Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.10.002.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

10.   Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

Svezak 002

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

1977

L 088

9

 

 

31977D0270

 

 

 

(77/270/Euratom)
Odluka Vijeća od 29. ožujka 1977. o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana

3

1977

L 088

11

 

 

31977D0271

 

 

 

(77/271/Euratom)
Odluka Vijeća od 29. ožujka 1977. o primjeni Odluke 77/270/Euratom o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana

5

1990

L 112

26

 

 

31990D0212

 

 

 

(90/212/Euratom)
Odluka Vijeća od 23. travnja 1990. o izmjeni Odluke 77/271/Euratom o provedbi Odluke 77/270/Euratom o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana

6

1994

L 084

41

 

 

31994D0179

 

 

 

(94/179/Euratom)
Odluka Vijeća od 21. ožujka 1994. o izmjeni Odluke 77/270/Euratom, o ovlaštenju Komisije za ugovaranje zaduživanja Euratoma u svrhu doprinosa financiranju potrebnom za poboljšanje stupnja sigurnosti i učinkovitosti nuklearnih elektrana u određenim državama nečlanicama

7

1996

L 296

8

 

 

31996R2214

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2214/96 od 20. studenoga 1996. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena: slanje i diseminacija podindeksa HIPC-a (1)

10

1998

L 139

6

 

 

31998R0975

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 975/98 od 3. svibnja 1998. o apoenima i tehničkim specifikacijama kovanica eura namijenjenih za optjecaj

32

1998

L 214

23

 

 

31998R1688

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1688/98 od 20. srpnja 1998. o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96 u vezi s geografskim i demografskim područjem prikupljanja podataka za harmonizirane indekse potrošačkih cijena

35

1998

L 340

33

 

 

31998D0715

 

 

 

Odluka Komisije od 30. studenoga 1998. o pojašnjenju Priloga A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici u pogledu načela za mjerenje cijena i obujma (priopćena pod brojem dokumenta C(1998) 3685) (1)

37

1999

L 052

2

 

 

31999R0423

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 423/1999 od 22. veljače 1999. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 975/98 o apoenima i tehničkim specifikacijama kovanica eura namijenjenih za optjecaj

54

1999

L 266

1

 

 

31999R2166

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 2166/1999 od 8. listopada 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje proizvoda iz sektora zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena

56

2000

L 029

4

 

 

32000R0264

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 264/2000 od 3. veljače 2000. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu kratkoročne statistike javnih financija

59

2000

L 257

28

 

 

32000D0604

 

 

 

(2000/604/EZ)
Odluka Vijeća od 29. rujna 2000. o sastavu i statutima Odbora za ekonomsku politiku

62

2000

L 290

1

 

 

32000R2516

 

 

 

Uredba (EZ) br. 2516/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. studenoga 2000. o izmjeni zajedničkih načela Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (ESA) 95 u pogledu poreza i socijalnih doprinosa i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96

66

2000

L 300

14

 

 

32000R2601

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2601/2000 od 17. studenoga 2000. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s vremenom uvođenja kupovnih cijena u harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1)

68

2000

L 300

16

 

 

32000R2602

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2602/2000 od 17. studenoga 2000. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje sniženja cijena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (1)

70

2001

L 139

3

 

 

32001R0995

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 995/2001 od 22. svibnja 2001. o provedbi Uredbe (EZ) br. 2516/2000 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni zajedničkih načela Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (ESA 95) u pogledu poreza i socijalnih doprinosa

72

2001

L 163

14

 

 

32001R1205

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1205/2001 od 19. lipnja 2001. o prvoj izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2488/2000 o nastavku zamrzavanja financijskih sredstava u odnosu na g. Miloševića i s njim povezane osobe

78

2001

L 261

46

 

 

32001R1920

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1920/2001 od 28. rujna 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje naknada usluga koje su razmjerne transakcijskim vrijednostima u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2214/96 (1)

80

2001

L 261

49

 

 

32001R1921

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1921/2001 od 28. rujna 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za revizije harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2602/2000 (1)

83

2001

L 344

1

 

 

32001R2558

 

 

 

Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 2558/2001 od 3. prosinca 2001. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu reklasifikacije nagodbi na temelju swapova i na temelju sporazuma o terminskom tečaju (1)

86

2002

L 286

11

 

 

32002R1889

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1889/2002 od 23. listopada 2002. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 448/98 o dopuni i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2223/96 s obzirom na alociranje usluga financijskog posredovanja indirektno mjerenih (UFPIM) unutar Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA) (1)

90

2002

L 347

42

 

 

32002D0990

 

 

 

(2002/990/EZ)
Odluka Komisije od 17. prosinca 2002. o dodatnom pojašnjenju Priloga A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu načela za mjerenje cijena i obujma u nacionalnim računima (priopćena pod brojem dokumenta C(2002) 5054) (1)

92

2003

L 264

12

 

 

32003R1799

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1799/2003 od 13. listopada 2003. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

110

2003

L 283

81

 

 

32003O0012

 

 

 

(2003/775/EZ)
Smjernica Europske središnje banke od 23. listopada 2003. za transakcije država članica sudionica s njihovim operativnim deviznim sredstvima u skladu s člankom 31. stavkom 3. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (ESB/2003/12)

112

2003

L 297

35

 

 

32003D0014(01)

 

 

 

(2003/797/EZ)
Odluka Europske središnje banke od 7. studenoga 2003. o upravljanju poslovima zaduživanja i kreditiranja koje je Europska zajednica sklopila u sklopu instrumenta srednjoročne financijske pomoći (ESB/2003/14)

118

2003

L 318

9

 

 

32003R2119

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2119/2003 od 2. prosinca 2003. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96

120

2003

L 330

7

 

 

32003R2204

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 2204/2003 od 17. prosinca 2003. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

122

2004

L 081

1

 

 

32004R0501

 

 

 

Uredba (EZ) br. 501/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o tromjesečnim financijskim računima ukupne države (1)

125

2004

L 163

100

 

 

32004R0924

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 924/2004 od 29. travnja 2004. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

130

2004

L 207

10

 

 

32004R1086

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1086/2004 od 9. lipnja 2004. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

132

2004

L 233

1

 

 

32004R1222

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1222/2004 od 28. lipnja 2004. o sastavljanju i dostavi podataka o tromjesečnom javnom dugu

135

2005

L 230

7

 

 

32005R1450

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1450/2005 od 5. rujna 2005. o izmjeni Priloga V. Uredbi Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

137

2005

L 274

9

 

 

32005R1708

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1708/2005 od 19. listopada 2005. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 vezano uz zajedničko referentno razdoblje indeksa za harmoniziran indeks potrošačkih cijena, i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2214/96 (1)

140

2006

C 073

21

 

 

32006X0325(01)

 

 

 

Sporazum od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije

142

2006

L 122

3

 

 

32006R0701

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 701/2006 od 25. travnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 2494/95 vezano uz vremenski okvir za prikupljanje cijena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (Tekst značajan za EGP) (1)

149

2006

L 195

1

 

 

32006R1086

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1086/2006 od 11. srpnja 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro

151

2007

C 014

6

 

 

32007X0120(01)

 

 

 

Sporazum od 21. prosinca 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja o izmjeni Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije

152

2007

C 319

7

 

 

32007X1229(01)

 

 

 

Sporazum od 14. prosinca 2007. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja o izmjeni Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (2007/C 319/04)

155

2007

L 150

5

 

 

32007D0397

 

 

 

(2007/397/EZ)
Odluka Komisije od. 8. lipnja 2007. o osnivanju stručne skupine za demografska pitanja

158

2007

L 186

1

 

 

32007R0835

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 835/2007 od 10. srpnja 2007. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura na Cipru

161

2007

L 186

3

 

 

32007R0836

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 836/2007 od 10. srpnja 2007. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura na Malti

163

2007

L 256

1

 

 

32007R1134

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1134/2007 od 10. srpnja 2007. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Maltu

165

2007

L 256

2

 

 

32007R1135

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1135/2007 od 10. srpnja 2007. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Cipar

166

2007

L 296

22

 

 

32007R1334

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1334/2007 od 14. studenog 2007. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1749/96 o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1)

167

2007

L 319

1

 

 

32007L0064

 

 

 

Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (1)

172

2007

L 336

1

 

 

32007R1445

 

 

 

Uredba (EZ) br. 1445/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o uspostavi zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju (1)

208

2008

L 059

1

 

 

32008R0195

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 195/2008 od 3. ožujka 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

232

2008

L 192

63

 

 

32008O0005

 

 

 

(2008/596/EZ)
Smjernica Europske središnje banke od 20. lipnja 2008. o upravljanju deviznim pričuvama Europske središnje banke od strane nacionalnih središnjih banaka i o pravnoj dokumentaciji za poslove koji uključuju te pričuve (preinačeno) (ESB/2008/5)

237

2008

L 195

1

 

 

32008R0693

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 693/2008 od 8. srpnja 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Slovačkoj

258

2008

L 195

3

 

 

32008R0694

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 694/2008 od 8. srpnja 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Slovačku

260

2008

L 319

76

 

 

32008D0017

 

 

 

(2008/893/EZ)
Odluka Europske središnje banke od 17. studenoga 2008. o utvrđivanju okvira za zajedničku nabavu Eurosustava (ESB/2008/17)

261

2008

L 340

112

 

 

32008D0961

 

 

 

(2008/961/EZ)
Odluka Komisije od 12. prosinca 2008. o upotrebi nacionalnih računovodstvenih standarda i Međunarodnih standarda računovodstvenog izvještavanja od strane izdavatelja vrijednosnica iz trećih zemalja tijekom pripreme konsolidiranih financijskih izvještaja (priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 8218) (1)

264

2009

L 062

1

 

 

32009R0175

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 175/2009 od 5. ožujka 2009. o izmjeni uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

267

2009

L 079

37

 

 

32009D0289

 

 

 

(2009/289/EZ)
Odluka Vijeća od 20. siječnja 2009. o odobrenju uzajamne pomoći Latviji

268

2009

L 103

6

 

 

32009R0330

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 330/2009 od 22. travnja 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 vezano uz minimalne standarde za tretiranje sezonskih proizvoda u harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HIPC) (1)

270

2009

L 126

11

 

 

32009R0400

 

 

 

Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 400/2009 od 23. travnja 2009. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji

274

2010

L 051

1

 

 

32010R0168

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 168/2010 od 1. ožujka 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

276

2010

L 083

12

 

 

32010D0181

 

 

 

(2010/181/EU)
Odluka Vijeća od 16. veljače 2010. o objavljivanju Preporuke 2010/190/EU s ciljem okončanja nedosljednosti s općim smjernicama gospodarskih politika u Grčkoj i uklanjanja rizika ugrožavanja pravilnog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije

277

2010

L 159

1

 

 

32010R0554

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 554/2010 od 24. lipnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2488/2000 o nastavku zamrzavanja sredstava u odnosu na g. Miloševića i s njim povezane osobe

278

2010

L 196

1

 

 

32010R0670

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 670/2010 od 13. srpnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Estoniji

282

2010

L 196

4

 

 

32010R0671

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 671/2010 od 13. srpnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Estoniju

285

2010

L 198

1

 

 

32010R0679

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 679/2010 od 26. srpnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 479/2009 o kvaliteti statističkih podataka u kontekstu postupka u slučaju prekomjernog deficita

286

2010

L 238

14

 

 

32010D0008(01)

 

 

 

(2010/483/EU)
Odluka Europske središnje banke od 27. srpnja 2010. o izmjeni Odluke ESB/2007/5 o utvrđivanju Pravila o nabavi (ESB/2010/8)

290

2010

L 316

4

 

 

32010R1114

 

 

 

Uredba Komisije (EU) br. 1114/2010 od 1. prosinca 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 o minimalnim standardima za kvalitetu ponderiranja harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC-a) i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2454/97 (1)

293

2010

L 331

162

 

 

32010R1096

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 1096/2010 od 17. studenoga 2010. o dodjeli posebnih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s funkcioniranjem Europskog odbora za sistemske rizike

296

 


 

 

(1)   Tekst značajan za EGP


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

1




/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.


Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

3


31977D0270


L 088/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.03.1977.


ODLUKA VIJEĆA

od 29. ožujka 1977.

o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana

(77/270/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegove članke 2., 172. i 203.;

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da upotreba nuklearne energije može smanjiti pretjeranu ovisnost Zajednice o vanjskim izvorima energije i tako poboljšati uvjete uvoza energije;

budući da je u sadašnjim tehničkim i gospodarskim uvjetima korištenje nuklearne energije za proizvodnju električne energije ekonomski povoljnije i prihvatljivije od korištenja naftnih proizvoda;

budući da dodatno ulaganje potrebno za nuklearnu elektranu u usporedbi s konvencionalnom elektranom, povezano s troškovima koji proizlaze iz povećanja cijene naftnih proizvoda koji utječu na operativne troškove postojećih konvencionalnih elektrana, znači da su proizvođači električne energije prisiljeni na povećano zaduživanje;

budući da članak 2. točka (c) Ugovora daje Zajednici zadaću olakšavati ulaganja i osiguravanja, posebno poticanjem inicijativa poduzetništva, uspostavljanja osnovnih postrojenja potrebnih za razvoj nuklearne energije u Zajednici; budući da se, ako se treba doprinijeti financiranju nuklearnih elektrana, moraju uspostaviti mehanizmi za zaduživanje i pozajmljivanje; budući da se takvo djelovanje čini nužnim za ostvarivanje cilja određenog u članku 2. točki (c) Ugovora, iako Ugovor ne predviđa za tu svrhu potrebne ovlasti

budući da se s obzirom na veliki iznos potrebnog kapitala treba povećati financijski potencijal; budući da Zajednica može osigurati znatnu količinu pomoći u ovom području;

budući da Zajednica ima dužnost iskoristiti sva njoj dostupna sredstva kako bi olakšala ostvarivanje ciljeva donesenih novom strategijom o zajedničkoj energetskoj politici,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se Komisija ovlašćuje izdavati zajmove, u ime Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i to u okviru iznosa koje utvrdi Vijeće, prihodi kojih će se posuditi u svrhu financiranja investicijskih projekata koji se odnose na industrijsku proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama i za industrijska postrojenja gorivnog ciklusa.

Komisija posuđuje ne više od iznosa zajmova za koje je zaprimila zahtjeve.

Transakcije zaduživanja i pozajmljivanja izražene su u istoj valuti i provode se pod istim uvjetima kao i otplata glavnice i plaćanje kamata. Troškove Zajednice nastale prilikom sklapanja i provođenja svake transakcije snose dotična poduzeća korisnici.

Članak 2.

O uvjetima zajmova koji će se izdavati pregovara se s Komisijom u najboljem interesu Zajednice poštujući uvjete na tržištima kapitala i u skladu s ograničenjima koja nameće rok odnosnog zajma.

Članak 3.

Komisija odlučuje o odobrenju svakog zajma. Njezine se odluke posebno temelje na načelu davanja prednosti korištenju sredstava po najisplativijim uvjetima za uređaje optimalne veličine.

Jamstva za zajmove daju se sukladno uobičajenoj bankarskoj praksi.

Članak 4.

Komisija redovito obavješćuje Vijeće i Europski parlament o prihodima i troškovima transakcija koji proizlaze iz ugovaranja i otplate izdanih i odobrenih zajmova Euratoma. Svake godine ona podnosi izvješće o svojoj politici zaduživanja zajedno s procjenom proračuna.

Članak 5.

Financijski nadzor i revizija provode se u skladu s Financijskom uredbom od 25. travnja 1973., koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (3).

Sastavljeno u Bruxellesu 29. ožujka 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

T. BENN


(1)  SL C 157, 14.7.1975., str. 35.

(2)  SL C 248, 29.10.1975., str. 8.

(3)  SL L 116, 1.5.1973., str. 1.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

5


31977D0271


L 088/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.03.1977.


ODLUKA VIJEĆA

od 29. ožujka 1977.

o primjeni Odluke 77/270/Euratom o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana

(77/271/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 77/270/Euratom od 29. ožujka 1977. o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana (1), a posebno njezin članak 1.,

budući da bi trebalo utvrditi najveći iznos zajma koji je Komisija ovlaštena izdati u ime Europske zajednice za atomsku energiju na 500 milijuna europskih obračunskih jedinica;

budući da bi Komisija trebala obavijestiti Vijeće kada ukupna vrijednost izvršenih transakcija dosegne 300 milijuna europskih obračunskih jedinica kako bi Vijeće moglo odlučiti, s obzirom na stečeno iskustvo, o utvrđivanju novog iznosa,

ODLUČILO JE:

Jedini članak

Zajmovi, kako su predviđeni u članku 1. Odluke 77/270/Euratom, mogu se ugovarati za iznose koji ukupno ne prelaze 500 milijuna europskih obračunskih jedinica; europska obračunska jedinica utvrđena je u Odluci 75/250/EEZ (2).

Kada ukupan iznos izvršenih transakcija dosegne 300 milijuna europskih obračunskih jedinica, Komisija obavješćuje Vijeće koje, odlučujući jednoglasno, donosi odluku o utvrđivanju novih iznosa što je prije moguće.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. ožujka 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

T. BENN


(1)  SL L 88, 6.4.1977., str 9.

(2)  SL L 104, 24.4.1975., str. 35.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

6


31990D0212


L 112/26

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.1990.


ODLUKA VIJEĆA

od 23. travnja 1990.

o izmjeni Odluke 77/271/Euratom o provedbi Odluke 77/270/Euratom o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana

(90/212/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 77/270/Euratom od 29. ožujka 1977. o ovlaštenju Komisije za izdavanje zajmova Euratoma u svrhu doprinosa financiranju nuklearnih elektrana (1), a posebno njezin članak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je ukupna vrijednost izvršenih transakcija dosegla iznos od 2 800 milijuna ECU, koji je predviđen u Odluci 77/271/Euratom (2), kako je zadnje izmijenjena Odlukom 85/537/Euratom (3);

budući da nuklearna energija ima velik udio u ukupnoj opskrbi energijom i da je potrebno značajno uložiti u taj sektor, u fazu proizvodnje, s obzirom na zaštitne i sigurnosne zahtjeve, i kasnije faze nakon proizvodnje, posebno s obzirom na preradu i skladištenje otpada;

budući da iskustvo ukazuje na potrebu povećanja, za 1 000 milijuna ECU, ukupnog iznosa zaduživanja koji je Komisija ovlaštena ugovoriti u ime Europske zajednice za atomsku energiju;

budući da bi Odluku 77/271 trebalo stoga izmijeniti,

ODLUČILO JE:

Jedini članak

Jedini članak Odluke 77/271/Euratom zamjenjuje se sljedećim:

„Jedini članak

Zajmovi kako su predviđeni člankom 1. Odluke 77/270/Euratom mogu se ugovarati za iznose ukupne glavnice koji ne smiju biti veći od protuvrijednosti 4 000 milijuna ECU.

Dosegne li ukupna vrijednost izvršenih transakcija 3 800 milijuna ECU, Komisija obavješćuje Vijeće, koje, odlučujući jednoglasno, na prijedlog Komisije, donosi odluku o utvrđivanju novog iznosa što je prije moguće.”

Sastavljeno u Luxembourgu 23. travnja 1990.

Za Vijeće

Predsjednik

A. REYNOLDS


(1)  SL L 88, 6.4.1977., str. 9.

(2)  SL L 88, 6.4.1977., str. 11.

(3)  SL L 334, 12.12.1985., str. 23.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

7


31994D0179


L 084/41

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.03.1994.


ODLUKA VIJEĆA

od 21. ožujka 1994.

o izmjeni Odluke 77/270/Euratom, o ovlaštenju Komisije za ugovaranje zaduživanja Euratoma u svrhu doprinosa financiranju potrebnom za poboljšanje stupnja sigurnosti i učinkovitosti nuklearnih elektrana u određenim državama nečlanicama

(94/179/Euratom)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegove članke 1., 2., 172. i 203.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da je Europska zajednica za atomsku energiju osnovana za utvrđivanje uvjeta sigurnosti potrebnih za otklanjanje opasnosti za život i zdravlje javnosti; budući da su države članice izrazile želju za pridruživanjem drugih država njihovom radu i za surađivanjem s međunarodnim organizacijama koje se bave miroljubivim razvojem atomske energije;

budući da su Zajednica i države članice odlučile uložiti usklađen napor na razini G-24 kako bi podržale postupak reformi koji su poduzele države srednje i istočne Europe i Zajednica nezavisnih država (ZND) i odlučile su o mjerama za pružanje gospodarske pomoći tim zemljama; budući da je primjereno, kako bi ti usklađeni napori bili učinkovitiji, pozvati na suradnju druga međunarodna tijela, privržena tom cilju, na taj način sprečavajući trošenje potrebne radne snage i sredstava;

budući da, u pogledu poboljšanja nuklearne sigurnosti u središnjoj i istočnoj Europi i CIS-u, postoji potreba za usklađenom strategijom s dugoročnim pristupom koja uzima u obzir tehnološke čimbenike, „kulturu” i prakse sigurnosti i sveukupnu energetsku ravnotežu svake uključene zemlje;

budući da neke od tih zemalja imaju nuklearna postrojenja čija je razina sigurnosti neprikladna i čije djelovanje može imati posljedice za čitav kontinent; budući da su te zemlje privržene trajnoj uporabi nuklearne energije;

budući da se nuklearna sigurnost mora smatrati dijelom problema ukupnih energetskih opcija u središnjoj i istočnoj Europi i ZND-u i uzimajući u obzir u tom kontekstu izvješće koje su u lipnju 1993. zajednički sastavile Svjetska banka, Međunarodna agencija za energiju (IEA) i Europska banka za obnovu i razvoj;

budući da je primjereno ustrajati da su sve zemlje koje imaju nuklearna postrojenja dužne ratificirati međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti ili, na prijelaznoj osnovi, usvojiti obvezujuće mjere jednake snage;

budući da je Zajednica dužna izdvojiti potrebna sredstva koja bi joj omogućila da zadovolji očekivanja javnosti u državama članicama u vezi sa sigurnošću i kakvoćom okoliša; budući da se, posebno, mora poduzeti djelovanje u nekim zemljama središnje i istočne Europe i nekim državama ZND-a kako bi se preinačila postojeća nuklearna postrojenja ili, ako je potrebno, kako bi se razgradila ona postrojenja za koja u tehničkom ili gospodarskom smislu nije izvediva prilagodba standardima;

budući da projekti koje je pokrenula Zajednica u okviru programa Phare i Tacis u svrhu poboljšanja razine sigurnosti nuklearnih postrojenja sadrže, između ostalog, studije za utvrđivanje područja slabosti i predlaganje odgovarajućih korektivnih mjera; budući da će tehnička pomoć dovesti do prijedloga programa za izmjenu pojedinih nuklearnih postrojenja koja su u pogonu ili u izgradnji, te zatvaranje i razgradnju drugih postrojenja; budući da je u interesu Zajednice provedba navedenih radova;

budući da je ulaganje potrebno prilagodbu standardima nuklearnih postrojenja u nekim državama središnje i istočne Europe i nekim državama ZND-a u takvom razmjeru da ga države nisu u mogućnosti poduzeti iako problemi zahtijevaju žurna rješenja;

budući da treba mobilizirati značajan udio raspoloživih financijskih sredstava; budući da, u tu svrhu, treba izmijeniti Odluku 77/270/Euratom (3), koja ovlašćuje Komisiju za ugovaranje zaduživanja Euratom-a u svrhu financiranja ulaganja u sektor nuklearne energije, kako bi se proširilo područje primjene Odluke u svrhu obuhvaćanja pojedinih zemalja uključenih u program Phare i pojedinih članica ZND-a tako da se poboljšaju sigurnost i učinkovitost njihovih nuklearnih elektrana, a time i zaštita čovjeka i okoliša;

budući da je Odluka 77/271/Euratom (4) utvrdila gornju granicu za zaduživanje Euratom na 4 000 milijuna ECU i budući da je do 31. prosinca 1991. iskorišteno 2 876 milijuna ECU tog ograničenog iznosa; budući da, nakon usporavanja razvoja u sektoru nuklearne energije i promjena u politici za nuklearnu energiju od strane nekih država članica, neće biti snažne potražnje za preostalim financiranjem iz projekata za nuklearnu energiju u Zajednici tijekom sljedećih nekoliko godina;

budući da će zemlje primateljice preuzeti jamstvo za zajmove odobrene na temelju ove Odluke i budući da će se, kadgod je to primjereno, također predvidjeti prvorazredne vrijednosnice;

budući da se pitanje pružanja financiranja za sigurnost neodvojivo od usklađene strategije energetskih opcija;

budući da se kratkoročne mjere moraju dopuniti srednjoročnim i dugoročnim zajmovima u skladu s usklađenom strategijom koja predviđa, posebno, zamjenu i razgradnju najmanje pouzdanih nuklearnih postrojenja.

ODLUČILO JE:

Jedini članak

Članak 1. Odluke 77/270/Euratom zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Ovime se Komisija ovlašćuje ugovarati zaduženja, u ime Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom), i u ograničenjima koje je odredilo Vijeće čiji će se prihodi dodijeliti u obliku zajmova za financiranje investicijskih projekata unutar Zajednice, koji se odnose na industrijsku proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama i industrijska postrojenja u nuklearnom gorivnom ciklusu.

Komisija se također ovlašćuje za ugovaranje zaduženja, u istim ograničenjima, čiji će se prihodi dodijeliti u obliku zajmova za financiranje projekata za povećanje sigurnosti i učinkovitosti nuklearnih elektrana država nečlanica navedenih u Prilogu. Kako bi bili prihvatljivi projekti moraju:

odnositi se na nuklearne elektrane ili postrojenja u nuklearnom gorivnom ciklusu koji su u pogonu ili u izgradnji, ili na razgradnju postrojenja kod kojih, u tehničkom ili gospodarskom smislu, nije moguće opravdati preinaku,

dobiti sva potrebna ovlaštenja na nacionalnoj razini i posebno odobrenje tijela mjerodavnih za sigurnost,

dobiti pozitivno mišljenje od Komisije u tehničkom i gospodarskom smislu.

Komisija može posuđivati isključivo u granicama zatraženih zajmova.

Zaduživanje i odgovarajuće aktivnosti pozajmljivanja denominirani su u istoj monetarnoj jedinici i provedene u istim uvjetima što se tiče otplate glavnice i plaćanja kamata. Troškove Zajednice nastale prilikom sklapanja i izvršavanju svake operacije snose poduzeća primatelji.”.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. ožujka 1994.

Za Vijeće

Predsjednik

Y. PAPANTONIOU


(1)  SL C 22, 26.1.1993., str. 11.

(2)  SL C 44, 14.2.1994.

(3)  SL L 88, 6.4.1977., str. 9.

(4)  SL L 88, 6.4.1977., str. 11. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 90/212/Euratom (SL L 112, 3.5.1990., str. 26.).


PRILOG

Popis prihvatljivih država nečlanica

Republika Bugarska

Republika Mađarska

Republika Litva

Rumunjska

Republika Slovenija

Češka Republika

Slovačka Republika

Ruska Federacija

Republika Armenija

Ukrajina


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

10


31996R2214


L 296/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.11.1996.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2214/96

od 20. studenoga 1996.

o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena: slanje i diseminacija podindeksa HIPC-a

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1),

budući da se, na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, od svake države članice zahtijeva izrada harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC) počevši s indeksom za siječanj 1997.;

budući da članak 9. Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva od država članica obrađivanje prikupljenih podataka kako bi se izradio HIPC koji obuhvaća kategorije Coicop-a (Klasifikacije osobne potrošnje prema namjeni); budući da te kategorije treba prilagoditi;

budući da članak 11. Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva od Komisije (Eurostata) objavu HIPC-a i odgovarajućih podindekse; budući da te podindekse treba pobliže naznačiti;

budući da su potrebne provedbene mjere za osiguravanje usporedivosti HIPC-ova u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95;

budući da su mjere predviđene ovom Uredbom u skladu s mišljenjem Odbora za statistički program (SPC), osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (2);

budući da je provedeno savjetovanje s Europskim monetarnim institutom u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95 te da je on dao pozitivno mišljenje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe utvrditi podindekse harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC) koje svakog mjeseca izrađuju države članice, te šalju Komisiji (Eurostatu) koja ih diseminira.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, „podindeks HIPC-a” se definira kao indeks cijene za sve kategorije izdataka navedene u Prilogu I. i prikazane u Prilogu II. ovoj Uredbi. One se temelje na klasifikaciji Coicop/HIPC (klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni prilagođenoj potrebama HIPC-ova) (3). „Diseminacija” se odnosi na objavljivanje podataka u bilo kojem formatu.

Članak 3.

Izrada i slanje podindeksa

Države članice izrađuju i šalju Komisiji (Eurostat-u) svaki mjesec sve podindekse (Prilog I.) koji imaju ponder koji iznosi više od jednog dijela unutar jedne tisuće ukupnog izdatka koji pokriva HIPC (4). Zajedno s indeksom za siječanj 1997. države članice također šalju Komisiji (Eurostat-u) odgovarajuću informaciju o ponderiranju i nakon toga kadgod se struktura ponderiranja mijenja.

Članak 4.

Diseminacija podindeksa

Komisija (Eurostat) diseminira podindekse HIPC-ova za kategorije navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi uzimajući da je 1996. = 100.

Članak 5.

Kontrola kvalitete

Države članice pružaju Komisiji (Eurostat-u), na njezin zahtjev, informacije o alokaciji robe i usluga za kategorije izdataka iz priloga I. i II. koje su dovoljne za ocjenu usklađenosti s ovom Uredbom.

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. studenoga 1996.

Za Komisiju

Yves-Thibault DE SILGUY

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(3)  Prilog I. Uredbi Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (SL L 229, 10.9.1996., str. 3.).

(4)  U skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1749/96.


PRILOG I.

PODINDEKSI HIPC

01.

HRANA I BEZALKOHOLNA PIĆA

01.1.

Hrana

01.1.1.

Kruh i žitarice

01.1.2.

Meso

01.1.3.

Riba

01.1.4.

Mlijeko, sir i jaja

01.1.5.

Ulja i masnoće

01.1.6.

Voće

01.1.7.

Povrće uključujući krumpire i druge gomolje

01.1.8.

Šećer, džem, med, sirupi, čokolada i slatkiši

01.1.9.

Prehrambeni proizvodi d.n.

01.2.

Bezalkoholna pića

01.2.1.

Kava, čaj i kakao

01.2.2.

Mineralna voda, osvježavajuća pića i sokovi

02.

ALKOHOLNA PIĆA I DUHAN

02.1.

Alkoholna pića

02.1.1.

Žestoka alkoholna pića

02.1.2.

Vino

02.1.3.

Pivo

02.2.

Duhan

03.

ODJEĆA I OBUĆA

03.1.

Odjeća

03.1.1.

Materijal za odjeću

03.1.2.

Odjeća

03.1.3.

Ostali odjevni predmeti i odjevni pribor

03.1.4.

Čišćenje, popravak i posudba odjeće

03.2.

Obuća, uključujući popravke

04.

STANOVANJE, VODA, ELEKTRIČNA ENERGIJA, PLIN I OSTALI ENERGENTI

04.1.

Stvarno plaćene najamnine za stanovanje (rente)

04.3.

Redovito održavanje i popravci u stanu

04.3.1.

Materijali za redovito održavanje i popravke u stanu

04.3.2.

Usluge za redovito održavanje i popravke u stanu

04.4.A

Ostale usluge vezane za stanovanje

04.5.

Električna energija, plin i ostali energenti

04.5.1.

Električna energija

04.5.2.

Plin

04.5.3.

Tekuća goriva

04.5.4.

Kruta goriva

04.5.5.

Topla voda, para i led

05.

POKUĆSTVO, KUĆNE POTREPŠTINE I REDOVITO ODRŽAVANJE KUĆE

05.1.

Pokućstvo, posoblje i ukrasi, sagovi i ostale podne prostirke, i popravci

05.1.1.

Pokućstvo i posoblje

05.1.2.

Sagovi i ostale podne prostirke

05.1.3.

Popravak pokućstva, posoblja i podnih prostirki

05.2.

Tekstilni proizvodi za kućanstvo

05.3.

Uređaji za grijanje i kuhanje, hladnjaci, perilice za rublje i slični veliki kućanski aparati, uključujući pribor i popravke

05.3.1./2.

Veći kućanski aparati, električni ili ne, i manji električni kućanski aparati

05.3.3.

Popravak kućanskih aparata

05.4.

Stakleno i stolno posuđe te kućanski pribor

05.5.

Alati i oprema za kuću i vrt

05.6.

Dobra i usluge za redovito održavanje kućanstva

05.6.1.

Potrošna dobra

05.6.2.

Usluge plaćenog osoblja i kućanske usluge

06.A

ZDRAVLJE: Lijekovi i farmaceutski proizvodi i terapijski aparati i oprema - koje plaćaju potrošači i koji se ne nadoknađuju

07.

PRIJEVOZ

07.1.

Kupnja vozila

07.1.1.

Motorna vozila

07.1.2./3.

Motocikli, bicikli i zaprežna vozila

07.2.

Održavanje osobnih prijevoznih sredstava

07.2.1.

Rezervni dijelovi i pribor za osobna prijevozna sredstva

07.2.2.

Goriva i maziva za prijevozna sredstva

07.2.3.

Održavanje i popravci osobnih prijevoznih sredstava

07.2.4.A

Ostale usluge vezane za osobna prijevozna sredstva

07.3.

Usluge prijevoza

07.3.1.A

Željeznički putnički prijevoz

07.3.2.A

Cestovni putnički prijevoz

07.3.3.A

Zračni putnički prijevoz

07.3.4.A

Putnički prijevoz morem i unutarnjim vodenim putovima

07.3.5.A

Ostale prijevozne usluge

07.3.6.A

Kombinirani putnički prijevoz

08.

KOMUNIKACIJE

08.1.

Komunikacije

08.1.1.

Poštanske usluge

08.1.2./3.

Telefonska i telefaks oprema i usluge

09.

REKREACIJA I KULTURA

09.1.

Oprema i pribor, uključujući popravke

09.1.1.

Oprema za prijem, snimanje i reprodukciju zvuka i slike

09.1.2.

Fotografska i kinematografska oprema i optički instrumenti

09.1.3.

Oprema za obradu podataka

09.1.4.

Ostala glavna trajna roba za rekreaciju i kulturu

09.1.5.

Igre, igračke i hobiji, oprema za sport, kampiranje i rekreaciju na otvorenom

09.1.6.

Mediji za bilježenje zvuka i slike

09.1.7.

Vrtlarstvo

09.1.8.

Kućni ljubimci

09.1.9.

Popravak opreme i pribora za rekreaciju i kulturu

09.2.A

Rekreacijske i kulturne usluge

09.3.

Novine, knjige i pisaće potrepštine

09.4.

Paket aranžmani

10.A

OBRAZOVANJE- obično plaćaju potrošači u državama članicama

11.

HOTELI, KAVANE I RESTORANI

11.1.

Ugostiteljske usluge

11.1.1.

Restorani, kavane i slično

11.1.2.

Kantine/menze

11.2.

Usluge smještaja

12.

OSTALA DOBRA I USLUGE

12.1.

Osobna njega

12.1.1.

Frizerski saloni i saloni za osobnu njegu

12.1.2.

Uređaji, artikli i proizvodi za osobnu njegu

12.2.

Osobni predmeti d.n.

12.4.A

Osiguranje

12.4.2.A

Osiguranje vezano za stan - Osiguranje stvari u kućanstvu

12.4.4.A

Osiguranje vezano za prijevoz - Osiguranje automobila

12.5.A

Bankovne usluge d.n.

12.6.A

Ostale usluge d.n.


PRILOG II.

PRIKAZ PODINDEKSA HIPC: RAŠČLAMBA PREMA PODRUČJU (dvoznamenkasta razina), SKUPINI (troznamenkasta razina) I RAZREDU (1) (četveroznamenkasta razina) (2)

01.   HRANA I BEZALKOHOLNA PIĆA

01.1.   Hrana

Proizvodi koji su ovdje klasificirani su proizvodi koji se obično kupuju za potrošnju kod kuće. Ovaj naslov stoga isključuje proizvode koji se uobičajeno prodaju za neposrednu potrošnju, npr. sendviči, pečene hrenovke, sladoled itd. (11.1.1.). Također su isključena pakirana pripremljena jela i proizvodi dobavljača pripremljene hrane i ugostiteljskih izvođača, čak i ako su dostavljeni na adresu potrošača (11.1.1.). Proizvodi koji se prodaju posebno kao hrana za kućne ljubimce obuhvaćeni su u (09.1.8.).

01.1.1.   Kruh i žitarice (P)

riža u svim oblicima uključujući rižu pripremljenu s mesom, ribom, morskim plodovima ili povrćem,

kukuruz, pšenica, ječam, zob, raž i druge žitarice u obliku zrna, brašna ili krupice,

kruh i drugi pekarski proizvodi, npr. hruskavi kruh, dvopek, tost-kruh, keksi, medenjaci, oblate, vafli, čajne pogače i mliječna peciva,

slastičarski proizvodi, npr. kolači, voćne pite, pite, pite od jaja i pizze,

sve vrste tjestenine uključujući tjestenine koje sadrže meso, ribu, morske plodove, sir ili povrće,

ostali proizvodi kao što su slad, sladno brašno, sladni ekstrakt, krumpirov škrob, tapioka, sago, ostali škrobovi, žitni pripravci (kukuruzne pahuljice, zobene pahuljice itd.) i homogenizirana dječja hrana, dijetetski proizvodi i kulinarski sastojci na temelju brašna, škroba ili sladnog ekstrakta.

Uključuje: kus-kus i slične brašnaste proizvode pripremljene s mesom, ribom, morskim plodovima ili povrćem; smjese i tijesta za pripremu pekarskih proizvoda ili slastičarskih proizvoda.

Isključuje: mesne pite (01.1.2.); riblje pite (01.1.3.); slatki kukuruz (01.1.7.); homogeniziranu dječju hranu, dijetetske proizvode i kulinarske sastojke koji sadrže najmanje 50 % kakaa (01.1.8.).

01.1.2.   Meso (P)

svježe, rashlađeno ili smrznuto meso:

goveda, ovce, koze i svinje,

peradi i jestivi klaonički proizvodi peradi,

zeca, kunića i divljači (jelena, vepra, fazana, lještarke itd.),

konja, mazge, magarca, deve i slično,

svježi, rashlađeni ili smrznuti jestivi klaonički proizvodi,

sušeno, usoljeno ili dimljeno meso i jestivi klaonički proizvodi (kobasice, salame, slanina, šunka, pašteta itd.),

ostalo konzervirano ili prerađeno meso i mesni pripravci (meso u konzervi, mesni ekstrakti, mesni sokovi, mesne pite itd.).

Uključuje: meso i jestive iznutrice morskih sisavaca (tuljani, morževi, kitovi itd.).

Isključuje: brašnaste proizvode koji sadrže meso (01.1.1.); žabe, kopnene i morske puževe (01.1.3.); juhe koje sadrže meso (01.1.9.); mast i ostale jestive životinjske masti (01.1.5.).

01.1.3.   Riba (P) (SEZ)

svježa, rashlađena ili smrznuta riba,

svježi, rashlađeni ili smrznuti morski rakovi i školjke (pripadnici razreda rakova koji uključuje kopnene rakove, mekušce i druge školjke, kopnene i morske puževe, žabe),

sušene, dimljene ili usoljene ribe i morski plodovi,

ostala konzervirana ili prerađena riba i morski plodovi i riblji pripravci i pripravci od morskih plodova (riba i morski plodovi u konzervi, kavijar i ostala ikra, riblje pite itd.).

Isključuje: brašnaste proizvode koji sadrže ribu (01.1.1.); riblje juhe (01.1.9.).

01.1.4.   Mlijeko, sir i jaja (P)

svježe, pasterizirano ili sterilizirano neobrano mlijeko i mlijeko s niskim udjelom masti,

konzervirano mlijeko (kondenzirano, evaporirano ili u prahu),

jogurt, vrhnje, deserti na temelju mlijeka, napici na temelju mlijeka ili drugi slični proizvodi na temelju mlijeka,

sir i skuta,

jaja od peradi, jaja u prahu i drugi proizvodi od jaja koji se u cijelosti proizvode od jaja.

Uključuje: mlijeko, vrhnje i jogurt koji sadrže šećer, kakao, voće ili arome.

01.1.5.   Ulja i masnoće (P)

maslac,

margarin i druge biljne masti uključujući maslac od kikirikija,

jestiva ulja (maslinovo ulje, kukuruzno ulje, suncokretovo ulje, pamučno ulje, sojino ulje, ulje od kikirikija itd.),

jestive životinjske masnoće (mast itd.).

Isključuje: ulje bakalara ili ulje jetre obliša (06.A).

01.1.6.   Voće (P) (SEZ)

svježe ili rashlađeno voće,

sušeno voće, kora voća, koštice voća, orašasti plodovi i jestivo sjeme,

smrznuto i drugo konzervirano voće i proizvodi na temelju voća uključujući homogeniziranu dječju hranu, dijetetske pripravke i kulinarske sastojke koji su isključivo na temelju voća.

Isključuje: povrće uzgojeno zbog plodova kao što su rajčice, krastavci i patlidžani (01.1.7.); džemovi, marmelade, kompoti, želei, voćni pirei i paste (01.1.8.); dijelovi biljaka konzervirani u šećeru (01.1.8.); voćni sokovi (01.2.2.); voćni koncentrati i sirupi za kulinarsku uporabu (01.1.9.) i za pripremu napitaka (01.2.2.).

01.1.7.   Povrće uključujući krumpire i druge gomolje (P) (SEZ)

svježe ili rashlađeno povrće,

smrznuto povrće,

sušeno povrće,

ostalo konzervirano ili prerađeno povrće i proizvodi na temelju povrća uključujući homogeniziranu dječju hranu, dijetetske pripravke i kulinarske isključivo na temelju povrća,

svježi ili rashlađeni krumpiri i ostali gomolji (manioka, maranta, kasava, slatki krumpir i drugi škrobni korijeni),

proizvodi od gomoljastog povrća (brašna, krupice, pirei, prženi krumpiri i čips) uključujući smrznute pripravke, npr. prženi krumpiri narezani na tanke ploške.

Uključuje: slatki kukuruz, morski komorač i drugu jestivu morsku travu, kulinarske začine (peršin, ružmarin, majčinu dušicu itd.); jestive gljive.

Isključuje: krumpirov škrob, tapioku, sago i ostali škrob (01.1.1.); juhe, guste juhe od mesa i jušne temeljce (01.1.9.); češnjak, đumbir, piment i druge začine, arome i umake (01.1.9.); povrtne sokove (01.2.2.).

01.1.8.   Šećer, džem, med, sirupi, čokolada i slatkiši(P)

šećer od trske ili repe, nerafinirani ili rafinirani, u prahu, kristalizirani ili u grudama,

džemovi, marmelade, kompoti, želei, voćni pirei i paste, prirodni i umjetni med, sirupi i melase, uključujući dijelove biljaka konzerviranih u šećeru,

čokolada u rebrima ili tablama, žvakaće gume, bomboni, karamele, pastile i drugi slatkiši,

desertni pripravci, homogenizirana dječja hrana, dijetetski proizvodi i kulinarski sastojci koji sadrže najmanje 90 % kakaa,

jestivi led i sladoled.

Uključuje: umjetne nadomjeske za šećer.

Isključuje: kakao i čokoladu u prahu (01.2.1.); sirupe za pripremu napitaka (01.2.2.).

01.1.9.   Prehrambeni proizvodi d.n. (P)

sol, začini, umaci, arome, začinska sredstva (senf, majoneza, kečap, sojin umak itd.), ocat, pripremljen prašak za pecivo, pekarski kvasac, desertni pripravci, juhe, guste juhe od mesa, jušni temeljci, voćni koncentrati i sirupi za kulinarsku uporabu itd.

Uključuje: češnjak, đumbir, piment; homogeniziranu dječju hranu, dijetetske pripravke i kulinarske sastojke osim sastojaka na temelju škroba u brašnu ili sladnog ekstrakta (01.1.1.) ili isključivo na temelju voća (01.1.6.) ili povrća (01.1.7.) ili koji sadrže najmanje 50 % kakaa (01.1.8.).

Isključuje: kulinarsko začinsko bilje (01.1.7.); desertne pripravke koji sadrže najmanje 50 posto kakaa (01.1.8.).

01.2.   Bezalkoholna pića

Bezalkoholna pića koja se poslužuju za neposrednu potrošnju, uključujući napitke iz prodajnih automata, obuhvaćeni su sa (11.1.1.) i (11.1.2.).

01.2.1.   Kava, čaj i kakao (P)

kava, sa ili bez kofeina, pržena ili mljevena, uključujući instant kavu, ekstrakte kave i esencije i nadomjeske kave,

čaj, mate čaj i drugi biljni čajevi,

kakao, sa ili bez dodatka šećera, i čokolada u prahu.

Uključuje: pripravke za napitke koji sadrže kakao, mlijeko, slad itd.; nadomjeske kave i čaja; ekstrakte i esencije kave i čaja.

01.2.2.   Mineralne vode, bezalkoholna osvježavajuća pića i sokovi (P)

mineralne vode,

bezalkoholna osvježavajuća pića, npr. sode, limunade i cole,

voćni i povrtni sokovi,

sirupi i koncentrati za pripremu pića.

Isključuje: bezalkoholna žestoka pića, likere itd. (02.1.1.); bezalkoholno vino, jabučno vino itd. (02.1.2.) i bezalkoholno pivo (02.1.3.).

02.   ALKOHOLNA PIĆA I DUHAN

02.1.   Alkoholna pića

Alkoholna pića koja se poslužuju za neposrednu potrošnju, uključujući pića iz prodajnih automata, obuhvaćeni su sa (11.1.1.) i (11.1.2.).

02.1.1.   Žestoka alkoholna pića (P)

žestoka pića i likeri.

Uključuje: medovinu; aperitive izuzevši aperitive na temelju vina; bezalkoholna žestoka pića, likere itd.

02.1.2.   Vino (P)

vino od grožđa ili drugog voća uključujući jabuke i kruške,

aperitivi na temelju vina, desertno vino, šampanjac i druga pjenušava vina, sake i slično.

Uključuje: bezalkoholno vino, jabučno vino itd.

02.1.3.   Pivo (P)

sve vrste piva, npr. svijetlo pivo, lagano pivo i crno pivo.

Uključuje: pivo s malim postotkom alkohola i bezalkoholno pivo.

02.2.   Duhan (P)

cigarete i cigaretni papir,

cigare, duhan za lule, duhan za žvakanje ili burmut.

Uključuje: kupnju duhana u kavanama, barovima, restoranima, benzinskim postajama itd.

Isključuje: druge artikle za pušače (12.2.).

03.   ODJEĆA I OBUĆA

03.1.   Odjeća

03.1.1.   Materijal za odjeću (P)

tkanine od prirodnih vlakana, umjetnih vlakana i mješavina prirodnih i umjetnih vlakana.

Isključuje: tkanine za posoblje (05.2.).

03.1.2.   Odjeća (PT)

odjeća za muškarce, žene, djecu (3 do 13 godina) i dojenčad i malu djecu (0 do 2 godine), konfekcijski ili po mjeri, od svih materijala (uključujući kožu, krzno, plastiku i gumu), za svaki dan, za sport ili za posao:

pelerine, kaputi, baloneri, anorci, parke, vjetrovke itd.,

jakne, hlače, prsluci, haljine, suknje, kostimi, odjela po mjeri itd.,

košulje, bluze, puloveri, džemperi, veste itd.,

T-majice, potkošulje, gaće, kratke čarape, čarape,čarape s gaćicama, grudnjaci, ženske gaćice, steznici, korseti,

pidžame, noćne košulje, kućne haljine, jutarnji ogrtači i kupaći kostimi,

dječja odjeća uključujući pelene od tkanine i pletene cipelice za malu djecu bebe.

Isključuje: medicinske čarape kao što su elastične visoke čarape (06.A); dječje pelene od papira i vate (12.1.2.).

03.1.3.   Ostali odjevni predmeti i odjevni pribor (PT)

kravate, maramice, šalovi, četvrtaste marame, rukavice, rukavice s jednim prstom, mufovi, remeni, naramenice, pregače, kute, dječji podbradci, štitnici rukava, šeširi, kape, beretke, šeširići, zaštitne kacige,

konci za šivanje, vuna za pletenje i dodaci za izradu odjeće, npr. kopče, dugmad, utisne kopče, patentni zatvarači, trake, čipke, obrubi itd.

Isključuje: rukavice i druge artikle od gume (05.6.1.); pribadače, igle za šivanje i pletenje (05.6.1.); zaštitna pokrivala glave za sportove (npr. pokrivala koja se koriste za hokej na ledu, američki nogomet, bejzbol, kriket, biciklizam, boks itd.) (09.1.5.); drugu zaštitnu opremu za sportove, npr. prsluke za spašavanje, rukavice za boks, zaštitu za goljenice, štitnike i uloške, zaštitne naočale, remene itd. (09.1.5.); papirnate maramice (12.1.2.); satove, nakit, dugmad za manžete, igle za kravatu (12.2.); štapove za šetnju i štake, kišobrane, lepeze, privjeske za ključeve (12.2.).

03.1.4.   Čišćenje, popravak i posudba odjeće (U)

kemijsko čišćenje, pranje i bojanje rublja,

krpanje, zašivanje, popravak i prekrajanje odjevnih predmeta,

posudba odjeće.

Isključuje: posudba rublja za kućanstvo (5.6.2.).

03.2.   Obuća uključujući popravke (PT)

sva obuća za muškarce, žene, djecu (3 do 13 godina) te dojenčad i malu djecu (0 do 2 godina) uključujući sportsku obuću prikladnu za svaki dan ili slobodno vrijeme (cipele za trčanje, za više sportova, tenis, košarku, veslanje itd.),

dijelovi obuće (pete, potplati itd.),

popravak obuće, uključujući usluge čišćenja cipela,

posudba obuće, izuzevši posudbu posebne sportske obuće (cipele za kuglanje, kopačke, sprinterice, skijaške cipele, klizaljke ili koturaljke itd.) (09.2.).

Uključuje: nazuvke, gležnjake i slične artikle; pribor za obuću, npr. kalupe za cipele i rastezala.

Isključuje: pletene cipelice za bebe od tkanine (03.1.2.); ortopedsku obuću (06.A); posebnu sportsku obuću (cipele za kuglanje, kopačke, sprinterice, skijaške cipele, klizaljke ili koturaljke itd.) (09.1.5.); štitnike za goljenice, uloške za kriket i drugu zaštitnu odjeću za sport (09.1.5.).

04.   STANOVANJE, VODA, EL. ENERGIJA, PLIN I OSTALI ENERGENTI

04.1.   Stvarno plaćene najamnine za stanovanje (Rente) (U)

Najamnine obično uključuju plaćanje za uporabu zemljišta na kojem se nalazi nekretnina, prostor u kojem se stanuje i ugrađenu opremu za grijanje, vodovodne instalacije, rasvjetu itd.

Najamnine također uključuju plaćanje za uporabu garaže koja osigurava parkiranje povezano sa stanom. Garaža ne mora biti fizički povezana sa stanom, niti mora biti iznajmljena od istog najmodavca.

Najamnine ne uključuju naknade za električnu struju, plin, grijanje, vodu, opskrbu toplom vodom i sakupljanje otpada.

Obuhvaća:

najamnine koje stvarno plaćaju najmoprimci ili podnajmoprimci koji koriste nenamještene ili namještene prostore kao glavno boravište,

najamnine koje se stvarno plaćaju za sekundarna boravišta.

Uključuje:

NB: ako je raspoloživo za kupnju na ekonomskom području koje je uključeno iz istih razloga kao u paket aranžmanima

Isključuje: najamnine za garaže ili parkirna mjesta koja ne osiguravaju parkiranje povezano sa stanom (07.2.4.A); najamnine koje plaćaju osobe smještene u hostelima i sličnim objektima (11.2.); najamnine za smještaj u turističkim naseljima i odmaralištima (11.2.).

04.3.   Redovito održavanje i popravci u stanu

Redovito održavanje i popravci u stanu razlikuje se prema dva obilježja: prvo, to su aktivnosti koje je vlasnik ili zakupac obvezan poduzeti redovito kako bi održao stan u dobrom stanju; drugo, oni ne mijenjaju osobine, kapacitet ili očekivani vijek korištenja stana.

Svi izdaci najmoprimca za materijale i usluge za redoviti popravak i održavanje stanova dio su izdatka pojedinačne potrošnje kućanstva.

Izdaci od strane vlasnika-stanara za materijale za redoviti popravak i održavanje stanova trebaju snositi sami vlasnici-stanari kao dio izdatka pojedinačne potrošnje od strane kućanstava. Izdaci od strane vlasnika-stanara za usluge za redoviti popravak i održavanje stanova koji su jednaki sličnim izdacima najmoprimaca također su dio izdatka pojedinačne potrošnje. Ostali izdaci vlasnika-stanara za usluge za redoviti popravak i održavanje stanova tvore neposrednu potrošnju.

Kupnje materijala koje su obavili najmoprimci ili vlasnici-stanari s namjerom da sami obave održavanje ili popravke treba prikazati pod 04.3.1. Ako, međutim, najmoprimci ili vlasnici-stanari plate nekom poduzeću izvođenje održavanja ili popravaka, tada ukupnu vrijednost usluge, uključujući troškove korištenih materijala, treba prikazati pod 04.3.2.

04.3.1.   Materijali za redovito održavanje i popravke u stanu (P)

proizvodi kao što su boje i lakovi, štukatura, zidne tapete, tekstilne zidne obloge, prozorska okna, žbuka, cement, kit, paste za zidne tapete. Uključeni su manji predmeti za vodovodnu instalaciju (cijevi, vrpce za izoliranje, spojevi itd.) i materijali za obradu površine (podne daske, keramičke pločice itd.).

Isključuje: ugrađene sagove i linoleum (05.1.2.); ručni alat, opremu za vrata, utičnice, kabele za električne instalacije i žarulje (05.5.); metle, četke za ribanje i brisanje prašine i proizvode za čišćenje (05.6.1.); proizvode koji se koriste za velike popravke, proširenja i preuređivanje stanova (stvaranje kapitala).

04.3.2.   Usluge za redovito održavanje i popravke u stanu (U)

usluge vodoinstalatera, električara, tesara, staklara, soboslikara, dekoratera, laštilaca podova itd. koji se zapošljavaju za redovito održavanje i popravke u stanu. Pokriva ukupnu vrijednost te usluge, što uključuje trošak rada i trošak materijala.

Isključuje: usluge za velike popravke, proširenja i preuređivanje stanova (stvaranje kapitala).

04.4.A   Ostale usluge vezane za stanovanje (U)  (3)

sakupljanje otpada – potrošači plaćaju prema potrošnji (04.4.1.A),

usluge kanalizacije - potrošači plaćaju prema potrošnji (04.4.2.A)

opskrba vodom - potrošači plaćaju prema potrošnji (04.4.3.A)

ostale usluge vezane za stan d.n. (04.4.4.):

briga za kuću, vrtlarenje, čišćenje stubišta i rasvjeta, održavanje dizala i otvora za odbacivanje otpada u zgradama s više stanara,

uklanjanje snijega i čišćenje dimnjaka,

čišćenje ulice.

Uključuje: povezane izdatke, npr. najam brojila, očitavanje brojila, trajne naknade itd.

Isključuje: opskrbu toplom vodom ili parom (04.5.5); dezinfekciju i uništenje nametnika (05.6.2.).

04.5.   Električna energija, plin i ostali energenti

04.5.1.   Električna energija (P) (E)

Uključuje: povezane izdatke, npr. najam brojila, očitavanje brojila, trajne naknade itd.

04.5.2.   Plin (P) (E)

gradski plin i prirodni plin,

ukapljeni ugljikovodici (butan, propan itd.).

Uključuje: povezane izdatke, npr. najam brojila, očitavanje brojila, spremnike za skladištenje, trajne naknade itd.

04.5.3.   Tekuća goriva (P) (E)

loživo ulje i petrolej za kućnu uporabu.

04.5.4.   Kruta goriva (P) (E)

ugljen, koks, briketi, ogrjevno drvo, drveni ugljen, treset i slično.

04.5.5   Toplinska energija Topla voda, para i led (P) (E)

kupljena topla voda i para,

led koji se koristi u svrhu hlađenja i leđenja.

05.   POKUĆSTVO, KUĆNE POTREPŠTINE I REDOVITO ODRŽAVANJE KUĆE

05.1.   Pokućstvo, posoblje i ukrasi, sagovi i ostale podne prostirke i popravci

05.1.1.   Pokućstvo i posoblje (T)

kreveti, sofe, ležajevi, stolovi, stolice, ormari s policama, komode i police za knjige,

rasvjetna oprema kao što su stropne lampe, standardne lampe, samostojeće lampe i noćne lampe,

slike, skulpture, gravure i drugi umjetnički predmeti uključujući reprodukcije umjetničkih djela i drugi ukrasi,

paravani, sklopive pregrade i drugi namještaj i ostala ugrađena oprema.

Uključuje: montažu kad je primjenjivo; podnice, tatamije; kupaonske ormariće; dječji namještaj, npr. kolijevke, visoke sjedalice za djecu i ograde za igru male djece; rolete uz izuzetak roleta od tkanine (05.2); namještaj za kampiranje i vrt uz izuzetak suncobrana (05.2); ogledala i svijećnjake.

Isključuje: sefove (05.3.1./2.); satove (12.2.); zidne termometre i barometre, dječja kolica i kišobran kolica (12.2.).

05.1.2.   Sagovi i ostale podne obloge (T)

pokretni sagovi, ugrađeni sagovi, linoleum i druge slične podne obloge.

Uključuje: postavljanje podnih obloga.

Isključuje: podne daske i keramičke pločice (04.3.1.); prostirke za kupaonicu, prostirače za pod i otirače za cipele (05.2.).

05.1.3.   Popravak pokućstva, posoblja i podnih prostirki (U)

Uključuje: restauriranje antiknog namještaja i umjetničkih djela; čišćenje pokućstva, posoblja i podnih prostirki.

Isključuje: montažu 05.1.1. ili 05.1.2.

05.2.   Tekstilni proizvodi za kućanstvo (PT)

tkanine za posoblje, zastori, dvostruki zastori, zasloni od sunca, vratni zastori i zastori od tkanine,

oprema za krevete kao što su madraci, futoni, jastuci, tvrdi jastuci i mreže za spavanje,

posteljno rublje kao što su plahte, jastučnice, pokrivači, perine, prekrivači i mreže protiv komaraca,

stolno rublje i rublje za kupaonicu kao što su stolnjaci i ubrusi, ogrtači, ručnici i ručnici za lice,

ostali tekstilni proizvodi za kućanstvo kao što su torbe za kupovinu, torbe za rublje, pokrivači za odjeću i namještaj, zastave, suncobrani itd.,

popravak tekstilnih proizvoda za kućanstvo.

Uključuje: tkaninu koja se kupuje na komad; voštano platno; prostirke za kupaonicu, prostirače za pod i otirače za cipele.

Isključuje: pokrivala za zid od tkanine (04.3.1.); podne prostirke kao što su sagovi i ugrađeni sagove (05.1.2.); najam rublja za kućanstvo (05.6.2.); pokrivala za motorna vozila, motocikle itd. (07.2.1.); zračne madrace i vreće za spavanje (09.1.5.).

05.3.   Uređaji za grijanje i kuhanje, hladionici, perilice za rublje i slični veliki kućanski aparati, uključujući ugrađenu opremu i popravke

05.3.1./2.   Veći kućanski aparati, električni ili ne (T) i manji električni kućanski aparati (PT)

hladnjaci, hladnjače i hladnjače-hladnjaci,

perilice rublja, sušilice za rublje, mašine za pranje suđa i mašine za glačanje,

štednjaci, peći za prženje na ražnju, električne i plinske ploče, pećnice i mikrovalne pećnice,

klima-uređaji, ovlaživači zraka, grijala za prostorije, grijači vode, ventilatori i kuhinjske nape,

usisivači, aparati za čišćenje na paru, aparati za šamponiranje sagova i aparati za ribanje, poliranje i laštenje podova,

ostali veliki kućanski aparati kao što su sefovi, mašine za šivanje i pletenje, omekšivači vode i sušilice,

mlinci za kavu, aparati za kavu, sokovnici, otvarači konzervi, mikseri, friteze, roštilji za meso, noževi, tosteri, aparati za pravljenje sladoleda i sorbeta, aparati za pravljenje jogurta, kuhala, glačala, kuhala za vodu, ventilatori, kućanske vage.

Uključuje: montažu tih aparata.

Isključuje: aparate koji su ugrađeni u strukturu zgrade (stvaranje kapitala); male ne-električne kućanske aparate i pribor (05.4.); osobne i dječje vage (12.1.2.).

05.3.3.   Popravak kućanskih aparata (U)

Isključuje: montažu velikih kućanskih aparata.

05.4.   Stakleno i stolno posuđe te kućanski pribor (PT)

stakleni i kristalni proizvodi za kućanstvo, ured i dekoraciju,

stolni predmeti i predmeti za kućanstvo i kupaonicu od porculana, keramike, kamenine, porculana, terakote,

pribor za jelo, ravni stolni porculan, srebrno suđe,

neelektrični kuhinjski pribor za jelo i potrepštine za kuhanje, npr. duboke tave, duboki lonci s drškom, tave za prženje, roštilji, mlinci za kavu, aparati za pravljenje pirea, aparati za mljevenje, kuhala, kućne vage i drugi slični mehanički uređaji,

drugi kućanski predmeti od svih materijala, npr. posude za kruh, kavu, začine itd., kante za otpad, koševi za papir, košare za prljavo rublje, prenosive kutije za novac i željezne blagajne, vješalice za ručnike, stalci za boce, glačala i daske za glačanje, poštanski sandučići, bočice za bebe, termosice i rashladni ormarići za led,

popravak tih predmeta.

Isključuje: rasvjetnu opremu (05.1.1.); električne kućanske aparate (05.3.1./2.); kartonsko stolno suđe i pribor za jelo (05.6.1.); osobne i dječje vage (12.1.2.).

05.5.   Alati i oprema za kuću i vrt (T, PT)

motorni alati i oprema kao što su električne bušilice, pile, uređaji za pjeskarenje i električne škare za živicu, vrtni traktori, motorne kosilice, kultivatori, motorne pile i pumpe za vodu,

ručni alati kao što su čekići, odvijači, ključevi za matice i kliješta za žicu,

vrtni alati kao što su ručne kosilice, tačke, štihače, lopate, grablje, vile, kose, srpovi i škare za obrezivanje grana,

ljestve i uporišta za noge,

instalacije za vrata (šarke, ručke i brave), instalacije za radijatore i kamine i druge metalne predmete za kuću (vješalice za zavjese, šipke za sagove, kuke itd.) ili za vrt (lanci, rešetke, stupovi i segmenti kolutova za ograđivanje plotom i omeđivanje),

mali električni pribor kao što su utičnice, prekidači, kabeli za električne instalacije, električne žarulje, fluorescentne rasvjetne cijevi, džepne lampe, ručne lampe, električne baterije za opću uporabu, zvona i alarmi,

popravak tih predmeta.

05.6.   Roba i usluge za redovito održavanje kućanstva

05.6.1.   Potrošna roba za kućanstvo (P)

proizvodi za čišćenje i održavanje kao što su sapuni, prašak za pranje rublja, prašak za čišćenje, deterdženti, dezinfekcijska bjelila, omekšivači, proizvodi za čišćenje stakla, voskovi, laštila, boje, agensi za odčepljivanje, sredstva za dezinfekciju, insekticidi, fungicidi i destilirana voda,

papirnati proizvodi kao što su filtri, stolnjaci i ubrusi, kuhinjski papir, vrećice za usisivače i kartonsko stolno suđe i pribor za jelo, uključujući aluminijsku foliju i plastične vrećice za smeće,

predmeti za čišćenje kao što su metle, četke za ribanje, lopatice i metlice za smeće, peruške, kuhinjske krpe, krpe za pod, spužve, krpe za ribanje, čelična vuna i antilop koža,

ostali potrošni artikli za kućanstvo kao što su šibice, svijeće, stijenj svjetiljke, metilirani alkohol, štipaljke za sušenje rublja, vješalice, igle za šivanje i pletenje, naprsci, ziherice, čavli, vijci, sastavni dijelovi, risaći čavlići, čavlići široke glave, brtveni prsteni, ljepila i selotejp za uporabu u kućanstvu, špaga, konac za pakiranje i gumene rukavice.

Isključuje: proizvode za održavanje ukrasnih vrtova (09.1.7.); papirnate maramice, toaletni papir, toaletni sapun i druge proizvode za osobnu higijenu (12.1.2.).

05.6.2.   Usluge plaćenog osoblja i kućanske usluge (U)

zapošljavanje plaćenog osoblja u privatnoj službi, npr. glavnih batlera, kuhara, sobarica, čistačica, vozača, vrtlara, guvernanti, tajnika, tutora i djevojaka iz inozemstva koje žive u obitelji i pomažu u kućanstvu,

usluge u domaćinstvu, uključujući čuvanje djece, koje pružaju agencije ili samozaposlene osobe,

najam pokućstva, posoblja, kućanske opreme i rublja za kućanstvo,

ostale usluge brige o domaćinstvu kao što su pranje prozora, dezinfekcija, raskuživanje plinom i uništenje nametnika.

Isključuje: kemijsko čišćenje, pranje i bojanje odjeće (03.1.4.); plaćanja najmoprimaca namještenog smještaja za uporabu pokućstva (04.1.); usluge sakupljanja otpada i kanalizacije (04.4.1./2.A); briga za kuću, vrtlarenje, čišćenje stubišta i rasvjeta, održavanje dizala i otvora za odbacivanje otpada u zgradama s više stanara (04.4.4.); uklanjanje snijega i čišćenje dimnjaka (04.4.4.); čišćenje ulice (04.4.4.); popravak i montažu pokućstva i podnih prostirki (05.1.); popravak i montažu kućanskih aparata (05.3.); usluge dojilja, jaslica, dječjih vrtića, dječjih vrtića s produženim boravkom i drugih objekata za skrb o djeci (nije u dotičnom indeksu).

06.A   ZDRAVLJE: Lijekovi i farmaceutski proizvodi i terapijski aparati i oprema – koje plaćaju potrošači i koji se ne nadoknađuju (P, PT, T)

Obuhvaća lijekove i farmaceutske proizvode i terapijske uređaje i opremu izvan sustava socijalnog osiguranja države članice; proizvodi koji su pokriveni nisu naplativi tijekom te godine.

Može uključivati na primjer:

vitamine i minerale, sredstva za ublažavanje bolova, lijekove protiv kašlja, ulje bakalara ili ulje jetre obliša,

kliničke termometre, ljepljive ili ne-ljepljive zavoje, hipodermične injekcije, pribor za prvu pomoć, termofore i vrećice za led, medicinske čarape kao što su elastične visoke čarape i štitnici za koljena,

prezervative i druga kontracepcijska sredstva,

korektivne naočale i kontaktne leće, slušne aparate, staklene oči, ortopedske aparate i pomagala, kirurške pojaseve, pojaseve za kilu i pomagala, steznike za vrat, opremu za medicinsku masažu i terapijske lampe, električna i mehanička invalidska kolica i invalidska vozila,

zubala bez troškova postavljanja,

ortopedsku obuću.

Isključuje: lijekove i farmaceutske proizvode i terapijske aparate i opremu koji se djelomično ili u cijelosti nadoknađuju ili ih plaća sustav socijalnog osiguranja države članice (nije u dotičnom indeksu); sve usluge, npr. najam terapijske opreme i drugih usluga (nije u dotičnom indeksu); sunčane naočale u koje nisu ugrađene korektivne leće (12.2.); zaštitne naočale, pojasevi i potpore za sport (09.1.5.); medicinski sapuni (12.1.2.); veterinarski proizvodi (09.1.8.).

07.   PRIJEVOZ

07.1.   Kupovina vozila

Kupnje rekreacijskih vozila kao što su kamp-kombiji, karavani, prikolice, zrakoplovi i brodovi obuhvaćene su u (09.1.4.).

Ponder za nove i rabljene motorne automobile odražava neto stjecanje indeksa stanovništva. Države članice mogu odabrati sljedeće:

i.

neto ponder za nove automobile (bruto ponder umanjen za vrijednost zamjene rabljenih automobila) i neto ponder za rabljene automobile koji odražava sve kupnje indeksa stanovništva od strane ili preko posrednika, koji su uobičajeno automehaničke radionice ili ovlašteni zastupnici za prodaju automobila, umanjen za vrijednost zamijenjenih rabljenih automobila;

ii.

bruto ponder za nove automobile (ne uzimajući u obzir zamjenu rabljenih automobila) i ponder za rabljene automobile koji odražava kupnje indeksa stanovništva iz poslovnog sektora uvećan za trgovinsku maržu za rabljene automobile koji mijenjaju vlasnika unutar indeksa stanovništva; pretpostavka je da se zamijenjeni rabljeni automobili prodaju indeksu stanovništva što je stoga transakcija unutar indeksa stanovništva.

07.1.1.   Motorna vozila (T)

nova motorna vozila, putnički kombiji, karavan vozila, karavani i slično s pogonom na dva ili četiri kotača,

rabljena motorna vozila, putnički kombiji, karavan vozila, karavani i slično s pogonom na dva ili četiri kotača

Isključuje: invalidska kolica (06.A); kamp-kombije (09.1.4.); vozila za golf (09.1.4.).

07.1.2./3.   Motocikli, bicikli i zaprežna vozila

motocikli svih vrsta, skuteri i bicikli s ugrađenim pogonom,

bicikli i tricikli svih vrsta, izuzevši dječje bicikle i tricikle (09.1.5.).

Uključuje: bočne prikolice, motorne saonice.

Isključuje: invalidska kolica (06.A); vozila za golf (09.1.4.).

07.2.   Održavanje prijevoznih sredstava

Kupnje materijala od strane kućanstava s namjerom da sami obavljaju radove održavanja ili popravaka treba prikazati pod 07.2.1. ili 07.2.2. Ako, međutim, kućanstva plate nekom poduzeću da izvede radove održavanja ili popravaka onda ukupnu vrijednost te usluge, uključujući troškove korištenih materijala, treba prikazati pod 07.2.3.

07.2.1.   Rezervni dijelovi i pribor (PT)

gume (nove, rabljene ili protektirane), zračnice, svjećice, akumulatori, branici, filtri, pumpe i drugi rezervni dijelovi ili pribor za opremu za osobni prijevoz.

Uključuje: proizvode namijenjene posebno za čišćenje i održavanje prijevozne opreme kao što su boje, čistači za dijelove od kroma, pečatni spojevi i laštila za karoseriju, pokrivala za motorne automobile, motocikle itd.

Isključuje: nespecifične proizvode za čišćenje i održavanje kao što su destilirana voda, spužve, antilop kože, deterdžente itd. (05.6.1.); punjenja za montažu rezervnih dijelova i pribora i za bojenje, pranje i laštenje karoserije (07.2.3.); auto-radija (09.1.1.) i radio telefone (8.1.2./3.).

07.2.2.   Goriva i maziva za osobna prijevozna sredstva (P) (E)

benzin i druga goriva kao što su dizel, tekući plin, alkohol i dvotaktne mješavine,

maziva, tekućine za kočnice i prijenos, antifrizi i aditivi.

Uključuje: gorivo za rekreacijska vozila pokrivena pod 09.1.4.

Isključuje: punjenja za promjene ulja i podmazivanje (07.2.3.).

07.2.3.   Održavanje i popravci osobnih prijevoznih sredstava (U) (4)

usluge kupljene za održavanje i popravak prijevozne opreme kao što su montaža dijelova i pribora, balansiranje volana, tehnički pregled, vučna služba, promjena ulja, podmazivanje i pranje. Pokriva ukupnu vrijednost dotične usluge, tj. uključeni su i trošak rada i trošak korištenih materijala.

07.2.4.A   Ostale usluge vezane za osobna prijevozna sredstva (U)

Slijedom dogovora ESA-e 1995. uključena su plaćanja od strane kućanstava za licencije, dozvole itd. koja se smatraju kupovinom usluga koje pruža država (ESA 1995. stavak 3.76.h). U tom slučaju država izdaje dozvole kao dio regulatorne funkcije kao što su provjera nadležnosti ili kvalifikacije dotične osobe (ESA 1995. stavak 4.80.d i njegova bilješka).

najam osobnih prijevoznih sredstava bez vozača,

najam garaža ili parkirnih mjesta koja ne osiguravaju parkiranje povezano sa stanom,

sati vožnje (automobili ili motocikli), vozački ispiti i vozačke dozvole,

objekti za naplatu cestarine (mostovi, tuneli, trajekti, autoceste) i parkirni satovi,

provjera tehničke ispravnosti vozila.

Isključuje: najam automobila s vozačem (07.3.2.); najam garaže koja osigurava parkiranje povezano sa stanom (4.1.); dozvole za posjedovanje ili uporabu vozila (nije u dotičnom indeksu).

07.3.   Usluge prijevoza

Kupnje usluga prijevoza klasificiraju se prema načinu prijevoza. Kada karta pokriva dva ili više načina prijevoza – npr. međugradski autobus i podzemnu ili međugradsku željeznicu i trajekt – tada se takve kupnje trebaju klasificirati u 07.3.6.A.

07.3.1.A   Željeznički putnički prijevoz (U)

lokalni i međumjesni prijevoz pojedinaca i skupina ljudi i prtljage vlakom, tramvajem i podzemnim vlakom.

Uključuje: prijevoz privatnih vozila; usluge smještaja.

Isključuje: prijevoz uspinjačom (07.3.5.A); troškove jela i pića ako nisu uključeni u voznu kartu (11.1.1.).

07.3.2.A   Cestovni putnički prijevoz (U)

lokalni i međumjesni prijevoz pojedinaca i skupina ljudi i prtljage autobusom, međugradskim autobusom, taksijem ili unajmljenim automobilom s vozačem.

Isključuje: vozila hitne pomoći (nije u dotičnom indeksu); troškove jela i pića ako nisu uključeni u voznu kartu (11.1.1.).

07.3.3.A   Zračni putnički prijevoz (U)

prijevoz pojedinaca i skupina ljudi i prtljage zrakoplovom i helikopterom.

Isključuje: vozila hitne pomoći (nije u dotičnom indeksu); troškove jela i pića ako nisu uključeni u voznu kartu (11.1.1.).

07.3.4.A   Putnički prijevoz morem i unutarnjim vodenim putovima (U)

prijevoz pojedinaca i skupina ljudi i prtljage brodom, čamcem, lebdjelicom i hidrogliserom.

Uključuje: prijevoz privatnih vozila, usluge smještaja.

Isključuje: vozila hitne pomoći (nije u dotičnom indeksu); troškove jela i pića ako nisu uključeni u voznu kartu (11.1.1.).

07.3.5.A   Ostale prijevozne usluge (U)

prijevoz uspinjačom, žičanom željeznicom i žičarom,

selidba i skladištenje stvari u domaćinstvu,

usluge nosača i garderobe i otpreme prtljage,

provizija putničkih agencija.

Isključuje: vozila hitne pomoći (nije u dotičnom indeksu); žičanu željeznicu, žičare i žičare za skijaše u skijalištima i turističkim centrima (09.2.).

07.3.6.A   Kombinirani putnički prijevoz (U)

karta pokriva dva ili više vrsta prijevoza i izdatak se ne može podijeliti između njih.

Isključuje: vozila hitne pomoći (nije u dotičnom indeksu); žičanu željeznicu, žičare i žičare za skijaše u skijalištima i turističkim centrima (09.2.).

08.   KOMUNIKACIJE

08.01.   Komunikacije

08.1.1.   Poštanske usluge (U)

plaćanja za isporuku pisama, razglednica i paketa.

Uključuje: sve kupnje novih poštanskih maraka, razglednice koje su unaprijed oslobođene od plaćanja poštarine i aerograme; isporuku privatne pošte i paketa.

Isključuje: kupnju rabljenih ili poništenih poštanskih marki (09.1.5.); financijske usluge pošte (12.5.A).

08.1.2./3.   Telefonska i telefaks oprema i usluge i telegrafske usluge (U)

kupnje telefona, radio-telefona, telefaks aparata, telefonskih sekretarica i telefonskih zvučnika,

troškovi instalacije i pretplate osobne telefonske opreme,

telefonski pozivi s privatne ili javne linije,

telegrafske, teleks i telefaks usluge,

usluge prijenosa podataka.

Uključuje: popravak te opreme; radiotelefoniju, radiotelegrafiju i radioteleks; telefonske pozive u hotelima, kavanama ili restoranima; najam telefona, telefaks aparata, telefonskih sekretarica i telefonskih zvučnika, pristup internetu.

Isključuje: tehničke mogućnosti telefaksa i telefonske sekretarice koje pružaju osobna računala (09.1.3.).

09.   REKREACIJA I KULTURA

09.1.   Oprema i pribor, uključujući popravke

09.1.1.   Oprema za prijem, snimanje i reprodukciju zvuka i slike (T)

radiouređaji, auto-radiji, radio satovi, radioveze i amaterski radio prijemnici i radioodašiljači,

televizori, video uređaji i snimači, televizijske antene svih vrsta,

gramofoni, magnetofoni, kazetofoni, CD-uređaji, osobni stereo uređaji, stereo sustavi i njihove sastavne jedinice (okretne ploče, podešivači, pojačala, zvučnici itd.), mikrofoni i slušalice.

Isključuje: video kamere, prijenosne video kamere i kamere za snimanje zvuka (09.1.2.); popravak te opreme (09.1.9.); najam te opreme, naknadu za licencu i poreze na audiovizualnu opremu, pretplate za privatne televizijske mreže (09.2.).

09.1.2.   Fotografska i kinematografska oprema i optički instrumenti (T)

statične kamere, filmske kamere i kamere za snimanje zvuka, video kamere i prijenosne video kamere, filmski projektori i projektori za dijapozitive, uređaji za povećavanje i oprema za obradu filma, te pribor kao što su. zasloni, gledala, leće, dodaci za bljeskalicu, filtri i svjetlomjeri,

dalekozori, mikroskopi, teleskopi i kompasi.

09.1.3.   Oprema za obradu podataka (T)

osobna računala i jedinice s vizualnim zaslonom, pisači, softver i razni popratni pribor,

kalkulatori, uključujući džepne kalkulatore,

pisaći strojevi i programi za obradu teksta.

Uključuje: tehničke mogućnosti telefaksa i telefonske sekretarice koje pružaju osobna računala.

Isključuje: softver za video igre, kazete s video igrama i računala za igre koja se uključuju u televizor (09.1.5.); trake za pisaće strojeve (09.3.); logaritamska računala (09.3.).

09.1.4.   Ostala glavna trajna roba za rekreaciju i kulturu (T)

kamp-kombiji, karavani i prikolice,

zrakoplovi, mikrolagane letjelice i zmajevi,

brodovi za zabavu, izvanbrodski motori, oprema i nadogradnja za jedrenje,

velike stavke za igre i sportove kao što su. kanui, kajaci, daske za jedrenje, sprave za jačanje mišića, oprema za ronjenje, stolovi za biljar, stolovi za stolni tenis, fliperi, aparati za igre i vozila za golf,

bazeni koji nisu trajno ugrađeni,

muzički instrumenti, uključujući elektronske muzičke instrumente, kao što su klaviri, orgulje, violine, gitare, trube, klarineti i flaute,

konji i poniji.

Isključuje: male muzičke instrumente kao što su blokflaute, usne harmonike itd. (09.1.5.); brodove i bazene na napuhavanje (09.1.5.).

09.1.5.   Igre, igračke i hobiji, oprema za sport, kampiranje i rekreaciju na otvorenom (PT)

igre s kartama, salonske igre, ploče i figure za šah i slično,

sve vrste igračaka, uključujući lutke, mekane igračke, autiće i vlakiće, igračke bicikle i tricikle, igre za gradnju predmeta, slagalice, plastelin, elektronske igre, maske, šale, novotarije, proizvodi za vatromete, girlande i ukrasi za božićno drvce,

potrepštine za sakupljanje maraka kao što su rabljene ili poništene poštanske marke i albumi za marke i druge stavke za zbirke (mineralogija, zoologija, botanika itd.),

oprema za gimnastiku, tjelesni odgoj i sport kao što su lopte, reketi, palice, skije, klizaljke, koturaljke, štapovi, utezi, diskovi, koplja, bučice za gimnastiku i sprave za jačanje prsa,

vatreno oružje i municija za lov i sport, štapovi za ribolov i druga oprema za ribolov,

oprema za plažu i igre na otvorenom kao što su boćanje, kroket, frizbi, uključujući bazene, brodove i gumene čamce na napuhavanje,

oprema za kampiranje kao što su šatori i pribor, vreće za spavanje i naprtnjače, zračni madraci i pumpe za napuhavanje, štednjaci i roštilji za kampiranje.

Uključuje: muzičke kutije i male muzičke instrumente kao što su blokflaute, usne harmonike, zviždaljke itd.; softver za video igre, kazete s video igrama i računala za igre koji se uključuju u televizor; posebnu obuću za određene igre kao što su cipele za kuglanje, kopačke, sprinterice, skijaške cipele, klizaljke ili koturaljke; štitnike za glavu za sportove (kao što su štitnici koji se koriste u hokeju na ledu, američkom nogometu, kriketu, biciklizmu, boksu itd.); drugu zaštitnu opremu za sportove kao što su pojasevi za spašavanje, rukavice za boks, štitnike za goljenice, štitnike, umetke za štitnike, zaštitne naočale, pojaseve, potpore itd.

Isključuje: namještaj za kampiranje i vrt (05.1.1.); vrijedne primjerke koji spadaju u kategoriju umjetničkih djela ili antiknih predmeta (05.1.1.); sprave za jačanje mišića (09.1.4.); božićna drvca (09.1.7.); dječje albume (09.3.); neupotrebljavane poštanske marke (8.1.1.).

09.1.6.   Mediji za bilježenje zvuka i slike (PT)

gramofonske ploče i kompaktni diskovi,

snimljene vrpce, kazete, videokazete, diskete i CD-ROM-ovi za magnetofone, kazetofone, video snimače i osobna računala,

prazne vrpce, kazete, videokazete, diskete i CD-ROM-ovi za magnetofone, kazetofone, video snimače i osobna računala,

neosvijetljeni filmovi, ulošci i diskovi za fotografsku i kinematografsku uporabu.

Uključuje: fotografske potrepštine, npr. papir i žarulje bljeskalice.

Isključuje: baterije (05.5.); kazete s video igrama (09.1.5.); razvijene fotografije i grafofolije (09.2.).

09.1.7.   Vrtlarstvo (P)

biljke, grmlje, lukovice, gomolji, sjeme, gnojivo, kompost, posebno obrađena tla za ukrasne vrtove, prirodno ili umjetno cvijeće i lišće, lonci i držači za lonce.

Uključuje: prirodna i umjetna božićna drvca.

Isključuje: alate za vrtlarstvo (05.5.).

09.1.8.   Kućni ljubimci (P)

kućni ljubimci, hrana za kućne ljubimce, veterinarski proizvodi i proizvodi za njegu ljubimaca, ogrlice, povodci, kućice za pse, krletke, akvariji, pijesak za mačke itd.

Isključuje: konje i ponije (09.1.4.); veterinarske usluge (09.2.).

09.1.9.   Popravak opreme i pribora za rekreaciju i kulturu (U)

popravak audiovizualne opreme, osobnih računala, muzičkih instrumenata, zrakoplova i brodova za rekreaciju, igara, igračaka i opreme za sport, lov, ribolov i kampiranje.

09.2.A   Rekreacijske i kulturne usluge (U)

usluge koje pružaju:

kina, kazališta, opere, koncertne i glazbene dvorane,

sportski stadioni, biciklističke staze, konjičke staze itd.,

muzeji, knjižnice, umjetničke galerije, izložbe,

povijesni spomenici, nacionalni parkovi, zoološki i botanički vrtovi,

predstave svjetla i zvuka,

cirkusi, sajmovi i zabavni parkovi,

vrtuljci, klackalice i drugi objekti na igralištima za djecu,

fliperi i druge igre za odrasle osim igara na sreću,

skijaške staze i žičare za skijaše,

najam opreme i pribor za rekreaciju i kulturu, posebno televizori, videokazete, zrakoplovi, brodovi, konji, oprema za skijanje ili kampiranje,

ulaznice za bazene i najam teniskih igrališta, igrališta za zidni tenis i kuglane,

pojedinačni ili skupni izvanškolski satovi bridža, plesa, glazbe, skijanja, plivanja ili drugih aktivnosti,

usluge muzičara, klaunova, izvođača za privatnu zabavu,

usluge fotografa kao što su razvijanje, tisak, povećavanje, portretna fotografija itd.,

veterinarske i druge usluge za kućne ljubimce kao što su njegovanje i smještaj,

usluge planinskih vodiča, turističkih vodiča itd.

Uključuje: žičanu željeznicu i žičare u skijalištima ili odmaralištima; televizijsko i radijsko emitiranje, posebno pristojbe za licence i pretplate za televizijske mreže; pretplatničku televiziju; najam posebne odjeće za određene sportove kao što su cipele za kuglanje, kopačke, sprinterice, skijaške cipele, klizaljke ili koturaljke.

Isključuje: žičanu željeznicu i žičare koje nisu na skijalištima ili odmaralištima (07.3.5.A); barove koji pružaju zabavu (11.1.1.); tečajeve za rad na računalu, tečajeve jezika, daktilografske tečajeve itd. (10.A); uslužne pristojbe za lutrije, vlasnike kladionica, kladionice na hipodromima, kazina i druge objekte za igre na sreću, aparate za igre na sreću, prostorije za tombole, strugalice, lutriju itd. (nije u dotičnom indeksu).

09.3.   Novine, knjige, pisaći pribor i potrepštine (PT, P)

knjige, uključujući atlase, rječnike, enciklopedije i udžbenike,

novine, časopisi i druga periodika,

katalozi i promidžbeni materijal,

posteri, čestitke i posjetnice, oglasi i poruke, obične ili slikovne razglednice, kalendari,

autokarte, karte svijeta i globusi,

pisaći papir u bloku, koverte, knjige računa, bilježnice, dnevnici itd.,

penkale, olovke, nalivpera, kemijske olovke, flomasteri, tinte, gumice za tintu, gumice, šiljila itd.,

matrice, indigo, vrpce za pisaće strojeve, jastučići za žigove, korekturna tekućina itd.,

bušilice za papir, rezači papira, škare za papir, uredska ljepila, klamerice i spajalice, spojnice, pribadače u boji itd.,

materijali za crtanje i slikanje kao što su. slikarsko platno, papir, karton, boje, olovke za crtanje, pastele i kistovi.

Uključuje: dječje albume, obrazovne materijale kao što su školske knjige, vježbenice, logaritamska računala, kompasi, kutomjeri, pločice, krede i pernice.

Isključuje: albume za marke (09.1.5.), razglednice koje su unaprijed oslobođene od plaćanja poštarine i aerograme (8.1.1.), džepne kalkulatore (09.1.3.).

09.4.   Paket aranžmani (U)

sveobuhvatni aranžmani ili izleti koji osiguravaju put, hranu, smještaj, vodiče itd.

Uključuje: poludnevne i jednodnevne izlete.

Isključuje: putno osiguranje (nije u dotičnom indeksu); najam kućanstva za smještaj tijekom odmora (04.1.); najam smještaja u turističkim naseljima i odmaralištima (11.2.).

10.A   OBRAZOVANJE – Obično plaćaju potrošači u državama članicama (U)

Pokriva usluge obrazovanja koje obično plaćaju potrošači u državama članicama; kao takve određene od strane država članica prema sljedećem:

razina 9. Međunarodne standardne klasifikacije obrazovanja (ISCED): obrazovni programi, obično za odrasle, koji ne zahtijevaju posebno prethodno poučavanje, posebno strukovno osposobljavanje i kulturni razvoj.

Uključuje: tečajeve za rad na računalu, tečajeve jezika, daktilografske tečajeve itd.

Isključuje: obrazovanje koje nije uključeno u „obično plaćeno od strane potrošača u državama članicama”, a to su razine 0 i 1. ISCED-a, tj. dječji vrtići, osnovne škole, obrazovni programi za djecu svih dobi, razine 2. i 3. ISCED-a, tj. opće, strukovno ili tehničko srednje obrazovanje, i razine 5., 6. i 7. ISCED-a, tj. obrazovanje na trećem stupnju, sveučilište ili drugo (nije u dotičnom indeksu); rekreativne, sportske ili turističke aktivnosti koje ne ulaze u organizirane i postupne tečajeve osposobljavanja, npr. tečajevi glazbe, sporta ili bridža koje drže nezavisni učitelji (09.2.A); obrazovni materijal (09.3.); kantine u školama, sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama (11.1.2.); usluge smještaja u internatima, sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama (11.2.).

11.   HOTELI, KAVANE I RESTORANI

11.1.   Ugostiteljske usluge

11.1.1.   Restorani, kavane i slično (U)

usluge dobavljanja hrane (jela, pića i zakuske) koje pružaju kavane, restorani, bifei, barovi, čajane itd., uključujući usluge koje se pružaju:

na mjestima koja pružaju rekreacijske, kulturne i sportske usluge, kazališta, kina, sportski stadioni, bazeni, sportski kompleksi, muzeji, umjetničke galerije itd.,

u javnom prijevozu (autobusi za međugradski prijevoz, vlakovi, brodovi, zrakoplovi) izuzevši mjesta na kojima je jelo uključeno u voznu kartu (npr. jelo u zrakoplovu),

na mjestima koja poslužuju pića vezano uz zabavu: kabaret kazališta, noćni klubovi, objekti za ples s barovima itd.

također su uključeni:

prodaja proizvoda za neposrednu potrošnju kao što su sendviči, pečene hrenovke u žemlji, sladoled itd.,

prodaja jela i laganih obroka koje pripremaju dobavljači gotove hrane i ugovorni davatelji ugostiteljskih usluga s dostavom ili bez,

spakirana pripremljena jela,

proizvodi spremne za potrošnju iz prodajnih automata (sendviči, mali obroci, bezalkoholna pića, kava itd.).

Uključuje: napojnice.

Isključuje: kupnje duhana (02.2.).

11.1.2.   Kantine/menze (U)

Ugostiteljske usluge tvorničkih kantina, uredskih kantina i kantina u školama, sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama.

Isključuje: hranu i piće koji se osiguravaju za bolesnike smještene u bolnicama (nije u dotičnom indeksu).

11.2.   Usluge smještaja (U)  (5)

usluge smještaja u hotelima, pansionima, motelima i svratištima,

usluge smještaja u turističkim naseljima i odmaralištima, mjestima za kampiranje i autokampovima, hostelima za mlade i smještaja u planinskim kućama,

usluge smještaja u internatima, sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama.

Uključuje: napojnice, nosače.

Isključuje: najam od strane kućanstava za sobu u hotelu ili pansionu kao glavnom prebivalištu (04.1.); najam kućanstva za smještaj tijekom odmora (04.1.); ugostiteljske usluge u takvim objektima osim doručka koji je uključen u cijenu smještaja (11.1.1.); osobe smještene u sirotištima, domovima za osobe s invaliditetom ili neprilagođene osobe, hoteli za mlade radnike ili doseljenike (nije u dotičnom indeksu).

12.   OSTALA DOBRA I USLUGE

12.1.   Osobna njega

12.1.1.   Frizerski saloni i saloni za osobnu njegu (U)

usluge frizerskih salona, brijačnica, kozmetičkih salona, salona za manikuru, toplica i sauna, solarija, nemedicinske masaže itd.

12.1.2.   Uređaji, artikli i proizvodi za osobnu njegu (P)

električni uređaji: električni brijači i sprave za podšišavanje, ručni fenovi za kosu i fenovi s haubom, hvataljke za uvijanje kose i češljevi za oblikovanje frizure, kvarc-lampe, vibratori, električne četkice za zube i drugi električni uređaji za zubnu higijenu itd.,

neelektrični uređaji: neelektrični brijači i sprave za podšišavanje i pripadajuće oštrice, škare, setovi za manikuru, češljevi, četke za brijanje, četke za kosu, četkice za zube, četke za nokte, ukosnice, vikleri, vage za mjerenje težine za osobnu uporabu, dječje vage itd.,

artikli za osobnu higijenu: toaletni sapun, medicinski sapun, ulje i mlijeko za čišćenje, sapun za brijanje, krema i pjena za brijanje, pasta za zube itd.,

proizvodi za uljepšavanje, parfemi i deodoranti: ruž za usne, lak za nokte, šminka i proizvodi za skidanje šminke (uključujući puderijere, kistove i jastučiće za pudranje), lakovi i losioni za kosu, proizvodi za prije i poslije brijanja, proizvodi za sunčanje, proizvodi za uklanjanje dlačica, parfemi i toaletne vode, deodoranti za osobnu njegu i proizvodi za kupanje

ostali proizvodi: toaletni papir, papirnate maramice, papirnati ručnici, higijenski ulošci, vata, vatirani štapići, jednokratne dječje pelene

Uključuje: popravak takvih uređaja.

Isključuje: dječje pelene od tkanine (03.1.2.); tekstilne maramice (03.1.3.).

12.2.   Osobni predmeti d.n. (T, PT)

drago kamenje, nakit, uključujući nakit izrađen po mjeri, dugmad za manžete i igle za kravatu,

satovi, ručni satovi, štoperice, budilice,

popravak takvih stvari,

artikli za pušače: lule, upaljači, tabakere itd.,

artikli za bebe: dječja kolica, kišobran kolica, sjedalice, auto-krevetići i auto-sjedalice, nosiljke „klokanice”, marame i oprema za nošenje itd.,

roba za put i druge nosiljke za osobne stvari: koferi, kovčezi, putne torbe, aktovke, torbe s remenom, ručne torbice, lisnice, novčarke itd.,

razni osobni predmeti; sunčane naočale, štapovi za šetnju i štake, kišobrani, lepeze, privjesci za ključeve itd.,

pogrebni artikli, npr. urne, ljesovi i nadgrobni spomenici.

Uključuje: putne budilice; zidne termometre i barometre.

Isključuje: ukrase (05.1.1. or 05.4.); radio satove (09.1.1.); dječji namještaj (05.1.1.); pernice (09.3.4.); torbe za kupovinu (05.2.).

12.4.A   Osiguranje (U)  (6)

Naknade za usluge osiguranja klasificirane su prema vrsti osiguranja. Naknade za usluge za više-rizično osiguranje koje pokriva nekoliko rizika nisu zasebno klasificirane. Za takvo osiguranje, ako nije moguće alocirati naknade za usluge na različite rizike koji su pokriveni, naknade za usluge trebaju se klasificirati na temelju troška glavnog rizika.

12.4.2.A   Osiguranje vezano za stan: Osiguranje stvari u kućanstvu (U)

naknade za usluge koje plaćaju stanari vlasnici i najmoprimci za vrste osiguranja koje obično sklapaju najmoprimci kao što su osiguranje od požara, krađe, štete prouzročene vodom itd.

Isključuje: naknade za usluge koje plaćaju stanari vlasnici za vrste osiguranja koje obično uzimaju najmodavci (neposredna potrošnja).

12.4.4.A   Osiguranje vezano uz prijevoz: Osiguranje automobila (U)

naknade za usluge osiguranja vezane za osobna prijevozna sredstva.

Isključuje: naknade za usluge putnog osiguranja i osiguranja prtljage (nije u dotičnom indeksu).

12.5.A   Bankarske usluge d.n. (U)

stvarne naknade za bankarske usluge,

naknade za platne naloge i druge financijske usluge pošti i štedionica.

Isključuje: plaćanje kamate i naknade izražene kao udio transakcijske vrijednosti.

12.6.A   Ostale usluge d.n. (U)

pristojbe za pravne usluge, agencija za zapošljavanje itd.,

naknade za posao pogrebnog poduzetnika i druge ukopne usluge,

plaćanja za usluge upravitelja imovine i agenata nekretnina, operatera prodajnih salona i različitih posrednika,

plaćanje za preslik i druge reprodukcije dokumenata,

pristojbe za izdavanje putovnica, izvoda iz matice rođenih, umrlih ili vjenčanih listova – slijedom konvencija ESA 1995. (bilješka 5. stavka 4.79.) i Sustava nacionalnih računa (stavak 8.54.) takva se plaćanja smatraju kupovinom usluga koje pruža država i stoga su pokrivene HIPC-om,

plaćanje za obavijesti i oglase u novinama,

plaćanje za usluge grafologa, astrologa, privatnih detektiva, agencija za sklapanje brakova i savjetnika za bračna pitanja, javnih bilježnika, raznih koncesija (sjedala, WC-a, garderoba) itd.

Isključuje: slijedom dogovora iz ESA-e 1995. isključeni su doprinosi i članarine za članstvo u stručnim udruženjima, crkvama, društvenim, kulturnim, rekreacijskim i sportskim klubovima (ESA 1995. stavak 3.77. e).


(1)  Većina razreda obuhvaća dobra ili usluge. Razredi koji sadrže dobra označeni su kao (P), (PT) ili (T) navodeći „potrošno”, „polu-trajno” ili „trajno”. (U) označava razrede koji uključuju „usluge”. Neki razredi sadrže i dobra i usluge budući da ih je teško raščlaniti na dobra i usluge. Takvim se razredima obično dodjeljuje (U) budući da se sastavnica usluge smatra prevladavajućom. (E) označava „energiju”, a (SEZ) „sezonske proizvode”.

(2)  Na temelju završnog nacrta o klasifikaciji Coicop kako je usvojena na zajedničkom sastanku UNECE/OECD/Eurostat o nacionalnim računima u Ženevi 30. travnja do 3. svibnja 1996.

(3)  „Potrošači plaćaju u skladu s potrošnjom”: i. kada plaćaju brojane (mjerene) troškove, ii. kada plaćaju utvrđenu tarifu koja se može smatrati kao procjena potrošnje dotične usluge, ili iii. kada plaćaju pristojbu za spajanje koja omogućava određeni iznos potrošnje usluge; potrošači ne plaćaju u skladu s potrošnjom kad se usluga financira iz oporezivanja.

(4)  Ponder te oznake treba prilagoditi kako bi se uključili popravci koji se plaćaju iz potraživanja izravno od osiguravajućih društava (vidjeti također 12.4.A).

(5)  Obuhvaćene su sve kupnje usluga smještaja raspoloživih za kupnju na ekonomskom području država članica.

(6)  Ponderi i cijene za tu oznaku trebaju biti čiste od potraživanja. Međutim, indeks cijena bruto premija može se koristiti kao zamjenska vrijednost ili procjena za promjene u neto premijama. Ponderi za druge oznake trebaju se prilagoditi za popravke koji se plaćaju od potraživanja izravno od osiguravajućih društava, npr. održavanje i popravci osobnih prijevoznih sredstava (07.2.3.) i motorna vozila (07.1.1.).


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

32


31998R0975


L 139/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.05.1998.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 975/98

od 3. svibnja 1998.

o apoenima i tehničkim specifikacijama kovanica eura namijenjenih za optjecaj

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 105.a stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog monetarnog instituta (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (3),

(1)

budući da je na sastanku Europskog vijeća u Madridu 15. i 16. prosinca 1995. usvojen scenarij za prelazak na jedinstvenu valutu kojim se predviđa uvođenje kovanica eura do najkasnije 1. siječnja 2002.; budući da će se o točnom datumu izdavanja kovanica eura odlučivati kada Vijeće usvoji uredbu o uvođenju eura, odmah nakon donošenja odluke o državama članicama koje će usvojiti euro kao jedinstvenu valutu što je ranije moguće u 1998.;

(2)

budući da prema članku 105.a stavku 2. Ugovora države članice mogu izdavati kovanice uz odobrenje Europske središnje banke (ESB) u pogledu opsega, a Vijeće može, djelujući u skladu s postupkom predviđenim u članku 189.c i nakon savjetovanja s ESB-om, usvojiti mjere za usklađivanje apoena i tehničkih specifikacija kovanica koje se namjeravaju staviti u optjecaj u mjeri koja omogućuje njihovo nesmetano kolanje unutar Zajednice;

(3)

budući da je Europski monetarni institut najavio da će novčanice eura biti od 5 eura do 500 eura; budući da će se apoenima novčanica i kovanica morati osigurati jednostavno obavljanje gotovinskih plaćanja iznosa u eurima i centima;

(4)

budući da je Vijeće ovlastilo ravnatelje kovnica Zajednice da prouče i razrade izvješće za Europski jedinstveni sustav kovanica; budući da su oni podnijeli izvješće u studenome 1996., te potom u veljači 1997. revidirano izvješće, u kojem su navedeni apoeni i tehničke specifikacije (promjer, debljina, težina, boja, sastav i rub) novih kovanica eura;

(5)

budući da bi novi Europski jedinstveni sustav kovanica trebao uživati povjerenje javnosti i sadržavati tehničke inovacije kojima se uspostavlja siguran, pouzdan i učinkovit sustav;

(6)

budući da je prihvaćanje novog sustava od strane javnosti jedan od glavnih ciljeva sustava kovanica Zajednice; budući da povjerenje javnosti u novi sustav ovisi o fizičkim značajkama kovanica eura, koje bi trebale biti što jednostavnije za korištenje;

(7)

budući da su obavljena savjetovanja s udruženjima potrošača, Europskom unijom slijepih i predstavnicima industrije prodajnih automata, kako bi se vodilo računa o posebnim potrebama važnih kategorija korisnika kovanica; budući da će biti nužno osigurati lako razlikovanje između kovanica kroz vizualne i taktilne karakteristike, kako bi se zajamčio nesmetan prijelaz na euro i omogućilo prihvaćanje novih kovanica eura od strane korisnika;

(8)

budući da će se razlikovanje novih kovanica eura poboljšati, te olakšati privikavanje na njih, ako postoji povezanost između veličine njihova promjera i nominalne vrijednosti;

(9)

budući da su potrebne određene sigurnosne karakteristike kako bi se smanjila mogućnost krivotvorenja za kovanice od 1 i 2 eura zbog njihove velike vrijednosti; budući da se smatra da je najučinkovitija sigurnosna karakteristika kojom se danas raspolaže korištenje tehnike kojom se kovanice izrađuju u tri sloja i u kombinaciji dviju različitih boja na kovanici;

(10)

budući da je oblikovanje kovanica s jednom europskom i jednom nacionalnom stranom primjereni izraz ideje Europske monetarne unije među državama članicama, što bi moglo značajno povećati stupanj prihvaćanja kovanica od strane građana Europe;

(11)

budući da su 30. lipnja 1994. Europski parlament i Vijeće usvojili Direktivu 94/27/EZ (4), kojom se ograničava korištenje nikla u određenim proizvodima zbog spoznaje da bi nikal u određenim okolnostima mogao prouzročiti alergije; budući da kovanice nisu obuhvaćene tom Direktivom; budući da, međutim, neke države članice već koriste leguru u kojoj nema nikla, nazvanu „nordijsko zlato”, u svom sadašnjem sustavu kovanica zbog javnog zdravlja; budući da se čini poželjnim smanjiti udio nikla u kovanicama pri prijelazu na novi sustav kovanja novca;

(12)

budući da je stoga primjereno prihvatiti prijedlog gore navedenih ravnatelja kovnica te ga samo prilagoditi do potrebne mjere, kako bi se uzeli u obzir posebno specifični zahtjevi važnih kategorija korisnika kovanica i potrebe smanjenja upotrebe nikla u kovanicama;

(13)

budući da je od svih propisanih tehničkih specifikacija za kovanice eura samo vrijednost za debljinu indikativna, budući da stvarna debljina kovanice ovisi o propisanom promjeru i težini,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prva serija kovanica eura obuhvaća apoene od 1 centa do 2 eura sa sljedećim tehničkim specifikacijama:

Nominalna vrijednost (euro)

Promjer u mm

Debljina u mm (5)

Težina u gr.

Oblik

Boja

Sastav

Rub

2

25,75

1,95

8,5

okrugao

Vanjski dio:bijela

Bakar-nikal (Cu75Ni25)

Slova na rubublago nazupčan

Unutarnjidio: žuta

Tri sloja: nikal-mjed/nikal/nikal-mjedCuZn20Ni5/Ni12/CuZn20Ni5

1

23,25

2,125

7,5

okrugao

Vanjski dio: žuta

Nikal-mjed (CuZn20Ni5)

Prekinuto nazupčan

Unutarnji dio: bijela

Tri sloja: Cu75Ni25/Ni7/Cu75Ni25

0,50

24,25

1,69

7

okrugao

žuta

Nordijsko zlato Cu89Al5Zn5Sn1

Grubo nazupčan

0,20

22,25

1,63

5,7

oblik „španjolskoga cvijeta”

žuta

Nordijsko zlato Cu89Al5Zn5Sn1

Običan

0,10

19,75

1,51

4,1

okrugao

žuta

Nordijsko zlato Cu89Al5Zn5Sn1

Grubo nazupčan

0,05

21,25

1,36

3,9

okrugao

crvena

Bakrom prekriveni čelik

Glatki

0,02

18,75

1,36

3

okrugao

crvena

Bakrom prekriveni čelik

Glatki s utorom

0,01

16,25

1,36

2,3

okrugao

crvena

Bakrom prekriveni čelik

Glatki

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 1999.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorom, podložno članku 109.k stavku 1. i protokolima 11. i 12.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. svibnja 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

G. BROWN


(1)  SL C 208, 9.7.1997., str. 5. i SL C 386, 20.12.1997., str. 12.

(2)  Mišljenje od 25. lipnja 1997. (SL C 205, 5.7.1997., str. 18.).

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 6. studenoga 1997. (SL C 358, 24.11.1997., str. 24.), Zajedničko stajalište Vijeća od 20. studenoga 1997. (SL C 23, 23.1.1998., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 17. prosinca 1997. (SL C 14, 19.1.1998.).

(4)  SL L 188, 22.7.1994., str. 1.

