10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.06.2013.

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32000R2548

L 291/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.11.2000.

UREDBA (EZ) br. 2548/2000 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 2. studenoga 2000.

o prijelaznim odredbama za primjenu odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke nakon uvođenja eura u Grčkoj

(ESB/2000/11)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut”), a posebno njegov članak 19. stavak 19.1. i prvu alineju članka 47. stavka 47.2., Uredbu Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke (1) te Uredbu Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (2),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (3) (ESB), a posebno njezin članak 5. stavak 1. i članak 6. stavak 4.,

uzimajući u obzir Uredbu ESB-a (EZ) br. 2818/98 od 1. prosinca 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/1998/15) (4), kako je izmijenjena Uredbom ESB-a (EZ) br. 1921/2000 (5),

uzimajući u obzir Uredbu ESB-a (EZ) br. 2819/98 od 1. prosinca 1998. o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/1998/16) (6), kako je izmijenjena Uredbom ESB-a (EZ) br. 1921/2000 (7),

uzimajući u obzir doprinos Općeg vijeća Europske središnje banke,

budući da:

(1)	Uvođenje eura u Grčkoj od 1. siječnja 2001. podrazumijeva integraciju kreditnih institucija i podružnica kreditnih institucija koje se nalaze u Grčkoj u sustav minimalnih pričuva ESSB-a od tog datuma.

(2)	Integracija tih subjekata u sustav minimalnih pričuva ESSB-a zahtijeva donošenje prijelaznih odredbi kako bi se osigurala neometana integracija bez stvaranja nerazmjernog opterećenja za kreditne institucije u državama članicama sudionicama, uključujući Grčku.

(3)

Člankom 5. Statuta, u vezi s člankom 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, podrazumijeva se obveza država članica da utvrde i provedu na nacionalnoj razini sve odgovarajuće mjere kako bi se prikupili statistički podaci potrebni za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a i omogućila pravodobna priprema u području statistike kako bi one postale države članice sudionice,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prijelazne odredbe

Prijelazne odredbe za primjenu odredbi o minimalnim pričuvama od strane ESB-a nakon uvođenja eura u Grčkoj određene su u Prilogu ovoj Uredbi, koji čini njezin sastavni dio.

Ako posebnim odredbama ove Uredbe nije drukčije uređeno, primjenjuju se odredbe uredbi (EZ) br. 2818/98 i (EZ) br. 2819/98.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica. Odredbe određene u Prilogu ovoj Uredbi proizvode učinke samo u odnosu na prva razdoblja održavanja 2001.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 2. studenoga 2000.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik

Willem F. DUISENBERG

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 1.

(2) SL L 318, 27.11.1998., str. 4.

(3) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(4) SL L 356, 30.12.1998., str. 1.

(5) SL L 229, 9.9.2000., str. 34.

(6) SL L 356, 30.12.1998., str. 1.

(7) Vidjeti bilješku (5)

PRILOG

PRIJELAZNE ODREDBE U VEZI S INTEGRACIJOM INSTITUCIJA KOJE SE NALAZE U GRČKOJ U SUSTAV MINIMALNIH PRIČUVA ESSB-a

1. Na kreditne institucije i podružnice kreditnih institucija koje se nalaze u Grčkoj (dalje u tekstu „institucije koje se nalaze u Grčkoj”) primjenjuju se odredbe o minimalnim obveznim pričuvama od 1. siječnja 2001. Prijelazno razdoblje održavanja za institucije koje se nalaze u Grčkoj traje od 1. siječnja 2001. do 23. siječnja 2001. Postojanje prijelaznog razdoblja održavanja za institucije koje se nalaze u Grčkoj ne utječe na razdoblje održavanja koje se, u skladu s člankom 7. Uredbe ESB-a (EZ) br. 2818/98, odnosi na institucije koje se nalaze u drugim državama članicama sudionicama.

I. Prijelazno razdoblje održavanja za institucije koje se nalaze u Grčkoj

2. Osnovica za obračun pričuva svake institucije koja se nalazi u Grčkoj za ovo prijelazno razdoblje održavanja utvrđuje se u odnosu na stavke njezine bilance na dan 30. studenoga 2000. Svaka institucija izvješćuje Grčku središnju banku o svojoj osnovici za obračun pričuva prije početka ovog prijelaznog razdoblja održavanja u skladu s izvještajnim okvirom ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku, koji je utvrđen Uredbom ESB-a (EZ) br. 2819/98. Institucije koje se nalaze u Grčkoj, a kojima je priznato odstupanje predviđeno u članku 2. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2819/98, obračunavaju osnovicu za obračun pričuva za prijelazno razdoblje održavanja na temelju svojih bilanci na dan 30. studenoga 2000. i o svojoj osnovici za obračun pričuva izvješćuju Grčku središnju banku prije početka prijelaznog razdoblja održavanja.

3. Povezano s prijelaznim razdobljem održavanja, strana koja obavlja obračun za pojedinačne institucije koje se nalaze u Grčkoj dužna je napraviti obračun obveznih pričuva i izvijestiti o njima prije početka prijelaznog razdoblja održavanja, u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 2818/98. Obračunate obvezne pričuve potvrđuju se najkasnije prvoga radnog dana NSB-a u prijelaznom razdoblju održavanja, u skladu s postupkom navedenim u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 2818/98.

4. Povezano s prijelaznim razdobljem održavanja, a za potrebe članka 5. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 2818/98, strana koja obavlja reviziju izvješćuje o revizijama drugu stranu najkasnije 15. siječnja 2001. Obaviještena strana potvrđuje revizije najkasnije 16. siječnja 2001. Izostanak odgovora obaviještene strane do kraja 16. siječnja 2001. smatra se priznavanjem obvezne pričuve institucije u prijelaznom razdoblju održavanja.

II. Prijelazne odredbe za institucije koje se nalaze u drugim državama članicama sudionicama

5. Institucije koje se nalaze u drugim državama članicama sudionicama mogu odlučiti da iskoriste mogućnost odbitka od svoje osnovice za obračun pričuva, za razdoblja održavanja od 24. prosinca 2000. do 23. siječnja 2001. te od 24. siječnja 2001. do 23. veljače 2001., svojih obveza prema institucijama koje se nalaze u Grčkoj, a koje nisu navedene kao izuzete iz sustava minimalnih pričuva ESSB-a. Institucije se mogu rukovoditi popisima navedenim u članku 2. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 2818/98 pri odlučivanju imaju li obveze prema drugoj instituciji na koju se također primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama.

6. Institucije koje se nalaze u drugim državama članicama sudionicama, a koje žele iskoristiti mogućnost odbitka svojih obveza prema institucijama koje se nalaze u Grčkoj, dužne su za mjesece studeni i prosinac 2000. dostaviti tablicu u skladu s bilješkom (7) uz tablicu 1. Priloga 1. Uredbi (EZ) br. 2819/98, pri čemu se smatra da su institucije koje se nalaze u Grčkoj već integrirane u sustav minimalnih pričuva ESSB-a.

Ovime se ne dovodi u pitanje obveza institucija da dostavljaju statističke podatke za dotična razdoblja u skladu s tablicom 1. Priloga 1. Uredbi (EZ) br. 2819/98, u kojoj se institucije koje se nalaze u Grčkoj još uvijek navode kao banke iz ostatka svijeta.

Tablice se dostavljaju u skladu s uobičajenim rokovima i postupcima predviđenima u Uredbi (EZ) br. 2819/98.

7. Izvještajna institucija kojoj je priznato odstupanje predviđeno člankom 2. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 2819/98 može odlučiti dostaviti svoju tablicu za mjesece studeni i prosinac 2000. u skladu s bilješkom (7) uz tablicu 1. Priloga 1. Uredbi (EZ) br. 2819/98, pri čemu se smatra da su institucije koje se nalaze u Grčkoj već integrirane u sustav minimalnih pričuva ESSB-a.

U tom slučaju podaci koji se odnose na studeni 2000. dostavljaju se odgovarajućoj nacionalnoj središnjoj banci sudionici najkasnije do 23. prosinca 2000. Osnovica za obračun pričuva dotične institucije za razdoblja održavanja koja počinju 24. prosinca 2000. i 24. siječnja 2001. obračunava se na temelju podataka za studeni 2000.

Podaci za prosinac 2000. dostavljaju se u skladu s uobičajenim rokovima i postupcima koji se primjenjuju na dotične kreditne institucije. Osnovica za obračun pričuva dotične institucije za razdoblja održavanja koja počinju 24. veljače, 24. ožujka i 24. travnja 2001. obračunava se na temelju podataka za prosinac 2000.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32000O0015

L 336/114

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.11.1998.

SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 3. studenoga 1998.

kako je izmijenjena Smjernicom od 16. studenoga 2000.

o sastavu, vrednovanju i načinima inicijalnog prijenosa deviznih pričuva, te o nominalnoj vrijednosti i remuneraciji odgovarajućih potraživanja

(ESB/2000/15)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut”), a posebno njegov članak 12. stavak 12.1., članak 14. stavak 14.3., te članke 30. i 32.,

budući da:

(1)

Člankom 30.1. Statuta, u vezi s člankom 43.1. i člankom 43.4., određuje se da nacionalne središnje banke (NSB) država članica koje su prihvatile jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice (nacionalne središnje banke sudionice) opskrbljuju Europsku središnju banku (ESB) deviznim pričuvama u valutama koje nisu valute država članica, eurima, pričuvnim pozicijama kod MMF-a i posebnim pravima vučenja (SDR), do iznosa u vrijednosti od 50 milijardi eura. Nadalje, člankom 30.1. Statuta određuje se da Upravno Vijeće ESB-a odlučuje o udjelu koji se prenosi na ESB nakon njegovog osnivanja i o iznosima koji se prenose kasnije. Člankom 30.1. Statuta nadalje se predviđa da ESB ima puno pravo držati devizne pričuve koje mu se prenesu i njima upravljati te ih upotrebljavati za svrhe određene Statutom.

(2)	Člankom 30.2. Statuta, u vezi s člankom 43.6., određuje se da se doprinos svake nacionalne središnje banke sudionice utvrđuje razmjerno njezinu udjelu u kapitalu ESB-a koji su upisale nacionalne središnje banke država članica bez odstupanja.

(3)	Člankom 30.3. Statuta određeno je da ESB priznaje svakom NSB-u potraživanje koje je jednako njegovom doprinosu. Člankom 30.3. nadalje se propisuje da Upravno Vijeće ESB-a određuje nominalnu vrijednost i remuneraciju za takva potraživanja.

(4)	Člankom 30.6. Statuta propisano je da Upravno Vijeće ESB-a poduzima sve druge mjere potrebne za primjenu članka 30. Statuta.

(5)

Člankom 33.2. Statuta propisano je da se, u slučaju da ESB zabilježi gubitak, manjak nadoknađuje iz fonda opće pričuve ESB-a i, ako je to potrebno, iz monetarnog prihoda dotične financijske godine, razmjerno visini iznosa raspodijeljenih nacionalnim središnjim bankama sudionicama u skladu s člankom 32.5. Statuta i najviše do tih iznosa. U skladu s člankom 32.5. Statuta Upravno Vijeće ESB-a donijelo je Odluku od 3. studenoga 1998.o raspodjeli monetarnog prihoda nacionalnih središnjih banaka država članica sudionica i gubicima ESB-a za financijske godine od 1999. do 2001. (1).

(6)	Člankom 32.7. Statuta propisano je da Upravno Vijeće ESB-a poduzima sve druge mjere potrebne za primjenu članka 32. Statuta.

(7)	Člankom 10.3. Statuta, u vezi s člankom 43.4., propisano je da se za sve odluke koje se donose na temelju članka 30. Statuta glasovi u Upravnom vijeću ESB-a ponderiraju prema udjelima nacionalnih središnjih banaka u kapitalu ESB-a koji su upisale središnje banke država članica bez odstupanja.

(8)	U skladu s člankom 12.1. i člankom 14.3. Statuta, smjernice ESB-a čine sastavni dio prava Zajednice,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Smjernice:

—	„gotovina” znači zakonska valuta Sjedinjenih Američkih Država (američki dolar) ili Japana (jen),

—	„devizne pričuve” znači vrijednosni papiri, zlato ili gotovina,

—	„zlato” znači čista unca zlata u obliku poluga prema londonskom standardu dobre isporuke (engl. London Good Delivery), kako je odredilo udruženje London Bullion Market Association,

—	„države članice sudionice” znači države članice koje su usvojile jedinstvenu valutu 1. siječnja 1999. u skladu s Ugovorom,

—	„nacionalne središnje banke sudionice” znači nacionalne središnje banke država članica sudionica,

—	„vrijednosni papiri” znači svaki prihvatljivi vrijednosni papir ili financijski instrument koji odredi ESB,

—	„prijelazno razdoblje” znači razdoblje između 1. siječnja 1999. i 31. prosinca 2001.

Članak 2.

Prijenos deviznih pričuva od strane nacionalnih središnjih banaka sudionica

1. Svaka nacionalna središnja banka sudionica prenosi ESB-u devizne pričuve u američkim dolarima i jenima ili nominirane u tim valutama te zlatu u protuvrijednosti iznosa u eurima koji su određeni u Dodatku ovoj Smjernici.

2. Iznos u američkim dolarima i jenima te iznos u zlatu (u čistim uncama) u protuvrijednosti iznosa u eurima koji su određeni u Dodatku ovoj Smjernici izračunava se na temelju deviznih tečajeva ECU prema američkom dolaru ili jenu utvrđenih postupkom usklađivanja na telefonskoj sjednici održanoj 31. prosinca 1998. u 11.30 sati, prema briselskom vremenu, između središnjih banaka koje sudjeluju u tom postupku, te u slučaju zlata, na temelju cijene zlata po čistoj unci u američkim dolarima koja je utvrđena 31. prosinca 1998. u 10.30 sati, prema londonskom vremenu, pri utvrđivanju cijene zlata u Londonu. Iznose izračunane na taj način nacionalnim središnjim bankama sudionicama potvrđuje ESB što je moguće prije na dan 31. prosinca 1998.

3. Svaka nacionalna središnja banka sudionica prenosi ESB-u portfelj vrijednosnih papira i gotovine u američkim dolarima ili jenima ili nominiran u tim valutama, unutar raspona odstupanja oko modificiranog prosječnog vremena vezivanja taktičkih referentnih portfelja koje određuje ESB, te u skladu s kreditnim limitima koje određuje ESB.

4. Datume namire za vrijednosne papire i gotovinu koji se trebaju prenijeti ESB-u određuje ESB, a svaka nacionalna središnja banka sudionica pravodobno daje naloge za prijenos vlasništva nad vrijednosnim papirima i prijenos gotovine ESB-u na datume namire. Vrijednost svih vrijednosnih papira izračunava se na temelju cijena koje određuje ESB, a svaka nacionalna središnja banka sudionica dužna je izvršiti prijenos vrijednosnih papira i gotovine na račune koje određuje ESB.

5. Svaka nacionalna središnja banka sudionica izvršava prijenos zlata na datume, račune i mjesta koje određuje ESB.

Članak 3.

Nominalna vrijednost, remuneracija i dospijeće potraživanja jednakih doprinosima nacionalnih središnjih banaka sudionica

1. ESB priznaje svakoj nacionalnoj središnjoj banci sudionici potraživanje nominirano u protuvrijednosti eura, do ukupnog iznosa doprinosa svake nacionalne središnje banke sudionice deviznim pričuvama ESB-a, iskazanog u eurima.

2. Ukupne vrijednosti deviznih pričuva koje je svaka nacionalna središnja banka sudionica prenijela ESB-u u protuvrijednosti eura odgovaraju vrijednostima određenim u Dodatku ovoj Smjernici.

3. Iznos potraživanja koje ESB priznaje svakoj nacionalnoj središnjoj banci sudionici remunerira se po stopi koja iznosi 85 % granične kamatne stope koju ESSB primjenjuje u svojim glavnim operacijama refinanciranja. Izračun kamate koja se obračunava na potraživanje svake nacionalne središnje banke sudionice obavlja ESB dnevno, pri čemu primjenjuje metodu stvarnog broja dana/360 dana.

4. Potraživanje se remunerira na kraju svake financijske godine. ESB tromjesečno obavješćuje nacionalne središnje banke o kumulativnim iznosima.

5. Potraživanja nisu iskupiva.

Članak 4.

Prijelazni režim za negativne tečajne razlike

1. Svaka nacionalna središnja banka sudionica odriče se potraživanja koje joj je priznao ESB u visini koja je određena u stavcima 2. i 4. ovog članka u slučaju da ESB ostvari nerealizirani gubitak u bilo kojoj financijskoj godini tijekom prijelaznog razdoblja zbog pada deviznih pričuva ESB-a u eurskoj protuvrijednosti, koji proizlazi isključivo iz promjena deviznog tečaja ili cijena zlata pod uvjetom da manjak nije moguće nadoknaditi u skladu s člankom 33.2. Statuta.

2. U slučaju bilo kakvih nerealiziranih gubitaka iz stavka 1., manjak koji proizlazi isključivo iz takvih gubitaka u određenoj financijskoj godini nadoknađuje se tako da se svaka nacionalna središnja banka sudionica odrekne onog dijela prvobitne vrijednosti svog potraživanja koji odgovara njezinu udjelu u tim gubicima, a najviše do ukupnog iznosa određenog u stavku 4.

3. Nadoknađivanje gubitaka u skladu sa stavkom 2. provodi se jednom godišnje, zajedno s izračunom monetarnog prihoda ESSB-a za odgovarajuću financijsku godinu.

4. Odricanje od dijela vrijednosti potraživanja svake nacionalne središnje banke sudionice utvrđuje se razmjerno udjelu svake nacionalne središnje banke sudionice u kapitalu ESB-a koji su upisale središnje banke država članica upisale bez odstupanja. Najviši ukupan iznos odricanja od dijela vrijednosti potraživanja svake nacionalne središnje banke sudionice tijekom prijelaznog razdoblja nije veći od 20 % prvobitne vrijednosti potraživanja.

Članak 5.

Završne odredbe

Ova je Smjernica upućena nacionalnim središnjim bankama država članica sudionica.

Ova se Smjernica objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica..

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 3. studenoga 1998. te izmijenjeno i odobreno za objavljivanje u Službenom listu Europskih zajednica16. studenoga 2000.

Uime Upravnog vijeća ESB-a

Predsjednik

Willem F. DUISENBERG

(1) SL L 336, 30.12.2000., str. 119.

dodatak

Iznos deviznih pričuva u protuvrijednosti eura koji treba prenijeti svaka nacionalna središnja banka čija je država članica prihvatila jedinstvenu valutu 1. siječnja 1999.

Nacionalna središnja banka	Iznosi vrijednosnih papira i gotovine u američkim dolarima i jenima u protuvrijednosti eura	Iznosi zlata u protuvrijednosti eura	Ukupni iznosi deviznih pričuva u protuvrijednosti eura
Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique	1 21 7 9 65 000	21 4 9 35 000	1 43 2 9 00 000
Deutsche Bundesbank	10 40 9 7 37 500	1 83 7 0 12 500	12 24 6 7 50 000
Banco de España	3 77 9 7 37 500	66 7 0 12 500	4 44 6 7 50 000
Banque de France	7 15 4 3 22 500	1 26 2 5 27 500	8 41 6 8 50 000
Central Bank of Ireland	36 1 0 80 000	6 3 7 20 000	42 4 8 00 000
Banca d'Italia	6 33 0 3 75 000	1 11 7 1 25 000	7 44 7 5 00 000
Banque central du Luxembourg	6 3 4 10 000	1 1 1 90 000	7 4 6 00 000
De Nederlandsche Bank	1 81 8 1 50 000	32 0 8 50 000	2 13 9 0 00 000
Österreichische Nationalbank	1 00 2 7 45 000	17 6 9 55 000	1 17 9 7 00 000
Banco de Portugal	81 7 3 60 000	14 4 2 40 000	96 1 6 00 000
Suomen Pankki	59 3 7 25 000	10 4 7 75 000	69 8 5 00 000
Ukupno	33 54 8 6 07 500	5 92 0 3 42 500	39 46 8 9 50 000

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32002O0007

L 334/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.11.2002.

SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 21. studenoga 2002.

o statističkim izvještajnim zahtjevima Europske središnje banke u području tromjesečnih financijskih izvještaja

(ESB/2002/7)

(2002/967/EZ)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 5. stavak 5.1., članak 5. stavak 5.2., članak 12. stavak 12.1. i članak 14. stavak 14.3.,

budući da:

(1)	Radi ispunjavanja svojih zadaća Europska središnja banka (ESB) treba sveobuhvatne i pouzdane tromjesečne financijske izvještaje za institucionalne sektore europodručja i za ostatak svijeta.

(2)

Članak 5. stavak 5.1. Statuta propisuje da, da bi preuzeo zadaće Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), ESB uz pomoć nacionalnih središnjih banaka (NSB) prikuplja potrebne statističke podatke od nadležnih nacionalnih tijela ili izravno od gospodarskih subjekata. Članak 5. stavak 2. propisuje da NSB, u mjeri u kojoj je to moguće, izvršava zadaće opisane u članku 5. stavku 1.

(3)

Dio podataka, koji su potrebni da bi se udovoljilo statističkim zahtjevima ESB-a u području tromjesečnih financijskih izvještaja europodručja, objedinjuju druga nadležna nacionalna tijela, a ne NSB. Zato je za preuzimanje nekih zadaća na temelju ove Smjernice potrebna suradnja između ESSB-a i nadležnih nacionalnih tijela u skladu s člankom 5. stavkom 5.1. Statuta i člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka koje obavlja Europska središnja banka (1).

(4)

Iz razloga dosljednosti, zahtjevi ESB-a u području tromjesečnih financijskih izvještaja europodručja trebaju se, koliko je god to moguće, temeljiti na statističkim standardima Zajednice utvrđenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96. od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 359/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (3) („ESA 95”).

(5)

Financijski izvještaji izvode se iz različitih statistika, a dio tromjesečnih podataka jesu procjene. Zbog ograničenosti sustava prikupljanja tih statistika, kao i ograničenih izvora, mogu se odobriti odstupanja od ove Smjernice, osim u pogledu onih podataka kod kojih postoji osnova za pouzdanu procjenu.

(6)

Prijenos povjerljivih statističkih podataka od NSB-a prema ESB-u odvija se u mjeri potrebnoj za izvršavanje zadaća ESSB-a. Pravila o povjerljivosti podataka utvrđena su člankom 8. Uredbe (EZ) br. 2533/98 i Smjernicom ESB/1998/NP28 od 22. prosinca 1998. o zajedničkim pravilima i minimalnim standardima zaštite tajnosti pojedinačnih statističkih podataka koje prikuplja ESB uz pomoć NSB-a (4).

(7)

Potrebno je utvrditi postupak učinkovitog provođenja tehničkih izmjena priloga ovoj Smjernici pod uvjetom da takve izmjene ne mijenjaju temeljni konceptualni okvir i ne utječu na teret izvještavanja. Pri provođenju postupka uzima se u obzir stajalište Statističkog odbora ESSB-a. NSB takve tehničke izmjene priloga može predložiti preko Statističkog odbora.

(8)	U skladu s člankom 12. stavkom 12.1. i člankom 14. stavkom 14.3. Statuta, smjernice ESB-a čine sastavni dio prava Zajednice,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Smjernice:

1.	„država članica sudionica” znači država članica koja je prihvatila jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice;

2.	„europodručje” znači gospodarsko područje država članica sudionica i ESB.

Članak 2.

Statističke izvještajne obveze NSB-a

1. NSB u svakom kalendarskom tromjesečju dostavlja ESB-u podatke o financijskoj imovini i obvezama kao što je navedeno u Prilogu I. Podaci moraju biti u skladu s načelima i definicijama ESA 95, osim ako je drukčije navedeno u Prilogu I.

2. Podaci pokrivaju razdoblje od četvrtog tromjesečja 1997. do tromjesečja na koje se odnosi prijenos podataka.

3. Podaci moraju biti popraćeni lako dostupnim informacijama o pojedinačnim značajnim događajima i razlozima za revizije kada veličina promjene podataka prouzročena takvim pojedinačnim značajnim događajima i revizijama iznosi najmanje 0,1 % tromjesečnog BDP-a europodručja.

Članak 3.

Statističke izvještajne obveze ESB-a

ESB dostavlja NSB-u tromjesečne financijske izvještaje europodručja koje objedinjuje i objavljuje u svom mjesečnom biltenu.

Članak 4.

Pravodobnost

1. Podaci i ostale informacije opisani u članku 2. dostavljaju se ESB-u u roku od 130 kalendarskih dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

2. Podaci opisani u članku 3. dostavljaju se NSB-u najkasnije sljedećeg radnog dana ESB-a nakon što ESB pripremi podatke za objavu.

Članak 5.

Suradnja s nadležnim nacionalnim tijelima

1. Kada su izvori nekih ili svih podataka i informacija opisanih u članku 2. nadležna nacionalna tijela koja nisu NSB, NSB nastoji s tim tijelima uspostaviti primjeren način suradnje koji bi osigurao stalnu strukturu prijenosa podataka radi udovoljavanja standardima i zahtjevima ESB-a, osim ako je istovjetan rezultat već postignut na temelju nacionalnog zakonodavstva.

2. Kada tijekom te suradnje NSB ne može udovoljiti zahtjevima iz članaka 2. i 4. jer mu nadležno nacionalno tijelo nije dostavilo potrebne podatke, ESB i NSB raspravljaju s tim tijelom o tome kako te podatke pribaviti.

Članak 6.

Standardi prijenosa i kodiranja

NSB i ESB koriste se standardima navedenim u Prilogu II. pri prijenosu i kodiranju podataka opisanih u člancima 2. i 3. Ovaj zahtjev ne priječi uporabu nekih drugih načina prijenosa statističkih podataka ESB-u kao dogovornog zamjenskog rješenja.

Članak 7.

Kvaliteta

1. ESB i NSB prate i promiču kvalitetu podataka koji se dostavljaju ESB-u.

2. Izvršni odbor ESB-a izvještava Upravno vijeće ESB-a jednom godišnje o kvaliteti tromjesečnih financijskih izvještaja europodručja.

3. U izvješću se navodi barem stupanj obuhvaćenosti podataka, usklađenosti podataka s mjerodavnim definicijama i opseg revizija.

Članak 8.

Odstupanja

1. Upravno vijeće ESB-a odobrava odstupanja NSB-u koji ne može ispuniti zahtjeve iz članka 2. Odobrena odstupanja navedena su u Prilogu III.

2. NSB kojem je odobreno odstupanje u određenom vremenskom razdoblju jednom godišnje izvještava ESB o mjerama koje poduzima da bi u cijelosti udovoljio izvještajnim zahtjevima.

3. Upravno vijeće ESB-a jednom godišnje preispituje odstupanja.

Članak 9.

Pojednostavnjeni postupak izmjena

Uzimajući u obzir stajališta Statističkog odbora, Izvršni odbor ESB-a ima pravo unijeti tehničke izmjene u priloge ovoj Smjernici pod uvjetom da takve izmjene ne mijenjaju temeljni konceptualni okvir i ne utječu na teret izvještavanja.

Članak 10.

Završne odredbe

1. Ova je Smjernica upućena nacionalnim središnjim bankama država članica sudionica.

2. Ova Smjernica stupa na snagu dva dana od dana njezinog donošenja.

3. Ova se Smjernica objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 21. studenoga 2002.

Za Upravno vijeće ESB-a

Willem F. DUISENBERG

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2) SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(3) SL L 58, 28.2.2002., str. 1.

(4) Objavljeno u SL L 55, 24.2.2001., str. 72., kao Prilog III. Odluci ESB/2000/12 od 10. studenoga 2000. o objavljivanju određenih pravnih akata i instrumenata Europske središnje banke.

PRILOG I.

(1) Kodovi ESA 95 korišteni su u tablicama 1. do 4. za klasificiranje institucionalnih sektora (poglavlje 2. ESA 95), financijskih transakcija (poglavlje 5. ESA 95) i stanja (poglavlje 7. ESA 95).

(2) NPISK su neprofitne institucije koje služe kucanstvima (S.15).

PRILOG II.

STANDARDI PRIJENOSA I KODIRANJA

Za elektronički prijenos statističkih podataka opisanih u članku 2. NSB koristi sustav ESSB-a koji se oslanja na telekomunikacijsku mrežu „ESCB-Net”. Oblik poruke, razvijen za tu razmjenu statističkih podataka, jest „Gesmes/CB”. Svaka vremenska serija kodira se korištenjem skupine ključeva MUFA prikazane u nastavku.

Skupina ključeva MUFA

Broj	Naziv	Opis	Popis kodova
1	Učestalost	Učestalost dostavljanja serija	CL_FREQ
2	Promatrano područje	Alfanumerički dvoznamenkasti ISO kôd države za državu članicu koja dostavlja podatke	CL_AREA_EE
3	Pokazatelj prilagodbe	Dimenzija upućuje na to je li na vremensku seriju primijenjena bilo kakva vrsta prilagodbe, kao što je sezonska prilagodba i/ili prilagodba radnih dana	CL_ADJUSTMENT
4	Stavka (financijski instrument)	Kategorija instrumenta za vremensku seriju	CL_MUFA_ITEM
5	Vrsta podatka	Vrsta računa (tj. bilanca, financijske transakcije i ostali tokovi)	CL_DATA_TYPE_MUFA
6	Izvorno dospijeće	Izvorno dospijeće financijskog instrumenta	CL_MATURITY_ORIG
7	Područje dužnika	Rezidentno područje dužnikove institucionalne jedinice	CL_AREA_EE
8	Sektor dužnika	Sektor dužnikove institucionalne jedinice	CL_ESA95_SECTOR
9	Područje vjerovnika	Rezidentno područje vjerovnikove institucionalne jedinice	CL_AREA_EE
10	Sektor vjerovnika	Sektor vjerovnikove institucionalne jedinice	CL_ESA95_SECTOR
11	Vrednovanje	Korištena metoda vrednovanja	CL_MUFA_VALUATION
12	Izvor podataka	Kôd korišten za označivanja izvora podataka	CL_MUFA_SOURCE

PRILOG III.

ODSTUPANJA KOJA SE ODNOSE NA VREMENSKE SERIJE IZ PRILOGA I., TABLICE 1. DO 4. (1)

1. Tekući podaci 2 (2)

Tablica/redak/stupac	Opis vremenske serije	Prvi datum prijenosa
BELGIJA
1/3,4,6/E	Depoziti DOMF-a kod rezidentnog OFP-a i DOMF-a i kod nerezidenata	Prvo tromjesečje 2004.
1/28-30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF
2/2-4/E	Obveze DOMF-a po depozitima
2/5-10/E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF
2/14,15,19,20/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog DOMF-a i nerezidenata
2/22-24/B	Pričuve mirovinskih fondova nastale od strane ND-a
3/3,4,6/E	Depoziti DOMF-a kod rezidentnog OFP-a i DOMF-a i kod nerezidenata
3/28-30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF
4/2-4/E	Obveze DOMF-a po depozitima
4/5-10/E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF
4/14,15,19,20/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog DOMF-a i nerezidenata
4/22-24/B	Pričuve mirovinskih fondova nastale od strane ND-a
NJEMAČKA
1/6/B-E	Depoziti pojedinačnog NS-a i DOMF-a kod nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
1/7-12/B-D	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži pojedinačni NS	Četvrto tromjesečje 2005. (3)
1/14,15,17,18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2003.
1/19-21/B-D	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži pojedinačni NS	Četvrto tromjesečje 2005. (3)
1/20,21/A,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005. (3)
1/23,24/B-D	Dionice uzajamnih fondova koje drži pojedinačni NS, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2003.
1/26,27/B-D	Dionice novčanih fondova koje drži pojedinačni NS, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2003.
1/29,30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005.
2/6,7,9,10/A,B	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao ND, prema području protustranke
2/9,10/E	Dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF, prema području protustranke
2/11-20/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je uzeo OD	Četvrto tromjesečje 2005. (osim redaka 11 i 16: četvrto tromjesečje 2003.)
2/13-15, 18-20/B,D	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su ND i K uzeli od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
3/6/B-E	Depoziti pojedinačnog NS-a i DOMF-a kod nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
3/7-12/B-D	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži pojedinačni NS	Četvrto tromjesečje 2005. (3)
3/14,15,17,18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2003.
3/19-21/B-D	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži pojedinačni NS	Četvrto tromjesečje 2005. (3)
3/20,21/A,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005. (3)
3/23,24/B-D	Dionice uzajamnih fondova koje drži pojedinačni NS, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2003.
3/26,27/B-D	Dionice novčanih fondova koje drži pojedinačni NS, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2003.
3/29,30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005.
4/6,7,9,10/A,B	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao ND, prema području protustranke
4/9,10/E	Dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF, prema području protustranke
4/11-20/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je uzeo OD	Četvrto tromjesečje 2005. (osim redaka 11 i 16: četvrto tromjesečje 2003.)
4/13-15, 18-20/B,D	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su ND i K uzeli od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
GRČKA
1/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a	Četvrto tromjesečje 2005.
1/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF
1/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF
1/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF
1/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF
1/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
1/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF
2/1/C	Gotovina koju je izdao OD
2/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima
2/5-10/A-C,E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF
2/11-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF
2/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
2/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a
2/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
3/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a
3/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF
3/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF
3/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF
3/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF
3/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
3/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF
4/1/C	Gotovina koju je izdao OD
4/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima
4/5-10/A-C,E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF
4/11-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF
4/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
4/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a
4/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
FRANCUSKA
1/1,2/C	Depoziti OD-a	Treće tromjesečje 2005.
1/3/A,B,D	Depoziti ND-a i K-a kod rezidentnog OFP-a	Četvrto tromjesečje 2005.
1/5/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a kod rezidentnog OD-a	Treće tromjesečje 2005.
1/6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a kod nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005. (osim stupca C: treće tromjesečje 2005.)
1/8,9,11,12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005. (osim stupca C: treće tromjesečje 2005.)
1/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF	Četvrto tromjesečje 2005. (osim redaka 13 i 16: treće tromjesečje 2004.)
1/23,24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005.
1/26,27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF, prema području protustranke
1/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF
2/6,7,9,10/A-C	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao NS, prema području protustranke
2/5-7/E	Kratkoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF
2/9,10/E	Dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF, prema području protustranke
2/11-20/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je uzeo OD	Četvrto tromjesečje 2005. (osim redaka 11, 14, 16 i 19: treće tromjesečje 2005.)
2/13-15, 18-20/A,B	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je ND uzeo od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
2/14,15/E	Kratkoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog DOMF-a i nerezidenata
2/18-20/E	Dugoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata
2/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
3/1,2/C	Depoziti OD-a	Treće tromjesečje 2005.
3/3/A,B,D	Depoziti ND-a i K-a kod rezidentnog OFP-a	Četvrto tromjesečje 2005.
3/5/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a kod rezidentnog OD-a	Treće tromjesečje 2005.
3/6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a kod nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005. (osim stupca C: treće tromjesečje 2005.)
3/8,9,11,12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005. (osim stupca C: treće tromjesečje 2005.)
3/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF	Četvrto tromjesečje 2005. (osim redaka 13 i 16: treće tromjesečje 2004.)
3/23,24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF, prema području protustranke	Četvrto tromjesečje 2005.
3/26,27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF, prema području protustranke
3/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF
4/6,7,9,10/A-C	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao NS, prema području protustranke
4/5-7/E	Kratkoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF
4/9,10/E	Dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje je izdao DOMF, prema području protustranke
4/11-20/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je uzeo OD	Četvrto tromjesečje 2005. (osim redaka 11, 14, 16 i 19: treće tromjesečje 2005.)
4/13-15, 18-20/A,B	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je ND uzeo od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
4/14,15/E	Kratkoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog DOMF-a i nerezidenata
4/18-20/E	Dugoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata
4/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
IRSKA
1/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a	Četvrto tromjesečje 2003.
1/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
1/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
1/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2004.
1/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
1/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2004.
1/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
2/1/C	Gotovina koju je izdao OD	Četvrto tromjesečje 2003.
2/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima	Četvrto tromjesečje 2003.
2/5-10/A-C, E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
2/11-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF
2/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
2/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a	Četvrto tromjesečje 2004.
2/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
3/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a
3/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
3/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
3/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2004.
3/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
3/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2004.
3/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
4/1/C	Gotovina koju je izdao OD	Četvrto tromjesečje 2003.
4/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima	Četvrto tromjesečje 2004.
4/5-10/A-C, E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2005.
4/11-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF
4/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
4/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a
4/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
ITALIJA
1/25,27/A-D	Dionice novčanih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti	Četvrto tromjesečje 2003.
1/25-27/E	Dionice novčanih fondova koje drži DOMF
1/28-30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF
2/14,19/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog DOMF-a
2/22,24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a prema nerezidentima
3/25,27/A-D	Dionice novčanih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
3/25-27/E	Dionice novčanih fondova koje drži DOMF
3/28-30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF
4/14,19/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je DOMF uzeo od rezidentnog DOMF-a
4/22,24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a prema nerezidentima
LUKSEMBURG (4)
1/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a	Četvrto tromjesečje 2005.
1/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF
1/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF
1/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF
1/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF
1/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
1/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF
2/1/C	Gotovina koju je izdao OD
2/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima
2/5-10/A-C, E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF
2/11-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF
2/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
2/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a
2/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
3/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a
3/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF
3/13-18/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je odobrio DOMF
3/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF
3/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF
3/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
3/28-30/A-E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže NS i DOMF
4/1/C	Gotovina koju je izdao OD
4/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima
4/5-10/A-C, E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF
4/11-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF
4/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
4/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a
4/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
NIZOZEMSKA
1/1,2/C	Depoziti OD-a	Četvrto tromjesečje 2005.
1/6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a kod nerezidenata
1/7-12/B-D	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži pojedinačni NS
1/8,9,11,12/A	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži NS, prema području protustranke
1/19-21/B-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže pojedinačni NS i DOMF
1/20,21/A	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži NS, prema području protustranke
1/22,24/A-D	Dionice uzajamnih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
1/22-24/E	Dionice uzajamnih fondova koje drži DOMF
1/25-27/A-D	Dionice novčanih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
1/25-27/E	Dionice novčanih fondova koje drži DOMF
1/25,27/A	Dionice novčanih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
1/29/B,D	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže ND i K prema rezidentima
1/28-30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF
2/6,7,9,10/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje su izdali NS i DOMF, prema području protustranke
2/11,12,15-17,20/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je OD uzeo od rezidenata i nerezidenata
2/13-20/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je uzeo DOMF
2/15,20/A,B,D	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su ND i K uzeli od nerezidenata
2/23,24/E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane DOMF-a, prema području protustranke
2/26,27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a, prema području protustranke
3/1,2/C	Depoziti OD-a
3/6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a kod nerezidenata
3/7-12/B-D	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži pojedinačni NS
3/8,9,11,12/A	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži NS, prema području protustranke
3/11,12/E	Dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drži DOMF, prema području protustranke
3/19-21/B-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže pojedinačni NS i DOMF
3/20,21/A	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži NS, prema području protustranke
3/22,24/A-D	Dionice uzajamnih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
3/22-24/E	Dionice uzajamnih fondova koje drži DOMF
3/25-27/A-D	Dionice novčanih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
3/25-27/E	Dionice novčanih fondova koje drži DOMF
3/25,27/A	Dionice novčanih fondova koje drži NS i koje su izdali nerezidenti
3/29/B,D	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drže ND i K prema rezidentima
3/28-30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF
4/6,7,9,10/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje su izdali NS i DOMF, prema području protustranke
4/11,12,15-17,20/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je OD uzeo od rezidenata i nerezidenata
4/13-20/E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je uzeo DOMF
4/15,20/A,B,D	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su ND i K uzeli od nerezidenata
4/23,24/E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane DOMF-a, prema području protustranke
4/26,27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a, prema području protustranke
AUSTRIJA
1/19-21/A-D	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži NS	Četvrto tromjesečje 2004.
1/20,21/E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži DOMF, prema području protustranke
2/11,12,16,17/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je OD uzeo od rezidenata
3/19-21/A-D	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži NS
3/20,21/E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži DOMF, prema području protustranke
4/11,12,16,17/C	Kratkoročni i dugoročni krediti koje je OD uzeo od rezidenata
PORTUGAL
1/10,11/B, D	Dugoročni vrijednosni papiri koje drže ND i K i koje su izdali rezidenti	Drugo tromjesečje 2005.
1/19,21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi, koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti	Drugo tromjesečje 2004.
1/20/B, D	Dionice koje kotiraju na burzi, koje drže ND i K i koje su izdali rezidenti	Drugo tromjesečje 2005.
1/25,27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti	Drugo tromjesečje 2004.
2/22-24/B	Pričuve mirovinskih fondova nastale od strane ND-a	Drugo tromjesečje 2005.
3/10,11/B, D	Dugoročni vrijednosni papiri koje drže ND i K i koje su izdali rezidenti	Drugo tromjesečje 2005.
3/19,21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi, koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti	Drugo tromjesečje 2004.
3/20/B, D	Dionice koje kotiraju na burzi, koje drže ND i K i koje su izdali rezidenti	Drugo tromjesečje 2005.
3/25,27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti	Drugo tromjesečje 2004.
4/22-24/B	Pričuve mirovinskih fondova nastale od strane ND-a	Drugo tromjesečje 2005.
FINSKA
1/6/A,D	Depoziti K-a kod nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
1/19,21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi, koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti
1/22,24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti
1/25,27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti
1/28,30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF prema nerezidentima
2/11-15/A-E	Kratkoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2004.
2/16,17/C	Dugoročni krediti koje je OD uzeo od rezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
2/20/A,D	Dugoročni krediti koje je K uzeo od nerezidenata
3/6/A,D	Depoziti K-a kod nerezidenata
3/19,21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi, koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti
3/22,24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti
3/25,27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF i koje su izdali nerezidenti
3/28,30/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja koje drži DOMF prema nerezidentima
4/11-15/A-E	Kratkoročni krediti koje su uzeli NS i DOMF	Četvrto tromjesečje 2004.
4/16,17/C	Dugoročni krediti koje je OD uzeo od rezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.
4/20/A,D	Dugoročni krediti koje je K uzeo od nerezidenata	Četvrto tromjesečje 2005.

2. Povijesni podaci (5)

Tablica/redak/stupac	Opis vremenske serije	Raspon podataka	Prvi datum prijenosa
IRSKA
1/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2003.	Drugo tromjesečje 2005.
1/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2004.	Četvrto tromjesečje 2005.
1/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2004.	Četvrto tromjesečje 2005.
2/1/C	Gotovina koju je izdao OD	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2003.	Drugo tromjesečje 2005.
2/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2003.	Drugo tromjesečje 2005.
2/22-24/B,E	Neto udio kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova nastao od strane ND-a i DOMF-a	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2004.	Četvrto tromjesečje 2005.
2/25-27/E	Pretplate premija osiguranja i pričuve za postojeća potraživanja nastale od strane DOMF-a
3/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a
3/19-21/A-E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drže NS i DOMF
3/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
4/1/C	Gotovina koju je izdao OD	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2003.	Drugo tromjesečje 2005.
4/2-4/C,E	Obveze OD-a i DOMF-a po depozitima	Od četvrtog tromjesečja 1997. do prvog tromjesečja 2004.	Četvrto tromjesečje 2005.
AUSTRIJA
1/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a	Od četvrtog tromjesečja 1997. do četvrtog tromjesečja 1999.	Četvrto tromjesečje 2004.
1/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF
1/19-21/E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži DOMF
1/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF
1/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
2/1/C	Gotovina koju je izdao OD
2/5-10/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF
2/13-15, 18-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su NS i DOMF uzeli od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata
2/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF
3/1-6/A-E	Depoziti NS-a i DOMF-a
3/7-12/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri osim dionica, uz izuzetak izvedenih financijskih instrumenata, koje drže NS i DOMF
3/19-21/E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje drži DOMF
3/22-24/A-E	Dionice uzajamnih fondova koje drže NS i DOMF
3/25-27/A-E	Dionice novčanih fondova koje drže NS i DOMF
4/1/C	Gotovina koju je izdao OD
4/5-10/A-E	Kratkoročni i dugoročni vrijednosni papiri koje su izdali NS i DOMF
4/13-15, 18-20/A-E	Kratkoročni i dugoročni krediti koje su NS i DOMF uzeli od rezidentnog OFP-a i DOMF-a i nerezidenata
4/21/B,E	Dionice koje kotiraju na burzi i koje su izdali ND i DOMF

(1) Kratice: NS = nefinancijski sektori (S.11 + S.13 + S.14 + S.15); OD = opća država (S.13); K = kućanstva uključujući neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15); ND = nefinancijska društva (S.11); OFP = ostali financijski posrednici, osim društava za osiguranje i mirovinskih fondova, uključujući pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124); DOMF = društva za osiguranje i mirovinski fondovi (S.125).

(2) Odstupanja od tekućih i povijesnih podataka kada tekući podaci nisu dostupni.

(3) Pod uvjetom da su potrebni primarni izvori podataka dostupni pravodobno i tromjesečno, Deutsche Bundesbank pridržavat će se ovog roka. U protivnom, može se pozvati na članak 8. stavak 3. ove Smjernice.

(4) Pod uvjetom da su potrebni primarni izvori podataka dostupni pravodobno i tromjesečno, Banque Centrale du Luxembourg pridržavat će se ovog roka za tekuće i povijesne podatke. U protivnom, može se pozvati na članak 8. stavak 3. ove Smjernice.

(5) Odstupanja od povijesnih podataka kada tekuci podaci nisu dostupni.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32003R1745

L 250/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.09.2003.

UREDBA (EZ) br. 1745/2003 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 12. rujna 2003.

o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama

(ESB/2003/9)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 19. stavak 19.1.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 134/2002 (2),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2532/98 od23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (3),

budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 2818/98 Europske središnje banke od1. prosinca 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/1998/15) (4) značajno je izmijenjena dva puta. Prvo, Uredbom (EZ) br. 1921/2000 Europske središnje banke od 31. kolovoza 2000. (ESB/2000/8) (5) uvedeni su određeni postupci za spajanje odnosno pripajanje i podjelu kreditnih institucija kako bi se pojasnile obveze tih institucija u odnosu na minimalne pričuve. Drugo, ostale su odredbe zbog učinkovitosti izmijenjene Uredbom (EZ) br. 690/2002 Europske središnje banke od 18. travnja 2002. (ESB/2002/3) (6) kako bi se pojasnilo da će se na institucije za elektronički novac primjenjivati odredbe o obveznim pričuvama, kako bi se utvrdilo opće pravilo prema kojemu će kreditne institucije biti automatski izuzete od obveznih pričuva za cijelo razdoblje održavanja u kojem one prestaju postojati te kako bi se pojasnila obveza da se u osnovicu za obračun pričuva uključe obveze određene institucije u odnosu na podružnicu istog subjekta, ili u odnosu na glavni ured ili sjedište istog subjekta, koji se nalazi izvan država članica sudionica. Budući da su u tijeku nove izmjene Uredbe (EZ) br. 2818/98 (ESB/1998/15), poželjno je, zbog jasnoće i racionalizacije, dotične odredbe preinačiti tako da sve budu ujedinjene u jedan tekst.

(2)

U članku 19. stavku 1. Statuta navedeno je da, ako Europska središnja banka (ESB) zahtijeva od kreditnih institucija s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicama da drže minimalne pričuve, one se moraju držati na računima kod ESB-a i nacionalnih središnjih banaka sudionica (nacionalne središnje banke sudionice). Smatra se primjerenim takve pričuve držati isključivo na računima kod nacionalnih središnjih banaka sudionica.

(3)	Da bi bio djelotvoran, instrument minimalnih pričuva također zahtijeva specifikaciju obračuna i održavanja minimalnih pričuva te pravila za izvješćivanje i provjeru.

(4)

Za isključivanje međubankovnih obveza iz osnovice za obračun pričuva, svaki standardni odbitak koji se primjenjuje na obveze s rokom dospijeća do dvije godine unutar kategorije dužničkih vrijednosnih papira, trebao bi se temeljiti na makroomjeru za europodručje između i. stanja odgovarajućih instrumenata koje izdaju kreditne institucije, a drže druge kreditne institucije te ESB i nacionalne središnje banke sudionice i ii. ukupnog nepodmirenog iznosa tih instrumenata koje su izdale kreditne institucije.

(5)	U pravilu kalendar razdoblja održavanja uskladit će se s kalendarom sastanaka Upravnog vijeća ESB-a na kojima je planirana mjesečna ocjena stajališta monetarne politike.

(6)	Potrebni su određeni postupci za izvješćivanje o minimalnim pričuvama i njihovom priznavanju tako da institucije budu na vrijeme svjesne svojih obveza u odnosu na minimalne pričuve,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

–„država članica sudionica” znači država članica EU-a koja je usvojila euro u skladu s Ugovorom,

–„nacionalna središnja banka sudionica” znači nacionalna središnja banka države članice sudionice,

–„Eurosustav” znači ESB i nacionalne središnje banke sudionice,

–„institucija” znači svaki subjekt u državi članici sudionici od kojeg ESB, pod uvjetima iz članka 19. stavka 1. Statuta, može zahtijevati da drži obvezne pričuve,

–„račun pričuva” znači račun institucije kod nacionalne središnje banke sudionice, čiji se saldo na kraju dana uzima u obzir pri pridržavanju odredbi o obveznoj pričuvi te institucije,

–„obvezna pričuva” znači obveza institucija da drže minimalne pričuve na računima pričuva kod nacionalnih središnjih banaka sudionica,

–„stopa pričuva” znači postotak određen u članku 4. za svaku posebnu stavku osnovice za obračun pričuva,

–„razdoblje održavanja” znači razdoblje tijekom kojeg se obračunava pridržavanje odredbi o obveznim pričuvama i u kojem se te minimalne pričuve moraju držati na računima pričuva,

–„saldo na kraju dana” znači saldo u trenutku kada je došlo do okončanja poslova plaćanja i knjiženja koji se odnose na mogući pristup stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava,

„–radni dan NSB-a” znači svaki dan na koji je određena nacionalna središnja banka sudionica otvorena za provođenje operacija monetarne politike Eurosustava,

–„rezident” znači svaka fizička ili pravna osoba s boravištem odnosno sjedištem u bilo kojoj državi članici sudionici u smislu članka 1. stavka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (7),

–„reorganizacijske mjere” znači mjere namijenjene održavanju ili ponovnoj uspostavi financijskog stanja institucije, koje bi mogle utjecati na postojeća prava trećih osoba, uključujući mjere koje se odnose na moguću obustavu plaćanja, obustavu izvršnih mjera ili smanjenje potraživanja,

–„likvidacijski postupci” znači zajednički postupci koji se odnose na određene institucije, a koji nužno uključuju intervenciju od strane pravosudnih tijela ili bilo kojeg drugog nadležnog tijela države članice sudionice s ciljem unovčenja imovine pod nadzorom tih tijela, uključujući slučaj kada su postupci prekinuti nagodbom ili kojom drugom analognom mjerom,

–„spajanje odnosno pripajanje” znači postupak u kojem jedna ili više kreditnih institucija (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) prestaje postojati bez provođenja likvidacije i prenosi svu svoju imovinu i obveze na drugu kreditnu instituciju (institucija preuzimateljica), koja može biti novoosnovana kreditna institucija, i

„–podjela” znači postupak u kojem jedna kreditna institucija (institucija koja se dijeli) prestaje postojati bez provođenja likvidacije i prenosi svu svoju imovinu i obveze na više od jedne institucije (institucije primateljice), koje mogu biti novoosnovane kreditne institucije.

Članak 2.

Institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama

1. Odredbe o obveznim pričuvama primjenjuju se na sljedeće kategorije institucija:

(a)	kreditne institucije kako su definirane u prvom podstavku članka 1. stavka 1. Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (8), osim nacionalnih središnjih banaka sudionica; i

(b)

podružnice kako su definirane u članku 1. stavku 3. Direktive 2000/12/EZ kreditnih institucija definiranih u prvom podstavku članka 1. stavka 1. iste Direktive, osim nacionalnih središnjih banaka sudionica; one uključuju podružnice kreditnih institucija koje nemaju ni registrirano sjedište ni glavnu upravu u državi članici sudionici.

Na podružnice kreditnih institucija s poslovnim nastanom u državama članicama sudionicama, koje se nalaze izvan država članica sudionica, ne primjenjuju se odredbe o obveznim pričuvama.

2. Institucija se izuzima od obveznih pričuva i nije obvezna podnijeti zahtjev za to od početka razdoblja održavanja u kojemu je njezino odobrenje za rad oduzeto ili povučeno ili u kojem je pravosudno tijelo ili bilo koje drugo nadležno tijelo države članice sudionice donijelo odluku o provođenju likvidacijskog postupka nad institucijom.

ESB može izuzeti sljedeće institucije od obveznih pričuva na nediskriminacijskoj osnovi:

(a)	institucije na koje se primjenjuju reorganizacijske mjere; i

(b)

institucije za koje svrha sustava minimalnih pričuva ESB-a ne bi bila zadovoljena ako bi im se uvele obvezne pričuve. Pri donošenju odluke o svakom takvom izuzeću ESB mora uzeti u obzir jedan ili više sljedećih kriterija:

i.	institucija obavlja posebne poslove;

ii.	institucija ne obavlja aktivne bankarske poslove u konkurenciji s ostalim kreditnim institucijama; i

iii.	institucija je sve svoje depozite namijenila u svrhe koje se odnose na regionalnu i/ili međunarodnu razvojnu pomoć.

3. ESB objavljuje popis institucija na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama. ESB također objavljuje popis institucija koje se izuzimaju od obveznih pričuva zbog drugih razloga osim reorganizacijskih mjera. Institucije se mogu rukovoditi tim popisima pri odlučivanju imaju li obveze prema drugoj instituciji na koju se također primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama. Tim se popisima ne određuje primjenjuju li se na institucije odredbe o obveznim pričuvama u skladu s člankom 2.

Članak 3.

Osnovica za obračun pričuva

1. Osnovicu za obračun pričuva određene institucije čine sljedeće obveze (prema definiciji navedenoj u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 Europske središnje banke od 22. studenoga 2001. o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2001/13) (9)), koje su rezultat prihvaćanja sredstava:

(a)	depoziti; i

(b)	izdani dužnički vrijednosni papiri.

Ako određena institucija ima obveze prema podružnici istog subjekta ili prema glavnom uredu ili sjedištu istog subjekta koji se nalazi izvan država članica sudionica, ona takve obveze uključuje u osnovicu za obračun pričuva.

2. Sljedeće se obveze isključuju iz osnovice za obračun pričuva:

(a)	obveze prema bilo kojoj drugoj instituciji koja nije na popisu institucija izuzetih iz sustava minimalnih pričuva ESB-a u skladu s člankom 2. stavkom 3.; i

(b)	obveze prema ESB-u ili nacionalnoj središnjoj banci sudionici.

Pri primjeni ove odredbe, institucija je dužna dostaviti dokaz odgovarajućoj nacionalnoj središnjoj banci sudionici o stvarnom iznosu svojih obveza prema svakoj drugoj instituciji koja nije na popisu institucija izuzetih iz sustava minimalnih pričuva ESB-a i o svojim obvezama prema ESB-u ili nacionalnoj središnjoj banci sudionici kako bi ih se isključilo iz osnovice za obračun pričuva. Ako se takav dokaz ne može predočiti za dužničke vrijednosne papire izdane uz ugovoreni rok dospijeća do dvije godine, institucija može primijeniti standardni odbitak od osnovice za obračun pričuva za nepodmireni iznos svojih dužničkih vrijednosnih papira izdanih uz ugovoreni rok dospijeća do dvije godine. Iznos takvog standardnog odbitka objavljuje ESB na isti način kao i popis iz članka 2. stavka 3.

3. Institucija obračunava osnovicu za obračun pričuva za određeno razdoblje održavanja na temelju podataka koji se odnose na mjesec koji dolazi dva mjeseca prije mjeseca u kojem počinje razdoblje održavanja. Institucija izvješćuje odgovarajuću nacionalnu središnju banku sudionicu o osnovici za obračun pričuva na način propisan u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku koji je utvrđen u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13).

4. Za institucije kojima je odobreno odstupanje utvrđeno u članku 2. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13), osnovica za obračun pričuva obračunava se, za tri uzastopna razdoblja održavanja počevši od razdoblja održavanja koje počinje u trećem mjesecu nakon kraja tromjesečja, na temelju podataka na kraju tromjesečja koji se dostavljaju u skladu s Prilogom II. Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13). Te institucije izvješćuju o svojim minimalnim pričuvama u skladu s člankom 5.

Članak 4.

Stope pričuva

1. Stopa pričuva od 0 % primjenjuje se na sljedeće kategorije obveza (prema definiciji navedenoj u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13)):

(a)	na depozite s ugovorenim rokom dospijeća dužim od dvije godine;

(b)	na iskupive depozite s otkaznim rokom dužim od dvije godine;

(c)	na repo poslove; i

(d)	na dužničke vrijednosne papire izdane uz ugovoreni rok dospijeća duži od dvije godine.

2. Stopa pričuva od 2,0 % primjenjuje se na sve ostale obveze uključene u osnovicu za obračun pričuva.

Članak 5.

Obračun minimalnih pričuva i izvješćivanje o njima

1. Iznos minimalnih pričuva koje svaka institucija mora držati u određenom razdoblju održavanja obračunava se primjenom stope pričuva na svaku relevantnu stavku osnovice za obračun pričuva za to razdoblje kako je definirano u članku 4. Minimalne pričuve koje utvrdi odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica i institucija u skladu s postupcima navedenim u ovom članku čine osnovu za: i. remuneraciju sredstava obveznih pričuva; i ii. ocjenu usklađenosti institucije s obvezom držanja potrebnog iznosa minimalnih pričuva.

2. Odbitak od 1 00 000 eura, koji se odbija od iznosa minimalnih pričuva, odobrava se svakoj instituciji prema odredbama članaka 11. i 13.

3. Svaka nacionalna središnja banka sudionica određuje postupke za izvješćivanje o minimalnim pričuvama pojedinačnih institucija u skladu sa sljedećim načelima. Odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica ili institucija preuzima inicijativu za obračunavanje minimalnih pričuva te institucije za odgovarajuće razdoblje održavanja na temelju statističkih podataka i na temelju osnovice za obračun pričuva prijavljene u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13). Strana koja obavlja obračun izvješćuje drugu stranu o obračunatim minimalnim pričuvama najkasnije tri radna dana NSB-a prije početka razdoblja održavanja. Odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica može odrediti raniji datum kao rok za izvješćivanje o minimalnim pričuvama. Ona također može odrediti dodatne rokove u kojima institucija mora izvijestiti o svim revizijama osnovice za obračun pričuva i svim revizijama prijavljenih minimalnih pričuva. Ako institucija zloupotrijebi mogućnost da revidira osnovicu za obračun pričuva i minimalne pričuve koju joj pruži njezina nacionalna središnja banka sudionica, NSB može toj instituciji opozvati dozvolu za dostavu revizija. Obaviještena strana mora potvrditi obračunate minimalne pričuve najkasnije na radni dan NSB-a koji prethodi početku razdoblja održavanja. Ako obaviještena strana ne odgovori na obavijest do kraja radnog dana NSB-a koji prethodi početku razdoblja održavanja, smatrat će se da je priznala iznos minimalnih pričuva institucije za odgovarajuće razdoblje održavanja. Kad se jednom potvrde, minimalne pričuve institucije za odgovarajuće razdoblje održavanja ne mogu se revidirati.

4. Za provedbu postupaka navedenih u ovom članku, nacionalne središnje banke sudionice objavljuju kalendare u kojima su označeni idući rokovi za prijavu i potvrdu podataka koji se odnose na minimalne pričuve.

5. Ako određena institucija ne dostavi odgovarajuće statističke podatke, kako je navedeno u članku 5. Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13), odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica obavješćuje dotičnu instituciju o iznosu minimalnih pričuva institucije koji se treba prijaviti ili potvrditi u skladu s postupcima navedenim u ovom članku, za odgovarajuće/odgovarajuća razdoblje/razdoblja održavanja, a koji je procijenjen na temelju povijesnih podataka koje je institucija dostavila i svih drugih relevantnih podataka. Članak 6. Uredbe (EZ) br. 2531/98 i ovlast ESB-a za izricanje sankcija zbog povrede statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a ostaju nepromijenjeni.

Članak 6.

Sredstva pričuva

1. Institucija drži svoje minimalne pričuve na jednom ili više računa pričuva kod nacionalne središnje banke u svakoj državi članici sudionici u kojoj ima poslovni nastan, u odnosu na svoju osnovicu za obračun pričuva u odgovarajućoj državi članici. Računi pričuva nominirani su u eurima. Računi institucija za namiru kod nacionalnih središnjih banaka sudionica mogu se upotrebljavati kao računi pričuva.

2. Institucija se pridržava odredbi o obveznoj pričuvi ako prosječni saldo na kraju dana na njezinim računima pričuva tijekom razdoblja održavanja nije manji od iznosa utvrđenog za to razdoblje u skladu s postupcima navedenim u članku 5.

3. Ako institucija ima više od jednog poslovnog nastana u državi članici sudionici, njezino je registrirano sjedište ili glavna uprava, ako se nalazi u toj državi članici, odgovoran osigurati da se institucija pridržava odredbi o obveznoj pričuvi. Ako institucija nema ni registrirano sjedište ni glavnu upravu u toj državi članici, ona određuje koja će od njezinih podružnica u toj državi članici biti odgovorna osigurati da se institucija pridržava odredbi o obveznoj pričuvi. Sredstva pričuva svih tih poslovnih nastana zbrajaju se i uzimaju u obzir pri pridržavanju odredbi o ukupnoj obveznoj pričuvi institucije u toj državi članici.

Članak 7.

Razdoblje održavanja

1. Osim ako Upravno vijeće ESB-a odluči izmijeniti kalendar u skladu sa stavkom 2., razdoblje održavanja počinje na dan namire glavne operacije refinanciranja nakon sastanka Upravnog vijeća na kojem je planirana mjesečna ocjena stajališta monetarne politike. Izvršni odbor ESB-a objavljuje kalendar razdoblja održavanja najmanje tri mjeseca prije početka svake kalendarske godine. Taj se kalendar objavljuje u Službenom listu Europske unije i na internetskim stranicama ESB-a i nacionalnih središnjih banaka sudionica.

2. Upravno vijeće odlučuje o svim izmjenama tog kalendara koje su potrebne zbog izvanrednih okolnosti, a Izvršni ih odbor objavljuje na isti način znatno prije početka razdoblja održavanja na koje se izmjena odnosi.

Članak 8.

Remuneracija

(1) Sredstva obveznih pričuva remuneriraju se po prosječnoj stopi ESB-a (ponderiranoj prema broju kalendarskih dana) za glavne operacije refinanciranja Eurosustava u razdoblju održavanja prema sljedećoj formuli (pri čemu se rezultat zaokružuje na najbliži cent):

Formula

pri čemu je:

Rt	=	remuneracija koja se plaća na sredstva obveznih pričuva za razdoblje održavanja t,
Ht	=	prosječna dnevna stanja obveznih pričuva za razdoblje održavanja t,
nt	=	broj kalendarskih dana u razdoblju održavanja t,
rt	=	stopa remuneracije na sredstva obveznih pričuva za razdoblje održavanja t. Primjenjuje se uobičajeno zaokruživanje stope remuneracije na dvije decimale,
i	=	i-a kalendarski dan razdoblja održavanja t, i
MR i	=	granična kamatna stopa za posljednju glavnu operaciju refinanciranja namirenu na kalendarski dan i ili prije njega.

(2) Remuneracija se plaća drugog radnog dana NSB-a nakon kraja razdoblja održavanja tijekom kojega je remuneracija zarađena.

Članak 9.

Odgovornost za provjeru

Nacionalne središnje banke sudionice ostvaruju pravo provjere točnosti i kvalitete podataka koje institucije dostavljaju kako bi dokazale da se pridržavaju odredbi o obveznoj pričuvi, kako je utvrđeno u članku 6. Uredbe (EZ) br. 2531/98, ne dovodeći u pitanje pravo ESB-a na ostvarivanje tog prava.

Članak 10.

Neizravno držanje minimalnih pričuva preko posrednika

1. Institucija može podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za držanje svih svojih minimalnih pričuva neizravno preko posrednika koji je rezident u istoj državi članici. Posrednik je institucija na koju se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, te koja obično, osim držanja minimalnih pričuva, djelomično izvršava upravljanje (npr. upravljanje riznicom) institucijom za koju djeluje u svojstvu posrednika.

2. Svaki zahtjev za izdavanje dozvole za držanje minimalnih pričuva preko posrednika, kako je opisano u stavku 1., upućuje se nacionalnoj središnjoj banci države članice sudionice u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan. Zahtjev uključuje primjerak sporazuma između posrednika i podnositelja zahtjeva u kojem obje strane izražavaju svoju suglasnost s ugovorenim. U sporazumu se također navodi želi li podnositelj zahtjeva imati pristup stalno raspoloživim mogućnostima i operacijama na otvorenom tržištu Eurosustava. U sporazumu je naveden otkazni rok od najmanje 12 mjeseci. Nakon što udovolji navedenim uvjetima, odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica može podnositelju zahtjeva odobriti dozvolu za držanje minimalnih pričuva preko posrednika u skladu s odredbama stavka 4. ovog članka. Ta dozvola proizvodi učinke od početka prvog razdoblja održavanja nakon datuma izdavanja dozvole i vrijedi tijekom trajanja navedenog sporazuma između ugovornih strana.

3. Posrednik održava sredstva minimalnih pričuva u skladu s općim uvjetima sustava minimalnih pričuva ESB-a. Osim institucija za koje posrednik djeluje, i sâm je posrednik odgovoran za pridržavanje odredbi o obveznim pričuvama tih institucija. U slučaju nepridržavanja, ESB može izreći sve primjenjive sankcije posredniku, instituciji za koju djeluje u svojstvu posrednika ili oboma u skladu s odgovornošću za nepridržavanje.

4. ESB ili odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica može u svakom trenutku oduzeti dozvolu za neizravno držanje minimalnih pričuva:

i.	ako institucija koja neizravno drži svoje pričuve preko posrednika ili sâm posrednik ne ispuni svoje obveze u sklopu sustava minimalnih pričuva ESB-a;

ii.	ako uvjeti za neizravno držanje pričuva navedeni u stavku 1. i 2. ovog članka više nisu ispunjeni; ili

iii.	zbog bonitetnih razloga koji se odnose na posrednika.

Ako se takva dozvola oduzme zbog bonitetnih razloga koji se odnose na posrednika, oduzimanje može stupiti na snagu odmah. U skladu sa zahtjevima iz stavka 5., svako povlačenje dozvole iz drugih razloga proizvodi učinke na kraju razdoblja održavanja koje tada bude u tijeku. Institucija koja drži svoje pričuve preko posrednika ili sâm posrednik može u svakom trenutku zatražiti oduzimanje dozvole. Da bi oduzimanje dozvole proizvodilo pravne učinke, odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica mora o tome dostaviti prethodnu obavijest.

5. Institucija koja svoje minimalne pričuve drži preko posrednika i sâm posrednik obavješćuju se o svakom oduzimanju dozvole iz razloga koji nisu bonitetni razlozi, najmanje pet radnih dana prije kraja razdoblja održavanja u kojem je oduzeta dozvola.

6. Ne dovodeći u pitanje pojedinačne statističke izvještajne obveze institucije koja svoje minimalne pričuve drži preko posrednika, posrednik dostavlja detaljne podatke o osnovici za obračun pričuva kako bi Europska središnja banka mogla provjeriti njihovu točnost i kvalitetu, uzimajući u obzir odredbe iz članka 9., te utvrditi odgovarajuće minimalne pričuve i podatke o sredstvima pričuva za sebe, kao i za svaku instituciju za koju djeluje u svojstvu posrednika. Ti se podaci dostavljaju nacionalnoj središnjoj banci sudionici kod koje se drže minimalne pričuve. Posrednik dostavlja navedene podatke o osnovici za obračun pričuva istom dinamikom i prema istom rasporedu koji su utvrđeni u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13).

Članak 11.

Održavanje pričuva na konsolidiranoj osnovi

Institucije kojima je kao grupi dopušteno dostavljati statističke podatke na konsolidiranoj osnovi (prema definiciji navedenoj u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13)), moraju držati minimalne pričuve preko jedne od institucija u grupi koja djeluje u svojstvu posrednika isključivo za te institucije i u skladu s odredbama članka 10. Institucija koja djeluje u svojstvu posrednika za grupu može podnijeti zahtjev ESB-u za izuzeće od odredbi članka 10. stavka 6. Ako ESB prihvati njezin zahtjev, samo grupa kao cjelina ima pravo na odbitak iz članka 5. stavka 2.

Članak 12.

Radni dani NSB-a

Ako su jedna ili više podružnica nacionalne središnje banke sudionice zatvorene na radni dan NSB-a zbog lokalnih ili regionalnih praznika, odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica unaprijed obavješćuje institucije o rješenjima koja će se primijeniti za transakcije koje uključuju te podružnice.

Članak 13.

Spajanja odnosno pripajanja i podjele

1. Za razdoblje održavanja u kojem se provodi spajanje odnosno pripajanje, obvezne pričuve institucija koje se spajaju odnosno pripajaju, preuzima institucija preuzimateljica i ona će iskoristiti odbitak opisan u članku 5. stavku 2. koji se odobrava institucijama koje se spajaju odnosno pripajaju. Sva sredstva pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u razdoblju održavanja u kojem se provodi spajanje odnosno pripajanje zbrajaju se i uzimaju u obzir pri pridržavanju odredbi o obveznim pričuvama institucije preuzimateljice.

2. Od razdoblja održavanja koje slijedi neposredno nakon razdoblja održavanja u kojem se provodi spajanje odnosno pripajanje nadalje, instituciji preuzimateljici odobrava se samo jedan odbitak, kako je opisano u članku 5. stavku 2. Za razdoblje održavanja koje slijedi neposredno nakon razdoblja održavanja u kojem se provodi spajanje odnosno pripajanje, minimalne pričuve institucije preuzimateljice obračunavaju se na temelju osnovice za obračun pričuva koju čini zbroj osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju i, gdje je to primjereno, institucije preuzimateljice. Osnovice za obračun pričuva koje se zbrajaju jesu one koje bi bile relevantne za to razdoblje održavanja da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. U mjeri koja je potrebna da bi se dobili odgovarajući statistički podaci za svaku od institucija koje se spajaju odnosno pripajaju, institucija preuzimateljica preuzima statističke izvještajne obveze institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Posebne odredbe, ovisno o karakteristikama institucija koje su uključene u spajanje odnosno pripajanje, navedene su u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13).

3. Za razdoblje održavanja u kojem se provodi podjela, institucije primateljice koje su kreditne institucije preuzimaju obveznu pričuvu institucije koja se dijeli. Svaka kreditna institucija primateljica odgovorna je razmjerno dodijeljenom dijelu osnovice za obračun pričuva institucije koja se dijeli. Pričuve koje drži institucija koja se dijeli tijekom razdoblja održavanja u kojem se provodi podjela raspodjeljuju se u istim omjerima između institucija primateljica koje su kreditne institucije. Za razdoblje održavanja u kojem se provodi podjela, svakoj se instituciji primateljici koja je kreditna institucija odobrava odbitak opisan u članku 5. stavku 2.

4. Od razdoblja održavanja koje slijedi neposredno nakon razdoblja održavanja u kojem se provodi podjela i sve dok institucije primateljice koje su kreditne institucije ne prijave svoje osnovice za obračun pričuva u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13), svaka institucija primateljica koja je kreditna institucija preuzima, eventualno kao dodatak vlastitim minimalnim pričuvama, minimalne pričuve obračunate na temelju dodijeljenog dijela osnovice za obračun pričuva institucije koja se dijeli. Od razdoblja održavanja koje slijedi neposredno nakon razdoblja održavanja u kojem se provodi podjela nadalje, svakoj instituciji primateljici koja je kreditna institucija odobrava se jedan odbitak, kako je opisano u članku 5. stavku 2.

Članak 14.

Prijelazne odredbe

1. Razdoblje održavanja koje počinje 24. siječnja 2004. završava 9. ožujka 2004.

2. Minimalne pričuve za ovo prijelazno razdoblje održavanja obračunavaju se na temelju osnovice za obračun pričuva na dan 31. prosinca 2003. Osnovica za obračun pričuva na dan 30. rujna 2003. primjenjuje se za institucije koje dostavljaju izvještaje na tromjesečnoj osnovi.

3. Postupci za obračunavanje, izvješćivanje, potvrđivanje, reviziju i priznavanje iz članka 5. stavaka 3., 4. i 6. Uredbe (EZ) br. 2818/98 (ESB/1998/15) primjenjuju se na ovo prijelazno razdoblje održavanja.

Članak 15.

Završne odredbe

(1) Ova Uredba stupa na snagu 24. siječnja 2004., osim članka 5. stavaka 3. i 5., koji stupaju na snagu 10. ožujka 2004.

2. Uredba (EZ) br. 2818/98 (ESB/1998/15) od 1. prosinca 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama stavlja se izvan snage 23. siječnja 2004., osim članka 5. stavaka 3., 4. i 6., koji se stavljaju izvan snage 9. ožujka 2004.

3. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 12. rujna 2003.

Uime Upravnog vijeća ESB-a

Willem F.DUISENBERG

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 1.

(2) SL L 24, 26.1.2002., str. 1.

(3) SL L 318, 27.11.1998., str. 4.

(4) SL L 356, 30.12.1998., str. 1.

(5) Uredba ESB/2000/8 od 31. kolovoza 2000. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2818/98 o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/1998/15) i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2819/98 Europske središnje banke o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/1998/16) (SL L 229, 9.9.2000., str. 34.).

(6) Uredba ESB/2002/3 od 18. travnja 2002. o izmjeni Uredbe ESB/1998/15 o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (SL L 106, 23.4.2002., str. 9.).

(7) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(8) SL L 126, 26.5.2000., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2000/28/EZ (SL L 275, 27.10.2000., str. 37.).

(9) SL L 333, 17.12.2001., str. 1.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32004R2181

L 371/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.2004.

UREDBA (EZ) br. 2181/2004 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 16. prosinca 2004.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija i Uredbe (EZ) br. 63/2002 (ESB/2001/18) o statistici kamatnih stopa koje monetarne financijske institucije primjenjuju na depozite i kredite kućanstava i nefinancijskih društava

(ESB/2004/21)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (1), a posebno njezin članak 5. stavak 1. i članak 6. stavak 4.,

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 2423/2001 Europske središnje banke od 22. studenoga 2001. o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2001/13) (2) zahtijeva se od monetarnih financijskih institucija (MFI) da dostavljaju, inter alia, mjesečne statističke podatke koji se odnose na njihove bilance s kraja mjeseca za potrebe izrade konsolidirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija.

(2)

Uredbom (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) propisuje se da su računovodstvena pravila kojih se potrebno pridržavati u izvješćivanju ona koja su utvrđena u prenošenju u nacionalno zakonodavstvo Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija 3, (3) i u svim ostalim važećim međunarodnim standardima. Nacionalno zakonodavstvo o računovodstvu kao i međunarodni standardi promijenili su se od usvajanja Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13). Direktiva 86/635/EEZ izmijenjena je tako da se određeni financijski instrumenti mogu vrednovati prema fer vrijednosti. Međunarodni računovodstveni standardi mogu također uređivati vrednovanje određenih financijskih instrumenata prema fer vrijednosti.

(3)	Za potrebe statističkih podataka koji su potrebni Europskoj središnjoj banci (ESB) kako bi ispunila svoje zadaće, obveze po depozitima i krediti moraju se iskazivati po nominalnoj vrijednosti.

(4)	Na temelju gore navedenog postalo je neophodno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) kako bi se uključio izričit zahtjev koji se odnosi na iskazivanje obveza po depozitima i kredita u nominalnoj vrijednosti.

(5)

Istodobno, s obzirom na sadašnju fazu u postupku usklađivanja u području statistike koja je postignuta kao rezultat Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13), poželjno je nastaviti primjenjivati pravila vrednovanja koja su se dosad primjenjivala na kredite pokrivene rezervacijama i kupljene kredite. Stoga nacionalne središnje banke mogu dopustiti primjenu postojećih pravila vrednovanja navedenih kredita dok ESB ne ažurira ta pravila kako bi se iskazivanje dodatno uskladilo.

(6)	S obzirom na mogućnost da neke monetarne financijske institucije izdane dužničke vrijednosne papire vrednuju po fer vrijednosti, potrebno je pojasniti opseg iskazivanja „ostala vrijednosna usklađivanja” povezano s revalorizacijom cijene vrijednosnih papira.

(7)	Kao posljedica navedenog, potrebno je također izmijeniti Uredbu (EZ) br. 63/2002 (ESB/2001/18) Europske središnje banke od 20. prosinca 2001. o statistici kamatnih stopa koje monetarne financijske institucije primjenjuju na depozite i kredite kućanstava i nefinancijskih društava (4),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) mijenja se kako slijedi:

Prilog I. izmjenjuje se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Uredba (EZ) br. 63/2002 (ESB/2001/18) mijenja se kako slijedi:

Prilog II. izmjenjuje se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2005.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 16. prosinca 2004.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2) SL L 333, 17.12.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1746/2003 (ESB/2003/10) (SL L 250, 2.10.2003., str. 17).

(3) SL L 372, 31.12.1986., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 178, 17.7.2003., str. 16).

(4) SL L 10, 12.1.2002., str. 24.

PRILOG I.

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) mijenja se kako slijedi:

Dio 1. odjeljak II. zamjenjuje se sljedećim:

„II. Računovodstvena pravila

Osim ako ova Uredba ne predviđa drukčije, računovodstvena pravila koja primjenjuju monetarne financijske institucije za potrebe izvješćivanja na temelju ove Uredbe jesu ona utvrđena u prenošenju u nacionalno zakonodavstvo Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (1), kao i u svim drugim važećim međunarodnim standardima. Ne dovodeći u pitanje računovodstvene prakse i postupke netiranja koji prevladavaju u državama članicama, sva financijska imovina i obveze iskazuju se u statističke svrhe na bruto osnovi.

U dijelu 1. odjeljku III. dodaju se sljedeće točke:

„Statističko vrednovanje obveza po depozitima i kredita

15.	Obveze po depozitima i krediti iskazuju se, u smislu ove Uredbe, u nominalnom iznosu nepodmirenom na kraju mjeseca i na bruto osnovi. Nominalni iznos znači iznos glavnice koji je dužnik obvezan otplatiti vjerovniku na temelju ugovora.

16.

Nacionalne središnje banke mogu dopustiti iskazivanje kredita za koje su formirane rezervacije u neto iznosu bez rezervacija, te iskazivanje kupljenih kredita po cijeni ugovorenoj u vrijeme njihovog stjecanja, pod uvjetom da takvu izvještajnu praksu primjenjuju sve izvještajne jedinice rezidenti, te da je ona potrebna radi održavanja kontinuiteta statističkog vrednovanja kredita povezano s iskazanim podacima za razdoblja prije siječnja 2005.”

U dijelu 1. odjeljku IV. dodaje se sljedeća točka 10., koja glasi:

„Statističko vrednovanje obveza po depozitima i kredita

10.	Obveze po depozitima i krediti iskazuju se prema pravilima navedenima za mjesečna stanja u točkama 15. i 16. odjeljka III.”

Točka 11. dijela 1. odjeljka V. zamjenjuje se sljedećim:

„11.

Usklađivanje povezano s revalorizacijom cijene vrijednosnih papira odnosi se na fluktuacije u vrednovanju vrijednosnih papira do kojih dolazi zbog promjene u cijeni po kojoj su vrijednosni papiri uknjiženi ili po kojoj se njima trguje. Usklađivanje uključuje promjene do kojih dolazi tijekom vremena u vrijednosti bilančnog stanja na kraju razdoblja zbog promjena u referentnoj vrijednosti po kojoj su vrijednosni papiri uknjiženi, tj. mogući dobici/gubici. Također može uključivati promjene u vrednovanju koje nastaju iz transakcija vrijednosnim papirima, tj. ostvarenim dobicima/gubicima.”

Točka 12. dijela 1. odjeljka V. zamjenjuje se sljedećim:

„12.

Nije ustanovljen minimalni izvještajni zahtjev za stranu obveza u bilanci. Međutim, ako prakse vrednovanja koje izvještajne jedinice primjenjuju za izdane dužničke vrijednosne papire rezultiraju promjenama u njihovim stanjima na kraju razdoblja, nacionalnim središnjim bankama dopušteno je prikupljanje podataka koji se odnose na takve promjene. Takvi se podaci iskazuju kao ‚ostala vrijednosna uskladivanja’.”

Tablica pod nazivom „Detaljni opis kategorija instrumenata agregirane mjesečne bilance sektora monetarnih financijskih institucija” u dijelu 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

četvrta alineja točke 7. (Preostala imovina) zamjenjuje se sljedećim:

„—

obračunate kamate na kredite

U skladu s općim načelom nastanka poslovnog događaja, kamate na kredite treba knjižiti u bilanci kada nastaju (tj. po načelu nastanka poslovnog događaja), a ne kada su stvarno primljene (tj. na gotovinskom načelu). Obračunate kamate na kredite razvrstavaju se na bruto osnovi u kategoriju ‚preostala imovina’. Obračunate kamate isključuju se iz kredita na koji se odnose.”

(b)

četvrta alineja točke 13. (Preostale obveze) zamjenjuje se sljedećim:

„—

obračunate kamate na depozite

U skladu s općim načelom nastanka poslovnog događaja, kamate na depozite treba knjižiti u bilanci kako nastaju (tj. po načelu nastanka poslovnog događaja), a ne kada su stvarno primljene (tj. na gotovinskom načelu). Obračunate kamate na depozite razvrstavaju se na bruto osnovi u kategoriju ‚preostale obveze’. Obračunate kamate isključuju se iz depozita na koji se odnose”.

(1) SL L 372, 31.12.1986., str. 1.”;

PRILOG II.

Prilog II. Uredbi (EZ) br. 63/2002 (ESB/2001/18) mijenja se kako slijedi:

Dio 4. odjeljak XIII. točka 42. zamjenjuje se sljedećim:

„42.	Ako u sljedećim točkama nije utvrđeno drukčije, raščlamba prema instrumentima za kamatne stope monetarnih financijskih institucija i definicije vrsta instrumenata u skladu su s kategorijama imovine i obveza kako su utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13).”

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32007D0007

L 237/71

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.2007.

ODLUKA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 24. srpnja 2007.

o uvjetima sustava TARGET2-ECB

(ESB/2007/7)

(2007/601/EZ)

IZVRŠNI ODBOR EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno četvrtu alineju njegova članka 105. stavka 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskoga sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 11. stavak 11.6. i članke 17., 22. i 23.,

budući da:

(1)	Jedinstvena monetarna politika zahtijeva utvrđivanje sustava plaćanja putem kojeg se operacije monetarne politike između nacionalnih središnjih banaka (NSB) i kreditnih institucija mogu izvršavati pravodobno i sigurno te koji podržava jedinstvenost novčanog tržišta u europodručju.

(2)

Prvotni Transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu (sustav TARGET) zamjenjuje se sustavom TARGET2 s jedinstvenom tehničkom platformom pod nazivom Jedinstvena zajednička platforma (SSP). Sustav TARGET2 nastavlja ispunjavati iste primarne namjene kao i sustav TARGET, pružajući pouzdani i učinkoviti mehanizam, koji funkcionira na temelju SSP-a, za namiru plaćanja u eurima.

(3)	Upravno vijeće donijelo je Smjernicu ESB/2007/2 od 26. travnja 2007. o Transeuropskom automatiziranom sustavu ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu (sustav TARGET2) (1)

(4)

Europska središnja banka (ESB) sudjelovat će u sustavu TARGET2 kako bi u njemu mogla obraditi vlastita plaćanja i plaćanja svojih klijenata i kako bi organizacijama za kliring i namiru, uključujući subjekte s poslovnim nastanom izvan Europskoga gospodarskog prostora (EGP) pružila usluge namire, uz uvjet da podliježu nadzoru nadležnog tijela i da je njihov pristup sustavu TARGET2-ECB odobrilo Upravno vijeće.

(5)	ESB kao klijente može prihvatiti samo središnje banke te europske i međunarodne organizacije.

(6)	ESB može odobriti dnevni kredit u skladu s ovom Odlukom samo klijentima koji su europske ili međunarodne organizacije.

(7)	Upravno vijeće odlučilo je da će pravila koja se odnose na komponente sustava TARGET2 biti u najvećoj mogućoj mjeri usklađena i objavljena,

ODLUČIO JE:

Članak 1.

Područje primjene

1. TARGET2-ECB može isključivo:

a)	obrađivati vlastita plaćanja ESB-a;

b)	obrađivati plaćanja klijenata ESB-a; i

c)	pružati usluge namire organizacijama za kliring i namiru, uključujući subjekte s poslovnim nastanom izvan EGP-a, uz uvjet da podliježu nadzoru nadležnog tijela i da je njihov pristup sustavu TARGET2-ECB odobrilo Upravno vijeće.

2. ESB kao klijente može prihvatiti samo središnje banke te europske i međunarodne organizacije.

Članak 2.

Dnevni kredit

1. ESB može odobriti dnevni kredit samo klijentima koji su europske ili međunarodne organizacije odobravanjem prekoračenja na računu (računima) tih klijenata. Prekoračenja ni u jednom trenutku tijekom dana ne smiju premašiti iznos utvrđen u ugovoru s klijentom za svaki pojedini račun. Dnevni kredit koji odobri ESB ostaje ograničen na predmetni dan, bez mogućnosti produljenja na prekonoćni kredit.

2. Svako odobravanje dnevnoga kredita od strane ESB-a provodi se u skladu s pravilima o davanju dnevnoga kredita utvrđenima u Prilogu III. Smjernici ESB/2007/2.

Članak 3.

Uvjeti sustava TARGET2-ECB

Uvjeti sustava TARGET2-ECB navedeni su u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 4.

Stupanje na snagu

1. Ova Odluka stupa na snagu 19. svibnja 2008.

2. Odluka ESB/1999/NP3 od 16. ožujka 1999. o platnom mehanizmu Europske središnje banke i Odluka ESB/2003/NP2 od 28. siječnja 2003. o izmjeni Odluke ESB/1999/NP3 o platnom mehanizmu Europske središnje banke stavljaju se izvan snage s učinkom od dana stupanja na snagu ove Odluke a upućivanja na odluke ESB/1999/NP3 i ESB/2003/NP2 smatraju se upućivanjima na ovu Odluku.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 24. srpnja 2007.

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL 237, 8.9.2007., str. 1.

ANNEX

TERMS AND CONDITIONS OF TARGET2-ECB

TITLE I

GENERAL PROVISIONS

Article 1

Definitions

For the purposes of these Terms and Conditions (hereinafter the ‘Conditions’), the following definitions apply:

—

‘addressable BIC holder’ means an entity which: (a) holds a Bank Identifier Code (BIC); (b) is not recognised as an indirect participant; and (c) is a correspondent or customer of a direct participant or a branch of a direct or indirect participant, and is able to submit payment orders to and receive payments from a TARGET2 component system via the direct participant,

—

‘ancillary system (AS)’ means a system managed by an entity that is subject to supervision and/or oversight by a competent authority, in which payments and/or financial instruments are exchanged and/or cleared while the resulting monetary obligations are settled in TARGET2 in accordance with Guideline ECB/2007/2 and a bilateral arrangement between the ancillary system and the relevant CB,

—	‘ancillary system central bank (ASCB)’ means the Eurosystem CB with which the relevant AS has a bilateral arrangement for the settlement of AS payment instructions in the PM,

—	‘Ancillary System Interface (ASI)’ means the technical device allowing an AS to use a range of special, predefined services for the submission and settlement of AS payment instructions,

—	‘available liquidity’ (or ‘liquidity’) means a credit balance on a TARGET2 participant's PM account and, if applicable, any intraday credit line granted by the relevant CB in relation to such account,

—	‘Banking Directive’ means Directive 2006/48/EC of the European Parliament and of the Council of 14 June 2006 relating to the taking up and pursuit of the business of credit institutions (recast) (1);

—	‘Bank Identifier Code (BIC)’ means a code as defined by ISO Standard No 9362,

—	‘branch’ means a branch within the meaning of § 24a of the Gesetz über das Kreditwesen (KWG, German Law on banking),

—	‘business day’ means any day on which TARGET2 is open for the settlement of payment orders, as set out in Appendix V,

—	‘capacity opinion’ means a participant-specific opinion that contains an assessment of a participant's legal capacity to enter into and carry out its obligations under these Conditions,

—	‘central banks (CBs)’ means the Eurosystem CBs and the connected CBs,

—	‘connected CB’ means a national central bank (NCB), other than a Eurosystem CB, which is connected to TARGET2 pursuant to a specific agreement,

—	‘Contingency Module’ means the SSP module enabling the processing of critical and very critical payments in contingency situations,

—	‘credit institution’ means a credit institution within the meaning of § 1(1) of the KWG,

—	‘credit instruction’ means a payment instruction submitted by an AS and addressed to the ASCB to debit one of the accounts kept and/or managed by the AS in the PM, and to credit a settlement bank's PM account or sub-account by the amount specified therein,

—	‘credit transfer order’ means an instruction by a payer to make funds available to a payee by means of a book entry on a PM account,

—

‘debit instruction’ means a payment instruction addressed to the SCB and submitted by an AS to debit a settlement bank's PM account or sub-account by the amount specified therein, on the basis of a debit mandate, and to credit either one of the AS's accounts in the PM or another settlement bank's PM account or sub-account,

—	‘direct debit authorisation’ means a general instruction by a payer to its CB entitling and obliging that CB to debit the payer's account upon a direct debit instruction from a payee,

—	‘direct debit instruction’ means an instruction from a payee submitted to its CB pursuant to which the CB of the payer debits the payer's account by the amount specified in the instruction, on the basis of a direct debit authorization,

—

‘debit mandate’ means an authorisation by a settlement bank in the form provided by the Eurosystem CBs in the static data forms addressed to both its AS and its SCB, entitling the AS to submit debit instructions, and instructing the SCB to debit the settlement bank's PM account or sub-account as a result of debit instructions,

—	‘entry disposition’ means a payment processing phase during which TARGET2-ECB attempts to settle a payment order which has been accepted pursuant to Article 12, by means of specific procedures, as described in Article 18,

—	‘Eurosystem CB’ means the ECB or the NCB of a Member State that has adopted the euro,

—

‘event of default’ means any impending or existing event, the occurrence of which may threaten the performance by a participant of its obligations under these Conditions or any other rules applying to the relationship between that participant and the ECB or any other CB, including:

(a)	where the participant no longer meets the access criteria laid down in Article 4 or the requirements laid down in Article 6(1)(i);

(b)	the opening of insolvency proceedings in relation to the participant;

(c)	the submission of an application relating to the proceedings referred to in subparagraph (b);

(d)	the issue by the participant of a written declaration of its inability to pay all or any part of its debts or to meet its obligations arising in relation to intraday credit;

(e)	the entry of the participant into a voluntary general agreement or arrangement with its creditors;

(f)	where the participant is, or is deemed by its CB to be, insolvent or unable to pay its debts;

(g)	where the participant's credit balance on its PM account or all or a substantial part of the participant's assets are subject to a freezing order, attachment, seizure or any other procedure that is intended to protect the public interest or the rights of the participant's creditors;

(h)	where participation of the participant in another TARGET2 component system and/or in an ancillary system has been suspended or terminated;

(i)	where any material representation or pre-contractual statement made by the participant or which is implied to have been made by the participant under the applicable law is incorrect or untrue; or

(j)	the assignment of all or a substantial part of the participant's assets;

—	‘Information and Control Module (ICM)’ means the SSP module that allows participants to obtain on-line information and gives them the possibility to submit liquidity transfer orders, manage liquidity and initiate backup payment orders in contingency situations,

—	‘ICM broadcast message’ means information made simultaneously available to all or a selected group of TARGET2 participants via the ICM,

—

‘indirect participant’ means a credit institution established in the European Economic Area (EEA), which has entered into an agreement with a direct participant to submit payment orders and receive payments via such direct participant's PM account, and which has been recognised by a TARGET2 component system as an indirect participant,

—	‘insolvency proceedings’ means insolvency proceedings within the meaning of Article 2(j) of the Settlement Finality Directive,

—	‘instructing participant’ means a TARGET2 participant that has initiated a payment order,

—	‘intraday credit’ means credit extended for a period of less than one business day,

—	‘liquidity transfer order’ means a payment order, the main purpose of which is to transfer liquidity between different accounts of the same participant,

—	‘marginal lending facility’ means a Eurosystem standing facility which counterparties may use to receive overnight credit from a Eurosystem CB at the pre-specified marginal lending rate,

—	‘marginal lending rate’ means the interest rate applicable to the marginal lending facility,

—

‘multi-addressee access’ means the facility by which branches or credit institutions established in the EEA can access the relevant TARGET2 component system by submitting payment orders and/or receiving payments directly to and from the TARGET2 component system; this facility authorises these entities to submit their payment orders through the direct participant's PM account without that participant's involvement,

—	‘network service provider’ means the undertaking appointed by the ECB's Governing Council to provide computerised network connections for the purpose of submitting payment messages in TARGET2,

—	‘non-settled payment order’ means a payment order that is not settled on the same business day as that on which it is accepted,

—	‘participant’ (or ‘direct participant’) means an entity that holds at least one PM account with the ECB,

—	‘Participant Interface (PI)’ means the technical device allowing direct participants to submit and settle payment orders via the services offered in the PM,

—	‘payee’ means a TARGET2 participant whose PM account will be credited as a result of a payment order being settled,

—	‘payer’ means a TARGET2 participant whose PM account will be debited as a result of a payment order being settled,

—	‘payment instruction’ or ‘AS payment instruction’ means a credit instruction or a debit instruction,

—	‘payment order’ means a credit transfer order, a liquidity transfer order or a direct debit instruction,

—	‘Payments Module (PM)’ means an SSP module in which payments of TARGET2 participants are settled on PM accounts,

—

‘PM account’ means an account held by a TARGET2 participant in the PM with a CB which is necessary for such TARGET2 participant to:

(a)	submit payment orders or receive payments via TARGET2; and

(b)	settle such payments with such CB;

—

‘public sector body’ means an entity within the ‘public sector’, the latter term as defined in Article 3 of Council Regulation (EC) No 3603/93 of 13 December 1993 specifying definitions for the application of the prohibitions referred to in Articles 104 and 104b(1) of the Treaty (2) (now Articles 101 and 103(1)),

—	‘settlement bank’ means a participant whose PM account or sub-account is used to settle AS payment instructions,

—	‘settlement central bank (SCB)’ means a Eurosystem CB holding a settlement bank's PM account,

—	‘Settlement Finality Directive’ means Directive 98/26/EC of the European Parliament and of the Council of 19 May 1998 on settlement finality in payment and securities settlement systems (3);

—	‘Single Shared Platform (SSP)’ means the single technical platform infrastructure provided by the SSP-providing CBs,

—	‘SSP-providing CBs’ means the Deutsche Bundesbank, the Banque de France and the Banca d'Italia in their capacity as the CBs building and operating the SSP for the Eurosystem's benefit,

—	‘static data collection form’ means a form developed by the ECB for the purpose of registering applicants for TARGET2-ECB services and registering any changes in relation to the provision of such services,

—	‘suspension’ means the temporary freezing of the rights and obligations of a participant for a period of time to be determined by the ECB,

—	‘TARGET2-ECB’ means the TARGET2 component system of the ECB,

—	‘TARGET2’ means the entirety resulting from all TARGET2 component systems of the CBs,

—	‘TARGET2 component system’ means any of the CBs' real-time gross settlement (RTGS) systems that form part of TARGET2,

—	‘TARGET2 CUG’ means a subset of the network service provider's customers grouped for the purpose of their use of the relevant services and products of the network service provider when accessing the PM,

—	‘TARGET2 participant’ means any participant in any TARGET2 component system,

—

‘technical malfunction of TARGET2’ means any difficulty, defect or failure in the technical infrastructure and/or the computer systems used by TARGET2-ECB, or any other event that makes it impossible to execute and complete the same-day processing of payments in TARGET2-ECB or, during the migration period, payments from national RTGS systems that have not yet migrated to TARGET2 and vice versa.

Article 2

Appendices

1. The following Appendices form an integral part of these Conditions:

Appendix I	:	Technical specifications for the processing of payment orders
Appendix II	:	TARGET2 compensation scheme
Appendix III	:	Terms of reference for capacity and country opinions
Appendix IV	:	Business continuity and contingency procedures
Appendix V	:	Operating schedule
Appendix VI	:	Fee schedule and invoicing

2. In the event of any conflict or inconsistency between the content of any appendix and the content of any other provision in these Conditions, the latter shall prevail.

Article 3

General description of TARGET2-ECB and TARGET2

1. TARGET2 provides real-time gross settlement for payments in euro, with settlement in central bank money.

2. The following payment orders are processed in TARGET2-ECB:

(a)	payment orders directly resulting from or made in connection with Eurosystem monetary policy operations;

(b)	settlement of the euro leg of foreign exchange operations involving the Eurosystem;

(c)	settlement of euro transfers resulting from transactions in cross-border large-value netting systems;

(d)	settlement of euro transfers resulting from transactions in euro retail payment systems of systemic importance; and

(e)	any other payment orders in euro addressed to TARGET2 participants.

3. TARGET2 is established and functions on the basis of the SSP. The Eurosystem specifies the SSP's technical configuration and features. The SSP services are provided by the SSP-providing CBs for the benefit of the Eurosystem CBs, pursuant to separate agreements.

4. The ECB is the provider of services under these Conditions. Acts and omissions of the SSP-providing CBs shall be considered acts and omissions of the ECB, for which it shall assume liability in accordance with Article 25 below. Participation pursuant to these Conditions shall not create a contractual relationship between participants and the SSP-providing CBs when the latter act in that capacity. Instructions, messages or information which a participant receives from, or sends to, the SSP in relation to the services provided under these Conditions are deemed to be received from, or sent to, the ECB.

5. TARGET2 is legally structured as a multiplicity of payment systems composed of all the TARGET2 component systems, which are designated as ‘systems’ under the national laws implementing the Settlement Finality Directive. TARGET2-ECB is designated as a ‘system’ under § 1(16) of the KWG.

6. Participation in TARGET2 takes effect via participation in a TARGET2 component system. These Conditions describe the mutual rights and obligations of participants in TARGET2-ECB and the ECB. The rules on the processing of payment orders (Title IV) refer to all payment orders submitted or payments received by any TARGET2 participant.

7. No intraday credit is provided to participants in TARGET2-ECB.

TITLE II

PARTICIPATION

Article 4

Access criteria

Organisations providing clearing or settlement services (including entities established outside the EEA) that are subject to oversight by a competent authority and whose access to TARGET2-ECB has been approved by the Governing Council, shall be the only entities that are eligible for participation in TARGET2-ECB.

Article 5

Direct participants

Direct participants in TARGET2-ECB shall comply with the requirements set out in Article 6(1) and (2). They shall have at least one PM account with the ECB.

Article 6

Application procedure

1. To join TARGET2-ECB, applicant participants shall fulfil the following technical and legal requirements:

(a)

install, manage, operate and monitor and ensure the security of the necessary IT infrastructure to connect to TARGET2-ECB and submit payment orders to it. In doing so, applicant participants may involve third parties, but retain sole liability. In particular, applicant participants shall enter into an agreement with the network service provider to obtain the necessary connection and admissions, in accordance with the technical specifications in Appendix I; and

(b)	have passed the tests required by the ECB;

(c)	provide a capacity opinion in the form specified in Appendix III, unless the information and representations to be provided in such capacity opinion have already been obtained by the ECB in another context; and

(d)	for entities established outside the EEA, provide a country opinion in the form specified in Appendix III, unless the information and representations to be provided in such country opinion have already been obtained by the ECB in another context.

2. Applicants shall apply in writing to the ECB, as a minimum enclosing the following documents/information:

(a)	completed static data collection forms as provided by the ECB,

(b)	the capacity opinion, if required by the ECB, and

(c)	the country opinion, if required by the ECB.

3. The ECB may also request any additional information it deems necessary to decide on the application to participate.

4. The ECB shall reject the application to participate if:

(a)	access criteria referred to in Article 4 are not met;

(b)	one or more of the participation criteria referred to in paragraph 1 are not met; and/or

(c)

in the ECB's assessment, such participation would endanger the overall stability, soundness and safety of TARGET2-ECB or of any other TARGET2 component system, or would jeopardise the ECB's performance of its tasks as described in the Statute of the European System of Central Banks and of the European Central Bank.

5. The ECB shall communicate its decision on the application to participate to the applicant within one month of the ECB's receipt of the application to participate. Where the ECB requests additional information pursuant to paragraph 3, the decision shall be communicated within one month of the ECB's receipt of this information from the applicant. Any rejection decision shall contain reasons for the rejection.

Article 7

TARGET2 directory

1. The TARGET2 directory is the database of BICs used for the routing of payment orders addressed to:

(a)	TARGET2 participants and their branches with multi-addressee access;

(b)	indirect participants of TARGET2, including those with multi-addressee access; and

(c)	addressable BIC holders of TARGET2.

It shall be updated weekly.

2. Unless otherwise requested by the participant, BICs shall be published in the TARGET2 directory.

3. Participants may only distribute the TARGET2 directory to their branches and entities with multi-addressee access.

4. Entities specified in paragraph 1(b) and (c) shall only use their BIC in relation to one direct participant.

TITLE III

OBLIGATIONS OF THE PARTIES

Article 8

Obligations of the ECB and the participants

1. The ECB shall offer the services described in Title IV. Save where otherwise provided in these Conditions or required by law, the ECB shall use all reasonable means within its power to perform its obligations under these Conditions, without guaranteeing a result.

2. Participants shall pay to the ECB the fees laid down in Appendix VI.

3. Participants shall ensure that they are connected to TARGET2-ECB on business days, in accordance with the operating schedule in Appendix V.

4. The participant represents and warrants to the ECB that the performance of its obligations under these Conditions does not breach any law, regulation or by-law applicable to it or any agreement by which it is bound.

Article 9

Cooperation and information exchange

1. In performing their obligations and exercising their rights under these Conditions, the ECB and participants shall cooperate closely to ensure the stability, soundness and safety of TARGET2-ECB. They shall provide each other with any information or documents relevant for the performance of their respective obligations and the exercise of their respective rights under these Conditions, without prejudice to any banking secrecy obligations.

2. The ECB shall establish and maintain a system support desk to assist participants in relation to difficulties arising in connection with system operations.

3. Up-to-date information on the SSP's operational status shall be available on the TARGET2 Information System (T2IS). The T2IS may be used to obtain information on any event affecting the normal operation of TARGET2.

4. The ECB may either communicate messages to participants by means of an ICM broadcast or by any other means of communication.

5. Participants are responsible for the timely update of existing static data collection forms and the submission of new static data collection forms to the ECB. Participants are responsible for verifying the accuracy of information relating to them that is entered into TARGET2-ECB by the ECB.

6. The ECB shall be deemed to be authorised to communicate to the SSP-providing CBs any information relating to participants which the SSP-providing CBs may need in their role as service administrators, in accordance with the contract entered into with the network service provider.

7. Participants shall inform the ECB about any change in their legal capacity and relevant legislative changes affecting issues covered by the country opinion relating to them.

8. Participants shall immediately inform the ECB if an event of default occurs in relation to them.

TITLE IV

MANAGEMENT OF PM ACCOUNTS AND PROCESSING OF PAYMENT ORDERS

Article 10

Opening and management of PM accounts

1. The ECB shall open and operate at least one PM account and, if applicable, sub-accounts, for each participant.

2. No debit balance shall be allowed on PM accounts.

3. PM accounts and their sub-accounts shall be interest free.

4. Participants shall use the ICM to obtain information on their liquidity position. The ECB shall provide a daily statement of accounts to any participant that has opted for such service.

Article 11

Types of payment orders

The following are classified as payment orders for the purposes of TARGET2:

(a)	credit transfer orders;

(b)	direct debit instructions carried out under a direct debit authorisation; and

(c)	liquidity transfer orders.

Article 12

Acceptance and rejection of payment orders

1. Payment orders submitted by participants are deemed accepted by the ECB if:

(a)	the payment message complies with the rules established by the network service provider;

(b)	the payment message complies with the formatting rules and conditions of TARGET2-ECB and passes the double-entry check described in Appendix I; and

(c)	in cases where a payer or a payee has been suspended, the suspended participant's CB's explicit consent has been obtained.

2. The ECB shall immediately reject any payment order that does not fulfil the conditions laid down in paragraph 1. The ECB shall inform the participant of any rejection of a payment order, as specified in Appendix I.

Article 13

Priority rules

1. Instructing participants shall designate every payment order as one of the following:

(a)	normal payment order (priority class 2);

(b)	urgent payment order (priority class 1); or

(c)	highly urgent payment order (priority class 0).

If a payment order does not indicate the priority, it shall be treated as a normal payment order.

2. Highly urgent payment orders may only be designated by:

(a)

CBs; and

(b)	participants, in cases of payments to and from CLS International Bank and liquidity transfers in favour of ancillary systems.

All payment instructions submitted by an ancillary system through the Ancillary System Interface to debit or credit the participants' PM accounts shall be deemed to be highly urgent payment orders.

3. In the case of urgent and normal payment orders, the payer may change the priority via the ICM with immediate effect. It shall not be possible to change the priority of a highly urgent payment.

Article 14

Liquidity limits

1. A participant may limit the use of available liquidity for payment orders in relation to other TARGET2 participants, except any of the CBs, by setting bilateral or multilateral limits. Such limits may only be set in relation to normal payment orders.

2. By setting a bilateral limit, a participant instructs the ECB that an accepted payment order shall not be settled if the sum of its outgoing normal payment orders to another TARGET2 participant's PM account minus the sum of all incoming urgent and normal payments from such TARGET2 participant's PM account would exceed this bilateral limit.

3. A participant may set a multilateral limit for any relationship that is not subject to a bilateral limit. A multilateral limit may only be set if the participant has set at least one bilateral limit. If a participant sets a multilateral limit, it instructs the ECB that an accepted payment order shall not be settled if the sum of its outgoing normal payment orders to all TARGET2 participants' PM accounts in relation to which no bilateral limit has been set, minus the sum of all incoming urgent and normal payments from such PM accounts would exceed this multilateral limit.

4. The minimum amount of any of the limits shall be EUR 1 million. A bilateral or a multilateral limit with an amount of zero shall be treated as if no limit has been set. Limits between zero and EUR 1 million are not possible.

5. Limits may be changed in real time with immediate effect or with effect from the next business day via the ICM. If a limit is changed to zero, it shall not be possible to change it again on the same business day. The setting of a new bilateral or multilateral limit shall only be effective from the next business day.

Article 15

Liquidity reservation facilities

1. Participants may reserve liquidity for highly urgent or urgent payment orders via the ICM.

2. By requesting to reserve a certain amount of liquidity for highly urgent payment orders, a participant instructs the ECB only to settle urgent and normal payment orders if there is available liquidity after the amount reserved for highly urgent payment orders has been deducted.

3. By requesting to reserve a certain amount of liquidity for urgent payment orders, a participant instructs the ECB only to settle normal payment orders if there is available liquidity after the amount reserved for urgent and highly urgent payment orders has been deducted.

4. After receipt of the reservation request the ECB shall check whether the amount of liquidity on the participant's PM account is sufficient for the reservation. If this is not the case, only the liquidity available on the PM account shall be reserved. The rest of the requested liquidity reservation shall not be reserved automatically at any later point in time, even if the amount of liquidity available on the participant's PM account reaches the level of the initial reservation request.

5. The level of the liquidity reservation may be changed. Participants may make a request via the ICM to reserve new amounts with immediate effect or with effect from the next business day.

Article 16

Predetermined settlement times

1. Instructing participants may predetermine the settlement time of the payment orders within a business day by using the Earliest Debit Time Indicator or the Latest Debit Time Indicator.

2. When the Earliest Debit Time Indicator is used, the accepted payment order is stored and only entered into the entry disposition at the indicated time.

3. When the Latest Debit Time Indicator is used, the accepted payment order shall be returned as non-settled if it cannot be settled by the indicated debit time. 15 minutes prior to the defined debit time, the instructing participant shall be sent an automatic notification via the ICM. Instructing participant may also use the Latest Debit Time Indicator solely as a warning indicator. In such cases, the payment order concerned shall not be returned.

4. Instructing participants can change the Earliest Debit Time Indicator and the Latest Debit Time Indicator via the ICM.

5. Further technical details are contained in Appendix I.

Article 17

Payment orders submitted in advance

1. Payment orders may be submitted up to five business days before the specified settlement date (warehoused payment orders).

2. Warehoused payment orders shall be accepted and entered into the entry disposition on the date specified by the instructing participant at the start of daytime processing, as referred to in Appendix V. They shall be placed in front of payment orders of the same priority.

3. Articles 13(3), 20(2) and 23(1)(a) shall apply mutatis mutandis to warehoused payment orders.

Article 18

Settlement of payment orders in the entry disposition

1. Unless instructing participants have indicated the settlement time in the manner described in Article 16, accepted payment orders shall be settled immediately or at the latest by the end of the business day on which they were accepted, provided that sufficient funds are available on the payer's PM account and taking into account any liquidity limits and liquidity reservations as referred to in Articles 14 and 15.

2. Funding may be provided by:

(a)	the available liquidity on the PM account; or

(b)	incoming payments from other TARGET2 participants, subject to the applicable optimisation procedures.

3. For highly urgent payment orders the ‘first in, first out’ (FIFO) principle shall apply. This means that highly urgent payment orders shall be settled in chronological order. Urgent and normal payment orders shall not be settled for as long as highly urgent payment orders are queued.

4. For urgent payment orders the FIFO principle shall also apply. Normal payment orders shall not be settled if urgent and highly urgent payment orders are queued.

5. By derogation from paragraphs 3 and 4, payment orders with a lower priority (or of the same priority but accepted later) may be settled before payment orders with a higher priority (or of the same priority which were accepted earlier), if the payment orders with a lower priority would net out with payments to be received and result on balance in a liquidity increase for the payer.

6. Normal payment orders shall be settled in accordance with the FIFO by-passing principle. This means that they may be settled immediately (independently of other queued normal payments accepted at an earlier time) and may therefore breach the FIFO principle, provided that sufficient funds are available.

7. Further details on the settlement of payment orders in the entry disposition are contained in Appendix I.

Article 19

Settlement and return of queued payment orders

1. Payment orders that are not settled immediately in the entry disposition shall be placed in the queues in accordance with the priority to which they were designated by the relevant participant, as referred to in Article 13.

2. To optimise the settlement of queued payment orders, the ECB may use the optimisation procedures described in Appendix I.

3. The payer may change the queue position of payment orders in a queue (i.e. reorder them) via the ICM. Payment orders may be moved either to the front or to the end of the respective queue with immediate effect at any time during daytime processing, as referred to in Appendix V.

4. Liquidity transfer orders initiated in the ICM shall be immediately returned as non-settled if there is insufficient liquidity. Other payment orders shall be returned as non-settled if they cannot be settled by the cut-off times for the relevant message type, as specified in Appendix V.

Article 20

Entry of payment orders into the system and their irrevocability

1. For the purposes of the first sentence of Article 3(1) of the Settlement Finality Directive and the third sentence of § 116, § 96(2), § 82 and § 340(3) of the Insolvenzordnung (German Insolvency Code) and the sixth sentence of § 46a(1) of the KWG, payment orders are deemed entered into TARGET2-ECB at the moment that the relevant participant's PM account is debited.

2. Payment orders may be revoked until they are entered into TARGET2-ECB in accordance with paragraph 1. Payment orders that are included in an algorithm, as referred to in Appendix I, may not be revoked during the period that the algorithm is running.

TITLE V

SECURITY REQUIREMENTS AND CONTINGENCY ISSUES

Article 21

Business continuity and contingency procedures

In the event of an abnormal external event or any other event which affects the operation of the SSP, the business continuity and contingency procedures described in Appendix IV shall apply.

Article 22

Security requirements

1. Participants shall implement adequate security controls to protect their systems from unauthorised access and use. Participants shall be exclusively responsible for the adequate protection of the confidentiality, integrity and availability of their systems.

2. Participants shall inform the ECB of any security-related incidents in their technical infrastructure and, where appropriate, security-related incidents that occur in the technical infrastructure of the third party providers. The ECB may request further information about the incident and, if necessary, request that the participant take appropriate measures to prevent a recurrence of such an event.

3. The ECB may impose additional security requirements on all participants and/or on participants that are considered critical by the ECB.

TITLE VI

THE INFORMATION AND CONTROL MODULE

Article 23

Use of the ICM

1. The ICM:

(a)	allows participants to access information relating to their accounts and to manage liquidity;

(b)	may be used to initiate liquidity transfer orders; and

(c)	allows participants to initiate backup lump sum and backup contingency payments in the event of a failure of the participant's payment infrastructure.

2. Further technical details relating to the ICM are contained in Appendix I.

TITLE VII

COMPENSATION, LIABILITY REGIME AND EVIDENCE

Article 24

Compensation scheme

If a payment order cannot be settled on the same business day on which it was accepted due to a technical malfunction of TARGET2, the ECB shall offer to compensate the direct participants concerned in accordance with the special procedure laid down in Appendix II.

Article 25

Liability regime

1. In performing their obligations pursuant to these Conditions, the ECB and the participants shall be bound by a general duty of reasonable care in relation to each other.

2. The ECB shall be liable to its participants in cases of fraud (including but not limited to wilful misconduct) or gross negligence, for any loss arising out of the operation of TARGET2-ECB. In cases of ordinary negligence, the ECB's liability shall be limited to the participant's direct loss, i.e. the amount of the transaction in question and/or the loss of interest thereon, excluding any consequential loss.

3. The ECB is not liable for any loss that results from any malfunction or failure in the technical infrastructure (including but not limited to the ECB's computer infrastructure, programmes, data, applications or networks), if such malfunction or failure arises in spite of the ECB having adopted those measures that are reasonably necessary to protect such infrastructure against malfunction or failure, and to resolve the consequences of such malfunction or failure (the latter including but not limited to initiating and completing the business continuity and contingency procedures referred to in Appendix IV).

4. The ECB shall not be liable:

(a)	to the extent that the loss is caused by the participant; or

(b)	if the loss arises out of external events beyond the ECB's reasonable control (force majeure).

5. Notwithstanding § § 676a, 676b, 676c, 676e and 676g of the Bürgerliches Gesetzbuch (German Civil Code), paragraphs 1 to 4 shall apply to the extent that the ECB's liability can be excluded.

6. The ECB and the participants shall take all reasonable and practicable steps to mitigate any damage or loss referred to in this Article.

7. In performing some or all of its obligations under these Conditions, the ECB may commission third parties in its own name, particularly telecommunications or other network providers or other entities, if this is necessary to meet the ECB's obligations or is standard market practice. The ECB's obligation shall be limited to the due selection and commissioning of any such third parties and the ECB's liability shall be limited accordingly. For the purposes of this paragraph, the SSP-providing CBs shall not be considered as third parties.

Article 26

Evidence

1. Unless otherwise provided in these Conditions, all payment and payment processing-related messages in relation to TARGET2, such as confirmations of debits or credits, or statement messages, between the ECB and participants shall be made through the network service provider.

2. Electronic or written records of the messages retained by the ECB or by the network service provider shall be accepted as a means of evidence of the payments processed through the ECB. The saved or printed version of the original message of the network service provider shall be accepted as a means of evidence, regardless of the form of the original message.

3. If a participant's connection to the network service provider fails, the participant shall use the alternative means of transmission of messages laid down in Appendix IV. In such cases, the saved or printed version of the message produced by the ECB shall have the same evidential value as the original message, regardless of its form.

4. The ECB shall keep complete records of payment orders submitted and payments received by participants for a period of 10 years from the time at which such payment orders are submitted and payments are received.

5. The ECB's own books and records (whether kept on paper, microfilm, microfiche, by electronic or magnetic recording, in any other mechanically reproducible form or otherwise) shall be accepted as a means of evidence of any obligations of the participants and of any facts and events that the parties rely on.

TITLE VIII

TERMINATION OF PARTICIPATION AND CLOSURE OF ACCOUNTS

Article 27

Duration and ordinary termination of participation

1. Without prejudice to Article 28, participation in TARGET2-ECB is for an indefinite period of time.

2. A participant may terminate its participation in TARGET2-ECB at any time giving 14 business days' notice thereof, unless it agrees a shorter notice period with the ECB.

3. The ECB may terminate a participant's participation in TARGET2-ECB at any time giving three months' notice thereof, unless it agrees a different notice period with that participant.

4. On termination of participation, the confidentiality duties laid down in Article 32 remain in force for a period of five years starting on the date of termination.

5. On termination of participation, the PM accounts of the participant concerned shall be closed in accordance with Article 29.

Article 28

Suspension and extraordinary termination of participation

1. A participant's participation in TARGET2-ECB shall be immediately terminated without prior notice or suspended if one of the following events of default occurs:

(a)	the opening of insolvency proceedings; and/or

(b)	the participant no longer meets the access criteria laid down in Article 4.

2. The ECB may terminate without prior notice or suspend the participant's participation in TARGET2-ECB if:

(a)	one or more events of default (other than those referred to in paragraph 1) occur;

(b)	the participant is in material breach of these Conditions;

(c)	the participant fails to carry out any material obligation to the ECB;

(d)	the participant is excluded from, or otherwise ceases to be a member of, a TARGET2 CUG; and/or

(e)

any other participant-related event occurs which, in the ECB's assessment, would threaten the overall stability, soundness and safety of TARGET2-ECB or of any other TARGET2 component system, or which would jeopardise the ECB's performance of its tasks as described in the Statute of the European System of Central Banks and of the European Central Bank.

3. In exercising its discretion under paragraph 2, the ECB shall take into account, inter alia, the seriousness of the event of default or events mentioned in subparagraphs (a) to (c).

(a)	In the event that the ECB suspends or terminates a participant's participation in TARGET2-ECB under paragraph 1 or 2, the ECB shall immediately inform that participant, other CBs and the other participants of such suspension or termination by means of an ICM broadcast message.
(b)	In the event that the ECB is informed by another CB of a suspension or termination of a participant in another TARGET2 component system, the ECB shall immediately inform its participants of such suspension or termination by means of an ICM broadcast message.
(c)	Once such an ICM broadcast message has been received by the participants, the latter shall be deemed informed of the termination/suspension of a participant's participation in TARGET2-ECB or another TARGET2 component system. The participants shall bear any losses arising from the submission of a payment order to participants whose participation has been suspended or terminated if such payment order was entered into TARGET2-ECB after receipt of the ICM broadcast message.

5. Upon termination of a participant's participation, TARGET2-ECB shall not accept any new payment orders from such participant. Payment orders in the queue, warehoused payment orders or new payment orders in favour of such participant shall be returned.

6. If a participant is suspended from TARGET2-ECB, all its incoming payments and outgoing payment orders shall be stored and only entered into the entry disposition after they have been explicitly accepted by the suspended participant's CB.

Article 29

Closure of PM accounts

1. Participants may close their PM accounts at any time provided they give the ECB 14 business days' notice thereof.

2. On termination of participation, pursuant to either Article 27 or 28, the ECB shall close the PM accounts of the participant concerned, after having:

(a)	settled or returned any queued payment orders; and

(b)	made use of its rights of pledge and set-off under Article 30.

TITLE IX

FINAL PROVISIONS

Article 30

The ECB's rights of pledge and set-off

1. The ECB shall have a pledge over the participant's existing and future credit balances on its PM accounts, thereby collateralising any current and future claims arising out of the legal relationship between the parties.

2. On the occurrence of:

(a)	an event of default referred to in Article 28(1); or

(b)	any other event of default or event referred to in Article 28(2) that has led to the termination or suspension of the participant's participation in TARGET2-ECB

notwithstanding the commencement of any insolvency proceedings in respect of a participant and notwithstanding any assignment, judicial or other attachment or other disposition of or in respect of the participant's rights, all obligations of the participant shall be automatically and immediately accelerated, without prior notice and without the need for any prior approval of any authority, so as to be immediately due. In addition, the mutual obligations of the participant and the ECB shall automatically be set off against each other, and the party owing the higher amount shall pay to the other the difference.

3. The ECB shall promptly give the participant notice of any set-off pursuant to paragraph 2 after such set-off has taken place.

4. The ECB may without prior notice debit any participant's PM account by any amount which the participant owes the ECB resulting from the legal relationship between the participant and the ECB.

Article 31

Security rights in relation to funds on sub-accounts

1. The ECB shall have a pledge over the balance on a participant's sub-account opened for the settlement of AS-related payment instructions under the arrangements between the relevant ancillary system and its CB. Such balance shall collateralise the participant's obligation referred to in paragraph 7 towards the ECB in relation to such settlement.

2. The ECB shall freeze the balance on the sub-account of the participant upon communication by the ancillary system (via a ‘start-of-cycle’ message). Such freezing shall expire upon communication by the ancillary system (via an ‘end-of-cycle’ message).

3. By confirming the freezing of the balance on the participant's sub-account, the ECB guarantees to the ancillary system payment up to the amount of this particular balance. The guarantee shall be irrevocable, unconditional and payable on first demand. If the ECB is not the ancillary system's CB, the ECB shall be deemed instructed to issue the abovementioned guarantee to the ancillary system's CB.

4. In the absence of any insolvency proceedings in relation to the participant, the AS-related payment instructions for the squaring of the participant's settlement obligation shall be settled without drawing on the guarantee and without recourse to the security right over the balance on the participant's sub-account.

5. In the event of the participant's insolvency, the AS-related payment instruction for the squaring of the participant's settlement obligation shall be a first demand for payment under the guarantee; the debiting of the instructed amount from the participant's sub-account (and crediting of the AS's technical account) shall therefore equally involve the discharge of the guarantee obligation by the ECB and a realisation of its collateral right over the balance on the participant's sub-account.

6. The guarantee shall expire upon communication by the ancillary system that the settlement has been completed (via an ‘end-of-cycle’ message).

7. The participant shall be obliged to reimburse to the ECB any payment made by the latter under such guarantee.

Article 32

Confidentiality

1. The ECB shall keep confidential all sensitive or secret information, including when such information relates to payment, technical or organisational information belonging to the participant or the participant's customers, unless the participant or its customer has given its written consent to disclose.

2. By derogation from paragraph 1, the participant agrees that the ECB may disclose payment, technical or organisational information regarding the participant or the participant's customers obtained in the course of the operation of TARGET2-ECB to other CBs or third parties that are involved in the operation of TARGET2-ECB, to the extent that this is necessary for the efficient functioning of TARGET2, or to supervisory and oversight authorities of Member States and the Community, to the extent that this is necessary for the performance of their public tasks, and provided in all such cases that the disclosure is not in conflict with the applicable law. The ECB shall not be liable for the financial and commercial consequences of such disclosure.

3. By derogation from paragraph 1 and provided this does not make it possible, whether directly or indirectly, to identify the participant or the participant's customers, the ECB may use, disclose or publish payment information regarding the participant or the participant's customers for statistical, historical, scientific or other purposes in the exercise of its public functions or of functions of other public entities to whom the information is disclosed.

4. Information relating to the operation of TARGET2-ECB to which participants have had access, may only be used for the purposes laid down in these Conditions. Participants shall keep such information confidential, unless the ECB has explicitly given its written consent to disclose. Participants shall ensure that any third parties to whom they outsource, delegate or subcontract tasks which have or may have an impact on the performance of their obligations under these Conditions are bound by the confidentiality requirements in this Article.

5. The ECB shall be authorised, in order to settle payment orders, to process and transfer the necessary data to the network service provider.

Article 33

Data protection, prevention of money laundering and related issues

1. Participants shall be deemed to be aware of, and shall comply with, all obligations on them relating to legislation on data protection, prevention of money laundering and the financing of terrorism, in particular in terms of implementing appropriate measures concerning any payments debited or credited on their PM accounts. Participants shall also acquaint themselves with the network service provider's data retrieval policy prior to entering into the contractual relationship with the network service provider.

2. Participants shall be deemed to have authorised the ECB to obtain any information relating to them from any financial or supervisory authority or trade body, whether national or foreign, if such information is necessary for the participant's participation in TARGET2-ECB.

Article 34

Notices

1. Except where otherwise provided for in these Conditions, all notices required or permitted pursuant to these Conditions shall be sent by registered post, facsimile or otherwise in writing or by an authenticated message through the network service provider. Notices to the ECB shall be submitted to Director General of the ECB's Directorate General Payment Systems and Market Infrastructure, Kaiserstrasse 29, D-60311 Frankfurt am Main, Germany or to the SWIFT address of the ECB: ECBFDEFF. Notices to the participant shall be sent to it at the address, fax number or its SWIFT address as the participant may from time to time notify to the ECB.

2. To prove that a notice has been sent, it shall be sufficient to prove that the notice was delivered to the relevant address or that the envelope containing such notice was properly addressed and posted.

3. All notices shall be given in English.

4. Participants shall be bound by all forms and documents of the ECB that the participants have filled in and/or signed, including but not limited to static data collection forms, as referred to in Article 6(2)(a), and information provided under Article 9(5), which were submitted in compliance with paragraphs 1 and 2 and which the ECB reasonably believes to have received from the participants, their employees or agents.

Article 35

Contractual relationship with network service provider

1. For the purposes of these Conditions, the network service provider is SWIFT. Each participant shall enter into a separate agreement with SWIFT regarding the services to be provided by SWIFT in relation to the participant's use of TARGET2-ECB. The legal relationship between a participant and SWIFT shall be exclusively governed by SWIFT's terms and conditions.

2. Each participant shall also participate in a TARGET2 CUG, as specified by the SSP-providing CBs acting as the SWIFT service administrator for the SSP. Admission and exclusion of a participant to or from a TARGET2 CUG shall take effect once communicated to SWIFT by the SWIFT service administrator.

3. Participants shall comply with the TARGET2 SWIFT Service Profile, as made available by the ECB.

4. The services to be provided by SWIFT shall not form part of the services to be performed by the ECB in respect of TARGET2.

5. The ECB shall not be liable for any acts, errors or omissions of SWIFT (including its directors, staff and subcontractors) as provider of SWIFT services, or for any acts, errors or omissions of network providers selected by participants to gain access to the SWIFT network.

Article 36

Amendment procedure

The ECB may at any time unilaterally amend these Conditions, including its Appendices. Amendments to these Conditions, including its Appendices, shall be announced by means of communication in writing to the participants. Amendments shall be deemed to have been accepted unless the participant expressly objects within 14 days of being informed of such amendments. In the event that a participant objects to the amendment, the ECB is entitled immediately to terminate that participant's participation in TARGET2-ECB and close any of its PM accounts.

Article 37

Third party rights

1. Any rights, interests, obligations, responsibilities and claims arising from or relating to these Conditions shall not be transferred, pledged or assigned by participants to any third party without the ECB's written consent.

2. These Conditions do not create any rights in favour of or obligations in relation to any entity other than the ECB and participants in TARGET2-ECB.

Article 38

Governing law, jurisdiction and place of performance

1. The bilateral relationship between the ECB and participants in TARGET2-ECB shall be governed by the law of the Federal Republic of Germany.

2. Any dispute arising from a matter relating to the relationship referred to in paragraph 1 falls under the exclusive competence of the courts of Frankfurt am Main, without prejudice to the competence of the Court of Justice of the European Communities.

3. The place of performance concerning the legal relationship between the ECB and the participants shall be Frankfurt am Main, Federal Republic of Germany.

Article 39

Severability

If any provision in these Conditions is or becomes invalid, this shall not prejudice the applicability of all the other provisions of these Conditions.

Article 40

Entry into force and binding nature

1. These Conditions become effective from 19 May 2008, unless the ECB communicates another date of entry into force to the participants.

2. By participating in TARGET2-ECB, participants automatically agree to these Conditions between themselves and in relation to the ECB.

(1) OJ L 177, 30.6.2006, p. 1.

(2) OJ L 332, 31.12.1993, p. 1.

(3) OJ L 166, 11.6.1998, p. 45.

Appendix I

TECHNICAL SPECIFICATIONS FOR THE PROCESSING OF PAYMENT ORDERS

In addition to the terms and conditions of TARGET2-ECB, the following rules shall apply to the processing of payment orders:

1. Technical requirements for participation in TARGET2-ECB regarding infrastructure, network and formats

(1)

TARGET2 uses SWIFT services for the exchange of messages. Each participant therefore needs a connection to SWIFT's Secure IP Network. Each participant's PM account shall be identified by an eight- or 11-digit SWIFT BIC. Furthermore, each participant shall pass a series of tests to prove its technical and operational competence before it may participate in TARGET2-ECB.

(2)

For the submission of payment orders and the exchange of payment messages in the PM the SWIFTNet FIN Y-copy service shall be used. A dedicated SWIFT Closed User Group (CUG) shall be set up for this purpose. Payment orders within such TARGET2 CUG shall be directly addressed to the receiving TARGET2 participant by entering its BIC in the header of the SWIFTNet FIN message.

(3)

For the information and control services the following SWIFTNet services may be used:

(a)	SWIFTNet InterAct;

(b)	SWIFTNet FileAct; and/or

(c)	SWIFTNet Browse.

(4)	The security of the message exchange between participants shall rely exclusively on SWIFT's Public Key Infrastructure (PKI) service. Information on the PKI service is available in the documentation provided by SWIFT.

(5)	The ‘bilateral relationship management’ service provided by SWIFT's Relationship Management Application (RMA) shall only be used with the central destination BIC of the SSP and not for payment messages between TARGET2 participants.

2. Payment message types

(1)

The following SWIFTNet FIN/SWIFT system message types are processed:

Message Type	Type of use	Description
MT 103	Mandatory	Customer payment
MT 103+	Mandatory	Customer payment (Straight Through Processing)
MT 202	Mandatory	Bank-to-bank payment
MT 204	Optional	Direct debit payment
MT 011	Optional	Delivery notification
MT 012	Optional	Sender notification
MT 019	Mandatory	Abort notification
MT 900	Optional	Confirmation of debit
MT 910	Optional	Confirmation of credit
MT 940/950	Optional	(Customer) statement message
MT 011, MT 012 and MT 019 are SWIFT system messages.

(2)

When they register with TARGET2-ECB, direct participants shall declare which optional message types they will use, with the exception of MT 011 and MT 012 messages in relation to which direct participants shall decide from time to time whether or not to receive them with reference to specific messages.

