07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.06.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31977D0527

---

L 209/29

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.07.1977.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 29. srpnja 1977.

o uspostavi popisa pomorskih plovnih putova u svrhu primjene Direktive Vijeća 76/135/EEZ

(77/527/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 76/135/EEZ od 20. siječnja 1976. o uzajamnom priznavanju svjedodžbi o sposobnosti za plovidbu plovila unutarnje plovidbe (1), a posebno njezin članak 3. stavak 6.,

uzimajući u obzir priopćenja država članica,

budući da je dužnost Komisije uspostaviti popis pomorskih plovnih putova na temelju podataka koje su dostavile države članice,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Popis pomorskih plovnih putova iz članka 3. stavka 6. Direktive 76/135/EEZ se uspostavlja prema ovdje priloženom Prilogu.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 21, 19.1.1976., str. 10.

---

BILAG — ANHANG — ANNEX — ANNEXE — ALLEGATO — BIJLAGE

Fortegnelse over indre vandveje af maritim karakter i henhold til artikel 3, stk. 6, i direktiv 76/135/EØF

Liste der Seeschiffahrtstraßen gemäß Artikel 3 Absatz 6 der Richtlinie Nr. 76/135/EWG

List of maritime shipping lanes established under Article 3 (6) of Directive 76/135/EEC

Liste des voies navigables à caractère maritime au titre de l’article 3 paragraphe 6 de la directive 76/135/CEE

Lista delle vie navigabili a carattere marittimo stabilita ai sensi dell’articolo 3 paragrafo 6 della Direttiva 76/135/CEE

Lijst van de waterwegen waar maritieme omstandigheden kunnen heersen, overeenkomstig artikel 3, lid 6, van Richtlijn 76/135/EEG

ROYAUME DE BELGIQUE

—	Les canaux maritimes:

—	de Bruxelles au Rupel — de Gand à Terneuzen — de Bruges à Zeebrugge

—	l’Escaut maritime inférieur du sud d’Anvers à la frontière néerlandaise

—	l’Escaut maritime supérieur en amont du sud d’Anvers jusqu’à l’aval du pont de Tamise

BUNDESREPUBLIK DEUTSCHLAND

—	Ems von Delfzyl/Knock bis Umschlagplatz Mövensteert

—	Ems von Emden bis Delfzyl/Knock

—

Jade

—	Weser unterhalb von Brake

—	Elbe unterhalb des Hamburger Hafens

—	Meldorfer Bucht

—	Flensburger Förde

—	Eckernförder Bucht

—	Kieler Förde seewärts des Nord-Ostsee-Kanals

—	Ems von Papemburg bis Emden

—	Weser von der Eisembahnbrücke in Bremen bis Brake

—

Leda

—

Hunte

—

Lesum

—

Este

—

Lühe

—

Schwinge

—	Freiburger Hafenpriel

—

Oste

—

Pinnau

—

Krückau

—

Stör

—

Eider

—	Nord-Ostsee-Kanal

—	Kieler Förde binnenwärts Einfahrt Nord-Ostsee-Kanal

—

Trave

—

Schlei

RÉPUBLIQUE FRANÇAISE

—	Seine: à l’aval du pont Jeanne d’Arc à Rouen

—	Garonne et Gironde: à l’aval du pont de pierre à Bordeaux

—	Rhône: à l’aval du pont Trinquetaille à Arles au-delà vers Marseille

KONINKRIJK DER NEDERLANDEN

—

Dollard

—

Eems

—	Waddenzee met inbegrip van de verbindingen naar de Noordzee

—	IJsselmeer met inbegrip van het Markermeer en het IJmeer, met uitzondering evenwel van de Gouwzee

—	Hollandsch Diep

—	Haringvliet en Vuile Gat met inbegrip van alle vaarwateren tussen Goeree-Overflakkee enerzijds en Voorne-Putten en de Hoekse Waard anderzijds

—

Hellegat

—

Volkerak

—

Kramer

—	Grevelingen en Brouwershavensche Gat met inbegrip van alle vaarwateren tussen Schouwen-Duiveland enerzijds en Goeree-Overflakkee anderzijds

—

Keten

—

Mastgat

—

Zijpe

—	Krabbekreek

—	Oosterschelde en Roompot met inbegrip van alle vaarwateren tussen Walcheren, Noord- en Zuid-Beveland enerzijds en Schouwen-Duiveland en Tholen anderzijds

—

Schelde

—	Westerschelde en zijn uitmonding naar zee met inbegrip van alle vaarwateren tussen Zeeuws-Vlaanderen enerzijds en Walcheren en Zuid-Beveland anderzijds.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

6

---

31983D0573

---

L 332/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.10.1983.

---

ODLUKA VIJEĆA

od 26. listopada 1983.

o protumjerama u području međunarodnog pomorskog prijevoza

(83/573/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 84. stavak 2.,

budući da rezultati pomorskog informacijskog sustava uspostavljenog na temelju odredaba odluka 78/774/EEZ (1), 79/4/EEZ (2), 80/1181/EEZ (3), 81/189/EEZ (4) i 82/870/EEZ (5) zajedno s iskustvom pojedinih država članica pokazuju da bi bilo preporučljivo definirati primjeren postupak Zajednice u pogledu protumjera koje bi dotične države članice mogle primijeniti prema trećim zemljama u području međunarodnog pomorskog prijevoza,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Država članica koja je usvojila ili namjerava usvojiti protumjere u području međunarodnog pomorskog prijevoza usmjerene na treće zemlje savjetuju se s ostalim državama članicama i Komisijom u skladu sa savjetodavnim postupkom utvrđenim Odlukom 77/587/EEZ (6).

Članak 2.

1.   U okviru savjetovanja navedenog u članku 1., države članice nastoje se usuglasiti o svim protumjerama koje mogu poduzeti.

2.   Vijeće može jednoglasno odlučiti da države članice zajedno primjenjuju odgovarajuće protumjere koje su sastavni dio njihovog nacionalnog zakonodavstva.

Članak 3.

Kada sudjeluju u postupku savjetovanja navedenog u članku 1., države članice trebaju, prema potrebi i u mjeri u kojoj je to moguće, navesti sljedeće:

(a)	događaje koji su uzrokovali primjenu protumjera;

(b)	područje pomorskog prijevoza na koje se protumjera primjenjuje;

(c)	vrstu prijevoza na koji se odnosi protumjera (na primjer linijska plovidba);

(d)	prirodu protumjera koje su poduzete ili koje treba poduzeti;

(e)	trajanje protumjere;

(f)	razmjernost protumjera pretrpljenoj šteti.

Članak 4.

Države članice slobodne su jednostrano primjenjivati nacionalne mjere.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 258, 21.9.1978., str. 35.

(2)  SL L 5, 9.1.1979., str. 31.

(3)  SL L 350, 23.12.1980., str. 44.

(4)  SL L 88, 2.4.1981., str. 32.

(5)  SL L 368, 28.12.1982., str. 42.

(6)  SL L 239, 17.9.1977., str. 23.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

7

---

31985L0347

---

L 183/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.07.1985.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 8. srpnja 1985.

o izmjeni Direktive br. 68/297/EEZ o standardizaciji odredaba koje se odnose na bescarinski uvoz goriva, sadržanog u spremnicima za gorivo gospodarskih motornih vozila

(85/347/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 75. i 99.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je Direktivom br. 68/297/EEZ (4), kako je izmijenjena Direktivom 83/127/EEZ (5), određena najmanja količina goriva sadržana u spremnicima za gorivo gospodarskih motornih vozila, koja se odnosi na bescarinski uvoz na unutarnjim granicama Zajednice;

budući da, u svrhu olakšavanja prelaska ovih granica, za vozila konstruirana za prijevoz putnika i koja su u mogućnosti prevoziti putnike, rečenu količinu u početnoj fazi treba povećati; budući da će Vijeće kasnije odlučiti o istovjetnom povećanju koje će se odnositi na vozila konstruirana za prijevoz roba i koja su u mogućnosti prevoziti robe;

budući da pojam „standardni spremnik za gorivo” treba definirati,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva br. 68/297/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 1. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 1. U skladu s ovom Direktivom, države članice će standardizirati odredbe koje se odnose na bescarinski uvoz goriva sadržanog u spremnicima za gorivo gospodarskih motornih vozila, koja prometuju preko zajedničkih granica između država članica.”

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 2. Za potrebe ove Uredbe: — ‚gospodarsko motorno vozilo’ znači bilo koje motorno cestovno vozilo koje je svojom vrstom konstrukcije i opremom konstruirano i namijenjeno za prijevoz, bilo bez ili s naknadom: (a) više od devet osoba, uključujući i vozača; (b) roba; — ‚standardni spremnici goriva’ znači spremnici koje je proizvođač trajno pričvrstio na sva motorna vozila te vrste, i čija trajna ugradba omogućuje da se gorivo koristi izravno, kako za pogon, tako i za rad sustava hlađenja, gdje je to primjereno. Spremnici za plin ugrađeni u motorna vozila i konstruirani za izravnu uporabu plina kao goriva također se smatraju standardnim spremnicima za gorivo.”

3.

Stavak 1. članka 3. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice odobravaju bescarinski uvoz sljedećih količina goriva sadržanog u spremnicima za gorivo gospodarskih motornih vozila: (a) 200 litara po vozilu i putovanju, ako je riječ o vozilima konstruiranim i namijenjenim za prijevoz roba, sa ili bez naknade; (b) 600 litara po vozilu i putovanju, ako je riječ o vozilima konstruiranim i namijenjenim za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača. U skladu s postupcima predviđenim Ugovorom, Vijeće na prijedlog Komisije, prije 1. srpnja 1986., odlučuje o povećanju količine bescarinskog uvoza goriva, sadržanog u standardnim spremnicima za gorivo vozila navedenih u prvom podstavku točki (a).”

4.	Članak 5. se briše.

Članak 2.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 1. listopada 1985. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 95, 6.4.1984., str. 4.

(2)  SL C 172, 2.7.1984., str. 15.

(3)  SL C 248, 17.9.1984., str. 13.

(4)  SL L 175, 23.7.1968., str. 15.

(5)  SL L 91, 9.4.1983., str. 28.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

9

---

31992L0006

---

L 057/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.02.1992.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 92/6/EEZ

od 10. veljače 1992.

o ugradnji i uporabi uređaja za ograničenje brzine za određene kategorije motornih vozila u Zajednici

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je jedan od ciljeva zajedničke prometne politike utvrditi pravila koja se primjenjuju na međunarodni promet unutar Zajednice i olakšati promet vozila;

budući da porast cestovnog prometa i povećanje opasnosti i smetnji koje proizlaze iz toga predstavljaju ozbiljan problem za cestovnu sigurnost i za okoliš svim državama članicama;

budući da raspoloživa snaga motora teških teretnih vozila i autobusa koja je potrebna za vožnju po uzbrdicama omogućuje da ih se na ravnim cestama vozi prekomjernom brzinom koja nije u skladu sa specifikacijama ostalih sastavnih dijelova vozila kao što su kočnice i gume; budući da su iz tog razloga i radi zaštite okoliša u određenim državama članicama uvedeni obavezni uređaji za ograničenje brzine za određene kategorije motornih vozila;

budući da će se povoljni učinci uređaja za ograničenje brzine s obzirom na zaštitu okoliša i potrošnju energije, trošenje i habanje motora i guma i cestovnu sigurnost povećati ako su takvi uređaji u općoj uporabi;

budući da uporaba uređaja za ograničenje brzine ne služi svojoj svrsi osim ako se uređaji ne odlikuju najvećim stupnjem tehničkog savršenstva, to daje odgovarajuće jamstvo da prijevara nije moguća;

budući da se kao prvi korak zahtjevi trebaju uvesti samo u slučaju kategorija najtežih motornih vozila kojima se najviše obavlja međunarodni prijevoz i nakon čega bi se, ovisno o tehničkim mogućnostima i iskustvima u državama članicama, mogli proširiti na kategorije koje uključuju lakša motorna vozila;

budući da u određenim državama članicama vozila koja su namijenjena isključivo za prijevoz opasne robe moraju biti opremljena uređajima za ograničenje brzine koja su postavljena na najveću brzinu nižu od one koja se navodi u ovoj Direktivi; budući da u ovom određenom slučaju dotičnim državama članicama treba dozvoliti da zadrže takve propise za vozila registrirana unutar njihovog državnog područja jer oni povećavaju cestovnu sigurnost i civilnu zaštitu javnosti, u skladu s ciljevima ove Direktive;

budući da bi ugradnja uređaja za ograničenje brzine u vozila kategorija M3 i N3 obuhvaćena ovom Direktivom, koja su registrirana prije nego što je Direktiva stupila na snagu i namijenjena isključivo djelatnostima nacionalnog prijevoza mogla za posljedicu imati previsoke troškove u određenim državama članicama; budući da stoga treba omogućiti tim državama članicama da odgode primjenu članaka 2. i 3. ove Direktive na dotična vozila;

budući da ova Direktiva ne utječe na nadležnost država članica glede odredbi o ograničenju brzine u prometu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive, „motorno vozilo” znači svako vozilo pogonjeno motorom koje spada u jednu od dolje navedenih kategorija, namijenjeno uporabi na cesti, koje ima najmanje četiri kotača i najveću konstrukcijsku brzinu veću od 25 km/h:

—	vozila kategorije M3 najveće dopuštene mase od 10 metričkih tona,

—	vozila kategorije N3,

pri čemu se za kategorije M3 i N3 podrazumijeva da su definirane u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ (4).

Članak 2.

Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale da se motorna vozila kategorije M3 iz članka 1. na cesti koriste samo ako imaju ugrađene uređaje za ograničenje brzine s najvećom dopuštenom brzinom podešenom na 100 km/h.

Članak 3.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se motorna vozila kategorije N3 na cesti upotrebljavaju samo ako su opremljena uređajem podešenim tako da njihova brzina ne može biti veća od 90 km/h; imajući na umu tehničku toleranciju koja je dopuštena, prema sadašnjem stanju tehnologije, između podesive vrijednosti i stvarne brzine prometa, najveća se brzina na ovom uređaju postavlja na 85 km/h.

2.   Države članice se ovlašćuju postaviti najveću brzinu na uređaju na manje od 85 km/h u vozilima koja se koriste isključivo za prijevoz opasnih tvari i koja su registrirana na njihovom državnom području.

Članak 4.

1.   Članci 2. i 3. primjenjuju se na vozila registrirana od 1. siječnja 1994.

2.   Članci 2. i 3. također se primjenjuju najkasnije od 1. siječnja 1995. na vozila registrirana između 1. siječnja 1988. i 1. siječnja 1994.

Međutim, kada se ova vozila koriste isključivo za djelatnosti nacionalnog prijevoza, članci 2. i 3. mogu se primjenjivati najkasnije od 1. siječnja 1996.

Članak 5.

1.   Dok se odredbe Zajednice o ovim pitanjima ne primijene, uređaji za ograničenje brzine iz članaka 2. i 3. moraju zadovoljiti tehničke zahtjeve koje su utvrdila nadležna državna tijela.

2.   Servisi ili tijela koje su odobrile države članice ugrađuju uređaje za ograničenje brzine.

Članak 6.

Zahtjevi članaka 2. i 3. ne primjenjuju se na motorna vozila koja koriste oružane snage, civilna obrana, vatrogasna i druge hitne službe i snage odgovorne za održavanje javnog reda.

Isto se primjenjuje na motorna vozila koja:

—	zbog svoje konstrukcije ne mogu voziti brže od ograničenja navedenih u člancima 2. i 3.,

—	se koriste za znanstvena ispitivanja na cestama,

—	se koriste samo za javne službe u gradskim područjima.

Članak 7.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 1. listopada 1993. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donesu ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 8.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 225, 30.8.1991., str. 11.

(2)  SL C 13, 20.1.1992.

(3)  SL C 40, 17.2.1992.

(4)  Direktiva Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 42, 23.2.1970., str. 1.) Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 87/403/EEZ (SL L 220, 8.8.1987., str. 44.).

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

11

---

31993R2158

---

L 194/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.07.1993.

---

UREDBA KOMISIJE (EEZ) br. 2158/93

od 28. srpnja 1993.

o primjeni izmjena Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru iz 1974. i Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973. za potrebe Uredbe Vijeća (EEZ) br. 613/91

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 613/91 od 04. ožujka 1991. o brisanju brodova iz jednog i upisu brodova u drugi registar unutar Zajednice (1), a posebno njezin članak 1. stavak 2. točku (a),

budući da je primjenljivost pravila Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru, 1974. (1974 Solas) i Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova, 1973., kako je izmijenjena Protokolom iz 1978. (1973/78 Marpol), za potrebe prelaska brodova ograničena na ona pravila koja su bila na snazi na dan donošenja Uredbe (EEZ) br. 613/91, odnosno 4. ožujka 1991.;

budući da su u međuvremenu, zbog potrebe uvođenja strožih sigurnosnih pravila za brodove, izmijenjeni Solas konvencija iz 1974. i njezin Protokol iz 1978., 9. i 10. studenoga 1988., 11. travnja 1989. i 23. svibnja 1990., budući da su takve izmjene na međunarodnoj razini stupile na snagu 1. veljače 1992.;

budući da je, u međuvremenu također, zbog potrebe uvođenja strožih pravila o sprečavanju onečišćenja s brodova, 4. srpnja 1991. izmijenjen Marpol 1973/78, čije su izmjene stupile na snagu na međunarodnoj razini 4. travnja 1993.;

budući da ove izmjene treba proglasiti primjenljivima za potrebe Uredbe (EEZ) br. 613/91, kako bi se unutar Zajednice osigurala primjena ovakvih strožih pravila u vezi s sigurnošću na moru i sprečavanja onečišćenja, s obzirom na prelazak brodova između registara država članica;

budući da su mjere predviđene ovom Uredbom u skladu s mišljenjem Odbora za prelazak brodova od 7. svibnja 1993.,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

U smislu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 613/91 primjenjuju se sljedeće izmjene Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru, 1974. (Solas 1974.):

1.	Rezolucija 1. „Konferencije ugovornih vlada Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru iz 1974. o Globalnom sustavu za pogibeljne situacije i sigurnost na moru (GMDSS)”, od 9. studenoga 1988., o izmjeni poglavlja I., II.-1., III., IV., V. i Dodatka Prilogu Solasu 1974;

2.

Rezolucija 2 „Konferencije ugovornih vlada Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru iz 1974. o Globalnom sustavu za pogibeljne situacije i sigurnost na moru”, od 9. studenoga 1988. o preuzimanju evidencije opreme (Obrasci E i R) radi dopune Certifikata o sigurnosti konstrukcije za teretne brodove prema Solasu i Certifikata o sigurnosti konstrukcije za teretne brodove, kako je propisano u Prilogu Solasu iz 1974.;

3.

