moguće zamijeniti samo zamjenom modula izvora svjetlosti u koji je izvor svjetlosti ugrađen;

(b)	u slučaju namjestivih sustava prednjeg osvjetljavanja (AFS): izvor svjetlosti koji je moguće zamijeniti samo zamjenom jedinice za osvjetljavanje na koju je pričvršćen izvor svjetlosti;

2.7.1.1.3.

„Modul izvora svjetlosti” znači optički dio uređaja koji je namijenjen za taj uređaj, sadrži jedan ili više nezamjenjivih izvora svjetlosti te ga je moguće odstraniti iz uređaja samo uz korištenje alata. Modul izvora svjetlosti je izrađen tako da, bez obzira na upotrebu alata, nije mehanički međusobno zamjenjiv s bilo kojim homologiranim izvorom svjetlosti;

2.7.1.1.4.

„Izvor svjetlosti sa žarnom niti” (svjetlo sa žarnom niti) znači izvor svjetlosti kod kojeg je element za vidljivo zračenje jedna ili više žarnih niti koje proizvode toplinsko zračenje;

2.7.1.1.5.

„Izvor svjetlosti s izbojem u plinu” znači izvor svjetlosti kod kojega je element za vidljivo zračenje električni luk koji proizvodi učinak elektroluminescencije ili elektrofluorescencije.

2.7.1.1.6.

„Osvjetljavajuća dioda” (LED) znači izvor svjetlosti kod kojega je element za vidljivo zračenje jedna ili više poluvodičkih spojeva koji proizvode injekcijsku luminiscenciju/fluorescenciju.

2.7.1.1.7.

„LED modul” znači modul izvora svjetlosti koji kao izvore svjetlosti sadrži samo LED diode;

2.7.1.2.

„Naprava za elektroničko upravljanje izvorom svjetlosti” znači jedan ili više sastavnih dijelova između napajanja i izvora svjetlosti kojim se upravlja naponom i/ili električnim tokom izvora svjetlosti;

2.7.1.2.1.

„Balast” znači elektronička oprema za upravljanje izvorom svjetlosti između napajanja i izvora svjetlosti kojim se stabilizira električni tok izvora svjetlosti s izbojem u plinu;

2.7.1.2.2.

„Upaljač” znači elektronička oprema za upravljanje izvorom svjetlosti kojom se pokreće luk izvora svjetlosti s izbojem u plinu.

2.7.1.3.

„Regulacija promjenjive jakosti” znači uređaj koji automatski regulira stražnje uređaje za svjetlosnu signalizaciju proizvodeći svjetlosne jakosti kako bi se osiguralo nepromjenjivo zamjećivanje njihovih signala. Regulacija promjenjive jakosti je dio svjetla ili dio vozila ili je podijeljena između spomenutog svjetla i vozila.

2.7.2. „Istovrijedna svjetla” znači svjetla koja imaju istu namjenu te su odobrena u državi registracije vozila; navedena svjetla mogu imati različita svojstva od onih ugrađenih u vozilo prilikom homologacije pod uvjetom da zadovoljavaju zahtjeve ovog Pravilnika;

2.7.3. „Neovisna svjetla” znači uređaje koji imaju odvojene osvjetljavajuće površine (3), odvojene izvore svjetlosti i odvojena kućišta za svjetlo;

2.7.4. „Udružena svjetla” znači uređaje koji imaju odvojene osvjetljavajuće površine (3) i odvojene izvore svjetlosti, ali zajedničko svjetleće tijelo;

2.7.5. „Spojena svjetla” znači uređaje koji imaju odvojene osvjetljavajuće površine (3), ali zajednički izvor svjetlosti i zajedničko svjetleće tijelo;

2.7.6. „Uzajamno povezana svjetla” znači uređaje koji imaju odvojene izvore svjetlosti ili jedan izvor svjetlosti koji radi pod drugačijim uvjetima (primjerice, optičke, mehaničke, električne razlike), te u potpunosti ili djelomično zajedničke osvjetljavajuće površine (3) i zajedničko svjetleće tijelo (4);

2.7.7. „Jednofunkcijsko svjetlo” znači dio uređaja koji ima namjenu funkciju pojedinačnog osvjetljavanja i svjetlosne signalizacije;

2.7.8. „Skriveno svjetlo” znači svjetlo koje je djelomično ili u potpunosti skriveno kada nije u upotrebi. To je moguće postići pomičnim poklopcem, pomicanjem svjetla ili na druge prikladne načine. Izraz „uvlačno” upotrebljava se posebno za skriveno svjetlo koje je moguće povući unutar nadogradnje;

2.7.9. „Dugo glavno svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za osvjetljavanje ceste na velikoj udaljenosti ispred vozila;

2.7.10. „Kratko (oboreno) glavno svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za osvjetljavanje ceste ispred vozila bez uzrokovanja nepotrebnog zasljepljenja i neugode vozačima i ostalim korisnicima ceste koji dolaze iz suprotnog smjera;

2.7.10.1.

„Glavni kratki snop (glavni oboreni snop)” znači oboreni snop proizveden bez doprinosa infracrvenog odašiljača i/ili dodatnih izvora svjetlosti za osvjetljavanje u zavoju.

2.7.11. „Pokazivač smjera” znači svjetlo koje se koristi za označivanje drugim korisnicima ceste da vozač namjerava promijeniti smjer nadesno ili nalijevo;

Svjetlo ili svjetla pokazivači smjera mogu se također koristiti u skladu s odredbama Pravilnika br. 97.;

2.7.12. „Kočno svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za označivanje drugim korisnicima ceste sa stražnje strane da se uzdužno kretanje vozila namjerno usporava;

2.7.13. „Osvjetljavajući uređaj stražnje registarske pločice” znači uređaj koji se koristi za osvjetljavanje prostora namijenjenog za stražnju registarsku pločicu; taj se uređaj može sastojati od više optičkih elemenata;

2.7.14. „Prednje pozicijsko svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za označivanje prisutnosti i širine vozila gledano s prednje strane;

2.7.15. „Stražnje pozicijsko svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za označivanje prisutnosti i širine vozila gledano sa stražnje strane;

2.7.16. „Katadiopter” znači uređaj koji se koristi za označivanje prisutnosti vozila refleksijom svjetla iz izvora svjetlosti koji nije povezan s vozilom dok se promatrač nalazi blizu toga izvora.

Za potrebe ovog Pravilnika katadiopterima se ne smatraju:

2.7.16.1.

retroreflektirajuće (odsjevne) registarske pločice;

2.7.16.2.

odsjevni signali navedeni u ADR-u (Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu);

2.7.16.3.

druge retroreflektirajuće (odsjevne) pločice i signali koji se moraju upotrebljavati da bi se zadovoljili nacionalni zahtjevi za uporabu s obzirom na određene kategorije vozila ili određene metode rada;

2.7.16.4.

retoreflektirajući materijali homologirani kao razred D ili E sukladno Pravilniku br. 104. i koji se upotrebljavaju u druge svrhe sukladno nacionalnim propisima, npr. oglašavanje.

2.7.17. „Oznaka uočljivosti” znači uređaj koji je namijenjen za povećanje uočljivosti vozila, gledano s bočne ili stražnje strane, refleksijom svjetlosti čiji izvor nije povezan s vozilom, pri čemu je promatrač smješten blizu izvora;

2.7.17.1.

„Oznaka obrisa” znači oznaka uočljivosti koja je namijenjena za označivanje vodoravnih i okomitih dimenzija (duljina, širina i visina) vozila;

2.7.17.1.1.

„Cjelovita oznaka obrisa” znači oznaka obrisa koja označava obris vozila u neprekinutoj liniji;

2.7.17.1.2.

„Djelomična oznaka obrisa” znači oznaka obrisa koja označava vodoravnu dimenziju vozila u neprekinutoj liniji, a okomitu dimenziju oznakama u gornjim kutovima.

2.7.17.2.

„Linijska oznaka” znači oznaka uočljivosti koja je namijenjena za označivanje vodoravnih dimenzija (duljine i širine) vozila u neprekinutoj liniji.

2.7.18. „Upozoravajući signal opasnosti” označava istodobno treptanje svih pokazivača smjera koje se upotrebljava kako bi se upozorilo da vozilo trenutačno predstavlja posebnu opasnost za ostale korisnike ceste;

2.7.19. „Prednje svjetlo za maglu” znači svjetlo koje se koristi za poboljšanje osvijetljenosti ceste u slučaju magle, snježnih oborina, kišnih oluja ili oblaka prašine;

2.7.20. „Stražnje svjetlo za maglu” znači svjetlo koje se koristi kako bi vozilo bilo lakše vidljivo odostraga u gustoj magli;

2.7.21. „Svjetlo za vožnju unatrag” znači svjetlo koje se koristi za osvjetljavanje ceste sa stražnje strane vozila te za upozoravanje ostalim korisnicima ceste da se vozilo kreće ili se namjerava kretati unatrag;

2.7.22. „Parkirno svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za privlačenje pažnje na prisutnost nepokretnog vozila u naseljenom području. U takvim okolnostima zamjenjuje prednja i stražnja pozicijska svjetla;

2.7.23. „Gabaritno svjetlo” znači svjetlo ugrađeno blizu krajnjih vanjskih rubova te što je bliže moguće vrhu vozila, a koje se koristi za jasno označivanje sveukupne širine vozila. Ovo svjetlo je namijenjeno, za određena vozila i prikolice, kao dopuna prednjim i stražnjim pozicijskim svjetlima na vozilu tako da se posebno upozorava na gabarite vozila;

2.7.24. „Bočno svjetlo za označivanje” znači svjetlo koje se koristi za označivanje prisutnosti vozila, gledano sa strane;

2.7.25. „Svjetlo za dnevnu vožnju” znači svjetlo usmjereno prema naprijed koje se koristi kako bi se vozilo učinilo vidljivijim za vrijeme dnevne vožnje;

2.7.26. „Svjetlo za skretanje” znači svjetlo koje se koristi za dodatno osvjetljavanje dijela ceste koji se nalazi blizu prednjeg ruba vozila na strani prema kojoj će vozilo skrenuti;

2.7.27. „Propisani svjetlosni tok” znači konstrukcijska vrijednost svjetlosnog toka izmjenjivog izvora svjetlosti. On se mora postići unutar dopuštenog odstupanja, kad se izmjenjivi izvor svjetlosti napaja iz izvora energije pri propisanom ispitnom naponu, kako je navedeno u listu s podacima za izvor svjetlosti;

2.7.28. „Sustav namjestivih prednjih svjetala” (ili „AFS”) znači uređaj za osvjetljavanje koji je homologiran u skladu s Pravilnikom br. 123., koji osigurava svjetlost različitih svojstava za automatsko prilagođavanje različitim uvjetima uporabe kratkog svjetlosnog snopa i ako je primjenjivo dugog svjetlosnog snopa;

2.7.28.1.

„Jedinica za osvjetljavanje” znači sastavni dio za emitiranje svjetlosti konstruiran da osigura ili doprinese jednoj ili više funkcija prednjeg osvjetljavanja koje omogućava sustav AFS;

2.7.28.2.

„Ugradbena jedinica” je nedjeljivo kućište (kućište svjetiljke) koje se sastoji od jednog ili više jedinica za osvjetljavanje;

2.7.28.3.

„Način rada osvjetljavanja” ili „način rada” znači stanje funkcije prednjeg osvjetljavanja sustavom AFS kako je odredio proizvođač i namjenjen za prilagodbu za određeno vozilo i okolišne uvjete;

2.7.28.4.

„Nadzor sustava” znači dio (dijelovi) sustava AFS koji prima nadzorne signale sustava AFS iz vozila i koji nadzire rad jedinica za osvjetljavanje automatski;

2.7.28.5.

„Kontrolni signal AFS-a” (V, E, W, T) znači ulazni signal u sustav AFS u skladu sa stavkom 6.22.7.4. ovog Pravilnika;

2.7.28.6.

„Neutralni položaj” znači položaj sustava AFS kada je proizveden određeni način rada kratkog svjetla razreda C („osnovno kratko svjetlo”) ili dugog svjetla, ako postoji, i u kojem se ne upotrebljava kontrolni signal AFS-a;

2.7.29. „Vanjsko svjetlo” znači svjetlo koje se koristi za dodatno osvjetljenje pri ulasku vozača i putnika u vozilo i izlaženju iz vozila te pri utoaru i istovaru prtljage;

2.7.30. „Međuovisni sustav svjetala” znači sklop od dva ili tri međuovisna svjetla koja imaju istu funkciju;

2.7.30.1.

„Međuovisno svjetlo” znači uređaj koji radi kao dop međuovisnog sustava svjetala. Međuovisna svjetla rade zajedno kao su uključena, ali imaju zasebne prividne površine u smjeru referentne osi i zasebna svjetleća tijela, a mogu imati i zaseban izvor (zasebne izvore) svjetlosti;

2.8. „Površina emitiranja svjetlosti”„uređaja za osvjetljavanje”, „uređaj za svjetlosnu signalizaciju” ili katadiopter znači površina kako je navedena na crtežu u zahtjevu za homologaciju proizvođača uređaja, vidjeti Prilog 3. (vidjeti npr. dio 1. i 4.);

Površina se navodi u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)	u slučaju ako je vanjska leća teksturirana navedena površina emitiranja svjetlosti je cijela vanjska površina vanjske leće ili njezin dio;

(b)	u slučaju ako je vanjska leća neteksturirana vanjska leća se može zanemariti a površina emitiranja svjetlosti je ona koja se navodi na crtežu, Prilog 3. (vidjeti npr. dio 5.);

2.8.1. „Teksturirana vanjska leća” ili „područje teksturirane vanjske leće” znači cijela ili dio vanjske leće, dizajnirane tako da promijeni prodiranje svijetlosti ili utječe na prodiranje svjetlosti iz svjetlosnog izvora (svjetlosnih izvora) tako da su svjetlosne zrake značajno preusmjerene u odnosu na njihov prvobitni smjer;

2.9. „Osvjetljavajuća površina” (vidjeti Prilog 3.);

2.9.1. „Osvjetljavajuća površina uređaja za osvjetljavanje” (stavci 2.7.9., 2.7.10., 2.7.19., 2.7.21. i 2.7.26.) znači pravokutna projekcija promjera reflektora ili, u slučaju glavnih svjetala s elipsoidnim reflektorom „projekcijskih leća”, na poprečnoj ravnini. Ako uređaj za osvjetljavanje nema reflektor, primjenjuje se definicija iz stavka 2.9.2. Ako površina svjetla emitiranja svjetla pokriva samo dio punog promjera reflektora, tada se samo projekcija tog dijela uzima u obzir.

Kod prednjeg kratkog svjetla, osvjetljavajuća površina na strani zasjenjenja (granica svijetlo-tamno) ograničena je stvarnom projekcijom crte zasjenjenja na leću. Ako su reflektor i leće međusobno podesivi, potrebno je upotrijebiti srednji položaj namještanja;

U slučaju kada je ugrađen AFS: ako funkciju osvjetljavanja proizvode dvije ili više istodobno uključenih jedinica za osvjetljavanje na jednoj strani vozila, pojedinačne osvjetljavajuće površine, obuhvaćene zajedno, sačinjavaju osvjetljavajuću površinu koja se razmatra (na primjer, na slici stavka 6.22.4. dolje, pojedinačne osvjetljavajuće površine jedinica za osvjetljavanje 8, 9, i 11, promatrane zajedno i uzimajući u obzir njihov odnosni položaj, predstavljaju osvjetljavajuću površinu koju treba razmotriti za desnu stranu vozila);

2.9.2. „Osvjetljavajuća površina uređaja za svjetlosnu signalizaciju koja nije katadiopter” (stavci 2.7.11. do 2.7.15., 2.7.18., 2.7.20. te 2.7.22. do 2.7.25.) znači pravokutna projekcija svjetla na ravnini okomitoj na njegovu referentnu os i u doticaju s vanjskom površinom emitiranja svjetla, ova je projekcija ograničena rubovima zaslona smještenih na toj ravnini, svaki propušta samo 98 posto ukupne jakosti svjetlosti u smjeru referentne osi.

Za utvrđivanje donjih, gornjih i bočnih granica osvjetljavajuće površine upotrebljavaju se samo zasloni s vodoravnim ili okomitim rubovima za provjeru udaljenosti krajnjih rubova vozila te visine iznad tla.

Za druge primjene osvjetljavajuće površine, npr. udaljenost između dva svjetla ili funkcije, koristi se oblik ruba ove osvjetljavajuće površine. Zasloni ostaju usporedni, ali moguće je koristiti druga usmjeravanja.

Kod uređaja za svjetlosne signale čija osvjetljavajuća površina u potpunosti ili djelomično zatvara svjetlosnu površinu druge funkcije ili zatvara neosvijetljenu površinu, osvjetljavajuća se površina može smatrati površinom emitiranja svjetla.

2.9.3. „Osvjetljavajuća površina katadioptera” (stavak 2.7.16.) znači, prema izjavi podnositelja zahtjeva kod postupka homologacije dijelova za katadioptere, pravokutna projekcija katadioptera na ravnini okomitoj na njegovu referentnu os te koja je ograničena ravninama koje dotiču navedene najudaljenije dijelove katadiopterskog optičkog sustava te su paralelne s tom osi. Za utvrđivanje donjih, gornjih i bočnih granica uređaja koriste se samo vodoravne i okomite ravnine.

2.10. „Prividna površina” za utvrđeni smjer promatranja znači, na zahtjev proizvođača ili njegova valjano ovlaštenog zastupnika, pravokutnu projekciju:

granice osvjetljavajuće površine projicirane na vanjsku površinu leća;

ili površine emitiranja svjetlosti;

u ravnini koja je okomita na smjer promatranja i koja dotiče krajnju vanjsku točku leće. Različiti primjeri primjene prividne površine mogu se vidjeti u Prilogu 3. ovog Pravilnika.

Samo u slučaju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koji proizvodi promjenjive svjetlosne jakosti, njegova prividna površina koja može biti promjenjiva, kako je određeno u stavku 2.7.1.3., smatra se pod svim uvjetima u skladu s regulacijom promjenjive jakosti, ako je primjenjivo;

2.11. „Referentna os” (ili „os referencije”) znači karakteristična os svjetla koju je utvrdio proizvođač (svjetla) za upotrebu kao smjer reference (H = 0°, V = 0°) za kutove polja fotometričkih mjerenja te za ugradnju svjetla na vozilo;

2.12. „Referentno središte” znači sjecište referentne osi s vanjskom površinom emitiranja svjetlosti; utvrđuje ga proizvođač svjetla;

2.13. „Kutovi geometrijske vidljivosti” znači kutovi koji određuju područje najmanjeg prostornog kuta u kojem mora biti moguće vidjeti vidljivu svjetlosnu površinu svjetla. To područje prostornog kuta određeno je kružnim isječcima čije se središte podudara s referentnim središtem svjetla, a ekvator je paralelan s tlom. Ovi isječci određeni su u odnosu na referentnu os. Vodoravni kutovi ß odgovaraju zemljopisnoj dužini, a okomiti kutovi α zemljopisnoj širini. Ne smije biti nikakvih zapreka unutar kutova geometrijske vidljivosti za prodor svjetlosti s bilo kojeg dijela prividne površine svjetla promatrano iz beskonačnosti.

Ako se mjerenja vrše bliže svjetlu, smjer promatranja mora biti pomaknut usporedno kako bi se postigla jednaka točnost.

Unutar kutova geometrijske vidljivosti zapreke se ne uzimaju u obzir ako su već bile prisutne prilikom homologacije tipa svjetla.

Ako je nakon ugradnje svjetla bilo koji dio prividne površine svjetla skriven dodatnim dijelovima vozila, dostavlja se dokaz da dio svjetla koji nije skriven zaprekama udovoljava fotometričkim vrijednostima propisanim za homologaciju uređaja kao optičke jedinice (vidjeti Prilog 3. ovog Pravilnika). Međutim, kada je moguće okomit kut geometrijske vidljivosti ispod vodoravne ravnine smanjiti na 5° (svjetlo je najmanje 750 mm iznad tla), fotometričko područje mjerenja ugrađene optičke jedinice moguće je smanjiti na 5° ispod vodoravne ravnine.

2.14. „Krajnji vanjski rub” svake strane vozila znači ravninu paralelnu središnjoj uzdužnoj ravnini te koja dodiruje bočni vanjski rub, bez obzira na izbočinu:

2.14.1.

guma blizu točke njihova dodira s tlom te priključaka za mjerače tlaka zraka u gumama;

2.14.2.

bilo kojih protukliznih uređaja koji su postavljeni na kotače;

2.14.3.

retrovizora;

2.14.4.

bočnih pokazivača smjera, gabaritnih svjetala, prednjih i stražnjih pozicijskih svjetala, parkirnih svjetala, katadioptera i bočnih svjetala za označivanje;

2.14.5.

carinskih pečata pričvršćenih na vozilo te uređaja za osiguranje i zaštitu takvih pečata;

2.14.6.

sustava za osvjetljavanje pomoćnih vrata na vozilima kategorija M2 i M3 kako je određeno u stavku 2.7.

2.15. „Sveukupne dimenzije” znači udaljenost između dviju vertikalnih ravnina određenih u gornjem stavku 2.14.;

2.15.1. „Sveukupna širina” znači udaljenost između dviju vertikalnih ravnina određenih gornjim stavkom 2.14.;

2.15.2. „Sveukupna duljina” znači udaljenost između dviju vertikalnih ravnina, pravokutno na uzdužnu ravninu vozila koja dodiruje prednji i vanjski stražnji rub pri tome se ne uzimaju u obzir stršeći dijelovi:

(a)	naprava za neizravno gledanje;

(b)	gabaritnih svjetala;

(c)	priključnih naprava za motorna vozila.

Kod prikolica „ukupna duljina” i svako mjerenje duljine uključuje duljinu vučne poluge, osim ako ona nije posebno izuzeta;

2.16. „Pojedinačna i višestruka svjetla”

2.16.1. „Pojedinačno svjetlo” znači:

(a)	uređaj ili dio uređaja koji ima jednu funkciju osvjetljavanja ili svjetlosne signalizacije, s jednim ili više izvora svjetlosti te jednom prividnom površinom u smjeru referentne osi koja može biti neprekidna površina ili sastavljena od dva ili više odvojenih dijelova, ili

(b)

svaki skup dva samostalna svjetla, istovjetna ili ne, s istom funkcijom, oba homologirana kao svjetlo tipa „D” te ugrađenih tako da:

i.	projekcija njihove prividne površine u smjeru referentne osi zauzima najmanje 60 posto najmanjeg pravokutnika koji opisuje projekcije navedenih prividnih površina u smjeru referentne osi; ili

ii.	udaljenost između dva susjedna/tangencijalna različita dijela ne prelazi 15 mm mjereno pravokutno na referentnu os; ili

(c)

svaki sklop dva samostojeća katadiopetera jednakih ili različitih koji su bili homologirani zasebno i tako su ugrađeni:

i.	projekcija njihovih prividnih površina u smjeru referentne osi zauzima najmanje 60 % najmanjeg pravokutnika koji opisuje projekcije navedenih prividnih površina u smjeru referentne osi; ili

ii.	udaljenost između dva susjedna/tangencijalna različita dijela ne prelazi 15 mm mjereno pravokutno na referentnu os;

(d)

svaki sustav međuovisnih svjetala sastavljen od dva ili tri međuovisna svjetla koja proizvode istu funkciju, homologirana zajedno kao tip svaki sustav međuovisnih svjetala sastavljen od dva ili tri međuovisna svjetla koja proizvode istu funkciju, homologirana zajedno kao tip „Y” i ugrađena tako da udaljenost između susjednih prividnih površina u smjeru referentne osi ne prelazi 75 mm kad se mjeri pravokutno na referentnu os;

2.16.2. „Dva svjetla” ili „paran broj svjetala” znači jednu površinu emitiranja svjetla u obliku vrpce ili traka ako je takva vrpca ili trak položen simetrično u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila, proteže se na obje strane najmanje do udaljenosti 0,4 m od krajnjeg vanjskog ruba vozila te nije kraća od 0,8 m; osvjetljenje takve površine osiguravaju najmanje dva izvora svjetlosti smještena što je moguće bliže njezinim krajevima; površina emitiranja svjetla može se sastojati od većeg broja podređenih dijelova pod uvjetom da projekcije više pojedinačnih površina koje emitiraju svjetlost na poprečnoj ravnini zauzimaju najmanje 60 % područja najmanjeg četverokuta koji je ocrtan projekcijama navedenih pojedinačnih površina koje emitiraju svjetlost;

2.17. „Udaljenost između dvaju svjetala” koja su okrenuta u istom smjeru znači najmanja udaljenost između dvije prividne površine u smjeru referentne osi. Ako udaljenost između svjetala očito ispunjava zahtjeve Pravilnika, nije potrebno utvrđivati točne rubove prividnih površina;

2.18. „Radni signal” znači vidni ili slušni signal (ili bilo koji istovrijedan signal) koji ukazuje da je uređaj uključen te da djeluje ispravno ili ne;

2.19. „Signal zatvorenog strujnog kruga” znači vidni signal(ili bilo koji istovrijedan signal) koji ukazuje da je uređaj uključen, ali ne pokazuje radi li taj uređaj ispravno ili ne;

2.20. „Izborno svjetlo” znači svjetlo čije je ugradnja ostavljena na volju proizvođača;

2.21. „Tlo” znači površina na kojoj stoji vozilo i koja je načelno vodoravna;

2.22. „Pomični elementi” vozila znači oni dijelovi nadogradnje ili drugi dijelovi vozila čiji se položaj(i) mogu mijenjati nagibom, okretanjem ili klizanjem bez upotrebe alata. Oni ne uključuju preklopne vozačke kabine kamiona;

2.23. „Uobičajeni položaj upotrebe pomičnog elementa” znači položaj(i) pomičnog elementa koje je utvrdio proizvođač vozila za uobičajene uvjete upotrebe te za parkirni položaj vozila.

2.24. „Uobičajeni uvjeti upotrebe vozila” znači:

2.24.1.

za motorno vozilo, kada je vozilo spremno za pokretanje radom svog pogonskog motora, a njegovi pomični elementi su u uobičajenom položaju(ima) kako je utvrđeno u stavku 2.23.;

2.24.2.

te za prikolicu, kada je prikolica priključena na vučno motorno vozilo u uvjetima propisanim u stavku 2.24.1., a njegovi pomični elementi su u uobičajenom položaju(ima) kako je utvrđeno u stavku 2.23.;

2.25. „Parkirni položaj vozila” znači:

2.25.1.

za motorno vozilo, kada vozilo miruje i pogonski motor ne radi, a njegovi pomični elementi su u uobičajenom položaju(ima) kako je utvrđeno u stavku 2.23.

2.25.2.

te za prikolicu, kada je prikolica priključena na vučno motorno vozilo u uvjetima propisanima u stavku 2.25.1., a njegovi pomični elementi su u uobičajenom položaju(ima) kako je utvrđeno u stavku 2.23.;

2.26. „Osvjetljavanje u zavoju” znači funkciju osvjetljavanja koja omogućava bolje osvjetljavanje u zavojima.

2.27. „Par” znači komplet svjetala iste funkcije na lijevoj i desnoj strani vozila.

2.27.1. „Odgovarajući par” znači komplet svjetala iste funkcije na lijevoj i desnoj strani vozila, koja su kao par sukladna fotometrijskim zahtjevima.

2.28. „Signal za zaustavljanje u nuždi” znači signal koji drugim sudionicima u prometu sa stražnje strane vozila ukazuje na to da na vozilo djeluje velika sila za zaustavljanje s obzirom na prevladavajuće uvjete na cesti.