(5)  Vrijednosti za debljinu su indikativne.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

35


31998R1688


L 214/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.07.1998.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1688/98

od 20. srpnja 1998.

o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96 u vezi s geografskim i demografskim područjem prikupljanja podataka za harmonizirane indekse potrošačkih cijena

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno njezin članak 4. i članak 5. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

budući da se na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, od svake države članice zahtijeva izrada harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC) počevši s indeksom za siječanj 1997.; budući da zahtjev za izradom HIPC-a ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje pravo država članica da objavljuju svoje nacionalne, neharmonizirane indekse inflacije, koje mogu koristiti za potrebe nacionalne politike;

budući da Uredba Komisije (EZ) 1749/96 od 9. rujna o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (3) utvrđuje početno područje prikupljanja podataka za HIPC-e, koje je ograničeno na onu robu i usluge koje su obuhvaćene u svim ili u većini nacionalnih indeksa potrošačkih cijena (IPC);

budući da se Uredbom Vijeća (EZ) br. 1687/98 od 20. srpnja 1998. o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96 u vezi s područjem prikupljanja podataka za robu i usluge u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (4), određuje područje prikupljanja podataka za HIPC-e kao onu robu i usluge koje su uvrštene u novčane izdatke za finalnu potrošnju kućanstava;

budući da se člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva da se HIPC-i temelje na cijenama robe i usluga koje su na raspolaganju za kupovinu na ekonomskom području država članica za potrebe neposrednog zadovoljavanja potrošačkih potreba; budući da ponderi HIPC-a zahtijevaju usklađene definicije njihove geografske i demografske obuhvaćenosti;

budući da izrada indeksa potrošačkih cijena Monetarne unije (IPCMU) i europskog indeksa potrošačkih cijena (EIPC) zahtijeva usklađeni geografski koncept za HIPC-e;

budući da Odbor za statistički program (SPC) nije dostavio mišljenje u vremenskom roku koji je odredio njegov predsjednik; budući da u tom slučaju, prema postupku utvrđenom u članku 14. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2494/95, Komisija bez odlaganja podnosi Vijeću prijedlog u vezi s mjerama koje treba poduzeti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1749/96 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 2. podstavak (a)2. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)2.

‚novčani izdaci za finalnu potrošnju kućanstava’ definira se kao dio izdataka finalne potrošnje kojima su izložena:

kućanstva bez obzira na nacionalnost ili rezidentnost, i

pri novčanim transakcijama, i

na ekonomskom području države članice, i

kupnjom robe i usluga koje se koriste za neposredno zadovoljavanje osobnih potreba ili želja, i

u jednom ili oba vremenska razdoblja koja se uspoređuju.

Novčani izdaci za finalnu potrošnju kućanstva navedeni su u Prilogu 1.b i sukladni su definicijama koje je utvrdio Europski sustav računa (ESA) 1995., koji sadrži Uredba (EZ) br. 2223/96 (5).

2.

Sljedeći stavak dodaje se članku 3.:

„3.   Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena (HIPC-i), koji su izračunani korištenjem podindeksa pondera, koji odražavaju izdatke za finalnu potrošnju jedne podskupine kućanstava, a ne svih kućanstava, smatraju se usporedivim kada ta razlika u praksi iznosi manje od jedne tisućinke ukupnog troška koji je obuhvaćen HIPC-om. Sve izmjene pondera nužne za osiguravanje usporedivosti, kako je određeno u ovom stavku, primjenjuju se najkasnije od prosinca 1999.”

3.

U Prilogu 1.b stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Sektor kućanstava se sastoji od kućanstava u koja se ubrajaju svi pojedinci ili skupine pojedinaca (kako je određeno u ESI 2.76.a i 2.76.b) bez obzira na, posebno, vrstu područja na kojem žive, njihov položaj u raspodjeli dohotka i njihovu nacionalnost ili rezidentnost. Taj sektor obuhvaća i pojedince koji žive u ustanovama (kako je definirano u ESI 2.76.b). Ne uključuje poslovni sektor.

2.   Gospodarsko područje je određeno u ESI 2.05, osim što su uključene i izvanteritorijalne enklave smještene unutar granica pojedine države, a isključene su teritorijalne enklave smještene u ostatku svijeta.”

Članak 2.

Uzimajući u obzir stavove odbora osnovanog Odlukom 89/382/EEZ, Euratom (6), Komisija u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ove Uredbe sastavlja izvješće i podnosi ga Vijeću. U izvješću ocjenjuje djelovanje odredbi ove Uredbe. Nastavno na to izvješće Komisija može, ako je potrebno, iznosi Vijeću i odgovarajuće inicijative za izmjenu ove Uredbe.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. srpnja 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

W. MOLTERER


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  Mišljenje od 14. srpnja 1998. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 229. 10.9.1996., str. 3.

(4)  SL L 214. 31.7.1998., str. 12.

(5)  SL L 310, 13.11.1996., str. 1.”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

37


31998D0715


L 340/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.11.1998.


ODLUKA KOMISIJE

od 30. studenoga 1998.

o pojašnjenju Priloga A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici u pogledu načela za mjerenje cijena i obujma

(priopćena pod brojem dokumenta C(1998) 3685)

(Tekst značajan za EGP)

(98/715/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 448/98 (2), a posebno njezin članak 2. stavak 2.,

(1)

budući da je potrebno poboljšati usporedivost podataka koji se odnose na promjene realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) između država članica, kako radi primjene članka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1467/97 od 7. srpnja 1997. o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (3) i rezolucije Europskog vijeća o Paktu o stabilnosti i rastu (Amsterdam, 17. lipnja 1997.) (4), tako i općenitije u svrhu multilateralnog nadzora;

(2)

budući da provedba i nadzor Ekonomske i monetarne unije iziskuju usporedive, ažurirane i pouzdane informacije o strukturi i razvoju gospodarskog stanja svake države članice;

(3)

budući da Komisija mora sudjelovati u upravljanju Ekonomskom i monetarnom unijom, te posebno izvješćivati Vijeće o stanju proračuna i iznosu državnog duga u državama članicama;

(4)

budući da su ekonomski računi u realnim izrazima, tj. prilagođeni za promjene cijena, temeljno sredstvo za analizu ekonomskog i proračunskog stanja neke zemlje, pod uvjetom da su sastavljeni na osnovu jedinstvenih načela koja ne podliježu različitim tumačenjima; budući da u tu svrhu treba produbiti i pojačati preporuke za izračun podataka u stalnim cijenama u okviru Uredbe (EZ) br. 2223/96;

(5)

budući da Komisija mora koristiti agregate nacionalnih računa u realnim izrazima za potrebe politika Zajednice, a posebno nadzora Pakta o stabilnosti i rastu;

(6)

budući da za procjenu ozbiljnosti gospodarske recesije države članice moraju općenito uzeti kao referencu godišnje smanjenje realnog BDP-a od najmanje 0,75 %; budući da je prekoračenje referentne vrijednosti nakon ozbiljne ekonomske recesije iznimno samo ako realni BDP zabilježi godišnje smanjenje od najmanje 2 %;

(7)

budući da Komisija na određene datume mora korisnicima dati na uvid rezultate računa u realnim izrazima svih država članica, koji su kompilirani u skladu s odredbama koje se uvode ovom Odlukom, posebno u pogledu nadzora ekonomske i monetarne konvergencije;

(8)

budući da su odredbe koje se uvode ovom Odlukom prvi koraci prema zajedničkim računovodstvenim pravilima za račune u realnim izrazima država članica za potrebe Zajednice, čime se omogućava dobivanje rezultata koji su usporedivi među državama članicama, te su dovoljne kvalitete;

(9)

budući da rezultati računa u realnim izrazima za potrebe Zajednice moraju biti statistički obrađeni i priopćeni Komisiji na datume utvrđene Uredbom (EZ) br. 2223/96 i Uredbom Vijeća (EZ) br. 3605/93 od 22. studenoga 1993. o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita (5);

(10)

budući da je međutim, s obzirom na važnost dotičnih računa i stupanj detaljnosti, kao i na situaciju u pogledu statistike u državama članicama, potrebno iznimno i privremeno odobriti dodatne rokove za uvođenje ovih odredaba državama članicama koje objektivno nisu u mogućnosti poštovati pravila utvrđena ovom Odlukom nakon primjene Uredbe (EZ) br. 2223/96;

(11)

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Odbora za statistički program Europske zajednice osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (6) i Odbora za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku osnovanog Odlukom 91/115/EEZ (7),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Cilj

Svrha je ove Odluke pojasniti načela za mjerenje cijena i obujma sadržanih u poglavlju 10. Priloga A Uredbi (EZ) br. 2223/96, s obzirom na potrebu daljnjeg usklađivanja mjerenja cijena i obujma.

Pojašnjenja dana u ovoj Odluci koriste se za podatke koji se šalju Eurostatu od prve dostave podataka nadalje, sukladno Uredbi (EZ) br. 2223/96, barem za podatke koji se odnose na 1995. i kasnije godine.

Članak 2.

Pojašnjenja općih načela za mjerenje cijena i obujma

Prilog I. dio I. ove Odluke utvrđuje pojašnjenja općih načela koje treba slijediti u mjerenju cijena i obujma sadržanih u poglavlju 10. Priloga A Uredbi (EZ) br. 2223/96, posebno u pogledu osnovne razine agregacije, odabira formule indeksa, te odabira bazne godine.

Članak 3.

Klasifikacija metoda prema proizvodu

Prilog I. dijelovi II. i III. ove Odluke utvrđuju klasifikaciju metoda za određene vrste proizvoda u najprikladnije metode, alternative kojih se mogu koristiti ako se najprikladnije metode ne mogu primijeniti, kao i metode koje se ne smiju koristiti od prve dostave podataka Eurostatu nadalje sukladno Uredbi (EZ) br. 2223/96.

Članak 4.

Program istraživanja

Za one proizvode za koje klasifikacija metoda određenih u članku 3. nije navedena u Prilogu I. ovoj Odluci, odredit će se klasifikacija uzimajući u obzir rezultate programa istraživanja koji će biti dovršeni do kraja 2000. godine, te nakon odluke Odbora za statistički program.

Članak 5.

Prijelazna razdoblja

Prilog II. ovoj Odluci utvrđuje za svaku državu članicu prijelazna razdoblja za primjenu načela pojašnjenih u članku 2.

Dodatno, države članice mogu zatražiti odobrenje prijelaznih razdoblja za primjenu metoda iz članka 3. o kojima će se donijeti odluka najkasnije do kraja 1998. godine.

Država članica kojoj je odobreno prijelazno razdoblje i koja za određenu godinu iskazuje smanjenje realnog BDP-a, izračunanog u skladu s važećim nacionalnim metodama, treba u najvećoj mogućoj mjeri pomoći Eurostatu u ocjeni opsega učinka svakog odstupanja od načela iz ove Odluke.

Članak 6.

Opis izvora i metoda

Države članice najkasnije do kraja 2002. dostavljaju Eurostatu potpuni opis postupaka i osnovnih statistika korištenih za mjerenje realnog BDP-a i njegovih komponenata. Opis obuhvaća barem metode korištene u završnim računima.

Članak 7.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. studenoga 1998.

Za Komisiju

Yves-Thibault DE SILGUY

Član Komisije


(1)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(2)  SL L 58, 27.2.1998., str. 1.

(3)  SL L 209, 2.8.1997., str. 6.

(4)  SL L 236, 2.8.1997., str. 1.

(5)  SL L 332, 31.12.1993., str. 7.

(6)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(7)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19.


PRILOG I.

DIO I.

OPĆA NAČELA ZA MJERENJE CIJENA I OBUJMA

I.1.   Uvod

Procjene u stalnim cijenama razlikuju se od procjena u tekućim cijenama u nekoliko osnovnih aspekata. Pojednostavljeno rečeno, računi u tekućim cijenama smatraju se zbrojem transakcija koje su se dogodile i mogu se dokazati unutar računovodstvenog razdoblja. Računi u stalnim cijenama opisuju gospodarsku situaciju određene godine u cijenama neke druge godine. U stvarnosti se transakcije tekuće godine ne bi odvijale na istovjetan način kao transakcije izražene u cijenama druge godine.

Vrijednosti transakcija moraju se raščlaniti na komponentu cijene i obujma. U načelu, komponente cijena trebaju obuhvaćati promjene koje proizlaze isključivo iz promjena cijena, dok sve druge promjene treba uključiti u komponentu obujma (ESA 95, točka 10.01.). Međutim, za mnoge proizvode nije jasno kako to raščlanjivanje provesti u praksi (ESA 95, točka 10.06.). Stoga je potrebno usvojiti skup pravila za mjerenje cijena i obujma, čiji bi se rezultati trebali približiti teoretskom idealnom raščlanjivanju cijena/obujma, i koji se trebaju na usporedivi način primijeniti u svim državama članicama.

U dijelu I. određuju se opća načela ovog okvira, dok se u dijelovima II. i III. podrobnije raspravlja o postupcima procjene po proizvodnom i rashodnom pristupu.

Načela utvrđena u ovoj Odluci primjenjuju se na godišnje podatke. Naravno, vodeće načelo treba biti da su tromjesečni računi u skladu s godišnjim računima, kako bi tromjesečni računi što je preciznije moguće predvidjeli konačne rezultate. Priručnik o tromjesečnim računima, koji je pred izlaženjem, raspravljat će o specifičnim pitanjima koja se odnose na tromjesečne račune u stalnim cijenama.

Poglavlje 10. ESA 95 daje jasnu prednost integriranom računovodstvenom pristupu u izračunavanju stalnih cijena (ESA 95, točke 10.04. i 10.08.). U računovodstvenom se pristupu proizvodna i rashodna strana BDP-a u stalnim cijenama mogu uravnotežiti na detaljnoj razini proizvoda, korištenjem tablica ponude i uporabe. Korištenjem detaljnih tablica ponude i uporabe može se sačuvati konzistentnost indeksa. Nadalje, mogu se usporediti i uzajamno provjeriti deflatori kompilirani iz različitih izvora, na primjer indeksi potrošačkih cijena i indeksi proizvođačkih cijena. U sustavu koji se zasniva na tablicama ponude i uporabe kombinira se najbolje od obje strane to jest dva različita pristupa (tj. od proizvodnog i rashodnog pristupa), kako za tekuće, tako i za stalne cijene.

ESA 95, točke od 10.12. do 10.23., određuju što treba uključiti u komponentu cijene, a što u komponentu obujma. Komponenta obujma treba obuhvatiti učinak promjena kvalitete proizvoda. To znači da se pokazatelji cijena i obujma koji se koriste u izračunu podataka nacionalnih računa trebaju korigirati za takve promjene kvalitete.

Potrebno je pažljivo pratiti konzistentnost usklađivanja kvalitete u različitim pokazateljima. Ako postoje velike razlike u različitim indeksima cijena za isti proizvod, to može biti zbog različitih postupaka za usklađivanje kvalitete.

Pokazatelji obujma trebaju se izračunati na odgovarajućoj razini detaljnosti kako bi se u obzir uzele strukturne promjene. Primjerice, broj putničkih kilometara u željezničkom prometu treba se podijeliti barem na putnike prvog i drugog razreda. To omogućava da se učinci varijacija u udjelima karata za prvi i drugi razred uključe u komponente obujma umjesto u komponentu cijene.

Deflacija se vrijednosti tekuće godine, korištenjem prikladnog indeksa cijena, općenito preferira u odnosu na ekstrapolaciju vrijednosti bazne godine korištenjem indeksa obujma ili količine (ESA 95, točka 10.32.), budući da se na taj način učinci promjena kvalitete mogu uzeti u obzir na bolji način. Nadalje, relativne cijene obično imaju manju raznolikost od relativnih količina, što donosi manje pogreške pri uzimanju uzoraka za indekse cijena.

Ako se vrijednosti izračunavaju korištenjem pristupa cijena-količina, relevantne se informacije o cijeni i količini mogu koristiti za izračunavanje podataka u stalnim cijenama (ESA 95, točka 10.33.). U takvom se slučaju moraju izvršiti eksplicitna usklađenja za promjene u kvaliteti.

Ostatak dijela I. ovog Priloga bavi se onim načelima ESA 95 koja iziskuju pojašnjenja.

I.2.   Osnovna razina agregiranja

Mjerenje cijena i obujma treba započeti detaljnim raščlanjivanjem proizvoda na različite kategorije transakcija. Za svaki proizvod svake kategorije transakcije treba se pronaći indeks cijena kojim će se deflacionirati vrijednost tekućih cijena, ili indeks obujma kako bi se ekstrapolirala vrijednost bazne godine. U idealnom slučaju, svaki proizvod može se utvrditi odvojeno, te se mogu procijeniti čiste promjene cijene i obujma tog proizvoda.

Međutim, u statističkoj je praksi nužno agregirati proizvode, što znači da se promjene cijene i obujma različitih proizvoda moraju zajedno mjeriti. Statistički izvori, iz kojih se dobivaju indeksi cijena i indeksi obujma, dobivaju se korištenjem različitih metodologija ponderiranja (tj. različitih formula ili različitih baznih godina). Međutim, u nacionalnim se računima mora koristiti jedna dosljedna metodologija mjerenja za sve varijable (o čemu će biti riječi u sljedećim odjeljcima). Ako se u nacionalnim računima koriste indeksi s drugačijim ponderiranjem od onog u nacionalnim računima, onda se implicitno pretpostavlja da su korišteni osnovni indeksi, te da je metodologija ponderiranja na kojoj se temelje nevažna. Tada se za fiksno ponderirani Laspeyresov indeks može pretpostaviti da je jednak Paascheovom indeksu, ili Laspeyresovom indeksu ponderiranom u odnosu na prethodnu godinu. Naravno, implicitna pretpostavka da su indeksi koji se koriste osnovni indeksi najviše vrijedi kada se primjenjuje na vrlo detaljnoj razini.

Stoga, što je detaljnije raščlanjivanje proizvoda, to se mogu očekivati točniji rezultati. Na detaljnijoj se razini može pretpostaviti da su proizvodi homogeniji, zbog čega su njihovi indeksi bliži osnovnim indeksima, a sheme ponderiranja detaljnije.

Određena razina agregiranja se za potrebe ovog teksta zove osnovna razina agregiranja, za koju se u nacionalnim računima primjenjuje pretpostavka da su upotrijebljeni indeksi osnovni indeksi. Ona je često jednaka broju proizvoda utvrđenih u tablicama ponude i uporabe koje se koriste u svrhu bilanciranja.

Države članice trebaju nastojati izraditi detaljno raščlanjivanje proizvoda u svrhu deflacije. Osnovna razina agregiranja, kako za output tako i za sve kategorije (intermedijarne i finalne) uporabe, treba biti barem jednako detaljna kao razina P60 ESA-e 95, koja se koristi za dostavu tablice ponude i uporabe Eurostatu. U dijelu II. ovog Priloga (o proizvodnom pristupu) za neke su kategorije proizvoda određene dodatne minimalne raščlambe koja se trebaju koristiti pri procjeni deflatora ili indeksa obujma.

Načelo br. 1:

Pri mjerenju cijena i obujma koristi se detaljna razina agregiranja proizvoda. Ova razina agregiranja, koja se naziva osnovnom razinom agregiranja, treba biti barem jednako detaljna kao razina P60 ESA 95, kako za output, tako i za sve kategorije (intermedijarne i finalne) uporabe.

U slučaju kada Uredba ESA 95 dopušta odstupanja u vezi s podnošenjem podataka na razini P60, koriste se najdetaljniji dostupni nacionalni podaci.

I.3.   Izbor formule indeksa

Nakon određivanja osnovne razine agregiranja, potrebno je zajedno ponderirati indekse cijena i obujma koji su dostupni na toj razini, kako bi se dobile mjere cijena i obujma svih agregata nacionalnih računa.

U tu svrhu najprije treba odabrati formulu indeksa. ESA 95 u točkama od 10.62. do 10.64. daje prednost Fisherovim indeksima cijena i obujma, dok Laspeyresov indeks obujma i Paascheov indeks cijena predstavljaju prihvatljive alternative. Fisherov indeks u praksi ima nekoliko nedostataka, među kojima su veći zahtjevi po pitanju podataka, neaditivnost podataka o obujmu, kao i činjenica da je korisnicima teže objasniti rezultate.

Stoga se u praksi i za mjerenja cijena i za mjerenje obujma dobivenih na osnovnoj razini agregiranja daje prednost Laspeyresovom indeksu obujma i Paascheovom indeksu cijena.

Načelo br. 2:

Mjere obujma dostupne na osnovnoj razini agregiranja agregiraju se korištenjem Laspeyresove formule kako bi se dobile mjere obujma svih agregata nacionalnih računa. Mjere cijena dostupne na osnovnoj razini agregiranja, agregiraju se korištenjem Paascheove formule kako bi se dobile mjere cijena za sve agregate nacionalnih računa.

Međutim, treba napomenuti da ESA 95 također dozvoljava upotrebu Fisherovih indeksa. Nadalje, treba naglasiti da se ovo načelo ne primjenjuje na izvore podataka o cijenama i obujmu koji se koriste u nacionalnim računima: podaci ispod osnovne razine agregiranja ne trebaju se izračunavati prema ovom načelu.

I.4.   Izbor bazne godine

Laspeyresov indeks obujma koristi vrijednosti iz određene godine za ponderiranje promjena obujma komponenata nekog agregata. Sada je potrebno odrediti iz koje će se godine povući ti ponderi.

U tu je svrhu prvo potrebno odrediti pojmove bazna godina i referentna godina.

Definicije:

bazna godina je godina čije se vrijednosti u tekućim cijenama koriste za ponderiranje mjera cijena i obujma dobivenih na osnovnoj razini agregiranja,

referentna godina je godina koja se koristi za podnošenje i prikaz podataka u stalnim cijenama. U nizu indeksa to je godina koja ima vrijednost 100.

Uzmimo na primjer sljedeći niz indeksa:

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

100

105

108

112

120

Pretpostavimo da su ovi brojevi izračunani korištenjem pondera iz 1990. Godina 1990. je, dakle, bazna godina. Ona je također i referentna godina, budući da je 1990.= 100. Referentna se godina lako može promijeniti u npr. 1993. (podijelimo sve sa 112/100 kako bismo dobili 1993. = 100):

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

100/1,12

105/1,12

108/1,12

112/1,12

120/1,12

Takav postupak ne mijenja baznu godinu budući da se međugodišnje promjene još uvijek izračunavaju korištenjem pondera iz 1990.

Umjesto korištenja fiksne bazne godine, kao u gornjem primjeru, svake bi se godine mogli koristiti ponderi iz prethodne godine. To bi primjerice moglo dovesti do sljedećeg niza promjena iz godine u godinu:

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

100

105

102

103

106

Za svaki od ovih indeksa vrijedi: t-1 = 100, dakle referentna je godina jednaka baznoj godini, ali se svake godine mijenja. Niz se promjenom reference lako može izraziti u odnosu na jednu referentnu godinu. Dobivamo:

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

100

105

107,1

110,3

116,9

(107,1 = 105 × 102/100; 110,3 = 107,1 × 103/100 itd.).

Važno je da promjena referentne godine ne utječe na indekse iz godine u godinu. To je očigledno za jednostavni niz kao u ovom primjeru, ali to postaje manje očigledno kada se varijabla sastoji od nekoliko podvarijabli. Kako bi međugodišnje stope rasta svake varijable ostale nepromijenjene prilikom promjene referentne godine, treba promijeniti referencu za svaku varijablu odvojeno, bilo da je riječ o osnovnom indeksu, međuzbroju ili ukupnom agregatu kao što je BDP. Posljedica je ta da u podacima u stalnim cijenama za fiksnu referentnu godinu nastaju diskrepancije između pojedinih elemenata i njihovih zbrojeva. To je poznati problem „neaditivnosti”. Ove se diskrepancije ne smiju ni u kojem slučaju ukloniti (ESA 95, točka 10.67.), jer bi to ponovno iskrivilo stope rasta. Za dodatna objašnjenja vidjeti primjer na kraju ovog odjeljka.

Izbor bazne godine i izbor referentne godine su u načelu nepovezana pitanja. U svrhu ove Odluke Komisije, tj. pojašnjenja načela izračuna mjera cijena i obujma, relevantan je samo problem izbora bazne godine.

Jasno, za bolju usporedivost mjera cijena i obujma među državama, države trebaju koristiti istu baznu godinu. Nadalje, kako bi se dobile što točnije stope rasta, treba koristiti zadnju moguću baznu godinu, budući da su u tom slučaju korišteni ponderi najažurniji, dok su problemi nestajanja proizvoda i novih proizvoda svedeni na minimum. Sva ova razmatranja vode do metode koja se sastoji u tome da se uvijek koriste ponderi iz prethodne godine.

Načelo br. 3:

Mjere obujma dobivene na osnovnoj razini agregiranja agregiraju se korištenjem pondera dobivenih iz prethodne godine.

Ako država članica ima prijelazno razdoblje s obzirom na načelo br. 3, tada tijekom prijelaznog razdoblja mijenja baznu godinu svakih pet godina počevši s 1995. godinom.

Primjer: Mijenjanje referentne godine za agregate i njihove komponente

Uzmimo dva proizvoda A i B i njihov zbroj. Pretpostavimo da su ti proizvodi homogeni, što znači da se mogu odrediti njihovi indeksi cijena i obujma koji ne ovise o metodologiji ponderiranja na kojoj se temelje, tj. osnovni indeksi.

Međutim, indeksi obujma i cijena za zbroj A i B ovise o tome kako su A i B ponderirani. U sljedećoj su tablici promjene obujma zbroja između T–1 i T ponderirani vrijednostima u tekućim cijenama iz godine T–1.

Kako je riječ o ažuriranim ponderima, ove se stope rasta mogu smatrati najtočnijima.

 

1990.

Tekuće cijene

Pro-mjena obujma

90-91

1991.

u cijena-ma 1990.

Pro-mjena cijena

90-91

1991.

Tekuće cijene

Pro-mjena obujma

91-92

1992.

u cijena-ma 1991.

Pro-mjena cijena

91-92

1992.

Tekuće cijene

Pro-mjena obujma

92-93

1993.

u cijena-ma 1992.

Pro-mjena cijena

92-93

1993.

Tekuće cijene

A

100

105,0

105

110,0

115,5

102,0

117,8

108,0

127,2

103,0

131,1

105,0

137,6

B

300

110,0

330

95,0

313,5

90,0

282,2

105,0

296,3

95,0

281,4

102,0

287,1

Ukupno

400

108,8

435

98,6

429,0

93,2

400,0

105,9

423,5

97,4

412,5

103,0

424,7

Sada pretpostavimo da ove podatke treba izraziti u odnosu na fiksnu referentnu godinu, primjerice 1990. Jedini način da se to učini bez iskrivljavanja stopa rasta zbroja je da promijenimo referentnu godinu za svaku seriju posebno. U indeksnom obliku (1990 = 100) dobivamo:

 

1990.

1991.

1992.

1993.

A

100

105,0

107,1

110,3

B

100

110,0

99,0

94,1

Ukupno

100

108,8

101,4

98,8

gdje je 101,4 = 108,8 × 93,2/100 i 98,8 = 101,4 × 97,4/100.

Izraženo kroz obujam s referentnom godinom 1990.:

 

1990.

1991.

1992.

1993.

A

100

105,0

107,1

110,3

B

300

330,0

297,0

282,2

Ukupno

400

435,0

405,6

395,0

A + B

400

435,0

404,1

392,5

Očito je da suma A i B više nije jednaka ukupnom zbroju. To je poznati „problem ne-aditivnosti”. Usprkos ovom problemu, „ispravan” obujam za 1993. je 395, a ne 392,5, budući da je to jedina brojka koja je u skladu s prethodno izračunanim stopama rasta ukupnog zbroja.

Nadalje, na ovaj se način međugodišnje stope rasta ne mijenjaju s promjenom referentne godine. Diskrepancije između A i B i njihovog ukupnog zbroja ne trebaju se ukloniti, već ih se treba objasniti korisnicima. Te se diskrepancije ne mogu tumačiti kao znak pouzdanosti rezultata.

DIO II.

MJERENJE CIJENA I OBUJMA U SKLADU S PROIZVODNIM PRISTUPOM

II.1.   Klasifikacija metoda

U nastavku ovog Priloga koristi se sljedeća klasifikacija metoda:

 

Metode A:

najprikladnije metode;

Metode B:

metode koje se mogu koristiti u slučaju kada se ne može primijeniti metoda A;

Metode C:

metode koje se ne smiju koristiti.

II.2.   Tržišna proizvodnja i proizvodnja za vlastitu finalnu uporabu

Ovaj se odjeljak bavi izračunom tržišne proizvodnje i proizvodnje za vlastitu finalnu upotrebu. Prvo se navode neka načela glede različitih metoda izračunavanja dodane vrijednosti u stalnim cijenama. Ta načela pružaju opće kriterije za klasifikaciju metoda izračuna u metode A, B i C. Međutim, ta se načela prvo moraju primijeniti na temelju svakog pojedinačnog proizvoda za sve vrste tržišne proizvodnje kako bi dala specifične smjernice o metodama koje je potrebno primijeniti u svakom slučaju.

Glede odabira između metode s dva pokazatelja i metode s jednim pokazateljem, može se uspostaviti sljedeća klasifikacija:

Metoda A: ESA 95 jasno navodi (točka 10.28.) da je dvostruka deflacija teoretski ispravna metoda, budući da se dodana vrijednost u tekućim cijenama izračunava kao razlika između proizvodnje i intermedijarne potrošnje. Ovaj argument u stvari vrijedi za sve metode s dva pokazatelja (npr. za ekstrapolaciju proizvodnje pomoću indeksa obujma i deflaciju intermedijarne potrošnje). Postoji još nekoliko razloga zbog kojih se daje prednost metodama s dva pokazatelja:

pokazatelji koji se koriste su pokazatelji outputa ili inputa. Kod metoda s jednim pokazateljem takvi se pokazatelji primjenjuju direktno na dodanu vrijednost, što je manje prikladno,

metode s dva pokazatelja daju neovisnu ocjenu promjena produktivnosti.

Metoda B: U praksi je ponekad potrebno koristiti metode koje se temelje na jednom pokazatelju, zbog, na primjer, nedovoljnih podataka o intermedijarnoj potrošnji ili zato što podaci nisu dovoljno pouzdani.

Što se tiče primjerenosti pokazatelja koji se koriste za deflaciju vrijednosti tekuće godine ili za ekstrapolaciju vrijednosti bazne godine, mogu se koristiti sljedeći kriteriji:

skupina proizvoda je potpuno pokrivena pokazateljem. Na primjer, pokriva li pokazatelj sve proizvode u skupini ili samo jedan njihov dio, kao što su samo proizvodi koji se prodaju kućanstvima,

osnova za procjenu pokazatelja. Za tržišnu proizvodnju to trebaju biti osnovne cijene a ne, primjerice, kupovne cijene ili troškovi inputa,

pokazatelj treba uzeti u obzir promjene kvalitete i evidentirati ih zajedno sa procjenom obujma,

konceptualna konzistentnost pokazatelja i koncepata nacionalnih računa.

Ovi kriteriji vode do sljedećih općenitih zaključaka o prikladnosti pokazatelja, ali kao što je gore navedeno, ovi se općeniti zaključci onda moraju primijeniti za svaki proizvod zasebno za sve vrste tržišne proizvodnje, kako bi se dobile specifične smjernice o metodama koje treba primijeniti na svaki slučaj. Sljedeći su kriteriji za razlikovanje metoda A, B i C apsolutni kriteriji, tj. oni ne ovise o dostupnosti podataka. U praksi se može dogoditi da se metode A ne mogu ostvariti, pa rješenje treba tražiti metodama B.

Metoda A: U proizvodnom pristupu, u načelu, korištenje prikladnih indeksa cijena proizvodnje, koji se obično nazivaju indeksima proizvođačkih cijena, naziva se metodom A. Svaki proizvod treba odvojeno deflacionirati pomoću prikladnog indeksa proizvođačkih cijena. Prikladni indeks proizvođačkih cijena zadovoljava sljedeće kriterije:

on je indeks (domaće i izvozne) cijene/cijena točno tog proizvoda (te skupine proizvoda),

uzima u obzir promjene u kvaliteti proizvoda,

vrednovan je u osnovnim cijenama,

koncepti na kojima se temelji su u skladu s konceptima nacionalnih računa.

Svaka metoda za koju se može pokazati da je u potpunosti jednaka korištenju indeksa proizvođačkih cijena također se može smatrati metodom A.

Metoda B: ako nije dostupan prikladan indeks proizvođačkih cijena, postoji nekoliko alternativnih vrsta pokazatelja. Na primjer, sljedeće metode obično predstavljaju metode B:

manje prikladan indeks proizvođačkih cijena, npr. indeks bez usklađenja kvalitete, ili koji obuhvaća manje ili više proizvoda nego što je u skupini proizvoda,

indeks potrošačkih cijena. Primjenjuju se ista tri kriterija kao i za indeks proizvođačkih cijena (indeks potrošačkih cijena se obično treba korigirati za poreze, subvencije i marže kako bi se dobilo vrednovanje u osnovnim cijenama), a osim toga ponderiranje treba biti prikladno, a koncepti trebaju odgovarati konceptima nacionalnih računa,

pokazatelji obujma proizvodnje. Pokazatelji obujma također moraju uzeti u obzir promjene kvalitete. To se može djelomično napraviti primjenom pokazatelja obujma na dovoljnoj razini detaljnosti kako bi se uzele u obzir strukturne promjene.

Takvi pokazatelji obično ne ispunjavaju sva četiri gore navedena kriterija.

Metoda C: korištenje nekih drugih mogućih pokazatelja, koji su niže navedeni, obično predstavlja metodu C:

metode koje se temelje na inputima (za tržišnu proizvodnju),

sekundarni pokazatelji, tj. pokazatelji koji se ne odnose direktno na proizvodnju,

indeksi proizvođačkih cijena, indeksi potrošačkih cijena ili pokazatelji obujma koji uopće ne odgovaraju dotičnim proizvodima koji su u pitanju, npr. ukupni indeks potrošačkih cijena.

Takvi pokazatelji općenito mnogo manje ispunjavaju četiri kriterija nego metoda B.

Ti će se kriteriji sada primijeniti na proizvode svake skupine KPD-a (Klasifikacije proizvoda po djelatnostima) koje su navedene niže u tekstu. Pitanje tržišnog outputa i outputa za vlastitu finalnu uporabu rješavati će se zajedno. ESA 95, točka 3.49. navodi da se „output za vlastitu finalnu uporabu vrednuje u osnovnim cijenama za slične proizvode koji se prodaju na tržištu”. Stoga su načela za deflaciju outputa za vlastitu finalnu uporabu ista kao i za tržišni output.

Cilj je odrediti metode A, B i C za svaku vrstu proizvoda. Ako za određenu vrstu proizvoda korištenje prikladnog indeksa proizvođačkih cijena ne predstavlja problem (tj. metoda A je izvediva), ne raspravlja se o načinu na koji drugi pojedini pokazatelji poštuju kriterije. Za veliki broj vrsta proizvoda još uvijek nije moguće odrediti metode A, B i C. To će se učiniti u okviru programa istraživanja. Program istraživanja možda će uključiti i daljnje poboljšanje klasifikacija za one proizvode za koje je dolje dana inicijalna klasifikacija.

Ovaj se tekst uglavnom bavi procjenom outputa u stalnim cijenama. Kod metoda s dva pokazatelja također je potrebno deflacionirati intermedijarnu potrošnju. Najbolja metoda deflacioniranja intermedijarne potrošnje je deflacioniranje svakog proizvoda posebno, koristeći stvarne podatke o cijenama upotrijebljenih intermedijara koji su prikupljeni od kupaca. Međutim, takvi podaci često nisu dostupni u praksi. Stoga se intermedijarna potrošnja proizvoda proizvedenih u zemlji može deflacionirati koristeći istu metodu kao što je dolje opisano za proizvodnju tog proizvoda, uzimajući u obzir razliku u vrednovanju (intermedijarna potrošnja se vrednuje u kupovnim cijenama). Posebnu pažnju treba obratiti na deflaciju intermedijarne potrošnje uvezenih proizvoda. Nadalje, trebaju se uzeti u obzir razlike u cijenama za različite korisnike. Jedan je primjer električna energija, za koju mogu postojati velike razlike u cijenama između različitih vrsta korisnika.

Prilikom procjenjivanja intermedijarne potrošnje u stalnim cijenama, važan čimbenik kojeg treba uzeti u obzir je kako se utjecaj nepouzdanih procjena proizvodnje u stalnim cijenama (npr. za vrstu poslovne usluge) može ublažiti na razini ukupnog BDP-a u stalnim cijenama. U okviru proizvodnog pristupa utjecaj nepouzdanih deflatora ili implicitnih deflatora za neke proizvode na procjene ukupnog BDP-a u stalnim cijenama može se svesti na minimum ako:

su računi u stalnim cijenama kompilirani u okviru ponude i uporabe,

se u svim računima koriste metode s dva pokazatelja,

se svi nepouzdani deflatori za proizvodnju također koriste za deflaciju intermedijarne potrošnje.

Korištenje tablica ponude i uporabe za integriranje procjena u kombinaciji s dvostrukom deflacijom stoga igra jasnu ulogu u minimiziranju netočnosti na razini ukupnog BDP-a u stalnim cijenama.

KPD A: Poljoprivredni, lovni i šumarski proizvodi

KPD B: Riba

Većina se izračuna za ove proizvode u tekućim cijenama temelji na informacijama o cijenama i količini. Stoga se ove informacije mogu i trebaju također koristiti u izračunavanju proizvodnje u stalnim cijenama. Informacije o količini treba korigirati za promjene u kvaliteti gdje god je to moguće. U nekim se slučajevima također kompiliraju stvarni indeksi proizvođačkih cijena. Sve su ove metode A metode.

KPD C: Proizvodi iz rudarstva i vađenja kamena

KPD D: Proizvodi prerađivačkih djelatnosti

KPD E: Električna energija, plin, para i vruća voda

Za ove tri skupine proizvoda države članice već sada podnose Eurostatu mnogo indeksa proizvođačkih cijena. Korištenje ovih indeksa proizvođačkih cijena za ove proizvode je metoda A, ako se ispune gore navedeni kriteriji. Ti se podaci onda trebaju koristiti u izračunima stalnih cijena.

Postoje neki važni problemi u mjerenju cijena i obujma određenih proizvoda. To se posebno odnosi na:

računala i ostalu opremu za obradu podataka,

veliku opremu, poput aviona i brodova.

Za ove je proizvode mjerenje cijena obično vrlo teško, dok su oni gospodarski vrlo značajni. U program istraživanja treba uključiti poboljšanje postupaka za ove proizvode.

KPD F: Građevinski radovi

U građevinarstvu je mjerenje cijena i obujma često složeno zbog, na primjer, jednokratne prirode mnogih proizvoda. Metodološki problemi procjene outputa graditeljstva u stalnim cijenama moraju se uključiti u program istraživanja.

KPD G: Usluge trgovine na veliko i malo, usluge popravka motornih vozila i motocikala te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo

50:     Usluge trgovine, usluge održavanja i popravaka motornih vozila i motocikala; usluge trgovine na malo motornim gorivima

Ova se skupina sastoji od dvije vrste proizvoda:

outputa usluga održavanja i popravka motornih vozila i motocikala,

outputa trgovačkih marži od prodaje motornih vozila, motocikala i motornih goriva i maziva.

Za prvu vrstu outputa mogu biti dostupni indeksi proizvođačkih cijena, koji u tom slučaju predstavljaju metodu A. Ako nisu dostupni, proizvodi se mogu deflacionirati koristeći indekse potrošačkih cijena (korigirani za poreze i subvencije), što je metoda B, budući da možda dovoljno ne pokrivaju poslovne izdatke.

Za deflaciju trgovačkih marži treba primijeniti iste postupke kao što je niže opisano za trgovinu na veliko.

51:     Usluge trgovine na veliko i usluge posredovanja u trgovini, osim motornim vozilima i motociklima

Glavni se output ove skupine sastoji od marža trgovine na veliko. Za output marže mogu se odrediti sljedeća pravila:

Metoda A: Metoda A za output marže je takva metoda koja uzima u obzir promjene u kvaliteti trgovačkih usluga. To se može postići odvojenim deflacioniranjem prodaja i kupovina trgovaca (uzimajući u obzir promjene zaliha). Za tu su svrhu potrebni indeksi cijena vrlo visoke kvalitete.

Metoda B: Kao metoda B može se koristiti pretpostavka da obujam marži slijedi obujam prometa. Time se pretpostavlja da su omjeri marži stalni u stalnim cijenama.

Najjednostavniji način primjene ovog načela je da se output ukupne marže ekstrapolira indeksom obujma prometa. Indeks obujma prometa može se dobiti deflacioniranjem prometa indeksom cijena prometa.

Poboljšanje ove jednostavne metode predstavljalo bi dodavanje detalja o proizvodu, po mogućnosti tako da se izračunaju trgovačke marže u stalnim cijenama unutar okvira tablica ponuda i uporabe. Tada se omjer marže za određenu transakciju, izračunan u određenoj baznoj godini, može primijeniti na obujam te transakcije u tekućoj godini. Na taj način obujam marže raste s obujmom toka robe.

Još jedno poboljšanje ovog postupka uzima u obzir promjene trgovačkih kanala (npr. prijelaz iz malih trgovina u susjedstvu na velike hipermarkete). Ono bi obuhvatilo dio promjene kvalitete trgovačkih usluga u komponenti obujma.

Takve se metode treba smatrati metodama B, budući da se ne može uzeti u obzir promjena kvalitete trgovačke usluge.

Metoda C: Sve ostale metode, npr. neposredna deflacija outputa marže indeksom cijene prodaje.

52:     Usluge trgovine na malo, osim motornim vozilima i motociklima; usluge popravaka predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo

Za output maloprodajne marže trebaju se koristiti iste pretpostavke kao i one gore prikazane za trgovinu na veliko. Ovdje je prednost u tome što postoji dobra mjera za indeks cijena prometa na malo: indeks potrošačkih cijena. Da bi se dobio indeks obujma maloprodajnog prometa za određenu robu, za deflaciju se može koristiti odgovarajuća stavka indeksa potrošačkih cijena.

Za output popravka predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo može se koristiti indeks potrošačkih cijena. Kako su poslovni izdaci za te usluge mali, indeks potrošačkih cijena je prikladan i može se smatrati metodom A. Međutim, moraju se koristiti različite skupine indeksa potrošačkih cijena budući da su ovdje obuhvaćeni brojni različiti proizvodi. Deflacija je stoga nužna na detaljnoj razini kako bi se mogle primijeniti raznovrsne detaljne skupine indeksa potrošačkih cijena.

KPD H: Usluge hotela i restorana

Metoda A za hotele i restorane je deflacija prikladnim indeksom proizvođačkih cijena. Ako indeks proizvođačkih cijena ne postoji, može se koristiti indeks potrošačkih cijena kao približna vrijednost. U tom je slučaju ovo metoda B budući da se poslovni izdaci ne uzimaju u obzir.

KPD I: Usluge prijevoza, skladištenja i veza

60, 61 i 62:     Kopneni, vodeni i zračni prijevoz

Prijevoz putnika i tereta treba se odvojeno deflacionirati.

Za prijevoz putnika je metoda A uporaba prikladnih indeksa proizvođačkih cijena. Ako oni nisu dostupni, sljedeće su metode B metode:

deflacija indeksom potrošačkih cijena ako on u dovoljnoj mjeri uzima u obzir promjene kvalitete,

ekstrapolacija pokazateljem broja putničkih kilometara, pod uvjetom da je ovaj pokazatelj dostupan za dovoljan broj kategorija prijevoza. U najmanju ruku treba razlikovati različite vrste klasa (npr. prva i druga klasa za željeznički promet, poslovna i turistička za zračni promet itd.).

Ove metode treba pojedinačno primijeniti barem na sljedeće vrste prijevoza (putnika) ako su one značajne u državama članicama:

željeznički prijevoz,

ostali kopneni prijevoz,

vodeni prijevoz,

zračni prijevoz.

Ako se takvo raščlanjivanje ne može postići, tada su ove metode C metode. Sve ostale metode (npr. korištenje broja putnika kao pokazatelj obujma) također su metode C.

Za prijevoz tereta metoda A također predstavlja uporabu prikladnih indeksa proizvođačkih cijena. Ako oni nisu dostupni, onda su sljedeće metode B:

možemo pretpostaviti da obujam usluga prijevoza slijedi obujam prevezene robe. U tu je svrhu prikladan pokazatelj kao što su prevezeni tona-kilometri, iako se očigledno u obzir ne mogu uzeti promjene u kvaliteti usluga prijevoza. Što je više pojedinosti dostupno o tona-kilometrima različitih vrsta prijevoza, to će rezultati biti bolji.

Ovu metodu treba pojedinačno primjenjivati barem na sljedeće vrste prijevoza (tereta) ako su one značajne u državama članicama:

željeznički prijevoz,

ostali kopneni prijevoz,

prijevoz cjevovodima,

pomorski i obalni prijevoz,

prijevoz unutarnjim vodenim putovima,

zračni prijevoz.

Ako se takvo raščlanjivanje ne može postići, onda su ovo metode C. Sve ostale metode (npr. korištenje pokazatelja kao što su prevezene tone) također su metode C.

U gornjim raščlanjivanjima ispravna deflacija u načelu iziskuje podatke o tekućim cijenama kao pondere i to za putnički i robni promet. Ako takav detalj nije dostupan u tekućim cijenama, za ponderiranje pokazatelja za svaku vrstu različitih prijevoza mogu se koristiti drugi ponderi. Ovi drugi ponderi trebaju se što je više moguće približiti tekućim vrijednostima.

63:     Prateće i pomoćne usluge u prijevozu; usluge putničkih agencija

Ova skupina obuhvaća brojne različite usluge, pa stoga nije moguće odrediti pojedinu metodu ili pokazatelja. Stoga je potrebno pozvati se na opću klasifikaciju metoda i pokazatelja.

ESA 95 daje specifične preporuke za putničke agencije (vidjeti točku 10.39.).

64:     Poštanske i telekomunikacijske usluge

Procjena poštanskih i telekomunikacijskih usluga u stalnim cijenama teška je zbog stalnog širenja ponude različitih vrsta usluga i zaračunatih tarifa. Zato će se kroz program istraživanja razviti specifične smjernice o praksama koje treba koristiti za ove proizvode.

KPD J: Usluge financijskog posredovanja

Za proizvode kao što su usluge financijskog posredovanja indirektno mjerene (UFPIM), marže od kupoprodaje vrijednosnica i deviza, te osiguranje, output u tekućim cijenama se određuje kao saldo među različitim transakcijama. Mora se odrediti usklađena definicija i mjera outputa u stalnim cijenama.

Još jedno pitanje koje iziskuje dodatno razmatranje je uzimanje u obzir promjene kvalitete u domeni financija i osiguranja, kao i usporedivost procjena za financijske usluge za koje se zaračunavaju eksplicitne cijene.

Specifične smjernice o praksama koje treba koristiti za ove proizvode razvit će se kao dio programa istraživanja.

KPD K: Usluge poslovanja nekretninama, usluge iznajmljivanja i poslovne usluge

Usluge stanovanja

Za procjenjivanje outputa usluga stanovanja u tekućim cijenama, sve će države članice do 1998. ili 1999. uvesti takozvanu metodu stratifikacije za mjerenje outputa u svrhe BNP-a (1).

Ovom se metodom output u tekućim cijenama procjenjuje na objektivni način, korištenjem podataka o količinama i kvalitetama stanova i cijenama plaćenim za njihovo korištenje. Stoga će po definiciji na raspolaganju biti informacije o outputu cijena koje su potrebne za deflaciju. Ove iste informacije o cijenama, kvaliteti i količini trebaju se koristiti za pripremu procjena u stalnim cijenama. Primjena gore prikazanog pristupa može se opisati kao metoda A. Ona omogućava da se u obzir uzmu promjene u kvaliteti u pruženim uslugama stanovanja.

Ostalo poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge

Za ove usluge može biti teško prikupiti podatke o proizvođačkim cijenama, na primjer zbog jednokratne prirode nekih proizvoda. Kao posljedica, umjesto toga se mogu koristiti alternativne mjere promjena cijena ili obujma, koje su često indirektne ili sekundarne.

Za svaku uslugu unutar ove skupine mora se procijeniti prikladnost ovih indirektnih mjera. U okviru programa istraživanja razvit će se specifične smjernice. Posebnu pažnju u programu istraživanja treba usmjeriti na deflaciju outputa programske opreme koja je također obuhvaćena u ovoj skupini proizvoda.

KPD M: Usluge obrazovanja

KPD N: Zdravstvene i socijalne usluge

U nekim se državama članicama glavni dijelovi pružanja zdravstvenih i obrazovnih usluga evidentiraju kao tržišna proizvodnja, dok se u drugima evidentiraju kao netržišna proizvodnja. Metode potrebne za mjerenje outputa u stalnim cijenama trebaju uzeti u obzir potrebu da se dobije usporediva statistika za ove dvije skupine država.

Statistike o cijenama koje se koriste za deflacioniranje tržišnog outputa trebaju odražavati ukupnu cijenu proizvoda, a ne samo doprinos potrošača u ukupnoj cijeni ili uobičajenu tarifu. Statistika o cijenama također mora uzeti u obzir promjene u kvaliteti u zdravstvenim i obrazovnim proizvodima.

Kao dio programa istraživanja razvit će se specifične smjernice o praksama koje je potrebno koristiti za ove proizvode, koristeći statistike o cijenama ili druge metode. Program će obuhvatiti i tržišni output ovih usluga i njihov netržišni output, kao što je dolje opisano.

KPD O: Ostale društvene, socijalne i osobne usluge

Za ove usluge nisu uvijek dostupni podaci o proizvođačkim cijenama, pa se umjesto njih često koriste alternativni pokazatelji. Kao i kod zdravstva i obrazovanja, može postojati i tržišni i netržišni output nekih djelatnosti u okviru ove skupine, a statističke metode to trebaju uzeti u obzir.

Kao dio programa istraživanja izradit će se specifične smjernice o praksama koje treba koristiti za ove proizvode.

KPD P: Privatna kućanstva sa zaposlenim osobama

Ovaj output, koji je output za vlastitu finalnu uporabu, po konvenciji se vrednuje kao naknada zaposlenicima, uključujući sav dohodak u naturi.

Uobičajene metode za izradu procjena u stalnim cijenama trebaju koristiti podatke o indeksima potrošačkih cijena ili plaćama za deflaciju, ili ekstrapolaciju obujma (broj zaposlenika se koristi kao ekstrapolator). U načelu je potrebno provjeriti deflatore koji se koriste (podaci o indeksima potrošačkih cijena ili plaćama) kako bi se osiguralo da na ispravan način uzimaju u obzir dohodak u naturi.

Ove metode ne uzimaju u obzir promjene u produktivnosti, ali to izostavljanje ima tek manje posljedice na BDP. Takve metode su metode B, osim ako ne uzimaju u obzir promjene u produktivnosti (u kojem su slučaju metode A).

Porezi i subvencije na proizvode i uvoz, te PDV

ESA 95, točke 10.47. do 10.52., detaljno navode načela koja treba koristiti za procjenu poreza i subvencija na proizvode i uvoz, te PDV u stalnim cijenama. Ta načela predstavljaju metodu A.

II.3.   Netržišni output

Kao što je već navedeno, statističke metode za mjerenje outputa u stalnim cijenama trebaju dati usporedive statistike, kako za tržišni tako i za netržišni output, a posebno za usluge poput obrazovanja i zdravstva.

Za netržišne se usluge output u stalnim cijenama može procijeniti koristeći ili pokazatelje obujma outputa ili metode inputa (na primjer, deflacija rada i ostalih inputa, ili ekstrapolacija obujma inputa rada bazne godine). Također mogu postojati neki podaci o cijenama koji se mogu koristiti.

Razlika između metoda A, B i C za netržišne usluge odredit će se u okviru programa istraživanja.

II.3.1.   KPD M: Obrazovanje

Netržišni output obrazovanja u stalnim cijenama može se procijeniti korištenjem bilo pokazatelja obujma outputa ili metodama inputa.

Specifične smjernice o metodama koje treba koristiti za procjenjivanje ouputa obrazovanja (bilo pomoću pokazatelja obujma outputa, metodama inputa ili podacima o cijenama za tržišni output) razvit će se kao dio programa istraživanja. Ovaj će program također ocijeniti uzimanje u obzir promjena u kvaliteti.

II.3.2.   KPD N (dio): Zdravstvo

Netržišni output zdravstvenih usluga u stalnim cijenama također se može procijeniti korištenjem bilo pokazatelja obujma outputa ili metodama inputa.

Specifične smjernice o metodama koje treba koristiti za procjenu outputa zdravstva (bilo pomoću pokazatelja obujma outputa, metoda inputa ili podataka o cijenama za tržišni output) razvit će se kao dio programa istraživanja. Ovaj će program također ocijeniti uzimanje u obzir promjena kvalitete, što je od posebne važnosti za output zdravstvenih usluga.

II.3.3.   Ostali netržišni output

Ostali netržišni output može poprimiti mnogo različitih oblika. Neke se usluge pružaju na individualnoj osnovi (npr. usluge socijalne sigurnosti), dok se druge pružaju na kolektivnoj osnovi (npr. usluge obrane). Neke druge opet mogu imati individualni i kolektivni element (npr. usluge policije, koje su u ESA-i 95 po konvenciji klasificirane kao kolektivne usluge).

Pokazatelji obujma outputa mogu se koristiti za procjenu outputa usluga koje se pružaju na individualnoj osnovi, a možda i nekih usluga koje se pružaju na kolektivnoj osnovi. Za sve se ove usluge mogu koristiti metode inputa. Usporedivi rezultati iziskivat će određeno usklađivanje načina na koji se ove dvije metode primjenjuju.

Specifične smjernice o metodama koje treba koristiti za ove proizvode (bilo da je riječ o pokazateljima obujma outputa ili metodama inputa) razvit će se kao dio programa istraživanja.

DIO III.

MJERENJE CIJENA I OBUJMA PREMA RASHODNOM PRISTUPU

U rashodnom je pristupu BDP u stalnim cijenama zbroj finalne potrošnje, bruto investicija i neto izvoza.

Glede prikladnosti pokazatelja koje treba koristiti bilo u deflacioniranju vrijednosti tekuće godine bilo u ekstrapolaciji vrijednosti bazne godine, mogu se koristiti sljedeći kriteriji:

potpuna pokrivenost skupine proizvoda pokazateljem. Na primjer, pokriva li pokazatelj sve proizvode unutar skupine ili samo jedan njihov dio,

osnova vrednovanja pokazatelja. Za finalnu potrošnju i bruto investicije to bi trebale biti kupovne cijene, a ne, na primjer, proizvođačke cijene,

pokazatelj treba uzeti u obzir promjene kvalitete evidentirajući ih u okviru procjena obujma, a ne procjena cijena,

konceptualna konzistentnost između pokazatelja i koncepta nacionalnih računa.

Ovi kriteriji vode do sljedećih općenitih zaključaka o postupcima procjene mjera cijena i obujma u različitim kategorijama rashodnog pristupa.

Finalna potrošnja kućanstava

Finalnu potrošnju kućanstava treba, kada je to prikladno, deflacionirati u najvećoj mogućoj mjeri koristeći informacije iz indeksa potrošačkih cijena.

Indeks potrošačkih cijena se smatra prikladnim ako zadovoljava sljedeće kriterije:

to je indeks koji obuhvaća točno taj proizvod/tu grupu proizvoda,

na ispravan način uzima u obzir promjene u kvaliteti proizvoda,

vrednuje se u kupovnim cijenama uključujući PDV,

koncepti na kojima se on temelji odgovaraju konceptima iz nacionalnih računa.

Ako indeks potrošačkih cijena nije dostupan za određeni proizvod, tada se moraju koristiti drugi, približniji pokazatelji. To mogu biti indeksi proizvođačkih cijena, indeksi izvoznih ili uvoznih cijena, ili možda, u određenim okolnostima, pokazatelji obujma. Takve su metode B metode.

Metode C obuhvaćaju korištenje indeksa koji uopće ne odgovaraju dotičnom proizvodu/proizvodima.

Finalna potrošnja države i finalna potrošnja NUSK-a

Za ove dvije skupine finalne potrošnje vrijede iste napomene kao i za procjenu netržišnog outputa u proizvodnom pristupu (odjeljak II.3.), budući da su vrijednosti robe i usluga koje proizvode država i NUSK glavne komponente ovih kategorija (ESA 95, točke 3.78. i 3.79.).

Državne kupovine robe i usluga koje proizvode tržišni proizvođači i koji se kućanstvima dostavljaju bez preoblikovanja kao socijalni transferi u naturi, koji također čine dio finalne potrošnje države (ESA 95, točka 3.79.) trebaju se deflacionirati prikladnim indeksima cijena koji odgovaraju ovim (tržišnim) robama i uslugama.

ESA 95, točka 3.85. opisuje razliku između individualnih i kolektivnih roba i usluga koje pružaju državne jedinice. Kada se napravi ta razlika tada se lako dobije koncept stvarne finalne potrošnje. Ovo prikazivanje računa ne uvodi nikakve posebne probleme u vezi s procjenama u stalnim cijenama.

Bruto investicije u fiksni kapital

Za bruto investicije u fiksni kapital metoda A predstavlja korištenje stvarnih indeksa cijena investicija. Takav indeks treba zadovoljavati sljedeće kriterije:

to je indeks koji obuhvaća upravo taj proizvod/tu grupu proizvoda,

na ispravan način uzima u obzir promjene u kvaliteti proizvoda,

vrednuje se u kupovnim cijenama uključujući neodbitni PDV,

koncepti na kojima se indeks temelji odgovaraju konceptima iz nacionalnih računa.

U praksi se često koriste indeksi proizvođačkih cijena, što je metoda B ako se ti indeksi ne revaloriziraju u kupovnim cijenama. Za indekse proizvođačkih cijena specifičnih proizvoda primjenjuju se iste primjedbe kao i one iz odjeljka II.2., uključujući i upućivanje na program istraživanja.

Promjene zaliha

Važno je da se zalihe deflacioniraju specifično i nezavisno, te da se ne računaju kao rezidualna stavka izračunavanja u stalnim cijenama.

ESA 95, točka 10.56. navodi da se promjene zaliha u stalnim cijenama mogu izračunati deflacioniranjem upisa u zalihe i povlačenja iz zaliha odvojeno s odgovarajućim indeksima cijena. Kada promjene obujma i cijena zaliha nisu prevelike, tada se kao alternativa nudi neposredno deflacioniranje promjena na zalihama prosječnim indeksom cijena za tu godinu.

Postoje četiri vrste zaliha (ESA 95, točka 3.119.):

materijali i sirovine: ovdje se može navesti isto načelo kao i za deflacioniranje intermedijarne potrošnje u odjeljku II.2.,

nedovršena proizvodnja: ovu je kategoriju potrebno ispitati u okviru programa istraživanja,

gotove robe: one se mogu deflacionirati korištenjem indeksa proizvođačkih cijena u osnovnim cijenama,

robe za daljnju preprodaju: vrednuje se po nabavnim cijenama, za što je indeks proizvođačkih cijena često dobar pokazatelj.

Problem vlasničkih dobitaka također je potrebno ispitati u okviru programa istraživanja.

Neto povećanje dragocjenosti

Ovu kategoriju treba ispitati u okviru programa istraživanja.

Izvoz i uvoz roba i usluga

Ovu kategoriju treba ispitati u okviru programa istraživanja.


(1)  Odluka Komisije 95/309/EZ, Euratom (SL L 186, 5.8.1995., str. 59.) i Odluka Komisije 97/619/EZ, Euratom (SL L 252, 16.9.1997., str. 33.).


PRILOG II.

PRIJELAZNA RAZDOBLJA

Prijelazna razdoblja za načelo br. 3

Država članica

Do godine

Irska

2004.

Portugal

Danska

2000. (za 1999. bazna će godina biti 1990.)

Finska

2005.

Nizozemska

Italija

2003.

Njemačka

2005.

Belgija

Ujedinjena Kraljevina

2003.

Francuska

Španjolska

2003.

Grčka

Švedska

Luksemburg

Austrija

2005.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

54


31999R0423


L 052/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.02.1999.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 423/1999

od 22. veljače 1999.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 975/98 o apoenima i tehničkim specifikacijama kovanica eura namijenjenih za optjecaj

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 105.a stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (3),

budući da članak 1. Uredbe (EZ) 975/98 (4) utvrđuje tehničke specifikacije osam apoena koji su obuhvaćeni prvom serijom kovanica eura; budući da su ravnatelji kovnica na temelju te Uredbe sastavili detaljnije specifikacije potrebne za proizvodnju;

budući da je industrija prodajnih automata, nakon što je proučila te detaljne specifikacije, zatražila da se poveća težina kovanice od 50 centi kako bi se osiguralo jasnije razlikovanje te kovanice i smanjila opasnost od prijevara; budući da je Europska unija slijepih, nakon što je testirala uzorke iz prvih serija proizvodnje, prigovorila da nazupčanost ruba kovanica od 50 centa i 10 centa ne odgovara nazupčanosti uzoraka koji su dogovoreni tijekom konzultacija za donošenje Uredbe (EZ) br. 975/88; budući da se, s ciljem osiguranja prihvaćanja novog sustava od strane korisnika, čini poželjnim udovoljiti zahtjevima koje su izrazili industrija prodajnih automata i Europska unija slijepih; budući da je potrebno, kako bi se zadovoljili zahtjevi industrije prodajnih automata, povećati težinu kovanice od 50 centi sa 7 g na 7,8 g; budući da je, kako bi se udovoljilo zahtjevima Europske unije slijepih i ubuduće izbjegao rizik od nesporazuma, poželjno izmijeniti specifikacije za rub kovanice od 50 centi i kovanice od 10 centi s „grubo nazupčan” u „valovito nazupčan rub”, što bolje odražava oblik ruba koji je prvobitno dogovoren s Europskom unijom slijepih za ove dvije kovanice;

budući da je neophodno da se izmjena tehničkih specifikacija ograniči samo na težinu kovanica od 50 centi, te na rub kovanica od 10 centi i 50 centi, kako se ne bi ugrozili rokovi proizvodnje kovanica i uvođenje kovanica eura 1. siječnja 2002.,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 1. Uredbe (EZ) br. 975/98, tablica se mijenja kako slijedi:

(1)

Četvrti red koji se odnosi na kovanicu od 50 centi zamjenjuje se sljedećim:

(a)

u trećem stupcu broj „1,69” zamjenjuje se s „1,88”;

(b)

u četvrtom stupcu broj „7” zamjenjuje se s „7,8”;

(c)

u osmom stupcu riječi „grubo nazupčan” se zamjenjuju s „valovito nazupčan rub”.

2.

U šestom redu koji se odnosi na kovanicu od 10 centi, u osmom stupcu riječi „grubo nazupčan” se zamjenjuju s „valovito nazupčan rub”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 1999.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorom, podložno članku 109.k stavku 1. i protokolima 11. i 12.

Sastavljeno u Luxembourgu 22. veljače 1999.

Za Vijeće

Predsjednik

H.-F. von PLOETZ


(1)  SL C 296, 24.9.1998., str. 10.

(2)  Mišljenje od 16. studenoga 1998. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 18. studenoga 1998. (SL C 379, 7.12.1998.), Zajedničko stajalište Vijeća od 21. prosinca 1998. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Europskog parlamenta od 9. veljače 1999. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL L 139, 11.5.1998., str. 6.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

56


31999R2166


L 266/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.10.1999.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2166/1999

od 8. listopada 1999.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje proizvoda iz sektora zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno njezin članak 4. i članak 5. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom (2),

budući da:

(1)

Na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva se od svake države članice izrada harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC), počevši s indeksom za siječanj 1997.

(2)

Uredba Komisije (EZ) br. 1749/96 (3) određuje pokrivenost HIPC-a kao onu robu i usluge koje su uključene u novčane izdatke za finalnu potrošnju kućanstva; robu i usluge iz sektora zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite dio su pokrivenosti HIPC-a; novčana finalna potrošnja kućanstava obuhvaća izdatke pojedinaca koji žive u institucionalnim kućanstvima i trebali bi biti razvrstani u skladu s kategorijama Coicop/HIPC kako je utvrđeno u Uredbi Komisije (EZ) br. 2214/96 (4).

(3)

Na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96, a posebno njezinog članka 3. i Priloga I.a, u prosincu 1999. trebalo bi provesti proširenu pokrivenost u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite i primjenjivati ju s indeksom za siječanj 2000. čime bi se trebale pobliže odrediti metodološke pojedinosti za uključenost u skladu s postupkom utvrđenim u članku 14. okvirne Uredbe (EZ) br. 2494/95, a raspored uključenosti za bolničke usluge i usluge socijalne zaštite u domu, staračkim domovima i objektima za osobe s invaliditetom trebale bi se odrediti u skladu s jednakim postupkom.

(4)

Znatna je mogućnost postupovnih razlika u tretiranju robe i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite u HIPC-u; potrebna je harmonizirana metodologija za takvu robu i usluge koja bi osigurala da dobiveni HIPC-ovi ispunjavaju zahtjeve usporedivosti kako su utvrđeni u članku 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(5)

Tretiranje robe i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite usklađeno je s definicijama utvrđenim u Europskom sustavu ekonomskih računa (ESA) 1995 utvrđenom u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 (5).

(6)

Odbor za statistički program (SPC) nije donio mišljenje u roku koji je odredio njegov predsjednik; u tom slučaju, na temelju postupka koji je utvrđen u članku 14. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2494/95, Komisija mora, bez odgode, dostaviti Vijeću prijedlog u vezi s mjerama koje treba poduzeti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe odrediti minimalne standarde za tretiranje robe i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite u harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena, dalje u tekstu HIPC-ovi, kako bi se osigurala njihova pouzdanost i mjerodavnost te udovoljavanje zahtjevima usporedivosti kako su utvrđeni u članku 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

Članak 2.

Definicije

1.   Refundacije se odnose na plaćanja kućanstvima od strane državnih ureda, službi za socijalnu sigurnost ili neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NUSK), koja su izvršena kao izravna posljedica kupnji pojedinačno navedenih robe i usluga, koja su prvotno platila kućanstva.

2.   Plaćanja potraživanja koja kućanstvima plaćaju društva za osiguranje ne predstavljaju refundacije.

3.   Druga plaćanja ili povlastice kućanstvima od strane državnih ureda, službi za socijalnu sigurnost ili NUSK-a u obliku pomoći za smanjenje izdatka kućanstva, kao što su dodaci za stanarinu najmoprimca ili plaćanja zbog bolesti, invaliditeta, skrbi za starije srodnike ili stipendije za studente, smatraju se socijalnim naknadama u gotovini. Oni se smatraju kao transferi dohotka kućanstvima i ne smatraju se refundacijama.

Članak 3.

Pokrivenost

1.   Roba i usluge u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite za koje je nastao novčani izdatak za finalnu potrošnju kućanstava, uključeni su u HIPC-u i grupirani su u skladu s kategorijama Coicop/HIPC klasifikacija kako je utvrđeno u Uredbi Komisije (EZ) br. 2214/96.

2.   Svi pružatelji robe i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite, kao što su državne i privatne institucije, NUSK ili samozaposlene osobe, su pokrivene u HIPC-u neovisno od njihovog statusa. Isključeni su pojedinci ili skupine pojedinaca proizvođača dobara i nefinancijskih usluga za isključivo vlastitu finalnu uporabu.

3.   U skladu s Coicop/HIPC, obrazovanje (područje 10.) uključuje jedino usluge obrazovanja. Ako se ukupna cijena naplaćuje za usluge obrazovanja zajedno s obrazovnim materijalima ili uslugama podrške obrazovanju, njezine sastavnice potrebno je razdvojiti i rasporediti u odnosne razrede Coicop/HIPC klasifikacije. Kad se takva ukupna cijena ne može razdvojiti u cijene obuhvaćenih sastavnica, treba rasporediti ukupnu cijenu za Coicop/HIPC područje 10.

4.   Granični slučajevi između obrazovnih usluga, usluga za predškolsku razinu i socijalnu zaštitu i čuvanje djece, primjerice dojilje, jaslice i dječji vrtići, raspoređuje se u područje 10. Coicop/HIPC klasifikacije ako djetetova dob upisa nije manja od tri godine i aktivnosti se sastoje od organiziranog poučavanja u školskom okruženju osmišljenom za smanjenje razlike između kućnog i školskog okruženja. S druge strane, ako glavni cilj nije pedagoški, ali pruža pomoć i potporu čuvanju djece, predmetna usluga se raspoređuje u razred 12.4.0 Coicop/HIPC klasifikacije.

5.   Kad bolnice, uz osnovne usluge kako su određene u 06.3 Coicop/HIPC klasifikacije, pružaju druga roba ili usluge bolničkim pacijentima na temelju odvojenog obračunavanja, iste se ne raspoređuju razredu 06.3.0, već u odnosne razrede Coicop/HIPC klasifikacije.

Članak 4.

Cijene

1.   Dotični podindeksi HIPC-a izračunavaju se korištenjem formule usklađenom s Laspeyresovom formulom koja se koristi za druge podindekse. Oni trebaju odražavati promjenu cijene na temelju promijenjenih izdataka za finalnu potrošnju kućanstava i sastava potrošačkog stanovništva iz osnovnog ili referentnog razdoblja.

2.

(a)

Potrošačke cijene robe i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite koje treba koristiti u HIPC-u su iznosi koje plaćaju potrošači, bez refundacija.

(b)

Promjene u potrošačkim cijenama koje odražavaju promjene u pravilima koja ih određuju prikazuju se kao promjene cijena u HIPC-u.

(c)

Kad su potrošačke cijene vezane za indeks, promjene koje su posljedice promjena u indeksu prikazuju se kao promjene cijena u HIPC-u.

(d)

Promjene u potrošačkim cijenama koje su posljedica promjena u prihodima kupaca prikazuju se kao promjene cijena u HIPC-u.

3.   U slučaju promjene kvalitete, cijene se obračunavaju u skladu s odredbama o promjeni specifikacije, a posebno odredbama u vezi prilagodbe kvalitete iz članka 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96.

4.   U slučaju da roba ili usluge u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite, postanu dostupni potrošačima besplatno i da se nakon toga naplati stvarna cijena, promjena s nule na stvarnu cijenu i obrnuto odražava se u HIPC-u.

5.   U slučaju da roba ili usluge u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite, koji se zajednički pružaju s drugom robom i uslugama postanu dostupni potrošačima besplatno i da se nakon toga naplate na posebnoj osnovi, promjena se treba odraziti u HIPC-u.

6.   Kada je potrebno, postupak iz članka 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 2646/98 (6) u vezi s tarifama primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 5.

Osnovni podaci

Osnovni podaci su sve kupovne cijene dobara i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite i njihove sastavnice, zajedno s ponderima koji odražavaju razinu, vrijeme i strukturu potrošnje te robe ili usluga, u skladu sa socioekonomskim obilježjima koja određuju cijene.

Članak 6.

Izvori podataka

1.   Podindekse HIPC-a izračunavaju države članice iz osnovnih podataka određenih u članku 5.

2.   Statističke jedinice, kao što su državni uredi, službe za socijalnu zaštitu ili NUSK, pozvani od strane država članica na suradnju u prikupljanju ili pružanju osnovnih podataka obvezni su davati iskrene i potpune informacije u trenutku kada ih se zahtijeva i omogućavati organizacijama i institucijama odgovornim za prikupljanje službene statistike, na zahtjev, dobivanje podataka na detaljnoj razini potrebnoj za ocjenu usklađenosti sa zahtjevima usporedivosti i kvalitetom podindeksa HIPC-a.

Članak 7.

Usporedivost

HIPC-ovi se smatraju usporedivima kada su izrađeni na temelju postupaka navedenih u člancima 4. i 5. ove Uredbe ili na temelju drugih postupaka koji ne dovode do indeksa koji se znatno razlikuje za više od jedne desetine jednog postotnog boda u prosjeku tijekom jedne godine u usporedbi s prethodnom godinom indeksa, pripremljenih po opisanom postupku.

Članak 8.

Kontrola kvalitete

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) informacije o postupcima razrađenim za obračunavanje robe i usluga u sektorima zdravlja, obrazovanja i socijalne zaštite u slučajevima gdje se ti postupci razlikuju od postupaka određenih u člancima 4. i 5. ove Uredbe, prije primjene tih postupaka.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu), na zahtjev, dovoljno informacija za procjenu djelovanja postupaka utvrđenih u člancima 4. i 5. ove Uredbe. Rezultat te procjene se uključuje u izvješća koja Komisija podnosi Vijeću kako je utvrđeno u članku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1687/98 i u članku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1688/98.

Članak 9.

Provedba

Države članice provode odredbe ove Uredbe u prosincu 1999. i te odredbe stupaju na snagu s indeksom za siječanj 2000., osim sljedećih, koje se trebaju provesti u prosincu 2000. i stupiti na snagu s indeksom za siječanj 2001.:

(a)

bolničke usluge (Coicop/HIPC 06.3);

(b)

usluge socijalne zaštite koje se pružaju kod kuće, kao što su čišćenje stana, obroci, prijevoz osoba s invaliditetom (dio Coicop/HIPC 12.4.0);

(c)

domovi za umirovljenike, domovi za osobe s invaliditetom (dio Coicop/HIPC 12.4.0).

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 8. listopada 1999.

Za Vijeće

Predsjednik

S. NIINISTÖ


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  Mišljenje od 24. kolovoza 1999.

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3. Uredba kako je izmijenjena Uredbama Vijeća (EZ) br. 1687/98 (SL L 214, 31.7.1998., str. 12.) i (EZ) br. 1688/98 (SL L 214, 31.7.1998., str. 23.).

(4)  SL L 296, 21.11.1996., str. 8. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1749/1999 (SL L 214, 13.8.1999., str. 1.).

(5)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 448/98 (SL L 58, 27.2.1998., str. 1.).

(6)  SL L 335, 10.12.1998., str. 30.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

59


32000R0264


L 029/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.02.2000.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 264/2000

od 3. veljače 2000.

o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu kratkoročne statistike javnih financija

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 448/98 (2), a posebno njezin članak 3. stavak 2.,

budući da:

(1)

Sukladno članku 104. stavku 2. Ugovora, Komisija nadzire razvoj stanja proračuna.

(2)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1466/97 od 7. srpnja 1997. o jačanju nadzora proračunskog stanja i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (3) koji se smatraju primjerenima za nadopunu postupka multilateralnog nadzora članka 99. stavaka 3. i 4. Ugovora sa sustavom ranog uzbunjivanja, prema kojem Vijeće treba u ranoj fazi upozoriti državu članicu na potrebu poduzimanja potrebnih proračunskih popravnih radnji kako bi se spriječilo da državni deficit postane prekomjeran.

(3)

Izvješće Vijeća Ecofina o statističkim zahtjevima u ekonomskoj i monetarnoj uniji, odobreno 18. siječnja 1999., posebno je opisao potrebu za zajedničkom i usklađenom kratkoročnom statistikom javnih financija država članica, posebno onih koje pripadaju ekonomskoj i monetarnoj uniji.

(4)

Pravila o nacionalnim računima, a posebno koncepti Europskog sustava nacionalnih računa iz 1995. (ESA 95), smatraju se instrumentima kojima se osigurava usporedivost i transparentnost podataka među državama članicama.

(5)

Potrebno je slijediti postupni pristup prema objedinjavanju potpunog niza tromjesečnih računa za sektor ukupne države u okviru ESA-e 95, počevši od 2000. s prvim nizom komponenti računa ukupne države koji su raspoloživi prema konceptima ESA-e 95.

(6)

Trebalo bi dati prvenstvo komponentama koje predstavljaju pouzdane pokazatelje kretanja u javnim financijama i koje su redovito raspoložive na vrijeme.

(7)

Porezi, stvarni socijalni doprinosi i socijalne naknade, kao prvi niz komponenti, predstavljaju signale ranog uzbunjivanja o mogućim rizicima za proračun i korisne informacije o cikličkim kretanjima u gospodarstvu.

(8)

Obavljene su konzultacije s Odborom za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku (CMFB), utemeljenog Odlukom Vijeća 91/155/EEZ (4), kako je izmijenjena Odlukom 96/174/EZ (5).

(9)

Mjere utvrđene u ovoj Uredbi u skladu s mišljenjem Odbora za statistički program (SPC), utemeljenog Odlukom 89/382/EEZ, Euratom (6),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Uredbe određivanje popisa i glavnih značajki kategorija transakcija ESA-e 95 koje sve države članice trebaju dostaviti tromjesečno počevši s 2000., kako bi se učinio dostupnim niz zajedničkih i usklađenih kratkoročnih statistika o javnim financijama.

Članak 2.

Kategorije na koje se odnosi dostava tromjesečnih podataka

Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) tromjesečne podatke za sljedeće kategorije resursa i namjena ukupne države, kako je kodificirana u ESA-i 95:

 

na strani izvora:

poreze na proizvodnju i uvoz (D.2),

od toga: poreze tipa poreza na dodanu vrijednost (D.211),

tekuće poreze na dohodak, bogatstvo i sl. (D.5),

porezi na kapital (D.91),

stvarne socijalne doprinose (D.611),

 

na strani uporaba:

socijalne naknade osim socijalnih transfera u naturi (D.62).

Članak 3.

Izvori i metode objedinjavanja tromjesečnih podataka

Objedinjavanje tromjesečnih podataka za kategorije iz članka 2. poštuje sljedeća pravila:

1.

Tromjesečni podaci temelje se na izravnim informacijama raspoloživima iz temeljnih izvora, kao što su npr. javni računi ili administrativni izvori, a za svaku kategoriju predstavljaju barem 90 % iznosa kategorije;

2.

Izravne informacije upotpunjuju se prilagodbama obuhvata, ako je to potrebno, i konceptualnim prilagodbama kako bi se tromjesečni podaci uskladili s konceptima ESA-e 95;

3.

Tromjesečni podaci i odgovarajući godišnji podaci su dosljedni.

Članak 4.

Vremenski raspored za dostavu tromjesečnih podataka

1.   Tromjesečni podaci dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) u razdoblju koje ne smije biti duže od tri mjeseca od kraja tromjesečja na koje se podaci odnose.

2.   Bilo kakva revizija tromjesečnih podataka za prethodna tromjesečja dostavlja se istodobno.

3.   Prva dostava tromjesečnih podataka odnosi se na podatke za prvo tromjesečje 2000. Ti se podaci dostavljaju najkasnije do 30. lipnja 2000.

Članak 5.

Dostava vremenskih serija

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) tromjesečne podatke za kategorije iz članka 2. počevši s prvim tromjesečjem 1991.

2.   Prethodni podaci se objedinjuju prema izvorima i metodama određenim u članku 3. stavcima 2. i 3.

3.   Prethodni podaci od prvog tromjesečja 1998. do četvrtog tromjesečja 1999. dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) najkasnije do 31. prosinca 2000.

4.   Prethodni podaci od prvog tromjesečja 1991. do četvrtog tromjesečja 1997. dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) najkasnije do 30. lipnja 2002.

Članak 6.

Prijelazne odredbe

1.   Prijelazne odredbe odnose se na države članice koje nisu u poziciji dostaviti, od 2000., tromjesečne podatke u skladu s rokovima opisanim u članku 4. stavku 1. i u skladu s izvorima i metodama određenim u članku 3.

2.   Navedene države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju svoje „najbolje tromjesečne procjene” prema vremenskom rasporedu opisanom u članku 4.

3.   Istodobno naznačuju koje je još korake potrebno poduzeti kako bi se poštovali izvori i metode određeni u članku 3.

4.   Razdoblje na koje se odnose prijelazne odredbe ne prelazi rokove određene u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 7.

Provedba Uredbe

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) opis izvora i metoda korištenih u objedinjavanju tromjesečnih podataka (početni opis), najkasnije do ožujka 2000.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) bilo kakvu reviziju početnog opisa izvora i metoda korištenih u prikupljanju tromjesečnih podataka prilikom dostave revidiranih podataka.

3.   Početni opis i moguće revizije podliježu dogovoru svake dotične države članice i Komisije (Eurostata).

4.   Na temelju opisa koje dostavljaju države članice, Komisija (Eurostat) posebno ispituje primjenjivost kriterija od 90 % potrebnih prema članku 3. stavku 1., za prvu tromjesečnu procjenu koja se odnosi na svaku od kategorija iz članka 2.

Ako postane očito da država članica ne može ispuniti kriterij od 90 % prema nacionalnim uvjetima, Komisija (Eurostat) može dotičnoj državi članici odobriti posebno izuzeće.

5.   Komisija (Eurostat) izvješćuje SPC i CMFB o izvorima i metodama koje je koristi svaka država članica.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. veljače 2000.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(2)  SL L 58, 27.2.1998., str. 1.

(3)  SL L 209, 2.8.1997., str. 1.

(4)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19.

(5)  SL L 51, 1.3.1996., str. 48.

(6)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG

Vremenski raspored koji određuje rok za primjenu prijelaznih odredbi

Članak 6. (4)

Država članica

Porezi na proizvodnju i uvoz (D.2)

Tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd. (D.5)

Porezi na kapital (D.91)

Stvarni socijalni doprinosi

Socijalne naknade osim socijalnih transfera u naravi (D.62)

Belgija

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Danska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Njemačka

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Grčka

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2003.

1. siječnja 2003.

Španjolska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2003.

1. siječnja 2003.

Francuska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Irska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Italija

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Luxembourg

1. siječnja 2002. (D.2)

1. siječnja 2003.

1. siječnja 2003.

1. siječnja 2003. (D.3)

1. siječnja 2003. (D.91)

Nizozemska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2003.

1. siječnja 2003.

Austrija

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Portugal

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Finska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Švedska

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

Ujedinjena Kraljevina

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.

1. siječnja 2002.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

62


32000D0604


L 257/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.09.2000.


ODLUKA VIJEĆA

od 29. rujna 2000.

o sastavu i statutima Odbora za ekonomsku politiku

(2000/604/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 209.,

uzimajući u obzir mišljenje Komisije,

budući da:

(1)

Odbor za ekonomsku politiku (dalje u tekstu „Odbor”) osnovan je Odlukom Vijeća 74/122/EEZ (1).

(2)

Odbor je izvršio sve funkcije koje su do sada dodijeljene Odboru za kratkoročnu ekonomsku politiku koji je osnovan Odlukom Vijeća od 9. ožujka 1960. o koordinaciji konjunkturnih politika država članica (2), Odboru za proračunsku politiku koji je osnovan Odlukom Vijeća od 8. svibnja 1964. o suradnji između nadležnih vladinih tijela država članica u području proračunske politike (3), i Odboru za srednjoročnu ekonomsku politiku koji je osnovan Odlukom Vijeća od 15. travnja 1964. o osnivanju Odbora za srednjoročnu politiku (4).

(3)

Odbor je predviđen u članku 272. Ugovora.

(4)

Statuti Odbora trebaju odražavati novo institucionalno okruženje stvoreno ulaskom u treću fazu ekonomske i monetarne unije; čini se preporučljivim zadržati osnovne strukture Odbora tijekom potrebne prilagodbe za poboljšanje njegovog djelovanja i precizniji opis njegovih zadataka.

(5)

Zadaća dodijeljena Odboru ne dovodi u pitanje pravo Komisije da oblikuje preporuke ili donosi mišljenja o pitanjima koja su predmet Ugovora.

(6)

Uvođenje eura pojačava potrebu za bliskom koordinacijom ekonomskih politika i održivom konvergencijom ekonomskih rezultata država članica; u skladu s Rezolucijom Europskog vijeća od 13. prosinca 1997. o koordinaciji ekonomske politike u fazi 3. ekonomske i monetarne unije (5) pojačana koordinacija ekonomske politike trebala bi uključivati pomnije praćenje makroekonomskih kretanja u državama članicama i strukturnih politika država članica na području tržišta rada, proizvoda i usluga, kao i trendova troškova i cijena, posebno ako utječu na mogućnosti ostvarivanja održivog neinflatornog rasta i otvaranje novih radnih mjesta.

(7)

Opće smjernice ekonomske politike i postupak multilateralnog nadzora kako je predviđen u članku 99. Ugovora u središtu su koordinacije ekonomske politike; ne dovodeći u pitanje zadaće Ekonomskog i financijskog odbora, Odbor bi trebao pružati potporu oblikovanju smjernica i pridonositi postupku multilateralnog nadzora u područjima koja su navedena u ovoj Odluci.

(8)

Europsko vijeće na sastanku u Cardiffu 16. lipnja 1998. pozdravilo je odluku Vijeća u sastavu Ecofina i ministara koji su se sastali na tom Vijeću 1. svibnja 1998. (6) kako bi odredili pojednostavljen postupak, u potpunosti poštujući načelo supsidijarnosti, za praćenje napretka ekonomske reforme.

(9)

Rezolucijom Europskog vijeća od 3. i 4. lipnja 1999. pokrenut je postupak makroekonomskog dijaloga na razini Zajednice. Navedeni je makroekonomski dijalog usmjeren na poboljšanje međudjelovanja između kretanja plaća i makroekonomske politike. Europsko vijeće zaključilo je da bi se makroekonomski dijalog na tehničkoj razini trebao održavati u radnoj skupini osnovanoj u okviru Odbora u suradnji s Odborom za zapošljavanje i tržište rada, uz sudjelovanje predstavnika oba odbora (uključujući Europsku središnju banku), Komisije i Makroekonomske skupine za socijalni dijalog. Odbor bi posebno trebao organizirati doprinos vladinih predstavnika dijalogu na ovoj razini.

(10)

Rezolucija Europskog vijeća od 16. lipnja 1997. o rastu i zapošljavanju (7) pozvala je na pojačanu koordinaciju ekonomskih politika radi nadopune postupka predviđenog u novoj glavi o zapošljavanju Ugovora i tražila da Odbor za zapošljavanje radi u bliskoj suradnji s Odborom.

(11)

Ugovor predviđa osnivanje Ekonomskog i financijskog odbora. Zadaće Ekonomskog i financijskog odbora određeni su člankom 114. stavkom 2. Ugovora. Statuti Ekonomskog i financijskog odbora usvojeni su Odlukom Vijeća od 31. prosinca 1998. (8). Odbor treba raditi u bliskoj suradnji s Ekonomskim i financijskim odborom kad pomaže Vijeću.

(12)

Ugovor zahtijeva osnivanje Odbora za zapošljavanje. Također je potrebna uska suradnja s tim Odborom.

(13)

Opis zadaća Odbora ne dovodi u pitanje moguće buduće sekundarno zakonodavstvo o postupku multilateralnog nadzora kako je predviđeno u članku 95. stavku 5. Ugovora.

(14)

Države članice, Komisija i Europska središnja banka trebale bi biti prikladno zastupljene u Odboru. Svaka od njih trebala bi imenovati četiri člana.

(15)

Članove Odbora trebalo bi imenovati u osobnom svojstvu te bi ih trebalo usmjeriti da izvršavaju dužnosti u općem interesu Zajednice.

(16)

Predsjednik Odbora treba se birati na razdoblje od dvije godine. U pravilu, taj mandat se ne bi trebao obnavljati. Trebalo bi biti moguće produljiti mandat ako nema drugih kandidata za predsjedništvo.

(17)

Članstvo u Odboru dužnosnika iz Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka ne dovodi u pitanje članak 108. Ugovora,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se donose statuti Odbora za ekonomsku politiku predviđeni člankom 272. Ugovora („Odbor”).

Tekst statuta utvrđen je u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ovime se stavlja izvan snage Odluka 74/122/EEZ.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. rujna 2000.

Za Vijeće

Predsjednik

L. FABIUS


(1)  SL L 63, 5.3.1974., str. 21.

(2)  SL 31, 9.5.1960., str. 764/60.

(3)  SL 77, 21.5.1964., str. 1205/64.

(4)  SL 64, 22.4.1964., str. 1031/64.

(5)  SL C 35, 2.2.1998., str. 1.

(6)  SL L 139, 11.5.1998., str. 28.

(7)  SL C 236, 2.8.1997., str. 3.

(8)  SL L 5, 9.1.1999., str. 71.


PRILOG

Statuti Odbora za ekonomsku politiku

DIO I.

ZADAĆE ODBORA

Članak 1.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 114. i 207. Ugovora, Odbor za ekonomsku politiku (dalje u tekstu „Odbor”) doprinosi pripremi rada Vijeća na koordinaciji ekonomske politike država članica i Zajednice i savjetuje Komisiju i Vijeće.

2.   Odbor doprinosi pripremi rada Vijeća pružanjem ekonomskih analiza, mišljenja o metodologijama i izradi preporuka politike, posebno o strukturnoj politici za poboljšanje potencijala rasta i zapošljavanja u Zajednici. U tom kontekstu, usmjerit će se posebno na:

djelovanje tržišta roba, kapitala, usluga i rada, uključujući kretanja plaća, produktivnosti, zapošljavanja i konkurentnosti,

ulogu i učinkovitost javnog sektora i dugoročnu održivost javnih financija,

učinke na ukupno gospodarstvo određene politika, npr. onih koje se odnose na okoliš, istraživanje i razvoj i socijalnu koheziju.

3.   U gore navedenim područjima, Odbor, ne dovodeći u pitanje članke 114. i 207. Ugovora, pruža potporu radu Vijeća, posebno pri oblikovanju općih smjernica ekonomske politike, i doprinosi postupku multilateralnog nadzora iz članka 99. stavka 3. Ugovora. U tom smislu, Odbor provodi redovita preispitivanja pojedinih zemalja usmjerena posebno na strukturne reforme u državama članicama.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 130. i 207. Ugovora, Odbor doprinosi radu Vijeća u sklopu Glave o zapošljavanju Ugovora.

5.   Odbor podupire Ekonomski i financijski odbor, posebno nadgledanjem kratkoročnih i dugoročnih makroekonomskih kretanja u državama članicama i Zajednici pružanjem analiza i mišljenja uglavnom o metodološkim pitanjima vezanim uz međudjelovanje strukturne i makroekonomske politike i kretanja plaća u državama članicama i Zajednici.

6.   Odbor osigurava okvir za provođenje makroekonomskog dijaloga koji uključuje predstavnike Odbora (uključujući Europsku središnju banku), Ekonomski i financijski odbor Odbor za zapošljavanje, Komisiju i socijalne partnere na tehničkoj razini.

7.   Komisija se savjetuje s Odborom o najvišoj stopi povećanja neobveznih rashoda općeg proračuna Europskih zajednica kako je predviđeno člankom 272. Ugovora.

Članak 2.

Odbor donosi mišljenja na zahtjev Vijeća, Komisije ili Ekonomskog i financijskog odbora ili na vlastitu inicijativu.

Članak 3.

U ispunjavanju zadaća izvještavanja Vijeća, Odbor blisko surađuje s Ekonomskim i financijskim odborom. Doprinoseći pripremi općih smjernica ekonomske politike, Odbor izvještava Ekonomski i financijski odbor. Usklađuje rad s Odborom za zapošljavanje i drugim odborima i radnim skupinama koje pripremaju rad Vijeća u područjima u kojima su odbori i radne skupine nadležni.

DIO II.

SASTAV

Članak 4.

1.   Države članice, Komisija i Europska središnja banka svaka imenuje četiri člana Odbora.

2.   Članovi Odbora biraju se iz redova viših dužnosnika koji posjeduju izvanredne sposobnosti u području oblikovanja ekonomske i strukturne politike.

Članak 5.

Članovi Odbora u izvršavanju dužnosti vode se općim interesima Zajednice.

DIO III.

PREDSJEDNIK I TAJNIŠTVO

Članak 6.

1.   Odbor bira iz redova svojih članova, većinom glasova svojih članova, predsjednika i do tri potpredsjednika za razdoblje od dvije godine. U pravilu, mandat od dvije godine se ne obnavlja.

2.   Predsjednik delegira njegovo/njezino pravo glasa drugom članu njegovog/njezinog izaslanstva.

Članak 7.

U slučaju nemogućnosti obavljanja njegove dužnosti, predsjednika mijenja jedan od potpredsjednika Odbora.

Članak 8.

1.   Odboru pomaže tajništvo pod vodstvom tajnika. Tajnika i osoblje tajništva potrebno za provedbu zadaća tajništva osigurava Komisija. Tajnika imenuje Komisija nakon savjetovanja s Odborom. Tajnik i njegovo/njezino osoblje djeluju prema uputama Odbora pri izvršavanju svojih odgovornosti prema Odboru.

2.   Troškovi Odbora uključuju se u proračun Komisije.

DIO IV.

POSTUPCI

Članak 9.

Mišljenja ili izvješća usvajaju se većinom glasova članova ako se zahtijeva glasovanje. Svaki član ima jedan glas. Međutim, pri davanju savjeta ili mišljenja o pitanjima o kojima Vijeće može naknadno donijeti odluku, članovi iz središnjih banaka i Komisije mogu sudjelovati u potpunosti u raspravi ali ne sudjeluju u glasovanju. Odbor također izvješćuje o manjinskim ili različitim stajalištima izraženim tijekom rasprave.

Članak 10.

U pravilu samo članovi mogu govoriti na sastancima Odbora. U iznimnim prilikama predsjednik može pristati na druge dogovore.

Članak 11.

Odbor može povjeriti proučavanje određenih pitanja pododborima ili radnim skupinama. Član Odbora, kojeg imenuje Odbor, preuzima predsjedanje takvim skupinama.

Članak 12.

Odbor, pododbori ili radne skupine mogu pozvati stručnjake da im pomognu.

Članak 13.

Odbor saziva predsjednik na vlastitu inicijativu, ili na zahtjev Vijeća, Komisije ili najmanje pet članova.

Članak 14.

1.   U pravilu, Odbor predstavlja predsjednik; posebno predsjednika može ovlastiti Odbor za izvješćivanje o raspravama i davanje usmenih komentare o mišljenjima i izvješćima koja je pripremio Odbor.

2.   Predsjednik Odbora ima odgovornost održavati odnose Odbora s Europskim parlamentom, kojeg se obavještava o radu Odbora, kako je primjereno.

Članak 15.

1.   Ako nije drukčije odlučeno, zapisnici Odbora su povjerljivi. Isto pravilo primjenjuje se na zapisnike pododbora ili radnih skupina.

2.   Izvješća ili mišljenja koja priprema Odbor javno su dostupna nakon dostave primatelju ako nema opravdanih razloga da ih se drži povjerljivima.

Članak 16.

Odbor donosi vlastite provedbene postupke.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

66


32000R2516


L 290/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.11.2000.


UREDBA (EZ) br. 2516/2000 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 7. studenoga 2000.

o izmjeni zajedničkih načela Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (ESA) 95 u pogledu poreza i socijalnih doprinosa i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenom u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (4) (ESA 95) sadrži referentni okvir zajedničkih standarda, definicija, klasifikacija i pravila za izradu računa država članica za statističke zahtjeve Zajednice kako bi se dobili usporedivi rezultati među državama članicama.

(2)

Člankom 2. Uredbe (EZ) br. 2223/96 određuju se uvjeti pod kojima Komisija može donijeti izmjene metodologije ESA 95 namijenjenim za pojašnjavanje i poboljšavanje njezinog sadržaja.

(3)

Stoga je potrebno proslijediti pojašnjenja u pogledu bilježenja poreza i socijalnih doprinosa u ESA-i 95 Europskom parlamentu i Vijeću budući da ta pojašnjenja mijenjaju temeljne koncepte.

(4)

U članku 2. Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita u vezi s člankom 104. Ugovora navodi se da državni deficit znači neto pozajmljivanja sektora opće države kako je definirano u Europskom sustavu integriranih ekonomskih računa (ESA).

(5)

Odbor za statistički program (SPC), utemeljen Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (5), Odbor za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku (CMFB), utemeljen Odlukom Vijeća 91/115/EEZ (6), i Odbor za bruto nacionalni proizvod (Odbor za BNP) mogu navesti svoje mišljenje o računovodstvenom tretmanu poreza i socijalnih doprinosa specifičnom za svaku zemlju kada god to smatraju relevantnim.

(6)

Obavljeno je savjetovanje sa SPC-om i CMFB-om.

(7)

Potrebno je usvojiti mjere potrebne za provedbu Uredbe (EZ) br. 2223/96 u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

Svrha ove Uredbe je izmjena zajedničkih načela ESA-e 95 u pogledu poreza i socijalnih doprinosa kako bi se osigurala usporedivost i transparentnost među državama članicama.

Članak 2.

Opća načela

Učinak poreza i socijalnih doprinosa registriranih u sustavu na neto uzajmljivanje/pozajmljivanje ukupne države ne obuhvaća iznose za koje nije vjerojatno da će biti naplaćeni.

Sukladno navedenom, učinak poreza i socijalnih doprinosa registriranih u sustavu na obračunskoj osnovi na neto uzajmljivanje/pozajmljivanje ukupne države ekvivalentan je tijekom razumnog roka odgovarajućim iznosima koji su stvarno zaprimljeni.

Članak 3.

Tretman poreza i socijalnih doprinosa u računima

Porezi i socijalni doprinosi registrirani u računima mogu biti izvedeni na osnovu dva izvora: iznosa ustanovljenih obračunom i prijavama ili gotovinskih prihoda.

(a)

Ako se koriste procjene i prijave, iznosi se prilagođavaju pomoću koeficijenta koji odražava procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Kao alternativni postupak, moguće je registrirati kapitalni transfer relevantnim sektorima koji je jednak istoj prilagodbi. Koeficijenti se procjenjuju na temelju dotadašnjeg iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Oni su specifični za različite vrste poreza i socijalnih doprinosa. Određivanje koeficijenata posebno je za svaku državu, a metodu unaprijed odobrava Komisija (Eurostat).

(b)

Ako se koriste gotovinski prihodi, oni se vremenski prilagođavaju tako da se gotovina bilježi razdoblju odvijanja aktivnosti kako bi se generirala porezna obveza (ili kada je iznos poreza određen, u slučaju nekih poreza na dohodak). Ova se prilagodba može temeljiti na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti (ili određivanja iznosa poreza) i gotovinskog poreznog prihoda.

Članak 4.

Provjera

1.   Komisija (Eurostat) provjerava provedbu načela utvrđenih u ovoj Uredbi u državama članicama.

2.   Od 2000. godine nadalje, države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) prije kraja svake godine detaljan opis metoda koje namjeravaju koristiti za različite kategorije poreza i socijalnih doprinosa u svrhu provedbe ove uredbe.

3.   Metode koje se primjenjuju i moguće revizije podliježu dogovoru svake dotične države članice i Komisije (Eurostata).

4.   Komisija (Eurostat) izvješćuje SPC, CMFB i Odbor za BNP o metodama i izračunu gore navedenih koeficijenata.

Članak 5.

Provedba

U roku od šest mjeseci od donošenja ove Uredbe, Komisija u tekst Priloga A Uredbi (EZ) br. 2223/96, na temelju postupka iz njezinog članka 4., unosi promjene potrebne za primjenu ove Uredbe.

Članak 6.

Odborska procedura

Članak 4. Uredbe (EZ) br. 2223/96 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1.   Komisiji pomaže Odbor za statistički program (dalje u tekstu: Odbor).

2.   Kada se upućuje na ovaj članak, primjenjuju se članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. Odluke.

Razdoblje utvrđeno u članku 4. stavku 3. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoj poslovnik.”.

Članak 7.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2.   Države članice mogu zatražiti od Komisije prijelazno razdoblje od najviše dvije godine, tijekom kojeg će uskladiti svoje računovodstvene sustave s ovom Uredbom.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. studenoga 2000.

Za Europski parlament

Predsjednica

N. FONTAINE

Za Vijeće

Predsjednik

L. FABIUS


(1)  SL C 21 E, 25.1.2000., str. 68.

(2)  SL C 75, 15.3.2000., str. 19.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. travnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 26. lipnja 2000. (SL C 245, 25.8.2000., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 3. listopada 2000. (još nije objavljena u Službenom listu)

(4)  SL L 310., 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 448/98 (SL L 58, 27.2.1998., str. 1.)

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(6)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 96/174/EZ (SL L 51, 1.3.1996., str. 48.)

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

68


32000R2601


L 300/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.11.2000.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2601/2000

od 17. studenoga 2000.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s vremenom uvođenja kupovnih cijena u harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno njezin članak 4. u vezi s člankom 5. stavkom 3.,

nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom (2),

budući da:

(1)

Na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, svaka je država članica obvezna izraditi harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) počevši s indeksom za siječanj 1997.

(2)

U skladu s člankom 2. stavkom (a) točkom 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (3), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1688/98 (4), cijene koje su korištene u HIPC-u su kupovne cijene koje plaćaju kućanstva za kupnju pojedine robe i usluga u novčanim transakcijama.

(3)

Znatna je mogućnost postupovnih razlika u određivanju vremena unošenja kupovnih cijena u HIPC. Harmonizirana metodologija koja je vezana uz to vrijeme treba osigurati da nastali HIPC-ovi zadovoljavaju zahtjev usporedivosti članka 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95, posebno za proizvode za koje može postojati razlika između vremena kupnje, plaćanja ili isporuke i vremena potrošnje.

(4)

Pravila ove Uredbe usklađena su s definicijama utvrđenima u Europskom sustavu ekonomskih računa 1995. (ESA 95) koji je utvrdila Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (5), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 448/98 (6) kako bi ESA 95 bio usklađen sa svrhom HIPC-a.

(5)

Osobito, točka 3.89 ESA-e 95 navodi da bi se roba i usluge trebale bilježiti kad se stvore obveze prema dobavljačima, to jest, kad naručitelj uzme na sebe obvezu prema prodavaču.

(6)

HIPC bi trebao odražavati promjenu cijene u odnosu na osnovno ili referentno razdoblje na temelju promjene izdatka dok zadržava obrazac potrošnje kućanstava i sastav potrošačkog stanovništva.

(7)

Mjere koje se utvrđuju ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (7),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe harmonizirati vrijeme ili bilježenje i unos kupovnih cijena u harmonizirani indeks potrošačkih cijena (dalje u tekstu HIPC) kako bi se osiguralo da HIPC-ovi budu pouzdani i relevantni i da udovoljavaju zahtjevu usporedivosti koji je utvrđen u članku 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

Članak 2.

Vrijeme

Cijene korištene u HIPC-u trebaju biti kupovne cijene koje plaćaju kućanstva za kupnju pojedine robe ili usluga u novčanim transakcijama. Cijene za robu unose se u HIPC za mjesec tijekom kojeg su praćene. Cijene za usluge unose se u HIPC za mjesec tijekom kojeg može započeti potrošnja usluge s praćenim cijenama.

Članak 3.

Provedba

Odredbe ove Uredbe primjenjuju države članice počevši od prosinca 2000., a stupaju na snagu s indeksom za siječanj 2001.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. studenoga 2000.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  Mišljenje od 24. studenoga 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3.

(4)  SL L 214, 31.7.1998., str. 23.

(5)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(6)  SL L 58, 27.2.1998., str. 1.

(7)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

70


32000R2602


L 300/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.11.2000.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2602/2000

od 17. studenoga 2000.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje sniženja cijena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno njezin članak 4. u vezi s člankom 5. stavkom 3.,

nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom (2),

budući da:

(1)

Temeljem članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, svaka je država članica obvezna izraditi harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) počevši s indeksom za siječanj 1997.

(2)

Postoje znatne mogućnosti postupovnih razlika u tretiranju sniženja cijena i odnosa između sniženja cijena i potrošačke cijene. Harmonizirana metodologija za tretiranje sniženja cijena u HIPC-u potrebna je kako bi se osigurala usporedivost dobivenih HIPC-ova prema zahtjevu iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95. To će također poboljšati njihovu pouzdanost i relevantnost.

(3)

Cijene korištene za HIPC trebale bi biti kupovne cijene stvarno plaćene od strane kućanstava za kupnju pojedine robe i usluga u novčanim transakcijama, uključujući sve poreze umanjene za subvencije na proizvode nakon odbitaka popusta za veleprodajne ili izvansezonske kupnje od standardnih cijena ili naknada, i isključujući naknade za kamate ili usluge dodane po kreditnim aranžmanima i sve dodatne naknade nastale kao posljedica neplaćanja u razdoblju navedenom u vrijeme kad su obavljene kupnje.

(4)

U slučaju promjena u specifikaciji, cijene bi trebalo tretirati u skladu s pravilima prilagodbe kvalitete utvrđenima u Uredbi Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (3), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1688/98 (4).

(5)

Mjere koje se utvrđuju ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (5),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe pobliže odrediti tretiranje harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena, dalje u tekstu „HIPC”, te sniženja cijena za pojedinu robu i usluge kako bi se osiguralo da HIPC-ovi budu pouzdani i mjerodavni i da udovoljavaju zahtjevu usporedivosti koji je utvrđen u članku 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

Članak 2.

Kupovne cijene

Ako nije drukčije navedeno, kupovne cijene korištene u HIPC-u obično uzimaju u obzir sniženje cijena pojedine robe i usluga ako ta sniženja cijena:

(a)

mogu se pripisati kupnji pojedine robe ili usluge;

(b)

odnose se na sve potrošače bez posebnih uvjeta (ne-diskriminatorni);

(c)

poznata su naručitelju u vrijeme kad ulaze u sporazum s prodavateljem kako bi kupili dotični proizvod; i

(d)

mogu se zahtijevati u vrijeme kupnje ili u razdoblju nakon stvarne kupnje za koje se može očekivati da ima značajan utjecaj na količine koje su naručitelji voljni kupiti.

Osobito, sniženje cijena pojedine robe i usluga za koje je vjerojatno ili se očekuje da će biti raspoloživi ponovno po standardnim cijenama ili će biti raspoloživi drugdje po standardnim cijenama treba uzeti u obzir u HIPC-u. Standardna cijena podrazumijeva cijenu bez ikakvih uvjeta ili kvalifikacija i nije opisana kao posebna cijena.

Članak 3.

Poticanje na kupnju

Tržišna vrijednost nečega što se privremeno nudi potrošačima kako bi ih se uvjerilo da kupe određeni proizvod, dalje u tekstu „poticanje na kupnju”, može se odbiti ako se utvrdi. Ta se tržišna vrijednost dodaje u vrijeme povlačenja ponude. Poticanje u obliku dodatnih vrijednosti, primjerice dodatna količina dotičnog proizvoda, dodavanje različitog proizvoda „besplatno” ili drugih pogodnosti, zanemaruju se ako nisu značajni.

Članak 4.

Promjena specifikacije

U slučaju promjena specifikacije, cijene se trebaju tretirati u skladu s pravilima o promjenama specifikacije, a posebno prema pravilima koja se odnose na prilagodbu kvalitete u članku 5. Uredbe (EZ) br. 1749/96.

Članak 5.

Provedba

Odredbe ove Uredbe primjenjuju države članice najkasnije počevši od prosinca 2000., a stupaju na snagu s indeksom za siječanj 2001. ili s indeksom za siječanj 2002.

Članak 6.

Revizija

1.   Kao prijelazna mjera, kad provedba odredaba ove Uredbe utječe na godišnju stopu promjene (m/(m-12)) svih stavki indeksa za više od jedne desetine postotnog boda u usporedbi s indeksom koji ne uzima u obzir sniženje cijena, potrebno je primjereno revidirati dotične serije indeksa.

2.   Opće odredbe koje se odnose na politiku revizije HIPC-ova donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 14. Uredbe (EZ) br. 2494/95, nakon čega se prijelazne mjere prestaju primjenjivati.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. studenoga 2000.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  Mišljenje od 24. studenoga 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3.