Rezolucija „Konferencije stranaka potpisnica Protokola iz 1978. vezanog uz Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskih života na moru iz 1974. o Globalnom sustavu za pogibeljne situacije i sigurnost na moru”, od 10. studenoga 1988.,o izmjeni Poglavlja I. i njegovog Dodatak Prilogu Protokolu iz 1978. uz Solas iz 1974.;

4.	Rezolucija MSC 13 (57) sa 57. sastanka Odbora za pomorsku sigurnost Međunarodne pomorske organizacije, donesena 11. travnja 1989. o izmjeni poglavlja II.-1., II.-2., III., IV., V. i VII. Priloga Solasu iz 1974.;

5.	Rezolucija MSC 19 (58) sa 58. sastanka Odbora za pomorsku sigurnost Međunarodne pomorske organizacije, donesena 23. svibnja 1990. o izmjeni Poglavlja II.-1. Priloga Solasu iz 1974.

Članak 2.

U smislu Uredbe (EEZ) br. 613/91 primjenjuje se Rezolucija MEPC 47 (31) s 31. sastanka Odbora za zaštitu morskog okoliša Međunarodne pomorske organizacije, od 4. srpnja 1991. o izmjeni Priloga I. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja s brodova, 1973., kako je izmijenjena Protokolom iz 1978.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od objave u Službenom listu Europskih Zajednica.

---

(1)  SL L 68, 15.3.1991., str. 1.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

13

---

31996L0040

---

L 196/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.06.1996.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 96/40/EZ

od 25. lipnja 1996.

o uspostavljanju zajedničkog obrasca osobne iskaznice za inspektore koji obavljaju nadzor države luke

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o provođenju međunarodnih standarda u odnosu na sigurnost brodova, sprečavanje onečišćenja i uvjete života i rada na brodovima koji se koriste lukama Zajednice i plove u vodama u nadležnosti država članica (nadzor države luke) (1), a posebno njezin članak 12. stavak 4.,

budući da Direktiva 95/21/EZ omogućava uspostavljanje zajedničkog modela osobne iskaznice za inspektore koji obavljaju nadzor države luke;

budući da je potrebno da osobna iskaznica sadrži barem sljedeće podatke: naziv tijela koje izdaje iskaznicu, puno ime vlasnika osobne iskaznice, sliku vlasnika osobne iskaznice, potpis vlasnika osobne iskaznice i izjavu kojom se vlasnika ovlašćuje za provođenje inspekcija u skladu s nacionalnim zakonodavstvom donesenim sukladno ovoj Direktivi;

budući da osobna iskaznica treba sadržavati prijevod na engleski jezik, ako to nije glavni jezik u upotrebi, u svrhu predstavljanja inspektora zapovjedniku broda i članovima posade;

budući da točan oblik osobne iskaznice treba prepustiti državama članicama;

budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog sukladno članku 12. Direktive Vijeća 93/75/EEZ (2),

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Osobna iskaznica navedena u članku 12., stavku 4. Direktive 95/21/EZ mora udovoljavati zahtjevima navedenima u Prilogu.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. veljače 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju odredbe nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 157, 7.7.1995., str. 1.

(2)  SL L 247, 5.10.1993., str. 19.

---

PRILOG

ZAHTJEVI ZA OSOBNU ISKAZNICU INSPEKTORA ZA DRŽAVNI NADZOR LUKA

(kako je navedeno u članku 12., stavku 4. Direktive 95/21/EZ)

Osobna iskaznica mora sadržavati barem sljedeće podatke:

(a)	Naziv nadležnog tijela koji izdaje iskaznicu

(b)	Puno ime vlasnika osobne iskaznice

(c)	Najnoviju sliku vlasnika osobne iskaznice

(d)	Potpis vlasnika osobne iskaznice

(e)	Izjavu kojom se vlasnik osobne iskaznice ovlašćuje za provođenje pregleda u skladu s nacionalnim zakonodavstvom donesenim sukladno ovoj Direktivi.

Ako glavni jezik koji se koristi na osobnoj iskaznici nije engleski, mora postojati i prijevod na engleski jezik.

Oblik osobne iskaznice prepušta se na izbor nadležnim tijelima.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

15

---

21997A1218(03)

---

L 348/170

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.1997.

---

SPORAZUM

između Europske zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije u području prometa

EUROPSKA ZAJEDNICA,

dalje u tekstu „Zajednica”,

s jedne strane, i

BIVŠA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA,

s druge strane,

dalje u tekstu „ugovorne stranke”,

UZIMAJUĆI U OBZIR Ugovor o suradnji između Europske zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije, potpisan u Luksemburgu 29. travnja 1997., a posebno njegov članak 7.;

SMATRAJUĆI da je bitno za Zajednicu, u kontekstu neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i provedbe zajedničke prometne politike, osigurati da roba Zajednice u provozu kroz treće zemlje, a posebno kroz bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, prolazi što je moguće brže i učinkovitije bez prepreka ili diskriminacije;

SMATRAJUĆI da je bivša jugoslavenska republika Makedonija zbog zemljopisnog položaja tranzitna zemlja te da postojeća uzajamna prava i obveze u pogledu pristupa tržištu i provoza treba i dalje razvijati;

SMATRAJUĆI da ugovorne stranke prihvaćaju da sporazum mora uključivati što brže stvaranje i razvoj prometne infrastrukture koja bi odgovarala njihovim zajedničkim zahtjevima te primjerenim propisima koji uređuju pristup tržištu njihovih prijevoznika;

SMATRAJUĆI da su ugovorne stranke voljne doprinijeti stvaranju regionalne prometne infrastrukture pogodne za suradnju i dobrosusjedske odnose u Jugoistočnoj Europi;

SVJESNI da Privremeni sporazum od 13. rujna 1995. pridonosi regionalnoj stabilnosti te potpomaže suradnju između Helenske Republike i bivše jugoslavenske republike Makedonije;

SMATRAJUĆI da se sveukupno rješenje predmetnih problema može riješiti bliskom suradnjom između ugovornih stranaka, posebno pri uvođenju i razvijanju paketa usklađenih mjera o prometu kako bi se osigurao uzajamni pristup tržištima Zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije te olakšao cestovni i željeznički promet primjerenim načinima i na osnovi konkurentnosti;

SMATRAJUĆI da taj paket mjera mora kao cilj imati i zaštitu okoliša;

SMATRAJUĆI da će u primjerenom prijelaznom razdoblju biti dovoljno vremena za prilagodbe novim odredbama koje se mogu pokazati neophodnim,

SPORAZUMJELE SU SE:

GLAVA I.

CILJ, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Cilj

Cilj je ovog Sporazuma između Zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije unaprijediti suradnju između ugovornih stranaka u području prometa, posebno u tranzitnom prometu, kako bi se osiguralo da se u tu svrhu promet između i kroz područja ugovornih stranaka razvija usklađeno, potpunom i međuzavisnom primjenom svih odredaba ovog Sporazuma.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Suradnja se odnosi na prijevoz, posebno na cestovni, željeznički i kombinirani prijevoz te uključuje odgovarajuću infrastrukturu, uzimajući u obzir regionalni kontekst.

2.   S tim u vezi, područje primjene ovog Sporazuma odnosi se posebno na:

—	prometnu infrastrukturu na području jedne ili druge ugovorne stranke u mjeri potrebnoj za postizanje cilja ovog Sporazuma,

—	pristup tržištu, na uzajamnoj osnovi, u području cestovnog prijevoza,

—	glavne pravne i pomoćne upravne mjere uključujući komercijalne, porezne, socijalne i tehničke mjere,

—	suradnju u razvoju prometnog sustava koji ispunjava zahtjeve u pogledu okoliša,

—	redovitu razmjenu podataka o razvoju prometnih politika ugovornih stranaka, posebno u odnosu na prometnu infrastrukturu.

3.   Zračni prijevoz uređuju posebne odredbe izjave u Prilogu III.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	tranzitni promet Zajednice: prijevoz robe, koji izvodi prijevoznik s poslovnim nastanom u Zajednici, u provozu kroz područje bivše jugoslavenske republike Makedonije na putu u ili iz države članice Zajednice;

(b)

tranzitni promet bivše jugoslavenske republike Makedonije: prijevoz robe, koji izvodi prijevoznik s poslovnim nastanom u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, u provozu iz bivše jugoslavenske republike Makedonije kroz područje Zajednice s odredištem u trećoj zemlji ili prijevoz robe iz treće zemlje s odredištem u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji;

(c)	kombinirani prijevoz: prijevoz robe cestovnim vozilima ili natovarenim jedinicama pri čemu, bez istovara robe, cestovna vozila i natovarene jedinice dionicu puta između polazne točke i odredišne točke prolaze jednim dijelom cestom a drugim dijelom željeznicom.

GLAVA II.

INFRASTRUKTURA

Članak 4.

Opća odredba

Ugovorne su se stranke sporazumjele da prihvaćaju međusobno usklađene mjere za razvoj prometne infrastrukture, uključujući i pridružene multimodalne terminale, kao vitalno sredstvo za rješenje problema koji utječu na prijevoz robe kroz bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, posebno od sjevernog prema jugoistočnom pravcu te na nekim drugim pravcima.

Članak 5.

Planiranje

1.   Razvoj sljedećih glavnih cestovnih i željezničkih pravaca i projekata od posebnog je interesa za Zajednicu i bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju. Prema odgovarajućim prioritetima bivša jugoslavenska republika Makedonija će odlučiti o raspodjeli vlastitih sredstava na te projekte, a Zajednica o sufinanciranju tih projekata.

—	autocesta sjever-jugoistok (E-75) između Savezne Republike Jugoslavije (Srbija - Crna Gora) i Helenske Republike, posebno dionice od Kumanova do Tabanovaca na granici Savezne Republike Jugoslavije (9 km) i od Gradskog do Đevđelije na granici s Helenskom Republikom (73 km),

—	željeznička pruga sjever-jugoistok između Savezne Republike Jugoslavije (Srbija - Crna Gora) i Helenske Republike (preko Titovog Velesa), posebno multimodalni terminali u Tabanovcima, Miravcima i Đevđeliji,

—	glavna cesta (M-5) između Krive Kruše i Medžitlije na granici s Helenskom Republikom (93 km), preko Titovog Velesa, Prilepa i Bitole; rekonstrukcija i nova izgradnja,

—	multimodalni terminal kod Bitole (na ogranku linije sjever/jug koji povezuje Titov Veles i Kremenicu na granici s Helenskom Republikom),

—

željeznička pruga između Kumanova i Beljakovaca (30 km, rekonstrukcija) i Beljakovaca i Deve Baira (54 km, nova izgradnja) na granici s Republikom Bugarskom, s multimodalnim terminalom kod Deve Baira i tunelom na granici koja će biti spojena novom linijom (2 km) s postojećom linijom kod Gjuševa u Republici Bugarskoj,

—	dionica autoceste (E-65) između Skopja i Tetova (36 km), zajedno s obilaznicom oko Skopja (25 km).

2.   Ugovorne su se stranke sporazumjele da je njihov zajednički cilj dovršiti izgradnju važnijih prometnih pravaca navedenih u stavku 1. što je prije moguće.

Članak 6.

Financijski aspekti

1.   Zajednica financijski pridonosi neophodnim infrastrukturnim radovima navedenima u članku 5. Taj će financijski doprinos biti u obliku kredita Europske investicijske banke te drugih oblika financiranja koji bi mogli pružiti daljnje izvore sredstava.

2.   Kako bi se ubrzao rad, Komisija Europskih zajednica će nastojati, što je više moguće, poticati uporabu dodatnih sredstava kao što su investicije nekih država članica Zajednice na bilateralnoj osnovi ili iz javnih i privatnih fondova.

Članak 7.

Kako bi se postigli ciljevi utvrđeni u članku 5., Zajednica će bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji osigurati sredstva prema Protokolu 3. o financijskoj suradnji Sporazuma o suradnji između Europske zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije za razdoblje do 31. prosinca 2000.

GLAVA III.

ŽELJEZNIČKI I KOMBINIRANI PRIJEVOZ

Članak 8.

Opća odredba

Ugovorne stranke donose međusobno usklađene mjere potrebne za razvoj i poticanje željezničkog i kombiniranog prijevoza kao sredstvo osiguranja da će se u budućnosti razmjerno veći dio njihovog bilateralnog i tranzitnog prijevoza kroz bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju odvijati pod ekološki prihvatljivijim uvjetima.

Članak 9.

Posebni aspekti u vezi s infrastrukturom

Kao dio modernizacije željeznice bivše jugoslavenske republike Makedonije, treba poduzeti mjere za prilagodbu sustava za kombinirani prijevoz, što se posebno odnosi na razvoj i izgradnju terminala, izmjeru tunela i kapacitete, a to zahtijeva ogromna ulaganja.

Članak 10.

Mjere potpore

Ugovorne stranke poduzimaju sve potrebne mjere za poticanje razvoja kombiniranog prijevoza.

Svrha je tih mjera:

—	potaknuti korisnike i pošiljatelje da rabe kombinirani prijevoz,

—	učiniti kombinirani prijevoz konkurentnim cestovnom prijevozu, posebno uz financijsku podršku Zajednice ili bivše jugoslavenske republike Makedonije u kontekstu njihovih zakonodavstava,

—	poticati uporabu kombiniranog prijevoza na većim udaljenostima i posebno promicati uporabu izmjenjivih sanduka, kontejnera i prijevoza bez pratnje općenito,

—	povećati brzinu i pouzdanost kombiniranog prijevoza, a posebno: — povećati učestalost konvoja u skladu s potrebama pošiljatelja i korisnika, — smanjiti vrijeme čekanja na terminalima te povećati njihovu produktivnost,

—	ukloniti sve prepreke s pristupnih linija kako bi se poboljšao pristup kombiniranom prijevozu,

—	uskladiti, tamo gdje je to potrebno, težine, dimenzije i tehničke karakteristike specijalizirane opreme, posebno kako bi se osigurala potrebna kompatibilnost mjerača, te poduzeti usklađenu akciju naručivanja i stavljanja u uporabu takve opreme, kako to zahtijeva razina prometa,

—	i općenito, poduzeti bilo koju drugu primjerenu mjeru.

Članak 11.

Uloga željeznica

U vezi s ovlaštenjima država i željeznica, ugovorne će stranke, vezano uz putnički prijevoz i prijevoz robe, predložiti da željeznice:

—	pojačaju suradnju, bilateralnu, multilateralnu ili unutar međunarodnih željezničkih organizacija, na svim poljima, posebno u pogledu poboljšanja kvalitete prijevoznih usluga,

—	pokušaju uspostaviti zajednički sustav organizacije željeznice, kako bi potaknuli pošiljatelje da radije šalju teret željeznicom nego cestom, posebno u svrhu provoza, na osnovi poštenog natjecanja, dopuštajući korisnicima slobodu izbora,

—	dogovore mjere za integraciju željeznice bivše jugoslavenske republike Makedonije u sustav upravljanja prometom uporabom elektroničkog sustava za teretne listove Docimel te kompjuteriziranog sustava Hermes za rezervacije u putničkom prometu i za druge namjene,

—	usklade svoja rješenja za osposobljavanje osoblja u željezničkom prometu.

GLAVA IV.

CESTOVNI PRIJEVOZ

Članak 12.

Opće odredbe

1.   S obzirom na zajednički pristup tržištima prijevoznih usluga, ugovorne su stranke suglasne da u početku i ne dovodeći u pitanje stavak 2. održavaju režim koji proizlazi iz bilateralnih sporazuma ili drugih postojećih međunarodnih bilateralnih instrumenata sklopljenih između svake države članice Zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije ili, kada takvi sporazumi i instrumenti ne postoje, koji proizlazi iz stvarnog stanja iz 1991.

Ipak, dok se čeka zaključenje sporazuma između Zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije o pristupu tržištu cestovnog prijevoza, kako je predviđeno člankom 13. te o naknadama za uporabu cesta, kako je predviđeno člankom 14. stavkom 2., bivša jugoslavenska republika Makedonija će surađivati s državama članicama Zajednice na izmjeni tih bilateralnih sporazuma kako bi ih prilagodila ovom Sporazumu.

2.   Ugovorne su stranke suglasne da Zajednici daju neograničen pristup tranzitnom prometu kroz bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju te bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji neograničen pristup tranzitnom prometu kroz Zajednicu, s učinkom od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3.   Odstupajući od stavka 2., na tranzitni prijevoz bivše jugoslavenske republike Makedonije kroz Republiku Austriju primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

za razdoblje od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma do 31. prosinca 1998. primjenjuje se režim za provoz bivše jugoslavenske republike Makedonije jednak onome između Republike Austrije i bivše jugoslavenske republike Makedonije iz 1996. Najkasnije 31. siječnja 1998. Zajednički odbor za promet osnovan člankom 22. ispitat će funkcioniranje režima koji se primjenjuje između Republike Austrije i bivše jugoslavenske republike Makedonije u svjetlu načela nediskriminacije koje se mora primijeniti na vozila za prijevoz teških tereta iz Europske zajednice te na takva vozila iz bivše jugoslavenske republike Makedonije na provozu kroz Republiku Austriju. U slučaju potrebe Zajednički odbor za promet usvojit će primjerene mjere radi osiguranja učinkovite nediskriminacije;

(b)

s učinkom od 1. siječnja 1999. primijenit će se sustav ekobodova sličan onom koji je utvrđen člankom 11. Protokola br. 9. Akta o pristupanju Republike Austrije, Kraljevine Švedske i Republike Finske Europskoj uniji. O metodi obračuna i detaljnim pravilima i postupcima za upravljanje i provjeru ekobodova ugovorne stranke će se dogovoriti na vrijeme razmjenom pisama u skladu s odredbama članaka 11. i 14. gore spomenutog Protokola br. 9.

4.   Ako se kao rezultat prava danih na temelju stavka 2. tranzitni prijevoz prijevoznika Zajednice poveća u tolikoj mjeri da uzrokuje ili prijeti uzrokovanjem ozbiljne štete cestovnoj infrastrukturi i/ili protoku prometa na prometnim pravcima, projektima i vezama spomenutim u članku 5., bivša jugoslavenska republika Makedonija može sazvati hitan sastanak Zajedničkog odbora za promet osnovanog člankom 22. na kojem može predložiti privremene mjere potrebne za ograničavanje ili ublažavanje štete. Zajednički odbor za promet se sastaje u roku od 30 dana kako bi procijenio stanje i predložio bez odlaganja primjerenu popravnu mjeru. Ako se sporazum ne postigne u roku od 60 dana od dana poziva na hitan sastanak, bivša jugoslavenska republika Makedonija može uvesti privremene mjere u trajanju do tri mjeseca. U istim okolnostima, ako se problemi pojave na području Zajednice uz granicu s bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom, nadležna tijela uključujući i ona u dotičnoj regiji mogu usvojiti odgovarajuće potrebne mjere. Zajednički odbor za promet donosi konačnu odluku o odgovarajućim popravnim mjerama, ako se donesu, prije isteka privremenih mjera. Odluka Zajedničkog odbora za promet primjenjuje se odmah te je po prirodi razmjerna i nediskriminirajuća. Ova se klauzula prestaje primjenjivati kada se postignu ciljevi utvrđeni u članku 5. ili najkasnije s istekom 31. prosinca 2002.