2.29. Boja svjetlosti koju emitira uređaj

2.29.1. „Bijela” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

W12	zelena granica:	y = 0,150 + 0,640 x
W23	žuto zelena granica:	y = 0,440
W34	žuta granica:	x = 0,500
W45	crveno ljubičasta granica:	y = 0,382
W56	ljubičasta granica:	y = 0,050 + 0,750 x
W61	plava granica:	x = 0,310

s točkama sjecišta:

	x	y
W1	0,310	0,348
W2	0,453	0,440
W3	0,500	0,440
W4	0,500	0,382
W5	0,443	0,382
W6	0,310	0,283

2.29.2. ”Selektivno žuta” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

SY12	zelena granica:	y = 1,290 x – 0,100
SY23	lokus spektra
SY34	crvena granica:	y = 0,138 + 0,580 x
SY45	žuto bijela granica:	y = 0,440
SY51	bijela granica:	y = 0,940 – x

s točkama sjecišta:

	x	y
SY1	0,454	0,486
SY2	0,480	0,519
SY3	0,545	0,454
SY4	0,521	0,440
SY5	0,500	0,440

2.29.3. „Jantarna” (narančasta) znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

A12	zelena granica:	y = x – 0,120
A23	lokus spektra
A34	crvena granica:	y = 0,390
A41	bijela granica:	y = 0,790 – 0,670 x

s točkama sjecišta:

	x	y
A1	0,545	0,425
A2	0,560	0,440
A3	0,609	0,390
A4	0,597	0,390

2.29.4. „Crvena” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

R12	žuta granica:	y = 0,335
R23	lokus spektra
R34	ljubičasta linija:	(linearno širenje preko područja ljubičastih boja između crvene i plave granice lokusa spektra)
R41	ljubičasta granica:	y = 0,980 – x

s točkama sjecišta:

	x	y
R1	0,645	0,335
R2	0,665	0,335
R3	0,735	0,265
R4	0,721	0,259

2.30. Noćna boja svjetlosti koju emitira uređaj osim katadioptera na gumama u skladu s Pravilnikom br. 88.

2.30.1. „Bijela” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

W12	plava granica:	y = 0,843 – 1,182 x
W23	ljubičasta granica:	y = 0,489 x + 0,146
W34	žuta granica:	y = 0,968 – 1,010 x
W41	zelena granica:	y = 1,442 x – 0,136

s točkama sjecišta:

	x	y
W1	0,373	0,402
W2	0,417	0,350
W3	0,548	0,414
W4	0,450	0,513

2.30.2. „Žuta” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

Y12	zelena granica:	y = x – 0,040
Y23	lokus spektra
Y34	crvena granica:	y = 0,200 x + 0,268
Y41	bijela granica:	y = 0,970 – x

s točkama sjecišta:

	x	y
Y1	0,505	0,465
Y2	0,520	0,480
Y3	0,610	0,390
Y4	0,585	0,385

2.30.3. „Jantarna” (narančasta) znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

A12	zelena granica:	y = 1,417 x – 0,347
A23	lokus spektra
A34	crvena granica:	y = 0,390
A41	bijela granica:	y = 0,790 – 0,670 x

s točkama sjecišta:

	x	y
A1	0,545	0,425
A2	0,557	0,442
A3	0,609	0,390
A4	0,597	0,390

2.30.4. „Crvena” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

R12	žuta granica:	y = 0,335
R23	lokus spektra
R34	ljubičasta linija:
R41	ljubičasta granica:	y = 0,978 – x

s točkama sjecišta:

	x	y
R1	0,643	0,335
R2	0,665	0,335
R3	0,735	0,265
R4	0,720	0,258

2.31. Dnevna boja svjetlosti koju emitira uređaj

2.31.1. „Bijela” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

W12	ljubičasta granica:	y = x – 0,030
W23	žuta granica:	y = 0,740 – x
W34	zelena granica:	y = x + 0,050
W41	plava granica:	y = 0,570 – x

s točkama sjecišta:

	x	y
W1	0,300	0,270
W2	0,385	0,355
W3	0,345	0,395
W4	0,260	0,310

2.31.2. „Žuta” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

Y12	crvena granica:	y = 0,534 x + 0,163
Y23	bijela granica:	y = 0,910 – x
Y34	zelena granica:	y = 1,342 x – 0,090
Y41	lokus spektra

s točkama sjecišta:

	x	y
Y1	0,545	0,454
Y2	0,487	0,423
Y3	0,427	0,483
Y4	0,465	0,534

2.31.3. „Crvena” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

R12	crvena granica:	y = 0,346 – 0,053 x
R23	ljubičasta granica:	y = 0,910 – x
R34	žuta granica	y = 0,350
R41	lokus spektra

s točkama sjecišta:

	x	y
R1	0,690	0,310
R2	0,595	0,315
R3	0,560	0,350
R4	0,650	0,350

2.32. Dnevna boja fuorescentnog uređaja

2.32.1. „Crvena” znači kromatske koordinate (x, y) (5) emitirane svjetlosti koje se nalaze unutar kromatskih područja određenih granicama:

FR12	crvena granica:	y = 0,346 – 0,053 x
FR23	ljubičasta granica:	y = 0,910 – x
FR34	žuta linija:	y = 0,315 + 0,047 x
FR41	lokus spektra

s točkama sjecišta:

	x	y
FR1	0,690	0,310
FR2	0,595	0,315
FR3	0,569	0,341
FR4	0,655	0,345

2.33. „Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila (RECAS)” znači automatski signal vodećeg vozila vozilu koje ga slijedi. On upozorava da vozilo koje je iza njega treba poduzeti hitne mjere kako bi izbjeglo sudar.

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.	Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na ugrađene uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju podnosi proizvođač ili njegov valjano ovlašten zastupnik.

3.2.

Uz zahtjev se prilažu sljedeći dokumenti i podaci u tri primjerka:

3.2.1.

opis tipa vozila s obzirom na točke navedene u stavcima 2.2.1. do 2.2.4. zajedno s ograničenjima opterećenja, naročito najvećeg dopuštenog opterećenja prtljažnika;

3.2.2.

popis uređaja koje je propisao proizvođač za sklapanje uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju. Popis može obuhvaćati više tipova uređaja za svaku funkciju. Svaki tip mora biti prikladno označen (sastavni dio, homologacijska oznaka, naziv proizvođača itd.), popis može također za svaku funkciju sadržavati dodatnu oznaku „ili jednakovrijedne uređaje”;

3.2.3.

pregledna slika uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju u cjelini, prikazujući položaj različitih uređaja na vozilu;

3.2.4.

ako je potrebno, kako bi se provjerila usklađenost s odredbama predmetnog Pravilnika, pregledna slika(e) za svako pojedinačno svjetlo uz prikaz osvjetljavajuće površine kako je propisano stavkom 2.9., površine emitiranja svjetla kako je propisano stavkom 2.8., referentna os kako je propisano stavkom 2.11. te referentno središte kako je propisano stavkom 2.12. Navedeni podaci nisu potrebni za svjetlo stražnje registarske pločice (stavak 2.7.13.);

3.2.5.

zahtjevu se prilaže izjava korištene metode za određivanje prividne površine (vidjeti stavak 2.10.).

3.2.6.

ako je na vozilo ugrađen sustav namjestivog prednjeg osvjetljavanja (AFS), podnositelj zahtjeva podnosi detaljan opis koji sadrži sljedeće informacije:

3.2.6.1.

funkcije osvjetljavanja i načini rada za koje je homologiran sustav AFS;

3.2.6.2.

povezani AFS kontrolni signali i njihove tehničke značajke kako je definirano u Prilogu 10. Pravilniku br. 123;

3.2.6.3.

odredbe koje se primjenjuju za automatsku prilagodbu funkcija prednjeg osvjetljavanja i načina rada u skladu sa stavkom 6.22.7.4. ovog Pravilnika;

3.2.6.4.

posebne upute, ako postoje, za pregled svjetlosnih izvora i vizualni pregled snopa;

3.2.6.5.

dokumenti u skladu sa stavkom 6.22.9.2. ovog Pravilnika;

3.2.6.6.

svjetla koja su udružena ili spojena ili uzajamno povezana u sustav AFS;

3.2.6.7.

jedinice za osvjetljavanje koje su dizajnirane u skladu sa zahtjevima stavka 6.22.5. ovog Pravilnika.

3.2.7.

Za vozila kategorija M i N opis uvjeta za napajanje električnom energijom za uređaje navedene u stavcima 2.7.9., 2.7.19., 2.7.12., 2.7.14. i 2.7.15. uključujući ako je primjenjivo informacije o posebnom napajanju električnom energijom/elektronskoj upravljačkoj napravi za nadzor svjetlosnog izvora ili regulaciji promjene jakosti svjetlosti.

3.3.	Neopterećeno vozilo opremljeno sa sveukupnom opremom za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, kako je propisano stavkom 3.2.2., te koje predstavlja tip vozila koje se homologira predaje se Tehničkoj službi odgovornoj za vršenje homologacijskih ispitivanja.

3.4.	Homologacijskoj dokumentaciji prilaže se dokument utvrđen Prilogom 1. ovom Pravilniku.

4. HOMOLOGACIJA

4.1.	Ako tip vozila podnesen za homologaciju sukladno ovom Pravilniku ispunjava zahtjeve Pravilnika s obzirom na sve uređaje navedene u popisu, izdaje se homologacija tog tipa vozila.

4.2.

Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Prva dva broja (trenutačno 05, što odgovara nizu izmjena 05) označavaju niz izmjena koje obuhvaćaju posljednje veće tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila ili istom tipu vozila predanom s opremom koja nije navedena u popisu iz stavka 3.2.2. u skladu s odredbama stavka 7. ovog Pravilnika.

4.3.	Obavijest o izdavanju, proširenju ili odbijanju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje tipa vozila/dijelu sukladno predmetnom Pravilniku dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. godine koje primjenjuju ovaj Pravilnik, na obrascu čiji je uzorak sadržan u Prilogu 1. ovog Pravilnika.

4.4.

Na svakom vozilu, koje je usklađeno s tipom vozila homologiranom prema ovom Pravilniku, mora na uočljivom i lagano dostupnom mjestu utvrđenom homologacijskim certifikatom bit pričvršćena međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1.

kružnice koja okružuje slovo „E” iza kojeg slijedi različit broj države koja je odobrila homologaciju (6);

4.4.2.

broja ovog Pravilnika iza kojeg slijedi slovo „R”, povlaka i broj homologacije desno od kružnice propisane stavkom 4.4.1.

4.5.

Ako je vozilo usklađeno homologiranom tipu vozila, prema jednom ili više drugih pravilnika priloženih Sporazumu, u državi koja je izdala homologaciju prema ovom Pravilniku, znak propisan u stavku 4.4.1. se ne ponavlja, već se u tom slučaju brojevi pravilnika i homologacije te dodatni znakovi svih pravilnika prema kojima je izdana homologacija u državi koja je izdala homologaciju prema ovom Pravilniku smještaju u okomitim stupcima desno od znaka propisanog u stavku 4.4.1.

4.6.	Homologacijska oznaka jasno je čitljiva i neizbrisiva.

4.7.	Homologacijska oznaka smješta se u blizini ili na podatkovnu tablicu vozila koju je pričvrstio proizvođač.

4.8.	Prilog 2. ovog Pravilnika sadrži primjere postavljanja homologacijskih oznaka.

5. OPĆI ZAHTJEVI

5.1. Uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju ugrađuju se tako da u uobičajenim uvjetima upotrebe propisane stavcima 2.24., 2.24.1. i 2.24.2. te bez obzira na vibracije kojima mogu biti izloženi, zadrže značajke propisane ovim Pravilnikom te omogućuju usklađenost vozila s uvjetima ovog Pravilnika. Konkretno, nije moguće da se položaj svjetala slučajno promjeni.

5.2. Svjetla za osvjetljavanje utvrđena stavcima 2.7.9., 2.7.10. i 2.7.19. ugrađuju se tako da se može lako provesti njihovo ispravno usmjeravanje.

5.2.1.

U slučaju glavnih svjetala ugrađenih s mjerama za sprečavanje neugode za ostale korisnike ceste, u zemlji u kojoj se promet odvija na strani ceste suprotnoj od one u kojoj je glavno svjetlo konstruirano, ta je mjera automatska ili ju korisnik vozila može namjestiti kad je vozilo parkirano bez uporabe posebnih alata (drugih osim onih koji su isporučeni s vozilom (7)). Detaljne upute osigurava proizvođač vozila zajedno s vozilom.

5.3. Za sve uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, uključujući one postavljene na bočne površine, referentna os ugrađenog svjetla na vozilo mora biti usporedna s ravninom doticaja vozila i ceste; također mora biti okomita na srednju uzdužnu ravninu vozila u slučaju bočnih katadioptera i bočnih svjetala za označivanje i usporedna s tom ravninom u slučaju svih drugih signalnih uređaja. Dopušteno je odstupanje od ± 3° u svakom smjeru. Također moraju biti zadovoljene sve posebne upute proizvođača vezano uz ugradnju.

5.4. U nedostatku posebnih uputa, visina i smjer svjetala provjerava se na neopterećenom vozilu smještenom na ravnoj, vodoravnoj površini pod uvjetima utvrđenim u stavcima 2.24., 2.24.1. i 2.24.2., a u slučaju ugrađenog sustava namjestivog prednjeg osvjetljavanja (AFS), sa sustavom u njegovom neutralnom položaju.

5.5. U nedostatku posebnih uputa, svjetla koja čine par:

5.5.1.

ugrađuju se simetrično na vozilo u odnosu na srednju uzdužnu ravninu (procjena se temelji na vanjskom geometrijskom obliku svjetla, a ne na rubovima njegove osvjetljavajuće površine iz stavka 2.9.);

5.5.2.

međusobno su simetrična u odnosu na srednju uzdužnu ravninu, ovaj uvjet ne vrijedi vezano uz unutarnju strukturu svjetla;

5.5.3.

udovoljavaju istim kolorometrijskim uvjetima; te

5.5.4.

imaju bitno istovjetna fotometrijska obilježja.

5.6. Na vozilima čiji je vanjski oblik asimetričan, gornji uvjeti se poštuju koliko je to najviše moguće.

5.7. Udružena, spojena i uzajamno povezana svjetla

5.7.1.

Svjetla mogu biti udružena, spojena i uzajamno povezana pod uvjetom da su ispunjeni svi zahtjevi vezano uz boju, položaj, usmjerenost, geometrijsku vidljivost, električne veze i druge zahtjeve, ako postoje.

5.7.1.1.

Fotometrijski i kolorimetrijski zahtjevi svjetla su ispunjeni kada su isključene sve ostale funkcije s kojima je to svjetlo udruženo, spojeno ili uzajamno povezano.

Međutim kada je prednje ili stražnje pozicijsko svjetlo uzajamno povezano s jednom ili više drugih funkcija koje mogu biti istovremno uključene, zahtjevi u pogledu boje svake od tih funkcija bit će ispunjeni kada su uzajamno povezane funkcije i prednja ili stražnja pozicijska svjetla upaljeni.

5.7.1.2.

Kočna svjetla i svjetla pokazivača smjera ne smiju biti uzajamno povezana.

5.7.1.3.

Ako su kočna svjetla i svjetla pokazivača smjera udružena, ispunjavaju se sljedeći uvjeti:

5.7.1.3.1.

niti jedna vodoravna ili okomita ravna linija koja prolazi kroz projekcije prividnih površina tih funkcija na ravnini okomitoj na referentnu os, ne siječe više od dvije granične crte koje odvajaju susjedna područja različite boje;

5.7.1.3.2.

Njihove prividne osvjetljavajuće površine u smjeru referentne osi s obzirom na površine ocrtane površinama emitiranja svjetlosti, ne preklapaju se.

5.7.2.

Ako je prividna površina pojedinačnog svjetla sastavljena od dva ili više odvojena dijela, poštuju se sljedeći zahtjevi:

5.7.2.1.

Sveukupna površina projekcije odvojenih dijelova na ravnini koja dodiruje vanjsku površinu prozirnog materijala i okomitoj na referentnu os zauzima najmanje 60 % najmanjeg pravokutnika koji je ocrtan navedenom projekcijom, ili udaljenost između dva susjedna dijela ne prelazi 15 mm mjereno okomito na referentnu os. Ovaj se zahtjev ne primjenjuje na katadiopter.

5.7.2.2.

Ili, u slučaju međuovisnih svjetala, udaljenost između susjednih prividnih površina u smjeru referentne osi ne prelazi 75 mm mjereno pravokutno na referentnu os.

5.8. Najveća visina iznad tla mjeri se od najviše točke, a najmanja visina od najniže točke prividne površine u smjeru referentne osi.

U slučaju prednjeg kratkog svjetla, najmanja visina iznad tla mjeri se od najniže točke stvarnog izlaza optičkog sustava (npr. reflektor, leće, projekcijske leće) neovisno o njegovoj upotrebi.

Ako (najveća i najmanja) visina iznad tla očito udovoljava zahtjevima Pravilnika, nije potrebno utvrđivati točne rubove niti jedne površine.

5.8.1.

Položaj se, s obzirom na širinu, utvrđuje od ruba prividne površine u smjeru referentne osi koji je najudaljeniji od srednje uzdužne ravnine vozila kada je riječ o sveukupnoj širini, te od unutarnjih rubova prividne površine u smjeru referentne osi kada je riječ o međusobnoj udaljenosti svjetala.

Ako položaj, s obzirom na širinu, očito udovoljava zahtjevima Pravilnika, nije potrebno utvrđivati točne rubove niti jedne površine.

5.9. U nedostatku posebnih uputa, fotometrijske značajke (npr. jakost, boja, prividna površina itd.) svjetla ne smiju se namjerno mijenjati dok je svjetlo uključeno.

5.9.1.

Pokazivači smjera, upozorni signal za opasnost, jantarna bočna svjetla za označivanje u skladu su sa stavkom 6.18.7. niže, a signal za zaustavljanje u nuždi je bljeskajuće svjetlo.

5.9.2.

Fotometrijske značajke svakog svjetla mogu se razlikovati:

(a)	s obzirom na okolnu svjetlost;

(b)	kao posljedica uključivanja drugih svjetala, ili

(c)	kad su svjetla upotrijebljena da osiguraju drugu funkciju osvjetljavanja,

uz uvjet da je svaka varijacija u fotometrijskim značajkama u sukladnosti s tehničkim odredbama za predmetno svjetlo.

5.10. Iz svjetla utvrđenog u stavku 2.7. nije dopušteno emitiranje crvenog svjetla prema naprijed koje bi moglo uzrokovati zabunu te nije dopušteno odašiljanje bijelog svjetla prema natrag, osim svjetla za vožnju unatrag, iz svjetla utvrđenog u stavku 2.7. Ne uzimaju se u obzir svjetlosni uređaji ugrađeni za unutarnje osvjetljenje vozila. U slučaju sumnje taj se zahtjev provjerava na sljedeći način:

5.10.1.

Za vidljivost crvenog svjetla na vozilu prema naprijed, s iznimkom stražnjeg crvenog bočnog svjetla za označivanje, prividna površina crvenog svjetla ne smije biti izravno vidljiva promatraču koji se kreće unutar područja 1 utvrđenog Prilogom 4.

5.10.2.

Za vidljivost bijelog svjetla prema nazad, prividna površina bijelog svjetla ne smije biti izravno vidljiva promatraču koji se kreće unutar područja 2 u poprečnoj ravnini smještenoj 25 m iza vozila (vidjeti Prilog 4.);

5.10.3.

Područja 1 i 2 koja su vidljiva promatraču ograničena su u svojim ravninama:

5.10.3.1.

po visini, dvjema vodoravnim ravninama 1 m i 2,2 m iznad tla;

5.10.3.2.

po širini, dvjema okomitim ravninama koje, prema naprijed i prema nazad tvore kut od 15° prema van od središnje uzdužne ravnine vozila, prolaze kroz točku ili točke dodira okomitih ravnina usporednih sa središnjom uzdužnom ravninom vozila koja ograničuje sveukupnu širinu vozila; ako postoji više točaka dodira, krajnje prednja odgovara za prednju ravninu, a krajnje zadnja za stražnju ravninu.

5.11. Električne veze moraju biti takve da prednja i stražnja pozicijska svjetla, gabaritna svjetla, ako postoje, bočna svjetla za označivanje, ako postoje, te svjetlo stražnje registarske pločice mogu biti upaljena i ugašena istodobno.

5.11.1.

Ovaj uvjet se ne primjenjuje:

5.11.1.1.

kada su prednja i stražnja pozicijska svjetla upaljena, kao i bočna svjetla za označivanje kada su udružena ili uzajamno ugrađena s navedenim svjetlima, kao i svjetla za parkiranje; ili

5.11.1.2.

kada bočna svjetla za označivanje trepću zajedno s pokazivačima smjera; ili

5.11.1.3.

kada sustav za svjetlosnu signalizaciju djeluje u skladu s 6.2.7.6.2.; ili

5.11.2.

na prednja pozicijska svjetla kada je njihova funkcija nadomještena prema odredbama stavka 5.12.1. dolje.

5.11.3.

U slučaju međuovisnog sustava svjetala, svi izvori svjetlosti se uključuju i isključuju istodobno.

5.12. Električne veze moraju biti takve da duga i kratka glavna svjetla te prednja svjetla za maglu ne mogu biti uključena ako svjetla navedena u stavku 5.11. nisu također uključena. Ovaj zahtjev se međutim ne primjenjuje na duga i kratka glavna svjetla kada se njihova osvjetljavajuća upozorenja sastoje od isprekidanog svjetla u kratkim razmacima dugoga glavnog svjetla, ili od isprekidanog svjetla u kratkim razmacima kratkoga glavnog svjetla, ili od izmjeničnog paljenja u kratkim intervalima kratkih i dugih prednjih svjetala.

5.12.1.

Kratka glavna svjetla i/ili duga glavna svjetla i/ili prednja svjetla za maglu mogu nadomjestiti funkciju prednjih pozicijskih svjetala, uz uvjet da:

5.12.1.1.

njihove električne veze su takve da se u slučaju kvara bilo kojeg od tih uređaja za osvjetljavanje prednja pozicijska svjetla automatski ponovno upale; i

5.12.1.2.

nadomjesno svjetlo/nadomjesna funkcija ispunjava, s obzirom na odnosni položaj svjetla, zahtjeve u pogledu:

(a)	geometrijske vidljivost propisane za prednja pozicijska svjetla u 6.9.5.; i

(b)	minimalne fotometrijske vrijednosti s obzirom na kutove raspodjele svjetlosti; i

5.12.1.3.

dostavljeni su odgovarajući dokazi u ispitnim izvješćima nadomjesnog svjetla, koji pokazuju da su ispunjeni zahtjevi iz prethodnog stavka 5.12.1.2.

5.13. Pokazna svjetiljka

Kada je ovim Pravilnikom propisana pokazna svjetiljka zatvorenog kruga, ona može biti zamijenjena „radnom” pokaznom svjetiljkom.

5.14. Skrivena (zaklonjena) svjetla

5.14.1.

Skrivanje svjetala je zabranjeno uz iznimku dugih i kratkih glavnih svjetala te prednjih svjetala za maglu koja mogu biti skrivena kada nisu u upotrebi.

5.14.2.

U slučaju kvara koji utječe na funkcionalnost uređaja za skrivanje, svjetla ostaju u položaju upotrebe ako su već u upotrebi, odnosno može ih se pomaknuti u položaj upotrebe bez alata.

5.14.3.

Svjetla se pomiču u položaj upotrebe i uključuju se pomoću jednog prekidača, ne isključujući mogućnost pomicanja u položaj upotrebe bez njihova uključivanja. Međutim, u slučaju grupiranih dugih i kratkih glavnih svjetala, navedena kontrola je nužna samo za uključivanje kratkih glavnih svjetala.

5.14.4.

S mjesta vozača nije dopuštena mogućnost namjernog sprečavanja kretanja uključenih svjetala prije nego što ona dosegnu položaj upotrebe. Ako postoji opasnost od zasljepljenja drugih korisnika ceste zbog pomicanja svjetala, ona se mogu uključiti tek kada dosegnu svoj položaj za upotrebu.

5.14.5.

Kada je uređaj za skrivanje na temperaturi od - 30 °C do + 50 °C, glavna svjetla moraju dosegnuti položaj upotrebe unutar tri sekunde od pokretanja ručice (prekidača).

5.15. Boje svjetlosti koju emitiraju svjetla (8) su sljedeće:

dugo glavno svjetlo:	bijela
kratko glavno svjetlo:	bijela
glavno prednje svjetlo za maglu:	bijela ili selektivno žuta
svjetlo za vožnju unatrag:	bijela
pokazivač smjera:	jantarna
upozoravajući signal opasnosti:	jantarna
kočno svjetlo:	crvena
signal za zaustavljanje u nuždi:	jantarna ili crvena
upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila:	jantarna
uređaj za osvjetljavanje stražnje registarske pločice:	bijela
prednje pozicijsko svjetlo:	bijela
stražnje pozicijsko svjetlo:	crvena
stražnje svjetlo za maglu:	crvena
parkirno svjetlo:	bijela sprijeda, crvena odostraga, jantarna (amber) ako je uzajamno povezano s bočnim pokazivačima smjera ili s bočnim svjetlima za označivanje.
bočno svjetlo za označivanje:	jantarna (amber); međutim krajnje stražnje bočno svjetlo za označivanje može biti crveno ako je udruženo ili spojeno ili uzajamno povezano sa stražnjim pozicijskim svjetlom, stražnjim gabaritnim svjetlom, stražnjim svjetlom za maglu, kočnim svjetlom ili je grupirano ili ima dio zajedničke površine emitiranja svjetla sa stražnjim katadiopterom.
gabaritno svjetlo:	bijela sprijeda, crvena odostraga
svjetlo za dnevnu vožnju:	bijela
stražnji netrokutasti katadiopter:	crvena
stražnji trokutasti katadiopter:	crvena
prednji netrokutasti katadiopter:	istovjetan s upadnim svjetlom (9)
bočni netrokutasti katadiopter:	jantarna (amber); međutim krajnji stražnji katadiopter može biti crven ako je udružen ili ima dio zajedničke površine emitiranja svjetla sa stražnjim pozicijskim svjetlom, stražnjim gabaritnim svjetlom, stražnjim svjetlom za maglu, kočnim svjetlom ili krajnjim crvenim stražnjim bočnim svjetlom.
svjetlo za skretanje:	bijela
oznaka uočljivosti:	bijela ili žuta bočno;
	crvena ili žuta straga (10).
namjestivi sustav prednjeg osvjetljavanja (AFS):	bijela
vanjsko svjetlo:	bijela

5.16. Broj svjetala

5.16.1.

Broj svjetala ugrađenih u vozilo mora biti jednak broju utvrđenom u u pojedinačnim odredbama ovog Pravilnika.

5.17. Svako svjetlo može biti ugrađeno na pomične elemente ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima 5.18., 5.19. i 5.20.

5.18. Stražnja pozicijska svjetla, stražnji pokazivači smjera i stražnji katadiopteri, trokutasti ili netrokutasti, mogu se ugraditi samo na pomične elemente:

5.18.1.

ako u svim nepomičnim položajima pomičnih elemenata, svjetla na pokretnim dijelovima ispunjavaju sve zahtjeve vezano uz položaj, geometrijsku vidljivost i fotometrička svojstava tih svjetala.

5.18.2.

ako se navedene funkcije postižu sklapanjem dva svjetla oznake „D” (vidjeti stavak 2.16.1.), samo jedno od tih svjetala treba ispunjavati zahtjeve vezano uz položaj, geometrijsku vidljivost i fotometrička svojstava tih svjetala u svim nepomičnim položajima pomičnih elemenata;

5.18.3.

ako su dodatna svjetla za navedene funkcije ugrađena i uključena, a pomični element se nalazi u bilo kojem otvorenom nepomičnom položaju, pod uvjetom da ta dodatna svjetla ispunjavaju sve zahtjeve vezano uz položaj, geometrijsku vidljivost i fotometrijska svojstva koji su primjenjivi na svjetla ugrađena na pomični element.

5.18.4.