(4)  SL L 214, 31.7.1998., str. 23.

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

72


32001R0995


L 139/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.05.2001.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 995/2001

od 22. svibnja 2001.

o provedbi Uredbe (EZ) br. 2516/2000 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni zajedničkih načela Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (ESA 95) u pogledu poreza i socijalnih doprinosa

KOMISIJA EUROPSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (ESA 95) (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) broj 2516/2000 Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 2. stavak 2. i članak 3. stavak 2.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 2516/2000 o izmjeni zajedničkih načela ESA 95 u pogledu poreza i socijalnih doprinosa, a posebno njezin članak 5.,

Budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 2223/96 o ESA 95 sadrži referentni okvir zajedničkih standarda, definicija, klasifikacija i računovodstvena pravila za izradu računa država članica za statističke zahtjeve Zajednice kako bi se dobili usporedivi rezultati među državama članicama.

(2)

Uredba (EZ) br. 2516/2000 osigurava usporedivost i transparentnost između država članica u bilježenju poreza i socijalnih doprinosa u ESA 95 za postupak u slučaju prevelikog manjka. Neto uzajmljivanje/pozajmljivanje ukupne države ne uključuju poreze i socijalne doprinose za koje nije vjerojatno da će biti naplaćeni.

(3)

Za primjenu Uredbe (EZ) br. 2516/2000 u roku od šest mjeseci od njenog donošenja, Komisija unosi potrebne izmjene u tekst Priloga A Uredbi (EZ) broj 2223/96.

(4)

Članak 2. stavak 2. i članak 3. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 2223/96 utvrđuju uvjete pod kojima Komisija može usvojiti izmjene ESA 95, posebno izmjene potrebne u Prilogu B gore navedenoj Uredbi.

(5)

Obavljeno je savjetovanje s Odborom za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku (CMFB), osnovanog Odlukom Vijeća 91/115/EEZ (3), kako je izmijenjena Odlukom 96/174/EZ (4).

(6)

Mjere, predviđene ovom Uredbom su u skladu s mišljenjem Odbora za statistički program (SPC), osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (5),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilozi A i B Uredbi (EZ) br. 2223/96 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske zajednice.

Ova se Uredba ne primjenjuje tijekom prijelaznog razdoblja koje se može odobriti državama članicama u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 2516/2000.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. svibnja 2001.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(2)  SL L 290, 17.11.2000., str. 1.

(3)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19.

(4)  SL L 51, 1.3.1996., str. 48.

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


PRILOG

IZMJENE PRILOGA A UREDBI (EZ) br. 2223/96

1.57.

 

Iza teksta: „Međutim, u nekim slučajevima ... primijeniti aproksimacije.”umetnuti:

„Osim fleksibilnosti glede vremena knjiženja, bilo je nužno iz praktičnih razloga povezanih s postupkom u slučaju prekomjernog deficita, odrediti posebno bilježenje poreza i socijalnih doprinosa koji se plaćaju državnom sektoru, tako da neto uzajmljivanje/pozajmljivanje ukupne države (i odgovarajućih sektora) ne uključuje iznose poreza i socijalnih doprinosa za koje nije vjerojatno da će biti naplaćeni. Odstupajući od općeg načela bilježenja transakcija, porezi i socijalni doprinosi ukupnoj državi mogu biti bilježeni umanjeni za dio koji vjerojatno neće biti naplaćen ili, ako je taj dio uključen, on mora biti neutraliziran u istom računovodstvenom periodu kapitalnim transferom ukupne države relevantnim sektorima.”.

3.48.

 

U definiciju osnovne cijene umetnuti uputu na točku 4.27:

„Osnovna cijena je cijena koju proizvođač prima od kupca za jedinicu proizvedene robe ili usluge kao outputa, umanjena za bilo kakav porez plativ (vidjeti točku 4.27.) za tu jedinicu kao posljedica njezine proizvodnje ili prodaje (tj. porezi na proizvode), uvećana za bilo kakve subvencije primljene za tu jedinicu kao posljedica njezine proizvodnje ili prodaje (npr. subvencije za proizvode).”.

4.17.

 

U zadnju rečenicu umetnuti uputu na točku 4.27:

„Za ukupno gospodarstvo PDV je jednak razlici ukupnog fakturiranog PDV-a i ukupno odbitnog PDV-a (vidjeti točku 4.27.).”.

4.27.

Izbrisati:

„Porezi koji su ustanovljeni poreznim obračunom, ali nikad nisu plaćeni (na primjer, zbog stečaja) tretiraju se kao da su plaćeni; postoje dvije mogućnosti:

(a)

sumnjivi dug koji je otpisala država koja priznaje da se njena tražbina više ne može naplatiti; ovaj se otpis bilježi na račune ostalih promjena u obujmu aktive države i dužnika koji nije ispunio obvezu plaćanja;

(b)

otpust duga uzajamnim sporazumom između države i obveznika. Ovaj se otpust tretira kao kapitalni transfer države obvezniku na kapitalnom računu uz istodobno gašenje tražbine na financijskom računu.”.

Zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Porezi bilježeni na računima mogu biti izvedeni iz dva izvora: iznosi dobiveni obračunom i prijavama ili gotovinskim prihodima.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se prilagođavaju pomoću koeficijenta, uzimajući u obzir procijenjene i prijavljene iznose koji nisu naplaćeni. Kao alternativni postupak može se kapitalni transfer prikazati prema relevantnim sektorima u istom iznosu. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prošlog iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na procijenjene i prijavljene iznose koji nisu naplaćeni. Koeficijenti se određuju za svaku vrstu poreza posebno.

(b)

Ako se koriste gotovinski prihodi, oni se vremenski prilagođavaju tako da se gotovina bilježi razdoblju odvijanja aktivnosti kako bi se generirala porezna obaveza. Ova se prilagodba može temeljiti na prosječnom vremenskoj razlici između aktivnosti i gotovinskog poreznog prihoda.”.

4.82.

Izbrisati:

„Porezi, koji su ustanovljeni putem poreznog obračuna, a koji se nikad ne prikupe (na primjer zbog stečaja) tretiraju se kao da su prikupljeni; postoje dvije mogućnosti:

(a)

otpis sumnjivih dugova koje je otpisala država koja priznaje da njena tražbina više ne može biti naplaćena; ovaj otpis bilježi na račune ostalih promjena u obujmu aktive države i dužnika koji nije ispunio obvezu plaćanja;

(b)

otkaz duga uzajamnim sporazumom između države i obveznika. Ovaj otkaz se tretira kao kapitalni transfer države dužniku na kapitalnom računu uz istodobno gašenje potraživanja na financijskom računu.”.

Zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Porezi bilježeni na računima mogu biti izvedeni iz dva izvora: iznosi dobiveni obračunom i prijavama ili gotovinskim prihodom.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se prilagođavaju pomoću koeficijenta, uzimajući u obzir procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Kao alternativni postupak može se kapitalni transfer prikazati prema relevantnim sektorima u istom iznosu. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prošlog iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Koeficijenti se određuju za svaku vrstu poreza posebno.

(b)

Ako se koriste gotovinski prihodi, oni se vremenski prilagođavaju tako da se gotovina bilježi razdoblju odvijanja aktivnosti, transakcija ili ostalih događaja koji generiraju poreznu obvezu (ili kada je utvrđen iznos poreza, u slučaju nekih poreza na dohodak). Ova se prilagodba može temeljiti na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti, transakcija ili ostalih događaja (ili utvrđivanja iznosa poreza) i gotovinskog poreznog prihoda.

Kada ga zadržava poslodavac, tekući porez na dohodak, bogatstvo itd. treba biti uključen u nadnice i plaće iako ih poslodavac nije stvarno proslijedio ukupnoj državi. Sektor kućanstva se tada prikazuje kao da plaća cijeli iznos ukupnoj državi. Iznose koji u stvarnosti nisu plaćeni treba neutralizirati pod D.995 kao kapitalni transfer ukupne države sektoru poslodavaca.”.

4.96.

 

Na kraju stavka dodajte:

„Socijalni doprinosi koji se plaćaju sektoru ukupne države bilježeni na računima mogu biti izvedeni iz dva izvora: iznosi dobiveni obračunom i prijavama ili gotovinskim prihodima.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se prilagođavaju pomoću koeficijenta, uzimajući u obzir procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Kao alternativni postupak može se prikazati kapitalni transfer prema relevantnim sektorima u istom iznosu. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prošlog iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Koeficijenti se određuju za svaku vrstu doprinosa posebno.

(b)

Ako se koriste gotovinski prihodi, oni se vremenski prilagođavaju tako da se bilježe razdoblju odvijanja aktivnosti koje generira obvezu plaćanja socijalnih doprinosa (ili kada je stvorena obaveza). To prilagođavanje se može temeljiti na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti (ili stvaranja obaveze) i gotovinskog poreznog prihoda.

Kada ih zadržava poslodavac, socijalni doprinosi koji se plaćaju ukupnoj državi trebaju biti uključeni u nadnice i plaće iako ih poslodavac nije stvarno proslijedio ukupnoj državi. Sektor kućanstva je tada prikazan kao da plaća puni iznos ukupnoj državi. Iznosi koji u stvarnosti nisu prikupljeni neutraliziraju se pod D.995 kao kapitalni transfer ukupne države sektoru poslodavaca.”.

4.150.

Izbrisati stavak 4.150.:

„Vrijeme bilježenja: porezi na kapital bilježe se u trenutku kada nastane porezna obveza.”.

Zamijeniti novim stavkom: 4.150.:

„Porezi bilježeni na računima mogu biti izvedeni iz dva izvora: iznosi dobiveni obračunom i prijavama ili gotovinskim prihodima.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se prilagođavaju pomoću koeficijenta koji uzima u obzir procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Kao alternativni postupak može se prikazati kapitalni transfer relevantnim sektorima, u istom iznosu. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prošlog iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na procijenjene i prijavljene iznose koji nisu prikupljeni. Koeficijenti se određuju za svaku vrstu doprinosa posebno..

(b)

Ako se koriste gotovinski prihodi, oni se vremenski prilagođavaju tako da se bilježe razdoblju odvijanja aktivnosti koje generira poreznu obvezu (ili kada je utvrđen iznos poreza). To prilagođavanje se može temeljiti na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti (ili utvrđivanja iznosa poreza) i gotovinskog poreznog prihoda.”.

4.165.

 

Na kraju prve rečenice dijela (f) dodati pozivanje na novi dio (j):

„—

osim posebnog slučaja poreza i socijalnih doprinosa koji se plaćaju ukupnoj državi (vidjeti 4.165. (j)).”.

Na kraju točke umetnuti:

„(j)

Kada se porezi i socijalni doprinosi koji se plaćaju sektoru ukupne države bilježe na temelju obračuna i prijava, dio za koji nije vjerojatno da će biti prikupljen, neutralizira se u istom računovodstvenom razdoblju. To može biti učinjeno u ‚Ostali kapitalni transferi’ (D.99), unutar posebnog retka D.995, između ukupne države i relevantnih sektora. Tok D.995 raščlanjuje se na temelju označavanja pojedinih odgovarajućih poreza i socijalnih doprinosa.”.

5.129.

 

Na kraju stavka dodati:

„Iznosi poreza i socijalnih doprinosa koji se plaćaju ukupnoj državi uvršteni pod AF.79 ne trebaju sadržavati dio tih poreza i socijalnih doprinosa za koje nije vjerojatno da će biti prikupljeni i stoga predstavljaju potraživanje ukupne države bez stvarne vrijednosti.”.

6.27.

 

Na kraju točke (d) dodati:

„Odstupajući od općeg načela, ova stavka ne uključuje poreze i socijalne doprinose koji se plaćaju ukupnoj državi koje ukupna država jednostrano smatra vjerojatno nenaplativim. Porezi i socijalni doprinosi koji se plaćaju ukupnoj državi, a vjerojatno su nenaplativi, neutraliziraju se u izračunu neto uzajmljivanja/pozajmljivanja ukupne države i odgovarajućih sektora u istom računovodstvenom razdoblju u kojem je nastala obveza (vidjeti točku 1.57.).”.

7.61.

 

Na kraju stavka dodati:

„Iznosi poreza i socijalnih doprinosa koji se plaćaju ukupnoj državi uvršteni pod AF.79 ne trebaju sadržavati dio tih poreza i socijalnih doprinosa za koje nije vjerojatno da će biti prikupljeni i stoga predstavljaju potraživanje ukupne države bez stvarne vrijednosti.”.

9.47.

Izbrisati prvu rečenicu:

„Porezi i subvencije na proizvode su iznosi koji su dospjeli za plaćanje tek kad su dobiveni razrezom poreza, poreznim prijavama itd. ili kad su iznosi uistinu plaćeni (vidjeti točku 4.27).”.

U točki (b)(2) izbrisati:

„ovo bi trebalo zabilježiti kao ostale promjene u obujmu financijske aktive i pasive, tj. ne u tablici ponude i uporabe.”.

Prvu rečenicu zamijeniti s:

„Način bilježenja poreza i subvencija na proizvode je definiran u točkama 4.27. i 4.40.”.

Prilog IV. – Klasifikacije i računi

 

U klasifikaciji transakcija i ostalih tokova, iza„D.99 – Ostali kapitalni transferi”, dodati sljedeći popis šifri:

„D.995

Kapitalni transferi ukupne države relevantnim sektorima koji predstavljaju procijenjene, ali vjerojatno nenaplative poreze i socijalne doprinose

D.99521

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi porezi na proizvode

D.99529

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi ostali porezi na proizvodnju

D.99551

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi porezi na dohodak

D.99559

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi ostali trenutni porezi

D.9956111

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi stvarni socijalni doprinosi poslodavaca

D.9956112

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi socijalni doprinosi poslodavaca

D.9956113

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi socijalni doprinosi samozaposlenih i nezaposlenih osoba

D.99591

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi porezi na kapital”


IZMJENE PRILOGA B UREDBI (EZ) br. 2223/96

Tablica 2: Glavni agregati ukupne države

 

Na kraju tablice dodati sljedeću šifru:

„D.995

Kapitalni transferi ukupne države relevantnim sektorima koji predstavljaju procijenjene, ali vjerojatno nenaplative poreze i socijalne doprinose”.

Tablica 9: Detaljni porezni prihodi po sektorima

 

Na kraju tablice dodajte tok D.995 i njegove pododjele, bez dijeljenja u primajuće pod-sektore:

„D.995

Kapitalni transferi opće države relevantnim sektorima koji predstavljaju procijenjene, ali vjerojatno nenaplative poreze i socijalne doprinose

D.99521

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi porezi na proizvode

D.99529

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi ostali porezi na proizvodnju

D.99551

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi porezi na dohodak

D.99559

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi ostali trenutni porezi

D.9956111

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi stvarni socijalni doprinosi poslodavaca

D.9956112

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi socijalni doprinosi poslodavaca

D.9956113

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi socijalni doprinosi samozaposlenih i nezaposlenih osoba

D.99591

Procijenjeni, ali vjerojatno nenaplativi porezi na kapital’

D.2 + D.5 + D.91 + D.611 – D.995

Ukupni prihodi poreza i socijalnih doprinosa nakon odbitaka vjerojatno nenaplativih iznosa.”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

78


32001R1205


L 163/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.06.2001.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1205/2001

od 19. lipnja 2001.

o prvoj izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2488/2000 o nastavku zamrzavanja financijskih sredstava u odnosu na g. Miloševića i s njim povezane osobe

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2488/2000 od 10. studenoga 2000. o nastavku zamrzavanja financijskih sredstava u odnosu na g. Miloševića i s njim povezane osobe i stavljanju izvan snage Uredbi (EZ) br. 1294/1999 i (EZ) br. 607/2000 i članka 2. Uredbe (EZ) br. 926/98 (1), a posebno njezin članak 4. stavak 2. točka (a),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 1. Uredbe (EZ) br. 2488/2000 sva sredstva i drugi financijski izvori koji se drže izvan državnog područja Savezne Republike Jugoslavije, a pripadaju g. Miloševiću i s njim povezanim fizičkim osobama, moraju se zamrznuti, a navedena sredstva i financijski izvori ne smiju biti raspoloživi tim osobama niti u njihovu korist, kako je navedeno u Prilogu I. Uredbi. Komisija je ovlaštena izmijeniti taj Prilog, uzimajući u obzir odluke za provedbu Zajedničkog stajališta 2000/696/ZVSP (2).

(2)

Putem Zajedničkog stajališta 2001/155/ZVSP (3), Vijeće je izmijenilo odredbe Zajedničkog stajališta 2000/696/ZVSP u vezi sa zabranom ulaska u Europsku uniju. Stoga je primjereno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 2488/2000.

(3)

Mjere predviđene ovom Uredbom su u skladu s mišljenjem Upravnog odbora iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 2488/2000,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 2488/2000 zamjenjuje se tekstom u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. lipnja 2001.

Za Komisiju

Christopher PATTEN

Član Komisije


(1)  SL L 287, 14.11.2000., str. 19.

(2)  SL L 287, 14.11.2000., str. 1.

(3)  SL L 57, 27.2.2001., str. 3.


PRILOG

„PRILOG I.

Milošević, Slobodan

Bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, rođen u Požarevcu, Republika Srbija, 20. kolovoza 1941.

Gajić-Milošević, Milica

Snaha, rođena 1970.

Marković, Mirjana

Supruga, rođena 10. srpnja 1942.

Milošević, Borislav

Brat, rođen 1936.

Milošević, Marija

Kćer, rođena 1965.

Milošević, Marko

Sin, rođen 2. srpnja 1974.

Milutinović, Milan

Predsjednik Srbije, rođen u Beogradu, Republika Srbija, 19. prosinca 1942.

Ojdanić, Dragoljub

Bivši ministar obrane, rođen u Ravnom, Republika Srbija, 1. lipnja 1941.

Šainović, Nikola

Bivši zamjenik predsjednika Vlade, rođen u Boru, Republika Srbija, 7. prosinca 1948.

Stojilković, Vlajko

Bivši ministar unutarnjih poslova, rođen u Maloj Krsni, Republika Srbija, 1937.

Mrkšić, Mile

Optužen od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (IT-95-13a), rođen pokraj Vrginmosta, Hrvatska, 20. srpnja 1947.

Radić, Miroslav

Optužen od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (IT-95-13a), rođen 1. siječnja 1961.

Šljivančanin, Veselin

Optužen od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (IT-95-13a), rođen pokraj Žabljaka, Republika Crna Gora, 13. lipnja 1953.”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

80


32001R1920


L 261/46

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.09.2001.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1920/2001

od 28. rujna 2001.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje naknada usluga koje su razmjerne transakcijskim vrijednostima u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2214/96

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1617/1999 (2), a posebno njezin članak 4. i članak 5. stavak 3.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (3),

budući da:

(1)

Na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, svaka je država članica obvezna izraditi harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) počevši s indeksom za siječanj 1997.

(2)

Uredba Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (4), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1688/98 (5), definira pokrivenost HIPC-a kao onu robu i usluge koji su uključeni u novčane izdatke za finalnu potrošnju kućanstva i zahtijeva pokrivenost COICOP/HICP razredom 12.5.1 „Financijske usluge d.n.” u potpunosti do prosinca 1999. bez određene isključenosti naknada koje su izražene kao udio transakcijske vrijednosti.

(3)

Uredba Komisije (EZ) br. 2214/96 od 20. studenoga 1996. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena: prijenos i diseminacija podindeksa HIPC-a (6), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1749/1999 (7), zahtijeva harmonizirani podindeks COICOP/HICP za razred izdatka 12.6.2 „Druge financijske usluge d.n.” koji isključuje plaćanje kamata i naknade izražene kao udio transakcijske vrijednosti.

(4)

Znatna je mogućnost neusporedivosti isključivanjem naknada usluga koje su izražene kao udio transakcijske vrijednosti; harmonizirana metodologija za tretiranje tih naknada potrebna je kako bi se osiguralo da dobiveni HIPC-ovi udovoljavaju zahtjevu usporedivosti iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(5)

Tretiranje naknada usluga koje su izražene kao udio transakcijske vrijednosti trebalo bi biti usklađeno s tretiranjem robe i usluga u sektorima zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite kako je utvrđeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2166/1999 (8).

(6)

Mjere koje se utvrđuju ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (9),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe izmijeniti Prilog II. Uredbi (EZ) br. 2214/96 o podindeksima harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena, dalje u tekstu „HIPC”, u vezi s pokrivenosti financijskih usluga, i određivanje minimalnih standarda za tretiranje naknada za usluge koje su razmjerne transakcijskim vrijednostima kako bi se osigurala njihova pouzdanost i mjerodavnost i udovoljavanje zahtjevima usporedivosti kako je utvrđeno u članku 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

Članak 2.

Definicije

1.   Plaćanja kamata i naknade slične kamatama pokrivaju plaćanja nominalnih kamata i sve elemente uključene u izračun efektivne kamate.

2.   Kad se naknade usluga definiraju kao udio transakcijske vrijednosti, kupovne su cijene definirane kao zaseban udio, umnožen za vrijednost reprezentativne pojedinačne transakcije u osnovnom ili referentnom razdoblju.

Članak 3.

Tretiranje naknada za usluge

1.   Dotični podindeksi HIPC-a izračunavaju se koristeći formulu koja je usklađena s Laspeyresovom formulom koja se koristi za druge podindekse. Oni odražavaju promjenu cijene na temelju izmijenjenog izdatka za zadržavanje obrasca potrošnje kućanstava i sastava potrošačkog stanovništva u osnovnom ili referentnom razdoblju.

(a)

Kupovne cijene usluga koje se trebaju koristiti u HIPC-u stvarne su naknade koje se naplaćuju izravno od potrošača u zamjenu za pružene usluge. HIPC uključuje naknade koje su izražene kao paušalni iznos ili jedinstvena svota.

(b)

Promjene u kupovnim cijenama koje odražavaju promjene u pravilima koja ih određuju prikazuju se kao promjene cijene u HIPC-u.

(c)

Promjene u kupovnim cijenama koje su nastale iz promjena u vrijednostima reprezentativnih pojedinačnih transakcija prikazuju se kao promjene cijene u HIPC-u.

(d)

Reprezentativne pojedinačne transakcije prikazuju se fizički, osim kada to nije primjereno ili moguće, u kojem slučaju ih treba prikazati u valuti države članice.

(e)

Promjena u vrijednostima reprezentativnih pojedinačnih transakcija može se procijeniti koristeći promjenu u indeksu cijene koji na odgovarajući način predstavlja dotične pojedinačne transakcije. Kada postoje, podindeksi ili ukupni indeksi HIPC-a trebaju se smatrati odgovarajućim za tu svrhu.

2.   U slučaju promjena specifikacija, cijene se tretiraju u skladu s pravilima o promjenama specifikacije, a posebno pravilima koja se odnose na prilagodbu kvalitete kako je utvrđeno u članku 5. Uredbe (EZ) br. 1749/96.

3.   U slučaju kad usluge postanu dostupne potrošačima besplatno, a poslije se naplaćuje stvarna cijena, promjena od nule do stvarne cijene i obrnuto odražava se u HIPC-u.

4.   Kad usluge koje se pružaju zajednički s drugom robom ili uslugama postanu dostupne potrošačima bez izričite naknade, a poslije se naplaćuju zasebno, promjena se treba odraziti u HIPC-u.

5.   Kada je potrebno, postupak propisan u članku 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 2646/98 (10) o tarifama treba primjenjivati mutatis mutandis.

Članak 4.

Financijske usluge d.n.

Sadržaj razreda 12.6.2, „Ostale financijske usluge d.n. (S)”, u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 2214/96 o podindeksima harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena, zamjenjuje se sljedećim tekstom:

12.6.2.   Ostale financijske usluge d.n. (S)

stvarne naknade za financijske usluge banaka, pošti, štedionica, mjenjačnica i sličnih financijskih institucija,

pristojbe i naknade za usluge brokera, savjetnika za ulaganja, poreznih savjetnika i slično.

Isključuje: plaćanje kamata i naknada sličnih kamatama za sve naknade i upravne naknade za privatne mirovinske fondove i slično.”

Članak 5.

Ostale usluge d.n.

Sadržaj razreda 12.7.0, „Ostale usluge d.n. (S)”, u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 2214/96 o podindeksima harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena, zamjenjuje se sljedećim tekstom:

12.7.0.   Ostale usluge d.n. (S)

pristojbe za pravne usluge, agencije za zapošljavanje itd.,

naknade za pogrebna poduzeća i druge pogrebne usluge,

plaćanja za usluge posrednika za nekretnine, voditelja dražbi, operatera prodajnih salona i ostalih posrednika,

plaćanje za preslike i druge reprodukcije dokumenata,

pristojbe za izdavanje izvoda iz matice rođenih, umrlih ili vjenčanih listova i drugih upravnih dokumenata,

plaćanje za obavijesti i oglase u novinama,

plaćanje za usluge grafologa, astrologa, privatnih detektiva, tjelohranitelja, ženidbenih posrednika i savjetnika za bračna pitanja, javnih bilježnika, raznih pristojbi (sjedala, WC-a, garderoba) itd.

Uključuje: Plaćanja za usluge upravitelja imovine u vezi s transakcijama najma.

Isključuje: Slijedom dogovora iz ESA-e 1995., isključeni su doprinosi i dospijeća za članstvo u profesionalnim udruženjima, crkvama i društvenim, kulturnim, rekreacijskim i sportskim klubovima (ESA 1995. stavak 3.77.e) i provizije agenata nekretnina u vezi s prodajom ili kupnjom nefinancijske imovine (‚Bruto investicije u fiksni kapital’ u skladu s ESA 1995. stavcima 3.102, 3.105(a), 3.111, 3.115).”

Članak 6.

Osnovni podaci

1.   Osnovni podaci su sve kupovne cijene i ponderi koji su potrebni za izračunavanje podindeksa HIPC-a u skladu s odredbama ove Uredbe.

2.   Statističke jedinice koje su države članice pozvale na suradnju pri prikupljanju ili davanju osnovnih podataka obvezne su davati iskrene i potpune informacije u traženom trenutku i omogućavati organizacijama i institucijama odgovornim za prikupljanje službene statistike, na zahtjev, dobivanje detaljnih podataka potrebnih za ocjenu usklađenosti sa zahtjevima za usporedivost i kvalitetu podindeksa HIPC-a.

Članak 7.

Usporedivost

HIPC-ovi koji su izrađeni na temelju odredaba ove Uredbe ili drugih postupaka iz kojih nije dobiven indeks koji se znatno razlikuje za više od jedne desetine jednog postotnog boda u prosjeku tijekom jedne godine u usporedbi s prethodnom godinom iz indeksa sastavljenog na temelju tih postupaka, smatraju se usporedivim.

Članak 8.

Kontrola kvalitete

Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) informacije o postupcima razrađenim za tretiranje naknada za usluge koje su razmjerne transakcijskim vrijednostima gdje se ti postupci razlikuju od postupaka utvrđenih u članku 3. ove Uredbe, prije primjene tih postupaka.

Članak 9.

Provedba

Odredbe ove Uredbe primjenjuju države članice počevši od prosinca 2001., a stupaju na snagu s indeksom za siječanj 2002.

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. rujna 2001.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  SL L 192, 24.7.1999., str. 9.

(3)  SL C 244, 1.9.2001., str. 5.

(4)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3.

(5)  SL L 214, 31.7.1998., str. 23.

(6)  SL L 296, 21.11.1996., str. 8.

(7)  SL L 214, 13.8.1999., str. 1.

(8)  SL L 266, 14.10.1999., str. 1.

(9)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(10)  SL L 335, 10.12.1998., str. 30.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

83


32001R1921


L 261/49

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.09.2001.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1921/2001

od 28. rujna 2001.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za revizije harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2602/2000

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1617/1999 (2) , a posebno njezin članak 4. i članak 5. stavak 3.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (3),

budući da:

(1)

Na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, svaka je država članica obvezna izraditi Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC) počevši s indeksom za siječanj 1997.

(2)

Osobito je važno osigurati visok stupanj vjerodostojnosti HIPC-a koja se može ostvariti ciljem ograničenja broja revizija HIPC-a u zadanom kontekstu do najmanje potrebne mjere.

(3)

Opće je prihvaćeno da su godišnja pokrivenost, godišnje i mjesečne stope promjene HIPC-ova važne za mjerenje inflacije, posebno za procjenu konvergencije cijena i izvještavanje monetarne politike Europske središnje banke.

(4)

Promjene u sustavu nacionalnih ili harmoniziranih pravila čine valjane razloge za revizije HIPC-ova do mjere u kojoj osiguravaju ili poboljšavaju njihovu usporedivost, pouzdanost ili mjerodavnost; promjene u sustavu harmoniziranih pravila ne trebaju zahtijevati revizije ako nije drukčije navedeno u smislu određenih provedbenih mjera.

(5)

Članak 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 2602/2000 od 17. studenoga 2000. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje sniženja cijena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (4) trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Revizije zbog pogrešaka, ili zbog novih ili poboljšanih osnovnih informacija valjani su razlozi za revizije HIPC-ova budući da poboljšavaju njihovu usporedivost, pouzdanost ili mjerodavnost.

(7)

Znatna je mogućnost postupovnih razlika između država članica o reviziji serija indeksa. Potrebna su harmonizirana pravila kako bi se osiguralo da dobiveni HIPC-ovi zadovoljavaju zahtjevu usporedivosti iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95 kao i pouzdanost i mjerodavnost.

(8)

Mjere koje su predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (5),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe osigurati informacije o značajnim učincima provedbenih mjera na temelju Uredbe (EZ) br. 2494/95 i utvrditi harmonizirana pravila o revizijama HIPC-a koja su usklađena s tim mjerama i dovoljna da osiguraju njihovu usporedivost, pouzdanost i mjerodavnost.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„revizija” je ex-post promjena u serijama, razini indeksa, stopi promjene ili pondera HIPC-a koja je dostupna javnosti putem tiskanih ili elektroničkih medija od strane Komisije (Eurostata) utječući na rezultate do jednog decimalnog broja;

(b)

„pogreška” je nenamjerno kršenje propisanog pravila koje utječe na najmanje jednu seriju HIPC-a;

(c)

„privremeni” rezultat je rezultat za koji se očekuje, podložno reviziji, da će biti finaliziran u kasnijem mjesecu.

Članak 3.

Mogućnost revizije

1.   Službeno objavljene serije HIPC-a mogu se revidirati.

2.   Revizije svih serija HIPC-a, osim na temelju članaka 4., 5. ili 9. ove Uredbe, podliježu prethodnom odobrenju Komisije (Eurostat). Njihov razmjer i vrijeme koordiniraju se s Komisijom (Eurostat).

Članak 4.

Pogreške

1.   Pogreške se ispravljaju, a revizije koje iz toga proizlaze provode se bez nepotrebne odgode.

2.   Obuhvaćene države članice, na vlastitu inicijativu, pružaju Komisiji (Eurostatu) detaljne informacije potrebne za procjenu učinka na dotične serije HIPC-a prije objavljivanja revizija na temelju pogrešaka. Države članice također obavješćuju Komisiju (Eurostat) o djelovanju koje je poduzeto za sprečavanje sličnih budućih pojava.

Članak 5.

Nove ili poboljšane informacije

Revizije proizašle iz novih ili poboljšanih osnovnih informacija koje države članice smatraju potrebnim kako bi se poboljšala preciznost HIPC-a trebaju se provoditi pod uvjetom da se Komisija (Eurostat) ne protivi vremenu u kojem treba provesti reviziju.

Članak 6.

Promjene u sustavu harmoniziranih pravila

Ako nije drukčije navedeno:

1.

promjene u sustavu harmoniziranih pravila ne zahtijevaju reviziju;

2.

promjene u definicijama, metodama ili praksama koje proizlaze iz regulatornog okvira HIPC-a stupaju na snagu s indeksom za siječanj svake godine u obuhvaćenim državama članicama;

3.

učinak tih promjena procjenjuje se za razdoblje od 12 mjeseci počevši s indeksom za siječanj u kojem promjene stupaju na snagu;

4.

ako je vjerojatno da promjene utječu na prosječnu godišnju stopu promjene indeksa svih stavki tijekom razdoblja od 12 mjeseci nakon promjene za najmanje jednu desetinu postotnog boda, učinak indeksa svih stavki treba procjenjivati za svaki od tih 12 mjeseci;

5.

gdje je k tome vjerojatno da na sve indekse područja, skupine i razrede COICOP/HICP utječe redoslijedom navođenja za najmanje tri, četiri ili pet desetina postotnog boda izračunano kao u članku 6. stavku 4., učinak na dotične serije indeksa procjenjuje se za svaki od tih 12 mjeseci.

Članak 7.

Procjene učinka

1.   Procjene iz članka 6. stavaka 4. i 5. ove Uredbe trebaju koristiti najbolju dostupnu metodologiju na troškovno učinkovit način. Dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) najkasnije s HIPC-ovima na koje se odnose. Uključuju se opis metode procjene i odgovarajući komentari o preciznosti procjena.

2.   Procjene se uspoređuju s godišnjim stopama promjene HIPC-a, i obuhvaćenim podindeksima, s indeksom koji ne uzima u obzir promjene definicija, metoda ili praksi.

3.   Procjene iz članka 6. stavaka 4. i 5. dostupne su javnosti, s odgovarajućim napomenama o njihovoj kvaliteti. Te procjene ne zamjenjuju službeni HIPC.

Članak 8.

Objavljivanje revizija

1.   U službenim serijama HIPC-a koje objavljuje Komisija (Eurostat), revizije su označene. Oznaka revizije dodjeljuje se primarnim ili deriviranim serijama čiji su se rezultati, nakon revizije, promijenili na razini potankosti koja je objavljena. Oznake revizije prikazuju se prigodom objavljivanja revidirane serije i uklanjaju se sljedeći mjesec.

2.   Revizije svih stavki HIPC-a, osim privremenih rezultata, javno se objavljuju uz objašnjenje, u bliskoj koordinaciji između dotičnih država članica i Komisije (Eurostata).

Članak 9.

Privremeni rezultat

Kada je indeks objavljen kao privremeni, finalizira se u publikaciji za sljedeći mjesec.

Članak 10.

Kontrola kvalitete

U slučaju revizije, osim na temelju članka 4. ili 9., države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu), na njezin zahtjev, detaljne informacije potrebne za procjenu učinka na dotične serije HIPC-a i pokazuju da su revizije usklađene sa standardima HIPC-a.

Članak 11.

Izmjena

Članak 6. Uredbe (EZ) br. 2602/2000 u vezi s minimalnim standardima za tretiranje sniženja cijena u HIPC-u zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Kada provedba odredaba ove Uredbe utječe na godišnju stopu promjene (m/(m-12)) indeksa svih stavki za više od jedne desetine jednog postotnog boda u usporedbi s indeksom koji ne uzima u obzir sniženja cijena, dotična se serija indeksa revidira u skladu s time.”

Članak 12.

Provedba

Ovu Uredbu države članice trebaju primijeniti počevši od prosinca 2001., a stupa na snagu s indeksom za siječanj 2002.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. rujna 2001.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  SL L 192, 24.7.1999., str. 9.

(3)  SL C 244, 1.9.2001., str. 5.

(4)  SL L 300, 29.11.2000., str. 16.

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

86


32001R2558


L 344/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.12.2001.


UREDBA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA (EZ) br. 2558/2001

od 3. prosinca 2001.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu reklasifikacije nagodbi na temelju swapova i na temelju sporazuma o terminskom tečaju

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (4) sadrži referentni okvir zajedničkih standarda, definicija, klasifikacija i računovodstvenih pravila za izradu računa država članica za statističke zahtjeve Europske zajednice kako bi se dobili usporedivi rezultati među državama članicama.

(2)

U ESA 95, kao i u SNA 93, swapovi su definirani (5.67) kao „ugovorni odnosi između dviju strana koje su se dogovorile o zamjeni platnih tokova na isti iznos zaduženosti tijekom vremena i prema unaprijed određenim pravilima”, i određeno je da „dvije najčešće vrste swapova su kamatni swap i valutni swap”.

(3)

U izvornim verzijama ESA 95 i SNA 93, kamatni tokovi koje razmjenjuju dvije strane prema bilo kojem obliku swapova te prema sporazumima o terminskom tečaju smatrani su nefinancijskim transakcijama koje se bilježe pod vlasnički dohodak pod stavkom kamata.

(4)

Ova izjava dovela je do problema te Komisija stoga smatra neophodnim isključiti ove kamatne tokove iz vlasničkog dohotka na način sličan onome u revidiranom SNA 93.

(5)

Stoga je primjereno bilježiti ove tokove u financijskim transakcijama pod točkom financijski derivati, uključeni u ESA 95 u F3 pod nazivom „Vrijednosnice osim dionica”.

(6)

Posebno postupanje prema ovim tokovima trebalo bi definirati za podatke koji se prenose na temelju postupku u slučaju prekomjernog deficita.

(7)

Odbor za statističke programe Europskih zajednica, osnovan Odlukom 89/382/EEZ, Euratom (5) i Odbor za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku, osnovan Odlukom 91/115/EEZ (6) savjetovani su u skladu s člankom 3. navedenih Odluka,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. prosinca 2001.

Za Europski parlament

Predsjednica

N. FONTAINE

Za Vijeće

Predsjednik

F. VANDENBROUCKE


(1)  SL C 116 E, 26.4.2000., str. 63.

(2)  SL C 103, 3.4.2001., str. 8.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 15. ožujka 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2001.

(4)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 995/2001 (SL L 139, 23.5.2001., str. 3.).

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(6)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 96/174/EZ (SL L 51, 1.3.1996., str. 48.).


PRILOG

Prilog A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 mijenja se kako slijedi:

1.

U poglavlju 4. stavak 4.47. zamjenjuje se sljedećim:

4.47.   Nikakvo plaćanje koje proizlazi iz bilo kojeg sporazuma o swapu neće se smatrati kamatom niti će se bilježiti pod vlasnički dohodak. (Vidjeti stavak 5.67. točka (d) i stavak 5.139. točka (c) koji se odnose na financijske derivate).

Slično tome, transakcije prema dogovorima o terminskom tečaju neće se bilježiti pod vlasnički dohodak. (Vidjeti stavak 5.67. točku (e)).”.

2.

U poglavlju 5.:

(a)

u stavku 5.67., točke (d) i (e) zamjenjuju se sljedećim:

„(d)

swapovi, ali samo ako imaju tržišnu vrijednost zbog toga što se njima može trgovati ili se mogu prebijati. Swapovi su ugovorni odnosi između dviju strana koje su se dogovorile o zamjeni platnih tokova na isti iznos zaduženosti tijekom vremena i prema unaprijed određenim pravilima. Najčešće vrste swapova kamatni swap, devizni swap i valutni swap, (koji se također naziva međuvalutni kamatni swap). Kamatni swap uključuje zamjenu plaćanja kamata različitoga karaktera, poput zamjene fiksne kamatne stope za promjenjivu stopu, dvije različite promjenjive stope, fiksne kamatne stope u jednoj valuti i promjenjive kamatne stope u drugoj itd. Devizni swapovi (uključujući sve terminske ugovore) su transakcije u stranim valutama po deviznom tečaju koji je unaprijed naveden. Međuvalutni swapovi uključuju zamjenu određenih iznosa u dvije različite valute s kasnijim otplatama, koje uključuju tokove kamata i tokove otplata tijekom vremenskog razdoblja prema unaprijed određenim pravilima. Niti jedna od posljedičnih isplata ne smatra se vlasničkim dohotkom u sustavu a sva namirenja dugova trebaju se bilježiti u financijskom računu;

(e)

Sporazumi o terminskom tečaju (UTT-i), ali samo ako imaju tržišnu vrijednost zbog toga što se njima može trgovati ili se mogu prebijati. UTT-i su ugovorni odnosi u kojima su se dvije strane, kako bi se zaštitile od promjena kamatnih stopa, dogovorile da će se kamatna stopa, obračunata na osnovu fiktivnog iznosa glavnice koji se nikad ne mijenja, platiti na određeni datum namire. Isplate su vezane uz razliku između kamatne stope u ugovoru i prevladavajuće tržišne stope u vrijeme namirenja duga. Ove isplate ne smatraju se vlasničkim dohotkom u sustavu, ali se trebaju bilježiti pod točkom financijski derivati.”;

(b)

u stavku 5.139, točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(c)

sve izričite provizije koje plaćaju ili primaju brokeri ili posrednici za dogovaranje ugovora o opcijama, terminskim ugovorima, swapovima i ostalim tretiraju se kao plaćanja za usluge u odgovarajućim računima. Ne smatra se kako stranke u zamjeni pružaju uslugu jedna drugoj, ali svaka isplata trećoj stranci za dogovaranje swapa treba se smatrati plaćanjem za uslugu. Prema sporazumu o swapu, kada se zamjenjuju iznosi glavnica, odgovarajući tokovi se bilježe kao transakcije u osnovnom instrumentu; tokovi drugih isplata (isključujući provizije) bilježe se pod stavkom financijski derivati (F.34). Iako se načelno može smatrati da premija plaćena prodavatelju opcije uključuje troškove usluge, u praksi obično nije moguće razlikovati element usluge. Stoga se puna cijena treba bilježiti kao stjecanje financijske aktive od strane kupca te kao nastanak pasive prodavatelja;

(d)

ako sporazumi o swapu uključuju razmjenu iznosa glavnice, kao što se na primjer kod valutnih swapova, početni zamjena se bilježi kao transakcija u osnovnom instrumentu koji se zamjenjuje a ne kao transakcija u financijskim derivatima (F.34). Ako ugovori ne uključuju razmjenu glavnice, u početku se ne bilježi niti jedna transakcija. U oba slučaja u tom se trenutku implicitno stvara financijski derivat s nultom početnom vrijednošću. Kao posljedica toga, vrijednost zamjene bit će jednaka:

1.

za iznose glavnice, tekućoj tržišnoj vrijednosti razlike između očekivanih budućih tržišnih vrijednosti iznosa koji se trebaju ponovno zamijeniti i iznosa određenih u ugovoru;

2.

za druge isplate, tekućoj tržišnoj vrijednosti budućih tokova određenih u ugovoru.

Promjene u vrijednosti derivata tijekom vremena trebaju se bilježiti u računu revalorizacije.

Kasnije ponovne zamjene glavnice obavljaju se prema uvjetima ugovora o swapu i mogu podrazumijevati financijska sredstva koja se zamjenjuju po cijeni različitoj od uobičajene tržišne cijene takvih sredstava. Protutransakcija plaćanja među strankama ugovora o zamjeni bit će utvrđena u ugovoru. Razlika između tržišne cijene i ugovorne cijene tada je jednaka likvidacijskoj vrijednosti aktive/pasive kako vrijedi na dan dospijeća i mora se bilježiti kao transakcija financijskim derivatima (F.34). S druge strane, drugi tokovi prema sporazumu o swapu bilježe se kao transakcija financijskim derivatima u iznosima koji su efektivno razmijenjeni. Sve transakcije financijskim derivatima moraju odgovarati ukupnom revalorizacijskom dobitku ili gubitku tijekom trajanja ugovora o swapu. Ovaj je postupak analogan onome određenom za opcije koje dovode do isporuke (vidjeti točku (a)).

Za institucionalnu jedinicu, sporazum o swapu ili terminskom tečaju bilježi se pod stavkom financijski derivati na strani aktive tamo gdje ima neto vrijednost imovine, pozitivne neto isplate povećavaju neto vrijednost (i obrnuto). Tamo gdje zamjena ima neto vrijednost obveze, bilježi se na strani pasive, negativne neto isplate povećavaju neto vrijednost (i obrnuto).”.

3.

Dodaje se sljedeći Prilog:

„PRILOG V.

DEFINICIJA DRŽAVNOG DEFICITA ZA POTREBE POSTUPKA U SLUČAJU PREKOMJERNOG DEFICITA

Za potrebe izvješća država članica Komisiji prema postupku u slučaju prekomjernog deficita utvrđenog u Uredbi Vijeća (EZ) br. 3605/93 (1), „državni deficit” je usklađena točka „neto uzajmljivanja/neto pozajmljivanja” ukupne države, uključujući tokove plaćanja kamata koji proizlaze iz sporazuma o swapi i terminskom tečaju. Ova usklađena točka kodificirana je kao EDPB9. Za te potrebe, kamata uključuje gore navedene tokove te je kodificirana kao EDPD41.


(1)  SL L 332, 31.12.1993., str. 7. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 475/2000 (SL L 58, 3.3.2000., str. 1.).”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

90


32002R1889


L 286/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.10.2002.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1889/2002

od 23. listopada 2002.

o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 448/98 o dopuni i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2223/96 s obzirom na alociranje usluga financijskog posredovanja indirektno mjerenih (UFPIM) unutar Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA)

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 448/98 od 16. veljače 1998. o dopuni i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2223/96 s obzirom na alociranje usluga financijskog posredovanja indirektno mjerenih (UFPIM) unutar Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA) (1), a posebno njezin članak 5. stavak 3.,

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (2), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 359/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (3), (dalje u tekstu: „ESA 95”) sadrži referentni okvir zajedničkih standarda, definicija, klasifikacija i pravila za izradu računa država članica za statističke zahtjeve Zajednice, kako bi se postigla usporedivost rezultata među državama članicama.

(2)

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 448/98 izmijenio je Prilog A Uredbi (EZ) br. 2223/96 kako bi se u metodologiju ESA 95 uvelo načelo alociranja UFPIM-a i utvrdile eksperimentalne metode alociranja UFPIM-a, koje su države članice bile dužne testirati u razdoblju od 1995. do 2001, s tim da pokusno razdoblje bude dovoljno dugo za procjenu je li alociranje dalo pouzdanije rezultate od trenutačno nepostojećeg alociranja za točno mjerenje dotične gospodarske aktivnosti.

(3)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 448/98, 21. lipnja 2002. Komisija je Europskom parlamentu i Vijeću podnijela završni izvještaj koji je sadržavao kvalitativnu i kvantitativnu analizu utjecaja eksperimentalnih metoda za alociranje i izračun UFPIM-a. U tom završnom izvještaju zaključeno je da su rezultati pokusnog razdoblja pozitivni, budući da je opće priznato da bi alociranje UFPIM-a dovelo do znatnih poboljšanja u metodologiji ESA 95 i do preciznije usporedbe razina bruto domaćeg proizvoda (BDP) unutar Europske unije.

(4)

Kako su nalazi završnog izvještaja o procjeni pouzdanosti rezultata dobivenih tijekom pokusnog razdoblja pozitivni, metoda za korištenje pri alociranju UFPIM-a mora biti usvojena do 31. prosinca 2002., u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 448/98.

(5)

U svom završnom izvještaju podnesenom Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija je zauzela stajalište da bi bilo korisno državama članicama odobriti još dvije godine kako bi dodatno poboljšale izvore i metode koji se koriste u alociranju UFPIM-a.

(6)

Obavljeno je savjetovanje s Odborom za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku, osnovanim Odlukom Vijeća 91/115/EEZ (4), koja je izmijenjena Odlukom 96/174/EZ (5).

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Države članice provode sljedeće izračune i alociranja u skladu s detaljnom metodologijom opisanom u Prilogu III. Uredbi Vijeća (EZ) br. 448/98:

(a)

izračun i alociranje UFPIM-a među sektorima korisnicima, koristeći referentne stope definirane kao „metoda 1” u točki 1 stavku (b) Priloga III. Uredbi Vijeća (EZ) br. 448/98;

(b)

izračun i alociranje uvezenih i izvezenih UFPIM-a (uključujući UFPIM između rezidentnih i nerezidentnih financijskih posrednika), uz korištenje referentne stope, definirane kao „vanjska” referentna stopa u točki 1. stavku (b) Priloga III. Uredbi Vijeća (EZ) br. 448/98;

(c)

alociranje UFPIM-a među korisničkim djelatnostima, na temelju stanja zajmova i depozita za svaku djelatnost ili, ako ti podaci nisu pouzdani, na temelju proizvodnje pojedine djelatnosti;

(d)

izračun UFPIM-a po stalnim cijenama, na temelju formule iz točke 3. Priloga III. Uredbi Vijeća (EZ) br. 448/98.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji rezultate izračuna izrađenih u skladu s ovim člankom kao dio tablica iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 2223/96 (Program dostave podataka nacionalnih računa), uključujući prethodne izračune od 1995.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2005.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. listopada 2002.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 58, 27.2.1998., str. 1.

(2)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(3)  SL L 58, 28.2.2002., str. 1.

(4)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19.

(5)  SL L 51, 1.3.1996., str. 48.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

92


32002D0990


L 347/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.12.2002.


ODLUKA KOMISIJE

od 17. prosinca 2002.

o dodatnom pojašnjenju Priloga A Uredbi Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu načela za mjerenje cijena i obujma u nacionalnim računima

(priopćena pod brojem dokumenta C(2002) 5054)

(Tekst značajan za EGP)

(2002/990/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 359/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 2. stavak 2.,

budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 2223/96 sadrži referentan okvir zajedničkih normi, definicija, klasifikacija i računovodstvenih pravila za sastavljanje računa država članica za statističke potrebe Europske zajednice, kako bi se dobili usporedivi rezultati između država članica.

(2)

Potrebno je poboljšati usporedivost podataka koji se odnose na promjene realnog bruto domaćeg proizvoda, (BDP), između država članica, s ciljem primjene članka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1467/97 od 7. srpnja 1997. o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (3) i Rezolucije Europskog vijeća o Paktu o stabilnosti i rastu od 16. lipnja 1997. (4) i s ciljem multilateralnog nadzora općenito.

(3)

Provedba i nadzor Ekonomske i monetarne unije zahtijevaju usporedive, ažurirane i pouzdane podatke o strukturi i kretanjima u gospodarskom stanju svake države članice.

(4)

Ekonomski su računi u realnim izrazima, tj. prilagođeni promjenama cijena, temeljni instrument u analizi gospodarskog i proračunskog stanja zemlje, pod uvjetom da su sastavljeni na temelju jedinstvenih načela koja nisu podložna različitim tumačenjima. S tim ciljem, potrebno je produbiti i ojačati preporuke za izračun podataka u stalnim cijenama u okviru Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96.

(5)

Odlukom Komisije 98/715/EZ od 30. studenog 1998. (5) pojašnjava se Prilog A Uredbi (EZ) br. 2223/96 u pogledu načela za mjerenje cijena i obujma. Njom se određuje klasifikacija metoda za određene vrste proizvoda prema najprimjerenijim metodama, alternativama koje je moguće koristiti ako se primjerene metode ne mogu primijeniti, te metodama koje se ne smiju koristiti.

(6)

Odlukom 98/715/EZ uspostavlja se program istraživanja za one proizvode za koje se takva klasifikacija ne navodi. Sada su dostupni rezultati programa istraživanja koji je proveden zajedno s državama članicama. Ovom se Odlukom određuje navedena klasifikacija uzimajući u obzir rezultate programa istraživanja.

(7)

Ovom bi se Odlukom trebale uskladiti mjere cijena i obujma u nacionalnim računima ne dovodeći u pitanje postojeći zakonski okvir za harmonizirane indekse potrošačkih cijena utvrđen u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2494/95 (6) i njegove daljnje i buduće razvoje.

(8)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program i Odbora za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Cilj

Svrha je ove Odluke dodatno pojasniti načela za mjerenje cijena i obujma sadržanih u poglavlju 10. Priloga A. Uredbi (EZ) br. 2223/96 s obzirom na potrebu dodatnog usklađivanja mjera za cijene i obujam u skladu s rezultatima programa istraživanja predviđenog u članku 4. Odluke 98/715/EZ.

Članak 2.

Klasifikacija metoda

Klasifikacija metoda na najprimjerenije metode, alternative koje je moguće koristiti ako se najprimjerenije metode ne mogu primijeniti, te metodama koje se ne smiju koristiti navedena je u Prilogu 1. ovoj Odluci za kategorije proizvoda i transakcija za koje ova klasifikacija nije određena Odlukom 98/715/EZ.

Članak 3.

Raspored provedbe klasifikacija

Prilog II. propisuje raspored provedbe klasifikacije iz članka 2.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2002.

Za Komisiju

Pedro SOLBES MIRA

Član Komisije


(1)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(2)  SL L 58, 28.2.2002., str. 1.

(3)  SL L 209, 2.8.1997., str. 6.

(4)  SL C 236, 2.8.1997., str. 1.

(5)  SL L 340, 16.12.1998., str. 33.

(6)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.


PRILOG I.

1.   KLASIFIKACIJA METODA

U nastavku ovog Priloga koristi se sljedeća klasifikacija metoda:

 

Metode A: najprikladnije metode;

 

Metode B: metode koje se mogu koristiti u slučaju da metode A nisu primjenjive;

 

Metode C: metode koje se ne smiju koristiti.

2.   NEKE DEFINICIJE METODA

Određivanje cijena prema uzorku. Kad je uzorak proizvoda određen do određenih detalja, (obično na temelju stvarnih prošlih proizvoda), onda se cijena doprinosnih elemenata ponovno određuje za uzastopna vremenska razdoblja. Primjer za ovo nalazi se u graditeljstvu, gdje se, recimo, može odrediti tipična obiteljska kuća, a onda ponovno odrediti cijene svih sastavnih elemenata, (kao što su krov, temelji, kuhinja), te kuće u uzastopnim vremenskim razdobljima. Za poslovne usluge može postojati standardan (ili opći) ugovor koji se može koristiti. Ključni kriteriji za određivanje cijena prema uzorku su:

redovno ažuriranje korištenih uzoraka,

reprezentativnost uzoraka,

uporaba stvarno zaračunatih cijena, uzimajući u obzir marže proizvođačeve dobiti i sve popuste koji se nude klijentima,

oblikovanje uzorka u izrazima outputa, a ne inputa.

Određivanje cijena prema specifikaciji. Pri ovakvom određivanju stvaran se proizvod raščlanjuje na više ključnih elemenata ili sastavnih dijelova kojima se određuje cijena, a potom se u uzastopnim vremenskim razdobljima ispituju pojedinačni projekti i uspoređuju ključni elementi. Važno je da je elemente moguće raspoznavati odvojeno, njihova kvaliteta i utjecaj na krajnju upotrebljivost proizvoda treba biti mjerljiva, a cijene trebaju biti dostupne u različitim razdobljima. Ova se metoda razlikuje od „određivanja cijena prema uzorku” zato što nisu utvrđeni nikakvi idealni uzorci.

Propisana tarifa i naknada po satu. U nekim slučajevima plaćanje se može odnositi na određen broj odrađenih sati, (odvjetnika, na primjer), umjesto na isporučen output. U takvom se slučaju, propisana tarifa (cijena zaračunata po satu) može koristiti za indeks cijena. Slično tome, naknade po satu mogu se izračunati dijeljenjem ukupnog prometa s brojem odrađenih sati.

Metode naknade po satu i propisane tarife razlikuju se od metoda inputa, koje koriste indekse plaća, po tom što su višak iz poslovanja i drugi inputi koji uključuju naknadu zaposlenicima uključeni u promet. Međutim, kod obje metode se promjene u količini posla odrađenog u jednom satu prije odražavaju kao promjene cijena nego kao promjene učinkovitosti.

Metodu naknade po satu najbolje je koristiti na vrlo detaljnoj razini, određujući proizvode što je moguće detaljnije, te razlikovanjem različitih vrsta rada.

Određivanje cijena prema reprezentativnosti. Ovaj izraz se koristi za metode – posebno poslovne usluge – gdje se od proizvodnih tvrtki traži da izaberu neke svoje proizvode koji su reprezentativni za njihov cijeli output. Cijene koje se dobiju za te proizvode prate se tijekom vremena, kao i svojstva proizvoda s ciljem kontrole promjena u kvaliteti.

3.   METODE A, B i C ZA OUTPUT PO PROIZVODIMA

3.1.   Unutar KPD-a (klasifikacije proizvoda po djelatnostima) D – velika oprema

Glavni proizvodi koji se ovdje razmatraju su brodovi, letjelice, vlakovi, naftne platforme i strojevi za specijalizirane industrijske grane. Metode koje se u potpunosti oslanjaju na mjerenje inputa, koristeći neprilagođene količinske pokazatelje, ili one koji se temelje na mjerama jedinične vrijednosti, smatraju se metodama C.

Metode koje se temelje na određivanju cijena prema uzorku ili specifikacijskom određivanju cijena smatraju se metodama A, ako udovoljavaju kriterijima navedenim u odjeljku 2. ovog Priloga.

Dvije alternativne metode koje se mogu upotrijebiti su:

uporaba međunarodnih cijena može biti metoda B ako se cijene mogu smatrati reprezentativnim za domaću proizvodnju države članice, (na najdetaljnijoj razini proizvoda), i prekogranične trgovinske tijekove: tržišta moraju biti konkurentna, podaci propisno stratificirani i ponderirani, prikladna metoda korištena za prilagodbu kod promjene tečajeva, a podaci o vanjskoj trgovini trebaju uključivati i rabljenu opremu,

uporaba specifičnih i grubih metoda kvalitativne prilagodbe može biti metoda A ili B ovisno o prikladnosti industrijske grane, iako bi bilo idealno kad bi se koristile u kombinaciji s dekompozicijom glavnih sredstava na njihove sastavne elemente.

Za brodove bi metoda A bila određivanje cijene prema uzorku, ako su ispunjeni uvjeti navedeni u odjeljku 2. ovog Priloga.

Za naftne platforme metoda A je metoda određivanja cijena prema specifikaciji kojom se identificiraju modularni elementi platforme, sve dok se prilagodbe u pogledu kvalitete primjenjuju na elemente. Određivanje cijena sastavnih dijelova s prilagodbom u pogledu poslovne marže i produktivnosti rada smatralo bi se metodom B, kao i uporaba međunarodnog indeksa za određene vrste brodova – velike brodove s modularnom građom – koji dijele svojstva naftnih platformi.

Za zrakoplove bilo koja upotrijebljena metoda mora se temeljiti na stratifikaciji industrije, mora uzeti u obzir složene tijekove povezane s projektima na kojima se surađuje, te se mora prilagoditi promjenama tečaja gdje se cijene navode u američkim dolarima. Metode A su ovdje pristupi određivanja cijene prema uzorku i određivanja cijene prema specifikaciji, a obje bi trebale imati koristi od prevlasti komercijalnih klijenata na tržištu zrakoplova.

Metode određivanja cijena prema uzorku i prilagodbe za kvalitetu, utemeljene na opcijskim cijenama, (tj. procjeni granične cijene dodatnih značajki), su obje metode A za vlakove, pod uvjetom da stratifikacija obuhvaća barem još i vagone/putničke vagone/lokomotive i različite oblike pogonske tehnologije.

Za strojeve za posebne namjene, metode A su pristupi određivanja cijena prema uzorku i određivanja cijena prema specifikaciji, ali se mogu koristiti primjerene metode kvalitativne prilagodbe tamo gdje strojevi nisu prikladni za metodu dekompozicije.

3.2.   KPD 30.02 – Računala i druga oprema za obradu podataka

Metoda A je deflacija s indeksom proizvođačkih cijena koja koristi odgovarajući postupak kvalitativne prilagodbe.

Metode B su manje primjereni indeksi proizvođačkih cijena, tj. postupak kvalitativne prilagodbe je manje primjeren.

Druga moguća metoda B je uporaba podataka iz američkog hedoničkog indeksa cijena za računala, pod uvjetom da se može pokazati kako je dovoljno reprezentativan za domaće cijene. Najprimjerenija opcija u ovom slučaju je uporaba cijena računalnih svojstava u SAD-u, te njihovo korištenje kako bi se napravile kvalitativne prilagodbe podataka o cijenama prikupljenim na domaćem tržištu. Treba se primjenjivati odgovarajući mehanizam kako bi se uzele u obzir različite opće promjene cijena ili promjene tečaja.

Zamjenske metode, kao što su upotreba indeksa cijena drugih elektroničkih proizvoda trebaju se klasificirati kao metode C. K tome, metode koje se temelje na jediničnoj vrijednosti su također metode C. Upotreba indeksa cijena koji ne uzima u obzir kvalitativne promjene je također metoda C.

3.3.   KPD 45 – Građevinski radovi

Uporaba indeksa inputa za deflaciju outputa smatra se metodom C. Metode obujma, (kao što je mjerenje kubičnih metara gradnje, ili broj izdanih građevinskih dozvola) također se trebaju smatrati metodama C.

Postoji niz mogućih metoda za procjenu indeksa cijena outputa, a koje vode do metoda A ili B.

 

Objekti koji ne spadaju u građevinske radove

metoda „stvarnih cijena” uzima podatke iz stvarnih projekata poduzetih tijekom određenog razdoblja, ili prilagođava indekse ponudbene cijene zbog usklađenja s relevantnim vremenskim razdobljem, te se može smatrati metodom A pod uvjetom da su objekti kojima su cijene određene u različitim razdobljima izravno usporedive, ili ako su cijene prikladno kvalitativno prilagođene kada postoje promjene u objektima koji se uspoređuju. Ova metoda neće biti prikladna ako su projekti jedinstveni,

metoda „određivanja cijena prema uzorku” ako su ispunjeni uvjeti odjeljka 2. ovog Priloga,

„hedonička” metoda koja nastoji definirati kvalitetu građevine u pogledu njenih svojstava i onda ih modelom regresije usporediti s cijenom, može se smatrati metodom B.

 

Za građevinarstvo:

 

Ovi projekti uglavnom su veliki i jedinstveni. Načela navedena u odjeljku 3.1. ovog Priloga o određivanju cijena za jedinstvene proizvode jednako su primjenjiva i ovdje, posebno što se tiče dekompozicije projekta na skup mjerljivih sastavnih dijelova. Prikupljanje detaljnih cijena kao dio administrativne kontrole ugovora o gradnji javnih građevina može se smatrati metodom B ako su podaci reprezentativni.

 

Za popravke i održavanje:

 

Metoda B je sakupljanje podataka o cijenama po satu ili cijene ponuđene od strane izvoditelja za određene vrste radova i njihovo korištenje u smislu pokazatelja cijena.

3.4   KPD 64 – Poštanske i telekomunikacijske usluge

3.4.1.   Poštanske i kurirske usluge

Uporaba primjerenih i reprezentativnih indeksa proizvođačkih cijena koji uzimaju u obzir kvalitativne promjene bila bi metoda A. Da bi se indeksi proizvođačkih cijena smatrali primjerenim i reprezentativnim morali bi pokrivati cijeli asortiman danih usluga i uzimati u obzir sve popuste.

Indeksi proizvođačkih cijena koji ne pokrivaju cijeli asortiman usluga i ne uzimaju u obzir promjene u kvaliteti bili bi metoda B. Indeksi jedinične vrijednosti, (IJV), za uistinu istovrsne proizvode bi također predstavljali metodu B. Metode pokazatelja obujma koje se temelje na detaljnim pokazateljima mnogih vrsta pruženih usluga, na primjer, broj pisama/paketa raščlanjenih prema različitoj visini poštarine, su metode B.

Uporaba detaljnih indeksa potrošačkih cijena radi deflacije outputa, osim onog potrošenog od strane kućanstava, može biti metoda B ako se može pokazati da su promjene cijena za kućanstva i poduzeća slične. Uporaba detaljnih indeksa potrošačkih cijena za poslovne kupnje, a kad je poznato da poduzeća dobivaju popuste ili kupuju različite asortimane proizvoda u odnosu na kućanstva, smatrala bi se metodom C.

3.4.2.   Telekomunikacijske usluge

Deflacija outputa s kvalitativno prilagođenim indeksima proizvođačkih cijena bila bi metoda A. Uporaba indeksa proizvođačkih cijena tamo gdje njihov obuhvat ne odgovara u potpunosti proizvodima ili gdje nema prilagodbe u kvaliteti je metoda B. Indeksi jediničnih vrijednosti za proizvode koji su potpuno homogeni također bi bila metoda B. Uporaba pokazatelja obujma koji odražavaju cijeli asortiman outputa je metoda B.

Uporaba detaljnih indeksa potrošačkih cijena radi deflacije outputa, osim onog potrošenog od strane kućanstava, može biti metoda B ako se može pokazati da su promjene cijena za kućanstva i poduzeća slične. Uporaba detaljnih indeksa potrošačkih cijena za poslovne kupnje, a gdje je poznato da poduzeća dobivaju popuste ili kupuju različite asortimane proizvoda u odnosu na kućanstava, smatrala bi se metodom C.

3.5.   KPD 65 – Usluge financijskog posredovanja, osim usluga osiguranja i mirovinskih fondova

3.5.1.   Usluge financijskog posredovanja indirektno mjerene (UFPIM)

Kako ne postoji izravno vidljiva cijena ili obujam koji su uistinu reprezentativni za output UFPIM-a s čisto teoretskog stajališta, trenutačno izgleda nemoguće identificirati prikladnu metodu A za UFPIM. Stoga se metode za mjerenje UFPIM-a u stalnim cijenama moraju temeljiti na dogovorima, baš kao i metode za mjerenje UFPIM-a u tekućim cijenama. Do sad načelno postoje dva pristupa, (osim metoda inputa,) za deflaciju UFPIM-a, a oba se smatraju metodama B.

Kao prvo, može se izraditi metoda detaljnog pokazatelja outputa. Pokazatelji outputa moraju obuhvatiti djelatnosti koje stvaraju UFPIM. Primjeri mogućih pokazatelja su brojevi bankovnih računa, brojevi i iznosi kredita i depozita, broj obrađenih čekova itd. Ipak, postoje važne razlike između poslovnog i potrošačkog tržišta, te se moraju odražavati kroz korištenje različitih pokazatelja outputa za oba tržišta. Vrijednost UFPIM-a mora biti raščlanjena na različite aktivnosti da bi osigurala pondere za agregiranje pokazatelja outputa.

Druga metoda je primjena kamatnih marži za kredite i depozite baznog razdoblja na stanja kredita i depozita revaloriziranih, (uporabom općeg indeksa cijena kao što je implicitni deflator za krajnju domaću potražnju), na cijene baznog razdoblja, kako je opisano u Uredbi Vijeća (EZ) br. 448/98 (1). Ova metoda ne uzima u obzir promjene u kvaliteti stvarno pružene usluge. Potrebna je deflacija stanja kredita i depozita općim indeksom cijena kako bi se uklonio utjecaj promjena cijena na stanje. Indeksi cijena koji se mogu smatrati prihvatljivim u ovu svrhu su sljedeći (razvrstani po primjerenosti): deflator BDP-a, deflator krajnje domaće potražnje i ukupan indeks potrošačkih cijena.

3.5.2.   Financijsko posredovanje izvan UFPIM-a

Kad za bilo koje naplaćene usluge postoje različite cijene, uporaba kvalitativno prilagođenog indeksa cijena outputa reprezentativnog skupa takvih usluga kao deflatora je metoda A. Kako bi se smatrali reprezentativnima, indeksi cijena moraju obuhvatiti veći dio cijelog asortimana usluga koje se naplaćuju. Tamo gdje su djelatnosti izrazito heterogene, (npr. banke koje posluju samo s građanstvom, komercijalne banke i štedionice posluju na vrlo različit način), skup usluga mora biti odabran za svaki dio tržišta kako bi se smatrale reprezentativnima. Kad se ove razlike ne uzimaju u obzir, onda je to metoda B. Cijena paketa proizvoda može biti uključena ako oni sadrže slične usluge na cijelom tržištu. Kad to nije slučaj, odgovarajući pristup za usporedbu cijena tih paketa je hedonička metoda ili određivanje cijena prema uzorku. Uporaba detaljnih pokazatelja obujma koji primjereno odražavaju output bila bi metoda B.

Za tarife ad valorem moguće je sastaviti indekse cijena koji odražavaju i promjene u naplaćenom postotku, kao i promjene u vrijednosti osnovne imovine, (stanje ili tijek), na koje se primjenjuje taj postotak. To je metoda A. Uporaba pokazatelja obujma koji primjereno odražavaju output činila bi metode B. Primjeri prikladnih pokazatelja obujma za različite proizvode su:

za transfer sredstava, (plaćanja itd.), broj transfera ili pokazatelj obujma temeljen na transferiranim iznosima je metoda B,

za novčane fondove korištenje iznosa kojima se upravlja deflacioniranih općim indeksom cijena, (kako je to opisano u odjeljku 3.5.1.), predstavlja prikladan pokazatelj obujma.

Za financijski leasing se u cijeni najma mogu pomiješati cijene usluga i UFPIM. Gdje je moguće odvojiti cijene usluga od UFPIM-a, mogu se upotrijebiti primjereni indeksi cijena radi deflacije elementa cijene usluge kako bi to bila metoda A. Ipak, uporaba indeksa cijena outputa radi deflacije ukupnog outputa najma može se smatrati metodom C zato što primjereno ne mjeri output UFPIM-a. Vrijednost nenaplaćenih kredita deflacionirana općim indeksom cijena, (kako je opisano u odjeljku 3.5.1.), predstavljala bi prikladan pokazatelj obujma za metodu B. Promjena kvalitete se ovdje odnosi na kvalitetu pružene usluge financijskog leasinga, a ne na bilo kakva poboljšanja u kvaliteti osnovnog sredstva.

Cijene outputa ili pokazatelji obujma koji odražavaju malen, ograničen asortiman financijskih proizvoda i usluga, metode inputa ili opći indeks cijena predstavljaju metode C.

3.6.   KPD 66 – Usluge osiguranja i mirovinskih fondova, osim usluga obvezne socijalne sigurnosti

Izgleda nemoguće provesti deflacioniranje outputa usluga osiguranja na temelju statistike o cijeni outputa. Glavni je razlog da ne postoji izravno vidljiva cijena ili obujam koji su stvarno reprezentativni za output. Metoda A se stoga smatra nemogućom.

Metoda pokazatelja obujma, koja koristi detaljne pokazatelje kao što su stjecanje i upravljanje policama osiguranja i upravljanje zahtjevima za naknadu štete je metoda B. Takva metoda, (ponekad poznata i kao metoda izravne usluge), zahtijeva pokazatelje na vrlo detaljnoj razini gdje se uzimaju u obzir promjene kod kombinacije proizvoda.

Korištenje rezervacija prilagođenih zahtjevima za naknadu štete koji su deflacionirani općim indeksom cijena, (kako je opisano u odjeljku 3.5.2.), također predstavlja metodu B.

Za neživotna osiguranja, broj polica po proizvodima, (kućanstva, motorna vozila, odgovornosti trećih osoba itd.), i tipu kupca, također predstavlja odgovarajući pokazatelj obujma i to je metoda B. Za životno osiguranje i mirovinske fondove ove metode su metode C.

3.7.   KPD 67 – Pomoćne usluge financijskog posredovanja

U slučaju fiksnih naknada, gdje postoje različite cijene za naplaćenu uslugu, output u tekućim cijenama deflacioniran indeksima proizvođačkih cijena predstavlja metodu A ako odražavaju promjene u kvaliteti, ili metodu B ako se ne odražava promjena u kvaliteti.

Za usluge plaćene ad valorem, uporaba pokazatelja obujma predstavlja metodu B. Takvi pokazatelji obujma mogu uključivati broj transakcija raščlanjenih prema razredima s obzirom na veličinu vrijednosti ili prema deflacioniranim iznosima transakcija. Za pomoćne usluge kod osiguranja, pokazatelji obujma na temelju broja polica osiguranja prema tipu ili deflacioniranim bruto premijama, uz pomoć indeksa cijena bruto premija, predstavljaju metodu B.

3.8.   KPD 70 - Usluge u vezi s nekretninama

Za usluge koje se temelje na naknadama, gdje je takva naknada postotak cijene nekretnine, primjeren indeks cijene bi kombinirao promjenu u postocima naknada i promjenu u cijenama kuća. To bi činilo metodu A. Umjesto da prate stvarne cijene, od posrednika za prodaju nekretnina može se tražiti da navedu prodajnu cijenu, npr. standardnog stanovanja. Taj pristup određivanja cijene prema uzorku također bi mogao predstavljati metodu A, pod uvjetom da su ispunjeni kriteriji navedeni u odjeljku 2. ovog Priloga.

Zamjenske metode, (metode B), mogle bi biti uporaba indeksa cijena ulaganja u nove stambene prostore ili indeks temeljen na vrijednostima nekretnina (cijenama kuća).

Lošija, ali još uvijek metoda B jest uporaba broja prodanih kuća ili broja bilježničkih transakcija, ako su raščlanjene prema tipu kuća (npr. prema veličini).

Za dio koji se odnosi na iznajmljivanje objekata za stanovanje, obično su dostupni podaci indeksa potrošačkih cijena; to čini metodu A. Za iznajmljivanje objekata koji nisu stambeni, uporaba indeksa proizvođačkih cijena na temelju npr. najamnine za m2 uredskog prostora bi bila metoda A, pod uvjetom da je dostupno dovoljno detalja o različitim tipovima objekata i njihovoj kvaliteti.

Druga mogućnost je uporaba pokazatelja obujma u vezi s obujmom stanja stambenih i nestambenih nekretnina, koja bi mogla biti metoda B. U ovom slučaju može biti potrebna prilagodba za promjenu u odnosu između stambenih objekata koji su unajmljeni naspram onih u vlasništvu stanara.

Nadomještanje promjena cijena nestambenih građevina indeksima potrošačkih cijena za stambene građevine je metoda C, osim ako se može dokazati da je temeljna pretpostavka realna.

3.9.   KPD 71 - Usluge iznajmljivanja strojeva i opreme bez rukovatelja, te robe za osobnu uporabu i uporabu u kućanstvu

Metoda A za ove usluge bila bi prikupiti stvarne cijene najamnine. Za usluge koje se pružaju prema ugovoru potrebno je kontrolirati promjene u kvaliteti tijekom vremena. Potrebno je napomenuti da se promjene u kvaliteti iznajmljenih predmeta, (tj. ne samo u usluzi iznajmljivanja), također trebaju odražavati u obujmu usluga iznajmljivanja. Za jedinstvene usluge, određivanje cijena prema uzorku uz ispunjavanje kriterija navedenih u odjeljku 2. ovog Priloga također bi bila metoda A.

Glede usluga koje se pružaju samo kućanstvima, podaci o indeksima potrošačkih cijena su često dostupni, pa će u tom slučaju uporaba indeksa potrošačkih cijena, prilagođenih osnovnim cijenama, biti metoda A za deflaciju outputa. U slučajevima gdje se usluge pružaju i poduzećima i kućanstvima, uporaba indeksa potrošačkih cijena za deflaciju outputa bit će metoda B.

Ako ne postoji opažena cijena usluga iznajmljivanja, indeks cijena stvarnog proizvoda može se smatrati metodom B.

3.10.   KPD 72 - Računalne i povezane usluge

Za programske pakete metoda A je deflacija s odgovarajućim indeksima proizvođačkih cijena. Nužna je primjerena procedura za kvalitativnu prilagodbu (npr. hedonička).

Manje prikladni indeksi proizvođačkih cijena bit će metoda B. Također, uporaba američkog indeksa za programske pakete, prilagođene učincima deviznih tečajeva ili različitim promjenama općih cijena, bit će metoda B. Ipak, potrebno je obratiti pažnju da se odražavaju različiti vremenski rasporedi izdavanja novih programa u SAD-u i Europi.

Uporaba indeksa potrošačkih cijena za programske pakete predstavlja metodu C za deflaciju outputa.

Za usluge prilagođene klijentima, (bilo da se radi o konzultantskim uslugama za strojnu ili programsku opremu), može se istražiti pristup temeljen na određivanju cijena prema reprezentativnosti, (vidjeti odjeljak 2.), te može činiti metodu A. Druga metoda A može biti pristup temeljen na određivanju cijena prema uzorku, ako su ispunjeni uvjeti iz odjeljka 2. Rezultat pristupa određivanja cijena prema uzorku također se može uzeti i kao zamjenska vrijednost za cijenu programske opreme proizvedene za vlastiti račun (metoda B), ako je vidljivo da je takvu opremu iz vlastite proizvodnje moglo proizvesti neko vanjsko društvo.

Za uslugu iznajmljivanja programera na osnovi per diem, kao metoda B se može koristiti i propisana tarifa.

Zbog razlika u brzini kvalitativnih promjena, uporaba indeksa za strojnu opremu radi deflacije programske opreme predstavlja metodu C.

3.11.   KPD 73 - Istraživačke i razvojne usluge

Ne postoji metoda A za istraživanje i razvoj. Ni prikupljanje stvarnih cijena outputa iz npr. instituta za istraživanje, niti „cijene uzoraka” nemaju smisla jer se ne može smisleno odrediti cijena istom outputu istraživanja i razvoja tijekom dva uzastopna razdoblja.

Za tržišni output, propisane tarife i naknade po satu, (vidjeti odjeljak 2.), su metode B.

Netržišni dio istraživanja i razvoja je proizvodnja kolektivnih usluga (vidjeti ESA 95, točka 3.8.5.). Vidjeti odjeljak 3.13. o KPD 75 za definiciju metoda A, B i C za kolektivne usluge.

3.12.   Ostale poslovne usluge

3.12.1.   KPD 74.11. – Pravne usluge

Za standardan tip usluga koje se uglavnom pružaju kućanstvima, kao što su nacrti ugovora za kupnju kuća, oporuke, bračni ugovori itd. („javnobilježničke” usluge), često postoje fiksne tarife, koje su često pokrivene indeksima potrošačkih cijena. Indeks koji prati ove tarife može se smatrati metodom A. Nadalje, za ove standardne usluge, zbrajanje pokazatelja obujma, (broj sastavljenih ugovora itd.), bit će metoda B, osim ako se ne pronađe metoda za prilagodbu kvalitete ovih pokazatelja.

Dio outputa pravnih usluga se odnosi na troškove građevina zbog toga jer su dio troška prijenosa pri kupnji nekretnina. To znači da indeks cijene ili obujma koji se odnosi na te građevine može koristiti kao nadomjestak za cijenu ili obujam pravnih usluga. Tamo gdje se naplaćuje fiksna naknada, dovoljno je pratiti promjenu te naknade tijekom vremena. Gdje je naknada postotak cijene za građevinu, indeks cijena bi trebao biti kombinacija promjena u postotku naknade i promjena u cijeni građevine. U oba slučaja to će biti metoda B, stoga što je kvalitativne promjene teško odrediti.

Za usluge poduzećima, postoje dva osnovna cjenovna mehanizma na ovom tržištu: odvjetnici se mogu unajmiti po satu ili po fiksnoj tarifi na temelju ugovora. U prvom slučaju, pristupi propisanih tarifa i naknada po satu mogu se koristiti kao metode B. U drugom slučaju, (usluge po fiksnoj tarifi na temelju ugovora), metoda A bi bila pomno pridržavanje cijena iz ugovora, npr. slijedeći pristup određivanja cijena prema reprezentativnosti, (vidjeti odjeljak 2. ovog Priloga), ako su tipovi ugovora istovrsni. Pristup određivanja cijena prema uzorku bi također mogao dobro funkcionirati i predstavljao bi metodu A, pod uvjetom da su ispunjeni kriteriji iz odjeljka 2. ovog Priloga.

3.12.2.   KPD – 74.12 – Računovodstvene, knjigovodstvene i revizorske usluge; usluge poreznog savjetovanja

Metoda A za računovodstvene usluge bi bila stvaranje deflatora na temelju ugovornih cijena za asortiman najvažnijih usluga koje računovođe pružaju prema ugovorima, npr. uporaba pristupa određivanja cijena prema reprezentativnosti (vidjeti odjeljak 2. ovog Priloga). Bilo bi potrebno pratiti usluge s određenom cijenom kako bi se osiguralo da vanjski utjecaji kao što su promjene u računovodstvenim standardima ili promjene u računovodstvenim uvjetima prema zakonu, (npr. za porezne prijave), ne dovedu do značajnih promjena u outputu koji se mjeri ili do promjena u kvaliteti outputa. Metoda A se također može dobiti s pristupom određivanja cijena prema uzorku.

Uporaba pokazatelja obujma kao što su broj predanih poreznih prijava, (klasificiranih prema širokim kategorijama), bi činila metodu B za dio djelatnosti. Uporaba propisanih tarifa i naknada po satu bila bi metoda B jer bi tu izostale neke od promjena u produktivnosti.

3.12.3.   KPD 74.14. – Usluge poslovnog i upravljačkog savjetovanja

Metoda A za ove usluge bi bila sakupljanje podataka o stvarnim ugovornim cijenama. Bit će nužno nadzirati promjene u kvaliteti ugovora tijekom vremena.

Prikupljanje podataka o cijenama uzoraka bi predstavljalo alternativu prikupljanju podataka o stvarnim cijenama i ta metoda bi također bila metoda A ako bi zadovoljavala kriterije navedene u odjeljku 2. ovog Priloga.

Za usluge koje se plaćaju po satu, mogu se koristiti propisane tarife ili naknade po satu kako bi se dobila metoda B.

Uporaba stvarnog indeksa cijena outputa kao zamjenske vrijednosti za pravne usluge ili računovodstvene, knjigovodstvene, revizorske i djelatnosti poreznog savjetovanja bila bi – zbog zajedničkih odrednica troška za takve različite usluge – metoda B.

3.12.4.   KPD 74.15 – Usluge iz područja upravljanja poduzećima

Zbog posebnosti ove kategorije usluga, ovdje ne postoji metoda A. Kao izuzetak iz općeg pravila, metoda B bi bila primjena metode detaljnog inputa na isti način kako je to opisano za kolektivne usluge u odjeljku 3.13. ovog Priloga.

3.12.5.   KPD 74.2. – Arhitektonske usluge i usluge inženjeringa te njima srodne usluge tehničkog savjetovanja

Cijene određene prema uzorku čine metodu A ako su ispunjeni uvjeti iz odjeljka 2. ovog Priloga.

Uporaba propisanih tarifa ili naknada po satu može se smatrati metodom B. Kod istraživanja rude postoji mogućnost korištenja mjere obujma, npr. broj izvršenih probnih bušenja, ili pregledane površine, iako bi se to trebalo raščlaniti na tip rude i metodu istraživanja da bi se moglo smatrati metodom B.

3.12.6.   KPD 74.4. – Usluge promidžbe

Usluge promidžbe sastoje se od dvije različite i značajne vrste usluga. U općem smislu to su „postavljanje” – prodaja oglasnog prostora, bez obzira na medij; i „stvaranje” – isključujući pripadajuće troškove kao što su filmska produkcija ili fotografske usluge.

Metoda A za „postavljanje” je sakupljanje podataka o stvarnim ugovornim cijenama, navodeći cijene po sekundi za TV oglašavanje, trošak novinskog oglasa od pola stranice, cijenu kvadratnog metra oglasnog panoa ili cijenu „pozivanja” na internetskoj stranici. Važno je da je kao aspekt kvalitete uzet u obzir broj ljudi koji vide oglas. Potrebno je nastojati da se prilagode razlike u vezi s „vremenom najveće gledanosti”. Cijene određene prema uzorku bi tu također bile metoda A, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz odjeljka 2. ovog Priloga. Mjere količine također bi se mogle koristiti, ali bi ih bilo potrebno kompilirati na vrlo detaljnoj i reprezentativnoj razini, te uzeti u obzir promjene u kvaliteti, kako bi predstavljale metodu A.

Kod „stvaranja” bi ugovorne cijene činile metodu A. Ipak, morala bi se obratiti pažnja na tumačenje sakupljenih podataka o cijenama kako bi se osiguralo da one ne uključuju proizvodne troškove. Pristup cijena određenih prema uzorku se također može smatrati metodom A ako udovoljava uvjetima navedenim u odjeljku 2. ovog Priloga. Propisane tarife i naknade po satu čine metode B.

3.12.7.   KPD 74.5. – Usluge posredovanja pri zapošljavanju

Gdje je zaposlenik plaćen od strane agencije za zapošljavanje, metode koje se temelje na indeksima plaća koji se odnose na zaposleno osoblje predstavljaju metode B. Metoda A bi uključivala prilagodbe za produktivnost i promjene u kvaliteti, te također odražavala administrativne troškove koje je odredila agencija za zapošljavanje. Ugovorene cijene, koje uključuju kvote za posebne tipove radnika, bile bi metode A, pod uvjetom da su propisno uzete u obzir promjene u kvaliteti. Cijene određene prema uzorku također bi činile metodu A, ako je udovoljeno kriterijima navedenim u odjeljku 2. ovog Priloga.

Tamo gdje se primjenjuje postotak plaće, primjenjuju se i gore navedene metode i klasifikacije, osim u slučaju gdje se trebaju kombinirati s podacima o postotku naknade. Ako nisu dostupni podaci koji se odnose na postotke, onda bi se uporaba indeksa plaća mogla smatrati metodom B.

3.12.8.   KPD 74.6. - Istražne i sigurnosne usluge

Metoda A bi bila prikupljanje podataka o stvarnim ugovornim cijenama. Usluge pružene na temelju takvih ugovora moraju biti pomno praćene kako bi se nadzirale promjene u kvaliteti ako je to potrebno. Uporaba cijena određenih prema uzorku također bi bila metoda A pod uvjetima iz odjeljka 2. ovog Priloga.

Za one usluge koje se plaćaju po satu, propisane tarife ili naknade po satu mogu se smatrati metodom B.

Korisni pokazatelji obujma za sigurnosne usluge mogu biti djelatnik po satu nadzora ili čuvanja i broj slučajeva ili usluženih klijenata za privatne istražitelje. Ako su dovoljno primjereni, takvi pokazatelji obujma mogu biti metode B.

3.12.9.   KPD 74.7. – Usluge čišćenja svih vrsta objekata

Za usluge kućanstvima kao što su čišćenje prozora i dimnjaka, mogu se koristiti informacije o potrošačkoj cijeni, što bi bila metoda A za potrošnju kućanstava, a metoda B za intermedijarnu potrošnju.

Za usluge čišćenja mogli bi se koristiti pokazatelji očišćenih površina uredskog prostora (u m2) ili slični pokazatelji. Ako oni nisu dostupni, može se pretpostaviti da je količina čišćenja koje se mora obaviti proporcionalna ukupnom uredskom prostoru, ili slično.

3.12.10.   Ostale usluge u KPD 74

Za one usluge u KPD 74 koje nisu izričito navedene u odjeljcima od 3.12.1. do 3.12.9. klasifikacija po metodama A, B ili C se može izvesti iz općih kriterija primjerenih metoda kako je navedeno u Odluci 98/715/EZ. U pravilu, metode koje se temelje na stvarnim, (ugovornim), cijenama ili cijenama određenim prema uzorku, (pod uvjetima iz odjeljka 2. ovog Priloga), su metode A. Ako su usluge plaćene po satu, propisane tarife ili naknade po satu mogu biti metode B. Metode inputa su metode C.

3.13.   KPD 75 – Usluge javne uprave i obrane, usluge obavezne socijalne sigurnosti

Individualne usluge

Za individualne usluge, jedine metode koja mogu udovoljiti kriterijima za metode A ili B su metode koje mjere output. Metode inputa su metode C.

Metoda pokazatelja outputa je metoda A ako pokazatelji zadovoljavaju sljedeće kriterije:

trebaju pokriti sve usluge koje pružatelji usluga nude, a koje su pružene vanjskim korisnicima, i samo te usluge; djelatnosti koje su pomoćne glavnom outputu ne trebaju se ubrajati,

potrebno ih je ponderirati s troškovima za svaku vrstu outputa u baznoj godini,

trebaju biti određene što je detaljnije moguće,

trebaju uključivati prilagodbe u kvaliteti.

Ako kriteriji nisu potpuno zadovoljeni, npr. ako je moguće poboljšati razinu detaljnosti ili ako se ne uzimaju u obzir promjene u kvaliteti, ta metoda postaje metoda B. Ako metoda pokazatelja obujma stvarno ne mjeri output, već input, djelatnost ili ishod, (osim ako se ishod može tumačiti kao output prilagođen za promjenu u kvaliteti), i/ili ako obuhvat outputa nije reprezentativan, onda je ova metoda metoda C.

Kolektivne usluge

Većina usluga unutar KPD 75 bit će kolektivne usluge. Za kolektivne usluge, klasifikacija metoda uglavnom je jednaka kao i za individualne usluge, s dva važna izuzetka zbog teškoća u određivanju outputa kolektivnih usluga:

metode inputa su metode B za kolektivne usluge,

uporaba pokazatelja obujma djelatnosti je metoda B.

Uporaba samo jednog pokazatelja obujma inputa nije metoda B: ako se koriste metode inputa, one trebaju ocjenjivati obujam svakog inputa posebno, uzimajući u obzir promjene u kvaliteti inputa, posebno naknade zaposlenicima.

Ne trebaju se primjenjivati dodatne prilagodbe glede proizvodnosti ili kvalitete na ukupan obujam inputa koji su prilagođeni za kvalitetu.

3.14   KPD 80 – Usluge obrazovanja

Bilo koja metoda A ili B bi trebala zadovoljiti sljedeće opće kriterije:

potpun ili gotovo potpun obuhvat,

stratifikacija na barem sljedeće kategorije – predškolsko, osnovno, niže srednje, više srednje (općenito/usmjereno), visoko (sveučilišno/ostalo) i ostalo obrazovanje. U slučaju visokoškolskih obrazovnih studija, potrebna je stratifikacija prema predmetima (na primjer, razlikovanje znanstvenih i medicinskih studija od umjetničkih studija).

Tržišne usluge – metoda A je deflacioniranje outputa prema prikladnom indeksu proizvođačkih cijena za svaku vrstu obrazovne usluge. Indeksi cijena trebaju uzeti u obzir kvalitetu pružene usluge, te provjeru izvršenu kako bi bili sigurni da se koriste osnovne cijene (tj. uključujući bilo kakve subvencije na proizvode).

Metoda B je uporaba odgovarajućih indeksa potrošačkih cijena, korigiranih prema vrednovanju u osnovnim cijenama i koji odražavaju kvalitetu pružene usluge.

Ako ove metode nisu dostupne za tržišne usluge, također je prihvatljivo koristiti metode pokazatelja outputa A i B, kako su niže opisane za netržišne usluge. Svaka metoda koja se temelji na inputu smatra se metodom C.

Netržišne usluge – budući da cijene nisu dostupne, jedina metoda A za netržišni output je korištenje „učeničkih sati” prema potrebi prilagođenih za promjene u kvaliteti, stratifikacijski raščlanjenih kao što je gore navedeno. Metoda B je korištenje učeničkih sati s potrebnom razinom detaljnosti, ali bez prilagodbe za promjene u kvaliteti.

Uporaba broja učenika kao zamjenska vrijednost za učeničke sate je prihvatljiva za ove metode ako se može dokazati da je broj nastavnih sati učenika stalan. To se preporučuje za tercijarno obrazovanje i učenje na daljinu.

Svaka metoda koja se temelji na inputu je metoda C, kao i svaka metoda koja ne koristi minimalnu stratifikacijsku raščlambu, ili koja ne pokriva područje u cijelosti. Uporaba broja nastavničkih sati također bi bila metoda C.

3.15.   KPD 85 – Usluge zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

3.15.1.   KPD 85.11. – Usluge bolnica

Tržišni output

Deflacija tržišnog outputa bolnica prema odgovarajućim indeksima proizvođačkih cijena je metoda A. Uporaba indeksa potrošačkih cijena je također metoda A pod uvjetom da su bilježene bruto cijene bez ikakvih refundacija, te da je indeks prilagođen osnovnim cijenama (u slučaju da postoje subvencije na proizvode). Ako su bilježene neto cijene, uporaba indeksa potrošačkih cijena je metoda C. Uporaba manje prikladnog indeksa proizvođačkih cijena zadovoljava uvjete za metodu B.

Metode pokazatelja outputa, koje su niže klasificirane kao A ili B, također su relevantne za tržišni output.

Netržišni output

Mora se napraviti razlika između različitih vrsta bolničkih usluga unutar KPD-a 85.11. kako bi se uzela u obzir promjenjiva složenost različitih razreda usluga. U svim slučajevima, metode inputa su metode C.

(a)

Usluge općih i specijaliziranih bolnica hospitaliziranim pacijentima

Uporaba pokazatelja obujma prilagođenih za kvalitetu, a temeljenih na klasifikaciji dijagnostičko-terapijskih skupina, (DTS), čini metodu A.

Ako su pokrivene samo promjene u kombinaciji tretmana prema klasifikaciji DTS-a, ispunjeni su uvjeti za metodu B.

Metode koje koriste međunarodnu klasifikaciju bolesti, (MKB), za klasifikaciju otpusnih pisama također mogu biti metoda B, pod uvjetom da su dijagnoze bilježene na vrlo detaljnoj razini i da se koriste odgovarajući ponderi troškova.

Uporaba grubih pokazatelja outputa, kao što je jednostavan broj otpusnih pisama, klasificira se kao metoda C.

(b)

Psihijatrijske bolničke usluge

I ovdje pokazatelji, koji se temelje na detaljnoj klasifikaciji DTS-a, uz potpunu prilagodbu za promjene u kvaliteti i odgovarajuće pondere troška, predstavljaju metodu A.

Pokazatelji koji se temelje na klasifikaciji DTS-a s djelomičnom prilagodbom za kvalitetu čine metode B. Nešto slabija metoda, ali još se uvijek smatra metodom B, broj je dana boravka pacijenta, (dana hospitalizacije), prema razini skrbi, ponderiranih zajedno uz uporabu reprezentativnih podataka o trošku.

Metode outputa koje uopće ne razlikuju razinu skrbi klasificirane su kao metode C.

(c)

Usluge rehabilitacije u centrima/bolnicama za rehabilitaciju

Klasifikacije DTS-a koji u potpunosti uzimaju u obzir promjene u kvaliteti su metode A.

Ako se promjene u kvaliteti uzimaju samo djelomično, metode pokazatelja outputa utemeljene na klasifikaciji DTS-a klasificiraju se kao metode B. Isto vrijedi ako se koristi broj dana boravka pacijenta prema razini skrbi. Ako se može dokazati da su različite rehabilitacijske usluge relativno homogene, onda bi i broj dana boravka mogao biti prihvaćen kao metoda B.

(d)

Njegovateljske usluge (pod medicinskim nadzorom)

Kvalitativno prilagođeni dani boravka prema razini skrbi preporučuju se kao metoda A. Različite razine skrbi se mogu uzeti izravno, sustavnom primjenom klasifikacija, ili neizravno, grupiranjem ustanova koje pružaju istu razinu skrbi.

Dani boravka pacijenta koji nisu prilagođeni prema razini skrbi ispunjavaju uvjete za metodu B. U situacijama gdje postoji relativna homogenost usluga i broj dana boravka može biti prihvaćen kao metoda B.

3.15.2.   KPD 85.12. – Usluge medicinske prakse

Tržišni output

Uporaba indeksa proizvođačkih cijena je metoda A. Uporaba indeksa potrošačkih cijena je također metoda A, pod uvjetom da su bilježene bruto cijene bez ikakve refundacije. Indeksi potrošačkih cijena koji bilježe neto cijene nakon refundiranja predstavljaju metode C. Odgovarajuće su i sve metode netržišnog outputa, niže klasificirane kao A ili B.

Netržišni output

Glavna razlika je ona između usluga liječnika opće prakse i usluga liječnika specijalista.

(a)

Usluge liječnika opće prakse

Metoda A je broj konzultacija prema vrsti tretmana, prilagođena promjenama u kvaliteti. U slučaju zamjenske vrijednosti pondera ili tek djelomične prilagodbe za promjene u kvaliteti broj konzultacija prema tretmanu čini metodu B. Sam broj konzultacija također se može prihvatiti kao metoda B ako su različite vrste tretmana dovoljno homogene u pogledu potrebnih sredstava (slični ponderi troška).

(b)

Usluge liječnika specijalista

Broj prvih posjeta raščlanjen prema vrsti liječnika specijalista i vrsti tretmana, prilagođen za kvalitetu i ponderiran s odgovarajućim ponderima troška, čini metodu A. Isti pokazatelj bez prilagodbe u kvaliteti bi bio metoda B. Ako se ne može napraviti razlika prema vrsti tretmana, broj prvih posjeta nije prikladan pokazatelj. U tim uvjetima, ukupan broj posjeta se smatra metodom B. Razlika između liječnika specijalista je prijeko potrebna za metodu B.

3.15.3.   KPD 85.13. – Usluge stomatološke prakse

Većina stomatoloških usluga su tržišne usluge. Metodu A čini uporaba indeksa potrošačkih cijena prilagođena osnovnim cijenama i promjenama u kvaliteti. Cijene moraju biti bilježene u bruto iznosima bez ikakvih refundacija i indeks potrošačkih cijena mora biti izračunan na detaljnoj razini. Ako su bilježene neto cijene nakon refundiranja, uporaba indeksa potrošačkih cijena predstavlja metodu C. Metoda pokazatelja outputa koja udovoljava uvjetima za metodu A jest broj tretmana prema vrsti prilagođen za promjene u kvaliteti. Kao i u slučaju liječnika specijalista, za broj prvih posjeta se može pretpostaviti da ukazuje na broj potpunih tretmana.

Broj prvih posjeta prema vrsti tretmana, (neprilagođen promjenama u kvaliteti), čini metodu B. Ako se ne može napraviti razlika između vrste tretmana, nije smisleno brojati samo prve posjete. U tim uvjetima, ukupan broj konzultacija, (posjeta), smatra se metodom B.

3.15.4.   KPD 85.14. – Ostale usluge humane medicine i KPD 85.15. – Veterinarske usluge

Gotovo sve ove usluge se pružaju kao tržišne usluge, tako da uporaba primjerenih sastavnih dijelova indeksa potrošačkih cijena predstavlja preporučen pristup. Ako se napravi prilagodba osnovnim cijenama, to je metoda A, a ako ona izostane, onda je to metoda B.

3.15.5.   KPD 85.31. – Usluge socijalne skrbi sa smještajem

Za tržišni output deflacija primjerenim sastavnim elementom indeksa potrošačkih cijena, (prilagođenog bazičnim cijenama), predstavlja metodu A. Dani boravka korisnika usluga prema tipu ustanove i potpuno prilagođeni promjenama u kvaliteti također ispunjavaju uvjete za metodu A.

Ako nije izvedena prilagodba u kvaliteti, dobiva se metoda B. Isto tako, ukupan broj dana boravka korisnika usluga može također biti klasificiran kao metoda B.

3.15.6.   KPD 85.32. – Usluge socijalne skrbi bez smještaja

U mjeri u kojoj su ove usluge tržišne usluge, uporaba relevantnog sastavnog dijela indeksa potrošačkih cijena prilagođenog osnovnim cijenama čini metodu A. Bez ove prilagodbe vrednovanja indeksa potrošačkih cijena, dobiva se metoda B.

Broj osoba kojima se pruža skrb prema razini skrbi čini metodu A za netržišni output. Korištenje ukupnog broja osoba kojima se pruža skrb smatra se metodom B.

3.16.   KPD 90 – Usluge uklanjanja otpadnih voda, odvoz smeća, sanitarne i slične usluge

Metoda A uključuje uporabu prikladnih indeksa proizvođačkih cijena, kad su dostupni, i pokazatelja obujma outputa, (kao što su tone sakupljenog otpada), prilagođene određenim kvalitativnim obilježjima usluge, kao što su redovitost sakupljanja i tretman posebnog otpada (npr. otrovnog otpada).

Metode B uključuju uporabu detaljnih indeksa potrošačkih cijena za potrošnju kućanstava i poduzeća (gdje je dokazano da je razvoj cijena usluga za poduzeća sličan kao i za usluge kućanstvima). Za netržišne usluge pokazatelji obujma outputa smatrali bi se metodom B ako takvi pokazatelji osiguravaju dobar obuhvat i dovoljno su detaljni.

3.17.   KPD 91 – Usluge članskih organizacija d.n.k.

Ovdje je metoda A prikupljanje detaljnih podataka o pružanju usluga koje se ustvari pružaju članovima, detaljno raščlanjenih i ponderiranih prema trošku izvršenja. Na primjer, strukovna organizacija koja pruža pravne, konferencijske, ispitne i zastupničke usluge članovima, osigurala bi podatke za svaku od ovih aktivnosti, a vjerska organizacija bi osigurala podatke o pohađanju obreda ili broju održanih obreda.

Metodu B čini uporaba broja članova kao zamjenska vrijednost za output, ali različite vrste članstva trebaju biti obuhvaćene ako ostvaruju bitno različita prava na usluge, te mora biti jasno da se prosječno korištenje usluga od strane članova bitno ne mijenja iz jedne godine u drugu.

3.18.   KPD 92 – Rekreativne, kulturne i sportske usluge

Usluge namijenjene publici

Metoda A za usluge namijenjene samo kućanstvima je uporaba detaljnih serija indeksa potrošačkih cijena prilagođenih osnovnim cijenama kao deflatorima za vrijednost prodanih ulaznica. Metoda bi trebala uzeti u obzir ulaznice po sniženim cijenama i druga obilježja koja imaju značajan utjecaj na kvalitetu (na primjer, besplatni programi ili telefonske rezervacije).

Metode B su ovdje uporaba indeksa potrošačkih cijena za usluge koje se pružaju poduzećima, (pod uvjetom da se može dokazati da je ovo razumna pretpostavka), ili uporaba broja prodanih ulaznica raščlanjenih prema vrsti sjedala i priredbe kao pokazatelja obujma. U slučaju da su podaci o ulaznicama nedostupni, broj priredbi se može koristiti kao metoda B.

Knjižnice

Metoda A za knjižnice je kombinacija podataka o outputima posuđivanja, (raščlanjenih prema glavnim jediničnim vrstama), s podacima o posjetima, prilagođenih kvalitativnim čimbenicima kao što su opseg dostupnog referentnog materijala. Ta kombinacija se najbolje postiže uporabom pristupa ponderiranih troškova. Bilo koje pružene tržišne usluge moraju biti izmjerene prema vrijednosti prodaje deflacionirane primjerenim indeksom cijena.

Metoda B za knjižnice je uporaba podataka o posuđivanju, (raščlanjenih prema glavnim jediničnim vrstama), kao pokazatelj sveukupnog outputa knjižnice.

Igre na sreću i usluge klađenja

Metoda A za igre na sreću i usluge klađenja je izravno deflacioniranje podataka o naplaćenim uslugama prema indeksu cijena tih usluga, s prilagodbama za kvalitativne promjene, ako je primjereno.

Metoda B za klađenje je uporaba broja izvršenih oklada kao pokazatelja obujma. Treba se razlikovati svaka vrsta stavljanja oklade, (telefonom, internetom, u prodavaonicama), i, (idealno), različite vrste igara, s ponderiranjem osiguranim prema razmjeru ukupnog iznosa oklada u baznom razdoblju. Metoda B za kasina je uporaba podataka o broju posjetitelja.

Proizvodnja i obrada filmova, radio i TV usluge

Metoda B za proizvodnju filmova i TV/radio programa je uzimanje cijena za određene uzorke proizvoda, (npr. pola sata domaće TV komedije, jedan sat dokumentarnog radio programa), ili uporaba podataka o količini programa, raščlanjenih prema glavnim programskim kategorijama i ponderiranim prema udjelu u vrijednosti ukupnog programa.

Informativne agencije

Metoda A je određivanje cijena prema uzorku temeljeno na pretplatama na neku informativnu uslugu. Metoda određivanja cijena prema uzorku bi trebala biti usklađena s općim načelima navedenima u odjeljku 2. ovog Priloga.

Metoda B za informativne agencije je uporaba pokazatelja količine i kvalitete koje koriste same tvrtke da bi mjerile output, sve dok se oni mogu razumno uspoređivati unutar sektora i ako su stabilno definirani kroz različita razdoblja.

Sportski objekti

Ovdje su metode A korištenje detaljnih indeksa potrošačkih cijena, prilagođenih osnovnim cijenama ili korištenje podataka o prodanim ulaznicama raščlanjenih prema vrstama ulaznica i, ako je to moguće, o poduzetim aktivnostima. Potrebno je napraviti neke prilagodbe glede kvalitete objekata, a gledatelje koji plaćaju ulaznice treba razlučiti od sudionika.

Metoda B je uporaba prodanih ulaznica, ali koje nisu dovoljno raščlanjene da bi odražavale različite vrste usluga, ili koje koriste detaljne podatke o indeksima potrošačkih cijena koji nisu potpuno reprezentativni za navedene aktivnosti.

3.19.   KPD 93 – Ostale usluge

Ova proizvodna skupina obuhvaća širok asortiman usluga; glavne usluge uključene u ovaj odjeljak navode se u nastavku.

Usluge pranja i kemijskog čišćenja

Podaci o indeksima potrošačkih cijena bi mogli biti dostupni za kućanstva (troškovi uporabe neke praonice rublja, te kemijskog čišćenja standardnih predmeta). Kod usluga poduzećima često postoje ugovorni odnosi i prikladni pokazatelji obujma mogu biti broj kilograma opranog materijala ili broj standardnih „punjenja stroja”. Uporaba indeksa potrošačkih cijena i podaci o obujmu se smatraju metodama B.

Frizerske usluge

Ova usluga se gotovo u potpunosti pruža kućanstvima i obuhvaćena je indeksom potrošačkih cijena. Najbolja metoda je uporaba „cijena određenih prema uzorku”, gdje uzorak predstavlja standardna reprezentativna usluga kao što je pranje i šišanje kose. Uporaba indeksa potrošačkih cijena predstavlja metodu A ako su izvršene prilagodbe na osnovnu cijenu.

Pogrebne usluge

Ova usluga se u potpunosti pruža kućanstvima i obuhvaćena je indeksom potrošačkih cijena. Postoje standardne usluge dostupne u ovom sektoru, tako da je određivanje cijena jednostavno, a uporaba podataka indeksa potrošačkih cijena predstavlja metodu A ako su prilagođeni osnovnim cijenama.

Ostale usluge

One pokrivaju različite usluge, od kojih je većina ponuđena kao standardne usluge, (npr. kozmetički tretmani, agencije za sklapanje poznanstava, astrolozi, prostitutke), kojima se može odrediti cijena za različita vremenska razdoblja i sastaviti indeks cijena. Uporaba ovih standardnih usluga bi činila metodu A ako su uzeti u obzir svi kvalitativni učinci, a u protivnom bi to bila metoda B.

4.   METODE A, B I C ZA NEKE KATEGORIJE TRANSAKCIJA

4.1.   Intermedijarna potrošnja

Metoda A za deflaciju intermedijarne potrošnje ispunjava sljedeće kriterije:

deflacija se događa proizvod po proizvod,

domaći proizvodi i uvezeni proizvodi se deflacioniraju odvojeno,

koriste se ili izvorni podaci o cijenama za intermedijarnu potrošnju ili, za domaće proizvode, metoda A definirana za svaki proizvod, (uzevši u obzir različite osnove vrednovanja), a za uvozne proizvode one metode A koje su opisane u sljedećem odjeljku.

Metode B mogu biti neuspješne u razlikovanju domaćih i uvezenih proizvoda, ili koriste metode koje su klasificirane kao metode B za te proizvode.

