07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31985R2919

---

L 280/4

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.10.1985.

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 2919/85

od 17. listopada 1985.

o utvrđivanju uvjeta za pristup aranžmanima u okviru Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom za plovila koja pripadaju Rajnskoj plovidbi

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da su šest država ugovornica Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, odnosno pet država članica Europskih zajednica (Belgija, Njemačka, Francuska, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina) i Švicarska, izmijenile navedenu konvenciju 2. Dodatnim protokolom potpisanim 17. listopada 1979. u Strasbourgu;

budući da su na temelju navedenog Dodatnog protokola samo plovila koja pripadaju Rajnskoj plovidbi ovlaštena prevoziti robu i putnike između dviju točaka na unutarnjim vodnim putovima navedenim u prvom stavku članka 3. Konvencije; budući da se pripadnost plovila Rajnskoj plovidbi dokazuje ispravom koju je izdalo nadležno tijelo;

budući da Protokol o potpisivanju gore spomenutog Dodatnog protokola predviđa da ispravu kojom se dokazuje pripadnost plovila Rajnskoj plovidbi izdaje nadležno tijelo dotične države samo plovilu koje s tom državom ima stvarnu povezanost, čiji se sastavni dijelovi određuju na temelju jednakosti postupanja među državama ugovornicama Konvencije; budući da se, sukladno pravilima Protokola o potpisivanju, mora jednako postupati prema svim plovilima koja imaju stvarnu povezanost s bilo kojom državom članicom; budući da se u tu svrhu tim drugim državama članicama priznaje jednaki status kao državama ugovornicama Konvencije;

budući da su u okviru Središnjeg povjerenstva za plovidbu Rajnom (CCR) države ugovornice Konvencije izradile provedbene odredbe kojima se određuju uvjeti izdavanja prethodno spomenute isprave; budući da je Odlukom od 8. studenoga 1984. Vijeće, na prijedlog Komisije, definiralo zajedničke mjere po kojima su države članice ugovornice Konvencije donijele te odredbe u obliku rezolucije CCR-a;

budući da je potrebno ugraditi te odredbe u pravo Zajednice Uredbom Vijeća donesenom na temelju članka 75. Ugovora o utvrđivanju detaljnih pravila za poštovanje pravila i postupaka Zajednice, kako bi se osiguralo stupanje na snagu navedenih provedbenih odredaba u cijeloj Zajednici;

budući da je potrebno predvidjeti obvezu država članica da Komisiji dostavljaju preslike informacija koje u skladu s ovom Uredbom šalju CCR-u,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odredbe Priloga primjenjuju se u Zajednici u skladu s odredbama ove Uredbe.

Članak 2.

1.   Za potrebe provedbe članka 2. stavka 4. i članka 8. stavka 1. Priloga, sve države članice istodobno šalju Komisiji informacije koje moraju poslati CCR-u u skladu s navedenim odredbama.

2.   Za potrebe provedbe prve rečenice članka 3. stavka 4. Priloga, dotične države članice Komisiji šalju i presliku spisa u vezi sa svojim zahtjevom za savjetovanje s CCR-om.

Članak 3.

U slučaju da CCR predvidi utvrđivanje općih uvjeta iz druge rečenice članka 3. stavka 4. Priloga, Vijeće, na prijedlog Komisije, kvalificiranom većinom odlučuje o zajedničkom stajalištu o tom pitanju koje unutar CCR-a donose države članice koje su također ugovorne stranke Konvencije.

Te uvjete Vijeće na odgovarajući način, i postupajući u skladu s aranžmanima predviđenim u prvom stavku, uvodi na razini Zajednice.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Međutim, članak 7. stavak 2. Priloga ne primjenjuje se do 1. veljače 1987.

---

(1)  SL C 262, 14.10.1985.

(2)  SL C 169, 8.7.1985., str. 7.

---

PRILOG

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

7

---

31991L0439

---

L 237/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.07.1991.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 29. srpnja 1991.

o vozačkim dozvolama

(91/439/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je radi zajedničke prometne politike te kao doprinos poboljšanju sigurnosti prometa na cestama, kao i radi olakšavanja kretanja osoba koje se nastanjuju u državi članici različitoj od one u kojoj su položile vozački ispit, poželjno uspostaviti obrazac nacionalnih vozačkih dozvola Zajednice koji bi države članice uzajamno priznavale uz nepostojanje bilo kakve obveze zamjene vozačkih dozvola;

budući da je prvi korak u tom smjeru bio poduzet donošenjem Prve direktive Vijeća 80/1263/EEZ od 4. prosinca 1980. o uvođenju vozačke dozvole Zajednice (4) koja je utvrdila obrazac nacionalne dozvole Zajednice i uzajamno priznavanje nacionalnih dozvola u državama članicama, kao i zamjenu dozvola onih imatelja koji svoje uobičajeno boravište ili mjesto zaposlenja prebacuju iz jedne države članice u drugu; budući da je ostvareni napredak potrebno nastaviti;

budući da je obrazac nacionalne vozačke dozvole Zajednice uspostavljen Direktivom 80/1263/EEZ potrebno prilagoditi kako bi se, među ostalim, u obzir uzelo usklađivanje kategorija i potkategorija vozila i olakšalo razumijevanje dozvola unutar i izvan Zajednice;

budući da je zbog sigurnosti prometa na cestama potrebno utvrditi minimalne zahtjeve za izdavanje vozačke dozvole;

budući da se člankom 3. Direktive 80/1263/EEZ propisuje da je konačne odredbe kojima se u Zajednici na općoj razini utvrđuju kategorije vozila spomenute u tom članku potrebno donijeti bez mogućnosti odstupanja, kao i uvjete valjanosti vozačkih dozvola;

budući da je potrebno predvidjeti mogućnost daljnje podjele navedenih kategorija vozila, posebno radi promicanja postupnog pristupa upravljanju takvim vozilima u interesu sigurnosti prometa na cestama te radi uzimanja u obzir postojećih nacionalnih prilika;

budući da je potrebno donijeti posebne odredbe kako bi se osobama s tjelesnim invaliditetom olakšalo upravljanje vozilima;

budući da se člankom 10. Direktive 80/1263/EEZ predviđa detaljnije usklađivanje standarda za vozačke ispite i izdavanje vozačkih dozvola; budući da je u tu svrhu potrebno definirati znanja, vještine i ponašanja potrebna za upravljanje motornim vozilom kao i na tim konceptima ustrojiti vozačke ispite; budući da je potrebno redefinirati minimalne standarde psihofizičkih sposobnosti za upravljanje takvim vozilima;

budući da odredbe članka 8. Direktive 80/1263/EEZ, a posebno obveza zamjene vozačkih dozvola u roku godinu dana od promjene uobičajenog boravišta, predstavljaju prepreku slobodnom kretanju osoba; budući da je to neprihvatljivo u svjetlu ostvarenog napretka u okviru europskih integracija;

budući da bi, osim toga, zbog razloga vezanih za sigurnost prometa na cestama, države članice bi trebale moći primjenjivati svoje nacionalne propise o oduzimanju, privremenom oduzimanju i poništenju vozačkih dozvola svim imateljima dozvola koji imaju uobičajeno boravište na njihovom državnom području,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Države članice dužne su uvesti nacionalnu vozačku dozvolu prema obrascu Zajednice opisanom u Prilogu I., u skladu s odredbama ove Direktive.

2.   Vozačke dozvole koje izdaju države članice uzajamno se priznaju.

3.   Ako imatelj valjane nacionalne vozačke dozvole stekne uobičajeno boravište u državi članici različitoj od one u kojoj je vozačka dozvola izdana, država članica domaćin može na imatelja takve vozačke dozvole primijeniti svoje nacionalne propise o razdoblju valjanosti dozvole, liječničkim pregledima i poreznim obvezama te u dozvolu može unijeti sve informacije koje su neophodne za upravne poslove.

Članak 2.

1.   Simbol na prvoj stranici obrasca vozačkih dozvola Zajednice sadrži razlikovnu oznaku države članice koja izdaje dozvolu.

2.   Države članice poduzet će sve potrebne mjere kako bi se izbjegao svaki rizik krivotvorenja vozačkih dozvola.

3.   Uz suglasnost Komisije, države članice mogu prilagoditi obrazac iz Priloga I. u skladu s potrebama računalne obrade vozačke dozvole.

Članak 3.

1.   Vozačkom dozvolom iz članka 1. stječe se pravo na upravljanje vozilima sljedećih kategorija:

Kategorija A — motocikli s bočnom prikolicom ili bez nje;

Kategorija B — motorna vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 3 500 kilograma i koja, osim sjedala za vozača, imaju najviše osam sjedala; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa ne prelazi 750 kilograma, — skup vučnog vozila kategorije B i priključnog vozila, pri čemu najveća dopuštena masa skupa vozila ne prelazi 3 500 kilograma, a najveća dopuštena masa priključnog vozila ne prelazi masu vučnog vozila u neopterećenom stanju;

Kategorija B + E — skup vozila koji se sastoji od vučnog vozila kategorije B i priključnog vozila, pri čemu taj skup vozila nije obuhvaćen kategorijom B;

Kategorija C — motorna vozila, osim onih iz kategorije D, čija najveća dopuštena masa prelazi 3 500 kilograma; motorna vozila iz ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa ne prelazi 750 kilograma;

Kategorija C + E — skup vozila koji se sastoji od vučnog vozila kategorije C i priključnog vozila najveće dopuštene mase veće od 750 kilograma;

Kategorija D — motorna vozila za prijevoz putnika koja, osim sjedala za vozača, imaju više od osam sjedala; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa ne prelazi 750 kilograma;

Kategorija D + E — skup vozila koji se sastoji od vučnog vozila kategorije D i priključnog vozila najveće dopuštene mase veće od 750 kilograma.

2.   Unutar kategorija A, B, B + E, C, C + E, D i D + E može se izdati posebna vozačka dozvola za upravljanje vozilima sljedećih potkategorija:

Potkategorija A1 — laki motocikli čiji radni obujam motora i snaga ne prelaze 125 cm3, odnosno 11 kW;

Potkategorija B1 — motorni tricikli i četverocikli;

Potkategorija C1 — motorna vozila, osim onih iz kategorije D, čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kilograma i manja od 7 500 kilograma; motorna vozila ove potkategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa ne prelazi 750 kilograma;

Potkategorija C1 + E — skupovi vozila, pri čemu je vučno vozilo iz kategorije C1, a najveća dopuštena masa priključnog vozila veća je od 750 kilograma, pod uvjetom da najveća dopuštena masa tako sastavljenog skupa vozila nije veća od 12 000 kilograma i da najveća dopuštena masa priključnog vozila nije veća od mase vučnog vozila u neopterećenom stanju;

Potkategorija D1 — motorna vozila za prijevoz putnika koja, osim sjedala za vozača, imaju više od osam ali ne više od 16 sjedala; motorna vozila ove potkategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kilograma;

Potkategorija D1 + E — skupovi vozila, pri čemu je vučno vozilo iz potkategorije D1, a najveća dopuštena masa priključnog vozila veća je od 750 kilograma, pod uvjetom da: — prvo, najveća dopuštena masa tako sastavljenog skupa vozila nije veća od 12 000 kilograma i da najveća dopuštena masa priključnog vozila nije veća od mase vučnog vozila u neopterećenom stanju, — drugo, da se priključno vozilo ne koristi za prijevoz putnika.

3.   U svrhu ovog članka:

—	„vozilo na motorni pogon” znači svako vozilo na vlastiti pogon koje se kreće cestom, a ne tračnicama,

—

„tricikl” i „četverocikl” znači svako vozilo s tri, odnosno četiri kotača kategorije B koje razvija brzinu veću od 50 km/h ili koje pogoni motor s unutarnjim izgaranjem na paljenje svjećicom radnog obujma većeg od 50 cm3 ili bilo koji drugi motor iste snage. Masa neopterećenog vozila nije veća od 550 kilograma. Masa neopterećenog vozila na električni pogon ne uključuje masu akumulatora. Države članice mogu utvrditi niže standarde u pogledu mase neopterećenog vozila te dodati druge, poput, primjerice, najvećeg radnog obujma motora ili snage:

—	„motocikl” znači svako vozilo na dva kotača koje razvija brzinu veću od 50 km/h ili, ako ga pogoni motor s unutarnjim izgaranjem, radnog obujma motora većeg od 50 cm3; motocikl u kombinaciji s bočnom prikolicom potpada pod ovu vrstu vozila,

—

„motorno vozilo” znači svako vozilo na motorni pogon, osim motocikla, koje se obično koristi za cestovni prijevoz putnika ili robe ili za vuču, u cestovnom prijevozu, vozila za prijevoz putnika ili robe. Ovaj izraz obuhvaća trolejbuse, tj. vozila spojena na strujni vod koja se ne kreću po tračnicama. On ne uključuje traktore za poljoprivredu ili šumarstvo,

—

„traktor za poljoprivredu ili šumarstvo” znači svako vozilo na motorni pogon opremljeno kotačima ili gusjenicama s najmanje dvije osovine, čija je glavna funkcija da vuče, gura, nosi ili pokreće određena oruđa, strojeve ili priključna vozila namijenjena poljoprivredi, odnosno radu u šumi, a čija je uporaba za cestovni prijevoz putnika ili robe ili za vuču, u cestovnom prijevozu, vozila koja se koriste za prijevoz putnika ili robe samo sekundarna.

4.   Nakon savjetovanja s Komisijom te ako je tako navedeno u vozačkoj dozvoli, države članice mogu odstupiti od brzina navedenih u drugoj i trećoj alineji stavka 3., pod uvjetom da odrede niže brzine.

5.   Za potkategoriju A1 države članice mogu propisati dodatna restriktivna pravila.

6.   Uz suglasnost Komisije, države članice mogu iz područja primjene ovog članka isključiti određene vrste vozila na motorni pogon, poput posebnih vozila za osobe s invaliditetom.

Članak 4.

1.   U vozačkim dozvolama navode se uvjeti pod kojima je vozač stekao pravo na upravljanje vozilima.

2.   Ako je zbog tjelesnog invaliditeta dopuštena vožnja samo određenih vrsta vozila ili prilagođenih vozila, test vještina i ponašanja u prometu iz članka 7. održava se u takvu vozilu.

Članak 5.

1.   Izdavanje vozačkih dozvola podliježe sljedećim uvjetima:

(a)	dozvole za kategorije C i D izdaju se samo vozačima koji su već stekli pravo upravljati vozilima kategorije B;

(b)	dozvole za kategorije B + E, C + E, D + E izdaju se samo vozačima koji su već stekli pravo upravljati vozilima kategorija B, C, odnosno D.

2.   Valjanost vozačkih dozvola utvrđuje se na sljedeći način:

(a)	dozvole izdane za kategoriju C + E ili D + E vrijede za kombinacije vozila kategorije B + E;

(b)	dozvole izdane za kategoriju C + E vrijede za kategoriju D + E pod uvjetom da njihovi imatelji imaju pravo upravljati vozilima kategorije D.

3.   Za vožnju na svojem području države članice mogu odobriti sljedeće ekvivalente:

(a)	tricikli i četverocikli na motorni pogon s dozvolom za kategoriju A ili A1;

(b)	laki motocikli s dozvolom za kategoriju B.

4.   Nakon savjetovanja s Komisijom, države članice mogu na svojem području dopustiti upravljanje:

(a)

vozilima kategorije D1 (najviše 16 sjedala osim sjedala za vozača i najveće dopuštene mase 3 500 kilograma, isključujući bilo kakvu posebnu opremu namijenjenu prijevozu osoba s invaliditetom) od strane imatelja vozačke dozvole kategorije B koji su stariji od 21 godine i koji su dozvolu dobili najmanje dvije godine ranije, pod uvjetom da vozila koriste neprofitna tijela za socijalne namjene i da vozač svoje usluge pruža dobrovoljno;

(b)

vozilima čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kilograma, osobama starijim od 21 godinu, koje imaju vozačku dozvolu kategorije B, pribavljenu najmanje dvije godine ranije, pod uvjetom da je glavna namjena vozila takva da služe samo kao prostor za učenje ili rekreaciju, da ih koriste neprofitna tijela za socijalne svrhe i da su vozila prenamijenjena tako da se ne mogu koristiti ni za prijevoz više od devet osoba niti za prijevoz bilo kakve robe, osim onog što je potrebno za njihovu namjenu.

Članak 6.

1.   Najniža starosna dob propisana za izdavanje vozačke dozvole je sljedeća:

(a)	16 godina: — za potkategoriju A1, — za potkategoriju B1;

(b)

18 godina; — za kategoriju A; međutim, za upravljanje motociklima snage veće od 25 kW ili omjera snage i težine većeg od 0,16 kW/kg (ili motociklima s bočnom prikolicom m omjera snage i težine većeg od 0,16 kW/kg) potrebno je imati najmanje dvije godine iskustva u upravljanju motociklima slabijih osobina u skladu s dozvolom za kategoriju A; ovaj se zahtjev u pogledu prethodnog iskustva može zanemariti ako je kandidat navršio najmanje 21 godinu i ako je položio poseban test vještina i ponašanja u prometu, — za kategorije B, B + E, — za kategorije C, C + E i potkategorije C1, C1 + E, ne dovodeći u pitanje odredbe o upravljanju takvim vozilima iz Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenih odredaba socijalnog zakonodavstva u odnosu na cestovni promet (5);

(c)	21 godina: — za kategorije D i D + E te potkategorije D1, D1 + E, ne dovodeći u pitanje odredbe o upravljanju takvim vozilima iz Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85.

2.   Države članice mogu odstupiti od zahtjeva o najnižoj starosnoj dobi propisanih za kategorije A, B i B + E te izdati takve vozačke dozvole od navršenih 17 godina starosti, osim u slučaju odredaba za kategoriju A utvrđenih u posljednjoj rečenici prve alineje stavka 1. točke (b).

3.   Države članice na svojem području mogu odbiti priznati valjanost vozačkih dozvola izdanih vozačima koji još nisu navršili 18 godina.

Članak 7.

1.   Osim toga, vozačke dozvole izdaju se samo onim kandidatima:

(a)	koji su položili test vještina i ponašanja u prometu i test znanja te zadovoljili zdravstvene standarde u skladu s odredbama priloga II. i III.;

(b)	koji imaju uobičajeno boravište na području države članice koja izdaje dozvolu ili mogu dokazati da tamo studiraju najmanje šest mjeseci.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe koje s tim u vezi donese Vijeće, svaka država članica zadržava pravo da na temelju nacionalnih kriterija odredi razdoblja valjanosti vozačkih dozvola koje izdaje.

3.   Uz suglasnost Komisije, države članice mogu odstupiti od odredaba iz Priloga III. ako su takva odstupanja u skladu s napretkom medicinske znanosti i načelima utvrđenima u tom prilogu.

4.   Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog kaznenog i policijskog prava, države članice, nakon savjetovanja s Komisijom, na izdavanje vozačkih dozvola mogu primijeniti svoje nacionalne pravne propise u odnosu na uvjete različite od onih navedenih u ovoj Direktivi.

5.   Nitko ne može imati vozačku dozvolu više od jedne države članice.

Članak 8.

1.   Ako imatelj valjane nacionalne vozačke dozvole izdane u državi članici stekne uobičajeno boravište u drugoj državi članici, on može zatražiti zamjenu svoje vozačke dozvole istovjetnom dozvolom; država članica koja obavlja zamjenu dužna je, prema potrebi, provjeriti vrijedi li još predana dozvola.

2.   Poštujući načelo teritorijalnosti kaznenog i policijskog prava, država članica u kojoj imatelj vozačke dozvole druge države članice ima uobičajeno boravište može primijeniti svoje nacionalne propise o ograničavanju, obustavi, oduzimanju ili ukidanju prava na upravljanje vozilom te, prema potrebi, u tu svrhu zamijeniti dozvolu.

3.   Država članica koja obavlja zamjenu vraća staru dozvolu nadležnim tijelima države članice koja je tu dozvolu izdala navodeći razloge za takav postupak.

4.   Država članica može odbiti priznati valjanost bilo koje vozačke dozvole koju je izdala druga država članica osobi na koju se na njezinu području primjenjuje jedna od mjera iz stavka 2.

Isto tako, država članica može odbiti izdati vozačku dozvolu kandidatu na kojega se takva mjera primjenjuje u nekoj drugoj državi članici.

5.   Zamjensku vozačku dozvolu za vozačku dozvolu koja je, primjerice, bila izgubljena ili ukradena mogu izdati nadležna tijela države u kojoj imatelj ima uobičajeno boravište; ta tijela izdaju zamjensku vozačku dozvolu na temelju informacija koje imaju ili, kad je to primjereno, na temelju dokaza nadležnih tijela države članice koja je izdala izvornu dozvolu.

6.   Ako država članica zamjenjuje vozačku dozvolu koju je izdala treća zemlja obrascem vozačke dozvole Zajednice, ta se zamjena bilježi u ovoj potonjoj, kao i sva kasnija produljenja ili zamjene vozačke dozvole.

Takva se zamjene može izvršiti samo ako je dozvola koju je izdala treća zemlja predana nadležnim tijelima države članice koja obavlja zamjenu. Ako imatelj te dozvole prebaci uobičajeno boravište u drugu državu članicu, ta država ne treba primijeniti članak 1. stavak 2.

Članak 9.

U smislu ove Direktive, „uobičajeno” boravište znači mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u kalendarskoj godini, radi osobnih i poslovnih veza ili, u slučaju osobe bez poslovnih veza, radi osobnih veza koje pokazuju čvrstu povezanost između te osobe i mjesta gdje živi.

Međutim, uobičajenim boravištem osobe čije se poslovne veze nalaze u mjestu različitom od mjesta njezinih osobnih veza i koja stoga naizmjence živi u različitim mjestima u dvije države članice ili više njih smatra se mjesto njezinih osobnih veza, pod uvjetom da se ta osoba ondje redovito vraća. Ovaj drugi uvjet ne mora biti zadovoljen ako osoba živi u državi članici radi izvršenja zadatka određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne podrazumijeva promjenu uobičajenog boravišta.

Članak 10.