(3)	Participants shall comply with the SWIFT message structure and field specifications, as defined in the SWIFT documentation and under the restrictions set out for TARGET2, as described in Chapter 9.1.2.2 of the User Detailed Functional Specifications (UDFS), Book 1.

(4)

Field contents shall be validated at the level of TARGET2-ECB in accordance with the UDFS requirements. Participants may agree among each other on specific rules regarding the field contents. However, in TARGET2-ECB there shall be no specific checks as to whether participants comply with any such rules.

3. Double-entry check

(1)	All payment orders shall pass a double-entry check, the aim of which is to reject payment orders that have been submitted more than once by mistake.

(2)

The following fields of the SWIFT message types shall be checked:

Details	Part of the SWIFT message	Field
Sender	Basic Header	LT Address
Message Type	Application Header	Message Type
Receiver	Application Header	Destination Address
Transaction Reference Number (TRN)	Text Block	:20
Related Reference	Text Block	:21
Value Date	Text Block	:32
Amount	Text Block	:32

(3)	If all the fields described in subparagraph 2 in relation to a newly submitted payment order are identical to those in relation to a payment order that has already been accepted, the newly submitted payment order shall be returned.

4. Error codes

If a payment order is rejected, the instructing participant shall receive an abort notification (MT 019) indicating the reason for the rejection by using error codes. The error codes are defined in Chapter 9.4.2 of the UDFS.

5. Predetermined settlement times

(1)	For payment orders using the Earliest Debit Time Indicator, the codeword ‘/FROTIME/’shall be used.

(2)

For payment orders using the Latest Debit Time Indicator, two options shall be available.

(a)	Codeword ‘/REJTIME/’: if the payment order cannot be settled by the indicated debit time, the payment order shall be returned.

(b)	Codeword ‘/TILTIME/’: if the payment order cannot be settled by the indicated debit time, the payment order shall not be returned but shall be kept in the relevant queue.

Under both options, if a payment order with a Latest Debit Time Indicator is not settled 15 minutes prior to the time indicated therein, a notification shall automatically be sent via the ICM.

(3)	If the codeword ‘/CLSTIME/’ is used, the payment shall be treated in the same way as a payment order referred to in subparagraph 2(b).

6. Settlement of payment orders in the entry disposition

(1)	Offsetting checks and, if appropriate, extended offsetting checks (both terms as defined in paragraphs 2 and 3) shall be carried out on payment orders entered into the entry disposition to provide quick, liquidity-saving gross settlement of payment orders.

(2)

An offsetting check shall determine whether the payee's payment orders that are at the front of the highly urgent or, if inapplicable, the urgent queue are available to be offset against the payer's payment order (hereinafter ‘offsetting payment orders’). If an offsetting payment order does not provide sufficient funds for the respective payer's payment order in the entry disposition, it shall be determined whether there is sufficient available liquidity on the payer's PM account.

(3)

If the offsetting check fails, the ECB may apply an extended offsetting check. An extended offsetting check determines whether offsetting payment orders are available in any of the payee's queues regardless of when they joined the queue. However, if in the queue of the payee there are higher priority payment orders addressed to other TARGET2 participants, the FIFO principle may only be breached if settling such an offsetting payment order would result in a liquidity increase for the payee.

7. Settlement of payment orders in the queue

(1)	The treatment of payment orders placed in queues depends on the priority class to which it was designated by the instructing participant.

(2)

Payment orders in the highly urgent and urgent queues shall be settled by using the offsetting checks described in paragraph 6, starting with the payment order at the front of the queue in cases where there is an increase in liquidity or there is an intervention at queue level (change of queue position, settlement time or priority, or revocation of the payment order).

(3)

Payments orders in the normal queue shall be settled on a continuous basis including all highly urgent and urgent payment orders that have not yet been settled. Different optimisation mechanisms (algorithms) are used. If an algorithm is successful, the included payment orders will be settled; if an algorithm fails, the included payment orders will remain in the queue. Three algorithms (1 to 3) shall be applied to offset payment flows. By means of Algorithm 4, settlement procedure 5 (as defined in Chapter 2.8.1 of the UDFS) shall be available for the settlement of payment instructions of ancillary systems. To optimise the settlement of highly urgent ancillary system transactions on participants' sub-accounts, a special algorithm (Algorithm 5) shall be used.

(a)

Under Algorithm 1 (‘all-or-nothing’) the ECB shall, both for each relationship in respect of which a bilateral limit has been set and also for the total sum of relationships for which a multilateral limit has been set:

(i)

calculate the overall liquidity position of each TARGET2 participant's PM account by establishing whether the aggregate of all outgoing and incoming payment orders pending in the queue is negative or positive and, if it is negative, check whether it exceeds that participant's available liquidity (the overall liquidity position shall constitute the ‘total liquidity position’); and

(ii)	check whether limits and reservations set by each TARGET2 participant in relation to each relevant PM account are respected.

If the outcome of these calculations and checks is positive for each relevant PM account, the ECB and other CBs involved shall settle all payments simultaneously on the PM accounts of the TARGET2 participants concerned.

(b)

Under Algorithm 2 (‘partial’) the ECB shall:

(i)	calculate and check the liquidity positions, limits and reservations of each relevant PM account as under Algorithm 1; and

(ii)	if the total liquidity position of one or more relevant PM accounts is negative, extract single payment orders until the total liquidity position of each relevant PM account is positive.

Thereafter, the ECB and the other CBs involved shall, provided there are sufficient funds, settle all remaining payments (except the extracted payment orders) simultaneously on the PM accounts of the TARGET2 participants concerned.

When extracting payment orders, the ECB shall start from the TARGET2 participant's PM account with the highest negative total liquidity position and from the payment order at the end of the queue with the lowest priority. The selection process shall only run for a short time, to be determined by the ECB at its discretion.

(c)

Under Algorithm 3 (‘multiple’) the ECB shall:

(i)

compare pairs of TARGET2 participants' PM accounts to determine whether queued payment orders can be settled within the available liquidity of the two TARGET2 participants' PM accounts concerned and within the limits set by them (by starting from the pair of PM accounts with the smallest difference between the payment orders addressed to each other), and the CB(s) involved shall book those payments simultaneously on the two TARGET2 participants' PM accounts; and

(ii)

if, in relation to a pair of PM accounts as described under point (i), liquidity is insufficient to fund the bilateral position, extract single payment orders until there is sufficient liquidity. In this case the CB(s) involved shall settle the remaining payments, except the extracted ones, simultaneously on the two TARGET2 participants' PM accounts.

After performing the checks specified under subparagraphs (i) to (ii), the ECB shall check the multilateral settlement positions (between a participant's PM account and other TARGET2 participants' PM accounts in relation to which a multilateral limit has been set). For this purpose, the procedure described under subparagraphs (i) to (ii) shall apply mutatis mutandis.

(d)	Under Algorithm 4 (‘partial plus ancillary system settlement’) the ECB shall follow the same procedure as for Algorithm 2, but without extracting payment orders in relation to the settlement of an ancillary system (which settles on a simultaneous multilateral basis).

(e)

Under Algorithm 5 (‘ancillary system settlement via sub-accounts’) the ECB shall follow the same procedure as for Algorithm 1, subject to the modification that the ECB shall start Algorithm 5 via the Ancillary System Interface and shall only check whether sufficient funds are available on participants' sub-accounts. Moreover, no limits and reservations shall be taken into account. Algorithm 5 shall also run during night-time settlement.

(4)

Payment orders entered into the entry disposition after the start of any of algorithms 1 to 4 may nevertheless be settled immediately in the entry disposition if the positions and limits of the TARGET2 participants' PM accounts concerned are compatible with both the settlement of these payment orders and the settlement of payment orders in the current optimisation procedure. However, two algorithms shall not run simultaneously.

(5)

During daytime processing the algorithms shall run sequentially. As long as there is no pending simultaneous multilateral settlement of an ancillary system, the sequence shall be as follows:

(a)	algorithm 1,

(b)	if algorithm 1 fails, then algorithm 2,

(c)	if algorithm 2 fails, then algorithm 3, or if algorithm 2 succeeds, repeat algorithm 1.

When simultaneous multilateral settlement (‘procedure 5’) in relation to an ancillary system is pending, Algorithm 4 shall run.

(6)	The algorithms shall run flexibly by setting a pre-defined time lag between the application of different algorithms to ensure a minimum interval between the running of two algorithms. The time sequence shall be automatically controlled. Manual intervention shall be possible.

(7)

While included in a running algorithm, a payment order shall not be reordered (change of the position in a queue) or revoked. Requests for reordering or revocation of a payment order shall be queued until the algorithm is complete. If the payment order concerned is settled while the algorithm is running, any request to reorder or revoke shall be rejected. If the payment order is not settled, the participant's requests shall be taken into account immediately.

8. Use of the ICM

(1)	The ICM may be used for obtaining information and managing liquidity. SWIFT's Secure IP Network (SIPN) shall be the underlying technical communications network for exchanging information and running control measures.

(2)	With the exception of warehoused payment orders and static data information, only data in relation to the current business day shall be available via the ICM. The screens shall be offered in English only.

(3)	Information shall be provided in ‘pull’ mode, which means that each participant has to ask to be provided with information.

(4)

The following modes shall be available for using the ICM:

(a)

Application-to-application mode (A2A)

In A2A, information and messages are transferred between the PM and the participant's internal application. The participant therefore has to ensure that an appropriate application is available for the exchange of XML messages (requests and responses) with the ICM via a standardised interface. Further details are contained in the ICM User Handbook and in Book 4 of the UDFS.

(b)

User-to-application mode (U2A)

U2A permits direct communication between a participant and the ICM. The information is displayed in a browser running on a PC system (SWIFT Alliance WebStation). For U2A access through the SWIFT Alliance WebStation the IT infrastructure has to be able to support cookies and JavaScript. Further details are described in the ICM User Handbook.

(5)	Each participant shall have at least one SWIFT Alliance WebStation to have access to the ICM via U2A.

(6)	Access rights to the ICM shall be granted by using SWIFT's ‘Role Based Access Control’. The SWIFT ‘Non Repudiation of Emission’ (NRE) service, which may be used by participants, allows the recipient of an XML message to prove that such message has not been altered.

(7)	If a participant has technical problems and is unable to submit any payment order, it may generate preformatted backup lump sum and backup contingency payments by using the ICM. The ECB shall open such functionality upon request of the participant.

(8)

Participants may also use the ICM to transfer liquidity:

(a)	from their PM account to their account outside the PM;

(b)	between the PM account and the participant's sub-accounts; and

(c)	from the PM account to the mirror account managed by the ancillary system.

9. The UDFS and the ICM User Handbook

Further details and examples explaining the above rules are contained in the UDFS and the ICM User Handbook, as amended from time to time and published on the ECB's website in English.

Appendix II

TARGET2 COMPENSATION SCHEME

1. General principles

(a)	If there is a technical malfunction of TARGET2, direct participants may submit claims for compensation in accordance with the TARGET2 compensation scheme laid down in this Appendix.

(b)	Unless otherwise decided by the ECB's Governing Council, the TARGET2 compensation scheme shall not apply if the technical malfunction of TARGET2 arises out of external events beyond the reasonable control of the CBs concerned or as a result of acts or omissions by third parties.

(c)

Compensation under the TARGET2 compensation scheme shall be the only compensation procedure offered in the event of a technical malfunction of TARGET2. Participants may, however, use other legal means to claim for losses. If a participant accepts a compensation offer under the TARGET2 compensation scheme, this shall constitute the participant's irrevocable agreement that it thereby waives all claims in relation to the payment orders concerning which it accepts compensation (including any claims for consequential loss) it may have against any CB, and that the receipt by it of the corresponding compensation payment constitutes full and final settlement of all such claims. The participant shall indemnify the CBs concerned, up to a maximum of the amount received under the TARGET2 compensation scheme, in respect of any further claims which are raised by any other participant or any other third party in relation to the payment order or payment concerned.

(d)	The making of a compensation offer shall not constitute an admission of liability by the ECB or any other CB in respect of a technical malfunction of TARGET2.

2. Conditions for compensation offers

(a)

A payer may submit a claim for an administration fee and interest compensation if, due to a technical malfunction of TARGET2:

(i)	a payment order was not settled on the business day on which it was accepted; or

(ii)	during the migration period a payer can show that it intended to submit a payment order to TARGET2-ECB, but was unable to do so due to the stop-sending status of a national RTGS system that had not yet migrated to TARGET2.

(b)

A payee may submit a claim for an administration fee if due to a technical malfunction of TARGET2 it did not receive a payment that it was expecting to receive on a particular business day. The payee may also submit a claim for interest compensation if one or more of the following conditions are met:

(i)	in the case of participants that have access to the marginal lending facility: due to a technical malfunction of TARGET2, a payee had recourse to the marginal lending facility; and/or

(ii)	in the case of all participants: it was technically impossible to have recourse to the money market or such refinancing was impossible on other, objectively reasonable grounds.

3. Calculation of compensation

(a)

With respect to a compensation offer for a payer:

(i)	the administration fee shall be EUR 50 for the first non-settled payment order, EUR 25 for each of the next four such payment orders and EUR 12,50 for each further such payment order. The administration fee shall be calculated separately in relation to each payee;

(ii)

interest compensation shall be determined by applying a reference rate to be fixed from day to day. This reference rate shall be the lower of the euro overnight index average (EONIA) rate and the marginal lending rate. The reference rate shall be applied to the amount of the payment order not settled as a result of the technical malfunction of TARGET2 for each day in the period from the date of the actual or, in relation to payment orders referred to in paragraph 2(a)(ii), intended submission of the payment order until the date on which the payment order was or could have been successfully settled. Any proceeds made by placing funds resulting from non-settled payment orders on deposit with the Eurosystem shall be deducted from the amount of any compensation; and

(iii)

no interest compensation shall be payable if and in so far as funds resulting from non-settled payment orders were placed in the market or used to fulfil minimum reserve requirements.

(b)

With respect to a compensation offer for a payee:

(i)	the administration fee shall be EUR 50 for the first non-settled payment order, EUR 25 for each of the next four such payment orders and EUR 12,50 for each further such payment order. The administration fee shall be calculated separately in relation to each payer;

(ii)

the method set out in subparagraph (a)(ii) for calculating interest compensation shall apply except that interest compensation shall be payable at a rate equal to the difference between the marginal lending rate and the reference rate, and shall be calculated on the amount of any recourse to the marginal lending facility occurring as a result of the technical malfunction of TARGET2.

4. Procedural rules

(a)

A claim for compensation shall be submitted on the claim form available on the website of the ECB in English (see www.ecb.int). Payers shall submit a separate claim form in respect of each payee and payees shall submit a separate claim form in respect of each payer. Sufficient additional information and documents shall be provided to support the information indicated in the claim form. Only one claim may be submitted in relation to a specific payment or payment order.

(b)	Within four weeks of a technical malfunction of TARGET2, participants shall submit their claim form(s) to the ECB. Any additional information and evidence requested by the ECB shall be supplied within two weeks of such request being made.

(c)	Unless otherwise decided by the ECB's Governing Council and communicated to the participants, all received claims shall be assessed no later than 14 weeks after the technical malfunction of TARGET2 occurs.

(d)

The ECB shall communicate the result of the assessment referred to in subparagraph (c) to the relevant participants. If the assessment entails a compensation offer, the participants concerned shall, within four weeks of the communication of such offer, either accept or reject it, in respect of each payment or payment order comprised within each claim, by signing a standard letter of acceptance (in the form available on the website of the ECB (see www.ecb.int). If such letter has not been received by the ECB within four weeks, the participants concerned shall be deemed to have rejected the compensation offer.

(e)	The ECB shall make compensation payments on receipt of a participant's letter of acceptance of compensation. No interest shall be payable on any compensation payment.

Appendix III

TERMS OF REFERENCE FOR CAPACITY AND COUNTRY OPINIONS

The European Central Bank

Kaiserstrasse 29

D-60311 Frankfurt am Main

Germany

Participation in TARGET2-ECB

[location], [date]

Dear Sir or Madam,

We have been asked to provide this Opinion as [in-house or external] legal advisers to [specify name of Participant or branch of Participant] in respect of issues arising under the laws of [jurisdiction in which the Participant is established; hereinafter the ‘jurisdiction’] in connection with the participation of [specify name of Participant] (hereinafter the ‘Participant’) in TARGET2-ECB (hereinafter the ‘System’).

This Opinion is confined to the laws of [jurisdiction] as they exist as on the date of this Opinion. We have made no investigation of the laws of any other jurisdiction as a basis for this Opinion, and do not express or imply any opinion in this regard. Each of the statements and opinions presented below applies with equal accuracy and validity under the laws of [jurisdiction], whether or not the Participant acts through its head office or one or more branches established inside or outside of [jurisdiction] in submitting payment orders and receiving payments.

I. DOCUMENTS EXAMINED

For the purposes of this Opinion, we have examined:

(1)	a certified copy of the [specify relevant constitutional document(s)] of the Participant such as is/are in effect on the date hereof;

(2)	[if applicable] an extract from the [specify relevant company register] and [if applicable] [register of credit institutions or analogous register];

(3)	[to the extent applicable] a copy of the Participant's licence or other proof of authorisation to provide banking, investment, funds transfer or other financial services in [jurisdiction];

(4)	[if applicable] a copy of a resolution adopted by the board of directors or the relevant governing body of the Participant on [insert date], [insert year], evidencing the Participant's agreement to adhere to the System Documents, as defined below; and

(5)	[specify all powers of attorney and other documents constituting or evidencing the requisite power of the person or persons signing the relevant System Documents (as defined below) on behalf of the Participant];

and all other documents relating to the Participant's constitution, powers, and authorisations necessary or appropriate for the provision of this Opinion (hereinafter the ‘Participant Documents’).

For the purposes of this Opinion, we have also examined:

(1)	the terms and conditions of TARGET2-ECB dated [insert date] (hereinafter the ‘Rules’); and

(2)

[…].

The Rules and the […] shall be referred to hereinafter as the ‘System Documents’ (and collectively with the Participant Documents as the ‘Documents’).

II. ASSUMPTIONS

For the purposes of this Opinion we have assumed in relation to the Documents that:

(1)	the System Documents with which we have been provided are originals or true copies;

(2)

the terms of the System Documents and the rights and obligations created by them are valid and legally binding under the laws of the Federal Republic of Germany by which they are expressed to be governed, and the choice of the laws of the Federal Republic of Germany to govern the System Documents is recognised by the laws of the Federal Republic of Germany;

(3)	the Participant Documents are within the capacity and power of and have been validly authorised, adopted or executed and, where necessary, delivered by the relevant parties; and

(4)	the Participant Documents are binding on the parties to which they are addressed, and there has been no breach of any of their terms.

III. OPINIONS REGARDING THE PARTICIPANT

A.	The Participant is a corporation duly established and registered or otherwise duly incorporated or organised under the laws of [jurisdiction].

B.	The Participant has all the requisite corporate powers to execute and perform the rights and obligations under the System Documents to which it is party.

The adoption or execution and the performance by the Participant of the rights and obligations under the System Documents to which the Participant is party will not in any way breach any provision of the laws or regulations of [jurisdiction] applicable to the Participant or the Participant Documents.

No additional authorisations, approvals, consents, filings, registrations, notarisations or other certifications of or with any court or governmental, judicial or public authority that is competent in [jurisdiction] are required by the Participant in connection with the adoption, validity or enforceability of any of the System Documents or the execution or performance of the rights and obligations thereunder.

E.	The Participant has taken all necessary corporate action and other steps necessary under the laws of [jurisdiction] to ensure that its obligations under the System Documents are legal, valid and binding

This Opinion is stated as of its date and is addressed solely to the ECB and the [Participant]. No other persons may rely on this Opinion, and the contents of this Opinion may not be disclosed to persons other than its intended recipients and their legal counsel without our prior written consent, with the exception of the national central banks of the European System of Central Banks [and [the national central bank/relevant regulatory authorities] of [jurisdiction]].

Yours faithfully,

[signature]

The European Central Bank

Kaiserstrasse 29

D-60311 Frankfurt am Main

Germany

TARGET2-ECB

[location], [date]

Dear Sir or Madam,

We have been asked as [external] legal advisers to [specify name of Participant or branch of Participant] (the Participant) in respect of issues arising under the laws of [jurisdiction in which the Participant is established; hereinafter the ‘jurisdiction’] to provide this Opinion under the laws of [jurisdiction] in connection with the participation of the Participant in a system which is a component of TARGET2 (hereinafter the ‘System’). References herein to the laws of [jurisdiction] include all applicable regulations of [jurisdiction]. We express an opinion herein under the law of [jurisdiction], with particular regard to the Participant established outside the Federal Republic of Germany in relation to rights and obligations arising from participation in the System, as presented in the System Documents defined below.

This Opinion is confined to the laws of [jurisdiction] as they exist on the date of this Opinion. We have made no investigation of the laws of any other jurisdiction as a basis for this Opinion, and do not express or imply any opinion in this regard. We have assumed that there is nothing in the laws of another jurisdiction which affects this Opinion.

1. DOCUMENTS EXAMINED

For the purposes of this Opinion, we have examined the documents listed below and such other documents as we have deemed necessary or appropriate:

(1)	the terms and conditions of TARGET2-ECB dated [insert date] (hereinafter the ‘Rules’); and

(2)	any other document governing the System and/or the relationship between the Participant and other participants in the System, and between the participants in the System and the ECB.

The Rules and the […] shall be referred to hereinafter as the ‘System Documents’.

2. ASSUMPTIONS

For the purposes of this Opinion we have assumed in relation to the System Documents that:

(1)	the System Documents are within the capacity and power of and have been validly authorised, adopted or executed and, where necessary, delivered by the relevant parties;

(2)

the terms of the System Documents and the rights and obligations created by them are valid and legally binding under the laws of the Federal Republic of Germany, by which they are expressed to be governed, and the choice of the laws of the Federal Republic of Germany to govern the System Documents is recognised by the laws of the Federal Republic of Germany;

(3)	the participants in the System through which any payment orders are sent or payments are received, or through which any rights or obligations under the System Documents are executed or performed, are licensed to provide funds transfer services, in all relevant jurisdictions; and

(4)	the documents submitted to us in copy or as specimens conform to the originals.

3. OPINION

Based on and subject to the foregoing, and subject in each case to the points set out below, we are of the opinion that:

3.1. Country-specific legal aspects [to the extent applicable]

The following characteristics of the legislation of [jurisdiction] are consistent with and in no way set aside the obligations of the Participant arising out of the System Documents: [list of country-specific legal aspects].

3.2. General insolvency issues

3.2.a Types of insolvency proceedings

The only types of insolvency proceedings (including composition or rehabilitation) — which, for the purpose of this Opinion, shall include all proceedings in respect of the Participant's assets or any branch it may have in [jurisdiction] — to which the Participant may become subject in [jurisdiction], are the following: [list proceedings in original language and English translation] (together collectively referred to as ‘Insolvency Proceedings’).

In addition to Insolvency Proceedings, the Participant, any of its assets, or any branch it may have in [jurisdiction] may become subject in [jurisdiction] to [list any applicable moratorium, receivership, or any other proceedings as a result of which payments to and/or from the Participant may be suspended, or limitations can be imposed in relation to such payments, or similar proceedings in original language and English translation] (hereinafter collectively referred to as ‘Proceedings’).

3.2.b Insolvency treaties

[jurisdiction] or certain political subdivisions within [jurisdiction], as specified, is/are party to the following insolvency treaties: [specify, if applicable which have or may have an impact on this Opinion].

3.3. Enforceability of System Documents

Subject to the points set out below, all provisions of the System Documents will be binding and enforceable in accordance with their terms under the laws of [jurisdiction], in particular in the event of the opening of any Insolvency Proceedings or Proceedings with respect to the Participant.

In particular, we are of the opinion that:

3.3.a Processing of payment orders

The provisions on processing of payment orders [list of sections] of the Rules are valid and enforceable. In particular, all payment orders processed pursuant to such sections will be valid, binding and will be enforceable under the laws of [jurisdiction]. The provision of the Rules which specifies the precise point in time at which payment orders submitted by the Participant to the System become enforceable and irrevocable (Article 20 of the Rules) is valid, binding and enforceable under the laws of [jurisdiction].

3.3.b Authority of the ECB to perform its functions

The opening of Insolvency Proceedings or Proceedings in respect of the Participant will not affect the authority and powers of the ECB arising out of the System Documents. [Specify [to the extent applicable] that: the same opinion is also applicable in respect of any other entity which provides the Participants with services directly and necessarily required for participating in the System (e.g. network service provider)].

3.3.c Remedies in the event of default

[Where applicable to the Participant, the provisions contained in Article 30 of the Rules regarding accelerated performance of claims which have not yet matured, the set-off of claims for using the deposits of the Participant, the enforcement of a pledge, suspension and termination of participation, claims for default interest, and termination of agreements and transactions (Articles 27-31 of the Rules) are valid and enforceable under the laws of [jurisdiction].]

3.3.d Suspension and termination

Where applicable to the Participant, the provisions contained in Articles 27 and 28 of the Rules (in respect of suspension and termination of the Participant's participation in the System on the opening of Insolvency Proceedings or Proceedings or other events of default, as defined in the System Documents, or if the Participant represents any kind of systemic risk or has serious operational problems) are valid and enforceable under the laws of [jurisdiction].

3.3.e Assignment of rights and obligations

The rights and obligations of the Participant cannot be assigned, altered or otherwise transferred by the Participant to third parties without the prior written consent of the ECB.

3.3.f Choice of governing law and jurisdiction

The provisions contained in Articles 34 and 38 of the Rules, and in particular in respect of the governing law, the resolution of a dispute, competent courts, and service of process are valid and enforceable under the laws of [jurisdiction].

3.4. Voidable preferences

We are of the opinion that no obligation arising out of the System Documents, the performance thereof, or compliance therewith prior to the opening of any Insolvency Proceedings or Proceedings in respect of the Participant may be set aside in any such proceedings as a preference, voidable transaction or otherwise under the laws of [jurisdiction].

In particular, and without limitation to the foregoing, we express this opinion in respect of any payment orders submitted by any participant in the System. In particular, we are of the opinion that the provisions of Article 20 of the Rules establishing the enforceability and irrevocability of payment orders will be valid and enforceable and that a payment order submitted by any participant and processed pursuant to Title IV of the Rules may not be set aside in any Insolvency Proceedings or Proceedings as a preference, voidable transaction or otherwise under the laws of [jurisdiction].

3.5. Attachment

If a creditor of the Participant seeks an attachment order (including any freezing order, order for seizure or any other public or private law procedure that is intended to protect the public interest or the rights of the Participant's creditors) — hereinafter referred to as an ‘Attachment’ — under the laws of [jurisdiction] from a court or governmental, judicial or public authority that is competent in [jurisdiction], we are of the opinion that [insert the analysis and discussion].

3.6. Collateral [if applicable]

3.6.a Assignment of rights or deposit of assets for collateral purposes, pledge, repo and/or guarantee

Assignments for collateral purposes will be valid and enforceable under the laws of [jurisdiction]. Specifically, the creation and enforcement of a pledge or repo under the Rules will be valid and enforceable under the laws of [jurisdiction]. In the event that a guarantee from another legal entity is required for adherence of the Participant in the System, this guarantee will be binding on the guarantor and fully enforceable against it, without any limit with regard to the amount of the guarantee, whatever the Participant's situation.

3.6.b Priority of assignees’, pledgees’ or repo purchasers’ interest over that of other claimants

In the event of Insolvency Proceedings or Proceedings in respect of the Participant, the rights or assets assigned for collateral purposes, or pledged by the Participant in favour of the ECB or other participants in the System, will rank in priority of payment above the claims of all other creditors of the Participant and will not be subject to priority or preferential creditors.

3.6.c Enforcing title to security

Even in the event of Insolvency Proceedings or Proceedings in respect of the Participant, other participants in the System and the ECB as pledgees will still be free to enforce and collect the Participant's rights or assets through the action of the ECB pursuant to the Rules.

3.6.d Form and registration requirements

There are no form requirements for the assignment for collateral purposes of, or the creation and enforcement of a pledge or repo over the Participant's rights or assets and it is not necessary for the assignment for collateral purposes, pledge or repo, as applicable, or any particulars of such assignment, pledge or repo, as applicable, to be registered or filed with any court or governmental, judicial or public authority that is competent in [jurisdiction].

3.7. Branches [to the extent applicable]

3.7.a Opinion applies to action through branches

Each of the statements and opinions presented above with regard to the Participant applies with equal accuracy and validity under the laws of [jurisdiction] in situations where the Participant acts through its one or more of its branches established outside [jurisdiction].

3.7.b Conformity with law

Neither the execution and performance of the rights and obligations under the System Documents nor the submission, transmission or receipt of payment orders by a branch of the Participant will in any respect breach the laws of [jurisdiction].

3.7.c Required authorisations

Neither the execution and performance of the rights and obligations under the System Documents nor the submission, transmission or receipt of payment orders by a branch of a Participant will require any additional authorisations, approvals, consents, filings, registrations, notarisations or other certifications of or with any court or governmental, judicial or public authority that is competent in [jurisdiction].

Yours faithfully,

[signature]

Appendix IV

BUSINESS CONTINUITY AND CONTINGENCY PROCEDURE

1. General provisions

(a)	This Appendix sets out the arrangements between the ECB and participants, or ancillary systems, if one or more components of the SSP or the telecommunications network fail or are affected by an abnormal external event, or if the failure affects any participant or ancillary system.

(b)	All references to specific times in this Appendix refer to European Central Bank time, i.e. the local time at the seat of the ECB.

2. Measures of business continuity and contingency processing

(a)	In the event that an abnormal external event occurs and/or there is a failure of the SSP or the telecommunications network which affects the normal operation of TARGET2, the ECB shall be entitled to adopt business continuity and contingency processing measures.

(b)

The following main business continuity and contingency processing measures shall be available in TARGET2:

(i)	relocating the operation of the SSP to an alternative site;

(ii)	changing the SSP's operating hours; and

(iii)

initiating contingency processing of very critical and critical payments, as defined in paragraph 6(c) and (d) respectively.

(c)	In relation to business continuity and contingency processing measures, the ECB shall have full discretion regarding whether and which measures are adopted to settle payment orders.

3. Incident communication

(a)

Information about the failure of the SSP and/or an abnormal external event shall be communicated to participants through the domestic communication channels, the ICM and T2IS. In particular, communications to participants shall include the following information:

(i)	a description of the event;

(ii)	the anticipated delay in processing (if known);

(iii)

information on the measures already taken; and

(iv)	the advice to participants.

(b)	In addition, the ECB may notify participants of any other existing or anticipated event which has the potential to affect the normal operation of TARGET2.

4. Relocation the operation of the SSP to an alternative site

(a)	In the event that any of the events referred to in paragraph 2(a) occurs, the operation of the SSP may be relocated to an alternative site, either within the same region or in another region.

(b)	In the event that the operation of the SSP is relocated to another region, the participants shall use best efforts to reconcile their positions up to the point of the failure or the occurrence of the abnormal external event and provide to the ECB all relevant information in this respect.

5. Change of operating hours

(a)

The daytime processing of TARGET2 may be extended or the opening time of a new business day may be delayed. During any extended operating time of TARGET2, payment orders shall be processed in accordance with the terms and conditions of TARGET2-ECB, subject to the modifications contained in this Appendix.

(b)

Daytime processing may be extended and the closing time thereby delayed if an SSP failure has occurred during the day but has been resolved before 18.00. Such a closing time delay shall in normal circumstances not exceed two hours and shall be announced as early as possible to participants. If such a delay is announced before 16.50, the minimum period of one hour between the cut-off time for customer and interbank payment orders shall remain in place. Once such a delay is announced it may not be withdrawn.

(c)	The closing time shall be delayed in cases where an SSP failure has occurred before 18:00 and has not been resolved by 18.00. The ECB shall immediately communicate the delay of closing time to participants.

(d)

Upon recovery of the SSP, the following steps shall take place:

(i)	The ECB shall seek to settle all queued payments within one hour; this time is reduced to 30 minutes in the event that the SSP failure occurs at 17.30 or later (in cases where the SSP failure was ongoing at 18.00).

(ii)	Participants' final balances shall be established within one hour; this time shall be reduced to 30 minutes in the event that the SSP failure occurs at 17.30 or later, in cases where the SSP failure was ongoing at 18.00.

(iii)

At the cut-off time for interbank payments, the end-of-day processing, including recourse to the Eurosystem standing facilities shall take place.

(e)	Ancillary systems that require liquidity in the early morning need to have established means to cope with cases where the daytime processing cannot be started in time due to an SSP failure on the previous day.

6. Contingency processing

(a)

If it deems it necessary to do so, the ECB shall initiate the contingency processing of payment orders in the Contingency Module of the SSP. In such cases, only a minimum service level shall be provided to participants. The ECB shall inform its participants of the start of contingency processing by means of any available means of communication.

(b)	In contingency processing, payment orders shall be processed manually by the ECB.

(c)

The following payments shall be considered as ‘very critical’ and the ECB shall use best efforts to process them in contingency situations:

(i)	CLS Bank International-related payments;

(ii)	end-of-day settlement of EURO1; and

(iii)

central counterparty margin calls.

(d)

The following types of payments shall be considered as ‘critical’ and the ECB may decide to initiate contingency processing in relation to them:

(i)	payments in relation to the real-time settlement of interfaced securities settlement systems; and

(ii)	additional payments, if required to avoid systemic risk.

(e)	Participants shall submit payment orders for contingency processing and information to payees shall be provided through encrypted and authenticated e-mail, as well as via authenticated fax. Information concerning account balances and debit and credit entries may be obtained via the ECB.

(f)	Payment orders that have already been submitted to TARGET2-ECB, but are queued, may also undergo contingency processing. In such cases the ECB shall endeavour to avoid the double processing of payment orders, but the participants shall bear the risk of such double processing if it occurred.

(g)

For contingency processing of payment orders, participants shall provide additional collateral. During contingency processing, incoming contingency payments may be used to fund outgoing contingency payments. For the purposes of contingency processing, participants' available liquidity may not be taken into account by the ECB.

7. Failures linked to participants or ancillary systems

(a)

In the event that a participant has a problem that prevents it from settling payments in TARGET2 it shall be its responsibility to resolve the problem. In particular, a participant may use in-house solutions or the ICM functionality, i.e. backup lump sum payments and backup contingency payments (CLS, EURO1, STEP2 pre-fund).

(b)

If a participant decides to use the ICM functionality for making backup lump sum payments, the ECB shall, if the participant so requests, open this functionality via the ICM. If the participant so requests, the ECB shall transmit an ICM broadcast message to inform other participants about the participant's use of backup lump sum payments. The participant shall be responsible for sending such backup lump sum payments exclusively to other participants with which it has bilaterally agreed on the use of such payments and for any further steps in relation to such payments.

(c)	If the measures referred to in subparagraph (a) are exhausted or if they are inefficient, the participant may request support from the ECB.

(d)

In the event that a failure affects an ancillary system, that ancillary system shall be responsible for resolving the failure. If the ancillary system so requests, the ECB may act on its behalf. The ECB shall have discretion to decide what support it gives to the ancillary system, including during the night-time operations of the ancillary system. The following contingency measures may be taken:

(i)	the ancillary system initiates clean payments (i.e. payments that are not linked to the underlying transaction) via the Participant Interface;

(ii)	the ECB creates and/or processes XML instructions/files on behalf of the ancillary system; and/or

(iii)

the ECB makes clean payments on behalf of the ancillary system.

(e)	The detailed contingency measures with respect to ancillary systems shall be contained in the bilateral arrangements between the ECB and the relevant ancillary system.

8. Other provisions

(a)

In the event that certain data are unavailable because one of the events referred to in paragraph 3(a) has occurred, the ECB is entitled to start or continue processing payment orders and/or operate TARGET2-ECB on the basis of the last available data, as determined by the ECB. If so requested by the ECB, participants and ancillary systems shall resubmit their FileAct/Interact messages or take any other action deemed appropriate by the ECB.

(b)	In the event of a failure of the ECB, some or all of its technical functions in relation to TARGET2-ECB may be performed by other Eurosystem CBs.

(c)

The ECB may require that the participants participate in regular or ad hoc testing of business continuity and contingency processing measures, training or any other preventive arrangements, as deemed necessary by the ECB. Any costs incurred by the participants as a result of such testing or other arrangements shall be borne solely by the participants.

Appendix V

OPERATING SCHEDULE

1.	TARGET2 is open on all days, except Saturdays, Sundays, New Year's Day, Good Friday and Easter Monday (according to the calendar applicable at the seat of the ECB), 1 May, Christmas Day and 26 December.

2.	The reference time for the system is European Central Bank time, i.e. the local time at the seat of the ECB.

The current business day is opened during the evening of the previous business day and operates to the following schedule:

Time	Description
6.45-7.00	Business window to prepare daytime operations (1)
7.00-18.00	Daytime processing
17.00	Cut-off time for customer payments (i.e. payments where the originator and/or the beneficiary of a payment is not a direct or indirect participant as identified in the system by the use of an MT 103 or MT 103+ message)
18.00	Cut-off time for interbank payments (i.e. payments other than customer payments)
18.00-18.45 (2)	End-of-day processing
18.15 (2)	General cut-off time for the use of standing facilities
(Shortly after) 18.30 (3)	Data for the update of accounting systems are available to CBs
18.45-19.30 (3)	Start-of-day processing (new business day)
19.00 (3)-19.30 (2)	Provision of liquidity on the PM account
19.30 (3)	‘Start-of-procedure’ message and settlement of the standing orders to transfer liquidity from the PM accounts to the sub-account(s)/mirror account (ancillary system-related settlement)
19.30 (3)-22.00	Execution of additional liquidity transfers via the ICM before the ancillary system sends the ‘start-of-cycle’ message; settlement period of night-time ancillary system operations (only for ancillary system settlement procedure 6)
22.00-1.00	Technical maintenance period
1.00-6.45	Settlement procedure of night-time ancillary system operations (only for ancillary system settlement procedure 6)

4.	The ICM is available for liquidity transfers from 19.30 (4) until 18.00 the next day, except during the technical maintenance period from 22.00 until 1.00.

5.	The operating hours may be changed in the event that business continuity measures are adopted in accordance with paragraph 5 of Appendix IV.

(1) Daytime operations means daytime processing and end-of-day processing.

(2) Ends 15 minutes later on the last day of the reserve maintenance period.

(3) Starts 15 minutes later on the last day of the reserve maintenance period.

(4) Starts 15 minutes later on the last day of the reserve maintenance period.

Appendix VI

FEE SCHEDULE AND INVOICING

Fees and invoicing for direct participants

The monthly fee for the processing of payment orders in TARGET2-ECB for direct participants, depending on which option the direct participant has chosen, shall be either:

(a)	EUR 100 per PM account plus a flat fee per transaction (debit entry) of EUR 0,80; or

(b)

EUR 1 250 per PM account plus a fee per transaction (debit entry) determined as follows, based on the volume of transactions (number of processed items) per month:

Band	From	To	Price
1	1	10 000	EUR 0,60
2	10 001	25 000	EUR 0,50
3	25 001	50 000	EUR 0,40
4	50 001	100 000	EUR 0,20
5	Above 100 000	—	EUR 0,125

Liquidity transfers between a participant's PM account and its sub-accounts shall not be subject to a charge.

2.	There shall be an additional monthly fee for direct participants who do not wish the BIC of their account to be published in the TARGET2 directory of EUR 30 per account.

In the case of direct participants, the following invoicing rules apply. The direct participant shall receive the invoice for the previous month specifying the fees to be paid, no later than on the fifth business day of the following month. Payment shall be made at the latest on the tenth working day of that month to the account specified by the ECB and shall be debited from that participant's PM account.

Fees and invoicing for ancillary systems

An ancillary system using the ASI or the Participant Interface, irrespective of the number of any accounts it may hold with the ASCB and/or the SCB, shall be subject to a fee schedule consisting of three elements, as set out below.

(a)	A fixed monthly fee of EUR 1 000 to be charged to each AS (Fixed Fee I).

(b)

A second monthly fixed fee of between EUR 417 and EUR 4 167, in proportion to the underlying gross value of the AS's euro cash settlement transactions (Fixed Fee II):

Band	From (EUR million/day)	To (EUR million/day)	Annual fee	Monthly fee
1	0	below 1 000	EUR 5 000	EUR 417
2	1 000	below 2 500	EUR 10 000	EUR 833
3	2 500	below 5 000	EUR 20 000	EUR 1 667
4	5 000	below 10 000	EUR 30 000	EUR 2 500
5	10 000	below 50 000	EUR 40 000	EUR 3 333
6	Above 50 000	—	EUR 50 000	EUR 4 167

The gross value of the AS's euro cash settlement transactions shall be calculated by the ASCB once a year on the basis of such gross value during the previous year and the calculated gross value shall be applied for calculating the fee as from 1 January of each calendar year.

(c)

A transaction fee calculated on the same basis as the schedule established for direct participants in paragraph 1 of this Appendix. The AS may choose one of the two options: either to pay a flat EUR 0,80 fee per payment instruction (Option A) or to pay a fee calculated on a degressive basis (Option B), subject to the following modifications:

—	for Option B, the limits of the bands relating to volume of payment instructions are divided by two, and

—	a monthly fixed fee of EUR 100 (under Option A) or EUR 1 250 (under Option B) shall be charged in addition to Fixed Fee I and Fixed Fee II.

Any fee payable in relation to a payment instruction submitted or payment received by an AS, via either the Participant Interface or the ASI, shall be exclusively charged to this AS. The Governing Council may establish more detailed rules for the determination of billable transactions settled via the ASI.

Each AS shall receive an invoice from its respective ASCB for the previous month based on the fees referred to in paragraph 4, no later than the fifth business day of the following month. Payments shall be made no later than the tenth business day of this month to the account specified by the ASCB or shall be debited from an account specified by the AS.

For the purposes of this paragraph, each AS that has been designated under Directive 98/26/EC shall be treated separately, even if two or more of them are operated by the same legal entity. The same rule shall apply to the ASs that have not been designated under Directive 98/26/EC, in which case the ASs shall be identified by reference to the following criteria: (a) a formal arrangement, based on a contractual or legislative instrument (e.g. an agreement among the participants and the system operator); (b) with multiple membership; (c) common rules and standardised arrangements; and (d) for the clearing, netting and/or settlement of payments and/or securities between the participants.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32008R1052

L 282/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.10.2008.

UREDBA (EZ) br. 1052/2008 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 22. listopada 2008.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama

(ESB/2008/10)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”), a posebno njegov članak 19. stavak 19.1.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (2),

budući da:

(1)	Člankom 19. stavkom 19.1. Statuta ESSB-a predviđa se da Upravno vijeće Europske središnje banke (ESB) može utvrditi odredbe koje se odnose na obračun i određivanje potrebnih minimalnih pričuva.

(2)	Člankom 2. Uredbe (EZ) br. 2531/98 predviđa se da ESB može, na nediskriminacijskoj osnovi, izuzeti institucije iz obveze držanja minimalnih pričuva u skladu s kriterijima koje utvrđuje ESB.

(3)

ESB smatra da je potrebno pooštriti kriterije za odobravanje izuzeća od obveznih pričuva i uvesti novi kriterij povezan s mogućnosti odobravanja izuzeća institucijama na koje se primjenjuju mjere koje uvodi Zajednica ili država članica i koje dovode do zamrzavanja sredstava ili ograničenja korištenja sredstava institucije ili na koje se na drugi način primjenjuje određena odluka Upravnog vijeća ESB-a kojom se privremeno obustavlja ili onemogućuje njihov pristup operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava.

(4)

S obzirom na prošla iskustva, također je potrebno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke (ESB/2003/9) (3) radi jasnijeg određivanja dijelova osnovice za obračun pričuva na temelju koje se obračunavaju minimalne pričuve i odredbe o odobravanju izuzeća od obveza posebnog izvješćivanja za institucije koje drže minimalne pričuve preko posrednika.

(5)	Uredbom (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) također je potrebno predvidjeti opće kriterije za uređivanje prijelaznih razdoblja održavanja za institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama ESB-a zbog usvajanja eura od strane države članice u kojoj se one nalaze,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) mijenja se kako slijedi:

Članak 2. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Institucija se izuzima od obveznih pričuva i nije obvezna podnijeti zahtjev za to od početka razdoblja održavanja u kojemu je njezino odobrenje za rad oduzeto ili povučeno ili u kojem je pravosudno tijelo ili bilo koje drugo nadležno tijelo države članice sudionice donijelo odluku o provođenju likvidacijskog postupka nad institucijom.

ESB može izuzeti sljedeće institucije od obveznih pričuva na nediskriminacijskoj osnovi:

(a)	institucije na koje se primjenjuju reorganizacijske mjere;

(b)

institucije koje podliježu zamrzavanju sredstava i/ili drugim mjerama koje uvodi Zajednica ili država članica u skladu s člankom 60. stavkom 2. Ugovora kojima se ograničava korištenje njihovih sredstava ili na koje se primjenjuje određena odluka Upravnog vijeća ESB-a kojom se privremeno obustavlja ili onemogućuje njihov pristup operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava; i

(c)

i.	institucija je ovlaštena samo za obavljanje posebnih poslova;

ii.	instituciji je zabranjeno obavljanje aktivnih bankarskih poslova u konkurenciji s ostalim kreditnim institucijama; i

iii.	institucija ima zakonsku obvezu sve svoje depozite namijeniti u svrhe koje se odnose na regionalnu i/ili međunarodnu razvojnu pomoć.

3. ESB objavljuje popis institucija na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama. ESB također objavljuje popis institucija koje se izuzimaju od obveznih pričuva zbog drugih razloga:

(a)	osim reorganizacijskih mjera; i

(b)

osim zamrzavanja sredstava i/ili drugih mjera koje uvodi Zajednica ili država članica u skladu s člankom 60. stavkom 2. Ugovora kojima se ograničava korištenje sredstava institucije ili osim odluke koju donosi Upravno vijeće ESB-a kojom se suspendira ili onemogućuje pristup institucije operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava.

Institucije se mogu rukovoditi tim popisima pri odlučivanju imaju li obveze prema drugoj instituciji na koju se također primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama. Tim se popisima ne smije određivati primjenjuju li se na institucije odredbe o obveznim pričuvama u skladu s člankom 2.”

Članak 3. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Sljedeće se obveze isključuju iz osnovice za obračun pričuva:

(a)	obveze prema bilo kojoj drugoj instituciji koja nije na popisu institucija izuzetih iz sustava minimalnih pričuva ESB-a u skladu s člankom 2. stavkom 3.; i

(b)	obveze prema ESB-u ili nacionalnoj središnjoj banci sudionici.

Pri primjeni ove odredbe, institucija je dužna dostaviti dokaz odgovarajućoj nacionalnoj središnjoj banci sudionici o stvarnom iznosu svojih obveza prema svakoj drugoj instituciji koja nije na popisu institucija izuzetih iz sustava minimalnih pričuva ESB-a i o svojim obvezama prema ESB-u ili nacionalnoj središnjoj banci sudionici kako bi ih se isključilo iz osnovice za obračun pričuva. Ako se takav dokaz ne može predočiti za dužničke vrijednosne papire izdane s izvornim rokom dospijeća do i uključujući dvije godine, institucija može primijeniti standardni odbitak od osnovice za obračun pričuva za nepodmireni iznos svojih dužničkih vrijednosnih papira izdanih s izvornim rokom dospijeća do i uključujući dvije godine. Iznos takvog standardnog odbitka objavljuje ESB na isti način kao i popis iz članka 2. stavka 3.”

Članak 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Stopa pričuva od 0 % primjenjuje se na sljedeće kategorije obveza (prema definiciji navedenoj u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13)):

(a)	na depozite s ugovorenim rokom dospijeća dužim od dvije godine;

(b)	na iskupive depozite s otkaznim rokom dužim od dvije godine;

(c)	na repo poslove; i

(d)	na dužničke vrijednosne papire izdane s izvornim rokom dospijeća dužim od dvije godine.”

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Održavanje pričuva na konsolidiranoj osnovi

Institucije kojima je kao grupi dopušteno dostavljati statističke podatke o njihovoj konsolidiranoj osnovici za obračun pričuva (prema definiciji navedenoj u izvještajnom okviru ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13)), dužne su držati minimalne pričuve preko jedne od institucija u grupi koja djeluje u svojstvu posrednika isključivo za te institucije i u skladu s odredbama članka 10. Nakon primitka odobrenja od ESB-a za obavljanje statističkog izvješćivanja o konsolidiranoj osnovici za obračun pričuva institucija iz grupe, institucija koja djeluje u svojstvu posrednika za grupu automatski se izuzima iz odredbi članka 10. stavka 6. i samo grupa kao cjelina ima pravo na odbitak iz članka 5. stavka 2.”

Umeće se sljedeći članak 13.a:

„Članak 13.a

Proširenje europodručja

1. Upravno vijeće ESB-a prenosi ovlast Izvršnom odboru ESB-a za odlučivanje, u slučajevima kada država članica usvaja euro u skladu s Ugovorom, o sljedećim pitanjima, vodeći pritom računa o stajalištima ESSB-ova Odbora za operacije na tržištu, prema potrebi:

(a)	o datumima prijelaznog razdoblja održavanja za primjenu odredbi o minimalnim obveznim pričuvama na institucije koje se nalaze u toj državi članici, s tim da je početni datum datum usvajanja eura u toj državi članici;

(b)

o načinu obračuna osnovice za obračun pričuva radi utvrđivanja razine minimalnih pričuva koje moraju držati institucije koje se nalaze u državi članici koja usvaja euro za vrijeme prijelaznog razdoblja održavanja, uzimajući u obzir izvještajni okvir ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku u Uredbi (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13); i

(c)	o roku do kojeg institucije koje se nalaze u državi članici koja usvaja euro i njihove nacionalne središnje banke moraju izvršiti obračun i provjeru minimalnih pričuva u odnosu na prijelazno razdoblje održavanja.

Izvršni odbor objavljuje izjavu o svojoj odluci najmanje dva mjeseca prije datuma usvajanja eura u toj državi članici.

2. Upravno vijeće ESB-a prenosi ovlast Izvršnom odboru ESB-a i za izdavanje odobrenja institucijama koje se nalaze u drugim državama članicama sudionicama za odbijanje od njihove osnovice za obračun pričuva za razdoblja održavanja koja se poklapaju i nastavljaju na prijelazno razdoblje održavanja, svih obveza prema institucijama koje se nalaze u državi članici koja usvaja euro unatoč tome što u trenutku obračuna minimalnih pričuva te institucije nisu navedene na popisu institucija na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama iz članka 2. stavka 3. U tom slučaju, odlukama koje donosi Izvršni odbor ESB-a u skladu s ovim stavkom može se detaljnije utvrditi način na koji se provodi odbitak navedenih obveza.

3. O svim odlukama koje donosi Izvršni odbor u skladu sa stavcima 1. i 2. potrebno je bez odgađanja obavijestiti Upravno vijeće ESB-a, a Izvršni odbor ESB-a obvezan je poštovati svaku odluku koju o tome donosi Upravno vijeće ESB-a.”

Članak 2.

Završna odredba

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 22. listopada 2008.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 1.

(2) SL L 318, 27.11.1998., str. 4.

(3) SL L 250, 2.10.2003., str. 10.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

32009R0025

L 015/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2008.

UREDBA (EZ) br. 25/2009 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 19. prosinca 2008.

o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (preinačeno)

(ESB/2008/32)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998.o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke (2), a posebno njezin članak 6. stavak 4.,

uzimajući u obzir Direktivu 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (preinačeno) (3),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (4),

budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 2423/2001 Europske središnje banke od 22. studenoga 2001. o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2001/13) (5) već je nekoliko puta znatno izmijenjena. Budući da su sad potrebne dodatne izmjene navedene uredbe, trebalo bi je preinačiti u interesu jasnoće i transparentnosti.

(2)

Europski sustav središnjih banaka (ESSB) za obavljanje svojih zadaća zahtijeva izradu konsolidirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija (MFI). Njezina glavna namjena jest pružiti Europskoj središnjoj banci (ESB) sveobuhvatan statistički prikaz monetarnih kretanja u državama članicama sudionicama koje se smatraju jedinstvenim gospodarskim područjem. Navedene statistike obuhvaćaju agregiranu financijsku imovinu i obveze, s obzirom na stanja i transakcije, na temelju cjelokupnog i homogenog sektora monetarnih financijskih institucija i izvještajne populacije te ih se redovito izrađuje. Dostatno detaljni statistički podaci također su potrebni kako bi se osigurala trajna analitička upotrebljivost izračunatih monetarnih agregata i protustavki koje obuhvaćaju navedeno područje.

(3)

ESB je obvezan u skladu s Ugovorom o EZ-u te uvjetima Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (Statut ESSB-a) donositi uredbe u mjeri potrebnoj za provođenje zadaća ESSB-a kako je određeno Statutom ESSB-a te u nekim slučajevima odredbama koje je donijelo Vijeće u skladu s člankom 107. stavkom 6. Ugovora.

(4)

Člankom 5. stavkom 5.1. Statuta ESSB-a nalaže se ESB-u da uz pomoć nacionalnih središnjih banaka (NSB) prikuplja potrebne statističke podatke od nadležnih nacionalnih tijela ili izravno od gospodarskih subjekata kako bi se izvršavale zadaće ESSB-a. Člankom 5. stavkom 5.2. Statuta ESSB-a određuje se da nacionalne središnje banke, u mjeri u kojoj je to moguće, izvršavaju zadaće opisane u članku 5. stavku 1.

(5)

Člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2533/98 nalaže se ESB-u da odredi stvarnu izvještajnu populaciju u okviru referentne izvještajne populacije te joj da pravo na izuzimanje posebnih kategorija izvještajnih jedinica iz statističkih izvještajnih zahtjeva u potpunosti ili u cijelosti. Člankom 6. stavkom 4. određuje se da ESB može donijeti uredbe kojima određuje uvjete pod kojima se može ostvariti pravo na provjeru ili obavljanje obveznog prikupljanja statističkih podataka.

(6)	Člankom 4. Uredbe (EZ) br. 2533/98 nalaže se državama članicama da se organiziraju na području statistike i da u potpunosti surađuju s ESSB-om kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza koje proizlaze iz članka 5. Statuta ESSB-a.

(7)

Može biti prikladno da nacionalne središnje banke od stvarne izvještajne populacije prikupljaju statističke podatke potrebne za ispunjavanje statističkih zahtjeva ESB-a u sklopu šireg statističkog izvještajnog okvira koji nacionalne središnje banke uspostavljaju na vlastitu odgovornost u skladu s pravom Zajednice odnosno nacionalnim pravom ili uspostavljenom praksom, a koji služi za druge statističke potrebe, pod uvjetom da nije ugroženo ispunjavanje statističkih zahtjeva ESB-a. Time se također može smanjiti teret izvještavanja. Kako bi se potakla transparentnost, u tim je slučajevima primjereno obavijestiti izvještajne jedinice da se podaci prikupljaju za ispunjavanje drugih statističkih potreba. U posebnim se slučajevima ESB za ispunjavanje svojih zahtjeva može oslanjati na statističke podatke prikupljene za te potrebe.

(8)

Statistički zahtjevi su najdetaljniji ako su protustranke dio sektora imatelja novca. Detaljni podaci zahtijevaju se u vezi s: (a) obvezama po depozitima prema podsektoru i dospijeću te klasificirano dalje prema valuti kako bi se omogućila detaljnija analiza kretanja komponenti u stranoj valuti uključenih u M3 te olakšalo istraživanje stupnja zamjenjivosti između komponenata M3 u stranoj valuti i onih nominiranih u eurima; (b) kreditima prema podsektoru, dospijeću, namjeni, promjeni kamatne stope i valuti jer se navedene informacije smatraju ključnima za potrebe monetarne analize; (c) pozicijama prema ostalim monetarnim financijskim institucijama ako je to potrebno za netiranje pozicija među monetarnim financijskim institucijama, ili za izračun osnovice za obračun pričuva; (d) pozicijama prema rezidentima izvan europodručja (ostatku svijeta) za „depozite s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine”', „iskupive depozite s otkaznim rokom duljim od dvije godine”' i „repo ugovore”' kako bi se izračunala osnovica za obračun pričuva na koju se primjenjuje pozitivna stopa pričuva; (e) pozicijama prema ostatku svijeta za ukupne obveze po depozitima kako bi se sastavile vanjske protustavke; (f) obvezama po depozitima i kreditima prema ostatku svijeta s izvornim rokom dospijeća kraćim i duljim od jedne godine za potrebe platne bilance i financijskih računa.

(9)

Za prikupljanje statističkih podataka o portfeljima vrijednosnih papira monetarnih financijskih institucija u skladu s ovom Uredbom potiču se nacionalne središnje banke na promicanje izvještajnih mehanizama za svaki vrijednosni papir zasebno kad to može kreditnim institucijama smanjiti teret izvještavanja i poduprijeti razvoj sveobuhvatne statistike. Nacionalne središnje banke mogu odobriti novčanim fondovima (NF) izvješćivanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 958/2007 Europske središnje banke od 27. srpnja 2007. o statistici imovine i obveza investicijskih fondova (ESB/2007/8) (6) kako bi se ublažilo opterećenje društava za upravljanje fondovima.

(10)

ESB izračunava financijske transakcije kao razliku između pozicija stanja na izvještajne datume na kraju mjeseca iz kojih je uklonjen učinak promjena koje ne proizlaze iz transakcija. Zahtjevi postavljeni izvještajnim jedinicama ne obuhvaćaju tečajne promjene, koje izračunava ESB na temelju podataka o stanjima pojedinačnih valuta koje dostavljaju izvještajne jedinice ili reklasifikacijskih usklađivanja koja prikupljaju same nacionalne središnje banke upotrebom različitih izvora informacija koji su već na raspolaganju.

(11)

Člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2531/98 ovlašćuje se ESB za donošenje uredbi ili odluka kako bi izuzeo institucije od minimalnih obveznih pričuva, za određivanje uvjeta za isključivanje ili umanjivanje obveza prema drugim institucijama iz osnovice za obračun pričuva te za uspostavljanje različitih stopa pričuva za određene kategorije obveza. U skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 2531/98 ESB ima pravo od institucija prikupljati podatke koji su potrebni za primjenu odredbi o minimalnim obveznim pričuvama te provjeravati točnost i kvalitetu informacija koje institucije dostavljaju kako bi potvrdile pridržavanje odredbi o minimalnim obveznim pričuvama. Kako bi se smanjilo ukupan teret izvještavanja, poželjno je da se statistički podaci o mjesečnoj bilanci upotrebljavaju za redoviti izračun osnovice za obračun pričuva kreditnih institucija na koje se odnosi sustav minimalnih pričuva ESB-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9). (7).

(12)	Određivanje posebnih postupaka koji se primjenjuju na spajanja odnosno pripajanja koja uključuju kreditne institucije potrebno je radi pojašnjenja obveza navedenih institucija u vezi s obveznim pričuvama.

(13)

ESB zahtijeva informacije o sekuritizacijskim aktivnostima monetarnih financijskih institucija kako bi mogao protumačiti kreditna kretanja na europodručju. Navedene informacije također dopunjuju podatke koji se dostavljaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 24/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (ESB/2008/30). (8).

(14)

Iako se priznaje da uredbe koje donosi ESB ne daju nikakva prava odnosno ne nameću nikakve obveze državama članicama nesudionicama, članak 5. Statuta ESSB-a primjenjuje se i na države članice sudionice i na države članice nesudionice. Uredbom (EZ) br. 2533/98 podsjeća se da članak 5. Statuta ESSB-a zajedno s člankom 10. Ugovora podrazumijeva obvezu država članica nesudionica da na nacionalnoj razini izrade i provedu sve mjere koje smatraju potrebnim da bi se prikupili statistički podaci potrebni za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a i provele pravodobne pripreme u području statistike kako bi te države postale države članice sudionice,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

—

„monetarna financijska institucija (MFI)” znači rezidentne kreditne institucije kako su određene pravom Zajednice ili druge rezidentne financijske institucije koje se bave primanjem depozita i/ili bliskih supstituta depozita od subjekata koji nisu monetarne financijske institucije i, za vlastiti račun (barem u gospodarskom smislu), odobravanjem kredita i/ili ulaganjem u vrijednosne papire. Sektor monetarnih financijskih institucija obuhvaća (9): (a) središnje banke; (b) kreditne institucije kako su određene u članku 4. stavku 1. Direktive 2006/48/EZ (društvo čija je djelatnost primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti (10) te odobravanje kredita za vlastiti račun ili institucija za elektronički novac u smislu Direktive 2000/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (11)); i (c) ostale monetarne financijske institucije, tj. ostale rezidentne financijske institucije koje ispunjavaju definiciju monetarne financijske institucije neovisno o prirodi njihova poslovanja. Stupanj zamjenjivosti među instrumentima koje su izdale potonje i depozita kod kreditnih institucija određuje njihovu klasifikaciju, pod uvjetom da ispunjavaju definiciju monetarne financijske institucije u drugim aspektima. U slučaju subjekata za zajednička ulaganja novčani fondovi ispunjavaju dogovorene uvjete likvidnosti te su stoga uključeni u sektor monetarnih financijskih institucija (vidi načela utvrđivanja monetarnih financijskih institucija u Prilogu I. dijelu 1.).

—	„država članica sudionica” znači država članica sudionica kako je utvrđena člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98,

—	„država članica nesudionica” znači država članica koja nije usvojila euro,

—	„izvještajna jedinica” znači izvještajna jedinica kako je utvrđena člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98,

—	„rezident” znači rezident kako je utvrđen člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98,

—	„financijsko društvo posebne namjene (FVC)” znači financijsko društvo posebne namjene kako je utvrđeno člankom 1. Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30),

—

„sekuritizacija” znači transakcija koja je: (a) tradicionalna sekuritizacija kako je utvrđeno u članku 4. Direktive 2006/48/EZ; i/ili (b) sekuritizacija kako je utvrđeno u članku 1. Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) koja uključuje prijenos kredita koji se sekuritiziraju financijskom društvu posebne namjene,

—	„institucija za elektronički novac” i „elektronički novac” znači institucija za elektronički novac i elektronički novac kako su utvrđeni člankom 1. stavkom 3. Direktive 2000/46/EZ,

—	„otpis dijela vrijednosti” znači izravno umanjenje knjigovodstvene vrijednosti kredita u bilanci zbog smanjenja vrijednosti,

—	„serviser” znači MFI koji svakodnevno upravlja odnosnim kreditima sekuritizacije u smislu naplate glavnice i kamata od dužnika koji se zatim dostavljaju ulagačima u sekuritizacijskoj shemi,

—	„prijenos kredita” znači ekonomski prijenos kredita ili skupa kredita s izvještajne jedinice na NFI stjecatelja koji se ostvaruje prijenosom vlasništva ili podsudjelovanjem,

—	„stjecanje kredita” znači ekonomski prijenos kredita ili skupa kredita s NFI prenositelja na izvještajnu jedinicu koji se ostvaruje prijenosom vlasništva ili podsudjelovanjem.

Članak 2.

Stvarna izvještajna populacija

1. Stvarna izvještajna populacija se sastoji od rezidentnih monetarnih financijskih institucija na teritoriju države članice sudionice (u skladu s Prilogom II. dijelom 1.).

2. Monetarne financijske institucije u stvarnoj izvještajnoj populaciji podliježu izvještajnim zahtjevima u punom opsegu osim ako se primjenjuje odstupanje odobreno u skladu s člankom 8.

3. Subjekti koji ispunjavaju definiciju monetarne financijske institucije pripadaju području primjene ove Uredbe čak i ako su isključeni iz područja primjene Direktive 2006/48/EZ.

4. Za potrebe prikupljanja informacija o rezidentnosti imatelja dionica/udjela u novčanim fondovima kako su određeni u Prilogu I. dijelu 2. odjeljku 5.5., stvarna izvještajna populacija se također sastoji od ostalih financijskih posrednika osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (OFP) kako su određeni u članku 2. stavku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 2533/98 podložno mogućim odstupanjima.

Članak 3.

Popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe

1. Izvršni odbor ESB-a utvrđuje i održava popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe, uzimajući pritom u obzir zahtjeve koji se odnose na učestalost i pravodobnost koji proizlaze iz njegove uporabe u kontekstu sustava minimalnih pričuva ESB-a. Popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe uključuje podatak o tome podliježu li one sustavu minimalnih pričuva ESB-a. Popis monetarnih financijskih institucija mora biti ažuriran, točan i koliko je moguće homogen te dovoljno stabilan za statističke potrebe.

2. Nacionalne središnje banke i ESB stavljaju popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe i njegove ažurirane verzije na raspolaganje izvještajnim jedinicama na prikladan način, uključujući elektroničkim putem, preko interneta ili u papirnatom obliku, na zahtjev izvještajnih jedinica.

3. Popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe ima samo informativni karakter. Međutim, ako je posljednja dostupna verzija popisa netočna, ESB neće izreći sankcije bilo kojem subjektu koji nije ispravno ispunio izvještajne zahtjeve pod uvjetom da se u dobroj namjeri rukovodio netočnim popisom.

Članak 4.

Statistički izvještajni zahtjevi

1. Stvarna izvještajna populacija dostavlja NSB-u države članice čiji je rezident monetarna financijska institucija podatke o mjesečnim stanjima koja se odnose na bilancu na kraju mjeseca te mjesečna agregirana vrijednosna usklađivanja. Agregirana vrijednosna usklađivanja iskazuju se u vezi s otpisom/otpisom dijela vrijednosti kredita koji se odnose na kredite koje su odobrile izvještajne jedinice te obuhvaćaju revalorizaciju cijena vrijednosnih papira. Dodatni detalji o pojedinim stavkama bilance i izvanbilnčne informacije dostavljaju se tromjesečno ili godišnje. Potrebni statistički podaci određeni su u Prilogu I.

2. Nacionalne središnje banke mogu prikupljati potrebne statističke podatke o vrijednosnim papirima koje su izdale ili drže monetarne financijske institucije za svaki vrijednosni papir posebno ako se podaci iz stavka 1. mogu izvesti u skladu s minimalnim statističkim standardima određenima u Prilogu IV.

3. Monetarne financijske institucije dostavljaju podatke u skladu s minimalnim zahtjevima iz tablice 1.A dijela 5. Priloga I. o mjesečnim vrijednosnim usklađivanjima u vezi s cijelim skupom podataka koje zahtijeva ESB. Nacionalne središnje banke mogu prikupljati dodatne podatke koji nisu obuhvaćeni minimalnim zahtjevima. Ti dodatni podaci mogu se odnositi na raščlambe označene u tablici 1.A osim „minimalnih zahtjeva”.

4. Osim toga ESB može zahtijevati pojašnjenja o usklađivanjima u „reklasifikacijama i ostalim usklađivanjima” koje prikupljaju nacionalne središnje banke.

Članak 5.

Dodatni statistički izvještajni zahtjevi za sekuritizacije kredita i ostale prijenose kredita

Monetarne financijske institucije dostavljaju sljedeće podatke u skladu s dijelom 6. Priloga I.:

1.	Neto tok sekuritizacije kredita i ostali prijenosi kredita provedeni tijekom izvještajnog razdoblja;

2.	Stanja na kraju tromjesečja u vezi sa svim kreditima u kojima MFI sudjeluje kao serviser u sekuritizaciji;

3.	Stanja na kraju razdoblja u vezi s kreditima koji su preneseni sekuritizacijom koja nije isknjižena iz bilance kada se primjenjuju Međunarodni računovodstveni standard 39 (MRS 39) i slična nacionalna računovodstvena pravila.

Članak 6.

Pravodobnost

1. Nacionalne središnje banke odlučuju kada trebaju primiti podatke od izvještajnih jedinica kako bi poštovale dalje navedene rokove, vodeći pritom računa, prema potrebi o zahtjevima ESB-ovog sustava obveznih pričuva povezanima s pravodobnošću te o tome obavješćuju izvještajne jedinice.

2. Nacionalne središnje banke prenose mjesečne statističke podatke ESB-u do kraja radnog vremena 15. radnog dana od kraja mjeseca na koji se podaci odnose.

3. Nacionalne središnje banke prenose tromjesečne statističke podatke ESB-u do kraja radnog vremena 28. radnog dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

4. Nacionalne središnje banke prenose godišnje statističke podatke ESB-u u skladu s člankom 17. stavkom 2. Smjernice ESB/2007/9 od 1. kolovoza 2007. o monetarnoj statistici, statistici financijskih institucija i statistici financijskih tržišta (preinačeno) (12).

Članak 7.

Računovodstvena pravila za potrebe statističkog izvješćivanja

1. Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, monetarne financijske institucije za potrebe izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom slijede računovodstvena pravila utvrđena u prenošenju u nacionalno zakonodavstvo Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (13), kao i u svim drugim važećim međunarodnim standardima.

2. Podaci o obvezama po depozitima i kreditima dostavljaju se prema iznosu nepodmirene glavnice na kraju mjeseca. Otpisi dijela vrijednosti kako su utvrđeni odgovarajućim računovodstvenim praksama isključuju se iz tog iznosa. Obveze po depozitima i kreditima ne smiju se netirati drugom imovinom ili obvezama.

3. Ne dovodeći u pitanje računovodstvene prakse i postupke netiranja koji prevladavaju u državama članicama, sva financijska imovina i obveze iskazuju se u statističke svrhe na bruto osnovi.

4. Nacionalne središnje banke mogu dopustiti iskazivanje kredita za koje su formirane rezervacije u neto iznosu bez rezervacija, te iskazivanje kupljenih kredita po cijeni ugovorenoj u vrijeme njihovog stjecanja, pod uvjetom da takvu izvještajnu praksu primjenjuju sve izvještajne jedinice rezidenti, te da je ona potrebna radi održavanja kontinuiteta statističkog vrednovanja kredita povezano s iskazanim podacima za razdoblja prije siječnja 2005.

Članak 8.

Odstupanja

1. Odstupanja se mogu odobriti malim monetarnim financijskim institucijama (monetarnim financijskim institucijama na „repu”).

(a)	Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja malim monetarnim financijskim institucijama, pod uvjetom da njihov ukupni doprinos nacionalnoj bilanci monetarnih financijskih institucija što se tiče stanja ne prelazi 5 %.

(b)	U vezi s kreditnim institucijama, odstupanja iz točke (a) imaju učinak smanjenja statističkih izvještajnih zahtjeva za kreditne institucije na koje se navedena odstupanja primjenjuju ne dovodeći u pitanje zahtjeve za izračun minimalnih pričuva određene u Prilogu III.

(c)

U vezi s malim monetarnim financijskim institucijama koje nisu kreditne institucije, ako se primjenjuje odstupanje iz točke (a), nacionalne središnje banke moraju nastaviti prikupljati podatke koji se odnose na ukupnu bilancu najmanje jednom godišnje kako bi se mogla nadzirati veličina izvještajnog „repa”.

(d)

Ne dovodeći u pitanje točku (a), nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja kreditnim institucijama na koje se ne odnosi režim utvrđen u točkama (a) i (b) tako da se smanje njihovi izvještajni zahtjevi na one koji su određeni u dijelu 7. Priloga I. pod uvjetom da njihov ukupni doprinos nacionalnoj bilanci monetarnih financijskih institucija što se tiče stanja ne prelazi 10 % nacionalne bilance monetarnih financijskih institucija niti 1 % bilance monetarnih financijskih institucija europodručja.

(e)	Nacionalne središnje banke moraju pravodobno provjeriti ispunjavanje uvjeta određenih u točkama (a) i (d) kako bi odobrile ili, prema potrebi, opozvale odstupanje s učinkom od početka svake godine.

(f)	Male monetarne financijske institucije mogu odlučiti ne iskoristiti odstupanja te ispuniti izvještajne zahtjeve u punom opsegu.

2. Odstupanja se mogu odobriti novčanim fondovima.

Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja od izvještajnih zahtjeva određenih u članku 4. stavku 1. novčanim fondovima pod uvjetom da novčani fondovi umjesto toga dostavljaju podatke o bilanci u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 958/2007 (ESB/2007/8), podložno sljedećim uvjetima:

—	novčani fondovi dostavljaju podatke jednom mjesečno u skladu s „kombiniranim pristupom” određenim u Prilogu I. Uredbe (EZ) br. 958/2007 (ESB/2007/8) te u skladu sa zahtjevima za pravodobnošću određenima u članku 9. ove Uredbe,

—	novčani fondovi dostavljaju podatke o stanju dionica/udjela novčanih fondova na kraju mjeseca u skladu sa zahtjevima za pravodobnošću određenima u članku 6. stavku 2.

3. Odstupanja se mogu odobriti u vezi s dionicama/udjelima u novčanim fondovima.

(a)

„Dionice/udjeli u novčanim fondovima na ime” znači dionice/udjeli u vezi s kojima se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom vodi evidencija o identitetu imatelja, uključujući informacije o njihovoj rezidentnosti. „Dionice/udjeli u novčanim fondovima koji glase na donositelja” znači dionice/udjeli u novčanim fondovima u vezi s kojima se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ne vodi evidencija o identitetu imatelja ili u vezi s kojima se vodi evidencija koja ne uključuje informacije o rezidentnosti imatelja.

(b)

Kada se dionice/udjeli na ime ili dionice/udjeli koji glase na donositelja izdaju prvi put ili kada tržišna kretanja zahtijevaju promjenu mogućnosti ili kombinaciju mogućnosti (kako je određeno u odjeljku 5.5. u djela 2. Priloga I.), nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja od jedne godine u vezi sa zahtjevima određenima u odjeljku 5.5. dijela 2. Priloga I.

(c)

U odnosu na rezidentnost imatelja dionica/udjela u novčanim fondovima, nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja izvještajnim jedinicama pod uvjetom da se potrebni statistički podaci prikupljaju iz drugih raspoloživih izvora u skladu s odjeljkom 5.5. dijela 2. Priloga I. Nacionalne središnje banke moraju pravodobno provjeriti ispunjavanje ovog uvjeta kako bi u suradnji s ESB-om odobrile ili, prema potrebi, opozvale odstupanje s učinkom od početka svake godine. Nacionalne središnje banke mogu utvrditi i održavati popis izvještajnih ostalih financijskih posrednika u skladu s načelima određenima u odjeljku 5.5. dijela 2. Priloga I.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., odstupanja se mogu odobriti institucijama za elektronički novac.

(a)

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2006/48/EZ i članak 2. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) te podložno točki (b), nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja pojedinim institucijama za elektronički novac. Nacionalne središnje banke moraju pravodobno provjeriti ispunjavanje zahtjeva iz točke (b) kako bi odobrile ili, prema potrebi, opozvale odstupanje. Svaka nacionalna središnja banka koja odobri spomenuto odstupanje mora o tome izvijestiti ESB.

(b)

Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja pojedinim institucijama za elektronički novac ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

elektronički novac koji one izdaju kao sredstvo plaćanja priznaje samo ograničeni broj društava koja je moguće jasno razlikovati prema:

—	njihovoj lokaciji u istim prostorijama ili na drugom ograničenom lokalnom području, i/ili

—	njihovoj bliskoj financijskoj ili poslovnoj vezi s institucijom izdavateljem, kao što je zajednička vlasnička, marketinška ili distribucijska struktura, čak i ako su institucija izdavatelja i društvo koje prima elektronički novac osnovani kao zasebni pravni subjekti, ili

ii.	više od tri četvrtine njihove ukupne bilance nije povezano s izdavanjem ili upravljanjem elektroničkim novcem te obveze po nepodmirenom elektroničkom novcu ne prelaze 100 milijuna eura.

(c)

Ako institucija za elektronički novac kojoj je odobreno odstupanje nije izuzeta od minimalnih obveznih pričuva, ona mora dostavljati barem tromjesečne podatke potrebne za izračun osnovice za obračun pričuva, kako je određeno u Prilogu III. Institucija se može odlučiti za mjesečno dostavljanje ograničenog skupa podataka o osnovici za obračun pričuva.

(d)

Kad god se pojedinoj instituciji za elektronički novac odobri odstupanje, ESB će za statističke potrebe unijeti instituciju na popis monetarnih financijskih institucija kao nefinancijsko društvo. Navedenu će se instituciju također tretirati kao nefinancijsko društvo u situacijama kad je ona protustranka MFI-ja. Instituciju se nastavlja tretirati kao kreditnu instituciju za potrebe odredbi o minimalnim obveznim pričuvama ESB-a.

5. Odstupanja se mogu odobriti u odnosu na vrijednosna usklađivanja.

(a)	Ne dovodeći u pitanje stavak 1., nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja u vezi s dostavljanjem podataka novčanih fondova o vrijednosnim usklađivanjima tako da uklone sve zahtjeve u skladu s kojima novčani fondovi moraju dostavljati podatke o vrijednosnim usklađivanjima.

(b)

Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanja u vezi s učestalošću i pravodobnošću dostavljanja podataka o revalorizaciji cijena vrijednosnih papira te zahtijevati navedene podatke tromjesečno te jednako pravodobno kao i podatke o stanjima koja se iskazuju tromjesečno, uz primjenu sljedećih zahtjeva:

i.	izvještajne jedinice koje upotrebljavaju različite metode vrednovanja dostavljaju nacionalnim središnjim bankama odgovarajuće podatke o praksama procjenjivanja vrijednosti, uključujući kvantitativne pokazatelje o postotku njihovih ulaganja u navedene instrumente;

ii.	ako dođe do znatne revalorizacije cijena, nacionalne središnje banke imaju pravo zatražiti od izvještajnih jedinica dodatne podatke koje se odnose na kraj mjeseca tijekom kojeg je do nje došlo.

(c)

Nacionalne središnje banke mogu odobriti odstupanje u odnosu na dostavljanje podataka o revalorizaciji cijena vrijednosnih papira, uključujući odobravanje potpunog izuzeća od navedenog dostavljanja podataka kreditnim institucijama koje iskazuju mjesečne podatke o stanju vrijednosnih papira za svaki vrijednosni papir posebno, uz primjenu sljedećih zahtjeva:

i.	za svaki vrijednosni papir dostavljaju se podaci o njegovoj knjigovodstvenoj vrijednosti iskazanoj u bilanci;

ii.	za vrijednosne papire bez javno dostupnih identifikacijskih oznaka informacije koje se dostavljaju uključuju informacije o kategoriji instrumenta, dospijeću i izdavatelju koje su dostatne za izvođenje raščlambi određenih kao „minimalni zahtjevi” u dijelu 5. Priloga I.

6. Odstupanja se mogu odobriti u odnosu na dostavljanje statističkih podataka o kreditima koji su preneseni putem sekuritizacije.

Nacionalne središnje banke mogu dopustiti svojim monetarnim financijskim institucijama koje primjenjuju MRS 39 ili slična nacionalna računovodstvena pravila da iz stanja zahtijevanih u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I. isključe kredite koji su preneseni putem sekuritizacije u skladu s nacionalnom praksom, pod uvjetom da tu praksu primjenjuju sve rezidentne monetarne financijske institucije.

7. Odstupanja se mogu odobriti u odnosu na određena tromjesečna stanja koja se odnose na države članice izvan europodručja.

Ako brojke prikupljene na višoj razini agregacije pokazuju da pozicije prema protustrankama rezidentima neke od država članice ili pozicije prema valuti države članice koja nije usvojila euro nisu znatne, NSB može odlučiti da neće zahtijevati dostavljanje podataka u vezi s navedenom državom članicom. NSB mora obavijestiti svoje izvještajne jedinice o navedenoj odluci.

Članak 9.

Minimalni standardi i nacionalni izvještajni mehanizmi

1. Potrebni statistički podaci dostavljaju se u skladu s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije kako su određeni u Prilogu IV.

2. Nacionalne središnje banke određuju i uvode izvještajne mehanizme koje je stvarna izvještajna populacija dužna slijediti u skladu s nacionalnim obilježjima. Nacionalne središnje banke osiguravaju da ti izvještajni mehanizmi pružaju statističke podatke koji su potrebni prema ovoj Uredbi, te da dopuštaju točnu provjeru usklađenosti s minimalnim standardima za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije kako su određeni u Prilogu IV.

Članak 10.

Spajanja odnosno pripajanja, podjele i reorganizacije

U slučaju spajanja odnosno pripajanja, podjele ili bilo koje druge reorganizacije koja bi mogla utjecati na ispunjavanje njezinih statističkih obveza, dotična izvještajna jedinica obavješćuje odgovarajući NSB o postupcima koji se planiraju radi ispunjavanja statističkih izvještajnih zahtjeva propisanih ovom Uredbom, onda kada namjera provedbe takvog postupka postane javna te pravodobno prije njegove provedbe.

Članak 11.

Upotreba dostavljenih statističkih podataka za potrebe obveznih pričuva

1. Kreditne institucije upotrebljavaju statističke podatke koje dostavlja svaka pojedina kreditna institucija u skladu s ovom Uredbom za izračun svoje osnovice za obračun pričuva u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Posebno, svaka kreditna institucija upotrebljava navedene podatke za provjeru ispunjavanja svoje obveze držanja obveznih pričuva tijekom razdoblja održavanja.

2. Podaci o osnovici za obračun pričuva malih institucija na,,repu” za tri razdoblja održavanja pričuva temelje se na podacima za kraj tromjesečja koje nacionalne središnje banke prikupe u roku od 28 radnih dana od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

3. U slučaju kolizije, posebna pravila o primjeni sustava obveznih pričuva ESB-a kako su određena u Prilogu III. prevladavaju nad odredbama Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

4. Kako bi se ESB-u i kreditnim institucijama olakšalo upravljanje likvidnošću, obvezne pričuve potrebno je potvrditi najkasnije prvog dana razdoblja održavanja. Međutim, može se iznimno pojaviti potreba da kreditne institucije dostavljaju revizije osnovice za obračun pričuva ili obveznih pričuva koji su već potvrđeni. Postupci za potvrđivanje ili priznavanje obveznih pričuva ne dovode u pitanje obvezu izvještajnih jedinica da uvijek dostavljaju točne statističke podatke te što je prije moguće revidiraju već dostavljene netočne statističke podatke.

Članak 12.

Provjera i obvezno prikupljanje

Nacionalne središnje banke ostvaruju pravo na provjeru i prikupljanje podataka koje izvještajne jedinice moraju dostavljati u skladu s ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje pravo ESB-a da sam ostvari to pravo. Posebno, nacionalne središnje banke ostvaruju to pravo kad institucija uključena u stvarnu izvještajnu populaciju ne ispunjava minimalne standarde za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i revizije određene u Prilogu IV.

Članak 13.

Prvo izvješćivanje

1. Prvo izvješćivanje u skladu s ovom Uredbom počinje dostavom podataka za lipanj 2010., uključujući podatke od prosinca 2009. nadalje samo za tablicu 5.

2. Prvo izvješćivanje u skladu s ovom Uredbom u vezi s poljima koja se odnose na sindicirane kredite u tablici 1. dijela 2. Priloga I. počinje dostavom podataka za prosinac 2011.

3. Prvo izvješćivanje u skladu s ovom Uredbom u vezi s poljima koja se odnose na države članice koje su usvojile euro u tablici 3. dijela 3. Priloga I. počinje dostavom prvih tromjesečnih podataka nakon datuma njihovog prihvaćanja eura.

4. Prvo izvješćivanje u skladu s ovom Uredbom u vezi s poljima koja se odnose na države članice koje nisu usvojile euro u tablici 3. i 4. dijela 3. Priloga I. počinje dostavom prvih tromjesečnih podataka nakon datuma njihovog pristupanja EU. Ako odgovarajući NSB odluči da neće zahtijevati prvo dostavljanje podatka koji nisu značajni koje započinje s prvim tromjesečnim podacima nakon datuma pristupanja dotične države članice ili država članica EU, dostavljanje podataka počinje 12 mjeseci nakon što NSB obavijesti izvještajne jedinice da zahtijeva podatke.

Članak 14.

Stavljanje izvan snage

1. Uredba (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) stavlja se izvan snage s učinkom od 1. srpnja 2010.

2. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu V.

Članak 15.

Završna odredba

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2010.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 19. prosinca 2008.

Za Upravno Vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2) SL L 318, 27.11.1998., str. 1.

(3) SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(4) SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(5) SL L 333, 17.12.2001., str. 1.

(6) SL L 211, 11.8.2007., str. 8.

(7) SL L 250, 2.10.2003., str. 10.

(8) SL L 15, 20.1.2009., str. 1.

(9) U Europskom sustavu nacionalnih računa iz 1995. (ESA 95) financijske institucije klasificirane kao monetarne financijske institucije razvrstane su u dva podsektora „središnje banke” (S. 121) i „ostale monetarne financijske institucije” (S. 122).

(10) Uključujući prihode od prodaje bankovnih obveznica javnosti.

(11) SL L 275, 27.10.2000., str. 39.

(12) SL L 341, 27.12.2007., str. 1.

(13) SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

PRILOG I.

MONETARNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE I STATISTIČKI IZVJEŠTAJNI ZAHTJEVI

Uvod

Statistički sustav država članica sudionica koji obuhvaća bilancu sektora monetarnih financijskih institucija (MFI) sastoji se od dva glavna elementa:

(a)	popisa monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe (vidi dio 1. za utvrđivanje određenih monetarnih financijskih institucija); i

(b)	specifikacije statističkih podataka koje navedene monetarne financijske institucije dostavljaju mjesečnom, tromjesečnom i godišnjom učestalošću (vidi dijelove 2., 3., 4., 5., 6. i 7.).

Za potrebe dobivanja potpunih podataka o bilanci monetarnih financijskih institucija potrebno je uvesti određene izvještajne zahtjeve za ostale financijske posrednike osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (OFP) kad djeluju u kontekstu financijskih djelatnosti koje uključuju dionice/udjele u novčanim fondovima (NF). Navedeni statistički podaci koje nacionalne središnje banke (NSB) prikupljaju od monetarnih financijskih institucija ili ostalih financijskih posrednika u skladu su s dijelom 2. te s nacionalnim rješenjima koji se oslanjaju na usklađene definicije i klasifikacije kako su određene u članku 1. i Prilogu II.

Novčana masa uključuje novčanice i kovanice u optjecaju i druge monetarne obveze (depozite i ostale financijske instrumente koji su bliski supstituti depozita) monetarnih financijskih institucija. Protustavke novčane mase obuhvaćaju sve ostale stavke u bilanci monetarnih financijskih institucija. ESB također prikuplja podatke o financijskim transakcijama izvedene iz stanja i ostalih podataka, uključujući podatke o vrijednosnim usklađivanjima koje iskazuju monetarne financijske institucije (vidi dio 5.).

Statistički podaci koje zahtijeva ESB ukratko su prikazani u dijelu 8.

DIO 1.

Utvrđivanje određenih monetarnih financijskih institucija

Odjeljak 1.: Utvrđivanje određenih monetarnih financijskih institucija na temelju načela zamjenjivosti depozita

1.1.

Financijske institucije osim kreditnih institucija koje izdaju financijske instrumente koji se smatraju bliskim supstitutima depozita klasificiraju se kao monetarne financijske institucije pod uvjetom da ispunjavaju definiciju monetarne financijske institucije u ostalim aspektima. Klasifikacija se temelji na kriterijima zamjenjivosti depozita (tj. jesu li obveze klasificirane kao depoziti), što se utvrđuje prema njihovoj likvidnosti, pri čemu se kombiniraju obilježja prenosivosti, konvertibilnosti, sigurnosti i utrživosti, uzimajući u obzir, prema potrebi, razdoblje njihovog izdavanja.

Navedeni kriteriji zamjenjivosti depozita također se primjenjuju za utvrđivanje je li obveze potrebno klasificirati kao depozite, osim ako postoji posebna kategorija za takve obveze.

1.2.

Za potrebe utvrđivanja zamjenjivosti depozita i klasificiranja obveza kao depozita:

—	prenosivost se odnosi na mogućnost mobilizacije sredstava plasiranih u financijski instrument upotrebom platnih sredstava kao što su čekovi, nalozi za prijenos, izravno terećenje ili slična sredstva,

—	konvertibilnost se odnosi na mogućnost i troškove konverzije financijskih instrumenata u gotovinu ili prenosive depozite; gubitak fiskalnih prednosti u slučaju takve konverzije može se smatrati nekom vrstom kazne koja umanjuje stupanj likvidnosti,

—	sigurnost znači točno unaprijed znati kapitalnu vrijednost financijskog instrumenta izraženu u nacionalnoj valuti, i

—

vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi te se s njima redovito trguje na uređenom tržištu smatraju se utrživima. Za udjele u otvorenim subjektima za zajednička ulaganja ne postoji tržište u uobičajenom smislu. Unatoč tome, ulagači znaju dnevne kotacije dionica i mogu povući sredstva po toj cijeni.

Odjeljak 2.: Načela za utvrđivanje novčanih fondova

2.1

Novčani fondovi utvrđeni su kao subjekti za zajednička ulaganja čije su dionice/udjeli, u smislu likvidnosti, bliski supstituti depozita te koji ponajprije ulažu u instrumente tržišta novca i/ili u dionice/udjele novčanih fondova i/ili ostale prenosive dužničke instrumente s preostalim dospijećem do i uključujući jednu godinu i/ili u bankovne depozite i/ili koji teže stopi povrata koja se približava kamatnim stopama na instrumente tržišta novca. Kriteriji koji se primjenjuju pri utvrđivanju novčanih fondova izvode se iz javnog prospekta, pravila fonda, dokumenata o osnivanju, utvrđenih statuta ili internih akata, dokumenata o upisu kapitala ili investicijskih ugovora, marketinške dokumentacije ili bilo kojeg drugog dokumenta subjekta za zajednička ulaganja sa sličnim učinkom.

Sam novčani fond ili osoba koja ga zakonski zastupa osigurava dostavljanje informacija potrebnih za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva. Kada to nalažu praktični razlozi, podatke može dostaviti bilo koji subjekt koji djeluje u kontekstu financijskih aktivnosti koje uključuju dionice/udjele novčanih fondova, kao što su depozitoriji.

2.2.

Za potrebe utvrđivanja novčanih fondova:

—

„subjekti za zajednička ulaganja” znači društvo čiji je jedini cilj zajedničko ulaganje kapitala prikupljenog od javnosti te čiji se udjeli na zahtjev imatelja reotkupljuju ili otkupljuju, izravno ili neizravno iz imovine društva. Takva društva mogu se osnovati na temelju zakona, ili na temelju ugovornog prava (kao zajednički fondovi kojima upravljaju društva za upravljanje) ili na temelju zakonodavstva koje regulira fondove (kao otvoreni investicijski fondovi) ili na temelju trgovačkog prava (kao investicijska društva),

—

„bankovni depoziti” znači gotovinski depoziti kod kreditnih institucija, koji se isplaćuju na zahtjev ili uz prethodnu obavijest do tri mjeseca ili po ugovorenom dospijeću do dvije godine, uključujući iznose koji se plaćaju kreditnim institucijama u vezi s prijenosom vrijednosnih papira na temelju repo ugovora ili pozajmljivanja vrijednosnih papira,

—	„bliska zamjenjivost za depozite u smislu likvidnosti” znači mogućnost da se udjeli u subjektima za zajednička ulaganja u uobičajenim tržišnim uvjetima na zahtjev imatelja reotkupe, otkupe ili prenesu, kad je likvidnost udjela usporediva s likvidnošću depozita,

—	„primarno” znači najmanje 85 % investicijskog portfelja,

—

„instrumenti tržišta novca” znači oni razredi prenosivih dužničkih instrumenata kojima se obično trguje na novčanom tržištu (primjerice certifikati o depozitu, komercijalni zapis i bankovni akcepti, trezorski zapisi i zapisi tijela lokalnih vlasti) zbog sljedećih obilježja:

(a)	likvidnosti, kada ih je moguće reotkupiti, otkupiti ili prodati uz ograničene troškove u smislu niskih provizija i male razlike između ponuđene i tražene cijene, te s vrlo kratkom odgodom namire;

(b)	dubine tržišta, kada se njima trguje na tržištu koje lako apsorbira velik opseg transakcija, pri čemu trgovanje velikim iznosima ima ograničen utjecaj na njihovu cijenu;

(c)	sigurnosti u vrijednost, kada je njihovu vrijednost moguće detaljno odrediti u bilo kojem trenutku ili najmanje jednom mjesečno;

(d)	niskog kamatnog rizika, kada imaju preostalo dospijeće do i uključujući jednu godinu ili redovite prilagodbe prinosa u skladu s uvjetima na tržištu novca ili najmanje jednom svakih 12 mjeseci; i

(e)

niskog kreditnog rizika, kada su navedeni instrumenti:

(1)	uvršteni u službenu kotaciju na burzi ili se njima trguje na drugim uređenim tržištima koja redovito posluju ili su priznata i otvorena javnosti; ili

(2)	izdani u skladu s propisima kojima je cilj zaštita ulagača i štednih uloga; ili

(3)

izdani od strane:

—	središnje, regionalne ili lokalne države, središnje banke države članice, EU-a, ESB-a, Europske investicijske banke, države koja nije članica ili ako je potonja, savezna država, jedne od članica saveza ili javnog međunarodnog tijela kojem pripada jedna ili više država članica, ili

—

institucije koja podliježe bonitetnom nadzoru u skladu s kriterijima utvrđenima pravom Zajednice ili institucije na koju se primjenjuju bonitetna pravila te ih ona poštuje, a koja nadležna tijela smatraju jednako strogima kao pravila određena pravom Zajednice ili za koje jamči navedena institucija,

ili

—	društvo čiji su vrijednosni papiri uvršteni u službenu kotaciju na burzi ili se njima trguje na drugim uređenim tržištima koja redovito posluju, priznata su i otvorena javnosti.

DIO 2.

Bilanca (mjesečno stanje)

ESB za sastavljanje monetarnih agregata i protustavki za teritorij država članica sudionica zahtijeva podatke u tablici 1. kako slijedi:

1. Kategorije instrumenata

(a) Obveze

Odgovarajuće kategorije instrumenata jesu: gotov novac u optjecaju, obveze po depozitima, izdane dionice/udjeli u novčanim fondovima, izdani dužnički vrijednosni papiri, kapital i pričuve i preostale obveze. Kako bi se odvojile monetarne od nemonetarnih obveza, obveze po depozitima također su podijeljene na prekonoćne depozite, depozite s ugovorenim rokom dospijeća, iskupive depozite s otkaznim rokom te repo ugovore. Vidi definicije u Prilogu II.

(b) Imovina

Odgovarajuće kategorije instrumenata jesu: gotovina, krediti, vrijednosni papiri osim dionica, dionice/udjeli u novčanim fondovima, dionice i ostali udjeli, dugotrajna imovina i preostala imovina. Vidi definicije u Prilogu II.

2. Raščlamba prema dospijeću

Zaključni rokovi po izvornom dospijeću predstavljaju supstitut za pojedinosti o instrumentima kad financijski instrumenti na različitim tržištima nisu u potpunosti usporedivi.

(a) Obveze

Zaključni rokovi za razrede dospijeća (ili razdoblja opoziva) jesu: za depozite s ugovorenim rokom dospijeća, jedna i dvije godine od izdavanja, a za iskupive depozite s otkaznim rokom, tri mjeseca i dvije godine. Za repo ugovore nema raščlambe prema dospijeću jer su oni obično vrlo kratkoročni instrumenti (obično s dospijećem do tri mjeseca od izdavanja). Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju monetarne financijske institucije dijele se na one s dospijećem od jedne godine i dvije godine. Za dionice/udjele koje izdaju novčani fondovi raščlamba prema dospijeću nije potrebna.

(b) Imovina

Zaključni rokovi za razrede dospijeća jesu: za kredite monetarnih financijskih institucija rezidentima (osim monetarnih financijskih institucija i opće države) država članica sudionica prema podsektorima te dalje za kredite monetarnih financijskih institucija kućanstvima prema namjeni, prema razredu dospijeća od jedne i pet godina, a za ulaganja monetarnih financijskih institucija u dužničke vrijednosne papire koje su izdale druge monetarne financijske institucije iz država članica sudionica, prema razredu dospijeća od jedne i pet godina kako bi se pri izračunu monetarnih agregata omogućilo netiranje tog instrumenta među monetarnim financijskim institucijama.

3. Raščlamba prema namjeni te zasebno utvrđivanje kredita trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti

Krediti kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima dijele se dalje prema namjeni (potrošački krediti, stambeni krediti i ostali krediti). U kategoriji „ostali krediti” krediti odobreni trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti moraju se posebno utvrditi (vidi definicije kategorija instrumenata u dijelu 2. Priloga II. i definicije sektora u dijelu 3. Priloga II.). Nacionalne središnje banke mogu odustati od zahtjeva za zasebnim utvrđivanjem kredita trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti ako takvi krediti čine manje od 5 % ukupnih kredita kućanstvima u državi članici sudionici.

4. Raščlamba prema valutama

Za bilančne stavke koje se mogu upotrebljavati pri sastavljanju monetarnih agregata stanja u eurima moraju biti utvrđena zasebno tako da ESB ima mogućnost određivanja monetarnih agregata s obzirom na stanja iskazana u svim valutama zajedno ili samo u eurima.

5. Raščlamba prema sektoru i rezidentnosti protustranki

5.1.

Sastavljanje monetarnih agregata i protustavki koje se odnose na države članice sudionice zahtijeva utvrđivanje protustranki na teritoriju države članice sudionice koje sastavljaju sektor imatelja novca. Za navedene potrebe protustranke koje nisu monetarne financijske institucije dijele se, u skladu s ESA 95 (vidi Prilog II. dio 3.), na opću državu (S.13), pri čemu je središnja država (S.1311) u ukupnim obvezama po depozitima utvrđena zasebno, i ostale rezidentne sektore. Kako bi se izračunala mjesečna sektorska disagregacija monetarnih agregata i protustavki kredita, ostali domaći sektori dalje se dijele na sljedeće podsektore: ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124), osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125), nefinancijska društva (S.11) te kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15). Za trgovce pojedince/društva osoba bez pravne osobnosti vidi odjeljak 3. Za potrebe sustava minimalnih pričuva ESB-a, u vezi s ukupnim obvezama po depozitima i kategorijama depozita „ depoziti s ugovorenim rokom dospijeća duljim od dvije godine”, „iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od dvije godine” i „repo ugovorima” obavlja se dodatna podjela na kreditne institucije, druge protustranke koje su monetarne financijske institucije i središnju državu.

5.2.	U slučaju ukupnih obveza po depozitima, obveza po depozitima s dospijećem do dvije godine te kategorije imovine „vrijednosni papiri osim dionica”, uvodi se dodatna podjela za protustranke koje su financijska društva posebne namjene.

5.3.

Određeni depoziti/krediti koji proizlaze iz repo/obratnih repo ugovora ili analognih operacija s „ostalim financijskim posrednicima (S.123) + pomoćnim financijskim institucijama (S.124)” mogu se odnositi na transakcije sa središnjom protustrankom. Središnja protustranka je subjekt koji pravno posreduje između protustranki u ugovorima kojima se trguje na financijskim tržištima tako da postaje kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu. Budući da su navedene transakcije često zamjena za bilateralne poslove između monetarnih financijskih institucija, uvodi se dodatna razlika unutar kategorije depozita „repo ugovori” u odnosu na poslove s tim protustrankama. Dodatna razlika uvodi se unutar kategorije „krediti” u odnosu na obratne repo ugovore s tim protustrankama.

5.4.

Protustranke koje se nalaze na domaćem teritoriju te u ostalim državama članicama sudionicama utvrđuju se zasebno i tretiraju na isti način u svim statističkim raščlambama. Nema zahtjeva u vezi s geografskom raščlambom protustranki koje se nalaze izvan teritorija država članica sudionica. Protustranke koje se nalaze na teritoriju država članica sudionica utvrđuju se u skladu s njihovim domaćim sektorom ili institucionalnom klasifikacijom u skladu s popisom monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe te Sektorskim priručnikom ESB-a (1) koji u najvećoj mogućoj mjeri slijedi načela klasifikacije koja su usklađena s ESA 95.

5.5.

U slučaju dionica/udjela u novčanim fondovima koje su izdale monetarne financijske institucije sudionice izvještajna jedinica dostavlja barem podatke o rezidentnosti imatelja u skladu s raščlambom na domaće/ostale države članice sudionice/ostatak svijeta kako bi se omogućilo isključivanje udjela nerezidenata država članica nesudionica. U vezi s dionicama/udjelima na ime novčani fondovi izdavatelji ili osobe koje ih zakonski zastupaju dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja njihovih izdanih dionica/udjela u mjesečnoj bilanci. U vezi s dionicama/udjelima koji glase na donositelja izvještajne jedinice dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja dionica/udjela u novčanim fondovima u skladu s pristupom koji odredi dotični NSB u suglasnosti s ESB-om. Ovaj zahtjev ograničen je na jednu od sljedećih mogućnosti ili kombinaciju tih mogućnosti koje se odabiru uzimajući u obzir organizaciju dotičnih tržišta i nacionalne propise u dotičnoj državi članici. NSB će periodično nadzirati ovaj zahtjev.

(a)

Novčani fondovi izdavatelji:

Novčani fondovi izdavatelji ili osobe koje ih pravno zastupaju dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja njihovih izdanih dionica/udjela. Navedene podatke može dostaviti agent koji distribuira dionice/udjele ili bilo koji drugi subjekt koji je uključen u izdavanje, ponovnu kupnju ili prijenos dionica/udjela.

(b)

Monetarne financijske institucije ili ostali financijski posrednici kao skrbnici dionica/udjela novčanog fonda:

Kao izvještajne jedinice, monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji djeluju kao skrbnici dionica/udjela novčanog fonda dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja dionica/udjela koje izdaju rezidentni novčani fondovi i koji su u skrbništvu u ime imatelja ili u ime nekog drugog posrednika koji također djeluje kao skrbnik. Ova mogućnost se primjenjuje: i. ako skrbnik razlikuje dionice/udjele novčanog fonda koje se drže u skrbništvu u ime imatelja i one koje se drže u ime drugih skrbnika; i ii. ako većina dionica/udjela novčanog fonda u skrbništvu je domaćih rezidentnih institucija koje se klasificiraju kao financijski posrednici (monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici).

(c)

Monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji podnose izvješća o transakcijama rezidenata s nerezidentima koje uključuju dionice/udjele rezidentnog novčanog fonda:

Kao izvještajne jedinice monetarne financijske institucije i ostali financijski posrednici koji podnose izvješća o transakcijama rezidenata s nerezidentima koje uključuju dionice/udjele rezidentnog novčanog fonda dostavljaju podatke o raščlambi prema rezidentnosti imatelja dionica/udjela koje izdaju rezidentni novčani fondovi, a kojima trguju u ime imatelja ili drugog posrednika koji je uključen u transakciju. Ova se mogućnost primjenjuje: i. ako je izvještajni obuhvat sveobuhvatan, tj. ako obuhvaća u osnovi sve transakcije koje obavljaju izvještajne jedinice; ii. ako se dostavljaju točni podaci o kupnji i prodaji s nerezidentima država članica sudionica; iii. ako su razlike između vrijednosti pri izdanju i otkupne vrijednosti, isključujući naknade, tih dionica/udjela minimalne; i iv. ako je iznos dionica/udjela koje izda rezidentni novčani fond kod nerezidenata država članica sudionica nizak.

(c)	Ako se mogućnosti od (a) do (c) ne primjenjuju, izvještajne jedinice, uključujući monetarne financijske institucije i ostale financijske posrednike, iskazuju relevantne podatke na temelju dostupnih podataka.

Tablica 1.

Mjesečno stanje (2)

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

Monetarne financijske institucije (4)

Nemonetarne financijske institucije

Monetarne financijske institucije (4)

Nemonetarne financijske institucije

Ukupno

Banke

Nebankarske institucije

Kreditne institucije

Od toga: Kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Kreditne institucije

Od toga: Kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Središnja država (S.1311)

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + instituţii fără scop lucrativ în serviciul gospodăriilor populaţiei (S.14+S.15)

Središnja država (S.1311)

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Od toga: Središnja protustranka (5)

Od toga: Financijska društva posebne namjene

Od toga: Središnja protustranka (5)

Od toga: Financijska društva posebne namjene

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

(g)

(h)

(i)

(j)

(k)

(l)

(m)

(n)

(o)

(p)

(q)

(r)

(s)

(t)

OBVEZE

8.	Bancnote şi monede metalice aflate în circulaţie

Depozite

Do 1 godine

— Dulje od 1 i do 2 godine

Od toga: Prenosivi depoziti

Od toga: Do 2 godine

Od toga: Sindicirani krediti

9e.

Euro

9.1e.

Prekonoćni

Od toga: Prenosivi depoziti

9.2e.

S ugovorenim rokom dospijeća

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

9.3e.

Iskupivi s otkaznim rokom

Do 3 mjeseca

Dulje od 3 mjeseca

Od toga: Dulje od 2 godine (3)

9.4e.

Repo ugovori

9x.	Strane valute

9.1x.

Prekonoćni

9.2x.

S ugovorenim rokom dospijeća

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

9.3x.

Iskupivi s otkaznim rokom

Do 3 mjeseca

Dulje od 3 mjeseca

Od toga: Dulje od 2 godine (3)

9.4x.

Repo ugovori

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova (4)

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

11e.

Euro

— Do 1 godine

— Dulje od 1 i do 2 godine

Od toga: Do 2 godine i nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

— Dulje od 2 godine

11x.	Strane valute

— Do 1 godine

— Dulje od 1 i do 2 godine

Od toga: Do 2 godine i nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

— Dulje od 2 godine

12.	Kapital i pričuve

13.	Preostale obveze

Tablica 1. Obveze

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Od toga: Središnja protustranka (5)

Od toga: Financijska društva posebne namjene

Ukupno

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Od toga: Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (5)

Od toga: Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti

Ukupno

Potrošački krediti

CStambeni krediti

Ostali krediti

Od toga: Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (6)

IMOVINA

Gotovina

1e.	Od toga: Euro

Krediti

— Do 1 godine

— Dulje od 1 i do 5 godina

— Dulje od 5 godina

Od toga: Sindicirani krediti

Od toga: Repo ugovori

2e	Od toga: Euro

Od toga: Revolving krediti i prekoračenja

Od toga: Krediti po kreditnim karticama bez naplate kamate

Od toga: Krediti po kreditnim karticama s naplatom kamate

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

3e.

Euro

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

3x.	Strane valute

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

5.	Dionice i ostali udjeli

6.	Dugotrajna imovina

7.	Preostala imovina

Tablica 1. Imovina

DIO 3.

Bilanca (tromjesečna stanja)

Kako bi dalje analizirao monetarna kretanja te zadovoljio druge statističke potrebe, ESB u odnosu na ključne stavke zahtijeva sljedeće:

Raščlamba kredita nemonetarnim financijskim institucijama država članica sudionica po podsektoru, dospijeću te kolateralu u obliku nekretnina (vidi tablicu 2.).

Navedeno se zahtijeva kako bi se omogućio nadzor cjelokupne strukture ukupnoga kreditnog financiranja monetarnih financijskih institucija (kredita i vrijednosnih papira) prema sektoru imatelja novca po podsektorima i dospijeću. Za nefinancijska društva i kućanstva zahtijevaju se daljnje pozicije „od toga:” koje utvrđuju kredite osigurane kolateralom u obliku nekretnina.

Za kredite nominirane u eurima s izvornim rokom dospijeća duljim od jedne i duljim od dvije godine nefinancijskim društvima i kućanstvima zahtijevaju se daljnje pozicije „od toga:” za određena preostala dospijeća i razdoblja promjene kamatne stope (vidi tablicu 2.). Promjena kamatne stope smatra se promjenom kamatne stope na kredit koja je predviđena u trenutačnom ugovoru o kreditu. Krediti koji podliježu promjeni kamate stope, uključuju, inter alia, kredite s kamatnim stopama koje se periodično revidiraju u skladu s promjenom indeksa (npr. EURIBOR), kredite s kamatnim stopama koje se redovito revidiraju (promjenjive kamatne stope) i kredite s kamatnim stopama koje se revidiraju u skladu s diskrecijskim pravom monetarnih financijskih institucija.

2.	Raščlamba obveza po depozitima monetarnih financijskih institucija prema općoj državi (osim središnje države) država članica sudionica po podsektoru (vidi tablicu 2.). Navedeno se zahtijeva kao dopunska informacija podacima koji se dostavljaju mjesečno.

3.	Raščlamba pozicija s protustrankama izvan država članica sudionica (države članice nesudionice i ostatak svijeta) po sektorima (vidi tablicu 2.). Sektorska klasifikacija u skladu sa Sustavom nacionalnih računa (SNA 93) primjenjuje se ako ESA 95 nije na snazi.

4.	Raščlamba prema državama (vidi tablicu 3.). Ova se raščlamba zahtijeva radi analize daljnjih monetarnih kretanja te također za potrebe prijelaznih zahtjeva i kontrolu kvalitete podataka.

5.	Raščlamba prema valutama (vidi tablicu 4.). Ova se raščlamba zahtijeva kako bi se omogućio izračun transakcija za monetarne agregate i protustavke prilagođene za tečajne razlike, kada navedeni agregati uključuju ukupno sve valute.

Tablica 2.

Tromjesečna stanja (raščlamba prema sektorima)

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

Nemonetarne financijske institucije

Ukupno

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Banke

Nebankarske institucije

Ukupno

Središnja država (S.1311)

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije(S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Ukupno

Središnja država (S.1311)

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije(S.123 + S.124

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Opća država

Ostali rezidentni sektori

Ukupno

Regionalna država (S.1312)

Lokalna država (S.1313)

Fondovi socijalnog osiguranja (S.1314)

Ukupno

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Ukupno

Regionalna država (S.1312)

Lokalna država (S.1313)

Fondovi socijalnog osiguranja (S.1314)

Ukupno

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Kolateral u obliku nekretnina

Kolateral u obliku nekretnina -

OBVEZE

8.	Gotov novac u optjecaju

Depoziti

9.1.	Prekonoćni

9.2.	S ugovorenim rokom dospijeća

9.3.	Iskupivi s otkaznim rokom

9.4.	Repo ugovori

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

12.	Kapital i pričuve

13.	Preostale obveze

IMOVINA

Gotovina

Krediti

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 5 godina

Dulje 5 godina

2e.

Euro

Krediti s izvornim rokom dospijeća duljim od 1 godine

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća kraćim od 1 ili 1 godinu

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća duljim od 1 godine i promjenom kamatne stope u sljedećih 12 mjeseci

Krediti s izvornim rokom dospijeća duljim od 2 godine

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća kraćim od 1 ili od 1 godinu

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća duljim od 2 godine i promjenom kamatne stope u sljedeća 24 mjeseca

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

Do 1 godine

Dulje od 1 godine

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

5.	Dionice i ostali udjeli

6.	Dugotrajna imovina

7.	Preostala imovina

Mjesečni zahtjevi za podacima, vidi tablicu 1.

Tablica 3.

Tromjesečna stanja (raščlamba prema državama)

BILANČNE STAVKE

Sve ostale države članice sudionice (tj. isključujući domaći sektor) i sve ostale države članice EU

Ostatak svijeta (isključujući EU)

Država članica

OBVEZE

8	Gotov novac u optjecaju

Depoziti

Monetarnih financijskih institucija

Nemonetarnih financijskih institucija

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

12.	Kapital i pričuve

13.	Preostala imovina

IMOVINA

Gotovina

Krediti

Monetarnim financijskim institucijama

Nemonetarnim financijskim institucijama

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

Izdano od monetarnih financijskih institucija

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

Izdano od nemonetarnih financijskih institucija

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

5.	Dionice i ostali udjeli

6.	Dugotrajna imovina

7.	Preostala imovina

Tablica 4.

Tromjesečna stanja (raščlamba prema valutama)

BILANČNE STAVKE

Ukupno sve valute

Euro

Valute EU-a osim eura

Ukupno valute osim valuta država članica EU-a

Ukupno

Valuta .države članice EU-a

GBP

Ukupno

USD

JPY

CHF

Ukupno preostale valute

OBVEZE

Depoziti

Domaći

Monetarnih financijskih institucija

Nemonetarnih financijskih institucija

B.	Ostale države članice sudionice

Monetarnih financijskih institucija

Nemonetarnih financijskih institucija

C.	Ostatak svijeta

Do 1 godine

Dulje od 1 godine

Banaka

Nebankarskih institucija

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

12.	Kapital i pričuve

13.	Preostale obveze

IMOVINA

Krediti

Domaći

Monetarnim financijskim institucijama

Nemonetarnim financijskim institucijama

B.	Ostale države članice sudionice

Monetarnim financijskim institucijama

Nemonetarnim financijskim institucijama

C.	Ostatak svijeta

Do 1 godine

Dulje od 1 godine

Bankama

Nebankarskim institucijama

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

Domaći

Izdano od monetarnih financijskih institucija

Izdano od nemonetarnih financijskih institucija

B.	Ostale države članice sudionice

Izdano od monetarnih financijskih institucija

Izdano od nemonetarnih financijskih institucija

C.	Ostatak svijeta

Izdano od banaka

Izdano od nebankarskih institucija

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

Domaći

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

5. + 6. + 7.

Preostala imovina

Mjesečni zahtjevi za podatke, vidi tablicu 1. 5. + 6. + 7. Preostala imovina

Tromjesečni zahtjevi za podatke, vidi tablicu 2.

DIO 4.

Izvanbilančne informacije (godišnji podaci)

Za potrebe platne statistike i druge potrebe ESB zahtijeva sljedeće dvije stavke:

1.	Broj računa prenosivih prekonoćnih depozita Ova se stavka odnosi na broj računa prenosivih prekonoćnih depozita (vidi definicije kategorija instrumenata u dijelu 2. Priloga II.) kod izvještajnih institucija.

Broj računa prenosivih prekonoćnih depozita: povezanih putem interneta/osobnog računala (PC-a)

Ova se stavka odnosi na broj računa prenosivih prekonoćnih depozita kod izvještajnih institucija kojima imatelj računa može pristupiti te se njima koristiti elektronički putem interneta ili elektroničkog bankarstva primjenom namijenjenog softvera i namijenjenih telekomunikacijskih linija kako bi izvršilo plaćanje. Prenosivi prekonoćni depoziti s pristupom preko telefonskog ili mobilnog bankarstva nisu uključeni, osim ako im se može pristupiti putem interneta ili elektroničkog bankarstva.

Tablica

Godišnji podaci

IZVANBILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

Nemonetarne financijske institucije

Nebankarske institucije

Nemonetarne financijske institucije (7)

Broj računa prenosivih prekonoćnih depozita

Broj računa prenosivih prekonoćnih depozita povezanih putem interneta/osobnog računala

DIO 5.

Dostavljanje podataka o vrijednosnim usklađivanjima za sastavljanje transakcija

Za sastavljanje transakcija u vezi s monetarnim agregatima i protustavkama za teritorij država članica sudionica, ESB zahtijeva vrijednosna usklađivanja u vezi s otpisom/otpisom dijela vrijednosti kredita i revalorizacijom cijena vrijednosnih papira:

1. Otpis/otpis dijela vrijednosti kredita

Podaci o usklađivanjima u vezi s otpisom/otpisom dijela vrijednosti kredita iskazuju se kako bi ESB mogao sastaviti financijske transakcije iz stanja iskazanih tijekom dva uzastopna izvještajna razdoblja. Usklađivanje odražava sve promjene u stanju kredita iskazanih u skladu s dijelovima 2. i 3. do kojih je došlo zbog otpisa dijela vrijednosti, uključujući otpis cjelokupnog preostalog iznosa kredita (otpis). Usklađivanje također treba odražavati promjene u rezervacijama za kredite ako NSB odluči da se stanja u bilanci knjiže u neto iznosima bez rezervacija. Uključuju se također i otpisi/otpisi dijela vrijednosti kredita koji se knjiže u trenutku kad se kredit proda ili prenese na treću osobu ako ih je moguće utvrditi.

Minimalni zahtjevi za otpise/otpise dijela vrijednosti kredita određeni su u tablici 1.A.

2. Revalorizacija cijena vrijednosnih papira

Usklađivanje u vezi s revalorizacijom cijena vrijednosnih papira odnosi se na fluktuacije u vrednovanju vrijednosnih papira do kojih dolazi zbog promjene u cijeni po kojoj su vrijednosni papiri knjiženi ili se njima trguje. Usklađivanje uključuje promjene tijekom vremena u vrijednosti stanja u bilanci na kraju razdoblja zbog promjena u referentnoj vrijednosti po kojoj su vrijednosni papiri knjiženi, tj. potencijalne dobitke/gubitke. Ono također može sadržavati promjene u vrednovanju koje je proizlaze iz transakcija vrijednosnim papirima, tj. realizirane dobitke/gubitke.

Minimalni zahtjevi za revalorizaciju cijena vrijednosnih papira određeni su u tablici 1.A.

Nema minimalnih izvještajnih zahtjeva za pasivnu stranu bilance. Međutim, ako postupci vrednovanja koje izvještajne jedinice primjenjuju na izdane dužničke vrijednosne papire rezultiraju promjenama u njihovom stanju na kraju razdoblja, nacionalne središnje banke mogu prikupiti podatke koji se odnose na navedene promjene. Navedeni podaci dostavljaju se kao „ostala vrijednosna usklađivanja”.

Tablica 1.A

Mjesečna vrijednosna usklađivanja (8)

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Od toga: Kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke

Opća država

Ostali rezidentni sektori

Od toga: Kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke

Opća država

Ostali rezidentni sektori

Središnja država

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Središnja država

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva(S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

OBVEZE

8.	Gotov novac u optjecaju

Depoziti

Do 1 godine

Dulje od 1 godine

9e.

Euro

9.1e.

Prekonoćni

9.2e.

S ugovorenim rokom dospijeća

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

9.3e.

Iskupivi s otkaznim rokom

Do 3 mjeseca

Dulje od 3 mjeseca

Od toga: Dulje od 2 godine

9.4e.

Repo ugovori

9.x.	Strane valute

9.1x.

Prekonoćni

9.2x.

S ugovorenim rokom dospijeća

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

9.3x.

Iskupivi s otkaznim rokom

Do 3 mjeseca

Dulje od 3 mjeseca

Od toga: Dulje od 2 godine

9.4x.

Repo ugovori

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

11e.

Euro

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

11x.	Strane valute

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

12.	Kapital i pričuve

13.	Preostale obveze

Tablica 1.A Obveze

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Opća država

Ostali rezidentni sektori

Opća država

Ostali rezidentni sektori

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Total

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Od toga: Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (10)

IMOVINA

Gotovina

1e.	Od toga: Euro

Krediti

MINIMUM

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 5 godina

Dulje od 5 godina

Od toga: Sindicirani krediti

MINIMUM

2e.	Od toga: Euro

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

Od toga: Dulje od 2 godine (9)

MINIMUM

3e.

Euro

(nema polja)

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

3x.	Strane valute

(nema polja)

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

5.	Dionice i ostali udjeli (9)

MINIMUM

6.	Dugotrajna imovina

7.	Preostala imovina

Tablica 1.A IMOVINA

DIO 6.

Izvještajni zahtjevi za sekuritizacije kredita i ostale prijenose kredita

1. Definicije

Za potrebe ovog dijela „prestanak priznavanja” znači uklanjanje kredita ili dijela kredita iz stanja koja se iskazuju u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I., uključujući njegovo uklanjanje zbog primjene odstupanja iz članka 8. stavka 6.

2. Opći zahtjevi

Podaci se dostavljaju u skladu s člankom 7. stavkom 2. uz dodatne zahtjeve iz članka 7. stavka 4., prema potrebi. Sve stavke podataka dijele se prema rezidentnosti i podsektoru dužnika po kreditu kako je navedeno u nazivima stupaca tablice 5. Krediti preneseni tijekom faze skladištenja u sekuritizaciji (kad sekuritizacija još nije dovršena jer vrijednosni papiri ili slični instrumenti još nisu izdani ulagačima) tretiraju se kao da su već sekuritizirani.

3. Zahtjevi u vezi s iskazivanjem neto tokova sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita

3.1.

Za potrebe članka 5. stavka 1. monetarne financijske institucije izračunavaju stavke iz dijela 1. i 2. tablice 5. kao neto tokove sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita tijekom odgovarajućeg razdoblja umanjene za kredite stečene tijekom odgovarajućeg razdoblja. Krediti preneseni na drugi MFI ili stečeni od drugog MFI-ja iz europodručja te krediti do čijeg prijenosa dođe kao posljedica spajanja odnosno pripajanja, preuzimanja ili podjele u koju je uključena izvještajna jedinica ne uključuju se u ovaj izračun.

3.2.

Stavke iz odjeljka 3.1. raspoređuju se u dijelove 1. i 2. tablice 5. kako slijedi:

—	podaci o prenošenjima i stjecanjima s učinkom na stanja kredita koja se iskazuju u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I., tj. prijenosi koji za posljedicu imaju prestanak priznavanja ili stjecanja koja za posljedicu imaju priznavanje ili ponovno priznavanje raspoređuju se u dio 1.,

—	podaci o prenošenjima i stjecanjima bez učinka na stanja kredita koja se iskazuju u skladu s dijelovima 2. i 3. Priloga I., tj. prijenosi koji za posljedicu nemaju prestanak priznavanja i stjecanja koja za posljedicu nemaju priznavanje ili ponovno priznavanje raspoređuju se u dio 2.

3.3.

Stavke u dijelu 1. tablice 5. na mjesečnoj se osnovi dijele dalje u skladu s protustrankom u prijenosu kredita, pri čemu se razlikuju financijska društva posebne namjene, od toga ona koja su rezidenti u europodručju, i ostale protustranke. Daljnje raščlambe prema izvornom dospijeću i namjeni kredita zahtijevaju se na tromjesečnoj osnovi za određene stavke kako je navedeno u tablici 5.(b).

4. Zahtjevi u vezi s iskazivanjem stanja kredita koji su servisirani u sekuritizaciji

4.1.	Zahtjevi iz članka 5. stavka 2. primjenjuju se neovisno o tome jesu li servisirani krediti ili njihova odgovarajuća prava servisiranja priznati u bilanci izvještajne jedinice. Podaci se iskazuju u skladu s dijelom 3. tablice 5.

4.2.

U smislu kredita servisiranih za financijska društva posebne namjene koja su rezidenti drugih država članica europodručja, monetarne financijske institucije osiguravaju daljnje raščlambe agregiranjem servisiranih kredita zasebno za svaku državu članicu u kojoj je financijsko društvo posebne namjene rezident.

4.3.

Nacionalne središnje banke mogu od rezidentnih monetarnih financijskih institucija koje djeluju kao serviseri sekuritiziranih kredita prikupljati podatke iz članka 5. stavka 2. ili njihove dijelove za svako financijsko društvo posebne namjene zasebno. Ako NSB smatra da se podaci iz odjeljka 4.1. i raščlambe iz odjeljka 4.2. mogu prikupljati za svako financijsko društvo posebne namjene zasebno, on obavješćuje monetarne financijske institucije zahtijeva li se i u kojem opsegu dostava podataka iz odjeljaka 4.1. i 4.2.

5. Izvještajni zahtjevi za monetarne financijske institucije koje primjenjuju MRS 39 ili slična nacionalna računovodstvena pravila

5.1.	Monetarne financijske institucije koje primjenjuju MRS 39 ili slična pravila iskazuju stanja na kraju mjeseca za kredite prenesene putem sekuritizacije koji ne podliježu prestanku priznavanja u skladu s dijelom 4. tablice 5.

5.2.	Monetarne financijske institucije na koje se primjenjuje odstupanje iz članka 8. stavka 6. iskazuju stanja na kraju tromjesečja za kredite prenesene putem sekuritizacije koji podliježu prestanku priznavanja, ali se nastavljaju priznavati u financijskim izvještajima u skladu s dijelom 4. tablice 5.

Tablica 5.a

Sekuritizacija i ostali prijenosi kredita: mjesečni podaci

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijet

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Ukupno

Ostala opća država (S.1312 + S.1313 + S.1314)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Ukupno

Ostala opća država (S.1312 + S.1313 + S.1314)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

1.	Neto tokovi sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita: transakcije s učinkom na iskazana stanja kredita koja se izračunavaju kao prijenosi umanjeni za stjecanja

1.1.	Protustranka u prijenosu jest financijsko društvo posebne namjene

1.1.1.

Od toga: Protustranka u prijenosu jest financijsko društvo posebne namjene iz europodručja

1.2.	Ostale protustranke u prijenosu

2.	Neto tokovi sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita: transakcije bez učinka na iskazana stanja kredita koja se izračunavaju kao prijenosi umanjeni za stjecanja

2.1.	Sve protustranke u prijenosu

3.	Stanja kredita servisiranih u sekuritizaciji (11)

4.	Stanja sekuritiziranih kredita koji se nastavljaju priznavati (12)

4.1.

Ukupno

4.1.1.

Od toga: Sekuritizirani preko financijskog društva posebne namjene iz europodručja

Tablica 5.b

Sekuritizacije i ostali prijenosi kredita: tromjesečni podaci

BILANČNE STAVKE

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Opća država (S.13)

Ostali rezidentni sektori

Ukupno

Ostala opća država (S.1312 + S.1313 + S.1314)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Ukupno

Ostala opća država (S.1312 + S.1313 + S.1314)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (13)

1.	Neto tokovi sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita: transakcije s učinkom na iskazana stanja kredita koja se izračunavaju kao prijenosi umanjeni za stjecanja

1.1.	Protustranka u prijenosu jest financijsko društvo posebne namjene

Namjena kredita

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 5 godina

Dulje od 5 godina

1.1.1.

Od toga: Protustranka u prijenosu jest financijsko društvo posebne namjene iz europodručja

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 5 godina

Dulje od 5 godina

1.2.	Ostale protustranke u prijenosu

Namjena kredita

2.	Neto tokovi sekuritiziranih ili drukčije prenesenih kredita: transakcije bez učinka na iskazana stanja kredita koja se izračunavaju kao prijenosi umanjeni za stjecanja

2.1.	Sve protustranke u prijenosu

3.	Stanja kredita servisiranih u sekuritizaciji

3.1.	Servisirani krediti: sva financijska društva posebne namjene

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 5 godina

Dulje od 5 godina

3.1.1.

Servisirani krediti, od toga: financijska društva posebne namjene iz europodručja

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 5 godina

Dulje od 5 godina

Mjesečni zahtjevi za podatke, vidi tablicu 5.a.

DIO 7.

Pojednostavljeno izvješćivanje za male kreditne institucije

Kreditne institucije na koje se primjenjuju odstupanja iz članka 8. stavka 1. točke (d) mogu se izuzeti iz sljedećih zahtjeva:

1.	Raščlamba prema valutama iz dijela 2. odjeljka 4.

Zasebnog utvrđivanja:

—	pozicija sa središnjim protustrankama iz dijela 2. odjeljka 5.3.,

—	sindiciranih kredita kako je navedeno u dijelu 2. tablici 1.,

—	dužničkih vrijednosnih papira s rokom dospijeća do dvije godine i nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %, kako je navedeno u dijelu 2. tablici 1.

3.	Raščlamba prema sektorima iz dijela 3. odjeljka 3.

4.	Raščlamba prema državama iz dijela 3. odjeljka 4.

5.	Raščlamba prema valutama iz dijela 3. odjeljka 5.

Osim toga navedene kreditne institucije mogu ispuniti izvještajne zahtjeve iz dijelova 2., 5. i 6. dostavom podataka na tromjesečnoj osnovi te u skladu sa zahtjevom za pravodobnošću za tromjesečne statističke podatke iz članka 6. stavka 3.

DIO 8.

Sažetak

Sažetak raščlambe za potrebe agregirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija (14)

Kategorije instrumenata i dospijeća

BILANČNE STAVKE

IMOVINA

OBVEZE

Gotovina

Krediti

Do 1 godine (15)

Dulje od 1 i do 5 godina (15)

Dulje od 5 godina (15)

Od toga: Sindicirani krediti

Od toga: Repo ugovori

Od toga: Revolving krediti i prekoračenja (euro)

Od toga: Krediti po kreditnim karticama bez naplate kamate (euro)

Od toga: Krediti po kreditnim karticama s naplatom kamate (euro)

Od toga: Kolateral u obliku nekretnina (20)

Krediti s izvornim rokom dospijeća duljim od 1 godine (euro)

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća kraćim od 1 godine

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća duljim od 1 godine i promjenom kamatne stope u sljedećih 12 mjeseci

Krediti s izvornim rokom dospijeća duljim od 2 godine (euro)

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća kraćim od 2 godine

Od toga: Krediti s preostalim rokom dospijeća duljim od 2 godine i promjenom kamatne stope u sljedeća 24 mjeseca

Vrijednosni papiri osim dionica

Do 1 godine (20)

Dulje od 1 i do 2 godine (20)

Dulje od 2 godine (20)

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

5.	Dionice i ostali udjeli

6.	Dugotrajna imovina

7.	Preostala imovina

8.	Gotov novac u optjecaju

Depoziti

Do 1 godine (20)

Dulje od 1 godine (20)

Od toga: Prenosivi depoziti

Od toga: Do 2 godine

Od toga: Sindicirani krediti

9.1.	Prekonoćni depoziti Od toga: Prenosivi depoziti

9.2.

S ugovorenim rokom dospijeća

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Dulje od 2 godine

9.3.

Iskupivi s otkaznim rokom

Do 3 mjeseca

Dulje od 3 mjeseca

Od toga: Dulje od 2 godine (20)

9.4.	Repo ugovori

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova

11.