Ako je intermedijarna potrošnja deflacionirana na ukupnoj razini, bez detalja o proizvodima, to predstavlja metodu C. Također, ako se koriste metode deflacije koje su klasificirane kao metode C za te proizvode, onda su to metode C i za intermedijarnu potrošnju.

4.2.   Izvoz i uvoz roba

Metode se trebaju temeljiti na uporabi kvalitativno prilagođenih indeksa cijena za svaki izvoz i uvoz. Indeksi cijena trebaju biti u skladu s klasifikacijom proizvoda upotrijebljenom kod deflacioniranja podataka o vrijednosti. Njihovo vrednovanje treba odgovarati vrednovanju upotrijebljenom za podatke o tekućim cijenama, tj. FOB za izvoz, te FOB ili CIF za uvoz.

Deflacija s indeksima cijena koji primjereno ne odražavaju promjene u kvaliteti bi se trebala smatrati metodom B.

Za skupine proizvoda koje su dovoljno homogene tijekom vremena, indeksi jediničnih vrijednosti se također mogu smatrati metodama B. Da bi se odredila prikladnost nekog indeksa jedinične vrijednosti, ne treba se oslanjati samo na razumijevanje sadržaja bilo koje posebne trgovinske grupe, nego ispitati promjenjivost indeksa jedinične vrijednosti.

Prikladnost indeksa proizvođačkih cijena se treba procjenjivati kod svakog slučaja zasebno prije nego li se mogu smatrati primjerenima. Kao prvo, obuhvat korištenih indeksa treba biti primjeren. Gdje su cijene na domaćem i uvoznom tržištu iste, zbog konkurencije, tamo se može smatrati prikladnom izravna uporaba indeksa proizvođačkih cijena, jer će postojati mala razlika u cijeni. Gdje su tržišni uvjeti takvi da domaće cijene odgovarajuće ne odražavaju cijenu uvezenih ili izvezenih roba, ondje će se indeksi proizvođačkih cijena morati prilagoditi tako da odražavaju te razlike prije nego li se budu mogli smatrati prikladnim metodama B. Ako su kretanja tečaja jedini čimbenik koji utječe na cijene uvoza ili izvoza, onda bi se indeks proizvođačkih cijena trebao tomu prilagoditi da bi se mogao smatrati metodom B. Gdje ostali čimbenici utječu na cijene, ondje bi bile potrebne složenije prilagodbe indeksa proizvođačkih cijena kako bi se oni mogli smatrati prikladnim.

Uporaba izvoznih cijena druge države za deflaciju uvoza predstavlja metodu B tamo gdje je obuhvat proizvoda točno određen i gdje su, prema potrebi, izvršene prilagodbe prema kretanju tečaja i prema različitim promjenama u sveukupnim cijenama između takve dvije države.

Metode C bi uključivale uporabu indeksa jediničnih vrijednosti za nedovoljno homogene skupine proizvoda.

4.3.   Izvoz i uvoz usluga

Primjerena metoda za procjenu cijena i obujma za izvoz i uvoz usluga trebala bi odražavati metode određene za output za svaku od tih usluga. Međutim, kad su indeksi cijena bili preporučeni oni bi trebali odražavati stvarne plaćene cijene izvoza ili uvoza kad oni se koriste za deflaciju usluga izvoza i uvoza.

Za izdatak nerezidenata, (bilo pojedinaca ili država), na domaćem državnom području, isti bi trebao biti deflacioniran uz uporabu indeksa potrošačkih cijena koji je u skladu s asortimanom proizvoda koje su kupili nerezidenti da bi ovo bila metoda A. Ako se koriste indeksi potrošačkih cijena koji pokrivaju uži ili širi opseg proizvoda od onih koje su kupili nerezidenti, onda bi to bila metoda B.

Za izdatke rezidenta u inozemstvu, (bilo pojedinaca bilo država), uporaba detaljnih i primjerenih indeksa potrošačkih cijena za zemlju koja se posjećuje, prilagođenih tečaju, bi bila metoda A. Uporaba indeksa potrošačkih cijena strane zemlje koji pokrivaju uži ili širi opseg bila bi metoda B.

Za veletrgovinu, koja je trgovinska djelatnost, primjerena je klasifikacija metoda za trgovinske marže na veliko i malo.

4.4.   Neto povećanje dragocjenosti

Metoda A je primjenjiva na proizvodnju dragocjenosti ako postoji prikladan indeks proizvođačkih cijena za djelatnost koja proizvodi dragocjenosti, a koji je pravilno prilagođen promjenama u kvaliteti (ovo je moguće u industriji nakita, na primjer). Za neke tipove dragocjenosti pristupi određivanja cijena prema uzorku ili određivanje cijena prema specifikaciji bi mogli biti metoda A ako udovoljavaju kriterijima navedenim u odjeljku 2. ovog Priloga.

Za usluge na temelju naknade, gdje je naknada postotak vrijednosti artikala koji su u pitanju, prikladan indeks cijena bi kombinirao promjenu u postocima naknada i promjenu u vrijednosti, (tog posebnog podskupa), dragocjenosti. To bi činilo metodu A.

Metode B za proizvodnju dragocjenosti su usporedba sa srodnim proizvodima, (bilo na domaćem bilo na inozemnom tržištu), kao što je slika istog slikara, rastavljanje u sastavne dijelove (prikladnije za nakit i složene proizvode).

Metode B za provizije ili trgovinske marže su uporaba indeksa temeljenog na vrijednosti dragocjenosti. Kako su posredničke naknade za dragocjenosti često postoci vrijednosti tih dragocjenosti, smatra se da su dovoljno u korelaciji da bi činili metodu B. Tad se podrazumijeva da je postotak naknade stalan.

Slabija, ali ipak smatrana metodom B, uporaba je broja jedinica dragocjenosti kojima se trguje, raščlanjenih po vrsti. To je prikladnije za homogenije proizvode.

Uporaba indeksa općih cijena je metoda C.


(1)  SL L 58, 27.2.1998., str. 1.


PRILOG II.

RASPORED PROVEDBE KLASIFIKACIJA

Datum provedbe, npr. 2004., za pojedini proizvod znači da godišnji podaci u stalnim cijenama dostavljeni Eurostatu prema Uredbi Vijeća 2223/96 u 2004. i kasnije trebaju biti u skladu s A/B/C klasifikacijom utvrđenom za taj proizvod. Konkretno, to znači da od tog datuma metode C više nisu dopuštene za taj proizvod.

Skupina proizvoda

datum provedbe

Velika oprema

2006.

KPD 30.02: Računala i druga oprema za obradu podataka

2004.

KPD 45: Građevinski radovi

KPD 64: Poštanske i telekomunikacijske usluge

2005.

KPD 65: Usluge financijskog posredovanja, osim usluga osiguranja i mirovinskih fondova

2005.

KPD 66: Usluge osiguranja i mirovinskih fondova, osim usluga obveznog socijalnog osiguranja

2005.

KPD 67: Pomoćne usluge financijskog posredovanja

2005.

KPD 70: Usluge u vezi s nekretninama

2004.

KPD 71: Usluge iznajmljivanja strojeva i opreme bez rukovatelja, te dobara za osobnu uporabu i uporabu u kućanstvu

2004.

KPD 72: Računalne i povezane usluge

2005.

KPD 73: Istraživačke i razvojne usluge – tržišni dio

2006.

KPD 73: Istraživačke i razvojne usluge – netržišni dio

2004.

KPD 74: Ostale poslovne usluge

2006.

KPD 75: Usluge javne uprave i obrane, usluge obaveznog socijalnog osiguranja – po pitanju kolektivnih usluga

2004.

KPD 75: Usluge javne uprave i obrane, usluge obaveznog socijalnog osiguranja – po pitanju pojedinačnih usluga

2006.

KPD 80: Obrazovne usluge

2006.

KPD 85: Usluge zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

2006.

KPD 90 –93: Ostale usluge u zajednici, socijalne i osobne usluge

2006.


Kategorija transakcije

datum provedbe

Intermedijarna potrošnja

2006.

Izvoz i uvoz roba – osim velike opreme

2004.

Izvoz i uvoz velike opreme

2006.

Izvoz i uvoz usluga

2006.

Neto povećanje dragocjenosti

2006.

Odobrena odstupanja:

Austrija

KPD 70 i 72: 2006.

Danska

KPD 75 (individualne), 80 i 85: 2012.

Njemačka

Sve kategorije proizvoda i transakcija (dok se metoda C još upotrebljava): 2005., izuzev KPD 72: 2006.

Grčka

KPD 30.02, 73 (netržišni), 75 (kolektivni) i izvoz i uvoz roba izuzev velike opreme: 2005., ostalo: 2006.

Španjolska

KPD 70: 2005., KPD 30.02, 65, 66, 67, 72, 73 (netržišni) i 75 (kolektivni): 2006.

Irska

KPD 30.02: 2005., KPD 64, 65, 66, 67, 70 i 72 i izvoz i uvoz roba izuzev velike opreme: 2006.

Luksemburg

Sve kategorije proizvoda i transakcija izuzev KPD 71: 2006.

Portugal

KPD 30.02, 64, 65, 66, 67, 70 i 72: 2006.

Ujedinjena Kraljevina

KPD 65: 2006.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

110


32003R1799


L 264/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.10.2003.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1799/2003

od 13. listopada 2003.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 60. i 301.,

uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2003/495/ZVSP od 7. srpnja 2003. o Iraku (1), kako je izmijenjeno Zajedničkim stajalištem 2003/735/ZVSP (2),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

Nastavno na Rezoluciju 1483 (2003) Vijeća sigurnosti UN-a od 22. svibnja 2003., Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom (3), koja, između ostalog, predviđa mjere zamrzavanja usmjerene na bivšu Vladu Iraka i druge državne subjekte. Te su mjere stupile na snagu 9. srpnja 2003.

(2)

Pregled relevantnih tekstova doveo je do zaključka da Rezolucija ne zahtjeva primjenu zamrzavanja na sredstva i ekonomske izvore ministarstava i drugih javnih subjekata koji nisu bili smješteni izvan Iraka na dan 22. svibnja 2003., već su napustili Irak nakon tog datuma.

(3)

S obzirom na to, zabrana stavljanja sredstava i ekonomskih izvora na raspolaganje javnim subjektima u Iraku, što narušava rad tih subjekata i nepotrebno sprečava obnovu Iraka, treba se ponovno razmotriti. Posljedično, pojašnjenje vezano uz uplate prihoda od izvoza putem javnih banaka navedenih u odgovarajućem Prilogu Uredbi (EZ) br. 1210/2003, postaje suvišno.

(4)

Rezolucija 1483 (2003) predstavlja zamrzavanje sredstava i ekonomskih izvora kao prvi korak u postupku prema prijenosu u Fond za razvoj Iraka. Ona od tog postupka također izuzima sredstva i ekonomske izvore koji su predmet zapljene ili presude donesene ili dodijeljene prije 22. svibnja 2003. Zadržavanje mjera zamrzavanja stoga nije prikladno, ako su odnosna sredstva i ekonomski izvori izrijekom izuzeti od zahtijeva za njihovim prijenosom u navedeni Fond.

(5)

Naznačuje se da izostanak zahtjeva za zamrzavanjem ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenjivost uobičajenih pravila o prihvaćanju i provedbi arbitražnih i stranih presuda. Nadalje, izuzeće se ne bi trebalo dodijeliti s obzirom na nijednu presudu donesenu za kršenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 3541/92 od 7. prosinca 1992. o zabrani ispunjavanja iračkih zahtjeva u odnosu na ugovore i transakcije, na čije se izvršenje odnosi Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 661 (1990) i povezane rezolucije (4).

(6)

Budući da se ove izmjene odnose na tumačenje Rezolucije 1483 (2003), primjereno je dati im retroaktivan učinak do datuma kada je Uredba (EZ) br. 1210/2003 stupila na snagu,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1.   Sva sredstva i ekonomski izvori prethodne Vlade Iraka ili bilo kojih javnih tijela, društava, uključujući trgovačka društva osnovana sukladno privatnom pravu u kojima javna tijela imaju većinski ili nadzorni udio, ili agencije te Vlade, određena od strane Odbora za sankcije i navedena u Prilogu III. se zamrzavaju, ako su bili smješteni izvan Iraka na dan 22. svibnja 2003.

2.   Zamrzavaju se sva sredstva i ekonomski izvori koji pripadaju ili su u vlasništvu ili ih posjeduju sljedeće osobe koje je odredio Odbor za sankcije i koje su navedene u Prilogu IV.:

(a)

bivši predsjednik Saddam Hussein;

(b)

visoki dužnosnici njegovog režima;

(c)

članovi njihovih užih obitelji; ili

(d)

pravne osobe, tijela ili subjekti u vlasništvu ili izravno ili neizravno kontrolirana od strane osoba navedenih pod (a), (b) i (c) ili fizičkih i pravnih osoba koje postupaju u njihovo ime ili prema njihovim uputama.

3.   Nikakva se sredstva ne stavljaju na raspolaganje, izravno ili neizravno, ili u korist fizičke ili pravne osobe, tijela ili subjekata navedenih u Prilogu IV.

4.   Nikakvi se ekonomski izvori ne stavljaju na raspolaganje izravno ili neizravno ili u korist fizičke ili pravne osobe, tijela ili subjekata navedenih u Prilogu IV. koji bi navedenoj osobi, tijelu ili subjektu omogućili stjecanje sredstava, robe ili usluga.”.

2.

U članku 5. stavak 2. se briše.

3.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1.   Odstupajući od članka 4., nadležna tijela država članica navedena u Prilogu IV. mogu odobriti oslobađanje zamrznutih sredstava ili ekonomskih izvora ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

sredstva ili ekonomski izvori podliježu sudskom, administrativnom ili arbitražnom založnom pravu prije 22. svibnja 2003. ili sudskoj, administrativnoj ili arbitražnoj odluci donesenoj prije tog datuma;

(b)

sredstva ili ekonomski izvori će se koristiti isključivo za namirenje tražbina osiguranih založnim pravom ili ocijenjenih kao važećih u takvoj odluci, u okvirima određenim primjenjivim zakonima i propisima koji uređuju prava osoba s takvim tražbinama;

(c)

namirenje tražbina nije kršenje Uredbe (EEZ) br. 3541/92; i

(d)

priznavanje založnog prava ili odluke nije protivno javnom poretku odnosnih država članica.

2.   U svim drugim okolnostima, sredstva, ekonomski izvori i dobit od ekonomskih izvora zamrznuti sukladno članku 4. se odmrzavaju samo u svrhu njihovog prijenosa u Fond za razvoj Iraka pod upravom Središnje banke Iraka, pod uvjetima određenima u Rezoluciji 1483 (2003) Vijeća sigurnosti UN-a.”.

4.

Naslov Priloga V. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 9. srpnja 2003.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 13. listopada 2003.

Za Vijeće

Predsjednik

F. FRATTINI


(1)  SL L 169, 8.7.2003., str. 72.

(2)  SL L 264, 15.10.2003., str. 40.

(3)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6.

(4)  SL L 361, 10.12.1992., str. 1.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

112


32003O0012


L 283/81

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.10.2003.


SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 23. listopada 2003.

za transakcije država članica sudionica s njihovim operativnim deviznim sredstvima u skladu s člankom 31. stavkom 3. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke

(ESB/2003/12)

(2003/775/EZ)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 31. stavak 2., članak 31. stavak 3. i članak 43. stavak 1.,

budući da:

(1)

Za transakcije država članica sudionica s njihovim operativnim deviznim sredstvima, iznad određene granice koja će se utvrditi u okviru članka 31. stavka 3. Statuta, potrebno je odobrenje Europske središnje banke (ESB) kako bi se osigurala dosljednost u vezi s tečajnom i monetarnom politikom Zajednice.

(2)

U skladu s člankom 31. stavkom 3. Statuta, Upravno vijeće izdaje smjernice radi olakšavanja tih operacija.

(3)

Transakcije koje provode nacionalne središnje banke kao posrednici u ime država članica sudionica i koje se ne bilježe u financijskim izvještajima nacionalnih središnjih banaka obuhvaćene su ovom Smjernicom, dok su transakcije nacionalnih središnjih banaka koje one provode u svoje ime i na vlastiti rizik obuhvaćene Smjernicom o poslovima nacionalnih središnjih banaka u skladu s člankom 31. stavkom 3. Statuta,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Smjernice:

„države članice sudionice” znači sve države članice koje su usvojile jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice,

„nacionalne središnje banke” znači nacionalne središnje banke država članica sudionica,

„transakcije” znači sve transakcije navedene u drugoj i trećoj alineji članka 23. Statuta koje na tržištu provode države članice sudionice, a koje uključuju razmjenu neeurske aktive za euro ili za bilo koju drugu neeursku aktivu, uključujući bez ograničenja transakcije koje provode nacionalne središnje banke uime država članica sudionica i koje se ne bilježe u financijskim izvještajima nacionalnih središnjih banaka,

„operativna devizna sredstva” znači stanja aktive nominirane u bilo kojoj obračunskoj jedinici ili valuti različitoj od eura koja drže tijela javne vlasti država članica sudionica izravno ili preko svojih posrednika,

„neeurska aktiva” uključuje vrijednosne papire i svu drugu aktivu u valuti bilo koje države izvan europodručja ili obračunske jedinice u bilo kojem obliku u kojem se drže, i

„izvantržišni” znači devizni poslovi kod kojih nijedna ugovorna strana nije sudionik na međubankovnom tržištu deviza. To se međubankovno tržište deviza sastoji isključivo od komercijalnih financijskih institucija. Središnje banke, međunarodne organizacije, komercijalne nefinancijske organizacije, države članice sudionice i Europska komisija ne smatraju se dijelom međubankovnog tržišta.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Smjernica primjenjuje na oblike transakcija koje provode sva tijela javne vlasti država članica sudionica s njihovim operativnim deviznim sredstvima. Postupci koji su utvrđeni za ex ante i ex post izvješćivanje od strane središnjih država razlikuju se od postupaka utvrđenih za druga tijela javne vlasti.

Članak 3.

Pragovi za prethodnu obavijest

1.   Pragovi iznosa u kojima ili ispod kojih tijela javne vlasti država članica sudionica mogu provoditi transakcije na bilo koji dan trgovanja s njihovim operativnim deviznim sredstvima bez dostave prethodne obavijesti ESB-u te iznad kojih se različite vrste transakcija na bilo koji dan trgovanja s njihovim operativnim deviznim sredstvima ne mogu provoditi bez dostave prethodne obavijesti ESB-u, određeni su u Prilogu I.

2.   Na sljedeće devizne transakcije ne primjenjuje se postupak prethodnog obavješćivanja:

sve transakcije koje uključuju, na obje strane, deviznu aktivu nominiranu u istoj valuti (na primjer, zamjena srednjoročne državne obveznice u američkim dolarima za kratkoročnu državnu obveznicu u američkim dolarima),

valutni ugovori o razmjeni, i

sve transakcije koje se provode s nacionalnim središnjim bankama.

Članak 4.

Organizacijska pitanja

1.   Države članice sudionice utvrđuju odgovarajuće postupke da bi se osiguralo da se podaci o transakcijama operativnim deviznim sredstvima koje provode sva tijela javne vlasti država članica sudionica, uključujući transakcije koje se provode preko nacionalnih središnjih banaka koje djeluju u svojstvu posrednika u ime država članica sudionica, a koje su iznad iznosa pragova određenih u Prilogu I., dostave ESB-u u skladu s postupcima određenim u ovoj Smjernici.

2.   Središnje države država članica sudionica mjesečno dostavljaju ESB-u procjene svih budućih transakcija operativnim deviznim sredstvima koje provode središnje države država članica sudionica, uključujući transakcije koje se provode preko nacionalnih središnjih banaka koje djeluju u svojstvu posrednika uime država članica sudionica. Standardni format koji se treba primjenjivati za izvješćivanje o navedenim procjenama određen je u Prilogu II.

3.   Sva druga tijela javne vlasti dostavljaju ESB-u procjene svih budućih transakcija, uključujući transakcije koje se provode preko nacionalnih središnjih banaka koje djeluju u svojstvu posrednika uime država članica sudionica, operativnim deviznim sredstvima iznad iznosa pragova koje je utvrdio ESB, kako je određeno u Prilogu III.

4.   Države članice sudionice odgovorne su za obvezu izvješćivanja, koja je određena u člancima 4. i 6., te prikupljaju sve važne podatke i dostavljaju ih ESB-u preko svojih nadležnih nacionalnih središnjih banaka.

Članak 5.

Postupak prethodnog obavješćivanja i odobrenje načina provođenja transakcija od strane ESB-a

1.   Tijela javne vlasti država članica sudionica, uključujući nacionalne središnje banke koje djeluju u svojstvu posrednika uime država članica, obavješćuju ESB što je ranije moguće o svim transakcijama s njihovim operativnim deviznim sredstvima iznad iznosa pragova određenih u članku 3. ESB mora primiti te obavijesti najkasnije u 11.30 po vremenu ESB-a na datum trgovanja. Standardni format kojim se koristi za svaku takvu obavijest određen je u Prilogu IV. i dostavlja se ESB-u preko nadležnih nacionalnih središnjih banaka država članica sudionica.

2.   ESB odgovara u najkraćem mogućem roku na prethodne obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka, a u svakom slučaju najkasnije do 13.00 po vremenu ESB-a na predviđeni datum trgovanja. U slučaju da do tog vremena ESB ne odgovori, smatrat će se da je transakcija odobrena prema uvjetima koje je odredilo odgovarajuće tijelo javne vlasti države članice sudionice.

3.   U slučaju da ESB primi obavijest nakon 11.30 po vremenu ESB-a, primjenjivat će se postupak savjetovanja opisan u stavku 5.

4.   ESB razmatra prethodne obavijesti radi olakšavanja u najvećoj mogućoj mjeri transakcija koje provode tijela javnih vlasti država članica sudionica. ESB razmatra te transakcije radi osiguravanja dosljednosti s monetarnom i tečajnom politikom Zajednice, uzimajući u obzir utjecaj tih transakcija na likvidnost bankovnog sustava europodručja. Na osnovi navedenog, ESB odlučuje o tome može li se pojedina transakcija izvršiti u roku i na način koji je predvidjela država članica sudionica o kojoj je riječ.

5.   U iznimnim okolnostima, u odnosu na pitanja politike, nepovoljne tržišne uvjete ili zakašnjele obavijesti država članica sudionica, ESB može savjetovati da se promijeni rok ili način izvršenja transakcije. U takvim okolnostima, ESB pokreće postupak savjetovanja s uključenim stranama, to jest s dotičnim nacionalnim tijelom javne vlasti i s nacionalnom središnjom bankom odgovarajuće države članice sudionice. ESB može zahtijevati da se transakcija izvrši izvan tržišta putem Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), pri čemu ESB može zahtijevati da se transakcija izvrši ili kod dotične nacionalne središnje banke ili kod ESB-a. ESB također može zahtijevati da se ukupan iznos svake takve transakcije podijeli na dvije ili više transakcija. ESB može isto tako zahtijevati kombinaciju djelomičnog izvršenja transakcije izvan tržišta putem ESSB-a, kako je gore navedeno, i djelomičnu podjelu transakcije na dvije ili više transakcija, kako je također gore navedeno.

6.   U iznimnim okolnostima, ESB može zahtijevati da se transakcija odgodi te se u tom slučaju odgoda transakcije može propisati u najkraćem mogućem razdoblju koje ni u kojim okolnostima ne može biti neodređeno ili sprječavati ispunjenje uvjeta obveza koje dospijevaju.

Članak 6.

Izvješćivanje o operativnim sredstvima

1.   Kako bi se ESB-u osigurao odgovarajući pregled visine operativnih deviznih sredstava država članica sudionica, one moraju mjesečno dostavljati ex post izvješća o njihovim operativnim deviznim sredstvima.

2.   Standardni format kojim se trebaju koristiti središnje države država članica sudionica za ex post izvješćivanje ESB-a o operativnim deviznim sredstvima određen je u Prilogu V.

3.   Sva druga tijela javne vlasti država članica sudionica dostavljaju izvješće o njihovim operativnim deviznim sredstvima iznad iznosa praga koji je utvrdio ESB, kako je određeno u Prilogu VI.

Članak 7.

Povjerljivost

Sve obavijesti i podaci koji se razmjenjuju u vezi s postupcima određenim u ovoj Smjernici smatraju se povjerljivim podacima.

Članak 8.

Stavljanje izvan snage Smjernice ESB/2001/9

Smjernica ESB/2001/9 stavlja se izvan snage.

Članak 9.

Završne odredbe

1.   Ova je Smjernica upućena državama članicama sudionicama.

2.   Ova Smjernica stupa na snagu 1. studenoga 2003.

3.   Ova se Smjernica objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 23. listopada 2003.

Uime Upravnog vijeća ESB-a

Predsjednik

Willem F. DUISENBERG


PRILOG I.

Pragovi za prethodnu obavijest ESB-u o deviznim transakcijama država članica u skladu s člankom 3. stavkom 1.

Vrste transakcija

Prag koji se primjenjuje (referencija: datum trgovanja)

Izravna kupnja ili prodaja, promptna ili terminska, devizne aktive

na teret sredstava u eurima

500 milijuna eura (ukupne bruto transakcije)

na teret ostale devizne aktive („međuvalutne transakcije”)

protuvrijednost 500 milijuna eura (ukupne bruto transakcije po valutnom paru)

Ukupna bruto transakcija jest ukupan iznos kupnji i ukupan iznos prodaja devizne aktive na određeni dan trgovanja.

Ovi se pragovi također primjenjuju na transakcije koje provode nacionalne središnje banke kao posrednici uime država članica sudionica i koje se ne bilježe u financijskim izvještajima nacionalnih središnjih banaka.


PRILOG II.

Standardni format za ex ante izvješćivanje o procijenjenim budućim deviznim transakcijama država članica sudionica u skladu s člankom 4. stavcima 2. i 3.

Središnje države država članica sudionica mjesečno dostavljaju ESB-u procjene njihovih budućih deviznih transakcija. Te procjene obuhvaćaju sve transakcije koje provode središnje države. Sva druga tijela javne vlasti dostavljaju izvješće o procjenama njihovih budućih deviznih transakcija u iznosima iznad pragova određenih u Prilogu III. Poruke koje sadržavaju procjene budućih deviznih transakcija država članica sudionica trebaju uključivati sljedeće podatke:

Podjela

:

po valutnim parovima

Učestalost

:

mjesečno

Rok

:

18.00 sati po vremenu ESB-a posljednjeg radnog dana prethodnog mjeseca

Tumačenje

:

ukupne kupnje i ukupne prodaje u transakcijama na teret sredstava u eurima ili u međuvalutnim transakcijama. Valuta koja se kupuje treba se označiti u prvom stupcu/polju, a valuta koja se prodaje u drugom stupcu/polju. Za važne transakcije potrebno je navesti datum trgovanja i datum valute.

Vrednovanje

:

potrebno je koristiti se referentnim stopama u 14.15 sati na dan izvješćivanja pri određivanju iznosa za neizvjesne iznose.

Zaokruživanje

:

na najbliži iznos protuvrijednosti milijun eura

Vremenski je okvir tih poruka jedan kalendarski mjesec. Pragovi se određuju svaki dan, što znači da ako se očekuje da će pragovi biti premašeni jedan ili više dana tijekom idućeg mjeseca, mora se poslati ex ante izvješće prije posljednjeg radnog dana koji prethodi tom mjesecu. Mjesečno ex ante izvješće treba obuhvatiti dnevno razdoblje, odnosno razdoblja u kojima se očekuje prekoračenje pragova.


PRILOG III.

Pragovi za ex ante izvješćivanje od strane tijela javne vlasti država članica sudionica, osim središnje države, u skladu s člankom 4. stavkom 3.

Tijela javne vlasti država članica sudionica, osim središnjih država, dužna su dostavljati ESB-u mjesečne procjene svih budućih transakcija s njihovim operativnim deviznim sredstvima iznad sljedećih iznosa pragova:

Vrste transakcija

Prag koji se primjenjuje (referencija: datum trgovanja)

Izravna kupnja ili prodaja, promptna ili terminska, devizne aktive

na teret sredstava u eurima

100 milijuna eura (ukupne bruto transakcije)

na teret ostale devizne aktive („međuvalutne transakcije”)

protuvrijednost 500 milijuna eura (ukupne bruto transakcije po valutnom paru)

Ukupna bruto transakcija jest ukupan iznos kupnji i ukupan iznos prodaja devizne aktive na određeni dan trgovanja.


PRILOG IV.

Zahtjevi država članica sudionica (1) za prethodnom obavijesti i odgovori ESB-a u skladu s člankom 5. stavkom 1.

Poruke koje se dostavljaju radi prethodnog obavješćivanja trebaju sadržavati sljedeće podatke:

država članica sudionica koja obavješćuje o transakciji,

tijelo javne vlasti odgovorno za transakciju,

datum i vrijeme obavijesti,

datum trgovanja,

datum valute,

veličina transakcija (u milijunima eura ili milijunima protuvrijednosti eura),

uključene valute (ISO kodovi),

kategorija operacije,

ugovorna obveza koja dospijeva (DA/NE).

Odgovor ESB-a na prethodne obavijesti također sadržava sljedeće podatke:

datum, vrijeme i sadržaj odgovora ESB-a.

Napomena: Od država članica sudionica zahtijeva se da svoje obavijesti ESB-u dostavljaju preko svoje nacionalne središnje banke.


(1)  Potrebno je prisjetiti se da samo transakcije koje države članice provode na tržištu, tj. ne kod njihove nacionalne središnje banke kao druge strane u poslu, podliježu prethodnom obavješćivanju. Transakcije država članica koje se provode kod njihove nacionalne središnje banke kao druge strane u poslu obuhvaćene su prethodnim odobrenjem i postupcima izvješćivanja koji se primjenjuju na poslove nacionalnih središnjih banaka.


PRILOG V.

Standardni format za ex post izvješćivanje ESB-a o operativnim deviznim sredstvima koja drže države članice sudionice u skladu s člankom 6. stavkom 2.

Središnje države država članica sudionica moraju mjesečno izvješćivati o njihovim nepodmirenim operativnim deviznim sredstvima. Druga tijela javne vlasti moraju izvješćivati samo ako najveće od njihovih prosječnih mjesečnih stanja ili najveće stanje na kraju mjeseca premašuje prag određen u Prilogu VI.

Raščlamba

:

sva operativna devizna sredstva, bez raščlambe po valuti. Mjesečni prosjek, najveći iznos u mjesecu, iznos na kraju mjeseca i najniži iznos u mjesecu

Učestalost

:

mjesečno

Rok

:

18.00 sati po vremenu ESB-a petog radnog dana nakon izvještajnog razdoblja

Tumačenje

:

ukupna stanja strane valute koja države članice sudionice drže izvan ESSB-a. U podatke također treba uključiti terminske pozicije (tj. terminske pozicije treba dodati tekućim stanjima i u izvješće treba uključiti samo jedan iznos po stavci). Nadalje, promptne transakcije koje su ugovorene, ali još nisu namirene, treba uključiti u podatke (tj. podatke treba prikupljati prema datumima trgovanja).

Vrednovanje

:

nacionalne središnje banke trebaju se koristiti referentnim stopama u 14.15 sati za preračunavanje podataka dobivenih od država članica sudionica u euro (tj. ako države članice sudionice dostavljaju izvješće o stranoj valuti koja se stvarno drži). Vrijednosne papire treba vrednovati po tržišnim cijenama, ali iz praktičnih razloga nije potreban jedan referentni izvor za cijene. Budući da se većina operativnih sredstava vjerojatno drži u obliku depozita, očekuje se da je utjecaj neznatno različitih tržišnih izvora kojima se koristi za vrednovanje vrijednosnih papira vrlo ograničen.

Zaokruživanje

:

na najbliži iznos protuvrijednosti milijun eura

Potrebno je uzeti u obzir da su druga tijela javne vlasti obvezna izvješćivati samo ako najveće od njihovih prosječnih mjesečnih stanja ili najveće stanje na kraju mjeseca premašuje izvještajni prag. Međutim, ako se aktivira izvještajni prag, ta se tijela trebaju koristiti istim formatom za dostavu podataka kao središnje države (tj. prosječni mjesečni iznos, najveći mjesečni iznos, iznos na kraju mjeseca i najniži mjesečni iznos).

Obveza ex post izvješćivanja, koja je navedena u ovom Prilogu, uključuje sve devizne transakcije koje provode nacionalne središnje banke kao posrednici uime tijela javne vlasti država članica sudionica.


PRILOG VI.

Prag za ex post izvješćivanje od strane tijela javne vlasti država članica sudionica, osim središnje države, u skladu s člankom 6. stavkom 3.

Tijela javne vlasti država članica sudionica, osim središnjih država, izvješćuju ESB o njihovim operativnim deviznim sredstvima iznad sljedećih iznosa pragova:

Vrste aktive

Prag koji se primjenjuje (referencija: datum trgovanja)

Stanja devizne aktive (ukupan iznos svih valuta, u milijunima protuvrijednosti eura): iznos koji se uključuje u izvješće treba biti veći od sljedeća dva iznosa:

prosječni mjesečni iznos,

iznos na kraju mjeseca.

protuvrijednost 50 milijuna eura


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

118


32003D0014(01)


L 297/35

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.11.2003.


ODLUKA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 7. studenoga 2003.

o upravljanju poslovima zaduživanja i kreditiranja koje je Europska zajednica sklopila u sklopu instrumenta srednjoročne financijske pomoći

(ESB/2003/14)

(2003/797/EZ)

OPĆE VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 119. i članak 123. stavak 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 21. stavak 2., članak 44. i prvu alineju njegova članka 47. stavka 1.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta kojim se osigurava srednjoročna financijska pomoć za platne bilance država članica (1), a posebno njezin članak 9.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 123. stavkom 2. Ugovora i prvim stavkom članka 44. Statuta te na temelju članka 1. stavka 1. Odluke ESB/1998/NP2 od 23. lipnja 1998. o obavljanju određenih zadaća koje je Europska središnja banka preuzela od Europskoga monetarnog instituta, Europska središnja banka (ESB) preuzela je zadaće Europskoga monetarnog instituta (EMI) iz pete alineje članka 117. stavka 2. Ugovora, pete alineje članka 4. stavka 1. i treće alineje članka 6. stavka 1. Statuta EMI-ja najkasnije na dan koji neposredno prethodi prvom danu treće faze ekonomske i monetarne unije (treća faza).

(2)

Na temelju Odluke ESB/1998/NP15 od 1. prosinca 1998. o obavljanju određenih funkcija ESB-a koje se odnose na srednjoročnu financijsku pomoć za platne bilance država članica (2), Odluka EMI-ja br. 8/95 od 2. svibnja 1995. o upravljanju poslovima zaduživanja i kreditiranja koje je Europska zajednica sklopila u sklopu mehanizma srednjoročne financijske pomoći ostala je važeća i nastavila se primjenjivati od prvog dana treće faze.

(3)

Funkcije navedene u uvodnoj izjavi 2 obavljene su na temelju članka 11. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1969/88 od 24. lipnja 1988. o uspostavi jedinstvenog instrumenta kojim se osigurava srednjoročna financijska pomoć za platne bilance država članica (3).

(4)

Uredbom (EZ) br. 332/2002, koja je stupila na snagu 24. veljače 2002., stavljena je izvan snage Uredba (EEZ) br. 1969/88.

(5)

U skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 332/2002, ESB mora poduzeti potrebne mjere za upravljanje kreditima koji su odobreni u sklopu instrumenta srednjoročne financijske pomoći uspostavljenog tom uredbom.

(6)

Ovom Odlukom, kojom se provodi članak 9. Uredbe (EZ) br. 332/2002, stavit će se izvan snage Odluka ESB/1998/NP15. S obzirom na činjenicu da ostale zadaće i odluke EMI-ja iz Odluke ESB/1998/NP2 također više nisu važeće i ne primjenjuju se u trećoj fazi, Odluku ESB/1998/NP2 može se, radi jasnoće, također staviti izvan snage,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

ESB obavlja zadaće određene člankom 9. Uredbe (EZ) br. 332/2002 na način opisan u člancima 2. do 8. dalje u tekstu.

Članak 2.

Plaćanja povezana s poslovima zaduživanja i kreditiranja Europske zajednice izvršavaju se preko računa koje ESB otvara u svoje ime.

Članak 3.

1.   Sredstva koja ESB primi za račun Europske zajednice u sklopu sporazuma o zaduživanju koje je sklopila Europska zajednica prenose se na isti datum valute na račun koji navede nacionalna središnja banka države članice koja prima odgovarajući kredit.

2.   Sredstva koja ESB primi za račun Europske zajednice u odnosu na plaćanje kamata ili otplatu glavnice od države članice koja je primila kredit, prenose se na isti datum valute na račune koje navedu vjerovnici u sklopu sporazuma o zaduživanju koje je sklopila Europska zajednica.

Članak 4.

Za svaki posao zaduživanja odnosno kreditiranja ESB u svojim poslovnim knjigama otvara sljedeće račune u eurima:

(a)

nostro račun pod nazivom „Stanja u eurima kod …”, za sredstva primljena za račun Europske zajednice;

(b)

račun na strani pasive koji je protustavka računu navedenom pod (a);

(c)

pomoćni račun pod nazivom „Obveze Europske zajednice u vezi s poslovima zaduživanja Europske zajednice”, koji se, prema potrebi, dijeli na podračune za pojedine vjerovnike u odnosu na sporazume o zaduživanju; i

(d)

pomoćni račun pod nazivom „Potraživanja Europske zajednice u vezi s poslovima kreditiranja Europske zajednice”.

Članak 5.

ESB knjiži financijske poslove opisane u članku 3. na njihov datum valute terećenjem ili odobravanjem računa navedenih u članku 4.

Članak 6.

1.   ESB provjerava datume dospijeća koji su za plaćanje kamata i otplatu glavnice utvrđeni u sporazumima o zaduživanju i kreditiranju.

2.   Najmanje 15 kalendarskih dana prije svakog datuma dospijeća ESB obavješćuje nacionalnu središnju banku države članice koja ima dugovanje prema Europskoj zajednici.

Članak 7.

ESB odmah pisanim putem obavješćuje Europsku komisiju o svakom poslu koji je obavio za račun Europske zajednice. ESB naslovljava te obavijesti na Glavnu upravu za gospodarske i financijske poslove pri Europskoj komisiji.

Članak 8.

Na kraju svake kalendarske godine ESB priprema izvješće kako bi Europsku komisiju obavijestio o financijskim poslovima koje je obavio tijekom godine, a koji se odnose na poslove zaduživanja i kreditiranja. Ovo izvješće sadrži izjavu o potraživanjima i obvezama Europske zajednice koje proizlaze iz poslova zaduživanja i kreditiranja.

Članak 9.

Ovim se stavljaju izvan snage Odluka ESB/1998/NP2 i Odluka ESB/1998/NP15.

Članak 10.

Izvršni odbor ESB-a poduzima sve mjere potrebne da bi ova Odluka proizvela učinke.

Članak 11.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 7. studenoga 2003.

Uime Općeg vijeća ESB-a

Jean-Claude TRICHET


(1)  SL L 53, 23.2.2002., str. 1.

(2)  Objavljeno kao Prilog V. Odluci ESB/2000/12 od 10. studenoga 2000. o objavi određenih pravnih akata i instrumenata Europske središnje banke (SL L 55, 24.2.2001., str. 76.).

(3)  SL L 178, 8.7.1988., str. 1.; Uredba kako je izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

120


32003R2119


L 318/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.12.2003.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2119/2003

od 2. prosinca 2003.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96 (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1799/2003 (2), a posebno njezin članak 11. točku (b),

budući da:

(1)

Prilog III. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 navodi fizičke i pravne osobe, javna tijela, društva, agencije i subjekte prijašnje iračke vlade obuhvaćene zamrzavanjem sredstava i ekonomskih izvora na temelju navedene Uredbe.

(2)

Odbor za sankcije utemeljen Rezolucijom 661(1990.) Vijeća sigurnosti UN-a odlučio je 21. studenoga 2003. izmijeniti popis fizičkih i pravnih osoba, javnih tijela, društava, agencija i subjekata prijašnje iračke vlade na koje se treba primijeniti zamrzavanje sredstava i ekonomskih izvora. Prilog III. treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(3)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjera predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba mora odmah stupiti na snagu,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog III. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 ovime se zamjenjuje Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. prosinca 2003.

Za Komisiju

Christopher PATTEN

Član Komisije


(1)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6.

(2)  SL L 264, 15.10.2003., str. 12.


PRILOG

„PRILOG III.

Popis javnih tijela, društava i agencija te fizičkih i pravnih osoba, tijela i subjekata prijašnje iračke vlade, navedenih u članku 4.

1.

Central Bank of Iraq, Rashid Street, Baghdad, Iraq. Ostali podaci: bivši guverner bio je dr. Issam El Moulla HWEISH; uredi u Mosulu i Basri.

2.

Iraq Re-insurance Company, Al Khalani Square, Baghdad, Iraq.

3.

Rasheed Bank (alias (a) Al-Rashid Bank, (b) Al Rashid Bank, (c) Al-Rasheed Bank); PO Box 7177, Haifa Street, Baghdad, Iraq, ili Al Masarif Street, Baghdad, Iraq.

4.

Rafidain Bank (alias Al-Rafidain Bank), Rashid Street, Baghdad, Iraq. Ostali podaci: uredi u Iraku, Ujedinjenoj Kraljevini, Jordanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jemenu, Sudanu i Egiptu.

5.

Iraqi Airways Company (alias (a) Iraq Airways Company, (b) Iraqi Airways, (c) Iraq Airways, (d) IAC, (e) I.A.C.)”.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

122


32003R2204


L 330/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.12.2003.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2204/2003

od 17. prosinca 2003.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2119/2003 (2), a posebno njezin članak 11. točku (c),

budući da:

(1)

Prilog V. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 navodi nadležna tijela kojima su dodijeljene posebne dužnosti vezano uz provedbu te Uredbe.

(2)

Italija, Irska, Portugal i Švedska zatražile su uvrštavanje dodatnih tijela na popis,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog V. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 ovime se mijenja u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2003.

Za Komisiju

Christopher PATTEN

Član Komisije


(1)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6.

(2)  SL L 318, 15.10.2003., str. 9.


PRILOG

Prilog V. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

1.

Podaci o adresama pod naslovom „Irska” zamjenjuju se sljedećim:

„Licensing Unit, Department of Enterprise, Trade and Employment

Block C

Earlsfort Centre

Hatch Street

Dublin 2

Ireland

Tel. (353-1) 631 25 34

Faks (353-1) 631 25 62

Central Bank and Financial Services Authority of Ireland

Financial Markets Department

PO Box 559

Dame Street

Dublin 2

Ireland

Tel. (353-1) 434 40 00

Faks (353-1) 671 65 61”.

2.

Podaci o adresama pod naslovom „Italija” zamjenjuju se sljedećim:

„Ministero delle Attività produttive

DG per la Politica commerciale e per la gestione del regime degli scambi

Divisione IV — UOPAT

Viale Boston, 35

I-00144 Roma

Voditelj:

Tel. (39) 06 59 93 24 39

Faks (39) 06 59 64 75 06

Osoblje:

Tel. (39) 06 59 93 24 18

Faks (39) 06 591 69 58

Ministero dell'Economia e delle finanze

Dipartimento del Tesoro

Comitato di sicurezza finanziaria

Via XX Settembre, 97

I-00187 Roma

Tel. (39) 06 47 61 39 42

Faks (39) 06 47 61 30 31”.

3.

Podaci o adresama pod naslovom „Portugal” zamjenjuju se sljedećim:

„Ministério dos Negócios Estrangeiros

Direcçăo-Geral dos Assuntos Multilaterais

Direcçăo de Serviços das Organizações Políticas Multilaterais

Largo do Rilvas,

P-1399-030 Lisboa

E-mail: spm@sg.mne.gov.pt

Tel. (351-21) 394 67 02

Faks (351-21) 394 60 73

Direcçăo-Geral dos Assuntos Europeus e Relações Internacionais

Ministério das Finanças

Av. Infante D. Henrique, n.o 1C — 1.o

P-1100-278 Lisboa

Tel. (351-21) 882 33 90

Faks (351-21) 882 33 99

E-mail: mf.dgaeri@dgaeri.pt”.

4.

Podaci o adresama pod naslovom „Švedska” zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 6.

Utrikesdepartementet

Rättssekretariatet för EU-frågor

S-103 39 Stockholm

Tel. (46-8) 405 10 00

Faks (46-8) 823 11 76

Članak 7.

Rikspolisstyrelsen (RPS)

Box 12256

S-102 26 Stockholm

Tel. (46-8) 401 90 00

Faks (46-8) 401 99 00

Članak 8.

Finansinspektionen

Box 6750

S-113 85 Stockholm

Tel. (46-8) 787 80 00

Faks (46-8) 24 13 35”.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

125


32004R0501


L 081/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.03.2004.


UREDBA (EZ) br. 501/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. ožujka 2004.

o tromjesečnim financijskim računima ukupne države

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285.,

uzimajući u obzir mišljenje Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (3) sadrži referentni okvir zajedničkih standarda, definicija, klasifikacija i računovodstvenih pravila za izradu računa država članica za statističke potrebe Zajednice, kako bi se prikupili usporedivi rezultati između država članica.

(2)

Izvješće Monetarnog odbora o zahtjevima za informacijama, koje je 18. siječnja 1999. potvrdilo Vijeće u sastavu Ecofina, naglasilo je da su za pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije i jedinstvenog tržišta, od velike važnosti učinkoviti nadzor i koordinacija ekonomskih politika i da to zahtijeva cjelovit sustav statističkih informacija koji će stvarateljima politike osigurati potrebne podatke na kojima temelje odluke. To je izvješće također navelo da se kratkoročnim statistikama javnih financija za države članice, posebno one koje su članice ekonomske i monetarne unije treba dati visoki prioritet i da je cilj postupno sastavljanje tromjesečnih financijskih računa sektora ukupne države.

(3)

Tromjesečni nacionalni podaci financijskih računa (transakcije i bilance) ukupne države predstavljaju velik dio svih financijskih transakcija i financijskih bilanci u europodručju i osiguravaju važne informacije kao potporu vođenju monetarne politike. Upravno vijeće Europske središnje banke je s tim u vezi i za svoje potrebe donijelo propise i smjernice za zaštitu dostave unutar godišnjih podataka o financijskim statistikama i nacionalnim financijskim računima Europskoj središnjoj banci.

(4)

Za sveobuhvatnu analizu javnog financiranja i financijskog ulaganja prema partnerskim sektorima i instrumentima potrebne su informacije partnerskog sektora o javnim financijskim transakcijama i bilancama.

(5)

Uredba Komisije (EZ) br. 264/2000 od 3. veljače 2000. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu kratkoročne statistike javnih financija (4) i Uredba (EZ) br. 1221/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o tromjesečnim nefinancijskim računima ukupne države (5), određuju nefinancijske tromjesečne podatke ukupne države koje države članice trebaju dostaviti Komisiji (Eurostatu).

(6)

Članci 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 2223/96 utvrđuju uvjete prema kojima Komisija može donijeti izmjene metodologije Europskog sustava računa kako bi se razjasnio i poboljšao njezin sadržaj. Prikupljanje državnih tromjesečnih financijskih računa zahtijevat će dodatna sredstva u državama članicama i stoga se ne može rješavati Odlukom Komisije već se treba donijeti posebna Uredba Europskog parlamenta i Vijeća.

(7)

Odbor za statistički program osnovan Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (6), i Odbor za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku osnovan Odlukom Vijeća 91/115/EEZ (7) izjasnili su se u korist nacrta ove Uredbe,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

Svrha ove Uredbe je navesti i odrediti glavne značajke kategorija financijskih transakcija, financijske aktive i pasive Europskog sustava računa (ESA 95) za svaki sektor i podsektor ukupne države, koji se tromjesečno postupno trebaju dostavljati Komisiji (Eurostatu).

Članak 2.

Sakupljanje tromjesečnih podataka: izvori i metode

1.   S ciljem postizanja statistika visoke kvalitete, tromjesečni podaci o financijskim transakcijama i financijskoj aktivi i pasivi temelje se što je više moguće na izravno dostupnim informacijama ukupne države. Međutim, tromjesečni podaci o dionicama koje ne kotiraju na burzi, isključujući dionice uzajamnih fondova (AF.512), i ostalom dioničkom kapitalu (AF.513) jedinica države kako je određeno i kodificirano u ESA 95, mogu se ocijeniti interpolacijom i ekstrapolacijom informacija o godišnjim podacima.

2.   Prikupljanje tromjesečnih podataka za financijske transakcije i financijsku aktivu i pasivu u skladu je s pravilima ESA 95, posebno onima koji se odnose na sektorsku klasifikaciju institucionalnih jedinica, konsolidacijska pravila, klasifikaciju financijskih transakcija i financijske aktive i pasive, vremena bilježenja i pravila vrednovanja.

3.   Tromjesečni podaci o odgovarajućim godišnjim podacima dostavljeni Komisiji sukladno Uredbi (EZ) br. 2223/96 međusobno su usklađeni.

4.   Tromjesečni podaci o financijskoj aktivi i pasivi su stanje financijske aktive i pasive na kraju svakog tromjesečnog razdoblja.

Članak 3.

Dostava tromjesečnih podataka o financijskim transakcijama, financijskoj aktivi i pasivi

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) tromjesečne podatke o financijskim transakcijama (F.) i o financijskoj aktivi i pasivi (AF.) za sljedeći niz instrumenata kako su određeni i kodificirani u ESA 95:

(a)

monetarno zlato i posebna prava vučenja (F.1 i AF.1);

(b)

gotovina i depoziti (F.2 i AF.2);

(c)

kratkoročne vrijednosnice osim dionica isključujući financijske derivate (F.331 i AF.331);

(d)

dugoročne vrijednosnice osim dionica isključujući financijske derivate (F.332 i AF.332);

(e)

financijski derivati (F.34 i AF.34);

(f)

kratkoročni zajmovi (F.41 i AF.41);

(g)

dugoročni zajmovi (F.42 i AF.42);

(h)

dionice i ostali vlasnički udjeli (F.5 i AF.5)

(i)

neto vlasnički udjeli kućanstava u pričuvama životnog osiguranja i mirovinskih fondova (F.61 i AF.61);

(j)

pretplate premija i pričuve za postojeća potraživanja (F.62 i AF.62);

(k)

ostali računi potraživanja/obveza (F.7 i AF.7);

2.   Države članice također dostavljaju Komisiji (Eurostatu) tromjesečne podatke za podsektor središnje države (S.1311) kako je navedeno u članku 4.:

(a)

dionice koje kotiraju na burzi (F.511 i AF.511), glede transakcija financijskih sredstava i financijske aktive;

(b)

gotovina (F.21 i AF.21) glede transakcija s obvezama i pasive.

Članak 4.

Pokrivanje sektora ukupne države i njegovih podsektora

Države članice dostavljaju tromjesečne podatke za sektor ukupne države i njegove podsektore kako su određeni i kodificirani u ESA 95, uključujući:

središnju državu (S.1311),

saveznu državu (S.1312),

lokalnu državu (S.1313),

fondove socijalne sigurnosti (S.1314).

Članak 5.

Značajke tromjesečnih podataka obuhvaćenih dostavom

1.   Tromjesečni podaci kako su navedeni u članku 3. dostavljaju se na konsolidiranoj osnovi za podsektore države kako je navedeno u članku 4.

2.   Tromjesečni podaci kako su navedeni u članku 3. dostavljaju se i na konsolidiranoj i nekonsolidiranoj osnovi za sektor ukupne države (S.13) kako je navedeno u članku 4.

3.   Tromjesečni podaci s raspodjelom po partnerskim sektorima osiguravaju se za podsektore središnje države (S.1311) i fondove socijalne sigurnosti(S.1314) kako je navedeno u članku 4. i opisano u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 6.

Raspored za dostavu tromjesečnih podataka

1.   Tromjesečni podaci kako je navedeno u člancima 3., 4. i 5. dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) najkasnije tri mjeseca nakon isteka tromjesečja na koji se podaci odnose.

2.   Svaka revizija tromjesečnih podataka za prethodna tromjesečja dostavlja se istodobno.

3.   Prva dostava tromjesečnih podataka kako je navedeno u članku 3., uz iznimku ostalih računa potraživanja/obveza (F.7 i AF.7), te člancima 4. i 5. provodi se prema sljedećem rasporedu:

(a)

za podsektore središnje države (S.1311) i za podsektor fondova socijalne sigurnosti (S.1314), najkasnije do 30. lipnja 2004.; Komisija može odobriti odstupanje, ne duže od 18 mjeseci, za početni datum dostave podataka, s raspodjelom po partnerskim sektorima i nekih podataka o financijskim transakcijama i financijskoj aktivi i pasivi, ako nacionalni statistički sustavi zahtijevaju veće prilagodbe;

(b)

za podsektore savezne države (S.1312) i lokalne države (S.1313):

i.

najkasnije do 30. lipnja 2004. za transakcije s obvezama i pasivu kako je navedeno u članku 3. stavku 1.; Komisija može odobriti odstupanje, ne duže od 18 mjeseci, za početni datum dostave podataka, ako nacionalni statistički sustavi zahtijevaju veće prilagodbe;

ii.

najkasnije do 30. lipnja 2005. za transakcije financijskim sredstvima i aktive kako je navedeno u članku 3. stavku 1.; Komisija može odobriti odstupanje, ne duže od šest mjeseci, za početni datum dostave podataka, ako nacionalni statistički sustavi zahtijevaju veće prilagodbe;

(c)

za sektor ukupne države (S.13), najkasnije do 30. lipnja 2005.; Komisija može odobriti odstupanje, ne duže od šest mjeseci, za početni datum slanja podataka, ako nacionalni statistički sustavi zahtijevaju veće prilagodbe;

4.   Prva dostava tromjesečnih podataka Komisiji (Eurostatu) za ostale račune potraživanja/obaveza (F.7 i AF.7) i za sektor ukupne države (S.13) i njegove podsektore kako je navedeno u članku 4. obavlja se najkasnije do 30. lipnja 2005. Komisija može odobriti odstupanje, ne duže od šest mjeseci, za početni datum slanja podataka, ako nacionalni statistički sustavi zahtijevaju veće prilagodbe.

Članak 7.

Odredbe koje se odnose na prethodne podatke

1.   Tromjesečni podaci kako su navedeni u članku 6. obuhvaćaju prethodne podatke o financijskim transakcijama za prvo tromjesečje 1999. i bilance četvrtog tromjesečja 1998. u skladu s rasporedom određenim u članku 6. stavcima 3. i 4. za prvu dostavu podataka.

2.   Prema potrebi, prethodni podaci mogu se temeljiti na „najboljoj procjeni”, posebno poštujući odredbe članka 2. stavaka 2. i 3.

Članak 8.

Provedba

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) opis izvora i metoda korištenih za sakupljanje tromjesečnih podataka iz članka 3. (početni opis), prilikom prve dostave tromjesečnih podataka u skladu s rasporedom navedenim u članku 6. stavcima 3. i 4.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju (Eurostat) o svim promjenama ovog početnog opisa kad prosljeđuju revidirane podatke.

3.   Komisija (Eurostat) obavješćuje Odbor za statistički program i Odbor za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku o izvorima i metodama koje je koristila svaka država članica.

Članak 9.

Izvješće

Na temelju dostave podataka kako je navedeno u člancima 3., 4. i 5. i nakon savjetovanja s Odborom za statistički program i Odborom za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku, Komisija najkasnije do 30. prosinca 2005. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće koje sadrži ocjenu pouzdanosti tromjesečnih podataka koje su dostavile države članice.

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. ožujka 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

D. ROCHE


(1)  SL C 165, 16.7.2003., str. 6.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 21. listopada 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 22. prosinca 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Europskog parlamenta od 10. veljače 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 310, 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1267/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 180, 18.7.2003., str. 1.).

(4)  SL L 29, 4.2.2000., str. 4.

(5)  SL L 179, 9.7.2002., str. 1.

(6)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(7)  SL L 59, 6.3.1991., str. 19. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 96/174/EZ (SL L 51, 1.3.1996., str. 48.).


PRILOG

RASPODJELA PO PARTNERSKIM SEKTORIMA  (1)

Financijske transakcije i financijske bilance središnje države (S.1311) i fondova socijalne sigurnosti (S. 1314) (2)

Image


(1)  Tablice prikazuju podatke koji se moraju navesti u izvještaju.

(2)  Šifre iz ESA 95 znače: S: sektori/podsektori; F: financijske transakcije; i AF: stavke financijske bilance.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

130


32004R0924


L 163/100

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.04.2004.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 924/2004

od 29. travnja 2004.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96 (1), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 2204/2003 (2), a posebno njezin članak 11. točku (b),

budući da:

(1)

Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 navodi fizičke i pravne osobe, tijela ili subjekte povezane s režimom bivšeg predsjednika Saddama Husseina obuhvaćene zamrzavanjem sredstava i ekonomskih izvora na temelju te Uredbe.

(2)

Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odlučio je 7. travnja 2004. izmijeniti popis koji uključuje Saddama Husseina i druge visoke dužnosnike bivšeg iračkog režima, članove njihovih užih obitelji i subjekte u njihovom vlasništvu ili koje kontroliraju oni ili osobe koje djeluju u njihovo ime ili prema njihovim uputama, na koje se treba primijeniti zamrzavanje sredstava i ekonomskih izvora. Stoga se Prilog IV. treba na odgovarajući način izmijeniti.

(3)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjera predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba mora odmah stupiti na snagu,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 ovime se mijenja u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. travnja 2004.

Za Komisiju

Christopher PATTEN

Član Komisije


(1)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6.

(2)  SL L 330, 18.12.2003., str. 7.


PRILOG

Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

Dodaju se sljedeće fizičke osobe:

1.

Sajida Khayrallah Tilfah. Datum rođenja: 1937. Mjesto rođenja: Al-Awja, blizu Tikrita, Irak. Državljanstvo: iračko. Ostali podaci: Službeno priznata supruga Saddama Husseina i majka petero njegove djece, uključujući Qusay Saddama Husseina i Uday Saddama Husseina.

2.

Raghad Saddam Hussein Al-Tikriti. Datum rođenja: 1967. Mjesto rođenja: Irak. Državljanstvo: iračko. Adresa: Amman, Jordan. Ostali podaci: kći Sajide Khayrallah Tilfah i Saddama Husseina.

3.

Rana Saddam Hussein Al-Tikriti. Datum rođenja: 1969. Mjesto rođenja: Irak. Državljanstvo: iračko. Adresa: Amman, Jordan. Ostali podaci: kći Sajide Khayrallah Tilfah i Saddama Husseina.

4.

Hala Saddam Hussein Al-Tikriti. Datum rođenja: 1972. Mjesto rođenja: Irak. Državljanstvo: iračko. Ostali podaci: kći Sajide Khayrallah Tilfah i Saddama Husseina

5.

Samira Shahbandar (alias Chadian). Datum rođenja: 1946. Mjesto rođenja: Baghdad, Irak. Državljanstvo: iračko. Ostali podaci: druga supruga Saddama Husseina i majka njegovog trećeg sina.

6.

Ali Saddam Hussein Al-Tikriti (alias Hassan). Datum rođenja: 1980. ili 1983. Mjesto rođenja: Irak. Državljanstvo: iračko. Ostali podaci: sin Samire Shahbandar i Saddama Husseina.

7.

Mohammad Barzan Ibrahim Hasan Al-Tikriti, Datum rođenja: 2. prosinca 1972. Državljanstvo: iračko. Adresa: Ženeva, Švicarska. Ostali podaci: dijete Barzana Ibrahima Hasana Al-Tikritija.

8.

Saja Barzan Ibrahim Hasan Al-Tikriti. Datum rođenja: 1. siječnja 1978. Državljanstvo: iračko. Adresa: Ženeva, Švicarska. Dijete Barzana Ibrahima Hasana Al-Tikritija.

9.

Ali Barzan Ibrahim Hasan Al-Tikriti. Datum rođenja: 18. travnja 1981. Državljanstvo: iračko Adresa: Ženeva, Švicarska. Ostali podaci: dijete Barzana Ibrahima Hasana Al-Tikritija.

10.

Noor Barzan Ibrahim Hasan Al-Tikriti. Datum rođenja: 2. prosinca 1983. Državljanstvo: iračko. Adresa: Ženeva, Švicarska. Ostali podaci: dijete Barzana Ibrahima Hasana Al-Tikritija.

11.

Khawla Barzan Ibrahim Hasan Al-Tikriti. Datum rođenja: 3. prosinca 1986. Državljanstvo: iračko. Adresa: Ženeva, Švicarska. Ostali podaci: dijete Barzana Ibrahima Hasana Al-Tikritija.

12.

Thoraya Barzan Ibrahim Hasan Al-Tikriti. Datum rođenja: 19. prosinca 1980. ili 19. siječanj 1980. Državljanstvo: iračko. Adresa: Irak. Ostali podaci: dijete Barzana Ibrahima Hasana Al-Tikritija.

13.

Jawhar Majid Al-Duri. Datum rođenja: oko 1942., Al-Dur, Irak. Državljanstvo: iračko. Adresa: Irak. Ostali podaci: supruga Izzata Ibrahima Al-Durija.

14.

Sundus Abd Al-Ghafur. Datum rođenja: oko 1967., Kirkuk, Irak. Državljanstvo: iračko. Adresa: Irak. Ostali podaci: supruga Izzata Ibrahima Al-Durija.

15.

Nidal Al-Rabi’i. Datum rođenja: oko 1965. Mjesto rođenja: Al-Dur, Irak. Državljanstvo: iračko. Adresa: Irak. Ostali podaci: supruga Izzata Ibrahima Al-Durija.

16.

Intissar Al-Ubaydi. Datum rođenja: oko 1974. Državljanstvo: iračko. Adresa: Irak. Ostali podaci: supruga Izzata Ibrahima Al-Durija.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

132


32004R1086


L 207/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

09.06.2004.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1086/2004

od 9. lipnja 2004.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2465/96 (1), a posebno njezin članak 11. točku (b),

budući da:

(1)

Prilog III. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 navodi pravne osobe, javna tijela, poduzeća, agencije i subjekte prijašnje iračke vlade obuhvaćene zamrzavanjem sredstava i ekonomskih izvora na temelju te Uredbe.

(2)

Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 navodi fizičke i pravne osobe, tijela ili subjekte povezane s režimom bivšeg predsjednika Saddama Husseina obuhvaćene zamrzavanjem sredstava i ekonomskih izvora na temelju te Uredbe.

(3)

Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti UN-a odlučio je 2. lipnja 2004. izmijeniti popis koji uključuje Saddama Husseina i druge visoke dužnosnike bivšeg iračkog režima, članove njihovih užih obitelji i subjekte u njihovom vlasništvu ili koje kontroliraju oni ili osobe koje djeluju u njihovo ime ili prema njihovim uputama, na koje se treba primijeniti zamrzavanje sredstava i ekonomskih izvora. Stoga bi trebalo Prilog IV. na odgovarajući način izmijeniti.

(4)

Potrebno je prenijeti pet unosa iz Priloga III. u Prilog IV. i izmijeniti dva od tih unosa.

(5)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjera predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba mora odmah stupiti na snagu,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Prilog III. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 ovime se mijenja u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi.

2.   Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 ovime se mijenja u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske Unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 9. lipnja 2004.

Za Komisiju

Christopher PATTEN

Član Komisije


(1)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 979/2004 od 14.5.2004. (SL L 180, 15.5.2004., str. 9).


PRILOG I.

Prilog III. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

Brišu se sljedeće fizičke osobe:

1)

Hikmat Jarjes Bahnam (alias Hikmat Gargees). Adresa: Baghdad, Irak. Putovnica br. 035667 (iračka).

2)

Tarik Nasser S. Al Obaidi (alias (a) Tarik al’Ubaydi, (b) Tariq al’Ubaydi). Adresa: Baghdad, Irak. Putovnica br. 212331 (iračka).

3)

Khalaf M. M. Al-Dulaymi (alias Khalaf Al Dulaimi). Datum rođenja: 25. siječnja 1932. Putovnica br. H0044232 (iračka).

4)

Adnan S. Hasan Ahmed (alias (a) Hasan Ahmed S. Adnan, (b) Ahmed Sultan). Adresa: Amman, Jordan.

5)

Munir Al Qubaysi (alias (a) Munir Al-Kubaysi, (b) Muneer Al-Kubaisi, (c) Munir Mamduh Awad, (d) Munir A. Awad). Adresa: Sirija. Državljanstvo: iračko.


PRILOG II.

Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

1.

Dodaju se sljedeće fizičke osobe:

1)

Asil Sami Mohammad Madhi Tabrah (alias Asil Tabra). Datum rođenja: 6. lipnja 1964. Mjesto rođenja: Irak. Državljanstvo: iračko.

2)

Adib Shaban Al-Ani (alias (a) Dr. Adib Sha’ban, (b) Adib Shaban). Datum rođenja: 1952. Državljanstvo: iračko.

3)

Dr. Sahir Berhan (alias (a) Dr. Sahir Barhan, (b) Saher Burhan Al-Deen, (c) Sahir Burhan). Datum rođenja: 1967. Adresa: (a) Bagdad, Irak, (b) Ujedinjeni Arapski Emirati. Državljanstvo: iračko.

4)

Maki Mustafa Hamudat (alias (a) Maki Hamudat, (b) Mackie Hmodat, (c) General Maki Al-Hamadat, (d) Macki Hamoudat Mustafa). Datum rođenja: oko 1934. Adresa: Mosul, Irak. Državljanstvo: iračko.

5)

Roodi Slewa (alias (a) Rudi Slaiwah, (b) Rudi Untaywan Slaywah, (c) Rudi Saliwa). Državljanstvo: iračko.

6)

Nabil Victor Karam. Datum rođenja: 1954. Adrese: (a) C/o Trading and Transport Services, Al-Razi Medical Complex, Jabal Al-Hussein, Amman, Jordan, (b) C/o Alfa Company Limited for International Trading and Marketing, P.O. Box 910606, Amman 11191, Jordan. Državljanstvo: libanonsko.

7)

Hikmat Jarjes Bahnam (alias Hikmat Gargees). Adresa: Bagdad, Irak. Putovnica br. 035667 (iračka).

8)

Tarik Nasser S. Al Obaidi (alias (a) Tarik al’Ubaydi, (b) Tariq al’Ubaydi). Datum rođenja: 1945. Mjesto rođenja: Bagdad, Irak. Adresa: Bagdad, Irak. Putovnica br. 212331 (iračka).

9)

Khalaf M. M. Al-Dulaymi (alias Khalaf Al Dulaimi). Datum rođenja: 25. siječnja 1932. Putovnica br. H0044232 (iračka).

10)

Adnan S. Hasan Ahmed (alias (a) Hasan Ahmed S. Adnan, (b) Ahmed Sultan). Address: Amman, Jordan.

11)

Munir Al Qubaysi (alias (a) Munir Al-Kubaysi, (b) Muneer Al-Kubaisi, (c) Munir Awad, (d) Munir A Mamduh Awad). Datum rođenja: 1966. Mjesto rođenja: Heet, Irak. Adresa: Sirija. Državljanstvo: iračko.

2.

Dodaju se sljedeće pravne osobe, tijela ili subjekti:

1)

ALFA COMPANY LIMITED FOR INTERNATIONAL TRADING AND MARKETING (alias (a) ALFA TRADING COMPANY, (b) ALFA INVESTMENT AND INTERNATIONAL TRADING). Adresa: P.O. Box 910606, Amman 11191, Jordan.

2)

TRADING AND TRANSPORT SERVICES COMPANY, LTD. Adrese: (a) Al-Razi Medical Complex, Jabal Al-Hussein, Amman, Jordan; (b) P.O. Box 212953, Amman 11121, Jordan; (c) P.O. Box 910606, Amman 11191, Jordan.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

135


32004R1222


L 233/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.06.2004.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1222/2004

od 28. lipnja 2004.

o sastavljanju i dostavi podataka o tromjesečnom javnom dugu

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 104. stavak 14. treći podstavak,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 3605/93 od 22. studenoga 1993. o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (3), sadrži definiciju javnog duga na kraju godine što je bitno u postupku u vezi prekomjernog deficita i utvrđuje vremenski raspored za izvještavanje Komisije o godišnjem javnom dugu i o drugim godišnjim podacima o javnim financijama.

(2)

Dostupnost podataka o javnim financijama, uključujući podatak o javnom dugu, za tromjesečno razdoblje, od izuzetne je važnosti za ekonomsku analizu i ispravan nadzor proračunskog stanja u državama članicama. Uredba Komisije (EZ) br. 264/2000 od 3. veljače 2000. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 u pogledu kratkoročne statistike javnih financija (4), Uredba (EZ) br. 1221/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o tromjesečnim nefinancijskim računima ukupne države (5) i Uredba (EZ) br. 501/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o tromjesečnim financijskim računima ukupne države (6) obuhvaćaju sastavljanje i dostavu tromjesečnih podataka o nefinancijskim i financijskim računima ukupne države, ali se ne odnose na tromjesečni javni dug.

(3)

Radi jasnoće i uzevši u obzir posebnu ulogu Uredbe (EZ) br. 3605/93 u provedbi postupka u slučaju prekomjernog deficita, sastavljanje i dostava podataka o tromjesečnom javnom dugu trebalo bi biti regulirano samostalnim pravnim aktom.

(4)

Tromjesečni javni dug trebao bi se definirati tako da osigurava usklađenost s definicijom javnog duga na kraju godine u Uredbi(EZ) br. 3605/93. Tu usklađenost trebalo bi održati i u slučaju da Vijeće izmijeni Uredbu (EZ) br. 3605/93 ili da Komisija u Uredbu (EZ) br. 3605/93 uključi nova upućivanja na Europski sustav računa (ESA 95), uspostavljen Uredbom Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj zajednici (7).

(5)

Uredbe (EZ) br. 264/2000, br. 1221/2002 i br. 501/2004 navode da se tromjesečni podaci o nefinancijskim i financijskim računima ukupne države trebaju dostaviti tri mjeseca nakon isteka tromjesečnog razdoblja na koje se odnose. Ovaj rok za dostavu također je primjeren za dostavu podataka o tromjesečnom javnom dugu,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

 

„Država” znači sektor ukupne države kako je određeno u Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (dalje u tekstu ESA 95), koji je donesen Uredbom (EZ) br. 2223/96. Kodovi u zagradama odnose se na ESA-u 95.

 

„Tromjesečni javni dug” znači ukupan bruto dug u nominalnoj vrijednosti, na kraju svakog tromjesečnog razdoblja za sektor ukupne države (S.13), uz iznimku onih obveza za koje sektor ukupne države (S.13) ima odgovarajuća financijska sredstva.

 

Tromjesečni javni dug sastavljen je od obveza sektora ukupne države u sljedećim kategorijama: gotovina i depoziti (AF.2); vrijednosnice osim dionica, isključujući financijske derivate (AF.33), i zajmovi (AF.4) kako je određeno u ESA-i 95.

 

Nominalna vrijednost obveza na kraju svakog tromjesečnog razdoblja je njihova tekuća vrijednost.

 

Nominalna vrijednost obveza, koje su vezane za indeks, odgovara njihovoj nominalnoj vrijednosti usklađenoj s indeksnom promjenom vrijednosti dospjele glavnice na kraju svakog tromjesečnog razdoblja.

 

Obveze denominirane u stranoj valuti ili zamijenjene iz jedne strane valute kroz ugovorne sporazume u drugu ili više drugih stranih valuta, zamjenjuju se u drugu stranu valutu prema stopi utvrđenoj u tim ugovorima i zamjenjuju se u nacionalnu valutu na temelju tržišnog tečaja važećeg na zadnji radni dan tromjesečnog razdoblja.

 

Obveze denominirane u nacionalnoj valuti i zamijenjene ugovornim sporazumima u stranu valutu, zamjenjuju se u stranu valutu po stopi dogovorenoj u tim ugovorima i zamjenjuju se u nacionalnu valutu na temelju tržišnog tečaja važećeg na zadnji radni dan tromjesečnog razdoblja.

 

Obveze denominirane u stranoj valuti i zamijenjene ugovornim sporazumima u nacionalnu valutu zamjenjuju se u nacionalnu valutu po stopi dogovorenoj u ugovorima.

Članak 2.

Raspored

1.   Države članice sakupljaju i dostavljaju Komisiji podatke o tromjesečnom javnom dugu najkasnije tri mjeseca nakon tromjesečja na koje se podaci odnose.

Istodobno se dostavljaju revidirani podaci za prethodna tromjesečja.

2.   Prva dostava podataka o tromjesečnom javnom dugu provodi se 31. prosinca 2004.

3.   Komisija može dozvoliti odstupanje za prvu dostavu tromjesečnih podataka, koje nije duže od godinu dana, ako nacionalni statistički sustav zahtijeva veće prilagodbe.

Članak 3.

Prethodni podaci

Prethodni podaci za razdoblje od prvog tromjesečja 2000. nadalje dostavljaju se do 31. prosinca 2004. Prema potrebi ti se podaci mogu osigurati koristeći pristup najbolje procjene.

Članak 4.

Izmjene

1.   Ako Vijeće odluči izmijeniti Uredbu (EZ) br. 3605/93, u skladu s pravilima o nadležnosti i postupku utvrđenom u Ugovoru, Vijeće istodobno mijenja članak 1. ove Uredbe, kako bi definicije ostale usklađene.

2.   Ako Komisija uvede nova upućivanja na ESA-u 95 u članak 1. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 3605/93, u skladu s člankom 7. te Uredbe, Komisija istodobno uvodi jednaka nova upućivanja u članak 1. ove Uredbe, kako bi definicije ostale usklađene.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 28. lipnja 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

M. CULLEN


(1)  Mišljenje od 30. ožujka 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Mišljenje od 19. travnja 2004.

(3)  SL L 332, 31.12.1993., str. 7. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom komisije (EZ) br. 351/2002 (SL L 55, 26.2.2002., str. 23.).

(4)  SL L 29, 4.2.2000., str. 4.

(5)  SL L 179, 9.7.2002., str. 1.

(6)  SL L 81, 19.3.2004., str. 1.

(7)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1267/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 180, 18.7.2003., str. 1.)


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

137


32005R1450


L 230/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.09.2005.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1450/2005

od 5. rujna 2005.

o izmjeni Priloga V. Uredbi Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom (1), a posebno njezin članak 11. točku (c),

budući da:

(1)

Prilog V. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 navodi nadležna tijela kojima su dodijeljene posebne dužnosti u vezi s provedbom te Uredbe.

(2)

Belgija, Njemačka, Litva i Nizozemska su zatražile da se podaci o adresama koje se odnose na ta nadležna tijela izmjene.

(3)

Prilog V. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog V. Uredbi (EZ) br. 1210/2003 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. rujna 2005.

Za Komisiju

Eneko LANDÁBURU

Ravnatelj Opće uprave za vanjske poslove


(1)  SL L 169., 8.7.2003., str. 6. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1286/2005 (SL L 203, 4.8.2005., str. 17).


PRILOG

Prilog Uredbi (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

1.

Podaci o adresi pod naslovom „Belgija” zamjenjuju se sljedećim:

„1.

Service public fédéral économie, PME, classes moyennes et énergie

Potentiel économique

Direction Industries

Textile — diamants et autres secteurs

City Atrium

5e étage

Rue du Progrès, 50

B-1210 Bruxelles

Tél général: (32-2) 277 51 11

Faks (32-2) 277 53 09/277 53 10

1.

Federale Overheidsdienst Economie, K.M.O., Middenstand en Energie

Economisch potentieel

Directie Nijverheid

Textiel — Diamant en andere sectoren

City Atrium

5e verdieping

Vooruitgangstraat 50

B-1210 Brussel

Algemeen tel: (32-2) 277 51 11

Faks (32-2) 277 53 09/277 53 10

2.

Service public fédéral finances

Administration de la Trésorerie

Avenue des Arts 30

B-1040 Bruxelles

Faks (32-2) 233 75 18

E-mail: quesfinvragen.tf@minfin.fed.be

2.

Federale Overheidsdienst Financiën

Administratie van de Thesaurie

Kunstlaan 30

B-1040 Brussel

Faks (32-2) 233 75 18

E-mail: quesfinvragen.tf@minfin.fed.be”.

2.

Podaci o adresi pod naslovom „Njemačka” zamjenjuju se sljedećim:

„Vezano uz zamrzavanje fondova:

Deutsche Bundesbank

Servicezentrum Finanzsanktionen

D-80281 München

Tel: (49-89) 28 89 38 00

Faks (49-89) 35 01 63 38 00

Za iračka kulturna dobra:

Zollkriminalamt

Bergisch Gladbacher Str. 837

D-51069 Köln

Tel. (49-221) 6720

Faks (49-221) 67 24 500

E-mail: poststelle@zka.bgmv.de

Internet: www.zollkriminalamt.de”.

3.

Podaci o adresi pod naslovom „Litva” zamjenjuju se sljedećim:

„Ministry of Foreign Affairs

Security Policy Department

J. Tumo-Vaizganto 2

LT-01511 Vilnius

Tel.: (370-5) 236 25 16

Faks (370-5) 231 30 90”

4.

Podaci o adresi pod naslovom „Nizozemska” zamjenjuju se sljedećim:

„Minister van Economische Zaken

Belastingdienst/Douane Noord

Postbus 40200

8004 De Zwolle

The Netherlands

Tel.: (31-38) 467 25 41

Faks (31-38) 469 52 29

Posebno za financijske sankcije:

Ministerie van Financiën

Directie Financiële Markten/Afdeling Integriteit

Postbus 20201

2500 EE Den Haag

The Netherlands

Tel.: (31-70) 342 89 97

Faks (31-70) 342 79 84”.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

140


32005R1708


L 274/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.10.2005.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1708/2005

od 19. listopada 2005.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 vezano uz zajedničko referentno razdoblje indeksa za harmoniziran indeks potrošačkih cijena, i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2214/96

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno njezin članak 4. stavak 3. i članak 5. stavak 3.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2), u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95,

budući da:

(1)

Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena, (HIPC), su harmonizirani podaci o inflaciji koji su potrebni Komisiji i Europskoj središnjoj banci za obavljanje njihovih funkcija na temelju članka 121. Ugovora o EZ-u. HIPC su sastavljeni kako bi olakšali međunarodne usporedbe inflacije potrošačkih cijena. Oni služe kao važan pokazatelj upravljanja monetarnom politikom.

(2)

Prema članku 5. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, faza I. potrebnih mjera za postizanje usporedivih indeksa potrošačkih cijena podrazumijeva izradu privremenog niza indeksa.

(3)

Prema članku 5. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, tijekom faze II. harmoniziran indeks potrošačkih cijena, (HIPC), počinje s indeksom za siječanj 1997., pri čemu je godina 1996. zajedničko referentno razdoblje indeksa.

(4)

Uredba (EZ) br. 2494/95 međutim ne isključuje ažuriranje HIPC-a s drugim zajedničkim referentnim razdobljem indeksa.

(5)

Nakon pristupanja 10 novih država članica 2004., neki podindeksi HIPC, uređeni Sustavom klasifikacije osobne potrošnje prema namjeni prilagođenom potrebama HIPC-a, (Coicop/HIPC) kako je određeno u uredbi Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (3), odnose se na različita referentna razdoblja indeksa; međutim, HIPC-i bi se trebali prikupiti na temelju zajedničkih referentnih razdoblja indeksa kako bi se osigurala usporedivost u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(6)

Ažuriranje zajedničkog referentnog razdoblja indeksa bi poboljšalo relevantnost HIPC-a u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) 2494/95.

(7)

Dobrom se praksom smatra ažurirati referentno razdoblje indeksa kad se odvijaju glavne revizije indeksa, bilo u smislu predmeta, geografske pokrivenosti ili oboje.

(8)

Potrebno je uspostaviti pravila za zajednička referentna razdoblja indeksa podindeksa Coicop/HIPC uključenih u HIPC u različitom vremenu, kako bi se osiguralo da dobiveni HIPC-i zadovoljavaju zahtjeve usporedivosti i mjerodavnosti iz članka 4. i članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(9)

U tom kontekstu potrebno je razjasniti i uskladiti terminologiju kako bi se vodila operativna praksa vezano uz referentna razdoblja za HIPC-e. Dodatno je potrebno izmijeniti Uredbu Komisije (EZ) br. 2214/96 od 20. studenog 1996. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena: slanje i diseminacija podindeksa HIPC-a (4).

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom su u skladu s mišljenjem Odbora za statistički program osnovanog Direktivom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (5),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj ove Uredbe je uspostaviti zajednička pravila za određivanje pojedinih referentnih razdoblja indeksa kako bi se osiguralo da su harmonizirani indeksi potrošačkih cijena, (HIPC), usporedivi i relevantni.

Članak 2.

Definicije

Postoje tri vrste zajedničkih referentnih ili osnovnih razdoblja koje se koriste u izradi HIPC-a i mogu se odabirati neovisno jedna o drugoj:

(a)

„ponderirano referentno razdoblje” određeno je u članku 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2454/97 (6);

(b)

„referentno razdoblje cijene” znači vrijeme od kojeg se mjeri sadašnja promjena cijene i za koje se cijene koriste kao nazivnici u kalkulacijama indeksa; odnosi se na cijene korištene za procjenu opsega u ponderima HIPC-a;

(c)

„referentno razdoblje indeksa” znači razdoblje koje je jednako 100 indeksnih poena.

Članak 3.

Provedbene mjere

1.   Zajedničko referentno razdoblje indeksa HIPC-a određuje se 2005. = 100.

2.   Kad je potrebno, potpune vremenske vrste cjelokupnih indeksa i podindeksa HIPC-a ponovno se razvrstavaju u drugo zajedničko referentno razdoblje indeksa.

Nakon ažuriranja cjelokupne serije podataka svih HIPC-a i podindeksa HIPC-a razvrstavaju se u zajedničko referentno razdoblje indeksa.Razvrstavanje u novo referentno razdoblje indeksa stupa na snagu s indeksom za siječanj sljedeće kalendarske godine.

3.   Komisija, (Eurostat), može ažurirati referentno razdoblje indeksa nakon savjetovanja s Odborom za statistički program osnovanim Direktivom 89/382/EEZ, Euratom.

4.   Svaki dodatan Coicop/HIPC podindeks koji se uključuje u HIPC bit će povezan u prosincu na razini od 100 indeksnih poena i imati učinak s indeksom za sljedeći siječanj.

Članak 4.

Izmjena

Članak 4. Uredbe (EZ) br. 2214/96 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Diseminacija podindeksa

Komisija, (Eurostat), diseminira podindekse HIPC-a za kategorije navedene u Prilogu 1. ovoj Uredbi na temelju zajedničkog referentnog razdoblja indeksa.”

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. listopada 2005.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(2)  Mišljenje od 4. listopada 2005. (SL C 254, 14.10.2005.).

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1749/1999 (SL L 214, 13.8.1999., str. 1.).

(4)  SL L 296, 21.11.1996., str. 8. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1920/2001 (SL L 261, 29.9.2001., str. 46.).

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(6)  SL L 340, 11.12.1997., str. 24.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

142


32006X0325(01)


C 073/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.03.2006.


SPORAZUM

od 16. ožujka 2006.

između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije

(2006/C 73/08)

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA (ESB) I NACIONALNE SREDIŠNJE BANKE DRŽAVA ČLANICA KOJE SE 16. OŽUJKA 2006. NALAZE IZVAN EUROPODRUČJA (DALJE U TEKSTU „NACIONALNE SREDIŠNJE BANKE IZVAN EUROPODRUČJA”),

budući da:

(1)

Sporazum od 1. rujna 1998. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja o utvrđivanju operativnih postupaka za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (1) (dalje u tekstu „Sporazum od 1. rujna 1998.”) izmijenjen je tri puta. Uvođenje novoga kriterija za druge ugovorne strane koje su prihvatljive za provođenje intervencija na graničnim vrijednostima izravno s ESB-om zahtijevalo bi daljnju izmjenu Priloga I. Sporazumu od 1. rujna 1998. Stoga bi, radi jasnoće i transparentnosti, Sporazum od 1. rujna 1998. trebalo zamijeniti novim sporazumom.

(2)

Europsko vijeće je svojom Rezolucijom od 16. lipnja 1997. (dalje u tekstu „Rezolucija”) odlučilo uspostaviti tečajni mehanizam (dalje u tekstu „ERM II”) od početka treće faze ekonomske i monetarne unije 1. siječnja 1999.

(3)

U skladu s uvjetima Rezolucije,

ERM II zamjenjuje Europski monetarni sustav,

potrebno je stabilno gospodarsko okružje za dobro funkcioniranje jedinstvenog tržišta te za veća ulaganja, rast i zaposlenost i stoga je u interesu svih država članica. Jedinstveno tržište ne smiju ugrožavati neusklađenosti realnog tečaja ili prekomjerne fluktuacije nominalnog tečaja između eura i ostalih valuta EU-a, koje bi poremetile trgovinske tokove između država članica. Nadalje, na temelju članka 124. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, svaka država članica obvezna je smatrati svoju tečajnu politiku pitanjem od zajedničkog interesa,

ERM II pomaže osigurati da države članice izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II (dalje u tekstu „države članice sudionice izvan europodručja”) usmjere svoje politike prema stabilnosti i podupiru konvergenciju, te im time pomaže u njihovim naporima da usvoje euro,

sudjelovanje u ERM II dobrovoljno je za države članice izvan europodručja. Unatoč tome, može se očekivati da se države članice s odstupanjem pridruže mehanizmu. Država članica koja od samog početka ne sudjeluje u ERM II, može sudjelovati poslije,

ERM II djeluje ne dovodeći u pitanje glavni cilj ESB-a i nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja, održavanje stabilnosti cijena,

za valutu svake države članice sudionice izvan europodručja (dalje u tekstu „valuta sudionica izvan europodručja”) određen je središnji tečaj u odnosu na euro,

postoji standardni raspon fluktuacije od ± 15 % oko središnjih tečajeva,

trebalo bi osigurati da se sva usklađivanja središnjih tečajeva provode pravodobno kako bi se izbjegle značajne neusklađenosti. Zbog toga sve stranke međusobnog sporazuma o središnjim tečajevima, uključujući ESB, imaju pravo pokrenuti povjerljiv postupak usmjeren ponovnom razmatranju središnjih tečajeva,

intervencija na graničnim vrijednostima u načelu je automatska i neograničena, pri čemu je dostupno vrlo kratkoročno financiranje. Međutim, ESB i nacionalne središnje banke izvan europodručja koji sudjeluju u ERM II (dalje u tekstu „nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja”) mogu obustaviti intervenciju ako je ona u suprotnosti s njihovim glavnim ciljem, održavanjem stabilnosti cijena. Pri donošenju takve odluke trebaju posvetiti dužnu pozornost svim bitnim čimbenicima, a osobito potrebi održavanja stabilnosti i vjerodostojnog djelovanja ERM II, i

suradnja s obzirom na tečajnu politiku može dalje jačati, primjerice dopuštanjem užih tečajnih veza između eura i valuta sudionica izvan europodručja, kada i u mjeri u kojoj je to primjereno, s obzirom na napredak prema konvergenciji.

(4)

Intervenciju bi trebalo primjenjivati kao instrument potpore zajedno s ostalim mjerama politike, uključujući odgovarajuće monetarne i fiskalne politike koje pridonose ekonomskoj konvergenciji i stabilnosti deviznog tečaja. Postoji mogućnost da se ESB i odgovarajuća nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja uzajamno dogovore o koordiniranoj intervenciji unutar graničnih vrijednosti, usporedno s ostalim odgovarajućim mjerama, uključujući fleksibilnu upotrebu kamatnih stopa od strane tog NSB-a.

(5)

Potrebno je omogućiti dovoljno fleksibilnosti, posebno kako bi se uskladili različiti stupnjevi, brzina i strategija ekonomske konvergencije država članica izvan europodručja.

(6)

Ovaj Sporazum ne isključuje uspostavu, na bilateralnoj osnovi, dodatnih raspona fluktuacije i interventnih aranžmana između država članica izvan europodručja,

SPORAZUMJELE SU SE:

I.   SREDIŠNJI TEČAJEVI I RASPONI FLUKTUACIJE

Članak 1.

Bilateralni središnji tečajevi i interventni tečajevi između eura i valuta sudionica izvan europodručja

1.1.

Stranke ovog Sporazuma sudjeluju u zajedničkom obavješćivanju tržišta o bilateralnim središnjim tečajevima i svim njihovim promjenama između valuta sudionica izvan europodručja i eura, kako je dogovoreno prema zajedničkom postupku određenom u stavku 2. točki 3. Rezolucije.

1.2.

U skladu s rasponima fluktuacije utvrđenim u skladu sa stavkom 2. točkom 1., stavkom 2. točkom 3. i stavkom 2. točkom 4. Rezolucije, ESB i svaka nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja suglasno uspostavljaju bilateralne gornje i donje tečajeve između eura i valuta država članica sudionica izvan europodručja za automatsku intervenciju. ESB i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja zajedno obavješćuju tržište o tim tečajevima, koji se kotiraju u skladu s konvencijom navedenom u Prilogu I.

II.   INTERVENCIJA

Članak 2.

Opće odredbe

2.1.

Intervencija se u načelu izvodi u euru i valutama sudionicama izvan europodručja. ESB i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja međusobno se obavješćuju o svim intervencijama na deviznom tržištu namijenjenim zaštiti kohezije ERM II.

2.2.

ESB i nacionalne središnje banke izvan europodručja međusobno se obavješćuju o svim drugim intervencijama na deviznom tržištu.

Članak 3.

Intervencija na graničnim vrijednostima

3.1.

Intervencija na graničnim vrijednostima u načelu je automatska i neograničena. Međutim, ESB i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja mogu obustaviti automatsku intervenciju ako je ona u suprotnosti s njihovim glavnim ciljem, održavanjem stabilnosti cijena.

3.2.

Pri donošenju odluke o obustavi intervencije ESB ili nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja posvećuje dužnu pozornost svim ostalim bitnim čimbenicima, uključujući vjerodostojno djelovanje ERM II. ESB i/ili dotična nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja temelje sve odluke na činjeničnom stanju i, u tom smislu, također razmatraju sve moguće zaključke ostalih nadležnih tijela. ESB i/ili dotična nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja obavješćuju, koliko je moguće prije i na strogo povjerljivoj osnovi, druge dotične monetarne vlasti i monetarne vlasti svih ostalih država članica sudionica izvan europodručja o svakoj namjeri obustave intervencije.

3.3.

Postupak uzastopnih plaćanja primjenjuje se u slučaju intervencije na graničnim vrijednostima, kao što je navedeno u Prilogu I.

Članak 4.

Koordinirana intervencija unutar graničnih vrijednosti

ESB i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja mogu se sporazumjeti o koordiniranoj intervenciji unutar graničnih vrijednosti.

Članak 5.

Postupci za intervenciju i druge transakcije

5.1.

Prethodna suglasnost NSB-a izvan europodručja koji izdaje valutu intervencije potrebna je kada druga središnja banka Europskog sustava središnjih banaka namjerava upotrijebiti valutu tog NSB-a u iznosima koji prelaze dogovorena ograničenja u vezi sa svim neobaveznim intervencijama, uključujući jednostranu intervenciju unutar graničnih vrijednosti.

5.2.

NSB izvan europodručja odmah obavješćuje ESB kada je, u vezi sa svim neobaveznim intervencijama, uključujući jednostranu intervenciju unutar graničnih vrijednosti, upotrijebio euro u iznosima koji prelaze dogovorena ograničenja.

5.3.

Prije provođenja transakcija, osim intervencije, koje uključuju barem jednu valutu izvan europodručja ili euro i koje prelaze dogovorena ograničenja, stranka koja namjerava provesti takve transakcije prethodno obavješćuje o tome dotičnu središnju banku odnosno dotične središnje banke. U takvim slučajevima dotične središnje banke dužne su se sporazumjeti o pristupu koji umanjuje moguće probleme, uključujući mogućnost namire transakcije, u cijelosti ili djelomično, izravno između dviju središnjih banaka.

III.   INSTRUMENT VRLO KRATKOROČNOG FINANCIRANJA

Članak 6.

Opće odredbe

6.1.

Za intervenciju u euru i u valutama sudionicama izvan europodručja, ESB i svaka nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja pružaju jedno drugome instrumente vrlo kratkoročnog kreditiranja. Početno dospijeće za operaciju vrlo kratkoročnog financiranja jest tri mjeseca.

6.2.

Operacije financiranja u sklopu tih instrumenata imaju oblik promptnih prodaja i kupnji valuta sudionica iz kojih proizlaze odgovarajuća potraživanja i obveze između ESB-a i nacionalnih središnjih banaka sudionica izvan europodručja, nominiranih u valuti vjerovnika. Datum valute operacija financiranja jednak je datumu valute intervencije na tržištu. ESB vodi evidenciju svih transakcija obavljenih u sklopu tih instrumenata.

Članak 7.

Financiranje intervencije na graničnim vrijednostima

7.1.

Instrument vrlo kratkoročnog financiranja za financiranje intervencije na graničnim vrijednostima u valutama sudionicama u načelu je automatski dostupan i neograničenog iznosa.

7.2.

Središnja banka dužnik mora prije posezanja za tim instrumentom na prikladan način iskoristiti svoje devizne pričuve.

7.3.

ESB i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja mogu suspendirati daljnje automatsko financiranje ako je ono u suprotnosti s njihovim glavnim ciljem, održavanjem stabilnosti cijena. Suspenzija daljnjeg automatskog financiranja podliježe odredbama članka 3. stavka 2. ovog Sporazuma.

Članak 8.

Financiranje intervencije unutar graničnih vrijednosti

Za intervenciju unutar graničnih vrijednosti na raspolaganje se, uz suglasnost središnje banke koja izdaje valutu intervencije, može, pod sljedećim uvjetima, staviti instrument vrlo kratkoročnog financiranja:

(a)

kumulativan iznos takvog financiranja, stavljenog na raspolaganje središnjoj banci dužniku, ne smije prijeći njenu gornju granicu koja je utvrđena u Prilogu II.; i

(b)

središnja banka dužnik mora prije posezanja za tim instrumentom na prikladan način iskoristiti svoje devizne pričuve.

Članak 9.

Ukamaćivanje

9.1.

Nepodmirena sredstva vrlo kratkoročnog financiranja ukamaćuju se po reprezentativnoj domaćoj tromjesečnoj stopi na tržištu novca za valutu vjerovnika, važećoj na datum trgovanja početne operacije financiranja ili, u slučaju produljenja na temelju članaka 10. i 11. ovog Sporazuma, po tromjesečnoj stopi na tržištu novca za valutu vjerovnika važećoj dva radna dana prije datuma dospijeća početne operacije financiranja koju treba produljiti.

9.2.

Obračunate kamate uplaćuju se u valuti vjerovnika na datum početnog dospijeća instrumenta ili, ako je to primjenjivo, na datum prijevremene likvidacije dugovnog salda. U slučaju produljenja instrumenta na temelju članaka 10. i 11. ovog Sporazuma, kamate se kapitaliziraju na kraju svakog tromjesečnog razdoblja i uplaćuju se na datum konačne otplate dugovnog salda.

9.3.

U smislu članka 9. stavka 1. ovog Sporazuma, svaka nacionalna središnja banka sudionica izvan europodručja obavješćuje ESB o svojoj reprezentativnoj domaćoj tromjesečnoj stopi na tržištu novca. ESB primjenjuje reprezentativnu domaću tromjesečnu stopu na tržištu novca u euru i o njoj obavješćuje nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja.

Članak 10.

Automatsko produljenje

Na zahtjev središnje banke dužnika, početno dospijeće za operaciju financiranja može se produljiti za razdoblje od tri mjeseca.

Međutim:

(a)

početno se dospijeće može automatski produljiti samo jednom za najviše tri mjeseca; i

(b)

ukupan iznos zaduženosti koji proizlazi iz primjene ovog članka ne smije ni u kojem trenutku prijeći gornju granicu središnje banke dužnika koja je utvrđena za svaku središnju banku u Prilogu II.

Članak 11.

Produljenje međusobnim sporazumom

11.1.

Svaki dug koji premašuje gornju granicu utvrđenu u Prilogu II. može se jednom produljiti za tri mjeseca uz suglasnost središnje banke vjerovnika.

11.2.

Svaki dug koji je već automatski produljen za tri mjeseca može se produljiti po drugi put za daljnja tri mjeseca uz suglasnost središnje banke vjerovnika.

Članak 12.

Prijevremena otplata

Svaki dugovni saldo evidentiran u skladu s člancima 6., 10. i 11. ovog Sporazuma može se u bilo koje doba prijevremeno namiriti na zahtjev središnje banke dužnika.

Članak 13.

Netiranje međusobnih potraživanja i obveza

Međusobna potraživanja i obveze ESB-a i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja koja proizlaze iz operacija predviđenih u člancima 6. do 12. ovog Sporazuma, mogu se međusobno netirati međusobnim sporazumom dviju uključenih stranaka.

Članak 14.

Sredstva namire

14.1.

Nakon dospijeća operacije financiranja ili u slučaju prijevremene otplate, namira se u načelu provodi sredstvima u valuti vjerovnika.

14.2.

Ovom odredbom ne dovode se u pitanje drugi oblici namire dogovoreni između središnje banke vjerovnika i središnje banke dužnika.

IV.   UŽA TEČAJNA SURADNJA

Članak 15.

Uža tečajna suradnja

15.1.

Suradnja vezana uz tečajnu politiku između nacionalnih središnjih banaka sudionica izvan europodručja i ESB-a može se dalje jačati; posebno se, na inicijativu zainteresirane države članice sudionice izvan europodručja mogu dogovoriti uže tečajne veze za svaki pojedinačni slučaj.

15.2.

Na zahtjev dotične države članice sudionice izvan europodručja mogu se u pojedinačnom slučaju, u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2. točki 4. Rezolucije, utvrditi službeno dogovoreni rasponi fluktuacije, uži od onih standardnih i koje u načelu podupiru automatska intervencija i financiranje.

15.3.

ESB i nacionalne središnje banke sudionice izvan europodručja mogu uspostaviti i druge oblike užih tečajnih aranžmana neslužbenoga karaktera.

V.   PRAĆENJE DJELOVANJA SUSTAVA

Članak 16.

Zadaće Općeg vijeća ESB-a

16.1.

Opće vijeće ESB-a prati rad ERM II te služi kao forum za usklađivanje monetarne i tečajne politike, kao i za upravljanje mehanizmom intervencija i financiranja određenim u ovom Sporazumu. Pozorno i stalno prati održivost bilateralnih tečajnih odnosa između svake valute sudionice izvan europodručja i eura.

16.2.

Opće vijeće ESB-a periodično preispituje djelovanje ovog Sporazuma s obzirom na stečena iskustva.

Članak 17.

Ponovno razmatranje središnjih tečajeva i sudjelovanje u užim rasponima fluktuacije

17.1.

Sve stranke međusobnog sporazuma postignutog u skladu sa stavkom 2. točkom 3. Rezolucije, uključujući ESB, imaju pravo pokrenuti povjerljiv postupak usmjeren ponovnom razmatranju središnjih tečajeva.

17.2.

Ako su službeno dogovoreni rasponi fluktuacije uži od standardnih, sve stranke zajedničke odluke donesene na temelju stavka 2. točke 4. Rezolucije, uključujući ESB, imaju pravo pokrenuti ponovnu povjerljivu provjeru primjerenosti sudjelovanja dotične valute u užem rasponu.

VI.   NESUDJELOVANJE

Članak 18.

Primjenjivost

Odredbe članka 1., članka 2. stavka 1., članaka 3., 4., 6. do 15. i članka 17. ovog Sporazuma ne primjenjuju se na nacionalne središnje banke izvan europodručja koje ne sudjeluju u ERM II.

Članak 19.

Suradnja u usuglašavanju

Nacionalne središnje banke izvan europodručja koje ne sudjeluju u ERM II surađuju s ESB-om i nacionalnim središnjim bankama sudionicama izvan europodručja u usuglašavanju i/ili drugim razmjenama informacija potrebnih za pravilan rad ERM II.

VII.   ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Završne odredbe

20.1.

Ovaj Sporazum stupa na snagu 1. travnja 2006.

20.2.

Sporazum od 1. rujna 1998. stavlja se izvan snage s učinkom od 1. travnja 2006. Upućivanja na Sporazum stavljen izvan snage smatraju se upućivanjima na ovaj Sporazum.

20.3.

Ovaj Sporazum izrađuje se na engleskom jeziku i stranke ga potpisuju na odgovarajući način. ESB, koji je dužan zadržati izvorni Sporazum, šalje po jedan njegov ovjereni primjerak svakoj nacionalnoj središnjoj banci iz europodručja i izvan europodručja. Sporazum se prevodi na sve ostale službene jezike Zajednice i objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 16. ožujka 2006.

Za i uime

Europske središnje banke

Za i uime

Česká národní banka

Za i uime

Danmarks Nationalbank

Za i uime

Eesti Pank

Za i uime

Ciparske središnje banke

Za i uime

Latvijas Banka

Za i uime

Lietuvos bankas

Za i uime

Magyar Nemzeti Bank

Za i uime

Central Bank of Malta

Za i uime

Narodowy Bank Polski

Za i uime

Banka Slovenije

Za i uime

Národná banka Slovenska

Za i uime

Sveriges Riksbank

Za i uime

Bank of England


(1)  SL C 345, 13.11.1998., str. 6. Sporazum kako je zadnje izmijenjen Sporazumom od 16. rujna 2004. (SL C 281, 18.11.2004., str. 3.).


PRILOG I.

KONVENCIJA O KOTACIJI VALUTA SUDIONICA U ERM II I O POSTUPKU UZASTOPNIH PLAĆANJA U SLUČAJU INTERVENCIJE NA GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA

A.   Konvencija o kotaciji

Za sve valute država članica izvan eruopodručja koje sudjeluju u ERM II, bilateralni središnji tečaj prema euru kotira se s eurom kao osnovnom valutom. Tečaj je izražen kao vrijednost 1 eura s pomoću šest relevantnih znamenki za sve valute.

Ista se konvencija primjenjuje za kotaciju gornjih i donjih interventnih tečajeva prema euru za valute država članica izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II. Interventni tečajevi određuju se dodavanjem ili oduzimanjem dogovorenog raspona, izraženog u postocima, od bilateralnih središnjih tečajeva. Tako izračunati tečajevi zaokružuju se na šest relevantnih znamenki.

B.   Postupak uzastopnih plaćanja

Postupak uzastopnih plaćanja primjenjuju i ESB i nacionalne središnje banke iz europodručja u slučaju intervencije na graničnim vrijednostima. Nacionalne središnje banke izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II primjenjuju postupak uzastopnih plaćanja kada djeluju kao korespondenti nacionalnih središnjih banaka iz europodručja i ESB-a u skladu s ovim Prilogom; nacionalne središnje banke izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II mogu, po vlastitom nahođenju, prihvatiti isti postupak uzastopnih plaćanja pri namiri intervencije na graničnim vrijednostima koju su te nacionalne središnje banke provodile u svoje ime.

i.   Opća načela

Postupak uzastopnih plaćanja primjenjuje se pri intervenciji na graničnim vrijednostima u ERM II između eura i valuta država članica izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II.

Druge ugovorne strane moraju, da bi bile prihvatljive za intervenciju na graničnim vrijednostima u ERM II, imati račun u dotičnom NSB-u. Druge ugovorne strane također su obvezne imati SWIFT adrese i/ili razmijeniti autentificirane teleks ključeve s dotičnim NSB-om ili s ESB-om.

Druge ugovorne strane prihvatljive za intervenciju na graničnim vrijednostima u ERM II također mogu provoditi tu intervenciju izravno s ESB-om, pod uvjetom da imaju i status prihvatljivih drugih ugovornih strana za obavljanje deviznih transakcija s ESB-om, u skladu sa Smjernicom ESB/2000/1 od 3. veljače 2000. o upravljanju deviznim pričuvama Europske središnje banke od strane nacionalnih središnjih banaka i o pravnoj dokumentaciji za poslove koji uključuju devizne pričuve Europske središnje banke (1).

Nacionalne središnje banke izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II djeluju kao korespondenti nacionalnih središnjih banaka iz europodručja i ESB-a.

Kada se provodi intervencija na graničnim vrijednostima, dotični NSB ili ESB obavlja svoje plaćanje za danu transakciju tek nakon primitka potvrde od svojega korespondenta da je dospjeli iznos uplaćen na njegov račun. Druge ugovorne strane obvezne su pravodobno izvršiti uplatu kako bi nacionalnim središnjim bankama i ESB-u omogućile da ispune svoje obveze plaćanja. U skladu s tim, druge su ugovorne strane obvezne uplatu izvršiti prije unaprijed utvrđenog roka.

ii.   Rok za primitak sredstava od drugih ugovornih strana

Druge ugovorne strane uplaćuju iznose intervencije najkasnije do 13 sati po vremenu ESB-a (SEV) na datum valute.


(1)  SL L 207, 17.8.2000., str. 24. Smjernica kako je zadnje izmijenjena Smjernicom ESB/2005/15 (SL L 345, 28.12.2005., str. 33.).


PRILOG II.

GORNJE GRANICE ZA PRISTUP INSTRUMENTU VRLO KRATKOROČNOG FINANCIRANJA IZ ČLANAKA 8., 10. I 11. SPORAZUMA IZMEĐU SREDIŠNJIH BANAKA

s učinkom od 1. svibnja 2004.

(u milijunima eura)

Središnje banke stranke ovog Sporazuma

Gornje granice (1)

Česká národní banka

700

Danmarks Nationalbank

730

Eesti Pank

300

Ciparska središnja banka

290

Latvijas Banka

340

Lietuvos bankas

390

Magyar Nemzeti Bank

680

Central Bank of Malta

270

Narodowy Bank Polski

1 830

Banka Slovenije

350

Národná banka Slovenska

470

Sveriges Riksbank

990

Bank of England

4 660

Europska središnja banka

nema


Nacionalne središnje banke iz europodručja

Gornje granice

Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique

nema

Deutsche Bundesbank

nema

Grčka središnja banka

nema

Banco de España

nema

Banque de France

nema

Central Bank and Financial Services Authority of Ireland

nema

Banca d’Italia

nema

Banque centrale du Luxembourg

nema

De Nederlandsche Bank

nema

Oesterreichische Nationalbank

nema

Banco de Portugal

nema

Suomen Pankki

nema


(1)  Navedeni su zamišljeni iznosi za središnje banke koje ne sudjeluju u ERM II.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

149


32006R0701


L 122/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.04.2006.