Uz suglasnost Komisije, države članice utvrđuju istovjetnost kategorija dozvola izdanih prije provedbe ove direktive i onih utvrđenih člankom 3.

Uz suglasnost Komisije, države članice mogu prilagoditi svoje nacionalne propise do mjere koja je potrebna radi provedbe odredaba članka 8. stavaka 4., 5. i 6.

Članak 11.

Pet godina nakon stupanja na snagu ove direktive, Vijeće na prijedlog Komisije preispituje nacionalne odredbe koje se odnose na bilo koje neobvezne potkategorije koje su eventualno bile uvedene u skladu s člankom 3., a s ciljem njihovog mogućeg usklađivanja ili ukidanja.

Članak 12.

1.   Nakon savjetovanja s Komisijom države članice do 1. srpnja 1994. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom od 1. srpnja 1996.

2.   Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Države članice jedna drugoj pomažu pri provedbi ove Direktive i, prema potrebi, razmjenjuju informacije o dozvolama koje su evidentirale.

Članak 13.

Direktiva 80/1263/EEZ stavlja se izvan snage od 1. srpnja 1996.

Članak 14.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 48, 27.2.1989., str. 1.

(2)  SL C 175, 16.7.1990., str. 40.

(3)  SL C 159, 26.6.1989., str. 21.

(4)  SL L 375, 31.12.1980., str. 1.

(5)  SL L 370, 31.12.1985., str. 1.

---

PRILOG I.

ODREDBE U VEZI S OBRASCEM VOZAČKE DOZVOLE ZAJEDNICE

1.   Boja obrasca vozačke dozvole Zajednice je ružičasta, a njezine dimenzije su:

—   visina: 106 mm,

—   širina: 222 mm.

2.   Dozvola se sastoji od šest stranica:

1. stranica sadrži: — razlikovne oznake države članice koja je izdala dozvolu, — naziv države članice koja je izdala dozvolu (nije obvezno), — sljedeću razlikovnu oznaku države članice koja je izdala dozvolu: B: Belgija DK: Danska D: Njemačka GR: Grčka E: Španjolska F: Francuska IRL: Irska I: Italija L: Luksemburg NL: Nizozemska P: Portugal UK: Ujedinjena Kraljevina, — riječi „vozačka dozvola” tiskane velikim tiskanim slovima na jeziku ili jezicima države članice koja izdaje dozvolu; te su riječi tiskane, nakon odgovarajućeg razmaka, malim slovima na ostalim jezicima Europskih zajednica, — riječi „obrazac Europskih zajednica” tiskane na jeziku ili jezicima države članice koja izdaje dozvolu;

2. stranica sadrži: 1. prezime imatelja; 2. druga imena imatelja; 3. datum i mjesto rođenja imatelja; 4. naziv nadležnog tijela koje izdaje dozvolu (uključujući mjesto i datum izdavanja te pečat nadležnog tijela); 5. broj dozvole; 6. fotografiju imatelja; 7. potpis imatelja; 8. mjesto boravišta ili poštansku adresu (nije obvezno);

3. i 4. stranica sadrže: (pot)kategorije vozila, datum izdavanja dozvole za (pot)kategoriju, razdoblje valjanosti, žig tijela, sve dodatne informacije ili ograničenja u kodiranom obliku za svaku predmetnu (pot)kategoriju. Potkategorije koje nisu predviđene nacionalnim pravnim propisima države članice mogu se izostaviti iz vozačkih dozvola koje izdaje ta država članica. Kodirane oznake koje se koriste na 4. stranici su sljedeće: — : kodirane oznake 1-99 : usklađene kodirane oznake Zajednice, — : kodirane oznake od 100 naviše : nacionalne kodirane oznake koje vrijede samo za upravljanje vozilom na području države koja je izdala dozvolu. U slučaju naknadne zamjene dozvole, datum prvog izdavanja dozvole za svaku kategoriju prenosi se na 3. stranicu;

5. stranica može sadržavati informacije kao što su: — sva razdoblja tijekom kojih je vozačka dozvola eventualno bila privremeno oduzeta, — teži prekršaji na području države prebivališta, a koji se uzimaju u obzir u postupku praćenja vozača u toj državi;

6. stranica sadrži: — odobrenja ograničena na područje države koja ih je dodijelila na temelju istovjetnosti ili za kategorije vozila na koje se ova Direktiva ne odnosi (uključujući datume izdavanja i razdoblja valjanosti), — prostor namijenjen (neobveznom) unosu promjena imateljeva boravišta.

3.   Podaci uneseni na svim stranicama osim na 1. stranici na jeziku (jezicima) su države članice koja je izdala dozvolu.

Ako država članica želi te podatke unijeti na nacionalnom jeziku koji nije jedan od sljedećih jezika: danski, nizozemski, engleski, francuski, njemački, grčki, talijanski, portugalski i španjolski, ona će izdati dvojezičnu inačicu dozvole koristeći jedan od gore spomenutih jezika, ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog priloga.

4.   Ako je imatelj vozačke dozvole koju je izdala država članica stekao uobičajeno boravište u drugoj državi članici, ta država članica može naznačiti:

—	promjenu (promjene) boravišta na 6. stranici,

—	informacije potrebne za upravne svrhe, poput informacija o teškim prekršajima počinjenima na njezinom području, na 5. stranici,

pod uvjetom da tu vrstu informacija unosi i u dozvole koje sama izdaje i da u dozvoli postoji prostor za te informacije.

Odstupajući od točke 2. ovog Priloga, tijekom razdoblja od najviše deset godina od donošenja ove Direktive vozačke dozvole koje izdaje Ujedinjena Kraljevina ne trebaju sadržavati fotografiju njihova imatelja.

OBRAZAC ZAJEDNICE VOZAČKA DOZVOLA

OBRAZAC VOZAČKE DOZVOLE ZAJEDNICE: BELGIJSKA VOZAČKA DOZVOLA

(za informaciju)

---

PRILOG II.

I.   ZNANJA, VJEŠTINE I PONAŠANJE U PROMETU ZA UPRAVLJANJE VOZILOM NA MOTORNI POGON

U svrhu primjene ovog priloga, sljedeće odredbe odnose se i na kategorije i na potkategorije, osim ako se izrijekom ne navede da se odnose samo na potkategorije.

1.   Uvod

U svrhu sigurne vožnje, vozači svih vozila na motorni pogon moraju imati znanja, vještine i ponašanje u prometu kako bi mogli:

—	prepoznati opasnosti u prometu i procijeniti njihovu ozbiljnost,

—	dovoljno dobro upravljati vozilom kako ne bi uzrokovali opasne situacije te na odgovarajući način reagirali ako do takvih situacija dođe,

—	poštovati prometne propise, a posebno one namijenjene sprečavanju prometnih nesreća i održavanju prometnog toka,

—	prepoznati bilo kakve značajnije tehničke kvarove na svojim vozilima, posebno one koji ugrožavaju sigurnost, te ih na odgovarajući način otkloniti,

—	voditi računa o svim čimbenicima koji utječu na ponašanje tijekom vožnje (primjerice alkohol, umor, slabovidnost i dr.) kako bi zadržali prisebnost potrebnu za sigurnu vožnju,

—	primjerenim poštovanjem drugih pomoći osigurati sigurnost svih sudionika u prometu, posebno onih najslabijih i najizloženijih.

2.   Znanje

Vozači moraju pokazati znanje i dobro razumijevanje sljedećih područja:

2.1.   važnost pozornosti i stavova prema drugim sudionicima u prometu;

2.2.   mehanički aspekti u vezi sa sigurnošću prometa na cestama; oni moraju znati prepoznati najčešće kvarove, posebno na sustavu upravljanja, ovjesu i sustavu kočenja, gumama, svjetlima i pokazivačima smjera, reflektorima, vozačkim zrcalima (retrovizorima), vjetrobranu i brisačima, ispušnom sustavu i sigurnosnim pojasevima;

2.3.   najvažnija načela u vezi s o poštovanjem sigurnosnog razmaka između vozila, zaustavnom udaljenošću i sposobnošću prianjanja vozila uz kolnik u različitim vremenskim uvjetima i uvjetima na cesti;

2.4.   zapažanje, prosuđivanje i odlučivanje, posebno vrijeme reagiranja te promjene u ponašanju vozača pod utjecajem alkohola, droga i lijekova, duševnog stanja i umora;

2.5.   posebni čimbenici rizika povezani s nedostatkom iskustva drugih sudionika u prometu na cestama i najranjivijim kategorijama, kao što su djeca, pješaci, biciklisti i osobe smanjene pokretljivosti;

2.6.   rizici povezani s kretanjem različitih vrsta vozila i njihovim upravljanjem te s različitim vidnim poljima njihovih vozača;

2.7.   čimbenici rizika tijekom vožnje povezani s različitim uvjetima na cesti, posebno s obzirom na promjene vremenskih prilika, te dobu dana ili noći;

2.8.   značajke različitih vrsta cesta i s tim povezani zakonski propisi;

2.9.   sigurnosna oprema vozila, posebno korištenje sigurnosnih pojaseva i sigurnosne opreme za djecu;

2.10.   pravila o korištenju vozila u pogledu zaštite okoliša (odgovarajuće korištenje sredstava zvučnog upozorenja, umjerena potrošnja goriva, ograničena emisija onečišćivača itd.);

2.11.   prometni propisi, posebno oni koji se odnose na prometne znakove, uključujući oznake, signalizaciju, prednosti prolaska i ograničenja brzine;

2.12.   pravila o službenim ispravama potrebnima za upravljanje vozilom;

2.13.   opća pravila o ponašanju vozača u slučaju nesreće (postavljanje oznaka upozorenja i alarmiranje) te mjere koje može prema potrebi poduzeti kako bi pomogao žrtvama prometne nesreće;

2.14.   sigurnosni čimbenici koji se odnose na vozilo i njegove putnike.

3.   Vještine

Niže navedena pravila vrijede samo ako su u skladu s karakteristikama vozila.

3.1.   Vozači se moraju pripremiti za sigurnu vožnju:

3.1.1.   provjerom stanja guma, svjetala, reflektora, upravljača, kočnica, pokazivača smjera i uređaja za davanje zvučnih znakova upozorenja;

3.1.2.   podešavanjem sjedala prema potrebi kako bi se postigao pravilan sjedeći položaj;

3.1.3.   podešavanjem vozačkih zrcala (retrovizora) i sigurnosnih pojaseva;

3.1.4.   provjerom jesu li vrata zatvorena.

3.2.   Vozači moraju biti sposobni koristiti uređaje za upravljanje vozilom, tj.:

—	upravljač,

—	papučicu za gas,

—

spojku,

—

mjenjač,

—	ručnu i nožnu kočnicu,

u sljedećim prilikama:

3.2.1.   za paljenje motora i nesmetano pokretanje vozila (uzbrdo, nizbrdo kao i po ravnoj površini);

3.2.2.   za ubrzavanje do odgovarajuće brzine, pri čemu moraju biti sposobni zadržati smjer, također tijekom mijenjanja brzina;

3.2.3.   za prilagođavanje brzine pri skretanju ulijevo ili udesno na raskrižju, po mogućnosti na ograničenom prostoru, pri čemu moraju zadržati nadzor nad vozilom;

3.2.4.   za vožnju unatrag u ravnoj liniji i vožnju unatrag ulijevo ili udesno iza ugla, tako da ostanu u ispravnoj prometnoj traci;

3.2.5.   za polukružno okretanje vozila korištenjem brzina za kretanje naprijed ili nazad;

3.2.6.   pravilno kočenje do zaustavljanja vozila, prema potrebi zaustavljanje u slučaju nužde;

3.2.7.   parkiranje vozila i napuštanje parkirnog prostora (paralelno, ukoso ili pod pravim kutom) vožnjom naprijed ili natrag, na ravnom, uzbrdici ili nizbrdici.

3.3.   Pod uvjetima iz točke 3.2., vozači moraju biti sposobni koristiti i sekundarne uređaje za upravljanje vozilom: brisače, perače i odmagljivače stakala, klimatizacijski uređaj, svjetla i dr.

4.   Ponašanje u prometu

4.1.   Sve uobičajene radnje, u uobičajenim uvjetima u prometu, vozači moraju biti sposobni izvršiti posve sigurno, poduzimajući potrebne mjere opreza tako da:

4.1.1.

prate i opažaju (uključujući korištenje vozačkih zrcala - retrovizora) trasu ceste, oznake, znakove te moguće i stvarne rizike;

4.1.2.

uporabom dopuštenih sredstava komuniciraju s drugim sudionicima u prometu;

4.1.3.

primjereno reagiraju u situacijama stvarnog rizika;

4.1.4.

poštuju prometne propise i upute policije, prometnih redara itd.;

4.1.5.

poštuju druge sudionike u prometu.

4.2.   Vozači moraju također posjedovati vještine potrebne u prometu da bi sigurno:

4.2.1.

napustili rub pločnika i/ili mjesto parkiranja;

4.2.2.

svoje vozilo na cesti pravilno usmjerili i brzinu prilagodili uvjetima u prometu i trasi ceste;

4.2.3.

održavali odgovarajuću udaljenost između vozila;

4.2.4.

prestrojavali se u drugu prometnu traku;

4.2.5.

zaobišli parkirana ili zaustavljena vozila i zapreke;

4.2.6.

zaobišli dolazeća vozila, i u ograničenom prostoru;

4.2.7.

pretjecali u raznim situacijama;

4.2.8.

približili se prijelazu ceste preko željezničke pruge u istoj razini i prošli preko prijelaza ceste preko željezničke pruge u istoj razini;

4.2.9.

približili se raskrižju i prošli kroz raskrižje;

4.2.10.

skrenuli ulijevo ili udesno na raskrižjima ili kako bi napustili kolničku traku;

4.2.11.

poduzeli potrebne mjere opreza pri izlasku iz vozila.

5.   Posebni propisi koji se odnose na vozila kategorija A, B, C, D, B + E, C + E i D + E

5.1.   Kategorija A:

Vozači vozila kategorije A moraju također znati:

5.1.1.   namjestiti svoje zaštitne kacige i provjeriti ostale sigurnosne uređaje na vozilu;

5.1.2.   skinuti motocikl s oslonca i pomicati ga bez korištenja motora hodanjem uz vozilo;

5.1.3.   parkirati motocikl na njegov oslonac;

5.1.4.   polukružno se okrenuti;

5.1.5.   održavati ravnotežu vozila pri različitim brzinama, također pri malim brzinama, te u različitim uvjetima vožnje, uključujući vožnju putnika;

5.1.6.   nagnuti se pri skretanju.

5.2.   Kategorije C, D, C + E i D + E:

Vozači vozila ovih kategorija moraju također dokazati znanja iz niže navedenih područja i njihovo dobro razumijevanje:

5.2.1.   ograničenja vidnog polja vozača i drugih sudionika u prometu zbog karakteristika njihovih vozila;

5.2.2.   utjecaj vjetra na smjer kretanja vozila;

5.2.3.   propisi o težini i dimenzijama vozila;

5.2.4.   propisi o vremenima upravljanja vozilom, odmorima i korištenju tahografa;

5.2.5.   načela djelovanja sustava za kočenje i regulatora brzine;

5.2.6.   mjere opreza pri pretjecanju zbog rizika prskanja vodom ili blatom;

5.2.7.   čitanje autokarte.

Osim toga moraju znati:

5.2.8.   provjeriti sustav servo kočenja i servo upravljanja;

5.2.9.   koristiti različite sustave kočenja;

5.2.10.   osim kočnica koristiti i druge sustave smanjenja brzine;

5.2.11.   prilagoditi smjer skretanja s obzirom na duljinu i visinu vozila.

5.3.   Kategorije B, B + E, C, C + E i D + E:

Vozači vozila ovih kategorija moraju:

5.3.1.   poznavati sigurnosne čimbenike u vezi s utovarom tereta na vozilo.

5.4.   Kategorije B + E, C + E, i D + E:

Vozači vozila ovih kategorija moraju biti sposobni:

5.4.1.   spojiti prikolicu ili poluprikolicu na vučno vozilo ili je odvojiti od njega.

5.5.   Kategorija D:

Vozači vozila ove kategorije moraju dokazati poznavanje:

5.5.1.   propisa koji se odnose na putnike;

5.5.2.   ponašanja u slučaju nesreće;

5.5.3.   isto tako moraju biti sposobni poduzeti posebne mjere koje se odnose na sigurnost vozila.

6.   Korištenje vozila

Vozači moraju biti sposobni upravljati svojim vozilima na različitim vrstama cesta, kako u urbanim područjima tako i na otvorenoj cesti, te u različitim uvjetima (vrijeme, svjetlost, gustoća prometa itd.).

II.   MINIMALNI ZAHTJEVI ZA VOZAČKI ISPIT

Države članice poduzet će potrebne mjere kako bi osigurale da budući vozači imaju odgovarajuća znanja i vještine potrebne za upravljanje motornim vozilom. Provjera koja se u tu svrhu provodi mora obuhvaćati:

—	ispit znanja,

—	ispit vještina i ponašanja.

Uvjeti u kojima se provjera odvija, navedeni su u nastavku.

7.   Ispit znanja

7.1.   Oblik

Izabrani oblik mora pokazati da kandidat ima tražena znanja iz predmeta navedenih u stavcima 2. i 5. ovog Priloga.

Svaki kandidat za vozačku dozvolu za jednu kategoriju koji već ima dozvolu za drugu kategoriju može se izuzeti od zajedničkih odredaba iz točke 7. ovog Priloga.

7.2.   Sadržaj provjere za sve kategorije vozila

Niže navedene točke odnose se na stavak 2. ovog Priloga.

7.2.1.   Pitanje se postavlja o svakoj od niže navedenih točaka. O sadržaju pitanja odlučuje svaka država članica.

7.2.1.1.   Prometni propisi

Točka 2.11.

7.2.1.2.   Vozač

Točke 2.1. i 2.4.

7.2.1.3.   Cesta

Točke 2.3., 2.7. i 2.8.

7.2.1.4.   Drugi sudionici u prometu

Točke 2.5. i 2.6.

7.2.1.5.   Opća pravila i propisi te razno

Točke 2.12., 2.13. i 2.14.

7.2.2.   Provjeru predviđenu stavkom 7.2.1. treba dopuniti nasumičnom provjerom jedne od sljedećih točaka: 2.2., 2.9. i 2.10. koje se odnose na vozilo.

7.3.   Posebne odredbe u vezi s kategorijama C, D, C + E i D + E

U slučaju kandidata za dozvole za kategorije C, D, C + E i D + E provjeru predviđenu stavkom 7.2. treba dopuniti:

7.3.1.   obveznom provjerom sljedećih točaka iz stavka 5. ovog Priloga.

7.3.1.1.   Kategorije C, D, C + E i D + E

Točke 5.2.3. (osim za C1, C1 + E, D1 i D1 + E), 5.2.4. (osim korištenja tahografa, što je obuhvaćeno točkom 9.3.1.) i 5.2.5. (osim za C1, C1 + E, D1 i D1 + E).

7.3.1.2.   Kategorija D

Točke 5.5.1. i 5.5.2.

7.3.2.   nasumičnom provjerom jedne od sljedećih točaka: 5.2.1., 5.2.2. i 5.2.6.

8.   Ispit vještina i ponašanja u prometu

8.1.   Vozilo i njegova oprema

8.1.1.   Upravljanje vozilom s ručnim prijenosom (mjenjačem) podliježe polaganju ispita vještina i ponašanja u vozilu s ručnim mjenjačem.

Ako kandidat položi ispit vještina i ponašanja u vozilu s automatskim mjenjačem, to se navodi u svakoj vozačkoj dozvoli koja se izdaje na temelju takvog ispita. Dozvole s takvom napomenom vrijede samo za upravljanje vozilima s automatskim mjenjačem.

„Vozilo s automatskim mjenjačem” znači vozilo kod kojega se mijenjati brzine može samo korištenjem papučice za gas ili kočnice.

8.1.2.   Vozila koja se koriste za ispit vještina i ponašanja moraju ispunjavati niže navedene minimalne kriterije. Države članice mogu predvidjeti strože kriterije ili propisati i druge kriterije.

Kategorija A:

—	napredni pristup (prva rečenica prve alineje članka 6. stavka 1. točke (b)); motocikl bez bočne prikolice radnog obujma motora većeg od 120 cm3 koji može postići brzinu od najmanje 100 km/h,

—	izravan pristup (druga rečenica prve alineje članka 6. stavka 1. točke (b)); motocikl bez bočne prikolice snage motora najmanje 35 kW.

Kategorija B:

vozila na četiri kotača kategorije B koja mogu postići brzinu od najmanje 100 km/h.

Kategorija B + E:

skup vozila, sastavljen od ispitnog vozila kategorije B i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 000 kilograma, koji može postići brzinu od najmanje 100 km/h i ne spada u kategoriju B.

Kategorija C:

vozila kategorije C najveće dopuštene mase najmanje 10 000 kilograma i duljine najmanje 7 metara, koja mogu postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Kategorija C + E:

zglobna vozila najveće dopuštene mase najmanje 18 000 kg i duljine najmanje 12 metara, koja mogu postići brzinu od najmanje 80 km/h ili skup vozila, sastavljen od ispitnog vozila kategorije C i priključnog vozila duljine najmanje 4 metra, najveće dopuštene mase najmanje 18 000 kilograma i duljine najmanje 12 metara, koji može postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Kategorija D:

vozilo kategorije D duljine najmanje 9 metara koje može postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Kategorija D + E:

skup vozila, sastavljen od ispitnog vozila kategorije D i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 250 kilograma, koji može postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Neobvezne potkategorije

Potkategorija A1:

motocikli bez bočne prikolice radnog obujma motora od najmanje 75 cm3.

Potkategorija B1:

tricikli ili četverocikli koji mogu postići brzinu od najmanje 60 km/h.

Potkategorija C1:

vozila potkategorije C1 najveće dopuštene mase najmanje 4 000 kilograma koja mogu postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Potkategorija C1 + E:

skup vozila, sastavljen od ispitnog vozila kategorije C1 i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 2 000 kilograma, duljine najmanje 8 metara, koji može postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Potkategorija D1:

vozila potkategorije D1 koja mogu postići brzinu od najmanje 80 km/h.