Izdani dužnički vrijednosni papiri

Do 1 godine

Dulje od 1 i do 2 godine

Od toga: Do 2 godine s nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

Dulje od 2 godine

12.	Kapital i pričuve

13.	Preostale obveze

IZVANBILANČNE STAVKE

Broj računa prenosivih prekonoćnih depozita

Broj računa prenosivih prekonoćnih depozita povezanih putem interneta/osobnog računala

Kategorije protustranki i namjene

IMOVINA

OBVEZE

Domaći rezidenti

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Opća država

Središnja država

Regionalna država

Lokalna država

Fondovi socijalnog osiguranja

Ostali rezidentni sektori (20)

Ostali financijski posrednici i pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124) (20)

Od toga: Središnje protustranke (20)

Od toga: Financijska društva posebne namjene (20)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125) (20)

Nefinancijska društva (S.11) (20)

Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15) (20)

Potrošački krediti (20)

Stambeni krediti (20)

Ostali krediti (20)

Od toga: Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (20)

Domaći rezidenti

Monetarne financijske institucije

Od toga: Kreditne institucije

Nemonetarne financijske institucije

Opća država

Središnja država

Ostala opća država

Regionalna država

Lokalna država

Fondovi socijalnog osiguranja

Ostali rezidentni sektori (20)

Ostali financijski posrednici i pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124) (20)

Od toga: Središnje protustranke (20)

Od toga: Financijska društva posebne namjene (20)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11) (20)

Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15) (20) (20)

Rezidenti ostalih država članica europodručja

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije

Opća država

Središnja država

Regionalna država

Lokalna država

Fondovi socijalnog osiguranja

Ostali rezidentni sektori (20)

Ostali financijski posrednici i pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124) (20)

Od toga: Središnje protustranke (20)

Od toga: Financijska društva posebne namjene (20)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125) (20)

Nefinancijska društva (S.11) (20)

Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15) (20)

Potrošački krediti (20)

Stambeni krediti (20)

Ostali krediti (20)

Od toga: Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti (20)

Rezidenti ostalih država članica europodručja

Monetarne financijske institucije

Od toga: Kreditne institucije

Nemonetarne financijske institucije

Opća država

Središnja država

Ostala opća država

Regionalna država

Lokalna država

Fondovi socijalnog osiguranja

Ostali rezidentni sektori (20)

Ostali financijski posrednici i pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124) (20)

Od toga: Središnje protustranke (20)

Od toga: Financijska društva posebne namjene (20)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125) (20)

Nefinancijska društva (S.11) (20)

Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15) (20) (20)

Rezidenti ostatka svijeta

Banke

Nebankarske institucije

Opća država

Ostali rezidenti

Rezidenti ostatka svijeta

Banke

Nebankarske institucije

Opća država

Ostali rezidenti

D.	Neraspoređeno

D.	Neraspoređeno

Valute

Euro

x	Strane valute – valute osim eura (tj. valute ostalih država članica, USD, JPY, CHF, ostale valute) (21).

(1) Sektorski priručnik za monetarnu statistiku, statistiku financijskih institucija i statistiku financijskih tržišta. Smjernice za statističku klasifikaciju klijenata, ožujak 2007., kako je izmijenjen.

(2) Polja označena * rabe se u izračunu osnovice za obračun pričuva. U slučaju dužničkih vrijednosnih papira, kreditne institucije dostavljaju dokaze o obvezama koje se isključuju iz osnovice za obračun pričuva ili primjenjuju standardizirani odbitak fiksnog postotka koji je odredio ESB. Podatke iz polja s nepodebljanim slovima dostavljaju isključivo kreditne institucije na koje se primjenjuje odredba o obveznim pričuvama. Vidi također posebna pravila o primjeni minimalnim pričuva u Prilogu III.

(3) Iskazivanje ove stavke dobrovoljno je do daljnjeg.

(4) Na podatke u ovoj stavci mogu se primjenjivati različiti postupci prikupljanja statističkih podataka, koji se temelje na odluci NSB-a u skladu s pravilima iz Priloga I. dijela 2.

(5) Središnje protustranke.

(6) Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti.

(7) Nebankarske institucije ostatka svijeta

(8) Serije označene riječju „MINIMUM”' dostavljaju monetarne financijske institucije. Nacionalne središnje banke mogu proširiti obuhvat ovog zahtjeva na serije označene kao prazna polja (tj. koja ne sadržavaju riječ „MINIMUM”'). Prazna polja i polja označena s MINIMUM dostavlja NSB ESB-u. Za prazna polja sa zvjezdicom na strani pasive pretpostavlja se da iznose nula, osim ako se dokaže suprotno.

(9) Nacionalne središnje banke mogu zatražiti od monetarnih financijskih institucija da dostavljaju podatke o ovoj stavci tromjesečnom umjesto mjesečnom učestalošću.

(10) Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti.

(11) Ova stavka zahtijeva se samo tromjesečnom učestalošću, vidi tablicu 5.b za izvještajnu shemu.

(12) U smislu obveze dostavljanja podataka iz Priloga I. djela 6., odjeljka 5.2. dostavljaju se samo podaci iz retka „Ukupno” te samo tromjesečnom učestalošću.

(13) Trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti.

(14) Mjesečne raščlambe podataka označene su podebljanim slovima, tromjesečne raščlambe podataka navedene su normalnim slovima, a izvanbilančni godišnji podaci navedeni su kosim slovima.

(15) Mjesečne raščlambe prema dospijeću odnose se samo na kredite glavnim rezidentnim sektorima, osim monetarnih financijskih institucija i opće države država članica sudionica. Odgovarajuće raščlambe prema dospijeću za kredite općoj državi osim središnje države država članica sudionica na tromjesečnoj su osnovi.

(16) Za kredite je uključena daljnja raščlamba prema namjeni za podsektor S.14 + S.15. K tome, za ograničeni broj instrumenata zahtijevaju se daljnje pozicije „od toga:” za neke podsektore: „ od toga: središnje protustranke” te „od toga: financijska društva posebne namjene” za podsektor S.123; „od toga: trgovci pojedinci/društva osoba bez pravne osobnosti” za kredite podsektoru S.14; „od toga: kolateral u obliku nekretnina” za kredite podsektorima S.11 i S.14 + S.15. (samo tromjesečni zahtjevi).

(17) Mjesečne raščlambe prema dospijeću odnose se samo na ulaganja u vrijednosne papire koje su izdale monetarne financijske institucije iz država članica sudionica. Kao tromjesečni podaci ulaganja u vrijednosne papire koje su izdale nemonetarne financijske institucije u državama članicama sudionicama dijele se na „do jedne godine” i „dulje od jedne godine”.

(18) Samo prema ostatku svijeta.

(19) Dostavljanje podataka o stavci „iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od dvije godine” dobrovoljno je dok se ne odluči drukčije.

(20) Mjesečne raščlambe prema podsektorima zahtijevaju se za kredite i depozite.

(21) Tromjesečne raščlambe prema valutama svih država članica EU-a zahtijevaju se samo za odabrane stavke.

PRILOG II.

KONSOLIDACIJSKA NAčELA I DEFINICIJE

DIO 1.

Konsolidacija za statističke potrebe na istom nacionalnom teritoriju

Za sve države članice sudionice izvještajna se populacija sastoji od monetarnih financijskih institucija koje su uključene u popis monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe te su rezidenti na teritoriju država članica sudionica (1). To su:

—	institucije osnovane te koje se nalaze na tom teritoriju, uključujući podređena društva (2) nadređenih društava koja se nalaze izvan tog teritorija i

—	podružnice institucija koje imaju glavni ured izvan tog teritorija.

Institucije koje se nalaze u izvanteritorijalnim financijskim središtima statistički se tretiraju kao rezidenti teritorija na kojima se ta središta nalaze.

Monetarne financijske institucije za statističke potrebe konsolidiraju poslovanje svih svojih ureda (sjedišta ili glavnog ureda i/ili podružnica) koji se nalaze na istom nacionalnom teritoriju. Nije dopuštena konsolidacija za potrebe statistike izvan nacionalnih granica.

(a)

Ako su nadređeno društvo i njegova podređena društva monetarne financijske institucije koje se nalaze na istom nacionalnom teritoriju, nadređenom društvu dopušteno je konsolidiranje poslovanja tih podređenih društava u statističkim izvješćima, pri čemu se odvaja poslovanje kreditnih institucija i drugih monetarnih financijskih institucija.

(b)

Ako institucija ima podružnice koje se nalaze na teritoriju drugih država članica sudionica, sjedište ili glavni ured koji se nalaze u određenoj državi članici sudionici smatra pozicije prema svim tim podružnicama kao pozicije prema rezidentima drugih država članica sudionica. Obratno, podružnica koja se nalazi u određenoj državi članici sudionici smatra pozicije prema sjedištu ili glavnom uredu ili ostalim podružnicama iste institucije koji se nalaze na teritoriju drugih država članica sudionica kao pozicije prema rezidentima drugih država članica sudionica.

(c)

Ako institucija ima podružnice koje se nalaze izvan teritorija država članica sudionica, sjedište ili glavni ured koji se nalaze u određenoj državi članici smatra pozicije prema svim tim podružnicama kao pozicije prema rezidentima ostatka svijeta. Obratno, podružnica koja se nalazi u određenoj državi članici sudionici smatra pozicije prema sjedištu ili glavnom uredu ili prema ostalim podružnicama iste institucije koji se nalaze izvan država članica sudionica kao pozicije prema rezidentima ostatka svijeta.

DIO 2.

Definicije kategorija instrumenata

1.	U ovoj se tablici daje detaljan standardni opis kategorija instrumenata koje nacionalne središnje banke prenose u kategorije primjenjive na nacionalnoj razini u skladu s ovom Uredbom (3). Definicije se odnose na ESA 95.

Dospijeće pri izdavanju (izvorni rok dospijeća) odnosi se na fiksno razdoblje vijeka trajanja financijskog instrumenta prije kojega on ne može biti otkupljen (npr. dužnički vrijednosni papiri) ili prije isteka kojeg ga je moguće otkupiti samo uz plaćanje određene kazne (npr. određene vrste depozita). Otkazni rok odgovara vremenu između trenutka kada imatelj dostavlja obavijest o svojoj namjeri otkupa instrumenta i datuma kada je imatelju dopušteno pretvoriti taj instrument u gotovinu bez plaćanja kazne. Financijski se instrumenti razvrstavaju prema razdoblju otkaznog roka samo ako nije ugovoreno dospijeće.

Tablica

Kategorije instrumenata

KATEGORIJE IMOVINE

Kategorija

Opis glavnih obilježja

Gotovina

Držanje euronovčanica i strane valute te kovanog novca u optjecaju koji se obično rabe za izvršavanje plaćanja

2.	Krediti s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući pet godina/duljim od pet godina

Za potrebe izvještajne sheme ova stavka sastoji se od sredstava koja izvještajne jedinice pozajmljuju dužnicima, koja nisu dokumentirana ili koja su predstavljena jednim dokumentom (iako je postao prenosiv). To uključuje posebno imovinu u obliku depozita. Nacionalne središnje banke mogu zahtijevati potpuna sektorska raščlamba za ovu stavku. Ova stavka uključuje:

(a)

kredite odobrene kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima podijeljeno na:

—	potrošačke kredite (krediti odobreni uglavnom u osobne svrhe za kupnju robe i usluga). Potrošački krediti odobreni trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti obuhvaćeni su ovom kategorijom, ako izvještajni MFI zna da je kredit namijenjen pretežno osobnoj potrošnji,

—

stambene kredite (krediti odobreni za potrebe ulaganja u stambene nekretnine za osobnu upotrebu ili najam, uključujući izgradnju i uređenje stambenog prostora). To obuhvaća kredite osigurane stambenom nekretninom koji se rabe za kupnju stambene nekretnine i ostale kredite za kupnju stambene nekretnine odobrene na osobnoj osnovi ili osigurane drugim oblicima imovine. Stambeni krediti odobreni trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti obuhvaćeni su ovom kategorijom osim ako izvještajni MFI zna da se stambena nekretnina upotrebljava pretežno za poslovne namjene, u kojem slučaju se podaci o toj stavci dostavljaju kao „ostali krediti, od toga: trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti”,

—

ostale kredite (krediti odobreni za ostale potrebe osim potrošnje te za stambene potrebe, kao što su poslovne potrebe, konsolidacija dugova, obrazovanje itd.). Ova kategorija može uključivati potrošačke kredite trgovcima pojedincima/društvima osoba bez pravne osobnosti (vidi Prilog II. dio 3.) ako se podaci o njima ne dostavljaju u kategoriji „potrošački krediti”. Dostavljaju se podaci o poziciji „od toga: ” kojom se unutar navedene kategorije dostavljaju podaci o kreditima odobrenima trgovcima pojedincima (vidi Prilog II. dio 3.) osim ako se primjenjuju uvjeti za smanjeno izvješćivanje;

(b)

dugovanja po kreditnim karticama

Za potrebe ove Uredbe, ova kategorija obuhvaća kredite odobrene kućanstvu ili nefinancijskim društvima putem debitnih kartica s odgođenim plaćanjem (tj. kartica koje omogućuju kredite po kreditnim karticama bez naplate kamate kako je određeno dalje) ili putem kreditnih kartica (tj. kartica koje omogućuju kredite po kreditnim karticama bez naplate kamate i kredite po kreditnim karticama s naplatom kamate). Dugovanja po kreditnim karticama knjiže se na namjenskim računima za kreditne kartice te stoga nisu vidljiva na tekućem računu ili prekoračenjima stanja po računu. Kredit po kreditnoj kartici bez naplate kamate određuje se kao kredit odobren po kamatnoj stopi od 0 % u razdoblju između jedne ili više platnih transakcija izvršenih karticom tijekom jednog obračunskog razdoblja i datuma kad dugovna stanja iz tog određenog obračunskog razdoblja dospijevaju na naplatu. Kredit po kreditnoj kartici s naplatom kamate određen je kao kredit odobren po isteku jednog ili više prošlih obračunskih razdoblja, tj. dugovani iznosi na računu kreditne kartice nisu podmireni kad je to bilo moguće, na koje se obračunava kamata ili progresivna kamata koja je obično viša od 0 %. Često treba uplaćivati minimalne mjesečne obroke otplate kako bi se odobreni kredit barem djelomično otplatio.

Protustavka tim oblicima kredita jest subjekt koji odgovara za plaćanje nepodmirenih iznosa u skladu s ugovorom, koji se poklapa s imateljem kartice kod kartica za privatne potrebe, ali ne i kod poslovnih kartica;

(c)

revolving krediti i prekoračenja

Revolving krediti su krediti koji imaju sljedeća obilježja: 1. dužnik se može koristiti sredstvima ili ih povući do prethodno odobrenog ugovorenog limita a da prethodno ne obavijesti davatelja kredita; 2. iznos raspoloživog kredita može se povećavati ili smanjivati ovisno o povlačenju i otplati sredstava; 3. kreditom se može ponovo koristiti u više navrata; 4. ne postoji obveza redovite otplate kredita.

Revolving krediti uključuju iznose dobivene putem kreditne linije koji još nisu otplaćeni (stanja). Kreditna linija je ugovor između davatelja kredita i dužnika koji omogućuje dužniku povlačenje predujmova u određenom roku i do određenog limita te njihovu otplatu po vlastitom izboru prije određenog datuma. Iznosi raspoloživi putem kreditnih linija koji još nisu povučeni ili iznosi koji su već otplaćeni ne prikazuju se niti u jednoj kategoriji bilančnih stavki. Prekoračenja su dugovna stanja na tekućim računima. Revolving krediti i prekoračenja isključuju kredite putem kreditnih kartica. Podaci o ukupnom iznosu koji duguje dužnik dostavljaju se neovisno o tome je li on ispod ili iznad prethodno dogovorenog limita između davatelja kredita i dužnika u vezi s visinom i/ili najdužim razdobljem kredita;

(d)

sindicirani krediti (jedan ugovor o kreditu u kojem nekoliko institucija sudjeluju kao davatelji kredita). Sindicirani krediti obuhvaćaju samo slučajeve kad dužnik zna iz ugovora o kreditu da kredit odobrava više davatelja kredita. Za statističke potrebe sindiciranim kreditima se smatraju samo iznosi koje davatelji kredita stvarno isplate (a ne ukupne kreditne linije). Sindicirani kredit obično organizira i koordinira jedna institucija (koju se često naziva „agent”), a u stvarnosti ga odobravaju različiti sudionici u sindikatu. Sudionici, uključujući agenta, svi iskazuju podatke o svom udjelu kredita prema dužniku (tj. ne prema agentu) na aktivnoj strani svoje bilance;

(e)	depoziti kako su određeni u kategoriji obveza 9;

(f)

financijski najam odobren trećim osobama

Ugovor o financijskom najmu je ugovor kojim zakonski vlasnik trajnog dobra (najmodavac) daje u najam predmetnu imovinu trećoj osobi (najmoprimcu) na rok koji čini gotovo cijeli ako ne i cijeli ekonomski životni vijek imovine, u zamjenu za obroke plaćanja koji pokrivaju trošak dobara plus uračunati kamatni trošak. Smatra se da najmoprimac zapravo prima sve koristi koje proizlaze iz uporabe navedenog dobra te da snosi troškove i rizike povezane s vlasništvom. Za statističke potrebe financijski najam tretira se kao kredit koji najmodavac daje najmoprimcu (koji najmoprimcu omogućava kupnju trajnog dobra). Imovina (trajno dobro) koja je dana u najam najmoprimcu ne knjiži se u bilanci MFI-ja;

(g)	loši krediti koji još nisu otplaćeni ili otpisani Ukupni iznos kredita čija otplata kasni ili čija je kvaliteta na drugi način umanjena djelomično ili u potpunosti u skladu s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza iz Direktive 2006/48/EZ;

(h)	držanje neprenosivih vrijednosnih papira Držanje vrijednosnih papira osim dionica i ostalih udjela koji nisu prenosivi i kojima nije moguće trgovati na sekundarnim tržištima, vidi također „krediti kojima se trguje”;

(i)	krediti kojima se trguje Krediti koji su de facto postali prenosivi raspoređuju se u stavku imovine „krediti” pod uvjetom da ih se nastavlja dokumentirati jednim dokumentom te se njima prema općem pravilu trguje samo povremeno;

(j)

podređeni dug u obliku depozita ili kredita

Podređeni dužnički instrumenti jesu podređeno potraživanje od institucije izdavatelja, koje je moguće ostvariti samo nakon što su namirena sve potraživanja s višim statusom (npr. depoziti/krediti), što im daje određena obilježja „dionica i ostalih udjela”. Za potrebe statistike podređeni dug treba razvrstavati s obzirom na karakter financijskog instrumenta ili kao „krediti” ili kao „vrijednosni papiri osim dionica”. Ako su svi oblici podređenog duga koji imaju monetarne financijske institucije trenutačno iskazani kao jedan iznos za potrebe statistike, taj iznos treba razvrstati pod stavku „vrijednosni papiri osim dionica”, zbog toga što se podređeni dug pretežito sastoji od vrijednosnih papira, a ne kredita;

(k)

potraživanja na temelju obratnih repo ugovora ili pozajmljivanje vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja

Protustavka gotovine isplaćene u zamjenu za vrijednosne papire koje su kupile izvještajne jedinice ili pozajmljivanje vrijednosnih papira na temelju gotovinskog instrumenta osiguranja, vidi pasivnu bilančnu stavku 9.4.

Za potrebe ove izvještajne sheme raščlamba kredita u skladu s kolateralom u obliku nekretnina uključuje ukupni iznos nepodmirenih kredita koji su kolateralizirani u skladu s Prilogom VIII. dijelom 1. odjeljcima 13. do 19. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu je omjer nepodmirenih kredita/kolaterala 1 ili manji od 1. Ako izvještajna jedinica ne primjenjuje ta pravila, krediti koji se uključuju u tu raščlambu određuju se na temelju pristupa odabranog za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva.

Sljedeća stavka ne tretira se kao kredit:

—

krediti koji se odobravaju na povjereničkoj osnovi

Krediti odobreni na povjereničkoj osnovi („skrbnički krediti/fiducijarni krediti”) jesu krediti koje uzima jedna strana („skrbnik”) u ime treće strane („korisnik”). Za potrebe statistike skrbnički krediti ne knjiže se u bilanci skrbnika, ako rizici i koristi od vlasništva nad sredstvima ostaju kod korisnika. Rizici i koristi od vlasništva nad sredstvima ostaju kod korisnika ako: i. korisnik preuzima kreditni rizik kredita (tj. skrbnik je odgovoran samo za administrativno upravljanje kreditom); ili ii. korisnikovo ulaganje osigurano je od gubitka, ako nad skrbnikom bude provedena likvidacija (tj. skrbnički kredit nije dio imovine skrbnika koju je moguće raspodijeliti u slučaju stečaja).

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

Držanje vrijednosnih papira osim dionica ili ostalih udjela koji su prenosivi i kojima se obično trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem. Ova stavka uključuje:

(a)	držanje vrijednosnih papira koji imatelju daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni prihod u obliku kuponskih isplata i/ili utvrđeni fiksni iznos na određeni datum (ili datume) ili počevši od datuma određenog u vrijeme izdavanja;

(b	prenosivi krediti koji su restrukturirani u veliki broj identičnih dokumenata, te kojima je moguće trgovati na sekundarnim tržištima (vidi također „krediti kojima se trguje” u kategoriji 2.i);

(c)	podređeni dug u obliku dužničkih vrijednosnih papira (vidi također „podređeni dug u obliku depozita ili kredita” u kategoriji 2.j).

Vrijednosni papiri pozajmljeni u okviru operacija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili prodani prema repo ugovoru ostaju u bilanci izvornog vlasnika (i ne treba ih knjižiti u bilanci privremenog stjecatelja) ako postoji čvrsta obveza izvršenja obratne operacije (a ne samo takva mogućnost). Kada privremeni stjecatelj proda vrijednosni papir koji je primio, tu prodaju treba knjižiti kao izravnu transakciju s vrijednosnim papirima i unijeti u bilancu privremenog stjecatelja kao negativnu poziciju u portfelju vrijednosnih papira.

3.a/3.b/3.c

Vrijednosni papiri osim dionica s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine

Ove stavke uključuju:

(a)	držanje prenosivih dužničkih vrijednosnih papira (koji jesu ili nisu dokumentirani) s izvornim rokom dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(b)	prenosive kredite s izvornim rokom dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine koji su restrukturirani u veliki broj jednakih dokumenata kojima se trguje na sekundarnim tržištima;

(c)	podređeni dug u obliku dužničkih vrijednosnih papira s izvornim rokom dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine.

4.	Dionice/udjeli novčanih fondova

Ova aktivna bilančna stavka uključuje držanje dionica/udjela koje izdaju novčani fondovi. Vidi također definiciju u Prilogu I. dijelu 1. odjeljku 2. (vidi također kategoriju obveza 5. i kategoriju imovine 10.).

5.	Dionice i ostali udjeli

Držanje vrijednosnih papira znači vlasnička prava u društvima ili kvazidruštvima. Ovi vrijednosni papiri općenito daju imatelju pravo na udio u dobiti društva ili kvazidruštva i na udio u njihovim vlastitim sredstvima u slučaju likvidacije. U to su uključene i dionice uzajamnih fondova (osim dionica/udjela novčanih fondova).

6.	Dugotrajna imovina

Za potrebe izvještajne sheme ova stavka sastoji se od nefinancijske imovine, materijalne ili nematerijalne, namijenjene opetovanoj uporabi izvještajnih jedinica duže od jedne godine. Ona uključuje zemljište i zgrade u kojima se nalaze monetarne financijske institucije te opremu, softver i ostalu infrastrukturu.

Dugotrajna financijska imovina ne knjiži se ovdje već pod stavkom „krediti/vrijednosni papiri osim dionica”/„dionice i ostali udjeli” u skladu s vrstom instrumenta.

7.	Preostala imovina

Stavka „preostala imovina” preostala je stavka na aktivnoj strani bilance koja je određena kao „imovina koja nije uključena drugdje”. Nacionalne središnje banke mogu zahtijevati dostavljanje podataka o određenim podstavkama koje se uključuju u tu stavku. Preostala imovina uključuje:

(a)	pozicije izvedenih financijskih instrumenata s pozitivnom tržišnom bruto vrijednošću Za statističke potrebe izvedeni financijski instrumenti koji podliježu knjiženju u bilanci uključeni su ovdje;

(b)	bruto iznosi potraživanja u vezi s aktivnim vremenskim razgraničenjima Stavke aktivnih vremenskih razgraničenja aktivna su stanja u bilanci MFI-ja koja se ne knjiže na ime klijenata, ali su povezana sa sredstvima klijenata (npr. sredstva koja čekaju ulaganje, prijenos ili namiru);

(c)

bruto iznosi potraživanja povezanih s prijelaznim stavkama

Prijelazne stavke jesu sredstva (koja obično pripadaju klijentima) koja su u postupku prijenosa među monetarnim financijskim institucijama. Stavke uključuju čekove i druge oblike plaćanja koji su poslani na naplatu drugim monetarnim financijskim institucijama;

(d)

obračunate kamate na kredite

U skladu s općim načelom nastanka poslovnog događaja kamate na kredite treba knjižiti u bilanci kada nastaju (tj. po načelu nastanka poslovnog događaja), a ne kada su stvarno primljene (tj. na gotovinskom načelu). Obračunate kamate na kredite razvrstavaju se na bruto osnovi u kategoriju „preostala imovina”. Obračunate kamate isključuju se iz kredita na koji se odnose;

(e)	dividende koje će biti primljene;

(f)	iznosi potraživanja koji se ne odnose na glavnu djelatnost MFI-ja;

(g)	protustavka na aktivnoj strani bilance za kovanice koje izda država (samo u bilancama nacionalnih središnjih banaka).

„Preostala imovina” isključuje financijske instrumente koji imaju oblik financijske imovine (uključene u druge bilančne stavke), određene financijske instrumente koji nemaju oblik financijske imovine, kao što su jamstva, obveze, upravljani krediti i skrbnički krediti (koji se knjiže izvanbilančno) te nefinancijsku imovinu kao što su zemljište i roba (koji su uključeni u „dugotrajnu imovinu”).

KATEGORIJE OBVEZA

Kategorija

Opis glavnih obilježja

8.	Gotov novac u optjecaju

Kategorija obveza „gotov novac u optjecaju” određena je kao „novčanice i kovanice u optjecaju koji se obično rabe za plaćanja”. Ova kategorija uključuje novčanice koje je izdao ESB i nacionalne središnje banke. Kovanice u optjecaju nisu obveza monetarnih financijskih institucija u državama članicama sudionicama, već obveza središnje države. Međutim, kovanice su dio monetarnih agregata te se po dogovoru ova obveza knjiži u kategoriju „gotov novac u optjecaju”. Protustavku ove obveze potrebno je uključiti u „preostalu imovinu”.

Depoziti

Iznosi (dionice, depoziti ili ostalo) koje izvještajne jedinice duguju vjerovnicima i koji udovoljavaju obilježjima opisanima u Prilogu I. dijelu 1. odjeljku 1. osim onih koji proizlaze iz izdanja prenosivih vrijednosnih papira ili dionica/udjela novčanih fondova. Za potrebe izvještajne sheme ova kategorija dijeli se na prekonoćne depozite, depozite s ugovorenim rokom dospijeća, iskupive depozite s otkaznim rokom i repo ugovore

(a)

depoziti i krediti

„Depoziti” također obuhvaćaju „kredite” kao obveze monetarnih financijskih institucija. Konceptualno, pojam kredita podrazumijeva iznose koje su primile monetarne financijske institucije, a koji nisu strukturirani u obliku „depozita”. ESA 95 razlikuje „kredite” od „depozita” na temelju osobe koja preuzima inicijativu (ako je to dužnik, onda je riječ o kreditu, ali ako je to davatelj kredita, onda je riječ o depozitu). U izvještajnoj shemi „krediti” se ne priznaju kao zasebna kategorija na pasivnoj strani bilance. Umjesto toga, stanja koja se smatraju „kreditima” raspoređuju se bez razlikovanja u stavku „obveze po depozitima” osim ako ih čine prenosivi instrumenti. To je u skladu s navedenom definicijom „obveza po depozitima”. Krediti monetarnim financijskim institucijama koji su klasificirani kao „obveze po depozitima” dijele se u skladu sa zahtjevima izvještajne sheme (npr. po sektoru, instrumentu, valutama i dospijeću); sindicirani krediti koje su primile monetarne financijske institucije svrstavaju se u ovu kategoriju;

(b)

neprenosivi dužnički instrumenti

Neprenosivi dužnički instrumenti koje su izdale izvještajne jedinice obično se klasificiraju kao „obveze po depozitima”. Instrumenti se mogu nazivati „neprenosivima” ako postoje ograničenja prijenosa pravnog vlasništva nad instrumentom, što znači da ih nije moguće utržiti ili, iako su formalno utrživi, njima nije moguće trgovati jer ne postoji uređeno tržište. Neprenosive instrumente koje su izdale izvještajne jedinice koji naknadno postanu prenosivi te se njima može trgovati na sekundarnim tržištima treba reklasificirati u „dužničke vrijednosne papire”;

(c)

maržni depoziti

Maržne depozite (marže) u okviru ugovora o izvedenom financijskom instrumentu potrebno je klasificirati u „obveze po depozitima” ako podrazumijevaju gotovinski instrument osiguranja koji je deponiran kod monetarnih financijskih institucija te ako ostaju u vlasništvu deponenta i ako se mogu vratiti deponentu po isteku ugovora. Na temelju trenutačne tržišne prakse također se predlaže da je maržne depozite koje primi izvještajna jedinica potrebno klasificirati u „obveze po depozitima” samo ako MFI ima izvore sredstava koji su slobodno dostupni za daljnje odobravanje kredita. Kad je dio maržnog depozita koji je primio MFI potrebno proslijediti drugom sudioniku na tržištu izvedenih financijskih instrumenata (npr. klirinškoj kući) u načelu se samo onaj dio koji ostaje na raspolaganje MFI-ju klasificira u „obveze po depozitu”. Složenost trenutačne tržišne prakse može otežati utvrđivanje marži koje su stvarno otplative, jer da se različite vrste marži bez razlikovanja polažu na isti račun, ili onih marži koje MFI-ju osiguravaju izvore za daljnje kreditiranje. U tim slučajevima prihvatljivo je klasificirati te marže kao „preostale obveze” ili kao „obveze po depozitima”. U skladu s nacionalnom praksom „namjenska stanja povezana s npr. ugovorima o najmu” klasificiraju se u obveze po depozitima kao „depoziti s ugovorenim rokom dospijeća” ili „iskupivi depoziti s otkaznim rokom” ovisno o dospijeću/odredbama osnovnog ugovora. Sredstva (depoziti) primljeni na povjereničkoj osnovi ne knjiže se u statističkoj bilanci monetarnih financijskih institucija (vidi „krediti odobreni na povjereničkoj osnovi” u kategoriji 2.);

(d)

dionice koje su izdale monetarne financijske institucije

Dionice koje su izdale monetarne financijske institucije klasificiraju se u depozite umjesto u kapital i pričuve ako: (1) postoji ekonomski odnos dužnik – davatelj kredita između MFI-ja izdavatelja i imatelja (neovisno o vlasničkim pravima nad tim dionicama); i ako (2) je dionice moguće zamijeniti za gotovinu ili otkupiti bez znatnih ograničenja ili kazni. Otkazni rok ne smatra se značajnim ograničenjem. K tome, navedene dionice moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

—	odgovarajuće nacionalne regulatorne odredbe ne pružaju bezuvjetno pravo MFI-ju izdavatelju da odbije otkup svojih dionica,

—	dionice imaju „sigurnu vrijednost”, tj. u normalnim okolnostima u slučaju otkupa isplaćuje ih se po nominalnoj vrijednosti, te

—

u slučaju insolventnosti MFI-ja, imatelji dionica pravno nemaju obvezu da osim nominalne vrijednosti dionica (tj. sudjelovanja dioničara u upisanom kapitalu) podmire nepodmirene obveze niti bilo kakve druge velike dodatne obveze. Podređivanje dionica bilo kojem drugom instrumentu koji je izdao MFI ne smatra se velikim dodatnim obvezama.

Otkazni rokovi za zamjenu takvih dionica u gotovinu rabe se kako bi se klasificirale navedene dionice u skladu s raščlambom prema otkaznom roku u kategoriji instrumenata „depoziti”. Navedeni otkazni rokovi također se primjenjuju pri određivanju stope pričuve u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Sve namjenske dionice u vezi s kreditima monetarnih financijskih institucija treba klasificirati u obveze po depozitima s jednakom raščlambom prema izvornom dospijeću kao kod osnovnoga kredita, tj. u „depozite s ugovorenim rokom dospijeća” ili „iskupive depozite s otkaznim rokom” ovisno o odredbama osnovnog ugovora o dospijeću.

Kada ih drže monetarne financijske institucije, MFI imatelj klasificira navedene dionice koje su izdale monetarne financijske institucije te ih klasificirale u depozite umjesto u kapital i pričuve, u kredite na aktivnoj strani bilance;

(e)	obveze po sekuritizaciji Protustavka kredita i/ili ostale imovine prenesene u sekuritizaciji, ali koji se nastavljaju priznavati u statističkoj bilanci.

Sljedeća stavka ne tretira se kao depozit:

—	Sredstva (depoziti) primljeni na povjereničkoj osnovi (vidi „krediti odobreni na povjereničkoj osnovi” u kategoriji 2.).

9.1.	Prekonoćni depoziti

Depoziti koji se mogu pretvoriti u gotovinu i/ili koji su na zahtjev prenosivi čekom, bankarskim nalogom, knjiženjem na teret računa ili na sličan način bez znatnog odgađanja, ograničenja ili kazni. Ova stavka uključuje:

—	stanja (bilo da nose kamate ili ne) koja se na zahtjev odmah mogu pretvoriti u gotovinu ili do završetka poslovanja na dan nakon dana kad je zahtjev podnesen bez znatne kazne ili ograničenja, ali koja nisu prenosiva,

—	stanja (bilo da nose kamate ili ne) koja jesu unaprijed plaćeni iznosi u kontekstu elektroničkog novca zasnovanog na hardveru ili elektroničkog novca zasnovanog na softveru (npr. kartice s unaprijed plaćenim iznosom),

—	kredite čija se otplata mora izvršiti do završetka poslovanja na dan nakon dana kada je kredit odobren.

9.1.a.

Prenosivi depoziti

Prenosivi depoziti su oni depoziti unutar kategorije, „prekonoćni depoziti” koji su izravno prenosivi na zahtjev za plaćanje ostalim ekonomskim subjektima uobičajenim sredstvima plaćanja kao što su prijenosi kredita ili izravno terećenje, po mogućnosti također kreditnom ili debitnom karticom, transakcijama elektroničkim novcem, čekovima ili sličnim sredstvima bez znatnog odlaganja, ograničenja ili kazni. Depoziti koji se mogu upotrebljavati samo za podizanje gotovine i/ili depoziti s kojih se sredstva mogu samo podići ili prenijeti preko drugog računa istog vlasnika ne uključuju se u prenosive depozite.

9.2.	Depoziti s ugovorenim rokom dospijeća

Neprenosivi depoziti koje nije moguće pretvoriti u gotovinu prije dogovorenog fiksnog roka ili koje je moguće pretvoriti u gotovinu prije tog ugovorenog roka pod uvjetom da se imatelju zaračuna određena kazna. Ova stavka također uključuje administrativno uređene štedne depozite kad kriterij povezan s dospijećem nije važan (klasificirane u razred dospijeća „dulje od dvije godine”). Financijski proizvodi s odredbama o obnavljaju moraju se klasificirati prema najranijem dospijeću. Iako depoziti s ugovorenim rokom dospijeća mogu uključivati mogućnost prijevremenog otkupa nakon prethodne obavijesti ili ih je moguće otkupiti na zahtjev uz određenu kaznu, navedena obilježja ne smatraju se važnima za potrebe klasifikacije.

9.2.a/9.2.b/9.2.c

Depoziti s ugovorenim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine

Te stavke za svaku raščlambu prema dospijeću uključuju:

(a)	stanja s fiksnim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine, koja su neprenosiva te ih prije tog dospijeća nije moguće pretvoriti u gotovinu;

(b)

stanja s fiksnim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine, koja su neprenosiva, ali ih je moguće podići prije tog roka nakon prethodne obavijesti. Kad je obavijest izdana, navedena stanja se klasificiraju u 9.3.a ili 9.3.b prema potrebi;

(c)	stanja s fiksnim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine, koja su neprenosiva, ali ih je moguće na zahtjev podići uz određenu kaznu;

(d)

plaćanja marže na temelju ugovora o izvedenim financijskim instrumentima koji se zatvaraju u razdoblju od jedne godine/između jedne i dvije godine/duljem od dvije godine, koja predstavljaju gotovinski instrument osiguranja uplaćen kao osiguranje od kreditnog rizika, ali ostaju u vlasništvu deponenta te mu se isplaćuju nakon zatvaranja ugovora;

(e)	kredite dokumentirane samo jednim dokumentom s izvornim rokom dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(f)	neprenosive dužničke vrijednosne papire koje su izdale monetarne financijske institucije (koji jesu ili nisu dokumentirani) s izvornim rokom dospijeća do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(g)	podređeni dug koji su izdale monetarne financijske institucije u obliku depozita ili kredita s izvornim rokom dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(h)	sekuritizacijske obveze. Protustavka kredita i/ili ostale imovine prenesene u sekuritizaciji, ali još uvijek priznate u statističkoj bilanci. Po dogovoru te se obveze pripisuju raščlambi prema dospijeću „s ugovorenim rokom dospijeća duljim od dvije godine”.

Osim toga, depoziti s ugovorenim rokom dospijeća duljim od dvije godine uključuju:

—	stanja (neovisno o dospijeću) za koja su kamatne stope i/ili uvjeti određeni nacionalnim zakonodavstvom te koja su predviđena za posebne namjene (npr. financiranje stambenih potreba), koja nastaju nakon dvije godine (čak i ako ih je formalno moguće podići na zahtjev).

9.3.	Iskupivi depoziti s otkaznim rokom

Neprenosivi depoziti bez ugovorenog roka dospijeća koje nije moguće pretvoriti u gotovinu bez razdoblja prethodnog otkaznog roka; prije isteka roka nije ih moguće pretvoriti u gotovinu ili je to moguće samo uz kaznu. Uključuju depozite koje je možda pravno moguće podići na zahtjev, ali bi podlijegali kaznama i ograničenjima u skladu s nacionalnom praksom (klasificiraju se u razred dospijeća „do i uključujući tri mjeseca”) i investicijske račune bez razdoblja otkaznog roka ili ugovorenog dospijeća koji uključuju ograničavajuće odredbe u vezi s podizanjem (klasificiraju se u razred dospijeća „dulje od tri mjeseca”).

9.3.a/9.3.b

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom do i uključujući tri mjeseca/duljim od tri mjeseca, od toga: duljim od dvije godine

Ove stavke uključuju:

(a)	stanja bez fiksnog roka dospijeća koja se mogu podići samo uz prethodni otkazni rok do i uključujući tri mjeseca/dulji od tri mjeseca, od toga: dulji od dvije godine; ako je otkup prije isteka tog otkaznog roka (ili čak na zahtjev) moguć, on uključuje plaćanje kazne;

(b)	stanja s fiksnim rokom dospijeća koja nisu prenosiva, ali prijevremeni otkup podliježe otkaznom roku kraćem od tri mjeseca/duljem od tri mjeseca, od toga: dulje od dvije godine.

Osim toga, iskupivi depoziti s otkaznim rokom do i uključujući tri mjeseca uključuju:

—	neprenosive štedne depozite po viđenju i ostale vrste depozita kućanstvima koji, iako ih je pravno moguće podići na zahtjev, podliježu znatnim kaznama.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom od tri mjeseca, od toga: duljim od tri mjeseca (prema potrebi) uključuju:

—	investicijske račune bez razdoblja otkaznog roka ili ugovorenog dospijeća koji uključuju ograničavajuće odredbe u vezi s podizanjem.

9.4.	Repo ugovori

Protustavka gotovine primljene u zamjenu za vrijednosne papire koje su prodale izvještajne jedinice po određenoj cijeni uz obvezu njihova otkupa (ili sličnih vrijednosnih papira) na određeni budući datum. Iznosi koje su izvještajne jedinice primile u zamjenu za vrijednosne papire prenesene trećoj osobi (privremenom stjecatelju) klasificiraju se u „repo ugovore” ako postoji obveza obratne operacije, a ne samo njezina mogućnost. To podrazumijeva da izvještajne jedinice zadržavaju sve rizike i koristi odnosnog vrijednosnog papira tijekom operacije.

Sljedeći oblici operacija vrste repo svi se klasificiraju u „repo ugovore”:

—	iznosi primljeni u zamjenu za vrijednosne papire privremeno prenesene na treću osobu u obliku pozajmljivanja vrijednosnih papira uz gotovinski instrument osiguranja,

—	iznosi primljeni u zamjenu za vrijednosne papire privremeno prenesene na treću osobu u obliku ugovora o prodaji/ponovnoj kupnji.

Odnosni vrijednosni papiri u repo operacijama priznaju se u skladu s pravilima iz aktivne bilančne stavke 3. „Vrijednosni papiri osim dionica”. Operacije koje uključuju privremeni prijenos zlata uz gotovinski instrument osiguranja također su uključene u ovu stavku.

10.	Dionice/udjeli novčanih fondova

Dionice ili udjeli koje izdaju novčani fondovi. Vidi definiciju u Prilogu I. djelu 1. odjeljku 2.

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

Vrijednosni papiri osim udjela koje su izdale izvještajne jedinice i koji su obično prenosivi instrumenti kojima se trguje na sekundarnim tržištima ili je moguć njihov prijeboj na tržištu te koji imatelju ne osiguravaju bilo kakva vlasnička prava nad institucijom izdavateljem. Ova stavka uključuje:

(a)	vrijednosne papire koji imatelju daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni prihod u obliku kuponskih isplata i/ili utvrđeni fiksni iznos na određeni datum (ili datume) ili počevši od datuma određenog u vrijeme izdavanja;

(b)	neprenosive vrijednosne papire koje izdaju izvještajne jedinice, koji naknadno postaju prenosivi, treba reklasificirati u „dužničke vrijednosne papire” (vidi također kategoriju 9.);

(c)

podređeni dug koji su izdale monetarne financijske institucije za potrebe novčane i bankovne statistike treba tretirati na jednak način kao ostali dug koji su preuzele monetarne financijske institucije. Stoga podređeni dug koji je izdan u obliku vrijednosnih papira treba klasificirati u „dužničke vrijednosne papire”, dok podređeni dug koji su izdale monetarne financijske institucije u obliku depozita ili kredita treba klasificirati u „obveze po depozitima”. Kada su svi oblici podređenog duga koji su izdale monetarne financijske institucije iskazani kao jedinstveni iznos za statističke potrebe, taj se iznos treba klasificirati u stavku „izdani dužnički vrijednosni papiri” jer je podređeni dug sastavljen posebno od vrijednosnih papira, a ne kredita. Podređeni dug ne bi se smio klasificirati u pasivnu bilančnu stavku „kapital i pričuve”;

(d)

hibridni instrumenti. Prenosivi instrumenti s kombinacijom dužničkih i izvedenih komponenti, koji uključuju:

—	prenosive dužničke instrumente koji obuhvaćaju ugrađene izvedene financijske instrumente,

—	prenosive dužničke instrumente čija je otkupna vrijednost i/ili kupon povezan s kretanjem odnosne referentne imovine, cijene imovine ili drugog referentnog pokazatelja tijekom razdoblja do dospijeća.

11.a/11.b/11.c

Dužnički vrijednosni papiri s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine

Navedene stavke za svaku raščlambu prema dospijeću uključuju:

(a)	prenosive dužničke vrijednosne papire (koji jesu ili nisu dokumentirani) koje izdaju monetarne financijske institucije s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine;

(b)	podređeni dug koji izdaju monetarne financijske institucije u obliku dužničkih vrijednosnih papira s izvornim dospijećem do i uključujući jednu godinu/duljim od jedne godine te do i uključujući dvije godine/duljim od dvije godine.

11.d	Od toga: Dužnički vrijednosni papiri s rokom dospijeća do dvije godine i nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

Hibridni instrumenti s izvornim rokom dospijeća do dvije godine koje izdaju monetarne financijske institucije i koji pri dospijeću imaju ugovornu otkupnu vrijednost u valuti izdavanja nižu od izvorno uloženog iznosa radi kombinacije dužničkih i izvedenih komponenti.

12.	Kapital i pričuve

Za potrebe izvještajne sheme ova kategorija obuhvaća iznose koji proizlaze iz vlasničkog kapitala koji su izdale izvještajne jedinice dioničarima ili drugim vlasnicima koji imaju vlasnička prava u monetarnoj financijskoj instituciji i općenito pravo na udio u njezinoj dobiti te udio u njezinim vlastitim sredstvima u slučaju likvidacije. Uključuju i sredstva koja proizlaze iz neraspoređenih primitaka ili sredstava koje su izvještajne jedinice izdvojile za vjerojatna buduća plaćanja i obveze. Ona uključuje:

(a)	vlasnički kapital;

(b)	neraspoređene primitke ili sredstva;

(c)	posebne i opće rezervacije za kredite, vrijednosne papire i ostale vrste imovine (mogu se knjižiti u skladu s računovodstvenim pravilima).

13.	Preostale obveze

Stavka „preostale obveze” preostala je stavka na pasivnoj strani bilance definirana kao „ obveze koje nisu uključene drugdje”. Nacionalne središnje banke mogu zahtijevati dostavljanje podataka o posebnim podstavkama koje su uključene u tu stavku.

Preostale obveze mogu uključivati:

(a)	pozicije izvedenih financijskih instrumenata s bruto negativnom tržišnom vrijednošću Za statističke potrebe izvedeni financijski instrumenti koji podliježu knjiženju u bilanci uključeni su ovdje;

(b)	bruto iznosi obveza u vezi s pasivnim vremenskim razgraničenjima Pasivna vremenska razgraničenja odnose se na stanja u bilanci MFI-ja koja se ne knjiže u ime klijenta, ali su povezana sa sredstvima klijenata (npr. sredstva koja čekaju ulaganje, prijenos ili namiru);

(c)

bruto iznosi obveza povezanih s prijelaznim stavkama

Prijelazne stavke su sredstva (koja obično pripadaju klijentima) koja su u postupku prijenosa između monetarnih financijskih institucija. Stavke uključuju prijenose kredita na teret računa klijenata i ostale stavke za koje izvještajna jedinica nije izvršila odgovarajuće plaćanje;

(d)

obračunate kamate na depozite

U skladu s općim načelom nastanka poslovnog događaja kamate na depozite treba knjižiti u bilanci kako nastaju (tj. po načelu nastanka poslovnog događaja), a ne kada su stvarno primljene (tj. na gotovinskom načelu). Obračunate kamate na depozite razvrstavaju se na bruto osnovi u kategoriju „preostale obveze”. Obračunate kamate isključuju se iz depozita na koji se odnose;

(e)	dividende koje je potrebno platiti;

(f)	obveze koje nisu povezane s glavnom djelatnošću MFI-ja (obveze prema dobavljačima, porezi, plaće, socijalni doprinosi itd.);

(g)	rezervacije koje čine obveze prema trećim osobama (mirovine, dividende itd.);

(h)

plaćanja marži na temelju ugovora o izvedenim financijskim instrumentima

Plaćanja marži (marže) na temelju ugovora o izvedenim financijskim instrumentima obično se klasificiraju u „obveze po depozitima” (vidi kategoriju 9.). Složenost trenutačne tržišne prakse može otežati utvrđivanje marži koje su stvarno otplative jer se različite vrste marži bez razlikovanja polažu na isti račun ili onih marži koje MFI-ju osiguravaju izvore za daljnje kreditiranje. U tim slučajevima prihvatljivo je klasificirati te marže kao „preostale obveze” ili kao „obveze po depozitima” u skladu s nacionalnom praksom;

(i)	neto iznosi obveza u vezi s budućom namirom transakcija vrijednosnim papirima ili deviznim operacijama.

„Preostale obveze” mogu isključiti gotovo sve financijske instrumente koji imaju oblik financijskih obveza (uključene u druge bilančne stavke), financijske instrumente koji nemaju oblik financijskih obveza, kao što su jamstva, obveze, upravljani krediti i skrbnički krediti (koji su knjiženi izvanbilančno) te nefinancijske obveze, kao što su stavke kapitala na pasivnoj strani bilance (uključene u „kapital i pričuve”).

DIO 3.

Definicija sektora

ESA 95 određuje standard za klasifikaciju sektora. Protustranke koje se nalaze na teritoriju država članica sudionica utvrđuju se prema njihovom sektoru u skladu s popisom monetarnih financijskih institucija za statističke potrebe i smjernicama za statističku klasifikaciju protustranki iz Sektorskog priručnika ESB-a. Bankarske institucije koje se nalaze izvan država članica nazivaju se „bankama”, a ne monetarnim financijskim institucijama. Slično tome, pojam „nemonetarne financijske institucije” odnosi se samo na države članice, a za ostale države rabi se pojam „nebankarske institucije”.

Tablica

Definicije sektora

Sektor	Definicija
Monetarne financijske institucije	Vidi članak 1. ove Uredbe
Opća država (S.13) (ESA 95, stavci od 2.68. do 2.70.)	Rezidentne jedinice koje se uglavnom bave proizvodnjom netržišnih dobara i uslugama namijenjenih pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji i/ili preraspodjelom nacionalnog dohotka i imovine
Središnja država (S.1311) (ESA 95, stavak 2.71.)	Administrativni odjeli državnih i ostalih središnjih agencija čija se nadležnost odnosi na cijelo gospodarsko područje, osim upravljanja fondovima socijalnog osiguranja
Regionalna država (S.1312) (ESA 95, stavak 2.72.)	Posebne institucionalne jedinice koje obavljaju neke od funkcija uprave na razini ispod središnje države i iznad lokalne države, osim upravljanja fondovima socijalnog osiguranja
Lokalna država (S.1313) (ESA 95, stavak 2.73.	Javna uprava čija se nadležnost odnosi samo na lokalni dio gospodarskog područja, isključujući lokalne agencije fondova socijalnog osiguranja
Fondovi socijalnog osiguranja (S.1314) (ESA 95, stavak 2.74.)	Institucionalne jedinice središnje, regionalne i lokalne razine čija je glavna aktivnost pružanje socijalnog osiguranja
Ostali financijski posrednici (S.123) + pomoćne financijske institucije (S.124) (ESA 95, stavci od 2.53. do 2.59.)	Financijska društva i kvazidruštva (osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova) koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem preuzimanjem obveza koje nisu gotovina, depoziti i/ili bliski supstituti depozita od institucionalnih jedinica osim monetarnih financijskih institucija ili tehničke pričuve osiguranja Uključuju financijska društva posebne namjene, središnje protustranke koje nisu monetarne financijske institucije i pomoćne financijske institucije te obuhvaćaju sva financijska društva i kvazidruštva koja se uglavnom bave pomoćnim financijskim aktivnostima.
Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125) (ESA 95, stavci od 2.60. do 2.67.)	Financijska društva i kvazidruštva koja se uglavnom bave financijskim posredovanjem koje proizlazi iz udruživanja rizika
Nefinancijska društva (S.11) (ESA 95, stavci od 2.21. do 2.31.)	Društva i kvazidruštva koja se ne bave financijskim posredovanjem, već uglavnom proizvodnjom tržišnih dobara i nefinancijskim uslugama
Kućanstva (S.14) i neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.15) (ESA 95, stavci od 2.75. do 2.88.)	Pojedinci ili skupine pojedinaca u svojstvu potrošača i proizvođača dobara i nefinancijskih usluga, isključivo za vlastitu krajnju potrošnju i u svojstvu proizvođača tržišnih dobara i nefinancijskih i financijskih usluga, pod uvjetom da njihove aktivnosti nisu aktivnosti kvazidruštva. Ovdje su uključene neprofitne institucije koje služe kućanstvima, te koje se uglavnom bave proizvodnjom netržišnih dobara i uslugama namijenjenih određenim skupinama kućanstava.
Trgovci pojedinci i društva osoba bez pravne osobnosti (podsektor „Kućanstva”) (ESA 95, stavak 2.76. d)	Trgovci pojedinci i društva osoba bez pravne osobnosti – osim onih osnovanih kao kvazidruštva – koja su tržišni proizvođači. To uključuje subjekte bez pravne osobnosti, (društva osoba bez pravne osobnosti) samozaposlene odvjetnike, liječnike itd. U slučaju trgovaca pojedinaca, poslovni subjekt je neodvojivo povezan s jednom ili više fizičkih osoba koje su vlasnici te udružuje sva prava i obveze koje proizlaze iz poslovne i privatne sfere.

(1) U tablicama u ovom Prilogu, ESB je klasificiran kao monetarna financijska institucija rezident države u kojoj je ESB fizički smješten.

(2) Podređena društva samostalna su društva u kojima drugi subjekt ima većinsko ili potpuno sudjelovanje, dok su podružnice društva bez pravne osobnosti (nisu pravno samostalne) koja u potpunosti pripadaju nadređenom društvu.

(3) Drugim riječima, ova tablica nije popis pojedinačnih financijskih instrumenata.

PRILOG III.

PRIMJENA ODREDBI O MINIMALNIM OBVEZNIM PRIČUVA MA I POVEZANIH POSEBNIH PRAVILA

DIO 1.

Minimalne obvezne pričuve kreditnih institucija: opća pravila

Polja koja su u tablici 1. u Prilogu I. označena s * rabe se za izračun osnovice za obračun pričuva. U smislu dužničkih vrijednosnih papira kreditne institucije ili podnose dokaze o obvezama koje se izuzimaju iz osnovice za obračun pričuva ili primjenjuju standardizirani odbitak u fiksnom postotku koji određuje ESB. Podatke u poljima označenima nepodebljanim slovima dostavljaju isključivo kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama.

Stupac „od toga: kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke” ne uključuje obveze izvještajnih jedinica prema institucijama koje su izuzete iz sustava minimalnih obveznih pričuva ESB-a, tj. institucije koje su izuzete iz drugih razloga osim uvođenja reorganizacijskih mjera. Institucije koje su privremeno izuzete od minimalnih obveznih pričuva zbog provođenja reorganizacijskih mjera tretiraju se kao institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim obveznim pričuvama te su stoga obveze prema tim institucijama obuhvaćene u stupcu „od toga: kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke”. Taj stupac obuhvaća i obveze prema institucijama koje zbog primjene paušalnog odbitka nisu obvezne održavati sredstva obveznih pričuva kod ESSB-a.

Izvještajne jedinice obveznice izvješćivanja u punom opsegu mogu također dostavljati podatke o pozicijama prema „monetarnim financijskim institucijama osim kreditnih institucija na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama, ESB-u i nacionalnim središnjim bankama”, a ne prema „monetarnim financijskim institucijama” i „kreditnim institucijama na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama, ESB-u i nacionalnim središnjim bankama”, pod uvjetom da se pri tome ne izgube detalji te to ne utječe na stavke u podebljanim slovima. Nadalje ovisno o nacionalnom sustavu prikupljanja podataka te ne dovodeći u pitanje potpunu usklađenost s definicijama i načelima klasifikacije bilance monetarnih financijskih institucija određenima u ovoj Uredbi, kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama mogu alternativno dostavljati podatke potrebne za izračun osnovice za obračun pričuve, osim o prenosivim instrumentima, pod uvjetom da to ne utječe na stavke u podebljanim slovima u tablici 1. u Prilogu I.

4.	Male kreditne institucije na „repu” dostavljaju najmanje tromjesečne podatke potrebne za izračun osnovice za obračun pričuve u skladu sa sljedećom tablicom.

5.	Za dostavljanje podataka u skladu s niže navedenom tablicom treba osigurati strogo podudaranje s tablicom 1. Priloga I.

Tablica

Podaci potrebni za minimalne obvezne pričuve

Osnovica za obračun pričuva izračunata kao zbroj sljedećih stupaca u tablici 1. (Obveze): (a) – (b) + (c) + (d) + (e) + (j) – (k) + (l) + (m) + (n) + (s)

OBVEZE PO DEPOZITIMA

(Euro i ukupno strane valute)

9.	Ukupno depoziti

9.1e + 9.1x

9.2e + 9.2x

9.3e + 9.3x

9.4e + 9.4 x

Od toga:

9.2e + 9.2.x s ugovorenim rokom dospijeća

duljim od dvije godine

Od toga:

9.3e + 9.3.x iskupivi s otkaznim rokom duljim od dvije godine

Dobrovoljno izvješćivanje (1)

Od toga:

9.4e + 9.4.x repo ugovori

Nepodmirena izdanja vrijednosnih papira, stupac (t) u tablici 1. (Obveze)

PRENOSIVI INSTRUMENTI

(euro i ukupno strane valute)

11. Izdani dužnički vrijednosni papiri

11e + 11x s ugovorenim rokom dospijeća

do dvije godine

duljim od dvije godine

DIO 2.

Posebna pravila

Odjeljak 1.: Grupno statističko izvješćivanje na agregiranoj osnovi kreditnih institucija koje su obveznici sustava obveznih pričuva ESB-a

1.1.

Izvršni odbor ESB-a može dopustiti kreditnim institucijama na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim obveznim pričuvama statističko izvješćivanje na agregiranoj osnovi kao grupe na jednom nacionalnom području, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9). Sve dotične institucije zasebno su uključene u popis monetarnih financijskih institucija ESB-a.

1.2.

Ako je kreditnim institucijama dopušteno držanje minimalnih obveznih pričuva preko posrednika u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) te ako se ne koriste grupnim izvješćivanjem navedenim u ovom odjeljku, odgovarajući NSB može ovlastiti posrednika za agregirano statističko izvješćivanje (osim u odnosu na osnovicu za obračun pričuva) u ime tih kreditnih institucija. Sve dotične institucije zasebno su uključene u popis monetarnih financijskih institucija ESB-a.

1.3.	Ako se grupa kreditnih institucija kao cjelina nalazi na „repu”, od nje se zahtijeva samo pojednostavljeno izvješćivanje za institucije na „repu”. U protivnom se za grupu kao cjelinu primjenjuje izvještajna shema koja se primjenjuje za izvještajne jedinice obveznice izvješćivanja u punom opsegu.

Odjeljak 2.: Obvezna pričuva u slučaju spajanja odnosno pripajanja u koja su uključene kreditne institucije

2.1.	Za potrebe ovog Priloga pojmovi „spajanje odnosno pripajanje”, „institucije koje se pripajaju odnosno pripajaju” i „institucija stjecateljica” imaju značenje kako je određeno u članku 1. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9)

2.2.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve u kojem spajanje odnosno pripajanje stupa na snagu, obvezne pričuve institucije stjecateljice izračunavaju se te trebaju biti ispunjena kako je određeno u članku 13. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

2.3.

Za uzastopna razdoblja održavanja obvezne pričuve obvezne pričuve institucije stjecateljice izračunavaju se na temelju osnovice za obračun pričuva i statističkih podataka dostavljenih u skladu s pravilima utvrđenim u niže navedenoj tablici. U drugim slučajevima primjenjuju se uobičajena pravila za dostavljanje statističkih podataka i izračun obveznih pričuva kako su određena u članku 3. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

2.4.

Ne dovodeći u pitanje obveze određene u prethodnim stavcima, dotični NSB može ovlastiti instituciju stjecateljicu za ispunjavanje svoje obveze dostavljanja statističkih podataka putem privremenih postupaka, primjerice posebnim obrascima za svaku od institucija koje se spajaju odnosno pripajaju tijekom nekoliko razdoblja nakon spajanja odnosno pripajanja. Trajanje odstupanja od uobičajenih postupaka izvješćivanja treba biti ograničeno na najkraće moguće razdoblje te ne smije biti dulje od šest mjeseci nakon spajanja odnosno pripajanja. Ovo odstupanje ne dovodi u pitanje obvezu institucije stjecateljice da ispuni svoje obveze izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom te, prema potrebi, svoje obveze preuzimanja obveza izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u skladu s ovim Prilogom.

Tablica

Posebna pravila za izračun obveznih pričuva kreditnih institucija uključenih u spajanje odnosno pripajanje (2)

Broj slučaja	Vrsta spajanja odnosno pripajanja	Obveze koje je potrebno preuzeti
1.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje mjesečnih statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak.
2.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu”i moguće jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuve institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak.
3.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajanju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja mjeseca i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuve institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica uz svoje izvještajne obveze preuzima izvještajne obveze institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na mjesec koji je prethodio spajanju odnosno pripajanju.
4.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu”i moguće jednu ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica uz svoje izvještajne obveze preuzima izvještajne obveze institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na mjesec ili tromjesečje koji su prethodili pripajanju, ovisno o instituciji.
5.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu”(institucija stjecateljica) stječe jednu li više institucija na „repu”(institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.	Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 1.
6.	Spajanje u kojem institucija na „repu”(institucija stjecateljica) stječe jednu li više institucija na „repu”(institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.	Od razdoblja održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja te dok institucija stjecateljica prvi put ne dostavi tromjesečne podatke u skladu sa smanjenim zahtjevima za izvješćivanje za izvještajne jedinice na „repu”kako je određeno u Prilogu III. ovoj Uredbi, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak.
7.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu”(institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu”(institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu nakon roka koji odredi dotičan NSB za izvješćivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje te, kao rezultat spajanja odnosno pripajanja, institucija na „repu”postaje izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu.	Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 2.
8.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu”(institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu”(institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za iskazivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.	Od razdoblja održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja te dok institucija stjecateljica prvi put ne dostavi tromjesečne podatke u skladu sa smanjenim izvještajnim zahtjevima za izvještajne jedinice na „repu”kako je određeno u Prilogu III. ovoj Uredbi, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucije stjecateljice i institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica uz svoje izvještajne obveze preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na tromjesečje koji je prethodilo spajanju odnosno pripajanju.
9.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu”(institucija stjecateljica) stječe jednu ili izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu i moguće jednu ili više institucija na „repu”(institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja mjeseca i roka koji je odredio dotični NSB za iskazivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.	Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 3.
10.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem institucija na „repu”(institucija stjecateljica) stječe jednu ili više institucija na „repu”(institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za iskazivanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje te, kao rezultat spajanja odnosno pripajanja, institucija na „repu” postaje izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu.	Primjenjuje se isti postupak kao u slučaju 4.
11.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem je izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stvorena od izvještajnih jedinica obveznica u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja mjeseca i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodni mjesec.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi sa statističkim podacima koji se odnose na mjesec koji je prethodio spajanju odnosno pripajanju.
12.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem je izvještajna jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucija stjecateljica) stvorena od jedne ili više institucija na „repu” i moguće jedne ili više izvještajnih jedinica obveznica izvješćivanja u punom opsegu (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.	Za razdoblje održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi s podacima koji se odnose na mjesec ili tromjesečje koji su prethodili spajanju odnosno pripajanju, ovisno o instituciji.
13.	Spajanje odnosno pripajanje u kojem je institucija na „repu” (institucija stjecateljica) stvorena od jedne ili više institucija na „repu” (institucije koje se spajaju odnosno pripajaju) stupa na snagu u razdoblju između kraja tromjesečja i roka koji je odredio dotični NSB za dostavljanje statističkih podataka koji se odnose na prethodno tromjesečje.	Od razdoblja održavanja obvezne pričuve koje slijedi nakon spajanja odnosno pripajanja te dok institucija stjecateljica prvi put ne dostavi tromjesečne podatke u skladu sa smanjenim izvještajnim zahtjevima za izvještajne jedinice na „repu” kako je određeno u Prilogu III. ovoj Uredbi, obvezna pričuva institucije stjecateljice izračunava se na temelju osnovice za obračun pričuva koja je agregirana osnovica za obračun pričuva institucija koje se spajaju odnosno pripajaju. Agregiraju se osnovice za obračun pričuva koje bi se primjenjivale u tom razdoblju održavanja obvezne pričuve da nije došlo do spajanja odnosno pripajanja. Odobrava se samo jedan paušalni odbitak. Institucija stjecateljica preuzima obveze izvješćivanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju u vezi s podacima koji se odnose na tromjesečje koje je prethodilo spajanju odnosno pripajanju.

(1) Izvještajne jedinice imaju mogućnost ispunjavanja navedenog zahtjeva za dostavljanje podataka dobrovoljnim izvješćivanjem, tj. dopušteno im je izvješćivati ili stvarne podatke (uključujući stavke koje su jednake nuli) ili „informacije koje nedostaju”. Jednom kad se odluče za dostavljanje stvarnih podataka, izvještajne jedinice ne mogu više dostavljati „podatke koji nedostaju”.

(2) Ova tablica prikazuje detalje složenijih postupaka koji se primjenjuju u odredenim slucajevima. Za slucajeve koji nisu prikazani u tablici primjenjuju se uobicajena pravila dostavljanja statistickih podataka i izracuna obveznih pricuva kako je odredeno u clanku 3. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

PRILOG IV.

MINIMALNI STANDARDI KOJE MORA PRIMJENJIVATI STVARNA IZVJEŠTAJNA POPULACIJA

Sljedeće minimalne standarde moraju ispunjavati izvještajne jedinice kako bi udovoljile statističkim izvještajnim zahtjevima ESB-a.

Minimalni standardi za prijenos:

(a)	dostavljanje podataka nacionalnim središnjim bankama mora biti pravodobno i unutar rokova koje odredi relevantni NSB;

(b)	statistička izvješća moraju biti u obliku i u formatu navedenom u tehničkim izvještajnim zahtjevima koje određuju nacionalne središnje banke;

(c)	potrebno je odrediti osobu (osobe) za kontakt unutar izvještajne jedinice;

(d)	moraju se poštovati tehničke specifikacije za prijenos podataka nacionalnim središnjim bankama.

Minimalni standardi za točnost:

(a)

statistički podaci moraju biti točni:

—	potrebno je udovoljiti svim linearnim ograničenjima (npr. imovina i obveze moraju biti uravnotežene, međuzbrojevi moraju odgovarati zbrojevima), i

—	potrebno je osigurati usklađenost podataka između pojedinih izvještajnih razdoblja;

(b)	izvještajne jedinice moraju moći osigurati informacije o kretanjima na koja upućuju dostavljeni podaci;

(c)	statistički podaci moraju biti potpuni: postojeće praznine se priznaju, objašnjavaju nacionalnim središnjim bankama i, prema potrebi, premošćuju što je prije moguće;

(d)	statistički podaci ne smiju sadržavati trajne i strukturne praznine;

(e)	izvještajne jedinice moraju poštovati veličine i decimalna mjesta koje određuju nacionalne središnje banke za tehnički prijenos podataka; i

(f)	izvještajne jedinice moraju poštovati politiku zaokruživanja koju određuju nacionalne središnje banke za tehnički prijenos podataka.

Minimalni standardi za konceptualnu usklađenost:

(a)	statistički podaci moraju biti usklađeni s definicijama i klasifikacijama koje su sadržane u ovoj Uredbi;

(b)	u slučaju odstupanja od tih definicija i klasifikacija, izvještajne jedinice moraju, prema potrebi, redovito pratiti i brojčano odrediti razliku između upotrijebljene mjere i mjere sadržane u ovoj Uredbi; i

(c)	izvještajne jedinice moraju moći objasniti lomove u serijama dostavljenih podataka u usporedbi s podacima iz prethodnih razdoblja.

4.	Minimalni standardi za revizije:

Poštuju se politika i postupci za revizije koje odrede ESB i nacionalne središnje banke. Revizijama koje odstupaju od redovitih revizija moraju se priložiti napomene za pojašnjenje.

PRILOG V.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13)	Ova Uredba
1	Članak 1.
Članak 2. stavak 1.	Članak 1. prva alineja; Članak 2. stavak 1.
Članak 2. stavak 2.	Članak 8. stavak 1.
Članak 2. stavak 3.	Članak 8. stavak 1. točka (e)
Članak 3. stavak 1.	Članak 3. stavak 1.
Članak 3. stavak 2.	Članak 3. stavak 2.
Članak 3. stavak 3.	Članak 3. stavak 3.
Članak 4. stavak 1.	Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.	Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 3.	Članak 9. stavak 1.
Članak 4. stavak 4.	Članak 9. stavak 2.
Članak 4. stavak 5.	Članak 8. stavak 1. točka (b); Članak 8. stavak 1. točka (c)
Članak 4. stavak 6.	Članak 8. stavak 5. točka (a)
Članak 4. stavak 7.	Članak 8. stavak 5. točka (b)
Članak 4. stavak 8.	Članak 10.
Članak 5.	Članak 11.
Članak 6.	Članak 12.
Članak 7.	—
Članak 8.	Članak 14.
Članak 9.	Članak 15.
Prilog I. dio 1. uvod	Prilog I., uvod
Prilog I. dio 1. I. točka 1.	Članak 3. stavak 1.
Prilog I. dio 1. I. točka 2.	Članak 1. prva alineja
Prilog I. dio 1. I. točka 3.	Članak 2. stavak 3.
Prilog I. dio 1. I. točka 4.	Prilog I., dio 1. odjeljak 1., točka 1.1.
Prilog I. dio 1. I. točka 5.	Prilog I., dio 1. odjeljak 1. točka 1.2.
Prilog I. dio 1. I. točka 6.	Članak 1. prva alineja; Prilog I. dio 1. odjeljak 2. točka 2.1.
Prilog I. dio 1. I. točka 7.	Prilog I. dio 1. odjeljak 2. točka 2.2.
Prilog I. dio 1. I. točka 8.	Članak 1. prva alineja
Prilog I. dio 1. I. točka 9.	Članak 8. stavak 3. točka (a)
Prilog I. dio 1. II.	Članak 7.
Prilog I. dio 1. III. točka 1.	Uvodna izjava (2), uvodna izjava (10), Prilog III. dio 1. točka 1.
Prilog I. dio 1. III. točka 2.	Prilog I. uvod; Prilog I. dio 2.
Prilog I. dio 1. III. točka 3.	Prilog I. dio 2
Prilog I. dio 1. III. i., (a), točka 4.	Prilog I. dio 2. točka 1.a
Prilog I. dio 1. III. i., (a), točka 5.	Prilog I. dio 2. točka 2.
Prilog I. dio 1. III. i., (b), točka 6.	Prilog I. dio 2. točka 1.b
Prilog I. dio 1. III. ii. točka 7.	Prilog I. dio 2. točka 4.
Prilog I. dio 1. III. iii. točka 8.	Prilog I. dio 2. točka 5.1.
Prilog I. dio 1. III. iii. točka 9.	Prilog I. dio 2. točka 5.1.
Prilog I. dio 1. III. iv. točka 10.	Prilog I. dio 2. točka 3.
Prilog I. dio 1. III. v. točka 11.	—
Prilog I. dio 1. III. v. točka 12.	Uvodna izjava (8)
Prilog I. dio 1. III. točka 13.	Uvodna izjava (8)
Prilog I. dio 1. III. vi. točka 13.a	Prilog I. dio 2. točka 5.5.
Prilog I. dio 1. III. vi. točka 13.b	—
Prilog I. dio 1. III. vi.) točka 13.c	Prilog I. dio 2. točka 5.5.
Prilog I. dio 1. III. vi., točka 13.d	Prilog I. dio 2. točka 5.5.
Prilog I. dio 1. III. vi., točka 13.e	Članak 8. stavak 3. točka (b)
Prilog I. dio 1. III. vi. točka 14.	Članak 6.
Prilog I. dio 1. III. vi. točka 15.	Članak 7. stavak 2.
Prilog I. dio 1. III. vi. točka 16.	Članak 7. stavak 4.
Prilog I. dio 1. IV. točka 1.	Prilog I. dio 3.
Prilog I. dio 1. IV. točka 2.	Prilog I. dio 3.
Prilog I. dio 1. IV. (a) točka 3.	Prilog I. dio 3. točka 1.
Prilog I. dio 1. IV. (a) točka 4.	—
Prilog I. dio 1. IV. (b) točka 5.	Prilog I. dio 3. točka 2.
Prilog I. dio 1. IV. (c) točka 6.	Prilog I. dio 3. točka 4.
Prilog I. dio 1. IV. (c) točka 6.a	Članak 8. stavak 6.
Prilog I. dio 1. IV. (d) točka 7.	Prilog I. dio 3. točka 5.
Prilog I. dio 1. IV. (d) točka 7.a	Članak 8. stavak 6.
Prilog I. dio 1. IV. (e) točka 8.	Prilog I. dio 3. točka 3.
Prilog I. dio 1. IV. (e) točka 9.	Članak 6.
Prilog I. dio 1. IV. (e) točka 9.a	—
Prilog I. dio 1. IV. točka 10.	Članak 7.
Prilog I. dio 1. V. točka 1.	Uvodna izjava (9)
Prilog I. dio 1. V. točka 2.	Uvodna izjava (9); Članak 4.
Prilog I. dio 1. V. točka 3.	Članak 4. stavak 1.
Prilog I. dio 1. V. točka 4.	Članak 4. stavak 2.
Prilog I. dio 1. V. točka 5.	Uvodna izjava (9)
Prilog I. dio 1. V. točka 6.	Prilog I. dio 5. točka 1.
Prilog I. dio 1. V. i., točka 7.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. ii. točka 8.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. iii. točka 9.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. iv., točka 10.	Članak 6.
Prilog I. dio 1. V. točka 11.	Prilog I. dio 4. točka 2.
Prilog I. dio 1. V. i. točka 12.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. točka 13.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. ii. točka 14.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. iii. točka 15.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. točka 16.	Prilog I. dio 5. tablica 1.A
Prilog I. dio 1. V. iv. točka 17.	Članak 6.
Prilog I. dio 2. tablica A	Prilog I. dio 8.
Prilog I. dio 2. tablica 1.	Prilog I. dio 2.
Prilog I. dio 2. tablica 1. bilješka 5.	Prilog III. dio 1. točka 3.
Prilog I. dio 2. tablica 2.	Prilog I. dio 3.
Prilog I. dio 2. tablica 3.	Prilog I. dio 3.
Prilog I. dio 2. tablica 4.	Prilog I. dio 3.
Prilog I. dio 2. tablica 1. A	Prilog I. dio 5.
Prilog I. dio 3. opće definicije	Prilog II. dio 1.
Prilog I. dio 3. definicije sektora	Prilog II. dio 3.
Prilog I. dio 3. definicije kategorija instrumenata	Prilog II. dio 2.
Prilog I. dio 3. tablica	Prilog II. dio 2
Prilog II. dio 1. I. točka 1.	Članak 2. stavak 2.;
	Prilog III. dio 1. točka 3.
Prilog II. dio 1. II. točka 2.	Prilog III. dio 1. točka 4.
Prilog II. dio 1. III. točka 3.	Prilog III. dio 2. odjeljak 1. točka 1.1.
Prilog II. dio 1. III. točka 4.	Prilog III. dio 2. odjeljak 1. točka 1.2.
Prilog II. dio 1. IV. točka 5.	Prilog III. dio 1. točka 2.
Prilog II. dio 1. IV. točka 6.	Prilog III. dio 1. točka 2.
Prilog II. dio 2. točka 7.	Prilog III. dio 1. tablica, bilješka
Prilog II. dio 3. točka 8.	Prilog III. dio 2. odjeljak 2. točka 2.1.
Prilog II. dio 3. točka 9.	Prilog III. dio 2. odjeljak 2. točka 2.2.
Prilog II. dio 3. točka 10.	Prilog III. dio 2. odjeljak 2. točka 2.3.
Prilog II. dio 3. točka 11.	Prilog III. dio 2. odjeljak 2. točka 2.4.
Prilog II. dio 3. tablica	Prilog III. dio 1. tablica
Prilog II. dodatak, tablica	Prilog II. dio 2. tablica
Prilog III.	Članak 8.
Prilog IV.	Prilog IV.
Prilog V.	Članak 13.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

130

32008O0031

L 053/76

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2008.

SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 19. prosinca 2008.

o izmjeni Smjernice ESB/2007/9 o monetarnoj statistici, statistici financijskih institucija i statistici financijskih tržišta (preinačeno)

(ESB/2008/31)

(2009/160/EZ)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 5. stavak 5.1., članak 12. stavak 12.1. i članak 14. stavak 14.3.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (preinačeno) (ESB/2008/32) (1),

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (2),

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (3),

uzimajući u obzir Smjernicu ESB/2006/16 od 10. studenoga 2006. o zakonodavnom okviru za računovodstveno i financijsko izvještavanje u Europskom sustavu središnjih banaka (4),

uzimajući u obzir Prilog A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (5),

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 24/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (ESB/2008/30) (6),

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 24/2009 o statistici imovine i obveza financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama (dalje u tekstu „FVC”) određuje se da pod određenim uvjetima financijska društva posebne namjene mogu biti oslobođena nekih ili svih izvještajnih zahtjeva iz Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) te nacionalne središnje banke mogu umjesto toga izvesti tražene podatke iz drugih statističkih, javnih ili supervizijskih izvora podataka.

(2)

Podaci o vrijednosnim papirima koje su izdala financijska društva posebne namjene i/ili o ulaganjima financijskih društava posebne namjene u vrijednosne papire mogu se izvesti iz centralizirane baze podataka o vrijednosnim papirima (CSDB); stoga se funkcioniranje CSDB-a smatra ključnim za izvođenje podataka o vrijednosnim papirima koje su izdala financijska društva posebne namjene i/ili ulaganjima financijskih društava posebne namjene u vrijednosne papire,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Smjernica ESB/2007/9 (7) mijenja se kako slijedi:

Umeće se sljedeći članak 18.a:

„„Članak 18.a

Statistika imovine i obveza financijskih društava posebne namjene

Nacionalne središnje banke prikupljaju i iskazuju odvojene agregirane statističke podatke o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene u skladu s Prilogom III. dijelom 15. ove Smjernice. Podaci se dostavljaju za sljedeće tri potkategorije: i. financijska društva posebne namjene koja se bave tradicionalnom sekuritizacijom; ii. financijska društva posebne namjene koja se bave sintetskom sekuritizacijom; i iii. ostala financijska društva posebne namjene.

Za potrebe statistike financijskih društava posebne namjene sekuritizacija odnosi se na sekuritizaciju kod koje se prijenos rizika postiže ekonomskim prijenosom imovine koja se sekuritizira na FVC. Navedeno se ostvaruje prijenosom vlasništva nad sekuritiziranom imovinom s inicijatora ili putem podsudjelovanja.

Sintetska sekuritizacija odnosi se na sekuritizacije kod kojih se prijenos rizika postiže upotrebom kreditnih izvedenica, jamstava ili sličnih mehanizama.

Ovi zahtjevi obuhvaćaju podatke o stanjima na kraju tromjesečja, financijskim transakcijama i otpisima/otpisima dijela vrijednosti koji se dostavljaju tromjesečno.

Nacionalne središnje banke mogu dostaviti ESB-u tražene podatke o otpisima/otpisima dijela vrijednosti koliko je to moguće.

Nacionalne središnje banke dostavljaju ESB-u podatke koji se odnose na stanja, financijske transakcije i otpise/otpise dijela vrijednosti financijskih društava posebne namjene tromjesečno do zaključivanja poslovanja 28. radnog dana nakon kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

Sljedeća opća pravila primjenjuju se na reviziju tromjesečnih podataka:

(a)	tijekom redovitih proizvodnih ciklusa, tj. od 28. radnog dana nakon kraja referentnog tromjesečja do dana koji prethodi danu povratne diseminacije nacionalnim središnjim bankama, nacionalne središnje banke mogu revidirati podatke koji se odnose na prethodno referentno tromjesečje;

(b)	izvan redovitih proizvodnih ciklusa, nacionalne središnje banke također mogu revidirati podatke koji se odnose na referentna razdoblja prije prethodnog referentnog tromjesečja, inter alia, u slučaju pogrešaka, reklasifikacije ili poboljšanih postupaka izvještavanja;

(c)

revizije podataka koji se dostavljaju u skladu su s Uredbom (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke (ESB/2008/32) (8) o kreditima čiji su inicijatori i serviseri monetarne financijske institucije iz europodručja uključuju se, prema potrebi, u statistike financijskih društava posebne namjene u skladu sa stavcima (a) i (b).

Kako bi se ispunili statistički izvještajni zahtjevi od kojih su financijska društva posebne namjene oslobođena u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 24/2009 ili Europske središnje banke (ESB/2008/30) (9), nacionalne središnje banke nakon savjetovanja s ESB-om odlučuju o najprikladnijem pristupu prikupljanju podataka o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene, ovisno o organizaciji relevantnih tržišta te dostupnosti drugih relevantnih statističkih, javnih ili supervizijskih informacija u državi članici.

Ako nacionalne središnje banke izvode podatke o vrijednosnim papirima koje su izdala financijska društva posebne namjene i/ili o ulaganjima financijskih društava posebne namjene u vrijednosne papire iz CSDB-a ili druge baze podataka o vrijednosnim papirima i/ili podataka o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene iz drugih statističkih izvora podataka, javnih izvora, kao što su izvještaji prije prodaje ili izvještaji ulagača, ili iz supervizijskih izvora podataka, primjenjuju se dalje opisani standardi kvalitete.

Kako je utvrđeno u Prilogu III. dijelu 15. ove Smjernice, uvodi se razlika između sidrenih serija, na koje se primjenjuju visoki standardi kvalitete usporedivi s podacima koje financijska društva posebne namjene izravno dostavljaju u skladu s Prilogom III. Uredbi (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) te koje je moguće naknadno provjeriti kako je opisano u stavku 9., i nesidrenih serija podataka koje se mogu procijeniti u skladu s manje strogim standardima kvalitete. (10);

Ako nacionalne središnje banke izvode podatke o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene iz supervizijskih izvora podataka, nacionalne središnje banke moraju osigurati da su navedeni izvori dostatno usklađeni sa statističkim konceptima i definicijama izvještajnih zahtjeva za financijska društva posebne namjene. Isto vrijedi i za podatke koji se izvode iz drugih statističkih izvora podataka.

Ako podatke ne dostavljaju izravno financijska društva posebne namjene u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30), nacionalne središnje banke nadziru kvalitetu podataka na temelju informacija koje su raspoložive iz godišnjih financijskih izvještaja, kako je opisano u stavku 9. Ako međusobna provjera podataka izvedenih na tromjesečnoj osnovi i godišnjih financijskih izvještaja pokaže da visoki standardi kvalitete nisu zadovoljeni, nacionalne središnje banke poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da podaci ispune zahtijevane standarde kvalitete, uključujući mogućnost izravnog prikupljanja podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30).

Ako se podaci o stanjima i novim izdanjima dužničkih vrijednosnih papira financijskih društava posebne namjene i/ili o ulaganjima financijskih društava posebne namjene prikupljaju iz CSDB-a ili druge baze podataka o vrijednosnim papirima, nacionalne središnje banke osiguravaju opsežan obuhvat podataka o vrijednosnim papirima koje su izdala financijska društva posebne namjene i/ili ulaganjima financijskih društava posebne namjene te redovito nadziru navedene podatke, kako je opisano u stavku 10. Ako pokazatelji obuhvata i kvalitete za relevantan skup vrijednosnih papira u CSDB-u ili drugoj bazi podataka o vrijednosnim papirima pokažu da visoki standardi kvalitete nisu zadovoljeni, nacionalne središnje banke poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da podaci ispune zahtijevane standarde kvalitete, uključujući mogućnost izravnog prikupljanja podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30).

U skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32), nacionalne središnje banke prikupljaju podatke o kreditima kupljenima od strane financijskih društava posebne namjene čiji su inicijatori i serviseri monetarne financijske institucije iz europodručja, raščlanjeno prema dospijeću, sektoru i rezidentnom području dužnika, kako je određeno u Prilogu III. dijelu 15. ove Smjernice.

Ako su inicijatori sekuritiziranih kredita monetarne financijske institucije sa sjedištem u istoj državi kao i FVC i te domaće financijske institucije nastave servisirati sekuritiziranu imovinu, nacionalne središnje banke mogu prikupljati onaj dio podataka o portfelju kredita financijskih društava posebne namjene koji se odnosi na stanja i financijske transakcije iz podataka koje su prikupile domaće monetarne financijske institucije, kako je određeno člankom 5. Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32), umjesto da izravno prikupljaju navedene podatke od financijskih društava posebne namjene.

Ako su inicijatori sekuritiziranih kredita monetarne financijske institucije sa sjedištem u drugoj državi članici iz europodručja i te monetarne financijske institucije nastave servisirati sekuritiziranu imovinu, nacionalne središnje banke razmjenjuju informacije prikupljene od navedenih monetarnih financijskih institucija u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32). Svaki NSB prikuplja informacije u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) o kreditima koje su inicirale i servisirale domaće monetarne financijske institucije te koje je sekuritizirao FVC koji ima sjedište u drugoj državi članici iz europodručja.

Za potrebe razmjene prekograničnih informacija svaki NSB prenosi ESB-u informacije o kreditima čiji su inicijatori i serviseri domaće monetarne financijske institucije na temelju članka 5. Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) u skladu s Prilogom III. dijelom 15. ove Smjernice.

Nacionalne središnje banke dostavljaju navedene podatke ESB-u do 23. radnog dana nakon kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

ESB osigurava, u skladu s primjenjivim pravnim aktima o zaštiti povjerljivih podataka, tehnički portal za razmjenu navedenih prekograničnih podataka. ESB redistribuira podatke relevantnim nacionalnim središnjim bankama 24. radnog dana nakon kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

Nacionalne središnje banke koje su uključene u razmjenu podataka za postojeće sekuritizacije pojašnjavaju sva otvorena pitanja te pitanja usklađivanja na bilateralnoj osnovi te, ako je potrebno, razmjenjuju relevantne podatke. Ako postoje nove sekuritizacije, relevantne nacionalne središnje banke mogu zatražiti od ESB-a da djeluje kao koordinator.

Ako nacionalne središnje banke prikupljaju podatke o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene izravno od financijskih društava posebne namjene, i prema potrebi, na temelju podataka koje dostavljaju monetarne financijske institucije u skladu s Uredbom (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) te kada nacionalne središnje banke odobre odstupanja financijskim društvima posebne namjene u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30), nacionalne središnje banke pri prikupljanju tromjesečnih podataka o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene koji se dostavljaju ESB-u za stanja, financijske transakcije i otpise/otpise dijela vrijednosti primjenjuju ekstrapolaciju tako da se postigne obuhvat od 100 % za sva financijska društva posebne namjene.

Ako nacionalne središnje banke prikupljaju podatke o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene iz drugih statističkih, javnih i/ili supervizorskih izvora, one mogu temeljiti svoje prikupljene podatke na uzorku financijskih društava posebne namjene sve dok navedena financijska društva posebne namjene čine najmanje 95 % ukupnog stanja imovine referentne izvještajne populacije financijskih društava posebne namjene u relevantnoj državi članici u skladu s popisom financijskih društava posebne namjene. Nacionalne središnje banke pri prikupljanju tromjesečnih podataka o imovini i obvezama financijskih društava posebne namjene koji se dostavljaju ESB-u za stanja, financijske transakcije i otpise/otpise dijela vrijednosti primjenjuju ekstrapolaciju tako da se postigne obuhvat od 100 % za sva financijska društva posebne namjene.

Nacionalne središnje banke dostavljaju pojašnjenja ESB-u u kojima objašnjavaju razloge značajnih revizija, kao i svih revizija obavljenih u skladu s člankom 18.a stavkom 3. točkom (b) ove Smjernice.

Nacionalne središnje banke provjeravaju kvalitetu tromjesečnih podataka koje ne dostavljaju izravno financijska društva posebne namjene ili monetarne financijske institucije u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) na temelju informacija raspoloživih iz godišnjih financijskih izvještaja.

Rezultatul veriRezultat provjera kvalitete dostavlja se ESB-u do kraja rujna svake godine ili u najkraćem mogućem roku nakon toga u skladu s važećom nacionalnom pravnom praksom u državi članici u kojoj je FVC rezident.

Ako se CSDB ili druga baza podataka o vrijednosnim papirima upotrebljava kao izvor podataka za statistiku financijskih društava posebne namjene u skladu sa stavkom 5., nacionalne središnje banke jednom godišnje dostavljaju ESB-u pokazatelje obuhvata i kvalitete relevantnog skupa vrijednosnih papira u CSDB-u ili drugoj bazi podataka o vrijednosnim papirima u skladu s metodologijom koja se zasebno dostavlja nacionalnim središnjim bankama.

Gore navedene informacije prenose se ESB-u do kraja veljače svake godine, pri čemu se kao referentni uzimaju podaci koji se odnose na kraj prosinca prethodne godine.

Umeće se sljedeći članak 20.a:

„Članak 20.a

Popis financijskih društva posebne namjene za statističke potrebe

Varijable koje se prikupljaju kako bi se utvrdio i održavao popis financijskih društva posebne namjene za statističke potrebe iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) određene su u Prilogu VIII. ovoj Smjernici.

Nacionalne središnje banke dostavljaju ažurirane podatke o varijablama navedenima u Prilogu VIII. dijelu 1. ove Smjernice kada dođe do promjena u sektoru financijskih društava posebne namjene, tj. kada se institucija pridruži sektoru financijskih društava posebne namjene ili napusti sektor financijskih društava posebne namjene ili kada dođe do promjena u atributima postojećeg financijskog društva posebne namjene.

Nacionalne središnje banke izvode ažurirane podatke uspoređujući nacionalni popis financijskih društava posebne namjene na kraju dva uzastopna tromjesečja, tj. ne uzimaju u obzir kretanja unutar tromjesečja.

Pri dostavljanju podataka o novoj instituciji ili instituciji koja se mijenja nacionalne središnje banke popunjavaju sve obvezne varijable.

Pri dostavljanju podataka o instituciji koja napušta sektor financijskih društava posebne namjene, nacionalne središnje banke iskazuju barem sljedeće informacije: vrstu zahtjeva, tj. brisanje, te identifikacijsku oznaku FVC-a, tj. varijablu ‚fvc_id’.

Ako je to moguće, nacionalne središnje banke ne dodjeljuju ponovno identifikacijske oznake FVC-a izbrisanih financijskih društava posebne namjene novim ili izmijenjenim financijskim društvima posebne namjene.

Pri dostavljanju ažuriranih podataka nacionalne središnje banke mogu upotrebljavati svoj nacionalni skup znakova, pod uvjetom da se služe latinicom. Nacionalne središnje banke moraju upotrebljavati Unicode kako bi se pri primanju podataka od ESB-a putem sustava za razmjenu podataka RIAD ispravno pokazali svi posebni skupovi znakova.

Prije prijenosa ažuriranih podataka ESB-u nacionalne središnje banke obavljaju validacijske kontrole iz Priloga VIII. dijela 2. ove Smjernice.

Nacionalne središnje banke prenose ESB-u ažurirane podatke o varijablama navedenima u Prilogu VIII. dijelu 1. ove Smjernice najmanje jednom tromjesečno, u roku od 14 dana od referentnog datuma.

Nacionalne središnje banke dostavljaju ažurirane podatke u XML formatu datoteka. ESB zatim obrađuje podatke u sustavu za razmjenu podataka RIAD. U slučaju pada EXDI sustava ili sustava za razmjenu podataka RIAD ažurirani podaci se prenose u XML formatu datoteka preko Cebamail računa N13. Ako sustav Cebamail ne radi za prijenos datoteka s ažuriranim podacima ili korekcijama o financijskim društvima posebne namjene, nacionalne središnje podatke prenose navedene datoteke u XML formatu elektroničkom poštom na sljedeću adresu elektroničke pošte: birs@ecb.europa.eu

Nacionalne središnje banke koje upotrebljavaju postupke ručnog unosa moraju utvrditi primjeren skup kontrola radi smanjenja operativnih pogrešaka te kako bi osigurale točnost i dosljednost ažuriranih podataka o financijskim društvima posebne namjene koji se dostavljaju putem sustava za razmjenu podataka RIAD.

Nakon primitka ažuriranih podataka, tj. posljednjih dostupnih informacija, ESB bez odlaganja provodi validacijske kontrole kako je utvrđeno u Prilogu VIII. dijelu 2. ove Smjernice.

ESB bez odlaganja vraća nacionalnim središnjim bankama: i. potvrdu primitka koja sadržava sažetak informacija o ažuriranim podacima o financijskim društvima posebne namjene koje su obrađene i uspješno unesene u skup podataka ESB-a o financijskim društvima posebne namjene; i/ili ii. potvrdu pogreške koja sadržava detaljne informacije o ažuriranim podacima o financijskim društvima posebne namjene te validacijskim kontrolama koje nisu uspjele. U skladu s Prilogom VIII. dijelom 1. ove Smjernice, ESB u cijelosti ili djelomično provodi nepotpunu ili nepravilnu varijablu ili varijablu ‚object_request’ koja nedostaje ili ju odbacuje.

Nakon primitka potvrde o pogrešci, nacionalne središnje banke bez odlaganja poduzimaju mjere za prijenos ispravljenih informacija. Ako takve mjere nisu provedive, nakon roka određenog za izvještavanje iz stavka 2. nacionalne središnje banke u roku od najdulje dva radna dana, tj. do 17.59 SEV sljedećeg radnog dana dostavljaju ispravljene informacije.

ESB izrađuje kopiju skupa podataka o financijskim društvima posebne namjene, isključujući vrijednosti koje su označene kao povjerljive, u 18.00 SEV drugog radnog dana nakon roka određenog za izvještavanje iz stavka 2. Ažurirane informacije moraju biti dostupne do 12.00 SEV sljedećeg dana.

ESB ne objavljuje vrijednosti koje su označene kao povjerljive.

Istodobno s objavom popisa financijskih društava posebne namjene na svojoj internetskoj stranici ESB šalje navedeni popis nacionalnim središnjim bankama putem sustava za razmjenu podataka RIAD.”;

3.	Prilog III. izmjenjuje se te se dodaje Prilog VIII. u skladu s Prilogom ovoj Smjernici;

4.	Definicija financijskih društava posebne namjene u glosaru zamjenjuje se sljedećim: „Financijska društva posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama određena su člankom 1. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30).”

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Smjernica stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 3.

Adresati

Ova je Smjernica upućena svim središnjim bankama Eurosustava.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 19. prosinca 2008.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 15, 20.1.2009., str. 14.

(2) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(3) SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

(4) SL L 348, 11.12.2006., str. 1.

(5) SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(6) SL L 15, 20.1.2009., str. 1.

(7) SL L 341, 27.12.2007., str. 1.

(8) SL L 15, 20.1.2009., str. 14.

(9) SL L 15, 20.1.2009., str. 1.

(10) Primjerice, procjene npr. interpolacije i ekstrapolacije mogu biti potrebne kada se podaci prikupljaju iz javnih ili supervizorskih izvora učestalošću manjom od tromjesečne te rokovima dužim od 28. radnog dana nakon referentnog razdoblja.”

PRILOG

Prilogu III. dodaje se sljedeći dio 15.:

„DIO 15.

Izvještajna tablica financijskih društava posebne namjene

Tablica 1.

Stanja i financijske transakcije

Podaci koje treba dostavljati tromjesečno

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

Ukupno

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije — ukupno

Ukupno

Monetarne financijske institucije

Nemonetarne financijske institucije — ukupno

Opća država

Ostali rezidenti

Opća država

Ostali rezidenti

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije koje služe kućanstvima (S.14 + S.15)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva + neprofitne institucije kojesluže Kućanstvima (S.14 + S.15)

Od toga: Financijska društva posebne namjene

IMOVINA

1.	Potraživanja po depozitima i kreditima

ANC

2.	Sekuritizirani krediti

ANC

2a	MFI iz europodručja kao inicijator (ukupno dospijeće)

ANC/MFI

Do 1 godine

ANC/MFI

Dulje od 1 i do 5 godina

ANC/MFI

Dulje od 5 godina

ANC/MFI

2b	Opća država iz europodručja kao inicijator

ANC

2c	OFP i ODMF iz europodručja kao inicijatori

ANC

2d	ND iz europodručja kao inicijator

ANC

2e	Inicijator izvan europodručja

ANC

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

ANC

Do 1 godine

NON-ANC

Dulje od 1 i do 2 godine

NON-ANC

Dulje od 2 godine

NON-ANC

4.	Ostala sekuritizirana imovina

ANC

4a	Od toga: Opća država iz europodručja kao inicijator

ANC

4b	Od toga: ND iz europodručja kao inicijator

ANC

5.	Dionice i ostali udjeli

NON-ANC

6.	Izvedeni financijski instrumenti

ANC

7.	Dugotrajna imovina

NON-ANC

8.	Preostala imovina

NON-ANC

OBVEZE

9.	Primljeni krediti i depoziti

ANC

10.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

Do 1 godine

ANC

Dulje od 1 i do 2 godine

ANC

Dulje od 2 godine

ANC

11.	Kapital i pričuve

ANC

12.	Izvedeni financijski instrumenti

ANC

13.	Preostale obveze

NON-ANC

ANC: Sidrena serija

NON-ANC: Nesidrena serija

ANC/MFI: Sidrene serije koje su djelomično izvedene iz podataka prikupljenih izravno od monetarnih financijskih institucija na temelju Uredbe (EZ) br. 24/2009 (ESB/2008/30) kada su monetarne financijske institucije iz europodručja inicijatori i serviseri kredita.

Tablica 2.

Otpisi/otpisi dijela vrijednosti

Podaci koje treba dostavljati tromjesečno

Ukupno

IMOVINA

2.	Sekuritizirani krediti

Tablica 1.

Stanja koja moraju razmjenjivati nacionalne središnje banke

Bilančne stavke

Ukupno (1)

Domaće

B.	Ostale države članice sudionice

Opća država (S. 13)

Ostali rezidentni sektori

Opća država (S. 13)

Ostali rezidentni sektori

Ukupno

Ostali financijski posrednici i pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva (S.14 + S.15)

Ukupno

Ostali financijski posrednici i pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Kućanstva (S.14 + S.15)

IMOVINA

Sekuritizirani krediti

Financijska društva posebne namjene iz države A europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države B europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države C europodručja

itd.

Do 1 godine

Financijska društva posebne namjene iz države A europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države B europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države C europodručja

itd.

Dulje od 1 i do 5 godina

Financijska društva posebne namjene iz države A europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države B europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države C europodručja

itd.

Dulje od 5 godina

Financijska društva posebne namjene iz države A europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države B europodručja

Financijska društva posebne namjene iz države C europodručja

itd.

Dodaje se sljedeći Prilog VIII.:

„PRILOG VIII.

POPIS FINANCIJSKIH DRUŠTAVA POSEBNE NAMJENE (FVC) ZA STATISTIČKE POTREBE

DIO 1.

Varijable za dostavljanje popisa financijskih društava posebne namjene za statističke potrebe

Naziv varijable

Opis varijable

Status

object_request

Ova varijabla označuje vrstu poslanih ažuriranih podataka o financijskim društvima posebne namjene i može imati jednu od šest unaprijed utvrđenih vrijednosti:

‚fvc_req_new’: značuje zahtjev za dodavanje novog FVC-a,

‚fvc_req_mod’: označuje zahtjev za promjene u FVC-u,

‚fvc_req_del’: označuje zahtjev za brisanje FVC-a,

‚fvc_req_realloc’: označuje zahtjev za dodjeljivanje identifikacijske oznake izbrisanog FVC-a novom FVC-u,

‚fvc_req_mod_id_realloc’: označuje zahtjev za dodjeljivanje identifikacijske oznake izbrisanog FVC-a drugom FVC-u,

‚fvc_req_mod_id’: označuje zahtjev za promjenu identifikacijske oznake (fvc_id) FVC-a u drugu identifikacijsku oznaku

Obvezna

fvc_confidentiality_flag

Ova varijabla označuje razinu povjerljivosti cijelog podatka. Potrebno je odabrati jednu od tri unaprijed određene vrijednosti: ‚F’(slobodan, nije povjerljiv), ‚N’(povjerljiv, može se objaviti samo za potrebe Europskog sustava središnjih banaka (ESSB); nije za vanjsku objavu) ili ‚C’(povjerljiv, nije za objavu ESSB-u niti javnu objavu)

Ako se zahtijeva djelomična povjerljivost bilo koje od varijabli, mora se upotrebljavati vrijednost ‚F’.

Obvezna

fvc_id

Primarni ključ za skup podataka o FVC-u je jedinstvena identifikacijska oznaka (dalje u tekstu ‚id oznaka’) svakog FVC-a.

Ona se sastoji od dva dijela: ‚host’i ‚id’

Vrijednosti obaju dijelova zajedno trebaju osigurati da je ‚fvc_id’jedinstven za taj FVC.

Obvezna

host

Dvoslovna ISO oznaka države u kojoj je FVC registriran, jedan od dva dijela varijable ‚fvc_id’(vidjeti gore navedeno).

Obvezna kad je dio id oznake

Označuje identifikacijsku oznaku FVC-a, jedan od dva dijela varijable ‚fvc_id’(vidjeti gore navedeno).

Obvezna kad je dio id oznake

name

Označuje puni registrirani naziv FVC-a, uključujući pravni oblik društva, npr. plc, Ltd, SpA itd.

Obvezna

address

Označuje pojedinosti o lokaciji FVC-a ili ako je potrebno njegovom društvu za upravljanje te se sastoji od četiri dijela: ‚postal_address’, ‚postal_box’, ‚postal_code’i ‚city’

Obvezna za zahtjeve ‚new’i ‚mod’

postal_address

Označuje ime ulice i kućni broj.

Obvezna za zahtjeve ‚new’i ‚mod’

postal_box

Označuje broj poštanskog pretinca, pri čemu se upotrebljavaju nacionalni sustavi označavanja poštanskih pretinaca.

Obvezna za zahtjeve ‚new’i ‚mod’

postal_code

Označuje poštanski broj, pri čemu se upotrebljavaju nacionalni sustavi označavanja poštanskih brojeva.

Obvezna za zahtjeve ‚new’i ‚mod’

city

Označuje grad lokacije.

Obvezna za zahtjeve ‚new’i ‚mod’

management company name

Označuje puni registrirani naziv društva za upravljanje FVC-a. Ako taj podatak nedostaje, mora se iskazati vrijednost ‚nije raspoloživ’(ako FVC ima društvo za upravljanje) ili ‚ne primjenjuje se’(ako FVC nema društvo za upravljanje).

Obvezna

management company name_confidentiality_flag

Ova varijabla označuje razinu povjerljivosti podataka o nazivu društva za upravljanje.

Potrebno je odabrati jednu od tri unaprijed određene vrijednosti: ‚F’(slobodan, nije povjerljiv), ‚N’(povjerljiv, može se objaviti samo za potrebe ESSB-a; nije za vanjsku objavu) ili ‚C’(povjerljiv, nije za objavu ESSB-u niti javnu objavu)

Obvezna

nature of securitisation

Ova varijabla označava vrstu sekuritizacije koju obavlja FVC.

Potrebno je odabrati jednu od četiri unaprijed određene vrijednosti: ‚traditional’(tradicionalna), ‚synthetic’(sintetska), ‚other’(ostalo) ili ‚not available’(nije raspoloživo)

Obvezna

nature of securitisation_confidentiality_flag

Ova varijabla označuje razinu povjerljivosti podataka o prirodi sekuritizacije.

Obvezna

ISIN codes

Ova varijabla označuje oznaku ISIN (2) za svaku kategoriju sigurnosti po pojedinoj sekuritizaciji koju je izdao FVC.

Ova se varijabla sastoji od nekoliko dijelova uključujući uputu na: ‚ISIN_1’, ‚ISIN_2’, ‚ISIN_3’, ‚ISIN_4’i ‚ISIN_n’

Minimalni zahtjev glasi da se mora iskazati najmanje jedna oznaka ISIN (ISIN_1).

Ako se izvještava o FVC-u za koji oznake ISIN nisu primjenjive ili nisu raspoložive, za ‚ISIN_1’mora se iskazati oznaka koja se sastoji od 12 znakova ‚XXXXXXXXXXXX’.

Obvezna

free_text

Označuje pojašnjenja o FVC-u.

DIO 2.

Validacijske kontrole

1. Opće kontrole:

Kontrolira se

—	jesu li sve obvezne varijable popunjene,

—	je li vrijednost varijable ‚object_request’ jedna od šest unaprijed određenih vrsta iz dijela 1. ovog Priloga (‚fvc_req_new’, ‚fvc_req_mod’, ‚fvc_req_del’, ‚fvc_req_realloc’, ‚fvc_req_mod_id_realloc’, ‚fvc_req_mod_id’) ovisno o vrsti podataka koji se prenose, te

—	upotrebljavaju li nacionalne središnje banke latinično pismo pri izvještavanju ažuriranih podataka Europskoj središnjoj banci (ESB-u).

2. Kontrole identifikacijske oznake

Kontrolira se:

—	sastoji li se varijabla ‚fvc_id’ od dva zasebna dijela, varijable ‚host’i varijable ‚id’, te osiguravaju li vrijednosti obaju dijelova zajedno da je ‚fvc_id’FVC-a jedinstven,

—	je li vrijednost varijable ‚host’za FVC dvoslovna ISO oznaka države,

—	da prethodno upotrebljavana identifikacijska oznaka nije dodijeljena novom FVC-u. Ako je to neizbježno, nacionalne središnje banke moraju ESB-u poslati zahtjev ‚fvc_req_realloc’,

—	rabi li se poseban zahtjev ‚fvc_req_mod_id’pri izvještavanju o promjeni identifikacijske oznake za postojeći FVC, te

—	rabi li se poseban zahtjev ‚fvc_req_mod_id_realloc’pri izvještavanju o promjeni identifikacijske oznake u prethodno izbrisanu identifikacijsku oznaku.

Ako je identifikacijska oznaka već upotrebljavana (za postojeći FVC ili za FVC koji je prethodno izbrisan) te zahtjev nije ‚fvc_req_mod_id_realloc’ili se nova identifikacijska oznaka FVC-a nalazi na trenutačnom popisu, ESB odbacuje zahtjev.

Ako je varijabla ‚fvc_id’nepotpuna, netočna ili nedostaje, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

3. Naziv

Kontrolira se:

—	označuje li varijabla naziv FVC-a,

—	je li naziv FVC-a, uključujući njegov pravni oblik, dosljedno iskazan za sve nazive, prema potrebi,

—	poštuje li se pravilo upotrebe malih slova, kako bi se omogućila upotreba oznake akcenta te

—	upotrebljavaju li se mala slova, ako je primjenjivo.

Ako nedostaje varijabla ‚name’, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

4. Adresa

Kontrolira se:

—	je li popunjena barem jedna od varijabli adrese ‚postal_address’, ‚postal_box’ ili ‚postal_code’,

—	označuje li varijabla ‚postal_address’ ime ulice i kućni broj FVC-a (ili njegovog društva za upravljanje, prema potrebi),

—	upotrebljavaju li se u varijabli ‚postal_box’ nacionalni sustavi označavanja poštanskih pretinaca te da ispred brojeva ‚postal_box’ nema nikakvog teksta u vezi s poštanskim pretincem, te

—	upotrebljavaju li se u varijabli ‚postal_code’ nacionalni sustavi označavanja poštanskih brojeva te označuje li ona relevantan poštanski broj.

Ako nedostaje jedna od varijabli ‚address’, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

5. Grad

Kontrolira se označuje li varijabla ‚city’ grad u kojem je FVC smješten.

Ako varijabla ‚city’ nedostaje, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

6. Naziv društva za upravljanje i povezana oznaka povjerljivosti

Društvo za upravljanje je institucija koja FVC-u pruža usluge upravljanja ili administracije.

Kontrolira se:

— je li varijabla ‚management company name’ popunjena nazivom društva ili s ‚not available’(nije raspoloživo) ili ‚not applicable’(ne primjenjuje se),

— ako je u varijabli ‚management company name’ navedeno ‚not available’(nije raspoloživo), je li u polju ‚free_text’naveden povezani razlog; u suprotnom ESB šalje upozorenje,

— je li varijabla ‚management company name_confidentiality_flag’ popunjena s ‚F’, ‚N’ ili ‚C’.

Ako varijabla ‚management company name’ nedostaje, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

7. Priroda sekuritizacije i povezana oznaka povjerljivosti

Kontrolira se:

— je li varijabla ‚nature of securitisation’popunjena jednom od četiri unaprijed određene vrijednosti: ‚traditional’(tradicionalna), ‚synthetic’(sintetska), ‚other’(ostalo) ili ‚not available’(nije raspoloživo),

— ako je u varijabli ‚nature of securitisation’navedeno ‚not available’(nije raspoloživo), je li u polju u polju ‚free_text’naveden povezani razlog, u suprotnom ESB šalje upozorenje,

— je li varijabla ‚nature of securitisation_confidentiality_flag’popunjena s ‚F’, ‚N’’ili ‚C’.

Ako varijabla ‚nature of securitisation’nedostaje, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

8. Oznake ISIN

Kontrolira se:

— je li za varijablu ‚ISIN codes’popunjena barem varijabla ‚ISIN_1’za svaki FVC te je li vrijednost ‚ISIN_1’ili stvarna oznaka ili oznaka koja se sastoji od 12 znakova ‚XXXXXXXXXXXX’,

— da nema udvostručavanja oznaka ISIN za pojedini FVC,

— da nema udvostručavanja oznaka ISIN među različitim financijskim društvima posebne namjene.

Ako nedostaju varijable ‚ISIN codes’ i ‚ISIN_1’, tj. nije unesena niti stvarna oznaka niti oznaka ‚XXXXXXXXXXXX’, ESB odbacuje zahtjev u potpunosti.

9. Kontrole povjerljivosti

Nacionalne središnje banke mogu pri dostavljanju ažuriranih podataka o FVC-u ESB-u označiti određene vrijednosti ili cijeli podatak kao povjerljiv određenim varijablama oznake povjerljivosti.

U navedenim slučajevima prateće informacije o razlogu povjerljivosti potrebno je navesti u polju ‚free_text’.

ESB ne objavljuje navedene vrijednosti na svojoj internetskoj stranici niti ih povratno diseminira nacionalnim središnjim bankama. Oznake povjerljivosti detaljnije su opisane dalje u tekstu:

‚F’	Slobodno: ova vrijednost nije povjerljiva i može se objaviti
‚N’	Povjerljivi statistički podaci: ova vrijednost može se dostaviti unutar ESSB-a, ali ne i objaviti
‚C’	Povjerljivi statistički podaci: ova vrijednost ne može se dostaviti unutar ESSB-a; ona ostaje u okviru pripreme statistike u ESB-u

Kontrolira se:

— jesu li varijable ‚fvc_confidentiality_flag’, ‚management company name_confidentiality_flag’ i ‚nature of securitisation_confidentiality_flag’ popunjene jednom od unaprijed određenih vrijednosti: ‚F’, ‚N’ili ‚C’.

— ako su ‚management company name_confidentiality_flag’ i/ili ‚nature of securitisation_confidentiality_flag’ popunjene s ‚N’ili ‚C’onda ‚fvc_confidentiality_flag’treba biti ‚F’.”

(1) Uključuje domaće područje, ostale države sudionice iz europodručja i ostatak svijeta.”

(2) Međunarodni identifikacijski broj vrijednosnog papira: oznaka koja jedinstveno određuje izdanje vrijednosnih papira, a sastoji se od 12 slovno-brojčanih znakova.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

146

32010D0017(01)

L 275/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.10.2010.

ODLUKA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 14. listopada 2010.

o upravljanju poslovima zaduživanja i kreditiranja koje je Unija sklopila u sklopu europskog mehanizma za financijsku stabilnost

(ESB/2010/17)

(2010/624/EU)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 122. stavak 2. i članak 132. stavak 1.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegove članke 17. i 21. te članak 34.1.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi europskog mehanizma za financijsku stabilnost, (1) a posebno njezin članak 8.,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br.407/2010 predviđena je moguća financijska pomoć Unije državama članicama koje su se, zbog izvanrednih okolnosti nad kojima nemaju nikakav nadzor, našle u teškim gospodarskim ili financijskim neprilikama, ili im takve neprilike ozbiljno prijete, u obliku kredita ili kreditnih linija koje se odobravaju odlukom Vijeća Europske unije.

(2)

U skladu s člankom 8. Uredbe (EU) br.407/2010 Europska će komisija donijeti mjere potrebne za upravljanje kreditima s Europskom središnjom bankom (ESB). Država članica korisnica prenijet će plaćanja glavnice i dospjelih kamata na osnovi kredita na račun kod ESB-a 14 radnih dana sustava TARGET2 prije odgovarajućeg datuma dospijeća.

(3)	Za ispunjavanje zadaća namijenjenih ESB-u u skladu s Uredbom (EU) br.407/2010, ESB smatra primjerenim da na zahtjev otvori posebne račune za Komisiju i nacionalne središnje banke država članica korisnica,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

ESB obavlja zadaće povezane s upravljanjem kreditima i izvršava plaćanja povezana s poslovima zaduživanja i kreditiranja Unije u sklopu europskog mehanizma za financijsku stabilnost kako je određeno u Uredbi (EU) br.407/2010.

Članak 2.

ESB na zahtjev Komisije otvara račune uime Komisije i na zahtjev nacionalne središnje banke države članice korisnice otvara račune uime te nacionalne središnje banke.

Članak 3.

Računi iz članka 2. upotrebljavaju se za obradu plaćanja u korist država članica koja su povezana s europskim mehanizmom za financijsku stabilnost.

Članak 4.

ESB plaća kamate na pozitivno prekonoćno stanje na navedenim računima u iznosu istovjetnom važećoj pasivnoj kamatnoj stopi ESB-a po metodi stvarnog broja dana/360 dana.

Članak 5.

Izvršni odbor ESB-a poduzima sve mjere potrebne da bi ova Odluka proizvela učinke.

Članak 6.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave uSlužbenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 14. listopada 2010.

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 118, 12.5.2010., str.1.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

147

32010R1094

L 331/48

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.11.2010.

UREDBA (EU) br. 1094/2010 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 24. studenoga 2010.

o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da

(1)

Financijska kriza 2007. i 2008. otkrila je znatne nedostatke u financijskom nadzoru, kako u posebnim slučajevima tako i u odnosu na financijski sustav u cjelini. Nadzorni modeli na nacionalnoj razini zaostali su za financijskom globalizacijom te integriranom i međusobno povezanom realnošću europskih financijskih tržišta na kojima mnoge financijske institucije posluju na prekograničnoj osnovi. Kriza je otkrila nedostatke u području suradnje, usklađivanja, dosljedne primjene prava Unije i povjerenja između nacionalnih nadzornih tijela.

(2)

Prije i za vrijeme financijske krize, Europski je parlament pozvao na inicijativu prema integriranijem europskom nadzoru kako bi se uistinu osigurala jednaka pravila igre za sve sudionike na razini Unije i odrazila pojačana integracija financijskih tržišta u Uniji (u svojim rezolucijama od 13. travnja 2000. o Komunikaciji Komisije o provedbi okvira za financijska tržišta: Plan djelovanja (4), od 21. studenoga 2002. o pravilima bonitetnog nadzora u Europskoj uniji (5), od 11. srpnja 2007. o politici financijskih usluga (2005. – 2010.) – Bijela knjiga (6), od 23. rujna 2008. s preporukama Komisiji o hedge fondovima i vlastitom kapitalu (7) i od 9. listopada 2008. s preporukama Komisiji o nastavnom postupanju Lamfalussyjeva postupka: buduća struktura nadzora (8) te u svojim stajalištima od 22. travnja 2009. o izmijeni prijedloga Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i provedbi djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (9) te od 23. travnja 2009. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o agencijama za procjenu kreditnog rejtinga (10)).

(3)

U studenome 2008. Komisija je zadužila skupinu na visokoj razini pod predsjedanjem Jacquesa de Larosièrea da izradi preporuke o tome kako ojačati europske nadzorne mehanizme s ciljem bolje zaštite građana i ponovne uspostave povjerenja u financijski sustav. U svom završnom izvješću („izvješće de Larosière”), predstavljenom 25. veljače 2009., skupina na visokoj razini preporučila je jačanje nadzornog okvira kako bi se smanjio rizik i ozbiljnost budućih financijskih kriza. Preporučila je reforme strukture nadzora financijskog sektora Unije. Skupina je također zaključila da bi trebalo uspostaviti Europski sustav financijskih nadzornih tijela, koji bi obuhvatio tri Europska nadzorna tijela, jedno za sektor bankarstva, jedno za sektor vrijednosnih papira i jedno za sektor osiguranja i strukovnog mirovinskog osiguranja te je preporučila osnivanje Europskog vijeća za sistemske rizike. U izvješću su predstavljene reforme, za koje su stručnjaci smatrali da su potrebne i na kojima odmah treba započeti djelovanje.

(4)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod naslovom „Poticanje europskog oporavka” predložila nacrt zakonodavstva za uspostavu Europskog sustava financijskog nadzora i Europskog odbora za sistemski rizik. U svojoj Komunikaciji od 27. svibnja 2009. pod naslovom „Europski financijski nadzor” dala je više pojedinosti o mogućoj strukturi takvog novog nadzornog okvira koji odražava glavnu ideju izvješća de Larosière.

(5)

Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 19. lipnja 2009. potvrdilo da bi trebalo uspostaviti Europski sustav financijskih supervizora koji bi obuhvatio tri nova Europska nadzorna tijela. Sustav bi trebao biti usmjeren prema poboljšanju kvalitete i dosljednosti nacionalnog nadzora, jačanju nadzora prekograničnih skupina te uspostavi jedinstvenih europskih propisa za sve financijske institucije na unutarnjem tržištu. Ono je naglasilo da bi Europska nadzorna tijela također trebala imati nadzorne ovlasti u odnosu na agencije za kreditni rejting i pozvalo je Komisiju da o tome pripremi konkretne prijedloge, kako bi Europski sustav financijskih nadzornih tijela imao jaku ulogu u kriznim situacijama, naglasivši da odluke koje donesu Europska nadzorna tijela ne bi trebale utjecati na fiskalne odgovornosti država članica.

(6)

Financijska i gospodarska kriza stvorila je stvarne i ozbiljne rizike za stabilnost financijskog sustava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ponovna uspostava i održavanje stabilnog i pouzdanog financijskog sustava apsolutni je preduvjet za očuvanje povjerenja i koherentnosti na unutarnjem tržištu, čime se čuvaju i poboljšavaju uvjeti za uspostavu potpuno integriranog i funkcionirajućeg unutarnjeg tržišta u području financijskih usluga. Dodatno, dublja i integriranija financijska tržišta nude bolje mogućnosti za financiranje i diversifikaciju rizika te tako pomažu jačanje sposobnosti gospodarstva za apsorpciju šokova.

(7)

Unija je dosegla granice onoga što se može postići sadašnjim statusom Odbora europskih nadzornih tijela. Unija ne može ostati u situaciji u kojoj ne postoji mehanizam koji bi osigurao da nacionalna nadzorna tijela donesu najbolje moguće nadzorne odluke za prekogranične financijske institucije; u kojoj nema dovoljno suradnje i razmjene informacija između nacionalnih nadzornih tijela; u kojoj zajedničko djelovanje nacionalnih nadležnih tijela zahtijeva složene mehanizme zbog složenih regulatornih i nadzornih zahtjeva; u kojoj su nacionalna rješenja najčešće jedina izvediva mogućnost prilikom odgovora na probleme na razini Unije; i u kojoj postoje različita tumačenja istog pravnog teksta. Za prevladavanje tih nedostataka i osiguranje sustava koji je u skladu s ciljem stabilnog i jedinstvenog financijskog tržišta Unije za financijske usluge, povezujući nacionalna nadzorna tijela unutar snažne mreže Unije, trebalo bi osmisliti Europski sustav financijskog nadzora (dalje u tekstu „ESFS”)

(8)

ESFS bi trebala biti integrirana mreža nacionalnih nadzornih tijela i nadzornih tijela Unije, u kojoj svakodnevni nadzor ostaje na nacionalnoj razini. Trebala bi se postići veća usklađenost i koherentna primjena pravila za financijske institucije i tržišta diljem Unije. Pored Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (dalje u tekstu „Nadzorno tijelo”) trebalo bi osnovati Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) kao i Zajednički odbor Europskih nadzornih tijela (dalje u tekstu „Zajednički odbor”). Europski odbor za sistemske rizike (dalje u tekstu „ESRB”) trebao bi činiti dio ESFS-a u svrhe zadaća utvrđenih u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11)

(9)

Europska nadzorna tijela (dalje u tekstu zajednički „ESA”) trebala bi zamijeniti Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/78/EZ (12), Odbor europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/79/EZ (13) i Odbor europskih regulatora za vrijednosnice koji je osnovan Odlukom Komisije 2009/77/EZ (14) te bi trebala preuzeti sve zadaće i nadležnosti ovih odbora, uključujući nastavak tekućeg posla na projektima, prema potrebi. Opseg djelovanja svakog Europskog nadzornog tijela trebao bi biti jasno utvrđen. ESA bi trebala biti odgovorna Europskom parlamentu i Vijeću. Kad se ta odgovornost odnosi na međusektorska pitanja, usklađena preko Zajedničkog odbora, ESA bi trebala biti odgovorna za takvo usklađivanje preko Zajedničkog odbora.

(10)

Nadzorno bi tijelo trebalo djelovati s ciljem poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, posebno pružanjem visoke, učinkovite i dosljedne razine uređenja i nadzora, vodeći računa o raznovrsnim interesima svih država članica i različitoj prirodi financijskih institucija. Nadzorno bi tijelo trebalo zaštititi javne vrijednosti poput stabilnosti financijskog sustava, transparentnosti tržišta i financijskih proizvoda te zaštite osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i korisnika. Nadzorno bi tijelo također trebalo spriječiti regulatornu arbitražu, jamčiti jednaka pravila igre za sve te ojačati međunarodnu usklađenost nadzora u korist gospodarstva u cjelini, uključujući financijske institucije te druge zainteresirane strane, potrošače i zaposlenike. Njegove zadaće također bi trebale uključivati promicanje konvergencije u području nadzora i davanje savjeta institucijama Unije u području osiguranja, reosiguranja i uređenja i nadzora strukovnog mirovinskog osiguranja i s tim povezanih pitanja korporativnog upravljanja, revizije i financijskog izvještavanja. Nadzornom bi tijelu također trebalo povjeriti određene nadležnosti za postojeće i nove financijske aktivnosti.

(11)

Nadzorno bi tijelo također trebalo moći privremeno zabraniti ili ograničiti određene financijske aktivnosti koje ugrožavaju uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji, u navedenim slučajevima i pod uvjetima utvrđenim u zakonodavnim aktima navedenim u ovoj Uredbi. Ako je nužna takva privremena zabrana u slučajevima izvanrednog stanja, Nadzorno bi tijelo trebalo učiniti navedeno u skladu i pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi. U slučajevima, kad privremena zabrana ili ograničenje određenih financijskih aktivnosti ima međusektorski učinak, sektorsko bi zakonodavstvo trebalo predvidjeti da se Nadzorno tijelo, prema potrebi, savjetuje i usklađuje svoje djelovanje putem Zajedničkog odbora s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).

(12)	Nadzorno bi tijelo trebalo posvetiti dužnu pažnju učinku svojih aktivnosti na konkurentnost i inovativnost u okviru unutarnjeg tržišta, na globalnu konkurentnost Unije, financijsku uključenost i novu strategiju Unije za zapošljavanje i rast.

(13)	Kako bi ispunilo svoje ciljeve, Nadzorno bi tijelo trebalo imati pravnu osobnost kao i administrativnu i financijsku samostalnost.

(14)

Na temelju rada međunarodnih tijela, trebalo bi definirati sistemski rizik kao rizik od poremećaja u financijskom sustavu, koji može uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo. Sve vrste financijskih posrednika, tržišta i infrastrukture mogu potencijalno biti sistemski važne do određene mjere.

(15)

Prekogranični rizik uključuje sve rizike uzrokovane gospodarskim neravnotežama ili financijskim neuspjesima u svim ili dijelovima koji mogu uzrokovati ozbiljne negativne posljedice za transakcije između gospodarskih subjekata dvije ili više država članica, za funkcioniranje unutarnjeg tržišta ili za javne financije u Uniji ili bilo kojoj njenoj državi članici.

(16)

Sud Europske unije je u svojoj presudi od 2. svibnja 2006. u predmetu C-217/04 (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije) ustanovio da „ništa u tekstu članka 95. EZ (sada članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)) ne podrazumijeva da adresati mjera koje je donio zakonodavac Zajednice na temelju te odredbe, mogu biti samo pojedine države članice. Zakonodavac može smatrati potrebnim predvidjeti osnivanje tijela Zajednice odgovornog za doprinošenje provedbi procesa usklađivanja u situacijama kada se, radi olakšavanja jedinstvene provedbe i primjene zakona koji se temelje na toj odredbi, čini primjerenim usvajati neobvezujuće potporne i okvirne mjere” (15). Svrha zadaća Nadzornog tijela – pomaganje nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima u dosljednom tumačenju i primjeni propisa Unije i doprinošenje financijskoj stabilnosti koja je potrebna za financijsku integraciju – usko su povezani s ciljevima pravne stečevine Unije u pogledu unutarnjeg tržišta financijskih usluga. Stoga bi se trebalo osnovati Nadzorno tijelo na temelju članka 114. UFEU-a.

(17)

Sljedeći zakonodavni akti propisuju zadaće nadležnih tijela država članica, uključujući njihovu međusobnu suradnju i suradnju s Komisijom: Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (16) s izuzetkom njene glave IV., Direktiva 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (17), Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za mirovinsko osiguranje (18), Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (19), Direktiva Vijeća 64/225 EEZ od 25. veljače 1964. o ukidanju ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u području reosiguranja i retrocesije (20), Direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (21), Direktiva Vijeća 73/240/EEZ od 24. srpnja 1973. o okidanju ograničenja slobode poslovnog nastana u području direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (22), Direktiva Vijeća 76/580/EEZ od 29. lipnja 1976. o izmjeni Direktive 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (23), Direktiva Vijeća 78/473/EEZ od 30. svibnja 1978. o usklađivanju zakona i drugih propisa o suosiguranju na području Zajednice (24), Direktiva Vijeća 84/641/EEZ od 10. prosinca 1984. o izmjeni, posebno u vezi pomoći turistima, Prve direktive Vijeća 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o pokretanju i obavljanju poslova direktnog osiguranja osim životnog osiguranja (25), Direktiva Vijeća 87/344/EEZ od 22. lipnja 1987. o usklađivanju zakona i drugih propisa o osiguranju pravnih troškova (26), Direktiva Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa o direktnom osiguranju osim životnog osiguranja i utvrđivanju odredbi koje će olakšati učinkovito korištenje slobode pružanja usluga (27), Direktiva Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o direktnom osiguranju osim životnog osiguranja (treća direktiva o neživotnom osiguranju) (28), Direktiva 98/78/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o dodatnom nadzoru društava za osiguranje u grupi osiguravatelja (29), Direktiva 2001/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o reorganizaciji i likvidaciji društava za osiguranje (30), Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (31) i Direktiva 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 2005/68/EZ od 16. studenoga 2005. o reosiguranju (32). Međutim, u vezi ustanova za dodjelu strukovnih mirovina, djelovanje Nadzornog tijela ne bi trebalo dovesti u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo.

(18)

Postojeće zakonodavstvo Unije koje uređuje područje obuhvaćeno ovom Uredbom, također uključuje odgovarajuće dijelove Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (33), i Direktive 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga za potrošače (34).

(19)	Poželjno je da Nadzorno tijelo doprinese procjeni potrebe za europskom mrežom nacionalnih sustava jamstava u osiguranju koja je na odgovarajući način financirana i u dovoljnoj mjeri usklađena.

(20)

U skladu s Izjavom (br. 39) o članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), priloženom Završnom aktu Međuvladine konferencije koja je usvojila Ugovor iz Lisabona, priprema regulatornih tehničkih standarda zahtijeva pomoć tehničkog stručnog znanja u obliku specifičnom za područje financijskih usluga. Potrebno je omogućiti Nadzornom tijelu pružanje također i takvog stručnog znanja obzirom na standarde ili dijelove standarda koji se ne temelje na nacrtu tehničkih standarda pripremljenih od strane samog Nadzornog tijela.

(21)

Postoji potreba za uvođenjem učinkovitog instrumenta za uspostavu usklađenih regulatornih tehničkih standarda u području financijskih usluga kako bi se, također i preko jedinstvenih propisa, osigurala jedinstvena pravila igre za sve i odgovarajuća zaštita osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i korisnika diljem Unije. Kao tijelo s visoko specijaliziranim stručnim znanjem, učinkovito je i prikladno u području utvrđenom pravom Unije, povjeriti Nadzornom tijelu pripremu nacrta regulatornih tehničkih standarda, koji ne uključuju izbore politika.

(22)

Komisija bi trebala odobriti navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a, kako bi im dala pravno obvezujući učinak. Oni bi trebali podlijegati izmjenama samo u vrlo ograničenim i iznimnim okolnostima, budući da je Nadzorno tijelo činilac koji je u bliskoj suradnji s financijskim tržištima i ima najbolja saznanja o njihovom svakodnevnom funkcioniranju. Nacrt regulatornih tehničkih standarda podlijegao bi izmjenama u slučaju da je nespojiv s pravom Unije, da ne poštuje načelo proporcionalnosti ili da je u suprotnosti s temeljnim načelima unutarnjeg tržišta za financijske usluge, u skladu s pravnom stečevinom Unije u području financijskih usluga. Komisija ne bi trebala promijeniti sadržaj nacrta regulatornih tehničkih standarda koje je pripremilo Nadzorno tijelo bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom. Kako bi se osigurao nesmetan i žuran postupak donošenja ovih standarda, odluka Komisije kojom se odobrava nacrt regulatornih tehničkih standarda trebala bi podlijegati vremenskom roku.

(23)

S obzirom na tehničko stručno znanje Nadzornog tijela u područjima u kojima bi trebalo razvijati regulatorne tehničke standarde, trebala bi se primiti na znanje iskazana namjera Komisije da se, u pravilu, oslanja na nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavljenih od strane Nadzornog tijela radi donošenja odgovarajućih delegiranih akata. Međutim, u slučajevima kad Nadzorno tijelo ne dostavi nacrt regulatornih tehničkih standarda unutar vremenskog roka utvrđenog odgovarajućim zakonodavnim aktom, treba se osigurati da se rezultat izvršavanja delegiranih ovlasti uistinu ostvaruje i održava učinkovitost procesa odlučivanja. Komisija bi stoga, u takvim slučajevima, trebala biti ovlaštena donositi regulatorne tehničke standarde ako izostane nacrt Nadzornog tijela.

(24)	Komisija bi također trebala biti ovlaštena za usvajanje provedbenih tehničkih standarda primjenom provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a.

(25)

U područjima koja nisu obuhvaćena regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima, Nadzorno tijelo bi trebalo imati ovlasti za izdavanje smjernica i preporuka o primjeni prava Unije. Kako bi se osigurala transparentnost i jačanje poštovanja ovih smjernica i preporuka od strane nacionalnih nadzornih tijela, Nadzorno bi tijelo trebalo moći objaviti razloge nepoštovanja navedenih smjernica i preporuka od strane nadzornih tijela.

(26)

Osiguranje ispravne i cjelovite primjene prava Unije osnovni je preduvjet za integritet, transparentnost, učinkovitost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta, stabilnost financijskog sustava i za neutralne uvjete natjecanja za financijske institucije u Uniji. Stoga bi trebalo uspostaviti mehanizam, kojim bi se Nadzorno tijelo suočilo sa slučajevima neprimjene ili nepravilne primjene prava Unije, što dovodi do njegovog kršenja. Taj bi se mehanizam trebao primijeniti na područja za koja pravo Unije utvrđuje jasne i bezuvjetne obveze.