UREDBA VIJEĆA (EZ) BR. 701/2006

od 25. travnja 2006.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 2494/95 vezano uz vremenski okvir za prikupljanje cijena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena

(Tekst značajan za EGP)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno njezin treći podstavak članka 4. i članak 5. stavak 3.,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2), u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95,

budući da:

(1)

Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena, (HIPC), su harmonizirani podaci o inflaciji koji su potrebni Komisiji i Europskoj središnjoj banci za obavljanje njihovih funkcija na temelju članka 121. Ugovora. HIPC-i su namijenjeni olakšavanju međunarodnih usporedbi inflacije potrošačkih cijena. Služe kao važan pokazatelj za vođenje monetarne politike.

(2)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, od svake se države članice zahtijeva, kao dio provedbe te Uredbe, izrada HIPC-a počevši s indeksom za siječanj 1997.

(3)

Članak 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva da se HIPC-i temelje na cijenama robe i usluga raspoloživih za kupovinu na ekonomskom području država članica sa svrhom izravnog zadovoljavanja potreba potrošača.

(4)

Uredba Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (3) odredila je pokrivanje HIPC-a kao one robe i usluga koje su uključene u novčane izdatke za finalnu potrošnju kućanstava koji nastaju, između ostalog, na ekonomskom području države članice u jednom ili oba vremenska razdoblja koja se uspoređuju.

(5)

Članak 8. Uredbe (EZ) br. 1749/96 zahtijeva da se HIPC-i sastave od ciljnih uzoraka koji imaju dovoljno cijena u okviru svakog elementarnog agregata kako bi se izrazila promjena razina cijena.

(6)

Razlike u razdobljima prikupljanja cijena mogu dovesti do značajnih razlika u predviđenoj promjeni cijena u razdobljima koja se uspoređuju.

(7)

Harmoniziran pristup s obzirom na vremenski okvir sakupljanja HIPC-a potreban je kako bi tako dobiveni HIPC-i zadovoljavali zahtjeve usporedivosti, pouzdanosti i relevantnosti u skladu s trećim podstavkom članka 4. i u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe br. 2494/95.

(8)

Izrada indeksa potrošačkih cijena monetarne unije, (IPCMU), i europskih indeksa potrošačkih cijena, (EIPC), zahtijeva usklađen koncept vremenskog okvira prikupljanja HIPC-a. To međutim ne sprečava objavu privremenih HIPC-a ili brzih procjena prosječne promjene cijene temeljene na dijelu podatka o cijeni promatranoj u mjesecu na koji se odnosi tekući indeks.

(9)

Uredba Komisije (EZ) br. 1921/2001 od 28. rujna 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 o minimalnim standardima za revizije harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2602/2000 (4) određuje da promjene u sustavu usklađenih pravila ne trebaju reviziju, ali da se, kada je to potrebno, obave procjene utjecaja godišnjih promjena stopa HIPC-a.

(10)

Provedeno je savjetovanje s Odborom za statistički program u skladu s člankom 3. Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom od 19. lipnja 1989. o osnivanju Odbora za statističke programe Europskih zajednica (5),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe uspostaviti minimalne standarde za razdoblja sakupljanja cijena kako bi se poboljšala usporedivost, pouzdanost i relevantnost HIPC-a.

Članak 2.

Predstavljanje

HIPC je statistički uzorak koji predstavlja prosječnu promjenu razina cijena između kalendarskog mjeseca tekućeg indeksa i razdoblja s kojim se uspoređuje.

Članak 3.

Minimalni standardi za prikupljanje cijena

1.   Prikupljanje cijena provodi se tijekom razdoblja od najmanje jednog radnog tjedna blizu sredine ili u sredini kalendarskog mjeseca na koji se indeks odnosi.

2.   Kad je poznato da proizvodi tipično pokazuju oštre i nepravilne promjene cijena tijekom istog mjeseca, prikupljanje cijena se provodi tijekom razdoblja dužeg od jednog radnog tjedna.

Ovo se pravilo posebno odnosi na sljedeće proizvode:

(a)

energetske proizvode; i

(b)

svježu hranu, kao što su voće i povrće.

Članak 4.

Provedba

Odredbe ove Uredbe provode se najkasnije počevši od prosinca 2007. i imaju učinak na indeks od siječnja 2008.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 25. travnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

J. PRÖLL


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(2)  Mišljenje od 27. veljače 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1708/2005 (SL L 274, 20.10.2005., str. 9.).

(4)  SL L 261, 29.9.2001., str. 49.

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

151


32006R1086


L 195/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.07.2006.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1086/2006

od 11. srpnja 2006.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (2) određuju se stope konverzije od 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Slovenija je država članica s odstupanjem u smislu članka 122. Ugovora.

(3)

Na temelju Odluke Vijeća 2006/495/EZ od 11. srpnja 2006. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o prihvaćanju jedinstvene valute u Sloveniji u siječnju 2007. (3), Slovenija ispunjava uvjete potrebne za prihvaćanje jedinstvene valute te odstupanje za Sloveniju prestaje s učinkom od 1. siječnja 2007.

(4)

Uvođenje eura u Sloveniji zahtijeva utvrđivanje stope konverzije između eura i tolara. Tu stopu konverzije treba odrediti na 239,640 slovenskih tolara prema 1 euru, što odgovara trenutačnom središnjem paritetu tolara u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM-u II).

(5)

Uredbu (EZ) br. 2866/98 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Na popis stopa konverzije u članku 1. Uredbe (EZ) br. 2866/98, između stopa portugalskog eskuda i finske marke umeće se sljedeće:

„= 239,640 slovenskih tolara”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2007.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. srpnja 2006.

Za Vijeće

Predsjednik

E. HEINÄLUOMA


(1)  Mišljenje od 6. srpnja 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 359, 31.12.1998., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1478/2000 (SL L 167, 7.7.2000., str. 1.).

(3)  SL L 195, 15.7.2006., str. 25.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

152


32007X0120(01)


C 014/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.12.2006.


SPORAZUM

od 21. prosinca 2006.

između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja o izmjeni Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije

(2007/C 14/03)

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA (DALJE U TEKSTU „ESB”) I NACIONALNE SREDIŠNJE BANKE DRŽAVA ČLANICA IZVAN EUROPODRUČJA (DALJE U TEKSTU „NACIONALNE SREDIŠNJE BANKE IZVAN EUROPODRUČJA” I „DRŽAVE ČLANICE IZVAN EUROPODRUČJA”),

budući da:

(1)

Europsko vijeće je svojom Rezolucijom od 16. lipnja 1997. (dalje u tekstu „Rezolucija”) odlučilo uspostaviti tečajni mehanizam (dalje u tekstu „ERM II”) od početka treće faze ekonomske i monetarne unije 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s uvjetima Rezolucije, cilj ERM II je pomoći osigurati da države članice izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II usmjere svoje politike prema stabilnosti i podupiru konvergenciju, te im time pomaže u njihovim naporima da usvoje euro.

(3)

Slovenija, kao država članica s odstupanjem, sudjeluje u ERM II od 28. lipnja 2004., a Banka Slovenije je stranka Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (1) (dalje u tekstu „Sporazum između središnjih banaka o ERM II”).

(4)

Na temelju članka 1. Odluke Vijeća 2006/495/EZ od 11. srpnja 2006. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o prihvaćanju jedinstvene valute u Sloveniji na dan 1. siječnja 2007. (2) odstupanje u korist Slovenije iz članka 4. Akta o pristupanju iz 2003 (3). prestaje s učinkom od 1. siječnja 2007. Banka Slovenije stoga ne bi trebala više biti stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II s učinkom od tog datuma te bi Sporazum između središnjih banaka o ERM II trebalo izmijeniti na odgovarajući način.

(5)

S obzirom na pristupanje Rumunjske i Bugarske Europskoj uniji, njihove nacionalne središnje banke postaju dio Europskog sustava središnjih banaka od 1. siječnja 2007. Sporazum između središnjih banaka o ERM II bi trebalo stoga izmijeniti na odgovarajući način,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Izmjena Sporazuma između središnjih banaka o ERM II s obzirom na prestanak odstupanja za Sloveniju

Banka Slovenije više nije stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II s učinkom od 1. siječnja 2007.

Članak 2.

Izmjene Sporazuma između središnjih banaka o ERM II s obzirom na pristupanje Rumunjske i Bugarske

Bugarska središnja banka i Banca Națională a României postaju stranke Sporazuma između središnjih banaka o ERM II s učinkom od 1. siječnja 2007.

Članak 3.

Zamjena Priloga II. Sporazumu između središnjih banaka o ERM II

Prilog II. Sporazumu između središnjih banaka o ERM II zamjenjuje se tekstom određenim u Prilogu ovom Sporazumu.

Članak 4.

Završne odredbe

4.1.

Ovaj Sporazum stupa na snagu 1. siječnja 2007.

4.2.

Ovaj Sporazum izrađuje se na engleskom jeziku i stranke ga potpisuju na odgovarajući način. ESB, koji je dužan zadržati izvorni Sporazum, šalje po jedan njegov ovjereni primjerak svakoj nacionalnoj središnjoj banci iz europodručja i izvan europodručja. Sporazum se prevodi na sve ostale službene jezike Zajednice i objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 21. prosinca 2006.

Za

Europsku središnju banku

Za

Magyar Nemzeti Bank

Za

Bugarsku središnju banku

Za

Central Bank of Malta

Za

Česká národní banka

Za

Narodowy Bank Polski

Za

Danmarks Nationalbank

Za

Banca Națională a României

Za

Eesti Pank

Za

Banka Slovenije

Za

Ciparsku središnju banku

Za

Národná banka Slovenska

Za

Latvijas Banka

Za

Sveriges Riksbank

Za

Lietuvos bankas

Za

Bank of England


(1)  SL C 73, 25.3.2006., str. 21.

(2)  SL L 195, 15.7.2006., str. 25.

(3)  SL L 236, 23.9.2003., str. 33.


PRILOG

„PRILOG II.

GORNJE GRANICE ZA PRISTUP INSTRUMENTU VRLO KRATKOROČNOG FINANCIRANJA IZ ČLANAKA 8., 10. I 11. SPORAZUMA IZMEĐU SREDIŠNJIH BANAKA

s učinkom od 1. siječnja 2007.

(u milijunima eura)

Središnje banke stranke ovog Sporazuma

Gornje granice (1)

Bugarska središnja banka

490

Česká národní banka

640

Danmarks Nationalbank

670

Eesti Pank

300

Ciparska središnja banka

280

Latvijas Banka

330

Lietuvos bankas

370

Magyar Nemzeti Bank

620

Central Bank of Malta

270

Narodowy Bank Polski

1 610

Banca Națională a României

950

Národná banka Slovenska

440

Sveriges Riksbank

900

Bank of England

4 130

Europska središnja banka

nema


Nacionalne središnje banke iz europodručja

Gornje granice

Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique

nema

Deutsche Bundesbank

nema

Grčka središnja banka

nema

Banco de España

nema

Banque de France

nema

Central Bank and Financial Services Authority of Ireland

nema

Banca d’Italia

nema

Banque centrale du Luxembourg

nema

De Nederlandsche Bank

nema

Oesterreichische Nationalbank

nema

Banco de Portugal

nema

Banka Slovenije

nema

Suomen Pankki

nema”


(1)  Navedeni su zamišljeni iznosi za središnje banke koje ne sudjeluju u ERM II.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

155


32007X1229(01)


C 319/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.12.2007.


SPORAZUM

od 14. prosinca 2007.

između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja o izmjeni Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije

(2007/C 319/04)

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA (ESB) I NACIONALNE SREDIŠNJE BANKE DRŽAVA ČLANICA IZVAN EUROPODRUČJA (DALJE U TEKSTU „NACIONALNE SREDIŠNJE BANKE IZVAN EUROPODRUČJA” I „DRŽAVE ČLANICE IZVAN EUROPODRUČJA”),

budući da:

(1)

Europsko vijeće je svojom Rezolucijom od 16. lipnja 1997. (dalje u tekstu „Rezolucija”) odlučilo uspostaviti tečajni mehanizam (dalje u tekstu „ERM II”) od početka treće faze ekonomske i monetarne unije (EMU) 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s uvjetima Rezolucije, cilj ERM II je pomoći osigurati da države članice izvan europodručja koje sudjeluju u ERM II usmjere svoje politike prema stabilnosti i podupiru konvergenciju, te im time pomaže u njihovim naporima da usvoje euro.

(3)

Cipar, kao država članica s odstupanjem, sudjeluje u ERM II od 2. svibnja 2005., a Ciparska središnja banka je stranka Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (1), izmijenjenog Sporazumom od 21. prosinca 2006. (2) (dalje u tekstu zajedno se nazivaju „Sporazum između središnjih banaka o ERM II”).

(4)

Malta, kao država članica s odstupanjem, sudjeluje u ERM II od 2. svibnja 2005., a Central Bank of Malta je stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II.

(5)

Na temelju članka 1. Odluke Vijeća 2007/503/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o prihvaćanju jedinstvene valute na Cipru na dan 1. siječnja 2008. (3) odstupanje u korist Cipra iz članka 4. Akta o pristupanju iz 2003. prestaje s učinkom od 1. siječnja 2008.; budući da će euro biti valuta Cipra od 1. siječnja 2008.; budući da Ciparska središnja banka od tog datuma ne bi više trebala biti stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II.

(6)

Na temelju članka 1. Odluke Vijeća 2007/504/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o prihvaćanju jedinstvene valute na Malti na dan 1. siječnja 2008. (4) odstupanje u korist Malte iz članka 4. Akta o pristupanju iz 2003. prestaje s učinkom od 1. siječnja 2008.; budući da će euro biti valuta Malte od 1. siječnja 2008.; budući da Central Bank of Malta od tog datuma ne bi više trebala biti stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II.

(7)

Stoga bi trebalo izmijeniti Sporazum između središnjih banaka o ERM II kako bi se uzeo u obzir prestanak odstupanja u korist Cipra i Malte,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Izmjena Sporazuma između središnjih banaka o ERM II s obzirom na prestanak odstupanja za države članice

1.1.

Ciparska središnja banka od 1. siječnja 2008. više nije stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II.

1.2.

Central Bank of Malta od 1. siječnja 2008. više nije stranka Sporazuma između središnjih banaka o ERM II.

Članak 2.

Zamjena Priloga II. Sporazumu između središnjih banaka o ERM II

Prilog II. Sporazumu između središnjih banaka o ERM II zamjenjuje se tekstom određenim u Prilogu ovom Sporazumu.

Članak 3.

Završne odredbe

3.1.

Ovaj Sporazum mijenja s učinkom od 1. siječnja 2008., Sporazum između središnjih banaka o ERM II.

3.2.

Ovaj Sporazum izrađuje se na engleskom jeziku i stranke ga potpisuju na odgovarajući način. ESB, koji zadržava izvorni Sporazum, šalje po jedan njegov ovjereni primjerak svakoj nacionalnoj središnjoj banci iz europodručja i izvan europodručja. Sporazum se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 14. prosinca 2007.

Za

Europsku središnju banku

Za

Magyar Nemzeti Bank

Za

Българска народна банка/Bugarsku središnju banku

Za

Central Bank of Malta

Za

Česká národní banka

Za

Narodowy Bank Polski

Za

Danmarks Nationalbank

Za

Banca Națională a României

Za

Eesti Pank

Za

Národná banka Slovenska

Za

Ciparska središnja banka

Za

Sveriges Riksbank

Za

Latvijas Banka

Za

Bank of England

Za

Lietuvos bankas


(1)  SL C 73, 25.3.2006., str. 21.

(2)  SL C 14, 20.1.2007., str. 6.

(3)  SL L 186, 18.7.2007., str. 29.

(4)  SL L 186, 18.7.2007., str. 32.


PRILOG

„PRILOG II.

GORNJE GRANICE ZA PRISTUP INSTRUMENTU VRLO KRATKOROČNOG FINANCIRANJA IZ ČLANAKA 8., 10. I 11. SPORAZUMA IZMEĐU SREDIŠNJIH BANAKA

s učinkom od 1. siječnja 2008.

(u milijunima eura)

Središnje banke stranke ovog Sporazuma

Gornje granice (1)

Българска народна банка/Bugarska središnja banka

510

Česká národní banka

660

Danmarks Nationalbank

700

Eesti Pank

300

Latvijas Banka

330

Lietuvos bankas

380

Magyar Nemzeti Bank

640

Narodowy Bank Polski

1 700

Banca Națională a României

1 000

Národná banka Slovenska

450

Sveriges Riksbank

940

Bank of England

4 390

Europska središnja banka

nema


Nacionalne središnje banke iz europodručja

Gornje granice

Nationale Bank van België/Banque Nationale de Belgique

nema

Deutsche Bundesbank

nema

Central Bank and Financial Services Authority of Ireland

nema

Grčka središnja banka

nema

Banco de España

nema

Banque de France

nema

Banca d’Italia

nema

Ciparska središnja banka

nema

Banque centrale du Luxembourg

nema

Central Bank of Malta

nema

De Nederlandsche Bank

nema

Oesterreichische Nationalbank

nema

Banco de Portugal

nema

Banka Slovenije

nema

Suomen Pankki

nema”


(1)  Navedeni su zamišljeni iznosi za središnje banke koje ne sudjeluju u ERM II.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

158


32007D0397


L 150/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.06.2007.


ODLUKA KOMISIJE

od. 8. lipnja 2007.

o osnivanju stručne skupine za demografska pitanja

(2007/397/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 140.,

budući da:

(1)

Članak 140. Ugovora o osnivanju Europske zajednice propisuje da Komisija potiče suradnju između država članica te olakšava usklađivanje njihovog djelovanja na svim područjima socijalne politike.

(2)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 12. listopada 2006. pod naslovom „Demografska budućnost Europe - od izazova do prilike” Komisija je odlučila osloniti se na pomoć skupine vladinih stručnjaka.

(3)

Skupina mora doprinijeti razvoju politika za prilagodbu demografskim promjenama.

(4)

Osigurat će se međusobno nadopunjavanje i nepostojanje preklapanja između aktivnosti drugih skupina i odbora koji se bave demografskim pitanjima, uključujući Odbor za zapošljavanje, Odbor za socijalnu zaštitu, Odbor za gospodarsku politiku, Gospodarski i financijski odbor, Savjetodavni odbor za jednake mogućnosti spolova te Skupinu na visokoj razini za rodno osviještenu politiku. Komisija će obavijestiti navedena tijela o aktivnostima stručne skupine za demografska pitanja.

(5)

Skupina mora biti sastavljena od vladinih predstavnika država članica i neovisnih stručnjaka.

(6)

Stoga bi trebalo osnovati stručnu skupinu za demografska pitanja, odrediti njezinu ulogu i definirati njezine strukture,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

„Stručna skupina za demografska pitanja” (dalje u tekstu skupina) osniva se pod pokroviteljstvom Komisije na razdoblje od pet godina (uz mogućnost obnavljanja).

Članak 2.

Zadaća

Zadaća skupine je savjetovati Komisiju o nadzoru demografskih promjena i provedbi smjernica politike određenih Komunikacijom Komisije od 12. listopada 2006. o demografskoj budućnosti Europe (COM(2006) 571).

Konkretnije, skupina:

pomaže Komisiji pri izradi zaključaka iz rezultata istraživanja, prepoznavanju relevantnih podataka za demografska izvješća te promicanju razmjene dobre prakse koja će se odvijati u okviru Demografskog foruma. Uzima u obzir rezultate različitih aktivnosti i istraživačkih projekata europskih institucija u vezi s navedenim pitanja,

omogućuje državama članicama izražavanje mišljenja o sveobuhvatnim odgovorima na demografske izazove te posebne inicijative iz Komunikacije Komisije od 12. listopada 2006. o demografskoj budućnosti Europe te mjerama koje su uslijedile, posebno u onim područjima koja još nisu dovoljno obuhvaćena postojećim odborima i savjetodavnim skupinama,

pomaže Komisiji u pripremi budućih izvješća o demografiji te procjeni stanja pripravnosti EU za demografske promjene (procjena stanja uključuje se u godišnje izvješće o napretku u provedbi Lisabonske strategije),

omogućava razmjenu iskustava i dobrih praksi u području obiteljske politike te podupire nastojanja za poboljšanjem kvalitete života osoba s obiteljskim obvezama,

pokušava prikupiti usmene i pismene doprinose socijalnih partnera i organizacija civilnoga društva.

Predsjednik skupine može ukazati Komisiji kad je preporučljivo posavjetovati se sa skupinom o određenom pitanju.

Članak 3.

Sastav – imenovanje

1.   Skupinu čine vladini i neovisni stručnjaci. Svaka država članica imenuje vladinog stručnjaka koji ju predstavlja. Komisija imenuje neovisne stručnjake u osobnom svojstvu među stručnjacima koji raspolažu stručnim sposobnostima u područjima iz članka 2., koji Komisiju savjetuju neovisno o vanjskim utjecajima.

2.   Primjenjuju se sljedeće odredbe:

članovi obavljaju svoju funkciju do njihove zamjene ili do isteka mandata,

članovi koji više nisu u mogućnosti djelotvorno doprinositi radu skupine, koji odstupe s dužnosti ili prekrše zahtjeve određene u prvoj i drugoj alineji ovog članka ili članka 287. Ugovora o osnivanju Europske zajednice mogu biti zamijenjeni tijekom razdoblja preostalog u njihovom mandatu,

imena članova imenovanih u osobnom svojstvu objavljuju se na internetskoj stranici Opće uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti u Seriji C Službenog lista Europske unije. Imena članova se prikupljaju, obrađuju i objavljuju u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (1) o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka.

Članak 4.

Djelovanje

1.   Komisija imenuje predsjednika skupine.

2.   Predstavnik Komisije može pozvati stručnjake ili promatrače s posebnim stručnim sposobnostima o temi na dnevnom redu na sudjelovanje u radu skupine ili neke od njezinih podskupina, ako se to smatra potrebnim ili korisnim.

3.   Informacije dobivene sudjelovanjem u raspravama ili radu skupine ne otkrivaju se, ako se prema mišljenju Komisije te informacije odnose na povjerljiva pitanja.

4.   Skupina se u pravilu sastaje u prostorijama Komisije u skladu s postupcima i rasporedom koji je utvrdila Komisija. Skupina može biti pozvana na sastanke na drugim mjestima, posebno na prijedlog države članice koja želi biti domaćin skupini u vezi s određenim događajem od posebne važnosti za skupinu. Komisija osigurava usluge tajništva. I drugi zainteresirani dužnosnici Komisije mogu sudjelovati na sastancima.

5.   Skupina donosi svoj poslovnik na temelju standardnog poslovnika koji je donijela Komisija.

6.   Službe Komisije mogu na Internetu u izvornom jeziku predmetnog dokumenta objaviti sve sažetke, zaključke, djelomične zaključke ili radne dokumente skupine.

Članak 5.

Troškovi sastanaka

Komisija nadoknađuje putne troškove i troškove boravka u vezi s radom skupine članovima skupine, stručnjacima i promatračima u skladu s pravilima Komisije. Rad vladinih stručnjaka nije plaćen.

Troškovi sastanaka se nadoknađuju u granicama raspoloživih proračunskih sredstava dodijeljenih predmetnim službama u okviru godišnjeg postupka raspodjele sredstava.

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ova Odluka proizvodi učinke na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. lipnja 2007.

Za Komisiju

Vladimír ŠPIDLA

Član Komisije


(1)  SL L 8, 12.1.2001., str. 1.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

161


32007R0835


L 186/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.07.2007.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 835/2007

od 10. srpnja 2007.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura na Cipru

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir prijedlog Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (2) predviđa se zamjena eurom valuta država članica koje su ispunile potrebne uvjete za usvajanje jedinstvene valute u trenutku kad je Zajednica ušla u treću fazu ekonomske i monetarne unije.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2596/2000 (3) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena grčke valute eurom.

(3)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2169/2005 (4) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se pripremilo naknadno uvođenje eura u državama članicama koje još nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu.

(4)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1647/2006 (5) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena slovenske valute eurom.

(5)

Sukladno članku 4. Akta o pristupanju iz 2003., Cipar je država članica s odstupanjem kako je određeno u članku 122. Ugovora.

(6)

Na temelju Odluke Vijeća 2007/503/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute na Cipru 1. siječnja 2008. (6), Cipar ispunjava uvjete potrebne za usvajanje jedinstvene valute, te se odstupanje u korist Cipra stavlja izvan snage od 1. siječnja 2008.

(7)

Uvođenje eura na Cipru zahtijeva proširenje postojećih odredbi o uvođenju eura utvrđenih Uredbom (EZ) br. 974/98 na Cipar.

(8)

Plan zamjene Cipra određuje da novčanice i kovanice eura trebaju postati zakonsko sredstvo plaćanja u toj državi članici na dan uvođenja eura kao njezine valute. Stoga bi datum usvajanja eura i datum prelaska na gotovinu eura trebao biti 1. siječnja 2008. Ne bi se trebalo primjenjivati razdoblje „postupnog ukidanja”.

(9)

Uredbu (EZ) br. 974/98 bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog Uredbi (EZ) br. 974/98 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. TEIXEIRA DOS SANTOS


(1)  SL C 160, 13.7.2007., str. 1.

(2)  SL L 139, 11.5.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1647/2006 (SL L 309, 9.11.2006., str. 2.).

(3)  SL L 300, 29.11.2000., str. 2.

(4)  SL L 346, 29.12.2005., str. 1.

(5)  SL L 309, 9.11.2006., str. 2.

(6)  SL L 186, 18.7.2007., str. 29.


PRILOG

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 974/98 umeće se sljedeći redak između stavki za Italiju i Luksemburg:

Država članica

Datum prihvaćanja eura

Datum prelaska na gotovinu eura

Država članica s razdobljem „postupnog ukidanja”

„Cipar

1. siječnja 2008.

1. siječnja 2008.

Ne”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

163


32007R0836


L 186/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.07.2007.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 836/2007

od 10. srpnja 2007.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura na Malti

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije

uzimajući u obzir prijedlog Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (2) predviđa se zamjena eurom valuta država članica koje su ispunile potrebne uvjete za usvajanje jedinstvene valute u trenutku kad je Zajednica ušla u treću fazu ekonomske i monetarne unije.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2596/2000 (3) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena grčke valute eurom.

(3)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2169/2005 (4) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se pripremilo naknadno uvođenje eura u državama članicama koje još nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu.

(4)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1647/2006 (5) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena slovenske valute eurom.

(5)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 835/2007 (6) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena ciparske valute eurom.

(6)

Sukladno članku 4. Akta o pristupanju iz 2003., Malta je država članica s odstupanjem kako je određeno u članku 122. Ugovora.

(7)

Na temelju Odluke Vijeća 2007/504/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute na Malti 1. siječnja 2008. (7), Malta ispunjava uvjete potrebne za usvajanje jedinstvene valute, te se odstupanje u korist Malte stavlja izvan snage od 1. siječnja 2008.

(8)

Uvođenje eura na Malti zahtijeva proširenje postojećih odredbi o uvođenju eura utvrđenih Uredbom (EZ) br. 974/98 na Maltu.

(9)

Plan zamjene Malte određuje da novčanice i kovanice eura trebaju postati zakonsko sredstvo plaćanja u toj državi članici na dan uvođenja eura kao njezine valute. Stoga bi datum usvajanja eura i datum prelaska na gotovinu eura trebao biti 1. siječnja 2008. Ne bi se trebalo primjenjivati razdoblje „postupnog ukidanja”.

(10)

Uredbu (EZ) br. 974/98 bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog Uredbi (EZ) br. 974/98 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. TEIXEIRA DOS SANTOS


(1)  SL C 160, 13.7.2007., str. 1.

(2)  SL L 139, 11.5.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 835/2007 (SL L 186, 18.7.2007., str. 1.).

(3)  SL L 300, 29.11.2000., str. 2.

(4)  SL L 346, 29.12.2005., str. 1.

(5)  SL L 309, 9.11.2006., str. 2.

(6)  SL L 186, 18.7.2007., str. 1.

(7)  SL L 186, 18.7.2007., str. 32.


PRILOG

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 974/98 umeće se sljedeći redak između stavki za Luksemburg i Nizozemsku:

Država članica

Datum prihvaćanja eura

Datum prelaska na gotovinu eura

Država članica s razdobljem „postupnog ukidanja”

„Malta

1. siječnja 2008.

1. siječnja 2008.

Ne”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

165


32007R1134


L 256/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.07.2007.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1134/2007

od 10. srpnja 2007.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Maltu

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir prijedlog Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (2) određuju se stope konverzije od 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Malta je država članica s odstupanjem u smislu članka 122. Ugovora.

(3)

Na temelju Odluke Vijeća 2007/504/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o uvođenju jedinstvene valute na Malti 1. siječnja 2008. (3), Malta ispunjava uvjete potrebne za uvođenje jedinstvene valute, te odstupanje za Maltu prestaje s učinkom od 1. siječnja 2008.

(4)

Uvođenje eura na Malti zahtijeva utvrđivanje stope konverzije između eura i malteške lire. Tu stopu konverzije treba odrediti na 0,4293 lire za 1 euro, što odgovara trenutačnom središnjem paritetu lire u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).

(5)

Uredbu (EZ) br. 2866/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 1. Uredbe (EZ) br. 2866/98, između stopa konverzije koje se primjenjuju na luksemburški franak i nizozemski gulden umeće se sljedeći redak:

„= 0,429300 malteških lira”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. TEIXEIRA DOS SANTOS


(1)  SL C 160, 13.7.2007., str. 1.

(2)  SL L 359, 31.12.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1086/2006 (SL L 195, 15.7.2006., str. 1.).

(3)  SL L 186, 18.7.2007., str. 32.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

166


32007R1135


L 256/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.07.2007.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1135/2007

od 10. srpnja 2007.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Cipar

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir prijedlog Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (2) određuju se stope konverzije od 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Cipar je država članica s odstupanjem u smislu članka 122. Ugovora.

(3)

Na temelju Odluke Vijeća 2007/503/EZ od 10. srpnja 2007. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute na Cipru 1. siječnja 2008. (3), Cipar ispunjava uvjete potrebne za usvajanje jedinstvene valute, te se odstupanje za Cipar stavlja izvan snage od 1. siječnja 2008.

(4)

Uvođenje eura na Cipru zahtijeva utvrđivanje stope konverzije između eura i ciparske funte. Tu bi stopu konverzije trebalo odrediti na 0,585274 funte za 1 euro, što odgovara trenutačnom središnjem paritetu funte u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).

(5)

Uredbu (EZ) br. 2866/98 bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 1. Uredbe (EZ) br. 2866/98, između stopa konverzije koje se primjenjuju na talijansku liru i luksemburški franak umeće se sljedeći redak:

„= 0,585274 ciparskih funti”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

F. TEIXEIRA DOS SANTOS


(1)  SL C 160, 13.7.2007., str. 1.

(2)  SL L 359, 31.12.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1086/2006 (SL L 195, 15.7.2006., str. 1.).

(3)  SL L 186, 18.7.2007., str. 29.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

167


32007R1334


L 296/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.11.2007.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1334/2007

od 14. studenog 2007.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1749/96 o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1), a posebno članak 4. stavak 3. i članak 5. stavak 3. te Uredbe,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2), u skladu sa zahtjevima iz članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95,

budući da:

(1)

Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena, (HIPC), su harmonizirani pokazatelji o inflaciji potrebni Komisiji i Europskoj središnjoj banci za obavljanje njihovih funkcija iz članka 121. Ugovora o EZ-u. Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena namijenjeni su olakšavanju međunarodnih usporedbi inflacije potrošačkih cijena. Služe kao važni pokazatelji za vođenje monetarne politike.

(2)

HIPC predstavlja prilično cjelovit temeljni okvir. Od usvajanja početnih provedbenih mjera postignut je značajan napredak u usklađivanju metodologija, no i dalje postoji mogućnost neusporedivosti kao primjerice prilikom uzorkovanja, zamjene, prilagodbe kvalitete i postupka agregiranja.

(3)

Postojeći okvir harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena definira HIPC kao Laspeyresov indeks koji odražava promjene u razini cijena robe i usluga koje tijekom vremena kupuju potrošači za neposredno zadovoljenje potreba. Ta definicija odražava trenutačno poimanje inflacije potrošačkih cijena u Europskoj uniji, a posebno u europodručju.

(4)

HIPC se odnosi na cijene svih proizvoda koje potrošači kupuju kad žele zadržati potrošačke navike, odnosno proizvoda koji se određuju kroz osnovne kategorije izdataka, (ponderi). U tim su kategorijama izričito navedeni segmenti potrošnje koji se razlikuju s obzirom na namjenu potrošnje. Skup svih ponuda proizvoda u statističkoj populaciji može se podrobno razdijeliti u segmente potrošnje. Segmenti potrošnje su vremenski relativno stabilni iako će se ponuda proizvoda koji sačinjavaju određeni segment potrošnje mijenjati s razvojem tržišta.

(5)

Pojam segmenata potrošnje prema namjeni je ključan kod uzorkovanja i za praćenje promjene i prilagodbe kvalitete. Međutim, dvosmislenost tog pojma odnosi se na razinu agregacije na kojoj je određen i na kojoj se primjenjuje.

(6)

Opseg robe i usluga uključenih u indeks vremenom će se mijenjati kako prodavači i proizvođači budu mijenjali ili zamjenjivali svoje proizvode. HICP nalaže zastupljenost sve trenutačno raspoložive robe i usluga u okviru segmenata potrošnje prema namjeni, izabrane u referentnom razdoblju, za mjerenje utjecaja na inflaciju. To se posebno odnosi na nove modele ili nove vrste postojećih proizvoda.

(7)

Promjena kvalitete se stoga odnosi na stupanj do kojeg raspoloživi proizvodi mogu služiti namjeni segmenta potrošnje kojem pripadaju. Promjenu bi kvalitete trebalo ocijeniti uz navođenje specifikacije konkretnih proizvoda unutar jednog segmenta potrošnje.

(8)

Za suočavanje s tim pitanjima potreban je niz pojašnjenja i izmjena Uredbe Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (3) kako bi se osigurala usporedivost HIPC-a i zadržala njihova pouzdanost i relevantnost u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(9)

Stoga je potrebno podrobnije odrediti namjene i definiciju HIPC-a, kako bi se pojasnilo kad oni određuju stvarne postupke uzorkovanja, zamjene i prilagodbe kvalitete, kako bi se utvrdila zahtijevana zastupljenost HIPC-a i njihov oblik te kako bi se utvrdili daljnji minimalni standardi u pogledu postupaka uzorkovanja, zamjene, prilagodbe kvalitete i agregiranja.

(10)

Posebno je potrebno postaviti jasan statistički cilj za potrebe uzorkovanja, zamjenu, i prilagodbu kvalitete te osigurati da HIPC omogućuje rezultat blizu željenog cilja s relativno malom nesigurnošću ili pogreškom odstupanja i nepodudaranja. Potrebno je voditi računa o kompromisu između nepristranosti i preciznosti

(11)

Za detaljnije određivanje ciljne populacije HIPC i rješavanje pitanja „nepromjenjivosti” košarice HIPC, primjereno rješenje predstavlja koncept „segmenata potrošnje prema namjeni” budući da može uvesti potrebnu nepromjenjivost u indeks Laspeyresovog tipa i oblikovati smislen okvir u svijetu tržišta u razvoju.

(12)

Potrebno je osigurati takav odabir segmenata potrošnje u referentnom razdoblju koji će predstavljati ukupnu podjelu cjeline transakcija te da se pri zamjenama zadrži zastupljenost trenutnih ponuda proizvoda unutar segmenta potrošnje koji su već zastupljeni u HIPC. Zastupljenost novčanih izdataka za konačnu potrošnju kućanstava prema namjeni potrošnje trebala bi odražavati dinamičnu narav tržišta u razvoju.

(13)

Mora se osigurati da ocjene država članica o promjeni kvalitete budu temeljene na dokazima o razlikama u onim značajkama koje određuju cijenu, a koje utječu na navedenu potrošnju. Stoga bi Komisija, (Eurostat), trebala za svaki slučaj posebno oblikovati posebne standarde za prilagodbu kvalitete.

(14)

Nadalje, potrebno je proširiti definiciju elementarnih agregata i dalje usklađivati prakse agregiranja i zamjene unutar elementarnih agregata.

(15)

Načelo odnosa troška i isplativosti uzeto je u obzir u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(16)

Uredbu (EZ) br. 1749/96 bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(17)

Mjere utvrđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program, osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/Euratom (4),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1749/96 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe koriste se sljedeće definicije:

1.

‚Novčani izdaci za finalnu potrošnju kućanstva’, kako je utvrđeno u Prilogu I.b, znači dio izdataka za finalnu potrošnju, koji kućanstva ostvaruju bez obzira na nacionalnost ili rezidentni status u novčanim transakcijama na ekonomskom području države članice, a odnose se na dobra i usluge namijenjene neposrednom zadovoljavanju osobnih potreba ili zahtjeva, u jednom ili oba vremenska razdoblja koja se uspoređuju.

2.

‚Ponuda proizvoda’ znači određena roba ili usluga za prodaju po navedenoj cijeni na posebnom prodajnom mjestu ili preko posebnog dobavljača pod posebnim uvjetima nabave, te stoga uvijek definira jedinstvenu jedinicu.

3.

‚Pokrivenost’ HIPC-a, odnosno statistička ‚ciljna populacija’ HIPC-a, znači skup svih transakcija koje su obuhvaćene novčanim izdacima za finalnu potrošnju kućanstva.

4.

‚Segment potrošnje prema namjeni’ ili ‚segment potrošnje’ znači skup transakcija u vezi s ponudama proizvoda, za koje se smatra da na temelju zajedničkih značajki služe zajedničkoj namjeni, u smislu da:

se stavljaju na tržište za pretežnu uporabu u sličnim okolnostima,

se mogu uglavnom opisati zajedničkom specifikacijom, i

potrošači ih mogu smatrati ekvivalentnim.

5.

‚Nova značajna roba i usluge’ znači roba i usluge, čije promjene cijena nisu izričito uključene u države članice HIPC-a i za koje procijenjeni izdaci potrošača dostižu najmanje jednu tisućinku izdatka obuhvaćenih navedenim HICP-om.

6.

‚Uzorkovanje’ znači svaki postupak kod izrade HIPC-a, gdje se dio populacije ponude proizvoda odabire za ocjenu promjene razine cijena za segmente potrošnje obuhvaćene HIPC-om.

7.

‚Ciljni uzorak’ znači skup ponuda proizvoda unutar segmenata potrošnje za koje država članica namjerava promatrati cijene radi postizanja pouzdane i usporedive zastupljenosti ciljne populacije HIPC-a.

8.

‚Ponderi’ koji se koriste u agregacijama HIPC-a su odgovarajuće ocjene relativnih izdataka za bilo koju podjelu ciljne populacije u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 2454/97 (5).

9.

‚Promatrana cijena’ znači cijena koju je država članica potvrdila.

10.

‚Zamjenska ponuda proizvoda’ znači ponuda proizvoda s promatranom cijenom koja zamjenjuje ponudu proizvoda u ciljnom uzorku.

11.

‚Zamjenska cijena’ znači promatrana cijena za zamjensku ponudu proizvoda.

12.

‚Ocijenjena cijena’ znači cijena koju zamjenjuje promatrana cijena i koja se temelji na odgovarajućem postupku ocjenjivanja. Prethodno se promatrane cijene ne smatraju ocijenjenim cijenama, osim ako ih je moguće prikazati kao odgovarajuće ocjene.

13.

‚Elementarna skupina proizvoda’ znači skup proizvoda koji se uzorkuju kako bi u HICP-u predstavljali jedan ili više segmenata potrošnje.

14.

‚Elementarni agregat’ znači osnovna skupina proizvoda, stratificirana npr. po regijama, gradovima ili vrstama prodajnog mjesta, te se tako odnosi na razinu na kojoj su promatrane cijene uključene u HIPC. Tamo gdje osnovne skupine proizvoda nisu stratificirane, izrazi ‚elementarna skupina proizvoda’ i ‚elementarni agregat’ imaju isto značenje.

15.

‚Elementarni agregatni indeks’ znači indeks cijena za elementarni agregat.

16.

‚Promjena kvalitete’ znači da je zamjena prouzrokovala znakovite razlike u stupnju do kojeg zamjenska ponuda proizvoda služi namjeni segmenta potrošnje kojem pripada, kad god to prosudi država članica.

17.

‚Prilagodba kvalitete’ znači postupak odobravanja promatrane promjene kvalitete povećanjem ili smanjivanjem promatrane tekuće ili referentne cijene za čimbenik ili iznos koji je jednak vrijednosti te promjene kvalitete.

2.

Umeće se sljedeći članak 2.a:

„Članak 2.a

Načela

1.   HIPC se izračunava na temelju reprezentativne košarice proizvoda koji predstavljaju prosječnu promjenu razina cijena između kalendarskog mjeseca trenutačnog indeksa i razdoblja s kojim se uspoređuje.

2.   Skup svih transakcija može se detaljno razdijeliti na dijelove koji odgovaraju ponudama proizvoda na koje se te transakcije odnose. Transakcije se razvrstavaju u skladu s četveroznamenkastim kategorijama i podkategorijama iz Priloga I.a, koje proizlaze iz međunarodne klasifikacije Coicop i nazivaju se Coicop/HICP, (klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni, prilagođena potrebama HIPC-a).

3.   HIPC se izračunava na temelju formule, koja je u skladu s Laspeyresovom formulom.

4.   Segmenti potrošnje su fiksni elementi u košarici indeksa na koju se odnosi HIPC.

5.   Cijene koje se koriste u HIPC-u su kupovne cijene koje kućanstva plaćaju za kupovinu pojedinačne robe i usluge u novčanim transakcijama.

6.   Kad su roba i usluge potrošačima besplatno na raspolaganju, a naknadno se zaračunava stvarna cijena, tada se promjena od cijene nula do stvarne cijene i obratno uzima u obzir u HIPC-u.

7.   HIPC osigurava mjeru čiste promjene cijene, na što promjena kvalitete nema utjecaja. Stoga on mora:

(a)

odražavati promjenu razine cijene na temelju promijenjenih troškova održavanja navika potrošnje kućanstava i sastava potrošačke populacije u baznom ili referentnom razdoblju; i

(b)

biti izračunan s odgovarajućim prilagodbama u pogledu promatrane promjene kvalitete. Namjena je prilagodbe kvalitete osigurati pouzdanost, a naročito reprezentativnost HIPC-a kao mjere čiste promjene cijene.

8.   Ocjena promjene kvalitete temelji se na dokazanoj razlici između specifikacije zamjenske ponude proizvoda i ponude proizvoda koju je zamijenila u uzorku, odnosno razlici u značajkama ponude proizvoda koji utvrđuju cijenu, kao što su marka proizvoda, materijal ili izrada, a koji se odnose na navedenu potrošnju.

Promjena kvalitete ne nastupa pri postojanju opsežne godišnje ili nešto rjeđe revizije uzorka HICP-a. Uključivanje iste izvodi se uspostavljanjem odgovarajućih lančanih veza. Revizije uzorka HICP-a ne znače da između dvije revizije ne bi trebalo bez odlaganja uvoditi zamjenske ponude proizvoda.

9.   Zastupljenost elementarne skupine proizvoda ili elementarnog agregata utvrđuje se ponderom izdatka koji je s njom povezan. Ostala ponderiranja mogu se koristiti u okviru elementarnih agregata pod uvjetom da je zajamčena reprezentativnost indeksa.

10.   ‚Pouzdanost’ se ocjenjuje u vezi s ‚preciznošću’, koja se odnosi na raspon pogrešaka u uzorkovanju te ‚reprezentativnošću’, koja se odnosi na odsutnost pristranosti.”.

3.

U drugom stavku članka 4. riječi „Članak 2.b” zamjenjuju se s „Članak 2. stavak 5.”

4.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Minimalni standardi za zamjene i prilagodbu kvalitete

1.   Metode za prilagodbu kvalitete razvrstavaju se na sljedeći način:

(a)

Metode A: one za koje se smatra da daju najpouzdanije rezultate u pogledu preciznosti i pristranosti;

(b)

Metode B: one koje mogu dati manje precizne i manje reprezentativne rezultate nego one metode A, ali se također smatraju prihvatljivim. Metode B se koriste kad se ne koriste metode A; te

(c)

Metode C: sve ostale metode koje se ne koriste.

2.   Komisija, (Eurostat), nakon savjetovanja s Odborom za statistički program, (SPC), utvrđuje i objavljuje standarde koji se odnose na razvrstavanje metoda za prilagodbu kvalitete na temelju pristupa pojedinačnog rješavanja svakog slučaja te uzimajući u obzir aspekte učinkovitosti i kontekst u kojem se primjenjuju.

Razvrstavanje metoda za prilagodbu kvalitete ne isključuje usvajanje provedbenih mjera u tom području u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

3.   Metode A i B smatraju se odgovarajućim metodama za prilagodbu kvalitete. HIPC-i za koje se provode odgovarajuće prilagodbe kvalitete smatraju se usporedivima. Stoga se u jednakim okolnostima u odnosu na metode B prednost daje metodama A.

4.   U nedostatku odgovarajućih nacionalnih ocjena, države članice koriste ocjene koje se temelje na informacijama Komisije, (Eurostata), gdje su iste dostupne i relevantne.

5.   Promjena kvalitete se ni u kom slučaju ne ocjenjuje kao cjelina razlike u cijenama između dvije ponude proizvoda, osim ako je to moguće opravdati kao odgovarajuću ocjenu.

6.   Tamo gdje odgovarajuće ocjene nisu dostupne, promjene cijena se ocjenjuju kao razlika između zamjenske cijene i cijene zamjenske ponude proizvoda.

7.   Zamjenske ponude proizvoda:

(a)

su ili ‚u suštini ekvivalentne’, ako između zamjenske ponude proizvoda i zamijenjene ponude proizvoda u uzorku nije opažena nikakva promjena kvalitete, ili su ‚ekvivalentne glede prilagodbe kvalitete’, ako je zbog promatrane promjene kvalitete između zamjenske ponude proizvoda i zamijenjene ponude proizvoda u uzorku potrebna prilagodba kvalitete;

(b)

se odabiru iz istih segmenata potrošnje kao zamijenjene ponude proizvoda, kako bi se održala zastupljenost dijelova potrošnje;

(c)

se ne odabiru na temelju sličnosti u cijeni. To se naročito primjenjuje kad su zamjene potrebne nakon što su dobra ili usluge bile ponuđene po sniženim cijenama.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. studenog 2007.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(2)  Mišljenje od 5. listopada 2007. (SL C 248, 23.10.2007., str. 1.).

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1708/2005 (SL L 274, 20.10.2005., str. 9.).

(4)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(5)  SL L 340, 11.12.1997., str. 24.”.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

172


32007L0064


L 319/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.11.2007.


DIREKTIVA 2007/64/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. studenoga 2007.

o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno prvu i treću rečenicu njegovog članka 47. stavka 2. i njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s postupkom određenim člankom 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Za uspostavljanje unutarnjeg tržišta nužno je ukloniti sve unutarnje granice u Zajednici, kako bi se omogućilo slobodno kretanje roba, ljudi, usluga i kapitala. Pravilno funkcioniranje jedinstvenoga tržišta platnih usluga stoga je od ključne važnosti. Međutim, nedovoljna usklađenost u tom području trenutačno onemogućava funkcioniranje tog tržišta.

(2)

Trenutačno su tržišta platnih usluga a država članica zasebno organizirana sukladno nacionalnim pravilima te je pravni okvir za platne usluge razlomljen na 27 nacionalnih pravnih sustava.

(3)

Na tom području već je doneseno nekoliko pravnih akata Zajednice, kao što je Direktiva 97/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27 siječnja 1997. o prekograničnim kreditnim transferima (3) te Uredba (EZ) br. 2560/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2001. o prekograničnim plaćanjima u eurima (4), no oni nisu u dovoljnoj mjeri ispravili situaciju, kao što to nisu učinile niti Preporuka Komisije 87/598/EEZ od 8. prosinca 1987. o Kodeksu ponašanja vezano za elektroničko plaćanje (odnosi između financijskih institucija, trgovaca, pružatelja usluga i potrošača) (5), Preporuka Komisije 88/590/EEZ od 17. studenoga 1988. o platnim sustavima, posebno o odnosu između vlasnika kartica i izdavatelja kartica (6) te Preporuka Komisije 97/489/EZ od 30. srpnja 1997. o transakcijama koje se obavljaju elektroničkim platnim instrumentima, posebno o odnosu između izdavatelja i vlasnika (7). Navedene mjere i dalje nisu dostatne. Istovremeno postojanje nacionalnih odredbi i nepotpunog okvira Zajednice uzrokuje zabunu i nedostatak pravne sigurnosti.

(4)

Zato je ključno na razini Zajednice uspostaviti moderan i koherentan pravni okvir za platne usluge, neovisno o kompatibilnosti tih usluga sa sustavom, koji proizlazi iz inicijative financijskog sektora za jedinstvenim područjem plaćanja u eurima, koji je neutralan kako bi se osigurala jednaka pravila igre za sve platne sustave i kako bi se zadržao slobodan izbor potrošača te koji bi trebao značiti značajni korak naprijed u smislu troškova za potrošače, sigurnosti i učinkovitosti u odnosu na postojeće nacionalne sustave.

(5)

Taj bi pravni okvir trebao osigurati koordinaciju nacionalnih odredbi o bonitetnim zahtjevima, pristup tržištu novim pružateljima platnih usluga, zahtjeva obavješćivanja te odnosnih prava i obveza korisnika i pružatelja platnih usluga. Unutar tog okvira treba zadržati odredbe Uredbe (EZ) br. 2560/2001 kojom je, što se tiče cijena, uspostavljeno jedinstveno tržište plaćanja eurom. Potrebno je integrirati odredbe Direktive 97/5/EZ i preporuke iz preporuka Komisije 97/598/EEZ, 88/590/EEZ i 97/489/EZ u jedinstveni obvezujući akt.

(6)

Međutim, nije primjereno da navedeni pravni okvir bude u potpunosti sveobuhvatan. Njegovu bi primjenu trebalo ograničiti na pružatelje platnih usluga čija je glavna djelatnost pružanje platnih usluga korisnicima platnih usluga. Također nije primjereno da se on primjenjuje na usluge kod kojih se prijenos novčanih sredstava s platitelja na primatelja plaćanja ili njihov transport izvršava isključivo u novčanicama i kovanicama ili gdje se prijenos temelji na papirnatom čeku, papirnatim trasiranim i vlastitim mjenicama, ili drugom instrumentu, papirnatim vaučerima ili karticama vučenih i ispostavljenih na pružatelja platnih usluga ili drugu stranku radi stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja. Nadalje, trebalo bi razlikovati sredstva koja nude telekomunikacijski operateri, operateri informacijske tehnologije i mrežni operateri kako bi se osim kupnje uobičajenih usluga govorne telefonije i njihovog prijenosa na digitalne uređaje omogućila i kupoprodaja digitalne robe ili usluga kao što su melodije zvona, glazba ili digitalne novine. Sadržaj te robe ili usluga mogu proizvoditi ili treća stranka ili sam operater koji im može dodati dodatnu unutarnju vrijednost u obliku pristupa, prijenosa ili mogućnosti pretraživanja. U potonjem slučaju, kad robu ili usluge distribuira jedan od navedenih operatera ili iz tehničkih razloga treća te kad se one mogu koristiti samo putem digitalnih uređaja kao što su mobilni telefoni ili računala, navedeni se pravni okvir ne bi trebao primjenjivati budući da aktivnost operatera nadilazi samu platnu transakciju. Međutim, primjena tog pravnog okvira je primjerena u slučajevima kad operater djeluje samo kao posrednik koji jednostavno dogovara da plaćanje bude izvršeno u korist treće koja je dobavljač.

(7)

Novčana pošiljka je jednostavna platna usluga, koja se obično temelji na gotovini koju je platitelj dao pružatelju platnih usluga, koji šalje odgovarajući iznos, primjerice putem komunikacijske mreže, primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga koji djeluje u ime primatelja plaćanja. U nekim državama članicama supermarketi, veletrgovci i trgovci na malo pružaju javnosti odgovarajuću uslugu kojom omogućuju plaćanje komunalnih ili drugih redovitih računa domaćinstava. Navedene usluge plaćanja računa treba tretirati kao novčane pošiljke kako je određeno ovom Direktivom, osim ako nadležna tijela smatraju da ta aktivnost potpada u grupu drugih platnih usluga navedenih u Prilogu.

(8)

Potrebno je odrediti kategorije pružatelja platnih usluga koji zakonito smiju pružati platne usluge u Zajednici, kao što su kreditne institucije koje primaju depozite od korisnika koji se mogu koristiti za financiranje platnih transakcija te koje i dalje podliježu bonitetnim zahtjevima iz Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju posla kreditnih institucija (8), institucije za elektronički novac koje izdaju elektronički novac koji se može koristiti za financiranje platnih transakcija te koje i dalje podliježu bonitetnim zahtjevima iz Direktive 2000/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o osnivanju, obavljanju posla i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za izdavanje elektroničkog novca (9) te poštanskih žiro institucija koje su ovlaštene za to na temelju nacionalnog prava.

(9)

Ovom bi se Direktivom trebala odrediti pravila za izvršavanje platnih transakcija u slučajevima kad su novčana sredstva u obliku elektroničkog novca, kako je navedeno u članku 1. stavku 3. točki (b) Direktive 2000/46/EZ. Ovom Direktivom, međutim, ne treba niti regulirati izdavanje elektroničkog novca niti izmijeniti bonitetne odredbe koje se odnose na institucije za elektronički novac iz Direktive 2000/46/EZ. Stoga institucijama za platni promet ne bi trebalo biti dopušteno izdavanje elektroničkog novca.

(10)

Međutim, radi otklanjanja pravnih prepreka za ulazak na tržište, potrebno je uspostaviti jedinstvenu dozvolu za sve pružatelje platnih usluga koji nisu povezani s primanjem depozita ili izdavanjem elektroničkog novca. Stoga je primjereno uvesti novu kategoriju pružatelja platnih usluga, „institucije za platni promet”, propisivanjem izdavanja odobrenja za rad pravnim osobama izvan postojećih kategorija za pružanje platnih usluga na cijelom području Zajednice, podložno strogim i opsežnim uvjetima. Tako bi se na navedene usluge primjenjivali jednaki uvjeti u cijeloj Zajednici.

(11)

Uvjeti za davanje i zadržavanje odobrenja za rad za institucije za platni promet trebali bi uključivati bonitetne zahtjeve razmjerne operativnim i financijskim rizicima kojima su takva tijela izložena u svom poslovanju. S time u vezi potreban je jasan režim za temeljni kapital u kombinaciji sa stalnom razinom kapitala koji se može naknadno detaljnije razraditi ovisno o potrebama tržišta. Zbog raspona raznolikosti na području platnih usluga, ovom bi se Direktivom trebalo dopustiti različite metode te određeno diskrecijsko pravo nadzornih tijela kako bi se osiguralo da istovjetni rizici budu tretirani na isti način za sve pružatelje platnih usluga. Zahtjevi za institucije za platni promet trebali bi odražavati činjenicu da se institucije za platni promet bave specijaliziranim i ograničenim aktivnostima te su pri tome izložene rizicima koji su užeg opsega i lakši za nadziranje i kontrolu nego oni koji nastaju pri širem spektru aktivnosti kreditnih institucija. Institucijama za platni promet bi trebalo zabraniti primanje depozita od korisnika te bi im trebalo biti dopušteno koristiti novčana sredstva primljena od korisnika samo za pružanje platnih usluga. Trebalo bi osigurati držanje novčanih sredstava klijenata odvojeno od novčanih sredstava institucija za platni promet za druge poslovne aktivnosti. Za institucije za platni promet trebalo bi također primjenjivati učinkovite zahtjeve vezane uz sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(12)

Institucije za platni promet trebale bi sastavljati svoje godišnje i konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom Vijeća 78/660/EEZ od 25. lipnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (10) i, kada je primjenjivo, u skladu s Direktivom Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (11) te Direktivom Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (12). Godišnji financijski izvještaji i konsolidirani financijski izvještaji trebali bi biti revidirani, osim ako je institucija za platni promet izuzeta iz obveze sukladno Direktivi 78/660/EEZ i, kada je primjenjivo, direktivama 83/349/EEZ i 86/635/EEZ.

(13)

Ovom bi se Direktivom trebalo regulirati odobravanje kredita od strane institucija za platni promet, tj. odobravanje kreditnih linija i izdavanje kreditnih kartica samo ako je to usko povezano s platnim uslugama. Instituciji za platni promet primjereno je dopustiti odobravanje takvog kredita vezano uz njihove prekogranične aktivnosti samo ako je kredit odobren radi lakšeg pružanja platnih usluga te da se radi o kratkoročnom kreditu koji je odobren na rok koji ne prelazi dvanaest mjeseci, uključujući i obnavljajući kredit, pod uvjetom da se u većoj mjeri refinancira iz vlastitih sredstava institucije za platni promet kao i drugih sredstava tržišta kapitala, ali ne i novčanih sredstava koja se drže u ima klijenata za platne usluge. Gore navedeno ne dovodi u pitanje Direktivu Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na potrošačke kredite (13) ili drugo relevantno zakonodavstvo Zajednice ili nacionalno zakonodavstvo vezano uz uvjete za odobravanje kredita potrošačima, koji nisu usklađeni ovom Direktivom.

(14)

Potrebno je da države članice odrede tijela nadležna za davanje odobrenja za rad institucijama za platni promet, obavljanje nadzora i odlučivanje o oduzimanju odobrenja za rad. S ciljem osiguravanja jednakog postupanja, države članice na institucije za platni promet ne bi trebale primjenjivati nikakve druge zahtjeve osim onih predviđenih u ovoj Direktivi. Međutim, sve bi odluke nadležnih tijela trebale biti osporive pred sudom. Osim toga, zadaće nadležnih tijela ne bi trebale dovoditi u pitanje nadzor platnih sustava, što je, u skladu s četvrtom alinejom članka 105. stavka 2. Ugovora zadaća koju obavlja Europskogi sustav središnjih banaka.

(15)

S obzirom da je poželjna registracija identiteta i lokacije svih osoba koje pružaju usluge pošiljaka te priznavanje njihove prihvatljivosti bez obzira na to jesu li sposobne ispuniti sve uvjete za dobivanje odobrenja za rad kao institucije za platni promet tako da niti jedna nije prisiljena poslovati unutar sive ekonomije te da se sve osobe koje pružaju usluge pošiljaka dovedu u okvir minimalnih pravnih i regulatornih zahtjeva, primjereno je u skladu s Posebnom Preporukom VI. Radne skupine za financijsko djelovanje kod pranja novca predvidjeti mehanizam sukladno kojem se s pružateljima platnih usluga koji ne mogu ispuniti sve navedene uvjete ipak može postupati kao s institucijama za platni promet. U tom smislu, države bi članice trebale upisati navedene osobe u registar institucija za platni promet iako one ne ispunjavaju sve ili neke od uvjeta za dobivanje odobrenja za rad. Međutim, bitno je da mogućnost izuzeća podložno strogim zahtjevima vezanim uz obujam platnih transakcija. Institucije za platni promet kojima se priznaje izuzeće ne bi smjele imati niti pravo poslovnog nastana niti slobodu pružanja usluga niti bi trebale neposredno koristiti ta prava kao članice platnog sustava.

(16)

Za sve pružatelje platnih usluga bitan je pristup uslugama tehničke infrastrukture platnih sustava. Taj bi pristup trebao, međutim, biti uvjetovan primjerenim zahtjevima kako bi se osigurao integritet i stabilnost tih sustava. Svaki bi pružatelj platnih usluga koji podnese zahtjev za sudjelovanje u platnom sustavu trebao sudionicima platnog sustava dostaviti dokazda je njegovo unutarnje uređenje dovoljno stabilno za odolijevanje svim vrstama rizika. Ti platni sustavi obično uključuju npr. četverostranačne kartične sustave kao i velike sustave koji obrađuju kreditne transfere i izravna terećenja. S ciljem osiguravanja jednakog postupanja diljem Zajednice među različitim kategorijama pružatelja platnih usluga s odobrenjem za radu skladu s uvjetima njihove dozvole, potrebno je pojasniti pravila u vezi s pristupom pružanja platnih usluga i pristupom platnim sustavima. Potrebno je osigurati postupanje bez diskriminacije za institucije za platni promet s odobrenjem za rad i kreditne institucije tako da svi pružatelji platnih usluga koji se natječu na unutarnjem tržištu mogu koristiti usluge tehničke infrastrukture tih platnih sustava pod jednakim uvjetima. Primjereno je propisati različito postupanje za pružatelje platnih usluga s odobrenjem za rad i onih koji koriste oslobođenje sukladno ovoj Direktivi kao i izuzeće sukladno članku 8. Direktive 2000/46/EZ, zbog razlika u njihovom bonitetnom okviru. U svakom slučaju, razlike u cijeni mogu biti dopuštene samo kad je to motivirano na razlikama troškova koje stvore pružatelji platnih usluga. To ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo država članica na ograničavanje pristupa sistemski važnim sustavima u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima namire vrijednosnih papira (14) te nadležnost Europske središnje banke i Europskoga sustava središnjih banaka kako je određeno člankom 105. stavkom 2. Ugovora te člankom 3. stavkom 1. i člankom 22. Statuta Europskoga sustava središnjih banaka vezano uz pristup platnim sustavima.

(17)

Odredbe pristupa platnom sustavu ne bi se trebale primjenjivati u slučaju sustava koje je uspostavio te njima upravlja jedan pružatelj platnih usluga. Ti platni sustavi mogu poslovati ili u izravnom nadmetanju sa platnim sustavima ili – što je uobičajenije – u tržišnoj niši koja nije dostatno pokrivena platnim sustavima. Oni obično pokrivaju trostranačne sustave, kao što su trostranačni kartični sustavi, platne usluge koje nude pružatelji telekomunikacijskih usluga ili usluge novčanih pošiljaka pri čemu je operater sustava pružatelj platnih usluga kako platitelju tako i primatelju plaćanja kao i za interne sustave bankovnih grupa. S ciljem poticanja tržišnog natjecanja između tih platnih sustava i etabliranih glavnih platnih sustava, načelno nije primjereno trećim strankama odobriti pristup tim platnim sustavima. Međutim, na takve sustave uvijek se primjenjuju nacionalni i propisi Zajednice vezano uz tržišno natjecanje koji mogu zahtijevati da im se odobri pristup sustavima radi osiguravanja učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu plaćanja.

(18)

Trebalo bi utvrditi skup pravila kako bi se osigurala transparentnost uvjeta i zahtjeva obavješćivanja za platne usluge.

(19)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na gotovinske platne transakcije, budući da tržište jednokratnih plaćanja u gotovini već postoji niti za platne transakcije na temelju papirnatih čekova budući da ih, radi njihove naravi, nije moguće obraditi tako učinkovito kao druga sredstva plaćanja. Međutim, dobra praksa u tom području trebala bi se temeljiti na načelima određenim ovom Direktivom.

(20)

Budući da potrošači i poduzeća nisu u istom položaju, nije im potrebna ista razina zaštite. Iako je važno zajamčiti prava potrošačima ugovornim odredbama od kojih ugovorom nije moguće odstupiti, razumno je dopustiti poduzećima i organizacijama da se dogovore drugačije. Međutim, države članice trebaju imati mogućnost propisati da se prema mikropoduzećima, kako su definirana Preporukom Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (15) postupa jednako kao prema potrošačima. U svakom slučaju određene temeljne odredbe ove Direktive trebale bi se uvijek primjenjivati neovisno o statusu korisnika.

(21)

Ovom bi se Direktivom trebale odrediti obveze pružatelja platnih usluga vezano uz pružanje informacija korisnicima platnih usluga koji bi trebali primati iste visokokvalitetne jasne informacije o platnim uslugama, kako bi mogli donijeti svoj izbor na temelju dobre informiranosti i usporediti uvjete različitih ponuđačaunutar čitave EU. U interesu transparentnosti ovom Direktivom trebalo bi utvrditi usklađene zahtjeve koje je potrebno ispuniti da bi korisnicima platnih usluga bile dostupne potrebne i dostatne informacije vezano uz ugovor o platnim uslugama i platne transakcije. Kako bi se potaknulo neometano djelovanje jedinstvenog tržišta platnih usluga, državama članicama bi trebalo omogućiti donošenje samo onih propisa o pružanju informacija koje su utvrđene u ovoj Direktivi.

(22)

Potrošače bi trebalo zaštititi od nepoštenih i obmanjujućih praksi sukladno Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu (16) te Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga u informacijskom društvu posebno elektroničkom poslovanju, na unutarnjem tržištu (Direktiva o elektroničkom poslovanju) (17) i Direktivi 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga za potrošače (18). Dodatne odredbe u tim direktivama nastavljaju se primjenjivati. Međutim, trebalo bi pojasniti odnos između ove Direktive i Direktive 2002/65/EZ vezano uz zahtjeve koji se odnose na predugovorne informacije.

(23)

Tražene informacije trebale bi biti razmjerne potrebama korisnika te priopćene na standardizirani način. Međutim, zahtjevi u pogledu informacija za jednokratne platne transakcije trebale bi se razlikovati od onih za okvirni ugovor koji uređuje niz platnih transakcija.

(24)

U praksi, okvirni ugovori i platne transakcije koje oni obuhvaćaju su puno češće i gospodarski značajnije nego jednokratne platne transakcije. Kod računa za plaćanje ili određenih platnih instrumenata potreban je okvirni ugovor. Stoga zahtjevi za prethodne informacije vezano uz okvirne ugovore trebaju biti sveobuhvatni, a informacije je uvijek potrebno staviti na raspolaganje na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka kao što su ispisi putem bankovnih pisača, računalne diskete, CD-ROM-ovi, DVD-i ili tvrdi diskovi osobnih računala na kojima se može pohraniti elektronska pošta te na internetskim stranicama ako im je moguće pristupiti tijekom vremenskog razdoblja koje je potrebno za informiranje te ako omogućuju nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija. Međutim, trebalo bi omogućiti usuglašavanje pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga u okvirnom ugovoru o načinu na koji se daju naknadne informacije o izvršenim platnim transakcijama, primjerice, da su u slučaju internet bankarstva sve informacije o računu za plaćanje dostupne neposredno na mreži.

(25)

Kod jednokratnih platnih transakcija pružatelj platnih usluga bi trebao na vlastitu inicijativu dati samo najvažnije informacije. Budući da je platitelj obično nazočan prilikom davanja naloga za plaćanje, nije potrebno zahtijevati da se informacije u svim slučajevima stavljaju na raspolaganje na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka. Pružatelj platnih usluga može dati informacije usmenim putem na šalteru ili ih učiniti lako dostupnima na drugi način, primjerice isticanjem uvjeta na oglasnoj ploči u svojim prostorijama. Korisnike bi također trebalo obavijestiti gdje su dostupne detaljnije informacije (npr. adresu internetske stranice). Međutim, ako potrošač zatraži, trebalo bi mu bitne informacije pružiti na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka.

(26)

Ovom bi se Direktivom trebalo potrošaču osigurati pravo na primanje besplatnih relevantnih informacija prije nego što se obveže bilo kakvim ugovorom o platnim uslugama. Potrošaču bi također trebalo biti omogućeno da besplatno zatraži prethodne informacije kao i okvirni ugovor u pisanom obliku u bilo kojem trenutku ugovornog odnosa kako bi mu se omogućilo uspoređivanje usluga pružatelja platnih usluga i njihovih uvjeta te u slučaju spora, provjeru njegovih ugovornih prava i obveza. Te bi odredbe trebale biti u skladu s Direktivom 2002/65/EZ. Izričite odredbe o besplatnim informacijama u ovoj Direktivi ne bi trebale dovesti do toga da se potrošačima mogu određivati naknade za pružanje informacija na temelju drugih primjenjivih direktiva.

(27)

Način na koji bi pružatelj platnih usluga trebao davati informacije korisnicima platnih usluga trebao bi uzimati u obzir potrebe potonjeg kao i praktične tehničke aspekte te troškovnu isplativost ovisno o situaciji vezano za dogovor u dotičnom ugovoru o platnim uslugama. Direktiva bi tako trebala razlučiti između dva načina na koje bi pružatelj platnih usluga trebao pružati informacije: informacije bi trebale biti ili pružene, odnosno pružatelj bi platnih usluga trebao aktivno priopćiti korisniku platnih usluga u prikladnom trenutku kako nalaže ova Direktiva, a da ih korisnik platnih usluga ne mora dodatno poticati, ili bi informacije trebale biti stavljene na raspolaganje korisniku platnih usluga uzimajući u obzir svaki zahtjev koji može imati za moguće dodatne informacije. U potonjem slučaju, korisnik bi platnih usluga trebao poduzeti neke aktivne mjere kako bi dobio informacije, kao što je izričit zahtjev pružatelju platnih usluga, pristupanje poštanskom sandučiću bankovnog računa ili unošenje bankovne kartice u pisač za izvadke računa. Pružatelj bi platnih usluga trebao u te svrhe osigurati da pristup informacijama bude moguć te da informacije budu dostupne korisniku platnih usluga.

(28)

Dodatno, potrošači bi trebali primiti osnovne informacije o izvršenim platnim transakcijama bez dodatnih naknada. U slučaju jednokratne platne transakcije pružatelj platnih usluga za te informacije ne bi trebao zasebno zaračunavati naknadu. Slično tomu, naknadne mjesečne informacije o platnim transakcijama sukladno okvirnom ugovoru trebale bi biti pružene besplatno. Međutim, uzimajući u obzir važnost transparentnosti u određivanju cijena i razlikovanje potreba potrošača, strankama bi trebalo omogućiti da se dogovore oko naknada za češće pružanje ili pružanje dodatnih informacija. Kako bi se uzele u obzir različite nacionalne prakse, državama bi članicama trebalo dopustiti da odrede pravila koja nalažu besplatno davanje mjesečnih izvadaka računa za plaćanje u pisanom obliku.

(29)

S ciljem omogućavanja veće mobilnosti potrošača, trebalo bi potrošačima omogućiti raskid okvirnog ugovora nakon isteka godine dana bez naknade. Za potrošače, dogovoreni otkazni rok ne bi trebao biti duži od mjesec dana, a za pružatelje platnih usluga ne kraći od dva mjeseca. Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovesti u pitanje obveza pružatelja platnih usluga da raskine ugovor o platnim uslugama u iznimnim okolnostima u skladu s drugim relevantnim zakonodavstvom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom, kao što je zakonodavstvo o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, svaka aktivnost koja ima za cilj zamrzavanje novčanih sredstava ili bilo koja druga posebna mjera povezana sa sprečavanjem ili istragom kaznenih dijela.

(30)

Platni instrumenti male vrijednosti trebali bi biti jeftina i za korištenje jednostavna alternativa za robe i usluge niske cijene te ne bi trebali biti preopterećeni pretjeranim zahtjevima. Relevantni zahtjevi obavješćivanja te pravila njihovog izvršenja stoga bi trebali biti ograničeni na ključne informacije, uzimajući u obzir tehničke sposobnosti koje se opravdano mogu očekivati od instrumenata namijenjenih plaćanjima male vrijednosti. Bez obzira na manje strog režim, korisnici bi platnih usluga trebali uživati adekvatnu zaštitu vezano uz ograničene rizike koje predstavljaju ti platni instrumenti, što se posebno odnosi na pretplaćene platne instrumente.

(31)

Da bi smanjili rizik i posljedice neodobrenih i nepravilno izvršenih platnih transakcija, korisnici bi platnih usluga trebali što je prije moguće obavijestiti pružatelja platnih usluga o mogućem osporavanju vezano uz navodno neodobrene ili nepravilno izvršene platne transakcije pod uvjetom da je pružatelj platnih usluga ispunio svoju obvezu obavješćivanja u skladu s ovom Direktivom. Ako korisnik platnih usluga dostavi tu obavijest u propisanom roku, trebalo bi mu biti omogućeno ostvarivanje takvih zahtjeva unutar rokova zastare propisanih nacionalnim pravom. Ovom se Direktivom ne bi trebalo utjecati na druga potraživanja između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga.

(32)

Kako bi se potaknulo korisnika platnih usluga da svog pružatelja bez nepotrebne odgode obavijesti o svakoj krađi ili gubitku platnog instrumenta te tako smanji rizik neodobrenih platnih transakcija, korisnik bi trebao biti odgovoran samo za ograničeni iznos osim ako je korisnik platnih usluga djelovao s namjerom prijevare ili s grubim nemarom. Osim toga, ako korisnik obavijesti pružatelja platnih usluga da je njegov platni instrument možda zloupotrijebljen, od korisnika se ne bi trebalo zahtijevati podmirivanje daljnjih gubitaka zbog neodobrenog korištenja tog instrumenta. Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje odgovornost pružatelja platnih usluga za tehničku sigurnost njihovih vlastitih proizvoda.

(33)

Kako bi se procijenio mogući nemar korisnika platnih usluga, trebalo bi uzeti u obzir sve okolnosti. Dokaze i stupanj navodnog nemara treba procijeniti u skladu s nacionalnim pravom. Uvjeti ugovora koji se odnose na pružanje i korištenje platnog instrumenta čiji bi učinak posljedično povećao teret dokaza krivnje na potrošaču ili smanjio teret dokaza krivnje na izdavatelju moraju se smatrati ništavim i nevažećim.

(34)

Međutim, državama bi članicama trebalo omogućiti uspostavljanje manje strogih pravila nego što je ranije navedeno kako bi održale postojeće razine zaštite potrošača i potaknule povjerenje u sigurnost korištenja elektroničkih platnih instrumenata. Trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da različiti platni instrumenti uključuju različite rizike te tako potaknuti izdavanje sigurnijih instrumenata. Državama bi članicama trebalo dopustiti smanjivanje ili potpuno izuzeće od odgovornosti platitelja osim kada je platitelj djelovao s namjerom prijevare.

(35)

Trebalo bi regulirati raspodjelu gubitaka u slučaju neodobrenih platnih transakcija. Za korisnike platnih usluga koji nisu potrošači mogu se primjenjivati drukčije odredbe, budući da su takvi korisnici obično u boljoj poziciji za procjenu rizika prijevare i poduzimanje kompenzacijskih mjera.

(36)

Ovom bi se Direktivom trebala utvrditi pravila za povrat s ciljem zaštite potrošača kad izvršena platna transakcija prelazi iznos koji se razumno mogao očekivati. Pružateljima bi platnih usluga trebalo omogućiti da svojim klijentima pruže povoljnije uvjete te primjerice povrat za sve osporavane platne transakcije. U slučajevima kad korisnik zatraži povrat platne transakcije, pravo povrata ne bi trebalo utjecati na odgovornost platitelja prema primatelju plaćanja iz temeljnog odnosa, npr. za naručenu robu ili usluge, potrošenu ili zakonito obračunatu, niti na prava korisnika vezana uz opozivanje naloga za plaćanje.

(37)

Za financijsko planiranje i pravovremeno ispunjavanje obveza plaćanja, potrošači i poduzeća moraju imati sigurnost u pogledu razdoblja potrebnog za izvršenje naloga za plaćanje. Stoga bi ovom Direktivom trebalo odrediti trenutak kad prava i obveze proizvode učinak, točnije, kad pružatelj platnih usluga zaprimi nalog za plaćanje, uključujući kad je imao mogućnost primiti ga putem sredstava komunikacije ugovorenih u ugovoru o platnim uslugama, bez obzira na prethodno sudjelovanje u postupku izdavanja ili prijenosa naloga za plaćanje, npr. kao što su provjeravanje sigurnosti i raspoloživosti novčanih sredstava, informacije o korištenju osobnog identifikacijskog broja ili izdavanja obećanja plaćanja. Nadalje, zaprimanje naloga za plaćanje nastaje kad pružatelj platnih usluga platitelja zaprimi nalog za plaćanje kojim će se teretiti račun platitelja. Dan ili trenutak kad primatelj plaćanja svom pružatelju usluga pošalje nalog za naplatu, na primjer za plaćanja po karticama ili izravna terećenja ili kad pružatelj platnih usluga primatelju plaćanja odobri prethodno financiranje dotičnih iznosa (uvjetnim odobravanjem njegovog računa) s tim u vezi ne bi trebao biti važan. Korisnicima bi trebalo omogućiti povjerenje u pravilno izvršenje potpunog i valjanog naloga za plaćanje, ako pružatelj platnih usluga nema ugovornih ili zakonskih razloga za odbijanje. Ako pružatelj platnih usluga odbije nalog za plaćanje, trebalo bi korisnika platnih usluga obavijestiti o odbijanju i razlogu za odbijanje što je prije moguće uz poštovanje prava Zajednice i nacionalnog prava.

(38)

S obzirom na brzinu s kojom moderni, u potpunosti automatizirani platni sustavi obrađuju platne transakcije, što znači da nakon određenog trenutka nalozi za plaćanje ne mogu biti opozvani bez visokih troškova ručne intervencije, potrebno je odrediti jasan krajnji rok za opoziv plaćanja. Međutim, ovisno o vrsti platne usluge i naloga za plaćanje, ugovorne stranke mogu dogovoriti drugačiji rok. U tom smislu, opoziv se koristi samo u odnosu između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga ne dovodeći u pitanje neopozivost i konačnost platnih transakcija u platnim sustavima.

(39)

Takva neopozivost ne bi trebala utjecati na prava ili obveze pružatelja platnih usluga sukladno zakonima nekih država članica, ako proizlaze iz okvirnog ugovora platitelja ili nacionalnih zakona i drugih propisa ili smjernica da platitelju u slučaju spora između platitelja i primatelja plaćanja nadoknadi iznos izvršene platne transakcije. Takav bi se povrat trebao smatrati novim nalogom za plaćanje. Osim u navedenim slučajevima, pravni sporovi koji proizlaze iz odnosa na kojem se temelji nalog za plaćanje trebali bi se rješavati samo između platitelja i primatelja plaćanja.

(40)

Za potpuno integriranu automatiziranu obradu plaćanja i za pravnu sigurnost povezanu s ispunjavanjem osnovnih obveza između korisnika platnih usluga ključno je da račun primatelja plaćanja bude odobren za ukupni iznos koji je platitelj prenosio. U skladu s tim, ne bi trebalo biti omogućeno da bilo koji od posrednika koji sudjeluju u izvršenju platnih transakcija umanjuje iznos prenesenih sredstava. Međutim, trebalo bi omogućiti da platitelj može sklopiti ugovor s pružateljem platnih usluga prema kojem potonji može odbiti iznos svojih vlastitih naknada. Kako bi se omogućilo da platitelj iznosa provjeri je li dospjeli iznos za naplatu ispravno uplaćen, naknadne informacije o platnoj transakciji trebale bi naznačiti ne samo puni iznos prenesenih novčanih sredstava već i iznos svih naknada.

(41)

Što se tiče naknada, iskustvo je pokazalo da je podjela naknada između platitelja i primatelja plaćanja najučinkovitiji sustav jer podupire izravnu obradu plaćanja. Trebalo bi stoga propisati da svaki pružatelj platnih usluga, uobičajenim tijekom, neposredno zaračunava naknade izravno platitelju i primatelju plaćanja. Međutim, to se primjenjuje samo na platne transakcije koje ne uključuju zamjenu valute. Iznos svih zaračunatih naknada također može biti nula jer odredbe ove Direktive ne utječu na praksu da pružatelj platnih usluga ne zaračunava naknadu potrošačima za odobravanje njihovih računa. Također, ovisno o uvjetima ugovora, pružatelj platnih usluga može korištenje platnih usluga zaračunati samo primatelju plaćanja (trgovcu), što znači da se platitelju ne zaračunava naknada. Naplata naknade za platne sustave može biti u obliku pretplate. Odredbe o prenesenom iznosu ili svim zaračunatim naknadama nemaju izravnog učinka na određivanje cijena između pružatelja platnih usluga i bilo kojeg posrednika.

(42)

Kako bi se potaknuli transparentnost i tržišno natjecanje, pružatelj platnih usluga ne bi trebao spriječiti primatelju plaćanja da od platitelja traži naknadu za korištenje određenog platnog instrumenta. Iako bi primatelju plaćanja trebalo omogućiti slobodu zaračunavanja naknade za korištenje određenog platnog instrumenta, države članice mogu odlučiti da li ćezabraniti ili ograničiti takvu praksu, ako je to prema njihovom mišljenju opravdano radi neprimjerenog određivanja cijena ili mogućih negativnih posljedica takvog određivanja cijena na korištenje određenog platnog instrumenta, pri čemu je potrebno uzeti u obzir potrebu poticanja tržišnog natjecanja i korištenje učinkovitih platnih instrumenata.

(43)

S ciljem poboljšanja učinkovitosti plaćanja diljem Zajednice, za sve naloge za plaćanje koje je zadao platitelj, a koji su nominirani u eurima ili valuti države članice izvan europodručja, uključujući kreditne transfere i novčane pošiljke, trebao bi biti određen rok izvršenja od najviše jednog dana. Za sva druga plaćanja, kao što su plaćanja inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja, uključujući i izravna terećenja i plaćanja karticama, ako između pružatelja platnih usluga i platitelja nije izričito dogovoren duži rok izvršenja, primjenjuje se također isti rok izvršenja od najduže jednog dana. Navedena razdoblja mogu se produžiti za dodatni radni dan, ako je nalog za plaćanje zadan na papiru. To dopušta daljnje pružanje platnih usluga za one potrošače koji su navikli isključivo na papirnate dokumente. Pri korištenju okvira izravnog terećenja, pružatelj bi platnih usluga primatelja plaćanja trebao poslati nalog za naplatu u okviru roka dogovorenog između primatelja plaćanja i njegovog pružatelja platnih usluga, tako da namira bude moguća na dogovoreni datum dospijeća. Budući da su nacionalne infrastrukture platnog prometa često vrlo učinkovite te kako bi se spriječilo smanjenje razine postojeće kvalitete usluge, državama članicama treba dopustiti da gdje je potrebno zadrže ili usvoje pravila koja određuju kraći rok izvršenja od jednog radnog dana.

(44)

Odredbe o izvršenju vezano uz puni iznos i rok izvršenja trebale bi biti u skladu s dobrom praksom, ako jedan od pružatelja usluga nije iz Zajednice.

(45)

Za korisnike platnih usluga ključno je da budu upoznati sa stvarnim troškovima i naknadama platnih usluga kako bi mogli izabrati. Sukladno tome, ne bi se trebala dopustiti upotreba netransparentnih metoda određivanja cijena, budući da je opće poznato da te metode korisnicima značajno otežavaju utvrđivanje stvarne cijene platnih usluga. Posebno se ne bi trebala dozvoliti upotreba određivanja datuma valute na štetu korisnika.

(46)

Nesmetano i učinkovito funkcioniranje platnih sustava ovisi o mogućnosti oslanjanja korisnika na ispravno izvršenje platne transakcije u dogovorenom roku od strane pružatelja platnih usluga. Uobičajeno je pružatelj u poziciji da procijeni rizike uključene u platnu transakciju. Pružatelj je onaj koji osigurava platni sustav, poduzima mjere opoziva zagubljenih ili pogrešno raspoređenih novčanih sredstava te u većini slučajeva odlučuje o posrednicima uključenima u izvršenje platne transakcije. S obzirom na sve te okolnosti, u cijelosti je prikladno da, osim u iznimnim i nepredvidivim okolnostima, odgovornost za izvršenje platne transakcije primljene od korisnika bude dodijeljena pružatelju platnih usluga, osim vezano uz djela i propuste pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja za koja je odgovoran jedino primatelj plaćanja. Međutim, kako platitelj ne bi bio nezaštićen u malo vjerojatnim situacijama u kojima nije moguće dokazati (non liquet) je li pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos plaćanja, odgovarajući teret podnošenja dokaza leži napružatelju platnih usluga platitelja. U pravilu se može očekivati da će institucija posrednik obično „neutralno” tijelo kao središnja banka ili klirinška kuća, koja prenosi iznos plaćanja od pružatelja platnih usluga pošiljatelja pružatelju platnih usluga primatelju, pohraniti podatke računa te ih može dostaviti kad god je to potrebno. Kad je iznos plaćanja odobren na račun pružatelja platnih usluga primatelja, primatelj bi plaćanja trebao odmah imati pravo za odobrenje njegovog računa kod svog pružatelja platnih usluga.

(47)

Pružatelj bi platnih usluga platitelja trebao preuzeti odgovornost za ispravno izvršenje plaćanja, uključujući posebno puni iznos platne transakcije i vrijeme izvršenja te potpunu odgovornost za svako neizvršenje drugih stranaka u lancu plaćanja sve do računa primatelja plaćanja. Kao rezultat te odgovornosti, pružatelj bi platnih usluga platitelja trebao, ako cijeli iznos nije odobren pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja, ispraviti platnu transakciju ili platitelju bez nepotrebnog odlaganja vratiti odgovarajući iznos te transakcije, ne dovodeći u pitanje bilo koja druga potraživanja u skladu s nacionalnim pravom. Predmet ove Direktive su samo ugovorne obveze i odgovornosti između korisnika platnih usluga i njegovog pružatelja platnih usluga. Međutim, pravilno funkcioniranje kreditnih transfera i drugih platnih usluga zahtijeva da pružatelji platnih usluga i njihovi posrednici, kao što su oni koji provode obradu, imaju ugovore kojima su dogovorena njihova međusobna prava i obveze. Pitanja vezana uz odgovornost sastavnih čine bitan dio tih standardiziranih ugovora. Kako bi se pružatelji platnih usluga i posrednici koji sudjeluju u platnim transakcijama mogli pouzdati jedni u druge, potrebna je pravna sigurnost da će pružatelj platnih usluga na kojem ne leži odgovornost odgovornost, primiti naknadu za nastale troškove ili iznose koji se isplaćuju na temelju odredbi ove Direktive vezano uz odgovornost. Ostala prava i detalji vezani uz opseg regresnog prava i način rješavanja potraživanja prema pružatelju platnih usluga ili posredniku kojem se može pripisati pogrešno provedena platna transakcija trebalo bi odrediti ugovorom.

(48)

Pružatelj bi platnih usluga trebao imati mogućnost nedvosmisleno navesti informacije potrebne za pravilno izvršenje naloga za plaćanje. S druge strane međutim, kako bi se izbjeglo rascjepkanost i ugrožavanje uspostavljanja integriranih platnih sustava u Zajednici, državama bi članicama trebalo dopustiti zahtijevanje posebnih identifikacijskih oznaka koje se koriste za platne transakcije. Međutim, države članice ne bi trebalo spriječiti da od pružatelja platnih usluga platitelja zahtijevaju poslovanje s dužnom pažnjom, te gdje je to tehnički izvedivo i ne zahtijeva ručnu intervenciju, provjeru usklađenosti jedinstvene identifikacijske oznake te ako se utvrdi da jedinstvena identifikacijska oznaka nije usklađena i odbiju nalog za plaćanje te o tome obavijeste platitelja. Odgovornost pružatelja platnih usluga trebalo bi ograničiti na pravilno izvršavanje platnih usluga u skladu s nalogom za plaćanje korisnika platnih usluga.

(49)

S ciljem poticanja učinkovitog sprečavanja prevara i borbe protiv prevara u vezi s plaćanjem na cijelom području Zajednicie, trebalo bi osigurati učinkovitu razmjenu podataka između pružatelja platnih usluga koji trebaju biti ovlašteni prikupljati, obrađivati i razmjenjivati osobne podatke povezane s osobama koje su sudjelovale u prevarama u platnom prometu. Sve navedene aktivnosti trebale bi se obavljati u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (19).

(50)

Potrebno je osigurati učinkovito izvršenje odredbi nacionalnog prava donesenih temeljem ove Direktive. Stoga bi trebalo uspostaviti odgovarajuće postupke preko kojih će biti moguće podnositi pritužbe protiv pružatelja platnih usluga koji ne poštuju navedene odredbe te, ako je potrebno, osigurati izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija.

(51)

Ne dovodeći u pitanje pravo potrošača na pokretanje postupka pred sudovima, države bi članice trebale osigurati lako dostupno i troškovno prihvatljivo izvansudsko rješavanje sporova između pružatelja platnih usluga i potrošača na temelju prava i obveza sukladno ovoj Direktivi. Članak 5. stavak 2. Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze (20) osigurava da zaštita potrošača koju pružaju obvezna pravila prava države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište ne smije biti ugrožena nikakvim ugovornim odredbama o pravu koje se primjenjuje.

(52)

Države bi članice trebale odrediti jesu li nadležna tijela odgovorna za davanje odobrenja za rad institucijama za platni promet također i tijela nadležna za izvansudski žalbeni postupak i izvansudsko rješavanje sporova.

(53)

Ovom Direktivom se ne bi trebale dovoditi u pitanje odredbe nacionalnog prava koje se odnose na posljedice vezano uz odgovornost za netočnost pri izražavanju ili prenošenju izjava.

(54)

Budući da je potrebno preispitati učinkovitost funkcioniranja ove Direktive te pratiti napredak pri uspostavljanju jedinstvenog tržišta platnih usluga, Komisija bi trebala podnijeti izviješće tri godine nakon isteka razdoblja za prenošenje ove Direktive. Vezano uz globalnu integraciju financijskih usluga i usklađenu zaštitu potrošača i izvan učinkovitog funkcioniranja ove Direktive, središnje točke preispitivanja trebale bi biti potreba proširivanja područja primjene na valute koje nisu valute EU-a te na platne transakcije kod kojih je samo jedan od dotičnih pružatelja platnih usluga iz Zajednice.

(55)

Budući da odredbe ove Direktive zamjenjuju odredbe Direktive 97/5/EZ, tu bi Direktivu trebalo staviti izvan snage.

(56)

Potrebno je utvrditi detaljnija pravila vezano uz zlouporabu platnih kartica, što je područje koje je trenutačno regulirano Direktivom 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja. 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (21) i Direktivom 2002/65/EZ. Navedene bi direktive trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(57)

Budući da sukladno Direktivi 2006/48/EZ financijske institucije ne podliježu pravilima koja se primjenjuju na kreditne institucije, one bi trebale podlijegati istim zahtjevima kao i institucije za platni promet, tako da mogu pružati platne usluge u čitavoj Zajednici. Direktivu 2006/48/EZ bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(58)

Budući da je novčana pošiljka definirana ovom Direktivom kao platna usluga za koju je potrebno odobrenje za rad za instituciju za platni promet ili registracija za određene fizičke ili pravne osobe kojima se u određenim okolnostima definiranim odredbama ove Direktive priznaje izuzeće, sukladno tomu Direktivu bi 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (22) trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(59)

U interesu pravne sigurnosti primjereno je odrediti prijelazne odredbe u skladu s kojima osobe koje su započele obavljati poslove institucija za platni promet sukladno nacionalnom pravu koje je bilo na snazi prije stupanja na snagu ove Direktive mogu nastaviti obavljati te poslove u dotičnoj državi članici tijekom određenog razdoblja.

(60)

Budući da cilj ove Direktive, odnosno osnivanje jedinstvenog tržišta platnih usluga, ne mogu dostatno postići države članice jer on zahtijeva usklađivanje mnoštva različitih postojećih pravila koja trenutno postoje u pravnim sustavima različitih država članica, nego ga se može na bolji način postići na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere sukladno načelu supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. Sukladno načelu proporcionalnosti, kako je definirano u tom članku, ovom se Direktivom ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(61)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (23).

(62)

Komisija bi trebala biti posebno ovlaštena usvajati provedbene odredbe kako bi uzela u obzir tehnološki i tržišni razvoj. Budući da su te mjere općeg opsega i namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, one se moraju donijeti u skladu sa regulatornim postupkom s kontrolom predviđanim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(63)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakona (24) Vijeće potiče države članice da za vlastite potrebe i u interesu Zajednice sastave i objave vlastite tablice koje će, koliko je to moguće, prikazivati korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju pravila u skladu s kojima države članice razlikuju sljedećih šest kategorija pružatelja platnih usluga:

(a)

kreditne institucije u smislu članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/48/EZ;

(b)

institucije za elektronički novac u smislu članaka 1. stavka 3. točke (a) Direktive 2000/46/EZ;

(c)

poštanske žiro institucije koje u skladu s nacionalnim pravom imaju pravo obavljati platne usluge;

(d)

institucije za platni promet u smislu ove Direktive;

(e)

Europsku središnju banku i nacionalne središnje banke kad ne djeluju u svojstvu monetarne vlasti ili drugih javnih tijela;

(f)

države članice ili njihove jedinice regionalne ili lokalne uprave kad ne djeluju u svojstvu javnih tijela.

2.   Ovom se Direktivom također utvrđuju pravila povezana s transparentnošću uvjeta i zahtjeva obavješćivanja za platne usluge te odgovarajuća prava i obveze korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga vezano uz pružanje platnih usluga kao redovitog zanimanja ili poslovne aktivnosti.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na platne usluge pružene u Zajednici. Međutim, uz iznimku članka 73., glave III. i IV. primjenjuju se samo ako su pružatelj platnih usluga platitelja i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanjaili pružatelj jedinstvene platne usluge u platnim transakcijama smješteni u Zajednici.

2.   Glave III. i IV. primjenjuju se na platne usluge izvršene u eurima ili u valuti države članice izvan europodručja.

3.   Države članice mogu odustati od primjene svih ili dijela odredbi ove Direktive na institucije iz članka 2. Direktive 2006/48/EZ osim onih navedenih u prvoj i drugoj alineji tog članka.

Članak 3.

Izuzimanje iz područja primjene

Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeće:

(a)

platne transakcije izvršene isključivo u gotovini izravno od platitelja primatelju plaćanja, bez sudjelovanja posrednika;

(b)

platne transakcije između platitelja i primatelja plaćanja preko trgovačkog zastupnika ovlaštenog za pregovaranje ili sklapanje ugovora o prodaji ili kupnji robe ili usluga u ime platitelja ili primatelja plaćanja;

(c)

profesionalni fizički prijevoz novčanica i kovanica, uključujući njihovo prikupljanje, obradu i dostavu;

(d)

platne transakcije koje se sastoje od neprofesionalnog prikupljanja i dostave gotovine u sklopu neprofitne ili dobrotvorne aktivnosti;

(e)

usluge kod kojih primatelj plaćanja daje platitelju gotovinu kao dio platne transakcije na izričit zahtjev korisnika platnih usluga, neposredno prije izvršenja platne transakcije u sklopu plaćanja za kupnju robe ili usluga;

(f)

poslovi zamjene novca odnosno poslovi zamjene gotovine za gotovinu, pri čemu se novčana sredstva ne drže na računu za plaćanje;

(g)

platne transakcije na osnovi sljedećih dokumenta vučenih odnosno ispostavljenih pružatelju platnih usluga radi stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja:

i.

papirnatih čekova u skladu sa Ženevskom konvencijom od 19. ožujka 1931. o jedinstvenom zakonu o čekovima;

ii.

papirnatih čekova sličnih onima iz alineje (i) koji su uređeni pravom država članica koje nisu stranke Ženevske konvencije od 19. ožujka 1931. o jedinstvenom zakonu o čekovima;

iii.

papirnatih mjenica u skladu sa Ženevskom konvencijom od 7. lipnja 1930. o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama;

iv.

papirnatih mjenica sličnih onima iz alineje (iii), koje su uređene pravom država članica koje nisu stranke Ženevske konvencije od 7. lipnja 1930. o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama;

v.

papirnatih vaučera;

vi.

papirnatih putničkih čekova; ili

vii.

papirnatih poštanskih novčanih uputnica kako ih definira Svjetska poštanska unija;

(h)

platne transakcije izvršene unutar platnog sustava ili sustava namire vrijednosnih papira između zastupnika za namiru, središnjih protustranaka, klirinških kuća i/ili središnjih banaka i drugih sudionika u sustavu te pružatelja platnih usluga, ne dovodeći u pitanje članak 28.;

(i)

platne transakcije povezane sa upravljanjem imovinom vrijednosnih papira, uključujući dividende, prihode i druge raspodjele ili otkup ili prodaju, koje obave osobe iz točke (h) ili investicijska društva, kreditne institucije, subjekti za zajednička ulaganja ili društva za upravljanje imovinom koja pružaju investicijske usluge i svi drugi subjekti kojima je dopušteno skrbništvo nad financijskim instrumentima;

(j)

usluge pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga, a koji ni u jednom trenutku nisu u posjedu novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i pohranu podataka, usluge zaštite povjerenja i privatnosti, provjera autentičnosti podataka i identiteta, informatičke tehnologije i komunikacijske mreže, pružanje te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se koriste za platne usluge;

(k)

usluge koje se temelje na instrumentima koji se mogu koristiti za stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja ili na temelju trgovačkog ugovora s izdavateljem bilo unutar ograničene mreže pružatelja usluga ili za ograničeni izbor robe ili usluga;

(l)

platne transakcije izvršene putem nekog telekomunikacijskog, digitalnog ili informacijsko tehnološkog (IT) uređaja, pri čemu se kupljena roba ili usluge dostavljaju i koriste putem telekomunikacijskog, digitalnog ili informacijsko tehnološkog (IT) uređaja, pod uvjetom da telekomunikacijski, digitalni ili informacijsko tehnološki (IT) operator ne djeluje isključivo kao posrednik između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga;

(m)

platne transakcije izvršene između pružatelja platnih usluga, njihovih zastupnika ili podružnica za njihov vlastiti račun;

(n)

platne transakcije između matičnog društva i njegovog društva kćeri ili između podređenih društava istog matičnog društva bez ikakvog posredovanja pružatelja platnih usluga koji nije društvo koje pripada istoj grupi; ili

(o)

usluge pružatelja za podizanje gotovine na bankomatima djelujući u ime jednog ili više izdavatelja platnih kartica, a nisu ugovorne stranke u okvirnom ugovoru s klijentom koji podiže novac s računa za plaćanje, pod uvjetom da ti pružatelji ne obavljaju druge platne usluge navedene u Prilogu.

Članak 4.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„matična država članica” znači:

i.

država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište pružatelja platnih usluga; ili

ii.

ako pružatelj platnih usluga sukladno svojem nacionalnom pravu nema registrirano sjedište, država članica u kojoj se nalazi njegova središnja uprava.

2.

„država članica domaćin” znači država članica koja nije matična država članica, a u kojoj pružatelj platnih usluga ima zastupnika ili podružnicu, ili pruža platne usluge;

3.

„platna usluga” znači poslovna aktivnost navedena u Prilogu;

4.

„institucija za platni promet” znači pravna osoba koja je dobila odobrenje za rad sukladno članku 10. za pružanje i obavljanje platnih usluga u Zajednici;

5.

„platna transakcija” znači čin polaganja, prijenosa ili podizanja novčanih sredstava koji inicira platitelj ili primatelj plaćanja bez obzira na osnovne obveze iz odnosa između platitelja ili primatelja plaćanja;

6.

„platni sustav” znači sustav prijenosa novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija;

7.

„platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje te odobrava nalog za plaćanje s tog računa, ili, ako nema račun za plaćanje, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje;

8.

„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja je predviđeni primatelj novčanih sredstava koja su predmet platne transakcije;

9.

„pružatelj platnih usluga” znači tijela iz članka 1. stavka 1. te pravne i fizičke kojima se priznaje izuzeće iz članka 26.;

10.

„korisnik platnih usluga” znači fizička ili pravna osoba koja koristi platnu uslugu u svojstvu platitelja ili primatelja plaćanja, ili oboje;

11.

„potrošač” znači fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama obuhvaćenog ovom Direktivom djeluje u svrhe koje nisu trgovinske, poslovne ili profesionalne;

12.

„okvirni ugovor” znači ugovor o platnim uslugama kojim se uređuje buduće izvršenje pojedinačnih i uzastopnih platnih transakcija a koji može sadržavati obvezu i uvjete za otvaranje računa zaplaćanje;

13.

„novčana pošiljka” znači platna usluga pri kojoj se novčana sredstva primaju od platitelja bez otvaranja računa za plaćanje na ime platitelja ili primatelja plaćanja, isključivo u svrhu prijenosa odgovarajućeg iznosa primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga koji djeluje u ime primatelja plaćanja, i/ili pri kojoj se takva novčana sredstva primaju u ime primatelja plaćanja te mu se stavljaju na raspolaganje;

14.

„račun za plaćanje” znači račun koji se vodi u ime jednog ili više korisnika platnih usluga, a koji se koristi za izvršavanje platnih transakcija;

15.

„novčana sredstva” znači novčanice i kovanice, depozitni novac te elektronički novac kako je definiran u članku 1. stavku 3. točki (b) Direktive 2000/46/EZ;

16.

„nalog za plaćanje” znači uputa platitelja ili primatelja plaćanja njegovom pružatelju platnih usluga kojom se zahtijeva izvršenje platne transakcije;

17.

„datum valute” znači referentno vrijeme kojim se pružatelj platnih usluga koristi za izračun kamata na novčana sredstva knjižena na teretili u korist računa za plaćanje;

18.

„referentni tečaj” znači tečaj koji se koristi kao osnovica za preračunavanje svih zamjena valute, a koji stavlja na raspolaganje pružatelj platnih usluga ili potječe iz javno dostupnog izvora;

19.

„provjera autentičnosti” znači postupak koji pružatelju platnih usluga omogućuje provjeru upotrebe određenog platnog instrumenta, uključujući i njegova osobna sigurnosna obilježja;

20.

„referentna kamatna stopa” znači kamatna stopa koja se koristi kao osnovica za izračun kamata koje se primjenjuju te potječe iz javno dostupnog izvora koji mogu provjeriti obje stranke ugovora o platnim uslugama;

21.

„jedinstvena identifikacijska oznaka” znači kombinacija slova, brojeva i znakova koju pružatelj platnih usluga određuje korisniku platnih usluga i koju korisnik platnih usluga mora navesti za nedvosmislenu identifikaciju drugog korisnika platnih usluga i/ili njegovog računa za plaćanje koji se koristi u platnoj transakciji;

22.

„zastupnik” znači fizička ili pravna osoba koja djeluje u ime institucije za platni promet pri pružanju platnih usluga;

23.

„platni instrument” znači svaki personalizirani uređaj i/ili skup postupaka dogovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koje korisnik platnih usluga koristi da bi inicirao nalog za plaćanje;

24.

„sredstva za komuniciranje na daljinu” znači sva sredstva koja, bez istovremene fizičke prisutnosti pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga, mogu biti korištena za sklapanje ugovora o platnim uslugama;

25.

„trajni nosač podataka” znači svaki instrument koji korisniku platnih usluga omogućuje pohranu informacija naslovljenih osobno na njega na način da budu dostupni za buduću upotrebu u razdoblju koje odgovara svrsi informacija i koje omogućuje nepromijenjeno reproduciranje pohranjenih informacija;

26.

„mikropoduzeće” znači poduzeće koje je u trenutku zaključivanja ugovora o platnim uslugama poduzeće u smislu članka 1. i članka 2. stavka 1. i 3. Priloga Preporuci 2003/361/EZ;

27.

„radni dan” znači dan na koji dotični pružatelj platnih usluga platitelja ili pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji sudjeluje u izvršenju platne transakcije posluje na način koji je potreban za izvršenje platne transakcije;

28.

„izravno terećenje” znači platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, pri čemu je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja na temelju suglasnosti koju je platitelj dao primatelju plaćanja, pružatelju platnih uslugaprimatelja plaćanja ili platiteljevom vlastitom pružatelju platnih usluga;

29.

„podružnica” znači poslovna jedinica koja nije središnja uprava a koja je dio institucije za platni promet, i koja nema pravnu osobnost i izravno obavlja neke ili sve transakcije koje su dio poslovanja institucije za platni promet; sve poslovne jedinice koje je u istoj državi članici osnovala institucija za platni promet sa središnjom upravom u drugoj državi članici smatraju se jednom podružnicom;

30.

„grupa” znači grupa društava koja se sastoji od matičnog društva, njegovih društava kćeri i subjekata u kojima matično društvo ili njegova društva kćeri imaju udjele kao i društva međusobno povezana na način iz članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ.

GLAVA II.

PRUŽATELJI PLATNIH USLUGA

POGLAVLJE 1.

Institucije za platni promet

Odjeljak 1.

Opća pravila

Članak 5.

Zahtjevi za izdavanje odobrenja

Institucija za platni promet podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja nadležnom tijelu matične države članice, pri čemu prilaže sljedeće:

(a)

program poslovanja u kojem se posebno određuju vrste predviđenih platnih usluga;

(b)

poslovni plan, uključujući izračun projekcije proračuna za prve tri financijske godine kojim se pokazuje da je podnositelj zahtjeva sposoban koristiti primjerene i razmjerne sustave, resurse i postupke za zdravo poslovanje;

(c)

dokaz da institucija za platni promet ima temeljni kapital iz članka 6.;

(d)

za institucije za platni promet iz članka 9. stavka 1. opis poduzetih mjera za zaštitu novčanih sredstava korisnika platnih usluga u skladu s člankom 9.;

(e)

opis sustava upravljanja podnositelja zahtjeva te mehanizama unutarnje kontrole, uključujući administrativne, računovodstvene i postupke upravljanja rizikom iz kojih je vidljivo da su navedeni sustavi upravljanja, mehanizmi i postupci kontrole razmjerni, primjereni, pouzdani i dostatni;

(f)

opis mehanizama unutarnje kontrole koje je podnositelj zahtjeva uspostavio s ciljem ispunjavanja obveza koje se odnose na pranje novca i financiranje terorizma sukladno Direktivi 2005/60/EZ i Uredbi (EZ) br. 1781/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o prenošenju informacija o platitelju prilikom prijenosa novčanih sredstava (25);

(g)

opis organizacijske strukture podnositelja zahtjeva koji uključuje, prema potrebi, opis namjeravanog korištenja zastupnika i podružnica, opis provođenja eksternalizacije te njegovog sudjelovanja u nacionalnom ili međunarodnom platnom sustavu;

(h)

identitet osoba koje u podnositelju zahtjeva imaju, izravno ili neizravno, kvalificirane udjele u smislu članka 4. stavka 11. Direktive 2006/48/EZ, iznos njihovih udjela te dokaz o njihovoj prihvatljivosti, uzimajući u obzir potrebu osiguravanja pouzdanog i razboritog upravljanja institucijom za platni promet;

(i)

identitet direktora i osoba odgovornih za upravljanje institucijom za platni promet, gdje je to bitno, osoba odgovornih za upravljanje aktivnostima platnih usluga institucije za platni promet te dokaza da imaju dobar ugled i posjeduju odgovarajuće znanje i iskustvo u obavljanju platnih usluga kako ih određuje matična država članica institucije za platni promet;

(j)

prema potrebi, identitet zakonskih revizora i revizorskih društava definiranih u Direktivi 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja (26);

(k)

pravni status i statut podnositelja zahtjeva;

(l)

adresu mjesta središnje uprave podnositelja zahtjeva.