U slučaju kada su funkcije iz stavka 5.18. ostvarene sustavom međuovisnih svjetala primjenjuje se jedan od sljedećih uvjeta

(a)

ako se cjelovit sustav međuovisnih svjetala namjesti na pomične djelove, ispunjeni su zahtjevi stavka 5.18.1. Međutim mogu se uključiti dodatna svjetla za gore navedene funkcije, ako se pomični dio nalazi u bilo kojem otvorenom nepomičnom položaju, pod uvjetom da ta dodatna svjetla ispunjavaju sve zahtjeve vezano uz položaj, geometrijsku vidljivost i fotometrijska svojstva koji su primjenjivi na svjetla ugrađena na pomični element; ili

(b)

ako je sustav međuovisnih svjetala djelomično postavljen na nepomični sastavni dio, a djelomično na pomični sastavni dio, međuovisna svjetla koja odredi podnositelj zahtjeva tijekom postupka ispitivanja uređaja moraju ispunjavati sve zahtjeve vezano uz položaj, geometrijsku vidljivost i fotometrijska svojstva koji su primjenjivi na ta svjetla ugrađena u sve stalne položaje pomičnog elementa. Smatra se da su ispunjeni zahtjevi u vezi s geometrijskom vidljivošću ako ta međuovisna svjetla ispunjavaju zahtjeve za fotometrijske vrijednosti propisane u području razdiobe svjetlosti za homologaciju uređaja, u svim stalnim položajima pomičnih sastavnih dijelova.

5.19. Kada pomični elementi nisu u položaju „uobičajenog položaja upotrebe”, uređaji ugrađeni na njima ne smiju uzrokovati smetnju drugim korisnicima ceste.

5.20. Kada je svjetlo ugrađeno na pomični element, a pomični element je u „uobičajenom položaju(ima) upotrebe”, svjetlo se uvijek mora vratiti u položaj(e) koje je utvrdio proizvođač u skladu s ovim Pravilnikom. U slučaju kratkih prednjih svjetala i prednjih svjetala za maglu, ovaj zahtjev je ispunjen ako, kada se pomični elementi pomaknu i vrate u uobičajen položaj 10 puta, vrijednost kutnog nagiba tih svjetala u odnosu na svoju potporu, mjereno nakon svakog pomicanja pokretnog dijela, ne prelazi 0,15 posto od prosjeka deset izmjerenih vrijednosti. Ako je ta vrijednost prekoračena, svaka mjerena vrijednost iz stavka 6.2.6.1.1. mijenja se za taj višak kako bi se smanjio dopušteni raspon nagiba prilikom provjera vozila u skladu s Prilogom 6.

5.21. Prividna površina u smjeru referentne osi prednjih i stražnjih pozicijskih svjetala, prednjih i stražnjih pokazivača smjera i katadioptera ne smije biti skrivena više od 50 % bilo kojom pokretnim dijelom, sa ili bez ugrađenih uređaja za svjetlosne signale, u bilo kojem nepomičnom položaju različitom od „uobičajenog položaja upotrebe”.

Ako navedeni zahtjev nije izvediv:

5.21.1.

uključuju se dodatna svjetla koja ispunjavaju sve zahtjeve vezano uz položaj, geometrijsku vidljivost i fotometrijska svojstva za navedena svjetla kada vidljivu površina u smjeru referentne osi navedenih svjetala više od 50 % skriva pokretan dio; ili

5.21.2.

napomenom u izvještajnom obrascu (točka 10.1. Priloga 1.) obavješćuju se druga upravna tijela da više od 50 % prividne površine u smjeru referentne osi mogu skrivati pomični elementi; i

obavijest u vozilu obavješćuje korisnika da se u određenom položaju(ima) pomičnih dijelova drugi korisnici ceste upozoravaju o prisutnosti vozila na cesti; na primjer uz pomoć trokuta upozorenja ili drugih uređaja za upotrebu na cesti sukladno nacionalnim zahtjevima.

5.21.3.

Stavak 5.21.2. ne primjenjuje se na katadioptere.

5.22. Uz iznimku katadioptera, smatra se da svjetlo ne postoji, čak i ako ima homologacijsku oznaku, ako se ne može dovesti u radno stanje samom ugradnjom izvora svjetlosti.

5.23. Svjetla se ugrađuju u vozilo tako da se izvor svjetlosti može pravilno zamijeniti sukladno uputama proizvođača vozila bez upotrebe posebnih alata, osim onih koje je vozilu priložio proizvođač. Ovaj se zahtjev ne odnosi na:

(a)	uređaje koji su homologirani s neizmjenjivim izvorom svjetlosti;

(b)	uređaje koji su homologirani s izvorima svjetlosti sukladno Pravilniku br. 99.

5.24. Svaka privremena sigurnosna zamjena funkcije svjetlosne signalizacije stražnjeg pozicijskog svjetla dopuštena je pod uvjetom da je u slučaju kvara zamjenska funkcija slična bojom, glavnom intenzitetu i položaju funkcije koja je prestala djelovati te pod uvjetom da zamjenski uređaj zadrži zadanu sposobnost izvorne sigurnosne funkcije. Tijekom trajanja zamjene, pokazna svjetiljka na ploči s instrumentima (vidjeti stavak 2.18. ovog Pravilnika) signalizira postojanje privremene zamjene te potrebe za popravkom.

5.25. Ako je ugrađen namjestivi sustav prednjeg osvjetljavanja, smatra se jednakovrijednim paru kratkih glavnih svjetala a ako osigurava funkciju dugih glavnih svjetala, smatra se jednakovrijednim paru glavnih svjetala.

5.26. Stražnji pokazivači smjera, stražnja pozicijska svjetla, kočna svjetla (osim kočnih svjetala kategorije S4) i stražnja svjetla za maglu s reguliranom jačinom osvjetljavanja dozvoljena su ovisno o istovremenoj pojavi barem jednog od vanjskih utjecaja: ambientalno osvjetljenje, magla, snježne padaline, kiša, oblaci prašine, onečišćenje povrišne koja emitira svjetlost, uz uvjet da se propisana jakost njihovog međudjelovanja održi tijekom prijelaza varijacija. Ne smije doći do nikakakve oštre varijacije jakosti tijekom prijelaza. Kočna svjetla kategorije S4 mogu proizvesti promjenjivu svjetlosnu jakost neovisno i drugim svjetlima. Može se omogućiti da vozač postavi gornje funkcije na svjetlosne jakosti koje odgovaraju njihovoj stalnoj kategoriji i da ih vrati na njihovu automatsku promjenjivu kategoriju.

5.27. Za vozila kategorija M i N podnositelj zahtjeva dokazuje tehničkoj službi odgovornoj za homologacijska ispitivanja da su uvjeti električnog napajanja za uređaje navedene u 2.7.9., 2.7.10., 2.7.12., 2.7.14. i 2.7.15. ispunjeni, dok električni sustav vozila djeluje u stanju stalnog napona, i reprezentativan je za relevantnu kategoriju motornog vozila kako je odredio podnositelj zahtjeva, uz sljedeće odredbe:

5.27.1.

Napon na spojnim dijelovima uređaja koji su, u skladu s homologacijskom dokumentacijom, ispitani pomoću primjene posebne upravljačke naprave za napajanje električnom energijom/elektronske upravljačke naprave za nadzor svjetlosnog izvora, ili u sekundarnom načinu rada ili pod naponom koji zahtijeva podnositelj zahtjeva, ne prelazi napon određen za odgovarajuće uređaje ili funkcije koji su bili homologirani.

5.27.2.

U svim slučajevima napajanja električnom energijom koji nisu obuhvaćeni stavkom 5.27.1. napon na spojnim dijelovima uređa ili funkcija ne prelazi 6,75 V (6-voltni sustavi), 13,5 V (12-voltni sustavi) odnosno 28 V (24-voltni sustavi) za više od 3 posto.

5.27.3.

Odredbe stavaka 5.27.1. i 5.27.2. ne primjenjuju se na uređaje koji uključuju elektronsku upravljačku napravu za nadzor svjetlosnog izvora ili regulaciju promjenjive jakosti svjetlosti kao dio uređaja.

5.27.4.

Izvješće se prilaže homologacijskoj dokumentaciji s opisom metoda korištenih za dokaz sukladnosti i postignutih rezultata.

5.28. Opće odredbe koje se odnose na geometrijsku vidljivost

5.28.1.

S unutarnje strane kutova geometrijske vidljivosti nema prepreka za prodiranje svjetlosti s bilo kojeg dijela prividne površine svjetla, promatrano iz beskonačnosti. Međutim prepreke se ne uzimaju u obzir ako su već bile prisutne kada je svjetlo homologirano.

5.28.2.

Ako se mjerenja obavljaju bliže svjetlu, smjer promatranja je usporedan kako bi se postigla jednaka točnost.

5.28.3.

Ako se ugradnjom svjetla bilo koji dio vidljive površine svjetla sakrije bilo kojim drugim dijelovima vozila, prilaže se dokaz da dio svjetla koji nije sakriven drugim dijelom još uvijek ispunjava zahtjeve za fotometrijske vrijednosti propisane za homologaciju uređaja.

5.28.4.

Kada je moguće okomiti kut geometrijske vidljivosti ispod vodoravne ravnine smanjiti na 5° (svjetlo je manje od 750 mm iznad tla), fotometrijsko polje mjerenja ugrađene optičke jedinice može se smanjiti na 5° ispod vodoravne ravnine.

5.28.5.

Kod sustava međuovisnih svjetala zahtjevi za geometrijsku vidljivost ispunjeni su kada sva međuovisna svjetla djeluju zajedno.

6. POJEDINAČNI ZAHTJEVI

6.1. Dugo glavno svjetlo (Pravilnici br. 98 i 112)

6.1.1. Ugradnja

Obavezno na motornim vozilima. Zabranjeno na prikolicama.

6.1.2. Broj

Dva ili četiri.

Za vozila kategorije N3: mogu biti ugrađena dva dodatna prednja duga svjetla.

Kada je vozilo opremljeno s četiri skrivena glavna svjetla, ugradnja dva dodatna glavna svjetla je dopuštena samo u svrhu svjetlosnih signala isprekidanim osvjetljavanjem u kratkim intervalima (vidjeti stavak 5.12.) tijekom danjeg svjetla.

6.1.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.1.4. Položaj

6.1.4.1. Po širini: nema posebnih zahtjeva.

6.1.4.2. Po visini: nema posebnih zahtjeva.

6.1.4.3. Po duljini: na prednjem dijelu vozila i ugrađena tako da odašiljano svjetlo ne ometa vozača na izravan ili neizravan način kroz vozačka zrcala i/ili druge reflektirajuće površine na vozilu.

6.1.5. Geometrijska vidljivost

Vidljivost osvjetljavajuće površine, uključujući vidljivost u područjima koja se ne čine osvijetljenima u smjeru promatranja, mora biti osigurana unutar divergentnog prostora određenog crtama temeljenim na vanjskom rubu osvjetljavajuće površine te koje čine s referentnom osi glavnog svjetla kut od najmanje 5°. Izvor kutova geometrijske vidljivosti vanjski je rub projekcije osvjetljavajuće površine na poprečnu ravninu tangencijalnu krajnjem prednjem dijelu leća prednjih svjetala.

6.1.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

Na svakoj strani vozila najviše se jedno dugo glavno svjetlo može okretati oko osi kako bi se osvijetlio zavoj.

6.1.7. Električne veze

6.1.7.1. Osim kad se koriste za davanje isprekidanih svjetlosnih upozorenja u kratkim razmacima glavna svjetla mogu biti upaljena samo kada je glavna sklopka za svjetlo u glavnim svjetlima na položaju ON ili AUTO (automatski) i postoje uvjeti za automatsko uključivanje kratkog svjetla. U drugom slučaju glavna duga svjetla se isključuju automatski ako više ne postoje uvjeti za automatsko uključivanje kratkih svjetala.

6.1.7.2. Duga glavna svjetla mogu se uključiti istodobno ili u parovima. U slučaju da su ugrađena dodatna dva prednja duga svjetla, kako je dopušteno stavkom 6.1.2. samo za vozila kategorije N3, najviše dva para mogu biti uključena istodobno. Za promjenu kratkog u dugo svjetlo najmanje jedan par dugih prednjih svjetala mora biti uključen. Za promjenu dugog u kratko svjetlo sva duga glavna svjetla gase se istodobno.

6.1.7.3. Kratka svjetla mogu ostati upaljena istodobno s glavnim svjetlima.

6.1.7.4. Kada su ugrađena četiri skrivena glavna svjetla, njihov otvoren položaj mora spriječiti istodobno djelovanje svih drugih ugrađenih dodatnih prednjih svjetala, ako su namijenjena davanju svjetlosnih signala isprekidanim osvjetljavanjem u kratkim intervalima (vidjeti stavak 5.12.) na danjem svjetlu.

6.1.8. Pokazna svjetiljka

Obavezna pokazna svjetiljka zatvorenog kruga.

6.1.9. Drugi zahtjevi

6.1.9.1. Ukupna najveća jakost prednjih dugih glavnih svjetala koja se mogu istodobno uključiti ne smije prelaziti 225 000 cd, što odgovara referentnoj vrijednosti 75.

6.1.9.2. Ta najveća jakost utvrđuje se međusobnim zbrajanjem pojedinačnih referentnih oznaka koje su označene na glavnim svjetlima. Referentna oznaka „10” daje se svakom prednjem svjetlu označenom s „R” ili „CR”.

6.2. Kratko glavno svjetlo (uredbe br. 98. i 112.)

6.2.1. Ugradnja

Obavezno na motornim vozilima. Zabranjeno na prikolicama.

6.2.2. Broj

Dva.

6.2.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.2.4. Položaj

6.2.4.1. Po širini: rub prividne površine u smjeru referentne osi koji je najdalji od srednje uzdužne ravnine vozila udaljen je najviše 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Unutarnji rubovi prividnih površina u smjeru referentne osi međusobno su udaljeni najmanje 600 mm. Ovo se, međutim, ne primjenjuje na vozila kategorija M1 i N1; za sve druge kategorije motornih vozila navedena se udaljenost može smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.2.4.2. Po visini: najmanje 500 mm i najviše 1 200 mm iznad tla. Za vozila kategorije N3G (terenskih) (11) najveća visina može se povećati do 1 500 mm.

6.2.4.3. Po duljini: na prednjem dijelu vozila. Ovaj se zahtjev smatra ispunjenim ako odašiljano svjetlo ne ometa vozača na izravan ili neizravan način kroz vozačka zrcala i/ili druge reflektirajuće površine na vozilu.

6.2.5. Geometrijska vidljivost

Utvrđena kutovima α i β kako je navedeno u stavku 2.13.:

α	=	15° u smjeru prema gore i 10° u smjeru prema dolje,
β	=	45° u smjeru prema van i 10° u smjeru prema unutra.

Budući da fotometrijske vrijednosti potrebne za kratka glavna svjetla ne pokrivaju cijelo geometrijsko polje vidljivosti, najmanja vrijednost od 1 cd u preostalom prostoru potrebna je u svrhu homologacije tipa. Ugradnja pregrada ili drugih dijelova opreme u blizini glavnog svjetla ne smije uzrokovati sekundarne efekte koji bi ometali druge sudionike u prometu.

6.2.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

6.2.6.1. Vertikalna usmjerenost

6.2.6.1.1. Početni nagib prema dolje granice svjetlo-tamno snopa kratkog svjetla utvrđen za neopterećeno vozilo s jednom osobom na mjestu vozača utvrđuje proizvođač s preciznošću od 0,1 % te se naznačuje na jasno čitljiv i neizbrisiv način na svakom vozilu u blizini glavnog svjetla ili pločice proizvođača znakom prikazanim u Prilogu 7.

Vrijednost navedenog nagiba prema dolje utvrđuje se u skladu sa stavkom 6.2.6.1.2.

6.2.6.1.2. Ovisno o visini ugradnje u metrima (h) donjeg ruba prividne površine u smjeru referentne osi kratkoga glavnog svjetla, mjereno na neopterećenim vozilima, okomit nagib granice kratkog svjetla, pod svim statičkim uvjetima iz Priloga 5., ostaje unutar sljedećih granica, a osnovne postavke imaju sljedeće vrijednosti:

h < 0,8

granice	:	između – 0,5 % i – 2,5 %
početna usmjerenost	:	između – 1,0 % i – 1,5 %

0,8 < h < 1,0

granice	:	između – 0,5 % i – 2,5 %
početna usmjerenost	:	između – 1,0 % i – 1,5 %

ili, po slobodnoj odluci proizvođača,

granice	:	između – 1,0 % i – 3,0 %
početna usmjerenost	:	između – 1,5 % i – 2,0 %

Zahtjev za homologaciju tipa vozila u tom slučaju sadrži podatke koju od dvije mogućnosti treba primijeniti.

h > 1,0

granice	:	između – 1,0 % i – 3,0 %
početna usmjerenost	:	između – 1,5 % i – 2,0 %

Gornje granice i vrijednosti početne usmjerenosti sažete su u donjem grafičkom prikazu.

Za vozila kategorije N3G (terenska vozila) gdje glavna svjetla prelaze visinu od 1 200 mm, granice za vertikalni nagib zasjenjenja (granice svjetlo-tamno) moraju biti između: – 1,5 % i – 3,5 %.

Osnovne postavke su između: – 2 % i – 2,5 %.

6.2.6.2. Uređaj za poravnavanje glavnog svjetla

6.2.6.2.1. U slučaju kada je potreban uređaj za poravnavanje glavnog svjetla kako bi se ispunili zahtjevi iz stavaka 6.2.6.1.1. i 6.2.6.1.2., uređaj mora biti automatski.

6.2.6.2.2. Međutim, uređaji koji se namještaju ručno, neprekidno ili ne, dopušteni su pod uvjetom da imaju takav granični položaj u kojem svjetla mogu biti vraćena na početnu vrijednost nagiba utvrđenu u stavku 6.2.6.1.1. korištenjem uobičajenih vijaka za namještanje ili sličnim sredstvima.

Tim uređajima za ručno namještanje mora se moći upravljati iz vozačkog sjedala.

Povezani uređaji za namještanje moraju imati referentne oznake koje navode uvjete opterećenosti koji zahtijevaju namještanje snopa kratkih svjetala.

Broj položaja na uređajima koji nisu neprekidno podesivi mora osiguravati usklađenost s rasponom vrijednosti utvrđenih u stavku 6.2.6.1.2. u svim uvjetima opterećenja utvrđenim u Prilogu 5.

Također su za ove uređaje uvjeti opterećenja u Prilogu 5., koji zahtijevaju prilagodbu kratkog svjetla, jasno označeni pored sklopke uređaja (vidjeti Prilog 8.).

6.2.6.2.3. U slučaju kvara uređaja iz točaka 6.2.6.2.1. i 6.2.6.2.2., kratko svjetlo ne zauzima položaj u kojem je nagib manji nego što je bio u vrijeme kada je nastao kvar uređaja.

6.2.6.3. Mjerni postupak

6.2.6.3.1. Nakon namještanja početnog nagiba, okomit nagib snopa kratkog svjetla, izražen u postocima, mjeri se u statičnim uvjetima pod svim uvjetima opterećenja utvrđenih u Prilogu 5.

6.2.6.3.2. Mjerenje razlika u nagibu snopa kratkog svjetla kao rezultata opterećenja mora biti provedeno u skladu s postupkom ispitivanja utvrđenog u Prilogu 6.

6.2.6.4. Vodoravna usmjerenost

Vodoravna usmjerenost jednog ili oba kratka glavna svjetla može biti različita kako bi se osvijetlio zavoj, pod uvjetom da, ako se pomakne cijeli svjetlosni snop ili prijelom zasjenjenja (granice svjetlo-tamno), prijelom zasjenjenja ne smije presijecati crtu putanje težišta vozila na udaljenostima s prednje strane vozila koje su veće od 100 puta od visine ugradnje predmetnih kratkih prednjih svjetala.

6.2.7. Električne veze

6.2.7.1. Sklopka za promjenu na kratko svjetlo mora istodobno isključiti sva duga glavna svjetla.

6.2.7.2. Kratko svjetlo može biti uključeno istodobno kada i duga svjetla.

6.2.7.3. U slučaju kratkih prednjih svjetala sukladno Pravilniku br. 98., izvor svjetlosti s izbojem u plinu ostaje uključen tijekom rada dugih svjetala.

6.2.7.4. Jedan dodatan izvor svjetlosti, smješten unutar kratkih prednjih svjetala ili u svjetlu (osim dugoga glavnog svjetla) udružen ili uzajamno povezan s predmetnim kratkim prednjim svjetlima, može se uključiti radi osvjetljenja zavoja, pod uvjetom da je vodoravan polumjer zakrivljenosti putanje težišta vozila 500 m ili manji. Ovo proizvođač može prikazati izračunom ili drugim načinima koje prihvaća tijelo odgovorno za homologaciju.

6.2.7.5. Kratka glavna svjetla mogu se uključiti ili isključiti automatski. Međutim, uvijek je moguće ručno uključiti ili isključiti navedena kratka glavna svjetla.

6.2.7.6. Ako su prisutna svjetla za dnevnu vožnju i rade u skladu sa stavkom 6.19.:

6.2.7.6.1.

svjetla s kratkim svjetlosnim snopom se uključuju i isključuju automatski u odnosu na okolne svjetlosne uvjete (npr. uključuju se tijekom vožnje po noći, u tunelima itd.) u skladu sa zahtjevima Priloga 12., ili

6.2.7.6.2.

svjetla za dnevnu vožnju rade zajedno sa svjetlima navedenim u stavku 5.11. gdje se kao minimalni zahtjev uključuju barem stražnja pozicijska svjetla, ili

6.2.7.6.3.

osigurana su određena sredstva koja informiraju vozača da glavna svjetla, pozicijska svjetla i ako su ugrađena gabaritna svjetla i bočna svjetla, nisu osvjetljena. Takva sredstva su:

6.2.7.6.3.1.

osigurane su dvije jasno različite razine osvjetljenosti instrumentne ploče za vožnju po danu i po noći koje vozača upozoravaju da treba uključiti svjetla s kratkim svjetlosnim snopom, ili

6.2.7.6.3.2.

neosvjetljeni pokazatelji i oznake naprava za ručno upravljanje, koji se zahtijevaju prema Pravilniku br. 121., osvijetle se kad se upale glavna svjetla; ili

6.2.7.6.3.3.

Pokazna svjetiljka, vidna ili zvučna ili oboje, uključuje se samo u uvjetima smanjene osvijetljenosti okoline, kako je određeno u Prilogu 12., da upozori vozača da treba uključiti svjetla s kratkim svjetlosnim snopom. Kad se pokazna svjetiljka uključi, isključit će se tek kad se uključe svjetla s kratkim svjetlosnim snopom ili kad je naprava za pokretanje i zaustavljanje motora (pogonskog sustava) u položaju koji onemogućava rad motora (pogonskog sustava).

6.2.7.7. Ne dovodeći u pitanje stavak 6.2.7.6.1. svjetla s kratkim svjetlosnim snopom mogu se uključiti i isključiti automatski bez obzira na druge faktore kao što su vrijeme okolni uvjeti (npr. doba dana, lokacija vozila, kiša, magla itd.)

6.2.8. Pokazna svjetiljka

6.2.8.1. Pokazna svjetiljka nije obavezna.

6.2.8.2. Radna pokazna svjetiljka je obavezna bila treptava ili ne:

(a)	kada se cijeli svjetlosni snop ili prijelom zasjenjenja (granice svjetlo-tamno) pomakne kako bi se osvijetlio zavoj; ili

(b)	ako je upotrijebljen jedan ili više modula LED za stvaranje kratkog glavnog snopa svjetlosti.

Ona se aktivira:

(a)	u slučaju neispravnog pomicanja prijeloma zasjenjenja (granice svjetlo-tamno); ili

(b)	u slučaju neispravnosti nekog od modula LED koji stvara glavni kratki snop svjetlosti.

Ona ostaje aktivirana dok je prisutna neispravnost. Može se privremeno ukloniti ali će se ponovno pojaviti svaki put prilikom uključivanja i isključivanja uređaja kojim se pokreće motor.

6.2.9. Drugi zahtjevi

Zahtjevi iz stavka 5.5.2. ne primjenjuju se na kratka glavna svjetla.

Kratka glavna svjetla s izvorom svjetlosti ili modul(i) LED koji ima ciljni svjetlosni tok koji prelazi 2 000 lumena ugrađuju se samo zajedno s uređajem(ima) za čišćenje prednjih svjetala sukladno Pravilniku br. 45. (12)

Pored toga, s obzirom na okomit nagib odredbe stavka 6.2.6.2.2. ne primjenjuju se na kratka glavna svjetla:

(a)	s modulom(ima) LED koji proizvode kratki glavni svjetlosni snop, ili

(b)	s izvorom svjetlosti koji proizvodi kratki glavni svjetlosni snop i ima ciljni svjetlosni tok koji prelazi 2 000 lumena.

Za osvjetljenje zavoja mogu se koristiti samo kratka glavna svjetla sukladno pravilnicima br. 98. i br. 112.

Ako se zavoj osvjetljava vodoravnim pomakom cijelog svjetlosnog snopa ili prijeloma zasjenjenja (granice svjetlo-tamno), uključuje se samo ako je vozilo u kretanju prema naprijed; ovo se ne primjenjuje ako je osvjetljenje zavoja za desno skretanje u prometu desnom stranom (lijevo skretanje u prometu lijevom stranom).

6.3. Prednje svjetlo za maglu (Pravilnik br. 19)

6.3.1. Ugradnja

Nije obavezno na motornim vozilima. Zabranjeno na prikolicama.

6.3.2. Broj

Dva.

6.3.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.3.4. Položaj

6.3.4.1. Po širini: točka prividne površine u smjeru referentne osi koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila udaljena je najviše 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

6.3.4.2. Po visini:

najmanje

250 mm iznad tla.

najviše

Za vozila kategorije M1 i N1 najviše 800 mm iznad tla.

Za sve druge kategorije vozila osim N3G (terenska) (13): najviše 1 200 mm iznad tla.

Za kategoriju vozila N3G: najveća visina može se povećati na 1 500 mm.

Međutim, nijedna točka prividne površine u smjeru referentne osi ne smije biti viša od najviše točke prividne površine u smjeru referentne osi kratkoga glavnog svjetla.

6.3.4.3. Po duljini: na prednjem dijelu vozila. Ovaj zahtjev je ispunjen ako svjetlost koja se odašilje ne ometa vozača na izravan ili neizravan način kroz vozačka zrcala i/ili druge reflektirajuće površine na vozilu.

6.3.5. Geometrijska vidljivost

Utvrđena kutovima α i β kako je navedeno u stavku 2.13.:

α	=	5° u smjeru prema gore i prema dolje,
β	=	45° u smjeru prema van i 10° u smjeru prema unutra.

Budući da fotometrijske značajke zahtijevane za prednja svjetla za maglu ne obuhvaćaju cjelovito geometrijsko vidno polje, za potrebe homologacije se zahtijeva najmanja vrijednost od jednog cd-a u preostalom prostoru. Prisutnost particija ili drugih predmeta opreme blizu prednjeg svjetla za maglu neće uzrokovati popratne učinke koji bi uzrokovali smetnju za druge sudionike na cesti (14).

6.3.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

6.3.6.1. Vertikalna usmjerenost

6.3.6.1.1. U slučaju prednjih svjetala za maglu razreda „b” vertikalni nagib granice svjetlo-tamno koji se određuje na neopterećenom vozilu s jednom osobom na vozačkom mjestu iznosi 1,5 posto ili niže (14).