(27)

Kako bi se omogućio razmjeran odgovor na slučajeve nepravilne ili nedovoljne primjene prava Unije, trebao bi se primjenjivati mehanizam u tri faze. Najprije bi Nadzorno tijelo trebalo biti ovlašteno za istraživanje navodne nepravilne ili nedovoljne primjene obveza iz prava Unije od strane nacionalnih nadležnih tijela u njihovoj nadzornoj praksi, što je zaključeno preporukom. Kao drugo, kad nadležno nacionalno tijelo ne poštuje preporuku, Komisija bi trebala biti ovlaštena izdati formalno mišljenje, vodeći računa o preporuci Nadzornog tijela, kojom se od nadležnog tijela traži poduzimanje djelovanja potrebnih za usklađenost s pravom Unije.

(28)

Kao treće, kako bi se prevladale iznimne situacije dugotrajnog nedjelovanja dotičnog nadležnog tijela, Nadzorno bi tijelo trebalo biti ovlašteno da, kao krajnje sredstvo, donosi odluke upućene pojedinim financijskim institucijama. Ove ovlasti trebale bi biti ograničene na iznimne okolnosti u kojima nadležno tijelo ne postupa u skladu s njemu upućenim formalnim mišljenjem, a u kojem se izravno primjenjuje pravo Unije na financijske institucije na temelju postojećih ili budućih propisa Unije.

(29)

Ozbiljne prijetnje za uredno funkcioniranje i integritet financijskih tržišta ili za stabilnost financijskog sustava u Uniji zahtijevaju brz i usklađen odgovor na razini Unije. Nadzorno bi tijelo stoga trebalo moći zahtijevati od nacionalnih nadzornih tijela da poduzmu posebne mjere kako bi otklonila izvanredno stanje. Vijeću bi trebalo dati ovlaštenje za određivanje postojanja izvanrednog stanja, slijedom zahtjeva bilo koje ESA-e, Komisije ili ESRB-a.

(30)

Nadzorno bi tijelo također trebalo imati mogućnost zatražiti nacionalna nadzorna tijela da poduzmu posebna djelovanja kako bi se otklonilo izvanredno stanje. Djelovanje koje u vezi s tim poduzme Nadzorno tijelo, ne bi trebalo dovesti u pitanje ovlasti Komisije, da na temelju članka 258. UFEU-a pokrene postupak zbog povrede protiv države članice tog nadzornog tijela radi njegovog propusta da poduzme takvo djelovanje i ne bi trebalo dovesti u pitanje pravo Komisije, da u takvim okolnostima zahtijeva privremene mjere u skladu s poslovnikom Suda Europske unije. Nadalje, ne bi trebalo dovesti u pitanje odgovornost koju bi država članica mogla snositi, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, ako njena nadzorna tijela ne poduzmu djelovanja koje zahtijeva Nadzorno tijelo.

(31)

Kako bi se osigurao učinkovit i djelotvoran nadzor te na uravnotežen način uzela u obzir stajališta nadležnih tijela u različitim državama članicama, Nadzorno bi tijelo trebalo moći riješiti neslaganja u prekograničnim situacijama između navedenih nadležnih tijela s obvezujućim učinkom, uključujući i ona unutar kolegija nadzornih tijela. Trebalo bi se predvidjeti faza mirenja tijekom koje nadležna tijela mogu postići dogovor. Nadležnost Nadzornog tijela trebalo bi obuhvatiti neslaganja u pogledu postupka ili sadržaja djelovanja ili nedjelovanja nadležnog tijela države članice u slučajevima koji su navedeni u pravno obvezujućim aktima Unije iz ove Uredbe. U toj situaciji, jedno od uključenih nadzornih tijela trebalo bi biti ovlašteno uputiti pitanje Nadzornom tijelu koje bi trebalo postupiti u skladu s ovom Uredbom. Nadzorno bi tijelo trebalo biti ovlašteno zatražiti od dotičnih nadležnih tijela poduzimanje posebnog djelovanja ili suzdržavanje od djelovanja kako bi se riješilo pitanje, u svrhu osiguranja usklađenosti s pravom Unije s obvezujućim učinkom za dotična nadležna tijela. Ako nadležno tijelo ne poštuje odluku o rješenju spora koja mu je upućena, Nadzorno bi tijelo trebalo biti ovlašteno za donošenje odluka koje su izravno upućene financijskoj instituciji u području prava Unije koje se izravno primjenjuje na njih. Ovlasti za donošenje takvih odluka trebale bi se primjenjivati samo kao krajnje sredstvo te samo kako bi se osigurala pravilna i dosljedna primjena prava Unije. U slučajevima kad relevantno zakonodavstvo Unije dodjeljuje diskreciju nadležnim tijelima država članica, odluke koje donosi Nadzorno tijelo ne mogu zamijeniti ostvarivanja te diskrecije u skladu s pravom Unije.

(32)	Kriza je pokazala da je sadašnji sustav suradnje između nacionalnih nadležnih tijela čije su ovlasti ograničene na pojedine države članice nedostatan što se tiče financijskih institucija koje posluju prekogranično.

(33)	Skupine stručnjaka koje su osnovale države članice kako bi ispitale uzroke krize i dale prijedloge za poboljšanje uređenja i nadzora financijskog sektora, potvrdile su da sadašnji postupci nisu pouzdana osnova za buduće uređenje i nadzor prekograničnih financijskih institucija u Uniji.

(34)

Kako se navodi u izvješću de Larosière, „[i] u suštini, imamo dvije mogućnosti: prva je rješenje ‚chacun pour soi’, odnosno osiromašivanje susjeda ili druga koja je pojačana, pragmatična i razumna europska suradnja u korist svih kako bi se očuvalo otvoreno svjetsko gospodarstvo. To će donijeti nesumnjive ekonomske dobitke”.

(35)

Kolegiji nadzornih tijela imaju važnu ulogu u učinkovitom, djelotvornom i dosljednom nadzoru financijskih institucija koje posluju prekogranično. Nadzorno bi tijelo trebalo doprinijeti promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i dosljednog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela i, u tom pogledu, imati vodeću ulogu u osiguranju dosljednog i usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela za prekogranične financijske institucije diljem Unije. Stoga Nadzorno bi tijelo trebalo imati potpuno pravo sudjelovanja na kolegijima nadzornih tijela s ciljem racionalizacije funkcioniranja i procesa razmjene informacija na kolegijima nadzornih tijela te poticanja konvergencije i dosljednosti na svim kolegijima prilikom primjene prava Unije. Kako se navodi u izvješću de Larosière „potrebno je izbjegavati poremećaje u tržišnom natjecanju i regulatorne arbitraže koje proizlaze iz različitih nadzornih praksi, jer imaju potencijal potkopati financijsku stabilnost – između ostalog, potičući prelazak financijske aktivnosti u države s blažim nadzorom. Nadzorni sustav trebao bi biti percipiran kao pravedan i uravnotežen.”.

(36)

Konvergencija je u područjima sprečavanja, upravljanja i rješavanja krize, uključujući mehanizme financiranja, potrebna kako bi se osiguralo da javna tijela mogu riješiti nelikvidne financijske institucije uz minimalan učinak stečajeva na financijski sustav, oslanjanje na sredstva poreznih obveznika za saniranje društava za osiguranje ili reosiguranje i korištenje sredstava javnog sektora, ograničavanje štete za gospodarstvo i usklađivanje primjene nacionalnih mjera za rješavanje. U tom smislu, Komisija bi trebala moći zatražiti od Nadzornog tijela da doprinese procjeni iz članka 242. Direktive 2009/138/EZ, posebno u pogledu suradnje nadzornih tijela u okviru kolegija nadzornih tijela i njegovog funkcioniranja; nadzornih praksi koje se odnose na određivanje kapitalnih dodataka; procjene koristi od pojačanoga grupnog nadzora i upravljanja kapitalom u grupi društava za osiguranje ili reosiguranje, uključujući moguće mjere za poboljšanje pouzdanog prekograničnog upravljanja grupa osiguravatelja, posebno koji se odnose na rizike i imovinu; i izvještavanje o bilo kojim novim kretanjima i napretku koji se odnose na niz usklađenih nacionalnih mjera za upravljanje krizom, uključujući postojanje potrebe za sustavom usklađenih i vjerodostojnih mehanizama financiranja, s odgovarajućim instrumentima financiranja.

(37)

U sadašnjem preispitivanju Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima depozitnih jamstava (35) i Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima za zaštitu ulagača (36), konstatirana je namjera Komisije da posveti posebnu pozornost potrebi osiguranja daljnjeg usklađivanja u cijeloj Uniji. U sektoru osiguranja, također je konstatirana namjera Komisije da ispita mogućnost uvođenja propisa Unije za zaštitu osiguranika u slučaju nelikvidnosti društva za osiguranje. ESA bi trebala imati važnu ulogu u tim područjima i trebala bi joj biti dodijeljena odgovarajuća ovlaštenja u vezi europske mreže nacionalnih sustava jamstava u osiguranju.

(38)

Delegiranje zadaća i odgovornosti može biti koristan instrument za funkcioniranje mreže nadzornih tijela kako bi se smanjilo udvostručavanje nadzornih zadaća, potakla suradnja i time racionalizirao postupak nadzora te smanjio teret nametnut financijskim institucijama. Stoga bi ova Uredba trebala osigurati jasnu pravnu osnovu za takvo delegiranje. Poštujući opće pravilo da bi delegiranje trebalo biti dozvoljeno, države bi članice također trebale uvesti posebne uvjete za delegiranje odgovornosti, na primjer, u vezi informacija i obavijesti o modalitetima delegiranja. Delegiranje zadaća znači, da zadaće obavlja Nadzorno tijelo ili nacionalno nadzorno tijelo koje nije odgovorno nadležno tijelo, dok odgovornost za odluke o nadzoru ostaje na delegirajućem tijelu. Delegiranjem odgovornosti, Nadzorno tijelo ili nacionalno nadzorno tijelo (delegat) trebalo bi imati mogućnost odlučiti o određenom pitanju u vezi nadzora umjesto delegirajućeg tijela. Delegiranja bi trebala biti uređena po načelu dodjele odgovornosti za nadzor nadzornom tijelu koje je na najboljem mjestu za poduzimanje mjera na tom području. Preraspodjela odgovornosti bi bila primjerena, na primjer, zbog ekonomija razmjera ili opsega, usklađenosti pri grupnom nadzoru i optimalne upotrebe tehničkog stručnog znanja među nacionalnim nadzornim tijelima. Delegirajuće tijelo i druga nadležna tijela, trebala bi priznati odluke delegata kao odlučujuće, ako su te odluke unutar djelokruga delegiranja. Relevantno bi zakonodavstvo Unije moglo dalje odrediti načela za preraspodjelu odgovornosti na temelju sporazuma.ndatului delegării. Legislația relevantă a Uniunii ar putea oferi mai multe precizări cu privire la principiile realocării responsabilităților printr-un acord.

Nadzorno bi tijelo svim odgovarajućim sredstvima trebalo omogućiti i pratiti sporazume o delegiranju između nacionalnih nadzornih tijela. Ono bi trebalo biti unaprijed obaviješteno o predviđenim sporazumima o delegiranju kako bi, prema potrebi, moglo dati mišljenje. Nadzorno bi tijelo trebalo centralizirati objavljivanje takvih sporazuma, kako bi se osigurao pravovremen, transparentan i jednostavan pristup informacijama o sporazumima za sve zainteresirane strane. Ono bi trebalo utvrditi i dostaviti najbolje prakse koje se odnose na delegiranje i sporazume o delegiranju.

(39)	Nadzorno bi tijelo trebalo aktivno podupirati konvergenciju nadzora diljem Unije s ciljem uspostave zajedničke kulture nadzora.

(40)

Stručna preispitivanja su učinkovito i djelotvorno sredstvo za poticanje usklađenosti u mreži financijskih nadzornih tijela. Stoga bi Nadzorno tijelo trebalo razviti metodološki okvir za takva preispitivanja i redovito ih provoditi. Preispitivanja se ne bi trebala usredotočiti samo na konvergenciju nadzornih praksi već i na sposobnost nadzornih tijela da prilikom nadzora ostvare visokokvalitetne rezultate kao i na neovisnost tih nadležnih tijela. Rezultat stručnog preispitivanja bi trebao biti javno objavljen, uz suglasnost nadležnog tijela koji podliježe pregledu. Također bi trebalo utvrditi i objaviti najbolje prakse.

(41)

Nadzorno bi tijelo trebalo aktivno promicati usklađen odgovor Unije u vezi s nadzorom, posebno kako bi se osiguralo uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta te stabilnost financijskog sustava u Uniji. Uz ovlaštenja za djelovanje u kriznim situacijama, Nadzornom bi tijelu stoga trebalo povjeriti opću funkciju koordinacije u okviru ESFS-a. Postupci Nadzornog tijela trebali bi biti posebno usredotočeni na nesmetan tijek svih relevantnih informacija između nadležnih tijela.

(42)

Kako bi se zaštitila financijska stabilnost potrebno je u ranoj fazi utvrditi trendove, moguće rizike i osjetljivosti na mikrobonitetnoj razini u prekograničnom i međusektorskom kontekstu. Nadzorno bi tijelo trebalo pratiti i procijeniti takva kretanja u okviru svoje nadležnosti i, prema potrebi, obavijestiti Europski parlament, Vijeće, Komisiju, druga europska nadzorna tijela i ESRB, na redovitoj i, prema potrebi, ad hoc osnovi. Nadzorno bi tijelo također trebalo u suradnji s ESRB-om pokrenuti i koordinirati testiranja otpornosti na stres na razini Unije kako bi se ocijenila otpornost financijskih institucija na nepovoljna tržišna kretanja te osigurati da se na nacionalnoj razini na takva testiranja primjenjuje što je moguće dosljednija metodologija. Radi ispravnog obavljanja svojih poslova, Nadzorno bi tijelo trebalo provesti ekonomske analize tržišta i učinke mogućih tržišnih kretanja.

(43)

S obzirom na globalizaciju financijskih usluga i povećani značaj međunarodnih standarda, Nadzorno bi tijelo trebalo poticati dijalog i suradnju s nadzornim tijelima izvan Unije. Trebalo bi biti ovlašteno za uspostavu kontakata i zaključivanje administrativnih dogovora s nadzornim tijelima i upravama trećih zemalja i s međunarodnim organizacijama, uz potpuno poštovanje postojećih uloga i nadležnosti država članica i institucija Unije. Sudjelovanje u radu Nadzornog tijela trebalo bi biti otvoreno zemljama koje su zaključile sporazume s Unijom, čime su usvojile i primjenjuju pravo Unije, a Nadzorno bi tijelo trebalo imati mogućnost surađivati s trećim zemljama koje primjenjuju zakonodavstvo koje je priznato kao ekvivalentno zakonodavstvu Unije.

(44)

Nadzorno bi tijelo trebalo služiti kao neovisno savjetodavno tijelo Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u području svoje nadležnosti. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti dotičnih nadležnih tijela, Nadzorno bi tijelo trebalo imati mogućnost dostaviti svoje mišljenje o bonitetnoj procjeni spajanja i preuzimanja na temelju Direktive 92/49/EEZ i direktiva 2002/83/EZ i 2005/68/EZ, kako su izmijenjene Direktivom 2007/44/EZ (37), u onim slučajevima u kojima navedena Direktiva zahtijeva savjetovanje između nadležnih tijela iz dvije ili više država članica.

(45)

Za učinkovito obavljanje svojih zadaća Nadzorno bi tijelo trebalo imati pravo zatražiti sve potrebne informacije. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje obveza izvještavanja za financijske institucije, ove informacije bi uobičajeno trebala dostavljati nacionalna nadzorna tijela koja su najbliža financijskim tržištima i institucijama, a trebalo bi voditi računa o već postojećim statističkim podacima. Međutim, kao krajnje sredstvo, Nadzorno bi tijelo trebalo imati mogućnost uputiti propisno opravdan i obrazložen zahtjev za informacijama izravno financijskoj instituciji, u slučaju kad nacionalno nadležno tijelo ne dostavlja ili ne može pravovremeno dostaviti takve informacije. Nadležna bi tijela država članica trebala biti obvezna pomoći Nadzornom tijelu prilikom izvršavanja takvih izravnih zahtjeva. U tom kontekstu, ključan je rad na zajedničkim obrascima izvještavanja. Mjere za prikupljanje informacija ne smiju dovesti u pitanje pravni okvir Europskog statističkog sustava i Europskog sustava središnjih banaka u tom području. Stoga ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje ni Uredbu (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (38) kao ni Uredbu Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (39).

(46)

Bliska suradnja između Nadzornog tijela i ESRB-a nužna je za postizanje potpune učinkovitosti funkcioniranja ESRB-a te nastavno postupanje vezano uz njegova upozorenja i preporuke. Nadzorno tijelo i ESRB trebali bi dijeliti sve relevantne informacije. Podatke koji se odnose na pojedina društva trebalo bi dostavljati samo na temelju obrazloženog zahtjeva. Po primitku upozorenja ili preporuke koju je ESRB uputio Nadzornom tijelu ili nacionalnom nadzornom tijelu, Nadzorno bi tijelo trebalo osigurati nastavno postupanje, prema potrebi.

(47)

Nadzorno bi se tijelo trebalo posavjetovati sa zainteresiranim stranama o regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i preporukama te im dati razumnu mogućnost da dostave primjedbe o predloženim mjerama. Prije donošenja nacrta regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda, smjernica i preporuka, Nadzorno bi tijelo trebalo provesti studiju učinka. Zbog učinkovitosti, za tu namjenu trebalo bi koristiti interesnu skupinu za osiguranje i reosiguranje i interesnu skupinu za strukovno mirovinsko osiguranje koje bi, u uravnoteženim omjerima i na odgovarajući način, trebale predstavljati mjerodavne financijske institucije koje djeluju u Uniji, koje predstavljaju različite poslovne modele i različite veličine financijskih institucija i poduzeća, malih i srednjih poduzeća (MSP-i), sindikata, znanstvenika, potrošača, drugih privatnih korisnika ovih financijskih institucija i predstavnike relevantnih profesionalnih udruga. Ove interesne skupine trebale bi raditi kao veza s drugim korisničkim skupinama u području financijskih usluga koje je uspostavila Komisija ili su uspostavljene zakonodavstvom Unije.

(48)

Članovi interesnih skupina koji predstavljaju neprofitne organizacije ili znanstvenike, trebali bi primati odgovarajuću naknadu kako bi se omogućilo osobama koje ne raspolažu velikim financijskim sredstvima niti su predstavnici sektora da u potpunosti sudjeluju u raspravama o financijskim propisima.

(49	Nadzorno tijelo trebalo bi se posavjetovati s interesnim skupinama koje bi trebale moći dostaviti mišljenja i savjete Nadzornom tijelu o pitanjima koja se odnose na neobveznu primjenu za institucije koje su obuhvaćene Direktivom 2002/83/EZ ili Direktivom 2003/41/EZ.

(50)

Države članice imaju ključnu odgovornost za osiguranje usklađenog upravljanja krizom i za očuvanje financijske stabilnosti u kriznim situacijama, posebno u vezi sa stabiliziranjem i rješavanjem pojedinih nelikvidnih financijskih institucija. Odluke Nadzornog tijela u kriznim situacijama ili situacijama rješavanja spora koje utječu na stabilnost financijske institucije ne bi trebale utjecati na fiskalnu odgovornost država članica. Trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim bi se države članice mogle pozvati na ovu zaštitnu odredbu i u konačnoj instanci obratiti se Vijeću zbog donošenja odluke. Međutim, ovaj se zaštitni mehanizam ne smije zloupotrijebiti, posebno u odnosu na odluke koje donese Nadzorno tijelo koje nemaju značajan ili konkretan fiskalni utjecaj, kao što je to smanjenje prihoda koje je povezano s privremenom zabranom posebnih djelatnosti ili proizvoda radi zaštite potrošača. Prilikom donošenja odluke na temelju zaštitnog mehanizma, Vijeće bi trebalo glasati u skladu s načelom prema kome svaki član ima jedan glas. Primjereno je Vijeću dodijeliti ulogu u ovom pitanju, s obzirom na posebne odgovornosti država članica s tim u vezi. S obzirom na osjetljivost pitanja, trebalo bi osigurati mjere stroge povjerljivosti.

(51)	U postupcima odlučivanja Nadzorno bi tijelo trebalo biti obvezano pravilima i općim načelima Unije o prikladnom postupku i transparentnosti. Trebalo bi u potpunosti poštovati pravo primatelja odluka nadzornog tijela da budu saslušani. Akti Nadzornog tijela trebali bi biti sastavni dio prava Unije.

(52)

Odbor nadzornika, sastavljen od rukovoditelja relevantnih nadležnih tijela svake države članice, kojim predsjedava predsjednik Nadzornog tijela, trebao bi biti glavno tijelo odlučivanja Nadzornog tijela. Predstavnici Komisije, ESRB-a, Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) bi trebali sudjelovati kao promatrači. Članovi odbora nadzornika bi trebali djelovati neovisno i samo u interesu Unije.

(53)

U pravilu, Odbor nadzornika trebao bi donositi odluke običnom većinom, u skladu s načelom prema kojem svaki član ima jedan glas. Međutim, za akte opće naravi, uključujući one koji se odnose na regulatorne i provedbene tehničke standarde, smjernice i preporuke, za proračunska pitanja kao i u vezi zahtjeva država članica za ponovnim razmatranjem odluke Nadzornog tijela o privremenoj zabrani ili ograničenju određene financijske aktivnosti, primjereno je primijeniti pravila o glasovanju kvalificiranom većinom, kako je utvrđeno u članku 16. stavku 4. Ugovora o Europski uniji i Protokolu (br. 36) o prijelaznim odredbama priloženih Ugovoru o Europski uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Slučajeve koji se odnose na rješavanje sporova između nacionalnih nadzornih tijela trebalo bi ispitati uže, objektivno radno tijelo, sastavljeno od članova koji nisu ni predstavnici nadležnih tijela koje su strane u sporu niti imaju bilo kakav interes u sukobu ili izravne veze s dotičnim nadležnim tijelima. Sastav radnog tijela trebao bi biti uravnotežen na odgovarajući način. Odluku koju donese radno tijelo trebao bi odobriti Odbor nadzornika običnom većinom u skladu s načelom prema kojem svaki član ima jedan glas. Međutim, u odnosu na odluke koje donese konsolidacijsko nadzorno tijelo, odluke koje predloži radno tijelo, mogli bi odbaciti članovi koji predstavljaju blokirajuću manjinu glasova kako je određeno u članku 16. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji i članku 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

(54)

Upravljački odbor sastavljen od predsjednika Nadzornog tijela, predstavnika nacionalnih nadzornih tijela i Komisije trebao bi osigurati da Nadzorno tijelo obavlja svoju misiju i izvršava zadaće koje su joj dodijeljene. Upravljačkom odboru trebalo bi povjeriti potrebna ovlaštenja, između ostalog, za predlaganje godišnjeg i višegodišnjeg programa rada, ostvarivanje određenih proračunskih ovlaštenja, donošenje plana kadrovske politike Nadzornog tijela, donošenja posebnih odredbi o pravu pristupa dokumentima i prijedloga godišnjeg izvješća.

(55)

Nadzorno tijelo trebao bi zastupati predsjednik s punim radnim vremenom, kojeg imenuje Odbor nadzornika na temelju postignuća, vještina i poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva važnog za financijski nadzor i uređenje, nakon otvorenog postupka odabira, kojeg uz pomoć Komisije, organizira i provodi Odbor nadzornika. Za imenovanje prvog predsjednika Nadzornog tijela Komisija bi trebala, između ostalog, sastaviti uži izbor kandidata na temelju postignuća, vještina, poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva važnog za financijski nadzor i uređenje. Za naknadna imenovanja, u izvješću koje je potrebno uspostaviti u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi preispitati mogućnost da Komisija sastavlja uži izbor. Prije nego što odabrana osoba preuzme svoje dužnosti a najkasnije mjesec dana nakon što ju je odabrao Odbor nadzornika, Europski parlament trebao bi imati pravo, nakon što je saslušao odabranu osobu, suprotstaviti se njenom imenovanju.

(56)	Upravljanje Nadzornim tijelom trebalo bi povjeriti izvršnom direktoru koji bi trebao imati pravo sudjelovati na sastancima Odbora nadzornika i upravljačkog odbora, bez prava glasa.

(57)

Kako bi se osigurala međusektorska usklađenost u aktivnostima ESA-e, one bi se trebale blisko uskladiti preko Zajedničkog odbora i, kada je to potrebno, postići zajednička stajališta. Zajednički bi odbor trebao usklađivati funkcije ESA-e u vezi s financijskim konglomeratima i drugim međusektorskim pitanjima. Prema potrebi, dotična nadležna bi Europska nadzorna tijela trebala usporedno donijeti akte koji spadaju u područje nadležnosti Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) ili Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala). Zajedničkim bi odborom trebao predsjedati predsjednik svih ESA-a tijekom 12-mjesečnog mandata na temelju rotacije. Predsjednik Zajedničkog odbora trebao bi biti potpredsjednik ESRB-a. Zajednički odbor trebao bi imati odgovarajuće osoblje koje osiguravaju ESA-u, kako bi se omogućila neformalna razmjena informacija te razvoj zajedničke kulture na području nadzora u ESA-i.

(58)

Potrebno je osigurati da se stranke na koje utječe odluka koju usvoji Nadzorno tijelo, mogu poslužiti potrebnim pravnim lijekovima. Za učinkovitu zaštitu prava stranaka i zbog uštede postupanja, u slučaju kad Nadzorno tijelo ima ovlaštenja za donošenje odluka, strankama bi trebalo dati pravo da ulože žalbu Žalbenom vijeću. Zbog učinkovitosti i dosljednosti, Žalbeno vijeće trebalo biti zajedničko tijelo ESA-e, neovisno od njihovih administrativnih i regulatornih struktura. Protiv odluka Žalbenog vijeća može se uložiti žalba Sudu Europske unije.

(59)

Kako bi mu se zajamčila potpuna samostalnost i neovisnost, Nadzornom tijelu trebalo bi odobriti samostalni proračun s prihodima uglavnom iz obveznih doprinosa nacionalnih nadzornih tijela i iz općeg proračuna Europske unije. Financiranje Nadzornog tijela od strane Unije podliježe sporazumu iz točke 47. Međuinstitucionalnog sporazuma od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i pouzdanom financijskom upravljanju (40). Trebalo bi primjenjivati proračunski postupak Unije. Reviziju računa trebao bi provesti Revizorski sud. Cjelokupan postupak podliježe postupku razrješenja.

(60)

Na Nadzorno tijelo se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (41) Nadzorno bi tijelo također trebalo pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica o unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (42).

(61)	Kako bi se osigurali otvoreni i transparentni uvjeti zapošljavanja i jednako postupanje prema zaposlenicima, na osoblje bi se Nadzornog tijela trebao primjenjivati Pravilnik o osoblju za dužnosnike i uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (43).

(62)	Nužno je zaštiti poslovne tajne i druge povjerljive informacije. Povjerljivost informacija koje su dostupne Nadzornom tijelu i razmjena unutar mreže trebale bi podlijegati strogim i učinkovitim pravilima povjerljivosti.

(63)

Za obradu osobnih podataka, za potrebe ove Uredbe, u cijelosti se primjenjuje Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (44) te Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (45)

(64)	Kako bi se osiguralo transparentno djelovanje Nadzornog tijela, na Nadzorno bi se tijelo trebala primjenjivati Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (46).

(65)	Trebalo bi omogućiti trećim zemljama sudjelovanje u radu Nadzornog tijela u skladu s odgovarajućim sporazumima koje zaključi Unija.

(66)

Budući da ciljeve ove Uredbe, naime poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta osiguranjem visoke, učinkovite i usklađene razine bonitetnog uređenja i nadzora, zaštitu osiguranika, sudionika sustava mirovinskog osiguranja i drugih korisnika, zaštitu cjelovitosti, učinkovitosti i urednog funkcioniranja financijskih tržišta, održavanje stabilnosti financijskog sustava i jačanje međunarodne nadzorne suradnje, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se oni zbog razmjera djelovanja, mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire potrebne za ostvarivanje tih ciljeva.

(67)

Nadzorno bi tijelo trebalo preuzeti sve sadašnje zadaće i ovlaštenja Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, stoga bi trebalo staviti izvan snage Odluku Komisije 2009/79/EZ na dan osnivanja Nadzornog tijela i u skladu s tim izmijeniti Odluku br. 716/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o uspostavi programa Zajednice za podupiranje posebnih aktivnosti u području financijskih usluga, financijskog izvještavanja i revizije (47) S obzirom na postojeće strukture i poslove Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, važno je osigurati vrlo blisku suradnju između Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Komisije prilikom uspostave odgovarajućih prijelaznih mehanizama kako bi se osiguralo da razdoblje tijekom kojeg je Komisija odgovorna za administrativnu uspostavu i početno administrativno djelovanje Nadzornog tijela bude što kraće.

(68)

Primjereno je odrediti vremenski rok za primjenu ove Uredbe kako bi se osigurala odgovarajuća priprema Nadzornog tijela za početak djelovanja i nesmetan prijelaz s Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje. Nadzorno bi se tijelo trebalo financirati na odgovarajući način. Njega bi barem na početku trebalo financirati s 40 % sredstava Unije, a 60 % preko doprinosa država članica u skladu s ponderiranjem glasova iz članka 3. stavka 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

(69)	Kako bi se omogućilo osnivanje Nadzornog tijela 1. siječnja 2011., ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OSNIVANJE I PRAVNI STATUS

Članak 1.

Osnivanje i područje djelovanja

1. Ovom se Uredbom osniva Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu Nadzorno tijelo).

2. Nadzorno tijelo djeluje u okviru ovlaštenja dodijeljenih ovom Uredbom te unutar područja primjene Direktive 2009/138/EZ s iznimkom glave IV. navedene Direktive, direktiva 2002/92/EZ, 2003/41/EZ, 2002/87/EZ, 64/225/EEZ, 73/239/EEZ, 73/240/EEZ, 76/580/EEZ, 78/473/EEZ, 84/641/EEZ, 87/344/EEZ, 88/357/EEZ, 92/49/EEZ, 98/78/EZ, 2001/17/EZ, 2002/83/EZ i 2005/68/EZ i, u mjeri u kojoj se ovi akti primjenjuju na društva za osiguranje, društva za reosiguranje, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, posrednike u osiguranju, u okviru relevantnih dijelova Direktive 2005/60/EZ i Direktive 2002/65/EZ, uključujući sve direktive, uredbe i odluke koje se temelje na navedenim aktima, te u okviru bilo kojeg daljnjeg pravno obvezujućeg akta Unije kojim se Nadzornom tijelu dodjeljuju zadaće.

3. Nadzorno tijelo također djeluje u području aktivnosti društava za osiguranje, društava za reosiguranje, financijskih konglomerata, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i posrednika u osiguranju, u vezi s pitanjima koja nisu izravno obuhvaćena aktima iz stavka 2., uključujući pitanja korporativnog upravljanja, revizije i financijskog izvještavanja, pod uvjetom da su takve mjere Nadzornog tijela nužne za osiguranje učinkovite i dosljedne primjene navedenih akata.

4. U odnosu na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, Nadzorno tijelo djeluje ne dovodeći u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo.

5. Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje ovlaštenja Komisije, posebno na temelju članka 258. UFEU-a, da osigura usklađenost s pravom Unije.

6. Cilj Nadzornog tijela je zaštititi javne interese dajući doprinos kratkoročnoj, srednjoročnoj i dugoročnoj stabilnosti i učinkovitosti financijskog sustava za gospodarstvo Unije, njene državljane i poduzeća. Nadzorno tijelo doprinosi:

(a)	poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta, što posebno uključuje pouzdanu, učinkovitu i dosljednu razinu uređenja i nadzora;

(b)	osiguranju cjelovitosti, transparentnosti, učinkovitosti i urednom funkcioniranju financijskih tržišta;

(c)	jačanju međunarodne usklađenosti nadzora;

(d)	sprečavanju regulatorne arbitraže i promicanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja;

(e)	osiguranju, da se preuzimanje rizika u vezi s osiguranjem, reosiguranjem i strukovnim mirovinskim osiguranjem uređuje i nadzire na odgovarajući način; te

(f)	poboljšanju zaštite potrošača.

U tu svrhu Nadzorno tijelo doprinosi osiguranju dosljedne, učinkovite i djelotvorne primjene akata iz stavka 2., promiče nadzornu konvergenciju, daje mišljenja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, te provodi ekonomske analize tržišta kako bi se promicalo postizanje ciljeva Nadzornog tijela.

Prilikom izvršavanja zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, Nadzorno tijelo posvećuje posebnu pažnju svakom mogućem sistemskom riziku koji predstavljaju financijske institucije, čija propast može narušiti djelovanje financijskog sustava ili realnoga gospodarstva.

Pri obavljanju svojih zadaća Nadzorno tijelo djeluje neovisno i objektivno te isključivo u interesu Unije.

Članak 2.

Europski sustav financijskog nadzora

1. Nadzorno tijelo čini dio Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS). Glavni cilj ESFS-a je osiguranje odgovarajuće provedbe pravila primjenjivih na financijski sektor kako bi se očuvala financijska stabilnost i osiguralo povjerenje u financijski sustav u cjelini, a korisnicima financijskih usluga osigurala dovoljna zaštita.

2. ESFS sastoji se od:

(a)	Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), za potrebe zadaća kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1092/2010 i ovom Uredbom;

(b)	Nadzornog tijela;

(c)	Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovanog Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (48);

(d)	Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovanog Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (49);

(e)	Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (dalje u tekstu Zajednički odbor) za potrebe obavljanja zadaća iz članaka 54. do 57. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1093/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010;

(f)	nadležnih ili nadzornih tijela država članica, kako su utvrđena u aktima Unije iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1093/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3. Nadzorno tijelo putem Zajedničkog odbora redovito i blisko surađuje s ESRB-om kao i s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osiguranjem međusektorske usklađenosti rada i postizanjem zajedničkih stajališta u području nadzora financijskih konglomerata i u pogledu drugih međusektorskih pitanja.

4. U skladu s načelom lojalne suradnje na temelju članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, partneri ESFS-a surađuju s povjerenjem i s potpunim uzajamnim poštovanjem, posebno prilikom osiguranja toka odgovarajućih i pouzdanih informacija među njima.

5. Ova nadzorna tijela koja su partneri ESFS-a imaju obvezu nadzirati financijske institucije, koje djeluju u Uniji, u skladu s aktima iz članka 1. stavka 2.

Članak 3.

Odgovornost nadležnih tijela

Nadležna tijela iz članka 2. stavka 2. točaka (a) do (d) odgovorna su Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 4.

Značenje pojmova

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„financijske institucije” znači društva, subjekti i fizičke i pravne osobe koje podliježu bilo kojem od zakonodavnih akata iz članka 1. stavka 2. U odnosu na Direktivu 2005/60/EZ „financijske institucije” znači samo društva za osiguranje i posrednike u osiguranju, kako je utvrđeno u navedenoj Direktivi;

„nadležna tijela” znači:

i.	nadzorna tijela, kako su utvrđena u Direktivi 2009/138/EZ, i nadležna tijela, kako su utvrđena u direktivama 2003/41/EZ i 2002/92/EZ;

ii.	u odnosu na direktive 2002/65/EZ i 2005/60/EZ nadležna tijela za osiguranje poštovanja zahtjeva iz navedenih direktiva od strane financijskih institucija, kako je to utvrđeno u točki 1.

Članak 5.

Pravni status

1. Nadzorno tijelo je tijelo Unije s pravnom osobnošću.

2. Nadzorno tijelo u svakoj državi članici ima najširu pravnu i poslovnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju nacionalnog prava. Ona može, posebno, stjecati ili prodavati pokretnu i nepokretnu imovinu te biti stranka u sudskom postupku.

3. Nadzorno tijelo zastupa predsjednik.

Članak 6.

Sastav

Nadzorno tijelo se sastoji od:

1.	Odbora nadzornika, koji izvršava zadaće iz članka 43.;

2.	upravljačkog odbora, koji izvršava zadaće iz članka 47.;

3.	predsjednika, koji izvršava zadaće iz članka 48.;

4.	izvršnog direktora, koji izvršava zadaće iz članka 53.;

5.	Žalbenog vijeća koje izvršava zadaće iz članka 60.

Članak 7.

Sjedište

Sjedište Nadzornog tijela je u Frankfurtu na Majni.

POGLAVLJE II.

ZADAĆE I OVLASTI NADZORNOG TIJELA

Članak 8.

Zadaće i ovlasti Nadzornog tijela

1. Nadzorno tijelo ima sljedeće zadaće:

(a)	doprinositi uspostavi visokokvalitetnih zajedničkih regulatornih i nadzornih standarda i praksi, posebno davanjem mišljenja institucijama Unije te razvojem smjernica, preporuka i nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji se temelje na zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.;

(b)

doprinositi dosljednoj primjeni pravno obvezujućih akata Unije, posebno doprinoseći zajedničkoj nadzornoj kulturi, osiguranjem dosljedne, učinkovite i djelotvorne primjene akata iz članka 1. stavka 2., sprečavanjem regulatorne arbitraže, posredovanjem i rješavanjem sporova između nadležnih tijela, osiguranjem učinkovitog i dosljednog nadzora financijskih institucija, osiguranjem usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela i donošenjem mjera, između ostalog, u kriznim situacijama;

(c)	poticati i omogućavati delegiranje zadaća i odgovornosti između nadležnih tijela;

(d)	blisko surađivati s ESRB-om, posebno pružanjem informacija ESRB-u koje su potrebne za obavljanje njegovih zadaća te osiguranjem primjerenog nastavnog postupanja upozorenja i preporuka ESRB-a;

(e)	organizirati i provoditi analize stručnog pregleda nadležnih tijela, uključujući izdavanje smjernica i preporuka te utvrđivanje najboljih praksi, kako bi se ojačala dosljednost u rezultatima nadzora;

(f)	u okviru svoje nadležnosti, pratiti i procjenjivati tržišna kretanja;

(g)	provoditi ekonomske analize tržišta radi obavješćivanja o ispunjavanju funkcija Nadzornog tijela;

(h)	podupirati zaštitu osiguranika, sudionika i korisnika sustava mirovinskog osiguranja;

(i)	doprinositi dosljednom i usklađenom djelovanju kolegija nadzornih tijela, praćenju, procjenjivanju i mjerenju sistemskog rizika, razvoju i usklađivanju planova oporavka i rješavanja, osiguranjem visoke razine zaštite osiguranicima, korisnicima u cijeloj Uniji, u skladu s člancima 21. do 26.;

(j)	ispunjavati sve ostale posebne zadaće predviđene ovom Uredbom ili drugih zakonodavnim aktima;

(k)	na svojoj internetskoj stranici objavljivati i redovito ažurirati informacije u vezi s područjem svojega djelovanja, posebno, u okviru svojih nadležnosti, o registriranim financijskim institucijama, kako bi osiguralo da su informacije lako dostupne javnosti;

(l)	od Odbora europskih nadzornih tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (CEIOPS) prema potrebi preuzimati sve postojeće i tekuće zadaće.

2. Radi ostvarivanja svojih zadaća iz stavka 1., Nadzorno tijelo ima ovlasti, predviđene ovom Uredbom, posebno za:

(a)	razvoj nacrta regulatornih tehničkih standarda u posebnim slučajevima iz članka 10.;

(b)	razvoj nacrta provedbenih tehničkih standarda u posebnim slučajevima iz članka 15.;

(c)	izdavanje smjernica i preporuka, kako je utvrđeno u članku 16.;

(d)	izdavanje preporuka u posebnim slučajevima iz članka 17. stavka 3.;

(e)	donošenje pojedinih odluka upućenih nadležnim tijelima u posebnim slučajevima iz članka 18. stavka 3. i članka 19. stavka 3.;

(f)	u slučajevima koji se odnose na izravno primjenjivo pravo Unije, donošenje pojedinih odluka koje su upućene financijskim institucijama u posebnim slučajevima iz članka 17. stavka 6., iz članka 18. stavka 4. i iz članka 19. stavka 4.;

(g)	izdavanje mišljenja za Europski parlament, Vijeće ili Komisiju, kako je predviđeno člankom 34.;

(h)	prikupljanje potrebnih informacija o financijskim institucijama, kako je predviđeno člankom 35.;

(i)	razvijanje zajedničkih metodologija za ocjenu učinka karakteristika proizvoda i postupaka distribucije na financijsko stanje institucija i zaštitu potrošača;

(j)	osiguranje središnje pristupačne baze podataka o registriranim financijskim institucijama u području svoje nadležnosti, u slučajevima kada je tako navedeno u aktima iz članka 1. stavka 2.

Članak 9.

Zadaće povezane sa zaštitom potrošača i financijskim aktivnostima

1. Nadzorno tijelo preuzima vodeću ulogu u promicanju transparentnosti, jednostavnosti i pravednosti na tržištu za financijske proizvode ili usluge namijenjene potrošačima na cijelom unutarnjem tržištu, uključujući:

(a)	prikupljanje, analiziranje i izvješćivanje o potrošačkim trendovima;

(b)	preispitivanje i usklađivanje financijskog opismenjavanja i obrazovne inicijative nadležnih tijela;

(c)	razvoj standarda osposobljavanja za sektor; i

(d)	doprinos razvoju zajedničkih pravila o objavljivanju.

2. Nadzorno tijelo prati nove i postojeće financijske aktivnosti i može usvajati smjernice i preporuke s ciljem promicanja sigurnosti i pouzdanosti tržišta te konvergencije regulatornih praksi.

3. Nadzorno tijelo također može izdati upozorenja u slučaju da financijske aktivnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju za ciljeve utvrđene u članku 1. stavku 6.

4. Nadzorno tijelo osniva, kao sastavni dio Nadzornog tijela, Odbor za financijske inovacije koji povezuje sva odgovarajuća nadležna nacionalna nadzorna tijela u svrhu postizanja usklađenog pristupa regulatornom i nadzornom postupanju s novim ili inovativnim financijskim aktivnostima i davanja savjeta Nadzornom tijelu, koji se podnose Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

5. Nadzorno tijelo može privremeno zabraniti ili ograničiti određene financijske aktivnosti koje ugrožavaju uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog ili dijela financijskog sustava u Uniji, u slučajevima i pod uvjetima i u uvjetima utvrđenima u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. ili, ako je potrebno, u slučaju krizne situacije u skladu i na temelju uvjeta utvrđenih člankom 18.

Nadzorno tijelo preispituje odluke iz prvog podstavka u odgovarajućim vremenskim razmacima, a najmanje svaka tri mjeseca. Ako se odluka ne obnovi nakon tromjesečnog razdoblja, ona automatski istječe.

Država članica može zatražiti od Nadzornog tijela preispitivanje svoje odluke. U tom slučaju Nadzorno tijelo, u skladu s postupkom određenim u članku 44. stavku 1., drugom podstavku, donosi odluku o zadržavanju svoje odluke.

Nadzorno tijelo može također ocijeniti potrebu za zabranom ili ograničenjem određenih vrsta financijskih aktivnosti i, kad postoji takva potreba, obavješćuje Komisiju, kako bi se olakšalo usvajanje bilo koje takve zabrane ili ograničenja.

Članak 10.

Regulatorni tehnički standardi

1. Kad Europski parlament i Vijeće delegiraju Komisiji ovlaštenja za usvajanje regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a kako bi se osiguralo dosljedno usklađivanje u područjima koja su izričito navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Nadzorno tijelo može razviti nacrt regulatornih tehničkih standarda. Nadzorno tijelo dostavlja svoj nacrt standarda Komisiji na prihvaćanje.

Regulatorni tehnički standardi su tehnički standardi, ne podrazumijevaju strateške ili političke odluke, a njihov sadržaj je ograničen zakonodavnim aktima na kojima se temelje.

Prije nego što ih podnese Komisiji, Nadzorno tijelo provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Nadzorno tijelo također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Kad Nadzorno tijelo podnosi nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija ga odmah prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta regulatornog tehničkog standarda, Komisija donosi odluku o njegovom prihvaćanju. Komisija može prihvatiti nacrt regulatornih tehničkih standarda i samo djelomično, ili uz izmjene, kad to zahtijevaju interesi Unije.

U slučaju kad Komisija ne namjerava prihvatiti nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga namjerava prihvatiti samo djelomično ili s izmjenama, dužna je vratiti nacrt regulatornog tehničkog standarda Nadzornom tijelu, uz obrazloženje neprihvaćanja ili, ovisno o slučaju, objašnjenje razloga za izmjene. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku od šest tjedana na temelju predloženih izmjena Komisije i ponovno ga podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo šalje kopiju formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku toga šestotjednog razdoblja Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda ili podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda koji nije izmijenjen na način koji je u skladu s predloženim izmjenama, Komisija može usvojiti regulatorni tehnički standard s izmjenama za koje smatra relevantnim ili ga može odbiti.

Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo, bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

2. Kad Nadzorno tijelo nije podnijelo nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku utvrđenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zatražiti takav nacrt u novom vremenskom roku.

3. Samo u slučaju kad Nadzorno tijelo ne podnese nacrt regulatornog tehničkog standarda Komisiji unutar rokova u skladu sa stavkom 2., Komisija može donijeti regulatorni tehnički standard putem delegiranog akta bez nacrta Nadzornog tijela.

Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta regulatornih tehničkih standarda i s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Komisija također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Komisija odmah prosljeđuje nacrt regulatornog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija šalje nacrt regulatornog tehničkog standarda Nadzornom tijelu. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku od šest tjedana i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo šalje kopiju formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku toga šestotjednog razdoblja iz četvrtog podstavka, Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda, Komisija može usvojiti regulatorni tehnički standard.

Ako je Nadzorno tijelo podnijelo izmijenjeni nacrt regulatornog tehničkog standarda u roku od šest tjedana, Komisija može izmijeniti nacrt regulatornog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Nadzornog tijela, ili donijeti regulatorni tehnički standard s izmjenama za koje smatra relevantnim. Komisija ne smije mijenjati sadržaj nacrta regulatornog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo, bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

4. Regulatorni tehnički standardi donose se putem uredaba ili odluka. Oni se objavljuju u Službenom listu Europske Unije, a stupaju na snagu na dan koji je u njima naveden.

Članak 11.

Izvršavanje delegiranja

1. Ovlaštenje za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz članka 10. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine od 16. prosinca 2010. Komisija sastavlja izvješće u vezi s delegiranim ovlaštenjem najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje na razdoblja jednakog trajanja, osim ako Europski parlament ili Vijeće opozovu ovlaštenje u skladu s člankom 14.

2. Čim Komisija usvoji regulatorni tehnički standard, o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3. Ovlaštenje za usvajanje regulatornih tehničkih standarda dodjeljuje se Komisiji ovisno o uvjetima utvrđenima u člancima 12. do 14.

Članak 12.

Opoziv delegiranja

1. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 10.

2. Institucija koja je počela unutarnji postupak u svrhu razmatranja moguće odluke o opozivu delegiranja ovlaštenja, nastoji o tome obavijestiti drugu instituciju i Komisiju, u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, navodeći delegiranu ovlast koja bi mogla podlijegati opozivu.

3. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu bez odgode ili kasnijeg dana koji je naveden u njoj. Odluka ne utječe na valjanost regulatornih tehničkih standarda koji su već na snazi. Ona se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 13.

Prigovori na regulatorne tehničke standarde

1. Europski parlament ili Vijeće mogu staviti prigovor na regulatorni tehnički standard u roku od tri mjeseca od dana obavijesti o regulatornom tehničkom standardu koji je usvojila Komisija. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća ovo se razdoblje produžuje za tri mjeseca.

Kad Komisija donosi regulatorni tehnički standard koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je podnijelo Nadzorno tijelo, razdoblje tijekom kojega Europski parlament i Vijeće mogu staviti prigovor iznosi mjesec dana od dana obavijesti. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća ovo se razdoblje produžuje za jedan mjesec.

2. Ako po isteku razdoblja iz stavka 1. ni Europski parlament niti Vijeće ne stave prigovor na regulatorni tehnički standard, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu naveden. Regulatorni tehnički standard može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka navedenog razdoblja ako su i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju o svojoj namjeri da neće staviti prigovor.

3. Ako Europski parlament ili Vijeće stave prigovor na tehnički standard u roku iz stavka 1., akt ne stupa na snagu. Institucija koja stavi prigovor u skladu s člankom 296. UFEU-a navodi razloge zbog kojih stavlja prigovor.

Članak 14.

Neprihvaćanje ili izmjena nacrta regulatornih tehničkih standarda

1. Ako Komisija ne prihvati nacrt regulatornog tehničkog standarda ili ga izmijeni u skladu s člankom 10., Komisija o tome obavješćuje Nadzorno tijelo, Europski parlament i Vijeće te navodi razloge za navedeno.

2. Kada je to potrebno, Europski parlament ili Vijeće mogu pozvati odgovornog povjerenika, zajedno s predsjedavajućim Nadzornog tijela, u roku od mjesec dana od obavijesti iz stavka 1., na ad hoc sastanak nadležnog odbora Europskog parlamenta ili Vijeća kako bi predstavili ili objasnili razlike stajališta.

Članak 15.

Provedbeni tehnički standardi

1. Nadzorno tijelo može razviti provedbene tehničke standarde putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a u područjima koja su posebno navedena u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. Provedbeni tehnički standardi su tehnički standardi, koji ne podrazumijevaju strateške ili političke odluke, a njihov sadržaj je određivanje uvjeta za primjenu navedenih akata. Nadzorno tijelo podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda Komisiji na prihvaćanje.

Prije nego što podnese nacrt provedbenih tehničkih standarda Komisiji, Nadzorno tijelo provodi otvorena javna savjetovanja i analizira moguće tim povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta provedbenog tehničkog standarda ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Nadzorno tijelo također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Kad Nadzorno tijelo podnosi nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija ga odmah prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta provedbenog tehničkog standarda Komisija donosi odluku o njegovom prihvaćanju. Komisija može produžiti to razdoblje za jedan mjesec. Komisija može prihvatiti nacrt provedbenih tehničkih standarda i samo djelomično, ili uz izmjene, kad to zahtijevaju interesi Unije.

U slučaju kad Komisija ne namjerava prihvatiti nacrt provedbenog tehničkog standarda ili ga namjerava prihvatiti samo djelomično ili s izmjenama, šalje ga nazad Nadzornom tijelu, uz obrazloženje neprihvaćanja ili, ovisno o slučaju, objašnjenje razloga za izmjene. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku od šest tjedana na temelju predloženih izmjena Komisije i ponovno ga podnijeti Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo šalje kopiju svoga formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku tog šestotjednog razdoblja iz petog podstavka, Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda ili podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda koji nije izmijenjen na način koji je u skladu s predloženim izmjenama, Komisija može usvojiti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje smatra relevantnim ili ga može odbiti.

Komisija ne mijenja sadržaj nacrta provedbenog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

2. U slučajevima kad Nadzorno tijelo ne podnese nacrt provedbenog tehničkog standarda u vremenskom roku utvrđenom u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2., Komisija može zatražiti takav nacrt u novom roku.

3. Samo u slučaju kad Nadzorno tijelo nije podnijelo nacrt provedbenog tehničkog standarda Komisiji unutar roka u skladu sa stavkom 2., Komisija može donijeti provedbeni tehnički standard putem provedbenog akta bez nacrta Nadzornog tijela.

Komisija provodi otvorena javna savjetovanja o nacrtu provedbenih tehničkih standarda i analizira moguće povezane troškove i koristi, osim ako su takva savjetovanja i analize nerazmjerni u odnosu na opseg i učinak dotičnog nacrta provedbenih tehničkih standarda ili s obzirom na posebnu žurnost predmeta. Komisija također traži mišljenje odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

Komisija odmah prosljeđuje nacrt provedbenog tehničkog standarda Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija šalje nacrt provedbenog tehničkog standarda Nadzornom tijelu. Nadzorno tijelo može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku od šest tjedana i podnijeti ga Komisiji u obliku formalnog mišljenja. Nadzorno tijelo dostavlja kopiju formalnog mišljenja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ako po isteku šestotjednog razdoblja iz četvrtog podstavka, Nadzorno tijelo ne podnese izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda, Komisija može usvojiti provedbeni tehnički standard.

Ako je Nadzorno tijelo podnijelo izmijenjeni nacrt provedbenog tehničkog standarda u roku od šest tjedana, Komisija može izmijeniti nacrt provedbenog tehničkog standarda na temelju predloženih izmjena Nadzornog tijela ili usvojiti provedbeni tehnički standard s izmjenama koje smatra relevantnim.

Komisija ne mijenja sadržaj nacrta provedbenog tehničkog standarda koji je pripremilo Nadzorno tijelo, bez prethodne koordinacije s Nadzornim tijelom, kako je određeno u ovom članku.

4. Provedbeni tehnički standardi donose se putem uredaba ili odluka. Oni se objavljuju u Službenom listu Europske Unije, a stupaju na snagu na dan koji je u njima naveden.

Članak 16.

Smjernice i preporuke

1. S ciljem uspostave dosljednih, učinkovitih i djelotvornih nadzornih praksi u okviru ESFS-a, te osiguranja zajedničke, jedinstvene i dosljedne primjene prava Unije, Nadzorno tijelo izdaje smjernice i preporuke upućene nadležnim tijelima ili financijskim institucijama.

2. Nadzorno tijelo, ako je potrebno, provodi otvorena javna savjetovanja o smjernicama i preporukama i analizira moguće povezane troškove i koristi. Takva savjetovanja i analize razmjerni su obzirom na opseg, narav i učinak smjernica ili preporuka. Nadzorno tijelo također, ako je potrebno, traži mišljenje ili savjete odgovarajuće interesne skupine iz članka 37.

3. Nadležna tijela i financijske institucije ulažu sve napore kako bi poštovali navedene smjernice i preporuke.

Svako nadležno tijelo u roku od dva mjeseca od izdavanja smjernice ili preporuke, potvrđuje poštovanje ili namjeru o poštovanju navedene smjernice ili preporuke. U slučaju da ih nadležno tijelo ne poštuje ili ih ne namjerava poštovati, ono o tome obavješćuje Nadzorno tijelo, navodeći svoje razloge.

Nadzorno tijelo objavljuje činjenicu da nadležno tijelo ne poštuje ili da ne namjerava poštovati tu smjernicu ili preporuku. Nadzorno tijelo također može donijeti odluku, na pojedinačnoj osnovi, o objavljivanju razloga koje je dostavilo nadležno tijelo u vezi s nepoštovanjem te smjernice ili preporuke. Nadležno tijelo takvoj objavi prima prethodnu obavijest.

Ako to zahtijeva smjernica ili preporuka, financijske institucije jasno i na podroban način izvješćuju o poštovanju navedene smjernice ili preporuke.

4. U izvješću iz članka 43. stavka 5. Nadzorno tijelo obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju o izdanim smjernicama i preporukama, navodeći nadležno tijelo koje im nije udovoljilo i izloživši ukratko kako Nadzorno tijelo namjerava osigurati poštovanje preporuka i smjernica od strane dotičnog nadležnog tijela ubuduće.

Članak 17.

Kršenje prava Unije

1. U slučaju da nadležno tijelo nije primijenilo akte iz članka 1. stavka 2. ili ih je primijenilo na način koji predstavlja kršenje prava Unije, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde utvrđene u skladu s člancima 10. do 15., posebno ako nije osiguralo da neka od financijskih institucija ispunjava zahtjeve utvrđene u navedenim aktima, Nadzorno tijelo postupa u skladu s ovlaštenjima iz stavaka 2., 3. i 6. ovog članka.

2. Nadzorno tijelo može istražiti navodno kršenje ili neprimjenu prava Unije, na zahtjev jednog ili više nadležnih tijela, Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije ili odgovarajuće interesne skupine ili na vlastitu inicijativu, a nakon što je obavijestila dotično nadležno tijelo.

Ne dovodeći u pitanje ovlaštenja utvrđena člankom 35., nadležno tijelo, bez odlaganja, dostavlja Nadzornom tijelu sve informacije koje smatra neophodnim za njenu istragu.

3. Nadzorno tijelo može, najkasnije u roku od dva mjeseca od početka svoje istrage, uputiti preporuku dotičnom nadležnom tijelu, navodeći mjere koje su potrebne za usklađivanje s pravom Unije.

U roku od deset radnih dana od primitka preporuke, nadležno tijelo obavješćuje Nadzorno tijelo o koracima koje je poduzelo ili koje namjerava poduzeti kako bi osiguralo usklađenost s pravom Unije.

4. U slučaju da nadležno tijelo nije postupilo u skladu s pravom Unije u roku od mjesec dana od primitka preporuke Agencije, Komisija može, nakon što ju je obavijestilo Nadzorno tijelo ili na vlastitu inicijativu, izdati formalno mišljenje kojim od nadležnog tijela traži poduzimanje potrebnih mjera radi usklađivanja s pravom Unije. Formalno mišljenje Komisije vodi računa o preporuci Nadzornog tijela.

Komisija izdaje takvo formalno mišljenje najkasnije u roku od tri mjeseca nakon donošenja preporuke. Komisija može produžiti ovo razdoblje za mjesec dana.

Nadzorno tijelo i nadležno tijelo dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije.

5. U roku od deset radnih dana od primitka formalnog mišljenja iz stavka 4., nadležno tijelo obavješćuje Komisiju i Nadzorno tijelo o koracima koje je poduzelo ili namjerava poduzeti kako bi osiguralo poštovanje formalnog mišljenja.

6. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a, u slučaju kad nadležno tijelo ne poštuje formalno mišljenje iz stavka 4. u roku određenom u navedenom stavku i kad je takvo nepoštovanje potrebno pravovremeno otkloniti radi održavanja i ponovne uspostave neutralnih uvjeta tržišnog natjecanja ili osiguranja urednog funkcioniranja i cjelovitosti financijskog sustava, u slučaju kad su relevantni zahtjevi akata iz članka 1. stavka 2. izravno primjenljivi na financijske institucije, Nadzorno tijelo može donijeti pojedinačne odluke upućene financijskoj instituciji, kojima zahtijeva potrebno djelovanje za poštovanje svojih obveza na temelju prava Unije, uključujući prekid bilo koje prakse.

Odluka Nadzornog tijela u skladu je s formalnim mišljenjem koje je na temelju stavka 4. izdala Komisija.

7. Odluke donesene na temelju stavka 6. imaju prednost pred bilo kojom odlukom koje je prethodno donijelo nadležno tijelo o istom pitanju.

Prilikom poduzimanja djelovanja u vezi s pitanjima koja podliježu formalnom mišljenju na temelju stavka 4. ili odluci na temelju stavka 6., nadležna tijela poštuju formalno mišljenje ili odluku, ovisno o slučaju.

8. U izvješću iz članka 43. stavka 5. Nadzorno tijelo navodi nadležna tijela i financijske institucije koji nisu postupili u skladu s formalnim mišljenjima ili odlukama iz stavaka 4. i 6. ovog članka.

Članak 18.

Djelovanje u hitnim situacijama

1. U slučaju nepovoljnih kretanja koja mogu ozbiljno ugroziti pravilno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji, Nadzorno tijelo aktivno omogućuje i, ako se smatra potrebnim, koordinira sva djelovanja od strane odgovarajućih nacionalnih nadležnih nadzornih tijela.

Kako bi moglo obavljati tu ulogu omogućavanja i koordinacije, Nadzorno je tijelo u potpunosti obaviješteno o svim odgovarajućim kretanjima i pozvano od strane relevantnih nacionalnih nadležnih nadzornih tijela na sudjelovanje kao promatrač na svim relevantnim susretima.

2. Vijeće, u savjetovanju s Komisijom i ESRB-om te, kada je to potrebno, s ESA-om, i na zahtjev Nadzornog tijela, Komisije ili ESRB-a, može donijeti odluku upućenu Nadzornom tijelu, u kojoj određuje postojanje krizne situacije za potrebe ove Uredbe. Vijeće preispituje tu odluku u odgovarajućim vremenskim razmacima, a najmanje jednom mjesečno. Ako se odluka ne obnovi na završetku jednomjesečnog razdoblja, ona automatski istječe. Vijeće može u svakom trenutku objaviti prestanak krizne situacije.

Ako ESRB ili Nadzorno tijelo smatraju da može doći do krizne situacije, izdaju povjerljivu preporuku upućenu Vijeću, te mu dostavljaju procjenu situacije. Vijeće zatim procjenjuje potrebu za sazivanjem sastanka. U tom postupku jamči se dužna pažnja u vezi povjerljivosti.

Ako Vijeće odredi postojanje krizne situacije, ono pravovremeno obavješćuje Europski parlament i Komisiju.

3. U slučaju kad je Vijeće donijelo odluku na temelju stavka 2., a u iznimnim okolnostima kad je potrebno usklađeno djelovanje nacionalnih nadležnih tijela kako bi se odgovorilo na nepovoljna kretanja koja mogu ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji, Nadzorno tijelo može donijeti pojedinačne odluke kojima od nadležnih tijela traži poduzimanje potrebnih mjera u skladu sa zakonodavstvom iz članka 1. stavka 2. radi rješavanja bilo kojih takvih kretanja osiguravanjem ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u navedenom zakonodavstvu od strane financijskih institucija i nadležnih tijela.

4. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a, u slučaju kad nadležno tijelo ne poštuje odluku Nadzornog tijela iz stavka 3. u roku određenom u toj odluci, Nadzorno tijelo može, u slučaju kad su odgovarajući zahtjevi utvrđeni u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde koji su doneseni u skladu s tim aktima, izravno primjenjivi na financijske institucije, donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji, kojom traži potrebno djelovanje za poštovanje obveza u skladu s tim zakonodavstvom, uključujući prekid bilo koje prakse. Ovo se primjenjuje samo u situacijama u kojima nadležno tijelo ne primjenjuje zakonodavne akte iz članka 1. stavka 2., uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde koji su doneseni u skladu s tim aktima, ili ih primjenjuje na način koji se čini očitim kršenjem tih akata i kad je potrebno hitno otklanjanje kako bi se ponovno uspostavilo uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava u Uniji.

5. Odluke donesene na temelju stavka 4., imaju prednost pred bilo kojom odlukom koju je prethodno donijelo nadležno tijelo o istom pitanju.

Svako djelovanje nadležnog tijela u vezi s pitanjima koja podliježu odluci u skladu sa stavkom 3. ili 4. u skladu je s tim odlukama.

Članak 19.

Rješavanje nesuglasica između nadležnih tijela u prekograničnim situacijama

1. Ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene u članku 17., u slučaju kad se nadležno tijelo ne slaže s postupkom ili sadržajem djelovanja ili nepostupanjem nadležnog tijela druge države članice, u slučajevima određenim u aktima iz članka 1. stavka 2., Nadzorno tijelo, na zahtjev jednog ili više dotičnih nadležnih tijela, može pomoći tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom iz stavaka 2. do 4. ovog članka.

U slučajevima određenim u zakonodavstvu iz članka 1. stavka 2., i kad se na temelju objektivnih kriterija može odrediti neslaganje između nadležnih tijela različitih država članica, Nadzorno tijelo može, na vlastitu inicijativu, pomoći tijelima u postizanju dogovora u skladu s postupkom iz stavaka 2. do 4.

2. Nadzorno tijelo određuje vremenski rok za mirenje između nadležnih tijela, vodeći računa o svim odgovarajućim rokovima, utvrđenim u aktima iz članka 1. stavka 2. te složenosti i hitnosti pitanja. U toj fazi Nadzorno tijelo djeluje kao posrednik.

3. Ako dotična nadležna tijela ne postignu dogovor u fazi mirenja iz stavka 2. Nadzorno tijelo može, u skladu s postupkom iz trećeg i četvrtoga podstavka članka 44. stavka 1. donijeti odluku u kojoj od njih traži poduzimanje posebnog djelovanja ili suzdržavanje od djelovanja kako bi se riješilo pitanje, uz obvezujući učinak za dotična nadležna tijela, kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije.

4. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a, kad nadležna tijela ne poštuju odluku Nadzornog tijela i time ne osiguraju da financijska institucija ispunjava zahtjeve koji se na nju izravno primjenjuju na temelju akata iz članka 1. stavka 2. Nadzorno tijelo može donijeti pojedinačnu odluku upućenu financijskoj instituciji kojom traži potrebno djelovanje za poštivanje obveza na temelju prava Unije, uključujući prekid bilo koje prakse.

5. Odluke donesene na temelju stavka 4., imaju prednost pred bilo kojom odlukom koju je prethodno donijelo nadležno tijelo o istom pitanju. Svako djelovanje koje nadležna tijela donesu u vezi s činjenicama koje podliježu odluci u skladu sa stavkom 3. ili 4. usklađene su s tim odlukama.

6. U izvješću iz članka 50. stavka 2., predsjednik Nadzornog tijela navodi prirodu i vrstu neslaganja između nadležnih tijela, postignute dogovore i odluke donesene za rješavanje takvih neslaganja.

Članak 20.

Rješavanje međusektorskih neslaganja između nadležnih tijela

Zajednički odbor, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 19. i članku 56., rješava međusektorska neslaganja koje mogu nastati između nadležnih tijela kako je to utvrđeno člankom 4. točkom 2. ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1093/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 21.

Kolegij nadzornih tijela

1. Nadzorno tijelo doprinosi promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i usklađenog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela iz Direktive 2009/138/EZ, te podupire koherentnost primjene prava Unije kolegija nadzornih tijela. Radi približavanja najbolje nadzorne prakse, zaposlenici Nadzornog tijela mogu sudjelovati u aktivnostima kolegija nadzornih tijela, uključujući ispitivanja na licu mjesta koja zajednički provode dva ili više nadležnih tijela.

2. Nadzorno tijelo ima vodeću ulogu u osiguranju dosljednog i koherentnog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela za prekogranične institucije u Uniji, vodeći računa o sistemskom riziku koji predstavljaju financijske institucije iz članka 23.

Za potrebe ovog stavka i stavka 1. ovog članka, Nadzorno se tijelo smatra „nadležnim tijelom” u smislu odgovarajućeg zakonodavstva.

Nadzorno tijelo može:

(a)	prikupljati i dijeliti sve relevantne informacije u suradnji s nadležnim tijelima za omogućavanje rada kolegija i uspostaviti i upravljati središnjim sustavom, kako bi se nadležnim tijelima i kolegiju omogućio pristup navedenim informacijama;

(b)

pokrenuti i usklađivati testiranja otpornosti na stres na razini Unije u skladu s člankom 32. kako bi se ocijenila otpornost financijskih institucija, posebno sistemski rizik koji predstavljaju financijske institucije iz članka 23., na nepovoljna tržišna kretanja i procijenila mogućnost za povećanje sistemskog rizika u situacijama stresa, osiguravši primjenu dosljedne metodologije na nacionalnoj razini prilikom takvih testova i, kada je to potrebno, uputila preporuka nadležnom tijelu za ispravljanje problema utvrđenih prilikom testiranja otpornosti na stres;

(c)	promicati djelotvorne i učinkovite nadzorne aktivnosti, uključujući procjenu rizika kojim bi financijske institucije mogle biti izložene, kako je to određeno na temelju postupka nadzornog pregleda ili u stresnim situacijama;

(d)	nadzirati, u skladu sa zadaćama i ovlastima određenih ovom Uredbom, zadaće koje obavljaju nadležna tijela; i

(e)

zahtijevati daljnja vijećanja kolegija u slučaju kada smatra da bi odluka mogla rezultirati nepravilnom primjenom prava Unije ili ne bi doprinosila objektivnoj konvergenciji nadzornih praksi. Ona može također zahtijevati od nadzornika skupine zakazivanje sastanka kolegija ili dodavanje točke dnevnog reda sastanka.

3. Nadzorno tijelo može razviti nacrt regulatornih i provedbenih tehničkih standarda kako bi osigurala jednake uvjete primjene u odnosu na odredbe koje se odnose na operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela te izdati smjernice i preporuke donesene u skladu s člankom 16. radi promicanja konvergencije u nadzornom funkcioniranju i najboljih praksi koje usvoje kolegiji nadzornih tijela.

4. Nadzorno tijelo ima pravno obvezujuću ulogu posredovanja u rješavanju sporova između nadležnih tijela u skladu s postupkom iz članka 19. Nadzorno tijelo može donijeti nadzorne odluke koje su izravno primjenjive na dotične institucije u skladu s člankom 19.

Članak 22.

Opće odredbe

1. Nadzorno tijelo na odgovarajući način razmatra sistemski rizik kako je određeno Uredbom (EU) br. 1092/2010. Ono se suočava sa svakim rizikom poremećaja financijskih usluga koji:

(a)	je uzrokovan slabljenjem cjelokupnog ili dijelova financijskog sustava; i

(b)	potencijalno može proizvesti ozbiljne negativne posljedice za unutarnje tržište i realno gospodarstvo.

Nadzorno tijelo, ako je potrebno, razmatra praćenje i ocjenu sistemskog rizika, kako je razvio ESRB i samo Nadzorno tijelo, te u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1092/2010 odgovara na upozorenja i preporuke ESRB-a.

2. Nadzorno tijelo u suradnji s ESRB-om i u skladu s člankom 23. stavkom 1. razvija zajednički pristup utvrđivanju i mjerenju sistemske važnosti, uključujući kvantitativne i kvalitativne pokazatelje, prema potrebi.

Ovi su pokazatelji presudni element prilikom utvrđivanja odgovarajućih nadzornih djelovanja. Nadzorno tijelo nadzire stupanj konvergencije prilikom utvrđivanja s ciljem promicanja zajedničkog pristupa.

3. Ne dovodeći u pitanje akte iz članka 1. stavka 2. Nadzorno tijelo, prema potrebi, sastavlja dodatne smjernice i preporuke za financijske institucije kako bi povele računa o sistemskom riziku koji predstavljaju.

Nadzorno tijelo osigurava uzimanje u obzir sistemskog rizika koji predstavljaju financijske institucije prilikom razrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda u područjima utvrđenim u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2.

4. Na zahtjev jednog ili više nadležnih tijela, Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu, Nadzorno tijelo može provesti istragu u vezi s posebnom vrstom financijske institucije ili vrstom proizvoda ili načinom postupanja, kako bi procijenilo moguće prijetnje za stabilnost financijskog sustava i dalo odgovarajuće preporuke za djelovanje dotičnim nadležnim tijelima.

U tu svrhu, Nadzorno tijelo može koristiti ovlasti dodijeljene u skladu s ovom Uredbom, uključujući članak 35.

5. Zajednički odbor osigurava opću i međusektorsku koordinaciju aktivnosti koje se obavljaju u skladu ovim člankom.

Članak 23.

Identifikacija i mjerenje sistemskog rizika

1. Nadzorno tijelo u savjetovanju s ESRB-om razrađuje kriterije za identifikaciju i mjerenje sistemskog rizika te odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres koji uključuje procjenu mogućnosti povećanog sistemskog rizika koji mogu predstavljati financijske institucije u situacijama stresa.

Nadzorno tijelo razvija odgovarajući sustav testiranja otpornosti na stres kako bi pomogla u identificiranju onih financijskih institucija koje mogu predstavljati sistemski rizik. Te institucije podliježu pojačanom nadzoru i, kada je to potrebno, postupcima oporavka i rješavanja iz članka 25.

2. Nadzorno tijelo u potpunosti vodi računa o relevantnim međunarodnim pristupima prilikom razvijanja kriterija za utvrđivanje i mjerenje sistemskih rizika, koje mogu predstavljati društva za osiguranje, društva za reosiguranje i institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, uključujući one koje su osnovali Odbor za financijsku stabilnost, Međunarodni monetarni fond, Međunarodno udruženje osiguravateljnih nadzornih tijela i Banka za međunarodne namire.

Članak 24.

Trajna sposobnost odgovaranja na sistemske rizike

1. Nadzorno tijelo osigurava da ima specijaliziranu i stalnu sposobnost za učinkovito odgovaranje na pojavu sistemskih rizika iz članaka 22. i 23., posebno u vezi s institucijama koje predstavljaju sistemski rizik.

2. Nadzorno tijelo ispunjava zadaće koje su joj dodijeljene ovom Uredbom i zakonodavstvom iz članka 1. stavka 2. i doprinosi osiguranju koherentnog i usklađenog sustava za upravljanje i rješavanje kriza u Uniji.

Članak 25.

Postupci oporavka i rješavanja

1. Nadzorno tijelo doprinosi i aktivno sudjeluje u razradi i usklađivanju učinkovitih i dosljednih planova oporavka i rješavanja, postupaka u hitnim situacijama, i preventivnih mjera za smanjivanje sistemskog učinka bilo kakve nelikvidnosti.

2. Nadzorno tijelo može utvrditi najbolje prakse usmjerene prema olakšavanju rješavanja nelikvidnih institucija, a posebno, prekograničnih skupina, na način koji izbjegava zarazu, osiguravši da su na raspolaganju odgovarajući instrumenti, uključujući dovoljno sredstava i omogućavanjem da se institucija ili grupa riješe na uredan, ekonomičan i pravovremeni način.

3. Nadzorno tijelo može razraditi regulatorne i provedbene tehničke standarde, kao što je određeno u zakonodavnim aktima iz članka 1. stavka 2. u skladu s postupkom iz članaka 10. do 15.

Članak 26.

Razvoj europske mreže nacionalnih sustava jamstava u osiguranju

Nadzorno tijelo može doprinijeti procjeni potrebe za europskom mrežom nacionalnih sustava jamstava u osiguranju koja se na odgovarajući način financira i dovoljno je usklađena.

Članak 27.

Sprečavanje, upravljanje i rješavanje kriza

Komisija može zatražiti od Nadzornog tijela doprinos procjeni iz članka 242. Direktive 2009/138/EZ, posebno u pogledu suradnje između nadzornih tijela u okviru kolegija nadzornih tijela i funkcionalnosti kolegija nadzornih tijela; nadzorne prakse vezano uz određivanje kapitalnih dodataka; procjene koristi pojačanog nadzora grupe i upravljanja kapitalom u grupi društava za osiguranje ili reosiguranje, uključujući moguće mjere za poboljšanje pouzdanog prekograničnog upravljanja osiguravateljskih grupacija, posebno u vezi s upravljanjem rizicima i imovinom; i može izvijestiti o bilo kojim novim kretanjima i napretku koji se odnose na:

(a)	usklađeni okvir za rane intervencije;

(b)	prakse prilikom centraliziranog upravljanju rizikom u grupi, i funkcioniranje unutarnjih modela grupe, uključujući testiranje otpornosti na stres;

(c)	transakcije unutar grupe i koncentracije rizika;

(d)	ponašanje učinaka diverzifikacije i koncentracije tijekom vremena;

(e)	usklađeni okvir za prenosivost imovine, postupke insolventnosti i likvidacije koji otklanja prepreke za prenosivost imovine iz relevantnog nacionalnog korporativnog prava ili prava trgovačkih društava;

(f)	jednaku razinu zaštite osiguranicima i korisnicima društava iz iste grupe, posebno u kriznim situacijama;

(g)	usklađeno i na odgovarajući način financirano rješenje na razini Unije za sustav jamstava u osiguranju.

Uzimajući u obzir točku (f), Nadzorno tijelo može također izvijestiti o bilo kojim novim razvojima i napretku o nizu usklađenih nacionalnih mehanizama za upravljanje krizom, uključujući potrebu ili drugi razlog, za sustavom usklađenih i vjerodostojnih mehanizama financiranja s odgovarajućim financijskim instrumentima.

Preispitivanje ove Uredbe, koje je predviđeno u članku 81., posebno ispituje moguće poboljšanje uloge Nadzornog tijela u okviru sprečavanja, upravljanja i rješavanja krize.

Članak 28.

Delegiranje zadaća i odgovornosti

1. Nadležna tijela mogu, uz suglasnost delegata, delegirati zadaće i odgovornosti na Nadzorno tijelo ili druga nadležna tijela, pridržavajući se uvjeta iz ovog članka. Države članice mogu odrediti posebne postupke u pogledu prijenosa odgovornosti, koje je potrebno ispuniti prije nego što njihova nadležna tijela zaključe takve sporazume o delegiranju i mogu ograničiti opseg delegiranja na ono što je potrebno za učinkovit nadzor prekograničnih financijskih institucija ili grupa.

2. Nadzorno tijelo potiče i omogućava delegiranje zadaća i odgovornosti između nadležnih tijela utvrđujući one zadaće i odgovornosti koje se mogu delegirati ili zajednički izvršavati i promičući najbolje prakse.

3. Delegiranje odgovornosti dovodi do preraspodjela nadležnosti, utvrđenih u aktima iz članka 1. stavka 2. Postupak, izvršenje i administrativno i sudsko preispitivanje koji se odnose na delegirane odgovornosti uređuju se pravom tijela delegata.

4. Nadležna tijela obavješćuju Nadzorno tijelo o sporazumima o delegiranju koje namjeravaju sklopiti. Ona stavljaju sporazume na snagu najranije mjesec dana nakon što su obavijestili Nadzorno tijelo.

Nadzorno tijelo može dati mišljenje o planiranom sporazumu u roku od mjesec dana od primitka te informacije.

Nadzorno tijelo objavljuje, putem odgovarajućih sredstava, svaki sporazum o delegiranju koji zaključe nadležna tijela kako bi osigurala primjerenu obaviještenost svih dotičnih strana.

Članak 29.

Zajednička kultura na području nadzora

1. Nadzorno tijelo ima aktivnu ulogu u stvaranju zajedničke kulture Unije u području nadzora i dosljednih nadzornih praksi kao i u osiguranju ujednačenih postupaka i usklađenih pristupa u cijeloj Uniji. Nadzorno tijelo obavlja najmanje sljedeće aktivnosti:

(a)	pruža mišljenja nadležnim tijelima;

(b)	promiče učinkovitu bilateralnu i multilateralnu razmjenu informacija između nadležnih tijela, uz puno poštovanje važećih odredaba o povjerljivosti i zaštiti podataka predviđenih odgovarajućim zakonodavstvom Unije;

(c)	doprinosi razvoju visokokvalitetnih i jedinstvenih nadzornih standarda, uključujući standarde u vezi s izvješćivanjem i međunarodne računovodstvene standarde u skladu s člankom 1. stavkom 3.;

(d)	preispituje primjenu odgovarajućih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koje donosi Komisija te smjernice i preporuke koje izda Nadzorno tijelo te, prema potrebi, predlaže izmjene; i

(e)	uspostavlja sektorske i međusektorske programe osposobljavanja, omogućuje razmjene osoblja i potiče nadležna tijela na pojačano korištenje programa upućivanja zaposlenika i ostalih alata.

2. Nadzorno tijelo može, prema potrebi, razviti nove praktične instrumente i konvergencijske alate radi promicanja zajedničkih nadzornih pristupa i praksi.

Članak 30.

Stručna preispitivanja nadležnih tijela

1. Nadzorno tijelo periodično organizira i provodi stručna preispitivanja nekih ili svih aktivnosti nadležnih tijela kako bi dalje ojačala dosljednost rezultata nadzora. U tu svrhu, Nadzorno tijelo razvija metode kako bi omogućila objektivne procjene i usporedbe između preispitanih tijela. Prilikom provođenja stručnog preispitivanja, uzimaju se u obzir postojeće informacije i već izvršene procjene u vezi s dotičnim nadležnim tijelom.

2. Stručna preispitivanja, uključuju procjenu, ali se ne ograničavaju na:

(a)	primjerenost sredstava i upravljačke mehanizme nadležnog tijela, posebno obzirom na učinkovitu primjenu regulatornih tehničkih standarda i provedbenih tehničkih standarda iz članaka 10. do 15. te akata iz članka 1. stavka 2. i na sposobnost odgovora na tržišna kretanja;

(b)	stupanj postignute konvergencije u primjeni prava Unije i nadzornih praksi, uključujući regulatorne tehničke standarde i provedbene tehničke standarde, smjernice i preporuke, usvojene na temelju članaka 10. do 16., te mjere do koje nadzorna praksa ostvaruje ciljeve određene pravom Unije;

(c)	najbolje prakse koje razrade neka nadležna tijela čija bi primjena mogla biti od koristi drugim nadležnim tijelima;

(d)	učinkovitost i stupanj postignute konvergencije u izvršenju odredaba koje su usvojene u provedbi prava Unije, uključujući administrativne mjere i sankcije, uvedene protiv odgovornih osoba ako navedene odredbe nisu poštovane.

3. Na temelju stručnog preispitivanja, Nadzorno tijelo može izdati smjernice i preporuke u skladu s člankom 16. Nadležna tijela u skladu s člankom 16. stavkom 3. nastoje slijediti navedene smjernice i preporuke. Nadzorno tijelo, prilikom razrade nacrta regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda u skladu s člancima 10. do 15., uzima u obzir rezultate stručnog pregleda.

4. Nadzorno tijelo dužno je učiniti javno dostupnim najbolje prakse utvrđene tijekom stručnih preispitivanja. Dodatno, svi ostali rezultati stručnog preispitivanja mogu se javno objaviti, što podliježe suglasnosti nadležnog tijela koje je predmet stručnog preispitivanja.

Članak 31.

Koordinacijska funkcija

Nadzorno tijelo ispunjava opću ulogu koordinacije nadležnih tijela, posebno u situacijama kad bi nepovoljna kretanja mogla ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost financijskog sustava u Uniji.

Nadzorno tijelo promiče usklađen odgovor Unije, između ostalog:

(a)	omogućavanjem razmjene informacija između nadležnih tijela;

(b)	određivanjem opsega i, kada je to moguće i primjereno, provjerom pouzdanosti informacija koje bi trebalo staviti na raspolaganje svim dotičnim nadležnim tijelima;

(c)	na dovodeći u pitanje članak 19. provedbom neobvezujućeg posredovanja na zahtjev nadležnih tijela ili na vlastitu inicijativu;

(d)	obavješćivanjem ESRB-a bez odgađanja o svakoj mogućoj kriznoj situaciji;

(e)	donošenjem svim odgovarajućih mjera u slučaju kretanja koja mogu ugroziti funkcioniranje financijskih tržišta, s ciljem omogućavanja usklađivanja djelovanja poduzetih od strane relevantnog nadležnog tijela;

(f)	centraliziranjem informacija primljenih u skladu s člancima 21. i 35. kao posljedice regulatornih obveza izvješćivanja o institucijama aktivnim u više od jedne države članice. Nadzorno tijelo dijeli te informacije s drugim dotičnim nadležnim tijelima.

Članak 32.

Procjena tržišnih kretanja

1. Nadzorno tijelo, u području svoje nadležnosti, prati i procjenjuje tržišna kretanja te, kada je to potrebno, obavješćuje Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ESRB te Europski parlament, Vijeće i Komisiju o relevantnim mikrobonitetnim trendovima, mogućim rizicima i osjetljivostima. Nadzorno tijelo u svoje procjene uključuje ekonomsku analizu tržišta na kojima djeluju financijske institucije i procjenu učinka mogućih tržišnih kretanja na takve institucije.

2. Nadzorno tijelo, u suradnji s ESRB-om pokreće i koordinira na razini Unije procjene otpornosti financijskih institucija na nepovoljna tržišna kretanja. S tim ciljem, ona za korištenje od strane nadležnih tijela razvija sljedeće:

(a)	zajedničke metodologije za procjenu učinka ekonomskih scenarija na financijsko stanje institucija;

(b)	zajedničke pristupe komunikacije rezultata tih procjena o otpornosti financijskih institucija;

(c)	zajedničke metodologije za procjenu učinka posebnih proizvoda ili postupaka distribucije na financijski položaj institucije i na osiguranike, sudionike mirovinskog sustava, korisnike i informacije o klijentima.

3. Ne dovodeći u pitanje zadaće ESRB-a određene Uredbom (EU) br. 1092/2010, Nadzorno tijelo, najmanje jednom godišnje, a i češće ako je potrebno, daje procjene Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i ESRB-u o trendovima, mogućim rizicima i osjetljivostima u području svoje nadležnosti.

Nadzorno tijelo u navedene procjene uključuje klasifikaciju glavnih rizika i osjetljivosti te, kada je potrebno, preporučuje preventivne ili popravne mjere.

4. Nadzorno tijelo osigurava primjereno obuhvaćanje međusektorskih razvoja, rizika i osjetljivosti, blisko surađujući s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) te Europskim nadzornim tijelom Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) preko Zajedničkog odbora.

Članak 33.

Međunarodni odnosi

1. Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nadležnosti država članica i institucija Unije, Nadzorno tijelo može uspostavljati kontakte i zaključivati administrativne dogovore s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i upravama trećih zemalja. Ovi dogovori ne stvaraju pravne obveze u odnosu na Uniju i njene države članice, niti sprečavaju države članice i njihova nadležna tijela da zaključe bilateralne ili multilateralne dogovore s trećim zemljama.

2. Nadzorno tijelo pomaže u pripremi odluka o ekvivalentnosti koje se odnose na nadzorne režime u trećim zemljama u skladu s aktima iz članka 1. stavka 2.

3. U izvješću iz članka 43. stavka 5., Nadzorno tijelo navodi administrativne dogovore, usuglašene s međunarodnim organizacijama ili upravama u trećim zemljama i pruženu pomoć u pripremi odluka o ekvivalentnosti.

Članak 34.

Druge zadaće

1. Na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije ili na vlastitu inicijativu, Nadzorno tijelo može davati mišljenja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji o svim pitanjima koja su povezana s njegovim područjem nadležnosti.

2. U vezi s bonitetnim procjenama spajanja i preuzimanja obuhvaćenih Direktivom 92/49/EEZ i direktivama 2002/83/EZ i 2005/68/EZ, kako su izmijenjene Direktivom 2007/44/EZ, a za koje se, u skladu s navedenim direktivama, zahtijeva savjetovanje između nadležnih tijela dvije ili više država članica, Nadzorno tijelo može, na zahtjev jednog od dotičnih nadležnih tijela, izdati i objaviti mišljenje o bonitetnoj procjeni, osim u vezi s kriterijima iz članka 15.b stavka 1. točke (e) Direktive 92/49/EEZ, članka 15.b stavka 1. točke (e) Direktive 2002/83/EZ i članka 19.a stavka 1. točke (e) Direktive 2005/68/EZ. Mišljenje se izdaje bez odlaganja, a u svakom slučaju prije završetka razdoblja procjene u skladu s Direktivom 92/49/EEZ i direktivama 2002/83/EZ i 2005/68/EZ, kako su izmijenjene Direktivom 2007/44/EZ. Članak 35. primjenjuje se u područjima, u vezi s kojima Nadzorno tijelo izdaje mišljenje.

Članak 35.

Prikupljanje informacija

1. Na zahtjev Nadzornog tijela, nadležna tijela država članica daju Nadzornom tijelu sve informacije potrebne za obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom, pod uvjetom da imaju zakonski pristup relevantnim informacijama i da je zahtjev za informacijama potreban obzirom na prirodu predmetne dužnosti.

2. Nadzorno tijelo može također zahtijevati da mu se informacije pružaju u ponavljajućim vremenskim razmacima i na određenim obrascima. Kad je to moguće, ovi zahtjevi se podnose korištenjem zajedničkih obrazaca za izvješćivanje.

3. Na valjano utemeljen zahtjev nadležnog tijela države članice Nadzorno tijelo može dostaviti sve informacije potrebne kako bi se nadležnom tijelu omogućilo obavljanje njegovih zadaća, u skladu s obvezama čuvanja poslovne tajne, utvrđene u sektorskom zakonodavstvu i u članku 70.

4. Prije zahtjeva za informacijama u skladu s ovim člankom i kako bi se izbjeglo udvostručavanje obveza izvješćivanja Nadzorno tijelo uzima u obzir sve relevantne postojeće statističke podatke koje su izradili i objavili Europski statistički sustav i Europski sustav središnjih banaka.

5. Ako informacije nisu dostupne ili ih nadležna tijela nisu pravovremeno stavila na raspolaganje, Nadzorno tijelo može uputiti valjano utemeljen i obrazložen zahtjev drugim nadzornim tijelima, ministarstvu odgovornom za financije i ako raspolaže informacijama o bonitetu, nacionalnoj središnjoj banci ili uredu za statistiku dotične države članice.

6. Ako informacije nisu dostupne ili nisu pravovremeno stavljene na raspolaganje u skladu s stavkom 1. ili 5., Nadzorno tijelo može izravno uputiti valjano utemeljen i obrazložen zahtjev odgovarajućim financijskim institucijama. Obrazloženi zahtjev objašnjava zbog čega su potrebne informacije o odgovarajućim financijskim institucijama

Nadzorno tijelo obavješćuje mjerodavna nadležna tijela u skladu s ovim stavkom i stavkom 5.

Na zahtjev Nadzornog tijela, nadležna tijela pomažu Nadzornom tijelu u prikupljanju informacija.

7. Nadzorno tijelo može koristiti povjerljive informacije koje dobije u skladu s ovim člankom, isključivo radi obavljanja dužnosti koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

Članak 36.

Odnos s ESRB-om

1. Nadzorno tijelo blisko i redovito surađuje s ESRB-om.

2. Nadzorno tijelo dostavlja ESRB-u redovite i pravovremene informacije, potrebne za ostvarivanje njegovih zadaća. Svi podaci koji su potrebni za ostvarivanje zadaća, koji nisu u sažetom ili zbirnom obliku, dostavljaju se ESRB-u bez odgađanja, na osnovu obrazloženog zahtjeva, kako je to određeno u članku 15. Uredbe (EU) br. 1092/2010. Nadzorno tijelo, u suradnji s ESRB-om, ima uspostavljene interne postupke za prijenos povjerljivih informacija, posebno informacija koje se odnose na pojedine financijske institucije.

3. Nadzorno tijelo, u skladu sa stavcima 4. i 5., osigurava pravilno nastavno postupanje na upozorenja i preporuke ESRB-a iz članka 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010.

4. Po primitku upozorenja ili preporuka ESRB-a upućenih Nadzornom tijelu, Nadzorno tijelo bez odgađanja saziva sastanak Odbora nadzornika i procjenjuje posljedice navedenih upozorenja ili preporuka za ispunjavanje svojih zadaća.

Prema relevantnom postupku odlučivanja, odlučuje o svim djelovanjima koje je potrebno poduzeti u skladu s ovlastima koja su joj dodijeljena ovom Uredbom, za suočavanje s pitanjima utvrđenima upozorenjima i preporukama.

Ako Nadzorno tijelo ne postupi po preporuci, obrazlaže ESRB-u i Vijeću razloge za nepostupanje.

5. Po primitku upozorenja ili preporuka ESRB-a, upućenih nadležnom nacionalnom nadzornom tijelu, Nadzorno tijelo, prema potrebi, koristi ovlasti dodijeljene ovom Uredbom kako bi osigurala pravovremeno nastavno postupanje.

Ako primatelj ne namjerava poštovati preporuku ESRB-a, on obavješćuje Odbor nadzornika i s njim raspravlja o razlozima svoga nepostupanja.

Nadležno tijelo uzima u obzir stajališta Odbora nadzornika, kad izvješćuje Vijeće i ESRB, u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1092/2010.

6. Prilikom obavljanja svojih zadaća iz ove Uredbe Nadzorno tijelo u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir upozorenja i preporuke ESRB-a.

Članak 37.

Interesna skupina za osiguranje i reosiguranje i interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje

1. Kako bi se olakšala savjetovanja sa zainteresiranim stranama u područjima koja su bitna za zadaće Nadzornog tijela, ustanovljuje se interesna skupina za osiguranje i reosiguranje i interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu zajednički „interesne skupine”). Potrebno je zatražiti mišljenje interesnih skupina o djelovanjima poduzetim u skladu s člancima 10. do 15. o regulatornim tehničkim standardima i provedbenim tehničkim standardima i, u mjeri u kojoj se one ne odnose na pojedinačne financijske institucije, s člankom 16. o smjernicama i preporukama. Ako je djelovanja potrebno hitno poduzeti i savjetovanje postane nemoguće, čim prije se obavješćuju interesne skupine.

Interesne skupine sastaju se najmanje četiri puta godišnje. One mogu zajedno raspravljati o područjima od zajedničkog interesa i međusobno se obavješćuju o drugim pitanjima o kojima se raspravlja.

Članovi jedne interesne skupine mogu također biti članovi druge interesne skupine.

2. Interesna skupina za osiguranje i reosiguranje sastavljena je od 30 članova koji u uravnoteženim omjerima zastupaju društva za osiguranje i reosiguranje i posrednike u osiguranju koji djeluju u Uniji, predstavnike njihovih zaposlenika, kao i potrošače, korisnike usluga osiguranja i reosiguranja, predstavnike MSP-a i predstavnike relevantnih stručnih udruga. Najmanje pet članova skupine su neovisni vrhunski znanstvenici. Deset članova skupine zastupaju društva za osiguranje, društva za reosiguranje i posrednike u osiguranju, od kojih trojica zastupaju zadružne i uzajamne osiguravatelje i reosiguravatelje.

3. Interesna skupina za strukovno mirovinsko osiguranje sastavljena je od 30 članova koji u uravnoteženim omjerima zastupaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje djeluju u Uniji, predstavnike zaposlenika, predstavnike korisnika, predstavnike MSP-a i predstavnike odgovarajućih stručnih udruga. Najmanje pet članova skupine su neovisni vrhunski znanstvenici. Deset članova skupine zastupaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

4. Članove interesnih skupina, slijedom prijedloga odgovarajućih zainteresiranih strana, imenuje Odbor nadzornika. Odbor nadzornika pri odlučivanju, u najvećoj mogućoj mjeri, osigurava odgovarajuću zemljopisnu uravnoteženost i jednaku zastupljenost spolova i zastupljenost zainteresiranih strana iz cijele Unije.

5. Nadzorno tijelo pruža sve potrebne informacije, pridržavajući se obveze čuvanja poslovne tajne određene člankom 70. i osigurava odgovarajuću potporu tajništva interesnim skupinama. Za članove interesnih skupina koji zastupaju neprofitne organizacije, isključivši zastupnike sektora, osigurava se odgovarajuća naknada. Interesne skupine mogu osnovati radne skupine o tehničkim pitanjima. Mandat članova interesnih skupina traje dvije i pol godine, nakon čega se provodi novi izborni postupak.

Članovi interesnih skupina mogu biti imenovani na dva uzastopna mandata.

6. Interesne skupine mogu dostaviti mišljenja i savjete Nadzornom tijelu o pitanjima koja su povezana sa zadaćama Nadzornog tijela, s posebnim naglaskom na zadaćama određenih člancima 10. do 16., te člancima 29., 30. i 32.

7. Interesne skupine donose svoj poslovnik na temelju pristanka dvotrećinske većine svojih članova.

8. Nadzorno tijelo javno objavljuje mišljenja i savjete interesnih skupina kao i rezultate njihovog savjetovanja.

Članak 38.

Zaštitni mehanizmi

1. Nadzorno tijelo osigurava da niti jedna odluka donesena na temelju članaka 18. ili 19. ne narušava fiskalne odgovornosti država članica.

2. Ako država članica smatra da odluka donesena na temelju članka 19. stavka 3. narušava njene fiskalne odgovornosti, može obavijestiti Nadzorno tijelo i Komisiju u roku od 2 tjedna nakon obavijesti nadležnom tijelu o odluci Nadzornog tijela o neprovođenju odluke od strane nadležnog tijela.

Država članica u svojoj obavijesti jasno i točno objašnjava zbog čega i kako ta odluka narušava njene fiskalne odgovornosti.

U slučaju takve obavijesti, odluka se Nadzornog tijela suspendira.

U razdoblju od mjesec dana od obavijesti države članice, Nadzorno tijelo obavješćuje državu članicu o zadržavanju, izmjeni ili opozivu svoje odluke. Ako se odluka zadržava ili mijenja, nadzorno tijelo navodi da odluka ne utječe na fiskalne odgovornosti.

U slučaju kada Nadzorno tijelo zadržava svoju odluku, Vijeće donosi odluku o zadržavanju odluke Nadzornog tijela, većinom danih glasova, na jednom od svojih sastanaka, najkasnije u roku od dva mjeseca nakon što je Nadzorno tijelo obavijestilo državu članicu, kako je određeno u četvrtom podstavku.

U slučaju kad Vijeće, nakon što je razmotrilo pitanje, ne donese odluku o zadržavanju odluke Nadzornog tijela, u skladu s petim podstavkom, odluka se Nadzornog tijela ukida.

3. U slučaju kad država članica smatra da odluka koja je donesena na temelju članka 18. stavka 3., narušava njene fiskalne odgovornosti, ona može obavijestiti Nadzorno tijelo, Komisiju i Vijeće u roku od tri radna dana, nakon obavijesti nadležnom tijelu o odluci Nadzornog tijela, da nadležno tijelo neće provesti odluku.

Država članica u svojoj obavijesti jasno i točno objašnjava zbog čega i kako ta odluka narušava njene fiskalne odgovornosti.

U slučaju takve obavijesti, odluka se Nadzornog tijela suspendira.

U roku od deset radnih dana Vijeće saziva sastanak i donosi odluku običnom većinom svojih članova o opozivu odluke Nadzornog tijela.

U slučaju kad Vijeće, nakon što je razmotrilo pitanje, ne donese odluku o opozivu odluke Nadzornog tijela u skladu s četvrtim podstavkom, suspenzija odluke Nadzornog tijela ukida se.

4. U slučaju kad Vijeće u skladu sa stavkom 3. donese odluku da neće opozvati odluku Nadzornog tijela koja se odnosi na članak 18. stavak 3., a dotična država članica i dalje smatra da odluka Nadzornog tijela narušava njene fiskalne odgovornosti, država članica može o tome obavijestiti Komisiju i Nadzorno tijelo i zahtijevati od Vijeća ponovno ispitivanje pitanja. Dotična država članica jasno navodi razloge svog neslaganja s odlukom Vijeća.

Vijeće potvrđuje svoju izvornu odluku ili donosi novu odluku u skladu sa stavkom 3. u razdoblju od četiri tjedna nakon obavijesti iz prvog podstavka.

Vijeće može produžiti razdoblje od četiri tjedna za dodatna četiri tjedna ako tako zahtijevaju posebne okolnosti slučaja.

5. Svaka zloupotreba ovog članka, posebno u vezi s odlukom Nadzornog tijela koja nema značajan ili materijalan fiskalni utjecaj, zabranjuje se kao nespojiva s unutarnjim tržištem.

Članak 39.

Postupci odlučivanja

1. Prije donošenja odluka predviđenih u ovoj Uredbi, Nadzorno tijelo obavješćuje bilo kojeg imenovanog primatelja o svojoj namjeri donošenja odluke i određuje rok do kojeg primatelj može izložiti svoje mišljenje o tom pitanju, pri čemu se u potpunosti vodi računa o žurnosti, složenosti i mogućim posljedicama pitanja. Ovo se, s nužnim izmjenama, primjenjuje na preporuke iz članka 17. stavka 3.

2. U odlukama Nadzornog tijela navode se razlozi na kojima se one temelje.

3. Primatelji odluke Nadzornog tijela obavješćuju se o pravnim lijekovima dostupnim na temelju ove Uredbe.

4. Kad Nadzorno tijelo donese odluku na temelju članka 18. stavka 3. ili 4. ono tu odluku preispituje u odgovarajućim vremenskim razmacima.

5. Odluke koje donosi Nadzorno tijelo na temelju članaka 17., 18. ili 19., objavljuju se, a navode identitet nadležnog tijela ili dotične financijske institucije i glavni sadržaj odluke, osim ako je takva objava u sukobu sa zakonitim interesima financijskih institucija glede zaštite njihovih poslovnih tajni ili bi mogla ozbiljno ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cjelokupnog ili dijela financijskog sustava Unije.

POGLAVLJE III.

ORGANIZACIJA

ODJELJAK 1.

Odbor nadzornika

Članak 40.

Sastav

1. Odbor nadzornika sastavljen je od:

(a)	predsjednika, bez prava glasa;

(b)	voditelja nacionalnog javnog tijela koje je nadležno za nadzor financijskih institucija u svakoj državi članici, koji osobno prisustvuje sastancima najmanje dva puta godišnje;

(c)	jednog predstavnika Komisije, bez prava glasa;

(d)	jednog predstavnika ESRB-a, bez prava glasa;

(e)	jednog predstavnika za svaku od dva druga Europska nadzorna tijela, bez prava glasa.

2. Odbor nadzornika redovito saziva sastanke s interesnima skupinama, najmanje dva puta godišnje.

3. Svako nadležno tijelo odgovorno je za imenovanje zamjenika na visokoj razini iz svojih redova, koji može zamijeniti člana Odbora nadzornika iz stavka 1. točke (b) ako je ta osoba spriječena prisustvovati.

4. U državama članicama u kojima je više od jednog tijela odgovorno za nadzor u skladu s ovom Uredbom, navedena nadležna tijela dogovaraju se o zajedničkom predstavniku. Međutim, kad točka predviđena za raspravu Odbora nadzornika nije u nadležnosti nacionalnog tijela koje je zastupano po članu iz stavka 1. točke (b) taj član može dovesti predstavnika iz relevantnog nacionalnog tijela, koji nema pravo glasa.

5. Odbor nadzornika može donijeti odluku o odobrenju pristupa promatračima.

Izvršni direktor može sudjelovati na sastancima Odbora nadzornika, bez prava glasa.

Članak41.

Interni odbori i radna tijela

1. Odbor nadzornika može osnovati interne odbore ili radna tijela za posebne zadaće, dodijeljene Odboru nadzornika i može osigurati delegiranje pojedinih, jasno određenih zadaća i odluka na interne odbore ili radna tijela, upravni odbor ili predsjednika.

2. Za potrebe članka 19., Odbor nadzornika saziva neovisno radno tijelo kako bi se olakšalo nepristrano rješavanje neslaganja, koje se sastoji od predsjednika i dva člana, koji nisu predstavnici nadležnih tijela u sporu i koji nemaju nikakav sukob interesa niti izravne veze s dotičnim nadležnim tijelom.

3. Pridržavajući se članka 19. stavka 2., radno tijelo predlaže odluku radi konačnog usvajanja od strane Odbora nadzornika u skladu s postupkom određenim trećim podstavkom članka 44. stavka 1.

4. Odbor nadzornika donosi poslovnik za radno tijelo iz stavka 2.

Članak 42.

Neovisnost

Predsjednik Odbora nadzornika i njegovi članovi s pravom glasa prilikom izvršavanja zadaća dodijeljenih ovom Uredbom, djeluju neovisno i objektivno, isključivo u interesu Unije u cjelini, i ne traže niti primaju naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na članove Odbora nadzornika prilikom obavljanja njihovih zadaća.

Članak 43.

Zadaće

1. Odbor nadzornika daje smjernice za rad Nadzornog tijela i nadležan je za donošenje odluka iz poglavlja II.

2. Odbor nadzornika donosi mišljenja, preporuke i odluke te izdaje mišljenja iz poglavlja II.

3. Odbor nadzornika imenuje predsjednika.

4. Odbor nadzornika donosi, do 30. rujna svake godine, na temelju prijedloga upravnog odbora, program rada Nadzornog odbora za sljedeću godinu i dostavlja ga na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Program rada usvaja se ne dovodeći u pitanje godišnji proračunski postupak i objavljuje se.

5. Odbor nadzornika, na temelju prijedloga upravnog odbora usvaja godišnje izvješće o aktivnostima Nadzornog tijela, uključujući ostvarenje zadaća predsjednika, na temelju nacrta izvješća iz članka 53. stavka 7., te navedeno izvješće do 15. lipnja svake godine dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješće se objavljuje.

6. Odbor nadzornika donosi višegodišnji program rada Nadzornog tijela i dostavlja ga na znanje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Višegodišnji program rada donosi se ne dovodeći u pitanje godišnji proračunski postupak i objavljuje se.

7. Odbor nadzornika donosi proračun u skladu s člankom 63.

8. Odbor nadzornika provodi disciplinski nadzor nad predsjednikom i izvršnim direktorom i može ih razriješiti dužnosti u skladu s člankom 48. stavkom 5. ili člankom 51. stavkom 5.

Članak 44.

Odlučivanje

1. Odbor nadzornika donosi odluke običnom većinom svojih članova. Svaki član ima jedan glas.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, Odbor nadzornika u odnosu na akte navedene u člancima 10. do 16. te mjere i odluke donesene na temelju trećega podstavka članka 9. stavka 5. i poglavlja VI. donosi odluke kvalificiranom većinom svojih članova, kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

U odnosu na odluke u skladu s člankom 19. stavkom 3., za odluke koje donosi nadzornik grupe, odluka koju predlaže radno tijelo smatra se prihvaćenom, ako ju odobri obična većina, osim ako ju odbace članovi koji predstavljaju blokirajuću manjinu glasova kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 4. Ugovora o Europski uniji i člankom 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama.

Za sve ostale odluke u skladu s člankom 19. stavkom 3., odluka koju predloži radno tijelo usvaja se običnom većinom članova Odbora nadzornika. Svaki član ima jedan glas.

2. Sastanke Odbora nadzornika saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne trećine članova, a predsjeda im predsjednik.

3. Odbor nadzornika donosi i objavljuje svoj poslovnik.

4. U poslovniku se podrobno određuju postupci koji uređuju glasovanje, uključujući, kada je to potrebno, pravila koja uređuju kvorume. Članovi bez prava glasa i promatrači, uz iznimku predsjedavajućeg i izvršnog direktora, ne prisustvuju raspravama Odbora nadzornika o pojedinačnim financijskim institucijama, osim ako je drukčije predviđeno u članku 75. stavku 3. ili u aktima iz članka 1. stavka 2..

ODJELJAK 2.

Upravljački odbor

Članak 45.

Sastav

1. Upravljački odbor sastavljen je od predsjednika i šest drugih članova Odbora nadzornika, izabranih od strane i između članova Odbora nadzornika s pravom glasa.

Osim predsjednika, svaki član upravljačkog odbora ima zamjenika koji ga može zamijeniti ako je spriječen prisustvovati.

Mandat članova koje bira Odbor nadzornika, traje dvije i pol godine. Navedeni mandat može se jednom produžiti. Sastav upravljačkog odbora je uravnotežen i razmjeran, tako da odražava Uniju kao cjelinu. Mandati se preklapaju, a primjenjuje se odgovarajući sustav rotacije.

2. Odluke upravljačkog odbora donose se na temelju većine prisutnih članova. Svaki član ima jedan glas.

Izvršni direktor i predstavnik Komisije sudjeluju na sastancima upravljačkog odbora, bez prava glasa.

Predstavnik Komisije ima pravo glasa u pogledu pitanja iz članka 63.

Upravljački odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik.

3. Sastanke upravljačkog odbora saziva predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje jedne trećine članova, a predsjeda im predsjednik.

Upravljački odbor sastaje se prije svakog sastanka Odbora nadzornika i toliko često koliko upravljački odbor smatra potrebnim. Upravljački odbor sastaje se najmanje pet puta godišnje.

4. Članovima upravljačkog odbora, uz poštovanje odredbi poslovnika, mogu pomagati savjetnici ili stručnjaci. Članovi bez prava glasa, uz iznimku izvršnog direktora, ne prisustvuju raspravama upravljačkog odbora o pojedinim financijskim institucijama.

Članak 46.

Neovisnost

Članovi upravljačkog odbora postupaju neovisno i objektivno i isključivo u interesu Unije u cjelini, i ne traže niti primaju naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na članove upravljačkog odbora prilikom obavljanja njihovih zadaća.

Članak 47.

Zadaće

1. Upravljački odbor osigurava da Nadzorno tijelo izvršava svoju misiju i obavlja zadaće koje su mu dodijeljene u skladu s ovom Uredbom.

2. Upravljački odbor predlaže godišnji i višegodišnji program rada Odboru nadzornika na usvajanje.

3. Upravljački odbor izvršava svoje proračunske ovlasti u skladu s člancima 63. i 64.

4. Upravljački odbor donosi plan kadrovske politike Nadzornog tijela u skladu s člankom 68. stavkom 2., potrebne provedbene mjere za Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica (dalje u tekstu: Pravilnik o osoblju).

5. Upravljački odbor donosi posebne odredbe o pravima pristupa dokumentima Nadzornog tijela, u skladu s člankom 72.

6. Upravljački odbor, na temelju nacrta izvješća iz članka 53. stavka 7., predlaže Odboru nadzornika za odobrenje godišnje izvješće o aktivnostima Nadzornog tijela, uključujući i o dužnostima predsjednika.

7. Upravljački odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik.

8. Upravljački odbor imenuje i razrješuje članove Žalbenog vijeća u skladu s člankom 58. stavcima 3. i 5.

ODJELJAK 3.

Predsjednik

Članak 48.

Imenovanje i zadaće

1. Nadzorno tijelo zastupa predsjednik, koji je neovisan stručnjak zaposlen s punim radnim vremenom.

Predsjednik je odgovoran za pripremu rada Odbora nadzornika te predsjeda sastancima Odbora nadzornika i upravljačkog odbora.

2. Nakon otvorenog postupka odabira, predsjednika imenuje Odbor nadzornika na temelju postignuća, vještina, poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva relevantnog za financijski nadzor i uređenje.

Prije preuzimanja svojih dužnosti, a u roku od jednog mjeseca nakon odabira od strane Odbora nadzornika, Europski parlament također može uložiti prigovor na imenovanje odabrane osobe, nakon saslušanja kandidata odabranog od strane Odbora nadzornika.

Odbor nadzornika također bira iz redova svojih članova zamjenika koji u odsutnosti predsjednika obavlja njegove funkcije. Zamjenik se ne bira iz redova članova upravljačkog odbora.

3. Mandat predsjednika je pet godina i može se produžiti jednom.

4. Tijekom devet mjeseci koji prethode isteku petogodišnjeg mandata predsjednika, Odbor nadzornika procjenjuje:

(a)	rezultate, ostvarene u prvom mandatu i način na koji su ostvareni;

(b)	dužnosti i zahtjeve Nadzornog tijela u sljedećim godinama.

Odbor nadzornika, vodeći računa o procjeni, može jednom produžiti mandat predsjedniku, što podliježe potvrdi Europskog parlamenta.

5. Predsjednika može smijeniti s dužnosti samo Europski parlament nakon odluke Odbora nadzornika.

Predsjednik ne sprečava Odbor nadzornika u raspravljanju o pitanjima koja se odnose na predsjednika, posebno o potrebi za njegovim razrješenjem te nije uključen u rasprave u vezi s takvim pitanjem.

Članak 49.

Neovisnost

Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora nadzornika u vezi sa zadaćama predsjednika, predsjednik ne traži niti prima naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije, niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na predsjednika pri obavljanju njegovih zadaća.

U skladu s Pravilnikom o osoblju iz članka 68., predsjednik je nakon napuštanja službe i dalje u obvezi poštovanja dužnosti časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili prednosti.

Članak 50.

Izvještavanje

1. Europski parlament i Vijeće mogu pozvati predsjednika ili njegovog zamjenika da daju izjavu, uz puno poštovanje njegove neovisnosti. Predsjednik daje izjavu pred Europskim parlamentom i odgovara na sva pitanja njegovih članova kad god se to od njega zahtijeva.

2. Predsjednik pisanim putem izvješćuje Europski parlament o glavnim aktivnostima Nadzornog tijela, u slučaju kad se to od njega traži, a najmanje 15 dana prije davanja izjave iz stavka 1.

3. Osim informacija iz članaka 11. do 18. te iz članaka 20. i 33. izvješće također uključuje sve bitne informacije koje traži Europski parlament na ad hoc osnovi.

ODJELJAK 4.

Izvršni direktor

Članak 51.

Imenovanje

1. Nadzornim tijelom upravlja izvršni direktor, koji je neovisan stručnjak zaposlen s punim radnim vremenom.

2. Nakon otvorenog postupka odabira, izvršnog direktora imenuje Odbor nadzornika, nakon potvrde Europskog parlamenta, na temelju postignuća, vještina, poznavanja financijskih institucija i tržišta te iskustva relevantnog za financijski nadzor i uređenje i upravljačkog iskustva.

3. Mandat izvršnog direktora je pet godina i može se produžiti jednom.

4. Tijekom devet mjeseci koji prethode isteku mandata izvršnog direktora, Odbor nadzornika procjenjuje posebno:

(a)	rezultate, ostvarene u prvom mandatu i način na koji su ostvareni;

(b)	dužnosti i zahtjeve Nadzornog tijela u sljedećim godinama.

Odbor nadzornika, vodeći računa o procjenama iz prvog podstavka, može jednom produžiti mandat izvršnom direktoru.

5. Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo odlukom Odbora nadzornika.

Članak 52.

Neovisnost

Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće uloge upravljačkog odbora i Odbora nadzornika u vezi sa zadaćama izvršnog direktora, izvršni direktor ne traži niti prima naputke od institucija ili tijela Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojih drugih javnih ili privatnih tijela.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije, niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na izvršnog direktora pri obavljanju njegovih zadaća.

U skladu s Pravilnikom o osoblju iz članka 68., izvršni direktor je nakon napuštanja službe i dalje u obvezi poštovanja dužnosti časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili prednosti.

Članak 53.

Zadaće

1. Izvršni direktor nadležan je za upravljanje Nadzornim tijelom i priprema rad upravljačkog odbora.

2. Izvršni direktor odgovoran je za provedbu godišnjeg plana rada Nadzornog tijela pod vodstvom Odbora nadzornika i pod kontrolom upravljačkog odbora.

3. Izvršni direktor poduzima potrebne mjere, posebno donošenje unutarnjih administrativnih uputa i objavljivanje obavijesti za osiguranje funkcioniranja Nadzornog tijela u skladu s ovom Uredbom.

4. Izvršni direktor priprema višegodišnji program rada iz članka 47. stavka 2.

5. Izvršni direktor svake godine do 30. lipnja priprema program rada za sljedeću godinu u skladu s člankom 47. stavkom 2.

6. Izvršni direktor sastavlja prednacrt proračuna Nadzornog tijela na temelju članka 63. i izvršava proračun Nadzornog tijela na temelju članka 64.

7. Izvršni direktor svake godine priprema nacrt izvješća s odjeljkom o regulatornim i nadzornim aktivnostima Nadzornog tijela te odjeljkom o financijskim i upravnim pitanjima.

8. Izvršni direktor u vezi s osobljem Nadzornog tijela, izvršava ovlasti utvrđene u članku 68. i upravlja kadrovskim pitanjima.

POGLAVLJE IV.

ZAJEDNIČKA TIJELA EUROPSKIH NADZORNIH TIJELA

ODJELJAK 1.

Zajednički odbor Europskih nadzornih tijela

Članak 54.

Osnivanje

1. Ovime se osniva Zajednički odbor Europskih nadzornih tijela.

2. Zajednički odbor služi kao forum, u kojem Nadzorno tijelo redovito i blisko surađuje te osigurava međusektorsku usklađenost s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijekom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), posebno u vezi s:

—	financijskim konglomeratima,

—	računovodstvom i revizijom,

—	mikrobonitetnim analizama međusektorskih razvoja, rizika i osjetljivosti za financijsku stabilnost,

—	investicijskim proizvodima za male ulagače,

—	mjerama za borbu protiv pranja novca, i

—	razmjenom informacija s ESRB-om i razvijanjem odnosa između ESRB-a i ESA-e.

3. Zajednički odbor ima zasebno osoblje koje osiguravaju ESA-i, koje obavlja zadaće tajništva. Nadzorno tijelo doprinosi odgovarajućim sredstvima upravnim, infrastrukturnim i operativnim izdacima.

4. U slučaju kad financijska institucija obavlja višesektorsku aktivnost, Zajednički odbor rješava nesuglasice u skladu s članom 56.

Članak 55.

Sastav

1. Zajednički odbor sastavljen je od predsjednika ESA-e i, prema potrebi, predsjednika bilo kojeg pododbora osnovanog na temelju članka 57.

2. Izvršni direktor, predstavnik Komisije i ESRB-a pozivaju se na sastanke Zajedničkog odbora i svih pododbora iz članka 57. kao promatrači.

3. Predsjednik Zajedničkog odbora imenuje se prema načelu godišnje rotacije iz redova predsjednika ESA-e. Predsjednik Zajedničkog odbora je potpredsjednik ESRB-a.

4. Zajednički odbor donosi i objavljuje svoj poslovnik. U poslovniku se mogu odrediti daljnji sudionici sastanaka Zajedničkog odbora.

Zajednički odbor sastaje se najmanje jednom svaka dva mjeseca.

Članak 56.

Zajednička stajališta i zajednički akti

Nadzorno tijelo u okviru svojih zadaća iz poglavlja II., a posebno u pogledu provedbe Direktive 2002/87/EZ, prema potrebi, postiže zajednička stajališta s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ovisno o slučaju.

Nadzorno tijelo usporedno s Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) i Europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), ovisno o slučaju, donosi dokumente iz članaka 10. do 15., 17., 18. ili 19. ove Uredbe u vezi s primjenom Direktive 2002/87/EZ i bilo kojih drugih akata Unije iz članka 1. stavka 2., koji također pripadaju u područje nadležnosti Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) ili Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala).

Članak 57.

Pododbori

1. Za potrebe članka 56. u okviru Zajedničkog odbora osniva se pododbor za financijske konglomerate.

2. Ovaj pododbor sastavljen je od pojedinaca navedenih u članku 55. stavku 1. i jednog predstavnika na visokoj razini koji je imenovan iz redova postojećeg osoblja relevantnog nadležnog tijela iz svake države članice.

3. Pododbor bira predsjednika iz redova svojih članova koji je također član Zajedničkog odbora.

4. Zajednički odbor može osnovati dodatne pododbore.

ODJELJAK 2.

Žalbeno vijeće

Članak 58.

Sastav i djelovanje

1. Žalbeno vijeće je zajedničko tijelo ESA-e.

2. Žalbeno vijeće sastavljeno je od šest članova i šest zamjenika, koji su osobe velikog ugleda s dokazanim relevantnim znanjem i stručnim iskustvom, uključujući nadzorno iskustvo do dovoljno visoke razine u području bankarstva, osiguranja, strukovnog mirovinskog osiguranja, tržišta vrijednosnih papira ili drugih financijskih usluga, isključivši postojeće osoblje nadležnih tijela ili drugih nacionalnih institucija ili institucija Unije uključenih u aktivnosti Nadzornog tijela. Žalbeno vijeće ima dostatnu pravnu stručnost za davanje pravnih mišljenja o zakonitosti izvršavanja ovlasti Nadzornog tijela.

Žalbeno vijeće imenuje svoga predsjednika.

3. Upravni odbor Nadzornog tijela imenuje dva člana Žalbenog vijeća i dva zamjenika s popisa kandidata u užem izboru koje je nakon javnog poziva za iskazom interesa, objavljenom u Službenom listu Europske unije predložila Komisija, i nakon savjetovanja s Odborom nadzornika.

Ostali članovi imenuju se u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 i Uredbom (EU) br. 1095/2010.

4. Mandat članova Žalbenog vijeća je pet godina. Mandat se može jednom produžiti.

5. Član Žalbenog vijeća kojeg je imenovao upravni odbor Nadzornog tijela ne može biti razriješen dužnosti za trajanja mandata, osim ako je dokazan krivim za ozbiljan propust i upravni odbor donese odluku u tom smislu, nakon savjetovanja s Odborom nadzornika.

6. Odluke Žalbenog vijeća donose se na temelju većine od najmanje četiri od šest članova. Kad odluka koja je predmet žalbe spada u područje primjene ove Uredbe, odlučujuća većina uključuje najmanje jednog od dva člana Žalbenog vijeća koje je imenovalo Nadzorno tijelo.

7. Predsjednik saziva Žalbeno vijeće prema potrebi.

8. ESA-e osiguravaju odgovarajuću operativnu i administrativnu potporu Žalbenom vijeću preko Zajedničkog odbora.

Članak 59.

Neovisnost i nepristranost

1. Članovi Žalbenog vijeća su neovisni prilikom donošenja odluka. Nisu vezani nikakvim uputama. Ne obavljaju druge aktivnosti u vezi s Nadzornim tijelom, njegovim upravljačkim odborom ili njegovim Odborom nadzornika.

2. Članovi Žalbenog vijeća ne sudjeluju u žalbenim postupcima u kojima imaju bilo kakav osobni interes, ako su prethodno bili uključeni kao zastupnici jedne od stranka u postupku ili ako su sudjelovali u odluci koja je predmet žalbe.

3. Ako, zbog jednog od razloga iz stavaka 1. i 2. ili zbog bilo kojeg drugog razloga, član Žalbenog vijeća smatra da neki drugi član ne bi smio sudjelovati u bilo kojem žalbenom postupku, on o tome obavješćuje Žalbeno vijeće.

4. Svaka stranka žalbenog postupka može staviti prigovor na sudjelovanje nekog od članova Žalbenog vijeća na temelju razloga iz stavaka 1. i 2. ili zbog sumnje na pristranost.

Ni jedan se prigovor ne može temeljiti na državljanstvu članova, niti je dopušteno ako je stranka u žalbenom postupku, iako upoznata s razlogom stavljanja prigovora, unatoč tome poduzela postupovnu mjeru osim prigovora na sastav Žalbenog vijeća.

5. Žalbeno vijeće odlučuje o djelovanju koje treba poduzeti u slučajevima određenim u stavcima 1. i 2., bez sudjelovanja dotičnog člana.

Za potrebe donošenja odluke, dotičnog člana u Žalbenom vijeću mijenja njegov zamjenik. U slučaju kad je zamjenik u sličnoj situaciji, predsjednik imenuje zamjenu između raspoloživih zamjenika.

6. Članovi Žalbenog vijeća obvezuju se da će djelovati neovisno i u javnom interesu.

S tim ciljem, daju izjavu o preuzetim obvezama i izjavu o interesima u kojoj se navodi ili nepostojanje bilo kakvih interesa koji bi mogli štetno utjecati na njihovu neovisnost ili bilo koji izravni ili neizravni interesi za koje bi se moglo smatrati da štetno utječu na njihovu neovisnost.

Ove izjave se svake godine objavljuju u pisanom obliku.

POGLAVLJE V.

PRAVNI LIJEKOVI

Članak 60.

Žalbe

1. Bilo koja fizička ili pravna osoba, uključujući nadležna tijela, može uložiti žalbu protiv odluke Nadzornog tijela iz članaka 17., 18. i 19. ili bilo koje druge odluke koju donese Nadzorno tijelo u skladu s aktima Unije iz članka 1. stavka 2. koja je upućena toj osobi ili protiv odluke koja se, iako je u obliku odluke upućene drugoj osobi, izravno i pojedinačno odnosi na tu osobu.

2. Žalba se, zajedno s navođenjem osnova, podnosi pisanim putem Nadzornom tijelu u roku od dva mjeseca od dana obavijesti o odluci dotičnoj osobi ili, u nedostatku obavijesti, od dana kad je Nadzorno tijelo objavilo svoju odluku.

Žalbeno vijeće odlučuje o žalbi u roku od dva mjeseca nakon podnošenja žalbe.

3. Žalba koja je podnesena u skladu sa stavkom 1., nema odgodni učinak.

Međutim, ako smatra da okolnosti to zahtijevaju, Žalbeno vijeće može suspendirati primjenu osporavane odluke.

4. Ako je žalba dopuštena, Žalbeno vijeće ispituje je li osnovana. Žalbeno vijeće poziva stranke u žalbenom postupku da, unutar utvrđenih rokova, podnesu opažanja o svojim vlastitim obavijestima ili priopćenjima drugih stranaka u žalbenom postupku. Stranke u žalbenom postupku imaju pravo na usmene izjave.

5. Žalbeno vijeće može potvrditi odluku koju donese nadležno tijelo Nadzornog tijela, ili upućuje predmet nadležnom tijelu Nadzornom tijelu. To je tijelo vezano odlukom Žalbenog vijeća i to tijelo donosi izmijenjenu odluku u vezi s dotičnim predmetom.

6. Žalbeno vijeće donosi i objavljuje svoj poslovnik.

7. Nadzorno tijelo obrazlaže i objavljuje odluke koje donese Žalbeno vijeće.

Članak 61.

Postupci pred Sudom Europske unije

1. U skladu s člankom 263. UFEU-a, pred Sudom Europske unije mogu se pokrenuti postupci kojima se osporava odluka donesena od strane Žalbenog vijeća ili Nadzornog tijela, u slučaju kad ne postoji pravo žalbe pred Žalbenim vijećem.

2. Države članice i institucije Unije kao i svaka fizička ili pravna osoba mogu u skladu s člankom 263. UFEU-a pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije protiv odluka Nadzornog tijela.

3. U slučaju kad Nadzorno tijelo ima obvezu postupiti, a ne donese nikakvu odluku, postupak za propušteno djelovanje može se pokrenuti pred Sudom Europske unije, u skladu s člankom 265. UFEU-a.

4. Od Nadzornog tijela se traži poduzimanje potrebnih mjera kako bi postupilo u skladu s presudom Suda Europske unije.

POGLAVLJE VI.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 62.

Proračun Agencije

1. Prihodi Nadzornog tijela, europskog tijela u skladu s člankom 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (50) (dalje u tekstu: „Financijska uredba”), sastoje se posebno od bilo koje kombinacije sljedećeg:

(a)

obveznih doprinosa nacionalnih javnih tijela, nadležnih za nadzor financijskih institucija koji se uplaćuju u skladu s formulom koja se temelji na ponderiranju glasova iz članka 3. stavka 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama. Za potrebe ovog članka, članak 3. stavak 3. Protokola (br. 36) o prijelaznim odredbama nastavlja se primjenjivati nakon roka utvrđenog u njemu, odnosno 31. listopada 2014.;

(b)	subvencija Unije iz općeg proračuna Europske unije (odjeljak o Komisiji);

(c)	naknada plaćenih Nadzornom tijelu, u slučajevima navedenim u relevantnim instrumentima prava Unije.

2. Rashodi Nadzornog tijela uključuju, najmanje, naknadu zaposlenima, administrativne troškove, troškove infrastrukture, troškove stručnog osposobljavanja i troškove poslovanja.

3. Prihodi i rashodi su uravnoteženi.

4. Za svaku financijsku godinu, koja odgovara kalendarskoj godini, pripremaju se procjene svih prihoda i rashoda Nadzornog tijela koji se iskazuju u proračunu Nadzornog tijela.

Članak 63.

Donošenje proračuna

1. Do 15. veljače svake godine, izvršni direktor izrađuje nacrt računa procjene prihoda i rashoda za sljedeću financijsku godinu i upućuje ga upravljačkom odboru i Odboru nadzornika, zajedno s planom radnih mjesta. Svake godine, Odbor nadzornika na temelju navedenog nacrta računa kojeg je izradio izvršni direktor, a odobrio upravljački odbor, izrađuje račun procjene prihoda i rashoda Nadzornog tijela za sljedeću financijsku godinu. Odbor nadzornika taj račun procjene, zajedno s prijedlogom plana radnih mjesta dostavlja Komisiji do 31. ožujka. Prije usvajanja računa procjene, upravljački odbor odobrava nacrt kojeg je pripremio izvršni direktor.

2. Komisija dostavlja račun procjene Europskom parlamentu i Vijeću (dalje u tekstu zajedno: proračunsko tijelo) zajedno s nacrtom proračuna Europske unije.

3. Komisija na temelju navedenog računa procjene unosi u nacrt proračuna Europske unije procjene koje smatra potrebnima u vezi s planom radnih mjesta i iznos subvencije za koji će se teretiti opći proračun Europske unije u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.

4. Proračunsko tijelo donosi plan radnih mjesta za Nadzorno tijelo. Proračunsko tijelo odobrava proračunska sredstva subvencije za Nadzorno tijelo.

5. Proračun Nadzornog tijela donosi Odbor nadzornika. On postaje konačan nakon konačnog usvajanja općeg proračuna Europske unije. Prema potrebi, proračun se usklađuje na odgovarajući način.

6. Upravljački odbor obavješćuje proračunsko tijelo, bez odgađanja, o svojoj namjeri da provede bilo koji projekt koji bi mogao imati znatne financijske implikacije za financiranje proračuna, posebno bilo koji projekt u vezi s nekretninama, kao što je najam ili kupnja zgrada. Upravljački odbor o tome obavješćuje Komisiju. Kad jedna od podružnica proračunskog tijela namjerava izdati mišljenje, ona, u roku od dva tjedna od primitka informacija o projektu, obavješćuje Nadzorno tijelo. U slučaju izostanku odgovora Nadzorno tijelo može nastaviti s planiranim postupkom.

7. U prvoj godini rada Nadzornog tijela, koja završava 31. prosinca 2011., financiranje Nadzornog tijela od strane Unije podliježe suglasnosti proračunskog tijela, kako je predviđeno točkom 47. Međuinstitucionalnog sporazuma o proračunskoj disciplini i zdravom financijskom upravljanju.

Članak 64.

Izvršavanje i nadzor proračuna

1. Izvršni direktor djeluje kao dužnosnik za odobravanje i izvršava proračun Nadzornog tijela.

2. Računovodstveni službenik Nadzornog tijela do 1. ožujka, nakon završetka svake financijske godine, šalje računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu privremeni financijski izvještaj, popraćen izvješćem o proračunskom i financijskom upravljanju tijekom financijske godine. Računovodstveni službenik Nadzornog tijela također šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju članovima Odbora nadzornika, Europskom parlamentu i Vijeću do 31. ožujka sljedeće godine.

Računovodstveni službenik Komisije zatim konsolidira privremene financijske izvještaje institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 128. Financijske uredbe.

3. Nakon što primi opažanja Revizorskog suda o privremenim financijskim izvještajima Nadzornog tijela u skladu s člankom 129. Financijske uredbe, izvršni direktor, pod vlastitom odgovornošću, priprema završne financijske izvještaje Nadzornog tijela i dostavlja ih upravnom odboru radi dobivanja njegovog mišljenja.

4. Upravni odbor daje mišljenje o završnim financijskim izvještajima Nadzornog tijela.

5. Izvršni direktor dostavlja te završne financijske izvještaje zajedno s mišljenjem upravnog odbora do 1. srpnja nakon završetka financijske godine, članovima Odbora nadzornika, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

6. Završni financijski izvještaji se objavljuju.

7. Izvršni direktor do 30. rujna podnosi Revizorskom sudu odgovor na njegova opažanja. Presliku toga odgovora dostavlja također upravnom odboru i Komisiji.

8. Izvršni direktor podnosi Europskom parlamentu na njegov zahtjev i u skladu s člankom 146. stavkom 3. Financijske uredbe sve podatke potrebne za neometanu primjenu postupka davanja razrješnica za pojedinu financijsku godinu.

9. Europski parlament, na preporuku Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom, do 15. svibnja godine n+2 daje razrješnicu Nadzornom tijelu za izvršenje proračuna, uključujući prihode iz općeg proračuna Europske unije, a nadležnim tijelima za financijsku godinu n.

Članak 65.

Financijska pravila

Financijska pravila koja se primjenjuju na Nadzorno tijelo, donosi upravni odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ova pravila, ne smiju odstupati od Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 19. studenoga 2002. o okvirnoj Financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (51), osim ako to zahtijevaju posebne potrebe poslovanja za funkcioniranje Nadzornog tijela i samo uz prethodnu suglasnost Komisije.