Za potrebe točaka (d), (e) i (g), podnositelj zahtjeva navodi opis njegovih uspostavljenih revizorskih i organizacijskih programa s ciljem poduzimanja svih razumnih mjera za zaštitu interesa svojih korisnika i osiguravanje kontinuiteta i pouzdanosti pri obavljanju platnih usluga.

Članak 6.

Temeljni kapital

Države članice zahtijevaju od institucija za platni promet da u trenutku izdavanja odobrenja imaju temeljni kapital koji se sastoji od elemenata iz članka 57. točaka (a) i (b) Direktive 2006/48/EZ kako slijedi:

(a)

ako institucija za platni promet pruža samo usluge navedene u točki 6. Priloga, njezin temeljni kapital u svakom trenutku iznosi najmanje 20 000 EUR;

(b)

ako institucija za platni promet pruža samo usluge navedene u točki 7. Priloga, njezin temeljni kapital u svakom trenutku iznosi najmanje 50 000 EUR; i

(c)

ako institucija za platni promet pruža neku od usluga navedenih u točkama 1. do 5. Priloga, njezin temeljni kapital u svakom trenutku iznosi najmanje 125 000 EUR.

Članak 7.

Vlastita sredstva

1.   Vlastita sredstva institucije za platni promet, kako su određena u člancima 57. do 61., 63., 64. i 66. Direktive 2006/48/EZ, ne smiju biti manja od iznosa određenog člancima 6. do 8. ove Direktive, ovisno o tome koji je viši.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere za sprečavanje višestrukog korištenja elemenata koji se priznaju kao vlastita sredstva ako institucija za platni promet pripada istoj grupi kao i druga institucija za platni promet, kreditna institucija, investicijsko društvo, društvo za upravljanje imovinom ili društvo za osiguranje. Ovaj stavak primjenjuje se i ako je institucija za platni promet hibridnog karaktera te obavlja druge djelatnosti osim pružanja platnih usluga navedenih u Prilogu.

3.   Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 69. Direktive 2006/48/EZ, države članice ili njihova nadležna tijela mogu se odlučiti ne primjenjivati članak 8. ove Direktive na institucije za platni promet koje su uključene u nadzor na konsolidiranoj osnovi nadređene kreditne institucije sukladno Direktivi 2006/48/EZ.

Članak 8.

Izračun vlastitih sredstava

1.   Neovisno o zahtjevima vezanim uz temeljni kapital navedenim u članku 6., države članice zahtijevaju od institucija za platni promet da u svakom trenutku imaju vlastita sredstva izračunana u skladu s jednom od sljedeće tri metode, kako odrede nadležna tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom:

Metoda A

Vlastita sredstva institucije za platni promet iznose najmanje 10 % njezinih fiksnih troškova za prethodnu godinu. Nadležna tijela mogu prilagoditi ovaj zahtjev u slučaju značajne promjene u poslovanju institucije za platni promet u odnosu na prethodnu godinu. Ako nije protekla cijela godina poslovanja institucije za platni promet u trenutku izračuna, zahtjev je da vlastita sredstva iznose najmanje 10 % odgovarajućih fiksnih troškova predviđenih njezinim poslovnim planom, osim ako nadležna tijela zatraže prilagodbu tog plana.

Metoda B

Vlastita sredstva institucije za platni promet iznose najmanje kao zbroj sljedećih elemenata pomnoženih s faktorom normiranja k, koji je određen u stavku 2., pri čemu obujam plaćanja (PV) predstavlja jednu dvanaestinu ukupnog iznosa platnih transakcija koje je izvršila institucija za platni promet tijekom prethodne godine:

(a)

4.0 % od dijela obujma plaćanja do 5 milijuna eura;

plus

(b)

2.5 % od dijela obujma plaćanja iznad 5 milijuna eura do 10 milijuna eura;

plus

(c)

1 % od dijela obujma plaćanja iznad 10 milijuna eura do 100 milijuna eura;

plus

(d)

0,5 % od dijela obujma plaćanja iznad 100 milijuna eura do 250 milijuna eura,

plus

(e)

0,25 % od dijela obujma plaćanja iznad 250 milijuna eura.

Metoda C

Vlastita sredstva institucije za platni promet iznose najmanje jednako kao relevantni pokazatelj iz točke (a) pomnožen s multiplikacijskim faktorom iz točke (b) te faktorom normiranja k određenim u stavku 2.

(a)

Relevantni pokazatelj je zbroj:

kamatnih prihoda,

kamatnih troškova,

primljenih provizija i naknada,

ostalih operativnih prihoda.

Svaki element uključuje se u zbroj, bilo s negativnim ili pozitivnim predznakom. Prihod od izvanrednih ili neredovitih stavki ne uključuje se u izračun relevantnog pokazatelja. Relevantni pokazatelj može se umanjiti za rashode eksternalizacije usluga koje pružaju treće stranke ako rashode snosi poduzeće čiji se nadzor obavlja sukladno ovoj Direktivi. Relevantni pokazatelj izračunava se na temelju zadnjeg dvanaestomjesečnog opažanja koje završava na kraju prethodne financijske godine. Relevantni pokazatelj izračunava se za proteklu financijsku godinu. Međutim, vlastita sredstva koja su izračunata sukladno metodi C ne smiju pasti ispod 80 % prosjeka relevantnog pokazatelja tijekom prethodne tri financijske godine. Kad za izračun relevantnog pokazatelja nisu dostupni revidirani podaci mogu se koristiti procijenjeni podaci.

(b)

Multiplikacijski faktor iznosi:

i.

10 % od dijela relevantnog pokazatelja do 2,5 milijuna EUR;

ii.

8 % od dijela relevantnog pokazatelja od 2,5 milijuna EUR do 5 milijuna EUR;

iii.

6 % od dijela relevantnog pokazatelja od 5 milijuna EUR do 25 milijuna EUR;

iv.

3 % od dijela relevantnog pokazatelja od 25 milijuna EUR do 50 milijuna EUR;

v.

1,5 % dijela iznad 50 milijuna EUR.

2.   Faktor normiranja k koji se koristi u metodama B i C iznosi:

(a)

0,5 ako institucija za platni promet pruža samo uslugu navedenu u točki 6. Priloga;

(b)

0,8 ako institucija za platni promet pruža samo uslugu navedenu u točki 7. Priloga;

(c)

1 ako institucija za platni promet pruža usluge navedene u točkama 1. do 5. Priloga.

3.   Nadležna tijela mogu na temelju ocjene postupaka upravljanja rizikom, baze podataka o riziku gubitka i mehanizama interne kontrole institucije za platni promet zahtijevati da iznos vlastitih sredstava institucije za platni promet bude 20 % viši od iznosa koji bi bio dobiven primjenom metode odabrane u skladu sa stavkom 1. ili dopustiti da iznos vlastitih sredstava institucije za platni promet bude 20 % niži od iznosa koji bi bio dobiven primjenom metode odabrane u skladu sa stavkom 1.

Članak 9.

Zahtjevi vezani uz zaštitu

1.   Države članice ili nadležna tijela zahtijevaju da institucija za platni promet koja pruža platne usluge navedene u Prilogu te se istovremeno bavi drugim poslovnim djelatnostima navedenim u članku 16. stavku 1. točki (c) zaštiti novčana sredstva koja je primila od korisnika platnih usluga ili preko drugog pružatelja platnih usluga za izvršenje platnih transakcija, kako slijedi:

ili

(a)

ta sredstva se ni u kojem trenutku ne smiju pomiješati sa novčanim sredstvima druge fizičke ili pravne osobe koja nije korisnik platnih usluga u čije ime se novčana sredstva drže te ako ih institucija za platnoi promet drži i još ih nije dostavila primatelju plaćanja ili prenijela drugom pružatelju platnih usluga do kraja radnog dana koji slijedi nakon radnog dana kad su novčana sredstva primljena, potrebno ih je položiti na zasebni račun kod kreditne institucije ili uložiti u sigurnu, likvidnu niskorizičnu imovinu koju su odredila nadležna tijela matične države članice; i

(b)

ta sredstva su u skladu s nacionalnim pravom u interesu korisnika platnih usluga izuzeta od potraživanja drugih vjerovnika institucije za platni promet, pogotovo u slučaju nesolventnosti;

ili

(c)

ta sredstva su pokrivena policom osiguranja ili nekom drugom usporedivom garancijom društva za osiguranje ili kreditne institucije koja ne pripada istoj grupi kao i institucija za platni promet, u iznosu jednakom onom koji bi bio određen kad ne bi bio pokriven policom osiguranja ili drugom usporedivom garancijom naplativom u slučaju da institucija za platni promet nije u mogućnosti ispuniti svoje financijske obveze.

2.   Ako je institucija za platni promet obvezna zaštititi novčana sredstva iz stavka 1. te se dio tih novčanih sredstava koristi za buduće platne transakcije dok se preostali iznos koristi za usluge koje nisu platne usluge, zahtjevi navedeni u stavku 1. primjenjuju se također na novčana sredstva koja se koriste za buduće platne transakcije. Ako je taj dio promjenjiv ili nije unaprijed poznat, države članice mogu dopustiti institucijama za platni promet da primjenjuju ovaj stavak na temelju reprezentativnog dijelaa koji se pretpostavlja da će biti korišten za platne usluge pod uvjetom da se takav reprezentativni dio može realno procijeniti na temelju povijesnih podataka na zadovoljstvo nadležnih tijela.

3.   Države članice ili nadležna tijela mogu zahtijevati od institucija za platni promet koje ne obavljaju druge poslovne djelatnosti iz članka 16. stavka 1. točke (c) ispunjavanje zahtjeva vezanih uz zaštitu iz stavka 1. ovog članka.

4.   Države članice ili nadležna tijela mogu ograničiti takve zahtjeve vezane uz zaštitu na novčana sredstva onih korisnika platnih usluga čija pojedinačna sredstva prelaze prag od 600 EUR.

Članak 10.

Izdavanje odobrenja

1.   Države članice zahtijevaju od društava koja nisu društva iz članka 1. stavka 1. točke (a) do (c), točke (e) i (f) te nisu pravne ili fizičke osobe kojima se priznaje izuzeće iz članka 26., a koja namjeravaju pružati platne usluge, da prije početka pružanja platnih usluga od nadležnih tijela dobiju odobrenje kao institucije za platni promet. Odobrenje se izdaje samo pravnim osobama osnovanim u državama članicama.

2.   Odobrenje se izdaje ako podaci i dokazi koji se prilažu zahtjevu ispunjavaju sve zahtjeve iz članka 5. te ako je ukupna ocjena nadležnih tijela koja su pregledala zahtjev povoljna. Prije izdavanja odobrenja nadležno tijelo može se, ako je to potrebno, posavjetovati s nacionalnom središnjom bankom ili drugim relevantnim javnim tijelima.

3.   Institucija za platni promet koja u skladu s nacionalnim pravom njezine matične države članice mora imati registrirano sjedište, ima glavni ured u istoj državi članici gdje i njezino registrirano sjedište.

4.   Nadležna tijela izdaju odobrenje samo ako, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem pozdanog i razboritog upravljanja institucije za platni promet, institucija za platni promet ima jasan upravljački okvir za njezine poslove pružanja platnih usluga koji uključuje jasnu organizacijsku strukturu s dobro određenim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti, učinkovite postupke utvrđivanja, upravljanja, praćenja i izvješćivanja o rizicima kojima je institucija za platni promet izložena ili može biti izložena, te odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole uključujući primjerene administrativne i računovodstvene postupke; ti modaliteti, postupci i mehanizmi su sveobuhvatni i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti platnih usluga koje obavlja institucija za platni promet.

5.   Ako institucija za platni promet pruža platne usluge iz Priloga te istovremeno obavlja druge poslovne aktivnosti, nadležna tijela mogu zahtijevati osnivanje zasebnog subjekta za poslove pružanja platnih usluga, ako aktivnosti koje nisu djelatnosti platnih usluga narušavaju ili mogu narušiti financijsku stabilnost institucije za platni promet ili mogućnost nadležnih tijela da nadziru ispunjava li institucija za platni promet obveze utvrđene ovom Direktivom.

6.   Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje ako se nisu uvjerila u prikladnost dioničara ili članova koji imaju kvalificirane udjele, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem djelotvornog i pouzdanog upravljanja institucije za platni promet.

7.   Ako između institucije za platni promet i drugih fizičkih ili pravnih osoba postoji uska povezanost kako je određena člankom 4. stavkom 46. Direktive 2006/48/EZ, nadležna tijela izdaju odobrenje samo ako ta povezanost ne sprečava učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

8.   Nadležna tijela izdaju odobrenje samo ako zakoni, i drugi propisi treće zemlje koji uređuju poslovanje jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je institucija za platni promet tijesno povezana ili poteškoće pri provođenju tih zakona, i drugih propisa ne sprečavaju učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

9.   Odobrenje je valjano u svim državama članicama te omogućuje instituciji za platni promet pružanje platnih usluga u cijeloj Zajednici sukladno slobodi pružanja usluga te slobodi poslovnog nastana, pod uvjetom da odobrenje obuhvaća te usluge.

Članak 11.

Obavješćivanje o odluci

Nadležna tijela obavješćuju podnositelja zahtjeva je li mu odobrenje odobreno ili odbijeno u roku od tri mjeseca od zaprimanja zahtjeva, ili, ako je zahtjev nepotpun, od zaprimanja svih podataka potrebnih za donošenje odluke. U slučaju odbijanja zahtjeva za izdavanje odobrenja obavezno se navode razlozi za odbijanje.

Članak 12.

Oduzimanje odobrenja

1.   Nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje izdano instituciji za platni promet samo ako:

(a)

institucija ne iskoristi odobrenje unutar dvanaest mjeseci od izdavanja odobrenja, izričito se odrekne odobrenja, prestane s poslovanjem na razdoblje dulje od šest mjeseci ako dotična država članica nije propisala istek odobrenja u tim slučajevima;

(b)

je institucija dobila odobrenje na temelju neistinitih navoda ili na drugi neprimjeren način;

(c)

institucija prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je dobila odobrenje;

(d)

nastavkom poslova pružanja platnih usluga predstavlja prijetnju za stabilnost platnog sustava;

(e)

se radi o jednom od drugih slučajeva za koje nacionalno pravo propisuje oduzimanje odobrenja.

2.   Za oduzimanje odobrenja obvezno se navode razlozi te se obavješćuju oni na koje se to odnosi.

3.   Oduzimanje odobrenjase objavljuje.

Članak 13.

Registracija

Države članice uspostavljaju javni registar institucija za platni promet koje su dobile odobrenje, njihovih zastupnika i podružnica te fizičkih i pravnih osoba te njihovih zastupnika i podružnica kojima se priznaje izuzeće u skladu s člankom 26., kao i institucija iz članka 2. stavka 3 koje sukladno nacionalnom pravu imaju pravo pružati platne usluge. Upisuje ih se u registar matične države članice.

Taj registar utvrđuje platne usluge za koje je institucija za platni promet dobila odobrenje za rad ili za koje je fizička ili pravna osoba registrirana. Institucije za platni promet s odobrenjem navedene su u registru odvojeno od fizičkih i pravnih osoba koje su registrirane u skladu s člankom 26. Registar je na raspolaganju javnosti za pregled, dostupan putem interneta te se redovito ažurira.

Članak 14.

Zadržavanje odobrenja

Institucija za platni promet bez nepotrebnog odgađanja obavještava nadležno tijelo svoje matične države članice o svim promjenama koje utječu na točnost informacija i dokaza dostavljenih u skladu s člankom 5.

Članak 15.

Računovodstvo i zakonska revizija

1.   Direktiva 78/660/EEZ te, prema potrebi, direktive 83/349/EEZ i 86/635/EEZ te Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (27) primjenjuju se mutatis mutandis na institucije za platni promet.

2.   Reviziju godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja institucija za platni promet obavljaju zakonom propisani revizori ili revizorske tvrtke u smislu Direktive 2006/43/EZ osim ako nisu izuzeti na temelju Direktive 78/660/EEZ te, prema potrebi, direktivama 83/349/EEZ i 86/635/EEZ.

3.   Za potrebe nadzora, države članice zahtijevaju da institucije za platni promet pružaju odvojene računovodstvene podatke za platne usluge navedene u Prilogu i aktivnosti iz članka 16. stavka 1. koje se uključuju u revizorsko izvješće. Izvješće sastavlja, ovisno o slučaju, zakonski revizor ili revizorsko društvo.

4.   Obveze iz članka 53. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se mutatis mutandis na zakonske revizore i revizorska društva institucija za platni promet vezano uz aktivnosti platnih usluga.

Članak 16.

Aktivnosti

1.   Osim pružanja platnih usluga navedenih u Prilogu, institucije za platni promet imaju pravo baviti se sljedećim aktivnostima:

(a)

pružanje operativnih i s njima usko povezanih pomoćnih usluga kao što su osiguravanje izvršenja platnih transakcija, usluge konverzije valuta, usluge zaštite te pohrane i obrade podataka;

(b)

upravljanje platnim sustavima ne dovodeći u pitanje članak 28.;

(c)

poslovne aktivnosti koje nisu pružanje platnih usluga, u skladu s mjerodavnim pravom Zajednice i nacionalnim pravom.

2.   Ako se institucije za platni promet bave pružanjem jedne ili više platnih usluga navedenih u Prilogu, one smiju voditi samo račune za plaćanje koji se koriste isključivo za platne transakcije. Sva novčana sredstva koja institucije za platni promet prime od korisnika platnih usluga s ciljem pružanja platnih usluga ne predstavljaju depozit ili druga povratna sredstva u smislu članka 5. Direktive 2006/48/EZ ili elektronički novac u smislu članka 1. stavka 3. Direktive 2000/46/EZ.

3.   Institucije za platni promet mogu odobravati kredite vezane uz platne usluge iz točaka 4., 5. ili 7. Priloga samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

radi se o pomoćnom kreditu koji se odobrava isključivo vezano uz izvršenje platne transakcije;

(b)

neovisno o nacionalnim propisima o odobravanju kredita preko kreditnih kartica, krediti koji se odobravaju vezano uz pojedino plaćanje i izvršeni su u skladu s člankom 10. stavkom 9. te člankom 25. otplaćuju se u kratkom roku koji ni u kojem slučaju ne smije prijeći dvanaest mjeseci;

(c)

takav kredit ne odobrava se iz novčanih sredstava koja su primljena ili koja se drže u svrhe izvršavanja platnih transakcija; te

(d)

vlastita sredstva institucije za platni promet prema mišljenju nadzornih tijela u svakom su trenutku dostatna u odnosu na ukupni iznos odobrenih kredita;

4.   Institucije za platni promet ne obavljaju poslove primanja depozita ili drugih povratnih novčanih sredstava u smislu članka 5. Direktive 2006/48/EZ.

5.   Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje nacionalne mjere za provedbu Direktive 87/102/EEZ. Ovom se Direktivom također ne dovodi u pitanje drugo relevantno zakonodavstvo Zajednice ili nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na uvjete za odobravanje kredita potrošačima koji nisu usklađeni s ovom Direktivom, a u skladu su s pravom Zajednice.

Odjeljak 2.

Drugi zahtjevi

Članak 17.

Upotreba zastupnika, podružnica ili subjekata kojima su aktivnosti eksternalizirane

1.   Institucija za platni promet koja namjerava pružati platne usluge preko zastupnika dostavlja nadležnim tijelima u svojoj matičnoj državi članici sljedeće podatke:

(a)

ime i adresu zastupnika;

(b)

opis mehanizama unutarnje kontrole koje će zastupnici koristiti s ciljem ispunjavanja obveza vezanih uz sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma sukladno Direktivi 2005/60/EZ; i

(c)

identitet direktora i osoba odgovornih za vođenje zastupnika koji će se koristi za pružanje platnih usluga te dokaze da se radi o pouzdanim i stručnim osobama.

2.   Kad nadležna tijela prime informacije iz stavka 1., ona mogu upisati zastupnika u registar iz članka 13.

3.   Prije upisa zastupnika u registar, nadležna tijela mogu poduzeti daljnje mjere za provjeru primljenih informacija ako sumnjaju u njihovu točnost.

4.   Nadležna tijela odbijaju upis zastupnika u registar iz članka 13. ako se i nakon poduzimanja daljnjih mjera za provjeru informacija primljenih sukladno stavku 1. nisu uvjerile u njihovu točnost.

5.   Ako institucija za platni promet želi pružati platne usluge u drugoj državi članici preko zastupnika, poštuje postupke navedene u članku 25. U tom slučaju, prije upisa zastupnika u registar na temelju ovog članka, nadležna tijela matične države članice obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina o svojoj namjeri upisa zastupnika u registar te uzimaju u obzir njihovo mišljenje.

6.   U slučaju da nadležna tijela države članice domaćina utemeljeno sumnjaju da je u vezi s namjeravanim angažiranjem zastupnika ili osnivanjem podružnice u tijeku ili je došlo do pokušaja pranja novca ili financiranja terorizma u smislu Direktive 2005/60/EZ, ili angažiranje tog zastupnika ili osnivanje te podružnice može povećati rizik pranja novca ili financiranja terorizma, o tome obavješćuju nadležna tijela matične države članice koja mogu odbiti upis zastupnika ili podružnice u registar ili, ako je upis već obavljen, povući upis zastupnika ili podružnice iz registra.

7.   Ako institucija za platni promet namjerava eksternalizirati operativne funkcije platnih usluga, o tome obavješćuje nadležno tijelo svoje matične države članice.

Eksternalizacija važnih operativnih funkcija ne smije materijalno narušavati kvalitetu unutarnjih kontrola institucije za platni promet te mogućnost nadzora nadležnih tijela nad time poštuju li institucije za platni promet obveze utvrđene ovom Direktivom.

U smislu drugog podstavka, operativna funkcija smatra se važnom ako bi greška ili neuspjeh u njezinom izvršavanju za instituciju za platni promet značilo materijalno narušavanje kontinuiteta ispunjavanja zahtjeva iz odobrenja za rad zatraženog na temelju ove glave ili njezinih ostalih obveza na temelju ove Direktive, njezinu financijsku uspješnost ili kontinuiteta njezinih platnih usluga. Države članice osiguravaju da institucije za platni promet pri eksternalizaciji važnih operativnih funkcija ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)

eksternalizacija ne dovodi do prijenosa odgovornosti više razine rukovodstva;

(b)

odnos i obveze institucije za platni promet prema korisnicima platnih usluga na temelju ove Direktive ostaju nepromijenjeni;

(c)

uvjeti koje institucija za platni promet mora ispunjavati kako bi dobila odobrenje te da ga zadrži sukladno ovoj glavi ne smiju se ugroziti; te

(d)

niti jedan drugi uvjet koji je institucija za platni promet morala ispuniti kako bi dobila odobrenje ne smije se ukloniti ili izmijeniti.

8.   Institucije za platni promet osiguravaju da zastupnici ili podružnice koje djeluju u njihovo ime o toj činjenici obavijeste korisnike platnih usluga.

Članak 18.

Odgovornost

1.   Države članice osiguravaju da institucije za platni promet koje koriste treće stranke za obavljanje operativnih funkcija poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurale ispunjavanje zahtjeva iz ove Direktive.

2.   Države članica zahtijevaju od institucija za platni promet da ostanu u cijelosti odgovorne za sve radnje svojih zaposlenika, zastupnika, podružnica ili subjekata kojima su aktivnosti eksternalizirane.

Članak 19.

Pohrana podataka

Države članice zahtijevaju da institucije za platni promet vode adekvatnu pohranu podataka u svrhe ove glave najmanje pet godina ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/60/EZ ili drugo relevantno zakonodavstvo Zajednice ili nacionalno zakonodavstvo.

Odjeljak 3.

Nadležna tijela i nadzor

Članak 20.

Određivanje nadležnih tijela

1.   Države članice određuju nadležna tijela odgovorna za izdavanje odobrenja za rad i bonitetni nadzor institucija za platni promet te koja trebaju obavljati propisane zadaće sukladno ovoj glavi, javna tijela ili organe koje priznaje nacionalno pravo ili javna tijela koja za tu namjenu izričito ovlašćuje nacionalno pravo, uključujući nacionalne središnje banke.

Nadležna tijela jamče neovisnost od ekonomskih subjekata i izbjegavaju sukob interesa. Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, institucije za platni promet, kreditne institucije, institucije za elektronički novac ili poštanske žiro institucije ne mogu biti određene kao nadležna tijela.

Države članice o tome obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela određena sukladno stavku 1. imaju sve ovlasti potrebne za obavljanje njihovih zadaća.

3.   Ako za pitanja obuhvaćena ovom glavom postoji više nadležnih tijela na njezinom državnom području, država članica osigurava blisku suradnju tih tijela kako bi ona učinkovito obavljala svoje zadaće. Isto vrijedi i u slučajevima kad tijela nadležna za pitanja obuhvaćena ovom glavom nisu nadležna tijela odgovorna za nadzor kreditnih institucija.

4.   Nadležna tijela matične države članice su odgovorna za zadaće nadležnih tijela određenih sukladno stavku 1.

5.   Stavak 1. ne podrazumijeva da nadležna tijela moraju nadzirati druge poslovne djelatnosti institucija za platni promet koje nisu pružanje platnih usluga navedene u Prilogu te djelatnosti navedene u članku 16. stavku 1. točki (a).

Članak 21.

Nadzor

1.   Države članice osiguravaju da nadzor koji obavljaju nadležna tijela s ciljem provjere kontinuiranog usklađivanja s ovom glavom bude proporcionalan, primjeren i osjetljiv na rizike kojima su izložene institucije za platni promet.

S ciljem provjere usklađenosti s ovom glavom, nadležna tijela imaju pravo poduzeti sljedeće korake, a posebno:

(a)

zahtijevati od institucije za platni promet sve podatke koji su joj potrebni za nadzor usklađenosti;

(b)

obavljati izravan nadzor institucija za platni promet, svih zastupnika ili podružnica koje pružaju platne usluge za koje je odgovorna institucija za platni promet ili svih subjekata kojima su aktivnosti eksternalizirane;

(c)

izdati preporuke, smjernice i, ako je potrebno, obvezujuće upravne odredbe; te

(d)

suspendirati ili oduzeti odobrenje u slučajevima iz članka 12.

2.   Ne dovodeći u pitanje postupke za oduzimanje odobrenja i odredbe kaznenog prava, države članice propisuju da njihova dotična nadležna tijela mogu odrediti ili nametnuti institucijama za platni promet ili onima koji učinkovito kontroliraju poslovanje institucija za platni promet koje krše zakone,ili druge propise vezano uz nadzor ili provođenje poslova pružanja platnih usluga, kazne ili mjere čiji je cilj otkloniti uočeno kršenje ili uzroke tog kršenja.

3.   Neovisno o zahtjevima iz članka 6., članka 7. stavaka 1. i 2. i članka 8. države članice osiguravaju nadležnim tijelima pravo poduzimanja koraka opisanih u stavku 1. ovog članka radi osiguravanja dostatnog kapitala za platne usluge, posebno kad aktivnosti institucije za platni promet koje nisu platne usluge ugrožavaju ili bi mogle ugroziti financijsku stabilnost institucije za platni promet.

Članak 22.

Poslovna tajna

1.   Države članice osiguravaju da su sve osobe koje rade ili su radile u nadležnim tijelima kao i stručnjaci koji djeluju u ime nadležnih tijela obvezni čuvati poslovnu tajnu, ne dovodeći u pitanje slučajeve koje obuhvaća kazneno pravo.

2.   Pri razmjeni informacija u skladu s člankom 24., poslovna tajna strogo se primjenjuje radi osiguravanja zaštite prava pojedinaca i poduzeća.

3.   Države članice mogu primjenjivati ovaj članak uzimajući u obzir, na odgovarajući način, članke 44. do 52. Direktive 2006/48/EZ.

Članak 23.

Pravo pristupa sudu

1.   Države članice osiguravaju da se odluke vezane uz institucije za platni promet koje su donijela nadležna tijela sukladno zakonima i drugim propisima usvojenim u skladu s ovom Direktivom, dovedu u pitanje pred sudom.

2.   Stavak 1. primjenjuje se također i u odnosu na propušteno djelovanje.

Članak 24.

Razmjena informacija

1.   Nadležna tijela različitih država članica surađuju međusobno te, ako je potrebno, s Europskom središnjom bankom te nacionalnim središnjim bankama država članica i drugim relevantnim nadležnim tijelima koja su određena na temelju zakonodavstva Zajednice ili nacionalnog zakonodavstva koje se primjenjuje na pružatelje platnih usluga.

2.   Dodatno, države članice dopuštaju razmjenu informacija između njihovih nadležnih tijela i:

(a)

nadležnih tijela drugih država članica odgovornih za izdavanje odobrenja za rad i nadzor institucija za platni promet;

(b)

Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica, u njihovom svojstvu monetarnih i nadzornih vlasti i, kada je to potrebno, drugih javnih tijela odgovornih za nadzor nad platnim sustavima i sustavima za namiru;

(c)

drugih relevantnih tijela određenih na temelju ove Direktive, Direktive 95/46/EZ, Direktive 2005/60/EZ i drugom zakonodavstvu Zajednice koje se primjenjuje na pružatelje platnih usluga, kao što je zakonodavstvo koje se primjenjuje na zaštitu pojedinaca pri obradi osobnih podataka kao i na pranje novca i financiranje terorizma.

Članak 25.

Pravo poslovnog nastana te sloboda pružanja usluga

1.   Sve institucije za platni promet koje imaju odobrenje za rad te po prvi put žele početi pružati platne usluge u državi članici koja nije njihova matična država članica na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga, o tome obavješćuju nadležna tijela u njihovoj matičnoj državi članici.

Nadležna tijela matične države članice u roku od mjesec dana od primitka te informacije obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina o imenu i adresi institucije za platni promet, imenima osoba odgovornih za vođenje podružnice, njezino organizacijsko ustrojstvo te vrsti platnih usluga koje namjerava pružati na području države članice domaćina.

2.   Nadležna tijela matične države članice surađuju s nadležnim tijelima države članice domaćina kako bi provele kontrolu te poduzele potrebne korake iz članka 21. vezano uz zastupnika, podružnicu ili subjekt kojem su aktivnosti eksternalizirane institucije za platni promet koja se nalazi na državnom području druge države članice.

3.   Sukladno suradnji iz stavka 1. i 2., nadležna tijela matične države članice obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina kad god namjeravaju provesti izravan nadzor na državnom području države članice domaćina.

Međutim, ako žele, nadležna tijela matične države članice mogu prenijeti zadaću izravnog nadzora nad dotičnom institucijom nadležnim tijelima države članice domaćina.

4.   Nadležna tijela međusobno si stavljaju na raspolaganje sve ključne i/ili važne informacije, posebno u slučajevima prekršaja ili sumnje u prekršaj zastupnika, podružnice ili subjekta kojem su djelatnosti eksternalizirane. S tim u vezi, nadležna tijela se međusobno obavješćuju, na zahtjev, o svim važnim informacijama te na vlastitu inicijativu o svim ključnim informacijama.

5.   Stavci 1. do 4. ne dovode u pitanje obvezu nadležnih tijela na temelju Direktive 2005/60/EZ i Uredbe (EZ) br. 1781/2006, a posebno na temelju članka 37. stavka 1. Direktive 2005/60/EZ te članka 15. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1781/2006 da nadziru ili nadgledaju ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u tim instrumentima.

Odjeljak 4.

Izuzeće

Članak 26.

Uvjeti

1.   Neovisno o članku 13., države članice mogu odustati ili dopustiti svojim nadležnim tijelima izuzeće od primjene svih ili dijela postupaka i uvjeta navedenih u Odjeljcima 1. do 3., osim članaka 20., 22., 23. i 24. te dopustiti upis fizičkih ili pravnih osoba u registar iz članka 13. kada:

(a)

prosječni ukupni iznos platnih transakcija koje je dotična osoba izvršila u prethodnih 12 mjeseci, uključujući sve zastupnike za koje je ona u potpunosti odgovorna, ne prelazi 3 milijuna EUR mjesečno. Taj zahtjev se procjenjuje na temelju predviđenog ukupnog iznosa platnih transakcija u njezinom poslovnom planu, osim ako nadležna tijela ne zahtijevaju prilagodbu tog plana;

(b)

nijedna od fizičkih osoba odgovornih za upravljanje ili poslovanje nije osuđivana za kaznena djela povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma ili drugim financijskim kaznenim djelima.

2.   Sve fizičke ili pravne osobe registrirane u skladu sa stavkom 1. obvezne su imati glavni ured ili boravište u državi članici u kojoj stvarno obavljaju svoje poslovanje.

3.   Osobe iz stavka 1. tretiraju se kao institucije za platni promet osim što se na njih ne primjenjuje članak 10. stavak 9. i članak 25.

4.   Države članice mogu također propisati da fizičke ili pravne osobe registrirane u skladu sa stavkom 1. mogu obavljati samo određene aktivnosti iz članka 16.

5.   Osobe iz stavka 1. obavješćuju nadležna tijela o svim promjenama o njihovom stanju koje su relevantne za uvjete navedene u tom stavku. Države članice također poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale da ako dođe do prestanka ispunjavanja uvjeta iz stavaka 1., 2., i 3., dotične osobe zatraže odobrenje za rad u roku od 30 kalendarskih dana u skladu s postupkom navedenim u članku 10.

6.   Ovaj se članak ne primjenjuje vezano uz odredbe Direktive 2005/60/EZ ili nacionalne odredbe vezane uz borbu protiv pranja novca.

Članak 27.

Obavješćivanje i informacije

Ako država članica iskoristi izuzeće iz članka 26., o tome obavješćuje Komisiju do 1. studenoga 2009. te odmah obavješćuje Komisiju o svim naknadnim promjenama. Dodatno, država članica obavješćuje Komisiju o broju dotičnih fizičkih i pravnih osoba te jednom godišnje o ukupnom iznosu izvršenih platnih transakcija na dan 31. prosinca svake kalendarske godine, kako je navedeno u članku 26. stavku 1. točki (a).

POGLAVLJE 2.

Zajedničke odredbe

Članak 28.

Pristup platnim sustavima

1.   Države članice osiguravaju da prava pristupa platnim sustavima pružatelja platnih usluga koji su dobili odobrenje za rad ili su registrirani a koji su pravne osobe budu objektivna, nediskriminirajuća i proporcionalna te da ta pravila ne sprečavaju pristup više nego što je to potrebno za zaštitu od posebnih rizika kao što su rizik namire, operativni rizik i rizik poslovanja te za zaštitu financijske i operativne stabilnosti platnog sustava.

Platni sustavi na pružatelje platnih usluga, korisnike platnih usluga te druge platne sustave ne nameću sljedeće zahtjeve:

(a)

bilo kakva ograničavajuća pravila o učinkovitom sudjelovanju u drugim platnim sustavima;

(b)

bilo kakvo diskriminirajuće pravilo među pružateljima platnih usluga koji imaju odobrenje za rad ili među registriranim pružateljima platnih usluga povezano s pravima, obvezama i potraživanjima sudionika; ili

(c)

bilo kakva ograničenja na temelju institucionalnog statusa.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na:

(a)

platne sustave određene na temelju Direktive 98/26/EZ;

(b)

platne sustave koji se sastoje isključivo od pružatelja platnih usluga koji pripadaju grupi subjekata povezanih kapitalom, pri čemu jedan od povezanih subjekata ima stvarnu kontrolu nad ostalim povezanim subjektima; ili

(c)

platne sustave u kojima jedini pružatelj platnih usluga (bilo kao pojedinačni subjekt ili kao grupa):

djeluje ili može djelovati kao pružatelj platnih usluga i za platitelja i za primatelja plaćanja te je isključivo odgovoran za upravljanje sustavom i

izdaje dozvole drugim pružateljima platnih usluga za sudjelovanje u sustavu te potonji nemaju pravo ugovaranja naknada između sebe ili u odnosu na platni sustav iako mogu utvrditi vlastite cijene u odnosu na platitelje i primatelje plaćanja.

Članak 29.

Zabrana pružanja platnih usluga osobama koje nisu pružatelji platnih usluga

Države članice zabranjuju, fizičkim ili pravnim osobama koje nisu pružatelji platnih usluga niti su izričito isključene iz područja primjene ove Direktive, pružanje platnih usluga iz Priloga.

GLAVA III.

TRANSPARENTNOST UVJETA I ZAHTJEVI OBAVJEŠĆIVANJA ZA PLATNE USLUGE

POGLAVLJE 1.

Opća pravila

Članak 30.

Područje primjene

1.   Ova se glava primjenjuje na jednokratne platne transakcije, okvirne ugovore i platne transakcije koje su njima obuhvaćene. Stranke se mogu dogovoriti da se ona ne primjenjuje u cijelosti ili djelomično ako korisnik platne usluge nije potrošač.

2.   Države članice mogu propisati da se odredbe ove glave primjenjuju na mikropoduzeća na isti način kao i na potrošače.

3.   Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje nacionalne mjere kojima se provodi Direktiva 87/102/EEZ. Ova Direktiva također ne dovodi u pitanje zakonodavstvo Zajednice ili nacionalno zakonodavstvo vezano uz uvjete za odobravanje kredita potrošačima koji nisu usklađeni ovom Direktivom, a sukladni su s pravom Zajednice.

Članak 31.

Druge odredbe zakonodavstva Zajednice

Odredbe ove glave ne dovode u pitanje zakonodavstvo Zajednice koje sadrži dodatne zahtjeve vezano uz prethodno obavješćivanje.

Međutim, kada se također primjenjuje Direktiva 2002/65/EZ, zahtjevi obavješćivanja iz članka 3. stavka 1. te Direktive, osim točaka 2. od (c) do (g), 3. (a), (d) i (e) i 4. (b) tog stavka zamjenjuju se člancima 36., 37., 41. i 42. ove Direktive.

Članak 32.

Naknade za informacije

1.   Pružatelj platnih usluga korisniku platnih usluga ne naplaćuje naknadu za pružanje informacija sukladno ovoj glavi.

2.   Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti naknade za dodatne ili češće informacije ili njihov prijenos putem sredstava komunikacije koja nisu navedena u okvirnom ugovoru, a koje se stavljaju na raspolaganje na zahtjev korisnika platnih usluga.

3.   Ako pružatelj platnih usluga može zaračunati naknadu za informacije u skladu sa stavkom 2., one su primjerene te u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.

Članak 33.

Teret dokaza za zahtjeve obavješćivanja

Države članice mogu odrediti da pružatelj platnih usluga ima obvezu podnošenja dokaza kako bi dokazao da ispunjava zahtjeve obavješćivanja iz ove glave.

Članak 34.

Odstupanje od zahtjeva obavješćivanja za platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac

1.   U slučaju platnih instrumenata koji se sukladno okvirnom ugovoru odnose samo na pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 30 EUR ili koje imaju ograničenje potrošnje u iznosu od 150 EUR ili pohranjuju novčana sredstva koja ni u kojem trenutku ne prelaze iznos od 150 EUR:

(a)

odstupajući od članaka 41., 42. i 46., pružatelj platnih usluga stavlja na raspolaganje platitelju samo informacije o glavnim karakteristikama platne usluge, uključujući i način na koji je moguće koristiti platne instrumente, o odgovornosti i naknadama te druge informacije važne za donošenje odluke na temelju obaviještenosti kao i podatak o tome gdje se može na lako dostupan način doći do svih ostalih informacija i uvjeta iz članka 42.;

(b)

odstupajući od članka 44. moguće je ugovoriti da pružatelj platnih usluga ne predlaže promjene uvjeta okvirnog ugovora kako je određeno u članku 41. stavku 1.;

(c)

odstupajući od članaka 47. i 48. moguće je ugovoriti da nakon izvršenja platne transakcije:

(i)

pružatelj platnih usluga pruži ili stavi na raspolaganje samo referenciju koja korisniku platnih usluga omogućuje identifikaciju platne transakcije, iznos platne transakcije, sve naknade i/ili u slučaju više platnih transakcija iste vrste izvršenih za istog primatelja plaćanja, informacije o ukupnom iznosu i naknadama za te platne transakcije;

(ii)

se od pružatelja platnih usluga ne zahtijeva pružanje ili stavljanje na raspolaganje informacija iz alineje (i) ako se platni instrument koristi anonimno ili ako pružatelj platnih usluga tehnički nije u mogućnosti osigurati te informacije. Međutim, pružatelj platnih usluga pruža platitelju mogućnost provjere iznosa pohranjenih novčanih sredstava.

2.   Kod nacionalnih platnih transakcija, države članice ili njihova nadležna tijela mogu sniziti ili udvostručiti iznose iz stavka 1. Za pretplaćene platne instrumente države članice mogu povećati navedene iznose do 500 EUR.

POGLAVLJE 2.

Jednokratne platne transakcije

Članak 35.

Područje primjene

1.   Ovo poglavlje primjenjuje se na jednokratne platne transakcije koje nisu obuhvaćene okvirnim ugovorom.

2.   Kad se nalog za plaćanje za jednokratnu platnu transakciju šalje putem platnog instrumenta obuhvaćenog okvirnim ugovorom, pružatelj platnih usluga nije obvezan pružiti ili staviti na raspolaganje informacije koje su već dane korisniku platnih usluga na temelju okvirnog ugovora s drugim pružateljem platnih usluga ili koje će mu biti dane sukladno tom okvirnom ugovoru.

Članak 36.

Prethodne opće informacije

1.   Države članice zahtijevaju da pružatelj platnih usluga korisniku platnih usluga stavi na raspolaganje informacije i uvjete iz članka 37. na lako dostupan način prije nego što se korisnik platnih usluga obveže bilo kakvim ugovorom ili ponudom za jednokratnu platnu uslugu. Na zahtjev korisnika platnih usluga, pružatelj platnih usluga mu pruža informacije i uvjete na papiru ili drugom trajnom nosaču podataka. Informacije i uvjeti daju se na lako razumljiv način te u jasnom i razumljivom obliku, na službenom jeziku države članice u kojoj se nudi platna usluga ili na bilo kojem drugom jeziku koji su dogovorile stranke.

2.   Ako je ugovor o jednokratnoj platnoj usluzi na zahtjev korisnika platnih usluga zaključen korištenjem sredstva za komuniciranje na daljinu koje pružatelju platnih usluga ne omogućuje poštovanje stavka 1., pružatelj platnih usluga ispunjava svoje obveze sukladno tom stavku odmah nakon izvršenja platne transakcije.

3.   Obveze iz stavka 1. mogu se također ispuniti dostavljanjem primjerka nacrta ugovora o jednokratnoj platnoj usluzi ili nacrta naloga za plaćanje uključujući informacije i uvjete navedene u članku 37.

Članak 37.

Informacije i uvjeti

1.   Države članice osiguravaju da korisniku platnih usluga budu pružene ili mu se stave na raspolaganje sljedeće informacije i uvjeti:

(a)

specifikacija informacija ili jedinstvena identifikacijska oznaka koju korisnik platnih usluga mora navesti kako bi nalog za plaćanje mogao biti pravilno izvršen;

(b)

najdulji rok izvršenja za platnu uslugu koja se pruža;

(c)

sve naknade koje korisnik platnih usluga mora platiti svom pružatelju platnih usluga i, prema potrebi, raščlambu iznosa svih pojedinih naknada;

(d)

prema potrebi, stvarni ili referentni tečaj koji se primjenjuje za platnu transakciju;

2.   Prema potrebi, sve druge relevantne informacije i uvjeti iz članka 42. stavljaju se na raspolaganje korisniku platnih usluga na lako dostupan način.

Članak 38.

Informacije za platitelja nakon primitka naloga za plaćanje

Odmah po primitku naloga za plaćanje, pružatelj platnih usluga platitelja pruža platitelju ili mu čini raspoloživim sljedeće informacije, na način određen člankom 36. stavkom 1.:

(a)

referencu koja platitelju omogućuje identifikaciju platne transakcije te, prema potrebi, informacije povezane s primateljem plaćanja;

(b)

iznos platne transakcije u valuti koja je korištena u nalogu za plaćanje;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju koje mora platiti platitelj te, prema potrebi, raščlambu iznosa tih naknada;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga platitelja koristio u platnoj transakciji ili referencu na taj tečaj, ako se on razlikuje od tečaja određenog člankom 37. stavkom 1. točkom (d) te iznos platne transakcije nakon konverzije valute; te

(e)

datum primitka naloga za plaćanje.

Članak 39.

Informacije za primatelja plaćanja nakon izvršenja

Odmah po izvršenju platne transakcije, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja pruža ili primatelju plaćanja čini raspoloživim sljedeće informacije, na način određen člankom 36. stavkom 1.:

(a)

referencu koja primatelju plaćanja omogućuje identifikaciju platne transakcije te, prema potrebi, platitelja i sve informacije proslijeđene s platnom transakcijom;

(b)

iznos platne transakcije u valuti u kojoj su novčana sredstva stavljena na raspolaganje primatelju plaćanja;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju koje mora platiti primatelj plaćanja te, prema potrebi, raščlambu iznosa tih naknada;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koristio u platnoj transakciji te iznos platne transakcije prije konverzije valute; te

(e)

datum valute odobrenja.

POGLAVLJE 3.

Okvirni ugovori

Članak 40.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na platne transakcije iz okvirnih ugovora.

Članak 41.

Prethodne opće informacije

1.   Države članice zahtijevaju da pružatelj platnih usluga korisniku platnih usluga osigura informacije i uvjete iz članka 42. na papiru ili nekom drugom trajnom nosaču podataka pravodobno prije nego što se korisnik platnih usluga obveže bilo kakvim okvirnim ugovorom ili ponudom. Informacije i uvjeti daju se na lako razumljiv način te u jasnom i razumljivom obliku, na službenom jeziku države članice u kojoj se nudi platna usluga ili na bilo kojem drugom jeziku koji su dogovorile stranke.

2.   Ako je okvirni ugovor na zahtjev korisnika platnih usluga zaključen korištenjem sredstva za komuniciranje na daljinu koja pružatelju platnih usluga ne omogućuje poštovanje stavka 1., pružatelj platnih usluga ispunjava svoje obveze sukladno tom stavku odmah nakon zaključivanja okvirnog ugovora.

3.   Obveze iz stavka 1. mogu se također ispuniti dostavljanjem primjerka nacrta okvirnog ugovora uključujući informacije i uvjete navedene u članku 42.

Članak 42.

Informacije i uvjeti

Države članice osiguravaju da korisniku platnih usluga budu osigurane sljedeće informacije i uvjeti:

1.

o pružatelju platnih usluga:

(a)

naziv pružatelja platnih usluga, točna adresa njegovog glavnog ureda i, prema potrebi, točna adresa njegovog zastupnika ili podružnice osnovane u državi članici gdje se nudi platna usluga te sve druge adrese, uključujući i adresu elektroničke pošte, važne za komuniciranje s pružateljem platnih usluga; i

(b)

podaci o nadležnim nadzornim tijelima te registru iz članka 13. ili bilo kojem drugom relevantnom javnom registru odobrenja za rad pružatelja platnih usluga te registracijski broj ili ekvivalentnu identifikacijsku oznaku u tom registru;

2.

o korištenju platnih usluga:

(a)

opis glavnih značajki platnih usluga koje se pružaju;

(b)

specifikacija informacija ili jedinstvena identifikacijska oznaka koju korisnik platnih usluga mora navesti kako bi nalog za plaćanje mogao biti pravilno izvršen;

(c)

oblik i postupak za davanje suglasnosti za izvršenje platne transakcije te za opoziv te suglasnosti u skladu s člancima 54. i 66.;

(d)

referenca na trenutak primitka naloga za plaćanje, kako je navedeno u članku 64. i vremenu zaključenja koje odredi pružatelj platnih usluga;

(e)

najdulji rok za izvršenje platnih usluga koje će se pružiti; te

(f)

postoji li mogućnost dogovora o ograničenju trošenja za upotrebu platnog instrumenta u skladu s člankom 55. stavkom 1.;

3.

o naknadama, kamatnoj stopi i tečaju:

(a)

sve naknade koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga i, prema potrebi, raščlambu iznosa svih pojedinih naknada;

(b)

prema potrebi, kamatne stope i tečaj koji se primjenjuju ili, ako se koriste referentne kamatne stope i tečaj, metoda izračuna stvarne kamate kao i relevantan datum te indeks ili osnovica za utvrđivanje tih referentnih kamatnih stopa ili tečaja; te

(c)

prema dogovoru, o trenutačnoj primjeni promjena referentne kamatne stope ili tečaja te zahtjeva obavješćivanja o promjenama u skladu s člankom 44. stavkom 2.;

4.

o komunikaciji:

(a)

prema potrebi, sredstva komunikacije, uključujući tehničke zahtjeve vezano uz opremu korisnika platnih usluga, ugovoreno između stranaka za prijenos informacija ili obavijesti u skladu s ovom Direktivom.

(b)

način i učestalost kojom se pružaju ili stavljaju na raspolaganje informacije iz ove Direktive;

(c)

jezik ili jezici, na kojima se zaključuje okvirni ugovor te obavlja komunikacija tijekom ugovornog odnosa; i

(d)

o pravu korisnika platnih usluga na primanje ugovornih odredaba okvirnog ugovora te informacija i uvjeta u skladu s člankom 43.;

5.

o zaštiti i korektivnim mjerama;

(a)

prema potrebi, opis koraka koje korisnik platnih usluga treba poduzeti kako bi zaštitio platni instrument i način obavješćivanja pružatelja platnih usluga u svrhe članka 56. stavka 1. točke (b);

(b)

prema dogovoru, o uvjetima pod kojima pružatelj platnih usluga zadržava pravo blokiranja platnih instrumenta u skladu s člankom 55.;

(c)

o odgovornosti platitelja u skladu s člankom 61., uključujući informacije o relevantnom iznosu;

(d)

kako i u kojem vremenskom roku korisnik platnih usluga mora obavijestiti pružatelja platnih usluga o svim neodobrenim i nepravilno izvršenim platnim transakcijama u skladu s člankom 58. te o odgovornosti pružatelja platnih usluga za neodobrene platne transakcije u skladu s člankom 60.;

(e)

o odgovornosti pružatelja platnih usluge za izvršenje platnih transakcija u skladu s člankom 75.;

(f)

o uvjetima za povrat u skladu s člancima 62. i 63.;

6.

o promjenama i raskidu okvirnog ugovora:

(a)

ako je dogovoreno, informacije o tome da će se smatrati da je korisnik platnih usluga prihvatio promjene uvjeta u skladu s člankom 44. ako ne obavijesti pružatelja platnih usluga da ih ne prihvaća prije njihovog predloženog datuma stupanja na snagu;

(b)

o trajanju ugovora; te

(c)

o pravu korisnika platnih usluga da raskine okvirni ugovor te sve ugovore koji se odnose na prekid u skladu s člankom 44. stavkom 1. i člankom 45.;

7.

o rješavanju spora:

(a)

sve ugovorne klauzule o pravu koje se primjenjuje na okvirni ugovor i/ili o nadležnim sudovima; te

(b)

izvansudskim žalbenim postupcima i postupcima mirenja, koji su na raspolaganju korisniku platnih usluga u skladu s člancima 80. do 83.;

Članak 43.

Dostupnost informacija i uvjeta okvirnog ugovora

Korisnik platnih usluga u svakom trenutku tijekom ugovornog odnosa ima pravo primiti, na zahtjev uvjete okvirnog ugovora kao i informacije i uvjete navedene u članku 42. na papiru ili drugom trajnom nosaču podataka.

Članak 44.

Promjene uvjeta okvirnog ugovora

1.   Sve promjene okvirnog ugovora kao i informacija i uvjeta određenih člankom 42. pružatelj platnih usluga predlaže na način kako je predviđeno člankom 41. stavkom 1. najkasnije dva mjeseca prije predloženog dana primjene.

Prema potrebi u skladu s člankom 42. točkom 6.(a) pružatelj platnih usluga obavještava korisnika platnih usluga da se smatra da je prihvatio promjene ako ne obavijesti pružatelja platnih usluga da ih ne prihvaća prije predloženog datuma njihovog stupanja na snagu. U tom slučaju, pružatelj platnih usluga također navodi da korisnik platnih usluga ima pravo raskinuti okvirni ugovor odmah i bez naknade prije datuma predložene primjene promjena.

2.   Promjene kamatnih stopa i tečaja mogu se primijeniti odmah bez obavijesti, ako je tako dogovoreno u okvirnom ugovoru te ako se promjene temelje na referentnoj kamatnoj stopi ili tečaju dogovorenom u skladu s člankom 42. stavkom 3. točkama (b) i (c). Korisnik platnih usluga obaviješten je o svim promjenama kamatnih stopa što je prije moguće na isti način kako je navedeno u članku 41. stavku 1., osim ako su stranke ugovorile određenu učestalost ili način pružanja ili stavljanja informacija na raspolaganje. Međutim, promjene kamatnih stopa ili tečaja koje su povoljnije za korisnike platnih usluga mogu se primijeniti bez obavijesti.

3.   Promjene kamatnih stopa i tečaja koje se koriste u platnim transakcijama primjenjuju se i izračunavaju na neutralan način koji ne diskriminira korisnike platnih usluga.

Članak 45.

Raskid

1.   Korisnik platnih usluga može u svakom trenutku raskinuti okvirni ugovor, osim ako su stranke ugovorile otkazni rok. Taj rok ne smije biti duži od mjesec dana.

2.   Nakon isteka razdoblja od 12 mjeseci raskid okvirnog ugovora koji je sklopljen na određeno razdoblje duže od 12 mjeseci ili na neodređeni rok za korisnika platnih usluge je besplatan. U svim drugim slučajevima naknade za raskid primjerene su i razmjerne stvarnim troškovima.

3.   Ako je tako dogovoreno okvirnim ugovorom, pružatelj platnih usluga može raskinuti okvirni ugovor sklopljen na neodređeni rok uz najmanje dvomjesečni otkazni rok na isti način kao što je navedeno u članku 41. stavku 1.

4.   Korisnik platnih usluga plaća naknade za platne usluge koje se obračunavaju na redovitoj osnovi samo u razmjernom dijelu do raskida ugovora. Ako se te naknade plaćaju unaprijed, on ima pravo na povrat razmjernog iznosa.

5.   Odredbe ovog članka ne dovode u pitanje zakone i propise država članica koji uređuju prava stranaka da okvirni ugovor proglase neizvršivim i ništavim.

6.   Države članice mogu korisnicima platnih usluga osigurati pogodnije odredbe.

Članak 46.

Informacije prije izvršenja pojedine platne transakcije

U slučaju pojedine platne transakcije iz okvirnog ugovora koju je inicirao platitelj, pružatelj platnih usluga na zahtjev platitelja o toj određenoj platnoj transakciji pruža informacije o najdužem roku izvršenja te naknadama koje plaća platitelj i, prema potrebi, raščlambu iznosa svih naknada.

Članak 47.

Informacije za platitelja o pojedinim platnim transakcijama

1.   Nakon terećenja računa platitelja za iznos pojedine platne transakcije ili ako platitelj ne koristi račun za plaćanje, nakon primitka naloga za plaćanje, pružatelj platnih usluga bez odgode i na isti način kao što je navedeno u članku 41. stavku 1. pruža platitelju sljedeće informacije:

(a)

referencu koja omogućuje platitelju identifikaciju svake platne transakcije i, prema potrebi, informacije vezane uz primatelja plaćanja;

(b)

iznos platne transakcije u valuti u kojoj je terećen račun za plaćanje platitelja ili u valuti koja je korištena za nalog za plaćanje;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju i, prema potrebi, raščlambu tih naknada, ili kamatu koju plaća platitelj;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga platitelja koristio u platnoj transakciji te iznos platne transakcije nakon konverzije valute; te

(e)

datum valute terećenja ili datum primitka naloga za plaćanje.

2.   Okvirni ugovor može sadržavati uvjet prema kojem se informacije iz stavka 1. pružaju ili stavljaju na raspolaganje periodično najmanje jednom mjesečno te na dogovoreni način koji omogućuje platitelju pohranu i reproduciranje informacija u nepromijenjenom obliku.

3.   Međutim, države članice mogu zahtijevati od pružatelja platnih usluga da stavljaju na raspolaganje informacije na papiru jednom mjesečno bez naknade.

Članak 48.

Informacije za primatelja plaćanja o pojedinim platnim transakcijama

1.   Nakon izvršenja pojedine platne transakcije, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja bez odgode i na isti način kao što je navedeno u članku 41. stavku 1. pruža primatelju plaćanja sljedeće informacije:

(a)

referencu koja omogućuje primatelju plaćanja identifikaciju platne transakcije i, prema potrebi, platitelja te sve informacije prenesene platnom transakcijom;

(b)

iznos platne transakcije u valuti u kojoj je odobren račun za plaćanje primatelja plaćanja;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju i, prema potrebi, raščlambu tih naknada ili kamate koje plaća primatelj plaćanja;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koristio u platnoj transakciji te iznos platne transakcije prije konverzije valute; i

(e)

datum valute odobrenja;

2.   Okvirni ugovor može sadržavati uvjet prema kojem se informacije iz stavka 1. pružaju ili stavljaju na raspolaganje periodično najmanje jednom mjesečno te na dogovoreni način koji omogućuje primatelju plaćanja pohranu i reproduciranje informacija u nepromijenjenom obliku.

3.   Međutim, države članice mogu zahtijevati od pružatelja platnih usluga da stavljaju na raspolaganje informacije na papiru jednom mjesečno bez naknade.

POGLAVLJE 4.

Zajedničke odredbe

Članak 49.

Valuta i konverzija valute

1.   Plaćanja se izvršavaju u valuti ugovorenoj između dvije stranke.

2.   Ako je prije iniciranja platne transakcije ponuđena usluga konverzije valute te ako je ta usluga konverzije valute ponuđena na prodajnom mjestu ili ako je nudi primatelj plaćanja, stranka koja nudi uslugu konverzije valute platitelju priopćava platitelju sve naknade kao i tečaj koji se koristi za konverziju platne transakcije.

Platitelj pristaje na uslugu konverzije valute na temelju navedenog.

Članak 50.

Informacije o dodatnim naknadama i popustima

1.   Ako za korištenje određenog platnog instrumenta primatelj plaćanja traži naknadu ili nudi popust, primatelj plaćanja o tome obavješćuje platitelja prije iniciranja platne transakcije.

2.   Ako za korištenje određenog platnog instrumenta pružatelj platnih usluga ili treća stranka traži naknadu, o tome obavješćuje korisnika platnih usluga prije iniciranja platne transakcije.

GLAVA IV.

PRAVA I OBVEZE U VEZI S PRUŽANJEM I KORIŠTENJEM PLATNIH USLUGA

POGLAVLJE 1.

Zajedničke odredbe

Članak 51.

Područje primjene

1.   Kada korisnik platnih usluga nije potrošač, stranke mogu dogovoriti da se članak 52. stavak 1., članak 54. stavak 2. drugi podstavak, te članci 59., 61., 62., 63., 66. i 75. ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. Stranke također mogu dogovoriti rokove različite od onih navedenih u članku 58.

2.   Države članice mogu odrediti da se članak 83. ne primjenjuje ako korisnik platnih usluga nije potrošač.

3.   Države članice mogu odrediti da se odredbe ove glave primjenjuju na mikropoduzeća na jednak način kao na potrošače.

4.   Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje nacionalne mjere za provedbu Direktive 87/102/EEZ. Ovom se Direktivom također ne dovodi u pitanje zakonodavstvo Zajednice ili nacionalno zakonodavstvo vezano uz uvjete za odobravanje kredita potrošačima koji nisu usklađeni ovom Direktivom.

Članak 52.

Naknade koje se primjenjuju

1.   Pružatelj platnih usluga ne smije korisniku platnih usluga zaračunavati naknadu za ispunjavanje svojih obveza obavješćivanja ili za korektivne ili preventivne mjere u skladu s ovom glavom, osim ako nije drukčije navedeno u članku 65. stavku 1., članku 66. stavku 5. i članku 74. stavku 2. Te naknade se dogovaraju između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga te su primjerene i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.

2.   Ako platna transakcija ne uključuje bilo kakvu konverziju valute, države članice zahtijevaju da primatelj plaćanja plati naknade zaračunate od njegovog pružatelja platnih usluga, a da platitelj plati naknade zaračunate od njegovog pružatelja platnih usluga.

3.   Pružatelj platnih usluga ne sprečava primatelja plaćanja da od platitelja zatraži naknadu ili da mu ponudi popust za korištenje određenog platnog instrumenta. Međutim, države članice mogu zabraniti ili ograničiti pravo zaračunavanja naknada uzimajući u obzir potrebu poticanja konkurencije te poticanja uporabe djelotvornih platnih instrumenata.

Članak 53.

Odstupanja za platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac

1.   U slučaju platnih instrumenata koji se sukladno okvirnom ugovoru odnose samo na pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 30 EUR ili koji imaju ograničenje trošenja od 150 EUR ili su na njima pohranjena novčana sredstva koja ni u kojem trenutku ne prelaze iznos od 150 EUR, pružatelji platnih usluga mogu sa svojim korisnicima platnih usluga ugovoriti da:

(a)

se članak 56. stavak 1. točka (b), članak 57. stavak 1. točke (c) i (d) te članak 61. stavci 4. i 5. ne primjenjuju ako platni instrument ne može biti blokiran ili njegovo daljnje korištenje spriječeno;

(c)

se članci 59., 60. te članak 61. stavci 1. i 2. ne primjenjuju ako se platni instrument koristi anonimno ili pružatelj platnih usluga radi drugih razloga koji su svojstveni tom platnom instrumentu nije u mogućnosti dokazati da je platna transakcija odobrena;

(c)

odstupajući od članka 65. stavka 1. pružatelj platnih usluga nije obvezan obavijestiti korisnika platnih usluga o odbijanju naloga za plaćanje ako je neizvršenje vidljivo iz konteksta;

(d)

odstupajući od članka 66., platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon slanja naloga za plaćanje ili davanja njegove suglasnosti za izvršenje platne transakcije primatelju plaćanja;

(e)

odstupajući od članaka 69. i 70., se primjenjuju drugi rokovi izvršenja.

2.   Za nacionalne platne transakcije države članice ili njihova nadležna tijela mogu smanjiti ili udvostručiti iznose iz stavka 1. Za pretplaćene platne instrumente mogu ih povisiti do iznosa od 500 EUR.

3.   Članci 60. i 61. primjenjuju se također na elektronički novac u smislu članka 1. stavka 3. točke (b) Direktive 2000/46/EZ osim ako pružatelj platnih usluga platitelja nema mogućnost zamrzavanja računa za plaćanje ili blokiranja platnog instrumenta. Države članice mogu ograničiti to odstupanje na račune za plaćanje ili platne instrumente određene vrijednosti.

POGLAVLJE 2.

Odobravanje platnih transakcija

Članak 54.

Suglasnost i povlačenje suglasnosti

1.   Države članice osiguravaju da se platna transakcija smatra odobrenom samo ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije. Platitelj može odobriti platnu transakciju prije izvršenja platne transakcije ili, ako je tako dogovoreno između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga, nakon izvršenja platne transakcije.

2.   Suglasnost za izvršenje platne transakcije ili niza platnih transakcija daje se u obliku koji je dogovoren između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga.

U nedostatku takve suglasnosti smatra se da platna transakcija nije odobrena.

3.   Platitelj može povući suglasnost u svakom trenutku, ali najkasnije do trenutka neopozivosti iz članka 66. Suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija također može biti povučena s učinkom da se sve buduće platne transakcije ne smatraju odobrenima.

4.   Postupak za davanje suglasnosti ugovaraju platitelj i pružatelj platnih usluga.

Članak 55.

Ograničenja korištenja platnih instrumenta

1.   U slučajevima kad se u svrhu davanja suglasnosti koristi određeni platni instrument, platitelj i pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti ograničenje trošenja za platne transakcije izvršene preko tog platnog instrumenta.

2.   Ako je tako dogovoreno okvirnim ugovorom, pružatelj platnih usluga može zadržati pravo blokiranja platnog instrumenta iz objektivno utemeljenih razloga vezano uz sigurnost platnog instrumenta, postojanje sumnje da se radi o neodobrenom ili prijevarnom korištenju platnog instrumenta ili, u slučaju platnog instrumenta s kreditnom linijom, znatno povećanje rizika da platitelj neće moći ispuniti svoju obvezu plaćanja.

3.   U takvim slučajevima pružatelj platnih usluga obavješćuje platitelja na dogovoreni način o blokiranju platnog instrumenta te razlozima blokiranja, ako je moguće prije blokiranja platnog instrumenta, a najkasnije odmah nakon toga, osim ako bi davanje takve informacije ugrozilo objektivno utemeljene sigurnosne razloge ili je zabranjeno drugim relevantnim zakonodavstvom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom.

4.   Pružatelj platnih usluga deblokira platni instrument ili ga zamjenjuje novim platnim instrumentom kad prestanu postojati razlozi za njegovo blokiranje.

Članak 56.

Obveze korisnika platnih usluga u vezi s platnim instrumentima

1.   Korisnik platnih usluga koji je ovlašten koristiti platni instrument obvezan je:

(a)

koristiti platni instrument u skladu s uvjetima koji reguliraju izdavanje i korištenje platnog instrumenta; i

(b)

bez odgode obavijestiti pružatelja platnih usluga ili subjekt kojeg je on odredio kad ustanovi gubitak, krađu ili zlouporabu platnog instrumenta ili njegovo neodobreno korištenje;

2.   U smislu stavka 1. točke (a), korisnik platnih usluga odmah po primitku platnog instrumenta poduzima sve razumne mjere da bi zaštitio njegova osobna sigurnosna obilježja.

Članak 57.

Obveze pružatelja platnih usluga u vezi s platnim instrumentima

1.   Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument obvezan je:

(a)

osigurati da osobna sigurnosna obilježja platnog instrumenta ne budu dostupna drugim strankama osim korisniku platnih usluga koji je ovlašten koristiti taj platni instrument, ne dovodeći u pitanje obveze korisnika platnih usluga iz članka 56.;

(b)

suzdržati se od slanja korisniku platnih usluga platni instrument koji on nije zatražio osim kad se već dani platni instrument korisniku platnih usluga treba zamijeniti.

(c)

osigurati da su u svakom trenutku dostupna odgovarajuća sredstva koja korisniku platnih usluga omogućuju izvršenje obavješćivanja sukladno članku 56. stavku 1. točki (b) ili traženje deblokiranja sukladno članku 55. stavku 4; pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga na zahtjev osigurati sredstva kojima može dokazati da je poslao navedenu obavijest do 18 mjeseci nakon obavješćivanja; te

(d)

spriječiti svako korištenje platnog instrumenta nakon dostavljanja obavijesti sukladno članku 56. stavku 1. točki (b).

2.   Pružatelj platnih usluga snosi rizik slanja platnog instrumenta platitelju te slanja bilo kakvih njegovih osobnih sigurnosnih obilježja.

Članak 58.

Obavijest o neodobrenoj ili nepravilno izvršenoj platnoj transakciji

Korisnik platnih usluga dobiva ispravak od pružatelja platnih usluga samo ako bez odgađanja obavijesti njegovog pružatelja platnih usluga o saznanju o bilo kakvim neodobrenim ili nepravilno izvršenim platnim transakcijama koje predstavljaju temelj za potraživanje, uključujući i potraživanje u skladu s člankom 75., najkasnije 13 mjeseci nakon datuma terećenja, osim kad mu, prema potrebi, pružatelj platnih usluga nije pružio ili stavio na raspolaganje informacije o toj platnoj transakciji u skladu s glavom III.

Članak 59.

Dokazi o provjeri autentičnosti i izvršenju platnih transakcija

1.   Države članice zahtijevaju da, u slučajevima kad korisnik platnih usluga negira da je odobrio izvršenu platnu transakciju ili tvrdi da transakcija nije pravilno izvršena, na njegovom pružatelju platnih usluga je da dokaže da je platna transakcija autentična, točno zabilježena te proknjižena te da na nju nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak.

2.   Ako korisnik platnih usluga negira da je odobrio izvršenu platnu transakciju, korištenje platnog instrumenta koji je zabilježio pružatelj platnih usluga samo po sebi nije nužno dostatno kako bi se dokazalo da je platitelj odobrio platnu transakciju niti da je platitelj djelovao s namjerom prijevare ili da namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza sukladno članku 56.

Članak 60.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za nedobrene platne transakcije

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 58., države članice osiguravaju da u slučaju neodobrene platne transakcije pružatelj platnih usluga platitelja odmah nadoknadi platitelju iznos neodobrene platne transakcije te, prema potrebi, dovede terećeni račun za plaćanje u stanje na kojem bi bio da nije izvršena neodobrena platna transakcija.

2.   Dodatna financijska naknada može se odrediti u skladu s pravom koje se primjenjuje na ugovor koji je zaključen između platitelja i njegovog pružatelja platnih usluga.

Članak 61.

Odgovornost platitelja za neodobrene platne transakcije

1.   Odstupajući od članka 60., platitelj snosi troškove povezane s neodobrenim platnim transakcijama do najviše 150 EUR, do kojih je došlo radi korištenja izgubljenog ili ukradenog platnog instrumenta, ili ako platitelj nije zaštitio osobna sigurnosna obilježja, ili radi zlouporabe platnog instrumenta.

2.   Platitelj snosi sve troškove povezane s neodobrenim platnim transakcijama koji su nastali ako je djelovao s namjerom prijevare ili namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza sukladno članku 56. U takvim slučajevima ne primjenjuje se najviši iznos iz stavka 1. ovog članka.

3.   U slučajevima da platitelj nije djelovao s namjerom prijevare te nije namjerno ili zbog krajnje nepažnje ispunio jednu ili više svojih obveza sukladno članku 56., države članice mogu smanjiti odgovornost iz stavaka 1. i 2. ovog članka, uzimajući u obzir posebno narav osobnih sigurnosnih obilježja platnog instrumenta te okolnostima pod kojima je izgubljen, ukraden ili otuđen.

4.   Platitelj ne snosi nikakve financijske posljedice koje proizlaze iz korištenja izgubljenog, ukradenog ili otuđenog platnog instrumenta nakon obavješćivanja u skladu s člankom 56. stavkom 1. točkom (b), osim ako je djelovao prijevarno.

5.   Ako pružatelj platnih usluga u svakom trenutku ne osigura odgovarajuća sredstva obavješćivanja o izgubljenom, ukradenom ili otuđenom platnom instrumentu sukladno obvezi iz članka 57. stavka 1. točke (c), platitelj nije odgovoran za financijske posljedice koje proizađu iz korištenja tog platnog instrumenta, osim ako je djelovao prijevarno.

Članak 62.

Povrat za platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja

1.   Države članice osiguravaju da platitelj ima pravo na povrat od njegovog pružatelja platnih usluga za odobrenu platnu transakciju koja je inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja a koja je već izvršena, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

u odobrenju nije naveden točan iznos platne transakcije u trenutku odobravanja; i

(b)

iznos platne transakcije premašio je iznos koji je platitelj mogao razumno očekivati uzimajući u obzir njegov dotadašnji obrazac potrošnje, uvjete njegova okvirnog ugovora te relevantne okolnosti u navedenom slučaju.

Na zahtjev pružatelja platnih usluga, platitelj stavlja na raspolaganje činjenice vezane uz te uvjete.

Povrat je jednak cjelokupnom iznosu izvršene platne transakcije.

Platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu kod izravnih terećenja u okvirnom ugovoru dogovoriti da platitelj ima pravo na povrat od svog pružatelja platnih usluga čak i ako nisu ispunjeni uvjeti za povrat iz prvog podstavka.

2.   Međutim, u smislu točke (b) prvog podstavka stavka 1., platitelj ne može navesti razloge konverzije valute ako je primijenjen referentni tečaj ugovoren s pružateljem platnih uslugea u skladu s člankom 37. stavkom 1. točkom (d) i člankom 42. stavkom 3. točkom (b).

3.   Platitelj i pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti okvirnim ugovorom da platitelj nema pravo na povrat ako je dao suglasnost za izvršenje platne transakcije izravno svom pružatelju platnih usluga te je, ako je to primjenjivo, pružatelj platnih usluga ili primatelj plaćanja na dogovoreni način pružio ili stavio na raspolaganje platitelju informacije o budućoj platnoj transakciji najmanje četiri tjedna prije datuma dospijeća.

Članak 63.

Zahtjevi za povrat za platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja

1.   Države članice osiguravaju da platitelj može zatražiti povrat iz članka 62. odobrene platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja u roku od osam tjedana od datuma na koji su novčana sredstva terećena.

2.   Pružatelj platnih usluga u roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva za povrat ili vraća puni iznos platne transakcije ili navodi obrazloženje za odbijanje povrata, navodeći tijela kojima se platitelj može obratiti u skladu s člancima 80. do 83. ako ne prihvaća navedeno obrazloženje.

Pravo pružatelja platnih usluga sukladno prvom podstavku da odbije povrat ne primjenjuje se u slučaju iz četvrtog podstavka članka 62. stavka 1.

POGLAVLJE 3.

Izvršenje platnih transakcija

Odjeljak 1.

Nalozi za plaćanje i preneseni iznosi

Članak 64.

Primitak naloga za plaćanje

1.   Države članice osiguravaju da je vrijeme primitka trenutak kad je pružatelj platnih usluga platitelja primio nalog za plaćanje poslan izravno od strane platitelja ili neizravno od strane ili preko primatelja plaćanja. Ako trenutak primitka za pružatelja platnih usluga platitelja nije radni dan, smatra se da je nalog za plaćanje primjen sljedećeg radnog dana. Pružatelj platnih usluga može odrediti vrijeme zaključenja prije kraja radnog dana nakon kojeg se za sve primljene naloge za plaćanje smatra da su primljeni sljedećeg radnog dana.

2.   Ako korisnik platnih usluga koji je zadao nalog za plaćanje i njegov pružatelj platnih usluga dogovore da izvršenje naloga za plaćanje započne na određeni dan ili na kraju određenog razdoblja ili na dan kad je platitelj stavio novčana sredstva na raspolaganje svom pružatelju platnih usluga, trenutkom primitka u smislu članka 69. smatra se ugovoreni dan. Ako ugovoreni dan nije radni dan za pružatelja platnih usluga, nalog za plaćanje se smatra zaprimljenim sljedeći radni dan.

Članak 65.

Odbijanje naloga za plaćanje

1.   Ako pružatelj platnih usluga odbije izvršiti nalog za plaćanje, korisnika platnih usluga obavješćuje o odbijanju i, ako je moguće, razlozima za odbijanje te postupku za ispravljanje svih grešaka koje su dovele do odbijanja, osim ako je to zabranjeno sukladno drugom zakonodavstvu Zajednice i nacionalnom zakonodavstvu.

Pružatelj platnih usluga pruža ili čini dostupnom obavijest na ugovoreni način što je prije moguće te u svakom slučaju u rokovima iz članka 69.

U okvirnom ugovoru može postojati uvjet da pružatelj platnih usluga može zaračunati naknadu za takvu obavijest ako je odbijanje objektivno opravdano.

2.   U slučajevima kad su ispunjeni svi uvjeti iz okvirnog ugovora platitelja, pružatelj platnih usluga ne smije odbiti izvršenje odobrenog naloga za plaćanje neovisno o tome je li nalog za plaćanje zadao platitelj ili je zadan od strane ili preko primatelja plaćanja, osim ako je to zabranjeno sukladno drugom zakonodavstvu Zajednice i nacionalnom zakonodavstvu.

3.   U smislu članaka 69. i 75. nalog za plaćanje čije je izvršenje odbijeno smatra se da nije ni primljen.

Članak 66.

Neopozivost naloga za plaćanje

1.   Države članice osiguravaju da korisnik platnih usluga ne može opozvati nalog za plaćanje jednom kad ga je primio pružatelj platnih usluga platitelja, osim ako ovim člankom nije drukčije određeno.

2.   Ako je platna transakcija inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja, platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon slanja naloga za plaćanje ili davanja svoje suglasnosti za izvršenje platne transakcije primatelju plaćanja.

3.   Međutim, u slučaju izravnog terećenja računa te ne dovodeći u pitanje prava povrata, platitelj može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi ugovorenom danu terećenja novčanih sredstava.

4.   U slučaju iz članka 64. stavka 2., korisnik platnih usluga može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi ugovorenom danu.

5.   Po isteku rokova iz stavaka 1. do 4. nalog za plaćanje može se opozvati samo ako je tako ugovoreno između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga. U slučaju iz stavaka 2. i 3, također je potrebna suglasnost primatelja plaćanja. Ako je tako dogovoreno okvirnim ugovorom, pružatelj platnih usluga može naplatiti naknadu za opoziv.

Članak 67.

Preneseni iznosi i primljeni iznosi

1.   Države članice od pružatelja platnih usluga platitelja, pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i svih posrednika pružatelja platnih usluga zahtijevaju da prenesu puni iznos platne transakcije i da se suzdrže od oduzimanja naknada iz prenesenog iznosa.

2.   Međutim, primatelj plaćanja i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da pružatelj platnih usluga odbije svoje naknade iz prenesenog iznosa prije nego ga knjiži u korist primatelja plaćanja. U tom slučaju, puni iznos platne transakcije i naknade moraju biti odvojeni u informaciji koja se dostavlja primatelju plaćanja.

3.   Ako se iz prenesenog iznosa odbijaju bilo koje druge naknade osim onih iz stavka 2. pružatelj platnih usluga i platitelj osiguravaju da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije koju je inicirao platitelj. U slučajevima kad je platna transakcija inicirana od strane ili preko primatelja plaćanja, njegov pružatelj platnih usluga osigurava da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije.

Odjeljak 2.

Rok izvršenja i datum valute

Članak 68.

Područje primjene

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na:

(a)

platne transakcije u eurima;

(b)

nacionalne platne transakcije u valuti države članice izvan europodručja; te

(c)

platne transakcije koje uključuju samo jednu konverziju valute između EUR i valute države članice izvan europodručja, pod uvjetom da je potrebna konverzija valute izvršena u dotičnoj državi članici izvan europodručja te da se, u slučaju prekograničnih platnih transakcija, prekogranični prijenos odvija u eurima.

2.   Ovaj se Odjeljak primjenjuje na druge platne transakcije osim ako nije drukčije ugovoreno između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga, osim članka 73. koji strankama nije na raspolaganju. Međutim, ako korisnik platnih usluga i njegov pružatelj platnih usluga dogovore duže razdoblje od onoga iz članka 69., to razdoblje za platne transakcije unutar Zajednice ne prelazi četiri dana od trenutka primitka iz članka 64.

Članak 69.

Platne transakcije na račun za plaćanje

1.   Države članice zahtijevaju da pružatelj platnih usluga platitelja osigura da nakon trenutka primitka u skladu s člankom 64. račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana. Do 1. siječnja 2012. platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu dogovoriti rok koji nije duži od tri radna dana. Ti se rokovi mogu produžiti za naredni radni dan za platne transakcije koje su inicirane na papiru.

2.   Države članice zahtijevaju od pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja da odredi datum valute i iznos platne transakcije učini dostupnim na računu primatelja plaćanja nakon što pružatelj platnih usluga primi sredstva u skladu s člankom 73.

3.   Države članice zahtijevaju da pružatelj platnih usluga prenese nalog za plaćanje zadan od strane ili preko primatelja plaćanja pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja u roku dogovorenom između primatelja plaćanja i njegovog pružatelja platnih usluga, koji omogućuje namiru, što se tiče dotičnog izravnog terećenja, na ugovoreni datum dospijeća.

Članak 70.

Primatelj plaćanja bez računa za plaćanje kod pružatelja platnih usluga

Ako primatelj plaćanja nema račun za plaćanje kod pružatelja platnih usluga, pružatelj platnih usluga koji primi novčana sredstva za primatelja plaćanja stavlja mu ih na raspolaganje u roku navedenom u članku 69.

Članak 71.

Gotovina položena na račun za plaćanje

Ako potrošač položi gotovinu na račun za plaćanje kod tog pružatelja platnih usluga u valuti tog računa za plaćanje, pružatelj platnih usluga osigurava da je iznos stavljen na raspolaganje i datiran odmah nakon trenutka primitka novčanih sredstava. Ako korisnik platnih usluga nije potrošač, taj se iznos stavlja na raspolaganje i datira najkasnije sljedeći radni dan nakon primitka novčanih sredstava.

Članak 72.

Nacionalne platne transakcije

Za nacionalne platne transakcije države članice mogu odrediti kraći najdulji rok izvršenja od onoga određenog ovim Odjeljkom.

Članak 73.

Datum valute i raspoloživost sredstava

1.   Države članice osiguravaju da datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne može biti nakon radnog dana na koji je za iznos platne transakcije odobren račun za plaćanje pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.

Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja osigurava da je iznos platne transakcije na raspolaganju primatelju plaćanja odmah nakon što je taj iznos odobrenna račun za plaćanje pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.

2.   Države članice osiguravaju da datum valute terećenja računa za plaćanje platitelja ne može biti prije trenutka u kojem je za iznos platne transakcije terećen račun za plaćanje.

Odjeljak 3.

Odgovornost

Članak 74.

Neispravne jedinstvene identifikacijske oznake

1.   Ako je nalog za plaćanje izvršen u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom, nalog za plaćanje se smatra ispravno izvršenim u odnosu na primatelja plaćanja koji je određen jedinstvenom identifikacijskom oznakom.

2.   Ako je jedinstvena identifikacijska oznaka koju navede korisnik platnih usluga neispravna, pružatelj platnih usluga sukladno članku 75. nije odgovoran za neizvršenje ili pogrešno izvršenje platne transakcije.

Međutim, pružatelj platnih usluga platitelja čini razumne napore da bi povratio novčana sredstva iz te platne transakcije.

Ako je tako dogovoreno okvirnim ugovorom, pružatelj platnih usluga može naplatiti naknadu korisniku platnih usluga za povrat.

3.   Ako korisnik platnih usluga pruži dodatne informacije osim onih određenih člankom 37. stavkom 1. točkom (a) ili člankom 42. stavkom 2. točkom (b), pružatelj platnih usluga odgovoran je samo za izvršenje platnih transakcija u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom koju je naveo korisnik platnih usluga.

Članak 75.

Neizvršenje ili pogrešno izvršenje

1.   Kad platitelj zadaje nalog za plaćanje, njegov pružatelj platnih usluga odgovoran je, ne dovodeći u pitanje članak 58., članak 74. stavke 2. i 3. i članak 78., platitelju za ispravno izvršenje platne transakcije, osim ako dokaže platitelju i, ako je potrebno, pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja da je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos platne transakcije u skladu s člankom 69. stavkom 1., u kojem slučaju je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran primatelju plaćanja za ispravno izvršenje platne transakcije.

Ako je pružatelj platnih usluga platitelja odgovoran sukladno prvom podstavku, on bez odgode nadoknađuje platitelju iznos neizvršene ili pogrešno izvršene platne transakcije te, ako je to primjenjivo, dovodi terećeni računa za plaćanje u stanje u kojem bi bio da nije izvršena neispravna platna transakcija.

Ako je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran sukladno prvom podstavku, on bez odgode stavlja iznos platne transakcije na raspolaganje primatelju plaćanja te, ako je to primjenjivo, za odgovarajući iznos odobrava račun za plaćanje primatelja plaćanja.

U slučaju neizvršene ili pogrešno izvršene platne transakcije u kojoj je nalog za plaćanje zadao platitelj, njegov pružatelj platnih usluga neovisno o odgovornosti sukladno ovom stavku na njegov zahtjev odmah poduzima mjere za praćenje tijeka platne transakcije te obavještava platitelja o rezultatu.

2.   Kad je nalog za plaćanje zadan od strane ili preko primatelja plaćanja, njegov pružatelj platnih usluga odgovoran je, ne dovodeći u pitanje članak 58., članak 74. stavke 2. i 3. i članak 78. primatelju plaćanja za ispravan prijenos naloga za plaćanje pružatelju platnih usluga platitelja u skladu s člankom 69. stavkom 3. Ako je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran sukladno ovom podstavku, on bez odgode ponovno šalje nalog za plaćanje o kojem je riječ pružatelju platnih usluga platitelja.

Dodatno, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran je, ne dovodeći u pitanje članak 58., članak 74. stavke 2. i 3. i članak 78., primatelju plaćanja za obavljanje platne transakcije u skladu s njegovim obvezama iz članka 73. Ako je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran sukladno ovom podstavku, osigurava da iznos platne transakcije bude na raspolaganju primatelju plaćanja odmah nakon što je za taj iznos odobren račun za plaćanje pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.

U slučaju neizvršene ili pogrešno izvršene platne transakcije za koju pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nije odgovoran sukladno prvom i drugom podstavku, pružatelj platnih usluga platitelja odgovoran je platitelju. Ako je pružatelj platnih usluga platitelja odgovoran u tom smislu on, prema potrebi i bez odgode, nadoknađuje platitelju iznos neizvršene ili pogrešno izvršene platne transakcije te dovodi terećeni računa za plaćanje u stanje u kojem bi bio da nije izvršena neispravna platna transakcija.

U slučaju neizvršene ili pogrešno izvršene platne transakcije u kojoj je nalog za plaćanje zadan od strane ili preko primatelja plaćanja, njegov pružatelj platnih usluga neovisno o odgovornosti sukladno ovom stavku na njegov zahtjev odmah poduzima mjere za praćenje tijeka platne transakcije te obavještava primatelja plaćanja o rezultatu.

3.   Osim toga, pružatelji platnih usluga odgovorni su svojim korisnicima platnih usluga za sve naknade za koje su oni odgovorni i sve kamate koje pripadaju korisniku platnih usluga kao posljedica neizvršene ili pogrešno izvršene platne transakcije.

Članak 76.

Dodatna financijska naknada

Sve dodatne financijske naknade osim onih koje su predviđene ovim Odjeljkom mogu se odrediti u skladu s pravom koje se primjenjuje na ugovor sklopljen između korisnika platnih usluga i njegovog pružatelja platnih usluga.

Članak 77.

Pravo regresa

1.   Ako se odgovornost pružatelja platnih usluga na temelju članka 75. može pripisati drugom pružatelju platnih usluga ili posredniku, taj pružatelj platnih usluga ili posrednik nadoknađuju prvom pružatelju platnih usluga sve nastale troškove ili plaćene iznose sukladno članku 75.

2.   Dodatna financijska naknada može se odrediti u skladu sa sporazumima između pružatelja platnih usluga i/ili posrednika te s pravom koje se primjenjuje na te sporazume.

Članak 78.

Nepostojanje odgovornosti

Odgovornost iz poglavlja 2. i 3. ne primjenjuje se u slučajevima iznimnih i nepredvidivih okolnosti na koje stranka koja se poziva na te okolnosti nije mogla utjecati, a posljedice kojih se ne bi mogle izbjeći unatoč svim nastojanjima u suprotnom smjeru ili u slučajevima kad pružatelja platnih usluga obvezuju druge pravne obveze koje određuje nacionalno zakonodavstvo ili zakonodavstvo Zajednice.

POGLAVLJE 4.

Zaštita podataka

Članak 79.

Zaštita podataka

Države članice dopuštaju obradu osobnih podataka platnim sustavima te pružateljima platnih usluga kad je to potrebno za mjere zaštite sprečavanja, istraživanja i otkrivanja prijevara u platnom prometu. Obrada takvih osobnih podataka obavlja se u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

POGLAVLJE 5.

Izvansudski žalbeni postupci i postupci mirenja za rješavanje sporova

Odjeljak 1.

Žalbeni postupci

Članak 80.

Žalbe

1.   Države članice osiguravaju pokretanje postupaka koji korisnicima platnih usluga i drugim zainteresiranim strankama, uključujući udruge potrošača, omogućuju podnošenje žalbi nadležnim tijelima vezano uz navodna kršenja odredbi nacionalnog prava kojim se provode odredbe ove Direktive od strane pružatelja platnih usluga.

2.   Kada je to primjereno i ne dovodeći u pitanje pravo pokretanja postupka pred sudom u skladu s nacionalnim procesnim pravom, nadležna tijela u odgovoru obavješćuju podnositelja žalbe na postojanje izvansudskog žalbenog postupka te izvansudskog rješavanja sporova sukladno članku 83.

Članak 81.

Sankcije

1.   Države članice utvrđuju pravila o kaznama koja se primjenjuju na kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju ove Direktive te poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje njihove provedbe. Te sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o propisima iz stavka 1. te o nadležnim tijelima iz članka 82. do 1. studenoga 2009. te ju bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje utječu na njih.

Članak 82.

Nadležna tijela

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da tijela ovlaštena za osiguravanje poštovanja odredbi nacionalnog prava koje su donesene sukladno zahtjevima utvrđenim u ovom Odjeljku primjenjuju žalbene postupke i kazne iz članka 80. stavka 1. i članka 81. stavka 1.

2.   U slučaju kršenja ili sumnje na kršenje odredbi nacionalnog prava donesene u skladu s glavama III. i IV., nadležna tijela iz stavka 1. su tijela matične države članice pružatelja platnih usluga, osim za zastupnike i podružnice osnovane u skladu s pravom poslovnog nastana čija nadležna tijela su tijela države članice domaćina.

Odjeljak 2.

Izvansudski postupci mirenja

Članak 83.

Izvansudsko rješavanje spora

1.   Države članice osiguravaju uspostavljanje adekvatnih i učinkovitih izvansudskih žalbenih postupaka i postupaka izvansudskog rješavanja sporova za rješavanje sporova između korisnika platnih usluga i njihovih pružatelja platnih usluga u sporovima vezano uz prava i obveze iz ove Direktive, pri čemu se, ako je moguće, koriste postojeća tijela.

2.   U slučaju prekograničnih sporova, države članice osiguravaju da navedena tijela aktivno surađuju na njihovom rješavanju.

GLAVA V.

PROVEDBENE MJERE I ODBOR ZA PLATNI PROMET

Članak 84.

Provedbene mjere

S ciljem uzimanja u obzir tehnološkog razvoja i tržišnih kretanja u području platnih usluga te osiguravanja jedinstvene primjene ove Direktive, Komisija može, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 85. stavka 2. usvojiti provedbene mjere namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni vezano uz sljedeće:

(a)

prilagodbu popisa aktivnosti iz Priloga, u skladu s člancima 2. do 4. te člankom 16.;

(b)

promjenu definicije mikropoduzeća u smislu članka 4. stavka 26. u skladu s izmjenom Preporuke 2003/361/EZ; i

(c)

ažuriranje iznosa navedenih u članku 26. stavku 1. i članku 61. stavku 1. s ciljem uzimanja u obzir inflacije i važnih tržišnih kretanja.

Članak 85.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za platni promet.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 86.

Potpuno usklađivanje

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 30. stavak 2., članak 33., članak 34. stavak 2., članak 45. stavak 6., članak 47. stavak 3., članak 48. stavak 3., članak 51. stavak 2., članak 52. stavak 3., članak 53. stavak 2., članak 61. stavak 3 te članke 72. i 88. u mjeri u kojoj ova Direktiva sadrži usklađene odredbe, države članice ne smiju zadržati ili uvoditi druge odredbe osim onih koje su utvrđene ovom Direktivom.

2.   Ako država članica koristi neku od mogućnosti iz stavka 1., o tome kao i o svim naknadnim promjenama obavješćuje Komisiju. Komisija javno objavljuje te informacije na internet stranici ili na drugi lako dostupan način.

3.   Države članice osiguravaju da pružatelji platnih usluga ne odstupaju, na štetu korisnika platnih usluga, od odredbi nacionalnog prava kojima se primjenjuju ili koje odgovaraju odredbama ove Direktive osim ako to nije izričito predviđeno Direktivom.

Pružatelji platnih usluga mogu, međutim, odlučiti korisnicima platnih usluga odobriti povoljnije uvjete.

Članak 87.

Preispitivanje

Najkasnije 1. studenoga 2012. Komisija predstavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Europskoj središnjoj banci izvješće o provedbi i učinku ove Direktive, a posebno o:

mogućoj potrebi proširenja područja primjene ove Direktive na platne transakcije u svim valutama te na platne transakcije u kojima je samo jedan od pružatelja platnih usluga iz Zajednice,

primjeni članaka 6., 8. i 9. vezano uz zahtjeve za bonitetno poslovanje institucija za platni promet, posebno vezano uz zahtjeve za vlastita sredstva i zahtjeve vezane uz zaštitu (odvajanje računa),

mogućem utjecaju odobravanja kredita od strane institucija za platni promet vezano uz platne usluge, kako je određeno u članku 16. stavku 3.,

mogućem utjecaju zahtjeva za izdavanjem odobrenja za rad institucijama za platni promet na konkurenciju između institucija za platni promet i drugih pružatelja platnih usluga kao i o preprekama za ulazak na tržište novih pružatelja platnih usluga;

primjeni članaka 34. i 53. te mogućoj potrebi izmjene područja primjene ove Direktive vezano uz platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac, te

primjenu i djelovanje članaka 69. i 75. za sve vrste platnih instrumenata,

i ako je potrebno prilaže prijedlog za njezinu reviziju.

Članak 88.

Prijelazne odredbe

1.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/60/EZ te drugo relevantno zakonodavstvo Zajednice, države članice dopuštaju pravnim osobama koje su započele s obavljanjem djelatnosti institucija za platni promet u smislu ove Direktive prije 25. prosinca 2007. sukladno nacionalnim pravom na snazi da nastave obavljati te djelatnosti u dotičnoj državi članici do 30. travnja 2011. bez odobrenja za rad iz članka 10. Svim takvim osobama koje nisu dobile odobrenje za rad tijekom tog razdoblja sukladno članku 29. zabranjuje se pružanje platnih usluga.

2.   Neovisno o stavku 1., iznimka od zahtjeva za dobivanje odobrenja iz članka 10. odobrava se financijskim institucijama koje su započele obavljati aktivnosti iz točke 4. Priloga I. Direktivi 2006/48/EZ prije 25. prosinca 2007. te ispunjavaju uvjete iz točke (e) prvog podstavka članka 24. stavka 1. te Direktive sukladno nacionalnom pravu. Međutim, o tim aktivnostima obavješćuju nadležna tijela matične države članice do 25. prosinca 2007. Dodatno, navedena obavijest sadrži informacije koje dokazuju da su one usklađene s člankom 5. točkama (a), (d), (g) do (i), (k) i (l) ove Direktive. Ako se nadležna tijela uvjere da su zahtjevi ispunjeni, dotične financijske institucije registriraju se u skladu s člankom 13. ove Direktive. Države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima da izuzmu takve financijske institucije od zahtjeva iz članka 5.

3.   Države članice mogu propisati da pravne osobe iz stavka 1. automatski dobiju odobrenje za rad te budu upisane u registar iz članka 13. ako nadležna tijela već imaju dokaze da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u člancima 5. i 10. Nadležna tijela obavješćuju dotične subjekte prije izdavanja odobrenja za rad.

4.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/60/EZ ili drugo relevantno zakonodavstvo Zajednice, države članice mogu dopustiti fizičkim ili pravnim osobama koje su započele djelatnosti institucija za platni promet u smislu ove Direktive u skladu s nacionalnim pravom na snazi prije 25. prosinca 2007. te ispunjavaju uvjete za izuzeće iz članka 26. da nastave obavljati navedene djelatnosti u dotičnoj državi članici tijekom prijelaznog razdoblja koje ne smije biti duže od 3 godine, bez ostvarivanja izuzeća u skladu s člankom 26. te budu upisane u registar iz članka 13. Svim navedenim osobama na koje se tijekom tog razdoblja nije počelo primjenjivati izuzeće zabranjuje se pružanje platnih usluga u skladu s člankom 29.

Članak 89.

Izmjene Direktive 97/7/EZ

Članak 8. Direktive 97/7/EZ se briše.

Članak 90.

Izmjene Direktive 2002/65/EZ

Direktiva 2002/65/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 4. dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Kad se također primjenjuje Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (28), odredbe o informacijama iz članka 3. stavka 1. ove Direktive, osim stavka 2. točaka (c) do (g), stavka 3. točaka (a), (d) i (e) te stavka 4. točke (b), zamjenjuju se člancima 36., 37., 41. i 42. ove Direktive.

2.

Članak 8. se briše.

Članak 91.

Izmjene Direktive 2005/60/EZ

Direktiva 2005/60/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 3. stavak 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

društvo koje nije kreditna institucija, a obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u točkama 2. do 12. i točci 14. Priloga I. Direktivi 2006/48/EZ, uključujući djelatnosti mjenjača”;

2.

U članku 15. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Kada država članica dopusti kreditnim i financijskim institucijama iz članka 2. stavka 1. točke 1. ili 2. koje su smještene na njezinom području da se unutar države uzimaju u obzir kao treće stranke, ta država članica u svakom slučaju dopušta institucijama i osobama iz članka 2. stavka 1. smještenim na svom području priznavanje i prihvaćanje, u skladu s člankom 14. ove Direktive, rezultata zahtjeva za dubinsko snimanje klijenta utvrđenim u članku 8. stavku 1. točkama (a) do (c) koji je u skladu s ovom Direktivom provela institucija iz članka 2. stavka 1. točke 1. ili 2. u drugoj državi članici, osim mjenjača i institucija za platni promet kako su određene člankom 4. stavkom 4. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (29), koje pružaju prije svega platne usluge navedene u točki 6. Priloga toj Direktivi, uključujući fizičke i pravne osobe kojima se priznaje izuzeće iz članka 26. te Direktive te koje ispunjavaju zahtjeve iz članaka 16. i 18. ove Direktive, čak i ako se dokumenti ili podaci na kojima se temelje ti zahtjevi razlikuju od onih propisanih u državi članici na koju se klijent upućuje.

2.   Kada država članica dopusti mjenjačima iz članka 3. stavka 2. točke (a) i institucijama za platni promet iz članka 4. stavka 4. Direktive 2007/64/EZ, koje prije svega pružaju platne usluge iz točke 6. Priloga toj Direktivi, koje su smještene na njezinom državnom području, da se unutar države uzimaju u obzir kao treće stranke, ta država članica im u svakom slučaju na svom državnom području dopušta priznavanje i prihvaćanje, u skladu s člankom 14. ove Direktive, rezultata zahtjeva za dubinsko snimanje klijenta utvrđenim u članku 8. stavku 1. točkama (a) do (c) koji je u skladu s ovom Direktivom provela institucija iste kategorije u drugoj državi članici te koje ispunjavaju zahtjeve iz članaka 16. i 18. ove Direktive, čak i ako se dokumenti ili podaci na kojima se temelje ti zahtjevi razlikuju od onih propisanih u državi članici na koju se stranka upućuje.

3.

druga rečenica članka 36. stavka 1. se briše.”

Članak 92.

Izmjene Direktive 2006/48/EZ

Prilog I. Direktivi 2006/48/ mijenja se kako slijedi:

1.

Točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.

Platne usluge definirane člankom 4. stavkom 3. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (30)

2.

Točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.

izdavanje i upravljanje drugim sredstvima plaćanja (npr. putničkim čekovima i bankovnim mjenicama) ako ta djelatnost nije obuhvaćena točkom 4.”.

Članak 93.

Ukidanje

Direktiva 97/5/EZ se stavlja izvan snage s učinkom od 1. studenoga 2009.

Članak 94.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive prije 1. studenoga 2009. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 95.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske Unije.

Članak 96.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 13. studenoga 2007.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

M. LOBO ANTUNES


(1)  SL C 109, 9.5.2006., str. 10.

(2)  Mišljenje Europskoga parlamenta od 24. travnja 2007. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 15. listopada 2007.

(3)  SL L 43, 14.2.1997., str. 25.

(4)  SL L 344, 28.12.2001., str. 13.

(5)  SL L 365, 24.12.1987., str. 72.

(6)  SL L 317, 24.11.1988., str 55.

(7)  SL L 208, 2.8.1997., str. 52.

(8)  SL L 177, 30.6.2006., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2007/44/EZ (SL L 247, 21.9.2007., str. 1).

(9)  SL L 275, 27.10. 2000., str. 39.

(10)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2006/46/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 224, 16.8.2006., str. 1.).

(11)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2006/99/EZ (SL L 363, 20.12.2006., str. 137.).

(12)  SL L 372, 31.12.1986., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2006/46/EZ.

(13)  SL L 42, 12.2.1987., str. 48. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/7/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (SL L 101, 1.4.1998., str. 17.)

(14)  SL L 166, 11.6.1998., str. 45.

(15)  SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

(16)  SL L 149, 11.6.2005., str. 22.

(17)  SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(18)  SL L 271, 9.10.2002., str. 2. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2005/29/EZ.

(19)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ-a) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(20)  SL C 27, 26.1.1998., str. 34.

(21)  SL L 144, 4.6.1997., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2005/29/EZ.

(22)  SL L 309, 25.11.2005., str. 15.

(23)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

(24)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(25)  SL L 345, 8.12.2006., str. 1.

(26)  SL L 157, 9.6.2006., str. 87.

(27)  SL L 243, 11.9.2002., str. 1.

(28)  SL L 319, 5.12.2007., str. 1.”

(29)  SL L 319, 5.12.2007., str. 1.”

(30)  SL L 319, 5.12.2007., str. 1.”


PRILOG

PLATNE USLUGE (DEFINICIJA 3. U ČLANKU 4.)

1.

Usluge koje omogućuju polaganje gotovine na račun za plaćanje te svi poslovi potrebni za vođenje računa za plaćanje.

2.

Usluge koje omogućuju podizanje gotovine s računa za plaćanje te svi poslovi potrebni za vođenje računa za plaćanje.

3.

Izvršenje platnih transakcija, uključujući prijenos novčanih sredstava na račun za plaćanje kod pružatelja platnih usluga korisnika ili kod drugog pružatelja platnih usluga:

izvršenje izravnih terećenja uključujući jednokratna izravna terećenja,

izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva,

izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge,

4.

Izvršenje platnih transakcija kod kojih su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga:

izvršenje izravnih terećenja uključujući jednokratna izravna terećenja,

izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva,

izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge.

5.

Izdavanje i/ili prihvaćanje platnih instrumenata.

6.

Novčane pošiljke.

7.

Izvršenje platnih transakcija kod kojih platitelj daje suglasnost za izvršenje platne transakcije nekim telekomunikacijskim, digitalnim ili informatičko tehnološkim uređajem te se plaćanje izvršava telekomunkacijskom operatoru, operatoru informacijsko tehnološkog sustava ili mrežnom operatoru koji djeluje samo kao posrednik između korisnika platnih usluge i dobavljača robe i usluga.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

208


32007R1445


L 336/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.12.2007.


UREDBA (EZ) br. 1445/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2007.

o uspostavi zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Kako bi se mogao izravno usporediti opseg bruto domaćeg proizvoda (BDP) među državama članicama, bitno je da Zajednica ima paritete kupovne moći (dalje u tekstu „PKM”) koji uklanjaju razlike u razini cijena između država članica.

(2)

Pariteti kupovne moći Zajednice moraju biti izračunani na temelju usklađene metodologije, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (3) koja utvrđuje okvir za izradu nacionalnih računa u državama članicama.

(3)

Potiču se države članice na prikupljanje podataka za regionalne paritete kupovne moći.

(4)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu (4) predviđa da regije prihvatljive za financiranje iz strukturnih fondova u okviru cilja konvergencije su one regije koje odgovaraju drugoj razini zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku u smislu Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavljanju zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (5). BDP po stanovniku takvih regija, mjeren u paritetima kupovne moći te izračunan na temelju podataka Zajednice za razdoblje od 2000. do 2002., iznosi manje od 75 % prosjeka BDP-a EU-25 za isto referentno razdoblje. U nedostatku regionalnih pariteta kupovne moći, nacionalni bi pariteti kupovne moći trebali poslužiti za sastavljanje popisa regija koje bi mogle koristiti strukturne fondove. Nacionalni pariteti kupovne moći se također mogu koristiti za utvrđivanje iznosa sredstava koja se dodjeljuju svakoj regiji.

(5)

Uredba (EZ) br. 1083/2006 određuje da države članice prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda su one države članice čiji bruto nacionalni dohodak (BND) po glavi stanovnika, mjeren u paritetima kupovne moći i izračunan na temelju podataka Zajednice za razdoblje od 2001. do 2003., iznosi manje od 90 % prosječnog BND-a EU-25 te koje imaju program za ispunjavanje uvjeta gospodarske konvergencije iz članka 104. Ugovora.

(6)

Prilog XI. članak 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica, utvrđenog u Uredbi (EEZ, Eurotom, EZUČ) br. 259/68 Vijeća (6) (dalje u tekstu „Pravilnik o osoblju”) određuje da Komisija (Eurostat), za potrebe preispitivanja predviđenog člankom 65. stavkom 1. Pravilnika o osoblju, svake godine do kraja listopada sastavlja izvješće o promjenama troškova života u Bruxellesu, gospodarskim paritetima između Bruxellesa i određenih mjesta u državama članicama te promjenama kupovne moći plaća u nacionalnim središnjim državnim službama.

(7)

Svake godine Komisija (Eurostat) već prikuplja od država članica osnovne informacije o paritetima kupovne moći, na dobrovoljnoj osnovi. Ta je aktivnost već postala ustaljena praksa u državama članicama. Međutim, potreban je pravni okvir za održivi razvoj, izračun i diseminaciju pariteta kupovne moći.

(8)

Trebalo bi zadržati redovito dostavljanje privremenih rezultata, što je trenutačno praksa, kako bi bili dostupni najnoviji mogući podaci.

(9)

Trebalo bi usvojiti mjere potrebne za provedbu ove Uredbe u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlastih dodijeljenih Komisiji (7).

(10)

Posebno, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti za prilagodbu definicija i osnovnih kategorija u Prilogu II. te za određivanje kvalitativnih kriterija. Budući da su te mjere općeg opsega i osmišljene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, moraju biti donesene, između ostalog, dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(11)

Budući da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(12)

Obavljeno je savjetovanje s Odborom za statistički program, osnovanim Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (8), u skladu s člankom 3. te Odluke,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj ove Uredbe je uspostava zajedničkih pravila za pružanje osnovnih informacija o paritetima kupovne moći te za njihov izračun i diseminaciju.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Osnovne informacije koje treba dostaviti su podaci potrebni za izračun i osiguranje kvalitete pariteta kupovne moći.

Osnovne informacije uključuju cijene, pondere izdataka BDP-a i ostale podatke navedene u Prilogu I.

Podaci se prikupljaju najmanjom učestalošću određenom u Prilogu I. Podaci se prikupljaju učestalije samo u iznimnim i opravdanim okolnostima.

2.   Pariteti kupovne moći se izračunavaju na temelju nacionalnih godišnjih prosječnih cijena robe i usluga, korištenjem osnovnih informacija s obzirom na ekonomsko područje država članica kako je predviđeno Europskim sustavom nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (dalje u tekstu „ESA 95”).