6.3.6.1.2. U slučaju razreda prednjih svjetala za maglu „F3”:

6.3.6.1.2.1.

početni nagib granice svjetlo-tamno prema dolje snopa kratkog svjetla utvrđen za neopterećeno vozilo s jednom osobom na mjestu vozača utvrđuje proizvođač s preciznošću od jednog decimalnog mjesta, te se jasno čitljivo i neizbrisivo naznačuje na svakom vozilu u blizini prednjeg svjetla za maglu ili pločice proizvođača ili skupa s oznakom iz stavka 6.2.6.1.1. sa simbolom iz Priloga 7. ovom Pravilniku. Vrijednost ovog navedenog nagiba prema dolje određuje se u skladu sa stavkom 6.3.6.1.2.2.;

6.3.6.1.2.2.

ovisno o visini ugradnje donjeg ruba prividne površine u smjeru referentne osi prednjeg svjetla za maglu, mjereno u metrima (h), na neopterećenim vozilima, vrijednost nagiba granice svjetlo-tamno u okomitom smjeru koja se određuje na neopterećenom vozilu s jednom osobom na mjestu vozača, izosi:

h ≤ 0,8

Granične vrijednosti	:	između – 1,0 posto i – 2,5 posto
Osnovne postavke	:	između – 1,5 posto i – 2,0 posto

h > 0,8

Granične vrijednosti	:	između – 1,5 posto i – 3,0 posto
Osnovne postavke	:	između – 2,0 posto i – 2,5 posto

6.3.6.2. Uređaj za poravnavanje prednjeg svjetla za maglu

6.3.6.2.1. U slučaju prednjih svjetla za maglu sa (a) izvorima svjetlosti koji imaju ukupni ciljni svjetlosni tok koji prelazi 2 000 lumena zahtjevi stavka 6.3.6.1.2.2. automatski su ispunjeni pri svim stanjima opterećenja iz Priloga 5. ovog Pravilnika.

6.3.6.2.2. Ako je uređaj za poravnavanje namješten na prednje svjetlo za maglu, neovisno ili udruženo s drugim funkcijama za prednje osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, mora biti takvo da nagib vertikalnog usmjerenja ostane pri svim uvjetima opterećenja iz Priloga 5. ovog Pravilnika, unutar graničnih vrijednosti propisanih u stavku 6.3.6.1.2.2.

6.3.6.2.3. U slučaju kada je prednje svjetlo za maglu kategorije „F3” sastavni dio kratkog glavnog svjetla ili je dio sustava AFS, primjenjuju se zahtjevi stavka 6.2.6. tijekom uporabe prednjeg svjetla za maglu kao dijela kratkog svjetla.

U tom se slučaju granične vrijednosti određene u stavku 6.2.6. mogu primijeniti isto kad se to prednje svjetlo za maglu koristi kao takvo.

6.3.6.2.4. Uređaj za poravnavanje može se također koristiti da se automatski namjesti nagib prednjeg svjetla za maglu u odnosu na prevladavajuće okolne uvjete, uz uvjet da granične vrijednosti za nagib prema dolje koje su određene u stavku 6.3.6.1.2.2. nisu prekoračene.

6.3.6.2.5. U slučaju kvara uređaja za poravnavanje prednje svjetlo za maglu ne postavlja se u položaj u kojem je nagib granice svjetlo-tamno manji nego što je bio kad je došlo do kvara uređaja.

6.3.7. Električne veze

Mora biti moguće uključiti i isključiti prednja svjetla za maglu neovisno o dugim prednjim svjetlima, o kratkim prednjim svjetlima i o bilo kojoj kombinaciji dugih i kratkih prednjih svjetala, osim ako se prednja svjetla za maglu ne koriste kao dio druge funkcije osvjetljavanja u sustavu AFS; međutim, uključivanje funkcije prednjih svjetala za maglu ima prednost pred funkcijom za koju se prednje svjetlo za maglu koristi kao sastavni dio.

6.3.8. Pokazna svjetiljka

Obavezna je pokazna svjetiljka zatvorenog kruga. Samostalno ne bljeskajuće svjetlo upozorenja.

6.3.9. Drugi zahtjevi

U slučaju kada postoji pozitivni navod u obrascu s izjavom u Prilogu 1., stavku 10.9. Pravilnika br. 19., usmjerenost i svjetlosne jakosti svjetla za maglu razreda „F3” mogu se automatski prilagođavati s obzirom na prevladavajuće okolne uvjete.

6.4. Svjetlo za vožnju unatrag (Pravilnik br. 23.)

6.4.1. Ugradnja

Obavezno na motornim vozilima i prikolicama kategorije O2, O3 i O4. Nije obavezno na prikolicama kategorije O1.

6.4.2. Broj

6.4.2.1. Jedan uređaj je obavezan, a drugi nije obavezan na motornim vozilima kategorije M1 i na drugim vozilima duljine do 6 000 mm.

6.4.2.2. Dva su uređaja obavezna i dva nisu obavezna na svim vozilima duljine preko 6 000 mm, osim vozila kategorije M1.

6.4.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.4.4. Položaj

6.4.4.1. Po širini: nema posebnih zahtjeva.

6.4.4.2. Po visini: između 250 mm i 1 200 mm iznad tla.

6.4.4.3. Po duljini: na stražnjem dijelu vozila.

Međutim, ako ugrađena, dva neobavezna uređaja navedena u stavku 6.4.4.2. ugrađuju se na bočnu ili stražnju stranu vozila, sukladno zahtjevima u stavcima 6.4.5. i 6.4.6.

6.4.5. Geometrijska vidljivost

Utvrđena kutovima α i β kako je navedeno u stavku 2.13.:

15° prema gore i 5° prema dolje,

45° na desno i na lijevo ako postoji samo jedan uređaj,

45° prema van i 30° prema unutra ako su dva.

Referentna os dvaju izbornih uređaja navedenih u stavku 6.4.2.2., ako su ugrađena na bočnu stranu vozila, usmjerena je bočno vodoravno s nagibom 10° ± 5° u odnosu na srednju uzdužnu ravninu vozila.

6.4.6. Usmjerenost

Prema natrag

U slučaju dvaju izbornih uređaja navedenih u stavku 6.4.2.2., ako su ugrađena na bočnu stranu vozila, gore navedeni zahtjevi iz stavka 6.4.5. se ne primjenjuju. Međutim, referentna os tih uređaja usmjerena je prema van najviše 15° vodoravno prema stražnjoj strani u odnosu na srednju uzdužnu ravninu vozila.

6.4.7. Električne veze

6.4.7.1.

Moraju biti takve da se svjetlo uključi samo ako je mjenjač u položaju za vožnju unatrag te ako je uređaj koji upravlja za pokretanjem i zaustavljanjem motora u položaju koji omogućuje rad motora. Svjetlo se ne uključuje niti ostaje uključeno ako bilo koji od navedenih uvjeta nije ispunjen.

6.4.7.2.

Pored navedenog, električne veze dvaju izbornih uređaja navedenih u stavku 6.4.2.2. su takve da se ti uređaji ne mogu osvijetliti ako nisu uključena svjetla navedena u stavku 5.11.

Moguće je uključiti uređaje ugrađene na bočnu stranu vozila za lagana upravljanja pri vožnji prema naprijed do najveće brzine od 10 km/h, uz uvjet da su isounjeni sljedeći uvjeti:

Za takve namjene, uređaji se ručno uključuju i isključuju posebnom sklopkom te mogu ostati upaljeni i kada je isključen prijenos za vožnju unatrag. Međutim, ako brzina kretanja vozila prema naprijed prijeđe 10 km/h, uređaji se automatski isključuju te ostaju isključeni sve dok ih se ponovno namjerno ne uključi.

(a)	uređaji se ručno uključuju i isključuju posebnom sklopkom;

(b)	ako su tako upaljeni, mogu ostati upaljeni i kada je isključen prijenos za vožnju unatrag;

(c)	ako brzina kretanja vozila prema naprijed prijeđe 10 km/h, uređaji se automatski isključuju te ostaju isključeni sve dok ih se ponovno namjerno ne uključi.

6.4.8. Pokazna svjetiljka

Pokazna svjetiljka nije obvezna.

6.4.9. Drugi zahtjevi

Ne postoje.

6.5. Svjetlo pokazivač smjera (Pravilnik br. 6.)

6.5.1. Ugradnja (vidjeti sliku ispod)

Obavezna. Tipovi pokazivača smjera razvrstani su u kategorije (1, 1a, 1b, 2a, 2b, 5 i 6), a na vozilo su ugrađeni sukladno rasporedu („A” i „B”).

Raspored „A” primjenjuje se na sva motorna vozila.

Raspored „B” primjenjuje se samo na prikolice.

6.5.2. Broj

U skladu s rasporedom.

6.5.3. Raspored (vidjeti sliku u nastavku)

Dva prednja pokazivača smjera sljedećih kategorija:

1 ili 1a ili 1b,

ako je udaljenost između ruba prividne površine u smjeru referentnih osi tog svjetla i prividnih površina u smjeru referentne osi kratkoga glavnog svjetla i/ili prednjeg svjetla za maglu, ako ono postoji, najmanje 40 mm;

1a ili 1b,

dva stražnja pokazivača smjera (kategorija 2a ili 2b);

dva neobavezna pokazivača smjera (kategorija 2a ili 2b) na svim vozilima kategorija M2, M3, N2, N3.

dva bočna pokazivača smjera kategorija 5 ili 6 (minimalni zahtjevi):

za sva vozila kategorije M1;

za vozila kategorije N1, M2 i M3 koja nisu dulja 6 metara u dužini.

za sva vozila kategorije N2 i N3;

za vozila kategorije N1, M2 i M3 koja su dulja od 6 metara.

U svim slučajevima moguće je zamijeniti kategoriju 5 bočnih pokazivača smjera kategorijom 6 bočnih pokazivača smjera.

Najviše tri neobavezna uređaja kategorije 5 ili jedan neobavezan uređaj kategorije 6 sa svake strane, kod vozila kategorija O2, O3 i O4 koja su dulja od 6 metara.

Kada su ugrađena svjetla koja spajaju funkcije prednjih pokazivača smjera (kategorije 1, 1a, 1b) i bočnih pokazivača smjera (kategorije 5 ili 6), moguće je ugraditi dva dodatna bočna pokazivača smjera (kategorije 5 ili 6) kako bi se ispunili zahtjevi vidljivosti iz stavka 6.5.5.

Dva stražnja pokazivača smjera (kategorije 2a ili 2b).

dva izborna svjetla (kategorije 2a ili 2b) na svim vozilima kategorija O2, O3 i O4.

Najviše tri neobavezna uređaja kategorije 5 ili jedan neobavezan uređaj kategorije 6 sa svake strane, kod vozila kategorija O2, O3 i O4 koja su dulja od 6 metara.

Ako je namješten AFS, kod izbora kategorije se poštuje udaljenost između prednjeg pokazivača smjera i najbliže jedinice za osvjetljavanje u njezinom najbližem položaju koja doprinosi funkciji ili obavlja funkciju kratkog svjetlosnog snopa.

6.5.4. Položaj

6.5.4.1. Po širini: rub prividne površine u smjeru referentne osi koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila udaljena je najviše 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila. Ovaj se uvjet ne primjenjuje na izborna stražnja svjetla.

Udaljenost između unutarnjih rubova dvije prividne površine u smjeru referentne osi najmanje je 600 mm.

Ova udaljenost može se smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.5.4.2. Po visini: iznad tla.

6.5.4.2.1. Visina površine emitiranja svjetla bočnih pokazivača smjera kategorije 5 ili 6 ne smije biti:

manja od	:	350 mm za M1 i N1 kategoriju vozila i 500 mm za sve druge kategorije vozila, oboje mjereno iz najniže točke; te
viša od	:	1 500 mm, mjereno iz najviše točke.

6.5.4.2.2. Visina pokazivača smjera kategorija 1, 1a, 1b, 2a i 2b mjereno u skladu sa stavkom 5.8., nije manja od 350 mm i veća od 1 500 mm.

6.5.4.2.3. Ako struktura vozila ne dopušta navedene gornje granice, mjerenih kako je utvrđeno gore, te ako izborna svjetla nisu ugrađena, one se mogu povećati na 2 300 mm za bočna svjetla za označivanje pokazivače smjera kategorija 5 i 6 te na 2 100 mm za svjetla pokazivače smjera kategorija 1, 1a, 1b, 2a i 2b.

6.5.4.2.4. Ako su izborna svjetla ugrađena, smještaju se na visinu u skladu s primjenjivim zahtjevima iz stavka 6.5.4.1. i sa simetrijom svjetala te na okomitoj udaljenosti koliko to omogućuje oblik nadogradnje, ali najmanje 600 mm iznad obaveznih svjetala.

6.5.4.3. Po duljini (vidjeti sliku ispod)

Udaljenost između površine emitiranja svjetla bočnog pokazivača smjera (kategorija 5 i 6) i poprečne ravnine koja označava prednju granicu sveukupne duljine vozila, ne prelazi 1 800 mm.

Međutim, ta udaljenost ne može prijeći 2 500 mm.

(a)	za vozila kategorije M1 i N1;

(b)	za sve druge kategorije ako struktura vozila ne omogućuje usklađenost s minimalnim kutovima vidljivosti.

Neobavezni bočni pokazatelji smjera kategorije 5 ugrađuju se tako da su ravnomjerno raspoređeni po dužini vozila.

Neobavezni bočni pokazatelj smjera kategorije 6 namješta se između prve i zadnje četvrtine dužine prikolice.

6.5.5. Geometrijska vidljivost

6.5.5.1. Vodoravni kutovi: (vidjeti sliku ispod)

Okomiti kutovi: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine za svjetla pokazivače smjera kategorija 1, 1a, 1b, 2a, 2b i 5. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° ako su svjetla najviše 750 mm iznad tla; 30° iznad i 5° ispod vodoravne ravnine za svjetla pokazivače smjera kategorije 6. Okomit kut iznad vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° ako su izborna svjetla više od 2 100 mm iznad tla.

Slika

(vidjeti stavak 6.5.)

Za vozila kategorije M1 i N1 za pokazivače smjera kategorija 1, 1a ili 1b čiji je donji rub prividne površine koja emitira svjetlost manje od 750 mm iznad tla, vrijednost 45° prema unutra može se smanjiti na 20° ispod vodoravne ravnine u kojoj je referentna os tog pokazivača smjera.

6.5.5.2. ili, prema prosudbi proizvođača, za vozila kategorije M1 i N1 (16):

Prednja i stražnja svjetla pokazivači smjera, kao i bočna svjetla za označivanje:

Vodoravni kutovi vidjeti sliku ispod:

Za pokazivače smjera kategorija 1, 1a ili 1b čiji je donji rub prividne površine koja emitira svjetlost manje od 750 mm iznad tla, vrijednost 45° prema unutra može se smanjiti na 20° ispod vodoravne ravnine u kojoj je referentna os tog pokazivača smjera.

Okomiti kutovi: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomiti kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° ako su svjetla najviše 750 mm iznad tla.

Svjetlo se smatra vidljivim kada je osiguran neometan pogled na vidljivu površinu od najmanje 12,5 kvadratnih centimetara, izuzev za bočne pokazivače smjera kategorija 5 i 6. Veličina osvjetljavajuće površine svakog katadioptera koji ne prenosi svjetlost je isključena.

6.5.6. Usmjerenost

Sukladno proizvođačevim uputama za ugradnju ako one postoje.

6.5.7. Električne veze

Pokazivači smjera uključuju se neovisno o drugim svjetlima. Svi pokazivači smjera na jednoj strani vozila uključuju se i isključuju jednom sklopkom te moraju treptati u fazi.

Na vozilima kategorije M1 i N1 kraćim od 6 m duljine, sa shemom namještanja u skladu sa stavkom 6.5.5.2. iznad, jantarna (amber) bočna svjetla za označivanje, kada su ugrađena, također trepću istom frekvencijom (istodobno) kao i pokazivači smjera.

6.5.8. Pokazna svjetiljka

Obavezan je radni signal za pokazivače smjera kategorija 1, 1a, 1b, 2a i 2b. Može emitirati vidne ili slušne signale, ili i jedne i druge. Ako daje vidne signale, to mora biti treptavo svjetlo koje se u slučaju neispravnog rada bilo kojeg od prednjih ili stražnjih pokazivača smjera ugasi, ostaje upaljeno bez treptanja ili pokazuje znatnu promjenu frekvencije. Ako emitira samo slušne signale, oni se moraju jasno čuti i moraju pokazati znatnu promjenu frekvencije u slučaju neispravnog rada bilo kojeg od tih pokazivača smjera.

Ona se mora aktivirati na signal koji se proizvodi u skladu sa stavkom 6.4.2. Pravilnika br. 6. ili na drukčiji odgovarajući način (17).

Ako je motorno vozilo opremljeno za vuču prikolice, na prikolici mora biti ugrađena posebna radna pokazna svjetiljka koja emitira vidne signale za pokazivače smjera na prikolici osim ako pokazna svjetiljka vučnog vozila omogućuje otkrivanje kvara bilo kojeg od pokazivača smjera na tako sastavljenoj kombinaciji vozila.

Za izborni par pokazivača smjera na prikolicama nije obavezna radna pokazna svjetiljka.

6.5.9. Drugi zahtjevi

Svjetlo je treptajuće svjetlo koje treptajuće 90 ± 30 puta u minuti.

Uključivanjem kontrole svjetlosnog signala emitira se svjetlost nakon najviše jedne sekunde, a nakon najviše jedne i pol sekunde ono se gasi. Ako je motor vozila opremljen za vuču prikolice, sklopka pokazivača smjera na vučnom vozilu također upravlja svjetlima pokazivačima smjera na prikolici. U slučaju kvara jednog pokazivača smjera, osim kratkog spoja, druga svjetla moraju nastaviti sa treptanjem, ali frekvencija u tom slučaju može biti različita od propisane.

6.6. Upozoravajući signal za opasnost

6.6.1. Ugradnja

Obavezna.

Signal se daje dok istodobno rade pokazivači smjera u skladu sa zahtjevima iz stavka 6.5.

6.6.2. Broj

Kako je utvrđeno u stavku 6.5.2.

6.6.3. Raspored

Kako je utvrđeno u stavku 6.5.3.

6.6.4. Položaj

6.6.4.1. Širina: kako je utvrđeno u stavku 6.5.4.1.

6.6.4.2. Visina: kako je utvrđeno u stavku 6.5.4.2.

6.6.4.3. Duljina: kako je utvrđeno u stavku 6.5.4.3.

6.6.5. Geometrijska vidljivost

Kako je utvrđeno u stavku 6.5.5.

6.6.6. Usmjerenost

Kako je utvrđeno u stavku 6.5.6.

6.6.7. Električne veze

6.6.7.1. Signal radi pomoću odvojenog kontrolnog uređaja koji uključuje istodobno bljeskanje svih pokazivača smjera.

6.6.7.2. Upozoravajući signal za opasnost mora se uključiti automatski u slučaju sudara vozila ili nakon deaktiviranja signala za zaustavljanje u nuždi, kako je određeno u stavku 6.22. U tim slučajevima može ga se isključiti ručno.

6.6.7.3. Na vozilima kategorije M1 i N1 kraćim od 6 m duljine, sa shemom namještanja u skladu sa stavkom 6.5.5.2., jantarna bočna svjetla za označivanje, ako je ugrađena, također trepće u istoj frekvenciji (istodobno) s pokazivačima smjera.

6.6.8. Pokazna svjetiljka

Obavezna je pokazna svjetiljka zatvorenog kruga. Treptavo upozoravajuće svjetlo koje može raditi zajedno s pokaznom svjetiljkom (pokaznim svjetiljkama) utvrđenom u stavku 6.5.8.

6.6.9. Drugi zahtjevi

Kako je utvrđeno u stavku 6.5.9. Ako je motorno vozilo opremljeno za vuču prikolice, sklopka za uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera mora također moći pokretati pokazivače smjera na prikolici. Istodobno uključivanje svih pokazivača smjera mora se moći pokrenuti čak i kad je uređaj koji upravlja pokretanjem i zaustavljanjem motora u takvom položaju da je rad motora nemoguć.

6.7. Kočno svjetlo (Pravilnik br. 7)

6.7.1. Ugradnja

Uređaji kategorija S1 i S2	:	obavezio na svim kategorijama vozila.
Uređaji kategorija S3 ili S4	:	obavezni na vozilima kategorija M1 i N1, osim za šasiju s vozačkom kabinom i za vozila kategorije N1 s otvorenim prtljažnim prostorom; nije obavezno na drugim kategorijama vozila.

6.7.2. Broj

Dva uređaja kategorije S1 ili S2 ili jedan kategorije S3 ili S4 na svim kategorijama vozila.

6.7.2.1. Osim slučaja gdje je ugrađen uređaj kategorije S3 ili S4, dva neobavezna uređaja kategorije S1 i S2 mogu biti ugrađena na vozila kategorija M2, M3, N2, N3, O2, O3 i O4.

6.7.2.2. Međutim, ako srednja uzdužna ravnina vozila nije smještena na učvršćenom dijelu nadogradnje, već razdvaja jedan ili dva pomična dijela vozila (npr. vrata), te ako nedostaje dovoljno prostora za ugradnju uređaja kategorije S3 ili S4 na srednjoj uzdužnoj ravnini iznad takvih pomičnih dijelova:

mogu se ugraditi dva uređaja kategorije S3 ili S4 tipa „D”, ili

može se ugraditi jedan uređaj kategorije S3 ili S4 s lijeve ili desne strane srednje uzdužne ravnine; ili

može se ugraditi sustav međuovisnih svjetala kategorije S3 ili S4.

6.7.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.7.4. Položaj

6.7.4.1. Po širini:

Za vozila kategorije M1 i N1:

kod uređaja kategorije S1 ili S2, točka na prividnoj površini u smjeru referentne osi koja je krajnje udaljena od srednje uzdužne ravnine vozila udaljena je najviše 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Nema posebnih zahtjeva za udaljenost između unutarnjih rubova prividnih površina u smjeru referentne osi.

Za sve druge kategorije vozila:

Kod uređaja kategorije S1 ili S2, udaljenost između unutarnjih rubova prividnih površina u smjeru referentne osi iznosi najviše 600 mm. Ta udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

Za S3 ili S4 kategoriju uređaja: referentno središte nalazi se na srednjoj uzdužnoj ravnini vozila. Međutim, u slučaju kada su ugrađena dva uređaja kategorije S3 ili S4, sukladno stavku 6.7.2., bit će smješteni što je bliže moguće srednjoj uzdužnoj ravnini, po jedno sa svake strane ravnine.

U slučaju kada je dopušteno jedno svjetlo kategorije S3 ili S4 s pomakom od srednje uzdužne ravnine, sukladno stavku 6.7.2., taj pomak je najviše 150 mm od srednje uzdužne ravnine prema referentnom središtu svjetla.

6.7.4.2. Po visini:

6.7.4.2.1.

Za uređaje kategorije S1 i S2:

iznad tla, najmanje 350 mm i najviše 1 500 mm (2 100 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 1 500 mm te ako nisu ugrađena neobavezna svjetla).

Ako su ugrađena neobavezna svjetla, smještena su na visini usklađenoj sa zahtjevima za širinu i simetriju svjetala te na okomitoj udaljenosti koliko to omogućuje oblik nadogradnje, ali najmanje 600 mm iznad obaveznih svjetala.

6.7.4.2.2.

Za uređaje kategorije S3 ili S4:

Vodoravna ravnina koja dodiruje donji rub prividne površine: najviše je 150 mm ispod vodoravne ravnine tangencijalne donjem rubu izložene površine stakla ili ostakljenja stražnjeg prozora, ili je najmanje 850 mm iznad tla.

Međutim, vodoravna ravnina koja dodiruje donji rub prividne površine za uređaje kategorije S3 ili S4 iznad je vodoravne ravnine tangencijalne gornjem rubu prividne površine za uređaje kategorije S1 ili S2.

6.7.4.3. Po duljini:

6.7.4.4. Za uređaje kategorije S1 ili S2: sa stražnje strane vozila.

6.7.4.5. Za uređaje kategorije S3 ili S4: nema posebnih zahtjeva.

6.7.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut:

Za uređaje kategorije S1 ili S2: 45° na lijevo i desno od uzdužne osi vozila;

Za uređaje kategorije S3 ili S4: 10° na lijevo i desno od uzdužne osi vozila.

Okomiti kut:

Za uređaje kategorije S1 ili S2: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine. Međutim, okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° ako je visina svjetla manje od 750 mm. Okomit kut iznad vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da su izborna svjetla više od 2 100 mm iznad tla;

Za uređaje kategorije S3 ili S4: 10° iznad i 5° ispod vodoravne ravnine.

6.7.6. Usmjerenost

Prema stražnjem dijelu vozila.

6.7.7. Električne veze

6.7.7.1. Sva se kočna svjetla uključuju istodobno kada sustav za kočenje daje odgovarajući signal utvrđen pravilnicima br. 13. i 13-H.

6.7.7.2. Funkcioniranje kočnih svjetala nije potrebno ako je uređaj za pokretanje i gašenje motora u položaju koji onemogućuje rad motora.

6.7.8. Pokazna svjetiljka

Pokazna svjetiljka nije obvezna; ako je ugrađena, pokazna svjetiljka mora biti radna pokazna svjetiljka koji se sastoji od netreptavog upozoravajućeg svjetlećeg signala koji se pali u slučaju kvara kočnih svjetala.

6.7.9. Drugi zahtjevi

6.7.9.1. Uređaj kategorije S3 ili S4 ne smije biti uzajamno povezan s bilo kojim drugim svjetlom.

6.7.9.2. Uređaj kategorije S3 ili S4 može biti ugrađen unutar ili van vozila.

6.7.9.2.1. U slučaju kada je ugrađeno unutar vozila:

svjetlo koje se odašilje ne smije ometati vozača na izravan ili neizravan način kroz vozačka zrcala i/ili druge reflektirajuće površine na vozilu (npr. stražnji prozor).

6.8. Svjetlo za osvjetljavanje stražnje registarske pločice (Pravilnik br. 4.)

6.8.1. Ugradnja

Obavezno.

6.8.2. Broj

Toliki da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.

6.8.3. Raspored

Takvo da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.

6.8.4. Položaj

6.8.4.1.	:	Po širini	:	Takav da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.
6.8.4.2.	:	Po visini	:	Takav da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.
6.8.4.3.	:	Po duljini	:	Takav da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.

6.8.5. Geometrijska vidljivost

Takva da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.

6.8.6. Usmjerenost

Takva da uređaj osvjetljava mjesto ugradnje registarske pločice.

6.8.7. Električne veze

U skladu sa stavkom 5.11.

6.8.8. Pokazna svjetiljka

Pokazna svjetiljka nije obvezna. Ako postoji, njegovu funkciju izvršava pokazna svjetiljka koji je potreban za prednja i stražnja pozicijska svjetla.

6.8.9. Drugi zahtjevi

Ako je uređaj za osvjetljavanje stražnje registarske pločice spojen sa stražnjim pozicijskim svjetlom, uzajamno povezano s kočnim svjetlom ili sa stražnjim svjetlom za maglu, fotometrijske značajke uređaja za osvjetljavanje stražnje registarske pločice mogu se izmijeniti tijekom svijetljenja kočnog svjetla ili stražnjeg svjetla za maglu.

6.9. Prednje pozicijsko svjetlo (Pravilnik br. 7.)

6.9.1. Ugradnja

Obavezno na svim motornim vozilima.

Obavezno na prikolicama širim od 1 600 mm.

Nije obavezno na prikolicama užim od 1 600 mm.

6.9.2. Broj

Dva.

6.9.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.9.4. Položaj

6.9.4.1. Po širini: točka prividne površine u smjeru referentne osi koja je krajnje udaljena od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

U slučaju prikolice, točka prividne površine u smjeru referentne osi koja je krajnje udaljena od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 150 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Udaljenost između vanjskih rubova dvije prividne površine u smjeru referentne osi:

Za vozila kategorije M1 i N1: nema posebnih zahtjeva;

Za sve druge kategorije vozila: ne manje od 600 mm. Ova se udaljenost može smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.9.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 350 mm i ne više od 1 500 mm (2 100 mm za O1 i O2 kategorije vozila, ili za sve druge kategorije vozila ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 1 500 mm).

6.9.4.3. Po duljini: nema posebnih zahtjeva.

6.9.4.4. Ako su prednje pozicijsko svjetlo i drugo svjetlo recipročno ugrađeni, za provjeru usklađenosti sa zahtjevima položaja (stavci 6.9.4.1. do 6.9.4.3.) koristi se prividna površina u smjeru referentne osi drugog svjetla.

6.9.5. Geometrijska vidljivost

6.9.5.1. Vodoravan kut za dva pozicijska svjetla:

45° prema unutra i 80° prema van.