Članak 66.

Mjere za borbu protiv prijevara

1. S ciljem suzbijanja prijevara, korupcije i bilo koje druge nezakonite aktivnosti, na Nadzorno tijelo se bez ikakvog ograničenja primjenjuje Uredba (EZ) br. 1073/1999.

2. Nadzorno tijelo pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu o internim istragama OLAF-a i odmah donosi odgovarajuće odredbe za sve zaposlenike Nadzornog tijela.

3. Odluke o financiranju te sporazumi i provedbeni instrumenti koji iz njih proizlaze izričito određuju da Revizorski sud i OLAF mogu, u slučaju potrebe, provesti provjere na licu mjesta korisnika novčanih sredstava koja je isplatilo Nadzorno tijelo kao i osoblja odgovornog za njihovu dodjelu.

POGLAVLJE VII.

OPĆE ODREDBE

Članak 67.

Povlastice i imuniteti

Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, primjenjuje se na Nadzorno tijelo i njegovo osoblje.

Članak 68.

Osoblje

1. Na osoblje Nadzornog tijela, uključujući njegovog izvršnog direktora i predsjednika, primjenjuje se Pravilnik o osoblju za dužnosnike i uvjeti zaposlenja ostalih službenika i pravila koja su zajednički donijele institucije Unije s ciljem njihove primjene.

2. Upravni odbor u suglasnosti s Komisijom donosi sve potrebne provedbene mjere u skladu s pravilima predviđenim u članku 110. Pravilnika o osoblju.

3. U odnosu na svoje osoblje, Nadzorno tijelo izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanje i koje su Uvjetima zapošljavanja ostalih službenika dodijeljene tijelu koje je ovlašteno za zaključivanje ugovora.

4. Upravni odbor može donijeti odredbe na temelju kojih se nacionalnim stručnjacima iz država članica omogućuje upućivanje u Nadzorno tijelo.

Članak 69.

Odgovornost Nadzornog tijela

1. U slučaju izvanugovorne odgovornosti, Nadzorno tijelo, u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonodavstvima država članica, naknađuje svaku štetu koju je samo prouzročilo ili njeno osoblje prilikom obavljanja svojih zadaća. Sud Europske unije je nadležan za sve sporove u vezi s rješavanjem takve štete.

2. Osobna financijska i disciplinska odgovornost osoblja Nadzornog tijela prema Nadzornom tijelu uređena je relevantnim odredbama koje se primjenjuju na osoblje Nadzornog tijela.

Članak 70.

Obveza čuvanja poslovne tajne

1. Članovi Odbora nadzornika i upravnog odbora, izvršni direktor i zaposlenici Nadzornog tijela, uključujući dužnosnike koje su države članice privremeno dodijelile i sve ostale osobe koje obavljaju zadaće za Nadzorno tijelo na ugovornoj osnovi, podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne u skladu s člankom 339. UFEU-a i odgovarajućim odredbama zakonodavstva Unije, čak i nakon prestanka njihovih dužnosti.

Na njih se primjenjuje članak 16. Pravilnika o osoblju.

U skladu s Pravilnikom o osoblju, osoblje je po napuštanju službe i dalje u obvezi poštovanja dužnosti časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica.

Ni države članice, institucije ili tijela Unije, niti bilo koje drugo javno ili privatno tijelo ne smiju nastojati utjecati na članove osoblja pri obavljanju njegovih zadaća.

2. Ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom, nikakve povjerljive informacije koje prime osobe iz stavka 1. tijekom obavljanja svojih dužnosti, ne smiju se otkriti ni jednoj osobi niti bilo kojem tijelu, osim u sažetom i zbirnom obliku tako da se pojedina financijska institucija ne može prepoznati.

Nadalje obveza iz stavka 1. i prvog podstavka ovog stavka ne sprečava Nadzorno tijelo i nacionalna nadzorna tijela u korištenju informacija za provedbu akata iz članka 1. stavka 2. i posebno u pravnim postupcima za donošenje odluka.

3. Stavci 1. i 2. ne sprečavaju Nadzorno tijelo u razmjeni informacija s nadležnim tijelima u skladu s ovom Uredbom i drugim zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na financijske institucije.

Navedene informacije podliježu uvjetima čuvanja poslovne tajne iz stavaka 1. i 2. U svom internom poslovniku Nadzorno tijelo propisuje praktične postupke za provođenje pravila o povjerljivosti iz stavaka 1. i 2.

4. Nadzorno tijelo primjenjuje Odluku Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (52).

Članak 71.

Zaštita podataka

Ova Uredba ne dovodi u pitanje obveze država članica u vezi s obradom osobnih podataka na temelju Direktive 95/46/EZ ili obveze Nadzornog tijela u vezi s obradom osobnih podataka na temelju Uredbe (EZ) br. 45/2001 prilikom ispunjavanja svojih odgovornosti.

Članak 72.

Pristup dokumentima

1. Na dokumente koje vodi Nadzorno tijelo, primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1049/2001.

2. Upravni odbor do 31. svibnja 2011. donosi praktične mjere za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

3. Odluke koje donese Nadzorno tijelo u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, mogu biti predmetom pritužbe upućene Europskom ombudsmanu ili postupka pred Sudom Europske unije, nakon žalbe upućene Žalbenom vijeću, ovisno o slučaju, u skladu s uvjetima iz članaka 228. i 263. UFEU-a.

Članak 73.

Uređivanje pitanja jezika

1. Na Nadzorno se tijelo primjenjuje Uredba Vijeća br. 1. o određivanju jezika koji će se koristiti u Europskoj ekonomskoj zajednici (53).

2. Upravni odbor odlučuje o unutarnjem uređivanju pitanja jezika za Nadzorno tijelo.

3. Prevoditeljske usluge koje se traže za funkcioniranje Nadzornog tijela, osigurava Centar za prevođenje za tijela Europske unije.

Članak 74.

Sporazum o sjedištu

Potrebni dogovori u vezi smještaja koji treba osigurati za Nadzorno tijelo u državi članici u kojoj se nalazi njeno sjedište, a opremu treba staviti na raspolaganje ta država članica, kao i posebna pravila koja se primjenjuju u toj državi članici na izvršnog direktora, članove upravljačkog odbora, osoblje Nadzornog tijela i članove njihovih obitelji utvrđuju se u sporazumu o sjedištu između Nadzornog tijela i te države članice koji se zaključuje nakon dobivanja suglasnosti upravljačkog odbora.

Navedena država članica pruža najbolje moguće uvjete kako bi osigurala pravilno funkcioniranje Nadzornog tijela, uključujući višejezično, europski orijentirano školovanje i odgovarajuću prometnu povezanost.

Članak 75.

Sudjelovanje trećih zemalja

1. Sudjelovanje u radu Nadzornog tijela otvoreno je za treće zemlje koje su zaključile sporazume s Unijom, koje su donijele i primjenjuju pravo Unije u područjima nadležnosti Nadzornog tijela, kako je navedeno u članku 1. stavku 2.

2. Nadzorno tijelo može surađivati sa zemljama iz stavka 1. koje primjenjuju zakonodavstvo koje je priznato kao istovjetno, u područjima nadležnosti Nadzornog tijela, iz članka 1. stavka 2., kako je predviđeno međunarodnim sporazumima koje je zaključila Unija u skladu s člankom 216. UFEU-a.

U skladu s relevantnim odredbama sporazuma iz stavaka 1. i 2. zaključuju se dogovori u kojima se navode posebno, priroda, opseg i proceduralni aspekti uključivanja zemalja iz stavka 1. u rad Nadzornog tijela, uključujući odredbe koje se odnose na financijske doprinose i osoblje. Oni mogu predvidjeti zastupanje u Odboru nadzornika u ulozi promatrača, ali osiguravaju da ove zemlje ne sudjeluju u bilo kakvim raspravama u vezi s pojedinom financijskom institucijom, osim kad postoji izravan interes.

POGLAVLJE VIII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 76.

Pripremne radnje

1. Nakon stupanja na snagu ove Uredbe, a prije osnivanja Nadzornog tijela, CEIOPS djeluje u uskoj suradnji s Komisijom kako bi se pripremila zamjena CEIOPS-a Nadzornim tijelom.

2. Nakon što je Nadzorno tijelo osnovano, Komisija je odgovorna za administrativnu uspostavu i početno administrativno poslovanje Nadzornog tijela, dok Nadzorno tijelo ne imenuje izvršnog direktora.

Za tu namjenu, dok izvršni direktor ne stupi na dužnosti nakon što ga je imenovao Odbor nadzornika u skladu s člankom 51., Komisija može privremeno dodijeliti jednog dužnosnika kako bi ispunjavao funkcije izvršnog direktora. Ovo razdoblje može se ograničiti na vrijeme koje je potrebno za imenovanje izvršnog direktora Nadzornog tijela.

Privremeni izvršni direktor može odobriti sva plaćanja obuhvaćena odobrenim sredstvima koja su predviđena u proračunu Nadzornog tijela, nakon što ih je odobrio upravni odbor i može zaključivati ugovore, uključujući ugovore sa zaposlenicima nakon donošenja plana radnih mjesta Nadzornog tijela.

3. Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje ovlasti Odbora supervizora i upravnog odbora.

4. Nadzorno tijelo je pravni slijednik CEIOPS-a. Do dana osnivanja Nadzornog tijela, sva imovina i obveze CEIOPS-a i sve njegove aktivnosti koje su u tijeku, automatski se prenose na Nadzorno tijelo. CEIOPS sastavlja izvještaj u kojem prikazuje svoje zaključno stanje imovine i obveza na dan prijenosa. Navedeni izvještaj revidiraju i odobravaju CEIOPS i Komisija.

Članak 77.

Prijelazne odredbe o osoblju

1. Odstupajući od članka 68. svi ugovori o radu i ugovori o privremenom premještaju zaposlenika koje je zaključio CEIOPS ili njegovo tajništvo, a koji su na snazi 1. siječnja 2011., biti će prihvaćeni do datuma njihovog isteka. Oni se ne mogu produžiti.

2. Svim ugovornim zaposlenicima iz stavka 1., ponudit će se mogućnost zaključivanja ugovora za privremene djelatnike iz članka 2(a) Uvjeta zaposlenja drugih službenika za različite razrede, kako je predviđeno u planu radnih mjesta Nadzornog tijela.

Prilikom stupanja na snagu ove Uredbe, tijelo ovlašteno za zaključivanje ugovora dužno je provesti unutarnji postupak odabira koji je ograničen na osoblje koje ima ugovore s CEIOPS-om ili njegovim tajništvom, kako bi se provjerila sposobnost, učinkovitost i integritet osoba koje će se zaposliti. Pri unutarnjem postupku odabira u cijelosti se uzimaju u obzir vještine i iskustvo pokazano tijekom rada pojedinaca prije zaposlenja.

3. Ovisno o vrsti i razini dužnosti koje je potrebno obavljati, uspješnim kandidatima nude se ugovori za privremene djelatnike čije trajanje odgovara najmanje razdoblju koje je preostalo na temelju prethodnog ugovora.

4. Relevantno nacionalno pravo koje se odnosi na ugovore o radu i ostali odgovarajući instrumenti i dalje će vrijediti za zaposlenike koji imaju prethodne ugovore koji odluče da se neće prijaviti za ugovore za privremene službenike ili kojima nisu ponuđeni ugovori za privremene službenike u skladu sa stavkom 2.

Članak 78.

Nacionalne odredbe

Države članice donose odredbe koje su primjerene za osiguranje učinkovite primjene ove Uredbe.

Članak 79.

Izmjene

Ovim se mijenja Odluka br. 716/2009/EZ utoliko što se CEIOPS uklanja s popisa korisnika iz odjeljka B Priloga navedenoj Odluci.

Članak 80.

Stavljanje izvan snage

Ovim se stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/79/EZ o osnivanju CEIOPS-a s učinkom od 1. siječnja 2011.

Članak 81.

Preispitivanje

1. Do 2. siječnja 2014. i svake tri godine nakon toga, Komisija objavljuje opće izvješće o iskustvu stečenom na temelju djelovanja Nadzornog tijela i postupcima utvrđenim ovom Uredbom. U tom izvješću, između ostalog, procjenjuje se:

(a)

konvergencija koju su postigla nadležna tijela u nadzornim praksama,

i.	konvergencija u funkcionalnoj neovisnosti nadležnih tijela i u standardima koji su jednaki korporativnom upravljanju;

ii.	nepristranost, objektivnost i samostalnost Nadzornog tijela;

(b)	funkcioniranje kolegija nadzornih tijela;

(c)	napredak ostvaren prema konvergenciji u području sprečavanja krize, upravljanja i rješavanja, uključujući mehanizme financiranja Unije;

(d)	uloga Nadzornog tijela u pogledu sistemskog rizika;

(e)	primjena zaštitne odredbe utvrđene u članku 38.;

(f)	primjena obvezujuće posredničke uloge, utvrđene u članku 19.

2. Izvješće iz stavka 1. također ispituje je li:

(a)	primjereno nastaviti odvojeni nadzor bankarstva, osiguranja, strukovnog mirovinskog osiguranja i tržišta vrijednosnih papira i financijskih tržišta;

(b)	primjereno poduzeti bonitetni nadzor i nadzirati poslovanje odvojeno ili od strane istog supervizora;

(c)	primjereno pojednostavniti ili osnažiti strukturu ESFS-a kako bi se ojačala povezanost između makro i mikro razina i između ESA-a;

(d)	razvoj ESFS-a usklađen s globalnim razvojem;

(e)	unutar ESFS-a dovoljno raznovrsnosti i izvrsnosti;

(f)	odgovornost i transparentnost u vezi sa zahtjevima objavljivanja primjerni;

(g)	sredstva Nadzornog tijela dostatna za izvršavanje njenih zadaća;

(h)	primjerno zadržati sjedište Nadzornog tijela ili je primjereno ujediniti ESA-e u jedno sjedište kako bi se poboljšala njihova međusobna usklađenost.

3. U vezi s pitanjem izravnog nadzora institucija ili infrastruktura koje su paneuropskog dosega, vodeći pritom računa o tržišnim kretanjima, Komisija priprema godišnje izvješće o primjerenosti povjeravanja daljnje odgovornosti Nadzornom tijelu za nadzor u tom području.

4. Izvješće i svi priloženi prijedlozi, prema potrebi, dostavljaju se Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 82.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2011., uz izuzetak članka 76. i članka 77. stavaka 1. i 2. koji se primjenjuju od dana njezinog stupanja na snagu.

Nadzorno tijelo osniva se 1. siječnja 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 24. studenoga 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

J. BUZEK

Za Europski parlament

Predsjednik

O. CHASTEL

(1) SL C 13, 20.1.2010., str. 1.

(2) Mišljenje od 22. siječnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 22. rujna 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 17. studenoga 2010.

(4) SL C 40, 7.2.2001., str. 453.

(5) SL C 25 E, 29.1.2004., str. 394.

(6) SL C 175 E, 10.7.2008., str. 392.

(7) SL C 8 E, 14.1.2010., str. 26.

(8) SL C 9 E, 15.1.2010., str. 48.

(9) SL C 184 E, 8.7.2010., str. 214.

(10) SL C 184 E, 8.7.2010., str. 292.

(11) SL L 331, 15.12.2010., str. 1.

(12) SL L 25, 29.1.2009., str. 23.

(13) SL L 25, 29.1.2009., str. 28.

(14) SL L 25, 29.1.2009., str. 18.

(15) Izvješće Europskog suda 2006. stranica I-03771, stavak 44.

(16) SL L 335, 17.12.2009., str. 1.

(17) SL L 9, 15.1.2003., str. 3.

(18) SL L 235, 23.9.2003., str. 10.

(19) SL L 35, 11.2.2003., str. 1.

(20) SL 56, 4.4.1964., str. 878.

(21) SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

(22) SL L 228, 16.8.1973., str. 20.

(23) SL L 189, 13.7.1976., str. 13.

(24) SL L 151, 7.6.1978., str. 25.

(25) SL L 339, 27.12.1984., str. 21.

(26) SL L 185, 4.7.1987., str. 77.

(27) SL L 172, 4.7.1988., str. 1.

(28) SL L 228, 11.8.1992., str. 1.

(29) SL L 330, 5.12.1998., str. 1.

(30) SL L 110, 20.4.2001., str. 28.

(31) SL L 345, 19.12.2002., str. 1.

(32) SL L 323, 9.12.2005., str. 1.

(33) SL L 309, 25.11.2005., str. 15.

(34) SL L 271, 9.10.2002., str. 16.

(35) SL L 135, 31.5.1994., str. 5.

(36) SL L 84, 26.3.1997., str. 22.

(37) Direktiva 2007/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 92/49/EEZ i direktiva 2002/83/EZ, 2004/39/EZ, 2005/68/EZ i 2006/48/EZ o postupovnim pravilima i kriterijima procjene za bonitetno vrednovanje preuzimanja i povećanja udjela u financijskom sektoru (SL L 247, 21.9.2007., str. 1.).

(38) SL L 87, 31.3.2009., str. 164.

(39) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(40) SL C 139, 14.6.2006., str. 1.

(41) SL L 136, 31.5.1999., str. 1.

(42) SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(43) SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(44) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(45) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(46) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(47) SL L 253, 25.9.2009., str. 8.

(48) SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(49) SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

(50) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

(51) SL L 357, 31.12.2002., str. 72.

(52) SL L 317, 3.12.2001., str. 1.

(53) SL 17, 6.10.1958., str. 385.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

183

32011R0883

L 228/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.08.2011.

UREDBA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE (EU) br. 883/2011

od 25. kolovoza 2011.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 25/2009 o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2008/32)

(ESB/2011/12)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir članak 5. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke,

uzimajući u obzir mišljenje Europske komisije (2),

budući da:

(1)

Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ. (3) omogućila je pravnim osobama da izdaju elektronički novac, a da pritom ne moraju imati status kreditne institucije.

(2)

Zbog toga i kako bi se nastavilo prikupljanje statističkih podataka u sektoru monetarnih financijskih institucija (MFI) o institucijama za elektronički novac, koje se uglavnom bave financijskim posredovanjem u obliku izdavanja elektroničkog novca, potrebno je prilagoditi definiciju monetarnih financijskih institucija te stoga i ažurirati definicije „institucije za elektronički novac” i „elektroničkog novca” u ovoj Uredbi. Institucije za elektronički novac unutar sektora monetarnih financijskih institucija trebale bi se razvrstati u kategoriju „ostale monetarne financijske institucije”.

(3)

Zbog izmjena definicije i zahtjeva za institucije za elektronički novac, u skladu s Direktivom 2009/110/EZ, odredbe Uredbe (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke (ESB/2008/32) (4) o odobravanju odstupanja od izvještajnih zahtjeva za institucije za elektronički novac postale su zastarjele te bi stoga relevantne odredbe Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) trebalo brisati.

(4)

Smjernice o općoj definiciji europskih novčanih fondova (NF), koje je 19. svibnja 2010. izdao Odbor europskih regulatora za tržišta vrijednosnih papira (CESR), prethodnik Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala, namijenjene su poboljšanju zaštite ulagača određivanjem kriterija koji se primjenjuju na sve fondove koji se žele plasirati na tržištu kao novčani fondovi te služe kao preporuka za europske nacionalne zakonodavce u nadzorne svrhe. S obzirom na to primjereno je uvesti u Uredbu (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) odgovarajuće nove kriterije za utvrđivanje novčanih fondova za statističke potrebe Europskog sustava središnjih banaka, tako da populacija novčanih fondova bude usklađena s kriterijima za utvrđivanje za koje se očekuje da će se primjenjivati u nadzorne svrhe, u skladu s prethodno navedenim smjernicama CESR-a. U isto vrijeme, ova je promjena namijenjena povećanju tržišne transparentnosti i olakšavanju upravljačkog izvješćivanja o fondovima,

DONIJELO JE OVU UREDBU

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) mijenja se kako slijedi:

(1)

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

Prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—

‚monetarna financijska institucija (MFI)’ znači rezidentno društvo koje pripada bilo kojem od sljedećih sektora:

i.	središnje banke;

ii.	kreditne institucije kako su utvrđene člankom 4. stavkom 1. Direktive 2006/48/EZ;

iii.

ostale monetarne financijske institucije, odnosno (1) ostale financijske institucije koje se bave i. primanjem depozita i/ili bliskih supstituta depozita od subjekata koji nisu monetarne financijske institucije i; ii. za vlastiti račun (barem u gospodarskom smislu), odobravanjem kredita i/ili ulaganjem u vrijednosne papire ili (2) one institucije za elektronički novac koje se uglavnom bave financijskim posredovanjem u obliku izdavanja elektroničkog novca;

iv.	novčani fondovi (NF) kako su utvrđeni člankom 1.a.

Što se tiče kriterija iz gore navedene točke iii.(1)i., stupanj zamjenjivosti između instrumenata koje izdaju druge monetarne financijske institucije i depozita u kreditnim institucijama određuje njihovu klasifikaciju kao monetarne financijske institucije, pod uvjetom da ispunjavaju kriterij iz točke iii.(1)ii.’

(b)

Osma alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—	‚institucija za elektronički novac’ i ‚elektronički novac’ znači institucija za elektronički novac i elektronički novac kako su utvrđeni člankom 2. stavkom 1. i člankom 2. stavkom 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, (5).

Umeće se sljedeći članak 1.a:

„Članak 1.a

Utvrđivanje novčanih fondova

Za potrebe ovog pravnog akta subjekti za zajednička ulaganja koji ispunjavaju sve sljedeće kriterije tretiraju se kao novčani fondovi ako:

(a)	kao cilj ulaganja imaju očuvanje glavnice fonda i osiguravanje prinosa u skladu s kamatnim stopama instrumenata tržišta novca;

(b)

ulažu u instrumente tržišta novca koji ispunjavaju kriterije za instrumente tržišta novca navedene u Direktivi 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (6), ili u depozite u kreditnim institucijama ili osiguravaju da se likvidnost i vrednovanje portfelja u koji ulažu, ocjenjuju na jednakoj osnovi;

(c)

osiguravaju da su instrumenti tržišta novca u koje ulažu visoke kvalitete, kako to određuje društvo za upravljanje. Kvaliteta instrumenata tržišta novca prosuđuje se, među ostalim, na temelju sljedećih čimbenika:

—	kreditne kvalitete instrumenata tržišta novca,

—	karaktera razreda imovine, na koji upućuje instrument tržišta novca,

—	za strukturirane financijske instrumente, na temelju operativnog rizika i rizika druge ugovorne strane, koji su povezani sa strukturiranom financijskom transakcijom,

—	profila likvidnosti;

(d)	osiguravaju da njihov portfelj ima ponderirano prosječno dospijeće (WAM) od najviše šest mjeseci i ponderirano prosječno trajanje (WAL) od najviše 12 mjeseci;

(e)	osiguravaju dnevnu neto vrijednost imovine (NAV) i izračun cijena svojih dionica/udjela, te dnevni upis i otkup dionica/udjela;

(f)

ograničavaju ulaganje u vrijednosne papire na one s preostalim dospijećem do datuma redovne otplate dvije godine ili manje, pod uvjetom da je preostalo vrijeme do datuma sljedeće promjene kamatne stope 397 dana ili kraće, pri čemu se vrijednosni papiri s promjenjivom kamatnom stopom moraju uskladiti s kamatnom stopom ili indeksom tržišta novca;

(g)	ograničavaju ulaganje u druge subjekte za zajednička ulaganja na one koji su u skladu s definicijom novčanih fondova;

(h)

ne preuzimaju izravne ili neizravne izloženosti prema vlasničkim vrijednosnim papirima ili prema robi, uključujući preko izvedenih financijskih instrumenata, te izvedene financijske instrumente upotrebljavaju samo u skladu s ulagačkom strategijom fonda na tržištu novca. Izvedeni financijski instrumenti koji imaju za posljedicu izloženost u stranoj valuti mogu se upotrebljavati samo za potrebe osiguranja od rizika. Ulaganje u vrijednosne papire koji nisu u osnovnoj valuti dopušteno je pod uvjetom da je valutna izloženosti u potpunosti zaštićena od rizika;

(i)	imaju konstantnu ili promjenjivu neto vrijednost imovine.

(3)	U članku 8. briše se stavak 4.

(4)

Ne dovodeći u pitanje članak 2. ove Uredbe, u dijelu 1. Priloga I., odjeljak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 2.: Specifikacija kriterija za utvrđivanje novčanih fondova

Za potrebe članka 1.a ove Uredbe:

(a)

smatra se da instrument tržišta novca ima visoku kreditnu kvalitetu ako mu je dodijeljen jedan od dva najviša moguća kratkoročna kreditna rejtinga od strane svake priznate agencije za utvrđivanje kreditnog rejtinga koja je ocijenila instrument ili, u slučaju da instrument nema kreditni rejting, ima jednaku kvalitetu koja je utvrđena prema internom postupku ocjenjivanja društva za upravljanje. Ako priznata agencija za utvrđivanje kreditnog rejtinga dijeli svoj najviši kratkoročni rejting u dvije kategorije, ta se dva rejtinga smatraju jednom kategorijom i stoga najvišim mogućim rejtingom;

(b)

novčani fond može, kao iznimka od zahtjeva iz stavka (a), držati državne instrumente čija kvaliteta odgovara najmanje investicijskom razredu, pri čemu ‚državni instrumenti’ znači instrumenti tržišta novca koje su izdali ili za koje jamče središnja, regionalna ili lokalna tijela ili središnja banka države članice, ESB, Europska unija ili Europska investicijska banka;

(c)

pri izračunu ponderiranog prosječnog trajanja za vrijednosne papire, uključujući strukturirane financijske instrumente, izračun dospijeća temelji se na preostalom dospijeću do redovne otplate instrumenata. Međutim, kada financijski instrument ima ugrađenu opciju prodaje, umjesto tog preostalog dospijeća moguće je upotrijebiti datum izvršenja opcije prodaje, samo ako su u svakom trenutku ispunjeni sljedeći uvjeti:

—	društvo za upravljanje može slobodno izvršiti opciju prodaje na datum izvršenja,

—	izvršna cijena opcije prodaje blizu je očekivane vrijednosti instrumenta na sljedeći datum izvršenja,

—	iz ulagačke strategije novčanog fonda proizlazi da će opcija vrlo vjerojatno biti izvršena na sljedeći datum izvršenja;

(d)	pri izračunu ponderiranog prosječnog trajanja i ponderiranog prosječnog dospijeća, uzima se u obzir učinak izvedenih financijskih instrumenta, depozita i tehnika učinkovitog upravljanja portfeljem;

(e)

‚ponderirano prosječno dospijeće’ znači mjera prosječnog vremena do dospijeća svih odnosnih vrijednosnih papira u fondu, koja je ponderirana tako da odražava relativne udjele svakog instrumenta, pri čemu se pretpostavlja da je dospijeće instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom vrijeme preostalo do sljedećeg usklađivanja kamatne stope s kamatnom stopom na tržištu novca, a ne preostalo vrijeme do povrata vrijednosti glavnice vrijednosnog papira. U praksi se ponderirano prosječno dospijeće rabi za mjerenje osjetljivosti novčanog fonda na promjene kamatnih stopa na tržištu novca;

(f)

‚ponderirano prosječno trajanje’ znači ponderirano prosječno preostalo dospijeće svakog vrijednosnog papira koji se drži u fondu, što znači vrijeme do potpunog povrata glavnice, bez uzimanja u obzir kamata i bez diskontiranja. Za razliku od izračuna ponderiranog prosječnog dospijeća, za izračun ponderiranog prosječnog trajanja za vrijednosne papire s promjenjivom kamatnom stopom i strukturirane financijske instrumente nije dopušteno korištenje datuma promjene kamatne stope, već samo konačnog dospijeća utvrđenog za vrijednosni papir. Ponderirano prosječno trajanje rabi se za mjerenje kreditnog rizika, jer što se dulje odgađa povrat glavnice, veći je kreditni rizik. Ponderirano prosječno trajanje također se upotrebljava za ograničavanje likvidnosnog rizika;

(g)	‚instrumenti tržišta novca’ znači instrumenti kojima se obično trguje na tržištu novca, koji su likvidni i imaju vrijednost koju je moguće točno odrediti u svakom trenutku;

(h)	‚društvo za upravljanje’ znači društvo čije je redovno poslovanje upravljanje portfeljem novčanog fonda.”.

Članak 2.

Prijelazna odredba

Nacionalne središnje banke (NSB) mogu nastaviti prikupljati statističke podatke u skladu s Uredbom (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) od novčanih fondova koji su rezidenti u njihovim državama članicama i koji su utvrđeni u skladu s prethodno važećim odjeljkom 2. dijela 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) najkasnije do 31. siječnja 2012. O svojoj odluci o primjeni ove prijelazne odredbe moraju obavijestiti sve odgovarajuće novčane fondove. Nacionalne središnje banke počinju prikupljati statističke podatke od novčanih fondova utvrđenih u skladu s člankom 1.a Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) najkasnije od 1. veljače 2012.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 25. kolovoza 2011.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(2) C (2011.) 5090 konačno.

(3) SL L 267., 10.10.2009., str. 7.

(4) SL L 15, 20.1.2009., str. 14.

(5) SL L 267, 10.10.2009., str. 7.”

(6) SL L 302, 17.11.2009., str. 32.”

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

186

32011R1176

L 306/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.2011.

UREDBA (EU) br. 1176/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od od 16. studenoga 2011.

o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 121. stavak 6.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Koordinacija ekonomskih politika država članica u Uniji trebala bi se razvijati u kontekstu općih smjernica ekonomske politike i smjernica za zapošljavanje, kako je predviđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te bi trebala podrazumijevati ispunjavanje općih načela stabilnih cijena, zdravih javnih financija i monetarnih uvjeta te održive platne bilance.

(2)	Potrebno je izvući pouke iz prvog desetljeća funkcioniranja ekonomske i monetarne unije, a posebno u svrhu poboljšanog gospodarskog upravljanja koje se temelji na jačanju nacionalne odgovornosti.

(3)	Postizanje i održavanje dinamičnog unutarnjeg tržišta trebalo bi se smatrati elementom pravilnog i nesmetanog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije.

(4)

Poboljšani okvir gospodarskog upravljanja trebao bi se oslanjati na nekoliko međusobno povezanih i usklađenih politika za održivi rast i radna mjesta, posebno na strategiji Unije za rast i radna mjesta, s posebnim naglaskom na razvoju i jačanju unutarnjeg tržišta, poticanju međunarodne trgovine i konkurentnosti, Europskom semestru za jačanje koordinacije gospodarskih i proračunskih politika (Europski semestar), učinkovitom okviru za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih državnih deficita (Pakt o stabilnosti i rastu), stabilnom okviru za sprečavanje i ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, minimalnim zahtjevima za nacionalne proračunske okvire i unaprijeđenom uređenju i nadzoru financijskih tržišta, uključujući makrobonitetni nadzor Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB).

(5)

Jačanje gospodarskog upravljanja trebalo bi uključivati tješnje i pravodobnije uključivanje Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata. Uvažavajući da su sugovornici Europskog parlamenta u okviru dijaloga relevantne institucije Unije i njihovi predstavnici, nadležni odbor Europskog parlamenta može državi članici koja je predmet preporuke Vijeća dati mogućnost sudjelovanja u razmjeni mišljenja u skladu s člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2. ili člankom 10. stavkom 4. ove Uredbe. Sudjelovanje države članice u takvoj razmjeni mišljenja je dobrovoljno.

(6)	Komisija bi trebala imati snažniju ulogu u postupku pojačanog nadzora u vezi s ocjenama koje su specifične za pojedinu državu članicu, te u vezi s praćenjem, izravnim misijama, preporukama i upozorenjima.

(7)

Posebno bi trebalo proširiti nadzor ekonomskih politika država članica izvan proračunskog nadzora kako bi se uključio detaljniji i formalniji okvir za sprečavanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža i pomoglo zahvaćenim državama članicama u uspostavi korektivnih planova prije nego se divergencije učvrste. Takvo proširivanje nadzora ekonomskih politika trebalo bi se odvijati usporedno s produbljivanjem fiskalnog nadzora.

(8)	Kako bi se pridonijelo ispravljanju takvih prekomjernih makroekonomskih neravnoteža potrebno je u zakonodavstvu utvrditi detaljan postupak.

(9)

Primjereno je dopuniti postupak multilateralnog nadzora iz članka 121. stavaka 3. i 4. UFEU-a posebnim pravilima za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža kao i za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u Uniji. Nužno je da bi se postupak trebao uskladiti s godišnjim ciklusom multilateralnog nadzora.

(10)

Taj bi postupak trebao utvrditi mehanizam upozoravanja radi ranog otkrivanja makroekonomskih neravnoteža koje su u nastajanju. Trebao bi se temeljiti na korištenju okvirne i transparentne tablice rezultata koja uključuje indikativne pragove kombinirane s ekonomskom ocjenom. Ova bi ocjena trebala između ostalog uzeti u obzir nominalnu i realnu konvergenciju unutar i izvan europodručja.

(11)

Kako bi tablica rezultata učinkovito funkcionirala kao dio mehanizma upozoravanja, trebala bi se sastojati od niza ekonomskih, financijskih i strukturnih pokazatelja koji su bitni za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža, s odgovarajućim okvirnim pragovima. Pokazatelje i pragove bi trebalo prema potrebi uskladiti kako bi se prilagodili promjenjivoj naravi makroekonomskih neravnoteža, između ostalog, zbog prijetnji za makroekonomsku stabilnost koje su u nastajanju, te kako bi se uzela u obzir poboljšana dostupnost relevantnih statističkih podataka. Pokazatelji se sami po sebi ne bi trebali smatrati ciljevima ekonomske politike, već sredstvima kojima se vodi računa o razvojnoj naravi makroekonomskih neravnoteža u Uniji.

(12)

Komisija bi trebala usko surađivati s Europskim parlamentom i Vijećem prilikom izrade tablice rezultata i niza makroekonomskih i makrofinancijskih pokazatelja za države članice. Komisija bi trebala dostaviti prijedloge napomena o planovima za uspostavu i prilagodbu pokazatelja i pragova nadležnim odborima Europskog parlamenta i Vijeća. Komisija bi trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće o svim izmjenama pokazatelja i pragova te objasniti razloge zbog kojih predlaže takve izmjene.

(13)	Prilikom razrade tablice rezultata trebalo bi posvetiti dužnu pažnju uvažavanju raznolikih gospodarskih okolnosti, uključujući i učinak nadoknađivanja zaostatka.

(14)

Prekoračenje jednog ili više okvirnih pragova ne treba nužno podrazumijevati pojavu makroekonomskih neravnoteža budući da bi se utvrđivanjem ekonomskih politika trebalo uzeti u obzir međusobne veze između različitih makroekonomskih varijabli. Zaključci se ne bi trebali izvlačiti na temelju automatskog čitanja tablice rezultata: ekonomska ocjena treba osigurati da su sve informacije, bilo da su iz tablice rezultata ili ne, stavljene u odgovarajući kontekst te da one postanu dio sveobuhvatne analize.

(15)

Na temelju postupka multilateralnog nadzora i mehanizma upozoravanja ili u slučaju neočekivanih značajnih gospodarskih kretanja koji zahtijevaju hitnu analizu u svrhu ove Uredbe, Komisija bi trebala odrediti države članice koje trebaju biti predmetom detaljnog preispitivanja. Trebalo bi provesti detaljno preispitivanje bez pretpostavke o postojanju neravnoteže i on bi trebao uključivati temeljitu analizu izvora neravnoteža u državi članici koja je predmetom preispitivanja, uzimajući u obzir gospodarske uvjete i okolnosti iz niza analitičkih alata, pokazatelja i kvalitativnih informacija koje su specifične za državu. Kada Komisija provodi detaljno preispitivanje, država članica bi trebala surađivati kako bi osigurala da su informacije koje su dostupne Komisiji što potpunije i točnije. Nadalje, Komisija bi trebala uzeti u obzir sve ostale informacije koje su prema mišljenju dotične države članice relevantne, a koje je država članica uputila Vijeću i Komisiji.

(16)

O detaljnom preispitivanju trebalo bi se raspravljati u okviru Vijeća i Euroskupine u slučaju država članica čija je valuta euro. U detaljnom bi preispitivanju prema potrebi trebalo uzeti u obzir preporuke ili pozive Vijeća upućene državama članicama koje su predmetom preispitivanja donesene u skladu s člancima 121., 126. i 148. UFEU-a i člancima 6., 7., 8. i 10. ove Uredbe te namjerama politike države članice koja je predmetom preispitivanja sukladno nacionalnim programima reformi, kao i s međunarodnom najboljom praksom u pogledu pokazatelja i metodologija. Kada Komisija odluči provesti detaljno preispitivanje u slučaju značajnih gospodarskih kretanja koja zahtijevaju hitnu analizu, ona o tome obavješćuje dotične države članice.

(17)

Prilikom ocjenjivanja makroekonomskih neravnoteža trebalo bi uzeti u obzir njihovu ozbiljnost i njihove moguće negativne učinke ekonomskog i financijskog prelijevanja, što povećava osjetljivost Unije i ugrožava nesmetano funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. U svim državama članicama zahtijevaju se mjere za rješavanje makroekonomskih neravnoteža i razlika u konkurentnosti, posebno u europodručju. Ipak, priroda, važnost i hitnost izazova vezanih uz politike mogu se znatno razlikovati, ovisno o dotičnim državama članicama. Obzirom na osjetljivosti i veličinu potrebne prilagodbe, potreba za političkim djelovanjem posebno se nameće u državama članicama koje ustrajno iskazuju velike manjkove na tekućem računu platne bilance i gubitke u konkurentnosti. Nadalje, politike u državama članicama koje akumuliraju velike viškove na tekućem računu platne bilance trebale bi težiti utvrđivanju i provedbi mjera koje pomažu jačanju domaće potražnje i potencijala rasta.

(18)

Također bi trebalo uzeti u obzir sposobnost za gospodarsku prilagodbu te ostvarene rezultate dotične države članice u pogledu poštovanja ranijih preporuka izdanih na temelju ove Uredbe i drugih preporuka izdanih na temelju članka 121. UFEU-a u okviru multilateralnog nadzora, posebno općih smjernica ekonomskih politika država članica i Unije.

(19)

Postupak za praćenje i ispravljanje štetnih makroekonomskih neravnoteža s preventivnim i korektivnim elementima zahtijevat će unapređenje nadzornih alata koji se temelje na alatima korištenim u postupku multilateralnog nadzora. To bi moglo uključivati nadzorne misije Komisije u državama članicama u suradnji s Europskom središnjom bankom (ESB) za države članice čija je valuta euro ili države članice sudionice Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unij (4) (ERM II) i dodatno izvješćivanje država članica u slučaju ozbiljnih neravnoteža, uključujući neravnoteže koje ugrožavaju pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. Socijalni bi partneri i drugi nacionalni dionici trebali prema potrebi biti uključeni u dijalog.

(20)

Ako se utvrde makroekonomske neravnoteže, preporuke bi trebalo uputiti dotičnoj državi članici, uz uključivanje prema potrebi relevantnih odbora, kako bi se pružile smjernice o odgovarajućim odgovorima politike. Odgovor politike dotične države članice trebao bi biti pravodoban i koristiti sve raspoložive instrumente politike pod nadzorom javnih tijela. Relevantni nacionalni dionici, uključujući socijalne partnere, također prema potrebi trebali bi biti uključeni u skladu s UFEU-om te nacionalnim zakonodavstvom i političkim mehanizmima. Odgovor bi politike trebao biti prilagođen posebnom okolišu i okolnostima dotične države članice te obuhvatiti glavna područja ekonomske politike, uključujući po mogućnosti fiskalnu politiku i politiku plaća, te politike u vezi tržišta rada, tržišta proizvoda i usluga, te uređivanja financijskog sektora. Trebalo bi uzeti u obzir obveze koje proizlaze iz ERM II.

(21)

Upozorenja i preporuke ESRB-a državama članicama ili Uniji odnose se na makrofinancijske rizike. One bi također prema potrebi trebale opravdati odgovarajuće popratne mjere Komisije u okviru nadzora makroekonomskih neravnoteža. Trebalo bi strogo poštovati nezavisnost i povjerljivost Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB).

(22)

Ako se utvrde ozbiljne makroekonomske neravnoteže, uključujući neravnoteže koje ugrožavaju pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, trebalo bi započeti postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže koji može uključivati preporuke državama članicama, zahtjeve u vezi s pojačanim nadzorom i praćenjem prema državama članicama čija je valuta euro, mogućnost provedbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o mjerama osiguranja provedbe za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju (5) u slučaju trajnog propusta poduzimanja korektivnih mjera.

(23)

Država članica koja podliježe postupku u slučaju prekomjerne neravnoteže treba utvrditi plan korektivnih djelovanja kojim određuje detalje njenih politika namijenjenih za provedbu preporuka Vijeća. Plan korektivnih djelovanja trebao bi sadržavati rokove za provedbu predviđenih mjera. Plan bi trebao biti odobren preporukom Vijeća. Preporuku bi trebalo dostaviti Europskom parlamentu.

(24)

Vijeću bi trebalo dati ovlaštenje za pojedine odluke o utvrđivanju nepoštovanja preporuka Vijeća u okviru plana korektivnih djelovanja. Kao dio usklađivanja ekonomskih politika država članica koje se provodi u okviru Vijeća u skladu s člankom 121. stavkom 1. UFEU-a, ove pojedine odluke su sastavni dio nastavnog postupanja na preporuke Vijeća na temelju članka 121. stavka 4. UFEU-a u okviru plana korektivnih djelovanja.

(25)	U primjeni ove Uredbe Vijeće i Komisija trebali bi u potpunosti poštovati ulogu nacionalnih parlamenata i socijalnih partnera kao i razlike u nacionalnim sustavima, kao što su sustavi za oblikovanje plaća.

(26)

Ako Vijeće smatra da država članica više nije pogođena prekomjernom makroekonomskom neravnotežom, postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže trebalo bi okončati nakon što Vijeće na preporuku Komisije stavi izvan snage svoje relevantne preporuke. Ovo stavljanje izvan snage trebalo bi se temeljiti na sveobuhvatnoj analizi Komisije koja pokazuje da je država članica postupila u skladu s relevantnim preporukama Vijeća i da više ne postoje temeljni uzroci i povezani rizici utvrđeni u preporuci Vijeća s kojom je započeo postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže, uzimajući u obzir između ostalog, makroekonomska kretanja, izglede i učinke prelijevanja. Okončanje postupka u slučaju prekomjerne neravnoteže trebalo bi biti objavljeno.

(27)

Budući da cilj ove Uredbe, naime uspostava učinkovitog okvira za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža te za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, ne mogu dostatno ostvariti države članice, zbog snažnih trgovinskih i financijskih međusobnih veza između država članica te učinka prelijevanja nacionalnih ekonomskih politika na Uniju i europodručje u cjelini, te se stoga on može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

1. Ova Uredba određuje detaljna pravila za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža kao i za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u Uniji.

2. Ova Uredba primjenjuje se u okviru Europskog semestra koji je određen u Uredbi (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (6).

3. Pri primjeni ove Uredbe u potpunosti se poštuje članak 152. UFEU-a i preporuke izdane u skladu s ovom Uredbom te se poštuju nacionalne prakse i institucije za oblikovanje plaća. U ovoj Uredbi uzima se u obzir članak 28. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i u skladu s tim ne utječe na pravo pregovaranja, sklapanja ili primjene sporazuma niti na poduzimanje kolektivnih mjera u skladu s nacionalnim pravom i praksama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.	„neravnoteže” znači bilo koji trend koji dovodi do makroekonomskih kretanja koja negativno utječu ili imaju mogućnost negativno utjecati na pravilno funkcioniranje gospodarstva države članice, ekonomske i monetarne unije ili Unije u cjelini;

2.	„prekomjerne neravnoteže” znači ozbiljne neravnoteže, uključujući neravnoteže ili rizike koji ugrožavaju pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije.

POGLAVLJE II.

OTKRIVANJE NERAVNOTEŽA

Članak 3.

Mehanizam upozoravanja

1. Uspostavlja se mehanizam upozoravanja kako bi olakšao rano prepoznavanje neravnoteža i praćenje neravnoteža. Komisija priprema godišnje izvješće koje sadrži kvalitativnu ekonomsku i financijsku ocjenu na temelju tablice rezultata s nizom pokazatelja čije se vrijednosti uspoređuju s njihovim indikativnim pragovima kako je predviđeno člankom 4. Godišnje izvješće i vrijednosti pokazatelja iz tablice rezultata se objavljuju.

2. Godišnje izvješće Komisije sadrži ekonomsku i financijsku ocjenu u kojoj se kretanje pokazatelja stavlja u odgovarajući kontekst, oslanjajući se prilikom ocjene razvoja neravnoteža prema potrebi na druge relevantne ekonomske i financijske pokazatelje. Zaključci se ne donose na temelju mehaničkog čitanja pokazatelja iz tablice rezultata. U ocjeni se uzima u obzir razvoj neravnoteža u Uniji i u europodručju. U izvješću se također navodi znači li prekoračenje pragova u jednoj ili više država članica moguću pojavu neravnoteža. Ocjena država članica s velikim manjkovima na tekućem računu može se razlikovati od ocjene država članica koje akumuliraju velike viškove na tekućem računu.

3. Komisija u godišnjem izvješću utvrđuje države članice za koje smatra da mogu biti pogođene neravnotežama ili da postoji rizik da budu pogođene neravnotežama.

4. Komisija pravodobno prosljeđuje godišnje izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

5. Vijeće u okviru multilateralnog nadzora u skladu s člankom 121. stavkom 3. UFEU-a raspravlja i provodi cjelokupnu ocjenu godišnjeg izvješća Komisije. Euroskupina raspravlja o izvješću ako se ono odnosi na države članice čija je valuta euro.

Članak 4.

Tablica rezultata

1. Tablica rezultata koja uključuje niz pokazatelja koristi se kao alat koji olakšava rano prepoznavanje i praćenje neravnoteža.

2. Tablica rezultata obuhvaća mali broj relevantnih, praktičnih, jednostavnih, mjerljivih i dostupnih makroekonomskih i makrofinancijskih pokazatelja za države članice. Omogućuje rano prepoznavanje makroekonomskih neravnoteža koje se pojavljuju kratkoročno i neravnoteža koje nastaju zbog strukturnih i dugoročnih trendova.

3. Tablica rezultata između ostalog obuhvaća pokazatelje koji su korisni za rano prepoznavanje:

(a)	unutarnjih neravnoteža, uključujući one koje mogu nastati zbog javnog i privatnog zaduživanja, kretanja na financijskom tržištu i tržištu imovine, uključujući tržište stambenih nekretnina, razvoj tijeka kreditiranja u privatnom sektoru te razvoj nezaposlenosti;

(b)

vanjskih neravnoteža, uključujući one koji nastaju zbog razvoja stavki na tekućem računu i neto investicijskih stavki država članica, realnih efektivnih deviznih tečajeva, udjela u izvoznim tržištima, promjenama u kretanjima cijena i troškova te necjenovne konkurentnosti, uzimajući u obzir različite komponente produktivnosti.

4. Kada pristupa čitanju tablice rezultata u mehanizmu upozorenja, Komisija usmjerava pažnju na kretanja u realnom gospodarstvu, uključujući gospodarski rast, rezultate u području zapošljavanja i nezaposlenosti, nominalnu i realnu konvergenciju u europodručju i izvan njega, kretanja produktivnosti i njenih relevantnih pokretača kao što su istraživanje i razvoj te inozemna i domaća ulaganja, kao i sektorska kretanja uključujući energetiku koji utječu na BDP i na stanje tekućeg računa.

Tablica rezultata također sadrži okvirne pragove za pokazatelje koji služe kao stupnjevi upozorenja. Izbor pokazatelja i pragova pospješuje promicanje konkurentnosti u Uniji.

Tablica s pokazateljima također ima gornje i donje pragove upozorenja, osim ako je to neprimjerno, koji se razlikuju za države članice europodručja i države članice koje nisu u europodručju, ako je to opravdano posebnim značajkama monetarne unije i odgovarajućim gospodarskim okolnostima. Pri razradi tablice rezultata dužna se pažnja posvećuje uvažavanju raznolikih gospodarskih okolnosti, uključujući i učinak nadoknađivanja zaostatka.

5. Pri izradi nacrta pokazatelja u vezi stabilnosti financijskog tržišta dužna se pažnja posvećuje radu ESRB-a. Komisija poziva ESRB da dostavi svoja stajališta u pogledu nacrta pokazatelja koji su bitni za stabilnost financijskog tržišta.

6. Komisija objavljuje niz pokazatelja i pragova iz tablice rezultata.

7. Komisija redovito ocjenjuje primjerenost tablice rezultata, uključujući sastav pokazatelja, utvrđene pragove i korištenu metodologiju, te ih prema potrebi prilagođava ili mijenja. Komisija objavljuje promjene osnovne metodologije i sastava tablice rezultata i povezane pragove.

8. Komisija ažurira vrijednosti pokazatelja u tablici rezultata najmanje jednom godišnje.

Članak 5.

Detaljno preispitivanje

1. Uzimajući u obzir rasprave u okviru Vijeća i Euroskupine iz članka 3. stavka 5. ili u slučaju neočekivanih značajnih gospodarskih kretanja koja zahtijevaju hitnu analizu u svrhu ove Uredbe, Komisija provodi detaljno preispitivanje za svaku državu članicu za koju smatra da bi mogla biti pogođena ili da postoji rizik da bude pogođena neravnotežama.

Detaljno preispitivanje temelji se na detaljnoj analizi okolnosti koje su specifične za državu članicu, uključujući različite početne pozicije država članica; ispituje se široki raspon ekonomskih varijabli i uključuje korištenje analitičkih alata i kvalitativnih informacija koje su specifične prirode za države članice. Uzimaju se u obzir nacionalne specifičnosti u vezi industrijskih odnosa i socijalnog dijaloga.

Komisija također uzima u obzir sve ostale informacije za koje država članica smatra da su bitne i koje je dostavila Komisiji.

Komisija provodi detaljno preispitivanje zajedno s nadzornim misijama u dotičnim državama članicama u skladu s člankom 13.

2. Detaljno preispitivanje Komisije uključuje ocjenu o tome je li dotična država članica pogođena neravnotežama i predstavljaju li takve neravnoteže prekomjerne neravnoteže. Ispituje se porijeklo otkrivenih neravnoteža u odnosu na pozadinu prevladavajućih gospodarskih okolnosti, uključujući snažne trgovinske i financijske međusobne veze između država članica te učinke prelijevanja nacionalnih ekonomskih politika. Detaljnim preispitivanjem analiziraju se relevantna kretanja koja su povezana sa strategijom Unije za rast i radna mjesta. Također se razmatra važnost gospodarskih kretanja u Uniji i u europodručju u cjelini. Posebno se uzimaju u obzir:

(a)	prema potrebi, preporuke ili pozivi Vijeća upućeni državama članicama koje su predmetom preispitivanja donesene u skladu s člancima 121., 126. i 148. UFEU-a te na temelju članaka 6., 7., 8. i 10. ove Uredbe;

(b)	predviđene politike države članice koja je predmetom preispitivanja, kako su predstavljene u nacionalnom programu reformi i prema potrebi njenom programu za stabilnost ili programu konvergencije;

(c)	sva upozorenja ili preporuke ESRB-a koja su upućena državi članici koja je predmetom preispitivanja ili koje su za nju relevantne. Poštuje se režim o povjerljivosti ESRB-a.

3. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima detaljnog preispitivanja i objavljuje ih.

Članak 6.

Preventivno djelovanje

1. Ako Komisija na temelju detaljnog preispitivanja iz članka 5. smatra da u državi članici postoje neravnoteže, ona o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Euroskupinu. Vijeće na preporuku Komisije dotičnoj državi članici može uputiti potrebne preporuke u skladu s postupkom utvrđenim u članku 121. stavku 2. UFEU-a.

2. Vijeće o preporuci obavješćuje Europski parlament i objavljuje tu preporuku.

3. Preporuke Vijeća i Komisije u cijelosti su u skladu s člankom 152. UFEU-a i uzimaju u obzir članak 28. Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

4. Vijeće u okviru Europskog semestra godišnje preispituje svoje preporuke i može ih prema potrebi prilagoditi u skladu sa stavkom 1.

POGLAVLJE III.

POSTUPAK U SLUČAJU PREKOMJERNE NERAVNOTEŽE

Članak 7.

Početak postupka u slučaju prekomjerne neravnoteže

1. Ako na temelju detaljnog preispitivanja iz članka 5. Komisija smatra da je dotična država članica pogođena prekomjernim neravnotežama, ona o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Euroskupinu.

Komisija također obavješćuje relevantna europska nadzorna tijela i ESRB. ESRB je pozvan poduzeti korake koje smatra nužnima.

2. Vijeće na preporuku Komisije može u skladu s člankom 121. stavkom 4. UFEU-a donijeti preporuku s kojom se ustanovljuje postojanje prekomjerne neravnoteže i preporučuje da dotična država članica poduzme korektivno djelovanje.

U preporuci Vijeća navode se vrsta i implikacije neravnoteža te niz preporuka politike koje je potrebno poštovati i rok u kojem dotična država mora dostaviti plan korektivnog djelovanja. Vijeće može, kako je predviđeno u članku 121. stavku 4. UFEU-a, objaviti preporuku.

Članak 8.

Plan korektivnog djelovanja

1. Svaka država članica za koju se pokreće postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže, dostavlja Vijeću i Komisiji plan korektivnog djelovanja koji se temelji na preporuci Vijeća u skladu s člankom 7. stavkom 2. u roku koji treba utvrditi u toj preporuci. U planu korektivnog djelovanja navode se posebna djelovanja politike koje je dotična država članica provela ili namjerava provesti te rokovi za navedene djelovanja. U planu korektivnog djelovanja uzima se u obzir ekonomski i socijalni učinak djelovanja politika, a plan je u skladu s općim smjernicama ekonomskih politika i smjernicama za zapošljavanje.

2. Vijeće na temelju izvješća Komisije u roku od dva mjeseca od dostave plana ocjenjuje plan korektivnog djelovanja. Ako Vijeće na temelju preporuke Komisije smatra da je plan korektivnog djelovanja dovoljan, odobrava ga u obliku preporuke u kojoj navode pojedina potrebna djelovanja i rokove za njihovu provedbu te utvrđuje vremenski raspored za nadzor, uzimajući u obzir kanale za prijenos i uz priznanje mogućeg postojanja dužih vremenskih razmaka između usvajanja korektivnih djelovanja i stvarnog rješavanja neravnoteža.

3. Ako Vijeće na temelju preporuke Komisije smatra da mjere i rokovi predviđeni u planu korektivnog djelovanja nisu dovoljni, donosi preporuku upućenu državi članici u kojoj traži da u pravilu u roku od dva mjeseca dostavi novi plan korektivnog djelovanja. Vijeće razmatra novi plan korektivnog djelovanja u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku.

4. Plan korektivnog djelovanja, izvješće Komisije i preporuka Vijeća iz stavaka 2. i 3. se objavljuju.

Članak 9.

Praćenje korektivnog djelovanja

1. Komisija prati provedbu preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 8. stavkom 2. Za tu namjenu država članica u redovitim razmacima podnosi Vijeću i Komisiji izvješća o napretku čiju učestalost utvrđuje Vijeće u preporuci iz članka 8. stavka 2.

2. Vijeće objavljuje izvješća država članica o napretku.

3. Komisija može provesti misije pojačanog nadzora u dotičnoj državi članici kako bi pratila provedbu plana korektivnog djelovanja, u suradnji s ESB-om kada se te misije tiču država članica čija je valuta euro ili država članica koje sudjeluju u ERM II. Komisija prema potrebi u dijalog tijekom ovih misija uključuje socijalne partnere i druge nacionalne dionike.

4. U slučaju značajnih velikih promjena u gospodarskim okolnostima, Vijeće na preporuku Komisije, može izmijeniti preporuke koje je donijelo na temelju članka 8. stavka 2., u skladu s postupkom iz navedenog članka. Vijeće prema potrebi poziva dotičnu državu članicu da dostavi revidirani plan korektivnog djelovanja u skladu s postupkom iz članka 8.

Članak 10.

Ocjena korektivnog djelovanja

1. Vijeće na temelju izvješća Komisije ocjenjuje je li dotična država članica poduzela preporučeno korektivno djelovanje u skladu s preporukom Vijeća izdanom na temelju članka 8. stavka 2.

2. Komisija objavljuje svoje izvješće.

3. Vijeće donosi ocjenu u roku koji je određen u preporuci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 8. stavkom 2.

4. U slučaju kada smatra da država članica nije poduzela preporučeno korektivno djelovanje, Vijeće na temelju preporuke Komisije donosi odluku s kojom utvrđuje nepoštovanje, zajedno s preporukom o utvrđivanju novih rokova za poduzimanje korektivnog djelovanja. U tom slučaju Vijeće obavješćuje Europsko vijeće i objavljuje zaključke nadzornih misija iz članka 9. stavka 3.

Smatra se da je Vijeće usvojilo preporuku Komisije kojom se utvrđuje nepoštovanje, osim ako Vijeće kvalificiranom većinom odluči odbiti preporuku u roku od deset dana od njezinog donošenja od strane Komisije. Dotična država članica može u tom roku zahtijevati sazivanje sastanka Vijeća kako bi se glasovalo o toj odluci.

5. U slučaju kada Vijeće na temelju preporuke Komisije iz stavka 1. smatra da je država članica poduzela preporučeno korektivno djelovanje u skladu s člankom 8. stavkom 2., smatra se da je postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže u tijeku i stavlja se u stanje mirovanja. Unatoč tome, praćenje se nastavlja u skladu s rokovima navedenim u preporuci na temelju članka 8. stavka 2. Vijeće objavljuje svoje razloge zbog kojih je postupak stavljen u stanje mirovanja, priznajući korektivno djelovanje politike koje je poduzela dotična država članica.

Članak 11.

Okončanje postupka u slučaju neravnoteže

Vijeće, na temelju preporuke Komisije stavlja izvan snage preporuke izdane na temelju članaka 7., 8. ili 10. kada smatra da dotična država članica više nije pogođena prekomjernom neravnotežom, kako je opisano u preporuci iz članka 7. stavka 2. Vijeće objavljuje izvješća koja odražavaju ovu činjenicu.

Članak 12.

Glasovanje u Vijeću

U vezi s mjerama iz članaka od 7. do 11., Vijeće odlučuje ne uzimajući u obzir glas člana Vijeća koji predstavlja dotičnu državu članicu.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Nadzorne misije

1. Komisija osigurava trajni dijalog s tijelima država članica u skladu s ciljevima ove Uredbe. S tim ciljem Komisija posebno provodi misije radi ocjene gospodarske situacije u državi članici i utvrđivanja svih rizika ili poteškoća prilikom ispunjavanja ciljeva ove Uredbe.

2. Komisija može provesti pojačane misije nadzora u državama članicama koje su predmetom preporuke u pogledu postojanja pozicije prekomjerne neravnoteže na temelju članka 7. stavka 2. radi izravnog praćenja.

3. Kada je dotična država članica država članica čija je valuta euro ili država članica koja sudjeluje u ERM II., Komisija može prema potrebi pozvati predstavnike Europske središnje banke da sudjeluju u nadzornim misijama.

4. O ishodu misija iz stavka 2. Komisija izvješćuje Vijeće i prema potrebi može donijeti odluku o objavljivanju svojih nalaza.

5. Prilikom organiziranja misija iz stavka 2. Komisija dostavlja svoje privremene nalaze dotičnoj državi članici na očitovanje.

Članak 14.

Gospodarski dijalog

1. Kako bi se pospješio dijalog između institucija Unije, posebno Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te da se osigura veća transparentnost i odgovornost, nadležni odbor Europskog parlamenta može pozvati predsjednika Vijeća, Komisije i prema potrebi predsjednika Europskog vijeća ili predsjednika Euroskupine da nastupe pred odborom u svrhu rasprave o:

(a)	informacijama o općim smjernicama ekonomskih politika u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a koje je odboru dostavilo Vijeće;

(b)	općim smjernicama za države članice koje izdaje Komisija na početku godišnjeg ciklusa nadzora;

(c)	zaključcima Europskog vijeća o usmjerenjima ekonomskih politika u okviru Europskog semestra;

(d)	rezultatima multilateralnog nadzora provedenog u skladu s ovom Uredbom;

(e)	zaključcima Europskog vijeća o usmjerenjima i rezultatima multilateralnog nadzora;

(f)	preispitivanju provođenja multilateralnog nadzora na kraju Europskog semestra;

(g)	preporukama donesenim u skladu s člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 4. ove Uredbe.

2. Nadležni odbor Europskog parlamenta u skladu s člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 4. može pružiti priliku državi članici koja je predmet preporuke Vijeća da sudjeluje u razmjeni mišljenja.

3. Vijeće i Komisija redovito obavješćuju Europski parlament o rezultatima primjene ove Uredbe.

Članak 15.

Godišnje izvješćivanje

Komisija godišnje izvješćuje o primjeni ove Uredbe, uključujući ažuriranje tablice rezultata kako je određeno u članku 4., te svoje nalaze podnosi Europskom parlamentu i Vijeću u okviru Europskog semestra.

Članak 16.

Preispitivanje

1. Do 14. prosinca 2014. i nakon toga svakih 5 godina Komisija preispituje i izvješćuje o primjeni ove Uredbe.

Ova izvješća između ostalog procjenjuju:

(a)	učinkovitost ove Uredbe,

(b)	napredak u osiguranju tješnje koordinacije ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih učinaka država članica u skladu s UFEU-om.

Kada je to primjereno ova izvješća popraćena su prijedlogom za izmjene ove Uredbe, uključujući postupke odlučivanja.

2. Komisija dostavlja izvješća iz stavka 1. Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. studenoga 2011.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

W. SZCZUKA

(1) SL C 150, 20.5.2011., str. 1.

(2) SL C 218, 23.7.2011., str. 53.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 28. rujna 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2011.

(4) SL C 73, 25.3.2006., str. 21.

(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.

(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

194

32011O0014

L 331/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.09.2011.

SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 20. rujna 2011.

o instrumentima i postupcima monetarne politike Eurosustava

(preinačena)

(ESB/2011/14)

(2011/817/EU)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno prvu alineju njegovog članka 127. stavka 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno prvu alineju njegovog članka 3. stavka 3.1., te članak 12. stavak 12.1., članak 14. stavak 14.3. i članak 18. stavak 18.2. te članak 20. prvi stavak,

budući da:

(1)	Smjernica ESB/2000/7 od 31. kolovoza 2000 o instrumentima i postupcima monetarne politike Eurosustava (1) već je nekoliko puta znatno izmijenjena (2). Budući su potrebne dodatne izmjene, treba je radi jasnoće preinačiti.

(2)	Ostvarenje jedinstvene monetarne politike obuhvaća utvrđivanje instrumenata i postupaka kojima će se koristiti Eurosustav kako bi se ta politika provodila na jedinstven način u svim državama članicama čija je valuta euro.

(3)	Obveza provjere vrijedi za one odredbe koje su značajna promjena u usporedbi sa Smjernicom ESB/2000/7,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Načela, instrumenti, postupci i kriteriji za provedbu jedinstvene monetarne politike Eurosustava

Jedinstvena monetarna politika provodi se u skladu s načelima, instrumentima, postupcima i kriterijima navedenima u prilozima I. i II. ovoj Smjernici. Nacionalne središnje banke (NSB) moraju provesti odgovarajuće mjere za provedbu operacija monetarne politike u skladu s načelima, instrumentima, postupcima i kriterijima navedenima u prilozima I. i II. ovoj Smjernici.

Članak 2.

Provjera

Nacionalne središnje banke moraju najkasnije do 11. listopada 2011. dostaviti Europskoj središnjoj banci (ESB) pojedinosti o tekstovima propisa i sredstvima pomoću kojih se namjeravaju uskladiti s odredbama ove Smjernice koje su značajna promjena u usporedbi sa Smjernicom ESB/2000/7.

Članak 3.

Stavljanje izvan snage

1. Smjernica ESB/2000/7 stavlja se izvan snage od 1. siječnja 2012.

2. Upućivanje na smjernicu koja je stavljena izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Smjernicu.

Članak 4.

Završne odredbe

1. Ova Smjernica stupa na snagu dva dana nakon njezinog donošenja.

2. Ova se Smjernica primjenjuje od 1. siječnja 2012.

Članak 5.

Adresati

Ova je Smjernica upućena svim središnjim bankama Eurosustava.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 20. rujna 2011.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET

(1) SL L 310, 11.12.2000., str. 1.

(2) Vidjeti Prilog III.

PRILOG I.

PROVEDBA MONETARNE POLITIKE U EUROPODRUČJU

Opća dokumentacija o instrumentima i postupcima monetarne politike Eurosustava

SADRŽAJ

UVOD

POGLAVLJE 1. – PREGLED OKVIRA MONETARNE POLITIKE

1.1.	Europski sustav središnjih banaka

1.2.	Ciljevi Eurosustava

1.3.	Instrumenti monetarne politike Eurosustava

1.3.1.

Operacije na otvorenom tržištu

1.3.2.

Stalno raspoložive mogućnosti

1.3.3.

Minimalne pričuve

1.4.	Druge ugovorne strane

1.5.	Odnosna imovina

1.6.	Izmjene okvira monetarne politike

POGLAVLJE 2. – PRIHVATLJIVE DRUGE UGOVORNE STRANE

2.1.	Opći kriteriji prihvatljivosti

2.2.	Odabir drugih ugovornih strana za brze aukcije i bilateralne operacije

2.3.	Sankcije u slučaju neispunjavanja obveze druge ugovorne strane

2.4.	Moguće mjere radi opreznosti u poslovanju ili nakon događaja nastanka statusa neispunjavanja obveza

2.4.1.

Mjere radi opreznosti u poslovanju

2.4.2.

Mjere nakon događaja nastanka statusa neispunjavanja obveza

2.4.3.

Razmjerna i nediskriminirajuća primjena diskrecijskih mjera

POGLAVLJE 3. – OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU

3.1.	Obratne transakcije

3.1.1.

Opća pitanja

3.1.2.

Glavne operacije refinanciranja

3.1.3.

Operacije dugoročnijeg refinanciranja

3.1.4.

Obratne operacije fine prilagodbe

3.1.5.

Obratne strukturne operacije

3.2.	Izravne transakcije

3.2.1.

Vrsta instrumenta

3.2.2.

Pravna priroda

3.2.3.

Određivanje cijene

3.2.4.

Druge operativne značajke

3.3.	Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a

3.3.1.

Vrsta instrumenta

3.3.2.

Pravna priroda

3.3.3.

Izračun kamate

3.3.4.

Druge operativne značajke

3.4.	Valutni ugovori o razmjeni

3.4.1.

Vrsta instrumenta

3.4.2.

Pravna priroda

3.4.3.

Valute i tečajevi

3.4.4.

Druge operativne značajke

3.5.	Prikupljanje oročenih depozita

3.5.1.

Vrsta instrumenta

3.5.2.

Pravna priroda

3.5.3.

Izračun kamata

3.5.4.

Druge operativne značajke

POGLAVLJE 4. – STALNO RASPOLOŽIVE MOGUĆNOSTI

4.1.	Mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana

4.1.1.

Vrsta instrumenta

4.1.2.

Pravna priroda

4.1.3.

Uvjeti pristupa

4.1.4.

Dospijeće i izračun kamata

4.1.5.

Ukidanje instrumenta

4.2.	Novčani depozit

4.2.1.

Vrsta instrumenta

4.2.2.

Pravna priroda

4.2.3.

Uvjeti pristupa

4.2.4.

Dospijeće i izračun kamata

4.2.5.

Ukidanje instrumenta

POGLAVLJE 5. – POSTUPCI

5.1.	Aukcijski postupak

5.1.1.

Opća pitanja

5.1.2.

Raspored održavanja aukcija

5.1.3.

Najava aukcija

5.1.4.

Sastavljanje i dostavljanje ponuda od strane drugih ugovornih strana

5.1.5.

Postupci za raspodjelu sredstava na aukcijama

5.1.6.

Objava rezultata aukcije

5.2.	Postupci za bilateralne operacije

5.2.1.

Opća pitanja

5.2.2.

Izravan kontakt s drugim ugovornim stranama

5.2.3.

Operacije koje se provode preko burze i tržišnih posrednika

5.2.4.

Najava bilateralnih operacija

5.2.5.

Radni dani

5.3.	Postupci namire

5.3.1.

Opća pitanja

5.3.2.

Namira operacija na otvorenom tržištu

5.3.3.

Postupci na kraju dana

POGLAVLJE 6. – PRIHVATLJIVA IMOVINA

6.1.	Opća pitanja

6.2.	Određenje prihvatljivosti za odnosnu imovinu

6.2.1.

Kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu

6.2.2.

Kriteriji prihvatljivosti za neutrživu imovinu

6.2.3.

Dodatni uvjeti za korištenje prihvatljive imovine

6.3.	Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava

6.3.1.

Opseg i elementi

6.3.2.

Utvrđivanje visokih bonitetnih standarda za utrživu imovinu

6.3.3.

Utvrđivanje visokih bonitetnih standarda za neutrživu imovinu

6.3.4.

Kriteriji za prihvaćanje sustava za kreditnu procjena

6.3.5.

Analiza učinkovitosti sustava za kreditnu procjenu

6.4.	Mjere za kontrolu rizika

6.4.1.

Opća načela

6.4.2.

Mjere za kontrolu rizika utržive imovine

6.4.3.

Mjere za kontrolu rizika neutržive imovine

6.5.	Načela vrednovanja za odnosnu imovinu

6.5.1.

Utrživa imovina

6.5.2.

Neutrživa imovina

6.6.	Prekogranično korištenje prihvatljive imovine

6.6.1.

Korespondentni centralnobankarski model

6.6.2.

Veze između sustava namire vrijednosnih papira

6.7.	Prihvaćanje kolaterala koji nije nominiran u euru u nepredvidivim okolnostima

POGLAVLJE 7. – MINIMALNE PRIČUVE

7.1.	Opća pitanja

7.2.	Institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim obveznim pričuvama

7.3.	Određivanje minimalnih pričuva

7.3.1.

Osnovica za obračun pričuve i stope pričuve

7.3.2.

Obračun obvezne pričuve

7.4.	Održavanje sredstava pričuve

7.4.1.

Razdoblje održavanja

7.4.2.

Sredstva pričuve

7.4.3.

Remuneracija sredstava pričuve

7.5.	Izvješćivanje, priznavanje i provjera osnovice za obračun pričuve

7.6.	Nepridržavanje odredbi o minimalnim obveznim pričuvama

DODATAK 1. –

Primjeri operacija i postupaka monetarne politike

DODATAK 2. –

Glosar

DODATAK 3. –

Odabir drugih ugovornih strana za intervencije na deviznom tržištu i valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike

DODATAK 4. –

Izvještajni okvir Europske središnje banke za novčanu i bankovnu statistiku

DODATAK 5. –

Internetske stranice Eurosustava

DODATAK 6. –

Postupci i sankcije koje se primjenjuju u slučaju neispunjavanja obveze druge ugovorne strane

DODATAK 7. –

Zasnivanje valjanog osiguranja za kreditna potraživanja

Kratice

CCBM	korespondentni centralnobankarski model
CRD	Direktiva o kapitalnim zahtjevima
ECAF	okvir za kreditnu procjenu Eurosustava
EEZ	Europska ekonomska zajednica
EGP	Europski gospodarski prostor
ESA 95	Europski sustav nacionalnih računa iz 1995.
ESB	Europska središnja banka
ESSB	Europski sustav središnjih banaka
EU	Europska unija
EZ	Europska zajednica
IRB	sustav zasnovan na internim rejtinzima
ISIN	međunarodni identifikacijski broj vrijednosnih papira
MFI	monetarna financijska institucija
NF	novčani fond
NSB	nacionalna središnja banka
PD	vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza
RTGS	namira u realnom vremenu na bruto načelu
SEV	srednjoeuropsko vrijeme
TARGET	transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu, kao što je određen u Smjernici ESB/2005/16
TARGET2	transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu, kao što je određen u Smjernici ESB/2007/2
UCITS	subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire
VIKP	vanjska institucija za kreditnu procjenu

Uvod

Ovaj je dokument operativni okvir koji je Eurosustav odabrao za jedinstvenu monetarnu politiku u europodručju. Ovaj bi se dokument, koji čini dio pravnog okvira Eurosustava za instrumente i postupke monetarne politike, trebao upotrebljavati kao „opća dokumentacija” za instrumente i postupke monetarne politike Eurosustava, a posebno je namijenjen pružanju informacija drugim ugovornim stranama koje su im potrebne vezano uz okvir monetarne politike Eurosustava.

Opća dokumentacija, sama po sebi, niti daje pravo niti nameće obveze drugim ugovornim stranama. Pravni odnos između Eurosustava i njegovih drugih ugovornih strana uspostavlja se na temelju odgovarajućih ugovora ili propisa.

Dokument je podijeljen na sedam poglavlja. Poglavlje 1. daje pregled operativnog okvira monetarne politike Eurosustava. U poglavlju 2. određeni su kriteriji prihvatljivosti za druge ugovorne strane koje sudjeluju u operacijama monetarne politike Eurosustava. Poglavlje 3. opisuje operacije na otvorenom tržištu, a poglavlje 4. predstavlja stalno raspoložive mogućnosti koje su na raspolaganju drugim ugovornim stranama. U poglavlju 5. navode se postupci koji se primjenjuju u provođenju operacija monetarne politike. U poglavlju 6. definirani su kriteriji prihvatljivosti za odnosnu imovinu u operacijama monetarne politike. Poglavlje 7. predstavlja sustav minimalnih pričuva Eurosustava.

Dodaci sadrže primjere operacija monetarne politike, glosar, kriterije za odabir drugih ugovornih strana za intervencije na deviznom tržištu Eurosustava, prikaz izvještajnog okvira za monetarnu i bankovnu statistiku Europske središnje banke, popis internetskih stranica Eurosustava, opis postupaka i sankcija koje se primjenjuju u slučaju neispunjavanja obveza drugih ugovornih strana te dodatne pravne zahtjeve za zasnivanje valjanog osiguranja za kreditna potraživanja kada se koriste kao kolateral u operacijama Eurosustava.

POGLAVLJE 1.

PREGLED OKVIRA MONETARNE POLITIKE

1.1. Europski sustav središnjih banaka

Europski sustav središnjih banaka (ESSB) sastoji se od Europske središnje banke (ESB) i središnjih banaka država članica EU (1). Djelatnosti ESSB-a provode se u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”). ESSB-om upravljaju tijela ESB-a koja donose odluke. U tom smislu, Upravno vijeće ESB-a odgovorno je za stvaranje monetarne politike, dok je Izvršni odbor ovlašten za provedbu monetarne politike, u skladu s odlukama i smjernicama koje propiše Upravno vijeće. U mjeri u kojoj se smatra mogućim i primjerenim, u cilju osiguranja poslovne učinkovitosti, ESB provodi operacije koje čine dio zadataka Eurosustava preko nacionalnih središnjih banaka (NSB) (2) Nacionalne središnje banke mogu, ako je to potrebno za provođenje monetarne politike, razmjenjivati pojedine informacije između članica Eurosustava, kao što su operativni podaci, koji se odnose na druge ugovorne strane koje sudjeluju u operacijama Eurosustava (3). Operacije monetarne politike Eurosustava provode se po jedinstvenim uvjetima u svim državama članicama (4).

1.2. Ciljevi Eurosustava

Primarni je cilj Eurosustava održavanje stabilnosti cijena, kao što je određeno člankom 127. stavkom 1. Ugovora. Ne dovodeći u pitanje primarni cilj stabilnosti cijena, Eurosustav mora podupirati opće gospodarske politike u Uniji. U ostvarivanju svojih ciljeva, Eurosustav mora djelovati u skladu s načelom otvorenog tržišnoga gospodarstva, sa slobodnim tržišnim natjecanjem, koje daje prednost učinkovitoj raspodjeli resursa.

1.3. Instrumenti monetarne politike Eurosustava

Kako bi ostvario svoje ciljeve, Eurosustav ima na raspolaganju niz instrumenata monetarne politike; Eurosustav provodi operacije na otvorenom tržištu, nudi stalno raspoložive mogućnosti i traži od kreditnih institucija da drže minimalne pričuve na računima u Eurosustavu.

1.3.1. Operacije na otvorenom tržištu

Operacije na otvorenom tržištu imaju značajnu ulogu u monetarnoj politici Eurosustava za potrebe kontrole kamatnih stopa, upravljanja likvidnosnim uvjetima na tržištu i signaliziranja stava monetarne politike. Eurosustav ima na raspolaganju pet vrsta instrumenata za provođenje operacija na otvorenom tržištu. Najvažniji su instrumenti obratne transakcije (koje se temelje na repo ugovorima ili kolateraliziranim kreditima). Eurosustav može koristiti i izravne transakcije, izdavanje dužničkih certifikata ESB-a, valutne ugovore o razmjeni i prikupljanje oročenih depozita. Operacije na otvorenom tržištu provode se na inicijativu ESB-a, koji također odlučuje koji će se instrument koristiti, te o uvjetima za njegovo izvršenje. Operacije se mogu provoditi putem standardnih aukcija, brzih aukcija ili bilateralnih postupaka (5). S obzirom na njihove ciljeve, učestalost i postupke, operacije Eurosustava na otvorenom tržištu mogu se podijeliti na sljedeće četiri kategorije (vidjeti također tablicu 1.):

(a)

Glavne operacije refinanciranja jesu redovite obratne transakcije za puštanje likvidnosti koje se provode tjedno, s rokom dospijeća od tjedan dana. Te operacije provode nacionalne središnje banke putem standardnih aukcija. Glavne operacije refinanciranja imaju ključnu ulogu prilikom postizanja ciljeva operacije na otvorenom tržištu Eurosustava.

(b)

Operacije dugoročnijeg refinanciranja jesu obratne transakcije za puštanje likvidnosti, koje se provode mjesečno, te obično imaju rok dospijeća od tri mjeseca. Tim se operacijama drugim ugovornim stranama nastoji osigurati dodatno dugoročnije refinanciranje, a provode ih nacionalne središnje banke putem standardnih aukcija. Eurosustav, u pravilu, ne koristi ove operacije s namjerom odašiljanja signala tržištu, te stoga obično djeluje kao strana koja prihvaća ponuđene stope (engl. rate taker).

(c)

Operacije fine prilagodbe provode se ad hoc s ciljem upravljanja likvidnosnom uvjetima na tržištu i kontrole kamatnih stopa, posebno da se ublaži učinak na kamatne stope izazvan neočekivanim fluktuacijama likvidnosti na tržištu. Operacije fine prilagodbe mogu se provoditi posljednjeg dana razdoblja održavanja pričuve kako bi se ispravile moguće likvidnosne neravnoteže, nastale nakon raspodjele sredstava iz posljednje glavne operacije refinanciranja. Operacije fine prilagodbe provode se, u prvom redu, kao obratne transakcije, ali se također mogu provoditi ili kao valutni ugovor o razmjeni ili prikupljanje oročenih depozita. Instrumenti i postupci koji se primjenjuju prilikom provođenja operacija fine prilagodbe prilagođeni su vrstama transakcija i posebnim ciljevima koji se provode operacijama. Operacije fine prilagodbe obično provode nacionalne središnje banke putem brzih aukcija ili bilateralnih postupaka. Upravno vijeće ESB-a može donijeti odluku da, u iznimnim okolnostima, sam ESB može provoditi bilateralne operacije namijenjene finoj prilagodbi.

(d)

Osim toga, Eurosustav može izvršavati strukturne operacije izdavanjem dužničkih certifikata ESB-a, obratnim transakcijama i izravnim transakcijama. Ove operacije izvršavaju se kadgod ESB želi prilagoditi strukturni položaj Eurosustava u odnosu na financijski sektor (redovito ili neredovito). Strukturne operacije u obliku obratnih transakcija i izdavanja dužničkih instrumenata provode nacionalne središnje banke putem standardnih aukcija. Strukturne operacije u obliku izravnih transakcija obično provode nacionalne središnje banke putem bilateralnih postupaka. Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da, u iznimnim okolnostima, ESB može sam provoditi strukturne operacije.

1.3.2. Stalno raspoložive mogućnosti

Cilj je stalno raspoloživih mogućnosti puštanje i povlačenje prekonoćne likvidnosti, signaliziranje općeg stava monetarne politike i ograničavanje prekonoćne tržišne kamatne stope. Prihvatljivim su sudionicima na njihovu vlastitu inicijativu na raspolaganju dvije stalno raspoložive mogućnosti, pod uvjetom da ispunjavaju određene operativne uvjete za pristup (vidjeti također tablicu 1.):

(a)

Druge ugovorne strane mogu koristiti mogućnost posudbe na kraju dana od nacionalnih središnjih banaka kako bi se postigla prekonoćna likvidnost, na temelju prihvatljive imovine. U normalnim okolnostima nema kreditnih ograničenja ili drugih restrikcija za pristup drugih ugovornih strana toj mogućnosti zaduživanja, osim zahtjeva da dostave dostatnu odnosnu imovinu. Kamatna stopa na mogućnost posudbe na kraju dana obično predviđa gornju granicu za prekonoćnu tržišnu kamatnu stopu.

(b)

Druge ugovorne strane mogu koristiti novčani depozit za prekonoćno deponiranje kod nacionalnih središnjih banaka. U normalnim okolnostima nema ograničenja glede visine depozita ili drugih restrikcija za pristup drugih ugovornih strana toj stalno raspoloživoj mogućnosti. Kamatna stopa na novčani depozit obično predviđa donju granicu za prekonoćne tržišne kamatne stope.

Stalno raspoloživim mogućnostima upravljaju nacionalne središnje banke na decentraliziran način.

1.3.3. Minimalne pričuve

Sustav minimalnih pričuva Eurosustava primjenjuje se na kreditne institucije europodručja, a njihov je prvenstveni cilj stabilizacija kamatnih stopa na tržištu novca i stvaranje (ili povećanje) manjka strukturne likvidnosti. Obvezne pričuve za svaku instituciju određuju se u odnosu na elemente njezine bilance. Kako bi provodio svoj cilj stabiliziranja kamatnih stopa, sustav minimalnih pričuva Eurosustava omogućuje institucijama korištenje odredbe o uprosječivanju. Ispunjavanje obveznih pričuva određuje se na temelju prosječnih dnevnih stanja pričuva institucija tijekom razdoblja održavanja. Na stanja obveznih pričuva institucije plaćaju se kamate po stopi za glavne operacije refinanciranja Eurosustava.

Tablica 1.

Operacije monetarne politike Eurosustava

Operacije monetarne politike	Vrsta transakcije		Dospijeće	Učestalost	Postupak
Operacije monetarne politike	Puštanje likvidnosti	Povlačenje likvidnosti	Dospijeće	Učestalost	Postupak
Operacije na otvorenom tržištu
Glavne operacije refinanciranja	Obratne transakcije	–	1 tjedan	Tjedno	Standardne aukcije
Operacije dugoročnijeg refinanciranja Maturity	Obratne transakcije	–	3 mjeseca	Mjesečno	Standardne aukcije
Operacije fine prilagodbe	Obratne transakcije Valutni ugovori o razmjeni	Obratne transakcije Prikupljanje oročenih depozita Valutni ugovori o razmjeni	Nestandardizirano	Neredovito	Brze aukcije Bilateralni postupci
Strukturne operacije	Obratne transakcije	Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a	Standardizirano/nestandardizirano	Redovito i neredovito	Standardne aukcije
Strukturne operacije	Izravne kupnje	Izravne prodaje	–	Neredovito	Bilateralni postupci
Stalno raspoložive mogućnosti
Mogućnost posudbe na kraju dana	Obratne transakcije	–	Prekonoćno	Pristup prema nahođenju drugih ugovornih strana
Novčani depozit	–	Depoziti	Prekonoćno	Pristup prema nahođenju drugih ugovornih strana

1.4. Druge ugovorne strane

Okvir monetarne politike Eurosustava oblikovan je s namjenom osiguranja sudjelovanja različitih drugih ugovornih strana. Institucije na koje se primjenjuje sustav minimalnih pričuva u skladu s člankom 19. stavkom 19.1. Statuta ESSB-a mogu imati pristup stalno raspoloživim mogućnostima i mogu sudjelovati u operacijama na otvorenom tržištu, koje se temelje na standardnim aukcijama, kao i na izravnim transakcijama. Eurosustav može odabrati ograničeni broj drugih ugovornih strana koje će sudjelovati u operacijama fine prilagodbe. U valutnim ugovorima o razmjeni, koji se provode za potrebe monetarne politike, sudjeluju institucije koje imaju aktivnu ulogu na deviznom tržištu. Skup drugih ugovornih strana za te operacije ograničen je na one institucije odabrane za operacije deviznih intervencija Eurosustava koje su osnovane u europodručju.

Smatra se da su druge ugovorne strane upoznate sa svim obvezama koje su propisane zakonodavstvom koje regulira sprječavanje pranja novca i borbu protiv terorizma, te da ih ispunjavaju.

1.5. Odnosna imovina

Na temelju članka 18. stavka 18.1. Statuta ESSB-a, sve kreditne operacije Eurosustava (odnosno operacije monetarne politike za puštanje likvidnosti i dnevni krediti) moraju biti utemeljene na primjerenom kolateralu. Eurosustav prihvaća različitu imovinu na kojoj se temelje njegove operacije. Eurosustav je razvio jedinstveni okvir za prihvatljiv kolateral, koji je zajednički za sve kreditne operacije Eurosustava (koji se također naziva „jedinstveni popis”).Jedinstveni je okvir 1. siječnja 2007. zamijenio sustav s dva popisa, koji je vrijedio od početka treće faze ekonomske i monetarne unije. Jedinstveni okvir obuhvaća utrživu i neutrživu imovinu koja zadovoljava jedinstvene kriterije prihvatljivosti koji vrijede za cijelo europodručje i koje je odredio Eurosustav.

Između utržive i neutržive imovine nema razlike glede kvalitete imovine i njezine prihvatljivosti za različite vrste operacija monetarne politike Eurosustava, osim što se neutrživa imovina ne koristi u izravnim transakcijama Eurosustava. Sva prihvatljiva imovina može se koristiti i na prekograničnoj osnovi, pomoću korespondentnog centralnobankarskog modela (CCBM), a u slučaju utržive imovine, putem prihvatljivih veza između sustava namire vrijednosnih papira u Uniji.

1.6. Izmjene okvira monetarne politike

Upravno vijeće ESB-a može, u svako doba, izmijeniti instrumente, uvjete, kriterije i postupke za provođenje operacija monetarne politike Eurosustava.

POGLAVLJE 2.

PRIHVATLJIVE DRUGE UGOVORNE STRANE

2.1. Opći kriteriji prihvatljivosti

Druge ugovorne strane u operacijama monetarne politike Eurosustava moraju ispunjavati određene kriterije prihvatljivosti (6). Ovi su kriteriji određeni s ciljem da se velikom broju institucija omogući pristup operacijama monetarne politike Eurosustava, čime se pospješuje jednako postupanje s institucijama u cijelom europodručju, te se jamči da druge ugovorne strane ispunjavaju određene operativne i bonitetne zahtjeve:

(a)

Samo institucije integrirane u sustav minimalnih pričuva Eurosustava, u skladu s člankom 19. stavkom 19.1. Statuta ESSB-a smatraju se prihvatljivim drugim ugovornim stranama. Institucije koje su izuzete od svojih obveza na temelju sustava minimalnih pričuva Eurosustava (vidjeti odjeljak 7.2.) nisu prihvatljive druge ugovorne strane za stalno raspoložive mogućnosti i operacije na otvorenom tržištu Eurosustava.

(b)

Druge ugovorne strane moraju biti financijski zdrave. One podliježu barem jednom obliku usklađenog nadzora nacionalnih nadležnih tijela Unije/EGP-a (7). Imajući u vidu njihov poseban institucionalni karakter prema pravu Unije, financijski zdrave institucije, u smislu članka 123. stavka 2. Ugovora, koje podliježu nadzoru prema standardu usporedivom sa standardom nadzora nacionalnih nadležnih tijela, mogu biti prihvaćene kao druge ugovorne strane. Financijski zdrave institucije koje su predmet neusklađenog nadzora od strane nacionalnih nadzornih tijela, čiji je standard usporediv sa standardom usklađenog nadzora Unije/EGP-a također mogu biti prihvaćene kao druge ugovorne strane, npr. podružnice institucija osnovane na europodručju čije je sjedište izvan EGP-a.

(c)	Druge ugovorne strane moraju ispunjavati sve operativne kriterije, utvrđene u mjerodavnim ugovorima ili propisima koje primjenjuje dotična NSB (ili ESB), kako bi se osiguralo učinkovito provođenje operacija monetarne politike Eurosustava.

Ovi opći kriteriji prihvatljivosti jedinstveni su u cijelom europodručju. Institucije koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti mogu:

(a)	imati pristup stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava; i

(b)	sudjelovati u operacijama na otvorenom tržištu Eurosustava koje se temelje na standardnim aukcijama.

Institucija ima pristup stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava i operacijama na otvorenom tržištu koje se temelje na standardnim aukcijama samo preko NSB-a države članice u kojoj je institucija osnovana. Ako institucija ima poslovne jedinice (glavni ured i podružnice) u više od jedne države članice, svaka poslovna jedinica ima pristup tim operacijama preko NSB-a države članice u kojoj je osnovana, unatoč činjenici da u svakoj državi članici ponude jedne institucije može dostaviti samo jedna poslovna jedinica (glavni ured ili odabrana podružnica).

2.2. Odabir drugih ugovornih strana za brze aukcije i bilateralne operacije

Za izravne transakcije ograničenja u vezi opsega drugih ugovornih strana ne postavljaju se unaprijed.

Za valutne ugovore o razmjeni koji se izvršavaju za potrebe monetarne politike, druge ugovorne strane moraju biti u stanju uspješno provesti devizne transakcije velikih vrijednosti, u svim tržišnim uvjetima. Opseg drugih ugovornih strana u valutnim ugovorima o razmjeni odgovara drugim ugovornim stranama osnovanim u europodručju, koje su odabrane za operacije deviznih intervencija Eurosustava. Kriteriji i postupci, koji se primjenjuju na odabir drugih ugovornih strana za operacije deviznih intervencija navedeni su u Dodatku 3.

Za druge operacije koje se temelje na brzim aukcijama i bilateralnim postupcima (obratne transakcije fine prilagodbe i prikupljanje oročenih depozita), svaki NSB odabire skup drugih ugovornih strana između institucija osnovanih u svojoj državi članici koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti. U tom je smislu aktivnost na tržištu novca prvenstveni kriterij odabira. Drugi kriteriji koji se mogu uzeti u obzir su, na primjer, učinkovitost odjela za trgovanje i potencijal za sudjelovanje na aukcijama.

Kod brzih aukcija i bilateralnih operacija, nacionalne središnje banke posluju s drugim ugovornim stranama koje su uključene u njihov skup drugih ugovornih strana za operacije fine prilagodbe. Brze aukcije i bilateralne operacije mogu se također provoditi i sa širim opsegom drugih ugovornih strana.

Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da, u iznimnim okolnostima, bilateralne operacije za finu prilagodbu može provesti sam ESB. Ako ESB provodi bilateralne operacije, druge ugovorne strane bi u takvim slučajevima odabrao ESB, u skladu sa sustavom rotacije između onih drugih ugovornih strana u europodručju koje su prihvatljive za sudjelovanje u brzim aukcijama i bilateralnim operacijama, da bi se osigurao pravičan pristup.

2.3. Sankcije u slučaju neispunjavanja obveze druge ugovorne strane

ESB izriče sankcije, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (8), Uredbom (EZ) br. 2157/1999 Europske središnje banke od 23. rujna 1999. o ovlastima Europske središnje banke za određivanje sankcija (ESB/1999/4) (9), Uredbom Vijeća (EZ) br. 2531/98 od 23. studenoga 1998. o primjeni minimalnih pričuva od strane Europske središnje banke (10) i Uredbom (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni minimalnih pričuva (ESB/2003/9) (11), za institucije koje ne ispunjavaju obveze koje proizlaze iz uredbi i odluka ESB-a u vezi s primjenom minimalnih pričuva. Mjerodavne sankcije i postupovna pravila za njihovu primjenu navedeni su u spomenutim uredbama. Osim toga, u slučaju ozbiljnih povreda odredbi o minimalnim obveznim pričuvama, Eurosustav može privremeno isključiti druge ugovorne strane iz sudjelovanja u operacijama na otvorenom tržištu.

U skladu s odredbama ugovora ili propisa koje primjenjuje odgovarajući NSB (ili ESB), Eurosustav može uvesti i uvest će novčane kazne za druge ugovorne strane ili će privremeno isključiti druge ugovorne strane iz sudjelovanja u operacijama na otvorenom tržištu, ako druge ugovorne strane ne ispunjavaju svoje obveze po ugovorima ili propisima koje primjenjuju nacionalne središnje banke (ili ESB), kao što je niže navedeno.

To se odnosi na slučajeve povrede: (a) aukcijskih pravila, ako druga ugovorna strana ne prenese dovoljan iznos odnosne imovine ili gotovine (12) za namiru (na datum namire), ili za kolateralizaciju, do dospijeća operacije putem odgovarajućih maržnih poziva, iznosa likvidnosti koji joj je dodijeljen u operaciji za puštanje likvidnosti, ili ako ne prenese dovoljan iznos gotovine za namiru iznosa koji joj je dodijeljen u operaciji za povlačenje likvidnosti; te (b) pravila bilateralnih transakcija, ako druga ugovorna strana ne prenese dovoljan iznos prihvatljive odnosne imovine, ili ako ne prenese dovoljan iznos gotovine za namiru iznosa dogovorenog u bilateralnim transakcijama, ili ako ne kolateralizira još nedospjelu bilateralnu transakciju u bilo koje vrijeme prije njezinog dospijeća putem odgovarajućih maržnih poziva.

To se također odnosi na slučajeve ako druga ugovorna strana ne ispunjava: (a) pravila za korištenje odnosne imovine (ako druga ugovorna strana koristi imovinu koja je ili koja će postati neprihvatljiva, ili koju druga ugovorna strana ne smije koristiti, npr. zbog bliskih veza između izdavatelja/garanta i druge ugovorne strane ili njihovog identiteta); te (b) pravila za postupke na kraju dana i uvjete za pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana (ako druga ugovorna strana, koja ima negativno stanje na računu za namiru na kraju dana, ne ispunjava uvjete za pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana).

Osim toga, mjera privremenog isključenja koja se poduzima protiv druge ugovorne strane koja ne ispunjava obveze može se primijeniti na podružnice iste institucije koje su osnovane u drugim državama članicama. Kad je, kao iznimna mjera, to potrebno zbog ozbiljnosti slučaja neispunjenja obveza, što dokazuje, na primjer, učestalost ili trajanje slučaja, druga ugovorna strana može biti privremeno isključena iz svih budućih operacija monetarne politike tijekom određenog vremenskog razdoblja.

Novčane kazne koje uvedu nacionalne središnje banke u slučaju neispunjenja obveza u vezi s povredom pravila koja se odnose na aukcije, bilateralne transakcije, odnosnu imovinu, postupke na kraju dana ili uvjete za pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana, obračunavaju se po prethodno utvrđenoj zateznoj stopi (kao što je navedeno u Dodatku 6.).

2.4. Moguće mjere radi opreznosti u poslovanju ili nakon događaja nastanka statusa neispunjavanja obveza

2.4.1. Mjere radi opreznosti u poslovanju

Eurosustav može poduzeti sljedeće mjere radi opreznosti u poslovanju:

(a)	u skladu s ugovorima ili propisima koje primjenjuje mjerodavni NSB ili ESB, Eurosustav može privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti pristup pojedine druge ugovorne strane instrumentima monetarne politike;

(b)	Eurosustav može odbiti, ograničiti korištenje ili primijeniti dodatne korektivne faktore na imovinu koju je bilo koja druga ugovorna strana dostavila kao kolateral u kreditnim operacijama Eurosustava.

2.4.2. Mjere nakon događaja nastanka statusa neispunjavanja obveza

Eurosustav može privremeno isključiti, ograničiti ili trajno isključiti pristup instrumentima monetarne politike za druge ugovorne strane koje su u statusu neispunjavanja obveze, u skladu s bilo kojim ugovorom ili propisom koji primjenjuju nacionalne središnje banke.

2.4.3. Razmjerna i nediskriminirajuća primjena diskrecijskih mjera

Eurosustav primjenjuje i kalibrira sve diskrecijske mjere koje se zahtijevaju radi bonitetnog upravljanja rizikom na razmjeran i nediskriminirajući način. Svaka diskrecijska mjera koja je poduzeta u odnosu na pojedinu drugu ugovornu stranu mora biti opravdana.

POGLAVLJE 3.

OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU

Operacije na otvorenom tržištu imaju značajnu ulogu u monetarnoj politici Eurosustava. One se primjenjuju za kontrolu kamatnih stopa, upravljanje likvidnosnim situacijama na tržištu i signaliziranje stava monetarne politike. S obzirom na njihove ciljeve, učestalost i postupke, operacije na otvorenom tržištu Eurosustava mogu se podijeliti u četiri kategorije: glavne operacije refinanciranja, operacije dugoročnijeg refinanciranja, operacije fine prilagodbe i strukturne operacije. Od instrumenata koji se koriste, glavni su instrument otvorenog tržišta Eurosustava obratne transakcije, koje se mogu koristiti za sve četiri kategorije operacija, dok se dužnički certifikati ESB-a mogu koristiti za strukturne operacije povlačenja likvidnosti. Strukturne operacije mogu se također provoditi pomoću izravnih transakcija, odnosno, kupnji i prodaja. Osim toga, Eurosustav ima na raspolaganju još dva druga instrumenta za provođenje operacija fine prilagodbe: valutne ugovore o razmjeni i prikupljanje oročenih depozita. U sljedećim odjeljcima podrobno su prikazana specifična obilježja različitih vrsta instrumenata otvorenog tržišta kojima se koristi Eurosustav.

3.1. Obratne transakcije

3.1.1. Opća pitanja

3.1.1.1. Vrsta instrumenta

Obratne transakcije odnose se na operacije pomoću kojih Eurosustav na temelju repo ugovora kupuje ili prodaje prihvatljivu imovinu ili provodi kreditne operacije, na temelju prihvatljive imovine kao kolaterala. Obratne transakcije upotrebljavaju se za glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja. Osim toga, Eurosustav može koristiti obratne transakcije za strukturne operacije i operacije fine prilagodbe.

3.1.1.2. Pravna priroda

Nacionalne središnje banke mogu provoditi obratne transakcije bilo u obliku repo ugovora (tj. da se vlasništvo nad imovinom prenese na vjerovnika, dok su ugovorne strane suglasne da se u određenom budućem trenutku izvrši obratna transakcija preko ponovnog prijenosa imovine na dužnika) ili kao kolateralizirani krediti (tj. da se osigura ovršivo osiguranje na imovini, uz pretpostavku ispunjavanja dužničke obveze, a vlasništvo nad imovinom zadržava dužnik). Daljnje odredbe za obratne transakcije koje se temelje na repo ugovorima navedene su u ugovorima koje primjenjuje dotični NSB (ili ESB). Ugovori za obratne transakcije koje se temelje na kolateraliziranim kreditima uzimaju u obzir različite postupke i formalnosti potrebne za uspostavu i naknadnu realizaciju odgovarajućeg prava na kolateral (npr. zalog, ustupanje, osiguranje (engl. charge)), koje se koriste u različitim područjima nadležnosti.

3.1.1.3. Kamatni uvjeti

Razlika između kupovne cijene i cijene povratne kupnje u repo ugovoru odgovara kamatama koje se plaćaju na iznos posuđenog novca za razdoblje do dospijeća operacije, tj. cijena povratne kupnje uključuje odgovarajuće kamate koje treba platiti. Kamatna stopa na obratnu transakciju u obliku kolateraliziranog kredita određuje se primjenom navedene kamatne stope na iznos kredita za razdoblje do dospijeća operacije. Kamatna stopa koja se primjenjuje na obratne operacije Eurosustava na otvorenom tržištu jest jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi za određivanje broja dana koji se uzimaju za izračun prirasta kamata „stvarni broj dana/360 dana u godini”.

3.1.2. Glavne operacije refinanciranja

Glavne operacije refinanciranja najvažnije su operacije na otvorenom tržištu koje provodi Eurosustav i imaju ključnu ulogu prilikom provedbe ciljeva kontrole kamatnih stopa, upravljanja likvidnosnim situacijama na tržištu i signaliziranja stava monetarne politike.

Operativna obilježja glavnih operacija refinanciranja mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	radi se o obratnim operacijama za puštanje likvidnosti;

(b)	provode se redovito svaki tjedan (13);

(c)	obično imaju rok dospijeća od tjedan dana (14);

(d)	provode ih nacionalne središnje banke decentralizirano;

(e)	provode se putem standardnih aukcija (kao što je navedeno u odjeljku 5.1.);

(f)	sve druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti (kao što je navedeno u odjeljku 2.1.), mogu dostaviti ponude za glavne operacije refinanciranja; te

(g)	utrživa i neutrživa imovina (kao što je navedeno u poglavlju 6.) prihvatljiva je kao odnosna imovina za glavne operacije refinanciranja.

3.1.3. Operacije dugoročnijeg refinanciranja

Eurosustav također provodi redovne operacije refinanciranja s uobičajenim rokom dospijeća od 3 mjeseca, koje su namijenjene za dodatno dugoročnije refinanciranje financijskog sektora. S tim operacijama Eurosustav, u pravilu, nema namjeru odašiljanja signala tržištu, te stoga obično djeluje na način koji ne utječe na kamatnu stopu (engl. rate taker). U skladu s tim, operacije dugoročnijeg refinanciranja obično se provode u obliku aukcija s promjenjivom kamatnom stopom, a ESB povremeno objavljuje opseg financiranja koji će biti dodijeljen na sljedećim aukcijama. U iznimnim slučajevima Eurosustav može također provoditi operacije dugoročnijeg refinanciranja putem aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom.

Operativna obilježja operacija dugoročnijeg refinanciranja mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	radi se o obratnim operacijama za puštanje likvidnosti;

(b)	provode se redovito svaki mjesec (15);

(c)	obično imaju rok dospijeća od 3 mjeseca (16);

(d)	nacionalne središnje banke provode ih decentralizirano;

(e)	provode se preko standardnih aukcija (kao što je navedeno u odjeljku 5.1.);

(f)	sve druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti (kao što je navedeno u odjeljku 2.1.), mogu dostaviti ponude za operacije dugoročnijeg refinanciranja; te

(g)	utrživa i neutrživa imovina (kao što je navedeno u poglavlju 6.), prihvatljiva je kao odnosna imovina za operacije dugoročnijeg refinanciranja.

3.1.4. Obratne operacije fine prilagodbe

Eurosustav može provoditi operacije fine prilagodbe u obliku obratnih transakcija na otvorenom tržištu. Operacije fine prilagodbe služe za upravljanje likvidnošću na tržištu i za kontrolu kamatnih stopa, posebno da se ublaže učinci izazvani neočekivanim fluktuacijama likvidnosti na kamatne stope na tržištu. Operacije fine prilagodbe mogu se provoditi posljednjeg dana razdoblja održavanja pričuva kako bi se ispravile moguće likvidnosne neravnoteže, nastale nakon raspodjele sredstava iz posljednje glavne operacije refinanciranja. Zbog moguće potrebe za brzim djelovanjem u slučaju neočekivanih tržišnih događaja poželjno je da Eurosustav zadrži visoki stupanj fleksibilnosti prilikom odabira postupaka i operativnih obilježja za provođenje ovih operacija:

Operativna obilježja obratnih operacija fine prilagodbe mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	one mogu biti u obliku operacija za puštanje likvidnosti ili operacija za povlačenje likvidnosti;

(b)	njihova učestalost nije standardizirana;

(c)	njihov rok dospijeća nije standardiziran;

(d)	obratne transakcije fine prilagodbe za puštanje likvidnosti obično se provode putem brzih aukcija, iako nije isključena mogućnost korištenja bilateralnih postupaka (vidjeti poglavlje 5.);

(e)	obratne transakcije fine prilagodbe za povlačenje likvidnosti u pravilu se provode putem bilateralnih postupaka (kao što je navedeno u odjeljku 5.2.);

(f)	obično ih nacionalne središnje banke provode decentralizirano (Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da, u iznimnim okolnostima, ESB može izvršiti obratne bilateralne operacije fine prilagodbe);

(g)	Eurosustav, u skladu s kriterijima navedenim u odjeljku 2.2., može odabrati ograničeni broj drugih ugovornih strana koje će sudjelovati u obratnim operacijama fine prilagodbe; i

(h)	utrživa i neutrživa imovina (kao što je navedeno u poglavlju 6.) prihvatljiva je kao odnosna imovina za obratne operacije fine prilagodbe.

3.1.5. Obratne strukturne operacije

Eurosustav može provoditi strukturne operacije u obliku obratnih transakcija na otvorenom tržištu koje su namijenjene za prilagođavanje strukturnog položaja Eurosustava u odnosu na financijski sektor.

Operativna obilježja ovih operacija mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	radi se o operacijama za puštanje likvidnosti;

(b)	njihova učestalost može biti redovita ili neredovita;

(c)	njihov rok dospijeća nije unaprijed standardiziran;

(d)	provode se putem standardnih aukcija (kao što je navedeno u odjeljku 5.1.);

(e)	nacionalne središnje banke provode ih decentralizirano;

(f)	sve druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti (kao što je navedeno u odjeljku 2.1.), mogu dostaviti ponude za obratne strukturne operacije; i

(g)	utrživa i neutrživa imovina (kao što je navedeno u poglavlju 6.) prihvatljiva je kao odnosna imovina za obratne strukturne operacije.

3.2. Izravne transakcije

3.2.1. Vrsta instrumenta

Izravne transakcije na otvorenom tržištu odnose se na operacije u kojima Eurosustav izravno kupuje ili prodaje prihvatljivu imovinu na tržištu. Te operacije izvršavaju se samo u strukturne svrhe.

3.2.2. Pravna priroda

Izravne transakcije podrazumijevaju potpuni prijenos vlasništva s prodavatelja na kupca bez povezanog povratnog prijenosa vlasništva. Transakcije se provode u skladu s tržišnim običajima za dužnički instrument koji se koristi u transakciji.

3.2.3. Određivanje cijene

Pri izračunu cijena, Eurosustav djeluje u skladu s najšire prihvaćenom tržišnim običajima za dužničke instrumente koji se koriste u transakciji.

3.2.4. Druge operativne značajke

Operativne značajke izravnih transakcija Eurosustava mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	mogu biti u obliku operacija za puštanje likvidnosti (izravna kupnja) ili za povlačenje likvidnosti (izravna prodaja);

(b)	njihova učestalost nije standardizirana;

(c)	provode se pomoću bilateralnih postupaka (kao što je navedeno u odjeljku 5.2.);

(d)	obično ih decentralizirano provode nacionalne središnje banke (Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da, u iznimnim okolnostima, ESB može provesti izravne transakcije);

(e)	ne postavljaju se ograničenja unaprijed glede opsega drugih ugovornih strana u izravnim transakcijama; i

(f)	samo utrživa imovina (kao što je određeno u poglavlju 6.) koristi se kao odnosna imovina u izravnim transakcijama.

3.3. Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a

3.3.1. Vrsta instrumenta

ESB može izdavati dužničke certifikate koji su namijenjeni za prilagodbu strukturnog položaja Eurosustava u odnosu na financijski sektor kako bi se stvorio (ili povećao) manjak likvidnosti na tržištu.

3.3.2. Pravna priroda

Dužnički certifikati ESB-a predstavljaju dužničku obvezu ESB-a prema imatelju certifikata. Oni se izdaju i vode u dematerijaliziranom obliku u središnjem registru vrijednosnih papira u europodručju. ESB ne uvodi nikakva ograničenja u pogledu prenosivosti certifikata. Daljnje odredbe u vezi s dužničkim certifikatima ESB-a bit će sadržane u uvjetima za takve certifikate.

3.3.3. Izračun kamata

Dužnički certifikati ESB-a izdaju se uz diskont, tj. izdaju se ispod nominalne vrijednosti, a otkupljuju se po dospijeću po nominalnoj vrijednosti. Razlika između diskontiranog iznosa izdanja i iznosa otkupa odgovara obračunatim kamatama na diskontirani iznos izdanja, po dogovorenoj kamatnoj stopi, za razdoblje do dospijeća certifikata. Kamatna stopa koja se primjenjuje jest jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi za određivanje broja dana koji se uzimaju za izračun prirasta kamata „stvarni broj dana/360 dana u godini”. Izračun diskontiranog iznosa izdanja prikazan je u okviru 1.

OKVIR 1.

Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a

Diskontirani iznos izdanja:

Formula

pri čemu je:

N	=	nominalna vrijednost dužničkog certifikata ESB-a
r1	=	kamatna stopa (u %)
D	=	dospijeće dužničkog certifikata ESB-a (u danima)
PT	=	diskontirani iznos izdanja dužničkog certifikata ESB-a

3.3.4. Druga operativna obilježja

Operativna obilježja izdavanja dužničkih certifikata ESB-a mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	certifikati se izdaju kako bi se povukla likvidnost s tržišta;

(b)	certifikati se mogu izdavati na redovitoj ili neredovitoj osnovi;

(c)	certifikati imaju rok dospijeća kraći od 12 mjeseci;

(d)	certifikati se izdaju putem standardnih aukcija (kao što je navedeno u odjeljku 5.1.);

(e)	aukcije i namire certifikata nacionalne središnje banke provode decentralizirano; i

(f)	sve druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti (kao što je navedeno u odjeljku 2.1.), mogu dostaviti ponude za upis dužničkih certifikata ESB-a.

3.4. Valutni ugovori o razmjeni

3.4.1. Vrsta instrumenta

Valutni ugovori o razmjeni koji se provode za potrebe monetarne politike sastoje se od istovremenih promptnih i terminskih transakcija u euru u odnosu na stranu valutu. Koriste se za finu prilagodbu, uglavnom s ciljem upravljanja likvidnosnom situacijom na tržištu i kontrole kamatnih stopa.

3.4.2. Pravna priroda

Valutni ugovori o razmjeni koji se provode za potrebe monetarne politike odnose se na operacije u kojima Eurosustav promptno kupuje (ili prodaje) euro u zamjenu za stranu valutu i istodobno je prodaje natrag (ili otkupljuje) u terminskoj transakciji na određeni datum povratne kupnje. Daljnje odredbe za valutne ugovore o razmjeni navedene su u ugovoru koji primjenjuje dotični NSB (ili ESB).

3.4.3. Valute i tečajevi

Eurosustav, u pravilu, posluje samo s valutama kojima se učestalo trguje i u skladu sa standardnom tržišnom praksom. Za svaki valutni ugovor o razmjeni Eurosustav i druge ugovorne strane dogovaraju swap bodove za transakciju. Swap su bodovi razlika između tečaja terminske transakcije i tečaja promptne transakcije. Swap bodovi eura u odnosu na stranu valutu kotirani su u skladu s općim tržišnim običajima. Uvjeti tečajeva za valutne ugovore o razmjeni navedeni su u okviru 2.

3.4.4. Druga operativna obilježja

Operativna obilježja valutnih ugovora o razmjeni mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	oni mogu biti u obliku operacija za puštanje likvidnosti ili povlačenje likvidnosti;

(b)	njihova učestalost nije standardizirana;

(c)	njihovo dospijeće nije standardizirano;

(d)	provode se putem brzih aukcija ili preko bilateralnih postupaka (vidjeti poglavlje 5.);

(e)	obično ih decentralizirano provode nacionalne središnje banke (Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da, u iznimnim okolnostima, ESB može provesti bilateralne valutne ugovore o razmjeni); i

(f)	Eurosustav, u skladu s kriterijima navedenim u odjeljku 2.2. i Dodatku 3., može odabrati ograničeni broj drugih ugovornih strana koje će sudjelovati u valutnim ugovorima u razmjeni.

OKVIR 2.

Valutni ugovori o razmjeni

promptni tečaj (na datum transakcije valutnog ugovora o razmjeni) između eura (EUR) i strane valute ABC

terminski tečaj između eura i strane valute ABC na datum povratne kupnje ugovora o razmjeni (M)

ΔΜ

swap bodovi između eura i ABC na datum povratne kupnje ugovora o razmjeni (M)

Δ M = FM – S

N(.)

promptni iznos valute; N(.)M je terminski iznos valute:

N (ABC) = N (EUR) × S ili Formula

N (ABC) M = N (EUR) M × F M ili Formula

3.5. Prikupljanje oročenih depozita

3.5.1. Vrsta instrumenta

Eurosustav može pozvati druge ugovorne strane da polože oročene depozite koji donose kamate u NSB u državi članici u kojoj je druga ugovorna strana osnovana. Prikupljanje oročenih depozita predviđeno je samo za potrebe fine prilagodbe kako bi se povukla likvidnost s tržišta.

3.5.2. Pravna priroda

Depoziti drugih ugovornih strana imaju određeni rok i nepromjenjivu kamatnu stopu. Nacionalne središnje banke ne daju kolateral u zamjenu za depozite.

3.5.3. Izračun kamata

Kamatna stopa koja se primjenjuje na depozit jednostavna je kamatna stopa koja se temelji na metodi za određivanje broja dana koji se uzimaju za izračun prirasta kamata „stvarni broj dana/360 dana u godini”. Kamata se plaća po dospijeću depozita.

3.5.4. Druga operativna obilježja

Operativna obilježja prikupljanja oročenih depozita mogu se sažeti kako slijedi:

(a)	depoziti se prikupljaju kako bi se povukla likvidnost;

(b)	učestalost prikupljanja depozita nije standardizirana;

(c)	dospijeće depozita nije standardizirano;

(d)	prikupljanje depozita obično se provodi putem brzih aukcija, premda nije isključena mogućnost korištenja bilateralnih postupaka (vidjeti poglavlje 5.);

(e)	prikupljanje depozita obično decentralizirano provode nacionalne središnje banke (Upravno vijeće ESB-a može odlučiti da, u iznimnim okolnostima, ESB može provesti bilateralno prikupljanje oročenih depozita (17)) ; i

(f)	Eurosustav može, u skladu s kriterijima navedenim u odjeljku 2.2., izabrati ograničeni broj drugih ugovornih strana za prikupljanje oročenih depozita.

POGLAVLJE 4.

STALNO RASPOLOŽIVE MOGUĆNOSTI

4.1. Mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana

4.1.1. Vrsta instrumenta

Druge ugovorne strane mogu koristiti mogućnost posudbe od nacionalnih središnjih banaka na kraju dana za stjecanje prekonoćne likvidnosti, po unaprijed utvrđenim kamatnim stopama, na temelju prihvatljive imovine (kao što je navedeno u poglavlju 6.). Namjena instrumenta jest zadovoljenje privremene potrebe za likvidnošću drugih ugovornih strana. U uobičajenim okolnostima kamatna stopa po ovom instrumentu predviđa gornju granicu kamatne stope na prekonoćnom tržištu. Uvjeti instrumenta jednaki su za čitavo europodručje.

4.1.2. Pravna priroda

Nacionalne središnje banke mogu osigurati likvidnost u okviru mogućnosti posudbe na kraju dana bilo u obliku prekonoćnih repo ugovora (tj. da se vlasništvo nad imovinom prenese na vjerovnika, dok su ugovorne strane suglasne da se sljedećeg radnog dana provede povratna transakcija putem povratnog prijenosa imovine na dužnika) ili kao prekonoćni kolateralizirani kredit (tj. da se osigura ovršivo osiguranje na imovini, uz pretpostavku ispunjenja dužničke obveze, a vlasništvo nad imovinom zadržava dužnik). Daljnje odredbe za repo ugovore navedene su u ugovorima koje primjenjuje odgovarajući NSB. Aranžmani za osiguranje likvidnosti u obliku kolateraliziranih kredita uzimaju u obzir različite postupke i formalnosti potrebne za uspostavu i naknadnu realizaciju relevantnog prava na kolateral (zalog, ustupanje ili osiguranje (engl. charge)), koje se koriste u različitim područjima nadležnosti.

4.1.3. Uvjeti pristupa

Institucije koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti navedene u odjeljku 2.1. imaju mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana. Pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana odobrava se putem NSB-a u državi članici u kojoj je institucija osnovana. Pristup mogućnosti posudbe odobrava se samo u dane kada sustav TARGET2 (18) radi (19). U dane kada sustavi namire vrijednosnih papira ne rade, pristup mogućnosti posudbe dozvoljen je na temelju odnosne imovine koja je već unaprijed bila deponirana pri nacionalnim središnjim bankama.

Na kraju svakog radnog dana, dugovne pozicije drugih ugovornih strana na njihovim računima za namiru kod nacionalnih središnjih banaka automatski se smatraju zahtjevom za korištenje mogućnosti posudbe na kraju dana. Postupci predviđeni za pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana navedeni su u odjeljku 5.3.3.

Drugoj ugovornoj strani pristup mogućnosti posudbe na kraju dana može također biti omogućen ako druga ugovorna strana dostavi zahtjev NSB-u u državi članici, u kojoj je druga ugovorna strana osnovana. Da bi NSB obradio zahtjev istog dana u sustavu TARGET2, NSB mora zaprimiti zahtjev najkasnije 15 minuta nakon vremena zatvaranja sustava TARGET2 (20), (21). U pravilu se sustav TARGET2 zatvara u 18 sati prema vremenu Europske središnje banke (srednjoeuropsko vrijeme (SEV)). Rok za podnošenje zahtjeva za pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana odgađa se za dodatnih 15 minuta posljednjeg radnog dana Eurosustava za razdoblje održavanja pričuve. U zahtjevu mora biti naveden iznos kredita, te je potrebno, u slučaju da odnosna imovina za transakciju nije već unaprijed deponirana kod NSB-a, navesti i odnosnu imovinu koja će se isporučiti za transakciju.

Osim zahtjeva da se dostavi dovoljno odnosne prihvatljive imovine, ne postoji ograničenje glede iznosa sredstava koji je moguće odobriti u okviru mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana.

4.1.4. Dospijeće i izračun kamata

Dospijeće odobrenog kredita u okviru ovog instrumenta jest preko noći. Za druge ugovorne strane koje izravno sudjeluju u sustavu TARGET2, kredit se otplaćuje sljedećeg dana kada radi i. TARGET2; i ii. relevantni sustav namire vrijednosnih papira, a u trenutku kada se ti sustavi otvaraju za poslovanje.

Kamatnu stopu unaprijed najavljuje Eurosustav, a izračunava se kao jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi za određivanje broja dana koji se uzimaju za izračun prirasta kamata „stvarni broj dana/360 dana u godini”. ESB može promijeniti kamatnu stopu u bilo kojem trenutku, što počinje važiti najranije sljedećeg radnog dana Eurosustava (22), (23). Kamate po kreditu plaćaju se prilikom otplate kredita.

4.1.5. Ukidanje instrumenta

Pristup instrumentu odobren je samo u skladu s ciljevima i općim stajalištima monetarne politike ESB-a. ESB može prilagoditi uvjete kredita ili ga u bilo kojem trenutku ukinuti.

4.2. Novčani depozit

4.2.1. Vrsta instrumenta

Druge ugovorne strane mogu koristiti instrument novčanog depozita kako bi položile prekonoćni depozit kod nacionalnih središnjih banaka. Na depozite se plaćaju kamate po unaprijed određenoj kamatnoj stopi. U uobičajenim okolnostima, kamatna stopa po ovom instrumentu predviđa donju granicu kamatne stope na prekonoćnom tržištu. Uvjeti instrumenta jednaki su u cijelom europodručju (24).

4.2.2. Pravna priroda

Na prekonoćne depozite primljene od drugih ugovornih strana plaćaju se kamate po nepromjenjivoj kamatnoj stopi. Drugoj ugovornoj strani ne daje se nikakav kolateral u zamjenu za depozite.

4.2.3. Uvjeti pristupa (25)

Institucije koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti navedene u odjeljku 2.1. imaju pristup instrumentu novčanog depozita. Pristup instrumentu novčanog depozita odobrava se putem NSB-a u državi članici u kojoj je institucija osnovana. Pristup ovom instrumentu odobrava se samo u dane kada sustav TARGET2 radi (26).

Kako bi imala pristup instrumentu novčanog depozita, druga ugovorna strana mora dostaviti zahtjev NSB-u u državi članici, u kojoj je druga ugovorna strana osnovana. Da bi NSB obradio zahtjev istog dana u sustavu TARGET2, NSB mora primiti zahtjev najkasnije 15 minuta nakon vremena zatvaranja sustava TARGET2, koji se, u pravilu, zatvara u 18 sati prema vremenu Europske središnje banke (srednjoeuropsko vrijeme (SEV)) (27), (28). Rok za podnošenje zahtjeva za pristup instrumentu novčanog depozita odgađa se za dodatnih 15 minuta posljednjeg radnog dana Eurosustava za razdoblje održavanja pričuve. U zahtjevu mora biti naveden iznos koji će biti deponiran u okviru instrumenta novčanog depozita.

Ne postoji ograničenje glede iznosa koji druga ugovorna strana može deponirati u okviru ovog instrumenta.

4.2.4. Dospijeće i izračun kamata

Dospijeće depozita u okviru ovog instrumenta jest preko noći. Za druge ugovorne strane koje izravno sudjeluju u sustavu TARGET2, depoziti koji se drže u okviru ovog instrumenta dospijevaju sljedećeg dana kada radi sustav TARGET2, u trenutku kada se taj sustav otvara za poslovanje.

Kamatnu stopu unaprijed najavljuje Eurosustav, a izračunava se kao jednostavna kamatna stopa koja se temelji na metodi za određivanje broja dana koji se uzimaju za izračun prirasta kamata „stvarni broj dana/360 dana u godini”. ESB može promijeniti kamatnu stopu u bilo kojem trenutku, što počinje važiti najranije sljedećeg radnog dana Eurosustava (29). Kamate na depozite plaćaju se po dospijeću depozita.

4.2.5. Ukidanje instrumenta

Pristup instrumentu odobren je samo u skladu s ciljevima i općim stajalištima monetarne politike ESB-a. ESB može prilagoditi uvjete instrumenta ili ga u bilo kojem trenutku ukinuti.

POGLAVLJE 5.

POSTUPCI

5.1. Aukcijski postupak

5.1.1. Opća pitanja

Operacije Eurosustava na otvorenom tržištu normalno se izvršavaju u obliku aukcija. Aukcijski postupci Eurosustava provode se u šest operativnih faza koje su navedene u okviru 3.

Eurosustav razlikuje dvije različite vrste ponuda: standardne aukcije i brze aukcije. Postupci za standardne i brze aukcije jednaki su, osim glede vremenskog okvira i opsega drugih ugovornih strana.

5.1.1.1. Standardne aukcije

Kod standardnih aukcija može proteći najviše 24 sata od najave aukcije do izdavanja potvrda o rezultatu raspodjele sredstava (a vrijeme između roka za podnošenje ponuda i objave rezultata raspodjele iznosi približno dva sata). U dijagramu 1. naveden je pregled uobičajenog vremenskog okvira za operativne faze kod standardnih aukcija. ESB može donijeti odluku o prilagodbi vremenskog okvira za pojedine operacije ako to smatra primjerenim.

Glavne operacije refinanciranja, operacije dugoročnijeg refinanciranja i strukturne operacije (uz iznimku izravnih transakcija) uvijek se provode u obliku standardnih aukcija. Druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti koji su navedeni u odjeljku 2.1., mogu sudjelovati u standardnim aukcijama.

5.1.1.2. Brze aukcije

Brze aukcije obično se izvršavaju u roku od 90 minuta od najave aukcije, a potvrda o rezultatu raspodjele izdaje se odmah nakon objave rezultata raspodjele. Uobičajeni vremenski okvir za operativne faze za brze aukcije naveden je u dijagramu 2. Ako se to smatra primjerenim, ESB se može odlučiti na prilagođavanje vremenskog okvira za pojedine operacije. Brze aukcije koriste se samo za provođenje operacija fine prilagodbe. Eurosustav može odabrati, u skladu s kriterijima i postupcima navedenim u odjeljku 2.2., ograničen broj drugih ugovornih strana za sudjelovanje u brzim aukcijama.

5.1.1.3. Aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom i aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Eurosustav ima mogućnost provođenja aukcije ili s nepromjenjivom kamatnom stopom (nudi se količina) ili s promjenjivom kamatnom stopom (nudi se kamatna stopa). Kod ponuda s nepromjenjivom stopom, ESB određuje kamatnu stopu unaprijed, a druge ugovorne strane nude iznos novca s kojim žele zaključiti posao po nepromjenjivoj kamatnoj stopi (30). Kod aukcije s promjenjivom kamatnom stopom, druge ugovorne strane nude iznose novca i kamatne stope po kojima žele zaključiti poslove s nacionalnim središnjim bankama (31).

OKVIR 3.

Operativne faze za aukcijske postupke

1. faza Najava aukcije

a)	Najava ESB-a putem javnih agencija za pružanje financijskih informacija i na internetskoj stranici ESB-a

b)	Najava nacionalnih središnjih banaka putem nacionalnih agencija za pružanje financijskih informacija i izravno pojedinim drugim ugovornim stranama (ako se to smatra potrebnim)

2. faza Priprema drugih ugovornih strana i dostava ponuda

3. faza Prikupljanje ponuda od strane Eurosustava

4. faza Raspodjela na aukciji i objava rezultata aukcije

a)	Odluka ESB-a o raspodjeli sredstava

b)	Objava rezultata raspodjele sredstava putem javnih agencija za pružanje financijskih informacija i na internetskoj stranici ESB-a

5. faza Izdavanje potvrde o pojedinim rezultatima raspodjele

6. faza Namira transakcija (vidjeti odjeljak 5.3.)

5.1.2. Raspored održavanja aukcija

5.1.2.1. Glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja

Glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se u skladu s okvirnim rasporedom održavanja aukcija koji objavljuje Eurosustav (32). Raspored održavanja objavljuje se najmanje tri mjeseca prije početka godine za koju važi. Uobičajeni dani trgovanja za glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja navedeni su u tablici 2. Cilj ESB-a je osigurati da druge ugovorne strane iz svih država članica mogu sudjelovati u glavnim operacijama refinanciranja i u operacijama dugoročnijeg refinanciranja. Stoga prilikom sastavljanja rasporeda održavanja tih operacija ESB provodi odgovarajuća usklađivanja redovnog programa uzimajući u obzir neradne dane banaka u pojedinim državama članicama.

5.1.2.2. Strukturne operacije

Strukturne operacije putem standardnih aukcija ne provode se prema unaprijed određenom rasporedu održavanja. Međutim, strukturne operacije obično se provode i namiruju samo tijekom radnih dana nacionalnih središnjih banaka (33) u svim državama članicama.

5.1.2.3. Operacije fine prilagodbe

Operacije fine prilagodbe ne provode se u skladu s unaprijed utvrđenim rasporedom održavanja. ESB može odlučiti da će provoditi operacije fine prilagodbe tijekom bilo kojeg radnog dana Eurosustava. U takvim operacijama sudjeluju samo nacionalne središnje banke država članica u kojima su dan trgovanja, dan namire i dan plaćanja radni dani NSB-a.

DIJAGRAM 1.

Uobičajeni vremenski okvir za operativne faze kod standardnih aukcija

(vremena su navedena prema vremenu ESB-a (SEV))

DIJAGRAM 2.

Uobičajeni vremenski okvir za operativne faze kod brzih aukcija

Tablica 2.

Uobičajeni dani trgovanja za glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja

Vrsta operacije	Uobičajeni dan trgovanja (T)
Glavne operacije refinanciranja	Svakog utorka
Operacije dugoročnijeg refinanciranja	Posljednja srijeda svakog kalendarskog mjeseca (34)

5.1.3. Najava aukcija

Standardne aukcije Eurosustava javno se objavljuju putem agencija za pružanje financijskih informacija i na internetskoj stranici ESB-a. Osim toga, nacionalne središnje banke mogu drugim ugovornim stranama koje nemaju pristup agencijama za pružanje financijskih informacija izravno najaviti aukciju. Poruka o najavi javne aukcije obično sadrži sljedeće podatke:

(a)	evidencijski broj aukcije;

(b)	datum aukcije;

(c)	vrstu operacija (puštanje ili povlačenje likvidnosti i vrstu instrumenta monetarne politike koji će se koristiti);

(d)	rok dospijeća operacije;

(e)	vrstu aukcije (aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom ili s promjenjivom kamatnom stopom);

(f)	metodu raspodjele („nizozemska” ili „američka” aukcija, kao što je određeno u odjeljku 5.1.5.);

(g)	predviđeni opseg operacije (obično samo u slučaju operacija dugoročnijeg refinanciranja);

(h)	aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom/cijenom/swap bodovima (u slučaju aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom);

(i)	najnižu/najvišu prihvaćenu kamatnu stopu/cijenu/swap bodove (ako je to primjenjivo);

(j)	datum početka i datum dospijeća operacije (ako je primjenjivo) ili datum valute i datum dospijeća instrumenta (u slučaju izdavanja dužničkih certifikata ESB-a);

(k)	uključene valute i osnovnu valutu, čiji se iznos ne mijenja (u slučaju valutnih ugovora o razmjeni);

(l)	referentni promptni tečaj koji se koristi za izračun ponuda (u slučaju valutnih ugovora o razmjeni);

(m)	najviši iznos ponude (ako postoji);

(n)	najniži pojedinačni iznos raspodjele (ako postoji);

(o)	najnižu stopu raspodjele (ako postoji);

(p)	vremenski raspored za podnošenje ponuda;

(q)	nominalnu vrijednost certifikata (u slučaju izdavanja dužničkih certifikata ESB-a); te

(r)	oznaku ISIN za izdanje (u slučaju izdavanja dužničkih certifikata ESB-a).

U cilju poboljšanja transparentnosti svojih operacija fine prilagodbe, Eurosustav obično unaprijed javno najavljuje brze aukcije. Međutim, u iznimnim okolnostima, ESB može odlučiti da neće unaprijed javno najaviti brze aukcije. Najava brzih aukcija provodi se primjenom istih postupaka kao i za standardne aukcije. Kod brzih aukcija, koje nisu unaprijed javno najavljene, nacionalne središnje banke izravno obavještavaju odabrane druge ugovorne strane. Kod brzih aukcija koje su javno najavljene, NSB može izravno obavijestiti druge ugovorne strane.