Potkategorija D1 + E:

skup vozila, sastavljen od ispitnog vozila potkategorije D1 i priključnog vozila najveće dopuštene mase najmanje 1 250 kilograma, koji može postići brzinu od najmanje 80 km/h.

8.2.   Vještine i ponašanja koja se provjeravaju

Niže navedena pravila primjenjuju se samo ako su u skladu s karakteristikama vozila.

8.2.1.   Priprema vozila

Kandidati moraju dokazati da su sposobni pripremiti se za sigurno upravljanje vozilom zadovoljavanjem sljedećih zahtjeva (vidjeti stavak 3.1. ovog Priloga): točke 3.1.2., 3.1.3. (odredbe o sigurnosnim pojasevima vrijede samo ako je njihovo korištenje propisano zakonom) i 3.1.4.

8.2.2.   Tehnički nadzor nad vozilom

Kandidati moraju dokazati da su sposobni koristiti uređaje za upravljanje vozilom tako da na zadovoljavajući način izvrše sljedeće radnje (vidjeti stavak 3.2. ovog Priloga):

Točke 3.2.1. (pokretanje vozila na ravnom terenu i, po mogućnosti, na uzbrdici), 3.2.2., 3.2.3. i 3.2.6. (osim zaustavljanja u slučaju nužde koje je obrađeno u točki 10.1.1.).

Provjeravaju se i odabrane radnje iz točaka 3.2.4., 3.2.5. i 3.2.7. (najmanje dvije radnje za tri točke od kojih se jedna odnosi na kretanje unatrag). Radnje iz točke 3.2.5. provjeravaju se za kategorije vozila C, D, B + E, C + E i D + E. Kandidati za dozvole za te kategorije moraju upravljati vozilom unatrag u zavoju o čijoj trasi odlučuju države članice.

8.2.3.   Ponašanje u prometu

Kandidati moraju, u uobičajenim uvjetima u prometu, posve sigurno te poduzimajući sve potrebne mjere opreza izvršiti sve sljedeće radnje iz stavka 4. ovog Priloga: 4.1.1., 4.1.2., 4.1.3., 4.1.4., 4.1.5., 4.2.1., 4.2.2., 4.2.3., 4.2.4., 4.2.5., 4.2.9. i 4.2.10., kao i radnje predviđene u točkama 4.2.6., 4.2.7. i 4.2.8. ako postoji mogućnost.

8.3.   Posebne odredbe koje se odnose na kategorije A, C, D, C + E i D + E

Osim prethodno spomenutih radnji, kandidati za dozvole za kategorije A, D, C + E i D + E moraju izvršiti sljedeće radnje (vidjeti stavak 5. ovog Priloga):

8.3.1.   Kategorija A:

Točke 5.1.2. (skidanje motocikla s oslonca i njegovo pomicanje bez korištenja motora hodanjem uz vozilo), 5.1.3 i 5.1.6. Ako je zakonom propisano nošenje zaštitne kacige, provjerava se i namještanje kacige. Provjeravaju se i neke radnje odabrane s popisa iz točke 5.1.1. Provjerava se i sposobnost održavanja ravnoteže (točka 5.1.5.) pri različitim brzinama, uključujući male brzine, te u različitim uvjetima vožnje, osim pri prijevozu putnika, što je obrađeno u točki 9.1.2.1;

8.3.2.   Kategorije C, D, C + E i D + E

Točke 5.2.8., 5.2.9. (osim za C1 i D1), 5.2.10. (osim za C1 i D1) i 5.2.11. (osim za C1 i D1).

8.3.3.   Kategorija D

Točka 5.5.3.

9.   Ispit znanja ili ispit vještina i ponašanja

9.1.   Vještine i ponašanje kandidata u niže navedenim područjima provjeravaju se ili ispitom znanja ili ispitom vještina i ponašanja u prometu, o čemu odlučuju države članice.

9.1.1.   Sve kategorije

9.1.1.1.

Nasumična provjera stanja guma, svjetala, reflektora, upravljača, kočnica, pokazivača smjera i uređaja za davanje zvučnih znakova upozorenja.

9.1.1.2.

Mjere opreza pri izlasku iz vozila.

9.1.2.   Kategorija A

9.1.2.1.

Održavanje ravnoteže prilikom prijevoza putnika

9.1.3.   Kategorije C, D, C + E i D + E:

9.1.3.1.

Korištenje tahografa

9.1.4.   Kategorija C + E:

9.1.4.1.

Spajanje i odvajanje prikolice ili poluprikolice na vučno vozilo, odnosno od njega;

9.1.4.2.

Sigurnosni čimbenici u vezi s utovarom tereta na vozilo.

10.   Dodatni ispit vještina i ponašanja

Tijekom provjere vještina i ponašanja mogu se provjeriti i niže navedeni aspekti kandidatovih vještina i ponašanja:

10.1.   Sve kategorije

10.1.1.

Zaustavljanje u slučaju nužde

10.2.   Kategorija A

10.2.1.

Polukružno okretanje

10.3.   Čitanje autokarte može se provjeriti ili ispitom znanja ili ispitom vještina i ponašanja (osim u slučajevima C1, C1 + E, D1 i D1 + E).

11.   Ocjenjivanje ispita vještina i ponašanja

Ocjena svake od gore spomenutih situacija tijekom vožnje mora odražavati stupanj spretnosti kojom kandidat upravlja vozilom i njegovu pokazanu sposobnost za posve sigurnu vožnju u prometu. Tijekom čitavog ispita ovlašteni ispitivač se mora osjećati sigurno. Pogreške pri vožnji ili opasno ponašanje koje neposredno ugrožava sigurnost ispitnog vozila, njegovih putnika ili drugih sudionika u prometu kažnjava se neprolaskom na ispitu bez obzira na to jesu li ovlašteni ispitivač ili osoba u pratnji intervenirali. Ipak, ovlašteni ispitivač ima pravo odlučiti treba li ispit vještine i ponašanja održati do kraja.

Ovlašteni ispitivači moraju biti osposobljeni za ispravno ocjenjivanje kandidatove sposobnosti sigurnog upravljanja vozilom. Rad ovlaštenih ispitivača prati i nadzire tijelo koje ovlasti država članica kako bi se osiguralo ispravno i dosljedno ocjenjivanje pogrešaka u skladu sa standardima utvrđenima u ovome Prilogu.

12.   Trajanje ispita

Trajanje ispita i prijeđena udaljenost moraju biti dostatni za ocjenjivanje vještina i ponašanja utvrđenih u stavcima 8. i 9. Vožnja ni u kojem slučaju ne smije trajati kraće od 25 minuta za kategorije A, B i B + E, odnosno 45 minuta za druge kategorije.

13.   Mjesto održavanja ispita

Dio ispita u kojem se ocjenjuje kandidatov tehnički nadzor nad vozilom može se održati na posebnom ispitnom poligonu. Dio ispita u kojem se ocjenjuje ponašanje u prometu održava se, ako je to moguće, na cestama izvan naselja, na brzim cestama i autocestama, kao i na gradskim ulicama koje predstavljaju različite vrste poteškoća s kojima se vozači obično susreću. Poželjno je i da se ispiti održavaju u različitim uvjetima gustoće prometa.

14.   Vozila koja su se za provjeru vještina i ponašanja počela koristiti prije 31. srpnja 1991. mogu se koristiti i nakon toga datuma, no ne dulje od tri godine ako ne zadovoljavaju mjerila utvrđena za takva vozila u točki 8.1.2. ovog Priloga.

---

PRILOG III.

MINIMALNI STANDARDI PSIHOFIZIČKE SPOSOBNOSTI ZA UPRAVLJANJE VOZILOM NA MOTORNI POGON

DEFINICIJE

1.   U svrhu ovog Priloga vozači su razvrstani u dvije skupine:

1.1.   Prva skupina:

vozači vozila kategorija A, B i B + E te potkategorija A1 i B1;

1.2.   Druga skupina:

vozači vozila kategorija C, C + E, D i D + E te potkategorija C1, C1 + E, D1 i D1 + E.

1.3.   Nacionalni propisi mogu predvidjeti da se odredbe iz ovog Priloga koje se odnose na vozače druge skupine primjenjuju na vozače vozila kategorije B koji koriste svoje vozačke dozvole u službene svrhe (taksi vozila, vozila hitne pomoći i dr.).

2.   Slično, kandidati za prvu vozačku dozvolu ili za produljenje vozačke dozvole razvrstavaju se u skupinu u koju će spadati kad se dozvola izda ili produlji.

ZDRAVSTVENI PREGLED

3.   Prva skupina

Od kandidata se zahtijeva da obave zdravstveni pregled ako pri ispunjavanju potrebnih formalnosti ili tijekom ispita koje moraju položiti prije dobivanja vozačke dozvole postane jasno da imaju jedan ili više zdravstvenih nedostataka spomenutih u ovom Prilogu.

4.   Druga skupina

Kandidati obavljaju zdravstvene preglede prije nego što im se prvi put izda vozačka dozvola, a potom obavljaju periodične preglede sukladno nacionalnim propisima.

5.   Standardi koje države članice utvrđuju za izdavanje ili svako naknadno produljenje vozačke dozvole mogu biti stroži od onih utvrđenih ovim Prilogom.

VID

6.   Svi kandidati za vozačku dozvolu obavljaju odgovarajući pregled kako bi se osiguralo da imaju odgovarajuću oštrinu vida za upravljanje vozilom na motorni pogon. Ako postoji razlog za sumnju u kandidatov vid, pregledat će ga nadležno zdravstveno tijelo. Tijekom tog pregleda posebna pozornost se posvećuje sljedećem: oštrini vida, vidnom polju, vidu pri slaboj svjetlosti i progresivnim očnim bolestima.

U smislu ovog Priloga intraokularne leće ne smatraju se korektivnim lećama.

Prva skupina:

6.1.   Kandidati za vozačke dozvole ili produljenje vozačke dozvole moraju imati binokularnu oštrinu vida, prema potrebi s korektivnim lećama, koja iznosi najmanje 0,5 ako se gleda na oba oka. Vozačke dozvole ne smiju se izdati ili produljiti ako se tijekom zdravstvenog pregleda pokaže da je horizontalno vidno polje manje od 120o, osim u iznimnim slučajevima koji su opravdano utemeljeni na povoljnom medicinskom mišljenju i pozitivnom praktičnom ispitu, ili ako dotična osoba pati od bilo kojeg drugog očnog stanja koje bi moglo ugroziti sigurnost upravljanja vozilom. Ako se otkrije progresivna očna bolest, vozačka dozvola može se izdati ili produljiti pod uvjetom da kandidat redovito obavlja zdravstveni pregled pri nadležnom zdravstvenom tijelu.

6.2.   Kandidati za vozačke dozvole ili produljenje vozačke dozvole koji imaju potpuni funkcionalni gubitak vida na jedno oko ili koji koriste samo jedno oko (npr. u slučaju diplopije) moraju imati oštrinu vida najmanje 0,6 prema potrebi s korektivnim lećama. Nadležno zdravstveno tijelo mora potvrditi da to stanje monokularnog vida postoji dovoljno dugo da omogući prilagodbu i da je vidno polje u tom oku normalno.

Druga skupina:

6.3.   Kandidati za vozačke dozvole ili produljenje vozačke dozvole moraju imati oštrinu vida, prema potrebi s korektivnim lećama, koja iznosi najmanje 0,8 na boljem oku i najmanje 0,5 na slabijem oku. Ako se za postizanje vrijednosti od 0,8 i 0,5 koriste korektivne leće, nekorigirana oštrina vida na svakom oku mora iznositi 0,05 ili se pak minimalna oštrina (0,8 i 0,5) mora postići ili korekcijom pomoću naočala čija snaga ne prelazi dioptriju od plus ili minus četiri ili pomoću kontaktnih leća (nekorigirani vid = 0,05). Korekcija se mora dobro podnositi. Vozačka dozvola ne smije se izdati ili produljiti kandidatima ili vozačima koji nemaju normalno binokularno vidno polje ili koji imaju diplopiju.

SLUH

7.   Kandidatu ili vozaču druge skupine smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola u skladu s mišljenjem nadležnog zdravstvenog tijela. Tijekom zdravstvenog pregleda posebna pozornost posvetit će se opsegu za kompenzaciju.

OSOBE S LOKOMOTORNIM OŠTEĆENJEM

8.   Kandidatu ili vozaču koji pati od kronične bolesti ili abnormalnosti lokomotornog sustava zbog koje je upravljanje vozilom na motorni pogon opasno ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola.

Prva skupina:

8.1.   Osobama ili vozačima s tjelesnim invaliditetom može se izdati vozačka dozvola, prema potrebi s određenim ograničenjima, nakon što nadležno zdravstveno tijelo izda mišljenje. To mišljenje mora se temeljiti na zdravstvenoj procjeni predmetne kronične bolesti ili abnormalnosti te, prema potrebi, na praktičnom ispitu. U njemu se mora naznačiti i koju vrstu prilagodbe je potrebno učiniti na vozilu te treba li vozaču ugraditi ortopedski uređaj ako ispit vještina i ponašanja pokaže da s takvim uređajem upravljanje vozilom ne bi bilo opasno.

8.2.   Svakom kandidatu koji pati od progresivne kronične bolesti može se izdati ili produljiti vozačka dozvola pod uvjetom da se redovito podvrgava pregledima kako bi se utvrdilo je li i dalje sposoban posve sigurno upravljati vozilom.

Ako je riječ o stabilnom invaliditetu, vozačka dozvola može se izdati ili produljiti bez da kandidat obavlja redovite zdravstvene preglede.

Druga skupina:

8.3.   Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

KARDIOVASKULARNE BOLESTI

9.   Svaka bolest koja bi kandidata za izdavanje prve vozačke dozvole ili vozača koji traži produljenje vozačke dozvole mogla izložiti iznenadnom zatajenju kardiovaskularnog sustava tako da dođe do iznenadnog oštećenja moždanih funkcija predstavlja opasnost za sigurnost prometa na cestama.

Prva skupina:

9.1.   Kandidatu ili vozaču s teškom aritmijom ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola.

9.2.   Kandidatu ili vozaču s ugrađenim elektrostimulatorom srca može se izdati ili produljiti vozačka dozvola na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i redovitih zdravstvenih pregleda.

9.3.   Pitanje treba li izdati ili produljiti vozačku dozvolu kandidatu ili vozaču koji boluje od abnormalnog arterijskog krvnog pritiska procjenjuje se s obzirom na druge rezultate pregleda, s tim povezane komplikacije i opasnost koju te komplikacije mogu predstavljati za sigurnost prometa na cestama.

9.4.   U pravilu, kandidatu ili vozaču koji tijekom mirovanja ili kad ga obuzmu emocije pati od angine pectoris ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola. Kandidatu ili vozaču koji je pretrpio miokardialni infarkt, vozačka dozvola izdaje se ili produljuje na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i, prema potrebi, redovitih zdravstvenih pregleda.

Druga skupina:

9.5.   Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

DIABETES MELLITUS

10.   Kandidatu ili vozaču koji pati od diabetes mellitus može se izdati ili produljiti vozačka dozvola na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i redovitih zdravstvenih pregleda prilagođenih svakom pojedinom slučaju.

Druga skupina:

10.1.   Kandidatu ili vozaču u ovoj skupini koji pati od diabetes mellitus i koji se liječi inzulinom vozačka se dozvola može izdati ili produljiti samo u vrlo iznimnim slučajevima koji su opravdano utemeljeni na ovlaštenom medicinskom mišljenju te na temelju redovitih zdravstvenih pregleda.

NEUROLOŠKE BOLESTI

11.   Vozačka dozvola ne smije se izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji pati od teške neurološke bolesti, osim ako je uz zahtjev priloženo ovlašteno medicinsko mišljenje.

Neurološke smetnje povezane s bolestima ili kirurškim zahvatima na središnjem ili perifernom živčanom sustavu koje imaju za posljedicu senzorna ili motorna oštećenja te utječu na ravnotežu i koordinaciju trebaju se na odgovarajući način uzeti u obzir, imajući u vidu njihove funkcionalne učinke i rizike napredovanja. U takvim slučajevima, te ako postoji rizik pogoršanja, vozačka dozvola izdaje se ili produljuje na temelju redovitih pregleda.

12.   Epileptički napadaji ili druge iznenadne smetnje stanja svijesti, ako do njih dođe kod osobe koja upravlja vozilom na motorni pogon, predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost prometa na cestama.

Prva skupina:

12.1.   Dozvola se može izdati ili produljiti na temelju pregleda nadležnog zdravstvenog tijela i redovitih zdravstvenih pregleda. To tijelo odlučuje o stanju epilepsije ili drugih smetnji svijesti, njihovom kliničkom obliku i napredovanju (primjerice, ni jedan napad u posljednje dvije godine), primijenjenoj terapiji i njezinim rezultatima.

Druga skupina:

12.2.   Kandidatu ili vozaču koji ima ili bi mogao imati epileptičke napadaje ili druge iznenadne smetnje stanja svijesti ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola.

DUŠEVNE SMETNJE

Prva skupina:

13.1.   Vozačke dozvole ne smiju se izdati ili produljiti kandidatima ili vozačima koji pate od:

—	ozbiljnih duševnih smetnji, bilo prirođenih bilo uzrokovanih bolešću, šokom ili neurokirurškim operacijama,

—	ozbiljne duševne zaostalosti,

—	ozbiljnih problema ponašanja uzrokovanih starenjem; ili deformacije osobnosti koje dovode do ozbiljno narušene sposobnosti prosuđivanja, ponašanja ili prilagodljivosti,

osim ako njihovim zahtjevima nije priloženo ovlašteno medicinsko mišljenje i prema potrebi, na temelju redovitih zdravstvenih pregleda.

Druga skupina:

13.2.   Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

ALKOHOL

14.   Konzumiranje alkohola predstavlja veliku opasnost za sigurnost prometa na cestama. S obzirom na razmjere tog problema, zdravstvena struka mora biti veoma oprezna.

Prva skupina:

14.1.   Vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji je ovisan o alkoholu ili koji se ne može suzdržati od vožnje u alkoholiziranom stanju.

Kandidatu ili vozaču koji je u prošlosti bio ovisan o alkoholu može se izdati ili produljiti vozačka dozvola nakon dokazanog razdoblja apstinencije te na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i redovitih zdravstvenih pregleda.

Druga skupina:

14.2.   Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

DROGE I LIJEKOVI

15.   Zloporaba

Vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji je ovisan o psihotropnim tvarima ili koji nije ovisan o takvim tvarima, ali ih redovito zloupotrebljava, bez obzira na kategoriju dozvole koja se traži.

Redovito korištenje

Prva skupina:

15.1.   Kandidatu ili vozaču koji u bilo kojem obliku redovito koristi psihotropne tvari koje mogu narušiti sposobnost sigurnog upravljanja vozilom ne smije se izdati ili produljiti vozačka dozvola ako su konzumirane količine takve da nepovoljno utječu na upravljanje vozilom. To vrijedi i za sve druge medicinske proizvode ili kombinacije medicinskih proizvoda koji utječu na sposobnost upravljanja vozilom.

Druga skupina:

15.2.   Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

BUBREŽNE SMETNJE

Prva skupina:

16.1.   Kandidatu ili vozaču koji pati od ozbiljnih bubrežnih smetnji izdaje se ili produljuje vozačka dozvola na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i redovitih zdravstvenih pregleda.

Druga skupina:

16.2.   Osim u iznimnim slučajevima koji su opravdano utemeljeni na ovlaštenom medicinskom mišljenju te na temelju redovitih liječničkih pregleda, vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji pati od teških i nepovratnih bubrežnih smetnji.

RAZNE ODREDBE

Prva skupina:

17.1.   Kandidatu ili vozaču s presađenim organom ili umjetnim implantatom koji utječe na sposobnost upravljanja vozilom može se izdati ili produljiti vozačka dozvola na temelju ovlaštenog medicinskog mišljenja i, prema potrebi, redovitih zdravstvenih pregleda.

Druga skupina:

17.2.   Nadležno zdravstveno tijelo vodi računa o dodatnim rizicima i opasnostima povezanima s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom ove skupine.

18.   U pravilu, vozačka se dozvola ne smije izdati ili produljiti kandidatu ili vozaču koji pati od bilo kakve smetnje koja nije spomenuta u prethodnom stavku, ali koja bi mogla predstavljati ili izazvati funkcionalnu nesposobnost koja utječe na sigurnost za volanom, osim ako njegov zahtjev nije popraćen ovlaštenim medicinskim mišljenjem te, prema potrebi, na temelju redovitih liječničkih pregleda.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

31

---

31991R3921

---

L 373/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.1991.

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 3921/91

od 16. prosinca 1991.

o utvrđivanju uvjeta pod kojima nerezidentni prijevoznici mogu prevoziti robu ili putnike unutarnjim vodnim putovima unutar države članice

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da, sukladno članku 75. stavku 1. točki (b) Ugovora, uspostava zajedničke prometne politike između ostalog podrazumijeva utvrđivanje uvjeta pod kojima nerezidentni prijevoznici mogu pružati usluge prijevoza unutar države članice;

budući da ta odredba podrazumijeva uklanjanje svih ograničenja u odnosu na osobe koje pružaju te usluge na temelju njihova državljanstva ili činjenice da je njihov poslovni nastan u državi članici različitoj od one u kojoj će se usluga pružati;

budući da, u skladu s općim načelima Ugovora kojim se uspostavlja jednakost postupanja, kao i sa sudskom praksom Suda o tom pitanju, nerezidentnim prijevoznicima treba omogućiti obavljanje prijevoza na nacionalnoj razini pod uvjetima jednakima onima koje dotična država članica propisuje u pogledu vlastitih prijevoznika;

budući da je potrebno izbjegavati narušavanje tržišnog natjecanja i poremećaje u vezi s uređenjem predmetnih tržišta;

budući da zakoni i drugi propisi koji su na snazi u državi članici u kojoj se usluge pružaju, ako njihova primjena podrazumijeva ograničenja slobode pružanja usluga, moraju biti opravdani općim interesom; budući da se takve odredbe primjenjuju samo ako opći interes već nije zaštićen odredbama kojima podliježu nerezidentni prijevoznici u državi članici njihova poslovnog nastana i ako se isti rezultat ne može postići manje obvezujućim pravilima;

budući da je potrebno predvidjeti prijelazno razdoblje,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

S učinkom od 1. siječnja 1993., svaki prijevoznik robe ili putnika unutarnjim vodnim putovima može obavljati nacionalni prijevoz robe ili putnika unutarnjim vodnim putovima za tuđi račun u državi članici u kojoj nema poslovni nastan, dalje u tekstu „kabotaža” ako:

—	ima poslovni nastan u državi članici u skladu s njezinim zakonodavstvom te je, kada je to potrebno,

—	ondje ovlašten obavljati međunarodni prijevoz robe ili putnika unutarnjim vodnim putovima.