Za vozila kategorije M1 i N1 gdje je donji rub prividne površine koja emitira svjetlost manje od 750 mm iznad tla, vrijednost 45° prema unutra može se smanjiti na 20° ispod vodoravne ravnine u kojoj je referentna os tog pokazivača smjera.

U slučaju prikolica, kut prema unutra može se smanjiti na 5°.

Okomiti kut: 15° iznad i ispod horizontalne ravnine. Okomit kut ispod horizontalne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da su svjetla manje od 750 mm iznad tla.

6.9.5.2. Za vozila kategorije M1 i N1, kao alternativa stavku 6.9.5.1., prema izboru proizvođača ili njegova valjano ovlaštenog zastupnika, te samo ako je na vozilu ugrađeno prednje bočno svjetlo za označivanje.

Vodoravan kut: 45° prema van i 45° prema unutra.

Okomit kut: 15° iznad i ispod horizontalne ravnine. Okomit kut ispod horizontalne ravnine može se smanjiti na 5° ako su svjetla manje od 750 mm iznad tla.

Svjetlo se smatra vidljivim ako postoji neometan pogled na vidljivu površinu najmanje 12,5 četvornih centimetara. Područje osvjetljavajuće površine bilo kojeg katadioptera koji ne odašilje svjetlost se isključuje.

6.9.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

6.9.7. Električne veze

U skladu sa stavkom 5.11.

Međutim, ako je prednje pozicijsko svjetlo integrirano s pokazivačem smjera, električna je veza prednjeg pozicijskog svjetla na odgovarajućoj strani vozila ili na integriranom dijelu takva da se isključuje u trenutku uključivanja i tijekom rada pokazivača smjera (u ciklusu uključeno i isključeno).

6.9.8. Pokazna svjetiljka

Obavezna pokazna svjetiljka zatvorenog kruga. Ta pokazna svjetiljka mora biti netreptava i ne smije se zahtijevati ako se osvjetljenje ploče s instrumentima (kontrolne ploče) može uključiti samo istodobno s prednjim pozicijskim svjetlima.

6.9.9. Drugi zahtjevi

6.9.9.1. Ako se u prednje pozicijsko svjetlo ugradi jedan ili više generatora za infracrveno zračenje, oni se mogu uključiti samo kada se uključi glavno svjetlo na istoj strani vozila i kada se vozilo kreće prema naprijed. Ako dođe do kvara prednjeg pozicijskog svjetla ili glavnog svjetla na istoj strani vozila, generator za infracrveno zračenje se automatski isključuje.

6.9.9.2. U slučaju ugradbe sustava AFS koje daje osvjetljenje u zavoju, prednje pozicijsko svjetlo može biti spojeno s jedinicom za osvjetljavanje s kojom je uzajamno povezano.

6.10. Stražnje pozicijsko svjetlo (Pravilnik br. 7)

6.10.1. Ugradnja

Uređaji kategorija R ili R1 ili R2: obavezno.

6.10.2. Broj

Dva.

6.10.2.1. Moguće je ugraditi dva neobavezna pozicijska svjetla na sva vozila kategorija M2, M3, N2, N3, O2, O3 i O4, osim u slučaju kada su ugrađena gabaritna svjetla.

6.10.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.10.4. Položaj

6.10.4.1. Po širini: točka prividne površine u smjeru referentne osi koja je krajnje udaljena od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila. Ovaj uvjet se ne primjenjuje na izborna stražnja svjetla.

Udaljenost između unutarnjih rubova dvije prividne površine u smjeru referentne osi:

Za vozila kategorije M1 i N1: nema posebnih zahtjeva;

Za sve druge kategorije vozila: ne manja od 600 mm. Ova udaljenost može se smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.10.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 350 mm i ne više od 1 500 mm (2 100 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 1 500 mm te ako nisu ugrađena izborna svjetla). Ako su ugrađena izborna svjetla, smještaju se na visinu usklađenu sa zahtjevima iz stavka 6.10.4.1., simetrijom svjetala te na okomitoj udaljenosti koliko to omogućuje oblik nadogradnje, ali najmanje 600 mm iznad obaveznih svjetala.

6.10.4.3. Po duljini: sa stražnje strane vozila.

6.10.5. Geometrijska vidljivost

6.10.5.1. Vodoravan kut: 45° prema unutra i 80° prema van.

Okomiti kut: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da su svjetla manje od 750 mm iznad tla. Okomit kut iznad vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da izborna svjetla nisu manje od 2 100 mm iznad tla.

6.10.5.2. Za vozila kategorije M1 i N1, kao alternativa stavku 6.10.5.1., po izboru proizvođača ili njegova zakonski ovlaštenog zastupnika te samo ako je na vozilo ugrađeno stražnje bočno svjetlo za označivanje.

Vodoravan kut: 45° prema van i 80° prema unutra.

Okomiti kut: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° ako su svjetla manje od 750 mm iznad tla.

Svjetlo se smatra vidljivim ako postoji neometan pogled na prividnu površinu najmanje 12,5 četvornih centimetara. Područje osvjetljavajuće površine bilo kojeg katadioptera koji ne odašilje svjetlost se isključuje.

6.10.6. Usmjerenost

Prema natrag.

6.10.7. Električne veze

U skladu sa stavkom 5.11.

Međutim, ako je stražnje pozicijsko svjetlo integrirano s pokazivačem smjera, električna veza stražnjeg pozicijskog svjetla na odgovarajućoj strani vozila ili na integriranom dijelu je takva da se isključuje u trenutku uključivanja i tijekom rada pokazivača smjera (u ciklusu uključeno i isključeno).

6.10.8. Pokazna svjetiljka

Obavezna je pokazna svjetiljka zatvorenog kruga. Mora se kombinirati s pokazna svjetiljkom prednjih pozicijskih svjetala.

6.10.9. Drugi zahtjevi

Nema posebnih zahtjeva.

6.11. Stražnje svjetlo za maglu (Pravilnik br. 38)

6.11.1. Ugradnja

Uređaji kategorija F ili F1 ili F2: obavezno.

6.11.2. Broj

Jedno ili dva.

6.11.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.11.4. Položaj

6.11.4.1. Po širini: ako postoji samo jedno stražnje svjetlo za maglu, mora biti na suprotnoj strani središnje uzdužne ravnine vozila u smjeru prometa propisano u državi registracije, referentno središte može biti smješteno na srednjoj uzdužnoj ravnini vozila.

6.11.4.2. Po visini: ne manje od 250 mm i ne više od 1 000 mm iznad tla. Za vozila kategorije N3G (terenska), najviša visina može se povećati na 1 200 mm.

6.11.4.3. Po duljini: sa stražnje strane vozila.

6.11.5. Geometrijska vidljivost

Utvrđena kutovima α i β kako je utvrđeno u stavku 2.13.:

α	=	5° prema gore i 5° prema dolje;
β	=	25° na lijevo i na desno.

6.11.6. Usmjerenost

Prema natrag.

6.11.7. Električne veze

Moraju biti takve da:

6.11.7.1.

Stražnje svjetlo(a) za maglu ne može (mogu) se uključiti ako nisu uključena duga glavna svjetla, kratka glavna svjetla ili prednja svjetla za maglu.

6.11.7.2.

Stražnje svjetlo(a) za maglu može (mogu) se isključiti neovisno o bilo kojem drugom svjetlu.

6.11.7.3.

Primjenjuje se jedno od sljedećeg:

6.11.7.3.1.

stražnje svjetlo(a) za maglu nastavljaju s radom dok se ne isključe pozicijska svjetla, te stražnje svjetlo(a) za maglu tada ostaju ugašena dok se ponovno namjerno ne uključe;

6.11.7.3.2.

uključuje se upozorenje, barem slušno, dodatno uz obaveznu pokaznu svjetiljku (stavak 6.11.8.) ako se motor isključi ili se kontaktni ključ izvuče te su vrata na strani vozača otvorena, a svjetla (stavak 6.11.7.1) su uključena ili isključena, pri čemu je stražnje svjetlo za maglu u položaju uključeno;

6.11.7.4.

Osim kako je utvrđeno u stavcima 6.11.7.1. i 6.11.7.3., na rad stražnjeg svjetla (stražnjih svjetala) za maglu ne utječe uključivanje ili isključivanje bilo kojih drugih svjetala.

6.11.7.5.

Stražnje svjetlo (stražnja svjetla) za maglu na vozilima za vuču mogu se automatski isključiti ako je prikolica spojena a stražnje svjetlo za maglu (stražnja svjetla za maglu) na prikolici su uključena.

6.11.8. Pokazna svjetiljka

Obavezna je pokazna svjetiljka zatvorenog kruga. Samostalno netreptavo upozoravajuće svjetlo.

6.11.9. Drugi zahtjevi

U svim slučajevima, udaljenost između stražnjeg svjetla za maglu i svakog kočnog svjetla mora biti veća od 100 mm.

6.12. Parkirno svjetlo (Pravilnik br. 77 ili 7)

6.12.1. Ugradnja

Izborno na motornim vozilima koja nisu dulja od 6 m i šira od 2 m.

Zabranjeno je na svim drugim vozilima.

6.12.2. Broj

Prema rasporedu.

6.12.3. Raspored

Sva svjetla na prednjoj strani i dva svjetla na stražnjoj strani ili po jedno svjetlo na svakoj strani.

6.12.4. Položaj

6.12.4.1. Po širini: točka na prividnoj površini u smjeru referentne osi koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Nadalje, ako su dva svjetla, postavljaju se na bočne strane vozila.

6.12.4.2. Po visini:

Za vozila kategorije M1 i N1: nema posebnih zahtjeva;

Za sve druge kategorije vozila: iznad tla, ne manje od 350 mm i ne više od 1 500 mm (2 100 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 1 500 mm).

6.12.4.3. Po duljini: nema posebnih zahtjeva.

6.12.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut: 45° prema van, prema naprijed i prema natrag.

Okomit kut: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5°, ali ako je visina svjetla manja od 750 mm.

6.12.6. Usmjerenost

Svjetla moraju ispunjavati zahtjeve vidljivosti prema naprijed i prema natrag.

6.12.7. Električne veze

Veza omogućuje uključivanje parkirnog svjetla (parkirnih svjetala) s iste strane vozila neovisno o bilo kojim drugim svjetlima.

Parkirno svjetlo(a) i, ako su ugrađena, prednja i stražnja pozicijska svjetla sukladno stavku 6.12.9. moraju moći raditi čak i ako je uređaj koji pokreće motor u položaju u kojem motor ne može raditi. Zabranjen je uređaj koji automatski isključuje ta svjetla ovisno o protoku vremena.

6.12.8. Pokazna svjetiljka

Nije obavezna pokazna svjetiljka zatvorenog kruga. Ako postoji, ne smije ju se zamijeniti s pokaznom svjetiljkom za prednja i stražnja pozicijska svjetla.

6.12.9. Drugi zahtjevi

Funkciju ovog svjetla mogu ispunjavati i istodobno uključena prednja i stražnja pozicijska svjetla na istoj strani vozila. U tom slučaju svjetla koja ispunjavaju zahtjeve prednjih ili stražnjih svjetala za maglu smatraju se da zadovoljavaju zahtjeve za parkirna svjetla.

6.13. Gabaritno svjetlo (Pravilnik br. 7.)

6.13.1. Ugradnja

Uređaji kategorija A ili AM (vidljivi sprijeda) i kategorija R ili R1 ili R2 (vidljivi odostraga):

obavezni na vozilima širim od 2,10 m. Nisu obavezni na vozilima između 1,80 i 2,10 m po širini. Stražnja gabaritna svjetla nisu obavezna na podvozju s kabinom.

6.13.2. Broj

Dva vidljiva s prednje strane i dva vidljiva sa stražnje strane.

Nije obavezno: dodatna svjetla mogu se postaviti kako slijedi:

(a)	dva vidljiva sprijeda;

(b)	dva vidljiva odostraga.

6.13.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.13.4. Položaj

6.13.4.1. Po širini:

Prednje i stražnje: što je bliže moguće krajnjem vanjskom rubu vozila. Ovaj uvjet se smatra ispunjenim kada točka prividne površine u smjeru referentne osi koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

6.13.4.2. Po visini:

Prednje: motorna vozila – vodoravna ravnina tangencijalna gornjem rubu prividne površine u smjeru referentne osi uređaja ne smije biti niža od vodoravne ravnine tangencijalne gornjem rubu prozirnog područja vjetrobranskog stakla.

Prikolice i poluprikolice – na najvišoj visini usklađenoj sa zahtjevima vezano uz širinu, konstrukciju i radne zahtjeve vozila te uz simetriju svjetala.

Stražnja: Na najvišoj visini usklađenoj sa zahtjevima vezano uz širinu, konstrukciju i radne zahtjeve vozila te uz simetriju svjetala.

Oba obavezna i neobavezna (kako je primjenjivo) svjetla koja se postavljaju što više udaljena po visini koliko je to praktično moguće i sukladno s konstrukcijskim/operativnim zahtjevima vozila i simetrije svjetala.

6.13.4.3. Po duljini, nema posebnih zahtjeva.

Dodatna svjetla vidljiva sprijeda kako je navedeno u stavku 6.13.4.2. što je više moguće prema straga. Međutim, udaljenost između dodatnih svjetala i stražnje strane vozila ne smije prelaziti 400 mm.

6.13.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut: 80° prema van.

Okomit kut: 5° iznad i 20° ispod vodoravne ravnine.

6.13.6. Usmjerenost

Takva da svjetla udovoljavaju zahtjevima vidljivosti prema naprijed i prema natrag.

6.13.7. Električne veze

U skladu sa stavkom 5.11.

6.13.8. Pokazna svjetiljka

Pokazna svjetiljka nije obvezna. Ako postoji, njezinu funkciju izvršava pokazna svjetiljka za prednja i stražnja pozicijska svjetla.

6.13.9. Drugi zahtjevi

Pod uvjetom da su svi drugi zahtjevi ispunjeni,obavezna i neobavezna svjetla, vidljiva sprijeda, i obavezna i neobavezna svjetla vidljiva straga na istoj stani vozila mogu biti spojena u jedan uređaj.

Dva svjetla vidljiva odostraga mogu biti udružena, spojena ili uzajamno povezana u skladu sa stavkom 5.7.

Položaj gabaritnog svjetla u odnosu na odgovarajuće pozicijsko svjetlo takav je da udaljenost između projekcija na poprečnu okomitu ravninu međusobno najbližih točaka na prividnim površinama u smjeru predmetnih referentnih osi tih dvaju razmatranih svjetala nije manja od 200 mm.

6.14. Stražnji netrokutasti katadiopter (Pravilnik br. 3.)

6.14.1. Ugradnja

Obavezna na motornim vozilima.

Nije obavezna na prikolicama pod uvjetom da su udružene s drugim stražnjim uređajima za svjetlosnu signalizaciju.

6.14.2. Broj

Dva, čije su izvedbe usklađene sa zahtjevima koji se tiču katadioptera razreda IA ili IB u Pravilniku br. 3. Dodatni katadiopterski uređaji i materijali (uključujući dva katadioptera koja nisu usklađena sa stavkom 6.14.4. niže), dozvoljeni su pod uvjetom da ne ometaju učinkovitost obaveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

6.14.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.14.4. Položaj

6.14.4.1. Po širini: točka na osvjetljavajućoj površini koja je najudaljenija od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Udaljenost između unutarnjih rubova dviju prividnih površina u smjeru referentne osi:

Za vozila kategorije M1 i N1: Nema posebnih zahtjeva;

Za sve druge kategorije vozila: ne manja od 600 mm. Ta udaljenost može se smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.14.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 250 mm i ne više od 900 mm (1 500 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 900 mm).

6.14.4.3. Po duljini: na stražnjoj strani vozila.

6.14.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut: 30° prema unutra i prema van.

Okomit kut: 10° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da je katadiopter manje od 750 mm iznad tla.

6.14.6. Usmjerenost

Prema natrag.

6.14.7. Drugi zahtjevi

Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojeg drugog stražnjeg svjetla.

6.15. Stražnji trokutasti katadiopter (Pravilnik br. 3)

6.15.1. Ugradnja

Obavezan na prikolicama.

Zabranjen na motornim vozilima.

6.15.2. Broj

Dva, čije su izvedbe usklađene sa zahtjevima koji se tiču katadioptera razreda IIIA ili IIIB u Pravilniku br. 3. Dodatni katadiopterski uređaji i materijali (uključujući dva katadioptera koja nisu usklađena sa stavkom 6.15.4.), dozvoljeni su pod uvjetom da ne ometaju učinkovitost obaveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

6.15.3. Raspored

Vrh trokuta usmjeren je prema gore.

6.15.4. Položaj

6.15.4.1. Po širini: točka na osvjetljavajućoj površini koja je najudaljenija od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Unutarnji rubovi katadioptera udaljeni su najmanje 600 mm. Ta udaljenost može se smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.15.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 250 mm i ne više od 900 mm (1 500 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 900 mm).

6.15.4.3. Po duljini: na stražnjoj strani vozila.

6.15.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut: 30° prema unutra i prema van.

Okomit kut: 15° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da je katadiopter manje od 750 mm iznad tla.

6.15.6. Usmjerenost

Prema natrag.

6.15.7. Drugi zahtjevi

Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojeg drugog stražnjeg svjetla.

6.16. Prednji netrokutasti katadiopter (Pravilnik br. 3.)

6.16.1. Ugradnja

Obavezan na prikolicama.

Obavezan na motornim vozilima koja imaju naprijed okrenuta svjetla s reflektorima koji se mogu sakriti.

Nije obavezan na drugim motornim vozilima.

6.16.2. Broj

Dva, čije su izvedbe usklađene sa zahtjevima koji se tiču kadioptera razreda IA ili IB u Pravilniku br. 3. Dodatni katadiopterski uređaji i materijali (uključujući dva katadioptera koja nisu usklađena sa stavkom 6.16.4. niže), dozvoljeni su pod uvjetom da ne ometaju učinkovitost obaveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

6.16.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.16.4. Položaj

6.16.4.1. Po širini: točka na osvjetljavajućoj površini koja je najudaljenija od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

U slučaju prikolice, točka na svjetlosnoj površini koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 150 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Udaljenost između unutarnjih rubova dviju prividnih površina u smjeru referentne osi:

Za kategorije vozila M1 i N1: nema posebnih zahtjeva;

Za sve druge kategorije vozila: ne manja od 600 mm. Ta udaljenost može se smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.16.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 250 mm i ne više od 900 mm (1 500 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 900 mm).

6.16.4.3. Po duljini: na prednjoj strani vozila.

6.16.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut: 30° prema unutra i prema van. U slučaju prikolica, kut prema unutra može biti smanjen na 10°. Ako zbog oblika prikolica obavezni katadiopteri ne mogu zadovoljiti taj kut, tada se ugrađuju dodatni katadiopteri bez ograničenja širine (stavak 6.16.4.1.) koji, zajedno s obaveznim katadiopterima, čine potreban kut vidljivosti.

Okomit kut: 10° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da je katadiopter manje od 750 mm iznad tla.

6.16.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

6.16.7. Drugi zahtjevi

Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojega drugog svjetla smještenog na prednjoj strani vozila.

6.17. Bočni netrokutasti katadiopter (Pravilnik br. 3.)

6.17.1. Ugradnja

Obavezan

na svim motornim vozilima dužim od 6 m.

Na svim prikolicama.

Nije obavezan

na motornim vozilima kraćim od 6 m.

6.17.2. Broj

Takav da postoji usklađenost sa zahtjevima uzdužnog položaja. Izvedbe tih uređaja usklađene su sa zahtjevima za katadioptere razreda IA ili IB u Pravilniku br. 3. Dodatni katadiopterski uređaji i materijali (uključujući dva katadioptera koja nisu usklađena sa stavkom 6.17.4.), dozvoljeni su pod uvjetom da ne ometaju učinkovitost obaveznih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju.

6.17.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.17.4. Položaj

6.17.4.1. Po širini: Nema posebnih zahtjeva.

6.17.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 250 mm i ne više od 900 mm (1 500 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 900 mm).

6.17.4.3. Po duljini: najmanje jedan bočni katadiopter mora biti ugrađen na sredini trećine vozila, s tim da krajnje prednji bočni katadiopter mora biti unutar 3 m od prednje dijela; u slučaju prikolica, kod mjerenja udaljenosti u obzir se uzima duljina vučne poluge.

Udaljenost između dva susjedna bočna katadioptera ne prelazi 3 m. Međutim, ovo se ne primjenjuje na vozila kategorije M1 i N1.

Ako zbog oblika vozila nije moguća usklađenost s tim zahtjevom, ta se udaljenost može povećati na 4 m. Udaljenost između krajnje stražnjeg bočnog katadioptera i kraja vozila ne prelazi 1 m.

Međutim, za motorna vozila kraća od 6 m, dovoljno je da je jedan bočni katadiopter ugrađen u prvoj trećini i/ili posljednjoj trećini duljine vozila. Za vozila kategorije M1 čija duljina prelazi 6 m ali ne prelazi 7 m dovoljan je jedan bočni katadiopter ugrađen ne više od 3 m od prednje strane vozila i jedan unutar zadnje trećine duljine vozila.

6.17.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut	:	45° prema naprijed i prema natrag.
Okomit kut	:	10° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da je katadiopter manje od 750 mm iznad tla.

6.17.6. Usmjerenost

Prema bočnoj strani.

6.17.7. Drugi zahtjevi

Osvjetljavajuća površina katadioptera može imati zajedničke dijelove s prividnom površinom bilo kojeg drugog bočnog svjetla za označivanje.

6.18. Bočna svjetla za označivanje (Pravilnik br. 91.)

6.18.1. Ugradnja

Obavezna: Na svim vozilima duljine preko 6 m, osim za podvozja s kabinom;

SM1 tip bočnog svjetla za označivanje koristi se na svim kategorijama vozila; ipak, tip SM2 bočnih svjetala za označivanje može se koristiti na M1 kategoriji vozila.

Pored toga, na M1 i N1 kategorijama vozila kraćim od 6 m duljine, koriste se bočna svjetla za označivanje ako dopunjuju smanjenu geometrijsku vidljivost prednjih pozicijskih svjetala sukladno stavku 6.9.5.2 te stražnjih pozicijskih svjetala sukladno stavku 6.10.5.2.

Nisu obavezna: na svim drugim vozilima.

Može se koristiti SM1 ili SM2 tip bočnih svjetala za označivanje.

6.18.2. Najmanji broj na svakoj bočnoj strani vozila:

Takav da postoji usklađenost s pravilima za uzdužni položaj.

6.18.3. Raspored

Nema pojedinačnih zahtjeva.

6.18.4. Položaj

6.18.4.1. Po širini: Nema pojedinačnih zahtjeva.

6.18.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 250 mm i ne više od 1 500 mm (2 100 mm ako zbog oblika nadogradnje nije moguće ostati unutar 1 500 mm).

6.18.4.3. Po duljini: najmanje jedno bočno svjetlo za označivanje mora biti ugrađeno na sredini trećine vozila, krajnje prednje bočno svjetlo za označivanje mora biti unutar 3 m od prednjeg dijela; u slučaju prikolica, kod mjerenja udaljenosti u obzir se uzima duljina vučne poluge. Udaljenost između dva susjedna bočna svjetla za označivanje ne prelazi 3 m. Ako zbog oblika vozila nije moguća usklađenost s tim zahtjevom, ta se udaljenost može povećati na 4 m.

Udaljenost između krajnjeg stražnjeg bočnog svjetla za označivanje i kraja vozila ne prelazi 1 m.

Međutim, za vozila čija duljina ne prelazi 6 m te za podvozje s kabinom, dovoljno je da je jedno bočno svjetlo za označivanje ugrađeno u prvoj trećini i/ili posljednjoj trećini duljine vozila. Za vozila kategorije M1 čija duljina prelazi 6 m ali ne prelazi 7 m dovoljno je jedno bočno svjetlo za označivanje ugrađeno ne više od 3 m od prednje strane vozila i jedan unutar zadnje trećine duljine vozila.

6.18.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravan kut: 45° prema naprijed i prema natrag; ipak, za vozila na kojima ugradnja bočnih svjetala za označivanje nije obavezna, ta se vrijednost može smanjiti na 30°.

Ako je vozilo opremljeno s bočnim svjetlima za označivanje koja se koriste kao dodatak smanjenoj geometrijskoj vidljivosti prednjih i stražnjih pokazivača smjera sukladno stavku 6.5.5.2. i/ili pozicijskim svjetlima sukladno stavcima 6.9.5.2. i 6.10.5.2., kutovi su 45° prema prednjem i stražnjem dijelu vozila i 30° prema središtu vozila (vidjeti sliku u stavku 6.5.5.2.).

Okomit kut: 10° iznad i ispod vodoravne ravnine. Okomit kut ispod vodoravne ravnine može se smanjiti na 5° u slučaju da su bočna svjetla za označivanje manje od 750 mm iznad tla.

6.18.6. Usmjerenost

Postranična (bočna).

6.18.7. Električne veze

Na vozilima kategorije M1 i N1 duljine manje od 6 m, jantarna bočna svjetla za označivanje mogu biti spojena da trepću, pod uvjetom da je to treptanje u fazi i s istom frekvencijom kao i kod pokazivača smjera na istoj strani vozila.

Za sve druge kategorije vozila: nema pojedinačnih zahtjeva.

6.18.8. Pokazna svjetiljka

Pokazna svjetiljka nije obvezna. Ako postoji, njezinu funkciju izvršava pokazna svjetiljka koja je potrebna za prednja i stražnja pozicijska svjetla.

6.18.9. Drugi zahtjevi

Kad je krajnje stražnje bočno svjetlo za označivanje spojeno sa stražnjim pozicijskim svjetlom koje je uzajamno povezano sa stražnjim svjetlom za maglu ili s kočnim svjetlom, fotometrijske značajke bočnog svjetla za označivanje mogu se promijeniti tijekom osvjetljenja stražnjeg svjetla za maglu ili kočnog svjetla.

Stražnja bočna svjetla za označivanje moraju biti žuta ako bljeskaju sa stražnjim svjetlom pokazivača smjera.

6.19. Svjetlo za dnevnu vožnju (Pravilnik br. 87.) (18)

6.19.1. Ugradnja

Nije obavezno na motornim vozilima. Zabranjeno na prikolicama.

6.19.2. Broj

Dva.

6.19.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.19.4. Položaj

6.19.4.1. Po širini: točka na prividnoj površini u smjeru referentne osi koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

Udaljenost između unutarnjih rubova prividnih površina u smjeru referentne osi nije manja od 600 mm.

Ta udaljenost može biti smanjena na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

6.19.4.2. Po visini: iznad tla, ne manje od 250 mm i ne više od 1 500 mm.

6.19.4.3. Po duljini: na prednjoj strani vozila. Smatra se da je ovaj zahtjev ispunjen ako emitirano svjetlo ne ometa vozača izravno ili neizravno preko retrovizora i/ili druge reflektirajuće površine na vozilu.

6.19.5. Geometrijska vidljivost

Vodoravno	:	prema van 20° i prema unutra 20°.
Okomito	:	prema gore 10° i prema dolje 10°.

6.19.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

6.19.7. Električne veze

6.19.7.1. Ako su ugrađena, svjetla za vožnju po danu uključuju se automatski kada je uređaj za pokretanje i zaustavljanje motora (pogonskog sustava) u položaju koji omogućuje rad motora (pogonskog sustava). Međutim, svjetla za vožnju po danu mogu ostati isključena u sljedećim uvjetima:

6.19.7.1.1. kada je naprava za upravljanje automatskim prijenosom u položaju za parkiranje; ili

6.19.7.1.2. primijenjena je parkirna kočnica; ili

6.19.7.1.3. prije nego što se vozilo pomakne prilikom prvog ručnog aktiviranja pogonskog sustava.

6.19.7.2. Svjetla za vožnju po danu mogu se ručno isključiti kada brzina vozila ne prelazi 10 km/h uz uvjet da se automatski uključuju kada brzina vozila prijeđe 10 km/h ili kada je vozilo prešlo više od 100 m i ostaju uključena dok ih se ponovno namjerno ne isključi.