5.   Ugovorne stranke se suzdržavaju od bilo kakvih jednostranih akcija koje bi mogle dovesti do diskriminacije između prijevoznika ili vozila Zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije. Svaka ugovorna stranka poduzima sve potrebne mjere za olakšavanje cestovnog prijevoza prema području druge ugovorne stranke ili na području druge ugovorne stranke.

Članak 13.

Pristup tržištu

Ugovorne stranke, smatrajući to pitanjem prioriteta, zajedno odlučuju svaka prema svojim internim propisima o:

—

aktivnostima koje bi mogle potpomoći razvoj prometnog sustava koji odgovara potrebama ugovornih stranaka i koji je sukladan kako s nesmetanim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta Zajednice i provedbom zajedničke prometne politike, tako i s ekonomskom i prometnom politikom bivše jugoslavenske republike Makedonije,

—	konačnom sustavu kojim će se urediti budući pristup tržištu cestovnog prijevoza između ugovornih stranaka na osnovi reciprociteta.

Članak 14.

Oporezivanje, cestarine i druge pristojbe

1.   Ugovorne stranke prihvaćaju da oporezivanje cestovnih vozila, cestarine i druge pristojbe na obje strane moraju biti nediskriminirajuće.

2.   Ugovorne stranke ulaze u pregovore radi postizanja sporazuma o naknadama za uporabu cesta, što je prije moguće, na osnovi propisa koje je o tome usvojila Zajednica. Svrha je ovog Sporazuma, posebno, osigurati slobodan protok prekograničnog prometa, smanjiti razlike između sustava naknada za uporabu cesta koje primjenjuju ugovorne stranke i ukloniti slučajeve narušavanja tržišnog natjecanja koji bi mogli proizaći iz takvih razlika.

3.   Do sklapanje sporazuma iz stavka 2., ugovorne stranke će ukloniti diskriminaciju između prijevoznika Zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije pri ubiranju poreza i pristojbi na promet i/ili posjedovanje vozila za prijevoz teških tereta kao i pri ubiranju poreza i pristojbi na poslove u prijevozu na područjima ugovornih stranaka.

4.   Do sklapanja sporazuma iz stavka 2. i članka 13., bilo koja promjena fiskalnih davanja, cestarina i drugih pristojbi koja bi se mogla primijeniti na promet Zajednice u provozu kroz bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju predložena nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma bit će podložna postupku prethodnih konzultacija u Zajedničkom odboru.

Članak 15.

Težine i dimenzije

1.   Bivša jugoslavenska republika Makedonija prihvaća da cestovna vozila koja zadovoljavaju norme Zajednice o težini i dimenzijama mogu slobodno i bez prepreka prolaziti pravcima navedenima u članku 5. Najkasnije do 31. prosinca 2002. cestovna vozila koja ne zadovoljavaju postojeće norme bivše jugoslavenske republike Makedonije podlijegat će posebnoj nediskriminirajućoj pristojbi koja odražava štetu uzrokovanu dodatnom osovinskom težinom. Šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, na vozila opremljena zračnim ovjesom ili sustavima ovjesa jednakima onima kakvi su definirani u Direktivi Vijeća 92/7/EEZ primijenit će se smanjena stopa tih posebnih pristojbi.

2.   Bivša jugoslavenska republika Makedonija nastojat će do kraja 1997. uskladiti svoje postojeće propise i norme za izgradnju cesta sa zakonodavstvom koje je na snazi u Zajednici te će uložiti znatne napore za poboljšanje postojećih pravaca navedenih u članku 5. prema novim propisima i normama unutar predloženog vremena i u skladu s financijskim mogućnostima. Kada se postigne takvo unaprjeđenje, ukinut će se posebne pristojbe navedene u stavku 1.

Članak 16.

Okoliš

1.   Kako bi zaštitile okoliš, ugovorne stranke nastoje uvesti norme o emisiji plinova i čestica te o razini buke vozila za prijevoz teških tereta, koje će osigurati visoku razinu zaštite.

2.   Kako bi se ovoj gospodarskoj grani pružili jasni podaci te potaknulo koordinirano istraživanje, planiranje i proizvodnja, treba izbjegavati posebne nacionalne norme u ovom području.

Vozila koja zadovoljavaju norme određene međunarodnim sporazumima koji se odnose na okoliš mogu prometovati bez dodatnih ograničenja na području ugovornih stranaka.

3.   U smislu uvođenja novih normi ugovorne stranke međusobno surađuju kako bi se postigli gore navedeni ciljevi.

Članak 17.

Socijalni aspekti

1.   Ugovorne stranke usklađuju svoja zakonodavstva o osposobljavanju osoblja u cestovnom prijevozu, posebno u vezi s prijevozom opasnih roba.

2.   Bivša jugoslavenska republika Makedonija obvezuje se postati potpisnica Europskog sporazuma o radu posada vozila koje su zaposlene u međunarodnom cestovnom prijevozu (AETR). Dok se ovaj sporazum ne ostvari, ugovorne stranke će nastojati uskladiti svoja zakonodavstva o duljini vožnje i vremenu odmora vozača te sastavu posada.

3.   Dok ne dođe do usklađivanja u ovom području, ugovorne stranke priznaju jedna drugoj metode snimanja za praćenje provedbe njihovih socijalnih zakonodavstava u području cestovnog prometa.

4.   Ugovorne stranke osiguravaju ekvivalentnost svojih zakona o pristupu obavljanju djelatnosti u cestovnom prijevozu, imajući u vidu uzajamno priznavanje.

Članak 18.

Odredbe u vezi s prometom

1.   Ugovorne stranke objedinjuju svoja iskustva i nastoje uskladiti svoja zakonodavstva, kako bi unaprijedile protok prometa tijekom razdoblja najgušćeg prometa (vikendima, blagdanima i u turističkoj sezoni).

2.   Općenito, ugovorne stranke potiču uvođenje, razvoj i suradnju informacijskih sustava cestovnog prometa.

3.   One nastoje uskladiti svoja zakonodavstva o prijevozu kvarljive robe, živih životinja i opasnih tvari.

4.   Ugovorne stranke također nastoje uskladiti pružanje tehničke pomoći vozačima, širenje bitnih informacija o prometu i drugim pitanjima koja su od interesa za turiste, te hitne službe uključujući hitnu pomoć.

GLAVA V.

POJEDNOSTAVLJENJE FORMALNOSTI

Članak 19.

Pojednostavljenje formalnosti

1.   Ugovorne stranke sporazumne su pojednostavniti protok roba željeznicom i cestom, bilateralno ili u provozu.

2.   Ugovorne stranke sporazumne su započeti pregovore s ciljem sklapanja sporazuma o olakšavanju kontrola i formalnosti koje se odnose na prijevoz roba.

3.   Ugovorne stranke sporazumne su u potrebnoj mjeri poduzeti zajedničku akciju te poticati usvajanje daljnjih mjera za pojednostavljenje formalnosti.

Članak 20.

Carinska suradnja

1.   Ugovorne stranke surađuju, kako bi carinsko zakonodavstvo bivše jugoslavenske republike Makedonije uskladile sa zakonodavstvom Zajednice.

2.   Suradnja uključuje posebno sljedeće:

—	razmjenu informacija,

—	uvođenje jedinstvenog upravnog dokumenta,

—	međupovezanost tranzitnih sustava Zajednice i tranzitnih sustava bivše jugoslavenske republike Makedonije,

—	organiziranje seminara i tečajeva za osposobljavanje.

Zajednica pruža potrebnu tehničku pomoć.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Proširenje područja primjene

Ako jedna ugovorna stranka zaključi, na osnovi iskustava u primjeni ovog Sporazuma, da su neke druge mjere koje ne spadaju u područje primjene Sporazuma od interesa za usklađenu europsku prometnu politiku i, posebno, da mogu pomoći u rješavanju problema tranzitnog prijevoza, daje drugoj ugovornoj stranci prijedloge u vezi s tim.

Članak 22.

Zajednički odbor za promet

Tijelo odgovorno za suradnju je Zajednički odbor za promet, koji će biti poznato pod nazivom „Odbor za promet Zajednice/bivše jugoslavenske republike Makedonije”. Odbor:

—	se sastoji od predstavnika koje imenuju Zajednica i bivša jugoslavenska republika Makedonija,

—	se sastaje naizmjenično u Zajednici ili u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji najmanje jednom godišnje ili češće ako je potrebno, na zahtjev jedne od ugovornih stranaka,

—	utvrđuje svoj poslovnik,

—

osigurava ispravnu provedbu Sporazuma, a posebno: (a) izrađuje planove za suradnju u željezničkom i kombiniranom prijevozu, istraživanju prometa i okolišu; (b) analizira primjenu odluka sadržanih u ovome Sporazumu i predlaže odgovarajuće mjere za rješenje mogućih problema, posebno u skladu s člankom 12. stavcima 3. i 4.; (c) izvodi procjenu stanja 1999. godine u vezi s poboljšanjem infrastrukture i implikacijama slobodnog provoza; (d) organizira rad na prometnoj infrastrukturi, uključujući planiranje i provedbu investicija i, kad je potrebno, njihov razvoj, ako je potrebno, osnivanjem ad hoc grupe stručnjaka, posebno odgovornih za tu zadaću; (e) rješava sporove u vezi s primjenom i tumačenjem ovog Sporazuma; (f) usklađuje praćenje, predviđanje i druge statističke aktivnosti u vezi s međunarodnim prijevozom, a posebno tranzitnim prijevozom; (g) usklađuje aktivnosti u vezi s istraživanjem prijevoza.

Članak 23.

Završetak

Ovaj je Sporazum sklopljen za razdoblje koje završava 31. prosinca 2003. Ako ga niti jedna ugovorna stranka ne otkaže, uz otkazni rok od 12 mjeseci koji se računa od kraja sljedeće godine, Sporazum se automatski obnavlja na razdoblje od jedne godine.

Članak 24.

Prilozi

Prilozi su sastavni dio ovog Sporazuma.

Članak 25.

Jezici

Ovaj je Sporazum sastavljen u dva primjerka na svakom od službenih jezika ugovornih stranaka, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan.

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ovaj je Sporazum sklopljen u skladu s postupcima svake od ugovornih stranaka. Sporazum stupa na snagu čim ugovorne stranke obavijeste jedna drugu o dovršetku postupaka provedenih u tu svrhu.

---

PRILOG I.

Zajednička izjava

Zajednica i bivša jugoslavenska republika Makedonija primaju na znanje da su trenutačno prihvaćene razine emisija plinova i buke u Zajednici u svrhu homologacije vozila za prijevoz teških tereta sljedeće:

CO	HC	NO×	Particule
4,9 g/Kwh	1,23 g/Kwh 0,4 g/Kwh	9,0 g/Kwh	0,7 g/Kwh < 85 g/Kwh

Direktivom Vijeća 91/542/EEZ određene su sljedeće razine, s učinkom od 1. listopada 1996. unutar Zajednice:

CO	HC	NO×	Particule
4,0 g/Kwh	1,1 g/Kwh	7,0 g/Kwh	0,3/0,15 g/Kwh

3.   Zajednica i bivša jugoslavenska republika Makedonija nastoje smanjiti vrijednosti emisija COP-a u budućnosti, oslanjajući se pritom na najmodernija motorna vozila koja manje zagađuju okoliš te na najmodernije tehnologije sastavljanja goriva.

---

PRILOG II.

Zajednička izjava

Ugovorne stranke priznaju da je po zemljopisnom položaju bivša jugoslavenska republika Makedonija država koja nema izlaz na more te prepoznaju važnost protoka roba između bivše jugoslavenske republike Makedonije i morskih luka, inter alia, u kontekstu članaka 13. i 14. Privremenog sporazuma od 13. rujna 1995. Stoga su pripravne pravovremeno ispitati ovo pitanje.

---

PRILOG III.

Izjava u vezi s člankom 2.

Bivša jugoslavenska republika Makedonija izražava svoj interes za što brži početak pregovora o budućoj suradnji u području zračnog prometa.

Zajednica je pažljivo primila na znanje interes koji je izrazila bivša jugoslavenska republika Makedonija.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

23

---

31998R2121

---

L 268/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.10.1998.

---

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2121/98

od 2. listopada 1998.

o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 684/92 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 12/98 u vezi s dokumentima za prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredba Vijeća (EEZ) br. 684/92 od 16. ožujka 1992. o zajedničkim pravilima za međunarodni prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 11/98 (2), a posebno točka 3.4. članka 2., članak 5. stavak 4., članak 6. stavak 2., članak 11. stavak 5. i članak 13. stavak 3.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 12/98 od 11. prosinca 1997. o utvrđivanju uvjeta pod kojima strani prijevoznici mogu obavljati nacionalni cestovni prijevoz putnika u državi članici (3), a posebno članak 6. stavke 2. i 3. i članak 7. stavak 1.,

nakon savjetovanja s odborom osnovanim na temelju članka 10. Uredbe (EZ) br. 12/98, budući da:

(1)	Člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EEZ) br. 684/92 utvrđeno je da je za linijske prijevoze i određene posebne linijske prijevoze potrebna dozvola.

(2)	U članku 11. stavku 1. te Uredbe kaže se da se povremeni prijevoz treba obavljati s putnim listom.

(3)	Člankom 13. stavkom 1. te Uredbe utvrđeno je da prijevoz za vlastite potrebe podliježe sustavu potvrda.

(4)	Potrebno je utvrditi i pravila koja uređuju korištenje putnih listova iz članka 11. te Uredbe i način obavješćivanja dotičnih država članica o nazivima prijevoznika koji obavljaju takav prijevoz te o dionicama tijekom puta.

(5)

Komisija je donijela Uredbu (EEZ) br. 1839/92 od 1. srpnja 1992. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 684/92 u vezi s dokumentima za međunarodni prijevoz putnika (4), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske; budući da je ta Uredba izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 2944/93 (5) kako bi se, radi pojednostavnjenja, standardizirali kontrolni dokumenti za naizmjenični prijevoz sa smještajem i za povremeni prijevoz.

(6)	Uredbom (EZ) br. 11/98 ukinut je pojam naizmjeničnog prijevoza i pojednostavnjena definicija povremenog prijevoza ukidanjem pojma preostalih povremenih prijevoza.

(7)	Radi jednostavnosti, potrebno je standardizirati putne listove za međunarodni povremeni prijevoz i povremeni prijevoz u obliku kabotaže, predviđene Uredbom (EZ) br. 12/98.

(8)	Putni list koji se koristi kao kontrolni dokument u okviru posebnih linijskih prijevoza u obliku kabotaže mora se ispuniti u obliku mjesečnog izvješća.

(9)	Radi transparentnosti i jednostavnosti, sve uzorke dokumenata utvrđene Uredbom (EEZ) br. 1839/92 trebalo bi prilagoditi novom zakonodavnom okviru koji se primjenjuje na međunarodni autobusni prijevoz, a navedenu Uredbu zamijeniti ovom Uredbom.

(10)	Države članice trebaju vremena za tiskanje i distribuciju novih dokumenata.

(11)	Prijevoznici u međuvremenu moraju moći nastaviti koristiti dokumente predviđene Uredbom (EEZ) br. 1839/92 i Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2454/92 (6), prema potrebi na odgovarajući način izmijenjene kako bi se uskladili s odredbama Uredbe (EEZ) br. 684/92 i Uredbe (EZ) br. 12/98,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

KONTROLNI DOKUMENT – PUTNI LIST

Članak 1.

1.   Kontrolni dokument – putni list za povremene prijevoze iz točke 3.1. članka 2. Uredbe (EEZ) br. 684/92 mora biti u skladu s uzorkom iz Priloga I. ovoj Uredbi.

2.   Kontrolni dokument – putni list za povremene prijevoze iz točke 3. članka 2. Uredbe (EEZ) br. 12/98 mora biti u skladu s uzorkom iz Priloga I. ovoj Uredbi.

3.   Putni listovi moraju biti u knjigama od 25 odvojivih obrazaca tiskanih u dva primjerka. Svaka knjiga mora biti numerirana. I obrasci također moraju biti numerirani, od 1 do 25. Korice knjige moraju biti u skladu s uzorkom iz Priloga II. ovoj Uredbi. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi navedene zahtjeve prilagodile računalnoj obradi putnih listova.

Članak 2.

1.   Knjiga iz članka 1. stavka 3. izdaje se na ime prijevoznika i nije prenosiva.

2.   Prije polaska, prijevoznik ili vozač, u dva primjerka, neizbrisivim slovima, za svaku vožnju čitljivo ispunjava putni list. Putni list vrijedi za cijelu vožnju.

3.   Prvi primjerak putnog lista nalazi se u vozilu tijekom ukupnog trajanja vožnje na koju se odnosi. Preslika se čuva u sjedištu društva.

4.   Prijevoznik je odgovoran za čuvanje putnih listova.

Članak 3.

U slučaju međunarodnog povremenog prijevoza koji obavlja skupina prijevoznika u ime istog naručitelja, a koji uključuje prijevoz putnika koji tijekom vožnje prelaze u vozila drugog prijevoznika iz iste skupine, izvornik putnog lista čuva se u vozilu kojim se prijevoz obavlja. Preslika putnog lista čuva se u sjedištu svakog od prijevoznika.

Članak 4.

1.   Preslike putnih listova koje se na temelju članka 6. Uredbe (EZ) br. 12/98 koriste kao kontrolni dokument za povremene prijevoze u obliku kabotaže prijevoznik će vratiti nadležnom tijelu ili agenciji u državi članici poslovnog nastana u skladu s postupkom koji utvrdi to tijelo ili ta agencija.

2.   U slučaju posebnih linijskih prijevoza u obliku kabotaže, predviđenih člankom 3. Uredbe (EZ) br. 12/98, putni list, kako je utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi, ispunit će prijevoznik u obliku mjesečnog izvješća te će ga vratiti nadležnom tijelu ili agenciji u državi članici poslovnog nastana u skladu s postupcima koje utvrdi to tijelo ili ta agencija.

Članak 5.

Putni list svojem vlasniku omogućuje da u međunarodnom povremenom prijevozu obavlja lokalne izlete u državi članici koja nije država članica prijevoznikova poslovnog nastana u skladu s uvjetima propisanima u drugom stavku članka 12. Uredbe (EEZ) br. 684/92. Lokalni izleti upisuju se u putni list prije polaska vozila na predmetni izlet. Izvornik putnog lista mora se nalaziti u vozilu tijekom ukupnog trajanja lokalnog izleta.

Članak 6.

Kontrolni dokument se na zahtjev predočava svakom službeniku nadležnom za nadzor.

POGLAVLJE II.

DOZVOLE

Članak 7.

1.   Zahtjevi za izdavanje dozvola za obavljanje linijskih prijevoza i posebnih linijskih prijevoza za koje je potrebna dozvola moraju biti u skladu s uzorkom iz Priloga III.