5.1.4. Sastavljanje i dostavljanje ponuda od strane drugih ugovornih strana

Ponude drugih ugovornih strana moraju biti u obliku koji slijedi formalni obrazac koji dostave nacionalne središnje banke za odgovarajuću operaciju. Ponude se moraju dostaviti NSB-u u državi članici u kojoj institucija ima poslovnu jedinicu (glavni ured ili podružnicu). Ponude jedne institucije smije dostaviti samo jedna poslovna jedinica (bilo glavni ured ili ovlaštena podružnica) u svakoj državi članici.

Kod aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom druge ugovorne strane u svojim ponudama navode iznos novca s kojim su spremne zaključiti posao s nacionalnim središnjim bankama (35).

Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom, druge ugovorne strane mogu dostaviti ponude za do 10 različitih razina kamatnih stopa/cijena/swap bodova. U iznimnim okolnostima, Eurosustav može uvesti ograničenje broja ponuda koje je moguće dostaviti glede aukcija s promjenjivom kamatnom stopom. U svakoj ponudi, druge ugovorne strane moraju navesti iznos novca s kojim su voljne zaključiti transakciju s nacionalnim središnjim bankama i odgovarajuću kamatnu stopu (36), (37). Ponuđene kamatne stope moraju biti izražene kao višekratnici 0,01 postotnog boda. U slučaju aukcije za valutni ugovor o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom, swap bodove treba kotirati u skladu sa standardnim tržišnim običajima, a ponude moraju biti izražene kao višekratnici 0,01 swap boda.

Za glavne operacije refinanciranja, minimalni iznos ponude jest 1 000 000 eura. Ponude koje prelaze taj iznos, moraju biti izražene kao višekratnici 100 000 eura. Isti minimalni iznos ponude i višekratnik primjenjuju se prilikom operacija fine prilagodbe i strukturnih operacija. Minimalni iznos ponude primjenjuje se na svaku razinu kamatne stope/cijene/swap boda.

Kod operacija dugoročnijeg refinanciranja, svaki NSB određuje minimalni iznos ponude u rasponu od 10 000 do 100 000 eura. Ponude koje premašuju određeni minimalni iznos ponude moraju biti iskazane kao višekratnici 10 000 eura. Minimalni iznos ponude primjenjuje se na svaku pojedinačnu razinu kamatne stope.

ESB može uvesti gornju granicu ponude, kako bi spriječio nerazmjerno visoke ponude. Svaka takva gornja granica ponude uvijek se navodi u poruci kojom se najavljuje javna aukcija.

Od drugih ugovornih strana uvijek se očekuje da budu u stanju pokriti iznose koji su im raspodijeljeni dovoljnim iznosom prihvatljive odnosne imovine (38). Ugovori ili propisi koje primjenjuje odgovarajući NSB omogućuju izricanje kazni ako druga ugovorna strana propusti prenijeti dovoljan iznos odnosne imovine ili gotovine kako bi se namirio iznos koji joj je raspodijeljen na aukciji.

Ponude se mogu opozvati do roka za podnošenje ponuda. Ponude koje se dostave nakon roka navedenog u poruci o najavi aukcije nevažeće su. Poštivanje roka procjenjuju nacionalne središnje banke. Nacionalne središnje banke odbacuju sve ponude druge ugovorne strane ako ukupan iznos ponude prelazi bilo koju gornju granicu ponude koju je odredio ESB. Nacionalne središnje banke također odbacuju svaku ponudu koja je ispod bilo kojeg minimalnog iznosa ponude ili je ispod bilo kojeg minimalnog iznosa ili iznad maksimalnog iznosa prihvaćene kamatne stope/cijene/swap boda. Nadalje, nacionalne središnje banke odbacuju ponude koje su nepotpune ili koje nisu u skladu s formalnim obrascem. Ako se ponuda odbaci, određeni NSB obavještava drugu ugovornu stranu o svojoj odluci prije raspodjele na aukciji.

5.1.5. Postupci za raspodjelu sredstava na aukcijama

5.1.5.1. Aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom

Pri raspodjeli sredstava na aukcijama s nepromjenjivom kamatnom stopom zbrajaju se ponude zaprimljene od drugih ugovornih strana. Ako ukupan iznos ponude prelazi ukupni iznos likvidnosti koji treba raspodijeliti, dostavljene ponude prihvaćaju se razmjerno, prema udjelu iznosa za raspodjelu u ukupnom iznosu ponude (vidjeti okvir 4.). Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima. Međutim, ESB može odlučiti da će na aukcijama s nepromjenjivom kamatnom stopom svakom ponuditelju raspodijeliti minimalni iznos/stopu raspodjele.

OKVIR 4.

Raspodjela na aukcijama s nepromjenjivom kamatnom stopom

Postotak raspodjele jest:

Formula

Iznos raspodijeljen i-toj drugoj ugovornoj strani jest:

alli = all% × (ai )

pri čemu je:

A	=	ukupno raspodijeljeni iznos
n	=	ukupan broj drugih ugovornih strana
ai	=	iznos ponude i-toj drugoj ugovornoj strani
all %	=	postotak raspodjele
alli	=	ukupan iznos dodijeljen i-toj drugoj ugovornoj strani

5.1.5.2. Aukcije s promjenjivom kamatnom stopom u eurima

Pri raspodjeli sredstava na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom u eurima kojima se pušta likvidnost, ponude se razvrstavaju na temelju ponuđenih kamatnih stopa od viših prema nižima. Prvo se prihvaćaju ponude s najvišom kamatnom stopom, a zatim se prihvaćaju one s nižim kamatnim stopama, sve dok se ne iscrpi ukupna likvidnost za raspodjelu. Ako kod najniže prihvaćene razine kamatne stope (tj. kod granične kamatne stope) ukupni iznos ponude prelazi preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos se raspoređuje razmjerno između ponude, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponude pri graničnoj kamatnoj stopi (vidjeti okvir 5.). Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

Pri raspodjeli sredstava na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom kojima se povlači likvidnost (koje se mogu koristiti za izdavanje dužničkih certifikata ESB-a i prikupljanje oročenih depozita), ponude se razvrstavaju na temelju ponuđenih kamatnih stopa od nižih prema višima (ili redom od viših prema nižima za ponuđene cijene). Prvo se prihvaćaju ponude s najnižom kamatnom stopom (najvišom cijenom), a zatim se prihvaćaju one s višim kamatnim stopama (ponude s nižom cijenom), sve dok se ne iscrpi ukupna likvidnost koju treba povući. Ako kod najviše prihvaćene razine kamatne stope (najniža cijena) (tj. kod granične kamatne stope/cijene), ukupni iznos ponude prelazi preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos raspoređuje se razmjerno na ponude, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponude pri graničnoj kamatnoj stopi/cijeni (vidjeti okvir 5.). Za izdavanje dužničkih certifikata ESB-a, iznos koji se raspodjeljuje svakoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži višekratnik nominalnog iznosa dužničkih certifikata ESB-a. Za ostale operacije povlačenja likvidnosti, iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

ESB može odlučiti da svakom uspješnom ponuditelju raspodijeli minimalni iznos na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom.

OKVIR 5.

Raspodjela na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom u eurima

(primjer se odnosi na ponude koje se navode u obliku kamatnih stopa)

Postotak dodjele pri graničnoj kamatnoj stopi jest:

Formula

Iznos raspodjele i-toj drugoj ugovornoj strani pri graničnoj kamatnoj stopi jest:

all (rm ) i = all%(rm ) × a(rm ) i

Ukupan iznos raspodijeljen i-toj drugoj ugovornoj strani jest:

Formula

pri čemu je:

ukupno raspodijeljeni iznos

s-ta kamatna stopa koju nude druge ugovorne strane

ukupni broj drugih ugovornih strana

a(rs)i

iznos kojeg nudi i-ti sudionik, po s-toj kamatnoj stopi (rs)

a(rs)

ukupan iznos ponuđen po s-toj kamatnoj stopi (rs)

granična kamatna stopa:

r1 ≥ rs ≥ rm za aukcije kojima se pušta likvidnost

rm ≥ rs ≥ r1 za aukcije kojima se povlači likvidnost

rm–1

kamatna stopa prije granične kamatne stope (posljednja kamatna stopa po kojoj su ponude u cijelosti prihvaćene):

rm–1 > rm za aukcije kojima se pušta likvidnost

rm > rm–1 za aukcije kojima se povlači likvidnost

all %(rm)

postotak raspodjele po graničnoj kamatnoj stopi

all(rs)i

raspodjela i-toj drugoj ugovornoj strani po s-toj kamatnoj stopi

alli

ukupni iznos raspodijeljen i-toj drugoj ugovornoj strani

5.1.5.3. Aukcije s valutnim ugovorom o razmjeni s promjenjivom stopom

Pri raspodjeli sredstava na aukcijama s valutnim ugovorom o razmjeni s promjenjivom stopom, kojima se pušta likvidnost, ponude se razvrstavaju na temelju kotacija swap bodova od nižih prema višima (39). Prvo se prihvaćaju ponude s najnižim kotacijama swap bodova, a zatim se prihvaćaju one s višim kamatnim stopama, sve dok se ne iscrpi ukupni iznos osnovne (fiksne) valute za raspodjelu. Ako kod najviše prihvaćene kotacije swap boda (tj. kod granične kotacije swap boda), ukupni iznos ponude prelazi preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos se raspoređuje razmjerno na ponude, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponude pri graničnoj kotaciji swap boda (vidjeti okvir 6.). Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

Pri raspodjeli sredstava na aukcijama s valutnim ugovorom o razmjeni s promjenjivom stopom, kojima se povlači likvidnost, ponude se razvrstavaju na temelju ponuđenih kotacija swap bodova od viših prema nižima. Prvo se prihvaćaju ponude s najvišom kotacijom swap bodova, a zatim se prihvaćaju one s nižim kotacijama swap bodova, sve dok se ne iscrpi ukupni iznos osnovne (fiksne) valute koji treba povući. Ako kod najniže prihvaćene kotacije swap boda (tj. kod granične kotacije swap boda), ukupni iznos ponude prelazi preostali iznos za raspodjelu, preostali iznos se raspoređuje razmjerno na ponude, prema omjeru preostalog iznosa za raspodjelu i ukupnog iznosa ponude pri graničnoj kotaciji swap boda (vidjeti okvir 6.). Iznos koji se raspodjeljuje svakoj drugoj ugovornoj strani zaokružuje se na najbliži iznos u eurima.

5.1.5.4. Vrsta aukcije

Kod aukcija s promjenjivom kamatnom stopom, Eurosustav može primijeniti aukcijske postupke s jedinstvenom kamatnom stopom ili s višestrukim kamatnim stopama. Kod aukcije s jedinstvenom kamatnom stopom (nizozemska aukcija), kamatna stopa/cijena/swap bod raspodjele, koja se primjenjuje na sve prihvaćene ponude jednaka je graničnoj kamatnoj stopi/cijeni/swap bodu (tj. kamatnoj stopi/cijeni/swap bodu pri kojima se ukupan iznos za raspodjelu iscrpio). Kod aukcija s višestrukim kamatnim stopama (američka aukcija) kamatna stopa/cijena/swap bod raspodjele jednaka je kamatnoj stopi/cijeni/swap bodu koji su ponuđeni za svaku pojedinačnu ponudu.

OKVIR 6.

Raspodjela na aukcijama s valutnim ugovorom o razmjeni s promjenjivom stopom

Postotak raspodjele pri graničnoj kotaciji swap boda jest:

Formula

Iznos raspodjele i-toj drugoj ugovornoj strani pri graničnoj kotaciji swap boda jest:

all(Δ m ) i = all%(Δ m ) × a(Δ m ) i

Ukupni iznos raspodijeljen i-toj drugoj ugovornoj strani jest:

Formula

pri čemu je:

ukupno raspodijeljeni iznos

Δs

s-ta kotacija swap boda kojeg nude sudionici

ukupan broj drugih ugovornih strana

a(Δs)i

iznos koji nudi i-ti sudionik, pri s-toj kotaciji swap boda (Δs)

a(Δs)

ukupni iznos ponude pri s-toj kotaciji swap boda (Δs)

Δm

granična kotacija swap boda:

Δm ≥ Δs ≥ Δ1 kod valutnih ugovora o razmjeni za puštanje likvidnosti

Δ1 ≥ Δs ≥ Δm kod valutnih ugovora o razmjeni kojima se povlači likvidnost

Δm–1

kotacija swap boda prije granične kotacije swap boda (posljednja kotacija swap boda kod koje su ponude u cijelosti prihvaćene):

Δm> Δm–1 kod valutnih ugovora o razmjeni za puštanje likvidnosti

Δm–1 > Δm kod valutnih ugovora o razmjeni za povlačenje likvidnosti

all%(Δm)

postotak raspodjele kod granične kotacije swap boda

all(Δs)i

raspodjela i-toj drugoj ugovornoj strani pri s-toj kotaciji swap boda

alli

ukupni iznos raspodijeljen i-toj drugoj ugovornoj strani

5.1.6. Objava rezultata aukcije

Rezultati standardnih i brzih aukcija javno se objavljuju preko agencije za pružanje financijskih informacija ili na internetskim stranicama ESB-a. Osim toga, nacionalne središnje banke mogu drugim ugovornim stranama koje nemaju pristup agencijama za financijske informacije izravno objaviti rezultate raspodjele. Poruka s rezultatima javne nabave obično sadrži sljedeće podatke:

(a)	evidencijski broj aukcije;

(b)	datum aukcije;

(c)	vrstu operacije;

(d)	rok dospijeća operacije;

(e)	ukupni iznos ponude drugih ugovornih strana Eurosustava;

(f)	broj ponuditelja;

(g)	uključene valute (u slučaju valutnih ugovora o razmjeni),

(h)	ukupno raspodijeljeni iznos;

(i)	postotak raspodjele (u slučaju aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom);

(j)	promptni tečaj (u slučaju valutnih ugovora o razmjeni);

(k)	prihvaćenu graničnu kamatnu stopu/cijenu/swap bod i postotak raspodjele pri graničnoj kamatnoj stopi/cijeni/swap bodu (u slučaju aukcija s promjenjivom kamatnom stopom);

(l)	najnižu ponuđenu kamatnu stopu, najvišu ponuđenu kamatnu stopu i ponderirani prosjek stope raspodjele (u slučaju aukcija s višestrukim kamatnim stopama);

(m)	datum početka i datum dospijeća operacije (ako je primjenjivo) ili datum valute i datum dospijeća instrumenta (u slučaju izdavanja dužničkih certifikata ESB-a);

(n)	najniži pojedinačni iznos raspodjele (ako postoji);

(o)	najnižu stopu raspodjele (ako postoji);

(p)	nominalni iznos certifikata (u slučaju izdavanja dužničkih certifikata ESB-a); i

(q)	oznaku ISIN za izdanje (u slučaju izdavanja dužničkih certifikata ESB-a).

Nacionalne središnje banke izravno izdaju potvrde o pojedinačnim rezultatima raspodjele uspješnim drugim ugovornim stranama.

5.2. Postupci za bilateralne operacije

5.2.1. Opća pitanja

Nacionalne središnje banke mogu provoditi operacije na temelju bilateralnih postupaka. Ti se postupci mogu koristiti za tržišne operacije fine prilagodbe na otvorenom tržištu i strukturne izravne operacije (40). Oni su u širem smislu definirani kao postupci kod kojih Eurosustav provodi transakciju s jednom ili više drugih ugovornih strana bez aukcije. U tom smislu, razlikujemo dvije vrste bilateralnih postupaka: operacije u kojima Eurosustav izravno kontaktira s drugim ugovornim stranama i operacije koje se izvršavaju preko burza i tržišnih posrednika.

5.2.2. Izravan kontakt s drugim ugovornim stranama

U ovom postupku, nacionalne središnje banke izravno stupaju u kontakt s jednom ili nekoliko domaćih drugih ugovornih strana koje se odabiru u skladu s kriterijima navedenim u odjeljku 2.2. U skladu s preciznim uputama koje dostavi ESB, nacionalne središnje banke odlučuju žele li sklapati poslove s drugim ugovornim stranama. Transakcije se namiruju preko nacionalnih središnjih banaka.

Kada bi Upravno vijeće ESB-a donijelo odluku da, u iznimnim okolnostima, bilateralne operacije također može izvršavati i sam ESB (ili jedna ili nekoliko nacionalnih središnjih banaka koje nastupaju kao operativna jedinica ESB-a), u skladu s tim, usklađuje se postupak za takve operacije. U tom bi slučaju ESB (ili nacionalne središnje banke koje djeluju kao operativna jedinica ESB-a) stupio u izravan kontakt s jednom ili više drugih ugovornih strana na europodručju, odabranih u skladu s kriterijima navedenim u odjeljku 2.2. ESB (ili nacionalna središnja banka, koja nastupa kao operativna jedinica ESB-a) bi odlučio hoće li zaključiti posao s drugim ugovornim stranama. Unatoč tome, transakcije bi se namirivale decentralizirano putem nacionalnih središnjih banaka.

Bilateralne operacije preko izravnog kontakta s drugim ugovornim stranama mogu se primijeniti kod obratnih transakcija, izravnih transakcija, valutnih ugovora o razmjeni i prikupljanja oročenih depozita.

5.2.3. Operacije koje se provode preko burze i tržišnih posrednika

Nacionalne središnje banke mogu provoditi izravne transakcije preko burza i tržišnih posrednika. Za takve operacije, opseg drugih ugovornih strana nije unaprijed ograničen, a postupci su prilagođeni tržišnim običajima za dužničke instrumente za koje se zaključuju transakcije.

5.2.4. Najava bilateralnih operacija

Bilateralne operacije obično se ne objavljuju javno unaprijed. Osim toga, ESB može odlučiti da neće javno objaviti rezultate bilateralnih operacija.

5.2.5. Radni dani

ESB može odlučiti da će provoditi bilateralne operacije fine prilagodbe na bilo koji radni dan Eurosustava. U takvim operacijama sudjeluju samo nacionalne središnje banke država članica u kojima su dan trgovanja, dan namire i dan isplate radni dani NSB-a.

Izravne bilateralne operacije za strukturne svrhe obično se provode i namiruju samo na dane koji su radni dani NSB-a u svim državama članicama.

5.3. Postupci namire

5.3.1. Opća pitanja

Novčane transakcije koje se odnose na korištenje stalno raspoloživih mogućnosti Eurosustava ili na sudjelovanje u operacijama na otvorenom tržištu, namiruju se na računima drugih ugovornih strana kod nacionalnih središnjih banaka ili na računima banaka za namiru koje sudjeluju u sustavu TARGET2. Novčane transakcije namiruju se samo nakon (ili u trenutku) konačnog prijenosa imovine na kojoj se temelji operacija. To podrazumijeva da odnosna imovina treba biti ili unaprijed deponirana na skrbničkom računu kod nacionalnih središnjih banaka ili namirena kod navedenih nacionalnih središnjih banaka po načelu isporuke po plaćanju unutar dana. Prijenos odnosne imovine izvršava se preko računa drugih ugovornih strana za namiru vrijednosnih papira u sustavima namire vrijednosnih papira koji ispunjavaju minimalne standarde ESB-a (41). Druge ugovorne strane bez skrbničkog računa kod NSB-a ili bez računa za namiru vrijednosnih papira u sustavu namire vrijednosnih papira koji ispunjava minimalne standarde ESB-a, mogu namiriti transakcije odnosnom imovinom preko računa za namiru vrijednosnih papira ili skrbničkog računa korespondentne kreditne institucije.

Daljnje odredbe u vezi s postupcima namire određene su u ugovorima koje primjenjuju nacionalne središnje banke (ili ESB) za posebne instrumente monetarne politike. Postupci namire mogu se neznatno razlikovati između nacionalnih središnjih banaka zbog razlika u nacionalnom zakonodavstvu i operativnoj praksi.

TABLICA 3.

Uobičajeni datumi namire za operacije Eurosustava na otvorenom tržištu (42)

Instrument monetarne politike	Datum namire za operacije utemeljene na standardnim aukcijama	Datum namire za operacije utemeljene na brzim aukcijama ili bilateralnim postupcima
Obratne transakcije	T + 1 (43)	T
Izravne transakcije	–	U skladu s tržišnim običajem za odnosnu imovinu
Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a	T + 2	–
Valutni ugovori o razmjeni	–	T, T + 1 ili T + 2
Prikupljanje oročenih depozita	–	T

5.3.2. Namira operacija na otvorenom tržištu

Operacije na otvorenom tržištu koje se temelje na standardnim aukcijama (tj. glavne operacije refinanciranja, operacije dugoročnijeg refinanciranja i strukturne operacije), obično se namiruju prvog dana nakon dana trgovanja, kada je otvoren sustav TARGET2 i svi mjerodavni sustavi namire vrijednosnih papira. Međutim, izdavanje dužničkih certifikata ESB-a namiruje se drugog dana nakon dana trgovanja kada je otvoren sustav TARGET2 i svi mjerodavni sustavi namire vrijednosnih papira. U načelu, Eurosustav nastoji namiriti transakcije koje se odnose na njegove operacije na otvorenom tržištu u isto vrijeme u svim državama članicama, sa svim drugim ugovornim stranama koje su osigurale dovoljno odnosne imovine. Međutim, zbog operativnih ograničenja i tehničkih značajki sustava namire vrijednosnih papira, vrijeme kada se na otvorenom tržištu operacije namiruju može se razlikovati diljem europodručja. Vrijeme namire glavnih operacija refinanciranja i operacija dugoročnijeg refinanciranja obično se podudara s vremenom isplate prethodne operacije s odgovarajućim rokom dospijeća.

Eurosustav nastoji namiriti operacije na otvorenom tržištu koje se temelje na brzim aukcijama i bilateralnim postupcima na dan trgovanja. Međutim, Eurosustav može katkad, zbog operativnih razloga, primijeniti druge datume namire za te operacije, a posebno za izravne transakcije i valutne ugovore o razmjeni (vidjeti tablicu 3.).

5.3.3. Postupci na kraju dana

Postupci na kraju dana navedeni su u dokumentaciji koja se odnosi na sustav TARGET2. U pravilu je vrijeme zatvaranja sustava TARGET2 u 18 sati prema vremenu Europske središnje banke (SEV). Nakon zatvaranja, daljnji se platni nalozi ne prihvaćaju za obradu u sustavu TARGET2, iako se preostali platni nalozi koji su prihvaćeni prije vremena zatvaranja i dalje obrađuju. Zahtjevi drugih ugovornih strana za pristup stalnim mogućnostima posudbe od središnje banke na kraju dana ili novčanom depozitu moraju se dostaviti odgovarajućem NSB-u najkasnije 15 minuta nakon vremena zatvaranja sustava TARGET2. Rok za traženje pristupa stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava odgađa se za dodatnih 15 minuta na posljednji radni dan razdoblja održavanja minimalne pričuve Eurosustava.

Za sva se negativna stanja koja ostanu na računima za namiru prihvatljivih drugih ugovornih strana u sustavu TARGET2, nakon završetka postupka provjere na kraju dana, automatski smatra da je zatražena stalna mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana (vidjeti odjeljak 4.1.).

POGLAVLJE 6.

PRIHVATLJIVA IMOVINA

6.1. Opća pitanja

Članak 18. stavak 18.1. Statuta ESSB-a dopušta ESB-u i nacionalnim središnjim bankama da zaključuju transakcije na financijskim tržištima izravnom kupnjom ili prodajom odnosne imovine ili u okviru repo ugovora, te zahtijeva da se sve kreditne operacije Eurosustava temelje na odgovarajućem kolateralu. Slijedom toga, sve operacije Eurosustava za puštanje likvidnosti temelje se na dostavljenoj odnosnoj imovini drugih ugovornih strana bilo u obliku prijenosa vlasništva nad imovinom (u slučaju izravnih transakcija ili repo ugovora) ili u obliku zaloga, ustupanja potraživanja ili osiguranja (engl. charge) na temelju odgovarajuće imovine (u slučaju kolateraliziranih kredita) (44).

Radi zaštite Eurosustava od gubitaka u njegovim operacijama monetarne politike, osiguravanja jednakog postupanja s drugim ugovornim stranama i poboljšanja operativne učinkovitosti i transparentnosti, odnosna imovina mora ispunjavati određene kriterije kako bi bila prihvatljiva za operacije monetarne politike Eurosustava. Eurosustav je razvio jedinstveni okvir za prihvatljivu imovinu, koji je zajednički za sve kreditne operacije Eurosustava. Jedinstveni okvir, koji se naziva i „Jedinstveni popis”, stupio je na snagu 1. siječnja 2007. i zamijenio sustav s dva popisa, koji je vrijedio od početka treće faze ekonomske i monetarne unije.

Jedinstveni okvir obuhvaća dvije različite kategorije imovine, utrživu imovinu i neutrživu imovinu. Između ovih dviju kategorija imovine ne pravi se razlika u pogledu kvalitete imovine i njezine prihvatljivosti za različite vrste operacija monetarne politike Eurosustava, osim činjenice da Eurosustav ne koristi neutrživu imovinu za izravne transakcije. Imovina prihvatljiva za operacije monetarne politike Eurosustava može se također koristiti kao odnosna imovina za dnevni kredit.

Kriteriji prihvatljivosti za ove dvije kategorije imovine jedinstveni su za čitavo europodručje, te su navedeni u odjeljku 6.2. (45). Kako bi se osiguralo da te dvije kategorije imovine budu usklađene s istim bonitetnim standardima, uspostavljen je okvir za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF), koji se temelji na različitim izvorima za kreditnu procjenu. Postupci i pravila kojima se uspostavlja i kontrolira zahtjev Eurosustava za „visokim bonitetnim standardima” za sve prihvatljive kolaterale navedeni su u odjeljku 6.3. Mjere za kontrolu rizika i načela vrednovanja za odnosnu imovinu navedeni su u odjeljcima 6.4. i 6.5. Druge ugovorne strane Eurosustava mogu koristiti prihvatljivu imovinu na prekograničnoj osnovi (vidjeti odjeljak 6.6.).

6.2. Određenje prihvatljivosti za odnosnu imovinu

ESB uspostavlja, održava i objavljuje popis prihvatljive utržive imovine (46). Eurosustav drugim ugovornim stranama daje pojašnjenja u pogledu prihvatljivosti kolaterala za Eurosustav samo ako su već izdana utrživa imovina ili postojeća neutrživa imovina dostavljeni Eurosustavu kao kolateral. Stoga nije moguće dobiti mišljenje prije izdavanja.

6.2.1. Kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu

Prihvatljivi su dužnički certifikati koje izdaje ESB i svi dužnički certifikati koje izdaju nacionalne središnje banke prije datuma prihvaćanja eura u svojim državama članicama.

Kako bi se utvrdila prihvatljivost druge utržive imovine, primjenjuju se sljedeći kriteriji prihvatljivosti (vidjeti također tablicu 4.).

6.2.1.1. Vrsta imovine

Mora se raditi o dužničkom instrumentu koji ima:

(a)	nepromjenjivi, bezuvjetni iznos glavnice (47); i

(b)

kupon koji ne može prouzročiti negativni novčani tok. Osim toga, kupon bi morao biti jedan od sljedećih: i. bez kupona; ii. kupon s nepromjenjivom kamatnom stopom; ili iii. kupon s promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz referentnu kamatnu stopu. Kupon može biti vezan uz promjenu rejtinga samog izdavatelja. Nadalje, obveznice indeksirane uz inflaciju također su prihvatljive.

Te se značajke moraju očuvati do konačne otplate obveze. Dužnički instrumenti ne smiju davati prava na glavnicu i/ili kamate, koja su podređena pravima imatelja drugih dužničkih instrumenata istog izdavatelja.

Zahtjev (a) ne primjenjuje se na vrijednosne papire osigurane imovinom, uz izuzeće obveznica koje izdaju kreditne institucije u skladu s kriterijima navedenim u članku 52. Direktive o subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (48) (koje se nazivaju i „pokrivene bankovne obveznice”). Eurosustav ocjenjuje prihvatljivost vrijednosnih papira osiguranih imovinom, osim pokrivenih bankovnih obveznica, na temelju sljedećih kriterija.

Imovina koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)	stjecanje takve imovine mora biti regulirano pravom države članice EU;

(b)

subjekt posebne namjene u sekuritizaciji ju mora steći od inicijatora ili od posrednika na način koji Eurosustav smatra „pravom prodajom” koja je ovršiva u odnosu na bilo koje treće osobe i mora biti izvan dosega inicijatora i njegovih vjerovnika, ili posrednika i njegovih vjerovnika, kao i u slučaju inicijatorove ili posrednikove insolventnosti;

(c)	inicijator ju stvara i prodaje izdavatelju ili, ako je to primjenjivo, to čini posrednik koji ima sjedište u EGP-u;

(d)

ne smije sadržavati, u cijelosti ili djelomično, stvarno ili potencijalno, tranše drugih vrijednosnih papira osiguranih imovinom (49). Osim toga, ne smije sadržavati, u cijelosti ili djelomično, stvarno ili potencijalno, kreditne zapise, ugovore o razmjeni ili druge izvedene instrumente (50), (51), ili sintetske vrijednosne papire;

(e)

ako se radi o kreditnim potraživanjima, dužnici i vjerovnici moraju imati sjedište (ili, ako su fizičke osobe, moraju imati prebivalište) u EGP-u, te, ako je to relevantno, povezani vrijednosni papir također se mora nalaziti u EGP-u. Pravo koje uređuje ta kreditna potraživanja mora biti pravo države EGP-a. Ako se radi o obveznicama, njihovi izdavatelji moraju imati sjedište u EGP-u, moraju biti izdane u državi EGP-a, po pravu države EGP-a, a svako povezano osiguranje mora se nalaziti u EGP-u (52).

U slučajevima gdje inicijatori ili, ako je to primjenjivo, posrednici, imaju sjedište u europodručju ili u Ujedinjenoj Kraljevini, Eurosustav je provjerio da na području nadležnosti tih država ne postoje stroge odredbe o poništavanju prodaje imovine. Ako inicijator ili, ako je to primjenjivo, posrednik imaju sjedište u nekoj drugoj državi EGP-a, vrijednosni papiri osigurani imovinom smatraju se prihvatljivima samo ako Eurosustav utvrdi da bi njegova prava bila na odgovarajući način osigurana od odredbi o poništavanju prodaje imovine koje Eurosustav smatra relevantnim, prema pravu odgovarajuće države EGP-a. U tu svrhu, prije nego što se vrijednosni papiri osigurani imovinom mogu smatrati prihvatljivima, potrebno je dostaviti neovisno pravno mišljenje, u obliku koji Eurosustav smatra prihvatljivim, koja sadrži važeća pravila o poništavanju prodaje imovine u toj državi (53). Da bi odlučio o tomu jesu li njegova prava na odgovarajući način zaštićena od pravila o poništavanju prodaje imovine, Eurosustav može zahtijevati druge dokumente, uključujući potvrdu o solventnosti koju dostavlja stjecatelj, za određeno vrijeme od prestanka izvršavanja plaćanja do proglašenja insolventnosti (sporno razdoblje). Pravila o poništavanju prodaje imovine koja Eurosustav smatra strogim i stoga neprihvatljivim uključuju pravila prema kojima likvidator može poništiti prodaju odnosne imovine isključivo na temelju činjenice da je prodaja zaključena u određenom razdoblju (sporno razdoblje) prije proglašenja insolventnosti prodavatelja (inicijatora/posrednika), ili kada stjecatelj može spriječiti takvo poništavanje samo ako dokaže da u trenutku prodaje nije znao za insolventnost prodavatelja (inicijatora/posrednika).

Što se tiče strukturiranog izdanja, da bi bila prihvatljiva, tranša (ili podtranša) ne smije biti podređena drugim tranšama istog izdanja. Smatra se da tranša (ili podtranša) nije podređena u odnosu na druge tranše (ili podtranše) istog izdanja, ako, u skladu s pravom prvenstva plaćanja, koje se primjenjuje nakon dostave poziva na ispunjenje obveze, te koje je određeno u prospektu, niti jedna tranša (ili podtranša) nema prednost pred tranšom ili podtranšom glede primanja plaćanja (glavnice i kamata), te je takva tranša (ili podtranša) posljednja u trpljenju gubitaka između različitih tranši ili podtranši unutar strukturiranog izdanja. Za strukturirana izdanja gdje prospekt predviđa dostavu obavijesti o prijevremenom ispunjenju i poziva na ispunjenje obveze, potrebno je osigurati nepodređenost tranše (ili podtranše) u pravu prvenstva plaćanja, vezanim uz obavijest o prijevremenom ispunjenju i poziv na ispunjenje obveze.

Eurosustav zadržava pravo da od odgovarajućih trećih osoba (kao što su izdavatelj, inicijator ili organizator) zahtijeva bilo kakvo pojašnjenje i/ili pravnu potvrdu za koje smatra potrebnim za ocjenu prihvatljivosti vrijednosnih papira osiguranih imovinom.

6.2.1.2. Bonitetni standardi

Dužnički instrument mora ispunjavati visoke bonitetne standarde, koji su utvrđeni u pravilima ECAF-a za utrživu imovinu, kao što je navedeno u odjeljku 6.3.2.

6.2.1.3. Mjesto izdanja

Dužnički instrument mora biti deponiran/glasiti na ime (biti izdan) u EGP-u od strane središnje banke ili središnjeg depozitorija vrijednosnih papira koji ispunjavaju minimalne standarde koje je utvrdio ESB (54). Ako je utrživi dužnički instrument izdalo nefinancijsko društvo (55) koje nema rejting prihvaćene vanjske institucije za kreditnu procjenu (VIKP), mjesto izdanja mora biti europodručje.

6.2.1.4. Postupci namire

Dužnički instrument mora biti prenosiv u nematerijaliziranom obliku. Mora se držati i namiriti u europodručju preko računa otvorenog u Eurosustavu ili u sustavu namire vrijednosnih papira, koji zadovoljava standarde koje je utvrdio ESB, tako da oblik i sadržaj, kao i unovčenje, uređuje pravo države članice.

Ako središnji depozitorij vrijednosnih papira u kojem se izdaje imovina i sustav namire vrijednosnih papira u kojem se ona drži, nisu ista institucija, tada te dvije institucije moraju biti povezane na način koji odobri ESB (56).

6.2.1.5. Prihvatljiva tržišta

Dužnički instrumenti moraju biti uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, kao što je određeno u Direktivi 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata kojom se mijenja Direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktiva 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 93/22/EEZ (57), ili se njima mora trgovati na određenim neuređenim tržištima koje odredi ESB (58). Ocjena neuređenih tržišta koju daje Eurosustav, temelji se na tri načela – sigurnost, transparentnost i dostupnost (59).

6.2.1.6. Vrsta izdavatelja/garanta

Dužničke instrumente mogu izdavati ili za njih mogu jamčiti središnje banke u državama članicama EU, subjekti iz javnog sektora, subjekti iz privatnog sektora ili međunarodne ili nadnacionalne institucije.

6.2.1.7. Mjesto osnivanja izdavatelja/garanta

Izdavatelj mora biti osnovan u EGP-u ili u jednoj od država skupine G10 izvan EGP-a (60) (61). U ovom drugom slučaju, dužnički instrumenti mogu se smatrati prihvatljivima samo ako Eurosustav utvrdi da će njegova prava biti zaštićena na odgovarajući način, kao što je odredio Eurosustav, u okviru zakona određene države skupine G10 izvan EGP-a. U tu svrhu, prije nego što se imovina počne smatrati primjerenom, potrebno je Eurosustavu dostaviti pravnu ocjenu koja je po obliku i sadržaju prihvatljiva za Eurosustav. U slučaju vrijednosnog papira osiguranog imovinom, izdavatelj mora biti osnovan u EGP-u.

Garant mora biti osnovan u EGP-u, osim ako jamstvo nije potrebno za ispunjavanje visokih bonitetnih standarda za utrživu imovinu, kao što je određeno u odjeljku 6.3.2.

Međunarodne ili nadnacionalne institucije prihvatljivi su izdavatelji/garanti bez obzira na njihovo mjesto osnivanja. U slučaju da je utrživi dužnički instrument izdalo nefinancijsko društvo koje nema rejting VIKP-a, izdavatelj/garant mora biti osnovan u europodručju.

6.2.1.8. Valuta nominalnog iznosa

Dužnički instrument mora biti nominiran u euru (62).

6.2.2. Kriteriji prihvatljivosti za neutrživu imovinu

Tri vrste neutržive imovine prihvatljive su kao kolateral u jedinstvenom okviru za prihvatljivu imovinu: oročeni depoziti od prihvatljivih drugih ugovornih strana, kreditna potraživanja i neutrživi hipotekarni dužnički instrumenti (63).

6.2.2.1. Kreditna potraživanja

Da bi bilo prihvatljivo, kreditno potraživanje (64) mora zadovoljavati sljedeće kriterije prihvatljivosti (vidjeti također tablicu 4.):

(a)

Vrsta imovine: mora biti kreditno potraživanje koje čini dužničku obvezu dužnika prema drugoj ugovornoj strani Eurosustava. Kreditna potraživanja koja imaju „opadajući saldo” (tj. gdje se glavnica i kamate otplaćuju u skladu s prethodno ugovorenim planom) također su prihvatljiva. Neiskorištene kreditne linije (npr. neiskorištene mogućnosti revolving kreditnih potraživanja), prekoračenja po tekućem računu i akreditivi (koji dopuštaju korištenje kredita, no nisu sami po sebi kreditna potraživanja) nisu prihvatljivi. Udio institucije člana sindikata u sindiciranom kreditu smatra se prihvatljivom vrstom kreditnog potraživanja. Kreditna potraživanja ne smiju davati prava na glavnicu i/ili kamate, koja su podređena pravima imatelja drugih kreditnih potraživanja (ili drugih tranši ili podtranši u istom sindiciranom kreditu) ili dužničkih instrumenata istog izdavatelja.

(b)

Kreditna potraživanja moraju imati: i. nepromjenjiv, bezuvjetan iznos glavnice i ii. kamatnu stopu koja ne može prouzročiti negativan novčani tok. Osim toga, kamatna stopa bi trebala biti jedna od sljedećih: i. tipa bez kupona; ii. nepromjenjiva; ili iii. promjenjiva i povezana s drugom referentnom kamatnom stopom. Nadalje, kreditna potraživanja s kamatnom stopom vezanom uz stopu inflacije također su prihvatljiva. Te je značajke potrebno očuvati do konačne otplate obveze.

(c)

Vrsta dužnika/garanta: prihvatljivi dužnici i garanti su nefinancijska društva (65), subjekti iz javnog sektora i međunarodne i nadnacionalne institucije. Svaki dužnik je pojedinačno i zasebno odgovoran za potpunu otplatu odgovarajućeg kreditnog potraživanja (sudužnici koji su solidarno odgovorni za pojedina kreditna potraživanja isključeni su).

(d)

Mjesto osnivanja dužnika i garanta: dužnik mora biti osnovan u europodručju. Garant također mora biti osnovan u europodručju, osim ako jamstvo nije potrebno za ispunjavanje visokih bonitetnih standarda za neutrživu imovinu, kao što je određeno u odjeljku 6.3.3. Taj se zahtjev ne primjenjuje na međunarodne ili nadnacionalne institucije.

(e)	Bonitetni standardi: kvaliteta kreditnih potraživanja ocjenjuje se na osnovi odnosne kreditne sposobnosti dužnika ili garanta. Kreditna potraživanja moraju zadovoljavati visoke bonitetne standarde navedene u pravilima ECAF-a za neutrživu imovinu, kao što je utvrđeno u odjeljku 6.3.3.

(f)

Minimalna veličina: kada druga ugovorna strana dostavi kolateral za korištenje (mobilizacija), iznos kreditnog potraživanja mora zadovoljavati minimalni prag. Svaki NSB može primjenjivati minimalni prag po svom izboru za domaća kreditna potraživanja. Za prekograničnu uporabu primjenjuje se opći minimalni prag od 500 000 eura. Predviđeno je da će se da će se čim to bude moguće, tijekom 2013., uvesti opći minimalni prag od 500 000 eura za sva kreditna potraživanja u čitavom europodručju.

(g)	Postupci upravljanja: s kreditnim potraživanjima potrebno je postupati u skladu s postupcima Eurosustava, kao što je određeno u mjerodavnoj nacionalnoj dokumentaciji.

(h)

Mjerodavno pravo: ugovor o kreditnom potraživanju i ugovor između druge ugovorne strane i NSB-a o mobilizaciji kreditnog potraživanja kao kolaterala („ugovor o mobilizaciji”) moraju biti uređeni prema pravu države članice. Nadalje, ukupan broj različitih mjerodavnih prava koja se primjenjuju na: i. drugu ugovornu stranu; ii. vjerovnika; iii. Dužnika; iv. garanta (ako je to primjenjivo); v. ugovor o kreditnom potraživanju; vi. ugovor o mobilizaciji, ne smije biti veći od dva.

(i)	Valuta nominalnog iznosa: kreditno potraživanje mora biti nominirano u eurima (66).

6.2.2.2. Neutrživi hipotekarni dužnički instrumenti

Sljedeći kriteriji prihvatljivosti primjenjuju se na neutržive hipotekarne dužničke instrumente (vidjeti također tablicu 4):

(a)

Vrsta imovine: mora biti dužnički instrument (vlastita ili trasirana mjenica) koji je osiguran skupom stambenih hipoteka i koji nije u potpunosti sekuritiziran. Zamjena imovine u odnosnom skupu mora biti moguća, te je potrebno uvesti mehanizam radi osiguranja prednosti Eurosustava u odnosu na vjerovnike, osim onih koji su izuzeti iz razloga monetarne politike (67).

(b)	Hipotekarni dužnički instrument mora imati: i. nepromjenjivi, bezuvjetni iznos glavnice; i ii. kamatnu stopu koja ne može prouzročiti negativan novčani tok.

(c)	Bonitetni standardi: hipotekarni dužnički instrument mora zadovoljavati visoke bonitetne standarde, koji se ocjenjuju kroz dio ECAF-a koji se odnosi na hipotekarne dužničke instrumente, kao što je određeno u odjeljku 6.3.3.

(d)	Vrsta izdavatelja: prihvatljivi izdavatelji su kreditne institucije koje su prihvatljive druge ugovorne strane.

(e)	Mjesto osnivanja izdavatelja: izdavatelj mora biti osnovan u europodručju.

(f)	Postupci upravljanja: s hipotekarnim dužničkim instrumentom potrebno je postupati u skladu s postupcima Eurosustava, kao što je određeno u mjerodavnoj nacionalnoj dokumentaciji.

(g)	Valuta nominalnog iznosa: hipotekarni dužnički instrument mora biti nominiran u euru (68).

6.2.3. Dodatni uvjeti za korištenje prihvatljive imovine

6.2.3.1. Dodatni zakonski uvjeti za kreditna potraživanja

Kako bi se osiguralo zasnivanje valjanog osiguranja za kreditna potraživanja, te brzo unovčenje kreditnog potraživanja u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveze druge ugovorne strane, moraju biti ispunjeni dodatni zakonski uvjeti. Ti se zakonski uvjeti odnose na sljedeće:

(a)	provjera postojanja kreditnih potraživanja;

(b)	obavještavanje dužnika o mobilizaciji kreditnog potraživanja ili upis te mobilizacije;

(c)	nepostojanje ograničenja u vezi s bankovnom tajnom i povjerljivošću;

(d)	nepostojanje ograničenja u pogledu mobilizacije kreditnog potraživanja;

(e)	nepostojanje ograničenja u pogledu unovčenja kreditnog potraživanja.

Sadržaj tih zakonskih uvjeta naveden je u Dodatku 7. Dodatne pojedinosti o posebnim značajkama nacionalnih pravnih nadležnosti navedene su u odgovarajućoj nacionalnoj dokumentaciji.

6.2.3.2. Pravila korištenja prihvatljive imovine

Utrživa imovina može se koristiti za sve operacije monetarne politike koje se temelje na odnosnoj imovini, odnosno obratne i izravne transakcije na otvorenom tržištu i mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana. Neutrživa imovina može se koristiti kao odnosna imovina za obratne transakcije na otvorenom tržištu i za mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana. Ona se ne koristi u izravnim transakcijama Eurosustava. Sva utrživa i neutrživa imovina također se može koristiti kao odnosna imovina za dnevne kredite.

Bez obzira na činjenicu ispunjava li utrživa ili neutrživa imovina sve kriterije prihvatljivosti, druga ugovorna strana ne smije kao kolateral dostaviti bilo koju imovinu koju je izdala ili za koju jamči ona sama ili neki drugi subjekt s kojim je u bliskoj vezi (69).

„Bliske veze” znači situaciju u kojoj je druga ugovorna strana povezana s izdavateljem/dužnikom/garantom prihvatljive imovine na sljedećoj osnovi:

(a)	druga ugovorna strana posjeduje, izravno ili neizravno, preko jednog ili više drugih poduzetnika, 20 % ili više kapitala izdavatelja/dužnika/garanta;

(b)	izdavatelj/dužnik/garant posjeduje, izravno ili neizravno, preko jednog ili više drugih poduzetnika, 20 % ili više kapitala druge ugovorne strane; ili

(c)	treća osoba posjeduje više od 20 % kapitala druge ugovorne strane i više od 20 % kapitala izdavatelja/dužnika/garanta, bilo izravno ili neizravno, preko jednog ili više poduzetnika.

Za potrebe provođenja monetarne politike, posebno za praćenje usklađenosti s pravilima za korištenje prihvatljive imovine što se tiče bliskih veza, Eurosustav interno razmjenjuje informacije o kapitalnim udjelima koje u tu svrhu dostavljaju nadzorna tijela. Na te se informacije primjenjuju isti standardi o tajnosti podataka, koje primjenjuju nadzorna tijela.

Prethodno navedene odredbe o bliskim vezama ne primjenjuju se na: (a) bliske veze između druge ugovorne strane i subjekta iz javnog sektora EGP-a koji ima pravo razrezivanja poreza, ili u slučaju kada za dužnički instrument jamči subjekt iz javnog sektora EGP-a koji ima pravo razrezivanja poreza; (b) pokrivene bankovne obveznice koje su izdane u skladu s kriterijima navedenim u članku 52. stavku 4. Direktive UCITS; ili (c) slučajeve u kojima su dužnički instrumenti zaštićeni posebnim pravnim zaštitnim mjerama usporedivima s instrumentima pod točkom (b), kao što je to u slučaju: i. neutrživih hipotekarnih dužničkih instrumenata koji nisu vrijednosni papiri; ili ii. strukturiranih bankovnih obveznica pokrivenih stambenim kreditom ili kreditom osiguranim hipotekom na poslovnoj nekretnini, odnosno određenih pokrivenih bankovnih obveznica koje Europska komisija nije proglasila usklađenim s UCITS-om, a koje ispunjavaju sve kriterije koji se primjenjuju na vrijednosne papire osigurane imovinom, kao što je navedeno u odjeljcima 6.2. i 6.3., i sljedeće dodatne kriterije:

U slučaju strukturiranih pokrivenih bankovnih obveznica u odnosu na koje pokriće predstavljaju stambeni krediti:

(a)

Svi stambeni krediti koji su osiguranje za strukturirane pokrivene bankovne obveznice moraju biti nominirani u euru; izdavatelj (i dužnik i garant, ako su pravne osobe) moraju imati sjedište u državi članici, njihova odnosna imovina mora se nalaziti u državi članici, a pravo koje uređuje kredit mora biti pravo države članice.

(b)

Stambeni krediti prihvatljivi su za pokrivanje skupa relevantnih strukturiranih pokrivenih bankovnih obveznica, ako su osigurani prihvatljivim jamstvom ili hipotekom. Prihvatljivo jamstvo mora biti naplativo u roku 24 mjeseca od nastanka statusa neispunjavanja obveze. Prihvatljiva jamstva za potrebe tako osiguranih kredita mogu se davati u različitim ugovornim formatima, uključujući ugovore o osiguranju, pod uvjetom da ih nudi subjekt iz javnog sektora ili financijska institucija koja podliježe javnom nadzoru. Garant za potrebe tako osiguranih kredita ne smije imati bliske veze s izdavateljem pokrivenih bankovnih obveznica, te mora imati rejting barem [A+/A1/AH] koji mu je dodijelio prihvaćeni VIKP za čitavo vrijeme trajanja transakcije.

(c)	Visokokvalitetni zamjenski kolateral prihvaća se do najviše 10 % skupa za pokriće. Taj prag moguće je premašiti samo nakon dubinskog preispitivanja od strane relevantnog NSB-a.

(d)	Najveći udio svakog pojedinog prihvatljivog kredita koji se može financirati izdavanjem strukturiranih pokrivenih bankovnih obveznica iznosi 80 % omjera vrijednosti kredita i imovine (LTV). Izračun LTV-a mora se temeljiti na konzervativnom tržišnom vrednovanju imovine.

(e)	Najmanja obvezna prekomjerna kolateralizacija iznosi 8 %.

(f)	Najveći iznos kredita kod stambenih kredita iznosi 1 milijun eura.

(g)	Samostalna kreditna procjena skupa za pokriće mora odgovarati vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) na godišnjoj razini od 10 baznih bodova, u skladu s pragom „jednostrukog A” (vidjeti odjeljak 6.3.1.).

(h)

U odnosu na izdavatelja i povezane subjekte koji su sudionici u transakciji u vezi sa strukturiranim pokrivenim obveznicama, ili su značajni za nju, mora se primijeniti dugoročni minimalni prag „jednostruki A” (rejting „A–” koji dodjeljuje Fitch ili Standard&Poor's, „A3” koji dodjeljuje Moody's, ili „AL” koji dodjeljuje DBRS).

U slučaju strukturiranih pokrivenih bankovnih obveznica, za koje su pokriće krediti osigurani hipotekom na poslovnoj nekretnini:

(a)

Svi krediti osigurani hipotekom na poslovnoj nekretnini, koji su osiguranje za strukturirane pokrivene bankovne obveznice, moraju biti nominirani u euru; izdavatelj (dužnik i garant, ako su pravne osobe) mora se nalaziti u državi članici, njihova odnosna imovina mora se nalaziti u državi članici, a pravo koje uređuje kredit mora biti pravo države članice.

(b)	Visokokvalitetni zamjenski kolateral prihvaća se do najviše 10 % skupa za pokriće. Taj prag moguće je premašiti samo nakon dubinskog preispitivanja od strane odgovarajućeg NSB-a.

(c)	Najveći udio svakog pojedinog prihvatljivog kredita koji se može financirati izdavanjem strukturiranih pokrivenih bankovnih obveznica iznosi 60 % omjera vrijednosti kredita i imovine (LTV). Izračun LTV-a mora se temeljiti na konzervativnom tržišnom vrednovanju imovine.

(d)	Najmanja obvezna prekomjerna kolateralizacija iznosi 10 %.

(e)	Udio svakog dužnika u skupu za pokriće, nakon agregiranja svih pojedinačnih neotplaćenih iznosa kredita jednog određenog dužnika, ne smije biti veći od 5 % ukupnog skupa za pokriće.

(f)	Samostalna kreditna procjena skupa za pokriće mora odgovarati 1. stupnju kreditne kvalitete, u skladu s ljestvicom kreditnih rejtinga Eurosustava (vidjeti odjeljak 6.3.1.).

(g)	2. stupanj kreditne kvalitete mora se primijeniti na izdavatelja i na povezane subjekte koji su sudionici u transakciji u vezi sa strukturiranim pokrivenim obveznicama, ili koji su za nju mjerodavni.

(h)

Sve odnosne kredite osigurane hipotekom na poslovnoj nekretnini potrebno je ponovno procijeniti barem jednom godišnje. Smanjenje cijene nekretnine mora se u potpunosti odraziti pri ponovnoj procjeni. U slučaju rasta cijene primjenjuje se korektivni faktor 15 %. Krediti koji ne ispunjavaju zahtjev glede praga za LTV moraju se zamijeniti s novim kreditima, ili je u odnosu na njih potrebno provesti prekomjernu kolateralizaciju, koju mora odobriti odgovarajući NSB. Osnovna metoda vrednovanja koju je potrebno primijeniti jest tržišna vrijednost, odnosno procijenjena cijena koja bi se postigla kad bi se imovina prodala na tržištu, uz razumna nastojanja. Procjena se mora temeljiti na najkonzervativnijoj pretpostavci. Moguće je primijeniti i statističke metode, no samo kao sekundarnu metodu vrednovanja.

(i)	U svakom trenutku potrebno je održavati likvidnosnu rezervu u obliku gotovine u eurima, položene kod prihvatljive druge ugovorne strane, kako bi se pokrila sva plaćanja kamata u vezi s pokrivenim bankovnim obveznicama za razdoblje od sljedećih šest mjeseci.

(j)

Kad god kratkoročni kreditni rejting dužnika po odnosnom kreditu osiguranom hipotekom na poslovnoj nekretnini padne ispod 2. stupnja kreditne kvalitete, devet mjeseci prije dospijeća pokrivene bankovne obveznice s ugovorenom isplatom glavnice na datum dospijeća, taj dužnik mora položiti iznos gotovine u eurima, koji je dovoljan za pokriće odgovarajućeg dijela plaćanja glavnice pokrivene bankovne obveznice, kao i povezanih troškova koje bi izdavatelj morao uplatiti u likvidnosnu rezervu u vezi s pokrivenom bankovnom obveznicom.

(k)

U slučaju likvidnosnih poteškoća, prvobitni datum dospijeća moguće je produljiti do najviše 12 mjeseci kako bi se nadoknadile ročne neusklađenosti između postupno otplativih kredita u skupu za pokriće i jednokratne otplate glavnice pokrivene bankovne obveznice. Međutim, pokrivena bankovna obveznica postat će neprihvatljiva za vlastito korištenje nakon prvobitnog datuma dospijeća.

Nadalje, za strukturirane pokrivene bankovne obveznice kod kojih su pokriće stambeni krediti ili krediti osigurani hipotekom na poslovnoj nekretnini, druge ugovorne strane moraju dostaviti pravnu potvrdu uglednog odvjetničkog ureda da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	Izdavatelj pokrivene bankovne obveznice jest kreditna institucija sa sjedištem u državi članici EU, a ne društvo posebne namjene, čak i kada za te pokrivene bankovne obveznice jamči kreditna institucija sa sjedištem u državi članici EU.

(b)	Izdavatelj/izdanje pokrivene bankovne obveznice, u skladu s pravom države članice u kojoj izdavatelj ima sjedište ili u kojoj je pokrivena bankovna obveznica izdana, podliježe posebnom javnom nadzoru, za potrebe zaštite imatelja pokrivenih bankovnih obveznica.

(c)	U slučaju insolventnosti izdavatelja, imatelji pokrivenih bankovnih obveznica imaju pravo prvenstva u pogledu otplate glavnice i isplate kamata, koje proizlaze iz (odnosne) prihvatljive imovine.

(d)

Novčani iznosi koji proizlaze iz izdavanja pokrivenih bankovnih obveznica moraju biti uloženi (prema pravilima ulaganja, određenim u dokumentaciji o pokrivenim bankovnim obveznicama), u skladu s nacionalnim zakonodavstvom koje uređuje pokrivene bankovne obveznice ili drugim zakonodavstvom koje se primjenjuje na predmetnu imovinu.

Osim toga, druga ugovorna strana ne smije kao kolateral dostaviti bilo kakav vrijednosni papir osiguran imovinom, ako druga ugovorna strana (ili neka treća osoba s kojom je blisko povezana) osigura zaštitu od valutnog rizika za vrijednosni papir osiguran imovinom, sklapanjem transakcije zaštite od valutnog rizika s izdavateljem kao drugom ugovornom stranom u toj zaštiti, ili osigura likvidnosnu potporu za 20 % ili više neotplaćenog iznosa vrijednosnog papira osiguranog imovinom.

Sva prihvatljiva utrživa i neutrživa imovina mora biti upotrebljiva na prekograničnoj osnovi u čitavom europodručju. To znači da sve druge ugovorne strane Eurosustava moraju biti u mogućnosti koristiti prihvatljivu imovinu bilo preko veza sa svojim domaćim sustavima namire vrijednosnih papira u slučaju utržive imovine, ili preko drugih prihvatljivih aranžmana, kako bi dobile kredit od NSB-a države članice u kojoj je druga ugovorna strana osnovana (vidjeti odjeljak 6.6.).

Tablica 4.

Prihvatljiva imovina za operacije monetarne politike Eurosustava

Kriteriji prihvatljivosti

Utrživa imovina (70)

Neutrživa imovina (71)

Vrsta imovine

Dužnički certifikati ESB-a

Ostali utrživi dužnički instrumenti (72)

Kreditna potraživanja

Hipotekarni dužnički instrumenti

Bonitetni standardi

Imovina mora zadovoljavati visoke bonitetne standarde. Visoki se bonitetni standardi ocjenjuju primjenom pravila ECAF-a za utrživu imovinu (72)

Dužnik/garant mora zadovoljavati visoke bonitetne standarde. Kreditna sposobnost ocjenjuje se primjenom pravila ECAF-a za kreditna potraživanja

Imovina mora zadovoljavati visoke bonitetne standarde. Visoki se bonitetni standardi ocjenjuju primjenom pravila ECAF-a za hipotekarne dužničke instrumente.

Mjesto izdanja

EGP (72)

Nije primjenjivo

Namira/postupci upravljanja

Mjesto namire: europodručje

Instrumenti moraju biti deponirani centralno u nematerijaliziranom obliku kod nacionalnih središnjih banaka ili u sustavu namire vrijednosnih papira koji ispunjava minimalne standarde ESB-a

Postupci Eurosustava

Vrsta izdavatelja/dužnika/garanta

Nacionalne središnje banke

Javni sektor

Privatni sektor

Međunarodne i nadnacionalne institucije

Javni sektor

Nefinancijska društva

Međunarodne i nadnacionalne institucije

Kreditne institucije

Mjesto osnivanja izdavatelja, dužnika i garanta

Izdavatelj (72): EGP ili države skupine G10 izvan EGP-a

Dužnik: EGP

Garant (72): EGP

Europodručje

Prihvatljiva tržišta

Uređena tržišta

Neuređena tržišta koja prihvaća ESB

Nije primjenjivo

Valuta

Euro

Minimalna veličina

Nije primjenjivo

Prag za minimalnu veličinu u vrijeme dostave kreditnog potraživanja:

—	za domaće korištenje: prema izboru NSB-a,

—	za prekogranično korištenje: opći prag od 5 00 000 eura,

Što je brže moguće tijekom 2013.:

Uvođenje općeg minimalnog praga od 5 00 000 eura u cijelom europodručju

Nije primjenjivo

Mjerodavno pravo

Za vrijednosne papire osigurane imovinom stjecanje odnosne imovne mora biti uređeno pravom države članice EU. Pravo koje uređuje odnosna kreditna potraživanja mora biti pravo države EGP-a.

Mjerodavno pravo za ugovor o kreditnom potraživanju i mobilizaciji: pravo države članice

Ukupan broj različitih pravnih sustava koji se primjenjuju:

(a)	na drugu ugovornu stranu;

(b)	na vjerovnika;

(c)	na dužnika;

(d)	na garanta (ako je to relevantno);

(e)	na ugovor o kreditnom potraživanju; i

(f)	ugovor o mobilizaciji ne smije biti veći od 2

Nije primjenjivo

Prekogranična uporaba

6.3. Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava

6.3.1. Opseg i elementi

Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF) određuje postupke, pravila i tehnike koje osiguravaju ispunjenje zahtjeva Eurosustava za visoke bonitetne standarde za svu prihvatljivu imovinu.

Kao dio općeg okvira, u uspostavi visokih bonitetnih standarda, Eurosustav razlikuje utrživu i neutrživu imovinu (vidjeti odjeljak 6.3.2. i 6.3.3.), radi uzimanja u obzir različite pravne prirode te imovine i radi operativne učinkovitosti.

U procjeni bonitetnog standarda prihvatljive imovine, Eurosustav uzima u obzir informaciju o kreditnoj procjeni od sustava za kreditnu procjenu koji pripadaju jednom od četiriju izvora, a to su vanjske institucije za kreditnu procjenu (VIKP), interni sustavi za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka, sustav zasnovan na internim rejtinzima (sustav IRB) drugih ugovornih strana ili alati trećih osoba za dodjelu rejtinga. Osim toga, pri procjeni bonitetnog standarda Eurosustav uzima u obzir institucionalne kriterije i značajke koje jamče sličnu zaštitu za imatelja instrumenta, kao što su jamstva.

Što se tiče izvora VIKP, procjena se mora temeljiti na javnom rejtingu. Eurosustav zadržava pravo zahtijevati bilo kakva obrazloženja koja smatra potrebnim. Za vrijednosne papire osigurane imovinom, rejtinzi moraju biti obrazloženi u javno dostupnom izvješću o kreditnom rejtingu, odnosno u obliku detaljnog izvješća prije prodaje ili izvješća o novom izdanju, koje mora sadržavati, inter alia, sveobuhvatnu analizu strukturnih i pravnih aspekata, podrobnu procjenu skupa kolaterala, analizu sudionika u transakciji i analizu svih drugih bitnih značajki transakcije. Nadalje, vanjske institucije za kreditnu procjenu moraju objavljivati redovita nadzorna izvješća za vrijednosne papire osigurane imovinom. Objavljivanje tih izvješća trebalo bi biti u skladu s učestalošću i vremenskim rasporedom kuponskih plaćanja. Ta izvješća moraju sadržavati barem ažurirane ključne podatke o transakciji (npr. sastav skupa kolaterala, sudionike u transakciji, strukturu kapitala) te podatke o poslovanju.

Za uspostavu minimalnih zahtjeva glede visokih bonitetnih standarda („prag kreditne kvalitete”), Eurosustav upotrebljava referentnu vrijednost koja je jednaka kreditnoj procjeni koja pripada 3. stupnju kreditne kvalitete na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava (73). Eurosustav smatra vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) za razdoblje od godinu dana od 0,40 % jednakovrijednom kreditnoj procjeni koja pripada 3. stupnju kreditne kvalitete, što se redovito preispituje. ECAF poštuje definiciju statusa neispunjavanja obveze iz Direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD) (74). Eurosustav objavljuje najniži kreditni rejting koji zadovoljava prag kreditne kvalitete za svaki prihvaćeni VIKP, te ga redovito preispituje, no ne preuzima nikakvu odgovornost za svoju procjenu VIKP-a. Što se tiče vrijednosnih papira osiguranih imovinom, referentna vrijednost Eurosustava za uspostavu svog minimalnog zahtjeva glede visokih bonitetnih standarda, određuje se kao kreditna procjena „trostruki A” (75) pri izdanju. Za cijelo vrijeme svog trajanja, vrijednosni papir osiguran imovinom mora zadovoljavati minimalni prag Eurosustava koji odgovara 2. stupnju kreditne kvalitete na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava („jednostruki A”) (76). Što se tiče hipotekarnih dužničkih instrumenata, Eurosustav za uspostavu minimalnih zahtjeva glede visokih bonitetnih standarda upotrebljava referentnu vrijednost, koja je jednaka kreditnoj procjeni koja pripada 2. stupnju kreditne kvalitete na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava („jednostruki A”). Eurosustav smatra vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) za razdoblje od godinu dana od 0,10 % jednakovrijednom kreditnoj procjeni koja pripada 2. stupnju kreditne kvalitete, što se redovito preispituje.

Eurosustav zadržava pravo da na temelju informacija koje smatra značajnim utvrdi ispunjava li izdanje, izdavatelj, dužnik ili garant njegove zahtjeve glede visokih bonitetnih standarda, na temelju čega može imovinu odbiti, ograničiti njezinu upotrebu ili primijeniti dodatni korektivni faktor (engl. haircuts), ako je to potrebno za osiguravanje odgovarajuće zaštite Eurosustava od rizika, u skladu s člankom 18. stavkom 18.1. Statuta ESSB-a. Te je mjere također moguće primijeniti na određene druge ugovorne strane, posebice ako se čini da kreditna kvaliteta druge ugovorne strane pokazuje visoku korelaciju s kreditnom kvalitetom imovine koju je druga ugovorna strana ponudila kao kolateral. U slučaju da se odbijanje temelji na informacijama o bonitetu, te se informacije, koje je prenijela ili druga ugovorna strana ili nadzorna tijela, moraju upotrebljavati samo u opsegu koji je odgovarajući i koji je potreban za obavljanje zadataka Eurosustava pri vođenju monetarne politike.

Imovina može biti isključena s popisa prihvatljive imovine, ako su ju izdali ili za nju jamče subjekti za koje vrijedi zamrzavanje sredstava i/ili druge mjere za ograničavanje uporabe njihovih sredstava, koje je propisala Unija u skladu s člankom 75. Ugovora ili država članica EU, ili s obzirom na koje je Upravno vijeće ESB-a izdalo odluku o privremenom ili trajnom isključenju njihovog pristupa operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava.

6.3.2. Utvrđivanje visokih bonitetnih standarda za utrživu imovinu

Visoki bonitetni standardi za utrživu imovinu uspostavljeni su na temelju sljedećeg skupa kriterija:

(a)

Kreditna procjena VIKP-a: barem jedna kreditna procjena prihvaćenog VIKP-a (kao što je utvrđeno u odjeljku 6.3.4.) za izdanje (ili, ako ona ne postoji, za izdavatelja) mora zadovoljavati prag kreditne kvalitete Eurosustava (77), (78). ESB objavljuje prag kreditne kvalitete za sve prihvaćene vanjske institucije za kreditnu procjenu, kao što je utvrđeno u odjeljku 6.3.1 (79).

(b)

Kreditna procjena VIKP-a za vrijednosne papire osigurane imovinom: za vrijednosne papire osigurane imovinom, izdane nakon 1. ožujka 2010., Eurosustav zahtijeva barem dvije kreditne procjene prihvaćenih vanjskih institucija za kreditnu procjenu, pri izdavanju. Kako bi se utvrdila prihvatljivost tih vrijednosnih papira, primjenjuje se pravilo „druge najbolje procjene”, što znači da ne samo najbolja, već i druga najbolja raspoloživa kreditna procjena VIKP-a moraju zadovoljavati prag kreditne kvalitete za vrijednosne papire osigurane imovinom. Na temelju tog pravila, Eurosustav za prihvatljivost vrijednosnog papira zahtijeva za obje kreditne procjene razinu „AAA”/„Aaa” pri izdanju, i razinu „jednostrukog A” za čitavo vrijeme trajanja vrijednosnog papira.

Od 1. ožujka 2011. svi vrijednosni papiri osigurani imovinom, bez obzira na datum njihovog izdavanja, moraju imati barem dvije kreditne procjene bilo kojeg prihvaćenog VIKP-a za izdanje, a također mora biti i ispunjeno pravilo druge najbolje procjene kako bi vrijednosni papiri ostali prihvatljivi.

Što se tiče vrijednosnih papira osiguranih imovinom, izdanih prije 1. ožujka 2010., koji imaju samo jednu kreditnu procjenu, drugu procjenu moraju dobiti prije 1. ožujka 2011. Za vrijednosne papire osigurane imovinom, izdane prije 1. ožujka 2009., obje kreditne procjene moraju ispunjavati uvjete za razinu „jednostrukog A” za čitavo vrijeme trajanja vrijednosnog papira. Za vrijednosne papire osigurane imovinom, izdane između 1. ožujka 2009. i 28. veljače 2010., prva kreditna procjena mora ispunjavati uvjete za razinu „AAA”/„Aaa” pri izdanju i za razinu „jednostrukog A” za čitavo vrijeme trajanja vrijednosnog papira, dok druga kreditna procjena mora ispunjavati uvjete za razinu „jednostrukog A” i pri izdanju (80) i za čitavo vrijeme trajanja vrijednosnog papira.

Naknadna zamjenjiva izdanja vrijednosnih papira osiguranih imovinom smatraju se novim izdanjem vrijednosnih papira osiguranih imovinom. Svi vrijednosni papiri osigurani imovinom, izdani pod istom oznakom ISIN moraju ispunjavati kriterije prihvatljivosti koji vrijede na dan posljednjeg naknadnog zamjenjivog izdanja. Za naknadna zamjenjiva izdanja vrijednosnih papira osiguranih imovinom koja ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti koji vrijede na datum posljednjeg naknadnog zamjenjivog izdanja, smatra se da su neprihvatljivi svi vrijednosni papiri osigurani imovinom izdani u okviru iste oznake ISIN. To pravilo ne vrijedi u slučaju naknadnih zamjenjivih izdanja vrijednosnih papira osiguranih imovinom koja su bila na popisu prihvatljive imovine Eurosustava na dan 10. listopada 2010., ako je posljednje naknadno zamjenjivo izdanje provedeno prije tog datuma. Naknadna nezamjenjiva izdanja smatraju se različitim vrijednosnim papirima osiguranima imovinom.

(c)

Jamstva: ako ne postoji (prihvatljiva) kreditna procjena VIKP-a za izdavatelja, moguće je visoki bonitetni standard postići na temelju jamstava koja pružaju financijski stabilni garanti. Financijska snaga garanta ocjenjuje se na temelju kreditnih procjena VIKP-a, koje zadovoljavaju prag kreditne kvalitete Eurosustava. Jamstvo mora ispunjavati sljedeće uvjete:

i.	Jamstvo se smatra prihvatljivim ako garant bezuvjetno i neopozivo jamči za obveze izdavatelja, u vezi s plaćanjem glavnice, kamata i svih drugih iznosa koji se moraju na temelju dužničkih instrumenata plaćati njihovim imateljima, sve dok nisu u potpunosti otplaćeni.

ii.

Jamstvo mora biti plativo na prvi poziv (neovisno o odnosnoj dužničkoj obvezi). Jamstva koja daju osobe javnog prava, koje imaju pravo razrezivanja poreza, moraju ili biti plativa na prvi poziv ili moraju na neki drugi način osiguravati brzo i pravovremeno plaćanje nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza. Obveze garanta po jamstvu moraju biti rangirane barem jednako i razmjerno (pari passu) svim drugim neosiguranim obvezama garanta.

iii.	Jamstvo mora biti uređeno pravom države članice EU, mora biti pravno valjano i obvezujuće i ovršivo u odnosu na garanta.

iv.

Potvrdu u vezi s pravnom valjanošću, obvezujućim učinkom i ovršivosti jamstva potrebno je dostaviti u obliku i sadržaju koji je prihvatljiv za Eurosustav prije nego što se imovina, na koju se jamstvo odnosi, može smatrati prihvatljivom. Ako je garant osnovan na području nadležnosti države čijim se zakonima ne uređuje jamstvo, potvrda također mora potvrđivati da je jamstvo valjano i ovršivo prema mjerodavnom pravu koje uređuje osnivanje garanta. Potvrdu je potrebno dostaviti na provjeru središnjoj banci koja prijavljuje određenu imovnu, na koju se odnosi jamstvo, radi uvrštavanja u popis prihvatljive imovine (81). Potreba za potvrdom ne primjenjuje se na jamstva izdana u odnosu na dužničke instrumente s pojedinačnim rejtingom imovine ili na jamstva koja izdaju osobe javnog prava koje imaju pravo razrezivanja poreza. Na uvjet ovršivosti primjenjuju se svi zakoni iz područja insolventnosti ili stečaja, opća načela jednakosti i drugi slični zakoni i načela koja vrijede za garanta i općenito utječu na prava koja vjerovnici imaju u odnosu na garanta.

Ako ne postoji kreditna procjena VIKP-a za izdanje, izdavatelja ili za garanta, visoki bonitetni standardi utvrđuju se na sljedeći način:

(a)

Izdavatelji ili garanti iz javnog sektora u europodručju: ako utrživu imovinu izdaju ili za nju jamče regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti osnovana u europodručju, kao što je određeno u CRD-u, primjenjuje se sljedeći postupak:

i.	Izdavatelj ili garant se raspoređuju u jednu od tri kategorije, u skladu s CRD-om (82), kao što je objašnjeno u tablici 5.

ii.

Implicitna kreditna procjena za izdavatelje ili garante koji su raspoređeni u 1. i 2. kategoriju proizlazi iz kreditne procjene VIKP-a za središnju državu one države u kojoj su osnovani izdavatelj ili garant. Implicitna kreditna procjena mora zadovoljavati prag kreditne kvalitete Eurosustava. Za izdavatelja/garanta raspoređenog u 3. kategoriju ne izvodi se implicitna kreditna procjena.

(b)

Izdavatelji ili garanti iz sektora nefinancijskih društava u europodručju: ako visoke bonitetne standarde za utrživu imovinu koju su izdala ili za nju jamče nefinancijska društva (83), osnovana u europodručju, nije moguće utvrditi na temelju kreditne procjene VIKP-a za izdanje, izdavatelja ili garanta, primjenjuju se pravila ECAF-a za kreditna potraživanja i drugim ugovornim stranama dopušta se da koriste svoj vlastiti sustav IRB, interne sustave za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka ili alate trećih osoba za dodjelu rejtinga. Utrživi dužnički instrumenti koji nemaju rejting i koje su izdala nefinancijska društva ne uključuju se u javni popis prihvatljive utržive imovine.

Tablica 5.

Implicitne kreditne procjene za izdavatelje, dužnike ili garante koji su regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti u europodručju, bez kreditne procjene VIKP-a

	Raspoređivanje izdavatelja, dužnika ili garanata prema CRD-u	Izvođenje implicitne kreditne procjene unutar okvira za kreditnu procjenu Eurosustava za izdavatelja, dužnika ili garanta koji se raspoređuju u odgovarajuću kategoriju
1. kategorija	Regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti koja se mogu tretirati, u skladu s nadležnim nadzornim tijelima, jednako kao i središnja država za potrebe kapitalnih zahtjeva	Dodijeljena je kreditna procjena VIKP-a za središnju državu one države u kojoj je osnovan
2. kategorija	Regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti koja se mogu tretirati, u skladu s nadležnim nadzornim tijelima, jednako kao i (kreditne) institucije za potrebe kapitalnih zahtjeva	Dodijeljena je kreditna procjena koja ima jedan stupanj nižu kreditnu kvalitetu (84) od kreditne procjene VIKP-a za središnju državu one države u kojoj je osnovan
3. kategorija	Ostali subjekti iz javnog sektora	Smatraju se izdavateljima ili dužnicima iz privatnog sektora

6.3.3. Utvrđivanje visokih bonitetnih standarda za neutrživu imovinu

6.3.3.1. Kreditna potraživanja

Kako bi se utvrdio zahtjev za visoke bonitetne standarde za dužnike ili garante kreditnih potraživanja, druge ugovorne strane moraju odabrati jedan glavni izvor za kreditnu procjenu između onih koji su na raspolaganju i koje je prihvatio Eurosustav. Druga će ugovorna strana odabrati jedan sustav iz raspoloživog izvora za kreditnu procjenu, osim u slučaju vanjskih institucija za kreditnu procjenu, gdje je moguće koristiti sve prihvaćene sustave VIKP-a.

Druge ugovorne strane moraju se držati odabranog izvora u razdoblju od najmanje 1 godine, kako bi se spriječilo „prelaženje” između kreditnih procjena (tj. traženje najbolje kreditne procjene koja jamči prihvatljivost između svih raspoloživih izvora ili sustava za svakog dužnika posebno). Druge ugovorne strane, koje nakon minimalnog razdoblja od godinu dana žele promijeniti izvor za kreditnu procjenu, moraju dostaviti obrazloženi zahtjev odgovarajućem NSB-u.

Drugim ugovornim stranama može biti dopušteno korištenje više od jednog sustava ili izvora nakon dostave obrazloženog zahtjeva. Od glavnog izvora za kreditnu procjenu očekuje se da pokriva najveći broj dužnika koje je predložila druga ugovorna strana. Korištenje više od jednog izvora za kreditnu procjenu ili sustava mora biti obrazloženo odgovarajućim poslovnim razlogom. U načelu, taj razlog može proizlaziti iz nedostatka dostatnog obuhvata glavnog izvora za kreditnu procjenu ili sustava.

Druge ugovorne strane odmah moraju obavijestiti NSB o svakom kreditnom događaju s kojim su upoznate, uključujući kašnjenje u plaćanju predloženih dužnika, te, ako je to potrebno, povući ili zamijeniti imovinu. Nadalje, druge ugovorne strane odgovorne su za osiguravanje korištenja najnovijih kreditnih procjena za dužnike (85) ili za garante za predloženu imovinu, koji su na raspolaganju pri izabranom sustavu za dodjelu kreditne procjene ili izvoru.

Kreditne procjene za dužnike/garante: visoki bonitetni standardi za dužnike ili garante kreditnih potraživanja utvrđuju se u skladu s pravilima koja razlikuju dužnike/garante iz javnog sektora od onih sektora nefinancijskih društava:

(a)

Dužnici ili garanti iz javnog sektora: sljedeća pravila primjenjuju se prema navedenom redoslijedu:

i.	Kreditna procjena, dobivena pomoću sustava ili izvora, koji je odabrala druga ugovorna strana, postoji i koristi se da bi se utvrdilo zadovoljava li dužnik ili garant iz javnog sektora prag kreditne kvalitete.

ii.	Ako ne postoji kreditna procjena pod i., koristi se kreditna procjena VIKP-a za dužnika ili garanta (86).

iii.

Ako nije na raspolaganju kreditna procjena pod i. niti pod ii., vrijedi jednaki postupak kao i za utrživu imovinu:

—	dužnik ili garant se raspoređuju u jednu od tri kategorije u skladu s CRD-om (87), kao što je pojašnjeno u tablici 5.,

—	implicitna kreditna procjena za dužnike ili garante raspoređene u 1. i 2. kategoriju izvodi se iz kreditne procjene VIKP-a za središnju državu one države u kojoj su dužnik ili garant osnovani. Ta implicitna procjena mora zadovoljiti prag kreditne kvalitete Eurosustava.

Ako kreditna procjena, dobivena pomoću sustava ili izvora koji je izabrala druga ugovorna strana (ili ga je, u slučaju ii. za dužnika ili garanta iz javnog sektora, izradio VIKP), postoji, no ispod je praga kreditne kvalitete, dužnik ili garant nije prihvatljiv.

(b)

Dužnici ili garanti iz sektora nefinancijskih društava: ako izvor, koji je izabrala druga ugovorna strana, daje kreditni rejting koji je jednak pragu kreditne kvalitete ili koji ga premašuje, dužnik ili garant su prihvatljivi (88), (89).

Ako kreditna procjena, dobivena pomoću sustava ili izvora koji je izabrala druga ugovorna strana postoji, no ispod je praga kreditne kvalitete, smatra se da dužnik ili garant nije prihvatljiv. Ako kreditna procjene nisu na raspolaganju za utvrđivanje bonitetnih standarda, dužnik ili garant smatraju se neprihvatljivima.

Jamstva: jamstvo mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

Jamstvo se smatra prihvatljivim ako garant bezuvjetno i neopozivo jamči za obveze dužnika, u vezi s plaćanjem glavnice, kamata i svih drugih iznosa koji se moraju na temelju kreditnih potraživanja plaćati njihovim imateljima, sve dok nisu u potpunosti otplaćena. U vezi s tim, nije nužno da se jamstvo, koje se smatra prihvatljivim, odnosi na točno određeno kreditno potraživanje, već može vrijediti samo za dužnika, pod uvjetom da pokriva i dotično kreditno potraživanje.

(b)

Jamstvo mora biti plativo na prvi poziv (neovisno o odnosnom kreditnom potraživanju). Jamstva koja daju osobe javnog prava, koje imaju pravo razrezivanja poreza, moraju ili biti plativa na prvi poziv ili moraju na neki drugi način osiguravati brzo i pravovremeno plaćanje nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza. Obveze garanta po jamstvu moraju biti rangirane barem jednako i razmjerno (pari passu) svim drugim neosiguranim obvezama garanta.

(c)	Jamstvo mora biti uređeno pravom države članice EU, mora biti pravno valjano i obvezujuće i ovršivo u odnosu na garanta.

(d)

Potvrdu kojom se potvrđuje pravna valjanost, obvezujući učinak i ovršivost jamstva potrebno je dostaviti u obliku i sadržaju koji je prihvatljiv za Eurosustav prije nego što se imovina, na koju se jamstvo odnosi, može smatrati prihvatljivom. U potvrdi je također potrebno navesti da jamstvo nije osobno, te da je ovršivo samo od strane vjerovnika kreditnog potraživanja. Ako je garant osnovan na području nadležnosti države koja ne uređuje jamstvo, potvrda također mora potvrđivati da je jamstvo valjano i ovršivo prema pravu koje uređuje osnivanje garanta. Potvrdu je potrebno dostaviti na provjeru NSB-u na području nadležnosti države koja uređuje kreditno potraživanje. Potreba za potvrdom ne primjenjuje se na jamstva izdana od strane osoba javnog prava koje su ovlaštene razrezivati poreze. Na uvjet ovršivosti primjenjuju se svi zakoni iz područja insolventnosti ili stečaja, opća načela jednakosti i drugi slični zakoni i načela koja vrijede za garanta i općenito utječu na prava koja vjerovnici imaju u odnosu na garanta.

6.3.3.2. Neutrživi hipotekarni dužnički instrumenti

Visoki kreditni standardi za neutržive hipotekarne dužničke instrumente moraju biti u skladu s 2. stupnjem kreditne kvalitete usklađene ljestvice kreditnih rejtinga Eurosustava (90). Okvir za kreditnu procjenu za te dužničke instrumente, koji uzima u obzir posebnosti pojedinih pravnih poredaka, u primjenjivim nacionalnim dokumentima određivat će nacionalne središnje banke.

6.3.4. Kriteriji za prihvaćanje sustava za kreditnu procjenu

Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava temelji se na informacijama o kreditnim procjenama iz četiriju izvora. Unutar svakog izvora može postojati skup sustava za kreditnu procjenu.

Prihvaćene vanjske institucije za kreditnu procjenu, interni sustavi za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka i alati trećih osoba za dodjelu rejtinga i njihovi ponuđači navedeni su na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu (91).

6.3.4.1. Izvor kojeg predstavljaju vanjske institucije za kreditnu procjenu

Izvor VIKP obuhvaća one institucije čije kreditne procjene mogu koristiti kreditne institucije pri utvrđivanju pondera rizika za izloženosti u skladu s CRD-om (92). Za potrebe ECAF-a opći kriteriji za prihvaćanje, koji vrijede za vanjske institucije za kreditnu procjenu jesu sljedeći:

(a)	Vanjske institucije za kreditnu procjenu moraju biti formalno priznate od strane odgovarajućeg nadležnog nadzornog tijela Unije u onim državama europodručja u kojima će se upotrebljavati, u skladu s CRD-om.

(b)

Vanjske institucije za kreditnu procjenu moraju ispunjavati operativne kriterije i osiguravati odgovarajući obuhvat, kako bi se osigurala učinkovita provedba ECAF-a. Njihove kreditne procjene se posebice upotrebljavaju ako Eurosustav ima na raspolaganju informacije o tim procjenama, kao i informacije potrebne za dodjelu (raspoređivanje) procjena u određene stupnjeve kreditne kvalitete ECAF-a i usporedbu s njima, kao i s pragom kreditne kvalitete, te za provedbu analize učinkovitosti (vidjeti odjeljak 6.3.5.).

Eurosustav zadržava pravo odlučivanja hoće li prihvatiti VIKP za svoje operacije kreditiranja, koristeći, između ostalog, proces analize učinkovitosti.

6.3.4.2. Interni sustavi za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka

Izvor kojeg predstavljaju interni sustavi za kreditnu procjenu sastoji se od četiriju sustava za kreditne procjene kojima upravljaju Deutsche Bundesbank, Banco de España, Banque de France i Oesterreichische Nationalbank. Nacionalne središnje banke koje odluče razviti svoj vlastiti interni sustav za kreditnu procjenu moraju proći kroz postupak validacije (provjere) koji provodi Eurosustav. Na interne sustave za kreditne procjene primjenjuje se proces analize učinkovitosti Eurosustava.

Osim toga, druga ugovorna strana mora odmah obavijestiti interni sustav za kreditnu procjenu NSB-a o svakom kreditnom događaju, s kojim je samo ona upoznata, uključujući kašnjenje u plaćanju od strane predloženih dužnika.

Nadalje, u državama u kojima su druge ugovorne strane mobilizirale hipotekarne dužničke instrumente, dotični NSB uspostavlja okvir za kreditnu procjenu za tu vrstu imovine, u skladu s VIKP-om. Takav okvir predmet je godišnjeg procesa analize učinkovitosti.

6.3.4.3. Izvor koji predstavlja sustav zasnovan na internim rejtinzima

Druga ugovorna strana koja namjerava koristiti sustav IRB za procjenu kreditne kvalitete dužnika, izdavatelja ili garanta prihvatljivih dužničkih instrumenata mora dobiti odobrenje svog matičnog NSB-a. U tu svrhu ona mora podnijeti zahtjev, zajedno sa sljedećim dokumentima (93):

(a)

preslikom odluke mjerodavnog bankovnog nadzornog tijela u Uniji, koji daje odobrenje drugoj ugovornoj strani za korištenje sustava IRB u svrhu kapitalnih zahtjeva, na konsolidiranoj ili nekonsolidiranoj osnovi, zajedno sa svim posebnim uvjetima za takvo korištenje. Ta preslika nije potrebna ako mjerodavno nadzorno tijelo izravno prenosi te informacije mjerodavnom NSB-u;

(b)	informacijama o pristupu za dodjelu vjerojatnosti neispunjavanja obveza dužnicima, kao i podacima o rejtinzima i povezanim jednogodišnjim vjerojatnostima neispunjavanja obveza, koje se upotrebljavaju za utvrđivane prihvatljivih rejtinga;

(c)	preslikom informacija u okviru trećeg stupa (tržišna disciplina), koje druga ugovorna strana mora redovno objavljivati, u skladu sa zahtjevima za tržišnu disciplinu u sklopu trećeg stupa okvira sporazuma o kapitalu Basel II i CRD-a;

(d)	nazivom i adresom nadležnog bankovnog supervizora i vanjskog revizora.

Zahtjev treba potpisati glavni izvršni direktor, financijski direktor ili rukovodeći djelatnik druge ugovorne strane, na slično visokom položaju, ili ovlašteni potpisnik u ime jednog od njih.

Prethodno navedene odredbe primjenjuju se na sve druge ugovorne strane bez obzira na njihov status – nadređeno društvo, podređeno društvo ili podružnica – i bez obzira na to je li odobrenje za korištenje sustava IRB dobiveno od strane supervizora u istoj državi (za nadređeno društvo i podređena društva) ili od strane supervizora u matičnoj državi nadređenog društva (za podružnice i po mogućnosti za podređena društva).

Svaka podružnica ili podređeno društvo druge ugovorne strane može se oslanjati na sustav IRB svojeg nadređenog društva, ako je Eurosustav prihvatio korištenje tog sustava IRB za potrebe ECAF-a.

Druge ugovorne strane koje koriste sustav IRB, kao što je prethodno opisano, također su predmet procesa Eurosustava za analizu učinkovitosti (vidjeti odjeljak 6.3.5.). Osim zahtijevanih informacija u okviru tog procesa, druga ugovorna strana također ima obvezu priopćavati svake godine sljedeće informacije (ili ako i kada to zahtijeva dotični NSB), osim ako mjerodavno nadzorno tijelo izravno prenosi te informacije odgovarajućem NSB-u:

(a)	presliku najnovije procjene sustava IRB druge ugovorne strane, koju je proveo supervizor druge ugovorne strane, prevedena na radni jezik matičnog NSB-a;

(b)	sve promjene sustava IRB druge ugovorne strane, koje je preporučio ili zahtijevao supervizor, zajedno s rokom do kojeg je te promjene potrebno provesti;

(c)	godišnje ažurirane informacije u okviru trećeg stupa (tržišna disciplina) koje je druga ugovorna strana obvezna redovito objavljivati, u skladu sa zahtjevima iz okvira sporazuma Basel II i CRD-a;

(d)	informacije o nadležnom bankovnom supervizoru i vanjskom revizoru.

Navedeno godišnje priopćavanje informacija mora potpisati glavni izvršni direktor, financijski direktor ili rukovodeći službenik druge ugovorne strane, na slično visokom položaju, ili ovlašteni potpisnik u ime jednog od njih. Eurosustav šalje presliku tog dopisa mjerodavnom supervizoru i, prema potrebi, vanjskom revizoru druge ugovorne strane.

6.3.4.4. Izvor u obliku alata trećih osoba za dodjelu rejtinga

Izvor u obliku alata trećih osoba za dodjelu rejtinga obuhvaća subjekte koji ocjenjuju kreditnu kvalitetu dužnika koristeći prvenstveno kvantitativne modele na sustavan i mehanički način, oslanjajući se, između ostalih informacija, na revidirane izvještaje, te čije kreditne procjene nisu namijenjene za objavljivanje širokoj javnosti. Ponuđač tog alata koji želi sudjelovati u ECAF-u mora dostaviti zahtjev NSB-u države u kojoj ima sjedište, na obrascu Eurosustava, te priložiti dodatnu dokumentaciju koja je navedena na obrascu. Druge ugovorne strane koje žele koristiti određenog ponuđača alata za dodjelu rejtinga za potrebe ECAF-a, koji Eurosustav nije prihvatio, moraju dostaviti zahtjev NSB-u države u kojoj imaju sjedište na obrascu Eurosustava, te moraju priložiti dodatnu dokumentaciju koja je navedena na obrascu. Eurosustav odlučuje hoće li prihvatiti alat za dodjelu rejtinga na temelju procjene usklađenosti s kriterijima za prihvaćanje koje je odredio Eurosustav (94).

Nadalje, druga ugovorna strana mora obavijestiti ponuđača alata za dodjelu rejtinga o svakom kreditnom događaju s kojim je samo ona upoznata, uključujući kašnjenje u plaćanju predloženih dužnika.

Ponuđač alata za dodjelu rejtinga koji sudjeluje u ECAF-u mora se sporazumom obvezati da će biti predmetom procesa Eurosustava za analizu učinkovitosti (95) (vidjeti odjeljak 6.3.5.). Ponuđač alata za dodjelu rejtinga mora uspostaviti i održavati infrastrukturu za analizu tzv. statičkog skupa. Izgradnja i ocjena statičkog skupa moraju biti u skladu s općim zahtjevima za analizu učinkovitosti unutar ECAF-a. Ponuđač alata za dodjelu rejtinga mora se obvezati da će obavijestiti Eurosustav o rezultatima procjene učinkovitosti, čim ona bude provedena od strane ponuđača alata za dodjelu rejtinga. Ponuđači alata za dodjelu rejtinga stoga sastavljaju izvješće o učinkovitosti statičkog skupa alata za dodjelu rejtinga. Oni se moraju obvezati da će 5 godina čuvati internu evidenciju o statičkim skupovima i pojedinostima statusa neispunjavanja obveza.

6.3.5. Analiza učinkovitosti sustava za kreditnu procjenu

Proces analize učinkovitosti ECAF-a sastoji se od godišnje ex post usporedbe stvarne stope neispunjenja obveza za skup svih prihvatljivih dužnika (statički skup) i praga kreditne kvalitete Eurosustava, koji određuje referentna vrijednost vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza. Cilj je osigurati da rezultati dobiveni na temelju kreditnih rejtinga budu usporedivi između različitih sustava i izvora. Proces analize provodi se godinu dana od datuma na koji je definiran statički skup.

Prvi element u procesu jest da ponuđač sustava kreditnih rejtinga sastavi statički skup prihvatljivih dužnika, tj. skup koji se sastoji od svih dužnika iz sektora trgovačkih društava i javnog sektora, kojima je sustav dodijelio kreditni rejting koji ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

Statički skup	Uvjet
Statički skup za 1. i 2. stupanj kreditne kvalitete	PD(i,t) (96) ≤ 0,10 %
Statički skup za 3. stupanj kreditne kvalitete	0,10 % < PD(i,t) ≤ 0,40 %

Svi dužnici koji na početku razdoblja t ispunjavaju te uvjete predstavljaju odgovarajući statički skup u razdoblju t. Na kraju predviđenog 12-mjesečnog razdoblja izračunava se ostvarena stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza za statički skup dužnika u razdoblju t. Na godišnjoj osnovi ponuđač rejting-sustava mora se složiti da će Eurosustavu dostaviti broj prihvatljivih dužnika koji čini statički skup u razdoblju t i broj onih dužnika iz statičkog skupa (t) za koje je nastupio status neispunjavanja obveza u idućem 12-mjesečnom razdoblju.

Ostvarena stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza za statički skup sustava za kreditnu procjenu, zabilježena za 1-godišnje razdoblje, služi kao ulazni podatak za proces analize učinkovitosti ECAF-a, koja obuhvaća godišnje ocjenjivanje i višegodišnje ocjenjivanje. U slučaju značajnog odstupanja između opažene stope nastanka statusa neispunjavanja obveza statičkog skupa i praga kreditne kvalitete u jednogodišnjem i višegodišnjem razdoblju Eurosustav savjetuje ponuđaču rejting-sustava da analizira razloge za takvo odstupanje. Taj postupak može dovesti do ispravka praga kreditne kvalitete koji se primjenjuje na dotični sustav.

Eurosustav može odlučiti privremeno ili trajno isključiti sustav za kreditnu procjenu u slučajevima kada se ne zamjećuje poboljšanje učinkovitosti tijekom nekoliko godina. Osim toga, u slučaju povrede pravila koja uređuju ECAF, sustav za kreditnu procjenu trajno se isključuje iz ECAF-a.

6.4. Mjere za kontrolu rizika

6.4.1. Opća načela

Mjere za kontrolu rizika primjenjuju se na imovinu na kojoj se temelje kreditne operacije Eurosustava, kako bi se Eurosustav zaštitio od rizika financijskog gubitka ako odnosna imovina treba biti realizirana zbog neispunjenja obveze druge ugovorne strane. Mjere za kontrolu rizika koje stoje na raspolaganju Eurosustavu, opisane su u okviru 7.

Eurosustav primjenjuje posebne mjere za kontrolu rizika prema vrsti odnosne imovine koju nude druge ugovorne strane. ESB određuje odgovarajuće mjere za kontrolu rizika i za utrživu i za neutrživu prihvatljivu imovinu. Mjere za kontrolu rizika u velikoj su mjeri usklađene u cijelom europodručju (97) i trebale bi osiguravati dosljedne, transparentne i nediskriminirajuće uvjete za sve vrste prihvatljive imovine u europodručju.

Eurosustav zadržava pravo primjene dodatnih mjera za kontrolu rizika, ako je to potrebno kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita od rizika za Eurosustav, u skladu s člankom 18. stavkom 18.1. Statuta ESSB-a. Takve mjere za kontrolu rizika, koje se primjenjuju na dosljedan, transparentan i nediskriminirajući način, mogu se također primjenjivati na razini pojedinih drugih ugovornih strana, ako je to potrebno da bi se osigurala takva zaštita od rizika.

OKVIR 7.

Mjere za kontrolu rizika

Eurosustav primjenjuje sljedeće mjere za kontrolu rizika:

(a) Korektivni faktor

Eurosustav primjenjuje „korektivne faktore” prilikom procjene odnosne imovine. To podrazumijeva da se vrijednost odnosne imovine izračunava kao tržišna vrijednost imovine koja je umanjena za određeni postotak (korektivni faktor).

(b) Pozivi na uplatu dodatne marže (iskazivanje po tržišnoj vrijednosti)

Eurosustav propisuje da se tržišna vrijednost odnosne imovine koja se koristi u njegovim obratnim transakcijama za puštanje likvidnosti, usklađena za korektivni faktor, održava tijekom vremena,. To podrazumijeva da će NSB, ako vrijednost odnosne imovine koja se redovito procjenjuje, padne ispod određene razine, tražiti od druge ugovorne strane da dostavi dodatnu imovinu ili gotovinu (tj. uputit će maržni poziv). Isto tako, ako vrijednost odnosne imovine, nakon njezine ponovne procjene, prijeđe određenu razinu, druga ugovorna strana može dobiti natrag višak imovine ili gotovine. (Izračuni relevantni za izvršenje maržnih poziva prikazani su u okviru 8.)

Eurosustav primjenjuje ograničenja u vezi s korištenjem neosiguranih dužničkih instrumenata, kao što je opisano u odjeljku 6.4.2.

Eurosustav također može u svakom trenutku primijeniti sljedeće mjere za kontrolu rizika, ako je potrebno osigurati odgovarajuću zaštitu od rizika za Eurosustav, u skladu s člankom 18. stavkom 18.1. Statuta ESSB-a.

(d) Početne marže

Eurosustav može primijeniti početne marže u svojim obratnim transakcijama za puštanje likvidnosti. To podrazumijeva da bi druge ugovorne strane trebale osigurati odnosnu imovinu s vrijednošću koja minimalno odgovara likvidnosti koju osigurava Eurosustav, uvećanu za vrijednost početne marže.

(e) Ograničenja u vezi s izdavateljem/dužnikom ili garantom

Eurosustav može primijeniti dodatna ograničenja, osim onih koja se primjenjuju na korištenje neosiguranih dužničkih instrumenata, na izloženosti prema izdavatelju/dužniku ili garantu. Takva ograničenja također je moguće primijeniti na određene druge ugovorne strane, posebice ako se čini da kreditna kvaliteta druge ugovorne strane pokazuje visoku korelaciju s kreditnom kvalitetom kolaterala koji je dostavila druga ugovorna strana.

(f) Primjena dodatnih korektivnih faktora

Eurosustav može primijeniti dodatne korektivne faktore ako je to potrebno da bi se osigurala odgovarajuća zaštita od rizika za Eurosustav, u skladu s člankom 18. stavkom 18.1. Statuta ESSB-a.

(g) Dodatna jamstva

Eurosustav može zahtijevati dodatna jamstva financijski zdravih subjekata kako bi se prihvatila određena imovina.

(h) Isključenje

Eurosustav može isključiti određenu imovinu iz korištenja u svojim operacijama monetarne politike. Takvo isključenje također je moguće primijeniti na određene druge ugovorne strane, posebice ako se čini da kreditna kvaliteta druge ugovorne strane pokazuje visoku korelaciju s kreditnom kvalitetom kolaterala koji je dostavila druga ugovorna strana.

6.4.2. Mjere za kontrolu rizika utržive imovine

Okvir za kontrolu rizika za prihvatljivu utrživu imovinu uključuje sljedeće glavne elemente:

(a)	Prihvatljiva imovina se raspoređuje u jednu od pet kategorija likvidnosti, na temelju klasifikacije izdavatelja i vrste imovine. To je raspoređivanje prikazano u tablici 6.

(b)

Na pojedine dužničke instrumente primjenjuju se posebni korektivni faktori. Korektivni faktori se primjenjuju oduzimanjem određenog postotka od tržišne vrijednosti odnosne imovine. Korektivni faktori koji se primjenjuju na dužničke instrumente uključene u kategorije od I. do IV. razlikuju se s obzirom na preostalo dospijeće i kuponsku strukturu dužničkih instrumenata, kao što je opisano u tablici 7. za prihvatljive utržive dužničke instrumente s kuponom s nepromjenjivom kamatnom stopom i bez kupona (98).

(c)

Eurosustav ograničava upotrebu neosiguranih dužničkih instrumenata koje izdaju kreditne institucije ili bilo koji drugi subjekt s kojim je kreditna institucija u bliskoj vezi, kao što je određeno u odjeljku 6.2.3. Takvu imovinu druga ugovorna strana može koristiti kao kolateral samo ako vrijednost koju je Eurosustav dodijelio tom kolateralu, nakon primjene korektivnih faktora, ne prelazi 5 % ukupne vrijednosti kolaterala koji je ta druga ugovorna strana dostavila nakon primjene korektivnih faktora. To se ograničenje ne primjenjuje na imovinu za koju jamči subjekt iz javnog sektora koji ima pravo razrezivanja poreza, ili ako vrijednost imovine nakon primjene korektivnog faktora ne prelazi 50 milijuna eura. U slučaju spajanja odnosno pripajanja dva ili više izdavatelja takve imovine ili uspostave bliske veze između takvih izdavatelja, ti se izdavatelji smatraju jednom grupom izdavatelja, u kontekstu ovog ograničenja, samo do 1 godine nakon datuma spajanja odnosno pripajanja ili uspostave bliske veze.

(d)	Na pojedine dužničke instrumente uključene u kategoriju V. primjenjuje se jedinstveni korektivni faktor 16 %, bez obzira na dospijeće ili kuponsku strukturu.

(e)

Na pojedine vrijednosne papire osigurane imovinom, pokrivene bankovne obveznice (obveznice velikog iznosa (engl. „jumbo bonds”), klasične pokrivene bankovne obveznice i druge pokrivene bankovne obveznice) i neosigurane dužničke instrumente kreditne institucije koji se teoretski vrednuju u skladu s odjeljkom 6.5. primjenjuje se dodatni korektivni faktor. Taj se dodatni faktor izravno primjenjuje na razini teoretskog vrednovanja pojedinih dužničkih instrumenata u obliku umanjenja vrijednosti od 5 %.

Tablica 6.

Likvidnosne kategorije za utrživu imovinu (99)

Kategorija I:	Kategorija II.	Kategorija III.	Kategorija IV.	Kategorija V.
Dužnički instrumenti središnje države	Dužnički instrumenti lokalne i regionalne države	Klasične pokrivene bankovne obveznice	Dužnički instrumenti kreditne institucije (neosigurani)	Vrijednosni papiri osigurani imovinom
Dužnički instrumenti koje izdaju nacionalne središnje banke (100)	Pokrivene bankovne obveznice velikog iznosa (101)	Dužnički instrumenti koje izdaju nefinancijska društva i drugi izdavatelji	Dužnički instrumenti koje izdaju financijska društva osim kreditnih institucija (neosigurani)
	Agencijski dužnički instrumenti (102)	Druge pokrivene bankovne obveznice (103)
	Nadnacionalni dužnički instrumenti

(f)	Korektivni faktori koji se primjenjuju na sve utržive dužničke instrumente s obratno promjenjivom kamatnom stopom, uključene u kategorije od I. do IV., jednaki su i opisani u tablici 8.

(g)

Korektivni faktor koji se primjenjuje na utržive dužničke instrumente uključene u kategorije I. do IV. s kuponom s promjenjivom kamatnom stopom (104) jest onaj koji se primjenjuje na instrumente s nepromjenjivom kamatnom stopom s dospijećem od nula do godine dana, u likvidnosnoj kategoriji i u kategoriji kreditne kvalitete u koju je raspoređen instrument.

(h)

Mjere za kontrolu rizika koje se primjenjuju na utržive dužničke instrumente, uključene u kategorije I. do IV., s više od jednom vrstom isplata kupona isključivo ovise o isplatama kupona u razdoblju preostalom do dospijeća instrumenta. Korektivni faktor koji se primjenjuje na takav instrument jednak je najvišem mogućem korektivnom faktoru za dužničke instrumente s jednakim preostalim dospijećem, pri čemu se uzimaju u obzir sve vrste isplata kupona u razdoblju preostalom do dospijeća instrumenta.

(i)	Pri operacijama povlačenja likvidnosti ne primjenjuju se korektivni faktori.

(j)

Ovisno o području nadležnosti i nacionalnim operativnim sustavima, nacionalne središnje banke dopuštaju upotrebu skupova odnosne imovine i/ili zahtijevaju označivanje imovine koja se koristi u svakoj transakciji. U sustavima sa skupom imovine, druga ugovorna strana sastavlja skup dostatne odnosne imovine koja je na raspolaganju središnjoj banci za pokriće povezanih kredita koje odobrava središnja banka, što znači da pojedina imovina nije povezana s točno određenim kreditnim operacijama. Za razliku od toga, u sustavu za namjenu kolaterala, svaka kreditna operacija povezana je s točno utvrdivom imovinom.

(k)

Imovina se vrednuje svakog dana. Nacionalne središnje banke svakodnevno izračunavaju zahtijevanu vrijednost odnosne imovine, uzimajući u obzir promjene u neotplaćenim iznosima kredita, načela vrednovanja, navedena u odjeljku 6.5. i zahtijevane korektivne faktore.

Tablica 7.

Razine vrednovanja korektivnih faktora koje se primjenjuju na prihvatljivu utrživu imovinu

Kreditna kvaliteta	Preostalo dospijeće (godine)	Likvidnosne kategorije
		Kategorija I.		Kategorija II. (105)		Kategorija III. (105)		Kategorija IV. (105)		Kategorija V. (105)
		fiksni kupon	bez kupona	fiksni kupon	bez kupona	fiksni kupon	bez kupona	fiksni kupon	bez kupona	Kategorija V. (105)
1. i 2. stupanj (AAA do A–) (106)	0 – 1	0,5	0,5	1,0	1,0	1,5	1,5	6,5	6,5	16
	1 – 3	1,5	1,5	2,5	2,5	3,0	3,0	8,5	9,0
	3 – 5	2,5	3,0	3,5	4,0	5,0	5,5	11,0	11,5
	5 – 7	3,0	3,5	4,5	5,0	6,5	7,5	12,5	13,5
	7 – 10	4,0	4,5	5,5	6,5	8,5	9,5	14,0	15,5
	> 10	5,5	8,5	7,5	12,0	11,0	16,5	17,0	22,5
3. stupanj (BBB + do BBB–) (106)	0 – 1	5,5	5,5	6,0	6,0	8,0	8,0	15,0	15,0	Nije primjereno
	1 – 3	6,5	6,5	10,5	11,5	18,0	19,5	27,5	29,5
	3 – 5	7,5	8,0	15,5	17,0	25,5	28,0	36,5	39,5
	5 – 7	8,0	8,5	18,0	20,5	28,0	31,5	38,5	43,0
	7 – 10	9,0	9,5	19,5	22,5	29,0	33,5	39,0	44,5
	> 10	10,5	13,5	20,0	29,0	29,5	38,0	39,5	46,0

Tablica 8.

Razine vrednovanja korektivnih faktora koje se primjenjuju na utržive instrumente s obratno promjenjivom kamatnom stopom, uključene u kategorije od I. do IV.

Kreditna kvaliteta	Preostalo dospijeće (godine)	Kupon s obratno promjenjivom kamatnom stopom
1. i 2. stupanj (AAA do A–)	0 – 1	7,5
	1 – 3	11,5
	3 – 5	16,0
	5 – 7	19,5
	7 – 10	22,5
	> 10	28,0
3. stupanj (BBB + do BBB–)	0 – 1	21,0
	1 – 3	46,5
	3 – 5	63,5
	5 – 7	68,0
	7 – 10	69,0
	> 10	69,5

(l)

Ako, nakon vrednovanja, odnosna imovina ne odgovara zahtjevima izračunatim na taj dan, provode se pozivi na uplatu simetrične marže. Kako bi se smanjila učestalost maržnih poziva, nacionalne središnje banke mogu primijeniti graničnu vrijednost. Ako se primjenjuje, ta granična vrijednost iznosi 0,5 % iznosa osigurane likvidnosti. Ovisno o pravnoj nadležnosti, nacionalne središnje banke mogu zahtijevati provedbu maržnih poziva bilo u obliku dostavljanja dodatne imovine ili u obliku uplate gotovine. To znači da, ako tržišna vrijednost odnosne imovine padne ispod donje granične vrijednosti, druge ugovorne strane moraju dostaviti dodatnu imovinu (ili gotovinu). Jednako tako, ako tržišna vrijednost odnosne imovine, nakon njezine ponovne procjene, bude veća od gornje granične vrijednosti, NSB bi morala vratiti višak imovine (ili gotovine) drugoj ugovornoj strani (vidjeti okvir 8.).

(m)	U sustavima sa skupom imovine, druge ugovorne strane mogu na dnevnoj osnovi zamijeniti odnosnu imovinu.

(n)	U sustavima za namjenu kolaterala, zamjenu odnosne imovine moraju dopustiti nacionalne središnje banke.

(o)

ESB može, u svako doba, odlučiti ukloniti pojedine dužničke instrumente s objavljenog popisa prihvatljive utržive imovine (107).

OKVIR 8.

Izračun maržnih poziva

Ukupan iznos prihvatljive imovine J (za j = 1 do J; vrijednost Cj,t u vremenu t), koji druga ugovorna strana mora osigurati za skup operacija za puštanje likvidnosti I (za i = 1 do I; iznos Ii,t u vremenu t), određen je sljedećom formulom:

Formula

(1)

pri čemu je:

hj : korektivni faktor koji se primjenjuje na prihvatljivu imovinu j.

Neka τ bude razdoblje između revalorizacija. Osnova za maržni poziv u vremenu t + τ odgovara:

Formula

(2)

Ovisno o operativnim obilježjima sustava nacionalnih središnjih banaka za upravljanje kolateralom, nacionalne središnje banke prilikom izračuna osnovice za maržni poziv mogu također uzeti u obzir obračunate nedospjele kamate na likvidnost koja je osigurana za operacije u tijeku.

Maržni pozivi se izvršavaju samo ako osnovica za maržne pozive prelazi određenu razinu granične vrijednosti.

Neka k = 0,5 % označuje graničnu vrijednost. U sustavu za namjenu kolaterala (I = 1) maržni poziv se izvršava kad je:

Mt + τ > k · L i,t + τ (druga ugovorna strana maržnog poziva plaća NSB-u) ili

M t + τ < – k · L i,t + τ (NSB plaća maržni poziv drugoj ugovornoj strani).

U sustavu sa skupom odnosne imovine druga ugovorna strana treba uložiti više imovine u skup ako:

Formula

Nasuprot tome, iznos dnevnog kredita (IDC), koji druga ugovorna strana ima na raspolaganju u sustavu sa skupom odnosne imovine se može iskazati kako slijedi:

Formula (ako je pozitivno)

U sustavima za namjenu kolaterala i sustavima sa skupom odnosne imovine, maržni pozivi moraju osigurati da se ponovno uspostavi odnos iskazan u (1) gore.

6.4.3. Mjere za kontrolu rizika neutržive imovine

6.4.3.1. Kreditna potraživanja

Okvir za kontrolu rizika za prihvatljiva kreditna potraživanja uključuje sljedeće glavne elemente:

(a)

Na pojedina kreditna potraživanja primjenjuju se posebni korektivni faktori. Ti se korektivni faktor razlikuju ovisno o preostalom dospijeću, vrsti isplate kamata (nepromjenjiva ili promjenjiva kamatna stopa), kategoriji kreditne kvalitete i metodologiji vrednovanja koju primjenjuje NSB (vidjeti odjeljak 6.5.), kao što je opisano u tablici 9 (108).

(b)

Korektivni faktor koji se primjenjuje na kreditna potraživanja s isplatom kamata po promjenjivoj kamatnoj stopi jest onaj koji se primjenjuje na kreditna potraživanja s isplatom kamata po nepromjenjivoj kamatnoj stopi, s dospijećem od nula do godine dana, koja imaju jednaku kreditnu kvalitetu i za koja vrijedi jednaka metodologija vrednovanja (vrednovanje po teoretskoj cijeni koju određuje NSB ili s obzirom na neotplaćeni iznos kredita, koji određuje NSB). Isplata kamate smatra se isplatom po promjenjivoj stopi ako je vezana uz referentnu kamatnu stopu, te ako razdoblje ponovnog određivanja kamatne stope za to plaćanje nije dulje od godinu dana. Isplate kamata za koje je razdoblje ponovnog određivanja dulje od godinu dana tretiraju se kao isplate s nepromjenjivom kamatnom stopom, pri čemu relevantno dospijeće za korektivni faktor odgovara preostalom dospijeću kreditnog potraživanja.

(c)

Mjere za kontrolu rizika koje se primjenjuju na kreditna potraživanja s više od jednom vrstom isplata kamata, isključivo ovise o isplatama kamata u preostalom razdoblju do dospijeća kreditnog potraživanja. Ako postoji više od jedne vrste isplate kamata u preostalom razdoblju do dospijeća kreditnog potraživanja, preostale isplate kamata tretiraju se kao isplate s nepromjenjivom kamatnom stopom, pri čemu relevantno dospijeće za korektivni faktor odgovara preostalom dospijeću kreditnog potraživanja.

(d)

Nacionalne središnje banke primjenjuju istu graničnu vrijednost (ako je to primjereno) za izvršenje maržnih poziva za utrživu i neutrživu imovinu.

Tablica 9.

Razine vrednovanja korektivnih faktora koji se primjenjuju na kreditna potraživanja s isplatom kamata po nepromjenjivoj stopi

Kreditna kvaliteta	Preostalo dospijeće (godine)	Metodologija vrednovanja
Kreditna kvaliteta	Preostalo dospijeće (godine)	Isplata po nepromjenjivoj kamatnoj stopi i vrednovanje po teoretskoj cijeni, koju određuje NSB	Isplata po nepromjenjivoj kamatnoj stopi i vrednovanje s obzirom na neotplaćeni iznos, koji određuje NSB
1. i 2. stupanj (AAA do A–)	0 – 1	8,0	10,0
	1 – 3	11,5	17,5
	3 – 5	15,0	24,0
	5 – 7	17,0	29,0
	7 – 10	18,5	34,5
	> 10	20,5	44,5
3. stupanj (BBB + do BBB–)	0 – 1	15,5	17,5
	1 – 3	28,0	34,0
	3 – 5	37,0	46,0
	5 – 7	39,0	51,0
	7 – 10	39,5	55,5
	> 10	40,5	64,5

6.4.3.2. Neutrživi hipotekarni dužnički instrumenti

Na neutržive hipotekarne dužničke instrumente primjenjuje se korektivni faktor 24 %.

6.4.3.3. Oročeni depoziti

Na oročene depozite ne primjenjuje se korektivni faktor.

6.5. Načela vrednovanja za odnosnu imovinu

Pri određivanju vrijednosti odnosne imovine koja se koristi u obratnim transakcijama, Eurosustav primjenjuje sljedeća načela:

6.5.1. Utrživa imovina

(a)	Za svu prihvatljivu utrživu imovinu, Eurosustav određuje najreprezentativniji izvor cijene koji će se koristiti za izračun tržišne vrijednosti.

(b)

Vrijednost utržive imovine izračunava se na temelju najreprezentativnije cijene na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja. Ako kotira više cijena, koristi se najniža od tih cijena (obično ponudbena cijena). Ako za određenu imovinu na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja reprezentativna cijena nije raspoloživa, koristi se posljednja cijena trgovanja. Ako je dobivena referentna cijena starija od pet dana ili se nije mijenjala barem pet dana, Eurosustav određuje teoretsku cijenu.

(c)	Tržišna ili teoretska vrijednost dužničkog instrumenta izračunava se, uključujući obračunate nedospjele kamate.

(d)

Ovisno o razlikama u nacionalnim pravnim sustavima i poslovnoj praksi tretman priljeva (npr. isplata kupona), vezano uz imovinu koja je primljena za vrijeme trajanja obratne transakcije, može se razlikovati između nacionalnih središnjih banaka. Ako se priljev prenosi na drugu ugovornu stranu, nacionalne središnje banke osiguravaju da odgovarajuća operacija bude i dalje u potpunosti pokrivena dostatnim iznosom odnosne imovine prije nego što nastupi prijenos prihoda. Cilj je nacionalnih središnjih banaka osigurati da ekonomski učinak tretmana priljeva bude jednak kao i u situaciji u kojoj se prihod prenosi na drugu ugovornu stranu na datum isplate (109).

6.5.2. Neutrživa imovina

Neutrživoj imovini dodjeljuje se vrijednost koja odgovara ili teoretskoj cijeni ili neotplaćenom iznosu kredita.

Ako se NSB odluči za vrednovanje po neotplaćenom iznosu kredita, na neutrživu imovinu moguće je primijeniti više korektivne faktore (vidjeti odjeljak 6.4.3.).

6.6. Prekogranično korištenje prihvatljive imovine

Druge ugovorne strane Eurosustava mogu koristiti prihvatljivu imovinu na prekograničnoj osnovi, tj. one mogu dobiti sredstva od NSB-a u državi članici u kojoj su osnovane, korištenjem imovine koja se nalazi u drugim državama članicama. Odnosna imovina mora biti prekogranično upotrebljiva u cijelom europodručju za provođenje svih vrsta operacija pomoću kojih Eurosustav pušta likvidnost na temelju prihvatljive imovine.

Nacionalne središnje banke (i ESB) razvile su mehanizam kako bi osigurale da se sva prihvatljiva imovina koja je izdana/deponirana u europodručju može koristiti na prekograničnoj osnovi. To je korespondentni centralnobankarski model (CCBM), po kojem nacionalne središnje banke nastupaju kao skrbnici („korespondenti”) jedne drugima (i za ESB) za imovinu koja je prihvaćena u njihovom lokalnom depozitoriju ili sustavu namire. Za neutrživu imovinu, tj. kreditna potraživanja i hipotekarne dužničke instrumente, koji se ne mogu prenositi preko sustava namire vrijednosnih papira, mogu se koristiti posebna rješenja (110). CCBM se može koristiti kako bi se kolateralizirale sve vrste kreditnih operacija Eurosustava. Osim CCBM-a za prekogranični prijenos utržive imovine mogu se koristiti prihvatljive veze između sustava za prijenos vrijednosnih papira (111).

6.6.1. Korespondentni centralnobankarski model

Korespondentni centralnobankarski model (CCBM) prikazan je u dijagramu 3. dolje.

Dijagram 3.

Korespondentni centralnobankarski model

Sve nacionalne središnje banke vode račune vrijednosnih papira jedna kod druge za potrebe prekograničnog korištenja prihvatljive imovine. Precizan postupak CCBM-a ovisi o tome je li prihvatljiva imovina namjenski raspodijeljena (označena) za pojedinačne transakcije ili se drži kao skup odnosne imovine (112).

(a)

U sustavu za namjenu kolaterala, čim ponudu druge ugovorne strane za kredit prihvati NSB države članice u kojoj je druga ugovorna strana osnovana (tj. „matični NSB”), druga ugovorna strana daje nalog (preko svoga skrbnika, ako je potrebno) sustavu namire vrijednosnih papira u državi u kojoj se nalazi utrživa imovina, da ju prenese u središnju banku te države za račun matičnog NSB-a. Kad korespondentna središnja banka obavijesti matični NSB da je kolateral zaprimljen, NSB prenosi sredstva na drugu ugovornu stranu. Nacionalne središnje banke ne prosljeđuju sredstva dok nisu utvrdile da je korespondentna središnja banka primila utrživu imovinu druge ugovorne strane. Kad je potrebno pridržavati se rokova za namiru, druge ugovorne strane mogu unaprijed deponirati imovinu kod korespondentnih središnjih banaka za račun svog matičnog NSB-a s pomoću postupaka CCBM-a.

(b)

U sustavima sa skupom imovine, druga ugovorna strana može u bilo kojem trenutku dostaviti korespondentnoj središnjoj banci utrživu imovinu za račun matičnog NSB-a. Kad korespondentna središnja banka obavijesti matični NSB da je utrživa imovina zaprimljena, tada će NSB tu utrživu imovinu dodati na zbirni račun druge ugovorne strane.

Posebni postupci za prekogranično korištenje razvijeni su za neutrživu imovinu, odnosno za kreditna potraživanja i za hipotekarne dužničke instrumente (113). Kada se kreditna potraživanja koriste kao kolateral u prekograničnom kontekstu, na njih se primjenjuje varijanta CCBM-a koja se temelji na prijenosu vlasništva, ustupanju potraživanja i zaloga u korist matičnog NSB-a, ili osiguranja (engl. charge) u korist korespondentne središnje banke koja djeluje kao zastupnik za matični NSB. Daljnja ad hoc varijanta, koja se temelji na osiguranju u korist korespondentne središnje banke koja djeluje kao zastupnik za matični NSB, uvedena je kako bi se omogućilo prekogranično korištenje hipotekarnih dužničkih instrumenata.

CCBM je na raspolaganju drugim ugovornim stranama (za utrživu i za neutrživu imovinu) od 9.00 do 16.00 sati prema vremenu ESB-a (SEV) svakog radnog dana Eurosustava. Druga ugovorna strana koja želi koristiti CCBM mora o tome obavijestiti NSB od kojeg želi dobiti kredit, tj. svoj matični NSB, prije 16.00 sati prema vremenu ESB-a (SEV). Osim toga, druga ugovorna strana mora se pobrinuti da kolateral za osiguranje operacija monetarne politike bude dostavljen na račun korespondentne središnje banke najkasnije do 16.45 prema vremenu ESB-a (SEV). Upute ili prijenosi imovine koje ne poštuju ovaj rok uzet će se u obzir samo za kredit koji se odobrava sljedećeg radnog dana. Kad druge ugovorne strane predvide potrebu da se CCBM koristi kasno u toku dana, one bi, kad je to moguće, trebale dostaviti imovinu unaprijed (tj. unaprijed deponirati imovinu). U iznimnim okolnostima, ili kad je to potrebno u svrhu monetarne politike, ESB može odlučiti produžiti vrijeme zatvaranja CCBM-a do vremena zatvaranja sustava TARGET2.

6.6.2. Veze između sustava namire vrijednosnih papira

Za prekogranični prijenos utržive imovine, osim CCBM-a, mogu se koristiti i prihvatljive veze između sustava namire vrijednosnih papira Unije.

Izravna ili neizravna veza između dvaju sustava namire vrijednosnih papira omogućuje sudioniku u jednom od sustava namire vrijednosnih papira da drži vrijednosne papire, izdane u drugom sustavu namire vrijednosnih papira, a da nije pritom sudionik tog drugog sustava namire vrijednosnih papira (114). Prije nego što se takve veze mogu koristiti za prijenos kolaterala za kreditne operacije Eurosustava, potrebno ih je procijeniti i odobriti s obzirom na standarde za korištenje sustava namire vrijednosnih papira Unije (115), (116).

Sa stanovišta Eurosustava CCBM i veze između sustava namire vrijednosnih papira Unije imaju istu ulogu, koja omogućuje drugim ugovornim stranama prekogranično korištenje kolaterala, što znači da oba sustava omogućuju drugim ugovornim stranama korištenje kolaterala kako bi dobile kredit od svog matičnog NSB-a, čak i ako je taj kolateral izdan u sustavu namire vrijednosnih papira u drugoj državi. CCBM i veze između sustava namire vrijednosnih papira ispunjavaju ovu funkciju na različite načine. Kod CCBM-a, prekogranična je veza između nacionalnih središnjih banaka. One međusobno djeluju kao skrbnici. Korištenjem veze, odnos je prekograničan između sustava namire vrijednosnih papira. Oni otvaraju jedni kod drugih omnibus račune. Imovina položena kod korespondentne središnje banke može se koristiti samo za osiguranje kreditnih operacija Eurosustava. Imovina koja se drži putem veze može se koristiti za kreditne operacije Eurosustava, kao i za bilo koju drugu svrhu koju odabere druga ugovorna strana. Koristeći veze između sustava namire vrijednosnih papira, druge ugovorne strane drže imovinu na vlastitom računu u svojem matičnom sustavu namire vrijednosnih papira, te nemaju potrebe za skrbnikom.

Dijagram 4.

Veze između sustava namire vrijednosnih papira

6.7. Prihvaćanje kolaterala koji nije nominiran u euru u nepredvidivim okolnostima

U određenim situacijama, Upravno vijeće može odlučiti prihvatiti kao kolateral određene utržive dužničke instrumente koje su izdale, na centralnoj razini, jedna ili više država skupine G10 izvan europodručja u svojoj domaćoj valuti. Nakon donošenja takve odluke, pojasnit će se primjenjivi kriteriji, a postupci koji će se primjenjivati na odabir i mobilizaciju inozemnog kolaterala, uključujući izvore i načela vrednovanja, mjere za kontrolu rizika i postupci namire, također će biti priopćeni drugim ugovornim stranama.

Bez obzira na odredbe iz odjeljka 6.2.1., takva imovina može biti deponirana/glasiti na ime (biti izdana), može se držati i namirivati izvan EGP-a, te, kao što je prethodno navedeno, može biti nominirana u valutama koje nisu euro. Svaka takva imovina koju koristi druga ugovorna strana mora biti u vlasništvu druge ugovorne strane.

Druge ugovorne strane koje su podružnice kreditnih institucija sa sjedištem izvan EGP-a ili u Švicarskoj, ne mogu koristiti takvu imovinu kao kolateral.

POGLAVLJE 7.

MINIMALNE PRIČUVE (117)

7.1. Opća pitanja

ESB zahtijeva da kreditne institucije drže minimalne pričuve na računima nacionalnih središnjih banaka, u okviru sustava minimalne pričuve Eurosustava. Zakonski okvir za taj sustav utvrđen je u članku 19. Statuta ESSB-a, Uredbi (EZ) br. 2531/98 i Uredbi ESB/2003/9. Primjena Uredbe ESB/2003/9 osigurava jedinstvene uvjete sustava minimalne pričuve Eurosustava u cijelom europodručju.

Iznos minimalnih pričuva koji treba imati pojedina institucija određen je u odnosu na njezinu osnovicu za obračun pričuve. Sustav minimalnih pričuva Eurosustava omogućuje drugim ugovornim stranama da koriste odredbe o uprosječivanju, što podrazumijeva da se ispunjavanje obveze držanja obvezne pričuve određuje na temelju prosječnih stanja na kraju kalendarskog dana na računima pričuve drugih ugovornih strana tijekom jednomjesečnog razdoblja održavanja. Na iznos obvezne pričuve institucija obračunava se naknada po stopi za glavne operacije refinanciranja Eurosustava.

Sustav minimalnih pričuva Eurosustava obavlja, prvenstveno, sljedeće monetarne funkcije:

(a) Stabilizacija kamatnih stopa na novčanom tržištu

Odredba o uprosječivanju sustava minimalnih pričuva Eurosustava nastoji pridonijeti stabilizaciji kamatnih stopa na novčanom tržištu, na način da se institucijama daje poticaj da bi se ublažili učinci privremenih likvidnosnih fluktuacija.

(b) Stvaranje ili povećanje manjka strukturne likvidnosti

Sustav minimalnih pričuva Eurosustava pridonosi stvaranju ili povećanju manjka strukturne likvidnosti. To može biti korisno radi poboljšanja sposobnosti Eurosustava da učinkovito djeluje kao ponuditelj likvidnosti.

Kod primjene minimalnih pričuva ESB je dužan djelovati u skladu s ciljevima Eurosustava, kako su određeni u članku 127. Ugovora i članku 2. Statuta ESSB-a, što, inter alia, podrazumijeva načelo o neizazivanju značajne nepoželjne delokacije ili dezintermedijacije.

7.2. Institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim obveznim pričuvama

Na temelju članka 19. stavka 19.1. Statuta ESSB-a, ESB zahtijeva da kreditne institucije koje su osnovane u državama članicama drže minimalne pričuve. To podrazumijeva da su u europodručju i podružnice kreditnih institucija koje nemaju sjedište u europodručju integrirane u sustav minimalnih pričuva Eurosustava. Međutim, podružnice osnovane izvan europodručja kreditnih institucija koje imaju sjedište u europodručju nisu integrirane u taj sustav.

Institucije će biti automatski izuzete iz sustava obvezne pričuve od početka razdoblja održavanja, u kojem im je odobrenje za rad oduzeto ili povućeno, ili u kojem je pravosudno ili drugo nadležno tijelo države članice donijelo odluku o pokretanju likvidacijskog postupka za određenu instituciju. U skladu s Uredbom (EZ) br. 2531/98 i Uredbom ESB/2003/9, ESB također može izuzeti od obveza u okviru sustava minimalnih pričuva Eurosustava i druge institucije na nediskriminirajućoj osnovi, ako za njih vrijede reorganizacijske mjere ili zamrzavanje sredstava i/ili druge mjere za ograničavanje korištenja njihovih sredstava, koje je naložila Unija u skladu s člankom 75. Ugovora ili država članica, ili je u vezi s njima Upravno vijeće ESB-a donijelo odluku kojom se privremeno obustavlja ili onemogućuje njihov pristup operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava, ili ako ciljevi sustava minimalnih pričuva Eurosustava ne bi bili ostvareni uključivanjem tih institucija u sustav minimalnih pričuva. Ako se njegova odluka o bilo kojem takvom izuzeću temelji na namjeni sustava minimalnih pričuva Eurosustava, ESB uzima u obzir jedan ili više od sljedećih kriterija:

(a)	institucija je ovlaštena samo za obavljanje posebnih poslova;

(b)	instituciji je zabranjeno obavljanje aktivnih bankarskih poslova u konkurenciji s drugim kreditnim institucijama; i/ili

(c)	institucija ima zakonsku obvezu sve svoje depozite namijeniti u svrhe koje se odnose na regionalnu i/ili međunarodnu razvojnu pomoć.

ESB uspostavlja i održava popis institucija integriranih u sustav minimalnih pričuva Eurosustava. ESB također objavljuje popis svih institucija koje su izuzete od obveza u tom sustavu, iz razloga koji se ne odnose na mjere reorganizacije, zamrzavanje sredstava i/ili druge mjere koje je naložila Unija u skladu s člankom 75. Ugovora ili država članica, kojima se ograničava korištenje njihovih sredstava, ili u vezi s kojima je Upravno vijeće ESB-a donijelo odluku kojom se privremeno obustavlja ili onemogućuje njihov pristup operacijama na otvorenom tržištu ili stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava (118). Druge ugovorne strane mogu se osloniti na te popise prilikom odlučivanja o tomu predstavljaju li njihove obveze potraživanja druge institucije na koju se i samu primjenjuju odredbe o obveznoj pričuvi. Popisi su dostupni javnosti posljednjeg radnog dana Eurosustava svakog kalendarskog mjeseca i vrijede za obračun osnovice za obračun pričuve za razdoblje održavanja koje započinje u kalendarskom mjesecu dva mjeseca poslije. Na primjer, popis objavljen na koncu veljače vrijedi za obračun osnovice za obračun pričuve za razdoblje održavanja koje započinje u travnju.

7.3. Određivanje minimalnih pričuva

7.3.1. Osnovica za obračun pričuve i stope pričuve

Osnovica za obračun pričuve za instituciju određuje se u odnosu na stavke njezine bilance. O podacima iz bilance izvještavaju se nacionalne središnje banke unutar općeg okvira monetarne i bankovne statistike ESB-a (vidjeti odjeljak 7.5) (119). Za institucije koje podliježu potpunim izvještajnim zahtjevima, bilančni podaci koji se odnose na kraj određenog kalendarskog mjeseca koriste se kako bi se odredila osnovica za obračun pričuve za razdoblje održavanja koje započinje tijekom kalendarskog mjeseca dva mjeseca poslije. Na primjer, osnovica za obračun pričuve obračunata na temelju bilance na kraju veljače koristila bi se za obračun obvezne pričuve koju druge ugovorne strane trebaju ispuniti u razdoblju održavanja koje počinje u travnju.