6.19.7.3. Svjetlo za vožnju po danu automatski se isključuje kad je naprava za pokretanje i/ili zaustavljanje motora (pogonskog sustava) u položaju koji onemogućava rad motora (pogonskog sustava) ili kada su uključena prednja svjetla za maglu ili glavna svjetla, osim kad se potonja koriste za davanje isprekidanih svjetlosnih upozorenja u kratkim razmacima (19).

6.19.7.4. Svjetla navedena u stavku 5.11 nisu uključena kada su uključena svjetla za vožnju po danu, osim ako svjetla za vožnju po danu ne rade u skladu sa stavkom 6.2.7.6.2.

6.19.7.5. Ako je udaljenost između prednjeg pokazivača smjera u svjetla za vožnju po danu jednaka ili manja od 40 mm, električne veze svjetla za vožnju po danu na odgovarajućoj strani vozila mogu biti takve da:

(a)	je ono isključeno; ili

(b)	njegova svjetlosna jakost je smanjena tijekom rada prednjeg pokazivača smjera (u ciklusu uključeno i isključeno).

6.19.7.6. Međutim, ako je svjetlo za vožnju po danu integrirano s pokazivačem smjera, električna veza svjetla za vožnju po danu na odgovarajućoj strani vozila je takva da se svjetlo za vožnju po danu isključuje u trenutku uključivanja i tijekom rada pokazivača smjera (u ciklusu uključeno i isključeno).

6.19.8. Pokazna svjetiljka

Nije obavezna pokazna svjetiljka zatvorenog kruga.

6.19.9. Drugi zahtjevi.

Ne postoje.

6.20. Svjetlo za zavoj (Pravilnik br. 119.)

6.20.1. Ugradnja

Nije obavezno na motornim vozilima.

6.20.2. Broj

Dva.

6.20.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.20.4. Položaj

6.20.4.1. Po širini: točka na prividnoj površini u smjeru referentne osi koja je najdalja od srednje uzdužne ravnine vozila nije udaljena više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila.

6.20.4.2. Po duljini: ne dalje od 1 000 mm od prednjeg dijela.

Po visini

najmanje	:	ne manje od 250 mm iznad tla;
najviše	:	ne više od 900 mm iznad tla.

Međutim, nijedna točka na prividnoj površini u smjeru referentne osi nije viša od najviše točke na prividnoj površini u smjeru referentne osi kratkoga glavnog svjetla.

6.20.5. Geometrijska vidljivost

Utvrđena kutovima α i β kako je navedeno u stavku 2.13:

α	=	10° prema gore i prema dolje,
β	=	30° do 60° prema van.

6.20.6. Usmjerenost

Takva da svjetlo udovoljava zahtjevima geometrijske vidljivosti.

6.20.7. Električne veze

Svjetla za zavoj moraju biti spojena tako da ne mogu biti uključena ako istodobno nisu uključena duga ili kratka glavna svjetla.

6.20.7.1. Svjetlo za zavoj na jednoj strani vozila može biti automatski uključeno kada su uključeni pokazivači smjera na istoj strani vozila i/ili kada je smjer upravljanja promijenjen iz položaja u smjeru prema ravno naprijed u smjer prema istoj strani vozila.

Svjetlo za skretanje se automatski isključuje kada je pokazivač smjera isključen i/ili je smjer upravljanja vraćen u položaj smjera ravno prema naprijed.

6.20.7.2. Kada je uključeno svjetlo za vožnju unatrag oba svjetla za skretanje mogu se uključiti istodobno, neovisno o upravljaču i o položaju pokazivača smjera. U tom slučaju svjetla za skretanje se isključuju kad se isključuje i svjetlo za vožnju unatrag.

6.20.8. Pokazna svjetiljka

Ne postoji.

6.20.9. Drugi zahtjevi

Svjetla za zavoj se ne uključuju na brzinama vozila koja prelaze 40 km/h.

6.21. Označivanje visoke uočljivosti (Pravilnik br. 104.)

6.21.1. Ugradnja

6.21.1.1. Zabranjena: na vozilima kategorija M1 i O1.

6.21.1.2. Obavezna:

6.21.1.2.1.

sa stražnje strane

oznaka cijelog obrisa na vozilima širine preko 2 100 mm sljedećih kategorija:

(a)	N2 s najvećom dopuštenom masom preko 7,5 tona i N3 (osim šasije s kabinom, nepotpunih vozila i tegljača za poluprikolice);

(b)	O3 i O4 (osim nepotpunih vozila).

6.21.1.2.2.

s bočne strane:

6.21.1.2.2.1.

oznaka djelomičnog obrisa vozila duljine preko 6 000 mm (uključujući vučnu polugu za prikolice) sljedećih kategorija:

(a)	N2 sa najvećom dopuštenom masom preko 7,5 tona i N3 (uz izuzetak šasije s kabinom, nepotpunih vozila i tegljača za poluprikolice)

(b)

O3 i O4

6.21.1.2.3.

Međutim, ako je zbog oblika, strukture, konstrukcije ili radnih zahtjeva nemoguće ugraditi obavezne oznake obrisa, može se ugraditi oznaka linije.

6.21.1.2.4.

Ako su vanjske površine karoserije dijelom od fleksibilnog materijala, oznaka linije postavlja se na čvrste dijelove vozila. Preostali dio vidljivih oznaka se može postaviti na fleksibilan materijal. Međutim, ako su vanjske površine karoserije u cijelosti napravljene od fleksibilnog materijala, ispunjavaju se zahtjevi stavka 6.21.

6.21.1.2.5.

U slučajevima kada proizvođač, nakon provjere tehničke službe, može dokazati na zadovoljstvo tijela nadležnog za homologaciju da je zbog zahtjeva u vezi rada vozila prema kojima se zahtijeva poseban oblik ili konstrukcija vozila, nemoguće ispuniti zahtjeve stavaka 6.21.2. do 6.21.7.5., onda je dozvoljeno djelomično ispunjavanje tih zahtjeva. To je uvjetovano dijelom zahtjeva koji su ispunjeni kada je to moguće, i najvećom mogućom uporabom vidljivih oznaka koje djelomično ispunjavaju zahtjeve na konstrukciji vozila. To može uključivati ugradnju dodatnih nosača ili pločica koji sadrže materijal sukladno Pravilniku br. 104. kada postoji konstrukcija, da se osigura jasna i jedinstvena signalizacija sukladno s ciljevima vidljivosti.

Kada se djelomično ispunjavanje zahtjeva smatra prihvatljivim, dio zahtijevanih vidljivih oznaka mogu nadomjestiti katadiopterske naprave kao što su katadiopteri razreda IV Pravilnika br. 3 ili nosači koji sadrže retroreflektirajući materijal sukladno fotometrijskim zahtjevima razreda C Pravilnika br. 104. U tom slučaju ugrađuje se barem jedna od tih katadiopterskih naprava na svakih 1 500 mm.

Potrebne informacije navode se u obrascu s izjavom.

6.21.1.3. Nije obavezno:

6.21.1.3.1.

sa stažnje i s bočne strane:

na svim drugim kategorijama vozila, ako nije drukčije utvrđeno u stavcima 6.21.1.1. i 6.21.1.2., uključujući kabinu tegljača za poluprikolice i kabinu postolja.

Djelomična ili cjelovita oznaka obrisa može se primijeniti umjesto obvezne oznake linije, a cjelovita oznaka obrisa može se primijeniti umjesto obvezne djelomične oznake obrisa.

6.21.1.3.2.

s prednje strane:

Oznaka linije na vozilima kategorija O2, O3 i O4

djelomična ili cjelovita oznaka obrisa ne može se primijeniti s prednje strane.

6.21.2. Broj

Sukladno ugradnji.

6.21.3. Raspored

Oznake visoke uočljivosti moraju biti što je moguće bliže moguće vodoravnoj i okomitoj ravnini, sukladno s oblikom, strukturom, konstrukcijom i radnim zahtjevima vozila; ako to nije moguće, cijela ili djelomična oznaka obrisa, kad je ugrađena, mora što je više moguće pratiti obris vanjskog oblika vozila.

Osim toga oznaka visoke uočljivosti je što je voše ravnomjerno raspoređena preko vodoravnih dimenzija vozila tako da se može odrediti ukupna duljina i/ili širina vozila.

6.21.4. Položaj

6.21.4.1. Širina

6.21.4.1.1. Označivanje visoke uočljivosti mora biti što je bliže moguće rubu vozila.

6.21.4.1.2. Zbirna vodoravna duljina elemenata za označivanje visoke uočljivosti ugrađenih na vozilo iznosi najmanje 80 posto sveukupne širine vozila, isključujući sva vodoravna preklapanja pojedinih elemenata.

6.21.4.1.3. Međutim, ako proizvođač može na zadovoljavajući način dokazati tijelu odgovornom za homologaciju tipa da je nemoguće postići vrijednost navedenu u stavku 6.21.4.1.2., zbirna duljina može se smanjiti na 60 posto ili, ako to nije moguće na barem 40 posto, što se naznačuje u dokumentu s izjavom o homologaciji i izvješću o ispitivanju (20).

6.21.4.2. Duljina

6.21.4.2.1. Označivanje visoke uočljivosti mora biti što je bliže moguće rubovima vozila te se proteže do 600 mm od svakog ruba vozila (ili kabine u slučaju vučnih vozila za poluprikolice).

6.21.4.2.1.1.

za motorna vozila, svaki rub vozila, ili u slučaju vučnih vozila za poluprikolice svaki rub kabine;

6.21.4.2.1.2.

za prikolice, svaki rub od vozila (isključujući vučnu polugu).

6.21.4.2.2. Zbirna vodoravna duljina elemenata oznaka uočljivosti ugrađenih na vozilo isključujući vodoravno preklapanje pojedinih elemenata iznosi najmanje 80 posto:

6.21.4.2.2.1.

za motorna vozila, duljine vozila isključujući kabinu, odnosno u slučaju tegljača za poluprikolice ako su ugrađena, duljine kabine;

6.21.4.2.2.2.

za prikolice, duljine vozila (isključujući vučnu polugu).

6.21.4.2.3. Međutim, ako proizvođač može na zadovoljavajući način dokazati tijelu odgovornom za homologaciju tipa da je nemoguće postići vrijednost navedenu u stavku 6.21.4.2.2., zbirna duljina može se smanjiti na 60 posto, što se naznačuje u dokumentu s izjavom o homologaciji i izvješću o ispitivanju (21).

6.21.4.3. Visina

6.21.4.3.1. Donji element(i) oznaka linije i oznaka obrisa:

Što je niže moguće unutar raspona:

Najmanje	:	ne manje od 250 mm iznad tla.
Najviše	:	ne više od 1 500 mm iznad tla.

Međutim, može se prihvatiti najviša visina ugradnje od 2 100 mm ako tehnički uvjeti onemogućuju usklađenost s najvećom vrijednosti od 1 500 mm ili, ako je potrebno, kako bi se ispunili zahtjevi stavaka 6.21.4.1.2., 6.21.4.1.3., 6.21.4.2.2. i 6.21.4.2.3. ili vodoravnog položaja oznake linije ili donjeg elementa(ata) oznake obrisa.

Potrebno opravdanje za instalaciju materijala visoke uočljivosti višeg od 1 500 mm navodi se u obrascu za obavješćivanje.

6.21.4.3.2. Rubno označivanje gornjih elemenata:

Što je više moguće, ali unutar 400 mm od gornjeg ruba vozila.

6.21.5. Vidljivost

Označivanje visoke uočljivosti smatra se vidljivim ako je najmanje 80 posto osvjetljavajuće površine oznake vidljivo gledano od strane promatrača smještenog na bilo kojoj točki unutar ravnina za promatranje, utvrđenih niže:

6.21.5.1.

za stražnje oznake uočljivosti (vidjeti Prilog 11., slike 1.a i 1.b) ravnina promatranja je okomita na uzdužnu os vozila te je smještena 25 m od krajnjeg ruba vozila i ograničena je:

6.21.5.1.1.

po visini, dvjema vodoravnim ravninama 1m i 3,0 m iznad tla,

6.21.5.1.2.

po širini, dvjema okomitim ravninama koje čine kut od 15° prema van od srednje uzdužne ravnine vozila te koje prolaze kroz sjecište okomitih ravnina usporednih s srednjom uzdužnom ravninom vozila koja određuje sveukupnu širinu vozila, te ravninom okomitom na uzdužnu os vozila koja određuje rub vozila.

6.21.5.2.

za bočno označivanje visoke uočljivosti (vidjeti Prilog 11., sliku 2.) ravnina promatranja je usporedna sa srednjom uzdužnom osi vozila te je smještena 25 m od krajnjeg ruba vozila i ograničena je:

6.21.5.2.1.

po visini, dvjema vodoravnim ravninama 1 m i 3,0 m iznad tla,

6.21.5.2.2.

po širini, dvjema okomitim ravninama koje čine kut od 15° prema van od ravnine okomite na uzdužnu os vozila te koje prolaze kroz sjecište okomitih ravnina koje su okomite na uzdužnu os vozila te određuju sveukupnu duljinu vozila i krajnje vanjske rubove vozila.

6.21.6. Usmjerenost

6.21.6.1. Postranična (bočna):

Što je više moguće usporedno sa srednjom uzdužnom ravninom vozila, usklađeno s oblikom, strukturom, konstrukcijom i radnim zahtjevima vozila; ako to nije moguće oznaka prati što je više moguće obris vanjskog oblika vozila.

6.21.6.2. Prema stražnjoj strani:

Što je više moguće usporedno s poprečnom ravninom vozila, usklađeno s oblikom, strukturom, konstrukcijom i radnim zahtjevima vozila, ako to nije moguće oznaka prati što je više moguće obris vanjskog oblika vozila.

6.21.7. Drugi zahtjevi

6.21.7.1. Označivanje visoke uočljivosti smatra se neprekinutim ako je udaljenost između susjednih elemenata što je manje moguća te ne prelazi 50 posto duljine najkraćeg susjednog elementa. Međutim ako proizvođač može na zadovoljstvo nadležnog tijela odgovornog za homologaciju tipa dokazati da je moguće poštovati vrijednost od 50 posto, udaljenost između susjednih elemenata može biti veća od 50 posto najkraćeg susjednog elementa i mala što je više moguće i ne prelaziti 1 000 mm.

6.21.7.2. U slučaju djelomičnog rubnog označivanja, svaki gornji kut je opisan dvama linijama međusobno pod 90° te svaka najmanje 250 mm po duljini; ako to nije moguće oznaka prati što je više moguće obris vanjskog oblika vozila.

6.21.7.3. Udaljenost između oznaka visoke uočljivosti ugrađenih na stražnjoj strani vozila i svakog obaveznog kočnog svjetla treba biti veća od 200 mm.

6.21.7.4. Ako su ugrađene stražnje pločice za oznaku sukladno nizu izmjena 01 Pravilnika br. 70., one se mogu smatrati, po izboru proizvođača, dijelom stražnjih oznaka uočljivosti, u svrhu izračuna duljine oznake uočljivosti te njezine blizine bočnoj strani vozila.

6.21.7.5. Na mjestima na vozilu predviđenim za oznake uočljivosti moguća je ugradnja oznaka širine najmanje 60 mm.

6.22. Sustav namjestivog prednjeg osvjetljavanja (AFS) (Pravilnik br. 123.)

Ako u nastavku nije drukčije određeno, zahtjevi za glavna duga svjetla (stavak 6.1.) i za glavna kratka svjetla (stavak 6.2.) ovog Pravilnika primjenjuju se na odgovarajuće dijelove sustava namjestivog prednjeg osvjetljavanja.

6.22.1. Ugradnja

Nije obavezno na motornim vozilima. Zabranjeno na prikolicama.

6.22.2. Broj

Jedan.

6.22.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.22.4. Položaj

Sustav namjestivog prednjeg osvjetljavanja se prije daljnjih ispitnih postupaka postavlja u neutralan položaj;

6.22.4.1. Po visini i po širini:

za danu funkciju ili način rada osvjetljavanja, zahtjeve navedene u stavcima 6.22.4.1.1. do 6.22.4.1.4. dolje, ispunjavaju one jedinice za osvjetljavanje koje se uključuju istodobno za izvođenje navedene funkcije i načina rada u skladu s opisom podnositelja zahtjeva.

Sve dimenzije odnose se na najbliži rub prividne površine (površina) promatranih u smjeru referentne osi jedinica za osvjetljavanje.

6.22.4.1.1. Dvije simetrično postavljene jedinice za osvjetljavanje postavljaju se na visinu u skladu sa zahtjevima odgovarajućih stavaka 6.1.4. i 6.2.4. gdje se „dvije simetrično postavljene jedinice za osvjetljavanje” smatraju dvjema jedinicama za osvjetljavanje, po jedna sa svake strane vozila postavljene tako da su (geometrijska) središta sile teže njihovih prividnih površina na istoj visini i na istoj udaljenosti od središnje uzdužne ravnine vozila uz dopušteno odstupanje od 50 mm za svaku; međutim njihove površine koje emitiraju svjetlost, osvjetljavajuće površine i proizvedene svjetlosti mogu se razlikovati.

6.22.4.1.2. Dodatne jedinice za osvjetljavanje, ako postoje, sa svake strane vozila postavljaju se na udaljenosti ne većoj od 140 mm (22) u vodoravnom smjeru (E na slici) i 400 mm u okomitom smjeru iznad ili ispid (D na slici) od najbliže jedinice za osvjetljavanje;

6.22.4.1.3. Ni jedna od dodatnih jedinice za osvjetljavanje opisanih u stavku 6.22.4.1.2. gore se ne postavlja niže od 250 mm (F na slici) niti više od navedenog u stavku 6.2.4.2. ovog Pravilnika (G na slici) iznad tla;

6.22.4.1.4. Dodatno, po širini:

za svaki način rada svjetlosti kratkog svjetlosnog snopa:

vanjski rub prividne površine barem jedne jedinice za osvjetljavanje sa svake strane vozila nije udaljen više od 400 mm od krajnjeg vanjskog ruba vozila (A na slici); i,

unutarnji rubovi prividnih površina u smjeru referentne osi međusobno su udaljeni najmanje 600 mm. Ovo se, međutim, ne primjenjuje na vozila kategorija M1 i N1; za sve druge kategorije motornih vozila navedena se udaljenost može smanjiti na 400 mm ako je sveukupna širina vozila manja od 1 300 mm.

Slika

Prividne površine jedinica za osvjetljavanje od 1. do 11. sustava AFS (primjer)

6.22.4.2. Po duljini:

Sve jedinice za osvjetljavanje sustava AFS ugrađuju se sprijeda. Ovaj se zahtjev smatra ispunjenim ako emitirana svjetlost ne ometa vozača bilo direktno ili indirektno kroz retrovizor (retrovizore) i/ili druge reflektirajuće površine vozila.

6.22.5. Geometrijska vidljivost

Sa svake strane vozila, za svaku funkciju osvjetljavanja i predviđeni način:

kutove geometrijske vidljivosti propisane za odnosne funkcije osvjetljavanja u skladu sa stavcima 6.1.5. i 6.2.5. ovog Pravilnika mora zadovoljiti barem jedna od jedinica za osvjetljavanje koje imaju istodobno napajanje za izvođenje navedene funkcije i načina rada, u skladu s opisom podnositelja zahtjeva. Pojedinačne jedinice za osvjetljavanje mogu se upotrijebiti kako bi se ispunili zahtjevi za različite kutove.

6.22.6. Usmjerenost

Prema naprijed.

Sustav AFS se prije daljnjih ispitnih postupaka postavlja u neutralan položaj, emitirajući osnovni kratki svjetlosni snop.

6.22.6.1. Vertikalna usmjerenost:

6.22.6.1.1.

Početni nagib prema dolje granice svjetlo-tamno snopa kratkog svjetla utvrđen za neopterećeno vozilo s jednom osobom na mjestu vozača utvrđuje proizvođač s preciznošću od 0,1 % te se naznačuje na jasno čitljiv i neizbrisiv način na svakom vozilu u blizini sustava prednjeg osvjetljavanja ili pločice proizvođača, znakom prikazanim u Prilogu 7.

Kada proizvođač određuje različite početne nagibe prema dolje za različite jedinice za osvjetljavanje ili doprinose zasjenjenju (granici svjetlo-tamno) osnovnog kratkog svjetlosnog snopa, te vrijednosti nagiba prema dolje utvrđuje proizvođač s preciznošću od 0,1 posto, te na jasno čitljiv i neizbrisiv način naznačuje na svakom vozilu u blizini odgovarajuće jedinice za osvjetljavanje ili na pločicu proizvođača, tako da se sve predmetne jedinice za osvjetljavanje mogu nedvojbeno identificirati.

6.22.6.1.2.

Nagib prema dolje vodoravnog dijela granice svjetlo-tamno osnovnog kratkog svjetlosnog snopa ostaje unutar graničnih vrijednosti navedenih u stavku 6.2.6.1.2. ovog Pravilnika pri svim uvjetima opterećenja vozila iz Priloga 5. ovog Pravilnika; osnovne postavke ostaju unutar određenih vrijednosti.

6.22.6.1.2.1.

u slučaju da je kratki svjetlosni snop proizveden iz nekoliko snopova iz različitih jedinica za osvjetljenje, odredbe u skladu sa stavkom 6.22.6.1.2. gore primjenjuju se na granicu svjetlo-tamno svkog navedenog snopa, koji je konstruiran za projekciju u kutno područje, kako je navedeno pod točkom 9.4. obrasca s izjavom koji je u skladu s primjerkom iz Priloga 1. Pravilniku br. 123.

6.22.6.2. Uređaj za poravnavanje glavnog svjetla

6.22.6.2.1. U slučaju kada je uređaj za poravnavanje glavnog svjetla nužan za ispunjavanje zahtjeva stavka 6.22.6.1.2. uređaj mora biti automatski.

6.22.6.2.2. U slučaju kvara naprave, kratko svjetlo ne zauzima položaj u kojem je nagib manji nego što je bio u vrijeme kada je nastao kvar uređaja.

6.22.6.3. Vodoravna usmjerenost

Za svaku jedinicu za osvjetljavanje prijeloma linije koja ide granicom svjetlo tamno, ako postoji, kad se projicira na zaslon, preklapa se s okomitom linijom kroz referentnu os iste jedinice za osvjetljavanje. Dopušta se odstupanje od 0,5 posto na tu stranu koja je istodobno strana usmjerenosti prometa. Ostale jedinice za osvjetljavanje namještaju se u skladu s odredbama podnositelja zahtjeva, kako je određeno u skladu s Prilogom 10. Pravilniku br. 123.

6.22.6.4. Mjerni postupak

Nakon namještanja početnog nagiba usmjerenosti snopa, okomit nagib snopa kratkog svjetla, ili, kada je primjenjivo, okomiti nagibi svih različitih jedinica za osvjetljavanje koje osiguravaju ili doprinose granici svjetlo-tamno u skladu sa stavkom 6.22.6.1.2.1. gore osnovnog kratkog svjetlosnog snopa, provjeravaju se pri svim uvjetima opterećenja vozila u skladu sa odredbama iz stavaka 6.2.6.3.1. i 6.2.6.3.2. ovog Pravilnika.

6.22.7. Električne veze

6.22.7.1. Svjetla s dugim svjetlosnim snopom (ako su uključena u sustav AFS)

(a)

Jedinice za osvjetljavanje za dugi svjetlosni snop mogu se lako uključiti istodobno ili u parovima. Pri promjeni iz kratkog svjetlosnog snopa na dugi svjetlosni snop uključen je barem jedan par jedinica za osvjetljavanje za dugi svjetlosni snop. Pri promjeni iz dugog svjetlosnog snopa na kratki svjetlosni snop sve jedinice za osvjetljavanje za dugi svjetlosni snop isključuju se istodobno.

(b)	Svjetla s kratkim svjetlosnim snopom mogu ostati upaljena istodobno sa svjetlima sa dugim svjetlosnim snopom.

(c)

Kada su ugrađene četiri jedinice za osvjetljavanje koje se mogu prikriti, njihov radni položaj mora spriječiti istodobni rad drugih dodatno ugrađenih glavnih svjetala, ako ona namjeravaju osigurati svjetlosne signale s isprekidanim osvjetljavanjem u kratkim intervalima (vidjeti stavak 5.12.) po danu.

6.22.7.2. Svjetla s kratkim svjetlosnim snopom

(a)	Naprava za prebacivanje na kratki svjetlosni snop mora istodobno isključiti sva svjetla dugog svjetlosnog snopa ili isključiti sve jedinice za osvjetljavanje sustava AFS za dugi svjetlosni snop.

(b)	Kratki svjetlosni snop može ostati upaljen istodobno s dugim svjetlosnim snopovima.

(c)	U slučaju jedinica ua osvjetljavanje za kratki svjetlosni snop koje su opremljene izvorom svjetlosti s izbojem u plinu, izvori svjetlosti s izbojem u plinu ostaju upaljeni tijekom rada dugog svjetlosnog snopa.

6.22.7.3. Uključivanje i isključivanje kratkog svjetlosnog snopa može biti automatsko, ali u skladu sa zahtjevima za „električno spajanje” iz stavka 5.12. ovog Pravilnika.

6.22.7.4. Automatski rad sustava AFS

Promjene unutar i između predviđenih razreda i njihovih načina rada kod funkcija sustava AFS osvjetljavanja kako se navodi dolje, izvode se automatski i tako da se ne prouzroči nikakva nelagoda ni za vozača ni za ostale korisnike ceste.

Sljedeći uvjeti primjenjuju se na uključivanje razreda i njihovih načina rada za kratki svjetlosni snop, i ako je primjenjivo, glavni svjetlosni snop.

6.22.7.4.1. Razred C načina rada kratkog svjetlosnog snopa aktivira se ako nije uključen nijedan način rada drugog kratkog svjetlosnog snopa.

6.22.7.4.2. Razred V načina rada svjetala s kratkim svjetlosnim snopom ne djeluje ako nije automatski ispunjen jedan ili više od sljedećih uvjeta (primjenjuje se signal V):

(a)	ceste na izgrađenim područjima a brzina vozila ne prelazi 60 km/h;

(b)	ceste opremljene stalnim osvjetljenjem cesta a brzina vozila ne prelazi 60 km/h;

(c)	vrijednost luminacije površine ceste 1 cd/m2 i/ili luminacija vodoravne ceste od 10 lx su stalno prekoračeni;

(d)	brzina vozila ne prelazi 50 km/h.

6.22.7.4.3. Način (načini) rada razreda E svjetla s kratkim svjetlosnim snopom ne djeluje ako brzina vozila ne prelazi 70 km/h i ako nije automatski ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta.

(a)	Značajke ceste odgovaraju uvjetima za autoceste (23) i/ili brzina vozila prelazi 110 km/h (koristi se signal E).

(b)

U slučaju načina rada razreda E svjetla s kratkim svjetlosnim snopom koje u skladu s homologacijskom dokumentacijom/obrascem s izjavom, zadovoljava samo podatke određene u tablici 6. Priloga 3. Pravilniku br. 123.

Set podataka E1: brzina vozila prelazi 100 km/h (koristi se signal E1);

Set podataka E2: brzina vozila prelazi 90 km/h (koristi se signal E2);

Set podataka E3: brzina vozila prelazi 80 km/h (koristi se signal E3);

6.22.7.4.4. Način (načini) rada razreda W svjetla s kratkim svjetlosnim snopom ne djeluje dok se ne isključe prednja svjetla za maglu, ako postoje, i dok automatski nisu ispunjeni jedan ili više sljedećih uvjeta (koristi se signal W):

(a)	automatski se prepoznaje vlažnost ceste;

(b)	brisač vjetrobranskog stakla je uključen i njegov neprekidan ili automatski kontroliran rad je aktivan tijekom barem dvije minute.

6.22.7.4.5. Način rada svjetla s kratkim svjetlosnim snopom razreda C, V, E ili W ne mijenja se na način da osvjetljava u zavoju navedenog razreda (upotrebljava se signal T zajedno sa signalom navedenog razreda kratkog svjetla u skladu sa stavcima 6.22.7.4.1. do 6.22.7.4.4. gore) osim ako se ne ocijeni jedna od sljedećih značajki (ili jednakovrijednih pokazatelja):

(a)	kut otklona kola upravljača;

(b)	putanja težišta vozila.