2.   Zahtjevi za izdavanje dozvola sadržavaju sljedeće informacije:

(a)	vozni red;

(b)

cjenik;

(c)	ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za obavljanje međunarodnog autobusnog prijevoza putnika za tuđi račun, predviđenu člankom 3.a Uredbe (EEZ) br. 684/92;

(d)	informacije o vrsti i opsegu prijevoza koji podnositelj zahtjeva namjerava obavljati - ako je riječ o zahtjevu za obavljanje prijevoza, ili koji već obavlja - ako je riječ o zahtjevu za produljenje dozvole;

(e)	zemljovid u odgovarajućem mjerilu s označenom rutom i stajalištima za ukrcaj ili iskrcaj putnika;

(f)	raspored vožnje koji omogućuje provjeru usklađenosti sa zakonodavstvom Zajednice o vremenima vožnje i pauza/odmora.

3.   Podnositelj zahtjeva dostavlja i sve dodatne informacije koje smatra važnima ili koje zatraži tijelo koje izdaje dozvole.

Članak 8.

1.   Dozvole moraju biti u skladu s uzorkom iz Priloga IV.

2.   U svakom vozilu kojim se obavlja prijevoz za koji je potrebna dozvola nalazi se dozvola ili njezina preslika koju je ovjerilo tijelo koje izdaje dozvole.

POGLAVLJE III.

POTVRDE

Članak 9.

1.   Potvrda za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe, kako je definirana u članku 2. točki 4. Uredbe (EEZ) br. 684/92, mora biti u skladu s uzorkom iz Priloga V. ovoj Uredbi.

2.   Poduzeća koja zatraže potvrdu dostavljaju tijelu koje ih izdaje dokaz ili jamstva da su uvjeti utvrđeni u članku 2. točki 4. Uredbe (EEZ) br. 684/92 ispunjeni.

3.   U svakom vozilu koje obavlja prijevoz koji podliježe sustavu potvrda se tijekom ukupnog trajanja vožnje nalazi potvrda ili njezina ovjerena vjerodostojna preslika koja se mora predočiti na zahtjev nadležnih službenika.

4.   Potvrda vrijedi najviše pet godina.

POGLAVLJE IV.

DOSTAVA STATISTIČKIH PODATAKA

Članak 10.

Podaci o kabotažnom prijevozu iz članka 7. Uredbe (EZ) br. 12/98 dostavljaju se u tabličnom obliku u skladu s uzorkom iz Priloga VI. ovoj Uredbi.

POGLAVLJE V.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Uredba (EEZ) br. 1839/92 stavlja se izvan snage s učinkom od 31. prosinca 1999.

Članak 12.

Države članice mogu odobriti korištenje putnih listova, zahtjeva za izdavanje dozvola, dozvola i potvrda sastavljenih u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) br. 1839/92 i Uredbe (EEZ) br. 2454/92, najkasnije do 31. prosinca 1999., pod uvjetom da su ti dokumenti, koliko je to potrebno, čitljivo, neizbrisivo i na odgovarajući način izmijenjeni radi usklađivanja s odredbama Uredbe (EEZ) br. 684/92, Uredbe (EZ) br. 12/98 i ove Uredbe.

Druge države članice priznaju te dokumente na svojem državnom području do 31. prosinca 1999.

Članak 13.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za provedbu ove Uredbe i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 14.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 11. prosinca 1998., osim članka 1. stavka 2., članka 4. i članka 10., koji se primjenjuju od 11. lipnja 1999.

---

(1)  SL L 74, 20.3.1992., str. 1.

(2)  SL L 4, 8.1.1998., str. 1.

(3)  SL L 4, 8.1.1998., str. 10.

(4)  SL L 187, 7.7.1992., str. 5.

(5)  SL L 266, 27.10.1993., str. 2.

(6)  SL L 251, 29.8.1992., str. 1.

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

---

PRILOG III.

---

PRILOG IV.

---

PRILOG V.

---

PRILOG VI.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

39

---

31998R2411

---

L 299/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.11.1998.

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2411/98

od 3. studenoga 1998.

o priznavanju razlikovnih oznaka država članica u kojima su registrirana motorna vozila i njihove prikolice u prometu unutar Zajednice

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njezin članak 75. stavak 1. točku (d),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (3), budući da:

(1)	Zajednica je usvojila određeni broj mjera čiji je cilj osigurati neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta koji obuhvaća područje bez granica u kojem je slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurano u skladu s odredbama Ugovora.

(2)

Neke su države članice ugovorne stranke Bečke konvencije o cestovnom prometu iz 1968. (4), dalje u tekstu „Konvencija”, čijim se članakom 37. propisuje da u međunarodnom prometu na stražnjem dijelu svakog vozila pored registarske oznake mora biti istaknuta i razlikovna oznaka države u kojoj je vozilo registrirano.

(3)

Zajednica nije ugovorna stranka Konvencije i budući da neke njezine države članice, koje jesu njezine ugovorne stranke, primjenjuju odredbe članka 37. Konvencije; budući da te države članice zahtijevaju da vozila drugih država članica istaknu razlikovnu oznaku utvrđenu u Prilogu 3. Konvenciji; budući da neke od tih država članica ne priznaju druge razlikovne oznake poput onih na registarskim pločicama, koje, iako označuju državu članicu u kojoj je vozilo registrirano, nisu u skladu s Prilogom 3. Konvenciji.

(4)

Nekoliko je država članica uvelo model registarske pločice čiji je krajnji lijevi rub plave boje na kojem se nalazi dvanaest žutih zvjezdica, a koji predstavlja europsku zastavu te razlikovnu oznaku države članice u kojoj je vozilo registrirano; budući da je radi prijevoza unutar Zajednice ta razlikovna oznaka u skladu s ciljem članka 37. Konvencije prema kojem je potrebno utvrditi državu u kojoj je vozilo registrirano.

(5)	Države članice koje zahtijevaju da vozila iz drugih država članica istaknu razlikovnu oznaku države u kojoj je vozilo registrirano također trebaju priznavati oznaku iz Priloga ovoj Uredbi,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ova se Uredba primjenjuje na vozila registrirana u državama članicama koja prometuju unutar Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Uredbe:

1.	„razlikovna oznaka države članice u kojoj je vozilo registrirano” znači niz od jednog do tri velika latinična slova koja označuju državu članicu u kojoj je vozilo registrirano;

2.

„vozilo” znači svako motorno vozilo i njegova prikolica kako je definirano u: — Direktivi Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (5), — Direktivi Vijeća 92/61/EEZ od 30. lipnja 1992. o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača (6).

Članak 3.

Države članice koje zahtijevaju da vozila registrirana u nekoj drugoj državi članici istaknu razlikovnu oznaku za vrijeme prometovanja njihovim državnim područjem priznaju razlikovnu oznaku države članice u kojoj je vozilo registrirano, koja je istaknuta na krajnjem lijevom rubu registarske pločice i koja je u skladu s Prilogom ovoj Uredbi, kao jednaku svim ostalim razlikovnim oznakama koje priznaju s ciljem utvrđivanja države u kojoj je vozilo registrirano.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL C 290, 24.9.1997., str. 25. i SL C 159, 26.5.1998., str. 16.

(2)  SL C 95, 30.3.1998., str. 32.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 19. veljače 1998. (SL C 80, 16.3.1998., str. 210.), Zajedničko stajalište Vijeća od 5. lipnja 1998. (SL C 227, 20.7.1998., str. 31.) i Odluka Europskog parlamenta od 7. listopada 1998. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  Bečka konvencija od 8. studenoga 1968., sklopljena pod pokroviteljstvom Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu.

(5)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/27/EZ (SL L 233, 25.8.1997., str. 1.).

(6)  SL L 225, 10.8.1992., str. 72. Direktiva kako je izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

---

PRILOG

SPECIFIKACIJE RAZLIKOVNE OZNAKE DRŽAVE ČLANICE U KOJOJ JE VOZILO REGISTRIRANO, KOJA MORA BITI PRIČVRŠĆENA NA KRAJNJI LIJEVI RUB REGISTARSKE PLOČICE

OBRAZAC 1. (primjer)

Boje: 1. Retroreflektirajuća pozadina plave boje (5,9 pb 3,4/15,1 po Munsellu) 2. Dvanaest retroreflektirajućih žutih zvjezdica 3. Retroreflektirajuća razlikovna oznaka države članice u kojoj je vozilo registrirano žute ili bijele boje Sastav i dimenzije: 1. Plava pozadina:   visina = minimalno 98 mm   širina = minimalno 40 mm, maksimalno 50 mm 2. Središta 12 zvjezdica posložena su u krugu polumjera 15 mm, a udaljenost između dva suprotna kraka bilo koje zvjezdice = od 4 do 5 mm 3. Razlikovna oznaka države članice u kojoj je vozilo registrirano:   visina = minimalno 20 mm   širina znaka = od 4 do 5 mm Ako su dimenzije plave pozadine umanjene kod registarskih pločica čije oznake zauzimaju dva reda (vidjeti obrazac 2.) i/ili kod registarskih pločica za motorna vozila na dva ili tri kotača, dimenzije zvjezdica i razlikovnih oznaka država članica u kojima je vozilo registrirano mogu se razmjerno umanjiti.

OBRAZAC 2. (primjer)

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

42

---

31999D0461

---

L 180/47

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.06.1999.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 24. lipnja 1999.

o objavljivanju popisa postojećih putničkih brodova klase A i B koji je prijavila Grčka, u skladu s Direktivom Vijeća 98/18/EZ, na koje se može primijeniti odstupanje od članka 6. stavka 3. točke (g)

(priopćena pod brojem dokumenta C(1999) 1712)

(Tekst značajan za EGP)

(1999/461/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (1), posebno njezin članak 6. stavak 3. točku (g),

budući da je Grčka prijavila Komisiji popis postojećih brodova klase A i B koji su u skladu s uvjetima za primjenu odstupanja sukladno članku 6. stavku 3. točki (g) Direktive 98/18/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Postojeći putnički brodovi klase A i B, koji plove isključivo u domaćoj plovidbi između luka smještenih u Grčkoj na koje se može primijeniti odstupanje članka 6. stavka 3. točke (g), navedeni su u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 144, 15.5.1998., str. 1.

---

PRILOG

Broj	Ime broda	Kompanija	Identifikacijski brojevi ili slova	Luka upisa	Kapacitet putnika	IMO broj	Klasa	Datum polaganja kobilice
1	Poseidon Express II	Poseidon Express II Shipping Co.	SVRX	Piraeus 10152	1 822	7302885	B	20.9.1972.
2	El Greco	Minoan Lines	J4LX	Iraklio 07	1 501	7725362	A	1972
3	Lycomides	Skyros Shipping Corp.	SV4089	Piraeus 9478	401	7311800	B	Rujan 1972
4	Sappho	Shipping Co. of Lesvos	SYTN	Mitilini 18	1 399	6612403	A	1966
5	Agios Rafael	Shipping Co. of Lesvos	SYRT	Mitilini 34	626	6817675	A	1968
6	Alcaeos	Shipping Co. of Lesvos	SVKF	Mitilini 26	850	7014440	A	1970
7	Ialyssos	D.A.N.E. Sea Line	SYUL	Rhodes 20	1 238	6605450	B	1966
8	Leros	D.A.N.E. Sea Line	SXIH	Piraeus 9451	1 248	6813485	B	1967

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

44

---

32000D0637

---

L 269/50

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.09.2000.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 22. rujna 2000.

o primjeni članka 3. stavka 3. točke (e) Direktive 1999/5/EZ na radio opremu obuhvaćenu regionalnim sporazumom o radiotelefonskoj službi na unutarnjim plovnim putovima

(priopćena pod brojem C(2000) 2718)

(Tekst značajan za EGP)

(2000/637/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (1), a posebno njezin stavak 3. članak 3. točku (e),

budući da:

(1)	Određeni broj država članica namjerava provesti zajednička načela i pravila sigurnosti za ljude i robu na unutarnjim plovnim putovima.

(2)	Usklađivanje radiotelefonskih usluga doprinosi sigurnijoj plovidbi na kopnenim plovnim putovima, posebno u slučaju loših vremenskih prilika.

(3)

Nakon sudjelovanja na regionalnoj konferenciji u Bazelu, koja je održana u skladu s člankom S6 ITU Radio uredbi, određeni broj država članica u kojima se odvija plovidba unutarnjim plovnim putovima namjerava odobriti i provesti sporazum o radiotelefonskoj službi na unutarnjim plovnim putovima (dalje u tekstu „sporazum”).

(4)	Obuhvaćena je samo oprema namijenjena postavljanju na brodovima koji plove unutarnjim plovnim putovima u državama članicama u kojima će se sporazum provesti i to oprema koja radi u područjima frekvencije koja su sporazumom propisana.

(5)

Sva oprema koja radi unutar tih raspona frekvencije treba udovoljavati ciljevima ovog sporazuma i treba biti opremljena automatskim sustavom za identifikaciju predajnika (ATIS), utvrđenim u Prilogu B ETS 600 698 te neće raditi iznad definirane maksimalne prijenosne snage u uporabnim kategorijama „brod-brod”, „brod-lučka uprava” i „komunikacija na brodu”.

(6)	Mjere utvrđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Odbora za ocjenjivanje sukladnosti i nadzor tržišta telekomunikacija,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ova se Odluka primjenjuje na radio opremu za uporabu na plovnim putovima, a koja je obuhvaćena sporazumom sklopljenim u Baselu 6. travnja 2000. o radiotelefonskoj službi na unutarnjim plovnim putovima u državama članicama u kojima se taj sporazum treba provesti.

Članak 2.

1.   Radio oprema koja radi u frekvencijskim pojasevima navedenim u sporazumu o radiotelefonskoj službi na unutarnjim plovnim putovima mora biti opremljena automatskim sustavom za identifikaciju predajnika (ATIS).

2.   Radiokomunikacijska oprema u uporabnim kategorijama „brod-brod”, „brod-lučka uprava” i „komunikacija na brodu”, a koja je propisana sporazumom o radiotelefonskoj službi na unutarnjim plovnim putovima ne može vršiti prijenos pri snazi odašiljača većoj od 1 vata.

Članak 3.

Uvjeti iz članka 2. ove Odluke primjenjuju se od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

46

---

32002L0007

---

L 067/47

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.02.2002.

---

DIREKTIVA 2002/7/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. veljače 2002.

o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZ o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom predviđenim člankom 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)	U okviru zajedničke prometne politike, Direktivom 96/53/EZ (5) su utvrđene usklađene najveće dopuštene dimenzije vozila za prometovanje cestovnih vozila za prijevoz roba.

(2)

Postoji potreba za usklađenim najvećim dopuštenim dimenzijama vozila za prometovanje cestovnih vozila za prijevoz putnika. Razlike između standarda koji su na snazi u državama članicama u vezi s dimenzijama cestovnih vozila za prijevoz putnika mogu imati negativan učinak na uvjete tržišnoga natjecanja te predstavljati prepreku u prometu među državama članicama.

(3)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj usklađivanja najvećih dopuštenih dimenzija cestovnih vozila za prijevoz putnika, nego se, prema tome, navedeni cilj zbog opsega ili učinaka predloženih mjera može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti predviđenim člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno navedenim člankom, ova Direktiva ne prelazi okvire onoga što je potrebno za postizanje tog cilja.

(4)

Pri provedbi unutarnjeg tržišta područje primjene Direktive 96/53/EZ treba proširiti na nacionalni prijevoz ako se ona odnosi na značajke koje u znatnoj mjeri utječu na uvjete tržišnog natjecanja u području prijevoza, a posebno na vrijednosti koje se odnose na najveću dopuštenu duljinu i širinu vozila namijenjenih za prijevoz putnika.

(5)	Usklađena pravila o najvećim masama i dimenzijama vozila trebaju dugoročno ostati stabilna. Stoga izmjene predviđene ovom Direktivom ne trebaju predstavljati presedan po pitanju najvećih dopuštenih masa i dimenzija autobusa i drugih kategorija motornih vozila.

(6)	Zbog sigurnosti na cestama autobusi trebaju ispunjavati kriterije radnih značajki koji se odnose na njihovu sposobnost manevriranja.

(7)

Zbog sigurnosti na cestama povezano i sa stanjem njihove infrastrukture, Portugalu i Ujedinjena Kraljevina trebaju tijekom prijelaznoga razdoblja biti ovlašteni da na svom državnom području odbiju korištenje autobusa koji ne ispunjavaju određene sigurnosne kriterije po pitanju sposobnosti manevriranja.

(8)

Autobusima koji su registrirani ili stavljeni u promet prije datuma provedbe ove Direktive i koji, zbog različitih nacionalnih odredbi i metoda mjerenja koje su se primjenjivale ranije, nisu u skladu sa svojstvima dimenzija utvrđenim ovom Direktivom, trebalo bi tijekom prijelaznog razdoblja biti dozvoljeno da nastave pružati usluge prijevoza unutar država članica u kojima je vozilo registrirano ili stavljeno u promet.

(9)	Direktivu 96/53/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 96/53/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1.: (a) stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim: „(a) dimenzije motornih vozila kategorija M2 i M3 i njihove prikolice kategorije 0 te motorna vozila kategorija N2 i N3 i njihove prikolice kategorije 03 i 04, definirane Prilogom II. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (6); (b) dodaje se sljedeći stavak: „3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na zglobne autobuse koji se sastoje od više od jednoga zglobnog dijela.”

2.	U članku 3. stavku 1. druga alineja zamjenjuje se sljedećim: „— u nacionalnom prijevozu, vozila koja su registrirana ili stavljena u promet u bilo kojoj drugoj državi članici zbog razloga koji se odnose na njihove dimenzije;”.

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi: (a) stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „1.   Države članice ne odobravaju normalno prometovanje na svom državnom području: (a) vozila ili skupova vozila za nacionalni prijevoz roba koji nisu u skladu sa svojstvima utvrđenim točkama 1.1., 1.2., 1.4., 1.5., 1.6., 1.7., 1.8., 4.2. i 4.4. Priloga I.; (b) vozila za nacionalni prijevoz putnika koja nisu u skladu sa svojstvima utvrđenim točkama 1.1., 1.2., 1.4.a, 1.5. i 1.5.a Priloga I. 2.   Države članice mogu, međutim, odobriti prometovanje na svom državnom području: (a) vozila ili skupova vozila za nacionalni prijevoz roba koji nisu u skladu sa svojstvima utvrđenim točkama 1.3., 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I.; (b) vozila za nacionalni prijevoz putnika koja nisu u skladu sa svojstvima utvrđenim točkama 1.3., 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I.”; (b) stavak 4. mijenja se kako slijedi: i. u prvom podstavku „vozila ili skupovi vozila za prijevoz roba koja …” zamjenjuju se sljedećim „vozila ili skupovi vozila za prijevoz koja …”; ii. u trećem podstavku „na svom državnom području, u vezi s aktivnostima nacionalnoga prijevoza roba, prometovanje vozila …” zamjenjuju se sljedećim „na svom državnom području, u vezi s aktivnostima nacionalnog prijevoza, prometovanje vozila …”; (c) dodaje se sljedeći stavak: „7.   Do 31. prosinca 2020. države članice mogu odobriti prometovanje na svom državnom području autobusima koji su registrirani ili stavljeni u promet prije provedbe ove Direktive, a čije dimenzije premašuju dimenzije utvrđene točkama 1.1., 1.2., 1.5. i 1.5.a Priloga I.”