3.   Pariteti kupovne moći se izračunavaju u skladu s osnovnim kategorijama kako su navedene u Prilogu II., u skladu s povezanim klasifikacijama BDP-a određenima u Uredbi (EZ) br. 2223/96.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„pariteti kupovne moći” („PKM”) znači prostorni deflatori i konvertori valuta koji uklanjaju učinke razlika u razinama cijena između država članica i tako omogućavaju usporedbu sastavnica BDP-a s obzirom na opseg te usporedbu razina cijena;

(b)

„standard kupovne moći” („SKM”) znači umjetna zajednička referentna jedinica valute koja se u Europskoj uniji koristi za izražavanje volumena ekonomskih agregata za prostorne usporedbe tako da uklanjaju razlike u razini cijena između država članica;

(c)

„cijene” znači kupovne cijene po kojima kupuju krajnji potrošači;

(d)

„ponderi izdataka” znači udjeli izdataka sastavnica BDP-a izraženi u tekućim cijenama;

(e)

„osnovna kategorija” znači najniža razina grupiranja artikala za koje se računaju pariteti prilikom raščlanjivanja BDP-a;

(f)

„artikli” znači roba ili usluge točno određene za korištenje u promatranju cijena;

(g)

„stvarne i imputirane rente” imaju značenje koje im je dano u Uredbi Komisije (EZ) br. 1722/2005 (9);

(h)

„naknade zaposlenicima” ima značenje koje im je dano u Uredbi (EZ) br. 2223/96;

(i)

„privremeni korekcijski faktori” znači faktori koji se koriste za prilagodbu prosječnih cijena dobivenih u trenutku istraživanja prema godišnjim prosječnim cijenama;

(j)

„prostorni korekcijski faktori” znači faktori koji se koriste za prilagodbu prosječnih cijena dobivenih na jednom ili više mjesta unutar ekonomskog područja države članice prema nacionalnim prosječnim cijenama;

(k)

„reprezentativni artikli” znači oni artikli koji jesu, ili se smatraju, u smislu relativnih ukupnih izdataka unutar osnovne kategorije, najvažnijim artiklima koji se kupuju na nacionalnim tržištima;

(l)

„pokazatelji reprezentativnosti” znači oznake ili drugi pokazatelji koji određuju artikle koje su države članice odabrale kao reprezentativne;

(m)

„jednaka reprezentativnost” znači potrebno svojstvo sastava popisa artikala za osnovnu kategoriju za koje je svaka država članica u mogućnosti da odredi cijenu tog broja reprezentativnih proizvoda koji odgovara heterogenosti proizvoda i razini cijena obuhvaćenih osnovnom kategorijom i izdatkom za osnovnu kategoriju;

(n)

„prijelazan” znači svojstvo da izravna usporedba između dvije države članice dovodi do istog rezultata kao i neizravna usporedba preko bilo koje druge države članice;

(o)

„pogreška” znači korištenje netočnih osnovnih informacija ili neodgovarajuća primjena postupka izračuna;

(p)

„referentna godina” znači kalendarska godina na koju se odnose konkretni godišnji rezultati;

(q)

„nepromjenjivost” znači da se, nakon što su rezultati prvo izračunani za neku skupinu država članica, a potom za širu skupinu državu članica, pariteti kupovne moći između izvorne skupine država članica ipak čuvaju.

Članak 4.

Uloge i odgovornosti

1.   Komisija (Eurostat) je odgovorna za:

(a)

koordinaciju pružanja osnovnih informacija;

(b)

izračun i objavu pariteta kupovne moći;

(c)

osiguranje kvalitete pariteta kupovne moći, u skladu s člankom 7.;

(d)

razvoj i priopćenje metodologije, uz savjetovanje s državama članicama;

(e)

osiguranje da države članice imaju mogućnost davanja komentara na rezultate PKM-a prije objave te da se svaka takva primjedba uzme u obzir; i

(f)

sastavljanje i diseminaciju metodološkog priručnika iz Priloga I. točke 1.1.

2.   Države članice prilikom pružanja osnovnih informacija slijede postupak određen u Prilogu I.

Po dovršetku postupka potvrđivanja podataka, kako je određeno u Prilogu I. točki 5.2. te u roku od najviše jednog mjeseca, države članice dostavljaju pisano odobrenje rezultata istraživanja za koje su odgovorne.

Države članice odobravaju metodologiju prikupljanja podataka te provjeravaju vjerodostojnost podataka, uključujući osnovne informacije koje dostavlja Komisija (Eurostat).

Članak 5.

Dostavljanje osnovnih informacija

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) osnovne informacije navedene u Prilogu I. u skladu s postojećim odredbama Zajednice o prenošenju podataka.

2.   Osnovne informacije navedene u Prilogu I. dostavljaju se u tehničkom formatu te u rokovima određenim u tom Prilogu.

3.   U slučajevima kada Komisija (Eurostat) državama članicama dostavi osnovne informacije, Komisija također dostavlja opis metode kojom države članice mogu izvršiti provjeru vjerodostojnosti.

Članak 6.

Statističke jedinice

1.   Osnovne informacije navedene u Prilogu I. dobivaju se iz statističkih jedinica kako su određene u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 696/93 (10) ili iz drugih izvora koji daju podatke koji ispunjavaju kvalitativne zahtjeve određene u Prilogu I. točki 5.1. Svaka država članica prilikom dostave podataka Komisiju obavješćuje o vrsti statističke jedinice ili izvora.

2.   Statističke jedinice koje države članice pozovu na dostavu podataka ili suradnju u prikupljanju podataka dopuštaju praćenje stvarno naplaćenih cijena te daju iskrene i potpune informacije u trenutku kada se te informacije zatraže.

Članak 7.

Kriteriji i kontrola kvalitete

1.   Komisija (Eurostat) i države članice uspostavljaju sustav za kontrolu kvalitete na temelju izvještaja i procjena, kako je određeno u Prilogu I. točki 5.3.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu), na njezin zahtjev, sve informacije potrebne za ocjenu kvalitete osnovnih informacija navedenih u Prilogu I.

Države članice također dostavljaju Komisiji (Eurostatu) pojedinosti i razloge za bilo koje naknadne promjene korištenih metoda ili devijacije od metodološkog priručnika navedenog u Prilogu I.

3.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) izvješća o kvaliteti istraživanja za koja su odgovorne, kako je određeno u Prilogu I. odjeljku 5.

4.   Zajednički kriteriji na kojima se temelji kontrola kvalitete i struktura izvješća o kvaliteti, kako je određeno u Prilogu I. točki 5.3., utvrđuju se strogo u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom određenim u članku 11. stavku 3.

Članak 8.

Periodičnost

Komisija (Eurostat) izračunava paritete kupovne moći za svaku kalendarsku godinu.

Članak 9.

Diseminacija

1.   Komisija (Eurostat) objavljuje konačne godišnje rezultate najkasnije 36 mjeseci nakon kraja referentne godine.

Objava se temelji na podacima koji su dostupni Komisiji (Eurostatu) najkasnije tri mjeseca prije datuma objave.

Ništa u ovom stavku ne utječe na pravo Komisije (Eurostata) da objavi privremene rezultate i prije 36 mjeseci nakon kraja referentne godine. Komisija (Eurostat) te rezultate objavljuje, između ostalog, i na svojoj internetskoj stranici.

2.   Rezultati koje Komisija (Eurostat) objavi za svaku državu članicu na agregatnoj razini sadrži barem sljedeće:

(a)

paritete kupovne moći na razini BDP-a;

(b)

paritete kupovne moći za izdatke za osobnu potrošnju kućanstava i stvarnu individualnu potrošnju;

(c)

indekse razina cijena u odnosu na prosjek Zajednice; i

(d)

BDP, izdatke za osobnu potrošnju kućanstava i stvarnu individualnu potrošnju te odnosne podatke po glavi stanovnika u SKM-u.

3.   Ako su rezultati izračunani za širu skupinu država, pariteti kupovne moći država članica ipak se čuvaju u skladu s načelom nepromjenjivosti.

4.   Objavljeni konačni pariteti kupovne moći u pravilu se ne revidiraju.

Međutim, u slučaju pogrešaka koje su obuhvaćene u Prilogu I. odjeljku 10., ispravljeni rezultati objavljuju se u skladu s postupkom koji je utvrđen u navedenom odjeljku.

Iznimne opće revizije provode se ako se, zbog promjena koncepata na kojima se temelji ESA 95 i koje utječu na rezultate PKM-a, indeks opsega BDP-a za bilo koju državu članicu promjeni za više od jednog postotnog poena.

Članak 10.

Korekcijski koeficijenti

Države članice nisu obvezne provoditi istraživanja isključivo za potrebe utvrđivanja korekcijskih koeficijenata koji se primjenjuju za naknade i mirovine dužnosnika Zajednice i ostalih službenika u skladu s Pravilnikom o osoblju.

Članak 11.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za statistički program.

2.   U slučaju upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3.   U slučaju upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a. stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Članak 12.

Provedbene mjere

1.   Mjere potrebne za provedbu odredbi ove Uredbe, uključujući mjere za uzimanje u obzir gospodarskih i tehničkih promjena, donose se u mjeri u kojoj ne uključuju nerazmjerno povećanje troškova za države članice, kako je utvrđeno u stavcima 2. i 3.

2.   Sljedeće mjere potrebne za provedbu odredbi ove Uredbe donose se u skladu regulatornim postupkom iz članka 11. stavka 2.:

(a)

definicija skupa minimalnih standarda za postizanje bitne usporedivosti i reprezentativnosti podataka, kako je određeno u Prilogu I. točkama 5.1. i 5.2.;

(b)

definicija jasnih zahtjeva u pogledu metodologije koja se treba koristiti kako je određeno u Prilogu I.; i

(c)

uspostava i prilagodba podrobnih opisa sadržaja osnovnih kategorija, pod uvjetom da su u skladu s ESA-om 95 ili bilo kojim kasnijim sustavom.

3.   Sljedeće mjere osmišljene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog, dodavanjem novih elemenata, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 11. stavka 3.:

(a)

prilagodba definicija;

(b)

prilagodba popisa osnovnih kategorija (kako su navedene u Prilogu II.); i

(c)

definicija kvalitativnih kriterija i strukture izvješća o kvaliteti, u skladu s člankom 7. stavkom 4.

Članak 13.

Financiranje

1.   Države članice od Komisije primaju financijski doprinos koji iznosi najviše 70 % troškova prihvatljivih na temelju pravila Komisije o bespovratnim sredstvima.

2.   Iznos takvog financijskog doprinosa utvrđuje se kao dio godišnjeg proračunskog postupka Europske unije. Proračunsko tijelo određuje odobrena sredstva raspoloživa svake godine.

Članak 14.

Preispitivanje i izvješće

Odredbe ove Uredbe preispituju se pet godina nakon njezinog stupanja na snagu. Prema potrebi se preispituju na temelju izvješća i prijedloga Komisije podnesenih Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2007.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

M. LOBO ANTUNES


(1)  SL C 318, 23.12.2006., str. 45.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 26. travnja 2007. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 13. studenoga 2007.

(3)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1267/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 180, 18.7.2003., str. 1.).

(4)  SL L 210, 31.7.2006., str. 25. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1989/2006 (SL L 411, 30.12.2006., str. 6.).

(5)  SL L 154, 21.6.2003., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 105/2007 (SL L 39, 10.2.2007., str. 1.).

(6)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 1895/2006 (SL L 397, 30.12.2006., str. 6.).

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

(8)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(9)  Uredba Komisije (EZ) br. 1722/2005 od 20. listopada 2005. o načelima za procjenu usluga stanovanja za potrebe Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003 o usklađivanju bruto nacionalnog dohotka u tržišnim cijenama (SL L 276, 21.10.2005., str. 5.).

(10)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 696/93 od 15. ožujka 1993. o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnoga sustava unutar Zajednice (SL L 76, 30.3.1993., str. 1.). Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).


PRILOG I.

METODOLOGIJA

1.   METODOLOŠKI PRIRUČNIK I PROGRAM RADA

1.1.   Komisija (Eurostat) će nakon savjetovanja s državama članicama osigurati metodološki priručnik u kojem se opisuju metode koje se koriste u raznim fazama izrade pariteta kupovne moći, uključujući metode za procjenu nedostajućih osnovnih informacija te za procjenu nedostajućih pariteta. Metodološki priručnik će se revidirati prilikom svake značajne promjene metodologije. Može uvesti nove metode za unapređenje kvalitete podataka, smanjenje troškova ili smanjenje opterećenja davaocima podataka.

1.2.   Komisija (Eurostat) će, do 30. studenoga svake godine i uz savjetovanje s državama članicama, uspostaviti godišnji program rada za sljedeću kalendarsku godinu u kojem će utvrditi vremenski raspored za specifikaciju i dostavu osnovnih informacija koje su potrebne za tu godinu.

1.3.   Godišnji program rada utvrdit će format za dostavu podataka koji trebaju koristiti države članice te bilo koja druga djelovanja potrebna za uspješan izračun i objavu pariteta kupovne moći.

1.4.   Osnovne informacije koje se dostavljaju sukladno točki 1.2. mogu se revidirati, ali rezultati za referentnu godinu izračunat će se na temelju informacija koje su dostupne sukladno vremenskom rasporedu određenom u članku 9. Ako informacije nisu potpune ili dostupne na taj datum, Komisija (Eurostat) će procijeniti nedostajuće osnovne informacije.

1.5.   U slučaju da država članica ne dostavi potpune osnovne informacije, mora navesti zašto informacije nisu potpune, kada će dostaviti potpune informacije ili, prema potrebi, zašto ne može pružiti potpune informacije.

2.   OSNOVNE INFORMACIJE

2.1.   Stavke osnovnih informacija

Za potrebe ove Uredbe, osnovne informacije u skladu s člancima 2. i 4. te najmanja učestalost dostave novih podataka obuhvaćaju i dostavljaju se kako slijedi:

Osnovne informacije

Najmanja učestalost

Ponderi izdataka BDP-a (1)

Godišnje

Stvarne i imputirane rente (2)

Godišnje

Naknade zaposlenicima

Godišnje

Privremeni korekcijski faktori

Godišnje

Cijene robe i usluga široke potrošnje i povezani pokazatelji reprezentativnosti

3 godine (3)

Cijene opreme

3 godine

Cijene građevinskih projekata

3 godine

Prostorni korekcijski faktori

6 godina

2.2.   Postupak za dobivanje osnovnih informacija

Komisija (Eurostat) će, nakon uzimanja u obzir stavove država članica, odrediti izvore i davaoce podataka koji će se koristiti za svaku od gore navedenih osnovnih informacija. Ako Komisija (Eurostat) osnovnu informaciju dobije od davaoca podataka koji nije država članica, potonja će biti oslobođena obveza utvrđenih u točkama od 5.1.4. do 5.1.13.

3.   NACIONALNE PROSJEČNE CIJENE

3.1.   Bez obzira na odredbe članka 2. stavka 2., prikupljanje podataka može biti ograničeno na jedno ili više mjesta unutar ekonomskog područja. Takvi se podaci mogu koristiti za izračune PKM-a, pod uvjetom da su popraćeni odgovarajućim prostornim korekcijskim faktorima. Takvi prostorni korekcijski faktori će se koristiti za prilagodbu podataka istraživanja na relevantnim mjestima onim podacima koji su reprezentativni za nacionalni prosjek.

3.2.   Prostorni korekcijski faktori će se dostavljati na razini osnovne kategorije. Ne smiju biti stariji od šest godina u referentnom razdoblju istraživanja.

4.   GODIŠNJE PROSJEČNE CIJENE

Bez obzira na odredbe članka 2. stavka 2., prikupljanje podataka može biti ograničeno na određeno vremensko razdoblje. Takvi se podaci mogu koristiti za izračune PKM-a, pod uvjetom da su popraćeni odgovarajućim vremenskim korekcijskim faktorima. Takvi vremenski korekcijski faktori će se koristiti za prilagodbu podataka istraživanja u tom razdoblju onim podacima koji su reprezentativni za godišnji prosjek.

5.   KVALITETA

5.1.   Najmanji standardi za osnovne informacije

5.1.1.   Popis artikala za koje će se određivati cijena oblikovat će se tako da sadrži artikle čije specifikacije osiguravaju usporedivost između država.

5.1.2.   Popis artikala za koje će se određivati cijena oblikovat će se tako da svaka država članica može za svaku osnovnu kategoriju navesti barem jedan reprezentativni artikl za koji se može odrediti cijena u najmanje još jednoj državi članici.

5.1.3.   Popis artikala će se oblikovati tako da se postigne najviša moguća izvediva razina jednake reprezentativnosti tako da, kao minimum, svaka država mora za svaku osnovnu kategoriju odrediti cijenu jednog reprezentativnog artikla i da cijenu za taj reprezentativni artikl mora odrediti barem još jedna država.

5.1.4.   Svaka će država članica odrediti cijenu artikala u skladu sa specifikacijama koje se nalaze na popisu artikala.

5.1.5.   Svaka će država članica odrediti cijenu za dostatan broj artikala u okviru svake osnovne kategorije koji su dostupni na njezinom tržištu, čak i ako se oni možda ne smatraju reprezentativnima za tu osnovnu kategoriju.

5.1.6.   Svaka će država članica dostaviti cijene za barem jedan reprezentativni artikl u okviru svake osnovne kategorije. Reprezentativni artikli će biti označeni pokazateljem reprezentativnosti.

5.1.7.   Svaka će država članica prikupiti dostatan broj cijena za svaki artikl za koji se određuje cijena kako bi osigurala pouzdanu prosječnu cijenu po artiklu, uzimajući u obzir strukturu svoga tržišta.

5.1.8.   Izbor vrsta prodajnih mjesta bit će osmišljen tako da na odgovarajući način odražava domaći uzorak potrošnje unutar države članice s obzirom na artikl.

5.1.9.   Izbor prodajnog mjesta u određenom mjestu bit će osmišljen tako da na odgovarajući način odražava uzorak potrošnje stanovnika tog mjesta i dostupnost artikala.

5.1.10.   Svaka će država članica dostaviti Komisiji (Eurostatu) podatke o naknadama zaposlenika za odabrana zanimanja pozivanjem na sektor ukupne države (S 13) kako je definirano u ESA-i 95.

5.1.11.   Svaka će država članica dostaviti Komisiji (Eurostatu) vremenske korekcijske faktore koji omogućavaju izračun pariteta kupovne moći iz cijena koje su prikupljene u određenom trenutku i koje na odgovarajući način odražavaju godišnju prosječnu razinu cijena.

5.1.12.   Svaka će država članica dostaviti Komisiji (Eurostatu) prostorne korekcijske faktore koji omogućavaju izračun pariteta kupovne moći s cijenama koje su prikupljene na određenim mjestima i koje na odgovarajući način odražavaju godišnju prosječnu razinu cijena.

5.1.13.   Svaka će država članica dostaviti Komisiji (Eurostatu) pondere koji se odnose na svaku osnovnu kategoriju, kako je određeno u Prilogu II., a koji odražavaju strukturu izdataka u toj državi članici za referentnu godinu.

5.2.   Najmanji standardi za potvrđivanje rezultata istraživanja cijena

5.2.1.   Svaka će država članica, prije slanja podataka Komisiji (Eurostatu), izvršiti preispitivanje vjerodostojnosti podataka na temelju:

najviših i najnižih cijena,

prosječne cijene i koeficijenta varijacije,

broja artikala za koje se cijene istražuju po osnovnoj kategoriji,

broja reprezentativnih artikala za koje se određuju cijene po osnovnoj kategoriji, i

broja istraženih cijena po artiklu.

5.2.2.   Komisija (Eurostat) će državama članicama dostaviti elektronički alat koji sadrži algoritme neophodne za potrebe točke 5.2.1.

5.2.3.   Komisija (Eurostat) će, prije konačnog izračuna rezultata istraživanja i u suradnji s državama članicama, izvršiti provjere vjerodostojnosti na temelju pokazatelja koji uključuju:

Za svaku osnovnu kategoriju:

broj artikala za koje svaka država određuje cijenu,

broj artikala kojima svaka država dodjeljuje pokazatelj reprezentativnosti,

indeks razine cijena,

rezultate prethodnog istraživanja za istu osnovnu kategoriju, i

indekse razine cijena u PKM-u za svaku državu.

Za svaki artikl:

broj istraženih cijena svake države, i

koeficijente varijacije:

i.

prosječnih cijena u nacionalnim valutama,

ii.

indeksa razine cijena u PKM-u, i

iii.

indeksa razine cijena u PKM-u za svaku državu.

5.2.4.   Komisija (Eurostat) će, prije konačnog izračuna rezultata PKM-a na agregatnoj razini, izvršiti provjere vjerodostojnosti na temelju pokazatelja koji uključuju:

Na razini ukupnog BDP-a i njegovih glavnih agregata:

konzistentnost pondera izdataka BDP-a i procjene stanovništva s objavljenim podacima,

usporedbu volumnih indeksa po stanovniku za trenutačne i prethodne izračune, i

usporedbu indeksa razine cijena za trenutačne i prethodne izračune.

Na razini svake osnovne kategorije:

usporedbu strukture ponderacije BDP-a za trenutačne i prethodne izračune, i

procjene nedostajućih podataka, gdje je to važno.

5.3.   Izvješćivanje i ocjena

5.3.1.   Svaka država članica čuvat će dokumentaciju koja sadrži potpuni opis načina na koji se ova Uredba provodi. Ta će dokumentacija biti na raspolaganju Komisiji (Eurostatu) i ostalim državama članicama.

5.3.2.   Komisija (Eurostat) najmanje svakih šest godina ocjenjuje postupak izračuna PKM-a svake države članice. Ocjene, planirane na godišnjoj osnovi i sadržane u godišnjem programu rada, preispitivat će usklađenost s ovom Uredbom. Komisija (Eurostat) će na temelju ocjena izraditi izvještaj i javno ga objaviti, između ostalog i na svojoj internetskoj stranici.

5.3.3.   U skladu s člankom 7. stavkom 3., ubrzo nakon svakog istraživanja potrošačkih cijena, izvještaj odgovorne države članice s informacijama o načinu na koji je istraživanje provedeno bit će dostavljen Komisiji (Eurostatu). Komisija (Eurostat) svakoj će državi članici dostaviti sažetak tih izvještaja.

6.   POSTUPAK ISTRAŽIVANJA POTROŠAČKIH CIJENA

6.1.   Države članice će istraživanja cijena provoditi u skladu s programom rada.

6.2.   Komisija (Eurostat) će za svako istraživanje pripremiti popis artikala za istraživanje na temelju prijedloga koje će svaka država članica podnijeti za svaku osnovnu kategoriju.

6.3.   Komisija (Eurostat) će, zajedno s popisom artikala, osigurati prijevod svih specifikacija na svakom popisu istraživanja na sve službene jezike Europske unije.

7.   POSTUPAK IZRAČUNA

7.1.   Izračun dvostranih pariteta na razini osnovne kategorije

(a)

Izračun višestranih Èltetò-Köves-Szulc (dalje u tekstu „EKS”) pariteta na razini osnovne kategorije temeljit će se na matrici dvostranih pariteta za svaki par država sudionica.

(b)

Izračun dvostranih pariteta provest će se pozivanjem na istražene cijene za predmetne artikle te na pokazatelje reprezentativnosti koji su dodijeljeni tim artiklima.

(c)

Prosječna cijena za svaki artikl utvrđena istraživanjem bit će određena kao jednostavna aritmetička sredina cijena koje su zamijećene i zabilježene za taj artikl.

(d)

Nacionalna godišnja prosječna cijena bit će, prema potrebi, procijenjena na temelju prosječne cijene utvrđene istraživanjem korištenjem odgovarajućih prostornih i vremenskih korekcijskih faktora.

(e)

Potom će se, tamo gdje je to moguće, izračunati omjeri prilagođenih prosječnih cijena za artikle i parove država sudionica, zajedno s njihovom suprotnom vrijednošću.

(f)

Potom će se, tamo gdje je to moguće, za sve parove država sudionica izračunati pariteti kupovne moći za osnovnu kategoriju. Za svaki par država sudionica pariteti kupovne moći će se izračunati kao ponderirana geometrijska sredina:

geometrijske sredine omjera cijena artikala koji su označeni kao reprezentativni za obje države,

geometrijske sredine omjera cijena artikala koji su označeni kao reprezentativni za prvu državu, ali ne i za drugu državu,

geometrijske sredine omjera cijena artikala koji su označeni kao reprezentativni za drugu državu, ali ne i za prvu državu,

korištenjem pondera koji odražavaju relativnu reprezentativnost svih artikala za koje su cijene odredile obje države.

7.2.   Procjena nedostajućih dvostranih pariteta

Ako se za bilo koju osnovnu kategoriju ne mogu izračunati dvostrani pariteti kupovne moći, nedostajući dvostrani pariteti kupovne moći bit će procijenjeni, tamo gdje je to moguće, korištenjem standardnog postupka geometrijskog prosjeka neizravnih pariteta preko trećih zemalja. U slučaju da matrica dvostranih pariteta kupovne moći za osnovnu kategoriju nakon ovog postupka procjene i dalje sadrži bilo koju nedostajuću vrijednost, izračun višestranih EKS pariteta tada neće biti moguć za države za koje nedostaju dvostrani pariteti kupovne moći. Takve nedostajuće EKS paritete tada će procijeniti Komisija (Eurostat), korištenjem referentnih pariteta kupovne moći iz sličnih osnovnih kategorija ili bilo koje druge odgovarajuće metode za procjenu.

7.3.   Izračun dvostranih pariteta na agregatnoj razini

(a)

Izračun dvostranih pariteta na određenoj razini agregacije nacionalnih računa izvršit će se korištenjem EKS pariteta (vidjeti točku 7.4.) i pondera izdataka BDP-a za predmetne osnovne kategorije.

(b)

Potom će se izračunati paritet tipa Laspeyres za odabranu razinu agregacije kao aritmetička sredina pariteta za predmetne osnovne kategorije, ponderirana relativnim postocima (ili nominalnim vrijednostima) za drugu državu svakog para država sudionica.

(c)

Potom će se izračunati paritet tipa Paasche za odabranu razinu agregacije kao harmonijska sredina pariteta za predmetne osnovne kategorije, ponderirana relativnim postocima (ili nominalnim vrijednostima) za prvu državu svakog para država sudionica.

(d)

Potom će se izračunati paritet tipa Fisher za odabranu razinu agregacije kao geometrijska sredina pariteta tipa Laspeyres i tipa Paasche ustanovljenih za svaki par država sudionica

7.4.   Izračun prijelaznih višestranih pariteta kupovne moći

Izračun prijenosnih višestranih pariteta izvršit će se na razini osnovne kategorije ili bilo koje agregatne razine korištenjem postupka EKS koji se temelji na potpunoj matrici pariteta tipa Fisher između svakog para država sudionica kako slijedi:

Image

pri čemu tEKSs označava EKS paritet između države s i države t;

tFs označava paritet tipa Fisher između države s i države t;

z označava broj država sudionica.

8.   DOSTAVA

8.1.   Komisija (Eurostat) će državama članicama dostaviti predloške za elektroničku dostavu osnovnih informacija potrebnih za izračun pariteta kupovne moći.

8.2.   Države članice će Komisiji (Eurostatu) pružiti osnovne informacije u skladu s predlošcima.

9.   OBJAVA

Uz odredbe iz članka 9. stavka 2., Komisija (Eurostat) može objaviti rezultate na detaljnijoj razini nakon savjetovanja s državama članicama.

10.   ISPRAVCI

10.1.   Kada država članica otkrije pogrešku mora odmah i na vlastitu inicijativu Komisiji (Eurostatu) dostaviti točne osnovne informacije. Dodatno, država članica će Komisiju (Eurostat) obavijestiti o svakoj primjeni postupka izračuna za koju se sumnja da nije odgovarajuća.

10.2.   Nakon što uoči pogrešku koju je učinila država članica ili Komisija (Eurostat), Komisija (Eurostat) će obavijestiti države članice i ponovno izračunati paritete kupovne moći u roku od jednog mjeseca.

10.3.   Ako otkrivene pogreške dovedu do promjene od najmanje 0,5 postotnih poena na razini BDP-a po stanovniku izraženog u paritetima kupovne moći za bilo koju državu članicu, Komisija (Erurostat) će što je prije moguće objaviti ispravak, osim ako takve pogreške nisu otkrivene više od tri mjeseca nakon objave rezultata.

10.4.   Kada god dođe do pogreške, odgovorno tijelo će poduzeti mjere radi sprečavanja sličnih događaja u budućnosti.

10.5.   Revizije pondera izdataka BDP-a ili procjena stanovništva koje se izvrše 33 mjeseca nakon kraja referentne godine neće tražiti ispravke rezultata pariteta kupovne moći.


(1)  Ti ponderi moraju biti konzistentni najnižoj razini raspoloživih agregata iz nacionalnih računa. Ako zahtijevani detaljni podatak nije raspoloživ, države članice smiju dostaviti najbolje procjene za nedostajuće stavke.

(2)  Kvantitativni pristup izračuna stambenog fonda, kako je opisan u metodološkom priručniku, može se upotrijebiti umjesto cjenovnog pristupa u slučajevima kada podaci o stvarnim najamninama nisu dostupni ili su statistički nepouzdani u smislu Uredbe (EZ) br. 1722/2005.

(3)  Najmanja učestalost se odnosi na dostavu podataka za određenu skupinu proizvoda s obzirom na promjenjivi ciklus istraživanja.


PRILOG II.

Osnovne kategorije kako su određene u članku 3. točki (e)

OK br.

Opis

IZDACI ZA OSOBNU POTROŠNJU KUĆANSTAVA

HRANA I BEZALKOHOLNA PIĆA

 

Hrana

 

Kruh i žitarice [COICOP 01.1.1.]

1

Riža

2

Ostale žitarice, brašno i ostali proizvodi od žitarica

3

Kruh

4

Ostali pekarski proizvodi

5

Tjestenine

 

Meso [COICOP 01.1.2.]

6

Govedina i teletina

7

Svinjetina

8

Janjetina, ovčetina i jaretina

9

Meso peradi

10

Ostalo meso i jestive iznutrice

11

Delikatese i ostale mesne prerađevine

 

Ribe i plodovi mora [COICOP 01.1.3.]

12

Svježa, rashlađena i smrznuta riba i plodovi mora

13

Konzervirana ili prerađena riba i plodovi mora

 

Mlijeko, sir i jaja [COICOP 01.1.4.]

14

Svježe mlijeko

15

Konzervirano mlijeko i ostali mliječni proizvodi

16

Sir

17

Jaja i proizvodi od jaja

 

Ulja i masnoće [COICOP 01.1.5.]

18

Maslac

19

Margarin

20

Ostala jestiva ulja i masnoće

 

Voće [COICOP 01.1.6.]

21

Svježe ili rashlađeno voće

22

Smrznuto, konzervirano ili prerađeno voće i voćni proizvodi

 

Povrće [COICOP 01.1.7.]

23

Svježe ili rashlađeno povrće osim krumpira

24

Svježi ili rashlađeni krumpiri

25

Smrznuto, konzervirano ili prerađeno povrće i proizvodi od povrća

 

Šećer, džem, med, čokolada i slatkiši [COICOP 01.1.8.]

26

Šećer

27

Džemovi, marmelade i med

28

Slatkiši, čokolada i ostali proizvodi od kakaa

29

Jestivi led, sladoled i sorbet

 

Ostali prehrambeni proizvodi, d.n. [COICOP 01.1.9.]

30

Ostali prehrambeni proizvodi, d.n.

 

Bezalkoholna pića

 

Kava, čaj i kakao [COICOP 01.2.1.]

31

Kava, čaj i kakao

 

Mineralna voda, osvježavajuća pića, voćni sokovi i sokovi od povrća [COICOP 01.2.2.]

32

Mineralna voda

33

Osvježavajuća pića i koncentrati

34

Voćni sokovi i sokovi od povrća

ALKOHOLNA PIĆA, DUHAN I NARKOTICI

 

Alkoholna pića

 

Žestoka alkoholna pića [COICOP 02.1.1.]

35

Žestoka alkoholna pića

 

Vino [COICOP 02.1.2.]

36

Vino

 

Pivo [COICOP 02.1.3.]

37

Pivo

 

Duhan

 

Duhan [COICOP 02.2.0.]

38

Duhan

 

Narkotici

 

Narkotici [COICOP 02.3.0.]

39

Narkotici

ODJEĆA I OBUĆA

 

Odjeća

 

Materijal za odjeću [COICOP 03.1.1.]

40

Materijal za odjeću

 

Odjevni predmeti [COICOP 03.1.2.]

41

Muška odjeća

42

Ženska odjeća

43

Odjeća za djecu i dojenčad

 

Ostali odjevni predmeti i odjevni pribor [COICOP 03.1.3.]

44

Ostali odjevni predmeti i odjevni pribor

 

Čišćenje, popravak i posudba odjeće [COICOP 03.1.4.]

45

Čišćenje, popravak i posudba odjeće

 

Obuća

 

Cipele i ostala obuća [COICOP 03.2.1.]

46

Muška obuća

47

Ženska obuća

48

Obuća za djecu i dojenčad

 

Popravak i posudba obuće [COICOP 03.2.2.]

49

Popravak i posudba obuće

STANOVANJE, VODA, ELEKTRIČNA ENERGIJA, PLIN I OSTALI ENERGENTI

 

Stvarna najamnina za stanovanje

 

Stvarna najamnina za stanovanje [COICOP 04.1.1. i 04.1.2.]

50

Stvarna najamnina za stanovanje

 

Imputirana najamnina za stanovanje

 

Imputirana najamnina za stanovanje [COICOP 04.2.1. i 04.2.2.]

51

Imputirana najamnina za stanovanje

 

Održavanje i popravci u stanu

 

Proizvodi za održavanje i popravke u stanu [COICOP 04.3.1.]

52

Proizvodi za održavanje i popravke u stanu

 

Usluge za održavanje i popravke u stanu [COICOP 04.3.2.]

53

Usluge za održavanje i popravke u stanu

 

Opskrba vodom i različite komunalne usluge

 

Opskrba vodom [COICOP 04.4.1.]

54

Opskrba vodom

 

Različite komunalne usluge [COICOP 04.4.2., 04.4.3. i 04.4.4.]

55

Različite komunalne usluge

 

Električna energija, plin i ostali energenti

 

Električna energija [COICOP 04.5.1.]

56

Električna energija

 

Plin [COICOP 04.5.2.]

57

Plin

 

Tekuća goriva [COICOP 04.5.3.]

58

Tekuća goriva

 

Kruta goriva [COICOP 04.5.4.]

59

Kruta goriva

 

Toplinska energija [COICOP 04.5.5.]

60

Toplinska energija

POKUĆSTVO, OPREMA ZA KUĆU I REDOVITO ODRŽAVANJE KUĆANSTVA

 

Namještaj i pokućstvo, tepisi i ostale podne prostirke

 

Namještaj i pokućstvo [COICOP 05.1.1.]

61

Kuhinjski namještaj

62

Namještaj za spavaću sobu

63

Namještaj za dnevnu sobu i blagovaonicu

64

Ostali namještaj i pokućstvo

 

Tepisi i ostale podne prostirke [COICOP 05.1.2.]

65

Tepisi i ostale podne prostirke

 

Popravci namještaja, pokućstva i podnih prostirki [COICOP 05.1.3.]

66

Popravci namještaja, pokućstva i podnih prostirki

 

Tekstilni proizvodi za kućanstvo

 

Tekstilni proizvodi za kućanstvo [COICOP 05.2.0.]

67

Tekstilni proizvodi za kućanstvo

 

Kućanski aparati

 

Veliki kućanski aparati, električni ili ne [COICOP 05.3.1.]

68

Veliki kućanski aparati, električni ili ne

 

Mali električni kućanski aparati [COICOP 05.3.2.]

69

Mali električni kućanski aparati

 

Popravak kućanskih aparata [COICOP 05.3.3.]

70

Popravak kućanskih aparata

 

Stakleno i stolno posuđe te kućanski pribor

 

Stakleno i stolno posuđe te kućanski pribor [COICOP 05.4.0.]

71

Stakleno i stolno posuđe te kućanski pribor

 

Alati i oprema za kuću i vrt

 

Veći alati i oprema [COICOP 05.5.1.]

72

Veći alati i oprema

 

Mali alati i razni pribor [COICOP 05.5.2.]

73

Mali alati i razni pribor

 

Proizvodi i usluge za redovito održavanje kućanstva

 

Potrošni proizvodi za održavanje kućanstva [COICOP 05.6.1.]

74

Potrošni proizvodi za održavanje kućanstva

 

Kućanske usluge i usluge u kućanstvima [COICOP 05.6.2.]

75

Kućanske usluge

76

Usluge u kućanstvima

ZDRAVLJE

 

Medicinski proizvodi, pomagala i oprema

 

Farmaceutski proizvodi [COICOIP 06.1.1.]

77

Farmaceutski proizvodi

 

Ostali medicinski proizvodi [COICOP 06.1.2.]

78

Ostali medicinski proizvodi

 

Terapeutska pomagala i oprema [COICOP 06.1.3.]

79

Terapeutska pomagala i oprema

 

Izvanbolničke usluge

 

Medicinske usluge [COICOP 06.2.1.]

80

Medicinske usluge

 

Stomatološke usluge [COICOP 06.2.2.]

81

Stomatološke usluge

 

Paramedicinske usluge [COICOP 06.2.3.]

82

Paramedicinske usluge

 

Bolničke usluge

 

Bolničke usluge [COICOP 06.3.0.]

83

Bolničke usluge

PRIJEVOZ

 

Kupnja vozila

 

Motorna vozila [COICOP 07.1.1.]

84

Motorna vozila s dizelskim motorom

85

Motorna vozila s benzinskim motorom zapremnine manje od 1 200 cc

86

Motorna vozila s benzinskim motorom zapremnine od 1 200 cc do 1 699 cc

87

Motorna vozila s benzinskim motorom zapremnine od 1 700 cc do 2 999 cc

88

Motorna vozila s benzinskim motorom zapremnine od 3 000 cc i više

 

Motocikli [COICOP 07.1.2.]

89

Motocikli

 

Bicikli [COICOP 07.1.3.]

90

Bicikli

 

Zaprežna vozila [COICOP 07.1.4.]

91

Zaprežna vozila

 

Održavanje osobnih vozila

 

Rezervni dijelovi i pribor za osobna vozila [COICOP 07.2.1.]

92

Rezervni dijelovi i pribor za osobna vozila

 

Goriva i maziva za osobna vozila [COICOP 07.2.2.]

93

Goriva i maziva za osobna vozila

 

Održavanje i popravci osobnih vozila [COICOP 07.2.3.]

94

Održavanje i popravci osobnih vozila

 

Ostale usluge vezane za osobna vozila [COICOP 07.2.4.]

95

Ostale usluge vezane za osobna vozila

 

Usluge prijevoza

 

Željeznički putnički prijevoz [COICOP 07.3.1.]

96

Željeznički putnički prijevoz

 

Cestovni putnički prijevoz [COICOP 07.3.2.]

97

Cestovni putnički prijevoz

 

Zračni putnički prijevoz [COICOP 07.3.3.]

98

Zračni putnički prijevoz

 

Prijevoz putnika po moru i unutarnjim vodenim putovima [COICOP 07.3.4.]

99

Prijevoz putnika po moru i unutarnjim vodenim putovima

 

Kombinirani prijevoz putnika [COICOP 07.3.5.]

100

Kombinirani prijevoz putnika

 

Ostale prijevozne usluge [COICOP 07.3.6.]

101

Ostale prijevozne usluge

KOMUNIKACIJE

 

Poštanske usluge

 

Poštanske usluge [COICOP 08.1.0.]

102

Poštanske usluge

 

Telefonska i telefaks oprema

 

Telefonska i telefaks oprema [COICOP 08.2.0.]

103

Telefonska i telefaks oprema

 

Telefonske i telefaks usluge

 

Telefonske telefaks usluge [COICOP 08.3.0.]

104

Telefonske telefaks usluge

REKREACIJA I KULTURA

 

Audiovizualna, fotografska i informatička oprema

 

Oprema za prijam, snimanje i reprodukciju zvuka i slike [COICOP 09.1.1.]

105

Oprema za prijam, snimanje i reprodukciju zvuka i slike

 

Fotografska i kinematografska oprema i optički instrumenti [COICOP 09.1.2.]

106

Fotografska i kinematografska oprema i optički instrumenti

 

Informatička oprema [COICOP 09.1.3.]

107

Informatička oprema

 

Nosači zvuka i slike [COICOP 09.1.4.]

108

Prethodno snimljeni nosači zvuka i slike

109

Nesnimljeni nosači zvuka i slike

 

Popravak audiovizualne, fotografske i informatičke opreme [COICOP 09.1.5.]

110

Popravak audiovizualne, fotografske i informatičke opreme

 

Ostala trajna dobra za rekreaciju i kulturu

 

Trajna dobra za rekreaciju na otvorenom [COICOP 09.2.1.]

111

Trajna dobra za rekreaciju na otvorenom

 

Glazbeni instrumenti i trajna dobra za rekreaciju u zatvorenom [COICOP 09.2.2.]

112

Glazbeni instrumenti i trajna dobra za rekreaciju u zatvorenom

 

Održavanje i popravak ostalih trajnih dobara za rekreaciju i kulturu [COICOP 09.2.3.]

113

Održavanje i popravak ostalih trajnih dobara za rekreaciju i kulturu

 

Ostali predmeti i oprema za rekreaciju, vrt i kućni ljubimci

 

Igre, igračke i hobiji [COICOP 09.3.1.]

114

Igre, igračke i hobiji

 

Sportska oprema, oprema za kampiranje i rekreaciju na otvorenom [COICOP 09.3.2.]

115

Sportska oprema, oprema za kampiranje i rekreaciju na otvorenom

 

Vrtovi, biljke i cvijeće [COICOP 09.3.3.]

116

Vrtovi, biljke i cvijeće

 

Kućni ljubimci i proizvodi vezani za kućne ljubimce [COICOP 09.3.4.]

117

Kućni ljubimci i proizvodi vezani za kućne ljubimce

 

Veterinarske usluge i usluge vezane uz kućne ljubimce [COICOP 09.3.5.]

118

Veterinarske usluge i usluge vezane uz kućne ljubimce

 

Usluge rekreacije i kulture

 

Rekreacijske i sportske usluge [COICOP 09.4.1.]

119

Rekreacijske i sportske usluge

 

Usluge kulture [COICOP 09.4.2.]

120

Usluge fotografije

121

Ostale usluge kulture

 

Igre na sreću [COICOP 09.4.3.]

122

Igre na sreću

 

Novine, knjige i pribor za pisanje

 

Knjige [COICOP 09.5.1.]

123

Knjige

 

Novine i časopisi [COICOP 09.5.2.]

124

Novine i časopisi

 

Raznovrsni tiskani materijali, pribor za pisanje i crtanje [COICOP 09.5.3. i 09.5.4.]

125

Raznovrsni tiskani materijali, pribor za pisanje i crtanje

 

Paket-aranžmani

 

Paket-aranžmani [COICOP 09.6.0.]

126

Paket-aranžmani

OBRAZOVANJE

 

Predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje

 

Predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje [COICOP 10.1.0.]

127

Predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje

 

Srednje obrazovanje

 

Srednje obrazovanje [COICOP 10.2.0.]

128

Srednje obrazovanje

 

Više obrazovanje

 

Više obrazovanje [COICOP 10.3.0.]

129

Više obrazovanje

 

Visoko obrazovanje

 

Visoko obrazovanje [COICOP 10.4.0.]

130

Visoko obrazovanje

 

Obrazovanje koje se ne može definirati po stupnju

 

Obrazovanje koje se ne može definirati po stupnju [COICOP 10.5.0.]

131

Obrazovanje koje se ne može definirati po stupnju

RESTORANI I HOTELI

 

Ugostiteljske usluge

 

Restorani, kavane i slično [COICOP 11.1.1.]

132

Usluge restorana

133

Gostionice, barovi, kavane, čajane i slično

 

Kantine [COICOP 11.1.2.]

134

Kantine

 

Usluge smještaja

 

Usluge smještaja [COICOP 11.2.0.]

135

Usluge smještaja

OSTALA DOBRA I USLUGE

 

Osobna njega

 

Frizerski saloni i centri za uljepšavanje [COICOP 12.1.1.]

136

Frizerski saloni i centri za uljepšavanje

 

Električni pribor za osobnu njegu [COICOP 12.1.2.]

137

Električni pribor za osobnu njegu

 

Ostali pribor i proizvodi za osobnu njegu [COICOP 12.1.3.]

138

Ostali pribor i proizvodi za osobnu njegu

 

Prostitucija

 

Prostitucija [COICOP 12.2.0.]

139

Prostitucija

 

Osobni predmeti, d.n.

 

Nakit i satovi [COICOP 12.3.1.]

140

Nakit i satovi

 

Ostali osobni predmeti [COICOP 12.3.2.]

141

Ostali osobni predmeti

 

Socijalna zaštita

 

Socijalna zaštita [COICOP 12.4.0.]

142

Socijalna zaštita

 

Osiguranje

 

Osiguranje [COICOP 12.5.1., 12.5.2., 12.5.3., 12.5.4. i 12.5.5.]

143

Osiguranje

 

Financijske usluge, d.n.

UFPIM [COICOP 12.6.1.]

144

UFPIM

 

Ostale financijske usluge, d.n. [COICOP 12.6.2.]

145

Ostale financijske usluge, d.n.

 

Ostale usluge, d.n.

 

Ostale usluge, d.n. [COICOP 12.7.0.]

146

Ostale usluge, d.n.

BILANCA IZDATAKA REZIDENATA U INOZEMSTVU I IZDATAKA NEREZIDENATA NA GOSPODARSKOM PODRUČJU

 

Izdaci za konačnu potrošnju rezidentnih kućanstava u ostatku svijeta

 

Izdaci za konačnu potrošnju rezidentnih kućanstava u ostatku svijeta

147

Izdaci za konačnu potrošnju rezidentnih kućanstava u ostatku svijeta

 

Izdaci za konačnu potrošnju nerezidentnih kućanstava na gospodarskom području

 

Izdaci za konačnu potrošnju nerezidentnih kućanstava na gospodarskom području

148

Izdaci za konačnu potrošnju nerezidentnih kućanstava na gospodarskom području

IZDACI ZA INDIVIDUALNU POTROŠNJU NEPROFITNIH INSTITUCIJA KOJE SLUŽE KUĆANSTVIMA

STANOVANJE

 

Stanovanje

 

Stanovanje [COPNI 01.0.0.]

149

Stanovanje

ZDRAVLJE

 

Zdravlje

 

Zdravlje [COPNI 02.1.1. do 02.6.0.]

150

Zdravlje

REKREACIJA I KULTURA

 

Rekreacija i kultura

 

Rekreacija i kultura [COPNI 03.1.0. i 03.2.0.]

151

Rekreacija i kultura

OBRAZOVANJE

 

Obrazovanje

 

Obrazovanje [COPNI 04.1.0. do 04.7.0.]

152

Obrazovanje

SOCIJALNA ZAŠTITA

 

Socijalna zaštita

 

Socijalna zaštita [COPNI 05.1.0. i 05.2.0.]

153

Socijalna zaštita

OSTALE USLUGE

 

Ostale usluge

 

Ostale usluge [COPNI 06.0.0. do 09.2.0.]

154

Ostale usluge

IZDACI DRŽAVE ZA INDIVIDUALNU POTROŠNJU

STANOVANJE

 

Stanovanje

 

Stanovanje

155

Stanovanje

ZDRAVLJE

 

Povlastice i naknade na području zdravstva

 

Medicinski proizvodi, pomagala i oprema

156

Farmaceutski proizvodi

157

Ostali medicinski proizvodi

158

Terapeutska pomagala i oprema

 

Zdravstvene usluge

159

Izvanbolničke medicinske usluge

160

Izvanbolničke stomatološke usluge

161

Izvanbolničke paramedicinske usluge

162

Bolničke usluge

 

Pružanje zdravstvenih usluga

 

Naknade zaposlenicima

163

Liječnici

164

Medicinske sestre i ostalo medicinsko osoblje

165

Nemedicinsko osoblje

 

Intermedijarna potrošnja

166

Farmaceutski proizvodi

167

Ostala medicinska roba

168

Terapeutska pomagala i oprema

169

Intermedijarna potrošnja, d.n.

 

Bruto poslovni višak

170

Bruto poslovni višak

 

Neto porezi na proizvodnju

171

Neto porezi na proizvodnju

 

Prihodi od prodaje

172

Prihodi od prodaje

REKREACIJA I KULTURA

 

Rekreacija i kultura

 

Rekreacija i kultura

173

Rekreacija i kultura

OBRAZOVANJE

 

Povlastice i naknade na području obrazovanja

 

Povlastice i naknade na području obrazovanja

174

Povlastice i naknade na području obrazovanja

 

Pružanje usluga obrazovanja

 

Naknade zaposlenicima

175

Predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje

176

Srednje obrazovanje

177

Više obrazovanje

178

Visoko obrazovanje

 

Intermedijarna potrošnja

179

Intermedijarna potrošnja

 

Bruto poslovni višak

180

Bruto poslovni višak

 

Neto porezi na proizvodnju

181

Neto porezi na proizvodnju

 

Prihodi od prodaje

182

Prihod od prodaje

SOCIJALNA ZAŠTITA

 

Socijalna zaštita

 

Socijalna zaštita

183

Socijalna zaštita

IZDACI DRŽAVE ZA KOLEKTIVNU POTROŠNJU

KOLEKTIVNE USLUGE

 

Kolektivne usluge

 

Naknade zaposlenicima

184

Naknade zaposlenicima (kolektive usluge povezane s obranom)

185

Naknade zaposlenicima (kolektive usluge, osim onih povezanih s obranom)

 

Intermedijarna potrošnja

186

Intermedijarna potrošnja (kolektive usluge povezane s obranom)

187

Intermedijarna potrošnja (kolektive usluge, osim onih povezanih s obranom)

 

Bruto poslovni višak

188

Bruto poslovni višak

 

Neto porezi na proizvodnju

189

Neto porezi na proizvodnju

 

Prihodi od prodaje

190

Prihodi od prodaje

IZDACI ZA BRUTO INVESTICIJE U FIKSNI KAPITAL

STROJEVI I OPREMA

 

Proizvodi i oprema od metala

 

Proizvodi od metala, osim strojeva i opreme [KPD 28.11. do 28.75.]

191

Proizvodi od metala, osim strojeva i opreme

 

Strojevi opće namjene [KPD 29.11. do 29.24.]

192

Motori i turbine, pumpe i kompresori

193

Ostali strojevi opće namjene

 

Strojevi posebne namjene [KPD 29.31. do 29.72.]

194

Strojevi za poljoprivredu i šumarstvo

195

Strojni alati

196

Strojevi za metalurgiju, rudarstvo, rad u kamenolomu i građevinarstvo

197

Strojevi za preradu hrane, pića i duhana

198

Strojevi za preradu tekstila, odjeće i kože

199

Ostali strojevi posebne namjene

 

Električna i optička oprema [KPD 30.01. do 33.50.]

200

Uredski strojevi

201

Računala i ostala informatička oprema

202

Električni strojevi i aparati

203

Radijska, televizijska i komunikacijska oprema i aparati

204

Medicinski, precizni i optički instrumenti i satovi

 

Ostala industrijski proizvedena roba, d.n. [KPD 36.11. do 36.63.]

205

Ostala industrijski proizvedena roba, d.n.

 

Prijevozna sredstva

 

Cestovna prijevozna sredstva [KPD 34.10. do 34.30. i 35.41. do 35.50.]

206

Motorna vozila, prikolice i poluprikolice

207

Ostali cestovni prijevoz

 

Ostala prijevozna sredstva [KPD 35.11. do 35.30.]

208

Brodovi, čamci, parobrodi, teglenice, plutajuće platforme, snasti

209

Lokomotive i vozni park pružnih vozila

210

Zrakoplovi, helikopteri i ostala aeronautička oprema

GRAĐEVINARSTVO

 

Stambene zgrade

 

Stambene zgrade s jednim ili dva stana [odjeljak 45. KPD]

211

Stambene zgrade s jednim ili dva stana

 

Stambene zgrade s više stanova [odjeljak 45. KPD]

212

Stambene zgrade s više stanova

 

Nestambene zgrade

 

Poljoprivredne zgrade [odjeljak 45. KPD]

213

Poljoprivredne zgrade

 

Industrijske zgrade i skladišta [odjeljak 45. KPD]

214

Industrijske zgrade i skladišta

 

Komercijalne zgrade [odjeljak 45. KPD]

215

Komercijalne zgrade

 

Ostale nestambene zgrade [odjeljak 45. KPD]

216

Ostale nestambene zgrade

 

Ostale građevine

 

Prometna infrastruktura [odjeljak 45. KPD]

217

Prometna infrastruktura

 

Cjevovodi, komunikacijski i energetski vodovi [odjeljak 45. KPD]

218

Cjevovodi, komunikacijski i energetski vodovi

 

Ostale nespomenute građevine [odjeljak 45. KPD]

219

Ostale nespomenute građevine

OSTALI PROIZVODI

 

Ostali proizvodi

 

Poljoprivredni i šumarski proizvodi te proizvodi ribarstva i akvakulture [odjeljci 01., 02. i 05. KPD]

220

Poljoprivredni i šumarski proizvodi te proizvodi ribarstva i akvakulture

 

Softver [KPD 72.20.]

221

Softver

 

Ostali proizvodi, d.n. [KPD d.n.]

222

Ostali proizvodi, d.n.

PROMJENE ZALIHA I NETO NABAVA DRAGOCJENOSTI

PROMJENE ZALIHA

 

Promjene zaliha

 

Promjene zaliha

223

Promjene zaliha

NETO POVEĆANJE DRAGOCJENOSTI

 

Neto povećanje dragocjenosti

 

Neto povećanje dragocjenosti

224

Neto povećanje dragocjenosti

IZVOZNO-UVOZNA BILANCA

IZVOZ ROBA I USLUGA

 

Izvoz roba

 

Izvoz robe u EU i institucije EU

225

Izvoz robe u države EU

226

Izvoz robe u institucije EU

 

Izvoz robe u treće zemlje i međunarodne organizacije

227

Izvoz robe u treće zemlje i međunarodne organizacije

 

Izvoz usluga

 

Izvoz usluga u EU i institucije EU

228

Izvoz usluga u države EU

229

Izvoz usluga u institucije EU

 

Izvoz usluga u treće zemlje i međunarodne organizacije

230

Izvoz usluga u treće zemlje i međunarodne organizacije

UVOZ ROBA I USLUGA

 

Uvoz roba

 

Uvoz robe iz EU i institucija EU

231

Uvoz robe iz država EU

232

Uvoz robe iz institucija EU

 

Uvoz robe iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija

233

Uvoz robe iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija

 

Uvoz usluga

 

Uvoz usluga iz EU i institucije EU

234

Uvoz usluga iz država EU

235

Uvoz usluga iz institucija EU

 

Uvoz usluga iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija

236

Uvoz usluga iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

232


32008R0195


L 059/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.03.2008.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 195/2008

od 3. ožujka 2008.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 60. i 301.,

uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/186/ZVSP od 3. ožujka 2008. o izmjeni Zajedničkog stajališta 2003/495/ZVSP o Iraku (1),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

U skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) br. 1483 (2003), člankom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 (2) utvrđuju se posebni aranžmani u odnosu na plaćanje nafte i naftnih derivata i prirodnog plina izvezenih iz Iraka, dok se člankom 10. te Uredbe utvrđuju posebni aranžmani vezano uz imunitet od sudskih postupaka određene iračke imovine. Posebni aranžmani vezano uz plaćanje nastavljaju se primjenjivati, dok su se posebni mehanizmi vezano uz imunitet primjenjivali do 31. prosinca 2007.

(2)

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 1790 (2007.) i Zajedničko stajalište 2008/186/ZVSP utvrđuju da se oba navedena posebna aranžmana moraju primjenjivati do 31. prosinca 2008. Uredbu (EZ) br. 1210/2003 bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(3)

Također je primjereno uskladiti Uredbu (EZ) br. 1210/2003 s novijim razvojem prakse na području sankcija vezano uz identifikaciju nadležnih tijela, odgovornost za prekršaje i nadležnost. U smislu ove Uredbe, smatra se da područje Zajednice obuhvaća državna područja država članica na koje se Ugovor primjenjuje, pod uvjetima utvrđenim u Ugovoru.

(4)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjera predviđenih ovom Uredbom, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu odmah,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Svi prihodi od izvoza nafte, naftnih derivata i prirodnog plina iz Iraka, kako su navedeni u Prilogu I., se od 22. svibnja 2003. uplaćuju u Fond za razvoj Iraka pod uvjetima određenim u Rezoluciji VS UN-a br. 1483 (2003) a posebno njenim stavcima 20. i 21.”

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

Zabrana određena člankom 4. stavkom 3. i člankom 4. stavkom 4. nema za posljedicu nikakvu odgovornost predmetnih fizičkih ili pravnih osoba ili subjekata, ako oni nisu znali i nisu imali opravdane razloge za sumnju da svojim djelovanjem krše ovu zabranu.”

3.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

1.   Odstupajući od članka 4., nadležna tijela navedena na internetskim stranicama navedenim u Prilogu V. mogu odobriti oslobađanje zamrznutih sredstava ili ekonomskih izvora, pod uvjetom da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

sredstva ili ekonomski izvori podliježu sudskom, administrativnom ili arbitražnom založnom pravu utvrđenom do 22. svibnja 2003. ili sudskoj, administrativnoj ili arbitražnoj odluci donesenoj do tog datuma;

(b)

sredstva ili ekonomski izvori koristit će se isključivo za namirenje tražbina osiguranih takvim založnim pravom ili priznatih kao valjanih navedenom odlukom, u okvirima određenim primjenjivim zakonima i propisima koji uređuju prava osoba s takvim tražbinama;

(c)

namirenje tražbina nije kršenje Uredbe (EEZ) br. 3541/92; i

(d)

priznavanje založnog prava ili odluke nije protivno javnom poretku dotične države članice.

2.   U svim drugim okolnostima, sredstva, ekonomski izvori i dobit od ekonomskih izvora zamrznutih u skladu s člankom 4. odmrzavaju se samo radi prijenosa u Fond za razvoj Iraka pod upravom Središnje banke Iraka, u skladu s uvjetima određenim u Rezoluciji VS UN-a 1483 (2003).”

4.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

1.   Zabranjeno je svjesno i namjerno sudjelovanje u aktivnostima kojima je cilj ili posljedica, izravno ili neizravno, izbjegavanje članka 4. ili promicanje transakcija iz članaka 2. i 3.

2.   O svim informacijama o izbjegavanju odredaba ove Uredbe obavješćuju se nadležna tijela navedena na internetskim stranicama navedenima u Prilogu V., i Komisija, izravno ili putem tih nadležnih tijela.”

5.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1.   Ne dovodeći u pitanje pravila primjenjiva na izvještavanje, povjerljivost i profesionalnu tajnu i odredbe članka 284. Ugovora, fizičke i pravne osobe, subjekti i tijela:

(a)

neodgodivo pružaju nadležnim tijelima navedenima u Prilogu V. u državi članici u kojoj se nalaze ili borave, i Komisiji, izravno ili putem navedenih nadležnih tijela, svaku informaciju koja olakšava usklađivanje s ovom Uredbom, kao što su računi i iznosi zamrznuti u skladu s člankom 4.;

(b)

surađuju s nadležnim tijelima navedenima na internetskim stranicama navedenima u Prilogu V. pri svakoj provjeri tih informacija.

2.   Sve informacije koje se pružaju ili zaprimaju u skladu s ovim člankom koriste se isključivo u svrhu za koju su pružene ili zaprimljene.”

6.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 15.a

1.   Države članice imenuju nadležna tijela iz članaka 6., 7. i 8. ove Uredbe i navode ih na ili putem internetskim stranica navedenih u Prilogu V.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o njihovim nadležnim tijelima do 15. ožujka 2008. i obavješćuju ju o svakoj daljnjoj promjeni.”

7.

Članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 16.

Ova se Uredba primjenjuje:

(a)

na području Zajednice, uključujući i njezin zračni prostor;

(b)

na svim zrakoplovima ili plovilima koji su u nadležnosti određene države članice;

(c)

na sve osobe unutar ili izvan područja Zajednice koje su državljani određene države članice;

(d)

na sve pravne osobe, subjekte ili tijela koja su osnovana ili konstituirana na temelju prava određene države članice; i

(e)

na sve pravne osobe, subjekte ili tijela u pogledu bilo kojeg poslovanja koje je u cijelosti ili djelomično izvršeno unutar Zajednice.”

8.

Članak 18. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Članci 2. i 10. se primjenjuju do 31. prosinca 2008.”

9.

Prilog V. zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. ožujka 2008.

Za Vijeće

Predsjednik

J. PODOBNIK


(1)  SL L 59, 4.3.2008., str 31.

(2)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6., Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1791/2006 (SL L 363, 20.12.2006., str. 1.).


PRILOG

„PRILOG V.

Internetske stranice s informacijama o nadležnim tijelima iz članaka 6., 7. i 8. i adrese za obavijesti Europskoj komisiji

A.   Internetske stranice s informacijama o nadležnim tijelima

BELGIJA

http://www.diplomatie.be/eusanctions

BUGARSKA

http://www.mfa.government.bg

ČEŠKA

http://www.mfcr.cz/mezinarodnisankce

DANSKA

http://www.um.dk/da/menu/Udenrigspolitik/FredSikkerhedOgInternationalRetsorden/Sanktioner/

NJEMAČKA

http://www.bmwi.de/BMWi/Navigation/Aussenwirtschaft/Aussenwirtschaftsrecht/embargos.html

ESTONIJA

http://www.vm.ee/est/kat_622/

IRSKA

http://www.dfa.ie/home/index.aspx?id=28519

GRČKA

hhttp://www.ypex.gov.gr/www.mfa.gr/en-US/Policy/Multilateral+Diplomacy/International+Sanctions/

ŠPANJOLSKA

www.mae.es/es/MenuPpal/Asuntos/Sanciones + Internacionales

FRANCUSKA

http://www.diplomatie.gouv.fr/autorites-sanctions/

ITALIJA

http://www.esteri.it/UE/deroghe.html

CIPAR

http://www.mfa.gov.cy/sanctions

LATVIJA

http://www.mfa.gov.lv/en/security/4539

LITVA

http://www.urm.lt

LUKSEMBURG

http://www.mae.lu/sanctions

MAĐARSKA

http://www.kulugyminiszterium.hu/kum/hu/bal/Kulpolitikank/nemzetkozi_szankciok/

MALTA

http://www.doi.gov.mt/EN/bodies/boards/sanctions_monitoring.asp

NIZOZEMSKA

http://www.minbuza.nl/sancties

AUSTRIJA

http://www.bmeia.gv.at/view.php3?f_id=12750&LNG=en&version=

POLJSKA

http://www.msz.gov.pl

PORTUGAL

http://www.min-nestrangeiros.pt

RUMUNJSKA

http://www.mae.ro/index.php?unde=doc&id=32311&idlnk=1&cat=3

SLOVENIJA

http://www.mzz.gov.si/si/zunanja_politika/mednarodna_varnost/omejevalni_ukrepi/

SLOVAČKA

http://www.foreign.gov.sk

FINSKA

http://formin.finland.fi/kvyhteistyo/pakotteet

ŠVEDSKA

http://www.ud.se/sanktioner

UJEDINJENA KRALJEVINA

http://www.fco.gov.uk/competentauthorities

B.   Adresa za obavijesti Europskoj komisiji:

Commission of the European Communities

Directorate-General for External Relations

Directorate A. Crisis Platform and Policy Coordination in Common Foreign and Security Policy

Unit A.2. Crisis Response and Peace Building

CHAR 12/106

B-1049 Bruxelles

Tel. (32-2) 295 5585

Faks (32-2) 299 0873”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

237


32008O0005


L 192/63

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.06.2008.


SMJERNICA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 20. lipnja 2008.

o upravljanju deviznim pričuvama Europske središnje banke od strane nacionalnih središnjih banaka i o pravnoj dokumentaciji za poslove koji uključuju te pričuve (preinačeno)

(ESB/2008/5)

(2008/596/EZ)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno treću alineju njegovog članka 105. stavka 2.,

uzimajući u obzir treću alineju članka 3. stavka 1. i članak 12. stavak 1. te članak 30. stavak 6. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”),

budući da:

(1)

Na temelju članka 30. stavka 1. Statuta ESSB-a, nacionalne središnje banke (NSB) država članica koje su usvojile euro opskrbljuju Europsku središnju banku (ESB) deviznim pričuvama te ESB ima puno pravo držati devizne pričuve koje su mu prenesene i njima upravljati.

(2)

Na temelju članka 9. stavka 2. i članka 12. stavka 1. Statuta ESSB-a, ESB može upravljati nekim svojim aktivnostima putem nacionalnih središnjih banaka europodručja te se može obratiti nacionalnim središnjim bankama europodručja za obavljanje nekih svojih poslova. U skladu s tim, ESB smatra da bi nacionalne središnje banke europodručja trebale kao njegovi zastupnici upravljati deviznim pričuvama koje su mu prenesene.

(3)

Sudjelovanje nacionalnih središnjih banaka europodručja u upravljanju deviznim pričuvama koje su prenesene ESB-u i u transakcijama koje se odnose na to upravljanje zahtijeva posebnu dokumentaciju za poslove koji uključuju devizne pričuve ESB-a.

(4)

Smjernica ESB/2006/28 od 21. prosinca 2006. o upravljanju deviznim pričuvama Europske središnje banke od strane nacionalnih središnjih banaka i o pravnoj dokumentaciji za poslove koji uključuju te pričuve (1) već je jednom izmijenjena od njezina donošenja. Predloženo je nekoliko nacrta poboljšanja te se stoga predlaže preinaka Smjernice ESB/2006/28 radi jasnoće i transparentnosti,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Smjernice:

„nacionalna središnja banka europodručja” znači NSB države članice koja je usvojila euro, i

„europski pravni poredak” znači pravni poredak svih država članica koje su usvojile euro u skladu s Ugovorom, kao i Danska, Švedska, Švicarska i Ujedinjena Kraljevina (samo Engleska i Wales).

Članak 2.

Upravljanje deviznim pričuvama od strane nacionalnih središnjih banaka europodručja kao zastupnika ESB-a

1.   Svaki NSB europodručja ima pravo sudjelovati u operativnom upravljanju deviznim pričuvama koje su prenesene ESB-u. NSB europodručja može odlučiti da će se suzdržati od navedenog upravljanja ili da će upravljati zajedno s jednim NSB-om europodručja ili više njih. Ako NSB europodručja ne sudjeluje u operativnom upravljanju deviznim pričuvama ESB-a, tada drugi NSB europodručja upravlja pričuvama kojima bi inače upravljao NSB europodručja koji se suzdržao od upravljanja.

2.   Nacionalne središnje banke europodručja obavljaju poslove koji uključuju devizne pričuve ESB-a kao zastupnici ESB-a. Započne li takve poslove, smatra se da je NSB europodručja priznao svoj status zastupnika ESB-a. U vezi sa svim poslovima koje nacionalne središnje banke europodručja obavljaju uime ESB-a, kada pristanu na svaki takav posao, nacionalne središnje banke europodručja svim ugovornim stranama objavljuju status ESB-a kao nalogodavca i po imenu i uputom na broj ili identifikacijsku oznaku računa.

3.   Kada kao zastupnik ESB-a obavljaju poslove koji uključuju devizne pričuve ESB-a, svaki NSB europodručja podređuje svoje vlastite interese ili interese bilo kojeg drugog subjekta za koji obavlja poslove interesima ESB-a.

4.   Kada druga ugovorna strana od ESB-a zatraži dokaz o ovlasti da kao zastupnik ESB-a obavlja poslove koji uključuju devizne pričuve ESB-a, NSB europodručja osigurava toj drugoj ugovornoj strani dokaz o svojemu ovlaštenju za zastupanje.

Članak 3.

Pravna dokumentacija

1.   Svi poslovi koji uključuju devizne pričuve ESB-a provode se upotrebom standardne pravne dokumentacije kako propisuje ovaj članak i u takvim oblicima koje ESB odobrava ili eventualno mijenja. Prije nego što NSB europodručja može započeti trgovanje s drugom ugovornom stranom uime ESB-a, pravnu dokumentaciju potpisuje druga ugovorna strana te se izvornik pohranjuje kod ESB-a.

2.   Repo poslovi, obratni repo poslovi, poslovi kupnje i ponovne prodaje vrijednosnih papira te poslovi prodaje i ponovne kupnje vrijednosnih papira koji uključuju devizne pričuve ESB-a dokumentiraju se upotrebom sljedećih standardnih ugovora:

(a)

Standardizirani ugovor za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.) upotrebljava se za poslove s drugim ugovornim stranama koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu zakona bilo kojeg europskog pravnog poretka i zakona Sjeverne Irske i Škotske;

(b)

Okvirni repo ugovor Udruženja tržišta obveznica (inačica iz rujna 1996.) upotrebljava se za poslove s drugim ugovornim stranama koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu saveznih ili državnih zakona SAD-a; i

(c)

Okvirni repo ugovor udruženja TBMA/ISMA (inačica iz 2000.) upotrebljava se za poslove s drugim ugovornim stranama koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu zakona bilo kojeg pravnog poretka osim onih koje su navedene u podstavku (a) ili (b).

3.   Poslovi s neuvrštenim izvedenim financijskim instrumentima koji uključuju devizne pričuve ESB-a dokumentiraju se upotrebom sljedećih standardnih ugovora:

(a)

Standardizirani ugovor za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.) upotrebljava se za poslove s drugim ugovornim stranama koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu zakona bilo kojeg europskog pravnog poretka;

(b)

Standardizirani ugovor Udruženja međunarodnog tržišta izvedenih financijskih instrumenata iz 1992. (viševalutni – prekogranični, inačica prema njujorškom pravu) upotrebljava se za poslove s drugim ugovornim stranama koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu saveznih ili državnih zakona SAD-a; i

(c)

Standardizirani ugovor Udruženja međunarodnog tržišta izvedenih financijskih instrumenata iz 1992. (viševalutni – prekogranični, inačica prema engleskom pravu) upotrebljava se za poslove s drugim ugovornim stranama koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu zakona bilo kojeg pravnog poretka osim onih koje su navedene u podstavku (a) ili (b).

4.   Izvršni odbor može odlučiti da će upotrebljavati jedan od standardnih ugovora iz stavka 2. točke (c) ili stavka 3. točke (c) umjesto ugovora iz stavka 2. točke (a) ili stavka 3. točke (a) u odnosu na državu članicu kada usvoji euro ako ne postoji pravna procjena koja je i po obliku i po sadržaju prihvatljiva ESB-u u smislu upotrebe relevantnog standardnog ugovora u toj državi članici. Izvršni odbor odmah obavješćuje Upravno vijeće o svim odlukama donesenim na temelju ove odredbe.

5.   Depoziti koji uključuju devizne pričuve ESB-a kod drugih ugovornih strana koje su: i. prihvatljive za poslove navedene gore u stavku 2. i/ili 3. i ii. ustrojene ili osnovane uz primjenu zakona bilo kojeg europskog pravnog poretka osim Irske, dokumentiraju se Standardiziranim ugovorom za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.). U slučajevima koji nisu obuhvaćeni gore navedenim točkama i. i ii., depoziti koji uključuju devizne pričuve ESB-a dokumentiraju se upotrebom standardiziranog ugovora o netiranju kao što je utvrđeno u niže navedenom stavku 7.

6.   Dokument u obliku koji je određen u Prilogu I. (dalje u tekstu „Prilog ESB-a”) prilaže se i čini sastavni dio svakog standardnog ugovora na temelju kojeg se obavljaju repo poslovi, obratni repo poslovi, poslovi kupnje i ponovne prodaje vrijednosnih papira te poslovi prodaje i ponovne kupnje vrijednosnih papira, poslovi pozajmljivanja vrijednosnih papira, tripartitni repo poslovi ili poslovi s neuvrštenim izvedenim financijskim instrumentima koji uključuju devizne pričuve ESB-a, osim ako se ti poslovi ne obavljaju na temelju Standardiziranog ugovora za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.).

7.   Standardizirani ugovor o netiranju u jednom od oblika koji su određeni u Prilogu II. sklapa se sa svim drugim ugovornim stranama osim drugih ugovornih strana: i. s kojima je ESB potpisao Standardizirani ugovor za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.) i ii. koje su ustrojene ili osnovane uz primjenu zakona bilo kojeg europskog pravnog poretka osim Irske, kako slijedi:

(a)

standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen engleskim pravom i sastavljen na engleskom jeziku u obliku koji je određen u Prilogu II.a sklapa se sa svim drugim ugovornim stranama osim onih drugih ugovornih strana koje su navedene u točkama (b), (c) i (d);

(b)

standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen francuskim pravom i sastavljen na francuskom jeziku u obliku koji je određen u Prilogu II.b sklapa se s drugim ugovornim stranama koje su osnovane u Francuskoj;

(c)

standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen njemačkim pravom i sastavljen na njemačkom jeziku u obliku koji je određen u Prilogu II.c sklapa se s drugim ugovornim stranama koje su osnovane u Njemačkoj; i

(d)

standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen njujorškim pravom i sastavljen na engleskom jeziku u obliku koji je određen u Prilogu II.d sklapa se s drugim ugovornim stranama koje su osnovane u Sjedinjenim Američkim Državama.

8.   Pružanje financijskih usluga koje uključuju devizne pričuve ESB-a od strane financijskih posrednika uključujući, bez ograničenja, bankovne usluge, brokerske usluge, skrbničke usluge i investicijske usluge koje pružaju korespondenti, skrbnici i depozitoriji, organizacije za namiru i središnje klirinške kuće za izvedene financijske instrumente kojima se trguje na burzi dokumentiraju se na temelju posebnih ugovora koje ESB može eventualno odobriti.

Članak 4.

Stupanje na snagu

1.   Smjernica ESB/2006/28 stavlja se izvan snage s učinkom od 25. lipnja 2008.

2.   Upućivanja na Smjernicu ESB/2006/28 tumače se kao upućivanja na ovu Smjernicu.

3.   Ova Smjernica stupa na snagu 25. lipnja 2008.

Članak 5.

Adresati

Ova Smjernica primjenjuje se na nacionalne središnje banke europodručja.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 20. lipnja 2008.

Za Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET


(1)  SL C 17, 25.1.2007., str. 5. Smjernica kako je izmijenjena Smjernicom ESB/2007/6 (SL L 196, 28.7.2007., str. 46.).


PRILOG I.

PRILOG ESB-a  (1)

1.

Odredbe ovog Priloga dopunski su uvjeti koji se primjenjuju na [naziv standardnog ugovora na koji se primjenjuje ovaj Prilog] od [datum ugovora] (Ugovor) između Europske središnje banke (ESB) i [naziv druge ugovorne strane] (druga ugovorna strana). Odredbe ovog Priloga prilažu se, unose se u Ugovor i čine njegov sastavni dio. Ako i u mjeri u kojoj bilo koje odredbe Ugovora (osim odredaba ovog Priloga) ili ESB-ovog standardiziranog ugovora o netiranju od [datum] (Standardizirani ugovor o netiranju) između ESB-a i druge ugovorne strane, uključujući bilo koje dopunske uvjete, Prilog ili dodatak Ugovoru sadržavaju odredbe koje su neusklađene s odredbama ovog Priloga ili odredbe koje proizvode isti odnosno sličan učinak kao odredbe ovog Priloga, odredbe ovog Priloga imaju prednost i primjenjuju se umjesto tih odredaba.

2.

Osim ako to zahtijevaju zakoni ili propisi, druga ugovorna strana pristaje držati u tajnosti i ni u kojem slučaju neće trećoj osobi otkriti nijedan podatak ili savjet koji je dobila od ESB-a ili bilo koji podatak koji se odnosi na ESB, a koji je druga ugovorna strana dobila na osnovi toga što je potpisnica Ugovora, uključujući, bez ograničenja, podatke koji se odnose na postojanje Ugovora ili uvjete Ugovora (uključujući ovaj Prilog) ili odnos između druge ugovorne strane i ESB-a koji je nastao na temelju Ugovora, niti će se druga ugovorna strana koristiti nazivom ESB-a u bilo kakvom reklamnom ili promidžbenom materijalu.

3.

Druga ugovorna strana pristaje obavijestiti ESB u pisanom obliku što je moguće prije o: i. bilo kojem spajanju s drugim subjektom odnosno pripajanju drugom subjektu, ili prijenosu sveukupne svoje imovine ili većeg njezinog dijela drugom subjektu; ii. imenovanju likvidatora, stečajnog upravitelja, upravitelja ili slične službene osobe ili o početku bilo kakvog postupka za likvidaciju ili reorganizaciju druge ugovorne strane ili bilo kakvog sličnog postupka; ili iii. promjeni naziva druge ugovorne strane.

4.

ESB se ne odriče prava na imunitet u parničnom postupku ili u odnosu na nadležnost bilo kojeg suda ili bilo koji predmet spora protiv ESB-a putem sudske zabrane, naloga za izvršenje u naravi ili za povrat bilo koje imovine ESB-a ili osiguranja tražbine iz njegove imovine (bilo prije ili nakon donošenja presude), u svakom slučaju u punom opsegu koji je dopušten mjerodavnim pravom.

5.

U odnosu na ESB ne primjenjuje se nikakve odredbe o neispunjenju obveza ili druge odredbe koje upućuju na stečaj, insolventnost ili drugi sličan događaj u odnosu na ESB.

6.

Druga ugovorna strana suglasna je da je sklopila Ugovor (uključujući ovaj Prilog) kao nalogodavac, a ne kao zastupnik za bilo koji drugi subjekt, i da će sudjelovati u svim transakcijama kao nalogodavac.


(1)  Ovaj Prilog sastavljen je na engleskom jeziku i ugrađen u standardizirane ugovore sastavljene na engleskom jeziku koji su uređeni engleskim ili njujorškim pravom.


PRILOG II.a

Standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen engleskim pravom

STANDARDIZIRANI UGOVOR O NETIRANJU

Datum:

Između:

Europske središnje banke, Kaiserstrasse 29, D-60311 Frankfurt na Majni, Njemačka (dalje u tekstu „ESB”), i [Druge ugovorne strane] čija je [adresa] [registrirano mjesto poslovanja] na [adresa] (dalje u tekstu „druga ugovorna strana”)

1.   Područje primjene ugovora

1.1.

Svrha ovog Ugovora (dalje u tekstu „Ugovor”) jest osigurati da ESB može netirati sve postojeće pozicije po svim nepodmirenim transakcijama sklopljenima između ESB-a i druge ugovorne strane, bez obzira na bilo kojeg zastupnika ili zastupnike koji su ovlašteni djelovati uime ESB-a putem kojih su bile provedene transakcije koje su dovele do tih pozicija, uključujući središnju banku bilo koje države članice Europske unije koja je usvojila euro kao svoju valutu i bez obzira na to koji je ured (uključujući glavni ured i sve podružnice) druge ugovorne strane mogao biti uključen u te transakcije te nakon što se uzme u obzir učinak svih postojećih odredaba o netiranju u standardiziranim ugovorima ili drugim ugovorima između ESB-a i druge ugovorne strane i/ili odredaba obvezujućeg prava sa sličnim učinkom koje se mogu primijeniti na neke od tih transakcija.

1.2.

U ovom Ugovoru „ugovor o netiranju” znači bilo koji ugovor koji je trenutačno na snazi između stranaka (uključujući, bez ograničenja, ovaj Ugovor i ugovore one vrste koja je navedena u Dodatku 1. ovom Ugovoru), uključujući takve izmjene i dodatke tom ugovoru o kojima se ESB i druga ugovorna strana (dalje u tekstu „ugovorne strane”) eventualno mogu sporazumjeti, koji sadržava odredbe prema kojima se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, kako je određeno za potrebe takvog ugovora, može izvršiti prijevremeni raskid, likvidacija, zatvaranje ili ubrzanje transakcija ili obveza po transakcijama ili drugi sličan događaj (raskid zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza), a odgovarajuće obveze stranaka na temelju takvog ugovora mogu biti kombinirane, agregirane ili međusobno prebijene tako da se dobije jedan neto iznos koji jedna ugovorna strane treba platiti drugoj ugovornoj strani.

2.   Općenito

2.1.

Sve transakcije bilo koje naravi (dalje u tekstu „transakcije”) koje su sklopljene između stranaka u bilo kojem trenutku nakon datuma ovog Ugovora uređuju se ovim Ugovorom osim ako se ugovorne strane posebno ne sporazume drukčije.

2.2.

Ugovorne strane potvrđuju da uvjeti ovog Ugovora, sve transakcije koje se uređuju ovim Ugovorom, bilo koje izmjene uvjeta tih transakcija, i jedinstveni neto iznos koji je plativ na temelju bilo kojeg ugovora o netiranju čine jedan posao i ugovorni odnos i rješenje.

2.3.

Druga ugovorna strana sklopila je ovaj Ugovor kao nalogodavac i izjavljuje i jamči da je sve transakcije sklopila i da će ih sklopiti kao nalogodavac.

2.4.

Ovaj Ugovor dopunjuje ugovore o netiranju koje su ugovorne strane sklopile prije datuma sklapanja ovog Ugovora, a svi daljnji ugovori o netiranju i transakcije koje ugovorne strane sklope nakon datuma ovog Ugovora dopunjuju ovaj Ugovor.

3.   Osnovna valuta

Osnovna valuta za potrebe ovog Ugovora jest američki dolar ili, po izboru ESB-a, bilo koja druga valuta. Kad god je u skladu s uvjetima ovog Ugovora potrebno preračunati iznose u osnovnu valutu, takvi se iznosi preračunavaju po referentnom dnevnom tečaju koji ESB objavljuje za valutu koja se treba preračunati u osnovnu valutu ili, u nedostatku takvog referentnog tečaja, po tečaju po kojemu ESB može, ovisno o slučaju, kupiti ili prodati te iznose za osnovnu valutu na taj dan, a o tome svemu odlučuje ESB.

4.   Međusobno ubrzanje

Ako dođe do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema bilo kojem ugovoru o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru), ESB ima pravo proglasiti, putem pisane obavijesti drugoj ugovornoj strani, da je došlo do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema svakom drugom ugovoru o netiranju u odnosu na koji nije došlo do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s odredbama tog ugovora.

5.   Globalno netiranje

5.1.

Ako dođe do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza, ESB što je moguće prije izračunava što jedna ugovorna strana duguje drugoj prema svakom ugovoru o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru) u odnosu na koji je došlo do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza i zbraja iznose koje jedna ugovorna strana duguje drugoj prema tim ugovorima o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru) u svakom slučaju u osnovnoj valuti ili preračunate u osnovnu valutu, a samo neto iznos tog izračuna plaća ona ugovorna strana koja duguje veći ukupni iznos.

5.2.

Klauzula 5.1. nastavlja se primjenjivati u mjeri u kojoj je to moguće neovisno o neizvršivosti prema mjerodavnom pravu bilo koje odredbe sadržane u bilo kojem ugovoru o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru).

6.   Obavijesti i druga priopćenja

Sve obavijesti, napuci i druga priopćenja koja se daju na temelju ovog Ugovora proizvode učinke tek nakon primitka te se dostavljaju u pisanom obliku (uključujući elektroničkim putem).

7.   Pojedinačnost odredbi

Svaka odredba sadržana u ovom Ugovoru (uključujući, bez ograničenja, Dodatak 2. ovom Ugovoru) smatra se odvojenom od bilo koje druge odredbe sadržane u ovom Ugovoru i izvršiva je neovisno o neizvršivosti bilo koje druge odredbe.

8.   Neprenosivost

Druga ugovorna strana ne smije ustupiti, zadužiti, založiti ili na neki drugi način prenijeti ili rješavati svoja prava i obveze na temelju ovog Ugovora.

9.   Mjerodavno pravo i nadležnost

9.1.

Ovaj Ugovor uređen je i tumači se u skladu s engleskim pravom.

9.2.

U korist ESB-a druga ugovorna strana se ovim neopozivo podvrgava nadležnosti za sve potrebe ovog Ugovora ili u vezi s ovim Ugovorom Okružnog suda (Landgericht) Frankfurta na Majni, Njemačka. Sadržaj ovog članka ni u kojem slučaju ne ograničuje pravo ESB-a da postupak pokrene pred nadležnim sudovima iz bilo koje druge države.

Europska središnja banka

Naziv druge ugovorne strane

Potpisao

Potpisao

Titula

Titula

 

[Adresa za uručivanje obavijesti na temelju ovog Ugovora]

Datum

Datum

[u slučaju drugih ugovornih strana iz Luksemburga:

Osim klauzule 9. ovog Ugovora, ugovorne strane su suglasne da za potrebe članka 1. Protokola koji je priložen Konvenciji o sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, potpisanoj u Bruxellesu 27. rujna 1998. i ne dovodeći u pitanje navedeno izvršenje ovog Ugovora od strane njegovih stranaka, [druga ugovorna strana iz Luksemburga] izrijekom i posebno potvrđuje svoju suglasnost s odredbama klauzule 9. ovog Ugovora koje određuju da je Okružni sud (Landgericht) Frankfurta na Majni nadležan provoditi postupak i odlučivati o bilo kojoj parnici, predmetu ili postupku te rješavati bilo koje sporove koji mogu proizlaziti iz ovog Ugovora ili biti povezani s ovim Ugovorom, te u navedene svrhe neopozivo predaje nadležnost tim sudovima.

Druga ugovorna strana iz Luksemburga

 

Potpisao

 

Titula ]

 

Dodatak 1.

Standardiziranom ugovoru o netiranju

Ugovori o netiranju  (1)

1.

Standardizirani ugovor za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.)

2.

Standardizirani ugovor ISDA (viševalutni – prekogranični, 1992.)

3.

Okvirni repo ugovor udruženja TBMA/ISMA (inačica iz 2000.)

4.

Okvirni repo ugovor Udruženja tržišta obveznica.


(1)  Ovu dokumentaciju zadržavaju pravna služba ESB-a i pravne službe nacionalnih središnjih banaka.

Dodatak 2.

Standardiziranom ugovoru o netiranju

Transakcije koje ne podliježu bilo kojem ugovoru o netiranju

1.

Odredbe ovog Dodatka primjenjuju se na transakcije koje su sklopile ugovorne strane, a koje ne podliježu stvarno bilo kojem drugom ugovoru o netiranju.

2.

Ako:

(a)

dođe do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema bilo kojem ugovoru o netiranju; ili

(b)

dođe do događaja koji je određen kao slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza ili drugog sličnog događaja prema bilo kojem ugovoru o netiranju, a taj događaj, pod pretpostavkom da su postojale nepodmirene transakcije prema bilo kojem takvom ugovoru o netiranju, dovede do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema bilo kojem takvom ugovoru o netiranju ili daje pravo ESB-u da poduzme takve korake,

(bilo koji takav događaj iz gore navedene točke (a) ili (b) navodi se u ovom Dodatku kao „slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza”),

tada se sve transakcije na koje se primjenjuje ovaj Dodatak (ali ne manje od svih, osim ako se bilo koja od tih transakcija ne može zatvoriti prema mjerodavnom pravu) na temelju kojih su obveze dospjele ili bi dospjele do ili nakon datuma takvog slučaja nastanka statusa neispunjavanja obveza (datum zatvaranja) likvidiraju i zatvaraju kako je opisano u stavcima 3. i 4. ovog Dodatka, a ESB, ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4. ovog Dodatka, nije obvezan izvršiti bilo kakva daljnja plaćanja ili isporuke prema bilo kojoj takvoj transakciji.

3.

Ako dođe do likvidacije i zatvaranja na temelju stavka 2. ovog Dodatka ESB, što je moguće prije, izračunava što jedna ugovorna strana duguje drugoj, uključujući, prema potrebi, određivanje u odnosu na svaku transakciju ukupnih dobitaka ili gubitaka ESB-a, ovisno o slučaju, koji proizlaze iz likvidacije i zatvaranja takvih transakcija na datum te likvidacije i zatvaranja, u svakom slučaju u osnovnoj valuti ili preračunate u osnovnu valutu. ESB tada zbraja takve dobitke ili gubitke, a samo iznos tog izračuna plaća druga ugovorna strana, ako ukupni gubici premašuju ukupne dobitke, ili plaća ESB, ako ukupni dobici premašuju ukupne gubitke.

4.

Pri određivanju ukupnog dobitka ili gubitka ESB-a u odnosu na svaku transakciju, ESB, pridržavajući se mjerodavnog prava, primjenjuje komercijalno prihvatljiv način izračuna koji: (a) se temelji, u mjeri u kojoj je primjenjivo i dostupno, na kotacijama od najmanje četiri vodeća dilera na relevantnom tržištu koji posluju u istom financijskom centru; i (b) uzima u obzir, prema potrebi, likvidaciju i zatvaranje takve transakcije prije njezinog predviđenog datuma valute ili datuma isporuke.

5.

Ugovorne strane su suglasne da je izračun neto iznosa na temelju stavaka 3. i 4. ovog Dodatka razumna pretprocjena pretrpljenih gubitaka.


PRILOG II.b

Standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen francuskim pravom

CONVENTION-CADRE DE COMPENSATION

Date:

Entre:

La Banque centrale européenne, Kaiserstrasse 29, D-60311 Francfort-sur-le-Main (ci-après dénommée la «BCE»), et

(ci-après dénommée la «contrepartie»)

1.   Champ d’application de la convention

1.1.

La présente convention (ci-après dénommée la «convention») a pour objet de permettre à la BCE de compenser l’ensemble des positions existantes dans le cadre de l’ensemble des transactions en cours effectuées entre la BCE et la contrepartie, sans distinction de l’agent ou des agents autorisés à agir pour le compte de la BCE par l’intermédiaire duquel ou desquels les transactions génératrices de ces positions ont pu être effectuées, y compris la banque centrale de tout État membre de l’Union européenne ayant adopté l’euro comme monnaie nationale, et sans distinction de l’établissement (y compris le siège social et l’ensemble des succursales) de la contrepartie impliqué dans ces transactions, et après prise en considération de l’incidence de toutes les dispositions existantes relatives à la compensation qui figurent dans la convention-cadre ou dans les autres conventions conclues entre la BCE et la contrepartie et/ou des dispositions de la législation applicable ayant un effet similaire et susceptibles de s’appliquer à certaines de ces transactions.

1.2.

Dans la présente convention, on entend par «convention de compensation» toute convention en vigueur entre les parties (y compris, sans restriction, la présente convention et les conventions de l’espèce énumérées dans l’additif 1 de la présente convention), y compris les modifications et avenants aux textes susceptibles d’être convenus, s’il y a lieu, entre la BCE et la contrepartie (ci-après dénommées les «parties»), qui comporte des dispositions prévoyant, lors de la survenance d’un cas de défaillance tel que défini dans le cadre de cette convention, une possibilité de résiliation, d’exigibilité anticipées ou de «close out» des transactions ou des obligations afférentes aux transactions ou de tout événement analogue (une «résiliation pour défaillance»), les obligations respectives des parties dans le cadre de cette convention pouvant dès lors être regroupées, globalisées ou compensées réciproquement de manière à donner lieu à un solde net unique payable par l’une des parties à l’autre.

2.   Dispositions d’ordre général

2.1.

L’ensemble des transactions de toute nature (ci-après dénommées «transactions») conclues entre les parties à tout moment après la date de la présente convention sera régi par la présente convention, sauf si les parties en décident spécifiquement autrement.

2.2.

Les parties reconnaissent que les termes de la présente convention, l’ensemble des transactions régies par elle, toutes les modifications apportées aux termes de ces transactions et le solde net unique payable dans le cadre de toute convention de compensation constituent une relation et un accord professionnels et contractuels uniques.

2.3.

La contrepartie a conclu cette convention en son nom propre; elle déclare et atteste qu’elle a conclu et conclura toutes les transactions en son nom propre.

2.4.

La présente convention complète les conventions antérieures de compensation conclues antérieurement entre les parties; toutes les autres conventions de l’espèce et transactions qui seront conclues ultérieurement entre les parties compléteront la présente convention.

3.   Devise de référence

La devise de référence utilisée dans le cadre de cette convention sera le dollar des États-Unis ou, au choix de la BCE, une autre devise. Dans les cas où il sera nécessaire, conformément aux termes de la présente convention, de convertir les montants dans la devise de référence, la conversion s’effectuera au taux de référence quotidien publié par la BCE pour la devise à convertir dans la devise de référence ou, à défaut de ce taux de référence, au taux de change auquel la BCE peut acheter ou vendre, selon le cas, ces montants avec ou contre la devise de référence ce même jour, selon les conditions définies par la BCE.

4.   Clause de défaillance croisée

Lors de la survenance d’une résiliation pour défaillance dans le cadre d’une convention de compensation (y compris dans le cadre de l’additif 2 de la présente convention), la BCE sera habilitée à prononcer, par notification écrite à la contrepartie, la résiliation pour défaillance de chacune des autres conventions de compensation pour lesquelles il n’y a pas eu résiliation pour défaillance dans les conditions prévues par les dispositions précitées.

5.   Compensation globale

5.1.

Lors de la survenance d’une résiliation pour défaillance, la BCE comptabilisera dans les meilleurs délais les montants dus par chacune des parties à l’autre au titre de chaque convention de compensation (y compris dans le cadre de l’additif 2 de la présente convention) pour laquelle est intervenue une résiliation pour défaillance et globalisera les sommes dues par chaque partie à l’autre au titre de ces conventions de compensation (y compris dans le cadre de l’additif 2 de la présente convention) libellées ou converties dans tous les cas dans la devise de référence, seul le solde net étant payable par la partie débitrice du montant brut le plus élevé.

5.2.

La clause 5.1 restera en vigueur dans la mesure du possible nonobstant le caractère inapplicable, en vertu de la loi en vigueur, de toute disposition pouvant être contenue dans une convention de compensation (y compris dans le cadre de l’additif 2 de la présente convention).

6.   Notifications et autres communications

L’ensemble des notifications, instructions et autres communications à donner dans le cadre de la présente convention ne prendront effet qu’à la date de leur réception et seront adressées par écrit (y compris par les moyens électroniques).

7.   Gestion séparée

Chacune des dispositions de la présente convention (y compris, sans restriction, l’additif 2 de ladite convention) sera traitée isolément des autres dispositions et sera applicable nonobstant le caractère inapplicable de ces autres dispositions.

8.   Incessibilité

Les droits et obligations de la contrepartie dans le cadre de la présente convention ne peuvent être cédés, transférés ou autrement négociés par la contrepartie.

9.   Loi applicable, attribution de compétences

9.1.

La présente convention sera soumise au droit français et interprétée selon ledit droit.

9.2.

Dans l’intérêt de la BCE, la contrepartie soumet irrévocablement par la présente convention tous les cas afférents à celle-ci ou s’y rapportant à la compétence de la juridiction du tribunal (Landgericht) de Francfort-sur-le-Main, Allemagne. Aucune disposition de cette clause 9 ne limitera le droit de la BCE d’entamer une procédure judiciaire devant les tribunaux compétents d’un autre pays.

Banque centrale européenne

Contrepartie

Par

Par

En qualité de

En qualité de

Date

Date

Annexe 1

à la convention-cadre de compensation

Conventions de compensation

1.

FBE Master Agreement for Financial Transactions (Edition 2004)

2.

ISDA Master Agreement (Multi-currency — Cross border 1992)

3.

TBMA/ISMA Global Master Repurchase Agreement (2000 version)

4.

The Bond Market Association Master Repurchase Agreement (September 1996 version)

Additif 2

à la convention-cadre de compensation

Transactions non soumises à une convention de compensation

1.

Les dispositions du présent Additif s’appliquent aux transactions conclues entre les parties qui ne sont pas effectivement soumises à une autre convention de compensation.

2.

Lors de la survenance:

(a)

d’une résiliation pour défaillance dans le cadre d’une convention de compensation ou

(b)

d’un événement défini comme étant un cas de défaillance ou un événement analogue dans le cadre d’une quelconque convention de compensation, lequel événement, dans l’hypothèse où des transactions seraient en cours au titre de cette convention de compensation, amènerait ou habiliterait la BCE à prendre des mesures qui entraîneraient une résiliation pour défaillance dans le cadre de ladite convention,

(les événements prévus en (a) ou en (b) étant dénommés dans le présent Additif «cas de défaillance»),

l’ensemble des transactions concernées par le présent Additif (sans exception, sauf dans le cas où une transaction ne peut faire l’objet d’une résiliation dans ces conditions aux termes de la loi applicable) dans le cadre desquelles les obligations sont ou seraient arrivées à échéance à la date ou après la date de survenance de ce cas de défaillance (la «date de résiliation») pourront être résiliées par notification écrite de la BCE à la Contrepartie dans les conditions prévues aux paragraphes 3 et 4 du présent Additif et la BCE ne sera pas tenue d’effectuer, sans préjudice des paragraphes 3 et 4 du présent Additif, d’effectuer d’autres paiements ou livraisons au titre de ces transactions.

3.

En cas de résiliation selon les termes du paragraphe 2 du présent Additif, la BCE comptabilisera dans les meilleurs délais les sommes dues par chacune des parties à l’autre, notamment, le cas échéant, en déterminant pour chaque transaction la perte ou le gain total de la BCE résultant de la résiliation de ladite transaction à la date de résiliation, le montant étant dans tous les cas libellé ou converti dans la devise de référence. La BCE globalisera ensuite ces gains et pertes et seul le solde net sera payable par la Contrepartie si le total des pertes excède celui des gains, ou par la BCE si le total des gains excède celui des pertes.

4.

Pour déterminer, dans le cadre de chaque transaction, le montant total du gain ou de la perte de la BCE, celle-ci utilisera, sous réserve de la législation applicable, une méthode de calcul commercialement raisonnable (a) fondée, dans toute la mesure du possible, sur les cotations fournies par au moins quatre intervenants de premier rang du marché considéré et opérant dans le même centre financier et (b) prenant en compte, le cas échéant, la résiliation de la transaction intervenues antérieurement à la date de valeur ou de livraison prévus.

5.

Les parties conviennent que le calcul de la somme nette aux termes des paragraphes 3 et 4 du présent Additif constituent une estimation raisonnable des pertes encourues.


PRILOG II.c

Standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen njemačkim pravom

EZB-AUFRECHNUNGSVERTRAG

(„Master netting agreement“)

vom:

zwischen

der Europäische Zentralbank, Kaiserstraße 29, D-60311 Frankfurt am Main, Deutschland (im nachfolgenden „EZB“) und

(im nachfolgenden „Vertragspartner“)

1.   Anwendungsbereich dieses Vertrages

1.1.

Der Zweck dieses Vertrages (im folgenden: „Vertrag“) besteht darin, die Verrechnung aller bestehenden Positionen aus allen offenen Geschäften zwischen der EZB und dem Vertragspartner zu ermöglichen. Der Vertrag schließt Geschäfte ein, die die EZB über Stellvertreter (z. B. Teilnehmerzentralbanken) abschließt. Er umfasst auch ferner alle diejenigen Geschäfte, die über die Hauptverwaltung oder eine unselbständige Zweigniederlassung des Vertragspartners mit der EZB abgeschlossen werden. Der Vertrag berücksichtigt ferner alle sonst zwischen den Parteien bestehenden Rahmenverträge oder sonstigen Vereinbarungen, die Aufrechnungsklauseln enthalten, sowie zwingende gesetzliche Vorschriften mit ähnlichen Wirkungen.

1.2.

Unter einem Aufrechnungsvertrag (Netting Agreement) im Sinne dieses Vertrages (im folgenden: „Aufrechungsvertrag“) sind alle die zwischen den Parteien getroffenen (einschließlich dieses Vertrags sowie der im Anhang 1 zum Vertrag aufgeführten) Vereinbarungen in ihrer jeweiligen Fassung zu verstehen, die Klauseln enthalten, wonach im Fall eines wichtigen Grundes (event of default) insbesondere eine vorzeitige Beendigung eintritt oder eine Kündigung ausgesprochen werden kann (im folgenden: „Beendigung oder Kündigung aus wichtigem Grund“); ferner muss dort vereinbart sein, dass infolge einer Beendigung oder Kündigung Geschäfte oder Verpflichtungen fällig bzw. in verrechenbare, fällige Forderungen umgewandelt werden, die anschließend zusammengefasst, ver- oder aufgerechnet werden mit der Folge, dass lediglich ein einziger Nettosaldo durch eine der beiden Parteien geschuldet wird.

2.   Allgemeines

2.1.

Für alle Geschäfte, die die Parteien nach Unterzeichnung dieses Vertrages tätigen (in folgenden „Einzelabschlüsse“), gelten die nachfolgenden Bestimmungen, sofern die Parteien im Einzelabschluss nichts abweichendes vereinbaren.

2.2.

Die Parteien sind sich darüber einig, daß dieser Vertrag in seiner jeweiligen Fassung, alle Einzelabschlüsse, die von diesem Vertrag erfasst werden, und die aus Aufrechnungsverträgen resultierenden Nettosalden ein einheitliches Vertragsverhältnis bilden.

2.3

Die Vertragsparteien sichern zu, daß sie den Vertrag in eigenem Namen abgeschlossen haben und alle Einzelabschlüsse ebenfalls in eigenem Namen tätigen werden.

3.   Vertragswährung („base currency“)

Vertragswährung ist der US-Dollar oder jede andere Währung, die die Parteien vereinbaren. Die Umrechnung von auf andere Währungen lautenden Beträgen in die Vertragswährung erfolgt jeweils zum täglichen Referenzkurs, den die EZB für die umzurechnende Währung veröffentlicht oder, hilfsweise, zum jeweiligen Marktkurs, zu dem die EZB an diesem Geschäftstag den umzurechnenden Währungsbetrag gegen die Vertragswährung kaufen oder verkaufen kann.

4.   Vertragsübergreifendes Kündigungs- oder Beendigungsrecht aus wichtigem Grund

Sofern die EZB ein Kündigungs- oder Beendigungsrecht aus wichtigem Grund im Rahmen eines Aufrechnungsvertrages (sowie auch gemäß Anhang 2 zu diesem Vertrag) hat, erstreckt sich dieses Recht auch auf jeden anderen Aufrechnungsvertrag, auch wenn nach den dortigen Vereinbarungen ein vergleichbarer Kündigungs- oder Beendigungsgrund noch nicht gegeben ist.

5.   Allumfassende Aufrechnungsvereinbarung („global netting“)

5.1.

Sollte eine Beendigung oder Kündigung aus wichtigem Grund stattfinden, wird die EZB unverzüglich die aus den jeweiligen Aufrechnungsverträgen (sowie auch aus Anhang 2 zu diesem Vertrag) resultierenden Nettosalden errechnen und diese, nach Umrechnung in die Vertragswährung, zu einer einzigen Forderung oder Verbindlichkeit zusammenfassen mit der Folge, dass nurmehr dieser Betrag zwischen den Parteien geschuldet wird.

5.2.

Z. 5.1 gilt ungeachtet dessen, dass Klauseln in Aufrechnungsverträgen (einschl. Anhang 2 zu diesem Vertrag) nach dem jeweils anwendbaren Recht nicht wirksam bzw. nichtig sind.

6.   Erklärungen und andere Mitteilungen

Alle Erklärungen, Weisungen und anderen Mitteilungen im Rahmen dieses Vertrages sind nur dann wirksam, wenn sie in Schriftform oder in elektronischer Form übermittelt werden und der Gegenseite auch zugegangen sind.

7.   Teilbarkeit

Sollte eine Bestimmung dieses Vertrages (einschließlich des Anhangs 2) ganz oder teilweise unwirksam sein oder werden, bleiben die übrigen Bestimmungen wirksam. An Stelle der unwirksamen Bestimmungen tritt eine wirksame Regelung, die dem wirtschaftlichen Zweck mit der unwirksamen Bestimmung soweit wie möglich Rechnung trägt.

8.   Die Rechte und Pflichten aus dem Vertrag darf der Vertragspartner weder abtreten noch in sonstiger Weise hierüber verfügen.

9.1.

Dieser Vertrag unterliegt dem Recht der Bundesrepublik Deutschland.

9.2.

Nicht ausschließlicher Gerichtsstand ist Frankfurt am Main.

Europäische Zentralbank

Vertragspartner

Name

Name

Titel

Titel

Ort, Datum

Ort, Datum

Anhang 1

zum EZB Aufrechnungsvertrag

Liste der Aufrechnungsverträge

1.

FBE Master Agreement for Financial Transactions (Edition 2004)

2.

ISDA Master Agreement (Multi-currency — Cross border 1992)

3.

TBMA/ISMA Global Master Repurchase Agreement (2000 version)

4.

The Bond Market Association Master Repurchase Agreement.

Anhang 2

zum EZB-Aufrechnungsvertrag

Geschäfte, die keinem Aufrechnungsvertrag unterliegen:

1.

Vorschriften dieses Anhangs finden Anwendung auf solche Einzelabschlüsse zwischen den Parteien, die von keinem anderen Aufrechnungsvertrag erfasst werden.

2.

Sofern

a)

eine Beendigung oder Kündigung aus wichtigem Grund nach Maßgabe eines Aufrechnungsvertrages eintritt oder

b)

ein Beendigungs- oder Kündigungsgrund nach Maßgabe eines Aufrechnungsvertrages vorliegt, der zur Beendigung führen oder zur Kündigung durch die EZB berechtigen würde, sofern Einzelabschlüsse im Rahmen dieses Aufrechnungsvertrags getätigt worden wären,

(im Folgenden: „beendigendes Ereignis im Sinne dieses Anhangs“)

und die EZB eine Kündigung im Hinblick auf diesen Anhang ausgesprochen hat, dann werden alle unter diesen Anhang fallenden Einzelabschlüsse gemäß den Ziffern 3 und 4 dieses Anhangs beendigt und abgerechnet, sofern diese Einzelabschlüsse Verpflichtungen enthalten, die im Zeitpunkt des Wirksamwerdens der Beendigung oder Kündigung noch nicht fällig sind. Die Hauptpflichten aus diesen Einzelgeschäften erlöschen, vorbehaltlich der nachfolgenden Ziffern 3 und 4 dieses Anhangs.

3.

Sollte eine Beendigung oder Kündigung gemäß Ziffer 2 dieses Anhangs eintreten, wird die EZB unverzüglich die beiderseitigen Ansprüche ermitteln und hierbei, sofern erforderlich, den aus jedem Einzelabschluss für die EZB resultierenden Gewinn oder Verlust ermitteln, der sich aus der vorzeitigen Kündigung oder Beendigung an dem Tag ergibt, an dem die Kündigung oder Beendigung wirksam wird; sie wird ferner diese Positionen ggf. in die Vertragswährung umrechnen. Die EZB fasst dann diese Forderungen und Verbindlichkeiten zu einer einzigen Forderung oder Verbindlichkeit zusammen mit der Folge, dass nurmehr dieser Betrag zwischen den Parteien geschuldet wird.