Ako ispunjava navedene uvjete, prijevoznik može privremeno obavljati kabotažu u dotičnoj državi članici, a da ondje ne mora osnovati registrirano sjedište ili podružnicu.

Članak 2.

1.   Da bi prijevoznik mogao obavljati kabotažu, on, nadalje, može u tu svrhu koristiti samo plovila čiji je vlasnik ili čiji su vlasnici:

(a)	fizičke osobe s domicilom u državi članici i državljanstvom države članice; ili

(b)	pravne osobe: i. s registriranim mjestom poslovanja u državi članici; i ii. u kojima većinski udio pripada državljanima države članice ili kojih su većina državljani države članice.

2.   Država članica može iznimno predvidjeti odstupanja od uvjeta iz stavka 1. točke (b) podtočke ii. Pri određivanju kriterija koje je potrebno uzeti u obzir dužna je savjetovati se s Komisijom.

3.   Potvrdu koju izdaje država članica u kojoj je plovilo registrirano ili, ako ono nije registrirano, država članica u kojoj vlasnik ima poslovni nastan predočuje se kao dokaz da prijevoznik ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. Ta se potvrda treba nalaziti na plovilu.

Isprava kojom se potvrđuje da plovilo pripada Rajnskoj plovidbi, predviđena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2919/85 od 17. listopada 1985. o utvrđivanju uvjeta za pristup aranžmanima u okviru Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom za plovila koja pripadaju Rajnskoj plovidbi (4), zamjenjuje potvrdu navedenu u prvom stavku.

Članak 3.

1.   Obavljanje kabotaže podliježe zakonima i drugim propisima koji su na snazi u državi članici domaćinu, pri čemu se poštuju propisi Zajednice, i to u sljedećim područjima:

(a)	tarife i uvjeti po kojima se sklapaju ugovori o prijevozu te postupci o iznajmljivanju plovila i poslovanja;

(b)	tehničke specifikacije plovila. Tehničke specifikacije koje moraju ispuniti plovila kojima se obavlja kabotaža istovjetne su onima propisanima za plovila koja su ovlaštena obavljati međunarodni prijevoz;

(c)	propisi koji uređuju plovidbu i propisi o policiji;

(d)	vrijeme plovidbe i odmora;

(e)	PDV (porez na dodanu vrijednost) na usluge prijevoza.

2.   Kako bi se učinkovito spriječila svaka diskriminacija na temelju državljanstva ili mjesta poslovnog nastana, odredbe iz stavka 1. moraju se primjenjivati na nerezidentne prijevoznike pod istim onim uvjetima koje ta država članica propisuje za svoje državljane.

3.   Ako se utvrdi da je, uzimajući u obzir praksu, potrebno prilagoditi popis područja na koja se odnose propisi države članice domaćina, kako je navedeno u stavku 1., Vijeće, na prijedlog Komisije, kvalificiranom većinom izmjenjuje taj popis.

Članak 4.

Do 1. siječnja 1995., neovisno o članku 1. i ne dovodeći u pitanje članak 5.:

(a)	Francuska Republika može na svojem državnom području ograničiti kabotažu na dvije vožnje na neposrednom povratnom putovanju koje se nadovezuju na međunarodni prijevoz robe ili putnika;

(b)	Savezna Republika Njemačka može na svojem državnom području ograničiti kabotažu na samo jednu vožnju na neposrednom povratnom putovanju koja se nadovezuje na međunarodni prijevoz robe ili putnika;

(c)	prijevoz između luka smještenih unutar saveznih pokrajina Brandenburg, Mecklenburg-Zapadno Pomorje, Saska, Saska-Anhalt i Tiringija, kao i Berlina, izuzete su iz područja primjene ove Uredbe.

Članak 5.

Države članice ne uvode za prijevoznike Zajednice nova ograničenja slobode pružanja usluga koja su stvarno postignuta na dan stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 6.

Ova Uredba ne utječe na prava koja postoje na temelju Revidirane konvencije za plovidbu Rajnom (Mannheimska konvencija).

Članak 7.

Države članice dužne su pravovremeno donijeti zakone i druge propise potrebne za provedbu ove Uredbe i o tome obavijestiti Komisiju.

---

(1)  SL C 331, 20.12.1985., str. 2.

(2)  SL C 255, 13.10.1986., str. 229.

(3)  SL C 328, 22.12.1986., str. 34.

(4)  SL L 280, 22.10.1985., str. 4.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

34

---

31995L0018

---

L 143/70

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.06.1995.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 95/18/EZ

od 19. lipnja 1995.

o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odbora (2),

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (3),

budući da jedinstveno tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da bi se načelo slobode pružanja usluga trebalo primijeniti na željeznički sektor, uzimajući u obzir posebne značajke tog sektora;

budući da su Direktivom Vijeća 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (4) propisana određena prava na pristup u međunarodnom željezničkom prijevozu za željezničke prijevoznike i međunarodne udruge željezničkih prijevoznika;

budući da je, kako bi se osiguralo da se prava na pristup željezničkoj infrastrukturi primjenjuju u cijeloj Zajednici na jednakom i nediskriminirajućem temelju, primjereno uvesti dozvole za željezničke prijevoznike koja pružaju usluge navedene u članku 10. Direktive 91/440/EEZ;

budući da je primjereno zadržati područje primjene Direktive 91/440/EEZ, uključujući njezine iznimke za regionalne, gradske i prigradske usluge i budući da treba utvrditi da je željeznički prijevoz cestovnih vozila kroz Channel Tunnel također izvan područja primjene ove Direktive;

budući da bi dozvola koju je izdala država članica prema tome trebala biti priznata kao valjana u cijeloj Zajednici;

budući da su uvjeti Zajednice za pristup željezničkoj infrastrukturi ili provoz željezničkom infrastrukturom propisani drugim odredbama prava Zajednice;

budući da je, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti te da bi se osigurala potrebna ujednačenost i transparentnost, primjereno da Zajednica utvrdi jasna načela takvog sustava izdavanja dozvola, ostavljajući državama članicama odgovornost za odobravanje i dodjeljivanje dozvola;

budući da je, kako bi se osigurale pouzdane i odgovarajuće usluge, potrebno osigurati da željeznički prijevoznici u bilo kojem trenutku ispunjavaju određene zahtjeve koji se odnose na dobar ugled, financijsku sposobnost i stručnost;

budući da se, zbog zaštite korisnika usluga i zainteresiranih trećih strana, treba pobrinuti za to da željeznički prijevoznici budu dostatno osigurani ili da sklope ekvivalentne aranžmane u vezi s rizicima osobne odgovornosti;

budući da bi se u ovom kontekstu trebalo pozabaviti stavljanjem izvan snage i poništavanjem dozvola te odobravanjem privremenih dozvola;

budući da se željeznički prijevoznik treba uskladiti s nacionalnim pravilima i pravilima Zajednice o pružanju usluga željezničkog prijevoza koja se primjenjuju na nediskriminirajući način i čija je namjena osigurati da željeznički prijevoznik obavlja svoju djelatnost na određenim dionicama pruge na siguran način;

budući da je, kako bi se osigurao učinkoviti međunarodni željeznički prijevoz, potrebno da željeznički prijevoznici poštuju sporazume na snazi u ovom području;

te, konačno, budući da bi postupci za odobravanje, zadržavanje i izmjenu dozvola za obavljanje prijevoza željezničkim prijevoznicima trebali pokazati opću želju za transparentnošću i nediskriminacijom,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

ODJELJAK I.

Cilj i područje primjene

Članak 1.

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju kriteriji koje država članica primjenjuje na izdavanje, produženje ili izmjene dozvola namijenjenih željezničkim prijevoznicima koji imaju ili će imati svoj poslovni nastan u Zajednici kada pruže usluge navedene u članku 10. Direktive 91/440/EEZ pod uvjetima utvrđenim u tom članku.

2.   Željeznički prijevoznici čije je djelovanje ograničeno na usluge gradskog, prigradskog ili regionalnog prijevoza izvan su područja primjene ove Direktive.

Željeznički prijevoznici i međunarodne udruge čija je djelatnost ograničena na pružanje usluga željezničkog prijevoza cestovnih vozila kroz Channel Tunnel također su izvan područja primjene ove Direktive.

3.   Dozvola je valjana na cijelom području Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)	„željeznički prijevoznik” znači svaki privatni ili javni prijevoznik koji se prvenstveno bavi pružanjem usluga željezničkog prijevoza robe i/ili putnika pri čemu prijevoznik mora obavezno osigurati vuču;

(b)	„dozvola” znači ovlaštenje koje prijevozniku daje država članica te kojim se priznaje njegovo svojstvo željezničkog prijevoznika. To svojstvo može biti ograničeno na pružanje određenih vrsta usluga;

(c)	„tijelo za izdavanje dozvola” znači tijelo kojemu je država članica povjerila izdavanje dozvola;

(d)

— „gradske i prigradske usluge” znači usluge prijevoza koje se obavljaju kako bi se ispunile prijevozne potrebe užeg ili šireg gradskog središta, kao i prijevozne potrebe među tim središtima i okolnim područjima; — „regionalne usluge” znači usluge prijevoza koje se obavljaju kako bi se ispunile prijevozne potrebe regije.

Članak 3.

Svaka država članica određuje tijelo odgovorno za izdavanje dozvola i izvršavanje obveza propisanih ovom Direktivom.

ODJELJAK II.

Dozvole

Članak 4.

1.   Željeznički prijevoznik ima pravo podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole u državi članici u kojoj je osnovan.

2.   Države članice neće izdavati dozvole ili produživati njihovu valjanost u slučaju neispunjavanja zahtjeva ove Direktive.

3.   Željeznički prijevoznik koji ispunjava zahtjeve koji se propisuju ovom Direktivom ovlašten je dobiti dozvolu.

4.   Ni jedan željeznički prijevoznik ne smije pružati usluge željezničkog prijevoza obuhvaćene ovom Direktivom ako mu se nije dodijelila odgovarajuća dozvola za pružanje tih usluga.

Međutim, takva dozvola sama po sebi ne daje vlasniku pravo na pristup željezničkoj infrastrukturi.

Članak 5.

1.   Željeznički prijevoznik mora prije početka rada pokazati tijelu za izdavanje dozvola dotične države članice da će uvijek moći ispuniti zahtjeve koji se odnose na dobar ugled, financijsku sposobnost i stručnost te podmiriti svoje građanske obveze navedene u člancima od 6. do 9.

2.   Za potrebe stavka 1., svaki podnositelj zahtjeva dostavlja sve potrebne podatke.

Članak 6.

Države članice utvrđuju uvjete po kojima se ispunjava zahtjev za dobar ugled kako bi osigurale da podnositelj zahtjeva željeznički prijevoznik ili osobe zadužene za upravljanje:

—	nije/nisu osuđen/osuđeni za teška kaznena djela, uključujući kaznena djela komercijalne prirode,

—	nije/nisu najavio/najavili stečaj,

—	nije/nisu osuđen/osuđeni za teška djela protiv određenog zakona koji se primjenjuje u području prometa,

—	nije/nisu osuđen/osuđeni za teško ili ponovljeno neispunjavanje obveza određenih socijalnim ili radnim pravom, uključujući obveze na temelju zakonodavstva o zaštiti na radu i zdravstvenog zakonodavstva.

Članak 7.

1.   Zahtjevi, koji se odnose na financijsku sposobnost, ispunjavaju se kada podnositelj zahtjeva željeznički prijevoznik bude u mogućnosti pokazati da će moći ispuniti svoje stvarne i moguće obveze utvrđene na temelju stvarnih pretpostavki, u razdoblju od dvanaest mjeseci.

2.   Za potrebe stavka 1., svaki podnositelj zahtjeva dostavlja najmanje pojedinosti navedene u odjeljku I. Priloga.

Članak 8.

1.   Zahtjevi o stručnosti ispunjavaju se kad:

(a)	podnositelj zahtjeva željeznički prijevoznik ima ili će imati organizaciju upravljanja koja posjeduje znanje i/ili iskustvo potrebno da se sigurno i pouzdano nadzire rad onih vrsta djelatnosti koje su navedene u dozvoli,

(b)	je njegovo osoblje odgovorno za sigurnost, a posebno strojovođe, u potpunosti osposobljeno za svoje područje djelovanja, i

(c)	njegovo osoblje, željeznička vozila i organizacija mogu osigurati visoku razinu sigurnosti usluga koje pružaju.

2.   Za potrebe stavka 1., svaki podnositelj zahtjeva dostavlja najmanje one pojedinosti navedene u odjeljku II. Priloga.

3.   Dostavlja se odgovarajući pisani dokaz ispunjavanja zahtjeva o stručnosti.

Članak 9.

Željeznički prijevoznik dužan je odgovarajuće se osigurati ili sklopiti ekvivalentne aranžmane, u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom, o odgovornosti u slučaju nesreća, posebno u odnosu na putnike, prtljagu, teret, poštu i treće strane.

ODJELJAK III.

Valjanost dozvole

Članak 10.

1.   Dozvola je valjana sve dok željeznički prijevoznik ispunjava obveze utvrđene u ovoj Direktivi. Međutim, tijelo za izdavanje dozvola može poduzeti sve što je potrebno za redovitu provjeru najmanje svakih pet godina.

2.   Posebne odredbe kojima se uređuje stavljanje izvan snage ili poništavanje dozvole mogu biti ugrađene u samu dozvolu.

Članak 11.

1.   Ako postoji ozbiljna sumnja da željeznički prijevoznik koji je dobio dozvolu ne ispunjava zahtjeve ove Direktive, a posebno njezinog članka 5., tijelo za izdavanje dozvola može uvijek provjeriti ispunjava li uistinu taj željeznički prijevoznik te zahtjeve.

Kad tijelo za izdavanje dozvola utvrdi da željeznički prijevoznik ne može više ispunjavati zahtjeve Direktive, a posebno njezinog članka 5., ono stavlja izvan snage ili poništava dozvolu.

2.   Kad tijelo za izdavanje dozvola države članice utvrdi da postoji ozbiljna sumnja u pogledu udovoljavanja zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi od strane željezničkog prijevoznika kojemu je tijelo za izdavanje dozvola druge države članice izdalo dozvolu, ono će bez odlaganja o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo dozvolu.

3.   Neovisno o stavku 1., kad je dozvola stavljena izvan snage ili poništena zbog neispunjavanja zahtjeva za financijsku sposobnost, tijelo za izdavanje dozvola može dodijeliti privremenu dozvolu do reorganizacije željezničkog prijevoznika, pod uvjetom da sigurnost nije ugrožena. Međutim, privremena dozvola vrijedi najviše šest mjeseci od dana njezinog izdavanja.

4.   Kad željeznički prijevoznik na šest mjeseci prestane s obavljanjem djelatnosti ili kad ne započne s obavljanjem djelatnost šest mjeseci nakon dodjeljivanja dozvole, tijelo za izdavanje dozvola može odlučiti da se dozvola preda na odobrenje ili stavi izvan snage.

U vezi s početkom rada, željeznički prijevoznik može zatražiti da se utvrdi duže razdoblje, uzimajući u obzir posebnost usluga koje pruža.

5.   U slučaju promjene koja utječe na zakonski položaj prijevoznika te posebno u slučaju udruživanja ili preuzimanja vlasništva nad prijevoznikom, tijelo za izdavanje dozvola može odlučiti da se dozvola ponovo preda na odobrenje. Dotični željeznički prijevoznik može nastaviti s radom, osim ako tijelo za izdavanje dozvola ne odluči da je sigurnost ugrožena; u tom će slučaju biti dani razlozi za takvu odluku.

6.   Kad željeznički prijevoznik namjerava znatno promijeniti ili proširiti svoju djelatnost, on je dužan ponovo predati svoju dozvolu tijelu za izdavanje dozvola na provjeru.

7.   Tijelo za izdavanje dozvola ne dozvoljava željezničkom prijevozniku koje je u stečaju ili su protiv njega započeti slični postupci da zadrži svoju dozvolu, ako je to tijelo uvjereno da ne postoje stvarni izgledi za zadovoljavajući financijski preustroj u razumnom roku.

8.   Kad tijelo za izdavanje dozvole stavi izvan snage, poništi ili izmijeni dozvolu, dotična država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju. Komisija odmah obavješćuje druge države članice.

Članak 12.

Pored zahtjeva ove Direktive, željeznički prijevoznik također postupa u skladu i s onim odredbama nacionalnog prava koje su usklađene s pravom Zajednice te se primjenjuju na nediskriminirajući način, a posebno u pogledu:

—	posebnih tehničkih i operativnih zahtjeva za pružanje usluga u željezničkom prijevozu,

—	sigurnosnih zahtjeva koji se primjenjuju na radnike, željeznička vozila i unutarnju organizaciju prijevoznika,

—	odredaba koje se odnose na zdravlje, sigurnost i socijalne uvjete te prava radnika i korisnika usluga.

Članak 13.

Željeznički prijevoznici poštuju sporazume koji se primjenjuju u međunarodnom željezničkom prijevozu, a koji su na snazi u državama članicama u kojima oni obavljaju svoju djelatnost.

ODJELJAK IV.

Prijelazne odredbe

Članak 14.

Željezničkim prijevoznicima koji pružaju usluge željezničkog prijevoza odobrava se prijelazno razdoblje od dvanaest mjeseci počevši od zadnjeg dana provedbe navedenog u članku 16. stavku 2. kako bi se uskladila s odredbama ove Direktive. To prijelazno razdoblje ne obuhvaća niti jednu odredbu koja bi mogla utjecati na sigurnost željezničkog prijevoza.

ODJELJAK V.

Završne odredbe

Članak 15.

1.   Dotična država članica dužna je objaviti postupke odobravanja dozvola i o tome obavijestiti Komisiju.

2.   Tijelo za izdavanje dozvola što je prije moguće odlučuje o zahtjevu i to najkasnije tri mjeseca nakon dostavljanja svih odgovarajućih podataka, posebno pojedinosti navedenih u Prilogu, uzimajući u obzir sve raspoložive podatke. Odluka se priopćava podnositelju zahtjeva željezničkom prijevozniku. U slučaju odbijanja navode se razlozi.

3.   Države članice donose potrebne mjere kako bi osigurale da odluke tijela za izdavanje dozvola podliježu sudskom nadzoru.

Članak 16.

1.   Dvije godine nakon primjene ove Direktive, Komisija će Vijeću podnijeti izvješće o takvoj primjeni uz koje će se, prema potrebi, navesti prijedlozi koji se odnose na daljnje djelovanje Zajednice, s posebnim naglaskom na mogućnost proširenja područja primjene Direktive.

2.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od dvije godine od dana njezinog stupanja na snagu. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

3.   Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 17.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 18.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 24, 28.1.1994., str. 2. i SL C 225, 13.8.1994., str. 9.

(2)  Mišljenje doneseno 14. rujna 1994. (SL C 393, 31.12.1994., str. 56.)

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. svibnja 1994. (SL C 205, 25.7.1994., str. 38.), Zajedničko stajalište Vijeća od 21. studenoga 1994. (SL C 354 13.12.1994., str.11.) i Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 1995. (SL C 89, 10.4.1995., str. 30.)

(4)  SL L 237, 24.8.1991., str. 25.

---

PRILOG

I.   Pojedinosti navedene u članku 7. stavku 2.

1.   Financijska sposobnost se provjerava uz pomoć godišnjih financijskih izvješća ili bilance stanja u slučaju da podnositelj zahtjeva nije u mogućnosti predočiti godišnja financijska izvješća. Moraju se dostaviti detaljne pojedinosti, posebno u vezi s:

(a)	raspoloživim sredstvima, uključujući bankovni saldo, dogovorena prekoračenja računa i zajmova;

(b)	financijskim sredstvima i imovinom kao jamstvom;

(c)	obrtnim kapitalom;

(d)	odgovarajućim troškovima, uključujući troškove nabave za vozila, zemlju, zgrade, instalacije i željeznička vozila;

(e)	davanja na imovinu prijevoznika.

2.   Podnositelj zahtjeva se posebno smatra financijski nesposoban ako ima znatne neplaćene porezne obveze ili neplaćene obveze socijalnog osiguranja koji su rezultat djelovanja prijevoznika.

3.   Tijelo može posebno zatražiti revizorsko izvješće i odgovarajuće dokumente od banke, javne štedionice, računovođe i revizora. Ti dokumenti moraju sadržavati podatke koji se odnose na pitanja navedena u stavku 1.