4.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 7. Ova Direktiva ne isključuje primjenu odredbi o cestovnom prometu koje su na snazi u svakoj od država članica koje dopuštaju ograničenje mase i/ili dimenzija na određenim cestama ili građevinskim objektima, bez obzira na državu registracije takvih vozila ili državu u kojoj su takva vozila stavljena u promet. Ovo uključuje mogućnost nametanja lokalnih ograničenja na najveće dopuštene dimenzije i/ili masu vozila koja se mogu koristiti na posebnim područjima ili posebnim cestama na kojima infrastruktura nije pogodna za dugačka i teška vozila, kao što su središta grada, mala sela ili prirodna područja koja su od posebnog značaja.”

5.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 8.a Portugal i Ujedinjena Kraljevina do 9. ožujka 2005. mogu odbiti ili zabraniti uporabu autobusa navedenih u točki 1.1. Priloga I. na svom državnom području, osim ako navedeni autobusi ne zadovoljavaju sljedeće kriterije u vezi sa sposobnošću manevriranja: — kada je autobus u mirovanju, a upravljani kotači usmjereni tako da, kada bi se vozilo pomaklo, njegova najudaljenija prednja točka napravila bi krug s radijusom od 12,50 m, mora doći do uspostavljanja okomite ravnine koja je tangencijalna sa stranom vozila okrenutom prema van u odnosu na krug, pri čemu na tlu nastaje linija. Kod zglobnih autobusa dva kruta dijela moraju biti poravnata s ravninom, — kada se autobus kreće prema naprijed na bilo kojoj strani kruga s radijusom od 12,50 m, ni jedan njegov dio ne smije izaći izvan okomite ravnine za više od 0,80 m ako je riječ o standardnom autobusu bez zgloba do 12 m duljine ili za više od 1,20 m ako je riječ o standardnom autobusu bez zgloba čija duljina prelazi 12 m ili o zglobnom autobusu.”

6.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 10.a S obzirom na Prilog I. točku 1.5.a Komisija najkasnije do 9. ožujka 2005. podnosi izvješće o mogućnosti smanjenja vrijednosti od 0,60 m navedene u drugom podstavku ove točke radi poboljšanja sigurnosnih uvjeta koji se odnose na sposobnost manevriranja dugim autobusima. Ako je to potrebno, izvješću se dodaje zakonski prijedlog za izmjenu ove Direktive na odgovarajući način.”

7.

Prilog I. mijenja se kako slijedi: (a) točka 1.1. zamjenjuje se sljedećim: „1.1. najveća duljina: — motorno vozilo osim autobusa 12,00 m 12,00 m — prikolica 12,00 m — zglobno vozilo 16,50 m — cestovni vlak 18,75 m — zglobni autobus 18,75 m — autobus s dvije osovine 13,50 m — autobus s više od dvije osovine 15,00 m — autobus + prikolica 18,75 m”; (b) umeće se sljedeća točka: „1.4.a Ako se na autobus pričvrste dijelovi koje je moguće ukloniti, npr. krovna kutija za skije, njegova duljina, uključujući i dodatke, ne smije prelaziti najveću duljinu utvrđenu točkom 1.1.”; (c) umeće se sljedeća točka: „1.5.a   Dodatni zahtjevi u pogledu autobusa Kada je vozilo u mirovanju, mora doći do uspostavljanja okomite ravnine koja je tangencijalna sa stranom vozila okrenutom prema van u odnosu na krug, pri čemu na tlu nastaje linija. Kod zglobnih autobusa dva kruta dijela moraju biti poravnata s ravninom. Kada se vozilo kreće pravocrtno u kružno područje opisano točkom 1.5., ni jedan njegov dio ne smije izlaziti van okomite ravnine za više od 0,60 m.”

Članak 2.

1.   Države članice donose potrebne zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 9. ožujka 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 274 E, 26.9.2000., str. 32.

(2)  SL C 123, 25.4.2001., str. 76.

(3)  SL C 144, 16.5.2001., str. 15.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. listopada 2000. (SL C 178, 22.6.2001., str. 60.), Zajedničko stajalište Vijeća od 27. rujna 2001. (SL C 360, 15.12.2001., str. 7.) i Odluka Europskog parlamenta od 17. siječnja 2002.

(5)  SL L 235, 17.9.1996., str. 59.

(6)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 2000/40/EZ (SL L 203, 10.8.2000., str. 9.)”;

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

49

---

32002L0085

---

L 327/8

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.11.2002.

---

DIREKTIVA 2002/85/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 5. studenoga 2002.

o izmjeni Direktive Vijeća 92/6/EZ o ugradnji i uporabi uređaja za ograničavanje brzine za određene kategorije motornih vozila u Zajednici

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	Sigurnost prometa na cestama i problemi zaštite okoliša povezani s prometom ključni su za osiguravanje održive mobilnosti.

(2)	Uporaba uređaja za ograničavanje brzine kod kategorija teških teretnih vozila imala je pozitivan učinak na poboljšanje sigurnosti na cesti. Također je doprinijela zaštiti okoliša.

(3)	Direktiva Vijeća 92/6/EEZ (4) predviđa da se, ovisno o tehničkim mogućnostima i iskustvima država članica, zahtjevi za ugradnju i uporabu uređaja za ograničavanje brzine mogu naknadno proširiti i na laka teretna vozila.

(4)

Proširenje područja primjene Direktive 92/6/EEZ na vozila mase veće od 3,5 tona konstruirana za prijevoz roba ili putnika bila je jedna od mjera koju je zastupalo Vijeće u svojoj rezoluciji od 26. lipnja 2000. o poboljšanju sigurnosti na cesti (5), u skladu s priopćenjem Komisije od 20. ožujka 2000. o prioritetima sigurnosti na cestama Europske unije.

(5)	Područje primjene Direktive 92/6/EEZ je potrebno proširiti na motorna vozila kategorije M2, vozila kategorija M3 najveće mase iznad 5 tona, ali ne veće od 10 tona, te vozila kategorije N2.

(6)

Budući da ciljeve predloženog djelovanja, odnosno uvođenje izmjena u uređenja na razini Zajednice vezana uz ugradnju i uporabu uređaja za ograničavanje brzine za određene kategorije teških motornih vozila, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego ih se, zbog opsega ili učinaka tog djelovanja, može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti ove mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(7)	Direktivu 92/6/EEZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 92/6/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 1. Za potrebe ove Direktive, ‚motorno vozilo’ znači svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora koje spada u kategoriju M2, M3, N2 ili N3, namijenjeno za uporabu na cesti te koje ima najmanje četiri kotača i najveću konstrukcijsku brzinu veću od 25 km/h. Smatra se da su kategorije M2, M3, N2 i N3 one definirane u Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ (6). Članak 2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se motorna vozila kategorija M2 i M3 iz članka 1. mogu koristiti na cesti samo ako su opremljena uređajem za ograničavanje brzine na takav način da ne mogu premašiti brzinu od 100 kilometara na sat. Vozila kategorije M3 registrirana prije 1. siječnja 2005. s najvećom masom iznad 10 tona mogu i dalje biti opremljena uređajima na kojima je najveća brzina postavljena na 100 kilometara na sat. Članak 3. 1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se motorna vozila kategorija N2 i N3 mogu koristiti na cesti samo ako su opremljena uređajem za ograničavanje brzine na takav način da ne mogu premašiti brzinu od 90 kilometara na sat. 2.   Države članice ovlaštene su zahtijevati da uređaji za ograničavanje brzine u vozilima registriranima na njihovom državnom području koji su korišteni isključivo za prijevoz opasnih tvari budu postavljeni na takav način da ne mogu premašiti brzinu od 90 kilometara na sat. Članak 4. 1.   Za motorna vozila kategorije M3 najveće mase iznad 10 tona i motorna vozila kategorije N3, primjenjuju se članci 2. i 3.: (a) na vozila registrirana od 1. siječnja 1994., od 1. siječnja 1994.; (b) na vozila registrirana između 1. siječnja 1988. i 1. siječnja 1994.: i. od 1. siječnja 1995. za vozila korištena i u nacionalnom i međunarodnom prijevozu; ii. od 1. siječnja 1996. za vozila korištena samo u nacionalnom prijevozu. 2.   Za motorna vozila kategorije M2, vozila kategorije M3 najveće mase iznad 5 tona, ali ne veće od 10 tona, te vozila kategorije N2, primjenjuju se članci 2. i 3. najkasnije: (a) na vozila registrirana od 1. siječnja 2005.; (b) na vozila koja odgovaraju graničnim vrijednostima utvrđenim u Direktivi 88/77/EEZ (7) koja su registrirana između 1. listopada 2001. i 1. siječnja 2005.: i. od 1. siječnja 2006. ako je riječ o vozilima koja su korištena za nacionalni i međunarodni prijevoz; ii. od 1. siječnja 2007. ako je riječ o vozilima koja su korištena samo za nacionalni prijevoz. 3.   U razdoblju ne duljem od tri godine od 1. siječnja 2005., bilo koja država članica smije iz odredbi članaka 2. i 3. izuzeti vozila kategorije M2 i kategorije N2 najveće mase iznad 3,5 tona, ali ne veće od 7,5 tona, evidentirana u nacionalnom registru te koja ne voze na državnom području neke druge države članice. Članak 5. 1.   Uređaji za ograničavanje brzine iz članaka 2. i 3. moraju zadovoljiti tehničke zahtjeve utvrđene u Prilogu Direktivi 92/24/EEZ (8). Međutim, sva vozila obuhvaćena ovom Direktivom registrirana prije 1. siječnja 2005. mogu i dalje biti opremljena uređajima za ograničavanje brzine koji ispunjavaju tehničke zahtjeve koje su utvrdila nadležna nacionalna tijela. 2.   Servisi ili tijela koja ovlašćuju države članice ugrađuju uređaje za ograničavanje brzine.

2.

Umeće se sljedeći članak: „Članak 6.a Kao dio akcijskog programa za sigurnost na cestama za razdoblje od 2002. do 2010., Komisija procjenjuje sigurnost prometa na cestama i posljedice za cestovni promet koje ima prilagođavanje uređaja za ograničavanje brzine koji se rabe u vozilima kategorija M2 i N2 najveće mase od 7,5 tona ili manje na brzine utvrđene ovom Direktivom. Prema potrebi Komisija podnosi odgovarajuće prijedloge.”

Članak 2.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 2005. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 270 E, 25.9.2001., str. 77.

(2)  SL C 48, 21.2.2002., str. 47.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 7. veljače 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Zajedničko stajalište Vijeća od 25. lipnja 2002. (SL C 228 E, 25.9.2002., str. 14.) i Odluka Europskog parlamenta od 24. rujna 2002. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL L 57, 2.3.1992., str. 27.

(5)  SL C 218, 31.7.2000., str. 1.

(6)  Direktiva Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 42, 23.2.1970., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/116/EZ (SL L 18, 21.1.2002., str. 1.).

(7)  Direktiva Vijeća 88/77/EEZ od 3. prosinca 1987. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih onečišćivača iz dizelskih motora za uporabu u vozilima (SL L 36, 9.2.1988., str. 33.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/27/EZ (SL L 107, 18.4.2001., str. 10.)

(8)  Direktiva Vijeća 92/24/EEZ od 31. ožujka 1992. o uređajima za ograničenje brzine ili sličnim ugrađenim sustavima za ograničenje brzine određenih kategorija motornih vozila (SL L 129, 14.5.1992., str. 154.).”

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

51

---

32003L0025

---

L 123/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.04.2003.

---

DIREKTIVA 2003/25/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. travnja 2003.

o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnoga odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	U okviru zajedničke prometne politike trebalo bi poduzeti daljnje mjere za unapređenje sigurnosti u pomorskom prijevozu putnika.

(2)	Zajednica svim odgovarajućim sredstvima želi izbjeći pomorske nesreće koje uključuju ro-ro putničke brodove i imaju za posljedicu gubitak ljudskog života.

(3)

Mogućnost preživljavanja ro-ro putničkih brodova nakon oštećenja od sudara, kako je utvrđeno zahtjevima stabiliteta u oštećenom stanju, presudan je čimbenik za sigurnost putnika i posade, te je posebno značajna za postupke traganja i spašavanja; najopasniji problem za stabilitet ro-ro putničkog broda sa zatvorenom ro-ro palubom nakon oštećenja od sudara je nakupljanje velike količine vode na toj palubi.

(4)	Osobe koje koriste ro-ro putničke brodove i posada zaposlena na takvim brodovima u Zajednici trebali bi imati pravo zahtijevati jednaki visoki stupanj sigurnosti bez obzira na područje u kojem brodovi plove.

(5)	S obzirom na veličinu unutarnjeg tržišta pomorskog prijevoza putnika, akcija na razini Zajednice je najučinkovitiji način uspostavljanja zajedničke minimalne razine sigurnosti za brodove u cijeloj Zajednici.

(6)	Mjere na razini Zajednice najbolji su način osiguravanja usklađene provedbe načela dogovorenih pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO), izbjegavajući tako narušavanje tržišnog natjecanja između operatora ro-ro putničkih brodova koji plove u Zajednici.

(7)

Opći zahtjevi stabiliteta za ro-ro putničke brodove u oštećenom stanju utvrđeni su na međunarodnoj razini Konferencijom o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS 90) iz 1990. i uključeni su u Pravilo II-1/B/8 Konvencije SOLAS (norma SOLAS 90). Ovi se zahtjevi primjenjuju u cijeloj Zajednici zbog izravne primjene Konvencije SOLAS na međunarodna putovanja i primjene Direktive Vijeća 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (4) na domaća putovanja.

(8)	Norma SOLAS 90 o stabilitetu u oštećenom stanju implicitno uključuje učinak prodora vode na palubu ro-ro broda kod stanja mora za koje je značajna visina vala 1,5 m.

(9)	Rezolucija IMO-a 14. donesena na Konferenciji SOLAS iz 1995. godine dozvoljava članicama IMO-a zaključivanje regionalnih sporazuma ako smatraju da prevladavajuća stanja mora i drugi lokalni uvjeti zahtijevaju posebne zahtjeve stabilnosti u određenom području.

(10)

Osam sjevernoeuropskih zemalja, uključujući sedam država članica, dogovorilo se 28. veljače 1996. u Stockholmu o uvođenju strožih normi stabiliteta za ro-ro putničke brodove u oštećenom stanju, kako bi se uzeo u obzir učinak nakupljanja vode na ro-ro palubi i omogućilo preživljavanje broda u težim uvjetima nego što propisuje norma SOLAS 90, sve do 4 m značajne visine vala.

(11)

Prema ovom sporazumu, poznatom kao Sporazum iz Stockholma, posebna norma o stabilitetu odnosi se izravno na područje mora u kojem brod plovi i posebno na značajnu visinu vala zabilježenu za područje plovidbe; značajna visina vala za područje u kojem brod plovi određuje visinu vode na palubi za automobile koja bi mogla nastati nakon slučajnog oštećenja.

(12)

Po završetku Konferencije, na kojoj je donesen Sporazum iz Stockholma, Komisija je utvrdila da Sporazum nije primjenjiv u drugim dijelovima Zajednice i najavila svoju namjeru ispitivanja prevladavajućih lokalnih uvjeta u kojima plove ro-ro putnički brodovi u svim europskim vodama i poduzimanja odgovarajuće inicijative.

(13)	U zapisnik sa 2 074. zasjedanja Vijeća od 17. ožujka 1998. Vijeće je unijelo izjavu kojom se naglašava potreba osiguravanja iste razine sigurnosti za sve putničke trajekte koji plove u sličnim uvjetima na međunarodnim ili domaćim putovanjima.

(14)	U svojoj Rezoluciji od 5. listopada 2000. o potonuću grčkoga trajekta „Samina” (5), Europski parlament je izričito naglasio da očekuje ocjenu Komisije o učinkovitosti Sporazuma iz Stockholma i drugih mjera za poboljšanje stabiliteta i sigurnosti putničkih brodova.

(15)

Prema stručnoj studiji Komisije utvrđeno je da su uvjeti visina valova u južnim europskim vodama slični onima na sjeveru. Dok meteorološki uvjeti mogu općenito biti povoljniji na jugu, zahtjevi stabiliteta se prema Sporazumu iz Stockholma zasnivaju isključivo na parametru značajne visine vala i načinu na koji ona utječe na nakupljanje vode na palubi ro-ro broda.

(16)	Primjena sigurnosnih normi Zajednice u vezi sa zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove bitna je za sigurnost ovih brodova i mora biti dio okvira zajedničke pomorske sigurnosti.

(17)

U interesu poboljšanja sigurnosti i izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, zajedničke sigurnosne norme u pogledu stabiliteta trebalo bi se primjenjivati na sve ro-ro putničke brodove na međunarodnim putovanjima, koji obavljaju redovite linijske prijevoze u luku države članice ili iz nje, bez obzira na zastavu pod kojom plove.

(18)	Sigurnost brodova je prvenstveno u nadležnosti država zastava, te bi stoga svaka država članica trebala osigurati usklađenost sa sigurnosnim zahtjevima primjenjivim na ro-ro putničke brodove koji plove pod zastavom te države članice.

(19)	Države članice trebalo bi također tretirati kao države domaćine. Nadležnosti koje imaju u tom svojstvu, zasnivaju se na posebnim nadležnostima države luke koje su u potpunosti usklađene s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. (Unclos).

(20)

Posebni zahtjevi stabiliteta koji se uvode ovom Direktivom, trebali bi se zasnivati na metodi navedenoj u prilozima Sporazumu iz Stockholma, kojom se izračunava visina vode na palubi ro-ro broda nakon oštećenja od sudara, u odnosu na dva osnovna parametra: preostalo nadvođe broda i značajnu visinu vala na području mora kojim brod plovi.

(21)

Države članice trebale bi utvrditi i objaviti značajne visine vala u područjima mora, kojima prolaze ro-ro putnički brodovi u redovitom linijskom prijevozu u njihove luke ili iz njih. Za međunarodne plovidbene puteve bi se, kad god je to primjenjivo i moguće, značajne visine vala morale utvrditi sporazumom između država na krajnjim točkama plovidbenog puta. Mogu se također utvrditi značajne visine vala za sezonski rad u istim područjima.

(22)

Svaki ro-ro putnički brod na putovanjima obuhvaćenim ovom Direktivom, trebao bi ispunjavati zahtjeve stabiliteta u odnosu na značajne visine vala utvrđene za njegovo područje djelovanja. Trebao bi imati svjedodžbu o usklađenosti izdanu od strane uprave države zastave koju bi trebale prihvatiti sve ostale države članice.

(23)	Norma SOLAS 90 pruža razinu sigurnosti jednakovrijednu posebnim zahtjevima stabiliteta utvrđenima ovom Direktivom za brodove koji plove u područjima mora u kojima je značajna visina vala jednaka ili manja od 1,5 m.