Izvještajni okvir ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku uključuje mogućnost da se male institucije oslobode dijela tereta izvještavanja. Institucije na koje se ova odredba primjenjuje trebaju izvještavati samo o ograničenom skupu bilančnih podataka na tromjesečnoj osnovi (prema podacima na kraju tromjesečja), i s rokom izvještavanja koji je dulji od onog koji je utvrđen za veće institucije. Za te institucije bilančni podaci koji se prijavljuju za određeno tromjesečje koriste se, s odgodom od dva mjeseca, za utvrđivanje osnovice za obračun pričuve za sljedeća tri razdoblja održavanja pričuve. Na primjer, bilanca na kraju prvog tromjesečja – ožujka – vrijedila bi za obračun osnovice za obračun pričuve za razdoblja održavanja koja započinju u lipnju, srpnju i kolovozu.

U skladu s Uredbom (EZ) br. 2531/98, ESB ima pravo uključiti u osnovicu za obračun pričuve institucija, obveze koje proizlaze iz prihvaćanja sredstava zajedno s obvezama koje proizlaze iz izvanbilančnih stavki. U sustavu minimalnih pričuva Eurosustava, u osnovicu za obračun pričuva zaista se uključuju samo kategorije obveza „depoziti” i „izdani dužnički vrijednosni papiri” (vidjeti okvir 9.).

Obveze prema drugim institucijama koje se nalaze na popisu institucija integriranih u sustav minimalnih pričuva Eurosustava i obveze prema ESB-u i nacionalnim središnjim bankama sudionicama nisu uključene u osnovicu za obračun pričuve. U vezi s tim, za kategoriju obveza „izdani dužnički vrijednosni papiri” izdavatelj mora biti u mogućnosti dokazati stvaran iznos tih instrumenata koje drže druge institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama Eurosustava, kako bi imao pravo odbiti ih od osnovice za obračun pričuva. Ako se takav dokaz ne može dostaviti, izdavatelji mogu za tu bilančnu stavku primijeniti standardizirani odbitak u fiksnom postotku (120).

Stope pričuva određuje ESB, uz primjenu najviše gornje granice koja je određena u Uredbi (EZ) br. 2531/98. ESB primjenjuje jedinstvenu, od nule različitu stopu pričuve za većinu stavki koje su uključene u osnovicu za obračun pričuve. Ova stopa pričuve određena je u Uredbi ESB/2003/9. ESB utvrđuje nultu stopu pričuve za sljedeće kategorije obveza: „depoziti s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine”, „iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od 2 godine”, „repo ugovori” i „dužnički vrijednosni papiri s izvornim rokom dospijeća duljim od 2 godine” (vidjeti okvir 9.). ESB može u bilo kojem trenutku promijeniti stope pričuve. ESB unaprijed najavljuje promjene stopa pričuve za prvo razdoblje održavanja za koje vrijedi promjena.

7.3.2. Obračun obvezne pričuve

Obvezna pričuva za svaku instituciju obračunava se tako da se na iznos prihvatljivih obveza primijene stope pričuva za odgovarajuće kategorije obveza.

Svaka institucija odbija olakšicu od 1 00 000 eura od svoje obvezne pričuve u svakoj državi članici u kojoj ima poslovnu jedinicu. Odobravanje takve olakšice ne dovodi u pitanje zakonske obveze institucija integriranih u sustav minimalnih pričuva Eurosustava (121).

Obračunata obvezna pričuva za svako razdoblje održavanja zaokružuje se na najbliži euro.

OKVIR 9.

Osnovica za obračun pričuve i stope pričuve

A. Obveze uključene u osnovicu za obračun pričuve na koje se primjenjuje pozitivna stopa pričuve

Depoziti (122)

—	prekonoćni depoziti

—	depoziti s ugovorenim rokom dospijeća do i uključujući 2 godine

—	iskupivi depoziti s otkaznim rokom do i uključujući 2 godine

Izdani dužnički vrijednosni papiri

—	dužnički vrijednosni papiri s izvornim rokom dospijeća do i uključujući 2 godine

B. Obveze uključene u osnovicu za obračun pričuve na koje se primjenjuje nulta stopa obvezne pričuve

Depoziti (122)

—	depoziti s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine

—	iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od 2 godine

—	repo ugovori

Izdani dužnički vrijednosni papiri

—	dužnički vrijednosni papiri s izvornim rokom dospijeća duljim od 2 godine

C. Obveze, isključene iz osnovice za obračun pričuve

—	obveze prema drugim institucijama integriranim u sustav minimalnih pričuva Eurosustava

—	obveze prema ESB-u i nacionalnim središnjim bankama sudionicama

7.4. Održavanje sredstava pričuve

7.4.1. Razdoblje održavanja

ESB objavljuje raspored održavanja obvezne pričuve barem 3 mjeseca prije početka svake godine (123). Razdoblje održavanja pričuve počinje na dan namire prve glavne operacije refinanciranja nakon sjednice Upravnog vijeća na čijem je dnevnom redu predviđena mjesečna ocjena stajališta monetarne politike. U posebnim uvjetima, objavljeni raspored održavanja može se mijenjati, ovisno, između ostalog, o promjenama u rasporedu sjednica Upravnog vijeća.

7.4.2. Sredstva pričuve

Svaka institucija mora imati svoje minimalne pričuve na jednom ili više računa pričuve kod NSB-a u državi članici u kojoj ima sjedište. Za institucije s više od jedne poslovne jedinice u državi članici, glavni ured je odgovoran za ispunjenje ukupnih minimalnih pričuva svih domaćih poslovnih jedinica institucije (124). Od institucije s poslovnim jedinicama u više od jedne države članice zahtijeva se da drži minimalne pričuve kod NSB-a u svakoj državi članici u kojoj ima poslovnu jedinicu, u skladu s osnovicom za obračun pričuve u dotičnoj državi članici.

Računi za namiru institucija kod nacionalnih središnjih banaka mogu se koristiti kao računi pričuve. Iznosi pričuve na računima za namiru mogu se koristiti za potrebe dnevne namire. Dnevni iznos pričuve neke institucije obračunava se kao stanje na njezinom računu pričuve na kraju dana.

Institucija se može obratiti NSB-u u državi članici u kojoj je institucija rezident za dozvolu držanja svoje cjelokupne minimalne pričuve neizravno preko posrednika. Mogućnost držanja minimalnih pričuva preko posrednika u pravilu je ograničena na institucije, koje su tako organizirane da se dio administracije (npr. upravljanje riznicom) obično izvršava preko posrednika (npr. mreže štedionica i zadružnih banaka mogu centralizirati svoje pričuve). Držanje minimalnih pričuva preko posrednika podliježe odredbama koje su navedene u Uredbi ESB/2003/9.

7.4.3. Remuneracija sredstava pričuve

Sredstva pričuve remuneriraju se po prosječnoj stopi ESB-a, u razdoblju održavanja (ponderiranoj prema broju kalendarskih dana) za glavne operacije refinanciranja, koja se obračunava s pomoću formule navedene u okviru 10. Na iznose obvezne pričuve koji prelaze potrebne pričuve ne obračunava se naknada. Naknada se plaća drugog radnog dana NSB-a nakon završetka razdoblja održavanja za koje je naknada obračunata.

OKVIR 10.

Izračun remuneracije sredstava obvezne pričuve

Sredstva obveznih pričuva remuneriraju se prema sljedećoj formuli:

Formula

pri čemu je:

R t	=	remuneracija koja se plaća na sredstva obveznih pričuva za razdoblje održavanja t
H t	=	prosječna dnevna stanja obveznih pričuva u razdoblju održavanja t
n t	=	broj kalendarskih dana u razdoblju održavanja t
r t	=	stopa remuneracije na sredstva obveznih pričuva za razdoblje održavanja t; primjenjuje se uobičajeno zaokruživanje stope remuneracije na dvije decimale
i	=	i-ti kalendarski dan razdoblja održavanja t
MRi	=	granična kamatna stopa za posljednju glavnu operaciju refinanciranja, namirenu na kalendarski dan i ili prije njega

7.5. Izvješćivanje, priznavanje i provjera osnovice za obračun pričuve

Stavke osnovice za obračun pričuve za primjenu minimalnih pričuva obračunavaju same institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama, i o njima izvješćuju nacionalne središnje banke unutar općeg okvira ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku (vidjeti Dodatak 4.). Članak 5. Uredbe ESB/2003/9 određuje postupke za izvješćivanje i priznavanje osnovice za obračun pričuve i iznosa obvezne pričuve institucije.

Postupak izvješćivanja o minimalnim pričuvama institucije i njihovog priznavanja jest sljedeći. Mjerodavni NSB ili institucija preuzimaju inicijativu za obračun minimalnih pričuva te institucije za odgovarajuće razdoblje održavanja. Strana koja obavlja obračun obavještava drugu stranu o obračunatoj minimalnoj pričuvi najkasnije tri radna dana NSB-a prije početka razdoblja održavanja. Mjerodavni NSB može odrediti i raniji datum kao rok za izvješćivanje o minimalnim pričuvama. On također može odrediti dodatne rokove u kojima institucija treba izvijestiti o svim izmjenama osnovice za obračun pričuve i o svim izmjenama prijavljenih obveznih pričuva. Obaviještena strana mora potvrditi obračunatu minimalnu pričuvu najkasnije na radni dan NSB-a koji prethodi početku razdoblja održavanja. Ako obaviještena strana ne odgovori na obavijest do kraja radnog dana NSB-a koji prethodi početku razdoblja održavanja, smatrat će se da je iznos minimalne pričuve institucije za odgovarajuće razdoblje održavanja potvrđen. Kada bude potvrđen, iznos minimalne pričuve institucije za relevantno razdoblje održavanja više se ne može mijenjati.

Za institucije kojima je dopušteno da djeluju kao posrednici za neizravno držanje pričuve drugih institucija, posebni izvještajni zahtjevi navedeni su u Uredbi ESB/2003/9. Držanje pričuva preko posrednika ne mijenja statističke izvještajne obveze, koje imaju institucije koje drže pričuve preko posrednika.

ESB i nacionalne središnje banke imaju pravo, unutar područja primjene Uredbe (EZ) br. 2531/98, provjeriti točnost i kvalitetu prikupljenih podataka.

7.6. Nepridržavanje odredbi o minimalnim obveznim pričuvama

Nepridržavanje odredbi o minimalnim obveznim pričuvama nastaje ako je prosječno stanje na kraju kalendarskog dana institucije na njezinom računu/njezinim računima pričuve tijekom razdoblja održavanja manje od njezine obvezne pričuve za odgovarajuće razdoblje održavanja.

Kada institucija ne ispuni u cijelosti ili djelomično obvezne pričuve, ESB može, u skladu s Uredbom (EZ) br. 2531/98 izreći jednu od sljedećih sankcija:

(a)	plaćanje do 5 postotnih bodova iznad kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana, koje se primjenjuje na iznos obvezne pričuve koju mjerodavna institucija nije osigurala; ili

(b)	plaćanje do najviše dvostruke kamatne stope na stalno raspoloživu mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana, koja se primjenjuje na iznos obvezne pričuve koji mjerodavna institucija nije osigurala; ili

(c)

zahtjev da mjerodavna institucija položi depozite koji ne nose kamate kod ESB-a ili nacionalnih središnjih banaka najviše do trostrukog iznosa obvezne pričuve koji mjerodavna institucija nije osigurala. Rok dospijeća depozita ne može biti dulji od razdoblja tijekom kojeg se institucija nije pridržavala odredbi o obveznoj pričuvi.

Ako institucija ne ispunjava druge obveze na temelju uredbi i odluka ESB-a koje se odnose na sustav minimalne pričuve Eurosustava (npr. ako relevantni podaci nisu pravodobno dostavljeni ili nisu točni), ESB ima pravo izreći sankcije u skladu s Uredbom (EZ) br. 2532/98 i Uredbom ESB/1999/4. Izvršni odbor ESB-a može odrediti i objaviti kriterije prema kojima će primjenjivati sankcije propisane člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 2531/98 (125).

Nadalje, Eurosustav može privremeno isključiti druge ugovorne strane iz sudjelovanja u operacijama na otvorenom tržištu u slučaju ozbiljnih povreda odredbi o minimalnim obveznim pričuvama.

(1) Posebno treba naglasiti da središnje banke država članica EU čija valuta nije euro zadržavaju svoje ovlasti u području monetarne politike u skladu s nacionalnim pravom, te stoga nisu uključene u provođenje jedinstvene monetarne politike.

(2) U cijelom se dokumentu izraz „nacionalne središnje banke” odnosi na nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro.

(3) Za te informacije vrijedi zahtjev za čuvanje poslovne tajne, koji je naveden u članku 37. Statuta ESSB-a.

(4) U cijelom se dokumentu se izraz „država članica” odnosi na državu članicu čija je valuta euro.

(5) Različiti postupci za provođenje operacija Eurosustava na otvorenom tržištu, tj. standardne aukcije, brze aukcije i bilateralni postupci, navedeni su u poglavlju 5. Kod standardnih aukcija protječe najviše 24 sata od najave aukcije do izdavanja potvrde o rezultatu raspodjele. U standardnim aukcijama mogu sudjelovati sve druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti navedene u odjeljku 2.1. Brze aukcije obično se izvršavaju u vremenskom okviru od 90 minuta. Eurosustav može odabrati ograničeni broj drugih ugovornih strana koje će sudjelovati u brzim aukcijama. Izraz „bilateralni postupci” odnosi se na bilo koji slučaj u kojem Eurosustav provodi transakcije s jednom ili više drugih ugovornih strana, a da pri tome ne primjenjuje postupak provedbe aukcije. Bilateralni postupci uključuju operacije koje se izvršavaju putem burza ili tržišnih posrednika.

(6) Za izravne transakcije nema ograničenja unaprijed u vezi s izborom drugih ugovornih strana.

(7) Usklađeni nadzor kreditnih institucija temelji se na Direktivi 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1).

(8) SL L 318, 27.11.1998., str. 4.

(9) SL L 264, 12.10.1999., str. 21.

(10) SL L 318, 27.11.1998., str. 1.

(11) SL L 250, 2.10.2003., str. 10.

(12) Prema potrebi, u vezi s maržnim pozivom.

(13) Glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se u skladu s prethodno objavljenim rasporedom održavanja aukcija (vidjeti također odjeljak 5.1.2.) Eurosustava, koji se može pronaći na internetskim stranicama ESB-a (www.ecb.europa.eu), kao i na internetskim stranicama Eurosustava (vidjeti Dodatak 5.).

(14) Rok dospijeća glavnih operacija refinanciranja i operacija dugoročnijeg refinanciranja može povremeno varirati, ovisno, između ostalog, o neradnim danima banaka u državama članicama.

(15) Glavne operacije refinanciranja i operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se u skladu s prethodno objavljenim rasporedom održavanja aukcija (vidjeti također odjeljak 5.1.2.) Eurosustava, koji se može pronaći na internetskim stranicama ESB-a (www.ecb.europa.eu), kao i na internetskim stranicama Eurosustava (vidjeti Dodatak 5.).

(16) Rok dospijeća glavnih operacija refinanciranja i operacija dugoročnijeg refinanciranja može povremeno varirati, ovisno, između ostalog, o neradnim danima banaka u državama članicama.

(17) Oročeni depoziti drže se na računima nacionalnih središnjih banaka; to je slučaj čak i kada ESB takve operacije treba provesti centralizirano.

(18) Od 19. svibnja 2008. decentralizirana tehnička infrastruktura sustava TARGET zamijenjena je sustavom TARGET2. Sustav TARGET2 sastoji se od jedinstvene zajedničke platforme (preko koje se dostavljaju i obrađuju svi platni nalozi i preko koje se plaćanja primaju na tehnički isti način) i, dok god je to primjenjivo, vlastitih matičnih računovodstvenih sustava nacionalnih središnjih banaka.

(19) Osim toga, pristup mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana dopušten je samo drugim ugovornim stranama koje imaju pristup računu pri NSB-u, gdje se transakcija može namiriti, primjerice, na jedinstvenoj zajedničkoj platformi sustava TARGET2.

(20) U nekim državama članicama, NSB ili neka od njegovih podružnica možda nije otvorena za provođenje operacija monetarne politike na neke radne dane Eurosustava zbog nacionalnih ili regionalnih neradnih dana za banke. U tom je slučaju NSB dužan unaprijed obavijestiti druge ugovorne strane o aranžmanima koji će se primijeniti u vezi s pristupom stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe na taj neradni dan za banke.

(21) Dani kada je sustav TARGET2 zatvoren objavljeni su na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu i na internetskim stranicama Eurosustava (vidjeti Dodatak 5.).

(22) U cijelom dokumentu izraz „radni dan Eurosustava” odnosi se na bilo koji dan kada su ESB i barem jedna nacionalna središnja banka otvoreni za potrebe provođenja operacija monetarne politike Eurosustava.

(23) Upravno vijeće obično odlučuje o promjeni kamatne stope kada ocjenjuje svoje stajalište monetarne politike na svojem prvom sastanku u mjesecu. Takve odluke obično stupaju na snagu tek od početka novog razdoblja održavanja pričuve.

(24) Između država europodručja mogu postojati operativne razlike koje proizlaze iz postojanja različitih struktura računa u nacionalnim središnjim bankama.

(25) Zbog postojanja različitih struktura računa u nacionalnim središnjim bankama, ESB može dopustiti nacionalnim središnjim bankama da primjenjuju uvjete pristupa koji se ponešto razlikuju od onih koji su ovdje navedeni. Nacionalne središnje banke dostavit će informacije o svim takvim odstupanjima od uvjeta pristupa opisanih u ovom dokumentu.

(26) Osim toga, pristup instrumentu novčanog depozita dopušten je samo drugim ugovornim stranama koje imaju pristup računu pri NSB-u, gdje se transakcija može namiriti, na primjer, na jedinstvenoj zajedničkoj platformi sustava TARGET2.

(27) Osim toga, pristup stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana dopušten je samo drugim ugovornim stranama koje imaju pristup računu pri NSB-u, gdje se transakcija može namiriti, na primjer, na jedinstvenoj zajedničkoj platformi sustava TARGET2.

(28) U cijelom dokumentu izraz „radni dan Eurosustava”odnosi se na dan kad su ESB i barem jedna nacionalna središnja banka otvorene za potrebe provođenja operacija monetarne politike Eurosustava.

(29) Upravno vijeće obično odlučuje o promjeni kamatne stope kada ocjenjuje svoje stajalište monetarne politike na svojem prvom sastanku u mjesecu. Takve odluke obično stupaju na snagu tek od početka novog razdoblja održavanja obvezne pričuve.

(30) Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s nepromjenjivom kamatnom stopom, ESB određuje swap bodove za operaciju, a druge ugovorne strane nude iznos osnovne valute, koji se ne mijenja, koji žele prodati (i otkupiti) ili kupiti (i prodati natrag) po toj stopi.

(31) Kod aukcija valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom druge ugovorne strane nude iznos osnovne valute, koji se ne mijenja, i kotaciju swap bodova po kojoj žele sudjelovati u operaciji.

(32) Raspored održavanja aukcija Eurosustava može se pronaći na internetskoj stranci ESB-a www.ecb.europa.eu, kao i na internetskim stranicama Eurosustava (vidjeti Dodatak 5.).

(33) U ovom dokumentu se izraz „radni dan nacionalne središnje banke” odnosi na bilo koji dan kad je nacionalna središnja banka određene države članice otvorena za potrebe izvršavanja operacija monetarne politike Eurosustava. U nekim državama članicama, podružnice nacionalne središnje banke mogu biti zatvorene na radne dane nacionalne središnje banke zbog lokalnih ili regionalnih neradnih dana. U tom je slučaju, dotična nacionalna središnja banka dužna unaprijed obavijestiti druge ugovorne strane o aranžmanima koji će se primijeniti u vezi s transakcijama koje uključuju te podružnice.

(34) Zbog božićnih se praznika operacija iz prosinca uobičajeno pomiče za 1 tjedan, tj. na prethodnu srijedu u tom mjesecu.

(35) Kod valutnih ugovora o razmjeni s nepromjenjivom kamatnom stopom navodi se iznos osnovne valute, koji se ne mijenja, a s kojim druga ugovorna strana želi zaključiti posao s Eurosustavom.

(36) U vezi s izdavanjem dužničkih certifikata ESB-a, ESB može odlučiti da ponude moraju biti iskazane u obliku cijene, umjesto kamatne stope. U takvim slučajevima, cijene moraju biti navedene kao postotak nominalnog iznosa.

(37) Kod valutnih ugovora o razmjeni s promjenjivom kamatnom stopom, navodi se iznos osnovne valute, koji se ne mijenja, a s kojim druga ugovorna strana želi zaključiti posao s Eurosustavom i odgovarajuća razina swap bodova.

(38) Ili namiriti u gotovini u slucaju operacija povlacenja likvidnosti.

(39) Kotacije swap bodova navode se od nižih prema višima, uzimajuci u obzir predznak kotacije, koji ovisi o predznaku razlike kamatnih stopa izmedu strane valute i eura. Ako je za odredeno dospijece ugovora o razmjeni kamatna stopa za stranu valutu viša od odgovarajuce kamatna stope za euro, kotacija swap boda je pozitivna (odnosno, euro kotira uz premiju u odnosu na stranu valutu). S druge strane, ako je kamatna stopa za stranu valutu niža od odgovarajuce kamatne stope za euro, kotacija swap boda je negativna (euro kotira uz diskont u odnosu na stranu valutu).

(40) Upravno vijece ESB-a može odluciti da, u iznimnim okolnostima, i sam ESB može provesti te operacije.

(41) Opis standarda za korištenje prihvatljivih sustava namire vrijednosnih papira u europodrucju i ažuriran popis prihvatljivih veza izmedu tih sustava mogu se pronaci na internetskoj stranici ESB-a na www.ecb.europa.eu.

(42) T se odnosi na dan trgovanja. Datum namire odnosi se na radne dane Eurosustava.

(43) Ako uobicajeni datum namire za glavne operacije refinanciranja ili operacije dugorocnijeg refinanciranja pada na neradni dan, ESB se može odluciti za primjenu nekog drugog datuma namire, uz mogucnost namire istog dana. Datumi namire za glavne operacije refinanciranja i operacije dugorocnijeg refinanciranja navedeni su unaprijed u rasporedu održavanja aukcija Eurosustava (vidjeti odjeljak 5.1.2.).

(44) Izravne i obratne operacije na otvorenom tržištu kojima se povlaci likvidnost takoder se temelje na odnosnoj imovini. Za odnosnu imovinu koja se koristi u obratnim operacijama na otvorenom tržištu kojima se povlaci likvidnost, kriteriji prihvatljivosti istovjetni su onima koji se primjenjuju na odnosnu imovinu koja se koristi kod obratnih operacija na otvorenom tržištu za puštanje likvidnosti. Medutim, na operacije za povlacenje likvidnosti ne primjenjuju se korektivni faktori (engl. haircuts).

(45) U privremenom razdoblju do 2013., za odredenu vrstu neutržive imovine, kreditna potraživanja, dopušteno je odstupanje ogranicenog broja kriterija prihvatljivosti i operativnih kriterija u europodrucju (vidjeti odjeljak 6.2.2.).

(46) Taj se popis objavljuje i ažurira svakog dana na internetskoj stranici ESB-a na www.ecb.europa.eu. Utrživa imovina koju izdaju nefinancijska društva bez rejtinga vanjske institucije za kreditnu procjenu (VIKP) za izdanje, izdavatelja ili garanta ne ukljucuje se u javno objavljeni popis prihvatljive utržive imovine. Za te dužnicke instrumente, status raspoloživosti ovisi o kreditnoj procjeni izvora za kreditnu procjenu koji je odabrala doticna druga ugovorna strana, u skladu s pravilima ECAF-a koja vrijede za kreditna potraživanja, kao što je navedeno u odjeljku 6.3.3.1.

(47) Obveznice s varantima ili drugim slicnim pravima nisu prihvatljive.

(48) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeca od 13. srpnja 2009. o uskladivanju prava i drugih propisa koji se odnose na subjekte za zajednicka ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32).

(49) Taj zahtjev ne iskljucuje vrijednosne papire osigurane imovinom kod kojih su u strukturu izdanja ukljucena dva subjekta posebne namjene, a u vezi s tim subjektima posebne namjene ispunjen je zahtjev za „pravu prodaju”, tako da su dužnički instrumenti koje izdaje drugi subjekt posebne namjene, izravno ili neizravno osigurani izvornim skupom imovine, a svi novcani tokovi imovine koja stvara novcani tok prenose se s prvog na drugi subjekt posebne namjene.

(50) Ovo ogranicenje ne obuhvaca ugovore o razmjeni koji se koriste u transakcijama vrijednosnim papirima osiguranima imovinom, iskljucivo za zaštitu od rizika.

(51) Vrijednosni papiri osigurani imovinom koji se nalaze na popisu prihvatljive utržive imovine na dan 10. listopada 2010. izuzeti su iz tog zahtjeva i ostaju prihvatljivi do 9. listopada 2011.

(52) Vrijednosni papiri osigurani imovinom koji se nalaze na popisu prihvatljive utržive imovine na dan 10. listopada 2010. izuzeti su iz tog zahtjeva i ostaju prihvatljivi do 9. listopada 2011.

(53) Vrijednosni papiri osigurani imovinom koji se nalaze na popisu prihvatljive utržive imovine na dan 10. listopada 2010. izuzeti su iz tog zahtjeva i ostaju prihvatljivi do 9. listopada 2011.

(54) Da bi medunarodni dužnički vrijednosni papiri u globalnom obliku na donositelja (engl. global bearer form) koji su izdani 1. sijecnja 2007. ili nakon tog datuma preko medunarodnog središnjeg depozitorija vrijednosnih papira Euroclear Bank (Belgija) i Clearstream Banking Luxembourg, bili prihvatljivi, moraju biti izdani u obliku novih globalnih zapisa (engl. new global notes), te biti deponirani kod zajednickog skrbnika, koji je medunarodni središnji depozitorij vrijednosnih papira, ili, ako je to primjenjivo, središnji depozitorij vrijednosnih papira koji ispunjava minimalne standarde koje je utvrdio ESB. Medunarodni dužnički vrijednosni papiri u globalnom obliku na donositelja, koji su bili izdani u obliku klasicnih globalnih zapisa (engl. classical global notes) prije 1. sijecnja 2007. i zamjenjivi vrijednosni papiri izdani pod istom oznakom ISIN na taj datum ili nakon njega, ostaju prihvatljivi do dospijeca. Uvjet za prihvatljivost medunarodnih dužničkih vrijednosnih papira u globalnom obliku na ime (engl. global registered form), izdanih preko medunarodnog središnjeg depozitorija vrijednosnih papira Euroclear Bank (Belgija) i Clearstream Banking Luxembourg nakon 30. rujna 2010. jest da budu izdani u obliku nove skrbnicke strukture za medunarodne dužnicke vrijednosne papire. Medunarodni dužnički vrijednosni papiri u globalnom obliku na ime, koji su izdani prije tog datuma ili na taj datum, ostaju prihvatljivi do njihovog dospijeca. Medunarodni dužnički vrijednosni papiri u obliku pojedinacnih zapisa prestat ce biti prihvatljivi ako su izdani nakon 30. rujna 2010. Medunarodni dužnički vrijednosni papiri u obliku pojedinacnih zapisa koji su izdani prije tog datuma ili na taj datum ostaju prihvatljivi do njihovog dospijeća.

(55) Nefinancijska društva odredena su u Europskom sustavu nacionalnih racuna iz 1995. (ESA 95).

(56) Opis standarda za korištenje prihvatljivih sustava namire vrijednosnih papira u europodručju i ažurirani popis prihvatljivih veza između tih sustava mogu se pronaći na internetskoj stranici ESB-a na www.ecb.europa.eu.

(57) SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(58) Popis prihvatljivih neuređenih tržišta objavljuje se na internetskim stranicama ESB-a na www.ecb.europa.eu i ažurira se barem jednom godišnje.

(59) Eurosustav definira „sigurnost”, „transparentnost” i „dostupnost” isključivo u smislu uspješnosti funkcije upravljanja kolateralom Eurosustava. Cilj postupka odabira nije ocjenjivati temeljenu kvalitetu različitih tržišta. Načela je potrebno tumačiti na sljedeći način. Sigurnost znači sigurnost glede transakcija, a posebno sigurnost što se tiče valjanosti i ovršivosti transakcija. Transparentnost znači neometani pristup informacijama o pravilima poslovanja i djelovanja tržišta, financijskim značajkama imovine, mehanizmu formiranja cijene te o relevantnim cijenama i količinama (kotacije, kamatne stope, opseg trgovanja, nenamireni iznos itd.). Dostupnost se odnosi na mogućnost Eurosustava da sudjeluje na tržištu i da ima pristup tržištu; tržište je dostupno za potrebe upravljanja kolateralom, ako njegova pravila poslovanja i djelovanja omogućuju Eurosustavu da dođe do informacija i provede transakcije kada je to potrebno u tu svrhu.

(60) Države skupine G10 izvan EGP-a trenutačno obuhvaćaju Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Japan i Švicarsku.

(61) Utrživa imovina koju je prije 1. siječnja 2007. izdao subjekt koji nije osnovan u EGP-u ili u jednoj od država skupine G10 izvan EGP-a, za koju jamči subjekt osnovan u EGP-u, ostaje prihvatljiva do 31. prosinca 2011., pod uvjetom da ispunjava ostale kriterije prihvatljivosti i zahtjeve koji se primjenjuju na jamstva, kao što je utvrđeno u odjeljku 6.3.2., te postaje neprihvatljiva nakon tog datuma.

(62) Stvarno iskazano u euru ili u protuvrijednosti eura u nacionalnoj valuti.

(63) Između 2007. i 2013. na snazi je prijelazni režim za kreditna potraživanja, koji omogućuje svakom NSB-u da odabere minimalni prag za veličinu kreditnih potraživanja raspoloživih za potrebe kolaterala, osim prekograničnog korištenja, te da odluči hoće li se primjenjivati naknada za vođenje tih poslova. Tijekom 2013. na snazi će biti potpuno jedinstveni režim.

(64) Kreditna se potraživanja također nazivaju bankovnim kreditima. Schuldscheindarlehen i nizozemska privatna potraživanja koja glase na ime od države ili od ostalih prihvatljivih dužnika koja su pokrivena državnim jamstvom (npr. stambene zadruge) smatraju se jednakovrijednima kreditnim potraživanjima.

(65) Kao što je definirano u ESA 95.

(66) Stvarno iskazano u euru ili u protuvrijednosti eura u nacionalnoj valuti.

(67) Irske hipotekarne vlastite mjenice trenutačno su jedini instrument u toj kategoriji imovine.

(68) Stvarno iskazano u euru ili u protuvrijednosti eura u nacionalnoj valuti.

(69) Ako druga ugovorna strana koristi imovinu koju, zbog toga što se radi o izdavatelju/dužniku/garantu ili o osobi koja je s njima u bliskoj vezi, ne smije ili više ne smije koristiti za osiguranje neotplaćenog kredita, ona je obvezna o tomu odmah obavijestiti relevantnu nacionalnu središnju banku. Imovina se vrednuje po vrijednosti nula na sljedeći datum vrednovanja, te se može aktivirati poziv na uplatu marže (vidjeti također Dodatak 6.). Osim toga, druga ugovorna strana mora što prije ukloniti tu imovinu.

(70) Dodatne pojedinosti navedene su u odjeljku 6.2.1.

(71) Dodatne pojedinosti navedene su u odjeljku 6.2.2.

(72) Bonitetni standard utrživih dužničkih instrumenata koji nemaju rejting, koje su izdala ili za koje jamče nefinancijska društva, utvrđuje se na temelju izvora za kreditnu procjenu koji je izabrala odgovarajuća druga ugovorna strana, u skladu s pravilima ECAF-a koja se primjenjuju na kreditna potraživanja, kao što je navedeno u odjeljku 6.3.3. U slučaju tih utrživih dužničkih instrumenata izmijenjeni su sljedeći kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu: mjesto osnivanja izdavatelja/garanta: europodručje; mjesto izdanja: europodručje.

(73) Usklađena ljestvica kreditnih rejtinga Eurosustava objavljuje se na internetskoj stranici ESB-a na www.ecb.europa.eu. Kreditni rejting koji pripada 3. stupnju kreditne kvalitete znači minimalni dugoročni rejting „BBB-”, koji dodjeljuje Fitch ili Standard & Poor's, „Baa3” koji dodjeljuje Moody's ili „BBB” koji dodjeljuje DBRS.

(74) CRD obuhvaća Direktivu 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1.) i Direktivu 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 201).

(75) „Trostruki A” znači dugoročni rejting „AAA” koji dodjeljuje Fitch, Standard&Poor's ili DBRS ili „Aaa” koji dodjeljuje Moody's, ili, ako to nije na raspolaganju, kratkoročni rejting „F1+” koji dodjeljuje Fitch ili „A-1+” koji dodjeljuje Standard&Poor's ili „R-1H” koji dodjeljuje DBRS.

(76) „Jednostruko A” znači minimalni dugoročni rejting „A-” koji dodjeljuje Fitch ili Standard&Poor's ili „A3” koji dodjeljuje Moody's ili „AL” koji dodjeljuje DBRS.

(77) Ako za istog izdavatelja/dužnika ili garanta postoji više procjena VIKP-a, i ako su one proturječne, vrijedi pravilo najbolje procjene (tj. upotrebljava se najbolja raspoloživa kreditna procjena VIKP-a).

(78) Visoki bonitetni standardi za pokrivene bankovne obveznice, izdane nakon 1. siječnja 2008., procjenjuju se na temelju gore navedenog skupa kriterija. Za pokrivene obveznice, izdane prije 1. siječnja 2008., smatra se da ispunjavaju visoke bonitetne standarde ako u cijelosti ispunjavaju kriterije navedene u članku 52. stavku 4. Direktive UCITS.

(79) Informacija se objavljuje na internetskoj stranici ESB-a na www.ecb.europa.eu.

(80) Što se tiče druge kreditne procjene VIKP-a, kreditna procjena pri izdanju odnosi se na kreditnu procjenu kada ju je VIKP prvi put izdao ili objavio.

(81) Nacionalna središnja banka koja prijavljuje određenu imovinu u pravilu je nacionalna središnja banka države u kojoj će imovina biti prihvaćena za trgovanje/s njom će se trgovati na prihvatljivom tržištu. U slučaju da je imovina prihvaćena za trgovanje/s njom se trguje na više tržišta, sve upite treba uputiti na adresu za pomoć ESB-a glede prihvatljive imovine (Eligible-Assets.Hotline@ecb.europa.eu).

(82) Očekuje se da će popisi subjekata koji pripadaju u navedene tri kategorije, kao i kriteriji za klasifikaciju izdavatelja, dužnika ili garanata u te tri kategorije, biti na raspolaganju zajedno s poveznicama na relevantne internetske stranice nacionalnih nadzornih tijela, na internetskoj stranici Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) na adresi www.eba.europa.eu.

(83) Nefinancijska društva definirana su u Europskom sustavu nacionalnih računa iz 1995. (ESA 95).

(84) Informacije o stupnjevima kreditne kvalitete objavljuju se na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(85) U slučaju utržive imovine koju izdaju nefinancijska društva, no koja nema rejting prihvaćenog VIKP-a, taj se zahtjev primjenjuje na kreditnu procjenu izdavatelja.

(86) Ako za istog izdavatelja/dužnika ili garanta postoji više procjena VIKP-a, i te su procjene proturječne, vrijedi pravilo najbolje ocjene (tj. primjenjuje se najbolja raspoloživa kreditna procjena VIKP-a).

(87) Očekuje se da će popisi subjekata koji pripadaju u navedene tri kategorije, kao i kriteriji za klasifikaciju izdavatelja, dužnika ili garanata u te tri kategorije, biti na raspolaganju zajedno s poveznicama na odgovarajuće internetske stranice nacionalnih nadzornih tijela, na internetskoj stranici Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) na adresi www.eba.europa.eu.

(88) Ako je druga ugovorna strana izabrala VIKP kao izvor za kreditnu procjenu, ona može primijeniti pravilo najbolje ocjene: ako za istog izdavatelja/dužnika ili garanta postoji više kreditnih procjena VIKP-a, i te su procjene proturječne, primjenjuje se najbolja raspoloživa kreditna procjena VIKP-a.

(89) Za određene sustave za kreditnu procjenu prag kreditne kvalitete moguće je prilagoditi nakon provedenog procesa analize učinkovitosti (vidjeti odjeljak 6.3.5.).

(90) Kao što je utvrđeno u usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava, objavljenoj na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(91) Eurosustav samo objavljuje informacije u vezi s kreditnim operacijama Eurosustava, no ne preuzima nikakvu odgovornost za svoju ocjenu prihvaćenih sustava za kreditnu procjenu.

(92) Vanjske institucije za kreditnu procjenu obično se nazivaju rejting agencijama na financijskim tržištima.

(93) Ako je potrebno, navedenu dokumentaciju treba prevesti na radni jezik matičnog NSB-a.

(94) Kriteriji za prihvaćanje navedeni su na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(95) Druga ugovorna strana mora odmah obavijestiti ponuđača alata za dodjelu rejtinga o svakom kreditnom događaju koji može upućivati na pogoršanje kreditne kvalitete.

(96) PD(i,t) označava vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza koju dodjeljuje sustav za kreditnu procjenu dužniku i u razdoblje t.

(97) Zbog operativnih razlika između država članica mogu postojati određene razlike što se tiče mjera za kontrolu rizika. Na primjer, s obzirom na postupke isporuke odnosne imovine drugih ugovornih strana nacionalnim središnjim bankama (u obliku skupa kolaterala u zalogu kod NSB-a ili kao repo ugovora koji se temelje na pojedinoj imovini za određenu transakciju), mogu se pojaviti manje razlike glede vremena vrednovanja i drugih operativnih značajki okvira za kontrolu rizika. Nadalje, u slučaju neutržive imovine, preciznost tehnika vrednovanja može se razlikovati, što se odražava u sveukupnoj razini korektivnih faktora (vidjeti odjeljak 6.4.3.).

(98) Razine korektivnih faktora koje se primjenjuju na dužničke instrumente s kuponom s nepromjenjivom kamatnom stopom također se primjenjuju na dužničke instrumente čiji je kupon povezan s promjenom rejtinga samog izdavatelja ili s obveznicama indeksiranim uz inflaciju.

(99) Likvidnosnu kategoriju najčešće određuje klasifikacija izdavatelja. Međutim, bez obzira na klasifikaciju izdavatelja, svi vrijednosni papiri osigurani imovinom uključeni su u kategoriju V., a pokrivene bankovne obveznice velikog iznosa uključene su u kategoriju II., dok su klasične osigurane bankovne obveznice, osim pokrivenih bankovnih obveznica i drugih dužničkih instrumenata koje izdaju kreditne institucije uključene u kategoriju III. i IV.

(100) Dužnički certifikati koje izdaje ESB i dužnički instrumenti koje izdaju nacionalne središnje banke prije prihvaćanja eura u svojim dotičnim državama članicama uključeni su u likvidnosnu kategoriju 1.

(101) Samo instrumenti s opsegom izdanja od barem 1 milijardu eura, za koje barem tri održavatelja tržišta osiguravaju redovite ponude na kupnju i prodaju, razvrstavaju se u kategoriju imovine pokrivene bankovne obveznice velikog iznosa.

(102) Samo utrživa imovina koju izdaju izdavatelji koje ESB klasificira kao agencije uključena je u likvidnosnu kategoriju II. Utrživa imovina koju izdaju druge agencije uključena je u likvidnosnu kategoriju III. ili IV., ovisno o izdavatelju i vrsti imovine.

(103) Pokrivene bankovne obveznice, koje nisu usklađene s UCITS-om, uključujući strukturirane pokrivene bankovne obveznice i pokrivene bankovne obveznice više izdavatelja, uključeni su u likvidnosnu kategoriju III.

(104) Isplata kupona smatra se isplatom s promjenjivom kamatnom stopom ako je kupon vezan uz referentnu kamatnu stopu, te ako razdoblje ponovnog određivanja kupona nije dulje od godinu dana. Isplate kupona za koje je razdoblje ponovnog određivanja dulje od godinu dana tretiraju se kao isplate s nepromjenjivom kamatnom stopom, pri čemu relevantno dospijeće za korektivni faktor odgovara preostalom dospijeću dužničkog instrumenta.

(105) Na pojedine vrijednosne papire osigurane imovinom, pokrivene bankovne obveznice (pokrivene bankovne obveznice velikog iznosa, klasične pokrivene bankovne obveznice i druge pokrivene bankovne obveznice) i nepokrivene bankovne obveznice koje se teoretski vrednuju u skladu s odjeljkom 6.5., primjenjuje se dodatni korektivni faktor. Taj se korektivni faktor izravno primjenjuje na razini teoretskog vrednovanja pojedinog dužničkog instrumenta u obliku umanjenja vrijednosti od 5 %.

(106) Rejtinzi, kao što su određeni u usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava, objavljenoj na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(107) Ako se, u vrijeme isključenja s popisa prihvatljive utržive imovine, dužnički instrument koristi u kreditnoj operaciji Eurosustava, bit će ga potrebno što prije ukloniti.

(108) Korektivni faktori koji se primjenjuju na kreditna potraživanja s isplatom kamata po nepromjenjivoj kamatnoj stopi također su primjenjivi na kreditna potraživanja čija je isplata kamata vezana uz stopu inflacije.

(109) Nacionalne središnje banke mogu odlučiti da neće prihvatiti dužničke instrumente s priljevom (npr. isplata kupona) koji nastane u razdoblju do datuma dospijeća operacije monetarne politike, kao odnosnu imovinu u obratnim transakcijama (vidjeti odjeljak 6.2.3.).

(110) Pojedinosti su navedene u brošuri pod nazivom „Postupak korespondentnog centralnobankarskog modela (CCBM) za druge ugovorne strane Eurosustava”, koja je objavljena na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(111) Prihvatljiva imovina može se koristiti preko računa središnje banke u sustavu namire vrijednosnih papira koji se nalaze u državama koje nisu država u kojoj je dotična središnja banka, ako je Eurosustav odobrio korištenje takvog računa. Od 1999. De Nederlandsche Bank ovlašten je za korištenje svojeg računa u Euroclear Belgium za namiru kolateralnih transakcija u euroobveznicama koje je izdao taj međunarodni središnji depozitorij vrijednosnih papira. Od kolovoza 2000. središnja banka Irske ovlaštena je za otvaranje takvog računa u Euroclearu. Ovaj se račun može koristiti za svu prihvatljivu imovinu koja se drži u Euroclearu, tj. uključujući prihvatljivu imovinu prenesenu na Euroclear preko prihvatljivih veza.

(112) Pojedinosti su navedene u brošuri pod nazivom „Postupak korespondentnog centralnobankarskog modela (CCBM) za druge ugovorne strane Eurosustava”, koja je objavljena na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(113) Pojedinosti su navedene u brošuri pod nazivom „Postupak korespondentnog centralnobankarskog modela (CCBM) za druge ugovorne strane Eurosustava”, koja je objavljena na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(114) Veza između dvaju sustava namire vrijednosnih papira sastoji se iz skupa postupaka i rješenja za prekogranični prijenos vrijednosnih papira između računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira. Veza je u obliku omnibus računa koji je otvorio sustav namire vrijednosnih papira (sustav investitor) u drugom sustavu namire vrijednosnih papira (sustav izdavatelj). Izravna veza podrazumijeva da ne postoje posrednici između dva sustava namire vrijednosnih papira. Neizravne veze između sustava namire vrijednosnih papira također se mogu koristiti za prekogranični prijenos vrijednosnih papira Eurosustavu. Neizravna veza jest ugovorno i tehničko rješenje koje omogućuje dvama sustavima namire vrijednosnih papira, koji nisu izravno povezani jedan s drugim, da razmjenjuju transakcije ili prijenose vrijednosnih papira preko trećeg sustava namire vrijednosnih papira koji djeluje kao posrednik.

(115) Ažurirani popis prihvatljivih veza može se pronaći na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(116) Vidjeti publikaciju pod nazivom „Standardi za korištenje sustava namire vrijednosnih papira EU u kreditnim operacijama ESSB-a”, Europski monetarni institut, siječanj 1998., na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(117) Sadržaj ovog poglavlja daje se samo u informativne svrhe.

(118) Popisi su dostupni javnosti na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu.

(119) Izvještajni okvir ESB-a za novčanu i bankovnu statistiku prikazan je u Dodatku 4.

(120) Vidjeti Uredbu ESB/2803/9. Daljnje informacije u vezi sa standardiziranom stopom odbitka mogu se pronaći na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu, kao i na internetskim stranicama Eurosustava (vidjeti Dodatak 5.).

(121) Za institucije kojima je dopušteno izvještavati o statističkim podacima kao grupa, na skupnoj osnovi, u skladu s odredbama iz izvještajnog okvira za monetarnu i bankovnu statistiku ESB-a (vidjeti Dodatak 4.), samo se jedna takva olakšica odobrava grupi u cjelini, osim ako institucije dostave podatke o osnovici za obračun pričuve i pričuvama na dovoljno detaljan način, koji omogućuje Eurosustavu provjeru njihove točnosti i kvalitete i određivanje odgovarajuće obvezne pričuve za svaku instituciju uključenu u grupu.

(122) Uredba (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2008/32) (SL L 15, 20.1.2009., str. 14) izričito propisuje izvještavanje o obvezama na osnovi depozita po nominalnoj vrijednosti. Nominalna vrijednost znači iznos glavnice koji se dužnik ugovorno obvezao vratiti vjerovniku. Ta je izmjena postala neophodna budući da je Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1) izmijenjena tako da omogućava vrednovanje određenih financijskih instrumenata po fer vrijednosti.

(123) Raspored održavanja obično se objavljuje u priopćenju za javnost ESB-a, koji je moguće pronaći na internetskoj stranici ESB-a www.ecb.europa.eu. Osim toga, taj se raspored objavljuje u Službenom listu i na internetskim stranicama Eurosustava (vidjeti Dodatak 5.).

(124) Ako institucija nema glavni ured u državi članici u kojoj je osnovana, ona mora imenovati glavnu podružnicu, koja bi tada bila odgovorna za ispunjenje ukupnih minimalnih obveznih pričuva svih njezinih poslovnih jedinica u dotičnoj državi članici.

(125) Ti su kriteriji objavljeni u obavijesti pod naslovom „Obavijest Europske središnje banke o izricanju sankcija za povredu obveze držanja minimalne pričuve” (SL C 39, 11.2.2000., str. 3).

Dodatak I.

PRIMJERI OPERACIJA I POSTUPAKA MONETARNE POLITIKE

Popis primjera

Primjer 1. Obratna transakcija za puštanje likvidnosti, putem aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom

Primjer 2. Obratna transakcija za puštanje likvidnosti, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Primjer 3. Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Primjer 4. Valutni ugovor o razmjeni za povlačenje likvidnosti, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Primjer 5. Valutni ugovor o razmjeni za puštanje likvidnosti, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Primjer 6. Mjere za kontrolu rizika

PRIMJER 1.

Obratna transakcija za puštanje likvidnosti, putem aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom

ESB odlučuje da će pustiti likvidnost na tržište pomoću obratne transakcije, organizirane u obliku aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom.

Tri druge ugovorne strane podnose sljedeće ponude:

(u milijunima eura)

Druga ugovorna strana	Ponuda
1. banka	30
2. banka	40
3. banka	70
Ukupno	140

ESB odlučuje da će raspodijeliti ukupno 105 milijuna eura.

Postotak raspodjele jest:

Formula

Raspodjela drugim ugovornim stranama jest:

(u milijunima eura)

Druga ugovorna strana	Ponuda	Raspodjela
1. banka	30	22,5
2. banka	40	30,0
3. banka	70	52,5
Ukupno	140	105,0

PRIMJER 2.

Obratna transakcija za puštanje likvidnosti, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

Obratna transakcija za puštanje likvidnosti, putem aukcije s nepromjenjivom kamatnom stopom

ESB odlučuje da će pustiti likvidnost na tržište pomoću obratne transakcije, organizirane u obliku aukcije s promjenjivom kamatnom stopom.

Tri druge ugovorne strane podnose sljedeće ponude:

Kamatna stopa (%)	Iznos (u milijunima eura)
	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupne ponude	Kumulativne ponude
3,15				0	0
3,10		5	5	10	10
3,09		5	5	10	20
3,08		5	5	10	30
3,07	5	5	10	20	50
3,06	5	10	15	30	80
3,05	10	10	15	35	115
3,04	5	5	5	15	130
3,03	5		10	15	145
Ukupno	30	45	70	145

ESB odlučuje da će raspodijeliti 94 milijuna eura, što podrazumijeva graničnu kamatnu stopu od 3,05 %.

Sve ponude iznad 3,05 % (za kumulativni iznos od 80 milijuna eura) su u cijelosti prihvaćene. Postotak raspodjele pri 3,5 % jest:

Formula

Raspodjela 1. banci pri graničnoj kamatnoj stopi jest, na primjer:

0,4 x 10 = 4

Ukupna raspodjela 1. banci jest:

5 + 5 + 4 = 14

Rezultati raspodjele mogu se sažeti na sljedeći način:

(u milijunima eura)

Druga ugovorna strana	Iznos
	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno
Ukupne ponude	30,0	45,0	70,0	145
Ukupna raspodjela	14,0	34,0	46,0	94

Ako se postupak raspodjele izvršava putem aukcije s jedinstvenom kamatnom stopom, (nizozemska metoda), kamatna stopa koja se primjenjuje na iznose koji su raspodijeljeni drugim ugovornim stranama iznosi 3,05 %.

Ako se postupak raspodjele izvršava putem aukcije s višestrukom stopom (američka metoda), ne primjenjuje se jedinstvena kamatna stopa na iznose koji su raspodijeljeni drugim ugovornim stranama, na primjer 1. banka prima 5 milijuna eura po 3,07 %, 5 milijuna eura po 3,06 % i 4 milijuna eura po 3,05 %.

PRIMJER 3.

Izdavanje dužničkih certifikata ESB-a putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

ESB odlučuje povući likvidnost s tržišta izdavanjem dužničkih certifikata, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom.

Tri druge ugovorne strane podnose sljedeće ponude:

Kamatna stopa (%)	Iznos (u milijunima eura)
Kamatna stopa (%)	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno	Kumulativne ponude
3,00				0	0
3,01	5		5	10	10
3,02	5	5	5	15	25
3,03	5	5	5	15	40
3,04	10	5	10	25	65
3,05	20	40	10	70	135
3,06	5	10	10	25	160
3,08	5		10	15	175
3,10		5		5	180
Ukupno	55	70	55	180

ESB odlučuje da će raspodijeliti nominalni iznos od 124,5 milijuna eura, što podrazumijeva graničnu kamatnu stopu od 3,05 %.

Sve ponude ispod 3,05 % (za kumulativni iznos 65 milijuna eura) u cijelosti su prihvaćene. Postotak raspodjele pri 3,5 % jest:

Formula

Raspodjela 1. banci pri graničnoj kamatnoj stopi jest, na primjer:

0,85 x 20 = 17

Ukupna raspodjela 1. banci jest:

5 + 5 + 5 + 10 + 17 = 42

Rezultati raspodjele mogu se sažeti na sljedeći način:

(u milijunima eura)

Druge ugovorne strane	Iznos
	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno
Ukupne ponude	55,0	70,0	55,0	180
Ukupna raspodjela	42,0	49,0	33,5	124,5

PRIMJER 4.

Valutni ugovor o razmjeni za povlačenje likvidnosti, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

ESB odlučuje da će povući likvidnost s tržišta s pomoću valutnog ugovora o razmjeni tečaja EUR/USD putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom. (Bilješka: u ovom se slučaju eurom trguje uz premiju)

Tri druge ugovorne strane podnose sljedeće ponude:

Swap bodovi (x 10.000)	Iznos (u milijunima eura)
	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno	Kumulativne ponude
6,84				0	0
6,80	5		5	10	10
6,76	5	5	5	15	25
6,71	5	5	5	15	40
6,67	10	10	5	25	65
6,63	25	35	40	100	165
6,58	10	20	10	40	205
6,54	5	10	10	25	230
6,49		5		5	235
Ukupno	65	90	80	235

ESB odlučuje da će raspodijeliti 158 milijuna eura, što znači granične swap bodove u visini 6,63. Sve ponude iznad 6,63 (u kumulativnom iznosu 65 milijuna eura) u cijelosti su prihvaćene. Postotak raspodjele pri 6,63 iznosi:

Formula

Raspodjela 1. banci pri graničnim swap bodovima jest, na primjer:

0,93 x 25 = 23,25

Ukupna raspodjela 1. banci jest:

5 + 5 + 5 + 10 + 23,25 = 48,25

Rezultati raspodjele mogu se sažeti na sljedeći način:

(u milijunima eura)

Druge ugovorne strane	Iznos
Druge ugovorne strane	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno
Ukupne ponude	65,0	90,0	80,0	235,0
Ukupna raspodjela	48,25	52,55	57,2	158,0

ESB određuje promptni tečaj EUR/USD za operaciju od 1,1300.

Ako se postupak raspodjele izvršava putem aukcije s jedinstvenom kamatnom stopom (nizozemska metoda), na datum početka operacije Eurosustav kupuje 158 000 000 eura i prodaje 178 540 000 američkih dolara. Na datum dospijeća operacije Eurosustav prodaje 158 000 000 eura, a kupuje 178 644 754 USD (terminski tečaj je 1,130663 = 1,1300 + 0,000663.)

Ako se postupak raspodjele izvršava putem aukcija s višestrukim kamatnim stopama (američka metoda), Eurosustav razmjenjuje iznose u eurima i američkim dolarima, kao što je prikazano u sljedećoj tablici:

Promptna transakcija			Terminska transakcija
Devizni tečaj	Kupnja EUR	Prodaja USD	Devizni tečaj	Prodaja EUR	Kupnja USD
1,1300			1,130684
1,1300	10 000 000	11 300 000	1,130680	10 000 000	11 306 800
1,1300	15 000 000	16 950 000	1,130676	15 000 000	16 960 140
1,1300	15 000 000	16 950 000	1,130671	15 000 000	16 960 065
1,1300	25 000 000	28 250 000	1,130667	25 000 000	28 266 675
1,1300	93 000 000	105 090 000	1,130663	93 000 000	105 151 659
1,1300			1,130658
1,1300			1,130654
1,1300			1,130649
Ukupno	158 000 000	178 540 000		158 000 000	178 645 339

PRIMJER 5.

Valutni ugovor o razmjeni za puštanje likvidnosti, putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom

ESB odlučuje da će pustiti likvidnost na tržište s pomoću valutnog ugovora o razmjeni tečaja EUR/USD putem aukcije s promjenjivom kamatnom stopom. (Bilješka: u ovom se slučaju eurom trguje uz premiju)

Tri druge ugovorne strane podnose sljedeće ponude:

Swap bodovi (x 10.000)	Iznos (u milijunima eura)
Swap bodovi (x 10.000)	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno	Kumulativne ponude
6,23
6,27	5		5	10	10
6,32	5		5	10	20
6,36	10	5	5	20	40
6,41	10	10	20	40	80
6,45	20	40	20	80	160
6,49	5	20	10	35	195
6,54	5	5	10	20	215
6,58		5		5	220
Ukupno	60	85	75	220

ESB odlučuje da će raspodijeliti 197 milijuna eura, što znači granične swap bodove u visini 6,54. Sve ponude ispod 6,54 (u kumulativnom iznosu 195 milijuna eura) su u cijelosti prihvaćene. Postotak raspodjele pri 6,54 jest:

Formula

Raspodjela 1. banci pri graničnim swap bodovima jest, na primjer:

0,10 x 5 = 0,5

Ukupna raspodjela 1. banci jest:

5 + 5 + 10 + 10 + 20 + 5 + 0,5 = 55,5

Rezultati raspodjele mogu se sažeti na sljedeći način:

Druge ugovorne strane	Iznos (u milijunima eura)
Druge ugovorne strane	1. banka	2. banka	3. banka	Ukupno
Ukupne ponude	60,0	85,0	75,0	220
Ukupna dodjela	55,5	75,5	66,0	197

ESB određuje promptni tečaj EUR/USD za operaciju od 1,1300.

Ako se postupak raspodjele izvršava putem aukcije s jedinstvenom kamatnom stopom, (nizozemska metoda), na datum početka operacije Eurosustav prodaje 197 000 000 eura i kupuje 222 610 000 američkih dolara. Na datum dospijeća operacije, Eurosustav kupuje 197 000 000 eura, a prodaje 222 738 838 USD (terminski tečaj je 1,130654 = 1,1300 + 0,000654.)

Ako se postupak raspodjele izvršava putem aukcije s višestrukim kamatnim stopama (američka metoda), Eurosustav razmjenjuje iznose u eurima i američkim dolarima, kao što je prikazano u sljedećoj tablici:

Promptna transakcija			Terminska transakcija
Devizni tečaj	Prodaja EUR	Kupnja USD	Devizni tečaj	Kupnja EUR	Prodaja USD
1,1300			1,130623
1,1300	10 000 000	11 300 000	1,130627	10 000 000	11 306 270
1,1300	10 000 000	11 300 000	1,130632	10 000 000	11 306 320
1,1300	20 000 000	22 600 000	1,130636	20 000 000	22 612 720
1,1300	40 000 000	45 200 000	1,130641	40 000 000	45 225 640
1,1300	80 000 000	90 400 000	1,130645	80 000 000	90 451 600
1,1300	35 000 000	39 550 000	1,130649	35 000 000	39 572 715
1,1300	2 000 000	2 260 000	1,130654	2 000 000	2 261 308
1,1300			1,130658
Ukupno	197 000 000	222 610 000		197 000 000	222 736 573

PRIMJER 6.

Mjere za kontrolu rizika

Ovaj primjer prikazuje okvir za kontrolu rizika koji se primjenjuje za odnosnu imovinu koja se koristi u operacijama Eurosustava za puštanje likvidnosti (1). Ovaj se primjer temelji na pretpostavci da druga ugovorna strana sudjeluje u sljedećim operacijama monetarne politike Eurosustava:

(a)	u glavnoj operaciji refinanciranja, koja je započela 28. srpnja 2004. i završila 4. kolovoza 2004., u kojoj je drugoj ugovornoj strani dodijeljeno 50 milijuna eura, po kamatnoj stopi od 4,24 %;

(b)	u operaciji dugoročnijeg refinanciranja, koja je započela 29. srpnja 2004. i završila 21. listopada 2004., u kojoj je drugoj ugovornoj strani dodijeljeno 45 milijuna eura po kamatnoj stopi od 4,56 %; i

c	u glavnoj operaciji refinanciranja, koja je započela 4. kolovoza 2004. i završila 11. kolovoza 2004., u kojoj je drugoj ugovornoj strani dodijeljeno 35 milijuna eura, po kamatnoj stopi od 4,26 %.

Obilježja odnosne utržive imovine koju koristi druga ugovorna strana za pokriće tih operacija, navedena su u tablici 1.

Tablica 1.

Odnosna utrživa imovina koja se koristi u transakcijama

Obilježja
Naziv	Kategorija imovine	Datum dospijeća	Definicija kupona	Učestalost kupona	Preostalo dospijeće	Korektivni faktor
Imovina A	Pokrivena bankovna obveznica velikog iznosa („Jumbo”)	30.8.2008.	Fiksni kupon	6 mjeseci	4 godine	3,50 %
Imovina B	Obveznica središnje države	19.11.2008.	Promjenjivi kupon	12 mjeseci	4 godine	0,50 %
Imovina C	Korporacijska obveznica	12.5.2015.	Bez kupona		>10 godina	15,00 %
Cijene u postocima (uključujući obračunate nedospjele kamate) (2)
28.7.2004.	29.7.2004.	30.7.2004.	2.8.2004.	3.8.2004.	4.8.2004.	5.8.2004.
102,63	101,98	100,55	101,03	100,76	101,02	101,24
	98,35	97,95	98,15	98,56	98,73	98,57
					55,01	54,87

SUSTAV ZA NAMJENU KOLATERALA

U prvom primjeru pretpostavlja se da su transakcije izvršene kod NSB-a s pomoću sustava u kojem je odnosna imovina namjenski označena za svaku transakciju. Procjena vrijednosti odnosne imovine provodi se svakog dana. Okvir za kontrolu rizika zatim se može opisati kako slijedi (vidjeti također niže navedenu tablicu 2.):

Dana 28. srpnja 2004. druga ugovorna strana zaključuje repo transakciju s NSB-om koji kupuje imovinu A za 50,6 milijuna eura. Imovina A pokrivena je bankovna obveznica velikog iznosa s fiksnim kuponom i s dospijećem 30. kolovoza 2008. Tako ona ima preostalo dospijeće od 4 godine i stoga zahtijeva korektivni faktor od 3,5 %. Tržišna cijena imovine A na njenom referentnom tržištu na taj dan jest 102,63 %, što uključuje obračunate nedospjele kamate po kuponu. Od druge ugovorne strane se zahtijeva da osigura iznos imovine A, koji nakon odbitka korektivnog faktora od 3,5 % prelazi raspodijeljeni iznos od 50 milijuna eura. Druga ugovorna strana stoga dostavlja imovinu A za nominalni iznos od 50,6 milijuna eura, čija usklađena tržišna vrijednost na taj dan iznosi 50 113 203 eura.

Dana 29. srpnja 2004. druga ugovorna strana zaključuje repo transakciju s NSB-om koji kupuje imovinu A za 21 milijun eura (tržišna cijena 101,98 %, korektivni faktor 3,5 %) i imovinu B za 25 milijuna eura (tržišna cijena 98,35 %). Imovina B je obveznica središnje države s isplatom kupona po promjenjivoj kamatnoj stopi, za što se upotrebljava korektivni faktor od 0,5 %. Usklađena tržišna vrijednost imovine A i imovine B na taj dan je 45 130 810 eura, koji stoga prelazi zahtijevani iznos od 45 000 000 eura.

Dana 29. srpnja 2004. odnosna imovina u glavnoj operaciji refinanciranja, koja je započela 28. srpnja 2004., revalorizira se. Uz tržišnu cijenu od 101,98 %, tržišna cijena imovine A, usklađena za korektivni faktor još uvijek se nalazi unutar granica donje i gornje granične vrijednosti. Kolateral koji je prvobitno dan u zalog stoga se tretira kao da pokriva i početni iznos puštene likvidnosti i obračunate nedospjele kamate, koje iznose 5 889 eura.

Dana 30. srpnja 2004. odnosna se imovina revalorizira: tržišna cijena imovine A je 100,55 %, a tržišna cijena imovine B je 97,95 %. Obračunate nedospjele kamate iznose 11 778 eura za glavnu operaciju refinanciranja koja je započela 28. srpnja 2004. i 5 700 eura za operaciju dugoročnijeg refinanciranja koja je započela 29. srpnja 2004. Zbog toga, usklađena tržišna vrijednost imovine A u prvoj transakciji pada ispod iznosa transakcije koji se mora pokriti (tj. puštena likvidnost plus obračunate nedospjele kamate) za 914 218 eura, no također i ispod donje granične vrijednosti za maržni poziv od 49 761 719 eura. Druga ugovorna strana isporučuje 950 000 eura imovine A u nominalnoj vrijednosti, čime se, nakon odbitka korektivnog faktora od 3,5 % od tržišne vrijednosti, izračunate na temelju cijene 100,55 %, ponovno uspostavlja dostatno pokriće kolaterala (3).

Maržni poziv je također potreban i za drugu transakciju, budući da je usklađena tržišna vrijednost odnosne imovine koja se koristi u transakciji (44 741 520 eura) ispod gornje granične vrijednosti (44 780 672 eura). Druga ugovorna strana stoga dostavlja 270 000 eura financijske imovine B, s usklađenom tržišnom vrijednošću 263 143 eura.

4.	Tijekom 2. i 3. kolovoza 2004. odnosna imovina je revalorizirana, a da za to nije bio potreban bilo kakav maržni poziv za transakcije koje su zaključene 28. i 29. srpnja 2004.

Dana 4. kolovoza 2004. druga ugovorna strana otplaćuje likvidnost dobivenu u okviru glavne operacije refinanciranja koja je započela 28. srpnja 2004., uključujući obračunate kamate u visini 41 222 eura. NSB vraća imovinu A u visini 51 550 000 eura u nominalnoj vrijednosti.

Istog dana, druga ugovorna strana zaključuje novu repo transakciju s NSB-om, koji kupuje imovinu C za 75 milijuna eura u nominalnoj vrijednosti. Budući da je imovina C korporacijska obveznica bez kupona s preostalim dospijećem duljim od 10 godina, koja zahtijeva korektivni faktor od 15 %, odgovarajuća tržišna vrijednost usklađena za korektivni faktor toga dana iznosi 35 068 875 eura.

Revalorizacija imovine koja služi kao osiguranje potraživanja u operaciji dugoročnijeg refinanciranja, koja je započela 29. srpnja 2004., pokazuje da usklađena tržišna vrijednost dostavljene imovine prelazi gornju graničnu vrijednost za približno 262 000 eura, pa stoga NSB vraća drugoj ugovornoj strani imovinu B u nominalnoj vrijednosti 262 000 eura (4).

SUSTAV SA SKUPOM IMOVINE

U drugom primjeru pretpostavlja se da su transakcije izvršene kod NSB-a s pomoću sustava sa skupom imovine. Imovina, uključena u skup imovine koju koristi druga ugovorna strana, nije točno namijenjena za osiguranje određene transakcije.

U tom slučaju upotrebljava se isti slijed transakcija kao i u prethodno navedenom primjeru koji opisuje sustav za namjenu kolaterala. Glavna je razlika u tome da, na datume revalorizacije, usklađena tržišna vrijednost cjelokupne imovine iz skupa mora pokrivati ukupni iznos svih nedospjelih operacija druge ugovorne strane s NSB-om. Maržni poziv od 1 178 398 eura, koji nastupa 30. srpnja 2004., identičan je u ovom primjeru onome koji se zahtijeva u slučaju sustava za namjenu kolaterala. Druga ugovorna strana isporučuje imovinu A u nominalnoj vrijednosti 1 300 000 eura, čime se, nakon odbitka korektivnog faktora od 3,5 % od tržišne vrijednosti, koja se izračunava na temelju cijene 100,55 %, ponovno uspostavlja dostatno pokriće kolaterala.

Osim toga, 4. kolovoza 2004., kada dospijeva glavna operacija refinanciranja koja je zaključena 28. srpnja 2004., druga ugovorna strana može zadržati imovinu na svojem založnom računu. Imovina se također može zamijeniti za drugu imovinu, kao što je prikazano u primjeru, gdje druga ugovorna strana imovinu A u nominalnoj vrijednosti 51,9 milijuna eura zamjenjuje imovinom C u nominalnoj vrijednosti 75,5 milijuna eura kako bi se pokrila puštena likvidnost i obračunate nedospjele kamate u okviru svih operacija refinanciranja.

Okvir za kontrolu rizika u sustavu sa skupom imovine opisan je u tablici 3.

Tablica 2.

Sustav za namjenu kolaterala

Datum	Nedospjele transakcije	Datum početka	Datum završetka	Kamatna stopa	Puštena likvidnost	Obračunate kamate	Ukupni iznos koji treba pokriti	Donja granična vrijednost	Gornja granična vrijednost	Usklađena tržišna vrijednost	Maržni poziv
28.7.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	—	50 000 000	49 750 000	50 250 000	50 113 203	—
29.7.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	5 889	50 005 889	49 755 859	50 255 918	49 795 814	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	—	45 000 000	44 775 000	45 225 000	45 130 810	—
30.7.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	11 778	50 011 778	49 761 719	50 261 837	49 097 560	– 914 218
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	5 700	45 005 700	44 780 672	45 230 729	44 741 520	– 264 180
2.8.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	29 444	50 029 444	49 779 297	50 279 592	50 258 131	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	22 800	45 022 800	44 797 686	45 247 914	45 152 222	—
3.8.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	35 333	50 035 333	49 785 157	50 285 510	50 123 818	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	28 500	45 028 500	44 803 358	45 253 643	45 200 595	—
4.8.2004.	Glavno refinanciranje	4.8.2004.	11.8.2004.	4,26	35 000 000	—	35 000 000	34 825 000	35 175 000	35 068 875	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	34 200	45 034 200	44 809 029	45 259 371	45 296 029	261 829
5.8.2004.	Glavno refinanciranje	4.8.2004.	11.8.2004.	4,26	35 000 000	4 142	35 004 142	34 829 121	35 179 162	34 979 625	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	39 900	45 039 900	44 814 701	45 265 100	45 043 420	—

Tablica 3.

Sustav sa skupom imovine

Datum	Nedospjele transakcije	Datum početka	Datum završetka	Kamatna stopa	Puštena likvidnost	Obračunate kamate	Ukupni iznos koji treba pokriti	Donja granična vrijednost (5)	Gornja granična vrijednost (6)	Usklađena tržišna vrijednost	Maržni poziv
28.7.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	—	50 000 000	49 750 000	Nije primjenjivo	50 113 203	—
29.7.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	5 889	95 005 889	94 530 859	Nije primjenjivo	94 926 624	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	—
30.7.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	11 778	95 017 478	94 542 390	Nije primjenjivo	93 839 080	– 1 178 398
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	5 700
2.8.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	29 444	95 052 244	94 576 983	Nije primjenjivo	95 487 902	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	22 800
3.8.2004.	Glavno refinanciranje	28.7.2004.	4.8.2004.	4,24	50 000 000	35 333	95 063 833	94 588 514	Nije primjenjivo	95 399 949	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	28 500
4.8.2004.	Glavno refinanciranje	4.8.2004.	11.8.2004.	4,26	35 000 000	—	80 034 200	79 634 029	Nije primjenjivo	80 333 458	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	34 200
5.8.2004.	Glavno refinanciranje	4.8.2004.	11.8.2004.	4,26	35 000 000	4 142	80 044 042	79 643 821	Nije primjenjivo	80 248 396	—
	Dugoročnije refinanciranje	29.7.2004.	27.10.2004.	4,56	45 000 000	39 900

(1) Primjer se temelji na pretpostavci da se, pri izracunu potrebe za maržnim pozivom, uzima u obzir obracunata nedospjela kamata na puštenu likvidnost, te da se primjenjuje granicna vrijednost od 0,5 % puštene likvidnosti.

(2) Cijene prikazane za određeni datum vrednovanja odgovaraju najreprezentativnijoj cijeni na radni dan prije tog datuma vrednovanja.

(3) Nacionalne središnje banke mogu izvršiti maržne pozive u gotovini umjesto u vrijednosnim papirima.

(4) Ako nacionalna središnja banka treba platiti maržu drugoj ugovornoj stranu u vezi s drugom transakcijom, druga ugovorna strana može takvu maržu, u određenim slučajevima, saldirati s maržom koju je platila nacionalnoj središnjoj banci u vezi s prvom transakcijom. Zbog toga bi postojala samo jedna namira marže.

(5) U sustavu sa skupom imovine donja granična vrijednost jest najniži prag za maržne pozive. U praksi većina nacionalnih središnjih banaka zahtijeva dodatni kolateral kad god tržišna vrijednost skupa kolaterala usklađena za korektivni faktor padne ispod ukupnog iznosa koji treba pokriti.

(6) U sustavu sa skupom imovine, koncept gornje granične vrijednosti nije relevantan budući da će druga ugovorna strana stalno nastojati premašiti iznos ponuđenog kolaterala kako bi operativne transakcije svela na najmanju moguću mjeru.

Dodatak 2.

GLOSAR

Agent za namiru: institucija koja upravlja postupkom namire (npr. određivanje pozicije namire, praćenje razmjena plaćanja itd.) za sustave prijenosa ili druga rješenja koja zahtijevaju namiru.

Alat za dodjelu rejtinga: izvor za procjenu kreditne kvalitete, određen u okviru za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF), koji osiguravaju oni subjekti koji procjenjuju kreditnu kvalitetu dužnika prvenstveno pomoću kvantitativnih modela na sustavan i mehanički način, oslanjajući se, između ostalih informacija, na revidirana financijska izvješća, te čije kreditne procjene nisu namijenjene objavljivanju široj javnosti. Te subjekte treba pojedinačno prihvatiti Eurosustav prije nego što postanu dio ECAF-a.

Američka aukcija: vidi aukcije s višestrukim kamatnim stopama.

Aukcija: postupak kojim središnja banka pušta likvidnost ili povlači likvidnost s tržišta, na temelju ponuda koje dostave druge ugovorne strane u međusobnom nadmetanju. Prvo se prihvaćaju najkonkurentnije ponude, dok se ne iscrpi cjelokupan iznos likvidnosti koji središnja banka mora pustiti ili povući.

Aukcija s jedinstvenom kamatnom stopom (nizozemska aukcija): aukcija kod koje je kamatna stopa (ili cijena/swap bod) raspodjele, koja se primjenjuje na sve prihvaćene ponude, jednaka graničnoj kamatnoj stopi.

Aukcija s nepromjenjivom kamatnom stopom: aukcija u kojoj središnja banka unaprijed određuje kamatnu stopu, a druge ugovorne strane nude iznos novca s kojim žele zaključiti posao po nepromjenjivoj kamatnoj stopi.

Aukcija s promjenjivom kamatnom stopom: aukcija na kojoj druge ugovorne strane nude i iznos novca s kojim žele zaključiti transakciju sa središnjom bankom i kamatnu stopu po kojoj žele zaključiti transakciju.

Aukcija s višestrukim kamatnim stopa (američka aukcija): aukcija na kojoj je kamatna stopa po kojoj se dodjeljuje iznos na aukciji (ili cijena/swap bod) jednaka kamatnoj stopi ponuđenoj u svakoj pojedinačnoj ponudi.

Aukcija uz nepromjenjivu kamatnu stopu: vidi aukciju s nepromjenjivom kamatnom stopom.

Bilateralni postupak: postupak kojim središnja banka izravno trguje samo s jednom ili s nekoliko drugih ugovornih strana bez aukcija. Bilateralni postupci uključuju operacije koje se provode preko burza ili tržišnih posrednika.

Bliske veze: situacija u kojoj je druga ugovorna strana povezana s izdavateljem/dužnikom/garantom prihvatljive imovine zbog toga što: (a) druga ugovorna strana posjeduje izravno, ili neizravno preko jednog ili više drugih društava, 20 % ili više kapitala izdavatelja/dužnika/garanta; ili (b) izdavatelj/dužnik/garant posjeduje izravno, ili neizravno preko jednog ili više drugih društava, 20 % ili više kapitala druge ugovorne strane; ili (c) treća osoba posjeduje više od 20 % kapitala druge ugovorne strane i više od 20 % kapitala izdavatelja/dužnika/garanta, bilo izravno ili neizravno preko jednog ili više drugih društava.

Brza aukcija: aukcija koju koristi Eurosustav za operacije fine prilagodbe kada se smatra poželjnim izvršiti brzi utjecaj na likvidnosnu situaciju na tržištu. Brze se aukcije obično provode unutar vremenskog okvira od 90 minuta, te su obično ograničene na ograničeni skup drugih ugovornih strana.

Cijena povratne kupnje: cijena po kojoj je kupac dužan prodati imovinu natrag prodavatelju u vezi s transakcijom po repo ugovoru. Cijena povratne kupnje odgovara zbroju kupovne cijene i razlike u cijeni koja odgovara kamatama na odobrenu likvidnost za razdoblje do dospijeća operacije.

Datum dospijeća: datum na koji prestaje važiti operacija monetarne politike. U slučaju repo ugovora ili ugovora o razmjeni datum dospijeća odgovara datumu povratne kupnje.

Datum kupovine: datum kada stupa na snagu prodaja kupljene imovine od strane prodavatelja kupcu.

Datum namire: datum kada je transakcija namirena. Namira se može izvršiti istog dana kada se zaključi trgovina (namira istog dana) ili jedan dan ili više dana nakon zaključenja trgovine (datum namire naveden je kao datum trgovanja (T) + odgoda namire).

Datum početka: datum kada je namiren prvi dio operacije monetarne politike. Datum početka odgovara datumu kupnje za operacije koje se temelje na repo ugovorima i valutnim ugovorima o razmjeni.

Datum povratne kupnje: datum na koji je kupac dužan prodati imovinu natrag prodavatelju u vezi s transakcijom po repo ugovoru.

Datum trgovanja (T): datum kada je zaključeno trgovanje (tj. sporazum o financijskoj transakciji između dvije strane). Datum trgovanja može se podudarati s datumom namire transakcije (namira istog dana) ili može prethoditi datumu namire za neki određeni broj radnih dana (datum namire utvrđuje se kao T + odgoda namire).

Datum vrednovanja: datum kada je procijenjena vrijednost imovine na kojoj se temelje kreditne operacije.

Dematerijalizacija: uklanjanje fizičkih certifikata ili dokumenata o vlasničkim pravima, koji predstavljaju vlasništvo nad financijskom imovinom, tako da financijska imovina postoji samo kao računovodstvena evidencija.

Depoziti s ugovorenim rokom dospijeća: kategorija instrumenata koja se sastoji uglavnom od oročenih depozita s određenim rokom dospijeća koji, ovisno o nacionalnoj praksi, mogu biti nekonvertibilni prije roka dospijeća ili su konvertibilni uz plaćanje ugovorne kazne. Ova kategorija također obuhvaća neke neutržive dužničke instrumente, kao što su neutrživi certifikati o depozitu (stanovništva).

Depozitorij: posrednik čija je glavna uloga da evidentira vrijednosne papire, bilo fizički ili elektronički, i vodi evidenciju o vlasništvu nad tim vrijednosnim papirima.

Dnevni kredit: kredit odobren za razdoblje kraće od jednog radnog dana. Mogu ga odobriti nacionalne središnje banke za poravnavanje neusklađenosti u namiri plaćanja, te može imati oblik: i. kolateraliziranog dopuštenog prekoračenja po računu; ili ii. operacije kreditiranja uz zalog ili u repo ugovorima.

Događaj nastanka statusa neispunjavanja obveze: događaj iz okvira za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF), koji je obuhvaćen definicijom sadržanom u Direktivi 2006/48/EZ i Direktivi 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (1) (zajedno se nazivaju „Direktiva o kapitalnim zahtjevima” (CRD). Stoga događaj nastanka statusa neispunjavanja obveze nastupa kada „(a) kreditna institucija smatra da nije vjerojatno da će dužnik platiti svoje obveze po kreditu kreditnoj instituciji, nadređenom društvu ili bilo kojem njezinom podređenom društvu, u cijelosti, bez posezanja kreditne institucije za mjerama kao što je aktiviranje osiguranja (ako ga posjeduje)” i/ili „(b) dužnik ima više od 90 dana dospjele neplaćene bilo kakve značajne kreditne obveze prema kreditnoj instituciji, nadređenom društvu ili bilo kojem njezinom podređenom društvu”.

Druga ugovorna strana: suprotna strana u financijskoj transakciji (npr. u svakoj transakciji sa središnjom bankom).

Država članica: u ovom dokumentu se odnosi na državu članicu EU čija je valuta euro.

Države Europskog gospodarskog prostora: države članice EU i Island, Lihtenštajn i Norveška.

Europodručje: područje koje obuhvaća one države članice u kojima je za provođenje jedinstvene monetarne politike odgovorno Upravno vijeće ESB-a.

Europski sustav središnjih banaka (ESSB): odnosi se na Europsku središnju banku (ESB) i središnje banke država članica EU. Potrebno je uzeti u obzir da središnje banke država članica EU čija valuta nije euro zadržavaju svoju suverenost u području monetarne politike u skladu s nacionalnim pravom, te stoga nisu uključene u provođenje monetarne politike Eurosustava.

Eurosustav: Europska središnja banka (ESB) i nacionalne središnje banke. Tijela Eurosustava koja donose odluke jesu Upravno vijeće i Izvršni odbor ESB-a.

Glavna operacija refinanciranja: redovna operacija na otvorenom tržištu koju provodi Eurosustav u obliku obratne transakcije. Glavne operacije refinanciranja provode se na tjednim standardnim aukcijama i obično imaju rok dospijeća od jednog tjedna.

Gornja granica ponude: granica za najvišu prihvatljivu ponudu pojedine druge ugovorne strane na aukciji. Eurosustav može uvesti gornje granice ponuda kako bi se izbjegle nerazmjerno visoke ponude pojedinih drugih ugovornih strana.

Granična kamatna stopa: kamatna stopa pri kojoj je iscrpljen ukupni iznos za raspodjelu na aukciji.

Granična kotacija swap boda: kotacija swap boda pri kojoj je iscrpljen ukupni iznos za raspodjelu na aukciji.

Granična vrijednost: unaprijed utvrđena razina vrijednosti osigurane likvidnosti, pri kojoj se izvršava maržni poziv.

Instrument s nepromjenjivom kamatnom stopom: financijski instrument s fiksno određenim kuponom tijekom čitavog vremena trajanja instrumenta.

Instrument s obratno promjenjivom kamatnom stopom (engl. inverse floating rate instrument): strukturirani financijski instrument kod kojeg se kamatna stopa plaćena njegovom imatelju mijenja obratno promjenama određene referentne kamatne stope.

Instrument s promjenjivom kamatnom stopom: financijski instrument čiji se kupon periodično ponovno određuje u odnosu na referentni indeks, tako da odražava promjene kratkoročnih i srednjoročnih tržišnih kamatnih stopa. Instrumenti s promjenjivom kamatnom stopom imaju ili unaprijed ili naknadno određene kupone.

Interni sustav za kreditnu procjenu (engl. in-house credit assessment system): izvor za procjenu kreditne kvalitete, određen u okviru za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF), koji trenutačno obuhvaća četiri sustava za kreditnu procjenu kojima upravljaju središnje banke Deutsche Bundesbank, Banco de España, Banque de France i Oesterreichische Nationalbank.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom: kategorija instrumenata koja se sastoji od depozita za koje imatelj mora poštovati fiksno razdoblje otkaznog roka prije nego što bude u mogućnosti povući sredstva. U nekim slučajevima postoji mogućnost povlačenja određenog fiksnog iznosa u određenom razdoblju ili prijevremenog povlačenja uz plaćanje ugovorne kazne.

Isporuka po plaćanju ili sustav isporuke po plaćanju: mehanizam u sustavu namire razmjene za vrijednost, koji osigurava da se konačni prijenos imovine (vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata ) izvrši ako i samo ako dođe do konačnog prijenosa neke druge imovine.

Izdavatelj: subjekt koji ima obvezu za vrijednosni papir ili drugi financijski instrument.

Izravna transakcija: transakcija u kojoj se imovina kupuje ili prodaje do njezinog dospijeća (promptno ili terminski).

Koeficijent nadoknade (engl. haircut): vidi korektivni faktor (engl. valuation haircut).

Konačni prijenos: neopoziv i bezuvjetan prijenos kojim se izvršava obveza za provedbu prijenosa.

Korektivni faktor (engl. valuation haircut): mjera kontrole rizika koja se primjenjuje na odnosnu imovinu koja se koristi u obratnim transakcijama, što podrazumijeva da središnja banka obračunava vrijednost odnosne imovine kao tržišnu vrijednost imovine, umanjenu za određeni postotak (korektivni faktor). Eurosustav primjenjuje korektivne faktore koji odražavaju obilježja posebne imovine, poput preostalog dospijeća.

Korespondentno bankarstvo: sporazum po kojem jedna kreditna institucija osigurava plaćanje i druge usluge za drugu kreditnu instituciju. Plaćanja preko korespondenata često se izvršavaju preko recipročnih računa (takozvani nostro i loro računi), kojima se mogu dodati stalne kreditne linije. Korespondentne bankovne usluge prvenstveno se pružaju preko međunarodnih granica, no poznate su i kao posrednički odnosi u nekim domaćim kontekstima. Loro račun je pojam koji koristi korespondent da bi opisao račun koji se drži u ime inozemne kreditne institucije; inozemna bi kreditna institucija pak smatrala taj račun nostro računom.

Korespondentni centralnobankarski model: mehanizam koji je uspostavio Eurosustav s ciljem omogućavanja drugim ugovornim stranama korištenja odnosne imovine u prekograničnom kontekstu. U korespondentnom centralnobankarskom modelu nacionalne središnje banke međusobno djeluju kao skrbnici. To podrazumijeva da svaki NSB u svom sustavu upravljanja vrijednosnim papirima ima račun vrijednosnih papira za svaku nacionalnu središnju banku i za ESB. Korespondentni centralnobankarski model također je na raspolaganju drugim ugovornim stranama određenih središnjih banaka država članica EU čija valuta nije euro.

Kraj dana: vrijeme radnog dana, nakon što se zatvori sustav TARGET2, kada su plaćanja obrađena u sustavu TARGET zaključena za taj dan.

Kreditna institucija: kreditna institucija u smislu članka 2. i članka 4. stavka 1. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (2), kako je provedena u nacionalnom zakonodavstvu, koja je predmet nadzora nadležnih tijela, ili druga kreditna institucija u smislu članka 123. stavka 2. Ugovora koja je predmet nadzora, po standardu usporedivog nadzoru od strane nadležnog nacionalnog tijela.

Kupovna cijena: cijena po kojoj je kupljena imovina prodana ili će biti prodana kupcu od strane prodavatelja.

Likvidnosna potpora u transakciji vrijednosnim papirima osiguranima imovinom: bilo koje strukturno obilježje koje se može koristiti za pokrivanje svih privremenih manjkova u novčanom toku koji mogu nastati za vrijeme trajanja transakcije.

Maržni poziv: postupak koji se odnosi na primjenu poziva na uplatu dodatne marže, što podrazumijeva da će nacionalna središnja banka, ako vrijednost odnosne imovine koja se redovito mjeri, padne ispod određene razine, tražiti od drugih ugovornih strana da dostave dodatnu imovinu (ili gotovinu). Slično tomu, ako vrijednost odnosne imovine, nakon njezine ponovne procjene, prelazi iznos koji duguju druge ugovorne strane, uvećano za poziv na uplatu dodatne marže, druga ugovorna strana može tražiti od središnje banke da vrati višak imovine (ili gotovine) drugoj ugovornoj strani.

Međunarodni identifikacijski broj vrijednosnih papira (ISIN): međunarodna identifikacijska oznaka dodijeljena vrijednosnim papirima koji su izdani na financijskom tržištu.

Metoda za određivanje broja dana: metoda koja uređuje broj dana uključenih u obračun kamata po kreditima. Eurosustav primjenjuje metodu za određivanje broja dana „stvarni broj dana/360 dana u godini” za svoje operacije monetarne politike.

Monetarna financijska institucija (MFI): jedna od kategorija financijskih institucija koje zajedno čine sektor za izdavanje novca europodručja. To uključuje središnje banke država članica EU, rezidentne kreditne institucije, kako su određene pravom Zajednice, i sve ostale rezidentne financijske institucije čija je djelatnost primanje depozita i/ili bliskih zamjena za depozite od subjekata koji ne uključuju monetarne financijske institucije i koje, za svoj račun (barem u ekonomskom smislu), odobravaju kredite i/ili ulažu u vrijednosne papire.

Nacionalna središnja banka (NSB): u ovom se dokumentu odnosi na središnju banku države članice.

Najniža ponuđena kamatna stopa: donja granica kamatne stope pri kojoj druge ugovorne strane mogu dostaviti ponude na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom.

Najniža stopa raspodjele: donja granica, izražena u postotku, stope ponuda pri graničnoj kamatnoj stopi, koje se dodjeljuju na aukciji. Eurosustav može odlučiti da će u svojim aukcijama primijeniti najnižu stopu raspodjele.

Najniži iznos raspodjele: donja granica iznosa za raspodjelu pojedinim drugim ugovornim stranama na aukciji. Eurosustav može odlučiti da će u svojim aukcijama raspodijeliti najniži iznos svakoj ugovornoj strani.

Najviša ponuđena kamatna stopa: gornja granica kamatne stope pri kojoj druge ugovorne strane mogu dostavljati ponude na aukcijama s promjenjivom kamatnom stopom. Ponude po kamatnoj stopi iznad najviše ponuđene kamatne stope koju je objavio ESB odbacuju se.

Naknadno određen kupon: kupon po instrumentu s promjenjivom kamatnom stopom koji je određen na temelju vrijednosti uzete prema referentnom indeksu na određeni datum (ili datume) za vrijeme razdoblja obračunavanja kupona.

Nizozemska aukcija: vidi aukciju s jedinstvenom kamatnom stopom.

Novčani depozit: stalno raspoloživa mogućnost Eurosustava koju druge ugovorne strane mogu koristiti kako bi položile prekonoćne depozite kod NSB-a na koje se plaća kamata po unaprijed određenoj kamatnoj stopi.

Obratna transakcija: operacija kojom NSB kupuje ili prodaje imovinu na temelju repo ugovora ili provodi kreditne operacije na temelju kolaterala.

Obvezna pričuva: zahtjev da institucije drže minimalne pričuve kod središnje banke. U sustavu minimalne pričuve Eurosustava obvezna pričuva kreditne institucije obračunava se množenjem stope pričuve za svaku kategoriju stavki u osnovici za obračun pričuve s iznosom tih stavki u bilanci institucije, te odbijanjem od tog iznosa paušalne olakšice na koju svaka institucija ima pravo u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe ESB/2003/9.

Obveznica bez kupona: vrijednosni papir samo s jednim plaćanjem novčanog toka za vrijeme svog trajanja. U smislu ovog dokumenta, obveznice bez kupona uključuju vrijednosne papire izdane uz diskont i vrijednosne papire koji po dospijeću daju jedan kupon. Strip vrijednosni papir jest posebna vrsta obveznice bez kupona.

Odredba o uprosječivanju: odredba koja omogućuje drugim ugovornim stranama da ispunjavaju svoje obvezne pričuve na temelju svog prosječnog stanja obvezne pričuve tijekom razdoblja održavanja. Odredba o uprosječivanju pridonosi stabilizaciji kamatnih stopa na tržištu novca, na način da se institucijama daje poticaj za ublažavanje učinka privremenih likvidnosnih fluktuacija. Sustav minimalnih pričuva Eurosustava predviđa primjenu uprosječivanja.

Okvir za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF): skup postupaka, pravila i tehnika koje osiguravaju da zahtjev Eurosustava za visoke kreditne standarde za prihvatljivu imovinu bude zadovoljen. Kod uspostave visokih kreditnih standarda Eurosustav razlikuje utrživu i neutrživu imovinu. U procjeni kreditnih standarda prihvatljive imovine Eurosustav uzima u obzir informacije o kreditnim procjenama od sustava za kreditne procjene koji pripadaju jednom od četiriju izvora, tj. vanjskim institucijama za kreditnu procjenu (VIKP), internim sustavima za kreditnu procjenu nacionalnih središnjih banaka, sustavu zasnovanom na internim rejtinzima (sustav IRB) drugih ugovornih strana ili na alatima trećih osoba za dodjelu rejtinga. Osim toga, pri procjeni kreditnog standarda, Eurosustav uzima u obzir institucionalne kriterije i obilježja koja jamče sličnu zaštitu za imatelja instrumenta kao i jamstva. Referentna vrijednost Eurosustava za uspostavu svog minimalnog zahtjeva za visokim kreditnim standardom (prag kreditne kvalitete) definirana je kao kreditna procjena „jednostruko A”. Eurosustav smatra vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) od 0,10 % u razdoblju od 1 godine jednakovrijednom kreditnoj procjeni „jednostruko A”.

Operacija dugoročnijeg refinanciranja: redovna operacija na otvorenom tržištu koju provodi Eurosustav u obliku obratne transakcije. Operacije dugoročnijeg refinanciranja provode se putem mjesečnih standardnih aukcija i obično imaju rok dospijeća od tri mjeseca.

Operacija fine prilagodbe: povremena operacija na otvorenom tržištu koju provodi Eurosustav, uglavnom s ciljem rješavanja neočekivanih likvidnosnih fluktuacija na tržištu.

Operacija na otvorenom tržištu: operacija provedena na inicijativu središnje banke na financijskom tržištu. S obzirom na njihove ciljeve, učestalost i postupke, operacije na otvorenom tržištu Eurosustava mogu se podijeliti u četiri kategorije: glavne operacije refinanciranja, operacije dugoročnijeg refinanciranja, operacije fine prilagodbe i strukturne operacije. Što se tiče instrumenata koji se koriste, obratne su transakcije glavni instrument otvorenog tržišta Eurosustava i mogu se koristiti kod sve četiri kategorije operacija. Osim toga, kod strukturnih operacija postoji mogućnost izdavanja dužničkih certifikata i izravnih transakcija, dok su za provođenje operacija fine prilagodbe na raspolaganju valutni ugovori o razmjeni i prikupljanje oročenih depozita.

Osnovica za obračun pričuve: zbroj bilančnih stavki koje čine osnovicu za obračun obveznih pričuva kreditne institucije.

Paušalna olakšica: fiksni iznos, koji institucija odbija pri obračunu svoje obvezne pričuve u sustavu minimalnih pričuva Eurosustava.

Početna marža: mjera za kontrolu rizika koju Eurosustav može primijeniti u obratnim transakcijama, što podrazumijeva da je kolateral koji je potreban za transakciju jednak kreditu koji je odobren drugoj ugovornoj strani, uvećano za vrijednost početne marže.

Poziv na uplatu dodatne marže (engl. variation margin) ili usklađivanje s tržišnom vrijednošću (engl. marking-to-market): određena razina tržišne vrijednosti odnosne imovine koja se koristi u obratnim transakcijama Eurosustava za puštanje likvidnosti za koju Eurosustav zahtijeva da se održava tijekom vremena. To podrazumijeva da će NSB, ako vrijednost odnosne imovine koja se redovito mjeri, padne ispod određene razine, zahtijevati od druge ugovorne strane da dostavi dodatnu imovnu ili gotovinu (tj. maržni poziv). Jednako tako, ako vrijednost odnosne imovine, nakon njezine ponovne procjene, prijeđe određenu razinu, druga ugovorna strana može dobiti natrag višak imovine ili gotovine.

Prekogranična namira: namira koja se odvija u drugoj državi s obzirom na državu ili države u kojima su smještene jedna ili obje strane koje sudjeluju u trgovini.

Preostalo dospijeće: vrijeme preostalo do datuma dospijeća dužničkog instrumenta.

Pričuve: pričuve drugih ugovornih strana na njihovim računima pričuva koje služe za ispunjavanje obveznih pričuva.

Prikupljanje oročenih depozita: instrument monetarne politike koji može koristiti Eurosustav u svrhe fine prilagodbe, gdje Eurosustav nudi remuneraciju po računima oročenih depozita drugih ugovornih strana kod nacionalnih središnjih banaka kako bi se povukla likvidnost s tržišta.

Račun pričuva: račun kod NSB-a na kojem se drže pričuve drugih ugovornih strana. Kao računi pričuva mogu se koristiti računi za namiru drugih ugovornih strana kod nacionalnih središnjih banaka.

Račun za namiru: račun koji ima izravni sudionik u sustavu TARGET2 kod središnje banke za potrebe obrade plaćanja.

Radni dan Eurosustava: svaki dan kada su ESB i barem jedna nacionalna središnja banka otvorene za potrebe provođenja operacija monetarne politike Eurosustava.

Radni dan NSB-a: svaki dan kad je NSB određene države članice otvoren za potrebe provođenja operacija monetarne politike Eurosustava. U nekim državama članicama podružnice NSB-a mogu biti zatvorene na radne dane NSB-a zbog lokalnih ili regionalnih blagdana. U takvim je slučajevima mjerodavan NSB odgovoran za to da druge ugovorne strane budu unaprijed obaviještene o rješenjima koji će se primijeniti za transakcije koje uključuju te podružnice.

Razdoblje održavanja: razdoblje za koje se obračunava ispunjavanje obveznih pričuva. ESB objavljuje kalendar razdoblja održavanja pričuva najmanje tri mjeseca prije početka svake godine. Razdoblja održavanja počinju na datum namire prve glavne operacije refinanciranja nakon sjednice Upravnog vijeća, na čijem je dnevnom redu predviđena mjesečna ocjena stajališta monetarne politike. Ona obično završavaju na dan koji prethodi sličnom danu namire u sljedećem mjesecu. U posebnim okolnostima objavljeni kalendar može se izmijeniti, ovisno, između ostalog, o promjenama rasporeda održavanja sjednica Upravnog vijeća.

Razred dospijeća: kategorija imovine čije je preostalo dospijeće u određenom rasponu vrijednosti, npr. razred dospijeća od tri do pet godina.

Repo transakcija: obratna transakcija za puštanje likvidnosti, koja se temelji na repo ugovoru.

Repo ugovor: ugovor kojim se imovina prodaje, dok prodavatelj istovremeno stječe pravo i obvezu da ju otkupi po određenoj cijeni na neki budući datum ili na zahtjev. Takav je ugovor sličan kolateraliziranom zaduživanju, osim što prodavatelj ne zadržava vlasništvo nad vrijednosnim papirima. Eurosustav koristi repo ugovore s fiksnim rokom dospijeća u svojim obratnim transakcijama.

Rizik solventnosti: rizik gubitka zbog poslovnog neuspjeha (stečaja) izdavatelja financijske imovine ili zbog insolventnosti druge ugovorne strane.

Skrbnik: subjekt koji preuzima deponiranje i upravljanje vrijednosnim papirima i drugom financijskom imovinom u ime drugih.

Skrbnički račun: račun vrijednosnih papira kojim upravlja središnja banka, a na koji kreditne institucije mogu položiti vrijednosne papire koji se smatraju prikladnim za potporu centralnobankarskih operacija.

Središnji depozitorij vrijednosnih papira: subjekt koji drži vrijednosne papire ili drugu financijsku imovinu i upravlja njima, vodi račune za izdavanje, te omogućuje da se transakcije obrađuju u nematerijaliziranom obliku. Imovina može postojati bilo u fizičkom obliku (no imobilizirana u središnjem depozitoriju) ili u nematerijaliziranom obliku (tj. samo kao elektronička).

Stalno raspoloživa mogućnost: mogućnost središnje banke koja je na raspolaganju drugim ugovornim stranama na njihovu vlastitu inicijativu. Eurosustav nudi dvije prekonoćne stalno raspoložive mogućnosti: stalno raspoloživu mogućnost posudbe od središnje banke na kraju dana i novčani depozit.

Stalno raspoloživa mogućnost posudbe kod središnje banke na kraju dana: stalno raspoloživa mogućnost koju nudi Eurosustav, a koju druge ugovorne strane mogu koristiti kako bi primile prekonoćni kredit od NSB-a po unaprijed utvrđenoj kamatnoj stopi na temelju prihvatljive imovine.

Standardizirani odbitak: fiksni postotak nedospjelog iznosa dužničkih vrijednosnih papira s dogovorenim rokom dospijeća do dvije godine (uključujući vrijednosni papir tržišta novca) koji može odbiti od osnovice za obračun pričuve izdavatelj koji ne može predočiti dokaz da takav nedospjeli iznos drže druge institucije, integrirane u sustav minimalnih pričuva Eurosustava, ESB ili NSB.

Standardna aukcija: aukcija koju koristi Eurosustav u svojim redovitim operacijama na otvorenom tržištu. Standardne aukcije se provode unutar vremenskog okvira od 24 sata. Sve druge ugovorne strane koje ispunjavaju opće kriterije prihvatljivosti imaju pravo dostavljati ponude na standardnim aukcijama.

Stopa pričuve: stopa koju je odredila središnja banka za svaku kategoriju bilančnih stavki koje su uključene u osnovicu za obračun pričuve. Stope se koriste da bi se obračunale obvezne pričuve.

STRIPS (odvojeno trgovanje kamatom i glavnicom vrijednosnih papira): obveznica bez kupona, nastala da bi se zasebno trgovalo potraživanjima po posebnim novčanim tokovima vrijednosnog papira i glavnicom istog instrumenta.

Strukturna operacija: operacija na otvorenom tržištu koju provodi Eurosustav, uglavnom kako bi se prilagodio strukturni položaj financijskog sektora u odnosu na Eurosustav.

Stvarni broj dana/360 dana u godini: metoda za određivanje broja dana koja se koristi za obračun kamata po kreditu, što znači da se kamate po kreditu obračunavaju za stvaran broj kalendarskih dana tijekom kojih je kredit odobren, na temelju 360 dana u godini. Ova metoda za određivanje broja dana primjenjuje se kod operacija monetarne politike Eurosustava.

Sustav namire na bruto načelu: sustav prijenosa u kojem se namira novčanih sredstava ili prijenos vrijednosnih papira odvijaju pojedinačno za svaki nalog.

Sustav namire vrijednosnih papira: sustav koji dopušta držanje i prijenos vrijednosnih papira ili druge financijske imovine, bilo bez plaćanja ili po plaćanju (isporuka po plaćanju).

Sustav nematerijaliziranih vrijednosnih papira (engl. book-entry system): računovodstveni sustav koji dopušta prijenos vrijednosnih papira i druge financijske imovine bez fizičkog premještanja papirnatih dokumenata ili certifikata (npr. elektronički prijenos vrijednosnih papira). Vidi također dematerijalizacija.

Sustav RTGS (sustav namire u realnom vremenu na bruto načelu): sustav namire u kojem se obrada i namira odvijaju pojedinačno za svaki nalog, bez netiranja neprekidno u realnom vremenu. Vidi također sustav TARGET2.

Sustav sa skupom imovine (engl. pooling system): vidi sustav sa skupom kolaterala (engl. collateral pooling system)

Sustav sa skupom kolaterala (engl. collateral pooling system): centralnobankarski sustav za upravljanje kolateralom, u kojem druge ugovorne strane otvaraju zbirni račun kako bi položile imovinu koja osigurava njihove transakcije kod središnje banke. U sustavu sa skupom kolaterala, za razliku od sustava za namjenu kolaterala, odnosna imovina nije namjenski označena za pojedinačne transakcije.

Sustav TARGET: prethodnik sustava TARGET2, koji je djelovao u decentraliziranoj strukturi, povezujući nacionalne sustave RTGS i platni mehanizam ESB-a. Sustav TARGET zamijenjen je sustavom TARGET2 u skladu s migracijskim rasporedom, navedenim u članku 13. Smjernice ESB/2007/2.

Sustav TARGET2 (transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu): sustav namire u realnom vremenu na bruto načelu za euro, koji omogućuje namiru plaćanja u eurima u centralnobankarskom novcu. Sustav TARGET2 uspostavljen je i djeluje na temelju jedinstvene platforme preko koje se svi platni nalozi dostavljaju i obrađuju, te preko koje se plaćanja primaju na tehnički jednak način. Sustav TARGET2 pravno je strukturiran kao mnoštvo sustava RTGS (sustavi koji čine sastavni dio sustava TARGET2).

Sustav za namjenu kolaterala (engl. earmarking system): sustav središnjih banaka za upravljanje kolateralom u kojem se likvidnost osigurava na temelju imovine namjenski označene za svaku pojedinačnu transakciju.

Sustav zasnovan na internim rejtinzima (sustav IRB): izvor procjene kreditne kvalitete, određen u okviru za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF), koji obuhvaća interne sustave onih drugih ugovornih strana čije kreditne procjene mogu koristiti kreditne institucije za određivanje izloženosti ponderiranih rizikom, u skladu s Direktivom o kapitalnim zahtjevima. Ti su sustavi predmet formalnog postupka priznavanja i vrednovanja od strane nacionalnih supervizora.

Swap bod: razlika između tečaja terminske transakcije i tečaja promptne transakcije u valutnom ugovoru o razmjeni.

Transakcija zaštite od valutnog rizika: sporazum koji sklapaju izdavatelj i strana koja pruža zaštitu, u skladu s kojim se dio valutnog rizika koji proizlazi iz primitka novčanih tokova u valuti koja nije euro smanjuje zamjenom tih novčanih tokova za plaćanja u eurskoj valuti koja izvršava strana koja pruža zaštitu, uključujući sva jamstva strane koja pruža zaštitu za navedena plaćanja.

Ugovor: Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

Umanjenje vrijednosti (engl. valuation markdown): mjera za kontrolu rizika koja se primjenjuje na odnosnu imovinu koja se koristi u obratnim transakcijama, što znači da središnja banka primjenjuje smanjenje teoretske tržišne vrijednosti imovine za određeni postotak prije primjene bilo kakvog korektivnog faktora.

Unaprijed određen kupon: kupon po instrumentu s promjenjivom kamatnom stopom koji je određen na temelju vrijednosti uzete prema referentnom indeksu na određeni datum (ili datume) prije početka razdoblja obračunavanja kupona.

Usklađivanje s tržišnom vrijednošću (engl. marking-to-market): vidi poziv na uplatu dodatne marže (engl. variation margin).

Valutni ugovor o razmjeni: istovremene promptne kupnje/prodaje i terminske prodaje/kupnje jedne valute za drugu. Eurosustav provodi operacije monetarne politike na otvorenom tržištu u obliku valutnih ugovora o razmjeni kod kojih nacionalne središnje banke (ili ESB) promptno kupuju (ili prodaju) euro u zamjenu za stranu valutu i istovremeno ga terminski prodaju (ili kupuju) nazad.

Vanjska institucija za kreditnu procjenu (VIKP): izvor procjene kreditne kvalitete, određen u okviru za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF), koji obuhvaća one institucije čije kreditne procjene mogu koristiti kreditne institucije za određivanje izloženosti ponderiranih rizikom, u skladu s Direktivom o kapitalnim zahtjevima. Te su institucije predmet formalnog postupka priznavanja i vrednovanja od strane nacionalnih supervizora.

Veze između sustava namire vrijednosnih papira: veza se sastoji od svih postupaka i rješenja koji postoje između dva sustava namire vrijednosnih papira za međusobni prijenos vrijednosnih papira u nematerijaliziranom obliku.

Vrijednosni papiri osigurani imovinom: dužnički instrumenti koji su osigurani skupom namjenske financijske imovine (fiksne ili revolving), koja se pretvara u gotovinu u određenom razdoblju. Osim toga, mogu postojati prava ili druga imovina koji osiguravaju servisiranje ili pravovremenu raspodjelu primitaka imateljima vrijednosnog papira. Najčešće vrijednosne papire osigurane imovinom izdaje posebno za to uspostavljen subjekt koji je stekao taj skup financijske imovine od inicijatora/prodavatelja. U tom smislu, plaćanja po vrijednosnim papirima osiguranima imovinom prvenstveno ovise o novčanim tokovima koje ostvaruje imovina u odnosnom skupu i o drugim pravima čija je svrha osiguravanje pravovremenog plaćanja, kao što su likvidnosni instrumenti, jamstva ili drugi instrumenti koji se najčešće nazivaju kreditnim poboljšanjima.

(1) SL L 177, 30.6.2006., str. 201.

(2) SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

Dodatak 3.

Odabir drugih ugovornih strana za operacije na deviznom tržištu i valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike

Odabir drugih ugovornih strana za operacije na deviznom tržištu i valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike slijedi jedinstveni pristup, bez obzira na odabran organizacijski ustroj za vanjske operacije Eurosustava. Takva politika ne dovodi do značajnog odstupanja od postojećih tržišnih standarda, jer proizlazi iz usklađivanja najboljih sadašnjih praksi nacionalnih središnjih banaka. Odabir drugih ugovornih strana za operacije na deviznom tržištu Eurosustava temelji se, prvenstveno, na dva skupa kriterija.

Prvi skup kriterija potaknut je načelom opreznosti. Prvi kriterij razboritosti je kreditna sposobnost, koja se procjenjuje s pomoću kombinacije različitih metoda (npr. primjena kreditnih rejtinga, koji se mogu dobiti od komercijalnih agencija te interna analiza kapitala i drugih poslovnih pokazatelja); po drugom kriteriju Eurosustav zahtijeva od svih svojih potencijalnih drugih ugovornih strana u deviznim intervencijama da budu predmetom nadzora priznatog supervizora, a kao treći kriterij sve druge ugovorne strane u deviznim intervencijama Eurosustava trebaju uvažavati visoke etičke standarde i imati dobar ugled.

Kad je ispunjen minimalni zahtjev za opreznost, primjenjuje se drugi skup kriterija potaknut razlozima učinkovitosti. Prvi kriterij učinkovitosti odnosi se na konkurentno ponašanje pri određivanju cijena i sposobnost druge ugovorne strane da posluje s velikim iznosima, čak i u turbulentnim tržišnim uvjetima. Ostali kriteriji učinkovitosti obuhvaćaju kvalitetu i obuhvat informacija koje dostavljaju druge ugovorne strane.

Skup potencijalnih drugih ugovornih strana u deviznim intervencijama dovoljno je velik i raznovrstan da bi se zajamčila potrebna fleksibilnost prilikom provedbe interventnih operacija. To omogućuje Eurosustavu da odabere između različitih intervencijskih kanala. Kako bi Eurosustav bio u stanju učinkovito intervenirati na različitim geografskim lokacijama i u različitim vremenskim zonama, Eurosustav može koristiti druge ugovorne strane u bilo kojem međunarodnom financijskom centru. Međutim, u praksi se najčešće znatan dio drugih ugovornih strana nalazi u europodručju. Za valutne ugovore o razmjeni, koji se provode za potrebe monetarne politike, opseg drugih ugovornih strana odgovara drugim ugovornim stranama koje se nalaze u europodručju, te koje su odabrane za operacije intervencije na deviznom tržištu Eurosustava.

Nacionalne središnje banke mogu primijeniti sustave koji se temelje na ograničenju, kako bi nadzirale kreditne izloženosti u odnosu na pojedine druge ugovorne strane u valutnim ugovorima o razmjeni koji se provode za potrebe monetarne politike.

Dodatak 4.

Izvještajni okvir Europske središnje banke za novčanu i bankovnu statistiku (1)

1. Uvod

Uredba Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka Europske središnje banke ESB (2) definira fizičke i pravne osobe koje imaju obvezu izvještavanja (takozvana referentna izvještajna populacija), režim povjerljivosti i odgovarajuće odredbe za provedbu u skladu s člankom 5. stavkom 5.4. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke („Statut ESSB-a”). Osim toga, ona ovlašćuje ESB da koristi svoju regulatornu ovlast:

(a)	za određivanje stvarne izvještajne populacije;

(b)	za definiranje zahtjeva ESB-a za statističko izvještavanje i uvođenje tih zahtjeva za stvarnu izvještajnu populaciju država članica; i

(c)	za određivanje uvjeta pod kojima ESB i nacionalne središnje banke mogu ostvarivati pravo na provjeru ili provođenje obveznog prikupljanja statističkih podataka.

2. Opća pitanja

Svrha Uredbe (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2008/32) (3) jest da omogući ESB-u i, u skladu s člankom 5. stavkom 5.2. Statuta ESSB-a, nacionalnim središnjim bankama – koje obavljaju posao u najvećoj mogućoj mjeri – prikupljanje statističkog materijala potrebnog za ispunjavanje zadataka ESSB-a, a posebno njegov zadatak određivanja i provedbe monetarne politike Unije, u skladu s prvom alinejom članka 127. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Statistički podaci, prikupljeni u skladu s Uredbom ESB/2008/32, koriste se za sastavljanje konsolidirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija (MFI), čiji je glavni cilj omogućiti ESB-u sveobuhvatnu statističku sliku monetarnih kretanja koja obuhvaćaju agregiranu financijsku imovinu i obveze monetarnih financijskih institucija u državama članicama, koje se smatraju jednim gospodarskim područjem.

Za statističke svrhe, izvještajni zahtjevi ESB-a glede konsolidirane bilance sektora monetarnih financijskih institucija temelje se na tri glavna stajališta.

Prvo, ESB mora dobiti usporedive, pouzdane i ažurne statističke podatke, koji su prikupljeni po usporedivim uvjetima na cijelom europodručju. Iako nacionalne središnje banke, u skladu s člankom 5. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 5.2. Statuta prikupljaju podatke na decentraliziran način i, ako je to potrebno, u kombinaciji s daljnjim statističkim zahtjevima za potrebe Zajednice ili za nacionalne svrhe, potrebna je dovoljna razina usklađenosti s minimalnim izvještajnim standardima, s obzirom na potrebu da se uspostavi pouzdana statistička osnova za određivanje i provođenje jedinstvene monetarne politike.

Drugo, obveza izvještavanja navedena u Uredbi ESB/2008/32 mora uvažavati načela transparentnosti i pravne sigurnosti. Razlog ovome je taj što je ta Uredba u cijelosti obvezujuća i neposredno se primjenjuje u cijelom europodručju. Uredba izravno nalaže obveze fizičkim i pravnim osobama protiv kojih ESB može izricati sankcije kad god nisu ispunjeni zahtjevi ESB-a glede izvještavanja (vidjeti članak 7. Uredbe (EZ) br. 2533/98). Obveze izvještavanja stoga su jasno određene, a svaka diskrecijska odluka koju provede ESB prilikom potvrđivanja ili obveznog prikupljanja statističkih podataka odvija se na prepoznatljivim načelima. Treće, ESB mora svesti na najmanju moguću mjeru s time povezan teret izvještavanja, u skladu sa statističkim načelima koja reguliraju razvoj, pripremu i distribuciju statistike od strane ESSB-a (vidjeti članak 3. točku (a) Uredbe (EZ) br. 2533/98). Ta su načela dalje definirana u javno preuzetoj obvezi ESSB-a o europskoj statistici, koja je objavljena na internetskoj stranici ESB-a.

Stoga se statistički materijal koji su prikupile nacionalne središnje banke prema Uredbi ESB/2008/32 također koristi za obračun osnovice za obračun pričuve, u skladu s Uredbom ESB/2003/9.

Uredba ESB/2008/32 samo općenito određuje stvarnu izvještajnu populaciju i njezine obveze izvještavanja, te načela prema kojima ESB i nacionalne središnje banke obično izvršavaju svoju nadležnost za potvrđivanje ili obvezno prikupljanje statističkih podataka. Pojedinosti o statističkim podacima koje treba priopćiti kako bi se ispunili zahtjevi ESB-a za statističko izvještavanje i o minimalnim standardima kojih se treba pridržavati navedeni su u prilozima od I. do IV. Uredbe ESB/2008/32.

3. Stvarna izvještajna populacija, popis monetarnih financijskih institucija u statističke svrhe

Monetarne financijske institucije obuhvaćaju rezidentne kreditne institucije, kako je to utvrđeno u pravu Zajednice, i sve ostale rezidentne financijske institucije, čije poslovanje je primanje depozita i/ili bliskih zamjena za depozite od subjekata koji nisu monetarne financijske institucije, te za svoj račun (barem u ekonomskom smislu) odobravanje kredita i/ili ulaganje u vrijednosne papire. ESB uspostavlja i održava popis institucija u skladu s ovom definicijom, pridržavajući se načela klasifikacije, određenih u Prilogu I. Uredbi ESB (EZ) br. 2008/32. Izvršni odbor ESB-a nadležan je za uspostavu i održavanje tog popisa monetarnih financijskih institucija u statističke svrhe. Populacija monetarnih financijskih institucija, koje su rezidenti na europodručju, čini stvarnu izvještajnu populaciju. Nacionalne središnje banke imaju pravo odobriti odstupanja malim monetarnim financijskim institucijama u skladu s člankom 8. Uredbe ESB/2008/32. Ta odstupanja omogućuju nacionalnim središnjim bankama da primijene metodu izostavljanja rubnih vrijednosti (engl. cutting off the tail).

4. Statističke izvještajne obveze

Kako bi se sastavila konsolidirana bilanca, stvarna rezidentna izvještajna populacija mora mjesečno priopćavati statističke podatke u vezi sa svojom bilancom. Detaljnije informacije zahtijevaju se na tromjesečnoj osnovi. Statističke podatke o kojima je potrebno izvještavati, detaljnije su navedene u Prilogu I. Uredbi ESB/2008/32. Odgovarajuće statističke podatke prikupljaju nacionalne središnje banke, koje moraju utvrditi postupke izvještavanja koje je potrebno poštivati.

Uredba ESB/2008/32 ne sprječava nacionalne središnje banke da prikupljaju od stvarne izvještajne populacije statističke podatke koji su potrebni za ispunjavanje statističkih zahtjeva ESB-a, kao dio šireg okvira statističkog izvještavanja koji nacionalne središnje banke uspostavljaju na vlastitu odgovornost u skladu s pravom Zajednice ili nacionalnim pravom, ili uspostavljenom praksom, koja služi za druge statističke svrhe. Ovo, međutim, ne dovodi u pitanje ispunjavanje statističkih zahtjeva navedenih u Uredbi ESB/2008/32. U posebnim slučajevima ESB se može osloniti na statističke podatke, prikupljene u tu svrhu, kako bi ispunio svoje zahtjeve.

Posljedica odstupanja koje odobrava NSB, kao što je prethodno navedeno, jest ta da male monetarne financijske institucije podliježu smanjenim obvezama izvještavanja (što, između ostalog, podrazumijeva samo tromjesečno izvještavanje), koje su obvezne glede minimalnih pričuva, te su navedene u Prilogu III. Uredbi ESB/2008/32. Zahtjevi za te male monetarne financijske institucije, koje nisu kreditne institucije, navedeni su u članku 8. te uredbe. Međutim, monetarne financijske institucije, kojima je odobreno odstupanje, imaju mogućnost u cijelosti ispuniti izvještajne zahtjeve.

5. Korištenje statističkih podataka na temelju uredbe ESB-a o minimalnim pričuvama

Da bi se umanjio teret izvještavanja i da se izbjegne dupliciranje prilikom prikupljanja statističkih podataka, statistički podaci koji se odnose na bilancu, a koje monetarne financijske institucije priopćavaju na temelju Uredbe ESB/2008/32, također se koriste za obračun osnovice za obračun pričuve na temelju Uredbe ESB/2003/9.

Za potrebe statistike, izvještajne jedinice trebaju priopćavati podatke svojim dotičnim nacionalnim središnjim bankama u skladu s okvirom u niže navedenoj tablici 1., koja je uključena u Prilog III. Uredbi ESB/2008/32. Izvještajne institucije koriste okvire u tablici 1., označene s”*”, za obračun svoje osnovice za obračun pričuve (vidjeti okvir 9. u poglavlju 7.).

Da bi se točno obračunala osnovica za obračun pričuve na koju se primjenjuje pozitivna stopa pričuve, potrebna je detaljna podjela za depozite s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine, za iskupive depozite s otkaznim rokom duljim od 2 godine, i za obveze po repo poslovima kreditnih institucija u odnosu na sektore („domaći” i „ostale države članice”) „monetarne financijske institucije (MFI)”, „kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ESB i nacionalne središnje banke” i „središnja država”, te u odnosu na sektor „ostatak svijeta” (engl. Rest of the World - RoW).

Nadalje, kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama, ovisno o nacionalnom sustavu prikupljanja i ne dovodeći u pitanje potpunu usklađenost s definicijama i načelima klasifikacije bilance za monetarne financijske institucije, koja je navedena u Uredbi ESB/2008/32, mogu alternativno priopćavati podatke koji su potrebni za obračun osnovice za obračun pričuve, osim onih o prenosivim instrumentima, u skladu s tablicom 1.a, ako to ne utječe niti na jednu od pozicija označenih podebljanim tiskom iz tablice 1.

Prilog III. Uredbi ESB/2008/32 sadrži posebne i prijelazne odredbe i odredbe o spajanjima odnosno pripajanjima koja uključuju kreditne institucije, u vezi s primjenom sustava minimalnih pričuva.

Prilog III. Uredbi ESB/2008/32 uključuje, posebno, program izvještavanja za kreditne institucije rubnih vrijednosti (engl. in the tail). Kreditne institucije rubnih vrijednosti moraju priopćavati minimalno tromjesečne podatke potrebne za obračun osnovice za obračun pričuve, u skladu s tablicom 1.a. Te institucije osiguravaju da izvještavanje u skladu s tablicom 1.a bude potpuno usklađeno s definicijama i klasifikacijama koje se primjenjuju u tablici 1. Podaci o osnovici za obračun pričuve za institucije rubnih vrijednosti za tri razdoblja održavanja pričuva temelje se na podacima na kraju tromjesečja, koje prikupljaju nacionalne središnje banke.

Prilog III. uključuje i odredbe o grupnom izvještavanju kreditnih institucija na agregiranoj osnovi. Po primitku odobrenja ESB-a, kreditne institucije na koje se primjenjuju odredbe o minimalnim pričuvama unutar jednog nacionalnog područja mogu priopćavati statističke podatke u vezi sa svojom konsolidiranom osnovicom za obračun pričuve kao grupa, ako su se sve dotične institucije odrekle koristi od bilo koje paušalne olakšice za obveznu pričuvu. Međutim, korist od paušalne olakšice ostaje za grupu u cjelini. Ako je grupi kreditnih institucija dopušteno držanje minimalnih pričuva preko posrednika, no ne ostvaruje korist od takvog grupnog izvještavanja, dotični NSB može odobriti posredniku agregirano statističko izvještavanje (osim onog za osnovicu za obračun pričuve) uime te grupe kreditnih institucija. U tom slučaju, korist od paušalne olakšice ostaje za svakog člana grupe. Sve su dotične institucije zasebno uključene u popis monetarnih financijskih institucija ESB-a.

Nadalje, prilog uključuje odredbe koje je potrebno primijeniti u slučaju spajanja odnosno pripajanja koja uključuju kreditne institucije. U ovom prilogu izrazi „spajanje odnosno pripajanje”, „institucije koje se spajaju odnosno pripajaju” i „institucija preuzimateljica” imaju značenje utvrđeno u članku 1. Uredbe ESB/2003/9. Za razdoblje održavanja, unutar kojeg spajanje odnosno pripajanje stupa na snagu, obvezne pričuve institucije preuzimateljice obračunavaju se i trebaju biti ispunjene, kao što je navedeno u članku 13. te uredbe. Za uzastopna razdoblja održavanja pričuve, obvezne pričuve institucije preuzimateljice obračunavaju se na temelju osnovice za obračun pričuve i statističkih podataka u skladu s posebnim pravilima (vidjeti tablicu u Prilogu III. Uredbi ESB/2008/32), ako je to primjenjivo. Inače se primjenjuju uobičajena pravila za priopćavanje statističkih podataka i obračun obveznih pričuva, kao što je navedeno u članku 3. Uredbe ESB/2003/9. Osim toga, relevantna nacionalna središnja banka može ovlastiti instituciju preuzimateljicu da ispunjava svoju obvezu priopćavanja statističkih podataka preko privremenih postupaka. Ovo odstupanje od uobičajenog postupka izvještavanja mora biti ograničeno na najkraće moguće vrijeme, a u svakom slučaju ne smije trajati duže od šest mjeseci nakon što je spajanje odnosno pripajanje stupilo na snagu. Ovo odstupanje ne dovodi u pitanje obvezu institucije preuzimateljice da ispunjava obveze izvještavanja u skladu s Uredbom ESB/2008/32, te, ako je to primjenjivo, svoj obvezu preuzimanja obveza izvještavanja institucija koje se spajaju odnosno pripajaju.

Tablica 1.

Podaci koje treba dostavljati svaki mjesec (stanja) (6)

BILANČNE STAVKEA

Domaći

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

MFI (6)

NFI

MFI (6)

NFI

Ukupno

Banke

Nebankarske institucije

Kreditne institucije

od toga: kreditne institucije obveznice primjene obvezne pričuve, ESB i nacionalne središnje banke

opća država (S.1311)

Ostali domaći sektori

Kreditne institucije

od toga: kreditne institucije obveznice primjene obvezne pričuve, ESB i nacionalne središnje banke

opća država (S.13)

Ostali domaći sektori

Središnja država (S.1311)

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Društva za osiguranje i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Stanovništvo + neprofitne institucije koje služe stanovništvu (S.14 + S.15)

Središnja država (S.1311)

Ostala opća država

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Društva za osiguranje i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Stanovništvo + neprofitne institucije koje služe stanovništvu (S.14 + S.15)

od toga: središnja protustranka (7)

od toga: FVC

od toga: središnja protustranka (7)

od toga: FVC

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

(g)

(h)

(i)

(j)

(k)

(l)

(m)

(n)

(o)

(p)

(q)

(r)

(s)

(t)

OBVEZE

8.	Gotovina u optjecaju

Depoziti

do 1 godine

od toga: prenosivi depoziti

od toga:do 2 godine

od toga: sindicirani krediti

9e.

Euro

9.1e.

Prekonoćni

od toga: prenosivi depoziti

9.2e.

S ugovorenim rokom dospijeća

do 1 godine

od 1 do 2 godine

dulje od 2 godine

9.3e.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom

do 3 mjeseca

dulje od 3 mjeseca

od toga dulje od 2 godine (5)

9.4e.

Repo ugovori

9x.	Strane valute

9.1x.

Prekonoćni

9.2x.

S ugovorenim rokom dospijeća

do 1 godine

od 1 do 2 godine

dulje od 2 godine

9.3x.

Iskupivi depoziti s otkaznim rokom

do 3 mjeseca

dulje od 3 mjeseca

od toga: dulje od 2 godine (5)

9.4x.

Repo ugovori

10.	Dionice/udjeli u NF-a (6)

11.	Izdani dužnički vrijednosni papiri

11e.

Euro

do 1 godine

od 1 do 2 godine

od toga: do 2 godine i s nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

dulje od 2 godine

11x.	Strane valute

do 1 godine

od 1 do 2 godine

od toga: do 2 godine i s nominalnim kapitalnim jamstvom manjim od 100 %

dulje od 2 godine

12.	Kapital i rezerve

13.	Preostale obveze

BILANČNE STAVKEB

Domaći

B.	Ostale države članice sudionice

C.	Ostatak svijeta

D.	Neraspoređeno

MFI

NFI

MFI

NFI

opća država (S.13)

Ostali domaći sektori

opća država (S.13)

Ostali domaći sektori

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Društva za osiguranje i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Stanovništvo + neprofitne institucije koje služe stanovništvu (S.14 + S.15)

Ukupno

Ostali financijski posrednici + pomoćne financijske institucije (S.123 + S.124)

Društva za osiguranje i mirovinski fondovi (S.125)

Nefinancijska društva (S.11)

Stanovništvo + neprofitne institucije koje služe stanovništvu (S.14 + S.15)

od toga: središnja protustranka (7)

Od toga: FVC

Ukupno

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

od toga: središnja protustranka (7)

Od toga: FVC

Ukupno

Potrošački krediti

Stambeni krediti

Ostali krediti

Od toga: PJV/PNPS (8)

IMOVINA

Gotovina

1e.	Od toga: euro

Krediti

—	do 1 godine

—	od 1 do 5 godina

—	dulje od 5 godina

od toga: sindicirani krediti

od toga: repo ugovori

2e.	od toga: euro

—	od toga: revolving krediti i prekoračenja

—	od toga: krediti po kreditnim karticama s kamatama

—	od toga: krediti po kreditnim karticama s odgođenim beskamatnim plaćanjem

3.	Vrijednosni papiri osim dionica

3e.

Euro

do 1 godine

od 1 do 2 godine

3x.	Strane valute

do 1 godine

od 1 do 2 godine

dulje od 2 godine

4.	Dionice/udjeli u NF-a

5.	Dionice i ostali udjeli

6.	Dugotrajna imovina

7.	Preostala imovina

Tablica 1.a

Pojednostavnjeno izvještavanje o podacima potrebnim za minimalne obvezne pričuve

	Osnovica za obračun pričuve, kao zbroj sljedećih stupaca u tablici 1. (Obveze): (a)–(b)+(c)+(d)+(e)+(j)-(k)+(l)+(m)+(n)+(s)
OBVEZE PO OSNOVI DEPOZITA (zajedno euro i strane valute)
9 UKUPNI DEPOZITI
9.1e + 9.1 x
9.2e + 9.2 x
9.3e + 9.3 x
9.4e + 9.4 x
od čega: 9.2e + 9.2 x s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine
od čega: 9.3e + 9.3 x iskupivi depoziti s otkaznim rokom duljim od 2 godine	Dobrovoljno izvještavanje
od čega: 9.4e + 9.4 x repo poslovi
	Neraspoređeno, stupac (t) u tablici 1. (Obveze)
PRENOSIVI INSTRUMENTI (zajedno euro i strane valute)
11. IZDANI DUŽNIČKI VRIJEDNOSNI PAPIRI
11. e + 11. x s ugovorenim rokom dospijeća duljim od 2 godine
11. IZDANI VRIJEDNOSNI PAPIRI	11. e + 11. x s ugovorenim rokom dospijeća do 2 godine

6. Provjera i prisilno prikupljanje

Sam ESB i nacionalne središnje banke obično provode svoje ovlasti kako bi provjerile i prisilno prikupile statističke podatke, kad god nisu ispunjeni minimalni standardi za prijenos, točnost, konceptualnu usklađenost i reviziju. Ovi minimalni standardi navedeni su u Prilogu IV. Uredbi ESB/2008/32.

7. Države članice EU čija valuta nije euro

Budući da uredba iz članka 34. stavka 34.1. Statuta ESSB-a ne daje nikakvo pravo i ne nalaže nikakve obveze državama članicama s odstupanjem (članak 42. stavak 42.1. Statuta ESSB-a) i Danskoj (stavak 1. Protokola o određenim odredbama koje se odnosne na Dansku), te nije primjenjiva na Ujedinjenu Kraljevinu (stavak 7. Protokola o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske), Uredba ESB/2008/32 primjenjuje se samo u državama članicama.

Međutim, članak 5. Statuta ESSB-a u vezi ovlasti ESB-a i nacionalnih središnjih banaka u području statistike i Uredba (EZ) br. 2533/98 primjenjuju se u svim državama članicama. To također podrazumijeva, zajedno s drugom i trećom alinejom članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, obvezu država članica EU čija valuta nije euro da na nacionalnoj razini osmisle i provedu sve mjere koje smatraju primjernim kako bi se prikupili potrebni statistički podaci za ispunjavanje zahtjeva ESB-a u vezi sa statističkim izvještavanjem, kao i pravodobne pripreme u području statistike, kako bi postale države članice sudionice. Ova je obveza izričito navedena u članku 4. i u uvodnoj izjavi 17. Uredbe (EZ) br. 2533/98. Zbog transparentnosti ova je posebna obveza ponovno navedena u uvodnim izjavama Uredbe ESB/2008/32.

(1) Sadržaj ovog dodatka daje se samo u informativne svrhe.

(2) SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(3) SL L 15, 20.1.2009., str. 14.

(4) Ćelije označene * rabe se u izračunu osnovice za obračun pričuve. U slučaju dužničkih vrijednosnih papira, kreditne institucije dostavljaju dokaze o obvezama koje se isključuju iz osnovice za obračun pričuve ili primjenjuju standardizirani odbitak fiksnog postotka koji je odredio ESB. Podatke iz ćelija s nepodebljanim slovima dostavljaju isključivo kreditne institucije obveznice primjene obvezne pričuve. Vidjeti također posebna pravila o primjeni obvezne pričuve u Prilogu III. Uredbi ESB/2008/32.

(5) Dostavljanje ove stavke dobrovoljno je do daljnjeg.

(6) Podaci u ovoj stavci mogu podlijegati različitim postupcima izrade statistika, koji se temelje na odluci NSB-a u skladu s pravilima iz Priloga I. dijela 2. Uredbe ESB/2008/32.