Osim toga vrijede sljedeće odredbe:

vodoravno kretanje asimetrične granice svjetlo-tamno po strani uzdužne osi vozila, ako postoji, dozvoljeno je samo kada je vozilo u kretanju prema naprijed (24) i odvija se tako da uzdužna okomita ravnina kroz prijelom granice svjetlo-tamno ne presjeca put težišta vozila na udaljenostima od prednjeg dijela vozila koje su veće od 100 puta ugradbene visine dotične jedinice za osvjetljavanje;

ii.	jedna ili više jedinica za osvjetljavanje mogu biti dodatno uključene samo ako je vodoravni polumjer zakrivljenosti puta težišta vozila 500 m ili manji.

6.22.7.5. Vozač može uvijek postaviti sustav AFS u neutralan položaj i ponovno uspostaviti automatsko djelovanje.

6.22.8. Pokazna svjetiljka

6.22.8.1. Odredbe stavaka 6.1.8. (za dugo svjetlo) i 6.2.8. (za kratko svjetlo) ovog Pravilnika primjenjuju se za određene dijelove sustava namjestivog prednjeg osvjetljavanja (AFS).

6.22.8.2. Obavezna je pokazna svjetiljka u slučaju kvara sustava AFS. Ona ne bljeska. Uključuje se kad se otkrije kvar u odnosu na nadzorne signale AFS-a ili kad je zaprimljen signal za kvar u skladu sa stavkom 5.9. Pravilnika br. 123. Ona ostaje uključena dokle god postoji kvar. Može se isključiti privremeno ali se ponovno aktivira kad god se uključi ili isključi naprava za pokretanje i zaustavljanje motora.

6.22.8.3. Pokazna svjetiljka koja uklazuje da je vozač postavio sustav u stanje iz stavka 5.8. Pravilnika br. 123. nije obavezna.

6.22.9. Drugi zahtjevi

6.22.9.1. Sustav AFS dozvoljen je samo kad je ugrađen zajedno s napravom (napravama) za čišćenje glavnog svjetla u skladu s Pravilnikom br. 45. (25) za barem one jedinice za osvjetljenje koje su naveden pod točkom 9.3 obavjesnog obrasca prema primjeru iz Priloga 1. Pravilniku br. 123., ako ukupni ciljni svjetlosni tok izvora svjetlosti tih jedinica prelazi 200 lm na svakoj strani, i koji doprinose svjetlu kratkog svjetlosnog snopa razreda C (osnovni).

6.22.9.2. Provjera sukladnosti sa zahtjevima za automatski rad AFS-a

6.22.9.2.1. Podnositelj zahtjeva dokazuje detaljnim opisom ili na drukčiji način prihvatljiv odgovornom nadležnom tijelu za homologaciju:

(a)

prikladnost kontrolnih signala sustava AFS:

i.	opisom koji se zahtijeva u stavku 3.2.6. ovog Pravilnika i

ii.	odgovarajućim kontrolnim signalima sustava AFS određenima u homologacijskim dokumentima o AFS-u, i

(b)	sukladnost sa zahtjevima za automatski rad u skladu s gornjim stavcima 6.22.7.4.1. do 6.22.7.4.5.

6.22.9.2.2. Za provjeru uzrokuje li u skladu sa stavkom 6.22.7.4. automatski rad AFS-a neugodu za vozače, tehnička služba provodi ispitnu vožnju koja obuhvaća sve situacije relevantne za nadzor sustava na temelju opisa podnositelja zahtjeva; obavještava se uključuju li se i isključuju svi načini rada, i djeluju li u skladu s opisom podnositelja zahtjeva; pobijaju li se očite neispravnosti u funkcioniranju, ako postoje (npr. preveliko kutno gibanje ili tresenje).

6.22.9.3. Najveća zajednička svjetlosna jakost jedinica za osvjetljavanje koje mogu istodobno biti uključene za obavljanje funkcije osvjetljavanja s dugim svjetlosnim snopom ili njegovih načina rada, ako postoje, ne prelazi 430 000 cd, što odgovara referentnoj vrijednosti 100.

Ta najveća svjetlosna jakost dobiva se zbrajanjem pojedinačnih referentnih oznaka navedenih na nekoliko ugradbenih jedinica koje se koriste istodobno za obavljanje funkcije svjetla s dugim svjetlosnim snopom.

6.22.9.4. Uvjeti u skladu s odredbama stavka 5.8. Pravilnika br. 123. kojima se dozvoljava da se vozilo privremeno koristi na državnom području koje ima suprotni smjer vožnje od onog za koje se zahtijeva homologacija, detaljno su objašnjeni u vlasničkom priručniku.

6.23. Signal za zaustavljanje u nuždi

6.23.1. Ugradnja

Nije obavezna.

Signal za zaustavljanje u nuždi uključuje se kada istodobno rade sva kočna svjetla ili svjetla pokazatelja smjera ugrađeno kako je opisano u stavku 6.22.7.

6.23.2. Broj

Kako je određeno u stavku 6.5.2. ili 6.7.2.

6.23.3. Raspored

Kako je određeno u stavku 6.5.3. ili 6.7.3.

6.23.4. Položaj

Kako je određeno u stavku 6.5.4. ili 6.7.4.

6.23.5. Geometrijska vidljivost

Kako je određeno u stavku 6.5.5. ili 6.7.5.

6.23.6. Usmjerenost

Kako je određeno u stavku 6.5.6. ili 6.7.6.

6.23.7. Električne veze

6.23.7.1. Sva svjetla signala za zaustavljanje u nuždi trepću u fazi pri frekvenciji od 4,0 ± 1,0 Hz.

6.23.7.1.1. Međutim, ako bilo koje od svjetala signala za zaustavljanje u nuždi na zadnjem dijelu vozila upotrebljava izvore svjetlosti sa žarnom niti, frekvencija je 4,0 + 0,0/– 1,0 Hz.

6.23.7.2. Signal za zaustavljanje u nuždi djeluje neovisno o drugim svjetlima.

6.23.7.3. Signal za zaustavljanje u nuždi isključuje se i uključuje automatski.

6.23.7.3.1. Signal za zaustavljanje u nuždi uključuje se samo kad je brzina vozila iznad 50 km/h a kočni sustav osigurava logični signal za kočenje u nuždi kako je definiran u pravilnicima br. 13 i 13-H.

6.23.7.3.2. Signal za zaustavljanje u nuždi automatski se isključuje ako više nije aktiviran logični signal za kočenje u nuždi kako je definiran pravilnicima br. 13 i 13-H ili ako je aktiviran upozoravajući signal opasnosti.

6.23.8. Pokazna svjetiljka

Nije obavezna.

6.23.9. Drugi zahtjevi

6.23.9.1. Osim u primjerima iz stavka 6.23.9.2. dolje, ako je motorno vozilo opremljeno za vuču prikolice, signal za zaustavljanje u nuždi na motornom vozilu također može uključivati signal za zaustavljanje u nuždi na prikolici.

Ako je motorno vozilo elektonički povezano s prikolicom, radna frekvencija signala za zaustavljanje u nuždi za kombinaciju ograničena je na frekvenciju određenu u stavku 6.23.7.1.1. Međutim ako motorno vozilo može prepoznati da se izvori svjetlosti sa žarnom niti na prikolici ne upotrebljavaju za signal za zaustavljanje u nuždi, frekvencija može biti jednaka onoj koja je određena u stavku 6.23.7.1.

6.23.9.2. Ako je motorno vozilo opremljeno za vuču prikolice koja je opremljena pomoćnim kočnim sustavom povezanog ili polupovezanog tipa, kako je određeno u Pravilniku br. 13., na takvoj se prikolici mora osigurati stalno električno napajanje za kočna svjetla putem električnog konektora.

Signal za zaustavljanje u nuždi na bilo kojoj takvoj prikolici može raditi neovisno o vučnom vozilu i ne zahtjeva se ni da radi na istoj frekvenciji kao vučno vozilo ni u istoj fazi.

6.24. Vanjsko svjetlo

6.24.1. Ugradnja

Neobavezna na motornim vozilima.

6.24.2. Broj

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.3. Raspored

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.4. Položaj

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.5. Geometrijska vidljivost

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.6. Usmjerenost

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.7. Električne veze

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.8. Pokazna svjetiljka

Nema posebnih zahtjeva.

6.24.9. Ostali zahtjevi

Vanjsko svjetlo se ne pali ako vozilo nije u stanju mirovanja i ako nije ispiunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	motor je isključen; ili

(b)	vozačeva vrata ili vrata prostora za putnike su otvorena; ili

(c)	vrata prostora za utovar su otvorena.

Odredbe stavka 5.10. su ispunjene u svim stalnim položajima uporabe.

6.25. Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila

6.25.1. Ugradba

Neobavezno

Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila aktivira se uz istovremenu uključenost svih pokazivača smjera, ugrađen kako je opisano u stavku 6.25.7.

6.25.2. Broj

Kako je određeno u stavku 6.5.2.

6.25.3. Raspored

Kako je određeno u stavku 6.5.3.

6.25.4. Položaj

Kako je određeno u stavku 6.5.4.

6.25.5. Geometrijska vidljivost

Kako je određeno u stavku 6.5.5.

6.25.6. Usmjerenost

Kako je određeno u stavku 6.5.6.

6.25.7. Električne veze

Sukladnost s ovim uvjetima dokazuje podnositelj zahtjeva, simulacijom ili drugim sredstvima provjere koja prihvaća tehnička služba odgovorna za homologaciju.

6.25.7.1. Sva svjetla upozoravajućeg signala za udar u stražnji dio vozila trepere u fazi na frekvenciji od 4 ± 1 Hz.

6.25.7.1.1. Međutim, ako bilo koje od svjetala upozoravajućeg signala za udar u stražnji dio vozila koriste izvore svjetlosti sa žarnom niti frekvencija će biti 4 + 0/– 1 Hz.

6.25.7.2. Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila radi neovisno o drugim svjetlima.

6.25.7.3. Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila aktivira se i deaktivira automatski.

6.25.7.4. Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila se neće aktivirati ako su aktivirani pokazivači smjera, upozoravajući signal za opasnost ili signal za zaustavljanje u nuždi.

6.25.7.5. Upozoravajući signal za udar u stražnji dio vozila može se aktivirati samo u sljedećim uvjetima:

Vr	aktiviranje
Vr > 30 km/h	TTC ≤ 1,4
Vr ≤ 30 km/h	TTC ≤ 1,4/30 × Vr

„Vr (relativna brzina)”: znači razlika u brzini između vozila s upozoravajućim signalom za udar u stražnji dio vozila i brzine vozila koje vozi iza njega u istoj traci.

„TTC (vrijeme do udara)”: znači procijenjeno vrijeme u kojem se vozilo s upozoravajućim signalom za udar u stražnji dio vozila i vozilo koje vozi iza njega u istoj traci sudaraju, ako relativna brzina u trenutku procjene ostane nepromijenjena.

6.25.7.6. Razdoblje uključivanja upozoravajućeg signala za udar u stražnji dio vozila ne traje dulje od 3 sekunde.

6.25.8. Pokazna svjetiljka

Nije obavezna.

7. PREINAKE I PROŠIRENJA HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA ILI UGRADNJE NJEGOVIH UREĐAJA ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU

7.1.

O svakoj izmjeni tipa vozila ili ugradnji njegovih uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, odnosno o popisu navedenom u stavku 3.2.2. obavješćuje se administraivno tijelo koje je homologiralo taj tip vozila. Ono tada može:

7.1.1.

Smatrati da nije vjerojatno da učinjene izmjene imaju znatan negativan učinak te da u tom slučaju vozilo i nadalje zadovoljava uvjete; ili

7.1.2.

Zatražiti daljnje izvješće ispitivanja od tehničkih službi odgovornih za provođenje ispitivanja.

7.2.	Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju se postupkom iz stavka 4.3. o potvrdi proširenja ili odbijanja homologacije, navodeći izmjene.

7.3.	Nadležno tijelo za izdavanje produženja homologacije dodjeljuje serijski broj za takvo produženje te o tome obavješćuje stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem za obavješćivanje sukladno predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

8. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Sukladnost postupaka proizvodnje u skladu je s Dodatkom 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2) uz sljedeće uvjete:

8.1.	Svako vozilo homologirano sukladno ovom Pravilniku proizvodi se tako da ispunjava zahtjeve iz točaka 5. i 6. o usklađenosti s homologiranim tipom.

8.2.

Nositelj homologacije naročito:

8.2.1.

osigurava postojanje postupaka za učinkovit nadzor kvalitete vozila vezano uz sve aspekte bitne za usklađenost sa zahtjevima utvrđenim u stavcima 5. i 6.;

8.2.2.

osigurava da su za svaki tip vozila barem izvršena ispitivanja propisana u Prilogu 9. ovom Pravilniku odnosno fizičke provjere iz kojih se mogu zaključiti istovjetni podaci;

8.3.	Nadležno tijelo može izvršiti svako ispitivanje pripisano ovim Pravilnikom. Ta ispitivanja rade se na uzorcima nasumičnim odabirom bez uzrokovanja smetnje proizvođaču vezano uz obvezu dostave.

8.4.

Nadležno tijelo nastoji postići učestalost inspekcije jedan puta godišnje. Međutim, to ovisi o izboru nadležnog tijela te njegovom povjerenju u dogovore za osiguranje učinkovitog nadzora usklađenosti proizvodnje. U slučaju negativnih rezultata, nadležno tijelo osigurava da su poduzeti svi potrebni koraci kako bi se ponovno uspostavila sukladnost proizvodnje u najkraćem mogućem roku.

9. SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.	Odobrena homologacija tipa vozila sukladno ovom Pravilniku može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi ili ako vozilo s homologacijskom oznakom nije usklađeno s homologiranim tipom.

9.2.	Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno odobrenu homologaciju, bez odlaganja o tome obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem za obavješćivanje sukladno predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

10. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine proizvodnju tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je odobrilo homologaciju. Po primitku obavijesti, to tijelo o tome obavješćuje druge stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem za obavješćivanje sukladno predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA TE NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju Tajništvo Ujedinjenih naroda o nazivima i adresama tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te administrativnih tijela koja odobravaju homologaciju te kojima se šalju certifikati izdani u drugim zemljama koji potvrđuju izdavanje, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije.

12. PRIJELAZNE ODREDBE

12.1.

Ne dovodeći u pitanje prijelazne odredbe dolje, ugovorne stranke čija primjena ovog Pravilnika stupa na snagu nakon dana stupanja na snagu najnovijeg niza izmjena nisu obvezne prihvatiti homologacije koje su izdane u skladu s bilo kojim od prethodnih nizova izmjena ovog Pravilnika.

12.2.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik neće odbiti izdati proširenja homologacija prema prethodnom nizu izmjena ovog Pravilnika.

12.3.

Sve dok glavni tajnik Ujedinjenih naroda nije drukčije obaviješten, Japan izjavljuje kako će u pogledu ugradnje uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju Japan jedino biti obvezan obavezama iz Sporazuma kojem je ovaj Pravilnik priložen u odnosu na vozila kategorija M1 i N1.

12.4.

Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 03, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti izdati homologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

12.5.

Nakon 12 mjeseci od dana stupanja na snagu niza izmjena 03 ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdat će homologacije samo ako tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

12.6.

Do 36 mjeseci nakon dana stupanja na snagu niza izmjena 03 ovog Pravilnika, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti nacionalnu ni regionalnu homologaciju tipa za tip vozila homologiran prema prethodnom nizu izmjena ovog Pravilnika.

12.7.

S početkom 36 mjeseci nakon dana stupanja na snagu niza izmjena ovog Pravilnika ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti prvu nacionalnu ili regionalnu registraciju (prvo puštanje u promet) za vozilo koje ne ispunjava zahtjeve niza izmjena 03 ovog Pravilnika.

12.8.

Nakon 60 mjeseci od dana stupanja na snagu niza izmjena 03 ovog Pravilnika, homologacije prema ovom Pravilniku prestaju biti važeće osim u slučaju tipova vozila koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

12.9.

Ne dovodeći u pitanje odredbe gornjih stavka 12.7.ili 12.8., homologacije tipova vozila prema prethodnim nizovima izmjena ovog Pravilnika na koje ne utječe niz izmjena 03 ostaju važeće i ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ih nastavljaju prihvaćati.

12.10.

S početkom 36 mjeseci od dana stupanja na snagu dopune 3 niza izmjena 03, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen dopunom 3 niza izmjena 03.

12.11.

Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 04 nijedna ugovorna stranka koja primjenjuju ovaj Pravilnik neće odbiti izdati homologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

12.12.

Nakon 30 mjeseci za vozila kategorija M1 i N1 i 48 mjeseci za vozila drugih kategorija od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 04, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

12.13.

Do 30 mjeseci za vozila kategorija M1 i N1 i 48 mjeseci za vozila drugih kategorija od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 04, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju izdavati homologacije onim tipovima vozila koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen prethodnim nizom izmjena.

12.14.

Homologacije izdane prema ovom Pravilniku prije 30 mjeseci za vozila kategorija M1 i N1 i prije 48 mjeseci za vozila drugih kategorija poslije službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 04 i svih proširenja tih homologacija uključujući one prema prethodnom nizu izmjena ovog Pravilnika izdane naknadno, ostaju važeće neograničeno. Ako vozilo homologirano prema prethodnom nizu izmjena ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 04, ugovorna stranka koja je izdala homologaciju o tome obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik

12.15.

Nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti nacionalnu ni regionalnu homologaciju tipa za tip vozila homologiran prema nizu izmjena 04 ovog Pravilnika.

12.16.

Ne dovodeći u pitanje prethodno navedene prijelazne odredbe, ugovorne stranke čija primjena Pravilnika br. 112. stupa na snagu nakon dana stupanja na snagu niza izmjena 04 ovog Pravilnika nisu obavezne prihvatiti homologacije ako tip vozila koji treba homologirati ne ispunjava zahtjeve stavaka 6.1.2. i 6.2.2. kako su izmijenjeni nizom izmjena 04 ovog Pravilnika s obzirom na Pravilnik br. 112.

12.17.

Stavak 6.19.7.3. stupa na snagu za nove tipove vozila kategorija M1 i N1 nakon 30 mjeseci od dana stupanja na snagu niza izmjena 04, a za nove tipove vozila drugih kategorija nakon 48 mjeseci od dana stupanja na snagu niza izmjena 04.

12.18.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju izdavati homologacije za tipove vozila koji ne ispunjavaju zahtjeve stavka 5.2.1. dopune 2. niza izmjena 04, ako su na njih ugrađena glavna svjetla homologirana prema Pravilniku br. 98. (prije dopune 8.).

12.19.

Nakon 36 mjeseci od stupanja na snagu dopune 3. niza izmjena 04, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve stavaka 3.2.7. i 5.27. ovog Pravilnika kako je izmijenjen dopunom 3. niza izmjena 04.

12.20.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik neće odbiti izdati proširenja homologacija prema svim prethodnim verzijama ovog Pravilnika koje su važeće.

12.21.

Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 05, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti izdati homologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 05.

12.22.

Nakon 48 mjeseci od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 05, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 05.

12.23.

Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju izdavati homologacije za tipove vozila koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen prethodnim nizovima izmjena tijekom razdoblja od 48 mjeseci koje se nastavlja na dan stupanja na snagu niza izmjena 05.

12.24.

Nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti nacionalnu ni regionalnu homologaciju za tip vozila homologiran prema nizu izmjena 05 ovog Pravilnika.

12.25.

Do 48 mjeseci nakon dana stupanja na snagu niza izmjena 05 ovog Pravilnika, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti nacionalnu ni regionalnu homologaciju za tip vozila homologiran prema prethodnim nizovima izmjena ovog Pravilnika.

12.26.

Postojeće homologacije izdane prema ovom Pravilniku prije dana stupanja na snagu niza izmjena 05 ovog Pravilnika ostaju važeće neograničeno.

12.27.

Nakon 66 mjeseci za nova vozila kategorija M1 i N1 i nakon 84 mjeseci za nova vozila drugih kategorija od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 05 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako novi tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 05 pri čemu su isključeni stavci 6.2.7.6.2. i 6.2.7.6.3. Postojeće homologacije izdane prema ovom Pravilniku prije tih datuma ostat će važeće neograničeno a proširenje homologacija se izdaje nakon toga.

(1) Kako je određeno u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/izmjena 2. kako je zadnje izmijenjena izmjenom 4.).

(2) Za objašnjenje vidjeti Prilog 10.

(3) U slučaju da svjetlosni uređaji za stražnje registarske pločice te pokazivače smjera (kategorija 5. i 6.) nemaju svjetlosnu površinu, potrebno zamijeniti s „površine koje odašilju svjetlost”.

(4) Primjeri koji omogućuju odluku u pogledu uzajamnog integriranja svjetla mogu se naći u Prilogu 3. dijelu 7.

(5) Publikacija CIE 15.2, 1986, Kolorimetrija, standardni kolorimetrijski analizator CIE (1931).

(6) 1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Madžarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju i Crnu Goru, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije izdaju države članice koristeći vlastiti ECE znak), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland, 54 i 55 (prazno), 56 za Crnu Goru, 57 (prazno) i 58 za Tunis. Daljnji brojevi dodjeljuju se državama kronološkim redoslijedom kojim ratificiraju ili pristupe Sporazumu o usvajanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremi i dijelovima koje je moguće ugraditi i/ili koristiti na vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje izdanih homologacija na temelju tih uvjeta, te glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje ugovorne stranke Sporazuma o tako dodijeljenim brojevima.

(7) To se ne primjenjuje za namjenske predmete koji se mogu dodati na vanjsku stranu svjetla.

(8) Mjerenje kromatskih koordinata emitirane svjetlosti iz svjetala nije dio ovog Pravilnika.

(9) Također poznat kao bijeli ili bezbojni katadiopter.

(10) Ovaj Pravilnik ne sprečava ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik da na svojim državnim područjima dopuste upotrebu bijelih oznaka uočljivosti sa stražnje strane.

(11) Kako je utvrđeno Prilogom 7. Konsolidiranoj rezoluciji o izradi vozila (R.E.3), (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/Amend.2, kako je zadnje izmijenjen izmjenom 4.).

(12) Ugovorne stranke predmetnih pravilnika mogu još uvijek zabraniti upotrebu mehaničkih sustava za čišćenje ako su ugrađena glavna svjetla s plastičnim lećama oznake „PL”.

(13) Kako je definirano u Prilogu 7. Konsolidiranojrezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/izmjena 2. kako je zadnje izmijenjena izmjenom 4.).

(14) Tipovi vozila koji ne ispunjavaju ovu odredbu mogu i dalje biti homologirani do 18 mjeseci nakon stupanja na snagu dopune 4. niza izmjena 03.

(15) Vrijednost od 5° gornja je granica za mrtav kut vidljivosti prema natrag bočnog pokazivača smjera. d ≤ 1,80 m (za M1 i N1 kategorije vozila d ≤ 2,50 m).

(16) Vrijednost od 5° gornja je granica za mrtav kut vidljivosti prema natrag bočnog pokazivača smjera. d ≤ 2,50 m.

(17) Novi tipovi vozila koji nisu sukladni s ovom odredbom mogu i dalje biti homologirani završno do 18 mjeseci nakon stupanja na snagu dopune 4 niza izmjena 03.

(18) Ugovorne stranke koje ne primjenjuju Pravilnik br. 87 mogu zabraniti ugradnju ovog uređaja (kako se navodi u stavku 5.2.2.) na temelju nacionalnih odredaba.

(19) Tipovi vozila koji ne ispunjavaju ovu odredbu mogu i dalje biti homologirani do zaključno 18 mjeseci nakon stupanja na snagu dopune 4. niza izmjena 03.

(20) Odredba se ne primjenjuje pet godina nakon službenog datuma stupanja na snagu niza izmjena 03 ovog Pravilnika.

(21) Odredba se ne primjenjuje pet godina nakon službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 03 ovog Pravilnika.

(22) U slučaju dodatnih dviju simetrično postavljenih jedinica za osvjetljavanje vodoravna udaljenost može iznositi 200 mm (C na slici).

(23) Prometni smjerovi su razdvojeni pomoću konstrukcije ceste ili je definirana odgovarajuća lateralna udaljenost od prometa is suprotnog smjera. To obuhvaća i smanjenje nepoželjnog odbljeska od glavnih svjetala vozila iz suprotnog smjera prometa.

(24) Ova se odredba ne primjenjuje za osvjetljavanje kratkim svjetlosnim snopom kad se proizvede osvjetljenje u zavoju pri skretanju udesno u prometu desnom stranom ceste (pri skretanju ulijevo u prometu lijevom stranom ceste).

(25) Ugovorne stranke odgovarajućih pravilnika još uvijek mogu zabraniti uporabu mehaničkih sustava za čišćenje ako su ugrađena glavna svjetla s plastičnim lećama, s oznakom „PL”.

PRILOG 1.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG 2.

POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

UZORAK A

(vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

a = 8 mm min.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo prikazuje da je predmetni tip vozila, s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, homologiran u Nizozemskoj (E4) sukladno Pravilniku br. 48. kako je izmijenjen nizom izmjena 05. Broj homologacije označava da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 48. kako je izmijenjen nizom izmjena 05.

UZORAK B

(Vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo prikazuje da je predmetni tip vozila, s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, homologiran u Nizozemskoj (E4) sukladno Pravilniku br. 48 kako je izmijenjen nizom izmjena 05 te Pravilniku br. 33. (1). Broj homologacije označava da je, u vrijeme kada su predmetne homologacije izdane, Pravilnik br. 48. bio izmijenjen nizom izmjena 05, a Pravilnik br. 33. je bio u izvornom obliku.

(1) Drugi broj je naveden samo kao primjer.

PRILOG 3.

PRIMJERI POVRŠINA SVJETALA, REFERENTNIH OSI, REFERENTNIH SREDIŠTA I KUTOVA GEOMETRIJSKE VIDLJIVOSTI

Ovi primjeri pokazuju neka namještanja radi pomoći pri razumijevanju odredaba i nisu namijenjeni za ograničavanje dizajna.

Tumač znakova svih primjera u ovom Prilogu:

1.	Osvjetljavajuća površina
2.	Referentna os
3.	Referentno središte
4.	Kut geometrijske vidljivosti
5.	Površina emitiranja svjetlosti
6.	Prividna površina temeljena na osvjetljavajućoj površini
7.a	Prividna površina temeljena na površini emitiranja svjetlosti u skladu sa stavkom 2.8.a (s vanjskom lećom)
7.b	Prividna površina temeljena na površini emitiranja svjetlosti u skladu sa stavkom 2.8.b (bez vanjske leće)
8.	Smjer vidljivosti
IO	Unutarnji optički dio
LG	Svjetlovod
L	Vanjska leća
R	Reflektor
S	Izvor svjetlosti
X	Nije dio ove funkcije
F1	Funkcija jedan
F2	Funkcija dva

DIO 1.

Površina emitiranja svjetlosti uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju osim katadioptera

DIO 2.

Osvjetljavajuća površina uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju osim katadioptera

DIO 3.

Primjeri prividne površine s obzirom na osvjetljavajuću površinu u različitim smjerovima geometrijske vidljivosti

DIO 4.

Primjeri prividne površine s obzirom na površinu emitiranja svjetlosti u različitim smjerovima geometrijske vidljivosti

DIO 5.

Osvjetljavajuća površina u usporedbi s površinom emitiranja svjetlosti u slučaju „svjetla s jednom funkcijom” (vidjeti stavke 2.8. do 2.9. ovog Pravilnika)

Primjeri izvora svjetlosti s reflektorskom optikom za vanjsku leću:

Primjer 1.

Primjer 2.

Primjeri izvora svjetlosti s reflektorskom optikom s unutarnjom lećom za vanjsku leću:

Primjer 3.

Primjer 4.

Primjeri izvora svjetlosti s reflektorskom optikom s djelomičnom unutarnjom lećom za vanjsku leću:

Primjer 5.