(24)

S obzirom na strukturne preinake kojima će se možda morati podvrgnuti putnički brodovi kako bi se uskladili s posebnim zahtjevima stabiliteta, te zahtjeve bi trebalo uvesti tijekom razdoblja od više godina, kako bi se dijelu industrije na koji to ima utjecaja dalo dovoljno vremena za usklađivanje: u tu svrhu, trebalo bi predvidjeti vremenski raspored postupnog uvođenja za postojeće brodove. Ovaj vremenski raspored postupnog uvođenja ne bi trebao utjecati na provedbu posebnih zahtjeva stabiliteta u područjima mora obuhvaćenima prilozima Sporazumu iz Stockholma.

(25)

Člankom 4. stavkom 1. točkom (e) Direktive Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila (6) predviđa se da države domaćini moraju provjeriti ispunjavaju li posebni putnički brodovi i brza putnička plovila posebne zahtjeve stabiliteta donesene na regionalnoj razini i prenesene u njihovo nacionalno zakonodavstvo, kada ovi brodovi obavljaju prijevoz obuhvaćen tim nacionalnim zakonodavstvom u dotičnoj regiji.

(26)	Brzo putničko plovilo, kako je definirano u Pravilu 1. Poglavlja X. Konvencije SOLAS kako je izmijenjena, ne mora ispunjavati odredbe ove Direktive pod uvjetom da u cijelosti ispunjava odredbe IMO-vog „Međunarodnoga kodeksa o sigurnosti brzih plovila” kako je izmijenjen.

(27)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999., o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(28)

Budući da cilj predloženih aktivnosti, točnije zaštitu ljudskog života na moru povećanjem mogućnosti preživljavanja ro-ro putničkih brodova u slučaju oštećenja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se zbog razmjera i učinaka aktivnosti može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive utvrditi jednoznačnu razinu posebnih zahtjeva stabiliteta za ro-ro putničke brodove, koja će unaprijediti mogućnost preživljavanja ove vrste broda u slučaju oštećenja od sudara i pružiti visoku razinu sigurnosti za putnike i posadu.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„ro-ro putnički brod” znači brod koji prevozi više od 12 putnika i ima teretne ro-ro prostore ili prostore posebne kategorije, kako je određeno u Pravilu II-2/3 Konvencije SOLAS kako je izmijenjena;

(b)

„novi brod” znači brod čija je kobilica položena ili koji je u sličnom stanju izgradnje 1. listopada 2004. ili nakon tog datuma, pri čemu se slično stanje izgradnje odnosi na: i. početak gradnje određenog broda; i ii. početak montaže tog broda, koji uključuje najmanje 50 tona ili 1 % procijenjene mase materijala strukture, ovisno o tome što je manje;

(c)	„postojeći brod” znači brod koji nije novi brod;

(d)	„putnik” znači svaka osoba osim zapovjednika i članova posade ili drugih osoba zaposlenih ili zaduženih na brodu u bilo kojem svojstvu i osim djeteta mlađeg od jedne godine;

(e)	„međunarodne konvencije” znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru iz 1974. (Konvencija SOLAS) i Međunarodna konvencija o teretnim linijama iz 1966., zajedno s njima pripadajućim protokolima i izmjenama koje su na snazi;

(f)	„redoviti linijski prijevoz” znači niz uzastopnih vožnji ro-ro putničkog broda koji prometuje između dviju ili više istih luka na jedan od načina: i. u skladu s objavljenim plovidbenim redom; ili ii. u tako čestim i redovitim vožnjama koje čine prepoznatljiv i sistematičan niz;

(g)	„Sporazum iz Stockholma” znači Sporazum zaključen u Stockholmu 28. veljače 1996. u skladu s Rezolucijom 14. Konferencije SOLAS 95 „Regionalni sporazumi o posebnim zahtjevima stabilnosti za ro-ro putničke brodove”, donesenom 29. studenoga 1995.;

(h)	„pomorska uprava države zastave” znači nadležna tijela države pod čijom zastavom plovi ro-ro putnički brod;

(i)	„država domaćin” znači država članica u čije luke ili iz čijih luka ro-ro putnički brod obavlja redoviti linijski prijevoz;

(j)	„međunarodno putovanje” znači putovanje morem iz luke u državi članici u luku izvan države članice ili obratno;

(k)	„posebni zahtjevi stabiliteta” znači zahtjevi stabiliteta određeni u Prilogu I.;

(l)	„značajna visina vala” („hs”) znači prosječna visina jedne trećine najvećih zamijećenih valnih visina opaženih u danom razdoblju;

(m)	„preostalo nadvođe” („fr”) znači najmanja udaljenost između oštećene ro-ro palube i konačne vodne linije na mjestu oštećenja, ne uzimajući u obzir dodatni učinak morske vode nakupljene na oštećenoj ro-ro palubi.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na sve ro-ro putničke brodove koji obavljaju redoviti linijski prijevoz u luku države članice ili iz nje, kada su na međunarodnim putovanjima, bez obzira na njihovu zastavu.

2.   U skladu s člankom 4. Direktive 1999/35/EZ, svaka država članica u ulozi države domaćina osigurava da ro-ro putnički brodovi koji plove pod zastavom države koja nije država članica u potpunosti ispune zahtjeve ove Direktive prije nego što započnu s putovanjima iz luka ili u luke te države članice.

Članak 4.

Značajne visine vala

Značajne visine vala (hs) koriste se za određivanje visine vode na palubi za automobile, kada se primjenjuju posebni zahtjevi stabiliteta sadržani u Prilogu I. Vrijednosti značajnih visina vala su one vrijednosti koje u razdoblju od jedne godine neće biti premašene s vjerojatnošću većom od 10 %.

Članak 5.

Morsko područje

1.   Države domaćini najkasnije do 17. svibnja 2004. utvrđuju klasifikaciju morskog prostora kojima prolaze ro-ro putnički brodovi koji obavljaju redoviti linijski prijevoz u njihove luke ili iz njih, kao i odgovarajuće značajne visine vala za ta područja.

2.   Morsko područje i primjenjive vrijednosti značajne visine vala za ta područja definiraju se sporazumom između država članica ili, kad god je to primjenjivo i moguće, između država članica i trećih zemalja na oba kraja plovidbenog puta. Kada područje plovidbe broda prelazi više od jednog morskog područja, brod mora ispunjavati posebne zahtjeve stabiliteta za najveću vrijednost značajne visine vala utvrđene za ova područja.

3.   Popis se dostavlja Komisiji i objavljuje u javnoj bazi podataka raspoloživoj na internetskoj stranici nadležnoga tijela za pomorstvo. Mjesto takvih podataka kao i sva ažuriranja popisa i razlozi tih ažuriranja također se dostavljaju Komisiji.

Članak 6.

Posebni zahtjevi stabiliteta

1.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve Pravila II-1/B/8 Konvencije SOLAS (norma SOLAS 90), koji se odnose na vodonepropusno pregrađivanje i stabilitet u oštećenom stanju, svi ro-ro putnički brodovi iz članka 3. stavka 1. moraju ispunjavati posebne zahtjeve stabiliteta određene u Prilogu I. ovoj Direktivi.

2.   Za ro-ro putničke brodove koji plove isključivo u morskim područjima u kojima je značajna visina vala jednaka ili manja od 1,5 metara, ispunjavanje zahtjeva iz pravila navedenog u stavku 1. smatra se jednakovrijednim ispunjavanju posebnih zahtjeva stabiliteta određenih u Prilogu I.

3.   Primjenjujući zahtjeve određene u Prilogu I., države članice koriste smjernice navedene u Prilogu II., u mjeri u kojoj je to izvedivo i u skladu s izvedbom dotičnog broda.

Članak 7.

Uvođenje posebnih zahtjeva stabiliteta

1.   Novi ro-ro putnički brodovi moraju ispunjavati posebne zahtjeve stabiliteta navedene u Prilogu I.

2.   Postojeći ro-ro putnički brodovi, uz izuzetak onih brodova na koje se primjenjuje članak 6. stavak 2., moraju se uskladiti s posebnim zahtjevima stabiliteta određenim u Prilogu I. najkasnije do 1. listopada 2010.

Postojeći ro-ro putnički brodovi, koji su na dan 17. svibnja 2003. usklađeni sa zahtjevima pravila iz članka 6. stavka 1., moraju se najkasnije do 1. listopada 2015. uskladiti s posebnim zahtjevima stabiliteta navedenima u Prilogu I.

3.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje članak 4. stavak 1. točka (e) Direktive 1999/35/EZ.

Članak 8.

Svjedodžbe

1.   Svi novi i postojeći ro-ro putnički brodovi koji plove pod zastavom države članice, moraju imati svjedodžbu kojom se potvrđuje usklađenost s posebnim zahtjevima stabiliteta utvrđenima u članku 6. i Prilogu I.

U ovoj svjedodžbi, koju izdaje uprava države zastave i koja se može koristiti zajedno s drugim srodnim svjedodžbama, navodi se značajna visina vala do koje brod ispunjava posebne zahtjeve stabiliteta.

Svjedodžba ostaje važeća sve dok brod plovi u području jednake ili manje vrijednosti značajne visine vala.

2.   Svaka država članica, djelujući u ulozi države domaćina, priznaje svjedodžbe koje je izdala druga država članica u skladu s ovom Direktivom.

3.   Svaka država članica, djelujući u ulozi države domaćina, prihvaća svjedodžbe koje je izdala treća zemlja, kojima se potvrđuju da je brod u skladu s utvrđenim posebnim zahtjevima stabiliteta.

Članak 9.

Sezonska djelatnost i djelatnost u kraćem vremenskom razdoblju

1.   Ako prijevoznik, koji obavlja djelatnost redovitog linijskog prijevoza tijekom cijele godine, želi uvesti dodatne ro-ro putničke brodove za djelatnost u kraćem vremenskom razdoblju na toj liniji, on o tome mora obavijestiti nadležno tijelo države ili država domaćina, najkasnije mjesec dana prije nego što navedeni brodovi započnu s radom na toj liniji. Međutim, u slučajevima kada zbog nepredviđenih okolnosti treba hitno uvesti zamjenski ro-ro putnički brod da bi se osiguralo neprekinuto odvijanje linijskoga prijevoza, primjenjuje se Direktiva 1999/35/EZ.

2.   Ako prijevoznik želi sezonski obavljati djelatnost redovitog linijskog prijevoza u kraćem vremenskom razdoblju koje nije dulje od šest mjeseci godišnje, on o tome mora obavijestiti nadležno tijelo države ili država domaćina najkasnije tri mjeseca prije nego što takva djelatnost započne.

3.   Kada se takve djelatnosti odvijaju u uvjetima značajne visine vala manje od utvrđene za isto morsko područje za djelatnost tijekom cijele godine, nadležno tijelo može za određivanje visine vode na palubi pri primjeni posebnih zahtjeva stabiliteta sadržanih u Prilogu I. upotrebljavati vrijednost značajne visine vala primjenjivu za ovo kraće vremensko razdoblje. Vrijednost značajne visine vala primjenjiva na ovo kraće vremensko razdoblje dogovara se između država članica ili, kada je to primjenjivo i moguće, između država članica i trećih zemalja na oba kraja plovidbenog puta.

4.   Nakon što nadležno tijelo države ili država domaćina da pristanak za djelatnosti u smislu stavaka 1. i 2., ro-ro putnički brod koji obavlja takve djelatnosti mora imati svjedodžbu kojom se potvrđuje usklađenost s odredbama ove Direktive, kako je predviđeno u članku 8. stavku 1.

Članak 10.

Prilagodbe

Da bi se uzeo u obzir razvoj na međunarodnoj razini, posebice u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO), te radi poboljšanja učinkovitosti ove Direktive s obzirom na iskustvo i tehnički napredak, prilozi se mogu mijenjati u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 2.

Članak 11.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova, osnovan u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 (8).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinoga članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na osam tjedana.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 12.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju za kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve mjere potrebne kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 13.

Provedba

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 17. studenoga 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 20 E, 28.1.2003., str. 21.

(2)  Mišljenje od 11. prosinca 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 7. studenoga 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 17. ožujka 2003.

(4)  SL L 144, 15.5.1998., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 324., 29.11.2002., str. 53.).

(5)  SL C 178, 22.6.2001., str. 288.

(6)  SL L 138, 1.6.1999., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2002/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.

---

PRILOG I.

POSEBNI ZAHTJEVI ZA STABILITET RO-RO PUTNIČKIH BRODOVA

kako je navedeno u članku 6.

1.   Uz zahtjeve Pravila II-1/B/8 Konvencije SOLAS, koji se odnose na vodonepropusno pregrađivanje i stabilitet u oštećenom stanju, svi ro-ro putnički brodovi iz članka 3. stavka 1. moraju ispunjavati zahtjeve ovog Priloga.

1.1.   Odredbe Pravila II-1/B/8.2.3 moraju se ispuniti kod uzimanja u obzir učinka pretpostavljene količine morske vode za koju se pretpostavlja da se nakupila na prvoj palubi iznad projektne vodne linije teretnog prostora ili posebnoga teretnog ro-ro prostora, kako je određeno u Pravilu II-2/3, za koji se pretpostavlja da je oštećen (dalje u tekstu „oštećena ro-ro paluba”). Ostali zahtjevi Pravila II-1/B/8 ne moraju biti ispunjeni prilikom primjene zahtjeva stabiliteta sadržanih u ovom Prilogu. Količina pretpostavljene nakupljene morske vode izračunava se na temelju vodene površine sa stalnom visinom iznad:

(a)	najniže točke ruba palube oštećenog odjeljka ro-ro palube; ili

(b)	kada je rub palube oštećenog odjeljka uronjen, tada se proračun zasniva na stalnoj visini iznad mirne vodene površine kod svih kuteva nagiba i trima:

kako slijedi:

0,5 m ako je preostalo nadvođe (fr) 0,3 m ili manje,

0,0 m ako je preostalo nadvođe (fr) 2,0 m ili više, i

međuvrijednosti se određuju linearnom interpolacijom, ako je preostalo nadvođe (fr) 0,3 m ili više, ali manje od 2,0 m,

pri čemu je preostalo nadvođe (fr) najmanja udaljenost između oštećene ro-ro palube i konačne vodne linije na mjestu oštećenja u slučaju oštećenja koje se razmatra, ne uzimajući u obzir učinak pretpostavljene količine nakupljene vode na oštećenoj ro-ro palubi.

1.2.   Kada je postavljen visoko učinkoviti sustav drenaže, pomorska uprava države zastave može dozvoliti smanjenje visine vodene površine.

1.3.   Za brodove u geografski definiranim ograničenim područjima plovidbe, pomorska uprava države zastave može smanjiti visinu vodene površine propisanu u skladu s točkom 1.1., tako da zamijene takvu visinu vodene površine sljedećim:

1.3.1.

0,0 m ako je značajna visina vala (hs) koja određuje dotično područje 1,5 m ili manje;

1.3.2.

vrijednošću određenom u skladu s točkom 1.1., ako je značajna visina vala (hs) koja određuje dotično područje 4,0 m ili više;

1.3.3.

međuvrijednostima koje se određuju linearnom interpolacijom, ako je značajna visina vala (hs) koja određuje dotično područje 1,5 m ili više, ali manje od 4,0 m, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.3.4.

pomorska uprava države zastave se uvjerila da je definirano područje predstavljeno značajnom visinom vala (hs), za koju je vjerojatnost da neće biti premašena veća od 10 %; i

1.3.5.

u svjedodžbama su navedeni područje rada i, ako je primjenjivo, razdoblje u godini, za koje je utvrđena određena vrijednost značajne visine vala (hs).

1.4.   Umjesto zahtjeva iz točaka 1.1. ili 1.3., pomorska uprava države zastave može kao drugu mogućnost izuzeti primjenu zahtjeva točaka 1.1. ili 1.3. i prihvatiti dokaz dobiven na temelju modelskih ispitivanja koja se provode za pojedinačni brod u skladu s metodom modelskog ispitivanja navedenome u Dodatku, kojim se dokazuje da se brod neće prevrnuti kod pretpostavljene veličine oštećenja, kako je predviđeno u Pravilu II-1/B/8.4., na najgorem mjestu koje se razmatra prema točki 1.1., u plovidbi na nepravilnim valovima, i

1.5.   napomena o prihvaćanju rezultata modelskog ispitivanja kao jednakovrijednoga ispunjavanju zahtjeva iz točaka 1.1. ili 1.3. i vrijednost značajne visine vala (hs), koja se koristi u modelskim ispitivanjima, upisuju se u brodske svjedodžbe.

1.6.   Za ro-ro putničke brodove odobrene u skladu s ovim zahtjevima, primjenjuju se neizmijenjeni podaci, koji se dostavljaju zapovjedniku broda u skladu s Pravilima II-1/B/8.7.1. i II-1/B/8.7.2., sastavljenima radi usklađivanja s Pravilima II-1/B/8.2.3. do II-1/B/8.2.3.4.

2.   Za procjenu učinka pretpostavljene količine nakupljene morske vode na oštećenoj ro-ro palubi iz točke 1., važeće su sljedeće odredbe:

2.1.   poprečna ili uzdužna pregrada se smatra neoštećenom ako svi njezini dijelovi leže unutar vertikalnih površina s obje strane broda, koje su smještene na udaljenosti od vanjske oplate jednakoj jednoj petini širine broda, kako je utvrđeno Pravilom II-1/2 i mjereno pod pravim kutevima na simetralu broda na razini najniže pregradne teretne linije;

2.2.   u slučajevima kada je trup broda strukturalno djelomično proširen radi usklađivanja s odredbama ovog Priloga, povećanje vrijednosti jedne petine njegove širine, koje iz toga proizlazi, koristi se kroz sve proračune, ali ne utječe na položaj postojećih prodora kroz pregrade, cijevnih sustava itd., koji su bili prihvaćeni prije proširenja;

2.3.   nepropusnost poprečnih ili uzdužnih pregrada koje se uzimaju u obzir kao učinkovite za zadržavanje pretpostavljene nakupljene morske vode u dotičnom odjeljku na oštećenoj ro-ro palubi mora biti razmjerna sustavu drenaže i mora izdržati hidrostatski tlak u skladu s rezultatima proračuna stabiliteta u oštećenom stanju. Takve pregrade moraju biti visoke najmanje 2,2 m. Međutim, u slučaju broda s visećim palubama automobila, minimalna visina pregrade ne smije biti manja od visine pod visećom palubom kada je u spuštenom položaju;

2.4.   za posebna rješenja, kao što su viseće palube pune širine i široki bočni pregradci, mogu se prihvatiti druge visine pregrada na temelju detaljnih modelskih ispitivanja;

2.5.   učinak pretpostavljene količine nakupljene morske vode ne mora se uzeti u obzir ni za jedan odjeljak oštećene ro-ro palube, pod uvjetom da takav odjeljak na svakoj strani palube ima otvore za otjecanje vode, ravnomjerno raspoređene duž bočnih stranica odjeljka, koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.5.1.   A ≥ 0,3 l

pri čemu je A ukupna površina otvora za otjecanje vode na svakom boku palube u m2; l je duljina odjeljka u m;

2.5.2.   brod mora zadržati preostalo nadvođe od najmanje 1,0 m u slučaju najgoreg oštećenja, ne uzimajući u obzir učinak pretpostavljene količine vode na oštećenoj ro-ro palubi; i

2.5.3.   takvi otvori za otjecanje vode moraju biti smješteni unutar visine od 0,6 m iznad oštećene ro-ro palube, dok donji kraj otvora mora biti unutar 2 cm iznad oštećene ro-ro palube; i

2.5.4.   takvi otvori za otjecanje vode moraju imati uređaje za zatvaranje ili zaklopke, koji sprečavaju prodor vode na ro-ro palubu i istodobno dozvoljavaju odvod vode, koja se može nakupiti na ro-ro palubi.