II.   Pojedinosti navedene u članku 8. stavku 2.

1.   Pojedinosti o prirodi i održavanju željezničkih vozila, posebno što se tiče sigurnosnih standarda.

2.   Pojedinosti o stručnoj spremi osoblja odgovornog za sigurnost te pojedinosti o osposobljavanju osoblja.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

39

---

31995L0050

---

L 249/35

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.10.1995.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 95/50/EZ

od 6. listopada 1995.

o jedinstvenim postupcima nadzora prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (3),

budući da je Zajednica donijela niz mjera namijenjenih uspostavi unutarnjeg tržišta koje obuhvaća područje bez unutarnjih granica unutar kojeg je, u skladu s odredbama Ugovora, osigurana sloboda kretanja robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da se nadzor prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu provodi u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 4060/89 od 21. prosinca 1989. o ukidanju nadzora koji se provodi na granicama država članica u području cestovnog prometa i prometa unutarnjim plovnim putovima (4) i Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3912/92 od 17. prosinca 1992. o nadzoru koji se provodi u Zajednici u području cestovnog prometa i prometa unutarnjim plovnim putovima u pogledu prijevoznih sredstava registriranih ili stavljenih u promet u trećoj zemlji (5);

budući da je Vijeće donijelo Direktivu 94/55/EZ od 21. studenoga 1994. o usklađivanju zakonodavstava država članica o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (6); budući da je postupke za nadzor i definicije u vezi s tom vrstom prijevoza potrebno na odgovarajući način uskladiti kako bi nadzor ispunjavanja tom Direktivom predviđenih sigurnosnih normi bio učinkovitiji;

budući da države članice na cjelokupnom državnom području moraju osigurati nadzor predmetnih vozila u dostatnom opsegu izbjegavajući pritom, kad je to moguće, prekomjeran broj takvih kontrola;

budući da Zajednica, sukladno načelu supsidijarnosti, treba poduzeti potrebne mjere radi poboljšanja razine sigurnosti prijevoza opasnih tvari;

budući da nadzor treba obavljati koristeći popis zajedničkih elemenata koji je primjenjiv na takav prijevoz na cjelokupnom državnom području Zajednice;

budući da je potrebno sastaviti popis prekršaja koje sve države članice smatraju dovoljno ozbiljnima da se na vozila koja ih počine primjenjuju odgovarajuće mjere ovisno o okolnostima ili sigurnosnim zahtjevima, uključujući, prema potrebi, uskratu ulaska predmetnim vozilima u Zajednicu;

budući da je u svrhu poboljšanja usklađenosti sa sigurnosnim normama u vezi s prijevozom opasnih tvari u cestovnom prometu, u preventivne svrhe, potrebno predvidjeti nadzor u poduzećima ili kada se pri cestovnom nadzoru utvrde teže povrede propisa o prijevozu opasnih tvari;

budući da se predmetni nadzor moraju provoditi u pogledu svih pošiljaka opasnih tvari koje se u cijelosti ili djelomično prevoze cestom na području država članica, bez obzira na polazno ili odredišno mjesto tereta ili državu u kojoj je vozilo registrirano;

budući da se u slučaju težih ili ponovljenih prekršaja od nadležnih tijela države članice u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj poduzeće ima sjedište može zatražiti poduzimanje odgovarajućih mjera i budući da će o svim mjerama koje uslijede ta tijela obavijestiti državu članicu koja to zatraži;

budući da je primjenu ove Direktive potrebno pratiti na temelju izvješća koje podnosi Komisija,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na nadzor koji države članice provode u vezi s prijevozom opasnih tvari u cestovnom prometu vozilima koja prijevoz obavljaju njihovim državnim područjem ili koja na njihovo državno područje ulaze iz treće zemlje.

Direktiva se ne primjenjuje na prijevoz opasnih tvari vozilima koja pripadaju ili su u nadležnosti oružanih snaga.

2.   Odredbe ove Direktive ne utječu, međutim, na pravo država članica da, poštujući pravo Zajednice, provode nadzor nad unutarnjim i međunarodnim prijevozom opasnih tvari na njihovom državnom području vozilima na koja se ova Direktiva ne odnosi.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

—

„vozilo” znači svako potpuno ili nepotpuno motorno vozilo namijenjeno cestovnom prometu, opremljeno s najmanje četiri kotača, čija najveća konstrukcijska brzina prelazi 25 km/h, zajedno s priključnim vozilima, osim vozila koja se kreću tračnicama, traktora za poljoprivredu i šumarstvo te svih pokretnih strojeva,

—	„opasne tvari” znači opasne tvari definirane kao takve u Direktivi 94/55/EZ,

—

„prijevoz” znači svaka aktivnost prijevoza u cestovnom prometu koja se u cijelosti ili djelomično obavlja vozilom na javnim cestama na državnom području države članice, uključujući utovar i istovar roba obuhvaćenih Direktivom 94/55/EZ, ne dovodeći u pitanje dogovore predviđene propisima država članica u vezi s odgovornošću u pogledu takvih aktivnosti,

—

„poduzeće”’ znači svaka profitna ili neprofitna fizička ili pravna osoba, profitna ili neprofitna udruga ili skupina osoba bez pravne osobnosti te svako tijelo u okviru javne vlasti, bez obzira na to posjeduje li pravnu osobnost ili ovisi o tijelu koje posjeduje takvu pravnu osobnost, koje prevozi, utovaruje ili istovaruje opasne tvari ili nalaže njihov prijevoz, kao i ona koja privremeno skladište, prikupljaju, pakiraju ili isporučuju takve tvari u okviru svoje prijevozničke djelatnosti, a nalaze se na državnom području Zajednice,

—	„nadzor” znači svaki nadzor, kontrola, pregled, provjera ili formalnost koju obavljaju nadležna tijela radi osiguranja sigurnosti prijevoza opasnih tvari.

Članak 3.

1.   Države članice osiguravaju da se na reprezentativnom broju pošiljaka opasnih tvari koje se prevoze u cestovnom prometu vrši nadzor propisan ovom Direktivom kako bi se provjerila njihova sukladnost s propisima o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu.

2.   Takav nadzor provodi se na državnom području države članice u skladu s člankom 3. Uredbe (EEZ) br. 4060/89 i člankom 1. Uredbe (EEZ) br. 3912/92.

Članak 4.

1.   U svrhu provedbe nadzora predviđenog ovom Direktivom, države članice koriste zapisnik o nadzoru prijevoza opasnih tvari iz Priloga I. Primjerak tog zapisnika ili potvrde iz koje je vidljiv rezultat nadzora, koju je sastavilo nadležno tijelo koje je provelo nadzor, uručuje se vozaču vozila te se na zahtjev predočuje kako bi se, kad je to moguće, pojednostavio ili učinio nepotrebnim daljnji nadzor. Ovaj stavak ne dovodi u pitanje pravo država članica da provode posebne mjere za detaljniji nadzor.

2.   Nadzor se provodi nasumce nad što je moguće većim dijelom cestovne mreže.

3.   Mjesta odabrana za takav nadzor moraju omogućiti usklađivanje vozila koja su počinila prekršaj s propisima ili, ako to nadležno tijelo koje provodi nadzor smatra prikladnim, njihovo isključenje iz prometa na mjestu zaustavljanja ili na za tu svrhu namijenjenom mjestu bez da se pritom ugrozi sigurnost.

4.   Prema potrebi te ako se time ne ugrožava sigurnost, uzorci tvari koje se prevoze mogu se uzeti radi ispitivanja u laboratorijima koja je nadležno tijelo ovlastilo.

5.   Nadzor se provodi u razumnom vremenskom roku.

Članak 5.

Ne dovodeći u pitanje druge kazne koje se mogu izreći, nadležna tijela koja provode nadzor mogu vozila za koja se utvrdi da su počinila jednu ili više povreda propisa o prijevozu opasnih tvari, posebno povreda navedenih u Prilogu II., isključiti iz prometa na mjestu zaustavljanja ili na za to namijenjenu mjestu i zatražiti da se prije no što nastave vožnju usklade s odredbama ili se, ovisno o okolnostima ili sigurnosnim zahtjevima, mogu provesti druge odgovarajuće mjere uključujući, prema potrebi, zabranu ulaska takvih vozila u Zajednicu.

Članak 6.

1.   Nadzor se može provoditi i u prostorijama poduzeća kao preventivna mjera ili ako se tijekom nadzora na cesti ustanove prekršaji koji ugrožavaju sigurnost prijevoza opasnih tvari.

2.   Svrha takvog nadzora je osigurati da su sigurnosni uvjeti koji se odnose na prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu u skladu s odgovarajućim propisima.

Ako se u vezi s prijevozom opasnih tvari u cestovnom prometu ustanovi da je bio počinjen prekršaj, posebno prekršaj naveden u Prilogu II., predmetni prijevoz uskladit će se s propisima prije nego što teret napusti poduzeće ili će se na njega primijeniti druge odgovarajuće mjere.

Članak 7.

1.   Države članice si međusobno pružaju pomoć s ciljem učinkovite provedbe ove Direktive.

2.   Teški ili ponovljeni prekršaji koji ugrožavaju sigurnost prijevoza opasnih tvari i koje su počinila strana vozila ili poduzeća trebaju se odmah prijaviti nadležnim tijelima u državi članici u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj se nalazi sjedište poduzeća.

Nadležna tijela države članice u kojoj su ustanovljeni teški ili ponovljeni prekršaji mogu zatražiti od nadležnih tijela države članice u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj se nalazi sjedište poduzeća da poduzmu odgovarajuće mjere protiv počinitelja.

Potonja nadležna tijela obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj su prekršaji ustanovljeni o svim mjerama poduzetima u vezi s prijevoznikom ili poduzećem.

Članak 8.

Ako se na temelju nalaza nadzora na cesti obavljenog na vozilu registriranom u drugoj državi članici može opravdano pretpostaviti da su bili počinjeni teški ili ponovljeni prekršaji koji se zbog nepostojanja potrebnih podataka ne mogu ustanoviti tijekom tog nadzora, nadležna tijela dotičnih država članica međusobno si pomažu kako bi razjasnila situaciju. Kada nadležna država članica u tu svrhu provede nadzor u poduzeću, o rezultatima tog nadzora obavijestit će drugu državu članicu.

Članak 9.

1.   Svaka država članica, za svaku kalendarsku godinu, a najkasnije dvanaest mjeseci po isteku te godine, šalje Komisiji izvješće sastavljeno u skladu s obrascem iz Priloga III. o primjeni ove Direktive, uključujući sljedeće podatke:

—	ako je to moguće, utvrđenu ili procijenjenu količinu opasnih tvari koje se prevoze u cestovnom prometu (u prevezenim tonama ili u tonama po kilometru),

—	broj provedenih nadzora,

—	broj vozila na kojima je proveden nadzor s obzirom na mjesto registracije (domaća vozila, vozila registrirana u drugim državama članicama ili u trećim zemljama),

—	broj i vrstu zabilježenih prekršaja,

—	vrstu i broj izrečenih kazni.

2.   Komisija prvi put 1999. godine, a potom barem svake tri godine, šalje Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o tome kako države članice primjenjuju ovu Direktivu, navodeći pritom podatke u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 10.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive do 1. siječnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst najvažnijih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 11.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 26, 29.1.1994., str. 10. i SL C 238, 26.8.1994., str. 4.

(2)  SL C 195, 18.7.1994., str. 18.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 3. svibnja 1994. (SL C 205, 25.7.1994., str. 55.), Zajedničko stajalište Vijeća od 21. studenoga 1994. (SL C 354, 13.12.1994., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 1995. (SL br.C 89, 10.4.1995., str. 29.).

(4)  SL L 390, 30.12.1989., str. 18. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3356/91 (SL L 318, 20.11.1991., str. 1.).

(5)  SL L 395, 31.12.1992., str. 6.

(6)  SL L 319, 12.12.1994., str. 7.

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

PREKRŠAJI

Za potrebe ove Direktive, prekršajem se posebno smatra sljedeće:

1.	tvari čiji prijevoz nije odobren;

2.	nepostojanje izjave pošiljatelja o sukladnosti tvari i njihove ambalaže s propisima o prijevozu;

3.	vozila kod kojih je prilikom nadzora ustanovljeno curenje opasnih tvari zbog propusnosti cisterni ili ambalaže;

4.	vozila bez certifikata o homologaciji ili s nepropisnim certifikatom;

5.	vozila bez odgovarajuće narančaste upozorne ploče ili s nepropisnom narančastom upozornom pločom;

6.	vozila bez uputa o sigurnosti ili s neodgovarajućim uputama o sigurnosti;

7.	neodgovarajuće vozilo ili ambalaža;

8.	vozač ne posjeduje propisanu potvrdu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu;

9.	vozila bez vatrogasnih aparata;

10.	vozila ili ambalaža bez propisanih oznaka opasnosti;

11.	vozila bez prijevozne/popratne dokumentacije ili podaci o opasnim tvarima u vozilu koji nisu u skladu s propisima;

12.	vozila koja nisu obuhvaćena dvostranim/višestranim sporazumom ili koja nisu u skladu sa sporazumom;

13.	prepunjena cisterna.

---

PRILOG III.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

45

---

31997R2027

---

L 285/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

09.10.1997.

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2027/97

od 9. listopada 1997.

o odgovornosti zračnih prijevoznika u slučaju nesreća

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 84. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

djelujući u skladu s postupkom predviđenim u članku 189. c Ugovora (3),

(1)	budući da je u okviru zajedničke prometne politike potrebno poboljšati razinu zaštite putnika koji su sudionici zrakoplovnih nesreća;

(2)

budući da su pravila u vezi s odgovornošću u slučaju nesreća uređena Konvencijom o ujednačivanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz, potpisanom 12. listopada 1929. u Varšavi, odnosno tom Konvencijom, izmijenjenom u Haagu 28. rujna 1955. i Konvencijom sastavljenom u Guadalajari 18. rujna 1961. za koje se dalje u tekstu, ovisno o tome koja se od tih konvencija može primijeniti, a svaka od njih se dalje u tekstu smatra primjenjivom, koristi naziv „Varšavska konvencija”; budući da se Varšavska konvencija primjenjuje u cijelom svijetu u obostranu korist, kako putnika tako i zračnih prijevoznika;

(3)

budući da su granice odgovornosti koje je odredila Varšavska konvencija preniske prema današnjim gospodarskim i socijalnim standardima i često dovode do dugotrajnih postupaka koji štete ugledu zračnog prijevoza; budući da su zbog toga države članice u različitim omjerima podigle te granice odgovornosti što je dovelo do različitih odredbi i uvjeta prijevoza u unutarnjem zrakoplovnom tržištu;

(4)

budući da se pored toga Varšavska konvencija primjenjuje samo na međunarodni prijevoz; budući da je na unutarnjem zrakoplovnom tržištu ukinuta razlika između domaćeg i međunarodnog prijevoza; budući da je, stoga, primjereno imati jednaku razinu i prirodu odgovornosti, kako u domaćem, tako i u međunarodnom prijevozu;

(5)

budući da se ponovno razmatranje i preispitivanje Varšavske konvencije odavno očekuje, što bi dugoročno na međunarodnoj razini predstavljalo ujednačeniji i primjenjiviji odgovor na pitanje odgovornosti zračnog prijevoznika u slučaju nesreće; budući da je potrebno multilateralnim pregovorima nastaviti napore da se povise granice odgovornosti određene Varšavskom konvencijom;

(6)	budući da je u skladu s načelom supsidijarnosti poželjno djelovati na razini Zajednice kako bi se postigla usklađenost u području odgovornosti zračnih prijevoznika te da bi to djelovanje moglo poslužiti kao smjernica za poboljšanu zaštitu putnika na globalnoj razini;

(7)	budući da je primjereno otkloniti sva novčana ograničenja odgovornosti u smislu članka 22. stavka 1. Varšavske konvencije ili bilo koja druga zakonska ili ugovorna ograničenja u skladu sa sadašnjim tendencijama na međunarodnoj razini;

(8)

budući da se, s ciljem izbjegavanja situacija u kojima se žrtve nesreća ne obeštećuju, zračni prijevoznici Zajednice neće u vezi s bilo kojim zahtjevom za naknadu štete zbog smrti, ozljeđivanja ili druge tjelesne ozljede putnika u smislu članka 17. Varšavske konvencije, a radi svoje obrane, na bilo koji način koristiti člankom 20. stavkom 1. Varšavske konvencije do određenog iznosa;

(9)	budući da se zračni prijevoznici Zajednice mogu osloboditi odgovornosti u slučaju sukrivnje dotičnog putnika;

(10)

budući da je potrebno razjasniti odgovornosti na temelju ove Uredbe s obzirom na članak 7. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992. o izdavanju dozvola za zračne prijevoznike (4); budući da bi, u tom smislu, zračni prijevoznici Zajednice morali biti osigurani do određenog iznosa navedenog u ovoj Uredbi;

(11)	budući da bi zračni prijevoznici Zajednice morali uvijek imati pravo zahtijevati naknadu štete od trećih stranaka;

(12)	budući da brza isplata predujma može u znatnoj mjeri pomoći ozlijeđenim putnicima ili fizičkim osobama koje imaju pravo na naknadu štete, a koje su se suočile s neposrednim troškovima koji su posljednica zrakoplovne nesreće;

(13)

budući da pravila o vrsti i granicama odgovornosti u slučaju smrti ili tjelesne ozljede koje je pretrpio putnik predstavljaju dio odredbi i uvjeta prijevoza u ugovoru o zračnom prijevozu sklopljenom između prijevoznika i putnika; budući da bi radi smanjenja opasnosti od narušavanja tržišnog natjecanja prijevoznici trećih zemalja morali na odgovarajući način obavijestiti putnike o svojim uvjetima prijevoza;

(14)	budući da je primjereno i potrebno da se novčana ograničenja navedena u ovoj Uredbi preispitaju kako bi se u obzir uzeo gospodarski razvoj i situacija u međunarodnom kontekstu;

(15)

budući da se Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) trenutačno bavi revizijom Varšavske konvencije; budući da će čekajući ishod takve revizije, mjere koje se u međuvremenu poduzimaju od strane Zajednice povećati zaštitu putnika; budući da Vijeće mora što je prije moguće nakon ICAO-ove revizije Varšavske konvencije ponovo pregledati ovu Uredbu,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom se Uredbom utvrđuju obveze zračnih prijevoznika Zajednice u vezi s njihovom odgovornošću za štetu koju pretrpe putnici u slučaju smrti ili bilo koje tjelesne ozljede koju je pretrpio putnik ako se nesreća koja je prouzročila navedenu štetu dogodila u zrakoplovu ili tijekom bilo koje operacije ukrcaja ili iskrcaja.

Ovom se Uredbom također pobliže pojašnjavaju određeni zahtjevi u vezi s osiguranjem zračnih prijevoznika Zajednice.

Pored toga, ovom se Uredbom utvrđuju neki zahtjevi u vezi s informacijama koje moraju osigurati zračni prijevoznici sa sjedištem izvan Zajednice koji obavljaju letove u Zajednicu, iz nje ili u njoj.

Članak 2.

1.   U smislu ove Uredbe:

(a)	„zračni prijevoznik” znači trgovačko društvo za zračni promet s valjanom operativnom licencijom;

(b)	„zračni prijevoznik Zajednice” znači zračni prijevoznik s valjanom operativnom licencijom koju mu je izdala država članica u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) br. 2407/92;

(c)	„osoba s pravom na naknadu štete” znači putnik ili svaka osoba koja ima pravo zahtijevati naknadu u ime toga putnika u skladu s primjenjivim pravom;

(d)	„ECU” znači obračunska jedinica korištena prilikom sastavljanja općeg proračuna Europskih zajednica u skladu s člancima 207. i 209. Ugovora;

(e)	„SDR” znači posebna prava vučenja u skladu s definicijom Međunarodnog monetarnog fonda;

(f)

„Varšavska konvencija” znači Konvencija o ujednačivanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz, potpisana u Varšavi 12. listopada 1929., odnosno Varšavska konvencija, izmijenjena u Haagu 28. rujna 1955. i Konvencija kojom se dopunjuje Varšavska konvencija, sastavljena u Guadalajari 18. rujna 1961., ovisno o tome koja se primjenjuje na ugovor o putničkom prijevozu zajedno sa svim važećim međunarodnim aktima koji ih dopunjuju ili su s njima povezani.

2.   Pojmovi sadržani u ovoj Uredbi koji nisu definirani u stavku 1. odgovaraju pojmovima koji se koriste u Varšavskoj konvenciji.

Članak 3.

1.

(a) Odgovornost zračnog prijevoznika Zajednice za pretrpljenu štetu u slučaju smrti ili bilo koje tjelesne ozljede putnika u slučaju nesreće ne podliježe nikakvom financijskom ograničenju, bilo ono utvrđeno zakonom, konvencijom ili ugovorom. (b) Obveza osiguranja utvrđena u članku 7. Uredbe (EEZ) br. 2407/92 podrazumijeva obvezu zračnog prijevoznika Zajednice da se osigura do granice odgovornosti predviđene u stavku 2., a nakon toga do neke razumne granice.

2.   Za svaku naknadu štete čija je protuvrijednost u ECU-ima jednaka iznosu do 100 000 SDR, zračni prijevoznik Zajednice ne smije isključiti ili ograničiti svoju odgovornost dokazivanjem da su on i njegovi zastupnici poduzeli sve potrebne mjere kako bi izbjegli štetu ili da je njemu, odnosno njima, bilo nemoguće poduzeti takve mjere.

3.   Neovisno o odredbama stavka 2., ako zračni prijevoznik Zajednice dokaže da je nepažnja ozlijeđenog ili preminulog putnika prouzročila štetu, ili je pridonijela njezinom nastanku, prijevoznika se može, u skladu s primjenjivim pravom, u potpunosti ili djelomično osloboditi njegove odgovornosti.

Članak 4.

U slučaju smrti ili bilo koje tjelesne ozljede koju je pretrpio putnik u slučaju nesreće, ništa u ovoj Uredbi:

(a)	ne podrazumijeva da je zračni prijevoznik Zajednice jedina stranka odgovorna za plaćanje naknade štete; ili

(b)	ne ograničava možebitna prava zračnog prijevoznika Zajednice da zahtijeva doprinos ili naknadu štete od bilo koje druge stranke u skladu s mjerodavnim pravom.

Članak 5.

1.   Zračni prijevoznik Zajednice mora bez odlaganja, a u svakom slučaju najkasnije petnaest dana od dana utvrđivanja identiteta fizičke osobe s pravom na naknadu štete, isplatiti predujam razmjeran tegobama koje je ta osoba pretrpila i koji joj omogućuje da zadovolji neposredne materijalne potrebe.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., predujam u slučaju smrti ne smije biti manji od 15 000 SDR-a po putniku, čija je protuvrijednost izražena u ECU-ima.

3.   Predujam ne predstavlja priznanje odgovornosti te se može kompenzirati kasnijim iznosima isplaćenima na temelju odgovornosti zračnog prijevoznika Zajednice, no on je nepovratan, osim u slučajevima propisanim u članku 3. stavku 3. ili kada se naknadno dokaže da je osoba kojoj je bio isplaćen predujam svojom nepažnjom prouzročila štetu, ili joj je doprinijela, odnosno kada ta osoba nije imala pravo na naknadu štete.