4.

Zur Ermittlung der Gewinne und Verluste der EZB aus den jeweiligen Einzelabschlüssen wird die EZB, vorbehaltlich des anwendbaren Rechtes, eine für beide Seiten angemessene Berechnungsmethode verwenden, die a), soweit möglich und vorhanden, auf den von mindestens vier bedeutenden Marktteilnehmern an dem maßgeblichen Finanzplatz gestellten Kursen oder Preisen beruht und b) hierbei in Rechnung stellt, dass die Beendigung oder Kündigung des jeweiligen Einzelabschlusses vorzeitig stattgefunden hat.


PRILOG II.d

Standardizirani ugovor o netiranju koji je uređen njujorškim pravom

STANDARDIZIRANI UGOVOR O NETIRANJU

Datum:

Između:

Europske središnje banke, Kaiserstrasse 29, D-60311 Frankfurt na Majni, Njemačka (dalje u tekstu „ESB”), i

[Druge ugovorne strane] čija je [adresa] [registrirano mjesto poslovanja] na [adresa] (dalje u tekstu „druga ugovorna strana”)

1.   Područje primjene ugovora

1.1.

Svrha ovog Ugovora (dalje u tekstu „Ugovor”) jest osigurati da ESB može netirati sve postojeće pozicije po svim nepodmirenim transakcijama sklopljenim između ESB-a i druge ugovorne strane, bez obzira na bilo kojeg zastupnika ili zastupnike koji su ovlašteni djelovati uime ESB-a putem kojih su bile provedene transakcije koje su dovele do tih pozicija, uključujući središnju banku bilo koje države članice Europske unije koja je usvojila euro kao svoju valutu i bez obzira na to koji je ured (uključujući glavni ured i sve podružnice) druge ugovorne strane mogao biti uključen u te transakcije te nakon što se uzme u obzir učinak svih postojećih odredaba o netiranju u standardiziranim ugovorima ili drugim ugovorima između ESB-a i druge ugovorne strane i/ili odredaba obvezujućeg prava sa sličnim učinkom koje se mogu primijeniti na neke od tih transakcija.

1.2.

U ovom Ugovoru „ugovor o netiranju” znači bilo koji ugovor koji je trenutačno na snazi između stranaka (i uključujući, bez ograničenja, ovaj Ugovor i ugovore one vrste koja je navedena u Dodatku 1. ovom Ugovoru), uključujući takve izmjene i dodatke tome ugovoru o kojima se ESB i druga ugovorna strana (dalje u tekstu „ugovorne strane”) eventualno mogu sporazumjeti, koji sadržava odredbe prema kojima se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, kako je određeno za potrebe takvog ugovora, može izvršiti prijevremeni raskid, likvidacija, zatvaranje ili ubrzanje transakcija ili obveza po transakcijama ili drugi sličan događaj (raskid zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza), a odgovarajuće obveze stranaka na temelju takvog ugovora mogu biti kombinirane, agregirane ili međusobno netirane tako da se dobije jedan neto iznos koji jedna ugovorna strana treba platiti drugoj ugovornoj strani.

2.   Općenito

2.1.

Sve transakcije bilo koje naravi (dalje u tekstu „transakcije”) koje su sklopljene između ESB-a i stranaka u bilo kojem trenutku nakon datuma ovog Ugovora uređuju se ovim Ugovorom osim ako se ugovorne strane posebno ne sporazume drukčije.

2.2.

Ugovorne strane potvrđuju da uvjeti ovog Ugovora, sve transakcije koje se uređuju ovim Ugovorom, bilo koje izmjene uvjeta tih transakcija i jedinstveni neto iznos koji je plativ na temelju bilo kojeg ugovora o netiranju čine jedan posao i ugovorni odnos i rješenje.

2.3.

Svaka ugovorna strana izjavljuje i jamči drugoj ugovornoj strani da je financijska institucija za potrebe američkog Zakona o poboljšanju Savezne korporacije za osiguranje depozita iz 1991. (dalje u tekstu „FDICIA”), a ugovorne strane su suglasne da je ovaj Ugovor ugovor o netiranju, kako je utvrđeno u FDICIA, te da je svaki primitak odnosno obveza plaćanja na temelju Ugovora pokriveno ugovorno pravo na plaćanje odnosno pokrivena ugovorna obveza plaćanja kako je utvrđeno u i podložno FDICIA.

2.4.

Druga ugovorna strana sklopila je ovaj Ugovor kao nalogodavac te izjavljuje i jamči da je sve transakcije sklopila i da će ih sklopiti kao nalogodavac.

[2.5.

Druga ugovorna strana izjavljuje i jamči ESB-u te se obvezuje i suglasna je s ESB-om da:

(a)

je ovlaštena potpisati i izvršiti ovaj Ugovor i bilo koju drugu dokumentaciju koja se odnosi na ovaj Ugovor u kojemu je ugovorna strana i koji je obvezna izvršiti; je ovlaštena ispuniti svoje obveze na temelju ovog Ugovora i bilo koje obveze na temelju bilo kojeg drugog ugovora o netiranju u kojemu je ugovorna strana; je poduzela sve nužne radnje da odobri takvo potpisivanje, izvršavanje i ispunjavanje, uključujući odobrenja koja su potrebna prema izmijenjenom američkom Zakonu o saveznom osiguranju depozita, kako je izmijenjen, uključujući izmjene donesene američkim Zakonom o reformi, oporavku i jačanju saveznih institucija iz 1989. te prema bilo kojem ugovoru, ispravi, rješenju ili nalogu sklopljenom s tijelima odgovornima za nadzor ugovorne strane; i

(b)

će u svakom trenutku tijekom trajanja ovog Ugovora kontinuirano uključivati i održavati kao dio svojih službenih knjiga i evidencije ovaj Ugovor, ugovore o netiranju i dokaze o svim potrebnim odobrenjima.] (1)

[2.5.][2.6.]

Ovaj Ugovor dopunjuje ugovore o netiranju koje su ugovorne strane sklopile prije datuma ovog Ugovora, a svi daljnji ugovori o netiranju i transakcije koje ugovorne strane sklope nakon datuma ovog Ugovora dopunjuju ovaj Ugovor.

3.   Osnovna valuta

Osnovna valuta za potrebe ovog Ugovora jest američki dolar ili, po izboru ESB-a, bilo koja druga valuta. Kad god je u skladu s uvjetima ovog Ugovora potrebno preračunati iznose u osnovnu valutu, takvi se iznosi preračunavaju po referentnom dnevnom tečaju koji ESB objavljuje za valutu koja se treba preračunati u osnovnu valutu ili, u nedostatku takvog referentnog tečaja, po tečaju po kojemu ESB može, ovisno o slučaju, kupiti ili prodati te iznose za osnovnu valutu na taj dan, a o tome svemu odlučuje ESB.

4.   Međusobno ubrzanje

Ako dođe do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema bilo kojem ugovoru o netiranju (uključujući dodatak 2. ovom Ugovoru), ESB ima pravo proglasiti, putem pisane obavijesti drugoj ugovornoj strani, da je došlo do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema svakom drugom ugovoru o netiranju u odnosu na koji nije došlo do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s odredbama tog ugovora.

5.   Globalno netiranje

5.1.

Ako dođe do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza, ESB što je moguće prije izračunava što jedna ugovorna strana duguje drugoj prema svakom ugovoru o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru) u odnosu na koji je došlo do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza i zbraja iznose koje jedna ugovorna strana duguje drugoj prema tim ugovorima o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru) u svakom slučaju u osnovnoj valuti ili preračunate u osnovnu valutu, a samo neto iznos tog izračuna plaća ona ugovorna strana koja duguje veći ukupni iznos.

5.2.

Klauzula 5.1. nastavlja se primjenjivati u mjeri u kojoj je to moguće neovisno o neizvršivosti prema mjerodavnom pravu bilo koje odredbe sadržane u bilo kojem ugovoru o netiranju (uključujući Dodatak 2. ovom Ugovoru).

6.   Obavijesti i druga priopćenja

Sve obavijesti, napuci i druga priopćenja koja se daju na temelju ovog Ugovora proizvode učinke tek nakon primitka te se dostavljaju u pisanom obliku (uključujući elektroničkim putem).

7.   Pojedinačnost odredbi

Svaka odredba sadržana u ovom Ugovoru (uključujući, bez ograničenja, Dodatak 2. ovom Ugovoru) smatra se odvojenom od bilo koje druge odredbe sadržane u ovom Ugovoru i izvršiva je neovisno o nizvršivosti bilo koje druge odredbe.

8.   Neprenosivost

Druga ugovorna strana ne smije ustupiti, zadužiti, založiti ili na neki drugi način prenijeti ili rješavati svoja prava i obveze na temelju ovog Ugovora.

9.   Mjerodavno pravo i nadležnost

9.1.

Ovaj Ugovor uređen je i tumači se u skladu sa zakonima savezne države New York, Sjedinjene Američke Države.

9.2.

U korist ESB-a druga ugovorna strana se ovim neopozivo podvrgava nadležnosti za sve potrebe ovog Ugovora ili u vezi s ovim Ugovorom Okružnog suda (Landgericht) Frankfurta na Majni, Njemačka. Sadržaj ovog članka ni u kojem slučaju ne ograničuje pravo ESB-a da postupak pokrene pred nadležnim sudovima iz bilo koje druge države.

Europska središnja banka

[Naziv druge ugovorne strane]  (2)

Potpisao

Potpisao

Titula

Titula

 

[Adresa za uručivanje obavijesti na temelju ovog Ugovora]

Datum

Datum


(1)  Izjava koja se upotrebljava kada je druga ugovorna strana depozitarna institucija iz SAD-a.

(2)  U slučaju drugih ugovornih strana koje su depozitarne institucije iz SAD-a ugovor potpisuje službena osoba banke koja je barem na razini zamjenika predsjednika.

Dodatak 1.

Standardiziranom ugovoru o netiranju

Ugovori o netiranju

1.

Standardizirani ugovor za financijske transakcije Europske bankarske federacije (izdanje iz 2004.)

2.

Standardizirani ugovor ISDA (viševalutni – prekogranični, 1992.)

3.

Okvirni repo ugovor udruženja TBMA/ISMA (inačica iz 2000.)

4.

Okvirni repo ugovor Udruženja tržišta obveznica.

Dodatak 2.

Standardiziranom ugovoru o netiranju

Transakcije koje ne podliježu bilo kojem ugovoru o netiranju

1.

Odredbe ovog Dodatka primjenjuju se na transakcije koje su sklopile ugovorne strane, a koje ne podliježu stvarno bilo kojem drugom ugovoru o netiranju.

2.

Ako:

(a)

dođe do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema bilo kojem ugovoru o netiranju; ili

(b)

dođe do događaja koji je određen kao slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza ili drugog sličnog događaja prema bilo kojem ugovoru o netiranju, a taj događaj, pod pretpostavkom da su postojale nepodmirene transakcije prema bilo kojem takvom ugovoru o netiranju, dovede do raskida zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza prema bilo kojem takvom ugovoru o netiranju ili daje pravo ESB-u da poduzme takve korake,

(bilo koji takav događaj iz gore navedene točke (a) ili (b) navodi se u ovom Dodatku kao „slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza”),

tada se sve transakcije na koje se primjenjuje ovaj Dodatak (ali ne manje od svih, osim ako se bilo koja od tih transakcija ne može zatvoriti prema mjerodavnom pravu) na temelju kojih su obveze dospjele ili bi dospjele do ili nakon datuma takvog slučaja nastanka statusa neispunjavanja obveza (datum zatvaranja) likvidiraju i zatvaraju kako je opisano u stavcima 3. i 4. ovog Dodatka, a ESB, ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4. ovog Dodatka, nije obvezan izvršiti bilo kakva daljnja plaćanja ili isporuke prema bilo kojoj takvoj transakciji.

3.

Ako dođe do likvidacije i zatvaranja na temelju stavka 2. ovog Dodatka ESB, što je moguće prije, izračunava što jedna ugovorna strana duguje drugoj, uključujući, prema potrebi, određivanje u odnosu na svaku transakciju ukupnih dobitaka ili gubitaka ESB-a, ovisno o slučaju, koji proizlaze iz likvidacije i zatvaranja takvih transakcija na datum te likvidacije i zatvaranja, u svakom slučaju u osnovnoj valuti ili preračunate u osnovnu valutu. ESB tada zbraja takve dobitke ili gubitke, a samo iznos tog izračuna plaća druga ugovorna strana, ako ukupni gubici premašuju ukupne dobitke, ili plaća ESB, ako ukupni dobici premašuju ukupne gubitke.

4.

Pri određivanju ukupnog dobitka ili gubitka ESB-a u odnosu na svaku transakciju, ESB, pridržavajući se mjerodavnog prava, primjenjuje komercijalno prihvatljiv način izračuna koji: (a) se temelji, u mjeri u kojoj je primjenjivo i dostupno, na kotacijama od najmanje četiri vodeća dilera na relevantnom tržištu koji posluju u istom financijskom centru; i (b) uzima u obzir, prema potrebi, likvidaciju i zatvaranje takve transakcije prije njezinog predviđenog datuma valute ili datuma isporuke.

5.

Ugovorne strane su suglasne da je izračun neto iznosa na temelju stavaka 3. i 4. ovog Dodatka razumna pretprocjena pretrpljenih gubitaka.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

258


32008R0693


L 195/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.07.2008.


UREDBA VIJEĆA (EZ) BR. 693/2008

od 8. srpnja 2008.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Slovačkoj

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (2) predviđa se zamjena eurom valuta onih država članica koje su ispunile potrebne uvjete za usvajanje jedinstvene valute u trenutku kad je Zajednica ušla u treću fazu ekonomske i monetarne unije.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2596/2000 (3) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena grčke valute eurom.

(3)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2169/2005 (4) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se pripremilo naknadno uvođenje eura u državama članicama koje još nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu.

(4)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1647/2006 (5) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena slovenske valute eurom.

(5)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 835/2007 (6) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena ciparske valute eurom.

(6)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 836/2007 izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena malteške valute eurom.

(7)

Sukladno članku 4. Akta o pristupanju iz 2003., Slovačka je država članica s odstupanjem kako je određeno u članku 122. Ugovora.

(8)

Na temelju Odluke 2008/608/EZ od 8. srpnja 2008. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o usvajanju jedinstvene valute u Slovačkoj 1. siječnja 2009. (7), Slovačka ispunjava uvjete potrebne za usvajanje jedinstvene valute, te se odstupanje u korist Slovačke stavlja izvan snage od 1. siječnja 2009.

(9)

Uvođenje eura u Slovačkoj zahtijeva proširenje postojećih odredbi o uvođenju eura, utvrđenih Uredbom (EZ) br. 974/98 na Slovačku.

(10)

Slovački plan zamjene određuje da bi novčanice i kovanice eura trebale postati zakonsko sredstvo plaćanja u toj državi članici na dan uvođenja eura kao njezine valute. Stoga bi datum usvajanja eura i datum prelaska na gotovinu eura trebao biti 1. siječnja 2009. Ne bi se trebalo primjenjivati razdoblje „postupnog ukidanja”.

(11)

Uredbu (EZ) br. 974/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog Uredbi (EZ) br. 974/98 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2009.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. srpnja 2008.

Za Vijeće

Predsjednica

C. LAGARDE


(1)  Mišljenje od 3. srpnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 139, 11.5.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 836/2007 (SL L 186, 18.7.2007., str. 3.).

(3)  SL L 300, 29.11.2000., str. 2.

(4)  SL L 346, 29.12.2005., str. 1.

(5)  SL L 309, 9.11.2006., str. 2.

(6)  SL L 186, 18.7.2007., str 1.

(7)  SL L 195, 24.7.2008., str. 24.


PRILOG

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 974/98 umeće se sljedeći redak između stavki za Sloveniju i Finsku:

Država članica

Datum prihvaćanja eura

Datum prelaska na gotovinu eura

Država članica s razdobljem „postupnog ukidanja”

„Slovačka

1. siječnja 2009.

1. siječnja 2009.

Ne”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

260


32008R0694


L 195/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.07.2008.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 694/2008

od 8. srpnja 2008.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Slovačku

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 123. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (2) određuje stope konverzije od 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003., Slovačka je država članica s odstupanjem u smislu članka 122. Ugovora.

(3)

Na temelju Odluke Vijeća 2008/608/EZ od 8. srpnja 2008. u skladu s člankom 122. stavkom 2. Ugovora o uvođenju jedinstvene valute u Slovačkoj 1. siječnja 2009. (3), Slovačka ispunjava potrebne uvjete za uvođenje jedinstvene valute te se odstupanje za Slovačku stavlja izvan snage od 1. siječnja 2009.

(4)

Uvođenje eura u Slovačku zahtijeva utvrđivanje stope konverzije između eura i slovačke krune. Tu se stopu konverzije određuje na 30,1260 kruna za 1 euro, što odgovara trenutačnom središnjem tečaju krune u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).

(5)

Uredbu (EZ) br. 2866/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 1. Uredbe (EZ) br. 2688/98 između stopa konverzije koje se primjenjuju na slovenski tolar i finsku marku umeće se sljedeće:

„= 30,1260 slovačkih kruna”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2009.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. srpnja 2008.

Za Vijeće

Predsjednica

C. LAGARDE


(1)  Mišljenje od 3. srpnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 359, 31.12.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1135/2007 (SL L 256, 2.10.2007., str. 2.).

(3)  SL L 196, 24.7.2008., str. 24.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

261


32008D0017


L 319/76

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.11.2008.


ODLUKA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 17. studenoga 2008.

o utvrđivanju okvira za zajedničku nabavu Eurosustava

(ESB/2008/17)

(2008/893/EZ)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 105. i 106.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”), a posebno njegov članak 12. stavak 1. u vezi s člankom 3. stavkom 1. i članke 5., 16. i 24.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 12. stavkom 1. Statuta ESSB-a Upravno vijeće donosi smjernice i odluke potrebne radi osiguranja obavljanja zadaća povjerenih Eurosustavu. Upravno vijeće stoga ima ovlasti odlučivati o organizaciji pomoćnih aktivnosti, poput nabave robe i usluga, potrebnih za obavljanje zadaća Eurosustava.

(2)

Zakonodavstvo Europske zajednice o nabavi omogućuje zajedničku nabavu robe i usluga od strane nekoliko naručitelja. Ovo se načelo odražava u uvodnoj izjavi 15. i članku 11. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (1) kojima se predviđa upotreba određenih centraliziranih tehnika kupnje.

(3)

Eurosustav teži pridržavanju načela troškovne učinkovitosti i djelotvornosti i u nabavi robe i usluga teži postizanju najbolje vrijednosti za novac. Upravno vijeće smatra da je zajednička nabava robe i usluga instrument za postizanje tih ciljeva korištenjem sinergije i ekonomije razmjera.

(4)

Uspostavljanjem okvira za zajedničku nabavu Eurosustava Europska središnja banka (ESB) teži jačanju sudjelovanja ESB-a i nacionalnih središnjih banaka država članica koje su prihvatile euro u takvoj zajedničkoj nabavi.

(5)

Upravno vijeće osnovalo je Ured za koordinaciju nabave Eurosustava (EPCO) radi koordinacije zajedničke nabave. Upravno vijeće imenovalo je središnju banku Luksemburga, Banque centrale du Luxembourg, za domaćina ureda EPCO od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2012.

(6)

Ova Odluka ne dovodi u pitanje mogućnost da središnje banke traže podršku ureda EPCO u vezi s nabavom robe i usluga koje su izvan područja primjene ove Odluke.

(7)

Nacionalne središnje banke država članica koje još nisu usvojile euro možda imaju interes za sudjelovanje u aktivnostima ureda EPCO kao i u zajedničkim postupcima nadmetanja, koji će se odvijati pod istim uvjetima koji se primjenjuju i na središnje banke,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke:

(a)

„Eurosustav” znači ESB i nacionalne središnje banke država članica koje su usvojile euro;

(b)

„zadaće Eurosustava” znači zadaće povjerene Eurosustavu u skladu s Ugovorom i Statutom ESSB-a;

(c)

„središnja banka” znači ESB ili nacionalna središnja banka države članice koja je usvojila euro;

(d)

„vodeća središnja banka” znači središnja banka koja je odgovorna za provođenje zajedničkog postupka nadmetanja;

(e)

„središnja banka domaćin” znači središnja banka koju je Upravno vijeće imenovalo za domaćina ureda EPCO;

(f)

„Upravljački odbor ureda EPCO” znači upravljački odbor koji je osnovalo Upravno vijeće za upravljanje aktivnostima ureda EPCO. Upravljački odbor ureda EPCO čine po jedan član iz svake središnje banke, koji se biraju iz redova više rangiranih članova osoblja koji posjeduju znanje i stručnost u području organizacije i strategije u njihovim institucijama i stručnjaka za nabavu. Upravljački odbor ureda EPCO podnosi izvješća Upravnom odboru putem Izvršnog odbora. Predsjedavanje i tajništvo ureda EPCO osigurava ESB;

(g)

„zajednički postupak nadmetanja” znači postupak za zajedničku nabavu robe i usluga koji provodi vodeća središnja banka u korist središnjih banaka koje sudjeluju u zajedničkom postupku nadmetanja.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Odluka primjenjuje na zajedničku nabavu središnjih banaka robe i usluga potrebnih za izvršavanje zadaća Eurosustava.

2.   Sudjelovanje središnjih banaka u aktivnostima ureda EPCO i zajedničkim postupcima nadmetanja je dobrovoljno.

3.   Ova Odluka ne dovodi u pitanje Smjernicu ESB/2004/18 od 16. rujna 2004. o nabavi euronovčanica (2).

Članak 3.

Ured za koordinaciju nabave Eurosustava

1.   Ured EPCO obavlja sve sljedeće zadaće:

(a)

olakšava prihvaćanje najboljih praksi nabave unutar Eurosustava;

(b)

razvija infrastrukturu (npr. vještine, funkcijske alate, informacijske sustave i postupke) potrebnu za zajedničku nabavu;

(c)

utvrđuje moguće slučajeve za zajedničku nabavu iz područja primjene ili izvan područja primjene ove Odluke na temelju potreba za nabavom koje središnje banke upućuju uredu EPCO;

(d)

priprema i prema potrebi ažurira godišnji plan nabave za zajedničke postupke nadmetanja na temelju procjene iz točke (c);

(e)

priprema zajedničke zahtjeve u suradnji sa središnjim bankama koje sudjeluju u zajedničkom postupku nadmetanja;

(f)

pruža podršku središnjim bankama u zajedničkim postupcima nadmetanja;

(g)

pruža podršku središnjim bankama u nabavi u vezi sa zajedničkim projektima Europskog sustava središnjih banaka, na zahtjev središnje banke koja vodi projekt.

2.   Središnja banka domaćin osigurava materijal i ljudske resurse koji su potrebni uredu EPCO kako bi on mogao izvršavati svoje zadaće u skladu s proračunom koji odobrava Upravno vijeće u skladu sa stavkom 4.

3.   Središnja banka domaćin, nakon savjetovanja s Upravljačkim odborom ureda EPCO, može donijeti pravila o unutarnjem ustroju i upravljanju uredom EPCO, uključujući i kodeks ponašanja za osoblje ureda EPCO čiji je cilj osigurati najvišu moguću razinu integriteta u obnašanju njihovih dužnosti.

4.   Središnje banke financiraju proračun ureda EPCO u skladu s pravilima koja donosi Upravno vijeće. Prije početka financijske godine ured EPCO podnosi prijedlog godišnjeg proračuna Upravnom vijeću radi odobrenja, putem Upravljačkog odbora ureda EPCO i Izvršnog odbora.

5.   Ured EPCO podnosi Upravnom vijeću godišnje izvješće o svojim aktivnostima, putem Upravljačkog odbora ureda EPCO i Izvršnog odbora.

6.   Aktivnosti ureda EPCO podliježu kontroli Odbora unutarnjih revizora u skladu s pravilima koja donosi Upravno vijeće. Time se ne smiju dovoditi u pitanje pravila kontrole i revizije koja se primjenjuju na središnju banku domaćina ili koja ona donosi.

7.   Upravljački odbor ureda EPCO provodi ocjenu djelotvornosti i učinkovitosti aktivnosti ureda EPCO pet godina nakon osnivanja ureda EPCO. Na temelju te procjene Upravno vijeće odlučuje o potrebi provođenja postupka izbora nove središnje banke domaćina.

Članak 4.

Zajednički postupci nadmetanja

1.   Zajednički postupak nadmetanja smatra se potrebnim u smislu ove Odluke u slučaju da: i. opravdano se može očekivati da bi zajednička nabava robe i usluga dovela do povoljnijih uvjeta kupnje u skladu s načelima troškovne učinkovitosti i djelotvornosti; ili ii. središnje banke moraju donijeti usklađene zahtjeve i standarde vezano uz dotičnu robu i/ili usluge.

2.   Nakon utvrđivanja mogućeg slučaja za zajedničku nabavu, ured EPCO poziva središnje banke na sudjelovanje u zajedničkom postupku nadmetanja. Središnje banke pravodobno obavješćuju ured EPCO namjeravaju li sudjelovati u zajedničkom postupku nadmetanja i, ako namjeravaju, dostavljaju svoje poslovne zahtjeve uredu EPCO. Središnja banka se može povući iz sudjelovanja u zajedničkoj nabavi prije objavljivanja poziva na nadmetanje.

3.   Na temelju godišnjeg plana nabave zajedničkih postupaka nadmetanja koji priprema ured EPCO te nakon savjetovanja s Upravljačkim odborom ureda EPCO, Upravno vijeće može pokrenuti zajedničke postupke nadmetanja i izabrati vodeću središnju banku/vodeće središnje banke iz redova središnjih banaka koje sudjeluju u zajedničkom postupku nadmetanja. Upravnom vijeću dostavlja se svaka promjena godišnjeg plana nabave.

4.   Vodeća središnja banka obavlja zajednički postupak nadmetanja u korist središnjih banaka koje sudjeluju u zajedničkom postupku nadmetanja, u skladu s pravilima nabave koja se primjenjuju na vodeću središnju banku. Vodeća središnja banka navodi, u pozivu na nadmetanje, središnje banke koje sudjeluju u zajedničkom postupku nadmetanja kao i strukturu ugovornih odnosa.

5.   Vodeća središnja banka priprema dokumentaciju za nadmetanje i ocjenjuje zahtjeve za sudjelovanje i ponude u suradnji s uredom EPCO i ostalim središnjim bankama koje sudjeluju u zajedničkom postupku nadmetanja.

6.   Vodeća središnja banka provodi zajednički postupak nadmetanja na jeziku/jezicima utvrđenim u godišnjem planu nabave.

Članak 5.

Sudjelovanje nacionalnih središnjih banaka država članica koje još nisu prihvatile euro

Upravno vijeće može pozvati nacionalne središnje banke država članica koje još nisu prihvatile euro da sudjeluju u aktivnostima ureda EPCO i zajedničkim postupcima nadmetanja pod istim uvjetima koji se primjenjuju na središnje banke.

Članak 6.

Završna odredba

Ova Odluka stupa na snagu 1. prosinca 2008.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 17. studenoga 2008.

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET


(1)  SL L 134, 30.4.2004., str. 114.

(2)  SL L 320, 21.10.2004., str. 21.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

264


32008D0961


L 340/112

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.2008.


ODLUKA KOMISIJE

od 12. prosinca 2008.

o upotrebi nacionalnih računovodstvenih standarda i Međunarodnih standarda računovodstvenog izvještavanja od strane izdavatelja vrijednosnica iz trećih zemalja tijekom pripreme konsolidiranih financijskih izvještaja

(priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 8218)

(Tekst značajan za EGP)

(2008/961/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s podacima o izdavateljima čije su vrijednosnice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (1), a posebno njezin članak 23. stavak 4.,

budući da:

(1)

Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (2) nalaže trgovačkim društvima koja podliježu zakonodavstvu države članice, a čije su vrijednosnice uključene u trgovanje na reguliranom tržištu bilo koje države članice, da za svaku poslovnu godinu koja počinje 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma pripremaju svoje konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima, koji se zajednički nazivaju Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (dalje u tekstu MSFI), usvojeni u skladu s Uredbom br. 1606/2002.

(2)

Članci 4. i 5. Direktive 2004/109/EZ propisuju da, ako je izdavatelj obvezan sastavljati konsolidirane financijske izvještaje, godišnji i polugodišnji izvještaji uključuju spomenute konsolidirane izvještaje sastavljene u skladu s donesenim Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Iako se ovaj zahtjev primjenjuje jednako na izdavatelje iz Zajednice i izdavatelje iz trećih zemalja, izdavatelji iz trećih zemalja mogu biti izuzeti od tog zahtjeva pod uvjetom da zakon dotične treće zemlje utvrđuje ekvivalentne zahtjeve.

(3)

Odluka Komisije 2006/891/EZ (3) predviđa da izdavatelji iz trećih zemalja mogu također za poslovne godine prije 1. siječnja 2009. pripremati svoje konsolidirane financijske izvještaje u skladu s MSFI-jima izdanim od strane Odbora za međunarodne računovodstvene standarde (IASB), Općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP) Kanade, Japana ili Sjedinjenih Američkih Država ili Općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP) treće zemlje koja su u postupku usklađivanja s MSFI-jima.

(4)

Financijski izvještaji sastavljeni u skladu s MSFI-jima koje je izdao Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) korisnicima tih izvještaja daju dovoljne informacije koje omogućuju ocjenu aktive i pasive, financijski položaj, dobit i gubitke te izglede izdavatelja. Stoga je primjereno da se izdavateljima iz trećih zemalja u Zajednici omogući uporaba MSFI-ja koje je izdao IASB.

(5)

Kako bi se ocijenila istovjetnost Općeprihvaćenih računovodstvenih načela (GAAP) treće zemlje s usvojenim MSFI-jima, Uredba Komisije (EZ) br. 1569/2007 od 21. prosinca 2007. o uspostavi mehanizma za utvrđivanje istovjetnosti računovodstvenih standarda koje primjenjuju izdavatelji vrijednosnica iz trećih zemalja u skladu s Direktivom 2003/71/EZ i 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) određuje definiciju istovjetnosti i uspostavlja mehanizam za određivanje istovjetnosti GAAP-a treće zemlje. Uredba (EZ) br. 1569/2007 također nalaže da se Odlukom Komisije izdavateljima iz Zajednice omogući uporaba MSFI-ja usvojenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 u dotičnoj trećoj zemlji.

(6)

U prosincu 2007. Komisija se savjetovala s Odborom europskih regulatora tržišta vrijednosnica (CESR) o tehničkim procjenama istovjetnosti GAAP Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Japana. U ožujku 2008. Komisija je savjetovanje proširila na GAAP Južne Koreje, Kanade i Indije.

(7)

CESR je u svojim preporukama donesenim u ožujku, svibnju i listopadu 2008. preporučio da se GAAP SAD-a i Japana smatra istovjetnim MSFI-jima za uporabu u Zajednici. Nadalje, CESR je preporučio privremeno prihvaćanje financijskih izvještaja sastavljenih u skladu s GAAP-ovima Kine, Kanade, Južne Koreje i Indije unutar Zajednice do najkasnije 31. prosinca 2011.

(8)

Američki odbor za računovodstvene standarde i Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) usvojili su 2006. Memorandum o razumijevanju kojim su ponovno potvrdili njihov cilj usuglašavanja između GAAP-a SAD-a i MSFI-ja te u tu svrhu izradili radni program. Na temelju navedenog radnog programa otklonjene su brojne bitne razlike između GAAP-a SAD-a i MSFI-ja. Dodatno, nakon dijaloga između Komisije i Američke komisije za vrijednosnice i burze nije potrebno usuglašavanje za izdavatelje iz Zajednice koji pripremaju svoje financijske izvještaje u skladu s MSFI-jima koje je izdao IASB. Stoga je od 1. siječnja 2009. primjereno smatrati GAAP SAD-a istovjetnim usvojenim MSFI-jima.

(9)

U kolovozu 2007. Japanski odbor za računovodstvene standarde i Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavili su svoj dogovor o ubrzavanju konvergencije uklanjanjem bitnih razlika između Japanskog GAAP-a i MSFI-ja do 2008. te preostalih razlika do kraja 2011. Japanska nadležna tijela ne zahtijevaju nikakvo usuglašavanje za izdavatelje iz Zajednice koji pripremaju svoje financijske izvještaje u skladu s MSFI-jima. Stoga je od 1. siječnja 2009. primjereno smatrati Japanski GAAP istovjetnim usvojenim MSFI-jima.

(10)

U skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1569/2007, izdavateljima iz trećih zemalja može se dozvoliti uporaba Općeprihvaćenih računovodstvenih načela neke treće zemlje koja ih usuglašava s MSFI-jima ili se obvezala na usvajanje MSFI-ja ili koja je postigla sporazum o međusobnom priznavanju sa Zajednicom prije 31. prosinca 2008. o prijelaznom razdoblju koje završava najkasnije 31. prosinca 2011.

(11)

U Kini su Računovodstveni standardi za trgovačka društva uvelike usklađeni s MSFI-jima te pokrivaju gotovo sva područja u okviru važećih MSFI-ja. Budući da se računovodstveni standardi za trgovačka društva primjenjuju tek od 2007. postoji potreba daljnjih dokaza o njihovoj pravilnoj primjeni.

(12)

Kanadski odbor za računovodstvene standarde se u siječnju 2006. javno obvezao na usvajanje MSFI-ja do 31. siječnja 2011., te poduzima učinkovite mjere kako bi se osigurao pravovremen i potpun prijelaz na MSFI do navedenog datuma.

(13)

Korejska komisija za financijski nadzor i Korejski računovodstveni institut su se u ožujku 2007. javno obvezali na usvajanje MSFI-jeva do 31. prosinca 2011. te poduzimaju učinkovite mjere kako bi se osigurao pravovremen i potpun prijelaz na MSFI do navedenog datuma.

(14)

Indijska vlada i Indijski institut ovlaštenih računovođa su se u srpnju 2007. javno obvezali na usvajanje MSFI-jeva do 31. prosinca 2011. te poduzimaju učinkovite mjere kako bi se osigurao pravovremen i potpun prijelaz na MSFI do navedenog datuma.

(15)

Iako konačna odluka o istovjetnosti računovodstvenih standarda koji se usklađuju s MSFI-jima ne bi smjela biti usvojena prije ocjene primjene navedenih računovodstvenih standarda od strane trgovačkih društava i revizora, važno je podržati nastojanja onih država koje provode usuglašavanje svojih računovodstvenih standarda s MSFI-jima te onih država koje su se obvezale na usvajanje MSFI-ja. U skladu s navedenim, primjereno je omogućiti izdavateljima iz trećih zemalja da tijekom prijelaznog razdoblja do tri godine pripremaju svoje godišnje i polugodišnje financijske izvještaje u Zajednici u skladu s GAAP-ovima Kine, Kanade, Južne Koreje ili Indije.

(16)

Komisija i dalje uz tehničku pomoć Odbora za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) treba nastaviti nadzirati razvoj Općeprihvaćenih računovodstvenih načela (GAAP) navedenih trećih zemalja u odnosu na usvojene MSFI-jeve.

(17)

Države treba poticati na usvajanje MSFI-ja. EU može odrediti da se nacionalni standardi koji su utvrđeni ekvivalentnima ne smiju više koristiti za pripremu potrebnih informacija u skladu s Direktivom 2004/109/EZ ili Uredbom Komisije (EZ) br. 809/2004 (5) o primjeni Direktive 2003/71/EZ kad navedene države usvoje MSFI kao svoj isključivi računovodstveni standard.

(18)

Zbog jasnoće i preglednosti trebalo bi zamijeniti Direktivu 2006/891/EZ.

(19)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosnice,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Od 1. siječnja 2009., uz MSFI usvojen u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 vezano uz konsolidirane godišnje i polugodišnje financijske izvještaje slijedeći standardi smatraju se istovjetnima MSFI-ju usvojenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002:

(a)

Međunarodni standardi financijskoga izvještavanja, pod uvjetom da napomene uz revidirane financijske izvještaje sadrže izričitu i bezrezervnu izjavu, da navedeni izvještaji udovoljavaju međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, u skladu s MRS-om 1. „Prezentiranje financijskih izvještaja”;

(b)

Općeprihvaćena računovodstvena načela Japana;

(c)

Općeprihvaćena računovodstvena načela Sjedinjenih Američkih Država;

Prije financijskih godina koje počinju na dan ili nakon 1. siječnja 2012. izdavatelji iz trećih zemalja mogu svoje konsolidirane godišnje i polugodišnje financijske izvještaje pripremati u skladu s Općeprihvaćenim računovodstvenim načelima Narodne Republike Kine, Kanade, Republike Koreje ili Republike Indije.

Članak 1.a

Komisija uz tehničku pomoć IASB-a nastavlja nadzirati nastojanja trećih zemalja vezano uz prijelaz na MSFI te tijekom postupka usuglašavanja provodi aktivan dijalog s tijelima. Komisija će tijekom 2009. Europskom parlamentu i Europskom odboru za vrijednosnice (ESC) podnijeti izvješće o napretku u vezi s navedenim. Komisija također bez odgode obavještava Vijeće i Europski parlament o slučajevima u kojima su izdavatelji iz EU bili obvezni uskladiti svoje financijske izvještaje s nacionalnim GAAP-m nadležnosti dotične strane države.

Članak 1.b

Datumi koje treće zemlje javno objave kao trenutak prijelaza na MSFI, smatrat će se referentnim datumima za ukidanje priznavanja istovjetnosti za navedene treće zemlje.

Članak 2.

Odluka 2006/891/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2009.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. prosinca 2008.

Za Komisiju

Charlie Mc CREEVY

Član Komisije


(1)  SL L 390, 31.12.2004., str. 38.

(2)  SL L 243, 11.9.2002., str. 1.

(3)  SL L 343, 8.12.2006., str. 96.

(4)  SL L 340, 22.12.2007., str. 66.

(5)  SL L 149, 30.4.2004., str. 1. Kako je ispravljena u SL L 215, 16.6.2004., str. 3.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

267


32009R0175


L 062/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.03.2009.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 175/2009

od 5. ožujka 2009.

o izmjeni uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 60. i 301.,

uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2009/175/ZVSP od 5. ožujka 2009. o izmjeni Zajedničkog stajališta 2003/495/ZVSP o Iraku (1),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

U skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1483 (2003), člankom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom (2), utvrđuju se posebni aranžmani vezano uz plaćanje nafte, naftnih derivata i prirodnog plina izvezenih iz Iraka, dok se člankom 10. te Uredbe utvrđuju posebni aranžmani vezano uz imunitet od sudskih postupaka određene iračke imovine. Navedeni posebni aranžmani primjenjivali su se do 31. prosinca 2008.

(2)

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1859 (2008) i Zajedničkim stajalištem 2009/175/ZVSP utvrđuje se da se oba navedena posebna aranžmana primjenjuju do 31. prosinca 2009. Primjereno je Uredbu (EZ) br. 1210/2003 na odgovarajući način izmijeniti.

(3)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjera predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba mora odmah stupiti na snagu,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1210/2003 mijenja se kako slijedi:

U članku 18., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Članci 2. i 10. primjenjuju se do 31. prosinca 2009.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. ožujka 2009.

Za Vijeće

Predsjednik

M. ŘÍMAN


(1)  SL L 62, 6.3.2009., str. 28.

(2)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

268


32009D0289


L 079/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.01.2009.


ODLUKA VIJEĆA

od 20. siječnja 2009.

o odobrenju uzajamne pomoći Latviji

(2009/289/EZ)

Vijeće Europske unije,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 119.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije iznesen nakon savjetovanja s Gospodarskim i financijskim odborom (EFC),

budući da:

(1)

U kontekstu prilično velikih potreba za vanjskim financiranjem, nedavno se pojavio pritisak na latvijski kapital i financijska tržišta, odražavajući opće pogoršanje tržišnog raspoloženja, te sve veću zabrinutost što se tiče snage latvijskoga gospodarstva, s obzirom na njezinu veliku neravnotežu s obzirom na visoki vanjski deficit i vrlo visok vanjski dug, slabljenje javnih financija, te visoke stope inflacije troškova i cijena. Latvijski se bankovni sektor suočava s ozbiljnim problemima likvidnosti i povjerenja. Smanjila se razina deviznih pričuva, budući da je središnja banka intervenirala kako bi očuvala vezani tečaj.

(2)

Vijeće redovito preispituje ekonomsku politiku koju provodi Latvija, posebno u kontekstu konvergencijskog programa Latvije i programa nacionalnih reformi, kao i u kontekstu izvješća o konvergenciji.

(3)

Ukupne potrebe Latvije za vanjskim financiranjem do prvog tromjesečja 2011. procjenjuju se na 7,5 milijardi EUR.

(4)

Latvijska nadležna tijela zatražila su značajnu financijsku pomoć od EU i drugih međunarodnih financijskih institucija i zemalja u svrhu podrške održivosti platne bilance.

(5)

Latvijska platna bilanca je ozbiljno ugrožena,, što opravdava žurno dodjeljivanje uzajamne pomoći Zajednice zajedno s MMF-om i drugim institucijama davateljicama. Dodatno, s obzirom na žurnost pitanja, neophodno je odobriti izuzeće od šestotjednog razdoblja navedenog u stavku I. točki 3. Protokola o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovorima o osnivanju Europskih zajednica.

(6)

Paket financijske pomoći bit će osiguran pod uvjetom čvrstog obvezivanja latvijskih nadležnih tijela na provođenje ambicioznog programa reformi fiskalnog i financijskog sustava i programa strukturnih reformi kako bi se olakšala potrebna vanjska i unutarnja prilagodba i kako bi se stabiliziralo gospodarstvo i povratila vjerodostojnost ekonomske politike. Komisija će, u suradnji s Gospodarskim i financijskim odborom, redovito i pažljivo preispitivati provode li se u potpunosti gospodarsko politički uvjeti ekonomske politike za pomoć.

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Komisija odobrava uzajamnu pomoć Latviji.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. siječnja 2009.

Za Vijeće

Predsjednik

M. KALOUSEK


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

270


32009R0330


L 103/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.04.2009.


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 330/2009

od 22. travnja 2009.

o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 vezano uz minimalne standarde za tretiranje sezonskih proizvoda u harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HIPC)

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (1) a posebno njezin članak 4. stavak 3. i članak 5. stavak 3.,

budući da:

(1)

Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena (HIPC) su harmonizirane mjere inflacije koje su potrebne Komisiji i Europskoj središnjoj banci za obavljanje funkcija u skladu s člankom 121. Ugovora o EZ-u. HIPC-i su sastavljeni za olakšavanje međunarodne usporedbe inflacije potrošačkih cijena. Oni su važni pokazatelji u vođenju monetarne politike.

(2)

Na temelju članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 2494/95, sve države članice su dužne, u okviru primjene te Uredbe, izrađivati HIPC počevši s indeksom za siječanj 1997.

(3)

Uredba Komisije (EZ) br. 1749/96 od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (2) određuje pokrivenost HIPC-a kao onu robu i usluge koji čine novčane izdatke za finalnu potrošnju kućanstava nastale na ekonomskom području dotične države članice, u jednom ili u oba vremenska razdoblja koja su predmet usporedbe.

(4)

Članak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2214/96 od 20. studenoga 1996. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena: prijenos i diseminacija podindeksa HIPC-a (3) definira podjelu klasifikacije osobne potrošnje prema namjeni (COICOP) i HIPC-a (4) po odjeljku (dvoznamenkasta razina), skupini (troznamenkasta razina) i razredu (četveroznamenkasta razina).

(5)

Članak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2454/97 od 10. prosinca 1997. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 vezano uz minimalne standarde kvalitete ponderiranja HIPC-ova (5), određuje „referentno razdoblje ponderiranja” HIPC-a kao dvanaestomjesečno razdoblje potrošnje ili izdataka. U skladu s člankom 3. te Uredbe, države članice dužne su svaki mjesec izrađivati HIPC pomoću pondera koji odražavaju strukturu izdataka potrošača u referentnom razdoblju ponderiranja.

(6)

Stoga se ponderiranje na razini odjeljaka, skupina i razreda COICOP-a/HIPC-a ne smije razlikovati između pojedinih mjeseci u godini. Međutim, može se dopustiti da ponderiranje na detaljnijoj razini COICOP-a/HIPC-a odražava sezonski različitu strukturu potrošnje. Iako indeksi bez promjenjivog sezonskog ponderiranja i s promjenjivim sezonskim ponderiranjem služe različitim statističkim ciljevima, ograničenja u metodologiji mogu osigurati potrebnu usporedivost između ta dva pristupa kao i usporedivost između država članica u okviru tih pristupa.

(7)

Sezonski proizvodi obično nisu dostupni ili je količina njihove prodaje zanemariva u određenim razdobljima godišnjeg ciklusa, i u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1749/96, kad ciljni uzorci ne zahtijevaju mjesečno promatranje stvarnih cijena tijekom godine, potrebno je koristiti procijenjene cijene.

(8)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1921/2001 od 28. rujna 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za reviziju harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2602/2000 (6) određuje se okvir za revizije HIPC-a.

(9)

Člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 utvrđuje se da se HIPC-i koji se razlikuju zbog razlika u načelima, metodama ili praksama koje se koriste u njihovoj definiciji i izračunu ne smatraju usporedivima. Međutim, metodologije koje se primjenjuju u državama članicama za sezonske proizvode značajno se razlikuju i rezultati mogu biti nedovoljno usporedivi. Stoga je potreban harmonizirani pristup u pogledu sezonskih proizvoda HIPC-a kako bi se osiguralo da dobiveni HIPC-i ispunjavaju zahtjeve u pogledu usporedivosti, pouzdanosti i relevantnosti iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(10)

Europska središnja banka je dala mišljenje u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95 (7).

(11)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program osnovanog Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (8),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju minimalni standardi za tretiranje sezonskih proizvoda s ciljem poboljšanja usporedivosti, pouzdanosti i relevantnosti harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena (HIPC).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„sezonski proizvodi” znači onu robu i usluge koja se ne mogu kupiti, ili koja se kupuju u malim ili zanemarivim količinama, u određenim vremenskim razdobljima uobičajenoga godišnjeg ciklusa. Sezonsko razdoblje podrazumijeva razdoblje od najmanje mjesec dana;

2.

„pododjeljak COICOP-a/HIPC-a” znači razred COICOP-a/HIPC-a u slučaju robe i usluga iz razreda COICOP-a/HIPC-a i skupinu COICOP-a/HIPC-a za skupine koje se dalje ne dijele na razrede u skladu s harmoniziranom klasifikacijom COICOP-a/HIPC-a, kako je utvrđeno Uredbom 1749/1999 od 23. srpnja 1999. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2214/96 o podindeksima harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena (9);

3.

„nesezonska procjena” znači procjena cijene za ponudu proizvoda koji je izvan sezone, tako da je:

u prvom mjesecu razdoblja izvan sezone, procijenjena cijena jednaka uobičajenoj cijeni opaženoj u prethodnom sezonskom razdoblju, i,

od drugog mjeseca, procijenjena cijena jednaka je procijenjenoj cijeni za prethodni mjesec, usklađenoj za prosječnu promjenu u opaženim cijenama svih sezonskih proizvoda koje su u sezonskom razdoblju u istom pododjeljku COICOP-a/HIPC-a,

4.

„procjena na razini cijele sezone” znači procjena cijene ponude proizvoda koji je izvan sezone tako da je:

u prvom mjesecu razdoblja izvan sezone, procijenjena cijena jednaka uobičajenoj cijeni opaženoj u prethodnom sezonskom razdoblju, i,

od drugog mjeseca, procijenjena cijena jednaka procijenjenoj cijeni za prethodni mjesec, usklađenoj za prosječnu promjenu u opaženim cijenama svih sezonskih proizvoda koje su u sezonskom razdoblju u istom pododjeljku COICOP-a/HIPC-a,

5.

„indeks s fiksnim godišnjim ponderom” znači indeks cijena koji se koristi ponderiranjima koja se na svim razinama izračuna indeksa ne razlikuju između pojedinih mjeseci iste godine;

6.

„indeks sa sezonskim ponderom koji je ograničen na određeni razred” znači indeks cijena koji se koristi ponderiranjem, koji se unutar iste godine:

ne razlikuje između pojedinih mjeseci za bilo koje pododjeljke COICOP-a/HIPC-a kao cjeline;

ne razlikuje između mjeseci za proizvode koji se nalaze u bilo kojem pododjeljku COICOP-a/HIPC-a koji ne sadrži sezonske proizvode;

ne razlikuje unutar sezonskog razdoblja između mjeseci za proizvode koji se nalaze u bilo kojem od pododjeljaka koji obuhvaća sezonske proizvode, osim ako je to potrebno za uzimanje u obzir mjesečnih promjena u sastavu košarice.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Minimalni standardi se primjenjuju na sezonske proizvode koji se nalaze unutar sljedećih razreda i skupina COICOP-a/HIPC-a:

01.1.3.

Riba

01.1.6.

Voće

01.1.7.

Povrće

03.1.

Odjeća

03.2.

Obuća

2.   Prema potrebi minimalni standardi će služiti kao smjernice i u slučaju sezonskih proizvoda unutar razreda i skupina COICOP-a/HIPC-a koji nisu navedeni u prvom stavku.

Članak 4.

Minimalni standardi

1.   U svakom pojedinom mjesecu, sezonski proizvodi će se smatrati da su u sezoni ili izvan sezone. Sezonska razdoblja mogu varirati od godine do godine.

2.   Podindeks HIPC-a na razini skupine elementarnih proizvoda je indeks s fiksnim godišnjim ponderom ili indeks sa sezonskim ponderom koji je ograničen na određeni razred.

3.   U slučaju HIPC-a koji je indeks s fiksnim godišnjim ponderom, za sezonske proizvode koji su izvan sezone koriste se procijenjene cijene, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1749/96.

4.   Za HIPC koji je indeks s fiksnim godišnjim ponderom, procijenjena cijena za ponudu sezonskog proizvoda koji je izvan sezone definira se na temelju nesezonske procjene ili na temelju procjene na razini cijele sezone. Pri tome nesezonska procjena ima prednost ako to država članica smatra izvedivim u pogledu dostupnosti opaženih cijena, što je vjerojatno u slučaju odjeće i obuće. U slučaju gdje se nesezonska procjena ne smatra izvedivom, koristi se procjena na razini cijele sezone.

5.   Za HIPC koji je indeks sa sezonskim ponderom koji je ograničen na određeni razred, sezonskom proizvodu koji je izvan sezone dodjeljuje se ponder nula.

6.   Za HIPC koji je indeks s fiksnim godišnjim ponderom, procjene se također mogu izraditi na razini detaljnijoj od pododjeljka COICOP-a/HIPC-a, poput na primjer za stratume ako se koristi stratificirani uzorak. Za HIPC koji je indeks sa sezonskim ponderom koji je ograničen na određeni razred, sezonski ponderi se također mogu utvrđivati na detaljnijoj razini.

7.   Promjene cijena sezonskih proizvoda čiji udio u ukupnim izdacima za potrošnju iznosi najmanje dvije tisućinke, a koji su obuhvaćeni HIPC-om tijekom tipičnog sezonskog razdoblja, uključuju se u HIPC.

8.   Ponderi za sezonske proizvode izračunavaju se i ažuriraju prema potrebi u skladu s člancima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 2454/97. Kad izračun indeksa to zahtijeva, indeksi koji se koriste za ažuriranje pondera godišnjih cijena odnose se na prosječne mjesečne cijene koje su korištene za ažuriranje.

Članak 5.

Usporedivost

HIPC-i izrađeni u skladu sa standardima koji nisu propisani člankom 4. ove Uredbe smatraju se usporedivima ako iz njih dobivamo indekse koji se sustavno ne razlikuju od indeksa izrađenih u skladu s odredbama ove Uredbe za više od:

(a)

prosječno jednu desetinu postotnog poena tijekom razdoblja od godinu dana u odnosu na prethodnu godinu u pogledu svih stavki HIPC-a;

(b)

prosječno tri, četiri ili pet desetina postotnog poena tijekom godine u odnosu na prethodnu godinu svih odjeljaka, skupina ili razreda HIPC-a;

(c)

prosječno jedne desetine postotnog poena u pojedinom mjesecu u odnosu na prethodni mjesec svih stavki HIPC-a.

Članak 6.

Primjena

Promjene koje proizlaze iz ove Uredbe, a posebno iz njenog članka 4., primjenjuju se od prosinca 2010. i stupaju na snagu s indeksom za siječanj 2011.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. travnja 2009.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Član Komisije


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3.

(3)  SL L 296, 21.11.1996., str. 8.

(4)  Klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni prilagođena potrebama HIPC-a.

(5)  SL L 340, 11.12.1997., str. 24.

(6)  SL L 261, 29.9.2001., str. 49.

(7)  SL C 58, 12.3.2009., str. 1.

(8)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(9)  SL L 214, 13.8.1999., str. 1.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

274


32009R0400


L 126/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.


UREDBA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA (EZ) br. 400/2009

od 23. travnja 2009.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici u pogledu provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1)

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 (2) predviđa potrebu usvajanja određenih mjera u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (3).

(2)

Odluka 1999/468/EZ izmijenjena je Odlukom Vijeća 2006/512/EZ (4) kojom je uveden regulatorni postupak s kontrolom za usvajanje mjera općeg opsega namijenjenih izmjenama elemenata temeljnog akta koji nisu ključni donesenog u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora, između ostalog, brisanjem nekih od tih elemenata ili dopunjavanjem akta novim elementima koji nisu ključni.

(3)

U skladu s izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (5) o Odluci 2006/512/EZ, kako bi regulatorni postupak s kontrolom bio primjenjiv na akte donesene u skladu s postupkom iz članka 251. Ugovora koji su već na snazi, ti akti moraju biti prilagođeni u skladu s važećim postupcima.

(4)

U odnosu na Uredbu (EZ) br. 2223/96, Komisija bi trebala biti ovlaštena za usvajanje izmjena u metodologiji Europskog sustava nacionalnih računa iz 1995. i za odlučivanje o promjenama podataka traženih od država članica. S obzirom da su te mjere općeg opsega i namijenjene izmjenama elemenata koji nisu ključni Uredbe (EZ) br. 2223/96, između ostalog, dopunjavanjem Uredbe novim elementima koji nisu ključni, one se usvajaju u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim člankom 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(5)

Uredbu (EZ) br. 2223/96 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 2223/96 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Izmjene metodologije ESA 95 čiji je cilj pojašnjenje i poboljšanje njezinog sadržaja usvaja Komisija pod uvjetom da se njima ne mijenjaju njeni osnovni koncepti, da ne zahtijevaju dodatna sredstva za njihovu provedbu i ne uzrokuju povećanje vlastitih sredstava. Te mjere, koje su namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog, njenim dopunjavanjem, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 4. stavka 2.”

2.

U članku 3. stavku 2., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U granicama određenim u članku 2. stavku 2., sve promjene –nove tablice, dotične države i/ili regije – u podacima koje su zatražene od država članica usvaja Komisija. Te mjere, koje su namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog, njenim dopunjavanjem, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 4. stavka 2.”

3.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1.   Komisiji pomaže Odbor za statistički program (dalje u tekstu: Odbor).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

P. NEČAS


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 18. studenoga 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. ožujka 2009.

(2)  SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(3)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(4)  SL L 200, 22.7.2006., str. 11.

(5)  SL C 255, 21.10.2006., str. 1.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

276


32010R0168


L 051/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.03.2010.


UREDBA VIJEĆA (EU) br. 168/2010

od 1. ožujka 2010.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1210/2003 o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 215. stavak 1.,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/128/ZVSP od 1. ožujka 2010. o izmjeni Zajedničkog stajališta 2003/495/ZVSP o Iraku (1),

uzimajući u obzir zajednički prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije,

budući da:

(1)

U skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN) 1483 (2003.), člankom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1210/2003 od 7. srpnja 2003. o određenim posebnim ograničenjima gospodarskih i financijskih odnosa s Irakom (2), utvrđeni su posebni aranžmani u pogledu plaćanja nafte, naftnih derivata i prirodnog plina izvezenih iz Iraka, budući da su člankom 10. te Uredbe utvrđeni posebni aranžmani koji se odnose na imunitet od sudskih postupaka za određenu imovinu Iraka. Ovi posebni aranžmani primjenjivali su se do 31. prosinca 2008.

(2)

Rezolucijom VSUN-a 1859 (2008.) predviđeno je da bi oba posebna aranžmana trebalo produžiti do 31. prosinca 2009. U skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2009/175/ZVSP (3), Uredba (EZ) br. 1210/2003 izmijenjena na odgovarajući način u skladu s Uredbom (EZ) br. 175/2009 (4).

(3)

Rezolucijom VSUN-a 1905 (2009.) predviđeno je da bi oba posebna dogovora trebalo dalje produžiti do 31. prosinca 2010. U skladu s Odlukom 2010/128/ZVSP, primjereno je Uredbu (EZ) br. 1210/2003 na odgovarajući način izmijeniti.

(4)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjera predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba mora odmah stupiti na snagu,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 18. Uredbe (EZ) br. 1210/2003, stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Članci 2. i 10. primjenjuju se do 31. prosinca 2010.”

Članak 2.

Ova uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 1. ožujka 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

D. LÓPEZ GARRIDO


(1)  SL L 51, 2.3.2010., str. 22.

(2)  SL L 169, 8.7.2003., str. 6.

(3)  SL L 62, 6.3.2009., str. 28.

(4)  SL L 62, 6.3.2009., str. 1.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

277


32010D0181


L 083/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.02.2010.


ODLUKA VIJEĆA

od 16. veljače 2010.

o objavljivanju Preporuke 2010/190/EU s ciljem okončanja nedosljednosti s općim smjernicama gospodarskih politika u Grčkoj i uklanjanja rizika ugrožavanja pravilnog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije

(2010/181/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 121. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

Vijeće je 16. veljače 2010. donijelo Preporuku 2010/190/EU (1) s ciljem okončanja nedosljednosti s općim smjernicama gospodarskih politika u Grčkoj i uklanjanja rizika ugrožavanja pravilnog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije.

(2)

Objavljivanje te Preporuke trebalo bi olakšati usklađenost ekonomskih politika država članica i Unije, doprinijeti boljem razumijevanju između gospodarskih subjekata i olakšati provedbu preporučenih mjera,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Preporuka 2010/190/EU s ciljem okončanja nedosljednosti sa širim smjernicama gospodarskih politika u Grčkoj i uklanjanja rizika ugrožavanja pravilnog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

Članak 2.

Ova Odluka proizvodi učinke od 16. veljače 2010.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. veljače 2010.

Za Vijeće

Predsjednica

E. SALGADO


(1)  SL L 83, 30.3.2010., str. 65.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

278


32010R0554


L 159/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.06.2010.


UREDBA VIJEĆA (EU) br. 554/2010

od 24. lipnja 2010.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2488/2000 o nastavku zamrzavanja sredstava u odnosu na g. Miloševića i s njim povezane osobe

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 215. stavak 2.,

uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2000/599/ZVSP od 9. listopada 2000. o podršci demokratskoj SRJ i neodgodivom ukidanju određenih mjera ograničavanja (1) i Zajedničko stajalište Vijeća 2000/696/ZVSP od 10. studenoga 2000. o zadržavanju posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv g. Miloševića i osoba povezanih s njim (2),

uzimajući u obzir zajednički prijedlog Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije,

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2488/2000 od 10. studenoga 2000. o nastavku zamrzavanja financijskih sredstava u odnosu na g. Miloševića i s njim povezane osobe (3) potvrđene su određene mjere ograničavanja u skladu sa Zajedničkim stajalištima 2000/599/ZVSP i 2000/696/ZVSP.

(2)

Primjereno je da se Uredba (EZ) br. 2488/2000 uskladi s nedavnim razvojima u praksi sankcioniranja, s jedne strane u pogledu utvrđivanja nadležnih tijela i, s druge strane, u pogledu članka o nadležnosti Unije.

(3)

Uredbu (EZ) br. 2488/2000 bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 2488/2000 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Sve informacije o kršenju odredaba ove Uredbe ili o prošlom kršenju prijavljuju se nadležnim tijelima koja su naznačena na web stranicama navedenima u Prilogu II. i/ili Komisiji.”;

2.

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

1.   Ne dovodeći u pitanje pravila koja se primjenjuju na obavješćivanje, povjerljivost i čuvanje poslovne tajne, fizičke i pravne osobe, subjekti i tijela:

(a)

neodgodivo dostavljaju sve informacije koje bi mogle olakšati poštovanje ove Uredbe, kao što su podaci o računima i iznosima zamrznutima u skladu s člankom 1. nadležnim tijelima država članica koja su naznačena na web stranicama navedenima u Prilogu II. za državu u kojoj se nalaze ili borave i šalju takve informacije Komisiji, izravno ili putem nadležnog tijela koje je naznačeno na web stranicama navedenima u Prilogu II.; i

(b)

surađuju s navedenim nadležnim tijelom prilikom bilo koje provjere ovih informacija.

2.   Sve dodatne informacije koje Komisija izravno zaprimi stavlja na raspolaganje dotičnoj državi članici.

3.   Sve informacije dostavljene ili zaprimljene u skladu s ovim člankom, koriste se isključivo u svrhe radi kojih su dostavljene ili zaprimljene.”;

3.

Članak 4. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Komisija je ovlaštena:

(a)

izmijeniti Prilog I., uz uvažavanje odluka o provedbi Zajedničkog stajališta 2000/696/ZVSP;

(b)

iznimno, odobriti iznimke od članka 1. za isključivo humanitarne namjene;

(c)

izmijeniti Prilog II. na temelju informacija koje dostave države članice.

3.   Svaki zahtjev osobe za iznimku iz stavka 2. točke (b) ili za izmjenu Priloga I. podnosi se preko nadležnih tijela naznačenih na web stranicama navedenima u Prilogu II.

Nadležna tijela države provjeravaju, u najvećoj mogućoj mjeri, informacije dane od podnositelja zahtjeva.”;

4.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

1.   Države članice imenuju nadležna tijela iz članaka 2., 3. i 4., a određuju ih na web stranicama navedenim u Prilogu II. Države članice obavješćuju Komisiju o svim promjenama adresa svojih web stranica navedenih u Prilogu II., prije nego što takve promjene stupe na snagu.

2.   Države članice obavješćuju Komisiji o svojim nadležnim tijelima, uključujući i pojedinosti za kontakt do 15. srpnja 2010. i bez odgode obavješćuju Komisiju o svim naknadnim izmjenama.”;

5.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Ova se Uredba primjenjuje:

(a)

na području Unije, uključujući i njezin zračni prostor;

(b)

u svim zrakoplovima ili plovilima koji su u nadležnosti države članice;

(c)

na sve osobe unutar ili izvan područja Unije koje su državljani države članice;

(d)

na sve pravne osobe, subjekte ili tijela koja su osnovana ili konstituirana na temelju prava države članice;

(e)

na sve pravne osobe, subjekte ili tijela u pogledu bilo kojeg poslovanja izvršenog u cijelosti ili djelomično unutar Unije.”;

6.

Prilog II. zamjenjuje se tekstom u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 24. lipnja 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

J. BLANCO LÓPEZ


(1)  SL L 261, 14.10.2000., str. 1.

(2)  SL L 287, 14.11.2000., str. 1.

(3)  SL L 287, 14.11.2000., str. 19.


PRILOG

„PRILOG II.

Web stranice s informacijama o nadležnim tijelima iz članaka 2., 3. i 4. i adresom za obavijesti i zahtjeve prema Europskoj komisiji

 

AUSTRIJA

http://www.bmeia.gv.at/view.php3?f_id=12750&LNG=en&version=

 

BELGIJA

http://www.diplomatie.be/eusanctions

 

BUGARSKA

http://www.mfa.government.bg

 

CIPAR

http://www.mfa.gov.cy/sanctions

 

ČEŠKA

http://www.mfcr.cz/mezinarodnisankce

 

DANSKA

http://www.um.dk/da/menu/Udenrigspolitik/FredSikkerhedOgInternationalRetsorden/Sanktioner/

 

ESTONIJA

http://www.vm.ee/est/kat_622/

 

FINSKA

http://formin.finland.fi/kvyhteistyo/pakotteet

 

FRANCUSKA

http://www.diplomatie.gouv.fr/autorites-sanctions/

 

GRČKA

http://www.mfa.gr/www.mfa.gr/en-US/Policy/Multilateral+Diplomacy/Global Issues/International + Sanctions/

 

IRSKA

http://www.dfa.ie/home/index.aspx?id=28519

 

ITALIJA

http://www.esteri.it/UE/deroghe.html

 

LATVIJA

http://www.mfa.gov.lv/en/security/4539

 

LITVA

http://www.urm.lt/sanctions

 

LUKSEMBURG

http://www.mae.lu/sanctions

 

MAĐARSKA

http://www.kulugyminiszterium.hu/kum/hu/bal/Kulpolitikank/nemzetkozi_szankciok/felelos_illetekes_hatosagok.htm

 

MALTA

http://www.doi.gov.mt/EN/bodies/boards/sanctions_monitoring.asp

 

NIZOZEMSKA

http://www.minbuza.nl/nl/Onderwerpen/Internationale_rechtsorde/Internationale_Sancties/Bevoegde_instanties_algemeen

 

NJEMAČKA

http://www.bmwi.de/BMWi/Navigation/Aussenwirtschaft/Aussenwirtschaftsrecht/embargos.html

 

POLJSKA

http://www.msz.gov.pl

 

PORTUGAL

http://www.mne.gov.pt/mne/pt/AutMedidasRestritivas.htm

 

RUMUNJSKA

http://www.mae.ro/index.php?unde=doc&id=32311&idlnk=1&cat=3

 

SLOVAČKA

http://www.foreign.gov.sk

 

SLOVENIJA

http://www.mzz.gov.si/si/zunanja_politika/mednarodna_varnost/omejevalni_ukrepi/

 

ŠPANJOLSKA

http://www.maec.es/es/MenuPpal/Asuntos/SancionesInternacionales/Paginas

 

ŠVEDSKA

http://www.ud.se/sanktioner

 

UJEDINJENA KRALJEVINA

http://www.fco.gov.uk/en/about-us/what-we-do/services-we-deliver/business-services/export-controls-sanctions/

Adresa za obavijesti i zahtjeve prema Europskoj komisiji:

Europska komisija

DG External Relations

Directorate A: Crisis Platform and Policy Coordination in Common Foreign and Security Policy

Unit A2: Crisis Response and Peace Building

CHAR 12/106

B-1049 Bruxelles/Brussel (Belgija)

E-mail: relex-sanctions@ec.europa.eu

Tel.: (32 2) 295 55 85

Faks (32 2) 299 08 73”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

282


32010R0670


L 196/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2010.


UREDBA VIJEĆA (EU) br. 670/2010

od 13. srpnja 2010.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Estoniji

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (Ugovor), a posebno njegov članak 140. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke,

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (1) predviđa se zamjena eurom valuta država članica koje su ispunile potrebne uvjete za usvajanje eura u trenutku kad je Zajednica ušla u treću fazu ekonomske i monetarne unije.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2596/2000 (2) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena grčke valute eurom.

(3)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2169/2005 (3) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se pripremilo naknadno uvođenje eura u državama članicama koje još nisu usvojile euro kao svoju jedinstvenu valutu.

(4)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1647/2006 (4) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena slovenske valute eurom.

(5)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 835/2007 (5) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena ciparske valute eurom.

(6)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 836/2007 (6) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena malteške valute eurom.

(7)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 693/2008 (7) izmijenjena je Uredba (EZ) br. 974/98 kako bi se omogućila zamjena slovačke valute eurom.

(8)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Estonija je država članica s odstupanjem kako je utvrđeno člankom 139. stavkom 1. Ugovora.

(9)

Na temelju Odluke Vijeća 2010/416/EU od 13. srpnja 2010. u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o usvajanju eura u Estoniji 1. siječnja 2011. (8), Estonija ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura te se odstupanje u korist Estonije stavlja izvan snage od 1. siječnja 2011.

(10)

Uvođenje eura u Estoniji zahtijeva proširenje postojećih odredbi o uvođenju eura utvrđenih Uredbom (EZ) br. 974/98 na Estoniju.

(11)

Plan zamjene Estonije određuje da novčanice i kovanice eura trebaju postati zakonsko sredstvo plaćanja u toj državi članici na dan uvođenja eura kao njezine valute. Stoga bi datum prihvaćanja eura i datum prelaska na euro trebao biti 1. siječnja 2011. Ne bi trebalo primjenjivati razdoblje „postupnog ukidanja”.

(12)

Uredbu (EZ) br. 974/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog Uredbi (EZ) br. 974/98 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

D. REYNDERS


(1)  SL L 139, 11.5.1998., str. 1.

(2)  SL L 300, 29.11.2000., str. 2.

(3)  SL L 346, 29.12.2005., str. 1.

(4)  SL L 309, 9.11.2006., str. 2.

(5)  SL L 186, 18.7.2007., str. 1.

(6)  SL L 186, 18.7.2007., str. 3.

(7)  SL L 195, 24.7.2008., str. 1.

(8)  SL L 196, 28.7.2010., str. 24.


PRILOG

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 974/98 umeće se sljedeći redak između stavki za Njemačku i Grčku.

Država članica

Datum prihvaćanja eura

Datum prelaska na gotovinu eura

Država članica s razdobljem „postupnog ukidanja”

 

„Estonija

1. siječanj 2011.

1. siječanj 2011.

Ne”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

285


32010R0671


L 196/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2010.


UREDBA VIJEĆA (EU) br. 671/2010

od 13. srpnja 2010.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Estoniju

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 140. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (2) određuju se stope konverzije od 1. siječnja 1999.

(2)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Estonija je država članica s odstupanjem kako je određeno u članku 139. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu „Ugovor”).

(3)

Na temelju Odluke Vijeća 2010/416/EU od 13. srpnja 2010. u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o prihvaćanju eura u Estoniji 1. siječnja 2011. (3), Estonija ispunjava potrebne uvjete za prihvaćanje eura te odstupanje za Estoniju prestaje s učinkom od 1. siječnja 2011.

(4)

Uvođenje eura u Estoniji zahtijeva uvođenje stope konverzije između eura i estonske krune. Tu stopu konverzije određuje se na 15,6466 estonskih kruna za 1 euro, što odgovara trenutačnom središnjem paritetu krune u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II).

(5)

Uredbu (EZ) br. 2866/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U članku 1. Uredbe (EZ) br. 2866/98, između stope konverzije koja se primjenjuje na njemačku marku i grčku drahmu umeće se sljedeći redak:

„= 15,6466 estonskih kruna”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

D. REYNDERS


(1)  Mišljenje od 5. srpnja 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(2)  SL L 359, 31.12.1998., str. 1.

(3)  SL L 196, 28.7.2010., str. 24.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

286


32010R0679


L 198/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.07.2010.


UREDBA VIJEĆA (EU) br. 679/2010

od 26. srpnja 2010.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 479/2009 o kvaliteti statističkih podataka u kontekstu postupka u slučaju prekomjernog deficita

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno treći podstavak njegovog članka 126. stavka 14.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

budući da:

(1)

Vjerodostojnost nadzora proračuna ključno ovisi o pouzdanoj proračunskoj statistici. Od izuzetne je važnosti da su podaci koje države članice podnesu sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 479/2009 od 25. svibnja 2009. o primjeni Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (2) visoko kvalitetni i pouzdani.

(2)

Zadnjih godina dolazi do daljnjeg razvoja okvira upravljanja za fiskalnu statistiku Europske unije i ažuriranja institucionalnog okvira, posebno kako bi Komisija (Eurostat) poboljšala nadzor računa vlada.

(3)

Revidirani okvir upravljanja za fiskalnu statistiku djelovao je sveukupno dobro i, općenito, proizveo je zadovoljavajući ishod u smislu podnošenja relevantnih fiskalnih podataka o državnom deficitu i dugu. Poglavito, države članice su pretežito pokazale čvrstu suradnju u dobroj vjeri i operativnu sposobnost podnošenja fiskalnih podataka visoke kvalitete.

(4)

Međutim, nedavni razvoj događaja također je jasno pokazao da sadašnji okvir upravljanja za fiskalnu statistiku još uvijek nedovoljno ublažava rizik slanja nepravilnih ili netočnih podataka Komisiji.

(5)

U tom smislu i u nekim iznimnim slučajevima (metodološke posjete), Komisija (Eurostat) bi trebala imati dodatna prava pristupa proširenom opsegu informacija za potrebe ocjene kvalitete podataka, u potpunosti sukladno Uredbi (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (3) u odnosu na profesionalnu neovisnost.

(6)

Stoga bi, u provedbi metodoloških posjeta državi članici čiji su statistički podaci predmet kontrole, Komisija (Eurostat) trebala imati pravo pristupa računima državnih tijela na središnjoj, državnoj i lokalnoj razini te na razini socijalne sigurnosti, uključujući davanje temeljnih detaljnih računovodstvenih informacija, relevantnih statističkih istraživanja i upitnika te dodatne povezane informacije, poštujući zakonodavstvo o zaštiti podataka kao i statističku povjerljivost.

(7)

Javni računi pojedinačnih jedinica opće uprave kao i javne uprave, svrstani izvan općeg državnog sektora, trebali bi biti glavni predmet nadzora, i javne račune treba ocijeniti s obzirom na njihovu statističku uporabu.

(8)

Države članice trebale bi osigurati da ustanove i službenici odgovorni za izvještavanje Komisije (Eurostata) o stvarnim podacima i o temeljnim računima države u potpunosti poštuju obveze u vezi sa statističkim načelima.

(9)

Uredbu (EZ) br. 479/2009 bi trebalo stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 479/2009

Uredba (EZ) br. 479/2009 mijenja se kako slijedi:

1.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

‚Pristup’ znači da se relevantni dokumenti i ostale informacije moraju osigurati na zahtjev, ili bez odgode ili što je moguće brže sukladno vremenu potrebnom za prikupljanje traženih informacija.”

2.

Članak 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice šalju Komisiji (Eurostatu), što je prije moguće, relevantne statističke informacije koje su potrebne za ocjenjivanje kvalitete podataka, ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (4) koje se odnose na statističku povjerljivost.

Statističke informacije navedene u prvom podstavku ograničene su na informacije nužno potrebne za provjeru usklađenosti s pravilima ESA-e. Ponajprije, „statističke informacije” znači:

(a)

podaci iz nacionalnih računa;

(b)

popisi;

(c)

notifikacijske tablice EDP-a;

(d)

dodatni upitnici i pojašnjenja koji se odnose na obavijesti.

Obrazac upitnika definira Komisija (Eurostat) nakon savjetovanja s Odborom za monetarnu, financijsku i platnobilančnu statistiku (dalje u tekstu CMFB).

3.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

1.   Komisija (Eurostat) osigurava trajni dijalog sa statističkim tijelima država članica. S tim ciljem Komisija (Eurostat) obavlja redovite posjete za dijalog u svim državama članicama, kao i eventualne metodološke posjete.

2.   Prilikom organizacije posjeta za dijalog i metodoloških posjeta, Komisija (Eurostat) dostavlja privremene zaključke dotičnim državama članicama za potrebe podnošenja primjedbi.”;

4.

umeću se sljedeći članci:

„Članak 11.a

Posjeti za dijalog namijenjeni su za pregled podataka dostavljenih u skladu s člankom 8., za provjeru metodoloških pitanja, raspravu o statističkim procesima i izvorima opisanima u popisima i ocjenu poštovanja računovodstvenih pravila. Posjeti za dijalog služe za prepoznavanje rizika ili mogućih problema u vezi s kvalitetom dostavljenih podataka.

Članak 11.b

1.   Metodološke posjete namijenjene su za nadzor postupaka i provjeru računa koji opravdavaju dostavljane podatke, te donošenje detaljnih zaključaka o kvaliteti dostavljenih podataka, kako je opisano u članku 8. stavku 1.

2.   Metodološke posjete provode se samo u iznimnim slučajevima u slučaju jasno utvrđenih značajnih rizika ili problema u vezi s kvalitetom podataka.

3.   Za potrebe ove Uredbe, može se smatrati da postoje značajni rizici ili problemi u vezi s kvalitetom podataka koje je dostavila država članica u slučajevima u kojima:

(a)

postoje česte i opsežne revizije deficita ili duga koje nisu jasno ili odgovarajuće objašnjene;

(b)

dotična država članica Komisiji (Eurostatu) ne šalje sve statističke informacije zahtijevane u kontekstu postupka za objašnjenje obavijesti EDP-a ili kao posljedica posjeta za dijalog, u dogovorenom razdoblju te nije jasno i odgovarajuće objasnila razlog kašnjenja ili neodgovaranja;

(c)

dotična država članica mijenja, jednostrano i bez jasnog objašnjenja, izvore i metode za procjenu deficita i dugova ukupne države navedenih na popisu, s značajnim učinkom na procjene;

(d)

postoje otvorena metodološka pitanja koja mogu značajno utjecati na statistiku duga ili deficita, koja nisu riješena između države članice i Komisije (Eurostata) a proizlaze iz krugova za objašnjenje ili prethodnih posjeta za dijalog, što rezultira zadrškama Komisije (Eurostata) u dvije obavijesti EDP-a koje slijede;

(e)

postoje stalne, neuobičajeno visoke prilagodbe stanja i tokova koje nisu jasno objašnjene.

4.   Uglavnom uzimajući u obzir kriterije navedene u stavku 3., Komisija (Eurostat), nakon obavješćivanja CMFB-a, odlučuje obaviti metodološki posjet.

5.   Komisija bi trebala Gospodarskom i financijskom odboru osigurati potpune informacije o razlozima za metodološke posjete.”;

5.

Članak 12. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Od država članica se očekuje da, na zahtjev Komisije (Eurostata) i na dobrovoljnoj osnovi, pruže pomoć stručnjaka na području nacionalnog računovodstva, uključujući pomoć pri pripremi i provedbi metodoloških posjeta. Pri izvršavanju svojih zadataka navedeni stručnjaci stavljaju na raspolaganje neovisno stručno znanje. Popis navedenih stručnjaka na području nacionalnog računovodstva sastavlja se na temelju prijedloga koje su Komisiji (Eurostatu) poslala nacionalna tijela odgovorna za izvješćivanje o prekomjernom deficitu.

Komisija utvrđuje pravila i postupke vezane uz odabir stručnjaka, uzimajući u obzir odgovarajuću raspodjelu stručnjaka po državama članicama i odgovarajuću zamjenu stručnjaka između država članica, njihove uvjete rada i financijske pojedinosti. Komisija s državama članicama dijeli sve troškove nastale u državama članicama za pomoć njihovih nacionalnih stručnjaka.

2.   U okviru metodoloških posjeta, Komisija (Eurostat) ima pravo pristupiti računima svih državnih tijela na središnjoj, državnoj, lokalnoj razini te na razini socijalne sigurnosti, uključujući pribavljanje postojećih temeljnih detaljnih računovodstvenih i proračunskih informacija.

U tom kontekstu, računovodstvene i proračunske informacije uključuju:

transakcije i bilance stanja,

relevantna statistička istraživanja i upitnike ukupne države i druge povezane informacije, kao što su analitički dokumenti,

informacije relevantnih nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela o izvršenju proračuna svih podsektora ukupne države,

račune izvanproračunskih tijela, društava i neprofitnih ustanova te ostalih sličnih tijela koja su dio općeg državnog sektora u nacionalnim računima,

račune fondova socijalne sigurnosti.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere da omoguće metodološke posjete. Ti bi se posjeti mogli provesti u nacionalnim tijelima uključenim u izvještavanje o postupku prekomjernog deficita, kao i svim službama koje su izravno ili neizravno uključene u sastavljanje računa države i izvješća o dugu. U oba slučaja nacionalne statističke ustanove kao nacionalni koordinatori u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 223/2009 pružaju potporu Komisiji (Eurostatu) u organizaciji i koordinaciji posjeta. Države članice osiguravaju da navedena nacionalna tijela i službe, a prema potrebi i njihova nacionalna tijela koja su odgovorna za nadzor javnih računa, osiguraju pomoć dužnosnicima Komisije ili drugim stručnjacima spomenutim u stavku 1., koja je potrebna za provođenje njihovih obveza, uključujući stavljanje dokumenata na raspolaganje kako bi se opravdali podneseni podaci o postojećem deficitu i dugu i temeljni računi države. Povjerljivi spisi nacionalnog statističkog sustava kao i ostali povjerljivi podaci stavljaju se na raspolaganje Komisiji (Eurostatu) samo za potrebe ocjene njihove kvalitete. Stručnjaci na području nacionalnog računovodstva koji pomažu Komisiji (Eurostatu) u okviru metodoloških posjeta potpisuju obvezu da će poštovati povjerljivost prije pristupa navedenoj povjerljivoj evidenciji ili podacima.”;

6.

Članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 16.

1.   Države članice osiguravaju da se stvarni podaci prijavljeni Komisiji (Eurostatu) pruže u skladu s načelima iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 223/2009. U tom pogledu, odgovornost nacionalnih statističkih tijela je osigurati usklađenost podnesenih podataka s člankom 1., ove Uredbe i računovodstvenih pravila ESA-e 95. Države članice osiguravaju da se nacionalnim statističkim tijelima osigura pristup svim relevantnim informacijama potrebnim za obavljanje navedenih zadataka.

2.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se osigurava da su ustanove i službenici zaduženi za izvještavanje Komisije (Eurostata) o stvarnim podacima i o temeljnim računima države, odgovorni i djeluju u skladu s načelima iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 223/2009.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. srpnja 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

S. VANACKERE


(1)  SL C 103, 22.4.2010., str. 1.

(2)  SL L 145, 10.6.2009., str. 1.

(3)  SL L 87, 31.3.2009., str. 164.

(4)  SL L 87, 31.3.2009., str. 164.”


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

290


32010D0008(01)


L 238/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.07.2010.


ODLUKA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 27. srpnja 2010.

o izmjeni Odluke ESB/2007/5 o utvrđivanju Pravila o nabavi

(ESB/2010/8)

(2010/483/EU)

IZVRŠNI ODBOR EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 11. stavak 6.,

uzimajući u obzir Odluku ESB/2004/2 od 19. veljače 2004. o donošenju Poslovnika Europske središnje banke (1), a posebno njezin članak 19.,

budući da:

(1)

Pragovi za postupke javnog nadmetanja utvrđeni Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (2) izmijenjeni su Uredbom Komisije (EZ) br. 1177/2009 od 30. studenoga 2009. o izmjeni Direktiva 2004/17/EZ, 2004/18/EZ i 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s njihovim pragovima primjene za postupke dodjele ugovora (3). Europska središnja banka (ESB), iako se na nju ne primjenjuje Direktiva 2004/18/EZ, namjerava primjenjivati iste pragove za svoje postupke javnog nadmetanja.

(2)

Ugovori o istraživanju i razvoju u području zaštite novčanica zahtijevaju posebne sigurnosne mjere te stoga ne mogu biti predmet nadmetanja. Potrebno je pojasniti da spomenuti ugovori pripadaju iznimkama iz članka 6. stavka 1. točke (c) Odluke ESB/2007/5 (4).

(3)

Vezano uz nedavnu presudu Suda Europske unije (5) potrebno je pojasniti da iznimke od sporazuma o suradnji između ESB-a i nacionalnih središnjih banaka (NSB) te sporazumi o suradnji između ESB-a i drugih institucija i tijela Unije, međunarodnih organizacija ili državnih agencija ne pokrivaju samo suradnju pri izvršavanju javnih zadaća već i pomoćne usluge pri izvršavanju javnih zadaća.

(4)

Vezano uz nedavne presude Suda Europske unije (6) potrebno je detaljnije odrediti rok za podnošenje prigovora na zahtjeve ESB-a.

(5)

Radi transparentnosti te ne dovodeći u pitanje Odluku ESB/2004/3 od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (7), natjecatelji i ponuditelji koji nisu odabrani trebaju imati pravo na kopije svih internih dokumenata vezano uz ocjenu njihove prijave ili ponude i, pod određenim uvjetima, na kopije dokumenata vezano uz ocjenu odabrane ponude.

(6)

Potrebno je pojasniti da u iznimnim, opravdanim slučajevima produženje ugovora može prijeći početno razdoblje trajanja ugovora.

(7)

U skladu s time Odluku ESB/2007/5 treba izmijeniti na odgovarajući način,

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Izmjene

Odluka ESB/2007/5 mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 1. dodaje se sljedeća definicija:

„(q)

,ugovori o istraživanju i razvoju u području zaštite novčanica' znači ugovori povezani s teoretskim radom ili praktičnim pokusima, analizom i istraživanjem u kontroliranim uvjetima s namjenom:

stjecanja novih znanja te razvijanja novih ili poboljšanja postojećih materijala, proizvodnih postupaka ili uređaja za pripremu za tisak, izradu, prijevoz, izdavanje, provjeru autentičnosti i uništavanje euronovčanica (uključujući materijale za tiskanje euronovčanica),

započinjanja proizvodnje novih ili poboljšanja postojećih materijala, proizvoda ili uređaja za pripremu za tisak, izradu, transport, izdavanje, provjeru autentičnosti i uništavanje euronovčanica (uključujući materijale za tiskanje euronovčanica).

Ugovori o istraživanju i razvoju u području zaštite novčanica ne uključuju ugovore za pokusno tiskanje euronovčanica.”;

2.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

sporazumima o suradnji između ESB-a i nacionalnih središnjih banaka koji su namijenjeni ispunjavanju javnih zadaća Eurosustava/ESSB-a;”;

(b)

stavak 3. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

sporazumima o suradnji između ESB-a i drugih institucija i tijela Unije, međunarodnih organizacija ili državnih agencija koji su namijenjeni ispunjavanju javnih zadaća;”;

3.

članak 4. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Primjenjuju se sljedeći iznosi pragova:

(a)

193 000 eura za ugovore o nabavi robe i usluga,

(b)

4 845 000 eura za ugovore o radovima.”;

4.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

kada je ESB klasificirao ugovor tajnim ili kada izvršavanje ugovora o javnoj nabavi moraju pratiti posebne sigurnosne mjere u skladu s pravilima ESB-a o sigurnosti ili kada tako nalaže zaštita temeljnih interesa ESB-a. Ugovori o istraživanju i razvoju u području zaštite novčanica nalažu posebne sigurnosne mjere te su stoga izuzeti od zahtjeva ove Odluke.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak 2. točka (g):

„(g)

zdravstvene i socijalne usluge.”;

5.

članak 7. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako je ugovor sklopljen na određeno razdoblje, njegovo trajanje može se produžiti nakon tog početnog razdoblja pod sljedećim uvjetima:

(a)

mogućnost produženja je predviđena u pozivu na nadmetanje ili, u slučaju primjene postupka iz poglavlja III., u zahtjevu za ponudu,

(b)

moguća produženja su opravdana,

(c)

moguća produženja su uzeta u obzir pri određivanju postupka koji se primjenjuje u skladu s člankom 4.

U pravilu ukupna produženja ne smiju prijeći razdoblje trajanja osnovnog ugovora, osim u opravdanim slučajevima.”;

6.

članak 21. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako natjecatelji ili ponuditelji smatraju da su zahtjevi ESB-a, određeni u pozivu na nadmetanje, pozivu na dostavu ponuda ili dodatnoj dokumentaciji nepotpuni, nedosljedni ili nezakoniti ili da je ESB ili drugi natjecatelj/ponuditelj prekršio važeća pravila o nabavama, moraju svoj prigovor u roku od 15 dana dostaviti ESB-u. Ako nepravilnosti utječu na poziv na dostavu ponuda ili druge dokumente koje je poslao ESB, rok počinje teći od trenutka zaprimanja dokumentacije. U drugim slučajevima, rok počinje teći od trenutka kad natjecatelji ili ponuditelji postanu svjesni nepravilnosti ili su razumno mogli postati svjesni nepravilnosti. ESB može ispraviti ili dopuniti zahtjeve ili ispraviti nepravilnosti kako je zatraženo ili odbiti zahtjev navodeći razloge. Prigovore koji nisu podneseni ESB-u u roku od 15 dana nije moguće podnijeti kasnije.”;

7.

članak 28. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Natjecatelji ili ponuditelji mogu u roku od 15 dana od primitka obavijesti zatražiti od ESB-a da navede razloge odbijanja njihove prijave ili njihove ponude te dostavi kopije svih dokumenata koji se odnose na ocjenu njihove prijave ili ponude. Ponuditelji koji nisu odabrani, a čija je ponuda prihvatljiva, mogu također zatražiti ime odabranog ponuditelja kao i ključna obilježja te relativne prednosti njegove ponude. Oni također mogu zatražiti kopije svih dokumenata vezano uz ocjenu odabrane ponude, podložno stavku 4.”;

8.

članak 30. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ponuditelji mogu u roku od 15 dana od primitka obavijesti zatražiti od ESB-a da navede razloge za odbijanje njihove ponude te dostavi kopije svih dokumenata koji se odnose na ocjenu njihove ponude.”

Članak 2.

Stupanje na snagu.

1.   Ova Odluka stupa na snagu 1. listopada 2010.

2.   Postupci nadmetanja započeti prije stupanja na snagu ove Odluke dovršavaju se u skladu s odredbama Odluke ESB/2007/5 koje su na snazi na datum početka postupka nabave. U smislu ove odredbe smatra se da je postupak nadmetanja započeo na datum kada je poziv na nadmetanje poslan Službenom listu Europske unije ili, u slučajevima kada navedeni poziv nije potreban, na datum kada je ESB pozvao jednog ili više gospodarskih subjekata da dostave ponude.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 27. srpnja 2010.

Predsjednik ESB-a

Jean-Claude TRICHET


(1)  SL L 80, 18.3.2004., str. 33.

(2)  SL L 134, 30.4.2004., str. 114.

(3)  SL L 314, 1.12.2009., str. 64.

(4)  SL L 184, 14.7.2007., str. 34.

(5)  Slučaj C-480/06 Komisija protiv Njemačke [2009.] ECR I-4747.

(6)  Slučaj C-406/08 Uniplex (UK) protiv NHS Business Services Authority [2010.] ECR I-0000 i C-456/08 Komisija protiv Irske [2010.] ECR I-0000.

(7)  SL L 80., 18.3.2004., str. 42.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

293


32010R1114


L 316/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.12.2010.


UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1114/2010

od 1. prosinca 2010.

o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 o minimalnim standardima za kvalitetu ponderiranja harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC-a) i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2454/97

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 (1) od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena, a posebno njezin članak 3.,

budući da:

(1)

Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena (HIPC) su harmonizirane mjere za inflaciju koje su potrebne Komisiji i Europskoj središnjoj banci za izvršavanje funkcija prema članku 140. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. HIPC omogućuju međunarodne usporedbe inflacije potrošačkih cijena. Služe kao važan pokazatelj vođenja monetarne politike.

(2)

Članak 8. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva da se ponderiranja HIPC-a ažuriraju uz učestalost koja udovoljava zahtjevima usporedivosti i pouzdanosti. HIPC temeljeni na ponderiranjima ažuriranim u različitim razmacima mogu ne udovoljiti zahtjevima usporedivosti i pouzdanosti.

(3)

Uredbom Komisije (EZ) br. 2454/97 (2) od 10. prosinca 1997. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 o minimalnim standardima za kvalitetu ponderiranja harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HIPC-a) utvrđena su pravila koja osiguravaju izradu HIPC-a uz korištenje ponderiranja koja su dovoljno pouzdana i mjerodavna za potrebe međunarodnih usporedbi. Navedena bi pravila trebalo promijeniti uzimajući u obzir razvoje u području HIPC-a. Stoga bi mjere određene ovom Uredbom trebale zamijeniti mjere iz Uredbe (EZ) br. 2454/97, koje bi trebalo staviti izvan snage.

(4)

Članak 9. Uredbe (EZ) br. 2494/95 zahtijeva da HIPC-ovi budu indeksi cijena tipa Laspeyres. Kad se promijene relativne cijene različitih roba i usluga, uzorci izdataka potrošača mogu se promijeniti u mjeri koja iziskuje ažuriranje ponderiranja odgovarajućih skupina izdataka, a posebno količine na kojima su temeljene, kako bi se osigurala njihova relevantnost.

(5)

Na temelju članka 4. Uredbe (EZ) br. 1749/96 (3) od 9. rujna 1996. o početnim provedbenim mjerama za Uredbu Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena, HIPC bi trebalo izrađivati tako da obuhvaća promjene cijena roba ili usluga koje su postale značajne i s njima povezane izdatke.

(6)

Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje minimalne standarde za postupanje s ponderima osiguranja u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1617/1999 (4) od 23. srpnja 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za postupanje s osiguranjem u HIPC-u.

(7)

Ponderi na razini odjela, skupina i razreda COICOP/HIPC (5) ne smiju se razlikovati između mjeseci tijekom godine osim u skladu s odredbama Uredbe Komisije (EZ) br. 330/2009 (6) od 22. travnja 2009. u vezi s minimalnim standardima za postupanje sa sezonskim proizvodima u HIPC-u.

(8)

Ova Uredba ne bi trebala tražiti od država članica provedbu novih statističkih istraživanja ili provedbu istraživanja o proračunima kućanstava češće od svakih pet godina, uzimajući u obzir da su države članice dužne sastaviti nacionalne račune u skladu s Europskim sustavom računa (ESA 1995) (7) i da se ponderi država, koji su potrebni za stvaranje agregata euro područja, EU-a i ostalih agregata HIPC-a, temelje na podacima o nacionalnim računima.

(9)

Načelo troškovne učinkovitosti uzeto je u obzir u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(10)

Zatraženo je mišljenje Europske središnje banke u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 2494/95.

(11)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za europski statistički sustav,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Cilj je ove Uredbe odrediti minimalne standarde za kvalitetu ponderiranja HIPC-a Harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena (HIPC-ova).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„referentno razdoblje ponderiranja”pojedinog HIPC-a znači 12-mjesečno razdoblje potrošnje ili izdatka iz kojeg se procjenjuju ponderiranja za objedinjavanje najnovijih vrijednosti indeksa HIPC-a;

(2)

„pod-indeksi” znači pod-indekse utvrđene Uredbom Komisije (EZ) br. 2214/96 (8) od 20. studenoga 1996. u vezi s harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena: prijenos i širenje pod-indeksa HIPC-a.

Članak 3.

Minimalni standardi za ponderiranja HIPC-a

(1)   Svakog mjeseca, u tekućoj godini t, države članice izrađuju HIPC-ove koristeći pondere pod-indeksa koji odražavaju uzorke izdataka potrošača u referentnom razdoblju ponderiranja i nastoje biti što je moguće više reprezentativni za uzorke izdataka potrošača u prethodnoj kalendarskoj godini.

(2)   Svake godine, države članice stoga pregledavaju i ažuriraju pondere pod-indeksa HIPC-a uzimajući u obzir preliminarne podatke iz nacionalnih računa o uzorcima potrošnje godine t-2, osim u iznimnim i propisno opravdanim okolnostima, kao i sve raspoložive i relevantne informacije iz istraživanja o proračunu kućanstava i ostale izvore podataka koji su dostatno pouzdani za potrebe HIPC-a.

(3)   U vezi s ponderima ispod razine pod-indeksa, uključujući pondere za osnovne skupine proizvoda kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1749/96, države članice uporabljuju pondere koji ni u kom slučaju nisu stariji od 7 godina.

(4)   Države članice godišnje preispituju je li došlo do važnih i održivih razvoja tržišta koji utječu na količine u pododjelima COICOP/HIPC-a, između razdoblja opisanih u stavcima 2. i 3. i razdoblja t-1, kako bi se procijenili ponderi koji su što je moguće više ažurirani. Posebice treba preispitati izdatke za potrošnju za pododjele COICOP/HIPC-a s poznatim promjenama nakon administrativnih odluka i za proizvode na tržištima koja se brzo razvijaju.

(5)   Sve prilagodbe ponderiranja učinjene na temelju ovog članka proizvode učinke s indeksom za siječanj godine t. Ponderi HIPC-a za prethodne godine ne revidiraju se, ne dovodeći u pitanje mogućnost ispravljanja pogrešaka u skladu s člankom 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 1921/2001 (9) od 28. rujna 2001. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 u vezi s minimalnim standardima za reviziju HIPC-a i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2602/2000. U svakom slučaju, ponderi HIPC-a proizvode učinke s indeksom za siječanj svake godine i cjenovno se ažuriraju prema cijenama prethodnoga prosinca.

Članak 4.

Kontrola kvalitete

Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) na njezin zahtjev dovoljno informacija o ponderima korištenim za izradu HIPC-a, uključujući korišteno referentno razdoblje ponderiranja, rezultat godišnje kontrole i izvršene prilagodbe, kako bi se ocijenila usklađenost s ovom Uredbom.

Članak 5.

Primjena

Odredbe ove Uredbe proizvode učinke najkasnije s indeksom za siječanj 2012.

Članak 6.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 2454/97 stavlja se izvan snage od siječnja 2012. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 1. prosinca 2010.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)  SL L 257, 27.10.1995., str. 1.

(2)  SL L 340, 11.12.1997., str. 24.

(3)  SL L 229, 10.9.1996., str. 3.

(4)  SL L 192, 24.7.1999., str. 9.

(5)  Klasifikacija individualne potrošnje prema namjerama prilagođena potrebama HIPC-a.

(6)  SL L 103, 23.4.2009., str. 6.

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici, SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(8)  SL L 296, 21.11.1996., str. 8.

(9)  SL L 261, 29.9.2001., str. 49.


10/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

296


32010R1096


L 331/162

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.11.2010.


UREDBA VIJEĆA (EU) br. 1096/2010

od 17. studenoga 2010.

o dodjeli posebnih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s funkcioniranjem Europskog odbora za sistemske rizike

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 127. stavak 6.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

budući da:

(1)

Financijska kriza pokazala je važne nedostatke u području financijskog nadzora koji nije predvidio štetne makrobonitetne razvoje niti spriječio akumulaciju prekomjernih rizika u financijskom sektoru, a posebno je istaknula slabosti postojećeg makrobonitetnog nadzora.

(2)

U studenom 2008. Komisija je zadužila skupinu na visokoj razini pod predsjedanjem gosp. Jacquesa de Larosièrea (de Larosièrova skupina) da izradi preporuke o tome kako ojačati europske nadzorne mehanizme s ciljem bolje zaštite građana i ponovne uspostave povjerenja u financijski sustav.

(3)

De Larosièrova skupina je u svom završnom izvješću predstavljenom 25. veljače 2009., preporučila, između ostalog, osnivanje tijela na razini Unije, zaduženog za nadzor rizika financijskog sustava u cjelini.

(4)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod naslovom „Poticanje europskog oporavka” pozdravila i dala široku potporu preporukama de Larosièrove skupine. Na svom sastanku 19. i 20. ožujka, Europsko vijeće usuglasilo se o potrebi poboljšanja propisa i nadzora financijskih institucija u Uniji te o korištenju izvješća de Larosièrove skupine kao osnove za djelovanje.

(5)

Komisija je u svojoj Komunikaciji pod naslovom „Europski financijski nadzor” od 27. svibnja 2009. navela niz reformi sadašnjih mehanizama zaštite financijske stabilnosti na razini Unije, posebno uključujući osnivanje Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), odgovornog za makrobonitetni nadzor. Vijeće je dalo potporu stajalištu Komisije dana 9. lipnja 2009., a Europsko Vijeće je to učinilo na svom sastanku 18. i 19. lipnja 2009. te su pozdravili namjeru Komisije da donese zakonodavne prijedloge za uspostavljanje novog okvira u potpunosti.

(6)

Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljen je makrobonitetni nadzor financijskog sustava na razni Unije i Europski odbor za sistemske rizike (ESRB).

(7)

S obzirom na svoju stručnost u pogledu makrobonitetnih pitanja, Europska središnja banka (ESB) može znatno doprinijeti učinkovitom makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Unije.

(8)

ESB bi trebao osigurati tajništvo ESRB-a (tajništvo) te bi u tom smislu ESB trebao osigurati dovoljno ljudskih i financijskih resursa. Osoblje tajništva bi stoga trebalo podlijegati Uvjetima zaposlenja za osoblje ESB-a. Posebno, u skladu s preambulom Odluke ESB-a od 9. lipnja 1998. o donošenju Uvjeta zaposlenja za osoblje Europske središnje banke, kako je izmijenjena dana 31. ožujka 1999. (ESB/1998/4) (4), osoblje ESB-a trebalo bi se zaposliti na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi, između državljana država članica.

(9)

Vijeće je 9. lipnja 2009. zaključilo da bi ESB trebao osigurati analitičku, statističku, administrativnu i logističku potporu ESRB-u. Kako je zadaća ESRB-a obuhvatiti sve aspekte i područja financijske stabilnosti, ESB bi trebao uključiti nacionalne središnje banke i nadzornike kako bi pružali svoje posebno stručno znanje. Stoga bi trebalo iskoristiti opciju dodjele posebnih zadaća u vezi politika bonitetnog nadzora ESB-u, propisanu Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, povjeravanjem ESB-u zadaće osiguranja tajništva ESRB-a.

(10)

ESB-u bi se trebala povjeriti zadaća osiguranja statističke potpore ESRB-u. Prikupljanje i obrada podataka navedenih u ovoj Uredbi, a što je potrebno za provedbu zadaća ESRB-a, stoga trebalo bi potpadati pod primjenu članka 5. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i ESB-a i primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2533/98 od 23. studenoga 1998. o prikupljanju statističkih podataka od strane Europske središnje banke (5). Sukladno navedenom, trebalo bi se podijeliti povjerljive statističke informacije koje je prikupio ESB ili Europski sustav središnjih banaka s ESRB-om. Dodatno, ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje Uredbu (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici (6).

(11)

Tajništvo bi trebalo pripremati sastanke ESRB-a i poduprijeti rad općeg odbora, upravljačkog odbora, savjetodavnog tehničkog odbora i savjetodavnog znanstvenog odbora ESRB-a. U ime ESRB-a tajništvo bi trebalo prikupiti sve informacije potrebne za provedbu zadaća ESRB-a.

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Članstvo

Predsjednik i potpredsjednik Europske središnje banke (ESB) su članovi općeg odbora Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), osnovanog Uredbom (EU) br. 1092/2010.

Članak 2.

Potpora ESRB-a

ESB osigurava tajništvo, čime pruža analitičku, statističku, logističku i administrativnu potporu ESRB-u. Misija tajništva, kako je utvrđeno člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1092/2010, uključuje posebno:

(a)

pripremu sastanaka ESRB-a;

(b)

u skladu s člankom 5. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke i člankom 5. ove Uredbe, prikupljanje i obradu informacija, uključujući statističke podatke, u ime ESRB-a i u korist provedbe zadaća ESRB-a;

(c)

pripremu analiza potrebnih za provedbu zadaća ESRB-a, koje se temelje na tehničkim savjetima nacionalnih središnjih banaka i nadzornika;

(d)

potporu ESRB-u prilikom međunarodne suradnje na administrativnoj razini s drugim relevantnim tijelima u pogledu makrobonitetnih pitanja;

(e)

potporu u radu općeg odbora, upravljačkog odbora, savjetodavnog tehničkog odbora i savjetodavnog znanstvenog odbora.

Članak 3.

Organizacija tajništva

1.   ESB osigurava dovoljno ljudskih i financijskih resursa za provedbu svoje zadaće osiguranja tajništva.

2.   Voditelja tajništva imenuje ESB uz savjetovanje s općim odborom ESRB-a.

Članak 4.

Upravljanje

1.   Predsjednik ESRB-a i njegovog upravnog odbora daje smjernice voditelju tajništva u ime ESRB-a.

2.   Voditelj tajništva ili njegov predstavnik prisustvuju sastancima općeg odbora, upravljačkog odbora, savjetodavnog tehničkog odbora i savjetodavnog znanstvenog odbora ESRB-a.

Članak 5.

Prikupljanje informacija u ime ESRB-a

1.   ESRB određuje informacije koje su potrebne radi provedbe svojih zadaća, kako su određeni u članku 3. Uredbe (EU) br. 1092/2010. Uzimajući navedeno u obzir, tajništvo na redovitoj i ad hoc osnovi prikuplja u ime ESRB-a sve potrebne informacije u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u skladu s člankom 6. ove Uredbe.

2.   U ime ESRB-a, tajništvo stavlja na raspolaganje Europskim nadzornim tijelima informacije o rizicima koje su nužne za provedbu njihovih zadaća.

Članak 6.

Povjerljivost informacija i dokumenata

1.   Ne dovodeći u pitanje primjenu kaznenog prava, sve povjerljive informacije koje primi tajništvo prilikom obavljanja svojih dužnosti, ne smiju se otkriti bilo kojoj osobi ili tijelu izvan ESRB-a, osim u sažetom ili zbirnom obliku, tako da nije moguće prepoznati pojedinu financijsku instituciju.

2.   Tajništvo osigurava da se dokumenti dostavljaju ESRB-u na način koji jamči njihovu povjerljivost.

3.   ESB osigurava povjerljivost informacija koje primi tajništvo za provedbu zadaća ESB-a na temelju ove Uredbe. ESB uspostavlja unutarnje mehanizme i donosi unutarnja pravila kako bi osigurao zaštitu informacija koje prikupi tajništvo u ime ESRB-a. Osoblje ESB-a udovoljava važećim pravilima koja se odnose na poslovnu tajnu.

4.   Informacije koje dobije ESB na temelju primjene ove Uredbe, koriste se samo u svrhe navedene u članku 2.

Članak 7.

Pristup dokumentima

1.   Tajništvo osigurava primjenu Odluke Europske središnje banke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (ESB/2004/3) (7).

2.   Praktična rješenja za primjenu Odluke ESB/2004/3 na dokumente koji se odnose na ESRB, donose se do 17. lipnja 2011.

Članak 8.

Preispitivanje

Do 17. prosinca 2013. Vijeće preispituje ovu Uredbu na temelju izvješća Komisije. Nakon što dobije mišljenja ESB-a i Europskih nadzornih tijela, Vijeće donosi odluku o potrebi preispitivanja ove Uredbe.

Članak 9.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 16. prosinca 2010.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. studenoga 2010.

Za Vijeće

Predsjednik

D. REYNDERS


(1)  Mišljenje od 22. rujna 2010. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 270, 11.11.2009., str. 1.

(3)  SL L 331 15.12.2010. str. 1.

(4)  SL L 125, 19.5.1999., str. 32.

(5)  SL L 318, 27.11.1998., str. 8.

(6)  SL L 87, 31.3.2009., str. 164.

(7)  SL L 80, 18.3.2004., str. 42.