2.6.   Kada se smatra da je pregrada iznad ro-ro palube oštećena, oba odjeljka koja graniče s pregradom smatraju se naplavljenima do iste visine vodene površine, kako je izračunata u točki 1.1. ili 1.3.

3.   Prilikom određivanja značajne visine vala, upotrebljavaju se visine valova navedene na kartama ili u klasifikaciji morskog područja koju sastavljaju države članice u skladu s člankom 5. ove Direktive.

3.1.   Za brodove koji obavljaju djelatnost samo u kraćem razdoblju, uprava države domaćina mora, u dogovoru s drugim zemljama čija je luka uključena u plovidbeni put broda, odrediti značajnu visinu vala koja će se koristiti.

4.   Modelska se ispitivanja provode u skladu s Dodatkom.

Dodatak

Metoda modelskog ispitivanja

1.   Ciljevi

U ispitivanjima predviđenima u točki 1.4. zahtjeva stabiliteta uključenih u Prilog I., brod mora biti sposoban izdržati plovidbu morem u najgorem mogućem pretpostavljenom slučaju oštećenja, kako je definirano niže u točki 3.

2.   Model broda

2.1.   Model mora predstavljati kopiju stvarnog broda kako vanjskim oblikom tako i unutarnjim razmještajem, a posebno svih oštećenih prostora koji utječu na postupak naplavljivanja i prelijevanja vode. Oštećenje mora predstavljati najgori slučaj oštećenja, definiran radi usklađivanja s Pravilom II-1/B/8.2.3.2 Konvencije SOLAS. Dodatno ispitivanje se zahtijeva kod oštećenja na sredini broda uz ravnu kobilicu, ako je mjesto najgoreg oštećenja prema normi SOLAS 90 izvan raspona od ± 10 % Lpp od sredine broda. Ovo dodatno ispitivanje zahtijeva se samo kada se pretpostavlja da su oštećeni ro-ro prostori.

2.2.   Model mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

2.2.1.   duljina između okomica (Lpp) mora biti najmanje 3 m;

2.2.2.   debljina stjenki trupa mora biti dovoljno tanka u područjima u kojima ovo svojstvo ima utjecaj na rezultate;

2.2.3.   svojstva gibanja moraju ispravno prikazivati gibanja stvarnog broda, uz posebnu pažnju koju treba posvetiti određivanju mjerila za radijus okretanja kod ljuljanja i posrtanja. Gaz, trim, nagib i težište trebaju predstavljati najgori slučaj oštećenja;

2.2.4.   glavna projektna svojstva, kao što su vodonepropusne pregrade, zračnici itd., iznad i ispod pregradne palube, koji mogu dovesti do nesimetričnog naplavljivanja moraju se, koliko je to izvedivo, ispravno prikazati na modelu kako bi predstavljali stvarnu situaciju;

2.2.5.   oblik otvora oštećenja mora biti kako slijedi:

2.2.5.1.   pravokutnik širine u skladu s Pravilom II-1/B/8.4.1 Konvencije SOLAS i neograničenog vertikalnog pružanja;

2.2.5.2.   jednakokračni trokut u horizontalnoj ravnini visine koja odgovara B/5 u skladu s Pravilom II-1/B/8.4.2 Konvencije SOLAS.

3.   Postupak pokusa

3.1.   Model se mora izložiti dugobregovitim nepravilnim valovima, definiranim prema Jonswapovom spektru sa značajnom visinom vala hs, utvrđenom u točki 1.3. zahtjeva stabiliteta, koji ima vršni faktor y, i vršno razdoblje Tp kako slijedi:

3.1.1.   Tp = 4√hs, uz y = 3,3; i

3.1.2.   Tp jednak razdoblju rezonancije ljuljanja za oštećeni brod bez vode na palubi kod navedenog stanja krcanja, ali ne veći od 6√hs, uz y = 1.

3.2.   Model mora imati slobodu kretanja i mora se postaviti na bočne valove (90° u odnosu na smjer napredovanja) s otvorom od oštećenja položenim tako da je smješten okomito na smjer dolazećih valova. Model se ne smije kontrolirati na način da se odupire prevrtanju. Ako je brod u naplavljenom stanju uspravan, treba ga nagnuti za 1° u smjeru oštećenja.

3.3.   Treba provesti najmanje pet pokusa za svako vršno razdoblje. Vrijeme trajanja ispitivanja za svaku vožnju mora biti takvo da se postigne stanje ravnoteže, ali vožnja treba trajati najmanje 30 minuta u stvarnom vremenu. Za svako ispitivanje treba koristiti drugi način stvaranja niza valova.

3.4.   Ako niti jedan od pokusa ne rezultira konačnim nagibom u smjeru oštećenja, pokuse treba ponoviti s po pet vožnji za svako od dva navedena stanja valova ili, alternativno, model treba dodatno nagnuti u smjeru oštećenja i pokus ponoviti s dvije vožnje za svako od dva navedena stanja valova. Svrha ovih dodatnih pokusa je na najbolji mogući način pokazati sposobnost odupiranja prevrtanju u oba smjera.

3.5.   Ispitivanja treba provesti za sljedeće slučajeve oštećenja:

3.5.1.   najgori slučaj oštećenja s obzirom na područje ispod kraka poluge prema Konvenciji SOLAS; i

3.5.2.   najgori slučaj oštećenja na sredini broda s obzirom na preostalo nadvođe u području sredine broda, ako se to zahtijeva točkom 2.1.

4.   Kriterij preživljavanja broda

Smatra se da će brod preživjeti ako se stanje ravnoteže postigne u uzastopnim ispitnim vožnjama, kako se zahtijeva točkom 3.3., pod uvjetom da se kutevi ljuljanja veći od 30° u odnosu na vertikalnu os, koji se pojavljaju u više od 20 % ciklusa ljuljanja, ili nagib u stanju ravnoteže veći od 20°, uzimaju kao prevrtanja čak i kada se postigne stanje ravnoteže.

5.   Odobrenje ispitivanja

5.1.   Prijedlozi za programe modelskog ispitivanja unaprijed se dostavljaju upravi države domaćina na odobrenje. Također treba imati na umu da manji slučajevi oštećenja mogu prouzročiti najgori mogući tijek događaja.

5.2.   Ispitivanje treba dokumentirati pomoću izvješća i video snimke ili drugih oblika slikovnih zapisa koji sadrže sve potrebne podatke o brodu i rezultate ispitivanja.

---

PRILOG II.

OKVIRNE SMJERNICE ZA NACIONALNE UPRAVE

kako je navedeno u članku 6. stavku 3.

DIO I.

PRIMJENA

U skladu s odredbama članka 6. stavka 3. ove Direktive, ove smjernice koriste nacionalne uprave država članica pri primjeni posebnih zahtjeva stabiliteta navedenih u Prilogu I., u mjeri u kojoj je to izvedivo i u skladu s konstrukcijom dotičnoga broda. Brojevi točaka koji se niže pojavljuju odgovaraju onima iz Priloga I.

Točka 1.

Kao prvi korak, svi ro-ro putnički brodovi iz članka 3. stavka 1. ove Direktive, moraju ispunjavati normu o preostalom stabilitetu SOLAS 90, budući da se ista primjenjuje na sve putničke brodove izgrađene 29. travnja 1990. ili nakon tog datuma. Primjenom ovog zahtjeva definira se preostalo nadvođe fr potrebno za proračune, koji se zahtijevaju u točki 1.1.

Točka 1.1.

1.

Ovaj se stavak odnosi na primjenu pretpostavljene količine vode nakupljene na pregradnoj (ro-ro) palubi. Pretpostavlja se da je voda prodrla na palubu kroz otvor od oštećenja. Ovim se stavkom zahtijeva da brod, pored ispunjavanja punih zahtjeva norme SOLAS 90, nadalje ispunjava dio kriterija SOLAS 90, koji su sadržani u točkama 2.3. do 2.3.4. Pravila II-1/B/8 s utvrđenom količinom vode na palubi. Za ovaj proračun nije potrebno uzeti u obzir druge zahtjeve Pravila II-1/B/8. Na primjer, brod za potrebe ovog proračuna ne mora ispunjavati zahtjeve u pogledu kutova ravnoteže ili ne-uranjanja granice urona.

2.

Nakupljena voda dodaje se kao tekući teret s jednom zajedničkom površinom unutar svih odjeljaka, za koje se pretpostavlja da su naplavljeni na palubi za automobile. Visina (hw) vode na palubi ovisi o preostalom nadvođu (fr) nakon oštećenja i mjeri se u smjeru oštećenja (vidjeti sliku 1.). Preostalo nadvođe je minimalna udaljenost između oštećene ro-ro palube i konačne vodne linije (nakon mjera izravnavanja, ako su provedene) na mjestu pretpostavljenog oštećenja nakon ispitivanja svih mogućih scenarija pri utvrđivanju usklađenosti s normom SOLAS 90, kako se zahtijeva u točki 1. Priloga I. Kod izračunavanja fr ne treba voditi računa o utjecaju pretpostavljene količine vode za koju se pretpostavlja da se nakupila na oštećenoj ro-ro palubi.

3.	Ako je fr 2,0 m ili više, pretpostavlja se da se voda neće nakupljati na ro-ro palubi. Ako je fr 0,3 m ili manje, tada se pretpostavlja da je visina hw 0,5 m. Međuvrijednosti visina vode dobivaju se linearnom interpolacijom (vidjeti sliku 2.).

Točka 1.2.

Sredstva drenaže vode mogu se smatrati učinkovitima samo ako su takvog kapaciteta da sprečavaju nakupljanje velike količine vode na palubi, tj. više tisuća tona na sat, što je znatno izvan kapaciteta određenih u vrijeme donošenja ovih pravila. Takvi drenažni sustavi visoke učinkovitosti mogu se razvijati i odobravati u budućnosti (na temelju smjernica koje izrađuje Međunarodna pomorska organizacija).

Točka 1.3.

1.

Pretpostavljena količina nakupljene vode na palubi može se, uz bilo koje ograničenje u skladu s točkom 1.1., ograničiti za plovidbe u područjima koja se definiraju kao geografski ograničena područja. Ova su područja određena u skladu sa značajnom visinom vala (hs), koja definira područje u skladu s odredbama članka 5. ove Direktive.

2.

Ako značajna visina vala (hs) u području o kojem je riječ iznosi 1,5 m ili manje, pretpostavlja se da se na oštećenoj ro-ro palubi neće nakupljati dodatna voda. Ako je značajna visina vala u području o kojem je riječ 4,0 m ili više, tada se vrijednost visine pretpostavljene nakupljene vode izračunava u skladu s točkom 1.1. Međuvrijednosti treba utvrditi linearnom interpolacijom (vidjeti sliku 3.).

3.

Visina hw je konstantna, stoga je količina dodane vode promjenjiva budući da ovisi o kutu nagibanja i o tome je li kod bilo kojeg određenog kuta nagibanja rub palube uronjen ili ne (vidjeti sliku 4.). Treba naglasiti da se pretpostavlja da je naplavljivost prostora na palubi za automobile 90 % (MSC/Circ. 649), dok su naplavljivosti drugih prostora, za koje se pretpostavlja da su naplavljeni, one propisane Konvencijom SOLAS.

4.	Ako se proračuni kojima se prikazuje usklađenost s ovom Direktivom odnose na značajnu visinu vala manju od 4,0 m, ta se ograničavajuća vrijednost značajne visine vala mora zabilježiti u brodskoj svjedodžbi o sigurnosti putničkog broda.

Točke 1.4 i 1.5.

Kao alternativa ispunjavanju novih zahtjeva stabiliteta iz točke 1.1. ili 1.3., vlasti mogu prihvatiti dokaz o usklađenosti putem modelskih ispitivanja. Zahtjevi za modelska ispitivanja su detaljno navedeni u Dodatku Prilogu I. Smjernice u vezi s modelskim ispitivanjima sadržane su u dijelu II. ovog Priloga.

Točka 1.6.

Uobičajeno izvedene standardne ograničavajuće operativne krivulje prema normi SOLAS 90 (KG ili GM) ne moraju ostati primjenjive u slučajevima u kojima se pretpostavlja „nakupljanje vode na palubi” prema uvjetima iz ove Direktive, te se može pojaviti potreba za određivanjem revidiranih graničnih krivulja koje uzimaju u obzir učinke ove dodatne vode. U tu svrhu treba izvesti dostatne proračune koji odgovaraju primjerenom broju radnih gazova i trimova.

Napomena: Revidirane granične krivulje dozvoljenih vrijednosti KG/GM mogu se dobiti postupkom iteracije, pri čemu se minimalni višak GM vrijednosti koji proizlazi iz proračuna stabiliteta u oštećenom stanju s vodom na palubi dodaje ulaznom KG-u (ili se oduzima od GM-a) koji se koristi za određivanje nadvođa u oštećenom stanju (fr), na kojem se zasnivaju količine vode na palubi, s time da se ovaj postupak ponavlja sve dok višak GM-a ne postane zanemariv.

Za očekivati je da će izvođači započeti takav postupak iteracije s omjerom maksimalni KG/minimalni GM koji je razumno moguć u službi, te da bi mogli zatražiti izmjenu razmještaja pregrada i paluba, kako bi se višak GM-a koji proizlazi iz proračuna stabiliteta u oštećenom stanju s vodom na palubi sveo na minimum.

Točka 2.1.

Za potrebe zahtjeva Konvencije SOLAS za oštećeno stanje, pregrade unutar linije B/5 se smatraju neoštećenima u slučaju bočnog oštećenja od sudara.

Točka 2.2.

Ako su postavljeni bočni blisteri da bi se omogućila usklađenost s Pravilom II-1/B/8, i kao posljedica postoji povećanje širine (B) broda a time i udaljenosti B/5 od boka broda za taj brod, takva promjena neće prouzročiti premještanje bilo kojih postojećih dijelova strukture ili bilo kojih postojećih prodora glavne poprečne vodonepropusne pregrade ispod pregradne palube (vidjeti sliku 5.).

Točka 2.3.

1.

Poprečne ili uzdužne pregrade/stijene, koje su postavljene i uzimaju se u obzir radi zadržavanja gibanja pretpostavljene nakupljene vode na oštećenoj ro-ro palubi, ne moraju biti strogo „vodonepropusne”. Mogu se dozvoliti male količine propuštanja pod uvjetom da postoji rješenje drenaže, kojim se uspješno sprečava nakupljanje vode na „drugoj strani” pregrade/stijene. U takvim slučajevima, kada izljevi postaju neučinkoviti kao posljedica gubitka razlike u razinama vode, treba osigurati druge načine pasivne drenaže.

2.

Visina (Bh) poprečnih i uzdužnih pregrada/stijena ne smije biti manja od (8 × hw) metara, gdje je hw visina nakupljene vode, kako se izračunava primjenom preostalog nadvođa i značajne visine vala (kako je navedeno u točkama 1.1. i 1.3.). Međutim, ni u jednom slučaju visina pregrade/stijene ne smije biti manja od veće od sljedećih vrijednosti: (a) 2,2 metra; ili (b) visine između pregradne palube i najniže točke podstrukture s donje strane međupalube ili viseće palube za automobile, kada su u spuštenom položaju. Treba naglasiti da svaki razmak između gornjeg ruba pregrade i donje strane lima mora biti primjereno „zatvoren limom” u poprečnom ili uzdužnom smjeru (vidjeti sliku 6.). Pregrade/stijene, čija je visina manja od gore navedene, mogu se prihvatiti ako su provedena modelska ispitivanja u skladu s dijelom II. ovog Priloga, kojima se potvrđuje da drukčiji dizajn osigurava primjereni standard preživljavanja broda. Kod određivanja visine pregrade/stijene treba voditi računa i o tome da visina bude dostatna za sprečavanje progresivnog naplavljivanja u okviru zahtijevanog opsega stabiliteta. Ovaj se opseg ne smije dovesti u pitanje u modelskim ispitivanjima. Napomena: Opseg se može smanjiti na 10 stupnjeva pod uvjetom da se odgovarajuća površina ispod krivulje poveća (kako je navedeno u MSC 64/22).

Točka 2.5.1.

Površina „A” se odnosi na trajne otvore. Treba naglasiti da „otvori za otjecanje vode” nisu prikladni za brodove za koje se zahtijeva uzgon cijelog ili dijela nadgrađa, kako bi se ispunili kriteriji. Postoji zahtjev da se otvori za otjecanje vode opreme zatvarajućim zaklopkama koje sprečavaju ulazak vode, ali omogućavaju njezino otjecanje.

Ove zaklopke ne smiju raditi uz pomoć uređaja. Moraju biti samodjelujuće i mora se pokazati da ne ograničavaju otjecanje u značajnoj mjeri. Svako veće smanjenje učinkovitosti mora se nadomjestiti postavljanjem dodatnih otvora kako bi se održala zahtijevana površina.

Točka 2.5.2.

Za otvore za otjecanje vode koji se smatraju učinkovitima, minimalna udaljenost od donjeg ruba otvora za otjecanje do vodne linije oštećenja mora biti najmanje 1,0 m. Prilikom izračuna minimalne udaljenosti ne uzima se u obzir utjecaj bilo koje dodatne količine vode na palubi (vidjeti sliku 7.).

Točka 2.5.3.

Otvori za otjecanje vode moraju se smjestiti što je niže moguće u bočnoj linici ili vanjskoj oplati. Donji rub otvora za otjecanje vode mora biti najviše 2 cm iznad pregradne palube a gornji rub otvora najviše 0,6 m (vidjeti sliku 8.).

Napomena: Prostori na koje se primjenjuje točka 2.5, tj. oni prostori opremljeni otvorima za otjecanje vode ili sličnim otvorima, ne uključuju se kao neoštećeni prostori u izračunavanju krivulje stabiliteta u neoštećenom i oštećenom stanju.

Točka 2.6.

1.	Propisano pružanje oštećenja primjenjuje se duž cijele duljine broda. Ovisno o standardu pregrađivanja, oštećenje ne mora utjecati niti na jednu pregradu ili može utjecati samo na pregradu ispod pregradne palube ili samo na pregradu iznad pregradne palube ili su moguće različite kombinacije.