Članak 6.

1.   Odredbe članaka 3. i 5. uključuju se u uvjete prijevoza zračnog prijevoznika Zajednice.

2.   Odgovarajuće informacije o odredbama članaka 3. i 5. na zahtjev su dostupne putnicima u poslovnicama zračnog prijevoznika Zajednice, putnim agencijama, šalterima za registraciju putnika i prodajnim mjestima. Putna karta ili bilo koja druga jednakovrijedna isprava mora sadržavati sažetak odredbi na jednostavnom i razumljivom jeziku.

3.   Zračni prijevoznici s poslovnim nastanom izvan Zajednice koji lete u Zajednicu, iz nje ili u njoj i koji ne primjenjuju odredbe članaka 3. i 5. moraju o tome izričito i jasno obavijestiti putnike u trenutku kupnje putne karte u poslovnicama zračnog prijevoznika, putnim agencijama ili šalterima za registraciju putnika koji se nalaze na području države članice. Zračni prijevoznici moraju putnicima dati obrazac u kojemu su navedeni njihovi uvjeti. Činjenica da je na putnoj karti ili nekoj drugoj jednakovrijednoj ispravi navedena samo granica odgovornosti ne predstavlja dostatnu informaciju.

Članak 7.

Komisija najkasnije u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe sastavlja izvješće o njezinoj provedbi koje, između ostalog, uzima u obzir gospodarski razvitak i razvoj u međunarodnim forumima. Takvo izvješće može biti popraćeno prijedlozima za izmjenu ove Uredbe.

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu godinu dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL C 104, 10.4.1996., str. 18. i SL C 29, 30.1.1997., str. 10.

(2)  SL C 212, 22.7.1996., str. 38.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 17. rujna 1996. (SL C 320, 28.10.1996., str. 30.), Zajedničko stajalište Vijeća od 24. veljače 1997. (SL C 123, 21.4.1997., str. 89.) i Odluka Europskog parlamenta od 29. svibnja 1997. (SL C 182, 16.6.1997.).

(4)  SL L 240, 24.8.1992., str. 1.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

48

---

31998L0091

---

L 011/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.12.1998.

---

DIREKTIVA 98/91/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 1998.

o motornim vozilima i njihovim prikolicama namijenjenim za cestovni prijevoz opasnih tvari i izmjeni Direktive 70/156/EEZ o homologaciji tipa motornih vozila i njihovih prikolica

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

postupajući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3),

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 94/55/EZ od 21. studenoga 1994. o usklađivanju zakonodavstava država članica o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (4), kojom se u zakonodavstvo Zajednice prenosi Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (ADR),

budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica unutar kojega treba osigurati slobodu kretanja robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da je u svrhu cjelovitog ostvarenja tog cilja potrebno posve uskladiti tehničke zahtjeve koji se odnose na vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu;

budući da je za nesmetano funkcioniranje uređenja tržišta potrebno ukloniti tehničke prepreke trgovini u vezi s EZ homologacijom tipa motornih vozila namijenjenih prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu;

budući da je zato, u kontekstu unutarnjeg tržišta, potrebno uskladiti norme koje se odnose na sredstva za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu;

budući da je potrebno uskladiti postupke homologacije u državama članicama;

budući da će ova Direktiva biti jedna od zasebnih direktiva koje se trebaju poštovati kako bi se postigla usklađenost s postupkom EZ homologacije utvrđenim Direktivom 70/156/EEZ (5) te kako bi se osigurala usklađenost vozila sa zahtjevima postupka EZ homologacije utvrđenog tom Direktivom; budući da se stoga odredbe Direktive 70/156/EEZ koje se odnose na vozila primjenjuju na ovu Direktivu;

budući da je posebno u članku 3. stavku 4. i članku 4. stavku 3. Direktive 70/156/EEZ propisano da svaka zasebna direktiva mora imati priložen opisni list koji sadrži odgovarajuće podatke iz Priloga I. toj Direktivi, kao i certifikat o homologaciji na temelju Priloga VI. spomenutoj Direktivi kako bi se homologacija mogla kompjuterizirati,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na vozila kategorija „N” i „O”, kako su definirana u članku 2. i Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ, namijenjena prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu u državama članicama ili između njih.

Područje primjene, definicija, klasifikacija i zahtjevi koji se odnose na takva vozila, kao i upravne odredbe u vezi s njihovom EZ homologacijom, utvrđeni su u Prilogu I. i Prilogu II. ovoj Direktivi.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

—	„opasne tvari” znači tvari i proizvodi kako su definirani u članku 2. Direktive 94/55/EZ

—	„prijevoz” znači prijevoz u cestovnom prometu kako je definiran u članku 2. Direktive 94/55/EZ.

Članak 3.

Direktiva 70/156/EEZ mijenja se dodavanjem:

a)	sljedeće točke u Prilog I: „ ”

b)	sljedeće točke u dijelu I. Priloga IV.: Predmet Broj Direktive Upućivanje na Službeni list Primjenjuje se za kategorije vozila M1 M2 M3 N1 N2 N3 O1 O2 O3 O4 56.   Vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari 98/91/EZ L 11 od 16. siječnja 1999.       X X X X X X X”

Članak 4.

1.   Države članice ne smiju:

—	odbiti dodijeliti EZ homologaciju, odnosno nacionalnu homologaciju, za određen tip vozila, ili

—	zabraniti registraciju, prodaju ili stavljanje u promet osnovnih, odnosno potpunih vozila, kako su definirani u članku 2. Direktive 70/156/EEZ

zbog razloga u vezi s prijevozom opasnih tvari, ako su ispunjeni zahtjevi iz Priloga ovoj Direktivi.

2.   Države članice ne smiju zabraniti registraciju, prodaju ili stavljanje u promet vozila dovršenog iz osnovnog vozila, kako je definirano u članku 2. Direktive 70/156/EEZ, zbog razloga u vezi s osnovnim vozilom i prijevozom opasnih tvari:

—	ako su za osnovno vozilo ispunjeni zahtjevi iz Priloga ovoj Direktivi i ako dovršenjem osnovnog vozila ta sukladnost i dalje vrijedi, ili

—	ako su za dovršeno vozilo ispunjeni zahtjevi iz Priloga ovoj Direktivi.

Članak 5.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 16. siječnja 2000. i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 6.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 29, 30.1.1997., str. 17., i SL C 207, 3.7.1998., str. 18.

(2)  SL C 296, 29.9.1997., str. 1.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 19. veljače 1998. (SL C 80, 16.3.1998., str. 209.), Zajedničko stajalište Vijeća od 29. lipnja 1998. (SL C 262, 19.8.1998., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 20. listopada 1998. (SL C 341, 9.11.1998.). Odluka Vijeća od 7. prosinca 1998.

(4)  SL L 319, 12.12.1994., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/86/EZ (SL L 335, 24.12.1996., str. 43.).

(5)  Direktiva Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 42, 23.2.1970., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/14/EZ (SL L 91, 25.3.1998., str. 1.).

---

POPIS PRILOGA

Prilog I.:

Prilog II.:

Dodatak 1.:

Dodatak 2.:

Dopuna

---

PRILOG I.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJA, KLASIFIKACIJA, ZAHTJEVI

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1   Ova se Direktiva primjenjuje na sva vozila, potpuna (primjerice, u jednoj fazi izrađena dostavna vozila, teretna vozila, traktori, prikolice), nepotpuna (primjerice, šasija s kabinom, šasija prikolice) ili dovršena (primjerice, šasija, šasija s kabinom opremljena nadogradnjom), namijenjena prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu.

2.   DEFINICIJA

2.1   „Tip vozila” sastoji se od vozila koja se međusobno ne razlikuju barem u sljedećim osnovnim obilježjima:

—	proizvođač,

—	proizvođačeva oznaka tipa,

—	kategorija,

—	osnovna obilježja konstrukcije i izrade u vezi s „tehničkim odredbama” iz Dodatka B2. Priloga B Direktivi 94/55/EZ.

3.   KLASIFIKACIJA VOZILA NAMIJENJENIH PRIJEVOZU OPASNIH TVARI U CESTOVNOM PROMETU

3.1   Vozila namijenjena prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu klasificiraju se prema rubnom broju 220 301 Priloga B Direktivi 94/55/EZ kako slijedi:

3.1.1	EX/II	su vozila namijenjena prijevozu eksploziva kao prijevozne jedinice tipa II;
3.1.2	EX/III	su vozila namijenjena prijevozu eksploziva kao prijevozne jedinice tipa III;
3.1.3	FL	su vozila namijenjena prijevozu tekućina s plamištem do najviše 61 °C, odnosno zapaljivih plinova, u spremnicima zapremine veće od 3 000 litara, fiksnim cisternama ili izgradnim cisternama, kao i baterijska vozila zapremine veće od 1 000 litara namijenjena prijevozu zapaljivih plinova;
3.1.4	OX	su vozila namijenjena prijevozu tvari klase 5.1, rubni broj 2501, točka 1.a, u cisternama zapremine veće od 3 000 litara, fiksnim cisternama ili izgradnim cisternama;
3.1.5	AT	su vozila, osim vozila tipa FL ili OX, namijenjena prijevozu opasnih tvari u cisternama zapremine veće od 3 000 litara, fiksnim cisternama ili izgradnim cisternama, kao i baterijska vozila zapremine veće od 1 000 litara, osim vozila tipa FL.

4.   ZAHTJEVI

Potrebno je ispuniti zahtjeve u pogledu izrade vozila namijenjenih prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu, uključujući, prema potrebi, odredbe o njihovoj homologaciji, koji su utvrđeni u rubnim brojevima od 220 500 do 220 540 Priloga B Direktivi 94/55/EZ.

---

PRILOG II.

UPRAVNE ODREDBE U VEZI S EZ HOMOLOGACIJOM TIPA

1.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

1.1.   Zahtjev za EZ homologaciju tipa na temelju članka 3. stavka 4. Direktive 70/156/EEZ za tip vozila namijenjenog prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu podnosi proizvođač.

1.2.   Obrazac opisnog lista nalazi se u Dodatku 1.

1.3.   Vozilo ili vozila koja su u skladu s karakteristikama opisanima u Dodatku 1. ovoj Direktivi i koja tehnička služba nadležna za provođenje homologacijskih ispitivanja i provjera smatra prototipovima vozila tipa moraju se predati u postupak toj tehničkoj službi.

2.   DODJELJIVANJE EZ HOMOLOGACIJE TIPA

2.1.   Ako su odgovarajući zahtjevi ispunjeni, dodjeljuje se EZ homologacija tipa u skladu s člankom 4. stavkom 3. i, ako je primjenjiv, člankom 4. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ.

2.2.   Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa nalazi se u Dodatku 2.

2.3.   Svakom homologiranom tipu vozila dodjeljuje se homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ. Država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

3.   PREINAKE TIPA I IZMJENE HOMOLOGACIJA

3.1.   U slučaju preinake tipa vozila homologiranog u skladu s ovom Direktivom primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

3.2.   S obzirom na napravljene preinake, može se provesti djelomično ispitivanje, kako ga definira tehnička služba.

4.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Mjere namijenjene osiguranju sukladnosti proizvodnje provode se u skladu s odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.

Dodatak 1.

Dodatak 2.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 mm × 297 mm))

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

60

---

31999L0035

---

L 138/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.04.1999.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 1999/35/EZ

od 29. travnja 1999.

o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 84. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 189.c Ugovora (3),

(1)	budući da u okviru zajedničke prometne politike treba poduzeti daljnje mjere za poboljšanje sigurnosti u putničkom pomorskom prijevozu;

(2)

budući da je Zajednica ozbiljno zabrinuta zbog pomorskih nesreća u kojima su sudjelovali ro-ro putnički brodovi i u kojima je došlo do velikog broja ljudskih žrtava; budući da osobe koje u Zajednici koriste usluge ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila s pravom očekuju primjerenu razinu sigurnosti i imaju se pravo na nju osloniti;

(3)

budući da je Vijeće, u svojoj rezoluciji od 22. prosinca 1994. o sigurnosti „roll-on/roll-off” putničkih brodova (4), pozvalo Komisiju da podnese prijedloge za obavezan sustav pregleda i nadzora sigurnosti ro-ro putničkih brodova koji plove prema lukama ili iz luka Zajednice, uključujući pravo na istraživanje pomorskih nesreća;

(4)	budući da, posebno u pogledu značaja putničkog pomorskog prijevoza na unutarnjem tržištu, djelovanje na razini Zajednice predstavlja najučinkovitiji način uspostavljanja zajedničke minimalne razine sigurnosti za brodove u Zajednici;

(5)	budući da je djelovanje na razini Zajednice najbolji način za usklađenu primjenu nekih načela dogovorenih u okviru Međunarodne pomorske organizacija (IMO), izbjegavajući pri tome narušavanje tržišnog natjecanja između različitih luka Zajednice te ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila;

(6)

budući da je, obzirom na načelo razmjernosti, Direktiva Vijeća primjereni pravni instrument jer pruža okvir za jednoznačnu i obaveznu primjenu zajedničkih standarda sigurnosti u državama članicama, ostavljajući svakoj državi članici pravo odlučivanja o tome koji provedbeni mehanizmi najbolje odgovaraju njezinom unutarnjem sustavu;

(7)

budući da su za sigurnost brodova prvenstveno odgovorne države zastave; budući da svaka država članica mora osigurati ispunjavanje sigurnosnih zahtjeva koji se primjenjuju na ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila koja plove pod zastavom te države članice i na kompanije koje njima upravljaju;

(8)

budući da nadzor države luke ne predviđa redovne detaljne preventivne preglede i provjere za ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila; budući da stoga treba provjeriti jesu li kompanije i njihovi brodovi i plovila u skladu sa standardima sigurnosti dogovorenima u okviru IMO-a i, prema potrebi, na regionalnoj razini sustavom redovnih obaveznih inspekcijskih pregleda od strane država domaćina; budući da treba spriječiti kompanije da upravljaju takvim brodovima i plovilima, ako ovi inspekcijskim pregledima otkriju opasne nesukladnosti s tim sigurnosnim standardima;

(9)	budući da je ova Direktiva upućena državama članicama kao državama domaćinima; budući da se odgovornosti koje ta uloga nosi temelje na posebnim odgovornostima države luke koje su potpuno usklađene s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. (Unclos);

(10)

budući da se, u interesu poboljšanja sigurnosti i izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, zajednički standardi sigurnosti trebaju primjenjivati na sve ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila, bez obzira na zastavu pod kojom plove, koji plove na redovnim linijama prema ili iz neke luke država članica u međunarodnoj plovidbi kao i u domaćoj plovidbi morskim područjima udaljenim više od 20 milja od obale na koju se osobe koje su pretrpile brodolom mogu iskrcati, ostavljajući istodobno mogućnost državama članicama da prošire područje primjene Direktive na ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila koja obavljaju domaću plovidbu u morskim područjima unutar 20 milja od obale;

(11)	budući da je potrebno da države domaćini provjere da li ro-ro putnički brodovi i brza putnička plovila koja plove prema lukama i iz luka Zajednice ispunjavaju određene usklađene zahtjeve za izdavanjem svjedodžbi i preglede države zastave;

(12)

budući da navedeni ro-ro putnički brodovi i brza putnička vozila u vrijeme izgradnje kao i tijekom cijelog svog vijeka, trebaju također ispunjavati primjenjive klasifikacijske standarde u vezi gradnje i održavanja trupa, glavnih i pomoćnih strojeva, električnih uređaja i nadzornih uređaja te moraju biti opremljeni zapisivačem podataka o putovanju koji je u skladu s odgovarajućim međunarodnim zahtjevima;

(13)

budući da države domaćini trebaju provjeravati upravljaju li kompanije, koje pružaju te usluge, svojim ro-ro putničkim brodovima i brzim putničkim plovilima na način koji jamči maksimalnu sigurnost; budući da zainteresiranim državama članicama koje nisu države zastave, treba dozvoliti puno sudjelovanje u svakom istražnom postupku u slučaju pomorske nesreće;

(14)

budući da je od temeljnog značaja provjeriti poštuju li uprave trećih zemalja države zastave obveze kompanija da surađuju u istražnom postupku u slučaju pomorske nesreće ili nezgode i ispunjavaju propise priznatih organizacija za klasifikaciju brodova i, prema potrebi, za izdavanje svjedodžbi; budući da bi takve uprave morale prihvatiti upotrebu usklađenih postupaka pregleda i postupaka izdavanja svjedodžbi;

(15)	budući da, države domaćini trebaju, kako bi osigurale stalnu usklađenost ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila sa zahtjevima ove Direktive, provoditi preglede prije početka pružanja usluge, i zatim u redovnim razmacima te uvijek kada nastupi značajna promjena radnih okolnosti;

(16)

budući da zbog smanjenja opterećenosti kompanija, treba voditi računa o prethodnim provjerama i pregledima; ro-ro putnički brodovi i brza putnička plovila trebaju se izuzeti od pregleda kada se potvrdi da ispunjavaju zahtjeve ove Direktive za rad na sličnim linijama, te za zamjenske brodove i plovila trebaju važiti posebna rješenja; budući da ro-ro putnički brodovi i brza putnička plovila koja su uspješno prošla pregled u državi domaćina ne trebaju podlijegati proširenim inspekcijskim pregledima prema Direktivi Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o jačanju međunarodnih standarda u odnosu na sigurnost broda, sprečavanje onečišćenja i uvjeta života i rada na brodovima (nadzor države luke) (5) koji koriste luke Zajednice i plove u vodama koje su u nadležnosti država članica;

(17)	budući da države članice trebaju surađivati u izvršavanju svojih odgovornosti kao države domaćini;

(18)

budući da bi za države članice moglo biti korisno da im u izvršavanju njihovih zadaća pomažu priznate organizacije koje ispunjavaju zahtjeve Direktive Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije za inspekcijski pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (6);

(19)	budući da, pri planiranju inspekcijskog pregleda, treba voditi računa o rasporedima rada i održavanja ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila;

(20)

budući da države članice trebaju osigurati da njihov unutarnji pravni sustav omogućava njima i svakoj drugoj bitno zainteresiranoj državi članici sudjelovanje ili suradnju u istragama nesreća, odnosno provođenje istraga nesreća na temelju odredaba IMO-vog Kodeksa za istrage pomorskih nesreća; budući da ishod takvih istraga treba biti javno dostupan;

(21)	budući da će skup pridruženih mjera u područjima sustava usmjeravanja plovidbe, planiranja intervencija i lokalnih ograničenja u plovidbi dodatno unaprijediti sigurnost;

(22)	budući da, kako bi se omogućilo praćenje primjene ove Direktive, treba izraditi bazu podataka koja se temelji na informacijama prikupljenim pri pregledima;

(23)

budući da je potrebno da Odbor koji se sastoji od predstavnika država članica pomaže Komisiji u učinkovitoj primjeni ove Direktive; budući da Odbor koji se navodi u članku 12. Direktive Vijeća 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (7), može preuzeti tu funkciju;

(24)

budući da određene odredbe Direktive Odbor može prilagoditi kako bi ih uskladio s mjerama Zajednice ili IMO-a i poboljšao način uzimanja u obzir budućih izmjena Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru iz 1974. (SOLAS) koje stupe na snagu i kako bi se osigurala usklađena provedba izmjena nekih IMO rezolucija bez proširivanja njihovog područja primjene,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

Svrha ove Direktive je uspostava sustava obaveznih pregleda koji će omogućiti veću sigurnost u obavljanju redovnog linijskog prijevoza ro-ro putničkim brodovima i brzim putničkim plovilima prema lukama ili iz luka država članica Zajednice i omogućiti državama članicama pravo da provode, sudjeluju ili surađuju u istražnim postupcima pomorskih nesreća ili nezgoda na tim linijama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive i njezinih Priloga:

(a)	„ro-ro putnički brod (trajekt)” znači pomorski putnički brod opremljen tako da omogućava cestovnim i željezničkim vozilima da se ukrcaju („roll on”) na brod ili iskrcaju („roll off”) s njega, koji prevozi više od 12 putnika;

(b)	„brzo putničko plovilo” znači brzo putničko plovilo kako je definirano Pravilom 1. poglavlja X. Konvencije SOLAS 1974 s izmjenama na dan donošenja ove Direktive, koje prevozi više od 12 putnika;

(c)	„putnik” znači svaka osoba osim: i. zapovjednika i članova posade ili drugih osoba zaposlenih na brodu ili uključenih u bilo koju djelatnost na brodu za njegove potrebe; i ii. djeteta mlađeg od jedne godine;

(d)	„Konvencija SOLAS 1974” znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru, zajedno s njezinim Protokolima i izmjenama, kako je bila na snazi na dan donošenja ove Direktive;

(e)	„Kodeks o brzim plovilima” znači „Međunarodni kodeks o sigurnosti brzih plovila” iz Rezolucije IMO-vog Odbora za pomorsku sigurnost MSC 36 (63) od 20. svibnja 1994., s izmjenama na dan donošenja ove Direktive;

(f)

„redovna linija” znači niz putovanja ro-ro putničkih brodova ili brzih putničkih plovila koji prometuju između dvije ili više istih luka, ili niz plovidaba iz ili prema istoj luci bez međupostaja, ili: i. prema objavljenom redu plovidbe; ili ii. na putovanjima koja su tako pravilna i učestala da čine prepoznatljiv sustavan niz;

(g)	„morsko područje” znači svako morsko područje uključeno na popis koji je sastavljen u skladu s člankom 4. Direktive Vijeća 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim propisima i standardima za putničke brodove (8);

(h)

„svjedodžbe” su: i. za ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila u međunarodnoj plovidbi, svjedodžbe o sigurnosti izdane prema Konvenciji SOLAS 1974 kako je izmijenjena, zajedno s odgovarajućim evidencijama opreme i primjerima svjedodžbi i dozvola za rad, gdje je to primjereno; ii. za ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila u domaćoj plovidbi, svjedodžbe o sigurnosti izdane prema Direktivi 98/18/EZ zajedno s odgovarajućim evidencijama opreme i primjerima svjedodžbi i dozvola za rad, gdje je to primjereno;

(i)	„svjedodžba o izuzimanju” znači svaka svjedodžba izdana u skladu s odredbama Pravila 1. B/12.a vi. Konvencije SOLAS 1974;

(j)	„uprava države zastave” znači nadležna tijela države pod čijom zastavom plovi ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo;

(k)	„država domaćin” znači država članica u čiju luku (luke) uplovljava, ili iz čije luke isplovljava ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo na redovnoj liniji;

(l)	„međunarodna plovidba” znači plovidba morem iz luke države članice prema luci izvan države članice, ili obratno;

(m)	„domaća plovidba” znači plovidba morskim područjima koja počinje u luci države članice i završava u istoj ili drugoj luci u istoj državi članici;

(n)	„priznata organizacija” znači organizacija priznata u skladu s člankom 4. Direktive 94/57/EZ;

(o)

„kompanija” znači kompanija koja upravlja jednim ili više ro-ro putničkih brodova kojima je izdana potvrda o usklađenosti sukladno članku 5. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 3051/95 od 8. prosinca 1995. o sigurnom upravljanju „roll on/roll off” putničkim brodovima (ro-ro putnički brodovi) (9), ili kompanija koja upravlja brzim putničkim plovilom koje posjeduje potvrdu o usklađenosti izdanu u skladu s Pravilom IX/4 Konvencije SOLAS 1974 s izmjenama na dan donošenja ove Direktive;

(p)	„Kodeks za istrage pomorskih nesreća” znači Kodeks za istrage pomorskih nesreća i nezgoda koji je donio IMO, Rezolucijom skupštine A.849(20) od 27. studenoga 1997.;

(q)	„poseban pregled” znači pregled koji provodi država domaćin kako se navodi u člancima 6. i 8.;

(r)	„stručni inspektor” znači zaposlenik u javnom sektoru ili druga osoba s propisnim ovlaštenjem nadležnog tijela države članice za provođenje pregleda i inspekcijskih pregleda koji se odnose na svjedodžbe i ispunjavanje kriterija o stručnoj spremi i neovisnosti navedenih u Prilogu V.;

(s)	„nedostatak” znači zatečeno stanje koje nije u skladu sa zahtjevima ove Direktive.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na sve ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila na redovnoj liniji prema luci države članice ili iz nje, bez obzira na zastavu pod kojom plove, kada plove u međunarodnoj plovidbi ili u domaćoj plovidbi u morskim područjima koje pokriva razred A iz članka 4. Direktive 98/18/EZ.