Primjer 6.

Primjer optike svjetlovoda za vanjsku leću:

Primjer 7.

Primjer optike svjetlovoda ili reflektorske optike za vanjsku leću:

Primjer 8.

Primjer izvora svjetlosti s reflektorskom optikom u kombinaciji s područjem koje nije dio te funkcije za vanjsku leću:

Primjer 9.

DIO 6.

Primjeri koji pokazuju određivanje površine emitiranja svjetlosti u usporedbi s osvjetljavajućom površinom (vidjeti stavke 2.8. i 2.9. ovog Pravilnika)

Napomena: Reflektirana svjetlost može pomoći u određivanju površine emitiranja svjetlosti

Primjer A

Primjer B

Primjer C

Primjer za određivanje osvjetljavajuće površine u kombinaciji s područjem koje nije dio funkcije:

Primjer D

Primjer za određivanje površine koja emitira svjetlost u skladu sa stavkom 2.8.a u kombinaciji s područjem koje nije dio funkcije:

Primjer E

Primjer za određivanje prividne površine u kombinaciji s područjem koje nije dio funkcije i neteksturirane vanjske leće (u skladu s 2.8.b):

DIO 7.

Primjeri koji omogućuju odlučivanje u pogledu integriranja dviju funkcija

Kod teksturirane vanjske leće i s razdjelnom stijenom:

Kod teksturirane vanjske leće:

Kada je neteksturirana vanjska leća isključena:

Kada je vanjska leća (teksturirana ili ne) uključena:

Kada je neteksturirana vanjska leća isključena, 7b je prividna površina u skladu sa stavkom 2.8. a F1 nije propusna za F2:

Kada je neteksturirana vanjska leća isključena ili ne:

PRILOG 4.

VIDLJIVOST CRVENOG SVJETLA SPRIJEDA I VIDLJIVOST BIJELOG SVJETLA ODOSTRAGA

(Vidjeti stavke 5.10.1. i 5.10.2. ovog Pravilnika)

Slika 1.

Slika 2.

PRILOG 5.

Stanja opterećenja koja je potrebno uzeti u obzir kod utvrđivanja promjena u okomitoj usmjerenosti kratkih glavnih svjetala

Uvjeti opterećenja na osima navedenim u stavcima 6.2.6.1. i 6.2.6.3.1.

1.	Za sljedeća ispitivanja, masa putnika računa se na osnovi 75 kg po osobi.

Uvjeti opterećenja za različite tipove vozila:

2.1.

Vozila kategorije M1 (1):

2.1.1.

Kut svjetlosnog snopa kratkoga glavnog svjetla utvrđuje se pod sljedećim uvjetima:

2.1.1.1.

jedna osoba na mjestu vozača;

2.1.1.2.

vozač te jedan putnik na prednjem sjedalu najdalje od vozača;

2.1.1.3.

vozač, jedan putnik na prednjem sjedalu najdalje od vozača, sva sjedala najdalje prema natrag zaposjednuta;

2.1.1.4.

sva sjedala zaposjednuta;

2.1.1.5.

sva sjedala zaposjednuta i ravnomjerno raspoređeno opterećenje u prostoru za prtljagu kako bi se postiglo dopušteno opterećenje na stražnjoj osovini, odnosno na prednjoj osovini ako je prtljažnik naprijed. Ako vozilo ima prednji i stražnji prtljažnik, dodatno opterećenje mora se prikladno rasporediti kako bi se postiglo dopušteno opterećenje osovina. Međutim, ako se najveća dopuštena masa opterećenja postigne prije dopuštenog opterećenja na jednoj od osovina, opterećenje prtljažnika ograničava se na vrijednost pri kojoj se postiže ta masa opterećenja;

2.1.1.6.

vozač i ravnomjerno raspoređeno opterećenje u prtljažniku kako bi se postiglo dopušteno opterećenje na odgovarajuću osovinu.

Međutim, ako se najveća dopuštena masa opterećenja postigne prije dopuštenog opterećenja na osovini, opterećenje prtljažnika ograničava se na vrijednost pri kojoj se postiže ta masa opterećenja.

2.1.2.

Prilikom utvrđivanja navedenih uvjeta opterećenja, u obzir se moraju uzeti sva ograničenja opterećenja koje je utvrdio proizvođač.

2.2.

Vozila kategorija M2 i M3 (1):

Kut snopa svjetla kratkih glavnih svjetala utvrđuje se pod sljedećim uvjetima opterećenja:

2.2.1.

vozilo neopterećeno i jedna osoba na mjestu vozača;

2.2.2.

vozilo opterećeno tako da je na svakoj osovini najveće tehnički dopušteno opterećenje, odnosno postignuta je najveća dopuštena masa vozila razmjernim opterećivanjem prednjih i stražnjih osovina do najvećeg tehnički dopuštenog opterećenja, što god se prije dostigne.

2.3.

Vozila kategorije N s prtljažnim površinama:

2.3.1.

Kut snopa svjetla kratkih glavnih svjetala utvrđuje se pod sljedećim uvjetima opterećenja:

2.3.1.1.

vozilo neopterećeno i jedna osoba na mjestu vozača;

2.3.1.2.

vozač i opterećenje raspoređeno tako da je na stražnjoj osovini(ama) najveće tehnički dopušteno opterećenje, odnosno postignuta je najveća dopuštena masa vozila, što god se prije dostigne, bez prelaženja opterećenja prednje osovine koje se računa kao zbroj opterećenja prednje osovine neopterećenog vozila i 25 % najvećeg dopuštenog opterećenja prednje osovine. Obratno, ovo vrijedi za prednju osovinu kada je prtljažna površina naprijed.

2.4.

Vozila kategorije N bez prtljažnih površina:

2.4.1.

Vučna vozila za poluprikolice:

2.4.1.1.

Neopterećeno vozilo bez opterećenja na sedlu i jedna osoba na mjestu vozača;

2.4.1.2.

jedna osoba na mjestu vozača; tehnički dopušteno opterećenje na sedlu pri položaju sedla koje odgovara najvećem opterećenju stražnje osovine.

2.4.2.

Vučna vozila za prikolice:

2.4.2.1.

vozilo neopterećeno i jedna osoba na mjestu vozača;

2.4.2.2.

jedna osoba na mjestu vozača, sva druga mjesta u vozačkoj kabini zaposjednuta.

(1) Kako je određenou Konsolidiranoj rRezoluciji o izradi vozila (R.E.3), Prilog 7. (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/Amend.2, kako je zadnje izmijenjen izmjenom 4).

PRILOG 6.

MJERENJE PROMJENE NAGIBA SNOPA KRATKOG SVJETLA KAO FUNKCIJE OPTEREĆENJA

1. PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj prilog utvrđuje način mjerenja promjene nagiba snopa kratkog svjetla vozila u odnosu na početni nagib što je uzrokovano promjenama položaja vozila zbog opterećenja.

2. DEFINICIJE

2.1. Početni nagib

2.1.1. Utvrđeni početni nagib

Vrijednost početnog nagiba snopa kratkog svjetla koju je naveo proizvođač motornog vozila služi kao referentna vrijednost za izračun dopuštenih promjena.

2.1.2. Izmjeren početni nagib

Srednja vrijednost nagiba kratkog svjetla ili nagiba vozila izmjerenog kada je vozilo u stanju br. 1., kako je utvrđeno u Prilogu 5., za kategoriju vozila koje se ispituje služi kao referentna vrijednost za procjenu promjena u nagibu snopa svjetlosti zbog promjene opterećenja.

2.2. Nagib kratkog svjetla

Utvrđuje se kako slijedi:

kao kut, izražen u miliradijanima, između smjera snopa svjetlosti usmjerenog prema karakterističnoj točki na vodoravnom dijelu zasjenjenja (granice svjetlo-tamno) u svjetlosnoj raspodjeli kratkoga glavnog svjetla i vodoravne ravnine,

ili tangensom tog kuta, izraženog u postotku nagiba, budući da su kutovi mali (za male kutove 1 % predstavlja 10 mrad).

Ako se nagib izražava u postotku nagiba, računa se uz pomoć sljedeće formule:

Formula

pri čemu:

h1	predstavlja visinu gore navedene karakteristične točke iznad tla, u milimetrima, izmjerene na okomitom zaslonu okomitom na srednju uzdužnu ravninu vozila i smještenom na vodoravnoj udaljenosti L;
h2	je visina referentnog središta (koje je uzeto za nazivno ishodište karakteristične točke odabrane u h1) iznad tla, u milimetrima;
L	je udaljenost, u milimetrima, od zaslona do referentnog središta.

Negativne vrijednosti označavaju nagib prema dolje (vidjeti sliku 1.).

Pozitivne vrijednosti označavaju nagib prema gore.

Slika

Nagib prema dolje snopa kratkog svjetla vozila kategorije M1

Napomene:

1.	Ovaj crtež predstavlja vozilo kategorije M1, ali se prikazano načelo jednako primjenjuje na vozila drugih kategorija.

2.	Ako u vozilu nije ugrađen sustav za poravnavanje glavnih svjetala, promjena u nagibu snopa kratkog svjetla istovjetna je promjeni nagiba samog vozila.

3. UVJETI MJERENJA

3.1. Ako se koristi vizualna provjera projekcije snopa kratkog svjetla na zaslonu, odnosno fotometrijska metoda, mjerenje se provodi u tamnom okružju (primjerice u tamnoj komori) dovoljnog prostora za smještaj vozila i zaslona na način prikazan na slici 1. Referentna središta glavnih svjetala udaljena su od zaslona najmanje 10 m.

3.2. Tlo na kojem se provodi mjerenje mora biti što je moguće više ravno i vodoravno, tako da se može osigurati ponovno provođenje mjerenja nagiba snopa kratkog svjetla s točnošću od ± 0,5 mrad (nagib ± 0,5 %).

3.3. Ako se koristi zaslon, njegovo označivanje, položaj i usmjerenost u odnosu na tlo i na središnju uzdužnu ravninu vozila je takva da se može osigurati ponovno provođenje mjerenja nagiba snopa kratkog svjetla s točnošću od ± 0,5 mrad (nagib ± 0,5 %).

3.4. Tijekom mjerenja, temperatura okoliša mora iznositi između 10 i 30 °C.

4. PRIPREMA VOZILA

4.1. Mjerenja se provode na vozilu koje je prešlo udaljenost između 1 000 km i 10 000 km, po mogućnosti 5 000 km.

4.2. Gume moraju biti napunjene do tlaka za puno opterećenje koji je naveo proizvođač vozila. Vozilo mora biti potpuno napunjeno (gorivom, vodom, uljem) te opremljeno sa svim priborom i alatima koje je naveo proizvođač. Potpuna napunjenost gorivom znači da je spremnik goriva napunjen s najmanje 90 % svog kapaciteta.

4.3. Vozilo mora imati otpuštenu parkirnu kočnicu i mjenjač u neutralnom položaju.

4.4. Vozilo se priprema najmanje 8 h na temperaturi utvrđenoj u stavku 3.4.

4.5. Ako se koristi fotometrijska ili vizualna metoda, kako bi se olakšala mjerenja na testnom vozilu bi se po mogućnosti trebala ugraditi glavna svjetla s precizno utvrđenim zasjenjenjem (granicom svjetlo-tamno) snopa kratkog svjetla. Dozvoljeni su i drugi načini za utvrđivanje preciznijeg očitanja (na primjer, odstranjivanje leće glavnog svjetla).

5. POSTUPAK ISPITIVANJA

5.1. Općenito

Promjene u nagibu kratkog svjetla ili vozila, ovisno o odabranoj metodi, mjere se odvojeno za svaku stranu vozila. Dobiveni rezultati za lijeva i desna glavna svjetla pod svim uvjetima opterećenja utvrđenim u Prilogu 5., moraju biti unutar granica utvrđenih u stavku 5.5. Opterećenje s primjenjuje postupno bez izlaganja vozila pretjeranim šokovima.

5.1.1. Ako je ugrađen sustav AFS mjerenja se izvode s AFS-om u neutralnom položaju.

5.2. Utvrđivanje izmjerenog početnog nagiba

Vozilo se priprema kako je utvrđeno u stavku 4. te se opterećuje kako je utvrđeno u Prilogu 5. (prvi uvjeti opterećenja predmetne kategorije vozila). Prije svakog mjerenja, vozilo se mora zanjihati kako je utvrđeno u stavku 5.4. Mjerenja se izvode tri puta.

5.2.1. Ako se niti jedan od tri mjerena rezultata ne razlikuje za više od 2 mrad (0,2 % nagib) od aritmetičke sredine rezultata, ta sredina predstavlja konačan rezultat.

5.2.2. Ako se bilo koje mjerenje razlikuje od aritmetičke sredine rezultata za više od 2 mrad (0,2 % nagib), izvodi se dodatna serija od 10 mjerenja čija će aritmetička sredina predstavljati konačan rezultat.

5.3. Mjerne metode

Bilo koja metoda može se koristiti za mjerenje promjena nagiba pod uvjetom da je točnost očitovanja unutar ± 2 mrad (nagib ± 0,2 %).

5.4. Postupak s vozilom u svakom stanju opterećenja

Ovjes vozila i svaki drugi dio za koji je vjerojatno da utječe na nagib snopa kratkog svjetla pripremaju se sukladno niže navedenim metodama.

Međutim, tehnička tijela i proizvođači mogu zajednički predložiti druge metode (pokusne ili temeljene na proračunima), posebno kada ispitivanje predstavlja naročite probleme, pod uvjetom da su takvi proračuni očigledno opravdani.

5.4.1. Vozila kategorije M1 s konvencionalnim ovjesom

S vozilom postavljenim u položaj za mjerenje i, ako je potrebno, s kotačima na pomičnim platformama (koje se moraju upotrijebiti ako bi njihov izostanak doveo do ograničenja gibanja ovjesa što bi vjerojatno utjecalo na rezultate mjerenja) treba njihati vozilo neprekidno do barem tri potpuna ciklusa, s tim da u svakom ciklusu treba gurnuti prema dolje prvo stražnji a zatim prednji kraj vozila.

Tijek njihanja mora završiti s krajem ciklusa. Prije mjerenja, vozilo mora spontano dospjeti u stanje mirovanja. Umjesto uporabe pomičnih platformi, isti učinak može se postići pomicanjem vozila naprijed natrag za barem jedan puni okret kotača.

5.4.2. Vozila kategorije M2, M3 i N s konvencionalnim ovjesom

5.4.2.1.

Ako metoda pripreme za vozila kategorije M1 navedena u stavku 5.4.1. nije moguća, može se koristiti metoda navedena u stavcima 5.4.2.2. ili 5.4.2.3.

5.4.2.2.

Vozilo, koje stoji na mjestu mjerenja i s kotačima na tlu zanjiše se kratkotrajnim promjenama opterećenja.

5.4.2.3.

Dok vozilo stoji na mjestu mjerenja s kotačima na tlu, vibracijama se pokreće ovjes i svi drugi dijelovi koji mogu utjecati na nagib snopa kratkog svjetla. To može biti vibrirajuća platforma na kojoj su postavljeni kotači.

5.4.3. Vozila s nekonvencionalnim ovjesom, gdje motor mora biti u pogonu

Prije izvršavanja bilo kojeg mjerenja, čeka se dok vozilo ne postigne svoj konačan položaj s motorom u radu.

5.5. Mjerenja

Promjene nagiba snopa kratkog svjetla mjeri se za svaki od različitih stanja opterećenja u odnosu na izmjereni početni nagib utvrđen u skladu sa stavkom 5.2.

Ako je u vozilo ugrađen sustav za ručno poravnavanje nagiba glavnog svjetla, potonji se namješta u položaje koje je utvrdio proizvođač za navedene uvjete opterećenja (sukladno Prilogu 5.).

5.5.1. Za početak se provodi jedno mjerenje u svakom stanju opterećenja. Zahtjevi su ispunjeni ako je za sva stanja opterećenja promjena nagiba unutar izračunanih granica (na primjer, unutar granice između navedenog početnog nagiba te gornjih i donjih granica utvrđenih za homologaciju), uz sigurnosno granično područje od 4 mrad (nagib 0,4 %).

5.5.2. Ako rezultat(i) mjerenja nisu unutar sigurnosnoga graničnog područja navedenog u stavku 5.5.1. ili prelazi(e) granične vrijednosti, provode se dodatna tri mjerenja u stanjima opterećenja koja odgovaraju tom (tim) rezultatu(ima) navedenim u stavku 5.5.3.

5.5.3. Za svako od gornjih stanja opterećenja:

5.5.3.1.

Ako niti jedan od tri rezultata mjerenja ne odstupa više od 2 mrad (nagib 0,2 %) od aritmetičke sredine rezultata, tada ta sredina predstavlja konačan rezultat.

5.5.3.2.

Ako bilo koje mjerenje odstupa od aritmetičke sredine rezultata za više od 2 mrad (nagib 0,2 %), provodi se dodatni niz od deset mjerenja, a čija aritmetička sredina predstavlja konačan rezultat.

5.5.3.3.

Ako je vozilo opremljeno automatskim sustavom za poravnavanje glavnog svjetla koji ima inherentnu petlju histereze, prosječni rezultati na vrhu i na dnu petlje histereze moraju se uzeti kao značajne vrijednosti.

Sva navedena mjerenja provode se u skladu sa stavcima 5.5.3.1. i 5.5.3.2.

5.5.4. Zahtjevima je udovoljeno ako je pod svim uvjetima opterećenja, promjena između izmjerenog početnog nagiba utvrđenog u skladu sa stavkom 5.2. i nagiba izmjerenog pod svakim uvjetom opterećenja manje od vrijednosti izračunanih u stavku 5.5.1. (bez sigurnosnoga graničnog područja).

5.5.5. Ako je samo jedna od izračunanih gornjih ili donjih vrijednosti prekoračena, proizvođaču se dopušta da odabere drugu vrijednost za navedeni početni nagib, unutar granica utvrđenih za homologaciju.

PRILOG 7.

OZNAČIVANJE NAGIBA PREMA DOLJE GRANICE SVJETLO-TAMNO GLAVNIH SVJETALA S KRATKIM SVJETLOSNIM SNOPOM IZ STAVKA 6.2.6.1.1. I PREDNJEG SVJETLA ZA MAGLU IZ STAVKA 6.3.6.1.2. OVOG PRAVILNIKA

Primjer 1.

Veličina simbola i znakova ostavljena je na izbor proizvođaču.

Primjer 2.

Veličina simbola i znakova ostavljena je na izbor proizvođaču.

PRILOG 8.

SKLOPKE ILI RUČICE ZA UPRAVLJANJE UREĐAJIMA ZA PORAVNAVANJE GLAVNIH SVJETALA IZ STAVKA 6.2.6.2.2. OVOG PRAVILNIKA

1. SPECIFIKACIJE

1.1.

Nagib prema dolje snopa kratkog svjetla mora se u svim slučajevima postići na jedan od sljedećih načina:

(a)	pomicanjem ručice (prekidača) prema dolje ili na lijevo;

(b)	okretanjem sklopke u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu;

(c)	pritiskom na gumb (sustav gurni-povuci).

Ako se koristi više gumba za namještanje snopa, gumb koji daje najveći nagib prema dolje mora biti ugrađen na lijevo ili ispod gumba (jednog ili više) za druge položaje snopa kratkog svjetla.

Kod naprava za namještanje tipa s okretanjem koje su ugrađene bočno ili tako da je vidljiv samo rub, potrebno je slijediti radna načela za tipove (a) ili (c).

1.1.1.

Ta sklopka mora biti označena simbolima koji jasno označuju pokrete koji odgovaraju nagibu prema dolje ili prema gore snopa kratkog svjetla.

1.2.	Položaj „0” odgovara početnom nagibu sukladno stavku 6.2.6.1.1. ovog Pravilnika.

1.3.	Položaj „0” koji, sukladno stavku 6.2.6.2.2. ovog Pravilnika, mora biti „granični položaj” ne mora nužno biti na kraju ljestvice.

1.4.	Oznake korištene na sklopki moraju biti objašnjene u uputama za vlasnike.

1.5.	Samo sljedeći simboli mogu se koristiti za raspoznavanje sklopki:

Također se mogu koristiti simboli koji sadrže pet crta umjesto četiri

Primjer 1.:

Primjer 2.:

Primjer 3:

PRILOG 9.

NADZOR SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1. ISPITIVANJA

1.1. Položaj svjetala

Položaj svjetala, utvrđen u stavku 2.7. ovog Pravilnika, po širini, visini i duljini provjerava se u skladu s općim zahtjevima utvrđenima u stavcima 2.8. do 2.10., 2.14. i 5.4. ovog Pravilnika.

Vrijednosti izmjerene za udaljenosti su takve da su ispunjene pojedinačne specifikacije primjenjive za svako svjetlo.

1.2. Vidljivost svjetala

1.2.1. Kutovi geometrijske vidljivosti provjeravaju se u skladu sa stavkom 2.13. ovog Pravilnika.

Vrijednosti izmjerene za kutove moraju biti takve da ispunjavaju pojedinačne specifikacije primjenjive za svako svjetlo, osim što granični kutovi mogu imati dozvoljeno odstupanje ± 3° kako je dopušteno stavkom 5.3. za ugradnju uređaja za svjetlosnu signalizaciju.

1.2.2. Vidljivost crvenog svjetla sprijeda i bijelog svjetla odostraga provjerava se u skladu sa stavkom 5.10. ovog Pravilnika.

1.3. Poravnavanje kratkih prednjih svjetala prema naprijed

1.3.1. Početni nagib prema dolje

Početni nagib ruba snopa kratkog svjetla prema dolje postavlja se na pločicu s brojem kako je zatraženo i prikazano u Prilogu 7.

Alternativno, proizvođač utvrđuje početnu vrijednost koja je različita od vrijednosti navedene na pločici s brojem ako je moguće prikazati da ta vrijednost predstavlja uzorak homologiranog tipa prilikom ispitivanja u skladu s postupcima sadržanim u Prilogu 6., naročito stavku 4.1.

1.3.2. Promjene nagiba s opterećenjem

Promjene nagiba prema dolje snopa kratkog svjetla kao funkcije uvjeta opterećenja utvrđenih u ovom odjeljku unutar su sljedećih granica:

0,2 posto do 2,8 posto	za visinu ugradnje glavnog svjetla h < 0,8;
0,2 posto do 2,8 posto	za visinu ugradnje glavnog svjetla 0,8 ≤ h ≤ 1,0; ili
0,7 posto do 3,3 posto	(sukladno ciljnom rasponu koji je odabrao proizvođač prilikom homologacije);
0,7 posto do 3,3 posto	za visinu ugradnje glavnog svjetla 1,0 < h ≤ 1,2 m;
1,2 posto do 3,8 posto	za visinu ugradnje glavnog svjetla h > 1,2 m.

U slučaju prednjeg svjetla za maglu razreda F3 s izvorom svjetlosti koji ima ukupni ciljni svjetlosni tok koji prelazi 2 000 lumena, varijacija nagiba prema dolje kao funkcije opterećenja utvrđenih u ovom odjeljku, ostaju u rasponu:

0,7 posto do 3,3 posto	za visinu ugradnje prednjeg svjetla za maglu h ≤ 0,8 m;
1,2 posto do 3,8 posto	za visinu ugradnje prednjeg svjetla h > 0,8 m

Stanja opterećenja koja se koriste, kako je navedeno u Prilogu 5. ovog Pravilnika, za svaki su za svaki sustav odgovarajući način kako slijedi.

1.3.2.1.

Vozila kategorije M1:

Stavak 2.1.1.1.

Stavak 2.1.1.6. uzimajući u obzir

Stavak 2.1.2.

1.3.2.2.

Vozila kategorije M2 i M3:

Stavak 2.2.1.

Stavak 2.2.2.

1.3.2.3.

Vozila kategorije N s teretnim sandukom:

Stavak 2.3.1.1.

Stavak 2.3.1.2.

1.3.2.4.

Vozila kategorije N bez teretnog sanduka:

1.3.2.4.1.

Vučna vozila za poluprikolice:

Stavak 2.4.1.1.

Stavak 2.4.1.2.

1.3.2.4.2.

Vučna vozila za prikolice:

Stavak 2.4.2.1.

Stavak 2.4.2.2.

1.4. Električne veze i pokazne svjetiljke

Električne veze se provjeravaju uključivanjem svakog svjetla napajanog električnim sustavom vozila.

Svjetla i pokazne svjetiljke moraju funkcionirati u skladu s odredbama utvrđenim u stavcima 5.11. do 5.14. ovog Pravilnika te s pojedinačnim specifikacijama primjenjivima na svako svjetlo.

1.5. Jakosti svjetla

1.5.1. Duga glavna svjetla

Ukupna najveća jakost dugih prednjih svjetala provjerava se postupkom navedenim u stavku 6.1.9.2. ovog Pravilnika. Dobivena vrijednost mora biti takva da ispunjava zahtjev iz stavka 6.1.9.1. ovog Pravilnika.

1.6. Prisutnost, broj, boja, raspored te, gdje je primjenjivo, kategorija svjetala provjeravaju se vizualnom provjerom svjetala i njihovih oznaka.

Oni su takvi da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavcima 5.15. i 5.16. kao i pojedinačne specifikacije primjenjivi na svako svjetlo.

PRILOG 10.

PRIMJERI MOGUĆIH IZVORA SVJETLOSTI

PRILOG 11.

VIDLJIVOST OZNAČIVANJA VISOKE UOČLJIVOSTI ODOSTRAGA I NA BOČNOJ STRANI VOZILA

(vidjeti stavak 6.21.5. ovog Pravilnika)

Slika 1a.

Odostraga

Slika 1b.

Sprijeda (samo prikolice)

Slika 2.

Bočno

PRILOG 12.

Uvjeti za automatsko uključivanje glavnih svjetala s kratkim svjetlosnim snopom (1)
Okolno svjetlo izvan vozila (2)	Glavna svjetla s kratkim svjetlosnim snopom	Vrijeme odziva
manje od 1 000 lx	uključena	najviše 2 sekunde
između 1 000 lx i 7 000 lx	prema odluci proizvođača	prema odluci proizvođača
više od 7 000 lx	isključena	dulje od 5 sekundi, ali ne više od 300 sekundi

(1) Sukladnost s ovim uvjetima dokazuje podnositelj zahtjeva, simulacijom ili drugim sredstvima koja prihvaća nadležno tijelo odgovorno za homologaciju.

(2) Jakost osvjetljenja se mjeri na vodoravnoj površini sa senzorom korigiranog kosinusa na istoj visini na kojoj je ugrađen senzor na vozilu. Proizvođač to može dokazati dostatnom dokumentacijom ili na drugi način prihvaćen od strane nadležnog tijela odgovornog za homologaciju.

Referenca			Sadržaj
Godina	SL	Stranica
			Uvodna napomena		1
2005	L 330	1		42005X1216(01)
			Pravilnik br. 25 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji naslona za glavu, bez obzira na to jesu li ugrađeni u sjedala vozila		3
2005	L 330	26		42005X1216(02)
			Pravilnik br. 26 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na njihove vanjske izbočine		28
2005	L 330	42		42005X1216(03)
			Pravilnik br. 28 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji zvučno upozornih uređaja i motornih vozila s obzirom na njihove zvučne signale		44
2005	L 330	158		42005X1216(05)
			Pravilnik br. 105 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila namijenjenih prijevozu opasnih tvari s obzirom na njihove posebne konstrukcijske značajke		58
2007	L 306	1		42007X1123(01)
			Pravilnik br. 44 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – jedinstvene odredbe o homologaciji sustava za držanje djece kao putnika u motornim vozilima (sustavi za držanje djeteta)		69
2010	L 185	56		42010X0717(03)
			Pravilnik br. 93 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene o homologaciji: I. Naprava za zaštitu od prednjeg podlijetanja – II. Vozila s obzirom na ugradbu naprave za zaštitu od prednjeg podlijetanja homologiranog tipa – III. Vozila s obzirom na njihovu zaštitu od prednjeg podlijetanja		188
2011	L 323	46		42011X1206(03)
			Pravilnik br. 48 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na ugradnju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju		206