(7) Središnje protustranke

(8) Poduzeće s jednim vlasnikom/partnerstva bez neovisnog pravnog statusa

Dodatak 5.

Internetske stranice Eurosustava

SREDIŠNJA BANKA	INTERNETSKA STRANICA
Europska središnja banka	www.ecb.europa.eu
Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique	www.nbb.be or www.bnb.be
Deutsche Bundesbank	www.bundesbank.de
Eesti Pank	www.eestipank.ee
Central Bank of Ireland	www.centralbank.ie
Grčka središnja banka	www.bankofgreece.gr
Banco de España	www.bde.es
Banque de France	www.banque-france.fr
Banca d’Italia	www.bancaditalia.it
Ciparska središnja banka	www.centralbank.gov.cy
Banque centrale du Luxembourg	www.bcl.lu
Central Bank of Malta	www.centralbankmalta.org
De Nederlandsche Bank	www.dnb.nl
Oesterreichische Nationalbank	www.oenb.at
Banco de Portugal	www.bportugal.pt
Národná banka Slovenska	www.nbs.sk
Banka Slovenije	www.bsi.si
Suomen Pankki	www.bof.fi

Dodatak 6.

POSTUPCI I SANKCIJE KOJE SE PRIMJENJUJU U SLUČAJU NEISPUNJAVANJA OBVEZE DRUGE UGOVORNE STRANE

1. Novčane kazne

U slučaju da druga ugovorna strana povrijedi pravila aukcije (1), pravila bilateralne transakcije (2), pravila za korištenje odnosne imovine (3), pravila za postupke na kraju dana ili uvjete za pristup stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana (4), Eurosustav primjenjuje novčane kazne kako slijedi:

(a)

Za povrede pravila u vezi s aukcijama, bilateralnim transakcijama i korištenjem odnosne imovine za prvu i drugu povredu koja se pojave u razdoblju od 12 mjeseci, primjenjuje se novčana kazna za svaku povredu. Novčane kazne koje se mogu primijeniti obračunavaju se po kamatnoj stopi na stalno raspoloživu mogućnost posudbe od središnje banke uvećanoj za 2,5 postotna boda.

Za povrede pravila u vezi s aukcijama i bilateralnim transakcijama, novčane se kazne obračunavaju na temelju iznosa kolaterala ili gotovine koji druga ugovorna strana nije mogla namiriti, pomnoženo s koeficijentom 7/360.

Za povrede pravila u vezi s korištenjem odnosne imovine (5), novčane se kazne obračunavaju na temelju iznosa neprihvatljive imovine (ili imovine koju druga ugovorna strana ne smije koristiti): i. koju druga ugovorna strana osigurava NSB-u ili ESB-u; ili ii. koju druga ugovorna strana nije uklonila nakon 20 radnih dana od događaja nakon kojeg prihvatljiva imovina postaje neprihvatljivom ili je druga ugovorna strana više ne smije koristiti, pomnoženo s koeficijentom 1/360.

(b)

Kada su prvi put prekršena pravila za postupke na kraju dana ili za pristup stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe od središnje banke na kraju dana, mogu se primijeniti novčane kazne koje se obračunavaju po kamatnoj stopi na stalno raspoloživu mogućnost posudbe od središnje banke uvećano za 5 postotnih bodova. U slučaju ponovljenih povreda, zatezna se kamatna stopa povećava za daljnjih 2,5 postotnih bodova, svaki put kada se to dogodi u 12-mjesečnom razdoblju, obračunato na osnovi iznosa neovlaštenog pristupa stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe od središnje banke.

2. Nenovčane kazne

Eurosustav privremeno isključuje druge ugovorne strane zbog povreda pravila u vezi s aukcijama i bilateralnim transakcijama i pravila za odnosnu imovinu, kao što je niže navedeno:

2.1. Privremeno isključenje nakon povreda pravila koja se odnose na aukcije i bilateralne transakcije

Ako dođe do treće povrede iste vrste u razdoblju od 12 mjeseci, Eurosustav privremeno isključuje druge ugovorne strane iz daljnjih operacija na otvorenom tržištu iste vrste koje se provode prema jednakim postupcima koji trebaju započeti tijekom određenog razdoblja, osim novčane kazne obračunate u skladu s pravilima opisanim u odjeljku 1. Ovo se isključenje primjenjuje u skladu sa sljedećom ljestvicom:

(a)	ako je iznos neisporučenog kolaterala ili gotovine prilikom treće povrede do 40 % ukupnog kolaterala ili gotovine koju je potrebno isporučiti, primjenjuje se privremeno isključenje od jednog mjeseca;

(b)	ako je iznos neisporučenog kolaterala ili gotovine prilikom treće povrede između 40 % i 80 % ukupnog kolaterala ili gotovine koju je potrebno isporučiti, primjenjuje se privremeno isključenje od dva mjeseca; i

(c)

ako je iznos neisporučenog kolaterala ili gotovine prilikom treće povrede između 80 % i 100 % ukupnog kolaterala ili gotovine koju je potrebno isporučiti, primjenjuje se privremeno isključenje od tri mjeseca.

Ove novčane kazne i mjere privremenog isključenja također se primjenjuju, ne dovodeći u pitanje odjeljak 2.3., za svaku sljedeću povredu tijekom svakog 12-mjesečnog razdoblja.

2.2. Privremeno isključenje nakon povreda pravila za odnosnu imovinu

Ako dođe do treće povrede u razdoblju od 12 mjeseci, Eurosustav privremeno isključuje drugu ugovornu stranu iz daljnjih operacija na otvorenom tržištu, osim novčane kazne obračunate u skladu s prethodno navedenim odjeljkom 1.

Ove novčane kazne i mjere privremenog isključenja također se primjenjuju, ne dovodeći u pitanje odjeljak 2.3., za svaku sljedeću povredu tijekom svakog 12-mjesečnog razdoblja.

2.3. Privremeno isključenje iz pristupa svim budućim mjerama monetarne politike za određeno razdoblje u iznimnim slučajevima

U iznimnim slučajevima, ako je to potrebno zbog ozbiljnosti slučaja (slučajeva) neusklađenosti, posebno vodeći računa o uključenim iznosima, učestalosti ili trajanju slučajeva neusklađenosti, osim novčane kazne obračunate u skladu s prethodno navedenim odjeljkom 1., treba razmotriti i privremeno isključenje druge ugovorne strane iz svih budućih operacija monetarne politike tijekom razdoblja od tri mjeseca.

2.4. Institucije koje se nalaze u drugim državama članicama

Eurosustav može također odlučiti bi li mjere privremenog isključenja, za koje je predloženo da se poduzmu protiv druge ugovorne strane, također trebalo primijeniti i na podružnice iste institucije koje se nalaze u drugim državama članicama.

(1) Ovo se primjenjuje ako druga ugovorna strana ne prenese dovoljan iznos odnosne imovine ili gotovine (ako je to primjenjivo, vezano uz maržne pozive) za namiru iznosa likvidnosti, koji joj je bio raspodijeljen u operaciji za puštanje likvidnosti, na datum namire – ili ako taj iznos ne kolateralizira do dospijeća operacije pomoću odgovarajućih maržnih poziva – ili ako ne prenese dovoljan iznos gotovine za namiru iznosa koji joj je bio raspodijeljen u operaciji za povlačenje likvidnosti.

(2) Ovo se primjenjuje ako druga ugovorna strana ne prenese dovoljan iznos prihvatljive odnosne imovine ili ako ne dostavi dovoljno gotovine za namiru iznosa ugovorenog u bilateralnim transakcijama, ili ako ne kolateralizira nedospjelu bilateralnu transakciju u bilo koje vrijeme do njezinog dospijeća pomoću odgovarajućih maržnih poziva.

(3) Ovo se primjenjuje ako druga ugovorna strana koristi imovinu koja nije prihvatljiva ili koja je postala neprihvatljiva (ili koju ne smije koristiti) za osiguranje neotplaćenog kredita.

(4) Ovo se primjenjuje ako druga ugovorna strana ima negativan saldo na računu za namiru na kraju dana i ne ispunjava uvjete za pristup stalno raspoloživoj mogućnosti posudbe od središnje banke.

(5) Sljedeće odredbe također se primjenjuju ako: (a) druga ugovorna strana koristi neprihvatljivu imovinu ili je pružila informacije koje negativno utječu na vrijednost kolaterala, na primjer informacije o neotplaćenom iznosu upotrijebljenog kreditnog potraživanja; ili (b) ako druga ugovorna strana koristi imovinu koja nije prihvatljiva zbog bliske veze između izdavatelja/garanta i druge ugovorne strane.

Dodatak 7.

ZASNIVANJE VALJANOG OSIGURANJA ZA KREDITNA POTRAŽIVANJA

Kako bi se osiguralo zasnivanje valjanog osiguranja za kreditna potraživanja i kako bi se kreditna potraživanja mogla brzo realizirati u slučaju da druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze, sljedeći dodatni zakonski uvjeti trebaju biti ispunjeni:

(a)

Provjera postojanja kreditnih potraživanja: nacionalne središnje banke koriste barem sljedeće mjere kako bi provjerile postojanje kreditnih potraživanja koja su dostavljena Eurosustavu kao kolateral: i. vlastita potvrda i obvezivanje druge ugovorne strane prema NSB-u, barem tromjesečno, u vezi s postojanjem kreditnih potraživanja koja su dana kao kolateral, što je moguće zamijeniti uzajamnim provjerama informacija koje se čuvaju u središnjim registrima kredita, ako oni postoje; ii. jednokratna provjera od strane supervizora NSB-a ili vanjskih revizora postupaka koje koristi druga ugovorna strana za dostavu informacija Eurosustavu o postojanju kreditnih potraživanja; i iii. nasumične provjere kvalitete i točnosti vlastitog potvrđivanja koje provode nacionalne središnje banke, odgovarajući kreditni registri, supervizori ili vanjski revizori.

Tromjesečno vlastito potvrđivanje i obvezivanje iz točke i. gore uključuje zahtjev da druge ugovorne strane u Eurosustavu u pisanom obliku učine sljedeće:

i.	potvrde i zajamče usklađenost kreditnih potraživanja dostavljenih NSB-u s kriterijima prihvatljivosti koje primjenjuje Eurosustav;

ii.	potvrde i zajamče da se niti jedno kreditno potraživanje koje je dostavljeno kao odnosna imovina istodobno ne koristi kao kolateral u korist neke druge treće strane i obvežu se da druga ugovorna strana neće mobilizirati bilo koje kreditno potraživanje kao kolateral za bilo koju treću osobu; i

iii.

potvrde i zajamče da će odmah obavijestiti nadležni NSB, a najkasnije tijekom sljedećeg radnog dana, o svakom događaju koji značajno utječe na stvarni ugovorni odnos između druge ugovorne strane i predmetnog NSB-a, posebice o prijevremenoj, djelomičnoj ili ukupnoj otplati, smanjenju vrijednosti ili značajnoj promjeni uvjeta kreditnih potraživanja.

Kako bi se takve provjere izvršile kao što je to navedeno u točkama ii. i iii. gore (jednokratna potvrda i nasumične provjere), supervizori ili posebice nacionalne središnje banke ili vanjski revizori moraju biti ovlašteni za obavljanje takvog pregleda, po potrebi ugovorno ili u skladu s važećim nacionalnim zahtjevima.

(b)

Obavještavanje dužnika o mobiliziranju kreditnih potraživanja ili registracija takve mobilizacije: u vezi s obavještavanjem dužnika o mobilizaciji kreditnog potraživanja kao kolaterala, vodeći računa o posebnostima različitih područja nadležnosti, zahtijeva se sljedeće:

U nekim državama članicama gdje je obavještavanje dužnika o mobilizaciji kreditnih potraživanja koje služi kao kolateral, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, preduvjet za valjanu mobilizaciju, kako je to određeno važećom nacionalnom dokumentacijom, ex ante obavještavanje dužnika zakonski je uvjet za prihvatljivost kreditnog potraživanja. Ex ante obavještavanje dužnika u svrhu prihvatljivosti zahtijeva da druga ugovorna strana ili NSB (kako je to navedeno u važećoj nacionalnoj dokumentaciji) moraju obavijestiti dužnika, unaprijed ili u vrijeme stvarne mobilizacije kolaterala, o tome da druga ugovorna strana mobilizira kreditno potraživanje kao kolateral u korist NSB-a.

ii.

U nekim drugim državama članicama, gdje je registracija s javnim učinkom mobilizacije kreditnog potraživanja kao kolaterala preduvjet za valjanu mobilizaciju ili, u određenim slučajevima, preduvjet za pravo prednosti kreditnog potraživanja prema nacionalnom pravu, kako je to navedeno u važećoj nacionalnoj dokumentaciji, takva se registracija traži unaprijed ili u vrijeme stvarne mobilizacije kao kolaterala.

iii.

Konačno, u državama članicama gdje ex ante obavještavanje dužnika ili registracija s javnim učinkom mobilizacije kreditnog potraživanja kao kolaterala nije potrebna u skladu s točkama a) i b) gore, kako je to navedeno u važećoj nacionalnoj dokumentaciji, zahtijeva se ex post obavještavanje dužnika. Ex post obavještavanje dužnika zahtijeva da druga ugovorna strana ili NSB (kako je to navedeno u važećoj nacionalnoj dokumentaciji) moraju obavijestiti dužnika o tome da druga ugovorna strana mobilizira kreditno potraživanje kao kolateral u korist NSB-a odmah nakon kreditnog događaja. „Kreditni događaj” označava događaj nastanka statusa neispunjavanja obveza ili slične događaje kako je to dalje određeno važećom nacionalnom dokumentacijom.

Ne postoji zahtjev za obavještavanje u slučajevima kada su kreditna potraživanja instrumenti koji glase na donositelja, za koje važeće nacionalno zakonodavstvo ne zahtijeva obavještavanje. U takvim slučajevima postoji zahtjev da se instrumenti koji glase na donositelja fizički prenesu na dotični NSB unaprijed ili u trenutku njihove stvarne mobilizacije kao kolateral.

Gore navedeni zahtjevi jesu minimalni zahtjevi. Nacionalne središnje banke mogu donijeti odluku da osim navedenog, u gore spomenutim slučajevima traže i ex ante obavještavanje ili registraciju, kako je to određeno odgovarajućom nacionalnom dokumentacijom.

(c)

Izostanak ograničenja u vezi s bankovnom tajnom i povjerljivosti: druga ugovorna strana nije obvezna ishoditi odobrenje dužnika za objavu informacija o kreditnom potraživanju i dužniku koje zahtijeva Eurosustav u svrhu zasnivanja valjanog osiguranja naplate kreditnih potraživanja i brze realizacije kreditnih potraživanja, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza za drugu ugovornu stranu. Druga ugovorna strana i dužnik ugovorom utvrđuju da je dužnik bezuvjetno suglasan s objavljivanjem Eurosustavu takvih pojedinosti o kreditnom potraživanju i dužniku. Navedena odredba nije potrebna ako u nacionalnom zakonodavstvu ne postoje pravila koja ograničavaju davanje takvih podataka, kako je to navedeno u važećoj nacionalnoj dokumentaciji.

(d)

Izostanak ograničenja u vezi s mobilizacijom kreditnih potraživanja: druge ugovorne strane moraju osigurati da su potraživanja po kreditima u potpunosti prenosiva i da se mogu mobilizirati bez ograničenja kao kolateral u korist Eurosustava. Ne bi trebala postojati nikakva ograničavajuća klauzula u vezi s mobilizacijom u sporazumu o kreditnom potraživanju ili u bilo kojem drugom sporazumu između druge ugovorne strane i dužnika, osim ako nacionalno zakonodavstvo izričito predviđa povlašteni položaj Eurosustava glede mobilizacije kolaterala, bez obzira na moguća ugovorna ograničenja.

(e)

Izostanak ograničenja u vezi s realizacijom kreditnih potraživanja: sporazum o kreditnim potraživanjima ili drugi sporazum između drugih ugovornih strana i dužnika ne bi smjeli sadržavati bilo kakva ograničenja glede realizacije kreditnih potraživanja koja se koriste kao kolateral, uključujući bilo koji oblik, vrijeme ili druge zahtjeve u vezi s realizacijom.

PRILOG II.

DODATNA MINIMALNA ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA

I. Dodatna minimalna zajednička obilježja koja se primjenjuju na sve aranžmane za operacije monetarne politike

1.	Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali osigurati da standardne odredbe ili uvjeti NSB-a vrijede za operacije monetarne politike.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali osigurati da nacionalne središnje banke budu u stanju provesti sve izmjene okvira monetarne politike, bez nepotrebnog kašnjenja. Potrebno je predvidjeti obavijest o takvim promjenama koje treba priopćiti drugim ugovornim stranama, uz navođenje točnog trenutka kada one počinju proizvoditi pravne učinke.

3.	Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali određivati da bi sva plaćanja koja se odnose na operacije monetarne politike (koja nisu devizna plaćanja u valutnim ugovorima o razmjeni) trebala biti u eurima.

4.	Ako je potrebno sve transakcije po ugovoru ujediniti u jedan ugovor i/ili je potrebno sklopiti ugovor u obliku okvirnog sporazuma kako bi se omogućilo učinkovito netiranje pri zatvaranju ili prekidu transakcije, takva bi odredba trebala biti uključena.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali osigurati da, u odnosu između NSB-a i drugih ugovornih strana, postoje primjerena i nedvosmislena pravila, koja se odnose na korištenje obrazaca (uključujući potvrdu o uvjetima transakcije), nositelje podataka i sredstva i posebnosti komunikacije.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali predvidjeti barem one događaje nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nisu značajno različiti od sljedećih:

(a)	nadležna sudska ili druga tijela donijela su odluku da se u odnosu na drugu ugovornu stranu provede postupak likvidacije ili imenovanje likvidatora ili slične službene osobe nad drugom ugovornom stranom ili bilo koji drugi sličan postupak;

(b)	nadležna sudska ili druga tijela donijela su odluku da se u odnosu na sudionika provede mjera reorganizacije ili drugi sličan postupak čija je svrha zaštita ili sanacija financijskog položaja druge ugovorne strane i izbjegavanje donošenja odluke takve vrste koja je navedena pod (a);

(c)

pisana izjava druge ugovorne strane o njezinoj nemogućnosti plaćanja svih ili dijela njezinih dugova ili ispunjavanja njezinih obveza koje proizlaze iz transakcija monetarne politike ili dobrovoljnog općeg sporazuma ili ugovora koji ona sklopi sa svojim vjerovnicima ili ako druga ugovorna strana jest ili se smatra insolventnom ili se smatra da nije u stanju plaćati svoje dugove;

(d)	postupovne mjere prije donošenja odluka prethodno navedenih pod (a) ili (b);

(e)	bilo koji iskaz ili druga predugovorna izjava koju dade druga ugovorna strana ili za koju se podrazumijeva da ju je druga ugovorna strana dala, a koja je po važećim odredbama zakona netočna ili neistinita;

(f)	privremeno je oduzeto ili opozvano odobrenje druge ugovorne strane za obavljanje djelatnosti, u skladu s Direktivom 2006/48/EZ ili Direktivom 2004/39/EZ, kako se svaka od njih provodi u dotičnoj državi članici Eurosustava;

(g)

druga ugovorna strana privremeno je ili trajno isključena iz članstva u nekom platnom sustavu ili režimu preko kojeg se provode plaćanja u okviru transakcija monetarne politike ili je (osim za transakcije valutne razmjene) privremeno ili trajno isključena iz članstva u bilo kojem sustavu namire vrijednosnih papira koji se koristi za namiru transakcija monetarne politike Eurosustava;

(h)	protiv druge ugovorne strane poduzete su mjere iz članaka 30., 31., 33. i 34. Direktive 2006/48/EZ;

(i)	(u vezi s obratnim transakcijama) druga ugovorna strana ne ispunjava odredbe koje se odnose na mjere za kontrolu rizika;

(j)

(u vezi s repo transakcijama) druga ugovorna strana nije platila kupovnu cijenu ili cijenu ponovne kupnje ili nije isporučila kupljenu ili ponovno kupljenu imovinu ili (u vezi s kolateraliziranim kreditima) druga ugovorna strana nije isporučila imovinu ili nije izvršila isplatu kredita na odgovarajuće datume za takva plaćanja ili isporuke;

(k)	(u vezi s valutnim ugovorima o razmjeni i oročenim depozitima) druga ugovorna strana nije platila iznos eura ili (u vezi s transakcijama valutne razmjene) nije platila iznose u stranoj valuti na važeće datume za takva plaćanja;

(l)	nastanak događaja neispunjavanja obveze (koji nije značajno različit od onih određenih u ovoj točki 6. u vezi s drugom ugovornom stranom po ugovoru koji je zaključen za potrebe upravljanja deviznim pričuvama ili vlastitim sredstvima bilo kojeg člana Eurosustava;

(m)	druga ugovorna strana nije osigurala relevantne informacije, te je na taj način prouzročila ozbiljne posljedice za dotični NSB;

(n)

druga ugovorna strana nije izvršila neku svoju drugu obvezu po ugovorima za transakcije povratne kupnje i transakcije valutne razmjene, te (ako je to moguće ispraviti) ne ispravi takav propust u roku od najviše 30 dana u slučaju kolateraliziranih transakcija i u roku od najviše 10 dana za transakcije valutne razmjene, nakon što je NSB poslao upozorenje u kojem traži da se to učini;

(o)

nastao je status neispunjavanja obveza za drugu ugovornu stranu, u bilo kojem ugovoru, s bilo kojom drugom članicom Eurosustava, zaključen u svrhu provođenja operacija monetarne politike, u vezi kojih je ta druga članica Eurosustava ostvarila svoje pravo na zatvaranje bilo koje transakcije po takvom ugovoru zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza;

(p)	druga ugovorna strana postaje predmetom zamrzavanja sredstava i/ili mjera koje je uvela Unija prema članku 75. Ugovora, kojima se ograničava mogućnost druge ugovorne strane da koristi svoja sredstva;

(q)	druga ugovorna strana postaje predmetom zamrzavanja sredstava i/ili mjera koje je uvela država članica, a kojima se ograničava mogućnost druge ugovorne strane da koristi svoja sredstva;

(r)	sva imovina druge ugovorne strane ili njezin značajan dio predmet je naloga o zamrzavanju sredstava, zapljene, ovrhe ili nekog drugog postupka čija je svrha zaštita javnog interesa ili prava vjerovnika druge ugovorne strane,

(s)	sva imovina druge ugovorne strane ili njezin značajan dio ustupljen je drugom subjektu; i

(t)

bilo koji drugi budući ili postojeći događaj čiji bi nastanak mogao ugroziti ispunjavanje obveza druge ugovorne strane iz sporazuma koji je sklopila za potrebe provođenja operacije monetarne politike ili neka druga pravila koja se primjenjuju na odnos između druge ugovorne strane i bilo kojeg NSB-a.

Događaji (a) i (p) moraju biti automatski; događaji (b), (c) i (q) mogu biti automatski; događaji od (d) do (o) i od (r) do (t) ne mogu biti automatski i moraju biti na diskrecijskoj osnovi (tj. provedeni samo nakon dostave obavijesti o nastanku statusa neispunjavanja obveza). Takva obavijest o nastanku statusa neispunjavanja obveza može predviđati „poček” do najviše tri radna dana za ispravak određenog događaja. Za događaje nastanka statusa neispunjavanja obveza koji su na diskrecijskoj osnovi, odredbe vezane uz korištenje takvih diskrecijskih ovlasti trebale bi osiguravati izvjesnost glede učinka takvog korištenja.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali osigurati da, u slučaju da dođe do nastanka statusa neispunjavanja obveza, NSB ima pravo iskoristiti sljedeća sredstva:

(a)	privremeno isključenje, ograničenje ili trajno isključenje ugovorene strane iz pristupa druge operacijama na otvorenom tržištu;

(b)	privremeno isključenje, ograničenje ili trajno isključenje druge ugovorne strane iz pristupa stalno raspoloživim mogućnostima Eurosustava;

(c)	raskid svih nerealiziranih ugovora i transakcija; i

(d)	zahtijevanje ubrzanog izvršenja potraživanja koja još nisu dospjela ili su potencijalna. Osim toga, NSB može biti ovlašten za korištenje sljedećih sredstava:

(a)	korištenje depozita druge ugovorne strane koji su plasirani kod NSB-a, za prebijanje potraživanja od te druge ugovorne strane;

(b)	privremena obustava izvršavanja obveza prema drugoj ugovornoj strani sve dok potraživanje od druge ugovorne strane ne bude namireno;

(c)	potraživanje plaćanja zateznih kamata;

(d)

potraživanje odštete za sve pretrpljene gubitke kao posljedica nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane.

Osim toga, mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali osigurati da u slučaju da dođe do nastanka statusa neispunjavanja obveza, takav NSB bude u pravnom položaju da može svu imovinu koja je dostavljena kao kolateral unovčiti bez nepotrebnog odgađanja, te na način koji daje pravo NSB-u da realizira vrijednost odobrenog kredita, ako druga ugovorna strana bez odgode ne podmiri svoje negativno stanje. Da bi osiguralo jedinstvenu provedbu uvedenih mjera, Upravno vijeće ESB-a može donositi odluke o pravnim sredstvima, uključujući privremeno isključenje, ili trajno isključenje iz pristupa operacijama na otvorenom tržištu ili stalnim mogućnostima Eurosustava.

8.	Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali osigurati da nacionalne središnje banke mogu dobiti sve odgovarajuće informacije od druge ugovorne strane u vezi s operacijama monetarne politike Eurosustava.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali predvidjeti da sve obavijesti ili druga priopćenja trebaju biti u pisanom i/ili elektroničkom obliku. Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB također trebali jasno precizirati na koji bi način obavijesti i ostala priopćenja trebalo slati, te kada stupaju na snagu. Razdoblje nakon kojeg oni stupaju na snagu ne bi trebalo biti toliko dugo da se mijenja ekonomski učinak rješenja donesenih u cjelini. Posebno bi trebalo bez odgode dostavljati potvrde i promptno ih provjeravati.

10.	Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali određivati da se prava i obveze druge ugovorne strane ne smiju ustupiti niti opteretiti ili da druga ugovorna strana ne smije s njima raspolagati na neki drugi način, bez prethodne pisane suglasnosti NSB-a.

11.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali određivati da samo NSB i utvrđena druga ugovorna strana imaju prava i obveze koji proizlaze iz transakcije (no, dopuštajući odnose između nacionalnih središnjih banaka (i/ili ESB-a), koji proizlaze iz prekograničnog korištenja prihvatljive imovine i također, prema potrebi, za operacije, provedene s drugim ugovornim stranama koje djeluju preko mrežne institucije).

12.

Mjerodavni bi ugovori koje primjenjuje NSB, trebali određivati da mjerodavno pravo koje primjenjuje NSB za mjerodavne ugovore ili propise i za sve transakcije temeljem tih ugovora i propisa treba biti (osim ako se pri prekograničnom korištenju prihvatljive imovine zahtijeva drukčije) pravo one države članice u kojoj se nalazi ta središnja banka, a za rješavanje sporova trebali bi biti nadležni službeni sudovi te države članice, ne dovodeći pri tome u pitanje nadležnost Suda Europske unije.

13.	Sporazumi o depozitima bi trebali određivati da se namira oročenih depozita (i primitak i isplata) obavlja na dane koji su određeni u obavijesti ESB-a o depozitnoj operaciji.

II. Dodatna minimalna zajednička obilježja za obratne transakcije

Zajednička obilježja svih obratnih transakcija

14.	U vrijeme kad se zaključuje svaka transakcija trebalo bi odrediti i datum obratne strane transakcije.

15.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB, trebali odrediti „radni dan” kao, vezano uz obvezu izvršavanja plaćanja, bilo koji dan kada je sustav TARGET2 otvoren za provedbu takvog plaćanja, te, vezano uz obvezu isporuke imovine, kao bilo koji dan kada su otvoreni sustavi namire vrijednosnih papira, preko kojih treba izvršiti isporuku, u mjestu gdje treba izvršiti isporuku odgovarajućih vrijednosnih papira.

16.

Mehanizmi za zamjenu u eure iznosa koji nisu u eurima trebali bi određivati da je tečaj koji se koristi dnevni referentni devizni tečaj ESB-a za euro ili, ako on nije dostupan, promptni tečaj koji navede ESB za radni dan prije dana kada treba izvršiti konverziju za svoju prodaju eura uz kupnju druge valute.

Obilježja specifična za repo transakcije

17.	Trebala bi postojati prodaja prihvatljive imovine za gotovinu u eurima, zajedno s istovremenim dogovorom da se istovjetna imovina u određenom trenutku proda natrag za gotovinu u eurima.

18.

U vezi s obvezom da se istovjetna imovina proda natrag, kao istovjetnu imovinu treba odrediti imovinu istog izdavatelja koja čini dio istog izdanja (bez obzira na datum izdanja) te koja je jednake vrste, nominalne vrijednosti, iznosa i opisa kao i ona imovina s kojom je uspoređena. Ako je imovina u vezi s kojom se radi usporedba konvertirana ili renominirana ili je po njoj izvršena opcija opoziva, definiciju istovjetnosti potrebno je izmijeniti, tako da u slučaju konverzije znači onu imovinu u koju je imovina konvertirana, u slučaju da je po imovini izvršena opcija opoziva znači onu imovinu koja je istovjetna uplaćenoj imovini pod uvjetom da je prodavatelj kupcu platio iznos koji je jednak vrijednosti opoziva, a u slučaju renominirane imovine imovinu istovjetnu onoj u kojoj je izvorna imovina bila renominirana, po potrebi, s iznosom novca koji je jednak razlici u vrijednosti između imovine prije i nakon njezinog renominiranja.

19.	Događaji nastanka statusa neispunjavanja obveza koji daju NSB-u pravo da raskine ili zatvori transakcije koje su u toku ne bi trebali biti značajno različiti od odredbi iz točke 6.

20.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali sadržavati određene odredbe o netiranju s ciljem postizanja ekonomskih učinaka, istovjetnih onima koji su niže navedeni.

(a)

Nakon što nastane status neispunjavanja obveza, smatra se da je odmah nastupio datum ponovne kupnje za svaku transakciju i, ovisno o sljedećim odredbama, sva istovjetna imovina koja čini maržu odmah postaje isporučiva (tako da se izvršenje odgovarajućih obveza ugovornih strana u vezi s isporukom imovine i plaćanja cijene ponovne kupnje za bilo koju ponovno kupljenu imovinu provodi samo u skladu s odredbom (b) dolje) ili će se, umjesto toga, repo transakcija raskinuti.

(b)

i.	Tržišne vrijednosti, pri nastanku statusa neispunjavanja obveze, ponovno kupljene imovine i bilo koje istovjetne imovine koja čini maržu, koju treba prenijeti, i cijenu ponovne kupnje koju treba uplatiti svaka ugovorna strana, određuje NSB za sve transakcije na datum ponovne kupnje; i

ii.

na temelju tako utvrđenih iznosa, NSB mora izračunati koliko je svaka ugovorna strana dužna jedna drugoj na datum ponovne kupnje. Iznosi koje jedna ugovorna strana potražuje prebijaju se s iznosima koje duguje drugoj ugovornoj strani, te samo ugovorna strana koja ima potraživanje vrednovano u nižem iznosu plaća neto saldo. Takav neto saldo dospijeva na naplatu sljedećeg dana kada je sustav TARGET2 otvoren za izvršenje plaćanja. Za potrebe ovog obračuna, svi iznosi koji nisu nominirani u eurima konvertiraju se u eure na odgovarajući datum po tečaju, koji se izračunava u skladu s točkom 16.

(c)

„Tržišna vrijednost pri nastanku statusa neispunjavanja obveze” glede bilo koje imovine na bilo koji datum označuje:

i.	tržišnu vrijednost takve imovine u vrijeme vrednovanja neispunjavanja obveze, obračunatu na osnovi najreprezentativnije cijene na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja;

ii.	u odsutnosti reprezentativne cijene za određenu imovinu na radni dan koji prethodi datumu vrednovanja, koristi se posljednja korištena cijena trgovanja. Ako nije dostupna cijena trgovanja, NSB određuje cijenu, vodeći računa o posljednjoj cijeni koja je utvrđena za imovinu na referentnom tržištu;

iii.	u slučaju imovine za koju ne postoji tržišna vrijednost, sve ostale prihvatljive metode vrednovanja; i

iv.	ako je NSB prodao imovinu ili istovjetnu imovinu po tržišnoj cijeni, prije vremena vrednovanja kod nastanka statusa neispunjavanja obveze, NSB obračunava i određuje iznose neto primitaka od prodaje po odbitku svih prihvatljivih troškova, naknada i izdataka koji nastaju u vezi s takvom prodajom.

21.	Ako mjerodavni ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB uključuju bilo kakve odredbe o zamjeni kolaterala, ti bi aranžmani trebali osiguravati održavanje usklađenosti sa zahtijevanim mjerama za kontrolu rizika.

22.

Ako mjerodavni ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB uključuju odredbe o maržama koje treba platiti (ili vratiti) u gotovini, potrebno je osigurati da se bilo koja buduća obveza vraćanja (ili osiguravanja) marže najprije podmiruje s pomoću gotovine do istog iznosa (zajedno sa svim pripadajućim kamatama).

Obilježja specifična za kolateralizirane kreditne aranžmane

23.

Imovina dostavljena u okviru kolateraliziranog kreditnog aranžmana (npr. zalog) mora biti takva da se može zakonski unovčiti, a da ne postoje prethodna potraživanja prema toj imovini. Treće osobe (uključujući nadležno tijelo za likvidaciju u slučaju insolventnosti) ne bi smjele imati mogućnost intervencije i uspješnog potraživanja založene imovine (osim u slučaju prijevare) niti bilo kakvih prava povezanih s njima.

24.

NSB bi trebao biti u takvom pravnom položaju da bude u stanju realizirati ekonomsku vrijednost imovine koja je založena u sklopu operacije za puštanje likvidnosti u unaprijed utvrđenim okolnostima, koje nisu bitno drukčije od onih navedenih u točki 6., te bi također trebale odražavati okolnosti u kojima NSB može tretirati drugu ugovornu stranu kao ugovornu stranu za koju je nastao status neispunjavanja obveze po repo ugovorima.

25.	Kolateralizirani kreditni aranžmani trebali bi dopuštati mogućnost da se operacije koje su zaključene na dnevnoj osnovi mogu produžiti na prekonoćne operacije.

III. Dodatna minimalna zajednička obilježja za valutne aranžmane o razmjeni

26.	Svaka transakcija treba biti zasnovana kao istodobno promptna i terminska prodaja i kupnja eura za stranu valutu.

27.	Mjerodavni ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali bi uključivati odredbu u vezi s vremenskim rasporedom i mehanizmima za prijenos plaćanja. U vrijeme zaključivanja svake transakcije trebao bi se odrediti datum terminske prodaje/kupnje.

28.

Mjerodavni ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali bi utvrditi stranu valutu, promptni tečaj, terminski tečaj, datum prijenosa i datum povratnog prijenosa u skladu sa sljedećim:

(a)	„Strana valuta” je svaka zakonska valuta koja nije euro;

(b)

„Promptni tečaj” znači, u odnosu na određenu transakciju, tečaj (izračunava se u skladu s točkom 16.) koji se primjenjuje za konverziju iznosa eura u iznos strane valute bitan za tu transakciju, koji će jedna ugovorna strana morati prenijeti drugoj strani na datum prijenosa na temelju plaćanja iznosa u eurima, a taj se tečaj određuje u potvrdi o poslu.

(c)

„Terminski tečaj” znači tečaj izračunan u skladu s točkom 16. koji se primjenjuje za konverziju iznosa eura u iznos strane valute, koji će jedna ugovorna strana morati prenijeti drugoj strani na datum povratnog prijenosa na temelju plaćanja iznosa u eurima, a taj se tečaj određuje u potvrdi o poslu i definira se u mjerodavnim ugovorima ili propisima koje primjenjuje NSB.

(d)	„Iznos povratnog prijenosa u stranoj valuti” znači iznos strane valute koji je potreban da bi se kupio iznos eura na datum povratnog prijenosa.

(e)

„Datum prijenosa” znači, glede bilo koje transakcije, datum (i, gdje je to primjereno, vrijeme na taj datum) kada treba provesti prijenos iznosa eura od jedne ugovorne strane drugoj, a da bi se izbjegle sumnje, to treba biti datum (i, gdje je to primjereno, vrijeme na taj datum) kada su se ugovorne strane dogovorile da će se provesti namira prijenosa iznosa eura.

(f)	„Datum povratnog prijenosa” znači, glede bilo koje transakcije, datum (i, gdje je to primjereno, vrijeme na taj datum) kada jedna ugovorna strana treba izvršiti povratni prijenos iznosa eura drugoj ugovornoj strani.

29.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali određivati da neki događaji (točka 30. određuje koji su to događaji) dovode do zatvaranja svih nedospjelih transakcija, te moraju i određivati način na koji bi se izvršilo takvo zatvaranje (uključujući netiranje kod prekida transakcije).

30.	Događaji nastanka statusa neispunjavanja obveza koji NSB-u daje pravo da prekine i zatvori sve nedospjele transakcije ne bi smjeli biti značajno drukčiji od odredbi navedenih u točki 6.

31.

Mjerodavni bi ugovori ili propisi koje primjenjuje NSB trebali uključivati odredbe u vezi s netiranjem, radi postizanja ekonomskih učinaka istovjetnih onima koju su niže navedeni.

(a)

Ako nastupi događaj nastanka statusa neispunjavanja obveza, smatra se da je svaka transakcija raskinuta, a NSB utvrđuje zamjenske vrijednosti iznosa u eurima i iznosa povratnog prijenosa u stranoj valuti, tako da su te zamjenske vrijednosti iznosi koji bi bili potrebni da NSB sačuva ekonomski ekvivalent svih plaćanja koja bi se inače zahtijevala; i

(b)

Na temelju tako utvrđenih iznosa, NSB mora izračunati koliko duguje jedna ugovorna strana drugoj strani na datum povratnog prijenosa. Iznosi koje jedna strana potražuje od druge konvertiraju se, po potrebi, u eure u skladu s točkom 16. i prebijaju s iznosima koje jedna strana duguje drugoj strani. Samo strana koja ima potraživanje vrednovano po nižoj vrijednosti od obveze plaća neto saldo. Taj neto saldo dospijeva na naplatu sljedećeg dana kada je sustav TARGET2 otvoren za provođenje tog plaćanja.

PRILOG III.

SMJERNICA KOJA JE STAVLJENA IZVAN SNAGE I POPIS NJEZINIH UZASTOPNIH IZMJENA

Smjernica ESB/2000/7 (SL L 310, 11.12.2000., str. 1).

Smjernica ESB/2002/2 (SL L 185, 15.7.2002., str. 1).

Smjernica ESB/2003/16 (SL L 69, 8.3.2004., str. 1).

Smjernica ESB/2005/2 (SL L 111, 2.5.2005., str. 1).

Smjernica ESB/2005/17 (SL L 30, 2.2.2006., str. 26).

Smjernica ESB/2006/12 (SL L 352, 13.12.2006., str. 1).

Smjernica ESB/2007/10 (SL L 284, 30.10.2007., str. 34).

Smjernica ESB/2008/13 (SL L 36, 5.2.2009., str. 31).

Smjernica ESB/2009/1 (SL L 36, 5.2.2009., str. 59).

Smjernica ESB/2009/10 (SL L 123, 19.5.2009., str. 99).

Smjernica ESB/2010/1 (SL L 63, 12.3.2010., str. 22).

Smjernica ESB/2010/13 (SL L 267, 9.10.2010., str. 21).

Smjernica ESB/2010/30 (SL L 336, 21.12.2010., str. 63).

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

289

32011R1358

L 338/51

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.12.2011.

UREDBA (EU) br. 1358/2011 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 14. prosinca 2011.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1745/2003 o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9)

(ESB/2011/26)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno prvu alineju njegova članka 127. stavka 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a’), a posebno njegov članak 19.1.,

budući da:

(1)

Člankom 19.1. Statuta ESSB-a predviđa se da Europska središnja banka (ESB) može tražiti da kreditne institucije s poslovnim nastanom u državama članicama drže minimalnu pričuvu na računima kod ESB-a i nacionalnih središnjih banaka u skladu s ciljevima monetarne politike te da Upravno vijeće može utvrditi odredbe koje se odnose na obračun i određivanje potrebnih minimalnih pričuva.

(2)	Uredbom (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9) (1) utvrđuju se, između ostalog, kategorije institucija na koje primjenjuju odredbe o obveznim pričuvama i stope pričuva koje se primjenjuju na određene kategorije obveza.

(3)

Upravno vijeće donijelo je 8. prosinca 2011. odluku o dodatnim mjerama za pojačano poticanje kreditne aktivnosti kako bi poduprlo odobravanje bankovnih kredita i likvidnost na tržištu novca u europodručju. Budući da sustav minimalnih pričuva ESB-a ne treba primjenjivati u istoj mjeri kao u uobičajenim okolnostima da bi se upravljalo uvjetima na tržištu novca, radi poboljšanog osiguranja likvidnosti drugim ugovornim stranama u operacijama monetarne politike Eurosustava potrebno je smanjiti stopu pričuva na 1 %. Uredbu (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) bi trebalo stoga izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9)

Članak 4. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) zamjenjuje se sljedećim:

„2. Stopa pričuva od 1 % primjenjuje se na sve ostale obveze uključene u osnovicu za obračun pričuva.’

Članak 2.

Stupanje na snagu

1. Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Članak 1. primjenjuje se od razdoblja održavanja koje počinje 18. siječnja 2012.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 14. prosinca 2011.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI

(1) SL L 250, 2.10.2003., str. 10.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

290

32012R0260

L 094/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.03.2012.

UREDBA (EU) br. 260/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. ožujka 2012.

o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke ( (1)),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora ( (2),)

djelujući u skladu s redovnom zakonodavnom procedurom ( (3)),

budući da:

(1)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno je stvoriti integrirano tržište za elektronička plaćanja u eurima, bez razlikovanja između nacionalnih i prekograničnih plaćanja. U tu svrhu, projektom jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) trebalo bi razviti zajedničke platne usluge na razini cijele Unije koje bi zamijenile postojeće nacionalne platne usluge. Uvođenjem otvorenih, zajedničkih platnih standarda, pravila i prakse i primjenom integrirane obrade plaćanja, SEPA bi trebala građanima i poduzećima u Uniji pružati sigurne, pristupačne i pouzdane platne usluge u eurima po konkurentnim cijenama. To bi trebalo vrijediti za SEPA plaćanja unutar i izvan nacionalnih granica pod istim osnovnim uvjetima i u skladu s istim pravima i obvezama, bez obzira na njihovu lokaciju unutar Unije. SEPA bi trebala biti dovršena na način koji olakšava pristup novim sudionicima na tržištu i razvoj novih proizvoda i kojim se stvaraju povoljniji uvjeti za jačanje konkurencije u platnim uslugama, te za nesmetani razvoj i brzu primjenu inovacija povezanih s plaćanjima po cijeloj Uniji. Stoga bi jačanje ekonomije razmjera, bolja operativna učinkovitost i veća konkurencija trebali izazvati pritisak na sniženje cijena usluga elektroničkog plaćanja u eurima, koje predstavljaju najbolje moguće rješenje. To bi trebalo imati značajne učinke, posebno u državama članicama u kojima su plaćanja relativno skupa u usporedbi s drugim državama članicama. Prijelaz na SEPA-u stoga ne bi trebao biti praćen općim povećanjem cijena za sve korisnike platnih usluga, a posebno za potrošače. Umjesto toga, kada je korisnik platnih usluga (KPU) potrošač trebalo bi poticati načelo da se ne zaračunavaju veće naknade. Komisija će i dalje pratiti kretanja cijena u sektoru platnog prometa, te je pozvana da izradi njihovu godišnju analizu.

(2)

Uspjeh SEPA-e vrlo je važan u gospodarskom i političkom smislu. SEPA je potpuno u skladu sa strategijom Europa 2020, čiji je cilj inteligentnije gospodarstvo u kojem prosperitet proizlazi iz inovativnosti i učinkovitijeg korištenja raspoloživih resursa. Europski parlament, u svojim rezolucijama od 12. ožujka 2009. ( (4) i10. ožujka 2010. ( (5)) o provedbi SEPA-e, kao i Vijeće, u svojim zaključcima usvojenim 2. prosinca 2009. naglasili su važnost brze migracije na SEPA-u.

(3)	Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu ( (6))predstavlja modernu pravnu osnovu za uspostavu unutarnjeg tržišta plaćanja, čiji je osnovni element SEPA.

(4)	Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici ( (7)također predviđa brojne olakšavajuće mjere za uspjeh SEPA-e, kao što je proširenje načela jednakih naknada za prekogranična izravna terećenja i dostupnost za izravna terećenja.

(5)

Nastojanja oko samoregulacije europskog bankovnog sektora u okviru inicijative SEPA pokazala su se nedostatnima za pospješivanje usklađene migracije na sheme kreditnih transfera i izravnih terećenja na razini cijele Unije, kako na strani ponude tako i na strani potražnje. Poglavito nisu u dovoljnoj mjeri i na transparentan način uzeti u obzir interesi potrošača i drugih korisnika. Trebalo bi uvažiti mišljenja svih zainteresiranih strana. Osim toga, taj samoregulatorni proces nije bio podvrgnut odgovarajućim mehanizmima upravljanja, što djelomično objašnjava sporo prihvaćanje na strani potražnje. Iako nedavno osnivanje Vijeća SEPA-e predstavlja značajno poboljšanje upravljanja projektom SEPA-e, upravljanje je još uvijek, načelno i formalno, velikim dijelom u rukama Europskog platnog vijeća (European Payment Council, EPC). Stoga bi Komisija prije kraja 2012. trebala ocijeniti dogovore o upravljanju za cijeli projekt SEPA-e i, prema potrebi, podnijeti prijedlog. U okviru tog ocjenjivanja trebalo bi, između ostalog, provjeriti sastav EPC-a, uzajamno djelovanje EPC-a i neke krovne upravljačke strukture kao što je Vijeće SEPA-e, kao i ulogu te krovne strukture.

(6)

Samo brzi i potpuni prijelaz na kreditne transfere i izravna terećenja na razini cijele Unije donijet će sve koristi od integriranog tržišta plaćanja, čime će se ukinuti visoki troškovi paralelnog rada „naslijeđenih” platnih proizvoda i SEPA proizvoda. Stoga treba odrediti pravila za izvršavanje svih transakcija kreditnog transfera i izravnog terećenja u eurima unutar Unije. Međutim, kartične transakcije ne bi trebale biti uključene u ovoj fazi, budući da su zajednički standardi za kartična plaćanja u Uniji još u fazi razvoja. Novčane doznake, plaćanja koja se obrađuju interno, platne transakcije velikih vrijednosti, plaćanja između pružatelja platnih usluga za njihov vlastiti račun i plaćanja preko mobilnog telefona ili nekog drugog telekomunikacijskog sredstva, digitalnog ili informacijsko-tehnološkog uređaja ne bi trebala biti obuhvaćena tim pravilima, budući da te platne usluge nisu usporedive s kreditnim transferima i izravnim terećenjima. Ako se kao sredstvo za iniciranje platne transakcije koristi platna kartica na prodajnom mjestu ili se koristi neki drugi uređaj kao npr. mobilni telefon, bilo na prodajnom mjestu ili na daljinu, što izravno rezultira kreditnim transferom ili izravnim terećenjem na račun za plaćanje ili sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću postojećeg nacionalnog osnovnog broja bankovnog računa (BBAN) ili međunarodnog broja bankovnog računa (IBAN), takvu transakciju ipak treba uključiti. Osim toga, s obzirom na specifične karakteristike plaćanja koja se obrađuju putem sustava velikih plaćanja, npr. njihov visoki prioritet, -hitnost i, prvenstveno, velike iznose, takva plaćanja ne bi trebala biti obuhvaćena ovom Uredbom. Ta isključenost ne bi se trebala odnositi na plaćanja izravnog terećenja, osim ako je platitelj izričito zahtijevao da se plaćanje obavlja preko sustava velikih plaćanja.

(7)

Danas postoji više platnih usluga, većinom za plaćanja putem interneta, u kojima se također koristi IBAN i poslovni identifikacijski kôd (BIC), a temelje se na kreditnim transferima ili izravnim terećenjima, ali imaju i druga obilježja. Očekuje se da će se te usluge proširiti izvan nacionalnih granica, te da bi one mogle zadovoljiti potražnju potrošača za inovativnim, sigurnim i jeftinim platnim uslugama. Kako se takve usluge ne bi isključile s tržišta, odredbe o konačnim datumima za kreditne transfere i izravna terećenja iz ove Uredbe trebale bi se primjenjivati samo na kreditne transfere i izravna terećenja koja su osnova tih transakcija.

(8)

U velikoj većini platnih transakcija u Uniji moguće je utvrditi jedinstveni račun za plaćanje samo pomoću IBAN-a, bez navođenja BIC-a. Uzimajući u obzir tu činjenicu, banke su u većem broju država članica već uvele direktorij, bazu podataka ili neka druga tehnička sredstva za utvrđivanje BIC-a koji odgovara određenom IBAN-u. BIC se traži samo u vrlo malom, još preostalom broju slučajeva. Čini se neopravdano i previše opterećujuće obvezivati sve platitelje i primatelje plaćanja širom Unije da u malom broju slučajeva u kojima je to sada potrebno uz IBAN navode i BIC. Mnogo jednostavniji način bio bi da pružatelji platnih usluga i druge stranke riješe i eliminiraju slučajeve u kojima se račun za plaćanje ne može nedvosmisleno utvrditi pomoću IBAN-a. Stoga treba razviti potrebna tehnička sredstva kako bi se svim korisnicima omogućilo nedvosmisleno utvrđivanje računa za plaćanje isključivo pomoću IBAN-a.

(9)

Da bi se kreditni transfer mogao izvršiti treba biti dostupan račun za plaćanje primatelja plaćanja. Stoga, s ciljem poticanja uspješnog korištenja usluga kreditnog transfera i izravnog terećenja na razini Unije, treba uvesti obvezu dostupnosti za cijelu Uniju. Nadalje, u svrhu povećanja transparentnosti primjereno je da se ta obveza i obveza dostupnosti za izravna terećenja, koja je već uvedena Uredbom (EZ) br. 924/2009, objedine u jednom pravnom aktu. Svi računi za plaćanje primatelja plaćanja koji su dostupni za nacionalni kreditni transfer trebali bi biti dostupni i preko sheme za kreditni transfer na razini Unije. Svi računi za plaćanje platiteljâ koji su dostupni za nacionalna izravna terećenja trebali bi biti dostupni i preko sheme izravnog terećenja za cijelu Uniju. To bi trebalo vrijediti bez obzira na to, sudjeluje li pružatelj platnih usluga (PPU) u dotičnoj shemi kreditnog transfera ili izravnog terećenja ili ne.

(10)

Tehnička interoperabilnost preduvjet je za konkurenciju. U svrhu stvaranja integriranog tržišta za sustave elektroničkog plaćanja u eurima, bitno je da obradu kreditnih transfera i izravnih terećenja ne ometaju poslovna pravila ili tehničke zapreke kao što je obvezno sudjelovanje u više od jednog sustava za namiru prekograničnih plaćanja. Kreditni transferi i izravna terećenja trebala bi se izvršavati prema shemi čija osnovna pravila primjenjuju pružatelji platnih usluga koji predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica i koji čine većinu pružatelja platnih usluga u Uniji, te koja su ista kako za prekogranične tako i za isključivo nacionalne transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja. Postoji li više od jednog platnog sustava za obradu takvih plaćanja, takvi bi platni sustavi trebali biti interoperabilni korištenjem standarda na razini Unije i međunarodnih standarda, kako bi svi korisnici platnih usluga i svi pružatelji platnih usluga mogli koristiti prednosti integriranih plaćanja male vrijednosti u eurima diljem Unije.

(11)

S obzirom na specifičnosti poslovnog tržišta, dok sheme kreditnog transfera ili izravnog terećenja između poslovnih subjekata moraju biti u skladu sa svim drugim odredbama ove Uredbe, uključujući i ista pravila za prekogranične i nacionalne transakcije, uvjet da sudionici predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica treba vrijediti samo u mjeri da pružatelji platnih usluga koji pružaju usluge kreditnog transfera ili izravnog terećenja između poslovnih subjekata predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica u kojima su takve usluge dostupne, te da predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga koji pružaju takve usluge unutar Unije.

(12)

Izuzetno je važno utvrditi tehničke zahtjeve koji nedvosmisleno određuju koje osobine mora imati platna shema na razini Unije, koji će biti oblikovani u okviru odgovarajuće strukture upravljanja, kako bi se osigurala interoperabilnost platnih sustava. Takvi tehnički zahtjevi ne bi trebali ograničavati fleksibilnost i inovativnost, nego bi trebali biti otvoreni i neutralni u odnosu na moguća nova kretanja i poboljšanja na tržištu plaćanja. Tehnički zahtjevi trebali bi se temeljiti na uvažavanju posebnih karakteristika kreditnih transfera i izravnih terećenja, posebno što se tiče elemenata podataka u platnoj poruci.

(13)

Ključno je poduzeti mjere za jačanje povjerenja korisnika platnih usluga u korištenje takvih usluga, posebno za izravna terećenja. Takve mjere trebale bi omogućiti platiteljima da svojim pružateljima platnih usluga nalože ograničenje naplate izravnog terećenja na određeni iznos ili određeno razdoblje, i da sastave posebne pozitivne ili negativne liste primatelja plaćanja. U okviru uvođenja sheme izravnog terećenja na razini Unije primjereno je da potrošači imaju koristi od takvih kontrola. Pa ipak, radi praktične primjene takvih kontrola na primatelje plaćanja, važno je da pružatelji platnih usluga mogu obavljati takve kontrole na osnovi IBAN-a i, u prijelaznom razdoblju, ali samo gdje je to nužno, BIC-a ili neke druge jedinstvene identifikacijske oznake kreditora određenih primatelja plaćanja. Ostala relevantna prava korisnika već su utvrđena Direktivom 2007/64/EZ, te bi trebala biti u potpunosti zajamčena.

(14)

Tehnička standardizacija temelj je integracije mreža kao što je tržište plaćanja Unije. Primjena standarda koje su izradila međunarodna ili europska standardizacijska tijela treba biti obvezna za sve relevantne transakcije, počevši od određenog datuma. U kontekstu plaćanja, ti obvezni standardi obuhvaćaju IBAN, BIC i standard ISO 20022 XML za slanje poruka u vezi s financijskim uslugama. Stoga je primjena tih standarda od strane svih pružatelja platnih usluga uvjet za potpunu interoperabilnost u cijeloj Uniji. Poglavito bi trebalo poticati obvezno korištenje IBAN-a i BIC-a, gdje je to potrebno, pomoću sveobuhvatnih i olakšavajućih mjera u državama članicama, kako bi se omogućio nesmetan i lagan prijelaz na kreditne transfere i izravna terećenja na razini cijele Unije, posebno za potrošače. Pružateljima platnih usluga bi trebalo omogućiti dogovaranje, bilateralno ili multilateralno o proširenju skupa latiničnih znakova kako bi se omogućilo korištenje regionalnih inačica standardnih poruka u okviru SEPA-e.

(15)

Apsolutno je nužno da svi sudionici, a posebno građani Unije, budu propisno i pravodobno informirani, kako bi bili potpuno spremni za promjene koje donosi SEPA. Stoga bi glavne zainteresirane strane kao što su pružatelji platnih usluga, javne uprave i nacionalne središnje banke, kao i drugi veći korisnici redovnih plaćanja, trebali voditi posebne i opsežne informativne kampanje, razmjerne potrebama i prilagođene njihovoj publici, s ciljem podizanja javne svijesti i pripremanja građana za migraciju na SEPA-u. U vezi s time građane treba upoznati s migracijom BBAN-a na IBAN. Nacionalni koordinacijski odbori za SEPA-u najpozvaniji su koordinirati takve informativne kampanje.

(16)

Kako bi se omogućio usklađeni prijelaz, u interesu jasnoće i jednostavnosti za potrošače, primjereno je odrediti jedinstveni krajnji rok za migraciju do kojega bi sve transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja trebale ispuniti te tehničke zahtjeve, ostavljajući tržište otvorenim za daljnji razvoj i inovacije.

(17)

Tijekom prijelaznog razdoblja države članice trebale bi dopustiti pružateljima platnih usluga da omoguće potrošačima nastavak korištenja BBAN-a za nacionalne platne transakcije, pod uvjetom da je osigurana interoperabilnost, na način da dotični PPU tehnički i sigurno pretvara BBAN u odgovarajuću jedinstvenu identifikacijsku oznaku računa za plaćanje. PPU ne bi trebao naplaćivati nikakve izravne ili neizravne troškove ili druge naknade u vezi s tom uslugom.

(18)

Unatoč razlikama u razvijenosti usluga kreditnog transfera i izravnog terećenja između država članica, određivanje zajedničkog krajnjeg roka na kraju odgovarajućeg razdoblja implementacije, koji bi omogućio provedbu svih potrebnih procesa, pridonijelo bi koordiniranoj, usklađenoj i integriranoj migraciji na SEPA-u i pomoglo u sprečavanju „dvobrzinske SEPA-e” i, koja bi izazvala veću zbunjenost među potrošačima.

(19)

Pružatelji platnih usluga i korisnici platnih usluga trebali bi imati dovoljno vremena za prilagodbu tehničkim zahtjevima. Međutim, razdoblje prilagodbe ne bi trebalo nepotrebno odgađati pogodnosti za potrošače ili kažnjavati nastojanja proaktivnih operatora koji su već prešli na SEPA-u. Za nacionalne i prekogranične platne transakcije pružatelji bi platnih usluga trebali svojim poslovnim klijentima pružati potrebne tehničke usluge kako bi osigurali nesmetan i siguran prijelaz na tehničke zahtjeve propisane ovom Uredbom.

(20)

Važno je osigurati pravnu sigurnost platnoj industriji u vezi s poslovnim modelima za izravna terećenja. Reguliranje višestranih međubankovnih naknada za izravna terećenja ključno je za stvaranje neutralnih uvjeta tržišnog natjecanja između pružatelja platnih usluga, a time i za omogućavanje razvoja jedinstvenog tržišta za izravna terećenja. Takve naknade za transakcije koje su odbačene, odbijene, vraćene ili poništene jer se ne mogu izvršiti na propisani način ili imaju za posljedicu iznimnu obradu (takozvane „R-transakcije”, gdje slovo „R” može označavati „reject” (odbacivanje), „refusal” (odbijanje), „return” (vraćanje), „reversal” (poništenje), „revocation” (opozivanje) ili „request for cancellation” (zahtjev za otkazivanje) mogu pridonijeti učinkovitoj raspodjeli troškova na unutarnjem tržištu. Stoga se za stvaranje učinkovitog europskog tržišta izravnog terećenja čini korisnim zabraniti višestranu međubankovnu naknadu (VMN) po transakciji. Međutim, naknade za R-transakcije treba dopustiti, pod uvjetom da ispunjavaju određene uvjete. U interesu transparentnosti i zaštite potrošača pružatelji platnih usluga moraju pružati potrošačima jasne i razumljive informacije o naknadama za R-transakcije. U svakom slučaju, pravila o R-transakcijama ne dovode u pitanje primjenu članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Osim toga, treba spomenuti da izravna terećenja i kartična plaćanja općenito imaju različita obilježja, posebno u smislu većih mogućnosti za primatelje plaćanja da pomoću već postojećeg ugovora između primatelja plaćanja i platitelja potiču korištenje izravnog terećenja od strane platitelja, dok za kartična plaćanja takav prethodni ugovor ne postoji, te je platna transakcija često izolirani i neredoviti događaj. Stoga odredbe o višestranim međubankovnim naknadama za izravna terećenja ne dovode u pitanje analizu višestranih međubankovnih naknada za kartične platne transakcije prema pravilima tržišnog natjecanja u Uniji. Dodatne opcionalne usluge nisu obuhvaćene zabranom prema ovoj Uredbi, ako se jasno i jednoznačno razlikuju od temeljnih usluga izravnog terećenja, i ako pružatelji platnih usluga i korisnici platnih usluga imaju potpunu slobodu u ponudi ili korištenju takvih usluga. Unatoč tome, one i dalje podliježu pravilima tržišnog natjecanja Unije i nacionalnih država.

(21)	Stoga bi mogućnost primjene VMN-a po transakciji za nacionalna i prekogranična izravna terećenja trebala biti vremenski ograničena, te bi trebalo odrediti opće uvjete primjene međubankovnih naknada za R-transakcije.

(22)	Komisija bi trebala nadzirati visinu naknada za R-transakcije u cijeloj Uniji. Naknade za R-transakcije na unutarnjem tržištu trebale bi s vremenom konvergirati tako da njihove razlike između država članica ne ugrožavaju jednake mogućnosti tržišnog natjecanja.

(23)

U nekim državama članicama postoje određene naslijeđene platne usluge koje jesu kreditni transferi ili izravna terećenja, ali često zbog povijesnih ili pravnih razloga, imaju vrlo specifične funkcionalnosti. Transakcijski obujam tih usluga u pravilu je malen. Zato bi se takve usluge trebale svrstati u „proizvode tržišnih niša” (niche products). Prijelazno razdoblje za takve proizvode, dovoljno dugo da minimalizira migracijski učinak na korisnike platnih usluga, trebalo bi objema stranama tržišta pomoći da se najprije usredotoče na migraciju većine kreditnih transfera i izravnih terećenja, čime bi se omogućilo ranije korištenje većine potencijalnih prednosti integriranog tržišta plaćanja u Uniji. U nekim državama članicama postoje specifični instrumenti izravnog terećenja koji se čine vrlo sličnima kartičnim platnim transakcijama, utoliko što se platitelj koristi karticom na prodajnom mjestu za iniciranje platne transakcije, ali temelj te platne transakcije jest izravno terećenje. U takvim platnim transakcijama kartica se koristi jedino za očitavanje, kako bi se olakšalo elektroničko generiranje ovlaštenja koje potpisuje platitelj na prodajnom mjestu. Iako se takve platne usluge ne mogu svrstati u proizvode tržišnih niša, potrebno je prijelazno razdoblje za takve platne usluge zbog znatnog opsega transakcija koje one uključuju. Kako bi se zainteresiranim stranama omogućila primjena odgovarajuće zamjene u okviru SEPA-e, to bi prijelazno razdoblje trebalo biti dovoljno dugo.

(24)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta plaćanja ključno je platiteljima, kao što su potrošači, poslovni subjekti ili javna tijela, omogućiti slanje kreditnih transfera na račune za plaćanje koje primatelji plaćanja imaju kod pružatelja platnih usluga u drugim državama članicama, i koji su dostupni u skladu s ovom Uredbom.

(25)

S ciljem osiguranja nesmetanog prijelaza na SEPA-u, valjano odobrenje primatelja plaćanja za naplatu ponavljajućih izravnih terećenja u okviru naslijeđene sheme trebalo bi i dalje vrijediti nakon isteka krajnjeg roka za migraciju, utvrđenog ovom Uredbom. Takvo odobrenje trebalo bi se smatrati kao suglasnost dana platiteljevom PPU-u za izvršavanje ponavljajućih izravnih terećenja koja naplaćuje primatelj plaćanja u skladu s ovom Uredbom, ako ne postoje nacionalni propisi u vezi s nastavkom valjanosti ovlaštenja ili sporazumi klijenata kojima se mijenjaju ovlaštenja za izravna terećenja radi nastavka njihove valjanosti. Međutim, prava potrošača moraju biti zaštićena, i ako postojeća ovlaštenja za izravno terećenje obuhvaćaju prava na bezuvjetan povrat novčanih sredstava, ta prava moraju biti sačuvana.

(26)

Nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena za učinkovito obavljanje svojih nadzornih dužnosti i poduzimanje svih potrebnih mjera, uključujući i razmatranje prigovora, kako bi osigurala da pružatelji platnih usluga ispunjavaju odredbe ove Uredbe. Također, države bi članice trebale omogućiti podnošenje prigovora protiv korisnika platnih usluga koji se ne pridržavaju ove Uredbe, i omogućiti provedbu ove Uredbe pomoću administrativnih ili sudskih sredstava na djelotvoran i učinkovit način. Radi promicanja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna bi tijela raznih država članica trebala surađivati međusobno te, prema potrebi, s Europskom središnjom bankom (ESB), nacionalnim središnjim bankama država članica i drugim relevantnim nadležnim tijelima, kao što je europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( (8)) (EBA), imenovano na temelju propisa Unije ili nacionalnih država koji se primjenjuju na pružatelje platnih usluga.

(27)	Države bi članice trebale propisati pravila o sankcijama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati da te sankcije budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, te da se primjenjuju. Te sankcije ne bi se trebale primjenjivati na potrošače.

(28)

S ciljem omogućavanja pravne zaštite u slučaju nepropisne primjene ove Uredbe ili sporova između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe, države bi članice trebale utvrditi odgovarajuće i učinkovite izvansudske pritužbene postupke i postupke izvansudskog rješavanja sporova. Države bi članice trebale moći odlučiti da se ti postupci primjenjuju samo na potrošače ili samo na potrošače i mikropoduzeća.

(29)	Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, EBA-i i ESB-u o primjeni ove Uredbe. Tom bi izvješću trebalo, prema potrebi, priložiti prijedlog izmjena ove Uredbe.

(30)

Kako bi se osigurala ažurnost tehničkih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima, ovlaštenje za donošenje pravnih akata u vezi s tim tehničkim zahtjevima trebalo bi delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. U izjavi (br. 39) o članku 290. UFEU-a, priloženoj Završnom aktu Međuvladine konferencije koja je donijela Lisabonski ugovor, Konferencija je primila na znanje namjeru Komisije da nastavi konzultacije sa stručnjacima koje su imenovale države članice u pripremi nacrta delegiranih pravnih akata na području financijskih usluga, u skladu s ustaljenom praksom. Od posebne je važnosti da Komisija tijekom svojih pripremnih aktivnosti obavi primjerene i transparentne konzultacije, uključujući i s ESB-om i svim zainteresiranim stranama. Tijekom pripreme i izrade delegiranih pravnih akata Komisija bi trebala osigurati slanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, pravodobno i na primjereni način.

(31)

Budući da bi pružatelji platnih usluga u državama članicama čija valuta nije euro trebali poduzeti posebne pripremne radnje izvan tržišta plaćanja za svoje nacionalne valute, takvim bi pružateljima platnih usluga trebalo omogućiti odgodu primjene tehničkih zahtjeva na određeno razdoblje. Međutim, države članice čija valuta nije euro trebale bi ispuniti tehničke zahtjeve kako bi se stvorilo pravo europsko platno područje koje će ojačati unutarnje tržište.

(32)

S ciljem osiguranja široke javne potpore SEPA-i, nužna je visoka razina zaštite platitelja, posebno u vezi s transakcijama izravnog terećenja. Postojeća i jedina -paneuropska shema izravnog terećenja za potrošače, koju je razvio EPC, osigurava „bespogovorno”, bezuvjetno pravo na povrat novčanih sredstava za autorizirana plaćanja u roku od 8 tjedana od datuma terećenja novčanih sredstava, iako to pravo na povrat podliježe nekolicini uvjeta prema člancima 62. i 63. Direktive 2007/64/EZ. S obzirom na situaciju koja prevladava na tržištu i potrebu osiguranja visoke razine zaštite potrošača, učinak tih odredaba trebalo bi procijeniti u izvješću koje, u skladu s člankom 87. Direktive 2007/64/EZ, Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i ESB-u najkasnije do 1. studenoga 2012., uključujući, prema potrebi, prijedlog za njihovu reviziju.

(33)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (9). uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u skladu s ovom Uredbom. Migracija na SEPA-u i uvođenje zajedničkih standarda i pravila za plaćanja trebale bi se temeljiti na poštovanju nacionalnog prava o zaštiti osjetljivih osobnih podataka u državama članicama i zaštiti interesa građana Unije.

(34)

Financijske poruke koje se odnose na plaćanja i transfere unutar SEPA-e ne pripadaju u djelokrug Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država od 28. lipnja 2010. o obradi i prijenosu podataka iz financijskih poruka iz Europske unije u Sjedinjene Države za potrebe Programa praćenja financiranja terorizma (10).

(35)

Budući da se cilj ove Uredbe, a to je utvrđivanje tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima, ne može u dovoljnoj mjeri postići na razini država članica, te da se on, zbog svojeg opsega i učinaka, može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, navedenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, navedenim u tom članku, ova se Uredba ograničava na ono što je nužno za postizanje toga cilja.

(36)

Prema članku 5., stavku 1. Uredbe (EZ) br. 924/2009, države članice moraju ukinuti nacionalne obveze izvješćivanja na osnovi namire za statistiku platne bilance, koje vrijede za pružatelje platnih usluga u vezi s platnim transakcijama njihovih klijenata u vrijednosti do EUR 50 000. Prikupljanje statističkih podataka za platnu bilancu na osnovi namire započelo je nakon završetka deviznih kontrola, i predstavlja do sada najvažniji izvor podataka, zajedno s ostalim izvorima kao što su neposredne ankete, koji pridonose kvaliteti statističkih podataka. Od početka 1990-ih neke su države članice odlučile da će se više oslanjati na informacije dostavljene izravno od društava i kućanstava nego na podatke koje dostavljaju banke u ime svojih klijenata. Iako izvješćivanje na osnovi namire predstavlja rješenje kojim se, u odnosu na društvo u cjelini, smanjuju troškovi sastavljanja platne bilance, uz istodobno osiguravanje kvalitetne statistike platne bilance, u uskom smislu prekograničnih plaćanja održanje takvog izvješćivanja može u nekim državama članicama smanjiti učinkovitost i povećati troškove. Budući da je jedan od ciljeva SEPA-e smanjenje troškova prekograničnih plaćanja, izvješćivanje o platnoj bilanci na osnovi namire trebalo bi u potpunosti ukinuti.

(37)	Radi povećanja pravne sigurnosti primjereno je uskladiti rokove za međubankovne naknade, navedene u članku 7. Uredbe (EZ) br. 924/2009, s odredbama ove Uredbe.

(38)	Stoga bi Uredbu (EZ) br. 924/2009 trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom Uredbom propisuju se pravila o transakcijama kreditnog transfera i izravnog terećenja u eurima unutar Unije kada se i platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj usluga primatelja plaćanja nalaze u Uniji, odnosno kada se jedini pružatelj platnih usluga (PPU) koji sudjeluje u platnoj transakciji nalazi u Uniji.

2. Ova Uredba ne primjenjuje se na:

(a)	platne transakcije koje se obavljaju između pružatelja platnih usluga i unutar njih, uključujući i njihove zastupnike ili podružnice, za njihov vlastiti račun;

(b)	platne transakcije koje se obrađuju i namiruju putem sustava velikih plaćanja, osim transakcija izravnog terećenja čije obavljanje putem sustava velikih plaćanja platitelj nije izričito zahtijevao;

(c)

platne transakcije pomoću platne kartice ili sličnog uređaja, uključujući podizanje gotovine, osim ako se platna kartica ili sličan uređaj koristi samo za dobivanje potrebnih informacija za neposredno izvršenje kreditnog transfera ili izravnog terećenja na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(d)	platne transakcije putem telekomunikacijskog, digitalnog ili IT-uređaja, ako takve transakcije ne rezultiraju kreditnim transferom ili izravnim terećenjem na račun za plaćanje i s računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(e)	transakcije novčane pošiljke prema definiciji iz članka 4., točke 13. Direktive 2007/64/EZ;

(f)

platne transakcije prijenosa elektroničkog novca prema definiciji iz članka 2. točke 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (11), osim ako je posljedica takvih transakcija kreditni transfer ili izravno terećenje na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

3. Ako se platne sheme temelje na platnim transakcijama u obliku kreditnih transfera ili izravnih terećenja, ali imaju dodatne, opcionalne osobine ili usluge, ova Uredba primjenjuje se samo na osnovne kreditne transfere ili izravna terećenja.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe vrijede sljedeće definicije:

(1)

„kreditni transfer” znači nacionalna ili prekogranična platna usluga kojom se račun za plaćanje primatelja plaćanja odobrava za platnu transakciju ili niz platnih transakcija na teret platiteljevog računa za plaćanje od strane PPU-a kod kojeg se vodi platiteljev račun za plaćanje, na osnovi instrukcije koju daje platitelj;

(2)	„izravno terećenje”znači nacionalna ili prekogranična platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, kada platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja;

(3)	„platitelj”znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja da suglasnost za izvršenje nalog za plaćanje s tog računa ili, ako platiteljev račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje u korist računa za plaćanje primatelja plaćanja;

(4)	„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije;

(5)	„račun za plaćanje” znači račun koji glasi na jednog ili više korisnika platnih usluga, a koristi se za izvršavanje platnih transakcija;

(6)	„platni sustav”znači sustav za prijenos novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun ili namiru platnih transakcija;

(7)

„platna shema”znači jedinstveni skup pravila, praksâ, standarda i/ili provedbenih smjernica, dogovoren između pružatelja platnih usluga za izvršavanje platnih transakcija u Uniji i unutar država članica, koji je odvojen od bilo kakve infrastrukture ili platnog sustava koja/koji podupire njegovu primjenu;

(8)

„PPU” znači pružatelj platnih usluga iz bilo koje od kategorija navedenih u članku 1., stavku (1) Direktive 2007/64/EZ, te fizičke i pravne osobe iz članka 26. Direktive 2007/64/EZ, s izuzetkom tijela navedenih u članku 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (12), za koja vrijedi izuzeće prema članku 2., stavku 3. Direktive 2007/64/EZ;

(9)	„KPU” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja ili primatelja plaćanja;

(10)	„platna transakcija”znači prijenos novčanih sredstava između računa za plaćanje u Uniji, koji je inicirao platitelj ili primatelj plaćanja, neovisno o bilo kakvim temeljnim obvezama između platitelja i primatelja plaćanja;

(11)	„nalog za plaćanje”znači instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svom PPU-u, a kojom se traži izvršenje platne transakcije;

(12)	„međubankovna naknada” znači naknada koja se plaća između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja za transakcije izravnog terećenja;

(13)	„VMN” znači multilateralna međubankovna naknada koja je predmet aranžmana između više od dvaju pružatelja platnih usluga;

(14)

„BBAN”znači identifikacijski broj računa za plaćanje kojim se jednoznačno utvrđuje individualni račun za plaćanje kod PPU-a u nekoj državi članici i koji se može koristiti samo za nacionalne platne transakcije, dok se taj isti račun za plaćanje za prekogranične platne transakcije utvrđuje pomoću IBAN-a;

(15)	„IBAN”znači međunarodni identifikacijski broj računa za plaćanje kojim se jednoznačno utvrđuje individualni račun za plaćanje u nekoj državi članici, a čije elemente određuje Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO);

(16)	„BIC”znači poslovni identifikacijski kod kojim se nedvosmisleno utvrđuje PPU, a čije elemente određuje ISO;

(17)

„Standard ISO 20022 XML”znači standard za kreiranje elektroničkih financijskih poruka prema definiciji ISO-a, koji sadrži fizički prikaz platnih transakcija u sintaksi XML, u skladu s poslovnim pravilima i provedbenim smjernicama za sheme na razini Unije za platne transakcije koje spadaju u područje primjene ove Uredbe;

(18)

„sustav velikih plaćanja” znači platni sustav čija je glavna svrha obrada, obračun ili namira pojedinačnih platnih transakcija visokog prioriteta i žurnosti, te prvenstveno velikih iznosa;(19) „datum namire” znači datum na koji se obveze u vezi s prijenosom novčanih sredstava podmiruju između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja;

(19)	„datum namire”znači datum na koji se obveze u vezi s prijenosom novčanih sredstava podmiruju između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja;

(20)	„naplata”znači dio transakcije izravnog terećenja koji započinje njenim iniciranjem od strane primatelja plaćanja sve do njenog završetka u obliku uobičajenog terećenja platiteljevog računa za plaćanje;

(21)

„ovlaštenje”znači izražavanje suglasnosti i davanje odobrenja koje platitelj daje primatelju plaćanja i (izravno, ili neizravno preko primatelja plaćanja) platiteljevom PPU-u, kako bi se primatelju plaćanja omogućilo iniciranje naplate za terećenje platiteljevog naznačenog računa za plaćanje i kako bi se omogućilo da platiteljev PPU postupi prema takvim instrukcijama;

(22)	„platni sustav za mala plaćanja”znači platni sustav čija je glavna svrha obrada, obračun ili namira kreditnih transfera ili izravnih terećenja koja su zajedno u paketu radi prijenosa, te se prvenstveno odnose na male iznose i imaju nizak prioritet, a koji nije sustav velikih plaćanja;

(23)	„mikropoduzeće”znači poduzeće koje je u vrijeme sklapanja ugovora o platnoj usluzi poduzeće prema definiciji iz članka 1. i članka 2., stavaka 1. i 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (13);

(24)	„potrošač”znači fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama djeluje izvan područja trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti;

(25)	„R-transakcija” znači platna transakcija koju PPU ne može propisno izvršiti, ili koja ima za posljedicu iznimnu obradu, između ostalog, zbog nedostatka novčanih sredstava, opoziva, pogrešnog iznosa ili pogrešnog datuma, nedostatka ovlaštenja ili pogrešnog, odnosno zatvorenog računa;

(26)	„prekogranična platna transakcija”znači platna transakcija koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja i u kojoj se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja nalaze u različitim državama članicama;

(27)	„nacionalna platna transakcija”znači platna transakcija koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja, a u kojoj se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja nalaze u istoj državi članici;

(28)	„referentna stranka” znači fizička ili pravna osoba u čije ime platitelj izvršava ili primatelj plaćanja prima plaćanje;

Članak 3.

Dostupnost

1. PPU primatelja plaćanja koji je dostupan za nacionalne kreditne transfere u okviru neke platne sheme dostupan je, u skladu s pravilima platne sheme na razini Unije, i za kreditne transfere koje inicira platitelj preko PPU-a koji se nalazi u bilo kojoj državi članici.

2. Platiteljev PPU koji je dostupan za nacionalna izravna terećenja u okviru neke platne sheme dostupan je, u skladu s pravilima platne sheme na razini Unije, i za izravna terećenja koje inicira primatelj plaćanja preko PPU-a koji se nalazi u bilo kojoj državi članici.

3. Stavak 2. primjenjuje se samo na izravna terećenja koja su na raspolaganju potrošačima kao platiteljima u okviru platne sheme.

Članak 4.

Interoperabilnost

1. Platne sheme koje će pružatelji platnih usluga koristiti u svrhu izvršavanja kreditnih transfera i izravnih terećenja ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	njihova pravila ista su za nacionalne i prekogranične transakcije kreditnog transfera unutar Unije i, na odgovarajući način, za nacionalne i prekogranične transakcije izravnog terećenja unutar Unije; i

(b)	sudionici u platnoj shemi predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica, te čine većinu pružatelja platnih usluga unutar Unije, uzimajući u obzir samo one pružatelje platnih usluga koji pružaju kreditne transfere odnosno izravna terećenja.

U smislu točke (b) prvog podstavka, ako ni platitelj niti primatelj plaćanja nisu potrošači uzimaju se u obzir samo one države članice u kojima pružatelji platnih usluga takve usluge nude, i samo oni pružatelji platnih usluga koji takve usluge pružaju.

2. Operator ili, u nedostatku službenog operatora, sudionici u platnom sustavu za mala plaćanja unutar Unije osiguravaju tehničku interoperabilnost svojeg platnog sustava s ostalim platnim sustavima za mala plaćanja unutar Unije, primjenom standarda koje su izradila međunarodna ili europska standardizacijska tijela. Osim toga, oni ne donose pravila poslovanja koja ograničavaju interoperabilnost s drugim platnim sustavima za mala plaćanja unutar Unije. Platni sustavi određeni prema Direktivi 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (14) samo osiguravaju tehničku interoperabilnost s drugim platnim sustavima određenima prema istoj direktivi.

3. Obradu kreditnih transfera i izravnih terećenja ne smiju ometati tehničke prepreke.

4. Vlasnik platne sheme ili, ako ne postoji službeni vlasnik platne sheme, vodeći sudionik u novoj shemi za mala plaćanja koja ima sudionike u najmanje osam država članica, može podnijeti zahtjev nadležnim tijelima u državi članici u kojoj se nalazi vlasnik platne sheme ili vodeći sudionik za privremeno izuzeće od uvjeta navedenih u točki (b) prvog podstavka stavka 1. Ta nadležna tijela mogu, nakon konzultacija s nadležnim tijelima u drugim državama članicama u kojima nova platna shema ima sudionika, Komisijom i ESB-om, odobriti takvo izuzeće na najduže 3 godine. Ta nadležna tijela svoju odluku temelje na mogućnosti da se nova platna shema razvije u potpuno djelotvornu paneuropsku platnu shemu te na njezinom doprinosu povećanju konkurentnosti ili poticanju inovacija.

5. S izuzetkom platnih usluga za koje vrijedi izuzeće iz članka 16., stavka 4., ovaj članak stupa na snagu 1. veljače 2014.

Članak 5.

Zahtjevi za transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja

1. Pružatelji platnih usluga izvršavaju transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja prema sljedećim zahtjevima:

(a)	moraju se koristiti identifikacijskom oznakom računa za plaćanje, navedenom u točki (1)(a) Priloga za utvrđivanje računa za plaćanje, bez obzira na to gdje se nalaze dotični pružatelji platnih usluga;

(b)	moraju primjenjivati formate poruka navedene u točki (1)(b) Priloga kada prenose platne transakcije drugom PPU-u ili preko platnog sustava za mala plaćanja;

(c)

moraju osigurati da se korisnici platnih usluga koriste identifikacijskom oznakom računa za plaćanje, navedenom u točki (1)(a) Priloga za utvrđivanje računa za plaćanje, neovisno o tome nalaze li se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja, ili jedini PPU u platnoj transakciji u istoj državi članici ili u različitim državama članicama;

(d)	moraju osigurati da se, ako KPU koji nije potrošač ili mikropoduzeće inicira ili prima pojedinačne kreditne transfere ili pojedinačna izravna terećenja koja se ne prenose pojedinačno nego zajedno u paketu, primjenjuju formati poruka navedeni u točki (1)(b) Priloga.

Ne dovodeći u pitanje točku (b) prvog podstavka, pružatelji platnih usluga, na poseban zahtjev KPU-a koriste formate poruka navedene u točki (1)(b) Priloga u odnosu na tog KPU-a.

2. Pružatelji platnih usluga izvršavaju kreditne transfere prema sljedećim uvjetima, podložno svim obvezama propisanima nacionalnim pravom za provedbu Direktive 95/46/EZ:

(a)	platiteljev PPU mora osigurati da platitelj dostavi elemente podataka navedene u točki (2)(a) Priloga;

(b)	platiteljev PPU mora PPU-u primatelja plaćanja dostaviti elemente podataka navedene u točki (2)(b) Priloga;

(c)	PPU primatelja plaćanja mora dostaviti ili staviti na raspolaganje primatelju plaćanja elemente podataka navedene u točki (2)(d) Priloga.

3. Pružatelji platnih usluga izvršavaju izravna terećenja prema sljedećim uvjetima, podložno svim obvezama propisanima nacionalnim pravom za provedbu Direktive 95/46/EZ:

(a)

PPU primatelja plaćanja mora osigurati da:

(i)	primatelj plaćanja dostavi elemente podataka navedene u točki (3)(a) Priloga s prvim izravnim terećenjem i jednokratnim izravnim terećenjem, te sa svakom sljedećom platnom transakcijom;

(ii)

platitelj dâ suglasnost i primatelju plaćanja i platiteljevom PPU-u (izravno, ili neizravno preko primatelja plaćanja), da se ovlaštenja, zajedno s naknadnim izmjenama ili poništenjem, pohrane od strane primatelja plaćanja ili treće stranke u ime primatelja plaćanja, te da primatelj plaćanja bude obaviješten o toj obvezi od strane PPU-a u skladu s člancima 41. i 42. Direktive 2007/64/EZ;

(b)	PPU primatelja plaćanja mora platiteljevom PPU-u dostaviti elemente podataka navedene u točki (3)(b) Priloga;

(c)	platiteljev PPU mora dostaviti ili staviti na raspolaganje platitelju elemente podataka navedene u točki (3)(c) Priloga;

(d)

platitelj mora imati pravo naložiti svojem PPU-u:

(i)	da ograniči naplatu izravnog terećenja na određeni iznos ili vremenski okvir, ili oboje;

(ii)

ako ovlaštenje prema platnoj shemi ne uključuje pravo na povrat novčanih sredstava, da prije terećenja njihovog računa za plaćanje i na osnovi podataka iz ovlaštenja provjeri svaku transakciju izravnog terećenja i provjeri jesu li iznos i vremenski okvir dostavljene transakcije izravnog terećenja jednaki iznosu i vremenskom okviru dogovorenom u ovlaštenju;

(iii)

da blokira sva izravna terećenja platiteljevog računa za plaćanje ili da blokira sva izravna terećenja, inicirana od strane jednog ili više navedenih primatelja plaćanja, ili da odobri samo izravna terećenja inicirana od strane jednog ili više navedenih primatelja plaćanja.

Ako ni primatelj plaćanja niti platitelj nisu potrošači, pružatelji platnih usluga nisu obvezni ispunjavati točke (d) i., ii. ili iii.

Platiteljev PPU obavješćuje platitelja o pravima iz točke (d), u skladu s člancima 41. i 42. Direktive 2007/64/EZ.

S prvom transakcijom izravnog terećenja ili jednokratnom transakcijom izravnog terećenja, te sa svakom sljedećom transakcijom izravnog terećenja primatelj plaćanja šalje podatke iz ovlaštenja svojem PPU-u, a PPU primatelja plaćanja prenosi podatke iz ovlaštenja platiteljevom PPU-u sa svakom transakcijom izravnog terećenja.

4. Osim zahtjeva iz stavka 1., primatelj plaćanja koji prima kreditne transfere priopćava svojim platiteljima za svaki traženi kreditni transfer svoju identifikacijsku oznaku računa za plaćanje, navedenu u točki (1)(a) Priloga, te, do 1. veljače 2014. za nacionalne platne transakcije, a do 1. veljače 2016.za prekogranične platne transakcije, ali samo ako je to potrebno, BIC svojeg PPU-a.

5. Prije prve transakcije izravnog terećenja platitelj priopćuje svoju identifikacijsku oznaku računa za plaćanje, navedenu u točki 1(a) Priloga. Platitelj priopćuje BIC svojeg PPU-a do 1. veljače 2014. za nacionalne platne transakcije, a do 1. veljače 2016. za prekogranične platne transakcije, ali samo ako je to potrebno.

6. Ako okvirni sporazum između platitelja i platiteljevog PPU-a ne predviđa pravo na povrat novčanih sredstava, platiteljev PPU, ne dovodeći u pitanje stavak 3. točku (a) podtočku ii., provjerava svaku transakciju izravnog terećenja prije terećenja platiteljevog računa za plaćanje i na osnovi podataka iz ovlaštenja, kako bi provjerio je li iznos dostavljene transakcije izravnog terećenja jednak iznosu i vremenskom okviru dogovorenom u ovlaštenju.

7. Nakon 1. veljače 2014. za nacionalne platne transakcije, odnosno nakon 1. veljače 2016. za prekogranične platne transakcije pružatelji platnih usluga ne smiju tražiti od korisnika platnih usluga da navedu BIC platiteljevog PPU-a ili PPU-a primatelja plaćanja.

8. Platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja ne zaračunavaju dodatne troškove ili druge naknade za postupak ispisivanja kojim se automatski sastavlja ovlaštenje za platne transakcije inicirane preko ili pomoću platne kartice na prodajnom mjestu, koje dovode do izravnog terećenja.

Članak 6.

Konačni datumi

1. Najkasnije od 1. veljače 2014. kreditni se transferi izvršavaju u skladu s tehničkim zahtjevima navedenim u članku 5., stavcima 1.,2. i 4., te točkama 1. i 2. Priloga.

2. Najkasnije od 1. veljače 2014., izravna terećenja izvršavaju se u skladu s člankom 8., stavcima 2. i 3., te zahtjevima navedenim u članku 5., stavcima 1., 3., 5., 6. i 8., te točkama 1. i 3. Priloga.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 3., izravna terećenja izvršavaju se u skladu sa zahtjevima navedenim u članku 8., stavku 1. najkasnije od 1. veljače 2017. za nacionalna plaćanja, te najkasnije od 1. studenoga 2012. za prekogranična plaćanja. za prekogranična plaćanja.

4. U slučaju nacionalnih platnih transakcija, država članica ili, uz odobrenje dotične države članice, pružatelji platnih usluga države članice, mogu nakon ispitivanja i ocjene pripremljenosti i spremnosti svojih građana utvrditi ranije datume od onih koji su navedeni u stavcima 1. i 2.

Članak 7.

Valjanost ovlaštenja i pravo na povrat novčanih sredstava

1. Valjano odobrenje primatelja plaćanja za naplatu ponavljajućih izravnih terećenja prema naslijeđenoj shemi prije 1. veljače 2014. vrijedi i nakon tog datuma i smatra se da ono predstavlja suglasnost platiteljevom PPU-u za izvršavanje ponavljajućih izravnih terećenja koje je taj primatelj plaćanja naplatio u skladu s ovom Uredbom, ako ne postoje nacionalni propisi ili potrošački sporazumi o nastavku valjanosti ovlaštenja za izravno terećenje.

2. Ovlaštenja iz stavka 1. omogućuju bezuvjetne povrate novčanih sredstava i povrate novčanih sredstava koji vrijede retroaktivno od datuma plaćanja koje se nadoknađuje, ako su takvi povrati predviđeni u okviru postojećeg ovlaštenja.

Članak 8.

Međubankovne naknade za transakcije izravnog terećenja

1. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., na transakcije izravnog terećenja ne primjenjuju se VMN po transakciji izravnog terećenja niti druge ugovorene naknade s istom svrhom ili učinkom.

2. Za R-transakcije VMN se može primjenjivati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

cilj je aranžmana učinkovita raspodjela troškova na PPU-a ili KPU-a, ovisno o tome koji je od njih prouzročio R-transakciju, pritom uzimajući u obzir postojanje transakcijskih troškova, te osigurati da se platitelju naknade ne naplaćuju automatski i da se PPU-u zabrani da za određenu vrstu R-transakcija korisnicima platnih usluga naplaćuju naknade koje premašuju troškove koje snosi PPU za takve transakcije;

(b)	naknade se strogo temelje na troškovima;

(c)	visina naknada ne premašuje stvarne troškove obrade R-transakcije od strane najučinkovitijeg usporedivog PPU-a koji je, s obzirom na obujam transakcija i karakter usluga, reprezentativna stranka u aranžmanu;

(d)	primjena naknada u skladu s točkama (a), (b) i (c) sprječava PPU-a da svojim korisnicima platnih usluga naplaćuje dodatne naknade u vezi s troškovima koji su već obuhvaćeni tim međubankovnim naknadama;

(e)	ne postoji provediva i ekonomski isplativa alternativa aranžmanu koja bi omogućila jednako učinkovito ili učinkovitije odvijanje R-transakcija uz iste ili niže troškove za potrošače.

U smislu prvog podstavka, za obračun naknada za R-transakcije uzimaju se u obzir samo kategorije troškova koje su izravno i nedvosmisleno povezane s obradom R-transakcija. Ti se troškovi točno utvrđuju. Specifikacija iznosa troškova, uključujući odvojeno utvrđivanje svake njihove komponente dio je aranžmana koji olakšava provjeru i praćenje.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandisna unilateralne aranžmane e jednog PPU-a i na bilateralne aranžmane između pružatelja platnih usluga, čiji je cilj ili učinak ekvivalentan onima iz multilateralnog aranžmana.

Članak 9.

Dostupnost plaćanja

1. Platitelj koji izvršava kreditni transfer primatelju plaćanja koji ima račun za plaćanje unutar Unije ne navodi državu članicu u kojoj se taj račun treba nalaziti, pod uvjetom da je račun za plaćanje dostupan u skladu s člankom 3.

2. Primatelj plaćanja koji prihvaća kreditni transfer ili koristi izravno terećenje za naplatu novčanih sredstava od platitelja koji ima račun za plaćanje unutar Unije, ne navodi državu članicu u kojoj se taj račun treba nalaziti, pod uvjetom da je račun za plaćanje dostupan u skladu s člankom 3.

Članak 10.

Nadležna tijela

1. Države članice imenuju nadležnim tijelima odgovornima za osiguranje usklađenosti s ovom Uredbom javna tijela, tijela priznata prema nacionalnim propisima ili javna tijela ovlaštena izričito za tu svrhu na temelju nacionalnih propisa, uključujući i nacionalne središnje banke. Države članice mogu imenovati postojeća tijela da djeluju kao nadležna tijela.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o nadležnim tijelima, imenovanima prema stavku 1. do 1. veljače 2013. One bez odlaganja obavješćuju Komisiju i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA) o svakoj naknadnoj promjeni u vezi s tim tijelima.

3. Države članice osiguravaju da nadležna tijela iz stavka 1. imaju sva potrebna ovlaštenja za obavljanje svojih dužnosti. Postoji li na njihovom državnom području više od jednog nadzornog tijela za pitanja obuhvaćena ovom Uredbom, države članice osiguravaju usku suradnju tih tijela s ciljem djelotvornog ispunjavanja njihovih dužnosti.

4. Nadležna tijela učinkovito prate usklađenost pružatelja platnih usluga s ovom Uredbom, te poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje takve usklađenost. Ona međusobno surađuju u skladu s člankom 24. Direktive 2007/64/EZ i člankom 31. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 11.

Sankcije

1. Države članice do 1. veljače 2013. propisuju sankcije koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Takve su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama do 1. kolovoza 2013., te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj njihovoj naknadnoj izmjeni.

2. Sankcije iz stavka 1. ne primjenjuju se na potrošače.

Članak 12.

Izvansudski pritužbeni postupci i postupci izvansudskog rješavanja sporova

1. Države članice dužne su uspostaviti odgovarajuće i učinkovite izvansudske pritužbene postupke i postupke izvansudskog rješavanja sporova između korisnika platnih usluga i njihovih pružatelja platnih usluga u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe. U te svrhe države članice imenuju postojeća tijela, ili, prema potrebi, osnivaju nova.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima iz stavka 1. do 1. veljače 2013. One bez odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj naknadnoj promjeni u vezi s tim tijelima.

3. Države članice mogu odrediti da se ovaj članak primjenjuje samo na korisnike platnih usluga koji su potrošači ili samo na one koji su potrošači i mikropoduzeća. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odredbi do 1. kolovoza 2013.

Članak 13.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane pravne akte u skladu s člankom 14. u svrhu izmjene Priloga, kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak i kretanja na tržištu.

Članak 14.

Izvršavanje delegiranje

1. Ovlast za donošenje delegiranih pravnih akata prenosi se na Komisiju podložno uvjetima navedenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih pravnih akata iz članka 13. prenosi se na Komisiju na razdoblje od 5 godina, počevši od 31. ožujka 2012. Komisija sastavlja izvješće u vezi s delegiranjem ovlasti najkasnije 9 mjeseci prije kraja tog petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžava na razdoblja iste dužine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće suprotstave takvom produžetku najkasnije 3 mjeseca prije završetka svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svako doba ukinuti delegiranje ovlasti iz članka 13. Odlukom o ukidanju prestaje vrijediti delegirana ovlast navedena u toj odluci. Odluka stupa na snagu na dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije ili neki kasniji datum naveden u njoj. Ona ne utječe na valjanost bilo kojeg delegiranog pravnog akta koji je već na snazi.

4. Čim donese delegirani pravni akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani pravni akt donesen u skladu s člankom 13. stupa na snagu samo ako nije uložen prigovor ni od strane Europskog parlamenta niti Vijeća u roku od 3 mjeseca nakon obavijesti o tom pravnom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ili ako, prije isteka tog razdoblja, i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće ulagati prigovor. To razdoblje produžava se za 3 mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Preispitivanje

Do 1. veljače 2017. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, ESB-u i EBA-i izvješće o primjeni ove Uredbe, kojem se, prema potrebi, prilaže prijedlog.

Članak 16.

Prijelazne odredbe

1. Odstupajući od odredaba članka 6., stavaka 1. i 2., države članice mogu dopustiti pružateljima platnih usluga da do 1. veljače 2016. korisnicima platnih usluga pružaju usluge konverzije za nacionalne platne transakcije, omogućavajući korisnicima platnih usluga koji su potrošači da nastave s korištenjem BBAN-a umjesto identifikacijske oznake računa za plaćanje, navedene u točki (1)(a) Priloga, pod uvjetom da je osigurana interoperabilnost pretvaranjem platiteljevog BBAN-a i BBAN-a primatelja plaćanja tehnički i sigurno u odgovarajuću identifikacijsku oznaku računa za plaćanje navedenu u točki (1)(a) Priloga. Ta identifikacijska oznaka računa za plaćanje dostavlja se, prema potrebi, KPU-u koji izdaje nalog prije izvršenja plaćanja. U takvom slučaju pružatelji platnih usluga ne zaračunavaju KPU-u nikakve troškove ili druge naknade koje su izravno ili neizravno povezane s tim uslugama konverzije.

2. Pružatelji platnih usluga koji nude platne usluge u eurima, a nalaze se u nekoj od država članica čija valuta nije euro, se usklađuju se s odredbama članka 3. kod ponude platnih usluga u eurima do 31. listopada 2016.Međutim, ako bilo koja od takvih država članica uvede euro kao valutu prije 31. listopada 2015., PPU koji se nalazi u toj državi članici usklađuje se s odredbama članka 3. u roku od 1 godine od datuma kada se dotična država članica pridružila europodručju.

3. Države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima izuzeće od svih ili nekih zahtjeva iz članka 6., stavaka 1. i 2. za transakcije kreditnog transfera ili izravnog terećenja čiji je ukupni udio na tržištu, prema službenim statističkim podacima o platnom prometu koje izdaje ESB na godišnjoj osnovi, manji od 10% ukupnog broja transakcija kreditnog transfera odnosno izravnog terećenja u toj državi članici do 1. veljače 2016.

4. Države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima izuzeće od svih ili nekih zahtjeva iz članka 6., stavaka 1. i 2. za platne transakcije zadane pomoću platne kartice na prodajnom mjestu, čiji je rezultat izravno terećenje na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a do 1. veljače 2016.

5. Odstupajući od odredaba članka 6., stavaka 1. i 2., države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima, do 1. veljače 2016., izuzeće od posebnog zahtjeva iz članka 5. stavka 1., točke (d) o korištenju formata poruka navedenih u točki (1)(b) Priloga, za korisnike platnih usluga koji iniciraju ili primaju pojedinačne kreditne transfere ili izravna terećenja koji se prenose zajedno u paketu. Unatoč mogućem izuzeću, pružatelji platnih usluga su dužni ispuniti uvjete navedene u članku 5., stavku 1., točki (d), ako KPU zatraži takvu uslugu.

6. Odstupajući od odredaba članka 6., stavaka 1. i 2., države članice mogu odgoditi zahtjeve koji se odnose na navođenje BIC-a za nacionalne platne transakcije u članku 5., stavcima 4., 5. i 7. do 1. veljače 2016.

7. Ako neka država članica namjerava koristiti neko od odstupanja predviđenih u stavcima 1., 3., 4., 5., ili 6., ta država članica dužna je o tome obavijestiti Komisiju do 1. veljače 2013. te nakon toga dopustiti svojem nadležnom tijelu da izuzme, prema potrebi, neke ili sve zahtjeve navedene u članku 5., članku 6., stavcima 1. ili 2. i Prilogu za odgovarajuće platne transakcije, kako je navedeno u dotičnim stavcima ili podstavcima, i za razdoblje koje ne premašuje ono navedeno u odstupanjima. Države članice obavješćuju Komisiju o platnim transakcijama za koje vrijedi odstupanje, te o svakoj naknadnoj promjeni.

8. Pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro i korisnici platnih usluga koji se koriste platnom uslugom u toj državi dužni su ispuniti zahtjeve iz članaka 4. i 5. do 31. listopada 2016. Operatori platnog sustava za mala plaćanja za državu članicu čija valuta nije euro ispunjavaju zahtjeve iz članka 4., stavka 2. do 31. listopada 2016.

Međutim, ako se uvede euro kao valuta u bilo kojoj od tih država članica prije 31. listopada 2015., pružatelji platnih usluga ili, prema potrebi, operatori platnog sustava za mala plaćanja koji se nalaze u toj državi članici i korisnici platnih usluga koji se u njoj koriste platnom uslugom usklađuju se s dotičnim odredbama u roku od 1 godine, počevši od datuma na koji se dotična država članica pridružila europodručju, ali ne prije odgovarajućih datuma određenih za države članice koje su na dan 31. ožujka 2012. uvele euro kao nacionalnu valutu.

Članak 17.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 924/2009

Uredba (EZ) br. 924/2009 mijenja se kako slijedi:

(1)

U Članku 2. točka (10) zamjenjuje se sljedećim:

„10.

‚‚novčana sredstva’ znači novčanice i kovanice, knjižni novac i elektronički novac prema definiciji iz članka 2. stavka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (15).

(2)

U članku 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava korisnicima platnih usluga za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti i u istoj valuti.”;

(3)

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 2. briše se;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Pružatelj platnih usluga može korisniku platnih usluga zaračunati dodatne naknade uz one koje su zaračunate u skladu s člankom 3. stavkom 1. ako taj korisnik naloži pružatelju platnih usluga da izvrši prekogranično plaćanje bez priopćavanja IBAN-a i, prema potrebi, i u skladu s Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 ( (16),, odgovarajućeg BIC-a za račun za plaćanje u drugoj državi članici. Te naknade moraju biti primjerene i u skladu s troškovima. One moraju biti dogovorene između pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga. Pružatelj platnih usluga pravodobno obavješćuje korisnika platnih usluga o iznosu dodatnih naknada prije nego što takav dogovor postane obvezujući za korisnika platnih usluga.

(4)	U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. S učinkom od 1. veljače 2016. države članice ukidaju nacionalne obveze izvješćivanja na osnovi namire za statistiku platne bilance koje vrijede za pružatelje platnih usluga u vezi s platnim transakcijama njihovih klijenata.”

(5)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. datum „1. studenoga 2012.” zamjenjuje se datumom „1. veljače 2017.”;

(b)	u stavku 2. datum „1. studenoga 2012.” zamjenjuje se datumom „1. veljače 2017.”;

(c)	u stavku 3. datum „1. studenoga 2012.” zamjenjuje se datumom „1. veljače 2017.”;

(6)	Članak 8. briše se.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. ožujka 2012.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

N. WAMMEN

(1) SL C 155, 25.5.2011., str. 1.

(2) SL C 218, 23.7.2011., str. 74.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 28. veljače 2012.

(4) SL C 87 E, 1.4.2010., str. 166).

(5) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 43.

(6) SL L 319, 5.12.2007., str. 1. .

(7) SL L 266, od 9.10.2009., str. 11.

(8) SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(9) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(10) SL L 195, 27.7.2010., str. 5.

(11) SL L 267, 10.10.2009., str. 7.

(12) SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(13) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

(14) SL L 166, 11.6.1998., str. 45.

(15) SL L 267, 10.10.2009., str. 7.”;

(16) SL L 94, 30.3.2012., str. 22.”;

PRILOG

TEHNIČKI ZAHTJEVI (ČLANAK 5.)

Osim osnovnih zahtjeva navedenih u članku 5., za transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja vrijede sljedeći tehnički zahtjevi:

(a)	Identifikacijska oznaka računa za plaćanje iz članka 5., stavka 1., točaka (a) i (c) mora biti IBAN.

(b)	Standard za format poruka iz članka 5., stavka 1., točaka (b) i (d) mora biti ISO 20022 XML.

(c)	Polje s podacima o opisu plaćanja mora dopustiti 140 znakova. Platne sheme mogu dopustiti veći broj znakova, osim ako uređaj koji se koristi za slanje informacija ima tehnička ograničenja u vezi s brojem znakova; u takvom slučaju primjenjuje se tehnička gornja granica uređaja.

(d)	Informacije o referenci opisa plaćanja i drugi elementi podataka dostavljeni u skladu s točkama 2. i 3. ovog Priloga moraju biti preneseni u cijelosti i bez izmjena između pružatelja platnih usluga u lancu plaćanja.

(e)

Nakon što traženi podaci postanu dostupni u elektroničkom obliku, platne transakcije moraju omogućiti potpuno automatiziranu, elektroničku obradu u svim fazama procesa duž cijelog lanca plaćanja (direktnu obradu, engl. end-to-end straight-through processing), kako bi se cijeli proces plaćanja mogao voditi elektronički, bez ponovnog unosa ili ručnog posredovanja. To mora, kadgod je moguće, vrijediti i za iznimnu obradu transakcija kreditnog transfera i izravnog terećenja.

(f)	U platnim shemama ne smije biti određen najniži prag iznosa platne transakcije za kreditni transfer i izravno terećenje, ali ne postoji obveza obrade platnih transakcija čiji je iznos nula.

(g)	U platnim shemama ne postoji obveza izvršavanja kreditnih transfera i izravnih terećenja čiji iznos premašuje EUR 99 9 9 99 999,99.

Osim zahtjeva iz točke 1., za transakcije kreditnog transfera vrijede sljedeći zahtjevi:

(a)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 2., točke (a) jesu sljedeći:

i.	ime platitelja i/ili IBAN platiteljevog računa za plaćanje,

ii.	iznos kreditnog transfera,

iii.	IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja,

iv.	ako je raspoloživo, ime primatelja plaćanja,

v.	bilo kakve informacije o opisu plaćanja.

(b)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 2., točke (b) jesu sljedeći:

i.	ime platitelja,

ii.	IBAN platiteljevog računa za plaćanje,

iii.	iznos kreditnog transfera,

iv.	IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja,

v.	bilo kakve informacije o opisu plaćanja,

vi.	bilo kakav identifikacijski kôd primatelja plaćanja,

vii.	ime bilo koje referentne stranke primatelja plaćanja,

viii.

svrha kreditnog transfera,

ix.	bilo koja kategorija svrhe kreditnog transfera.

(c)

Osim toga, platiteljev PPU mora PPU-u primatelja plaćanja dostaviti sljedeće obvezne elemente podataka;

i.	BIC platiteljevog PPU-a (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

ii.	BIC PPU-a primatelja plaćanja (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

iii.	identifikacijski kôd platne sheme,

iv.	datum namire kreditnog transfera,

v.	referentni broj poruke o kreditnom transferu platiteljevog PPU-a.

(d)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 2., točke (c) jesu sljedeći:

i.	ime platitelja,

ii.	iznos kreditnog transfera,

iii.	bilo kakve informacije o opisu plaćanja.

Osim zahtjeva iz točke 1., za transakcije izravnog terećenja vrijede sljedeći zahtjevi:

(a)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 3., točke (a) i. jesu sljedeći:

i.	vrsta izravnog terećenja (ponavljajuće, jednokratno, prvo, zadnje ili poništenje)

ii.	ime primatelja plaćanja,

iii.	IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja koji će se odobriti radi naplate,

iv.	ako je raspoloživo, ime platitelja,

v.	IBAN platiteljevog računa za plaćanje koji će se teretiti radi naplate,

vi.	jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja,

vii.	datum potpisivanja platiteljevog ovlaštenja, ako je ono izdano nakon 31. ožujka 2012.,

viii.

iznos za naplatu,

ix.	ako ovlaštenje preuzima primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje, jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja koju je dao izvorni primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje,

x.	identifikator primatelja plaćanja,

xi.	ako ovlaštenje preuzima primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje, identifikator izvornog primatelja plaćanja koji je izdao ovlaštenje,

xii.	bilo kakve informacije o opisu plaćanja koje primatelj plaćanja dostavi platitelju,

xiii.

bilo koja svrha naplate,

xiv.	bilo koja kategorija svrhe naplate.

(b)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 3., točke (b) jesu sljedeći:

i.	BIC PPU-a primatelja plaćanja (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

ii.	BIC platiteljevog PPU-a (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

iii.	ime platiteljeve referentne stranke (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

iv.	identifikacijski kod platiteljeve referentne stranke (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

v.	ime referentne stranke primatelja plaćanja (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

vi.	identifikacijski kôd referentne stranke primatelja plaćanja (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

vii.	identifikacijski kôd platne sheme,

viii.

datum namire naplate,

ix.	referentna oznaka za naplatu PPU-a primatelja plaćanja,

x.	vrsta ovlaštenja,

xi.	vrsta izravnog terećenja (ponavljajuće, jednokratno, prvo, zadnje ili poništenje),

xii.	ime primatelja plaćanja,

xiii.

IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja koji će se odobriti radi naplate,

xiv.	ako je raspoloživo, ime platitelja,

xv.	IBAN platiteljevog računa za plaćanje koji će se teretiti radi naplate,

xvi.	jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja,

xvii.

datum potpisivanja ovlaštenja, ako je platitelj izdao ovlaštenje nakon 31. ožujka 2012.,

xviii.

iznos za naplatu,

xix.	jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja, koju je dostavio izvorni primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje (ako je ovlaštenje preuzeo primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje),

xx.	identifikator primatelja plaćanja,

xxi.	identifikator izvornog primatelja plaćanja koji je izdao ovlaštenje (ako je ovlaštenje preuzeo primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje),

xxii.

bilo kakve informacije o opisu plaćanja koje primatelj plaćanja dostavi platitelju.

(c)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 3., točke (c) jesu sljedeći:

i.	jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja,

ii.	identifikator primatelja plaćanja,

iii.	ime primatelja plaćanja,

iv.	iznos za naplatu,

v.	bilo kakve informacije o opisu plaćanja,

vi.	identifikacijski kôd platne sheme.

10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

306

32012O0018

L 218/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.08.2012.

SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 2. kolovoza 2012.

o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja i o izmjeni Smjernice ESB/2007/9

(ESB/2012/18)

(2012/476/EU)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno prvu alineju njegovog članka 127. stavka 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno prvu alineju njegovog članka 3. stavka 3.1. te članak 5. stavak 5.1., članak 12. stavak 12.1., članak 14. stavak 14.3. i članak 18. stavak 18.2.,

budući da:

(1)

Na temelju članka 18. stavka 18.1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, Europska središnja banka (ESB) i nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro (dalje u tekstu „nacionalne središnje banke”, „NSB”) mogu sklapati kreditne poslove s kreditnim institucijama i drugim sudionicima na tržištu, a da se pritom odobravanje kredita temelji na odgovarajućem instrumentu osiguranja. Opći uvjeti pod kojima su ESB i nacionalne središnje banke spremni sklapati kreditne poslove, uključujući kriterije kojima se određuje prihvatljivost instrumenata osiguranja za potrebe kreditnih poslova Eurosustava, utvrđeni su u Prilogu I. Smjernici ESB/2011/14 od 20. rujna 2011. o instrumentima i postupcima monetarne politike Eurosustava (1)

(2)

Upravno je vijeće 8. prosinca 2011. i 20. lipnja 2012. donijelo odluku o dodatnim mjerama za pojačano poticanje kreditne aktivnosti kako bi poduprlo odobravanje bankovnih kredita i likvidnost na tržištu novca europodručja, uključujući mjere navedene u Odluci ESB/2011/25 od 14. prosinca 2011. o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja (2) Dodatno, upućivanje na stopu pričuve u Smjernici ESB/2007/9 od 1. kolovoza 2007. o monetarnoj statistici, statistici financijskih institucija i statistici financijskih tržišta (3) treba uskladiti s izmjenama Uredbe (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9) (4) uvedenima Uredbom (EU) br. 1358/2011 (5)

(3)

Kako je utvrđeno u Odluci ESB/2011/25, nacionalne središnje banke ne bi trebale biti obvezne prihvatiti kao instrument osiguranja u kreditnim poslovima Eurosustava prihvatljive bankovne obveznice za koje jamči država članica na temelju programa Europske unije/Međunarodnoga monetarnog fonda odnosno država članica čija kreditna procjena ne zadovoljava referentnu vrijednost Eurosustava za utvrđivanje njegova minimalnog zahtjeva za visoke bonitetne standarde.

(4)	Odlukom ESB/2011/25 revidirana je iznimka od zabrane uske povezanosti utvrđene u odjeljku 6.2.3.2. Priloga I. Smjernici ESB/2011/14 u vezi s bankovnim obveznicama za koje jamči država, a kojima se druge strane u poslu same koriste kao instrumentom osiguranja.

(5)

Uz ex ante odobrenje Upravnog vijeća, u iznimnim okolnostima drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u kreditnim poslovima Eurosustava treba dopustiti da povećaju vlastitu uporabu bankovnih obveznica za koje jamči država, a koje su imale 3. srpnja 2012. Zahtjevima za ex ante odobrenje, koji se podnose Upravnom vijeću, treba priložiti plan financiranja.

(6)	Odluku ESB/2011/25 treba zamijeniti ovom Smjernicom, koju nacionalne središnje banke trebaju provesti u svojim ugovorima ili propisima.

(7)	Radi osiguranja prikladnog mehanizma prijenosa monetarne politike, dodatne mjere utvrđene ovom Smjernicom treba primjenjivati privremeno, dok Upravno vijeće ne bude smatralo da više nisu potrebne,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Dodatne mjere koje se odnose na operacije refinanciranja i prihvatljive instrumente osiguranja

1. Pravila za provedbu operacija monetarne politike Eurosustava i kriteriji prihvatljivosti instrumenata osiguranja koji su utvrđeni u ovoj Smjernici primjenjuju se u vezi sa Smjernicom ESB/2011/14.

2. U slučaju nepodudaranja između ove Smjernice i Smjernice ESB/2011/14, kako su je nacionalne središnje banke provele na nacionalnoj razini, primjenjuje se ova Smjernica. Nacionalne središnje banke nastavljaju primjenjivati sve odredbe Smjernice ESB/2011/14 na isti način, osim ako je drugačije propisano u ovoj Smjernici.

Članak 2.

Mogućnost prekida ili izmjene operacija dugoročnijeg refinanciranja

Eurosustav može odlučiti da, pod određenim uvjetima, druge ugovorne strane mogu smanjiti iznos određenih operacija dugoročnijeg refinanciranja ili ih prekinuti prije dospijeća. Takvi se uvjeti objavljuju pri najavi odgovarajućeg natječaja ili u drugom obliku koji Eurosustav smatra prikladnim.

Članak 3.

Priznavanje određenih dodatnih vrijednosnih papira osiguranih imovinom

1. Osim vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABS) koji su prihvatljivi na osnovi poglavlja 6. Priloga I. Smjernici ESB/2011/14, vrijednosni papiri osigurani imovinom koji ne ispunjavaju zahtjeve koji se odnose na kreditnu procjenu iz odjeljka 6.3.2. Priloga I. Smjernici ESB/2011/14, ali ispunjavaju sve druge kriterije prihvatljivosti koji se primjenjuju na vrijednosne papire osigurane imovinom na temelju Smjernice ESB/2011/14 prihvatljivi su kao instrumenti osiguranja za operacije monetarne politike Eurosustava, pod uvjetom da imaju dva rejtinga najmanje trostruko B (6) u trenutku izdavanja i u bilo kojem trenutku nakon toga. Oni također moraju ispunjavati sve sljedeće zahtjeve:

(a)

imovina koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom pripada jednoj od sljedećih kategorija imovine: i. hipotekama na stambenim nekretninama; ii. kreditima malim i srednjim poduzećima; iii. hipotekama na poslovnim nekretninama; iv. kreditima za kupnju automobila; v. lizingu; i vi. potrošačkom financiranju;

(b)	u imovini koja stvara novčani tok nema miješanja imovine iz različitih kategorija imovine;

(c)

imovina koja stvara novčani tok i koja osigurava vrijednosne papire osigurane imovinom ne obuhvaća kredite koji su:

i.	loši krediti u trenutku izdavanja vrijednosnih papira osiguranih imovinom;

ii.	loši krediti u trenutku uključenja u vrijednosne papire osigurane imovinom za vrijeme trajanja vrijednosnih papira osiguranih imovinom, na primjer zbog nadomještanja ili zamjene (nadomještanja ili zamjene) imovine koja stvara novčani tok;

iii.	u bilo kojem trenutku strukturirani, sindicirani ili s financijskom polugom;

(d)	transakcijski dokumenti vrijednosnih papira osiguranih imovinom sadržavaju odredbe o kontinuitetu servisiranja.

2. Na vrijednosne papire osigurane imovinom navedene u stavku 1. koji imaju dva rejtinga najmanje jednostruko A (7) primjenjuje se korektivni faktor od 16 %.

3. Na vrijednosne papire osigurane imovinom navedene u stavku 1. koji nemaju dva rejtinga najmanje jednostruko A primjenjuju se sljedeći korektivni faktori: (a) na vrijednosne papire osigurane hipotekom na poslovnim nekretninama primjenjuje se korektivni faktor od 32 % i (b) na sve ostale vrijednosne papire osigurane imovinom primjenjuje se korektivni faktor od 26 %.

4. Druga ugovorna strana ne smije kao instrument osiguranja dostaviti vrijednosne papire osigurane imovinom, koji su prihvatljivi kao instrumenti osiguranja na temelju stavka 1., ako ta druga ugovorna strana ili bilo koja treća strana s kojom je druga ugovorna strana usko povezana djeluje kao pružatelj zaštite od kamatnog rizika u odnosu na vrijednosne papire osigurane imovinom.

5. NSB može prihvatiti kao instrument osiguranja za operacije monetarne politike Eurosustava one vrijednosne papire osigurane imovinom čija odnosna imovina uključuje hipoteke na stambenim nekretninama ili kredite malim i srednjim poduzećima ili oboje te koji ne ispunjavanju zahtjeve koji se odnose na kreditnu procjenu iz odjeljka 6.3.2. Priloga I. Smjernici ESB/2011/14 i zahtjeve navedene u stavku 1., točkama od (a) do (d) i stavku 4., ali ispunjavaju sve druge kriterije prihvatljivosti koji se primjenjuju na vrijednosne papire osigurane imovinom na temelju Smjernice ESB/2011/14 i imaju dva rejtinga najmanje trostruko B. Takvi vrijednosni papiri osigurani imovinom ograničeni su na one izdane prije 20. lipnja 2012. i na njih se primjenjuje korektivni faktor od 32 %.

6. Za potrebe ovog članka:

(1)

„hipoteke na stambenim nekretninama”, uz kredite osigurane hipotekom na stambenim nekretninama, uključuju stambene kredite s jamstvom (bez hipoteke na nekretnini) ako je jamstvo naplativo odmah po nastanku statusa neispunjavanja obveze. Takvo se jamstvo može dati u različitim ugovornim oblicima, uključujući ugovore o osiguranju, ako ih daje subjekt iz javnog sektora ili financijska institucija koja podliježe javnom nadzoru. Kreditna procjena jamca u svrhu takvih jamstava za vrijeme trajanja transakcije mora odgovarati stupnju kreditne kvalitete 3 na usklađenoj ljestvici kreditnih rejtinga Eurosustava;

(2)	„malo poduzeće” ili „srednje poduzeće” znači subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na njegov pravni oblik, gdje evidentirana prodaja za subjekt ili za konsolidiranu grupu, ako je subjekt dio konsolidirane grupe, iznosi manje od 50 milijuna eura;

(3)

„loš kredit” uključuje kredite kod kojih je otplata kamate ili glavnice u kašnjenju 90 ili više dana, a dužnik je u statusu neispunjavanja obveze, kako je to određeno u točki 44. Priloga VII. Direktivi 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (8), ili kada postoji osnovana sumnja da će se plaćanje izvršiti u cijelosti;

(4)	„strukturirani kredit” znači strukturu koja uključuje podređena kreditna potraživanja;

(5)	„sindicirani kredit” znači kredit koji daje grupa zajmodavaca u kreditnom sindikatu;

(6)	„kredit s financijskom polugom” znači kredit odobren društvu koje već ima znatnu razinu zaduženosti, kao što je financiranje otkupa ili preuzimanja, gdje se kredit upotrebljava za stjecanje udjela u društvu koje je također dužnik po tom kreditu;

(7)

„odredbe o kontinuitetu servisiranja” znači odredbe u pravnoj dokumentaciji vrijednosnog papira osiguranog imovinom koje osiguravaju da nastanak statusa neispunjavanja obveze osobe koja servisira dug ne dovede do prestanka servisiranja, a koje uključuju mehanizme za pokretanje imenovanja pomoćne osobe za servisiranje duga, plan djelovanja na visokoj razini koji opisuje operativne mjere koje se poduzimaju nakon imenovanja pomoćne osobe za servisiranje duga i način prijenosa upravljanja kreditima.

Članak 4.

Priznavanje određenih dodatnih kreditnih potraživanja

1. Kao instrument osiguranja za operacije monetarne politike Eurosustava nacionalne središnje banke mogu prihvatiti kreditna potraživanja koja ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti Eurosustava.

2. Nacionalne središnje banke koje odluče prihvatiti kreditna potraživanja u skladu sa stavkom 1. u tu svrhu utvrđuju kriterije prihvatljivosti i mjere za kontrolu rizika tako da odrede odstupanja od zahtjeva iz Priloga I. Smjernici ESB/2011/14. Navedeni kriteriji prihvatljivosti i mjere za kontrolu rizika uključuju kriterij da su kreditna potraživanja uređena zakonima države članice nacionalne središnje banke koja utvrđuje te kriterije prihvatljivosti i mjere za kontrolu rizika. Kriteriji prihvatljivosti i mjere za kontrolu rizika podliježu prethodnom odobrenju Upravnog vijeća.

3. U izvanrednim okolnostima nacionalne središnje banke mogu, uz prethodno odobrenje Upravnog vijeća, prihvatiti kreditna potraživanja: (a) primjenjujući kriterije prihvatljivosti i mjere za kontrolu rizika koje je utvrdio drugi NSB na temelju stavaka 1. i 2.; ili (b) uređena pravom neke druge države članice, a ne one u kojoj je taj NSB osnovan.

4. Nacionalnoj središnjoj banci koja prihvaća kreditna potraživanja na temelju stavka 1., drugi NSB pruža pomoć samo ako postoji takav bilateralni dogovor između njih, te uz prethodno odobrenje Upravnog vijeća.

Članak 5.

Prihvaćanje određenih bankovnih obveznica za koje jamči država

1. Nacionalne središnje banke nisu obvezne prihvatiti kao instrument osiguranja za kreditne poslove Eurosustava prihvatljive bankovne obveznice za koje jamči država članica na temelju programa Europske unije/Međunarodnoga monetarnog fonda odnosno država članica čija kreditna procjena nije u skladu s referentnom vrijednošću Eurosustava za utvrđivanje njegova minimalnog zahtjeva za visoke bonitetne standarde koji se odnose na izdavatelje utržive imovine i jamce za tu imovinu u skladu s odjeljcima 6.3.1. i 6.3.2. Priloga I. Smjernici ESB/2011/14.

2. Nacionalne središnje banke obavješćuju Upravno vijeće kad god odluče da vrijednosne papire iz stavka 1. ne prihvaćaju kao instrumente osiguranja.

3. Druge ugovorne strane ne smiju dostaviti bankovne obveznice koje su same izdale i za koje jamči subjekt iz javnog sektora iz EGP-a koji ima pravo uvesti poreze, te takve obveznice koje su izdali s njima blisko povezani subjekti kao instrument osiguranja za kreditne poslove Eurosustava, a premašuju nominalni iznos tih obveznica već dan kao instrument osiguranja na dan 3. srpnja 2012.

4. U iznimnim slučajevima Upravno vijeće može odlučiti o odstupanjima od zahtjeva utvrđenog u stavku 3. Uz zahtjev za odstupanje mora biti priložen plan financiranja.

Članak 6.

Provjera

Nacionalne središnje banke šalju ESB-u akte i provedbene mjere kojima se namjeravaju uskladiti s člancima od 1. do 5. najkasnije do 14. kolovoza 2012.

Članak 7.

Izmjena Smjernice ESB/2007/9

U Prilogu III. dijelu 5. stavak koji slijedi iza tablice 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Izračun paušalnog odbitka u svrhu kontrole (R6):

Paušalni odbitak: odbitak se primjenjuje na svaku kreditnu instituciju. Svaka kreditna institucija oduzima maksimalni paušalni iznos čija je svrha smanjenje administrativnog troška upravljanja vrlo malim obveznim pričuvama. Ako je (osnovica za obračun pričuva x stopa pričuva) manje od 100 000 eura, onda paušalni odbitak iznosi (osnovica za obračun pričuva x stopa pričuva). Ako je (osnova za obračun pričuva x stopa pričuva) veće ili jednako 100 000 eura, onda paušalni odbitak iznosi 100 000 eura. Institucije kojima je kao grupi dopušteno dostavljati statističke podatke o svojoj konsolidiranoj osnovici za obračun pričuva (kako je određeno u Prilogu III., dijelu 2., odjeljku 1. Uredbe (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32)) moraju držati minimalne pričuve preko jedne od institucija u grupi koja djeluje u svojstvu posrednika isključivo za te institucije. U skladu s člankom 11. Uredbe (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9) (9), u potonjem slučaju samo grupa kao cjelina ima pravo na paušalni odbitak.

Minimalne (ili ‘obvezne’) pričuve izračunavaju se kako slijedi:

Minimalne (ili ‘obvezne’) pričuve = osnovica za obračun pričuva x stopa pričuva – paušalni odbitak

Stopa pričuva primjenjuje se u skladu s Uredbom (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9).

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Smjernica stupa na snagu dva dana od dana donošenja.

Primjenjuje se od 14. rujna 2012.

Članak 9.

Adresati

Ova je Smjernica upućena svim središnjim bankama Eurosustava.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 2. kolovoza 2012.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI

(1) SL L 331, 14.12.2011., str. 1.

(2) SL L 341, 22.12.2011., str. 65.

(3) SL L 341, 27.12.2007., str. 1.

(4) SL L 250, 2.10.2003., str. 10.

(5) Uredba (EU) br. 1358/2011 Europske središnje banke od 14. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1745/2003 o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9) (ESB/2011/26) (SL L 338, 21.12.2011., str. 51.).

(6) Rejting „trostruko B” znači najmanje rejting „Baa3” koji dodjeljuje Moody's, „BBB–” koji dodjeljuje Fitch ili Standard & Poor's ili „BBB” koji dodjeljuje DBRS.

(7) Rejting „jednostruko A” znači najmanje rejting „A3” koji dodjeljuje Moody's, „A–” koji dodjeljuju Fitch i Standard & Poor's ili „AL” koji dodjeljuje DBRS.

(8) SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(9) SL L 250, 2.10.2003., str. 10.”.

Referenca			Sadržaj
Godina	SL	Stranica
			Uvodna napomena		1
2000	L 291	28		32000R2548
			(ESB/2000/11) Uredba (EZ) br. 2548/2000 Europske središnje banke od 2. studenoga 2000. o prijelaznim odredbama za primjenu odredbi o minimalnim pričuvama od strane Europske središnje banke nakon uvođenja eura u Grčkoj		3
2000	L 336	114		32000O0015
			(ESB/2000/15) Smjernica Europske središnje banke od 3. studenoga 1998. kako je izmijenjena Smjernicom od 16. studenoga 2000. o sastavu, vrednovanju i načinima inicijalnog prijenosa deviznih pričuva, te o nominalnoj vrijednosti i remuneraciji odgovarajućih potraživanja		5
2002	L 334	24		32002O0007
			(2002/967/EZ) Smjernica Europske središnje bankeod 21. studenoga 2002. o statističkim izvještajnim zahtjevima Europske središnje banke u području tromjesečnih financijskih izvještaja (ESB/2002/7)		9
2003	L 250	10		32003R1745
			(ESB/2003/9) Uredba (EZ) br. 1745/2003 Europske središnje banke od 12. rujna 2003. o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama		30
2004	L 371	42		32004R2181
			(ESB/2004/21) Uredba (EZ) br. 2181/2004 Europske središnje banke od 16. prosinca 2004. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2423/2001 (ESB/2001/13) o konsolidiranoj bilanci sektora monetarnih financijskih institucija i Uredbe (EZ) br. 63/2002 (ESB/2001/18) o statistici kamatnih stopa koje monetarne financijske institucije primjenjuju na depozite i kredite kućanstava i nefinancijskih društava		37
2007	L 237	71		32007D0007
			(2007/601/EZ) Odluka Europske središnje banke od 24. srpnja 2007. o uvjetima sustava TARGET2-ECB (ESB/2007/7)		41
2008	L 282	14		32008R1052
			(ESB/2008/10) Uredba (EZ) br. 1052/2008 Europske središnje banke od 22. listopada 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1745/2003 (ESB/2003/9) o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama		78
2009	L 015	14		32009R0025
			(ESB/2008/32) Uredba (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (preinačeno)		81
2009	L 053	76		32008O0031
			(2009/160/EZ) Smjernica Europske središnje banke od 19. prosinca 2008. o izmjeni Smjernice ESB/2007/9 o monetarnoj statistici, statistici financijskih institucija i statistici financijskih tržišta (preinačeno) (ESB/2008/31)		130
2010	L 275	10		32010D0017(01)
			(2010/624/EU) Odluka Europske središnje banke od 14. listopada 2010. o upravljanju poslovima zaduživanja i kreditiranja koje je Unija sklopila u sklopu europskog mehanizma za financijsku stabilnost (ESB/2010/17)		146
2010	L 331	48		32010R1094
			Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ		147
2011	L 228	13		32011R0883
			(ESB/2011/12) Uredba Europske središnje banke (EU) br. 883/2011 od 25. kolovoza 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 25/2009 o bilanci sektora monetarnih financijskih institucija (ESB/2008/32)		183
2011	L 306	25		32011R1176
			Uredba (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža		186
2011	L 331	1		32011O0014
			(2011/817/EU) Smjernica Europske središnje banke od 20. rujna 2011. o instrumentima i postupcima monetarne politike Eurosustava (preinačena) (ESB/2011/14)		194
2011	L 338	51		32011R1358
			(ESB/2011/26) Uredba (EU) br. 1358/2011 Europske središnje banke od 14. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1745/2003 o primjeni odredbi o minimalnim pričuvama (ESB/2003/9)		289
2012	L 094	22		32012R0260
			Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (1)		290
2012	L 218	20		32012O0018
			(2012/476/EU) Smjernica Europske središnje banke od 2. kolovoza 2012. o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja i o izmjeni Smjernice ESB/2007/9 (ESB/2012/18)		306

			(1) Tekst značajan za EGP