2.   Države članice mogu ovu Direktivu primjenjivati na ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila u domaćoj plovidbi u ostalim morskim područjima koja nisu navedena u stavku 1. U takvim okolnostima na sve ro-ro putničke brodove ili brza putnička plovila koji plove pod istim uvjetima primjenjuju se odgovarajući propisi, bez razlike u odnosu na zastavu, državu ili mjesto poslovnog nastana kompanije.

Članak 4.

Početne provjere koje se zahtijevaju za ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila

1.   Prije početka plovidbe ro-ro putničkog broda ili brzog putničkog plovila na redovnoj liniji, ili u roku od 12 mjeseci od datuma navedenog u članku 19. stavku 1. za ro-ro putničke brodove ili brza putnička plovila koja na taj dan već plove na redovnoj liniji, države domaćini provjeravaju da ro-ro putnički brodovi i brza putnička plovila:

(a)	posjeduju valjane svjedodžbe, koje je izdala uprava države zastave ili priznata organizacija koja djeluje u njezino ime;

(b)

su pregledana radi izdavanja svjedodžbi u skladu s odgovarajućim postupcima i smjernicama priloženim IMO Rezoluciji skupštine A.746(18) o preporukama za preglede prema usklađenom sustavu pregleda i izdavanja svjedodžbi, kako vrijede u vrijeme donošenja ove Direktive, ili postupcima koji su osmišljeni radi postizanja istog cilja;

(c)	ispunjavaju klasifikacijska pravila u skladu s propisima priznate organizacije, ili propisima koje uprava države zastave prihvaća kao jednakovrijedne za gradnju i održavanje trupa, strojeva te električnih i nadzornih uređaja;

(d)

su opremljeni zapisivačem podataka o putovanju (VDR) radi pružanja podataka koji bi mogli pomoći u mogućem istražnom postupku nesreće. VDR mora ispunjavati standarde izvedbe iz IMO Rezolucije skupštine A.861(20) od 27. studenoga 1997. i biti u skladu s normama o ispitivanju utvrđenim u normi br. 61996 Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC). Međutim, VDR uređaji koji se ugrađuju na ro-ro putničkim brodovima i brzim putničkim plovilima izgrađenima prije stupanja na snagu ove Direktive, mogu se izuzeti od ispunjavanja nekim zahtjevima. Ta se izuzeća i uvjeti pod kojima se mogu dodijeliti donose u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16.;

(e)

ispunjavaju posebne zahtjeve stabiliteta, donesene na regionalnoj razini i prenesene u nacionalna zakonodavstva u skladu s postupkom obavješćivanja utvrđenim Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupaka za prikupljanje podataka u području tehničkih normi i propisa i propisa o uslugama informacijskog društva (10), kada rade u području pokrivenom tim nacionalnim zakonodavstvom, pod uvjetom da ti zahtjevi ne prelaze one navedene u Prilogu Rezoluciji 14 (Zahtjevi stabiliteta u sporazumu) konferencije SOLAS iz 1995. i priopćene glavnom tajniku IMO-a, u skladu s postupcima navedenim u točki 3. te Rezolucije.

2.   Stavak 1. točka (e) primjenjuje se na brza putnička plovila samo kada je primjereno.

Članak 5.

Početne provjere koje se zahtijevaju u odnosu na kompanije i države zastave

Prije početka rada ro-ro putničkog broda ili brzog putničkog plovila na redovnoj liniji, ili u roku od 12 mjeseci od datuma navedenog u članku 19. stavku 1. za ro-ro putničke brodove ili brza putnička plovila koji na taj dan već plove na redovnoj liniji, države domaćini:

1.

provjeravaju da kompanije koje upravljaju ili namjeravaju upravljati takvim brodom ili plovilom na redovnoj liniji: (a) poduzmu potrebne mjere kako bi se osigurala primjena posebnih zahtjeva utvrđenih u Prilogu I. i državama domaćinima koje sudjeluju na redovnoj liniji pružio dokaz o usklađenosti s ovim stavkom i člankom 4.; (b) će unaprijed pristati da države domaćini i svaka bitno zainteresirana država članica može provoditi, u potpunosti sudjelovati ili surađivati u svakoj istrazi pomorske nesreće ili nezgode u skladu s člankom 12., i da će im dozvoliti pristup podacima prikupljenim pomoću VDR uređaja na njihovom brodu ili plovilu uključenom u takvu nesreću ili nezgodu;

2.	provjeravaju za takav brod ili plovilo koje plovi pod zastavom koja nije zastava države članice, je li ta država zastave prihvatila obvezu kompanije o ispunjavanju zahtjeva ove Direktive.

Članak 6.

Početni posebni pregledi

1.   Prije početka rada ro-ro putničkog broda ili brzog putničkog plovila na redovnoj liniji, ili u roku od 12 mjeseci od datuma navedenog u članku 19. stavku 1. za ro-ro putničke brodove ili brza putnička plovila koji na taj dan već plove na redovnoj liniji, države domaćini provode početni posebni pregled, u skladu s prilozima I. i III. kako bi se uvjerile da ro-ro putnički brodovi ili brza putnička plovila ispunjavaju potrebne zahtjeve za siguran rad na redovnoj liniji.

2.   Kad se ovaj članak primjenjuje prije početka plovidbe, države domaćini određuju datum početnog posebnog pregleda, najviše jedan mjesec nakon primitka dokaza potrebnih za dovršavanje provjera u skladu s člancima 4. i 5.

Članak 7.

Posebne odredbe

1.   Kada ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo plovi na drugoj redovnoj liniji, nova država domaćin u najvećoj mjeri uzima u obzir provjere i preglede koji su za taj brod ili plovilo prethodno provedeni u svrhu plovidbe na prethodnoj redovnoj liniji pokrivenoj ovom Direktivom. Pod uvjetom da je nova država domaćin zadovoljna ovim prijašnjim provjerama i pregledima te da su oni u skladu s novim uvjetima rada, ne trebaju se primjenjivati članci 4., 5. i 6. prije nego ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo započne s radom na novoj redovnoj liniji.

2.   Članci 4., 5. i 6. ne trebaju se primjenjivati kada ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo, koji su u skladu s ovom Direktivom i već rade na redovnoj liniji pokrivenoj ovom Direktivom, prelaze na drugu liniju pokrivenu ovom Direktivom i države domaćini se slažu da su značajke linije slične, a ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo ispunjava sve zahtjeve za siguran rad na toj liniji.

Na zahtjev kompanije, dotične države domaćini mogu unaprijed potvrditi svoju suglasnost u pogledu sličnosti značajki linije.

3.   U slučajevima kad, zbog nepredvidivih okolnosti, treba hitno uvesti zamjenski ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo, kako bi se osigurala neprekidna usluga, i stavci 1. i 2. se ne primjenjuju, država domaćin može dozvoliti početak rada broda ili plovila pod uvjetom:

(a)	da vizualni inspekcijski pregled i provjera isprava ne ukazuje da ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo ne ispunjava potrebne zahtjeve za sigurnu plovidbu; i

(b)	da država domaćin provede provjere i preglede dokumenata prema člancima 4., 5. i 6. u roku jednog mjeseca.

Članak 8.

Redoviti posebni pregledi i drugi pregledi

1.   Države domaćini moraju svakih 12 mjeseci provoditi:

—	posebni pregled, u skladu s Prilogom III., i

—	preglede tijekom redovne plovidbe, koji pokrivaju dovoljno točaka navedenih u prilozima I., III. i IV. kako bi se država domaćin uvjerila da brod ili plovilo nastavlja ispunjavati sve potrebne zahtjeve za sigurnu plovidbu.

Početni posebni pregled u skladu s člankom 6. računa se kao posebni pregled u smislu ovog članka.

2.   Država domaćin provodi poseban pregled u skladu s Prilogom III. svaki puta kad ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo obavi popravke, preinake ili promjene glavnih značajki, ili kada se promijeni upravljanje ili zastava, ili dođe do prijenosa razreda. Međutim, u slučaju promjene upravljanja ili zastave, ili prijenosa razreda, država domaćin može, nakon uzimanja u obzir prethodnih provjera i pregleda broda ili plovila i pod uvjetom da ova promjena ili prijenos ne utječe na siguran rad broda ili plovila, izdvojiti brod ili plovilo iz posebnog pregleda koji se zahtijeva ovim stavkom.

3.   Ako pregledi navedeni u stavku 1. potvrde ili otkriju postojanje nedostataka u vezi zahtjeva ove Direktive koji zahtijevaju zabranu rada, sve troškove u vezi pregleda pokriva kompanija u bilo kojem uobičajenom računovodstvenom razdoblju.

Članak 9.

Obavješćivanje

Države domaćini odmah, u pisanom obliku, obavješćuju kompanije o ishodu provjera i pregleda prema člancima 4., 5., 6. i 8.

Članak 10.

Zabrana plovidbe

1.   Država domaćin zabranjuje plovidbu ro-ro putničkog broda ili brzog putničkog plovila na redovnoj liniji:

(a)	kada nije u mogućnosti potvrditi ispunjavanje zahtjeva iz članaka 4. i 5.;

(b)	uvijek kada se tijekom pregleda navedenih u člancima 6. i 8. otkriju nedostaci koji predstavljaju neposrednu opasnost za ljudski život, brod ili plovilo, njegovu posadu i putnike;

(c)	kada se utvrdi nemogućnost ispunjavanja instrumenata Zajednice navedenih u Prilogu II. što predstavlja neposrednu opasnost za ljudski život, brod ili plovilo, njegovu posadu ili putnike;

(d)	uvijek kada se država zastave nije s njom savjetovala o pitanjima navedenim u članku 13. stavku 1. ili 5.,

sve dok država domaćin ne ustanovi da je opasnost otklonjena i zahtjevi Direktive ispunjeni.

Država domaćin obavješćuje kompaniju u pisanom obliku o odluci o zabrani operacija ro-ro putničkog broda ili brzog putničkog plovila, dajući puno objašnjenje.

2.   Međutim, kada ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo već plovi na redovnoj liniji i otkriju se nedostaci, država domaćin od kompanije zahtijeva da odmah poduzme potrebne mjere za njihovo uklanjanje ili u jasno određenom razumnom roku, pod uvjetom da ne predstavljaju neposrednu opasnost za sigurnost broda ili plovila, njegove posade ili putnika. Nakon otklanjanja nedostataka, dotične države domaćini provjeravaju je li to otklanjanje u cijelosti bilo provedeno na zadovoljavajući način. Ako to nije slučaj, zabranit će operacije broda ili plovila.

3.   Države članice, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, uspostavljaju i održavaju odgovarajuće postupke u vezi prava na žalbu kompanije protiv odluke o zabrani plovidbe. Žalbe se trebaju rješavati brzo. Žalba automatski ne odgađa pravne učinke odluke.

Nadležno tijelo mora propisno izvijestiti kompaniju o njenom pravu na žalbu.

4.   U slučajevima gdje se primjenjuju članci 4., 5. i 6., prije početka plovidbe ro-ro putničkog broda ili brzog putničkog plovila na redovnoj liniji, odluka o zabrani rada broda mora se donijeti u roku od jednog mjeseca od početnog posebnog pregleda i o njoj treba odmah obavijestiti kompaniju.

Članak 11.

Postupci u vezi početnih i redovitih posebnih pregleda

1.   Ro-ro putnički brodovi i brza putnička plovila, koji su na zadovoljstvo uključene države (država) domaćina podvrgnuti posebnim pregledima, izuzimaju se od proširenih inspekcijskih pregleda tih država članica navedenih u članku 7. stavku 4. Direktive 95/21/EZ i proširenih inspekcijskih pregleda na temelju očitih razloga pripadanja kategoriji putničkih brodova navedenih u članku 7. stavku 1. i Prilogu V.A.3. te Direktive.

2.   Uprave dviju ili više država domaćina uključenih u posebni pregled istog broda ili plovila međusobno surađuju. Posebne preglede provodi tim sastavljen od stručnih inspektora uključene(-ih) države(-a) domaćina. Uvijek kada postoji potreba za ocjenom kakvoće ispunjavanja odredaba u vezi razreda broda, države domaćini osiguravaju da u timu sudjeluju potrebni stručnjaci, uključujući i inspektora priznate organizacije kada je primjereno. Inspektori izvještavaju uprave država domaćina o nedostacima. Država domaćin dostavlja ove podatke državi zastave, ako to nije država domaćin koja u pregledu sudjeluje.

3.   Uključena država domaćin može pristati na provođenje pregleda na zahtjev druge uključene države domaćina.

4.   Države domaćini, kada to zahtijevaju kompanije, pozivaju upravu države zastave koja nije država domaćin, da budu zastupljene u bilo kojem posebnom pregledu prema odredbama ove Direktive.

5.   Države domaćini, pri planiranju pregleda u skladu s člancima 6. i 8., vode računa o rasporedu rada i održavanju brodova ili plovila.

6.   Nalazi posebnih pregleda se bilježe u izvještaju čiji se oblik određuje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16.

7.   U slučaju stalnog neslaganja među državama domaćinima o ispunjavanju zahtjeva članaka 4. i 5. stavka 1., uprava bilo koje države domaćina uključene u poseban pregled odmah obavješćuje Komisiju o razlozima neslaganja.

8.   Komisija odmah pokreće postupke za donošenje odluke u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16.

Članak 12.

Istraživanje nesreća

1.   Države članice određuju, u okviru njihovog unutarnjeg pravnog sustava, pravni status koji će omogućiti njima i svim drugim bitno zainteresiranim državama članicama da sudjeluju, surađuju ili, kada je to moguće prema Kodeksu o istraživanju pomorskih nesreća, da provode bilo koji istražni postupak o pomorskoj nesreći ili nezgodi koja uključuje ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo.

2.   Izrazi „bitno zainteresirana država”, „vodeća država u istrazi” i „pomorska nesreća” imaju isto značenje kao u Kodeksu o istraživanju pomorskih nesreća.

3.   Kada je ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo uključeno u pomorsku nesreću, država u čijim se vodama nesreća ili nezgoda dogodila pokreće istražni postupak, ili ako se dogodila u drugim vodama taj postupak pokreće posljednja država članica koju je brod ili plovilo posjetilo. Ova država ostaje odgovorna za istražni postupak i koordinaciju s drugim bitno zainteresiranim državama, sve dok se ne postigne obostrani sporazum o tome koja će biti vodeća država u istrazi.

4.   Države članice koje provode, sudjeluju ili surađuju u tim istražnim postupcima trebaju se pobrinuti da se istražni postupak dovrši na najučinkovitiji način u najkraćem mogućem roku, uzimajući u obzir Kodeks o istraživanju pomorskih nesreća.

5.   Države članice osiguravaju javno objavljivanje izvještaja proizašlih iz tih istražnih postupaka, u skladu s točkom 12.3. Kodeksa o istraživanju pomorskih nesreća, te da se o njima obavijesti Komisija.

Članak 13.

Popratne mjere

1.   Države članice koje izdaju ili priznaju svjedodžbu o izuzeću rade zajedno s uključenom državom domaćinom ili upravom države zastave pri rješavanju svakog neslaganja u vezi pogodnosti za izuzeća prije početnog posebnog pregleda.

2.   Države članice provode kopnene sustave upravljanja plovidbom i druge informacijske sustave u skladu s IMO Rezolucijom A.795(19) za pomoć ro-ro putničkim brodovima i brzim putničkim plovilima u sigurnom održavanju redovne linije, ili njezinog dijela, za čiju su sigurnost odgovorne.

3.   Svaka država članica dostavlja Komisiji preslike izvještaja o pregledu, navedenih u članku 11. stavku 6. zajedno s IMO brojem za identifikaciju, ako se primjenjuje. Komisija može, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16., odlučiti o odgovarajućim mjerama za dodjeljivanje identifikacijskog broja drugim brodovima. Ako su dvije ili više država domaćina uključene u redovnu liniju, podatke može dostaviti jedna od tih država domaćina. Komisija osniva i vodi baze podataka koje sadrže dostavljene podatke. Uvjeti pristupa bazama podataka određuju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16.

4.   Države članice osiguravaju da kompanije koje upravljaju ro-ro putničkim brodovima ili brzim putničkim plovilima na redovnim linijama prema njihovim lukama ili iz njihovih luka, budu u mogućnosti voditi i provoditi integrirani sustav planiranja brodskih intervencija. U tu svrhu koriste okvir predviđen IMO Rezolucijom skupštine A.852(20) o smjernicama za strukturu integriranog sustava planiranja. Ako dvije ili više država članica sudjeluju kao države domaćini na redovnim linijama one zajednički uspostavljaju nacrt različitih plovidbenih putova.

5.   Države članice osiguravaju da ih uprava države zastave potpuno uključi u njihovu ulogu država domaćina prije izdavanja dozvole za upravljanje brzim putničkim vozilom, u skladu s odredbama stavka 1.9.3. Kodeksa o brzim plovilima. One osiguravaju uspostavljanje ili održavanje ograničenja rada koja zahtijevaju lokalne prilike, potrebna radi zaštite života, prirodnih resursa i obalnih aktivnosti te poduzimaju mjere za stupanje na snagu ovih ograničenja.

Članak 14.

Suradnja među državama domaćinima

Države domaćini uključene u iste redovne linije moraju uspostaviti međusobnu vezu primjenom ove Direktive.

Članak 15.

Mjere potpore

Države članice obavješćuju treće zemlje koje imaju odgovornosti države zastave ili odgovornosti slične onima države domaćina u odnosu na ro-ro putničke brodove i brza putnička plovila koja spadaju u područje primjene ove Direktive i plove između luke države članice i luke treće zemlje, o zahtjevima ove Direktive prema svakoj kompaniji koja održava redovite linije prema lukama ili iz luka Zajednice.

Članak 16.

Regulatorni odbor

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive 93/75/EEZ.

2.   Predstavnici Komisije dostavljaju odboru nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor donosi svoje mišljenje o nacrtu, u vremenskom roku koji predsjedavajući može utvrditi ovisno o hitnosti predmeta. Mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluka koje treba donijeti Vijeće na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se na način utvrđen tim člankom. Predsjedavatelj ne glasuje.

3.

(a) Komisija donosi predviđene mjere ako su u skladu s mišljenjem odbora. (b) Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija bez odlaganja, dostavlja prijedlog Vijeću u vezi mjera koje treba poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. Ako, po isteku osam tjedana od datuma obraćanja Vijeću, Vijeće nije odlučilo, predložene mjere donosi Komisija.

Članak 17.

Postupak izmjene

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 16.:

(a)

prilozi;

(b)	definicije;

(c)	upućivanja na instrumente Zajednice;

(d)	upućivanja na rezolucije IMO-a,

mogu se izmijeniti u mjeri potrebnoj za usklađivanje s mjerama Zajednice ili IMO-a koje su stupile na snagu, ali ne proširujući područje primjene ove Direktive.

Prilozi se također mogu izmijeniti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. kada je potrebno poboljšati rješenja utvrđena ovom Direktivom, bez proširivanja njezinog područja primjene.

Članak 18.

Sankcije

Države članice utvrđuju sustav sankcija za kršenja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere za primjenu tih sankcija. Tako predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 19.

Primjena

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. prosinca 2000. i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Odredbe članka 4. stavka 1. točke (d) primjenjuju se najkasnije 30 mjeseci nakon datuma objave IEC norme br. 61996 ili 1. siječnja 2001., ovisno o tome koji od ovih datuma nastupi kasnije.

3.   Kad države članice donose ove mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

4.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim odredbama nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 20.