2.	Sve poprečne i uzdužne pregrade/stijene koje zadržavaju pretpostavljenu nakupljenu količinu vode moraju biti pričvršćene na svojim mjestima u svakom trenutku kad se brod nalazi u plovidbi.

3.	U slučajevima kada je poprečna pregrada/stijena oštećena, razina nakupljene vode na palubi je ista s obje strane oštećene pregrade/stijene i odgovara visini hw (vidjeti sliku 9.).

DIO II.

MODELSKA ISPITIVANJA

Svrha je ovih smjernica osigurati jednoznačnost u načinima izgradnje i provjere modela kao i u provođenju i analiziranju modelskih ispitivanja imajući na umu da raspoloživa sredstva i troškovi na neki način utječu na ovu jednoznačnost.

Sadržaj točke 1. Dodatka Prilogu I. sam je po sebi jasan.

Točka 2. – Model broda

2.1.   Materijal od kojeg je model izrađen nije važan sam po sebi, pod uvjetom da je model u neoštećenom i oštećenom stanju dovoljno čvrst da bi se osiguralo da su hidrostatska svojstva ista kao ona stvarnog broda, te da je savijanje kao odziv trupa na valovima zanemarivo.

Također je važno osigurati da se oštećeni odjeljci na modelu izrade što je točnije moguće, kako bi se osiguralo da se prikaže ispravna količina naplavljene vode.

Budući da ulazak vode (čak i u malim količinama) u neoštećene dijelove modela utječe na njegovo ponašanje, treba poduzeti mjere da bi se osiguralo da do takvog ulaska vode ne dođe.

2.2.   Značajke modela

2.2.1.   Imajući u vidu da utjecaji mjerila imaju značajnu ulogu u ponašanju modela za vrijeme ispitivanja, važno je osigurati da se ovi utjecaji svedu na najmanju moguću mjeru, koliko je to praktično izvedivo. Model mora biti čim veći, budući da se pojedinosti oštećenih odjeljaka mogu lakše izvesti na većim modelima i utjecaji mjerila se smanjuju. Stoga se preporučuje da duljina modela ne bude manja od one koja odgovara mjerilu 1: 40. Međutim, zahtijeva se da duljina modela ne bude manja od 3 metra na pregradnoj teretnoj liniji.

2.2.2. (a)   Na mjestu pretpostavljenih oštećenja, model mora biti što je moguće tanji, kako bi se osiguralo da su količina naplavljene vode i njezino težište ispravno prikazani. Razumije se da možda neće biti moguće model trupa i elemente primarnog i sekundarnog pregrađivanja u području oštećenja izraditi sa svim pojedinostima, te da zbog ovih ograničenja u izradi možda neće biti moguće točno proračunati pretpostavljenu naplavljivost prostora.

2.2.2. (b)   Tijekom ispitivanja utvrđeno je da pružanje modela u vertikalnom smjeru može utjecati na rezultate kada se ispitivanje provodi dinamički. Stoga se zahtijeva da se model broda izradi do visine od najmanje tri standardne visine nadgrađa iznad pregradne palube (nadvođe), tako da se veliki valovi nastali od uređaja za stvaranje niza valova ne prelamaju preko modela.

2.2.2. (c)   Važno je ne samo da se provjere gazovi u neoštećenom stanju, nego i da se točno izmjere gazovi oštećenog modela radi usporedbe s onima koji proizlaze iz proračuna stabiliteta u oštećenom stanju. Nakon mjerenja gazova u oštećenom stanju, može se pokazati potreba za podešavanjem naplavljivosti oštećenog odjeljka uvođenjem neoštećenih prostora ili dodavanjem težina. Međutim, također je važno osigurati da je težište naplavljene vode točno prikazano. U ovom se slučaju sva učinjena podešavanja moraju provoditi uz mjere sigurnosti.

2.2.2. (d)   Ako se zahtijeva da model ima stijene na palubi, čija je visina manja od one koja se zahtijeva prema točki 2.3. Priloga I., na model se mora postaviti CCTV uređaj, tako da se svako „zapljuskivanje” i nakupljanje vode na neoštećenom dijelu palube može nadgledati. U ovom slučaju, video snimka događaja čini dio dokumentacije o ispitivanju.

2.2.3.   Kako bi se osiguralo da svojstva gibanja modela predstavljaju ona stvarnog broda, važno je provesti i pokus nagibanja i pokus ljuljanja modela u neoštećenom stanju, tako da se provjere položaj GM-a i raspodjela masa neoštećenog broda.

Poprečni radijus okretanja stvarnog broda ne smije biti veći od 0,4B a uzdužni radijus okretanja ne smije biti veći od 0,25L.

Razdoblje poprečnog ljuljanja modela izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

GM	:	metacentarska visina stvarnog broda (u neoštećenom stanju)
g	:	ubrzanje zbog sile teže
λ	:	mjerilo modela
B	:	širina stvarnog broda

Napomena:

Iako se pokusi nagiba i ljuljanja modela u oštećenom stanju mogu prihvatiti kao kontrola za potrebe provjere krivulje preostalog stabiliteta, takva se ispitivanja ne prihvaćaju kao zamjena za ispitivanja u neoštećenom stanju.

Model se u oštećenom stanju ipak mora podvrgnuti pokusu ljuljanja, kako bi se dobilo razdoblje ljuljanja koje se zahtijeva radi provođenja ispitivanja prema točki 3.1.2.

2.2.4.   Sadržaj ove točke je sam po sebi razumljiv. Pretpostavlja se da su zračnici oštećenih odjeljaka stvarnog broda odgovarajući za neometano naplavljivanje i gibanje naplavljene vode. Međutim, nastojanje da se u mjerilu izrade zračni kanali stvarnog broda može dovesti do neželjenih utjecaja mjerila. Kako bi se osiguralo da do toga ne dođe, preporučuje se da se zračni kanali izrade u većem mjerilu nego što je mjerilo modela, pazeći da to ne utječe na protok vode na palubi za automobile.

2.2.5.   Jednakokračni trokutni profil oštećenja u obliku prizme je onaj koji odgovara teretnoj vodenoj liniji.

Dodatno, u slučajevima kada postoje bočni odjeljci širine manje od B/5 i kako bi se izbjegao svaki mogući utjecaj mjerila, duljina oštećenja na mjestu bočnih grotala ne smije biti manja od 2 metra.

Točka 3. Postupak pokusa

3.1.   Spektar valova

Koristi se Jonswapov spektar, budući da on opisuje mora ograničenog prostiranja i trajanja koji odgovara većini stanja na svjetskim morima. S tim u vezi je važno da se provjeri ne samo vršno razdoblje niza valova, nego da se i nulto razdoblje predstavi što točnije.

3.1.1.   Uzimajući u obzir da je vršno razdoblje 4√hs, te da je faktor pojačanja y = 3,3, razdoblje presijecanja nulte točke ne smije biti veće od:

{Tp/(1,20 do 1,28)}+/- 5 %

3.1.2.   Razdoblje presijecanja nulte točke koje odgovara vršnom razdoblju jednakom razdoblju ljuljanja oštećenog modela i pod uvjetom da faktor y iznosi 1, ne treba biti veće od:

{Tp/(1,3 do 1,4)}+/- 5 %

s napomenom da se, ako je razdoblje ljuljanja oštećenog modela veće od 6√hs, vršno se razdoblje mora ograničiti na 6√hs.

Napomena:

Utvrđeno je da nije praktično odrediti granice za razdoblja presijecanja nulte točke za spektar valova modela u skladu s nominalnim vrijednostima matematičke formule. Stoga se dozvoljava tolerancija pogreške od 5 %.

Zahtijeva se da se za svaku vožnju ispitivanja snimi i dokumentira spektar valova. Mjerenja za ovakvo snimanje obavljaju se u neposrednoj blizini modela (premda ne u zavjetrini) – vidjeti sliku (a) dolje, i također u blizini uređaja za proizvodnju valova. Također se zahtijeva da se model opremi mjernim instrumentima tako da se njegova gibanja (ljuljanje, poniranje i posrtanje) kao i njegovo držanje (nagib, uron i trim) nadgledaju i bilježe tijekom ispitivanja.

Sonda za mjerenje vala „u blizini modela” mora se smjestiti ili na luku A ili na luku B (slika (a)).

Točke 3.2., 3.3., 3.4.

Sadržaj ovih točaka smatra se sam po sebi jasnim.

Točka 3.5.   Simulirana oštećenja

Opsežno istraživanje, provedeno u svrhu razvijanja odgovarajućih kriterija za nove brodove, jasno je pokazalo da je, osim GM-a i nadvođa kao važnih parametara za sposobnost preživljavanja putničkih brodova, površina ispod krivulje preostalog stabiliteta do kuta maksimalnog GZ-a također drugi važan faktor. Posljedično se pri odabiru najgoreg oštećenja po SOLAS-u radi usklađivanja sa zahtjevima točke 3.5.1. kao najgore oštećenje uzima ono koje daje najmanju površinu ispod krivulje preostalog stabiliteta do kuta maksimalnog GZ-a.

Točka 4. – Kriteriji preživljavanja

Sadržaj ove točke smatra se sam po sebi jasnim.

Točka 5. Odobrenje ispitivanja

Sljedeća dokumentacija mora biti dio izvješća koji se podnosi upravi:

(a)	proračuni stabiliteta u oštećenom stanju za najgore oštećenje po SOLAS-u i na sredini broda (ako se razlikuju);

(b)	nacrt općeg plana modela zajedno s pojedinostima o konstrukciji i instrumentima;

(c)	izvješća o pokusima nagiba i ljuljanja;

(d)	proračuni razdoblja ljuljanja stvarnog broda i modela; i

(e)	spektar nominalnih i izmjerenih valova (u blizini stroja za proizvodnju valova odnosno u blizini modela);

(f)	reprezentativna snimka gibanja, držanja i zanašanja modela;

(g)	odgovarajuće video snimke.

Napomena:

Uprava mora biti nazočna svim ispitivanjima.

Slike

(Okvirne smjernice za nacionalne uprave)

Slika 1.

Slika 2.

1.	Ako je fr ≥ 2,0 metra, visina vode na palubi (hw) = 0,0 metara.

2.	Ako je fr < 0,3 metra, visina vode na palubi (hw) = 0,5 metara.

Slika 3.

1.	Ako je hs ≥ 4,0 metra, visina vode na palubi se izračunava prema slici 3.

2.	Ako je hs < 1,5 metara, visina vode na palubi (hw) = 0,0 metara.

Na primjer:

Ako je fr = 1,15 metara i hs = 2,75 metara, visina hw = 0,125 metara.

Slika 4.

Slika 5.

Slika 6.

Brod bez visećih paluba za automobile

Primjer 1.:

Visina vode na palubi = 0,25 metara

Minimalna zahtijevana visina pregrade = 2,2 metra

Brod s visećom palubom (u smjeru barijere)

Primjer 2.:

Visina vode na palubi (hw) = 0,25 metara

Minimalna zahtijevana visina pregrade = x

Slika 7.

Minimalno zahtijevano nadvođe do otvora za otjecanje vode = 1,0 m

Slika 8.

Slika 9.

Rub palube nije uronjen

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

71

---

32003R1554

---

L 221/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.07.2003.

---

UREDBA (EZ) br. 1554/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. srpnja 2003.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 95/93 o zajedničkim pravilima za dodjelu slotova u zračnim lukama Zajednice

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Rat u Iraku započet u ožujku 2003. i politički događaji koji su uslijedili, kao i izbijanje teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) ozbiljno su utjecali na poslovanje zračnog prometa zračnih prijevoznika te prouzročili značajno smanjenje potražnje na početku ljetne sezone planiranja reda letenja 2003.

(2)	Kako bi osigurali da nekorištenje slotova dodijeljenih za sezonu 2003. ne prouzroči gubitak njihovih prava na te slotove, potrebno je jasno i nedvosmisleno navesti da su rat i izbijanje SARS-a nepovoljno utjecali na sezonu planiranja reda letenja 2003. i 2004.

(3)	Uredbu (EEZ) br. 95/93 (4) treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

U Uredbu Vijeća (EEZ) br. 95/93 umeće se sljedeći članak:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL C 270, 25.9.2001., str. 131. E.

(2)  SL C 125, 27.5.2002., str. 8.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 19. lipnja 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 15. srpnja 2003.

(4)  Sl L 14, 22.1.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 894/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 142, 31.5.2002., str. 3.).

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

72

---

32004R0013

---

L 003/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.12.2003.

---

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 13/2004

od 8. prosinca 2003.

o utvrđivanju popisa plovnih putova pomorskog značaja predviđenog člankom 3. točkom (d) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1108/70

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1108/70 od 4. lipnja 1970. o uvođenju računovodstvenog sustava izdataka za infrastrukturu u željezničkom i cestovnom prometu te prometu unutarnjim plovnim putovima (1), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, a posebno njezin članak 3. točku (d),

budući da:

(1)	Uredba Komisije (EEZ) br. 281/71 od 9. veljače 1971. o utvrđivanju popisa plovnih putova pomorskog značaja predviđenog člankom 3. točkom (e) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1108/70 od 4. lipnja 1970. (2) bila je bitno izmijenjena nekoliko puta (3). Zbog jasnoće i racionalnosti tu Uredbu treba kodificirati.

(2)	Uredba (EEZ) br. 1108/70 predviđa da se računovodstvena evidencija troškova ne zahtijeva za određene kategorije infrastrukture. Ta se odredba, inter alia, odnosi na određene plovne putove pomorskog značaja čiji popis mora izraditi Komisija.

(3)

Pri izradi tog popisa, mora se voditi računa o udjelu prometa plovnim putovima pomorskog značaja koji se smatra prometom unutarnjim vodama, ili o poželjnosti uvođenja računovodstvenog sustava za troškove infrastrukture u odnosu na takve plovne putove, u smislu uvođenja sustava naplaćivanja pristojbi za upotrebu infrastrukture,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Popis plovnih putova pomorskog značaja iz članka 3. točke (d) Uredbe (EEZ) br. 1108/70 naveden je u Prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Uredba (EEZ) br. 281/71 se stavlja izvan snage.

Upućivanje na Uredbu stavljenu izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Uredbu i tumači se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu III.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 130, 15.6.1970., str. 4.

(2)  SL L 33, 10.2.1971., str. 11.

(3)  Vidjeti Prilog II.

---

PRILOG I.

Popis plovnih putova pomorskog značaja

Kraljevina Belgija

—	Donji Scheldt

—	morski kanal Ghent-Terneuzen, nizvodno od sjevernog rukavca kružnog kanala Ghent

Savezna Republika Njemačka

—	Kielski kanal

—

Donji Ems

—	Donji Weser

—	Donja Elba

Francuska Republika

—	Seine, nizvodno od mosta Jeanne-d’Arc u Rouenu

—	Loire, nizvodno od Nantesa (utok s rijekom Erdre)

—	Garonne, nizvodno od mosta Pierre u Bordeauxu i Gironde

Kraljevina Nizozemska

—	Sjevernomorski kanal

—	Rotterdamse Waterweg i Nieuwe Maas

—	Westerschelde

—	Kanal Ghent-Terneuzen

Portugalska Republika

—	Douro, a jusante da ponte D. Luís, da cidade do Porto

—	Tejo, a jusante do Carregado

—	Sado, a jusante do esteiro da Marateca

—	Guadiana, a jusante do Pomarão

Republika Finska

—	Saimaan kanava/Saima kanal

—	Saimaan vesistö/Saimens vattendrag

Kraljevina Švedska

—	kanal Trollhätte i Göta älv

—	jezero Vänern

—	kanal Södertälje

—	jezero Mälaren

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

—	Weaver Navigation (Northwich do spajanja s Manchesterskim brodskim kanalom)

—	kanal Gloucester i Sharpness.

---

PRILOG II.

Uredba stavljena izvan snage i njezine kasnije izmjene, koje nisu stavljene izvan snage

Uredba (EEZ) br. 281/71 (SL L 33, 10.2.1971., str. 11.):

—	Akt o pristupanju Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (SL L 73, 27.3.1972., str. 92.)

—	Akt o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike (SL L 302, 15.11.1985., str. 162.)

—	Akt o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske (SL C 241, 29.8.1994., str. 165.).

---

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EEZ) br. 281/71	Ova Uredba
Jedini članak	Članak 1.
–	Članak 2.
–	Članak 3.
Prilog	Prilog I.
–	Prilog II.
–	Prilog III.

---

07/Sv. 020

HR

Službeni list Europske unije

75

---

32003L0127

---

L 010/29

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.12.2003.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 2003/127/EZ

od 23. prosinca 2003.

o izmjeni Direktive Vijeća 1999/37/EZ o dokumentima za registraciju vozila

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. o dokumentima za registraciju vozila (1), a posebno njezin članak 6.,

budući da:

(1)	U Direktivi 1999/37/EZ utvrđeni su usklađeni propisi o potvrdama za registraciju vozila podložnih registraciji u Zajednici.

(2)

S obzirom na sve češće uvođenje elektroničke i telematske opreme u vozila, potrebno je prilagoditi priloge Direktivi 1999/37/EZ znanstvenom i tehničkom napretku kako bi se državama članicama omogućilo izdavanje dokumenata za registraciju vozila u obliku mikroprocesorske pametne kartice umjesto papirnatih dokumenata.

(3)	Direktivu 1999/37/EZ bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(4)	Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora ustanovljenog prema članku 8. Direktive Vijeća 96/96/EZ (2).

(5)

Države članice bi trebale donijeti potrebne mjere kako bi se osigurala sukladnost prikupljanja i obrade osobnih podataka potrebnih za izdavanje dokumenata za registraciju vozila u obliku pametnih kartica s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (3),

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Prilozi Direktivi 1999/37/EZ zamjenjuju se tekstom u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 15. siječnja 2005. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 138, 1.6.1999., str. 57.

(2)  SL L 46, 17.2.1997., str. 1.

(3)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

---

PRILOG

---

(1)  Na potvrdi koja se sastoji od samo jednog dijela treba naznačiti ‚Potvrda o registraciji’ bez upućivanja u tekstu na ‚dio I.’.

(2)  Direktiva Vijeća 70/220/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjerama koje se poduzimaju protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja (SL L 76, 6.4.1970., str. 1.), Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2002/80/EZ (SL L 291, 28.10.2002., str. 20.).

(3)  Direktiva Vijeća 88/77/EEZ od 3. prosinca 1987. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih onečišćivača iz dizelskih motora za uporabu u vozilima (SL L 36, 9.2.1988., str. 33.), Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/27/EZ (SL L 107, 18.4.2001., str. 10.).

(4)  Direktiva Komisije 95/54/EZ od 31. listopada 1995. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 72/245/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na smanjenje smetnji u radiofrekvencijskom području uzrokovanih radom automobilskih motora sa svjećicama te o izmjeni Direktive 70/156/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 266, 8.11.1995., str. 1.).

(5)  Ovaj Prilog odnosi se samo na potvrde o registraciji koje se sastoje od dijelova I. i II.

---