Ocjenjivanje primjene

Komisija ocjenjuje primjenu ove Direktive tri godine nakon datuma navedenog u članku 19. stavku 1. na temelju podataka koje dostave države članice u skladu s člankom 13.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 22.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 108, 7.4.1998., str. 122.

(2)  SL C 407, 28.12.1998., str. 106.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 7. listopada 1998. (SL C 328, 26.10.1998., str. 82.), Zajedničko stajalište Vijeća od 21. prosinca 1998. (SL C 49, 22.2.1999., str. 15.) i Odluka Europskog parlamenta od 10. veljače 1999. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL C 379, 31.12.1994., str. 8.

(5)  SL L 157, 7.7.1995., str. 1., Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/42/EZ (SL L 184, 27.6.1998., str. 40.).

(6)  SL L 319, 12.12.1994., str. 20., Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/58/EZ (SL L 274, 7.10.1997., str. 8.)

(7)  SL L 247, 5.10.1993., str. 19., Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/74/EZ (SL L 276, 13.10.1998., str. 7.).

(8)  SL L 144, 15.5.1998., str. 1.

(9)  SL L 320, 30.12.1995., str. 14. Uredba kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 179/98 (SL L 19, 24.1.1998., str. 35.).

(10)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.).

---

PRILOG I.

POSEBNI ZAHTJEVI KOJE TREBAJU ISPUNJAVATI KOMPANIJE

kako se navodi u članku 5. stavku 1. i člancima 6. i 8.

Kompanije moraju na svojim ro-ro putničkim brodovima i brzim putničkim plovilima osigurati:

1.

odgovarajuće podatke o raspoloživim kopnenim sustavima za upravljanje plovidbom i ostalim informacijskim sustavima za pomoć pri sigurnom vođenju plovidbe koje zapovjednik mora imati prije početka plovidbe broda ili plovila te da zapovjednik upotrebljava sustave za upravljanje plovidbom i informacijske sustave koje su uspostavile države članice;

2.	primjenu odgovarajućih odredaba stavaka 2. do 6. okružnice MSC/Circular 699, o revidiranim smjernicama za sigurnosna uputstva za putnike;

3.	da je na lako dostupnom mjestu postavljena ploča s opisom rada na brodu koja sadrži: a) raspored rada na moru i rada u luci; i b) maksimalan broj radnih sati ili minimalne sate odmora koji se zahtijevaju za dežurne članove posade;

4.	da zapovjednik nije spriječen u donošenju odluka, koje su po njegovoj stručnoj procjeni potrebne za sigurnu plovidbu i rad, posebno u teškim vremenskim uvjetima i na nemirnom moru;

5.	da zapovjednik vodi bilješke o aktivnostima plovidbe i događajima koji su važni za sigurnost plovidbe;

6.

da se o svakom oštećenju, ili trajnoj deformaciji vrata u oplati broda i pripadnom dijelu vanjske oplate, koje može utjecati na čvrstoću broda ili plovila, te o svakom nedostatku mehanizama za učvršćenje takvih vrata, odmah izvijeste uprave države pod čijom zastavom brod plovi i države domaćina te da se ta oštećenja odmah poprave na zadovoljstvo uprava;

7.	da važeći plan plovidbe bude na raspolaganju prije polaska ro-ro putničkog broda ili brzog plovila. Pri pripremanju plana plovidbe treba uzeti u obzir smjernice navedene u MSC Rezoluciji … (70) o smjernicama za planiranje plovidbe;

8.	da su putnici informirani o uslugama i pomoćnim službama koje su na raspolaganju starijim i osobama sa smanjenom sposobnosti na brodu te ih predoče u obliku prikladnom za ljude oštećena vida.

---

PRILOG II.

POPIS INSTRUMENATA ZAJEDNICE

naveden u članku 10. stavku 1. c

—

Direktiva Vijeća 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (SL L 247, 5.10.1993., str. 19.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/74/EZ (SL L 276, 13.10.1998., str. 7.),

—	Direktiva Vijeća 94/58/EZ od 22. studenoga 1994. o minimalnoj razini izobrazbe pomoraca (SL L 319, 12.12.1994., str. 28.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/35/EZ (SL L 172, 17.6.1998., str. 1.), gdje je primjenjiva,

—	Uredba Vijeća (EZ) br. 3051/95 od 8. prosinca 1995. o sigurnom upravljanju roll on/roll off putničkim brodovima (ro-ro putnički brodovi) (SL L 320, 30.12.1995., str. 14.). Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 179/98 (SL L 19, 24.1.1998., str. 35.).

---

PRILOG III.

POSTUPCI ZA POSEBNE PREGLEDE

(kako se navodi u člancima 6. do 8.)

1.

Posebni pregledi trebaju osigurati ispunjavanje zakonskih zahtjeva, posebno onih u vezi konstrukcije, pregrađivanja i stabilnosti, strojnih i električnih sustava, ukrcaja, stabilnosti, protupožarne zaštite, maksimalnog broja putnika, sredstava za spašavanje i prijevoza opasnih tvari, radiokomunikacija i navigacije, te da u tu svrhu i tamo gdje je primjenjivo uključuju najmanje: — pokretanje generatora u nuždi, — pregled rasvjete u nuždi, — pregled izvora napajanja u nuždi za radijske uređaje, — ispitivanje javnog razglasa, — protupožarnu vježbu, uključujući demonstraciju sposobnosti upotrebe opreme vatrogasca, — rad protupožarne pumpe u nuždi, s dva protupožarna crijeva spojena na glavni požarni vod, — ispitivanje rada daljinskoga gašenja dovoda goriva u kotlove, glavne i pomoćne strojeve te zaustavljanje ventilatora, — ispitivanje naprava za daljinsko i lokalno zatvaranje protupožarnih zaklopki, — ispitivanje sustava za otkrivanje požara i sustava uzbune, — ispitivanje ispravnosti zatvaranja požarnih vrata, — rad kaljužnih pumpi, — zatvaranje vodonepropusnih pregradnih vrata, lokalno i daljinski, — vježbu kojom se pokazuje da su ključni članovi posade upoznati s planom kontrole oštećenja, — spuštanje najmanje jedne brodice za prikupljanje i jedne brodice za spašavanje u more, pokretanje i ispitivanje motora i kormilarskog sustava te vraćanje brodica na njihovo mjesto na brodu, — provjera inventara svih brodica za spašavanje i za prikupljanje, — ispitivanje kormilarskog stroja i pomoćnog kormilarskog uređaja broda ili plovila.

2.	Posebni pregledi uključuju provjeru predviđenog sustava brodskog održavanja.

3.

Posebni pregledi usmjereni su na upoznavanje članova posade sa sigurnosnim postupcima, postupcima u slučaju opasnosti, održavanjem, radnom praksom, sigurnošću putnika, postupcima na zapovjedničkom mostu i postupcima u vezi tereta i vozila, te njihovu učinkovitost. Provjerava se sposobnost pomoraca da razumiju, i kada je primjereno, izdaju naredbe i uputstva te povratne izvještaje na zajedničkom radnom jeziku koji se navodi u brodskom dnevniku. Provjeravaju se isprave koje dokazuju da su članovi posade uspješno obavili posebnu izobrazbu, posebno: — izobrazbu o upravljanju mnoštvom, — izobrazbu upoznavanja (sustava), — sigurnosnu izobrazbu za osobe koje pružaju izravnu pomoć putnicima i u prostorima namijenjenim putnicima, a posebno starijim i osobama sa smanjenom pokretljivosti u slučaju opasnosti, i — izobrazbu o upravljanju u kriznim situacijama i ljudskom ponašanju. Posebni pregled mora uključivati ocjenu rasporeda radnog vremena obzirom na to uzrokuje li prekomjerno umaranje, posebno osoblja na brodskoj straži.

4.	Svjedodžbe o osposobljenosti članova posade koje izdaju treće zemlje priznaju se samo kada su u skladu s Pravilom I/10. revidirane Međunarodne konvencije o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca, iz 1978. (Konvencija STCW).

---

PRILOG IV.

OKVIRNE SMJERNICE ZA STRUČNE INSPEKTORE PRI PROVOĐENJU IZVANREDNIH PREGLEDA U REDOVNOJ PLOVIDBI

(kako se navodi u članku 8. stavku 1.)

1.   Podaci o putnicima

Način na koji se provjerava da broj putnika za koji ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo (dalje u tekstu „brod”) posjeduje svjedodžbu nije premašen. Da je sustav upisa podataka o putnicima u skladu s propisima i da je učinkovit. Način na koji se podatak o ukupnom broju putnika dostavlja zapovjedniku i, ako je primjereno, kako se putnici koji putuju u oba smjera bez iskrcavanja na obalu uračunavaju u ukupan broj putnika pri povratku.

2.   Podaci o krcanju i stabilitetu

Da su, kada je primjenjivo, postavljeni pouzdani mjerači gaza i da su u upotrebi. Da su poduzete mjere kojima se osigurava da brod nije prenakrcan i odgovarajuća pregradna teretna vodna linija nije uronjena. Da se ocjena krcanja i stabiliteta provodi u skladu sa zahtjevima. Da su vozila za prijevoz robe i drugi teret raspoređeni prema potrebi i da su brodu dostavljeni brojčani podaci za ocjenu krcanja i stabiliteta. Da su planovi za upravljanje oštećenjem trajno izloženi i da su brodskim časnicima na raspolaganju priručnici s podacima za upravljanje oštećenjem.

3.   Spremnost za plovidbu

Postupak provjere spremnosti broda za plovidbu prije napuštanja pristaništa, što uključuje postupak izvještavanja kojim se potvrđuje da su sva vodonepropusna vrata u oplati i sva izložena vrata zatvorena. Da su sva vrata na palubama vozila zatvorena prije nego brod napusti pristanište ili ostaju otvorena samo toliko dugo koliko je potrebno da bi se omogućilo zatvaranje štitnika na pramcu, mehanizama zatvaranja na pramčanim, krmenim i bočnim vratima te jesu li postavljena signalna svjetla i TV nadzor njihovog statusa na zapovjedničkom mostu. Sve poteškoće s radom signalnih svjetala, posebno sklopke na vratima, moraju se provjeriti i o njima izvijestiti.

4.   Obavijesti o sigurnosti plovidbe

Forma redovitih obavijesti o sigurnosti plovidbe i postavljanje uputstava i smjernica za postupke u hitnim slučajevima na odgovarajućem jeziku (jezicima). Provjeriti da se redovite obavijesti o sigurnosti plovidbe daju na početku putovanja i da se čuju na svim javnim mjestima, uključujući otvorene palube na koje putnici imaju pristup.

5.   Bilješke u brodskom dnevniku

Pregledati brodski dnevnik kako bi se provjerilo da se bilježe podaci o zatvaranju pramčanih, krmenih i drugih vodonepropusnih i izloženih vrata, o vježbama za pregradna vodonepropusna vrata, ispitivanju kormilarskog uređaja itd. Također, da se upisuju podaci o gazovima, nadvođu i stabilitetu, kao i zajednički radni jezik posade.

6.   Opasne tvari

Provjeriti da se svaki teret koji se sastoji od opasnih ili onečišćujućih tvari prevozi u skladu s odgovarajućim propisima i, posebno, da je dana izjava u vezi opasnih i onečišćujućih tvari zajedno s brodskom ispravom o teretu ili nacrtom smještaja kojim se prikazuje njihov položaj na brodu, da je prijevoz pojedinog tereta dozvoljen na putničkim brodovima te da su opasne i onečišćujuće tvari ispravno označene, obilježene, smještene, osigurane i odvojene.

Da su vozila koja prevoze opasne i onečišćujuće tvari ispravno obilježene i osigurane. Da je, kada se prevoze opasne i onečišćujuće tvari, preslika pripadne isprave o brodskom teretu ili nacrta smještaja dostupna na obali. Da je zapovjednik upoznat sa zahtjevima o obavješćivanju prema Direktivi 93/75/EEZ i uputstvima o postupcima za slučaj opasnosti koje treba slijediti te o pružanju prve pomoći u slučaju nesreće koja uključuje opasne tvari ili onečišćivače mora. Da je sustav prozračivanja paluba vozila stalno u upotrebi, da se pojačava kad rade motori vozila i da postoji neka vrsta pokazivača na mostu koji pokazuje da sustav prozračivanja palube vozila radi.

7.   Učvršćivanje teretnih vozila

Način na koji se učvršćuju teretna vozila, na primjer, u skupinama ili u pojedinačnom vezu. Postoji li dovoljan broj čvrstih uporišnih točaka. Koji je način osiguravanja teretnih vozila za vrijeme nepovoljnih vremenskih prilika ili u slučaju kada se one očekuju. Način osiguravanja autobusa i motocikala, prema potrebi. Provjeriti ima li brod priručnik za učvršćivanje tereta.

8.   Palube za vozila

Postoji li na prostorima posebne kategorije i ro-ro teretnim prostorima stalna ophodnja ili nadzor putem TV nadzornog sustava za praćenje kretanja vozila u nepovoljnim vremenskim uvjetima i neovlaštenog ulaska putnika. Da su požarna vrata i ulazi zatvoreni i da su postavljene obavijesti kojima se putnicima ne dozvoljava pristup na palube za vozila dok brod plovi.

9.   Zatvaranje vodonepropusnih vrata

Provode li se postupci utvrđeni u brodskim radnim uputstvima vezano za pregradna vodonepropusna vrata. Provode li se zahtijevane vježbe. Da je sustav nadzora vodonepropusnih vrata na zapovjedničkom mostu postavljen, kada je moguće, na „lokalni” nadzor. Da su, u uvjetima ograničene vidljivosti i bilo kojoj opasnoj situaciji, vrata zatvorena. Da su posade upućene u pravilnu upotrebu vratiju i svjesne opasnosti koje proizlaze iz njihove pogrešne upotrebe.

10.   Protupožarne ophodnje

Potvrditi da se provodi učinkovita ophodnja kako bi se odmah otkrilo svako izbijanje požara. To treba uključivati prostore posebnih kategorija u kojima nije postavljen fiksni sustav za otkrivanje požara i uzbunjivanje, s time da te prostore može nadzirati ophodnja, kako se navodi u točki 8.

11.   Sporazumijevanje u slučaju opasnosti

Postoji li dovoljan broj članova posade u skladu s rasporedom za uzbunu, za pomoć putnicima u slučaju opasnosti te jesu li lako prepoznatljivi i mogu li se sporazumjeti s putnicima u slučaju opasnosti, uzimajući u obzir prikladnu i odgovarajuću kombinaciju bilo kojih od sljedećih čimbenika:

(a)	jezik ili jezici koji odgovaraju prevladavajućim nacionalnostima putnika koji se prevoze na pojedinoj liniji;

(b)	vjerojatnost da poznavanje osnovnih izraza engleskog jezika za izdavanje osnovnih uputa može omogućiti sporazumijevanje s putnicima kojima je potrebna pomoć, bez obzira govore li putnici i posada istim jezikom ili ne;

(c)	mogućnost potrebe za drugim načinima komuniciranja u slučaju opasnosti (na primjer pokazivanje, signalizacija rukama, privlačenje pažnje na mjesta s uputstvima, zborna mjesta, sredstva za spašavanje ili putove evakuacije kada je govorna komunikacija nepraktična);

(d)	opseg u kojem su potpuna sigurnosna uputstva dana putnicima na njihovom materinjem jeziku ili jezicima;

(e)	jezici na kojima se za vrijeme opasnosti ili vježbe mogu izdavati najave opasnosti kako bi se ključna uputstva prenijela putnicima i olakšalo članovima posade pružanje pomoći putnicima.

12.   Zajednički radni jezik članova posade

Provjeriti je li određen radni jezik koji omogućuje učinkovito postupanje posade u vezi sigurnosnih pitanja te da je taj radni jezik upisan u brodskom dnevniku.

13.   Sigurnosna oprema

Održavaju li se sredstva za spašavanje i protupožarna sredstva, uključujući požarna vrata i druge dijelove strukturne protupožarne zaštite koji su lako dostupni za inspekcijski pregled. Jesu li protupožarni planovi trajno izloženi, ili jesu li brodskim časnicima na raspolaganju priručnici s potrebnim podacima. Je li smještaj prsluka za spašavanje primjeren i je li moguće lako odrediti smještaj dječjih prsluka za spašavanje. Da ukrcaj vozila ne sprečava rad protupožarnih sredstava, sklopki u slučaju opasnosti, nadzora drenažnih ventila itd. koji mogu biti smješteni na palubama za vozila.

14.   Navigacijska i radijska oprema

Jesu li navigacijska oprema i radiokomunikacijska oprema, uključujući radijsku plutaču za označivanje mjesta nesreće (EPIRB), u funkciji.

15.   Dodatna rasvjeta u slučaju opasnosti

Je li postavljena dodatna rasvjeta u slučaju opasnosti, kada se zahtijeva prema propisima, i vode li se bilješke o manjkavostima.

16.   Izlazi u slučaju opasnosti

Provjeriti oznake u skladu s primjenjivim propisima i rasvjetu izlaza u slučaju opasnosti, iz glavnog kao i izvora napajanja u slučaju opasnosti. Poduzeti mjere da vozila ostave otvoren put izlazu u slučaju opasnosti, kada se izlazi u slučaju opasnosti križaju ili prolaze kroz palube vozila. Jesu li izlazi, posebno izlazi iz bescarinskih prodavaonica, koji su bili blokirani prevelikom količinom robe, slobodni.

17.   Priručnici

Jesu li predviđene kopije priručnika za zapovjednika i svakog višeg časnika i jesu li dodatne kopije na raspolaganju članovima posade. Također provjeriti, postoje li kontrolni popis za provjeru priprema za plovidbu i drugih radnji.

18.   Čistoća strojarnice

Održava li se u strojarnici čistoća u skladu s postupcima održavanja.

19.   Odlaganje otpada

Jesu li rješenja za odlaganje i rukovanje otpadom zadovoljavajuća.

20.   Planirano održavanje

Sve kompanije moraju imati posebne utvrđene mjere, s predviđenim sustavom održavanja, za sva područja u vezi sigurnosti uključujući pramčana i krmena vrata i bočne otvore, zajedno s njihovim sustavima zatvaranja, ali također pokrivajući i opremu za održavanje i sigurnost strojarnice. Nacrti moraju biti na mjestima radi redovitih provjera svih dijelova koja se tiču standarda sigurnosti na najvišoj razini. Moraju postojati postupci za bilježenje nedostataka i potvrde o tome jesu li ispravno otklonjeni, tako da su zapovjednik i zadužena osoba na kopnu u sastavu uprave kompanije upoznati s nedostacima i obaviješteni kada su nedostaci otklonjeni u navedenom roku. Redovne provjere rada sustava zatvaranja unutarnjih i vanjskih pramčanih vrata moraju uključiti pokazivače, nadzornu opremu i moguće ispušne ventile u područjima između pramčanog vidnika i unutarnjih vrata, a posebno mehanizme zatvaranja i njima pridružene hidrauličke sustave.

21.   Plovidba

Za vrijeme plovidbe treba odabrati priliku za provjeru prekobrojnosti putnika, uključujući rasploživost sjedala i blokiranje prolaza, stepeništa i izlaza u slučaju opasnosti prtljagom i putnicima koji nemaju sjedala. Provjeriti također jesu li putnici napustili palubu vozila prije nego što brod isplovi te da nemaju više pristupa na nju neposredno prije pristajanja.

---

PRILOG V.

KRITERIJI ZA STRUČNU OSPOSOBLJENOST I NEOVISNOST STRUČNIH INSPEKTORA

(kako se navodi u članku 2. stavku (r))

1.	Stručni inspektor mora imati ovlaštenje za provođenje posebnih pregleda navedenih u članku 6. koje mu izdaje nadležno tijelo države članice.

2.

Ili: — je stručni inspektor morao završiti najmanje jednu godinu službe pri nadležnom tijelu države članice kao inspektor države zastave na poslovima pregleda i izdavanja svjedodžbi u skladu s Konvencijom SOLAS 1974, — i mora posjedovati: (a) svjedodžbu o osposobljenosti za zapovjednika, koja osobi omogućuje zapovijedanje brodom od 1 600 tona bruto tonaže ili više (vidjeti STCW, Pravilo II/2); ili (b) svjedodžbu o osposobljenosti za upravitelja stroja koja mu omogućuje preuzimanje te zadaće na brodu čije glavno pogonsko postrojenje ima snagu jednaku ili veću od 3 000 kW (vidjeti STCW, Pravilo III/2); ili (c) položiti ispit u državi članici za inženjera brodogradnje, inženjera strojarstva ili inženjera drugih pomorskih područja i da je na tome mjestu radio najmanje pet godina; — stručni inspektori navedeni pod (a) i (b) moraju imati najmanje pet godina iskustva u plovidbi na moru kao časnik odjeljenja palube ili odjeljenja strojarnice, ili: — stručni inspektor mora imati odgovarajući visokoškolski ili jednakovrijedni stupanj izobrazbe u državi članici, i — mora završiti stručnu izobrazbu u školi za inspektore sigurnosti brodova u državi članici, i — mora imati najmanje dvije godine radnog iskustva kod nadležnog tijela države članice kao inspektor države zastave na poslovima pregledavanja i izdavanja svjedodžbi u skladu s Konvencijom SOLAS 1974.

3.	Stručni inspektori moraju imati sposobnost govornog i pisanog sporazumijevanja s pomorcima na jeziku koji se najčešće koristi na moru.

4.	Stručni inspektori moraju imati primjereno znanje o odredbama Konvencije SOLAS 1974. i odgovarajućim mjerama ove Direktive.

5.

Stručni inspektori, koji provode posebne preglede, ne smiju imati komercijalni interes bilo u dotičnoj kompaniji ili bilo kojoj drugoj kompaniji koja upravlja linijskim prijevozom prema i iz uključene države domaćina ili ro-ro putničkim brodovima ili brzim putničkim plovilima koja podliježu inspekcijskom pregledu; niti stručni inspektori smiju biti zaposleni kod, ili preuzeti posao u ime nevladine organizacije koja provodi zakonske preglede nacionalnih vlasti ili preglede razreda ili izdaje svjedodžbe za taj ro-ro putnički brod ili brzo putničko plovilo.

6.	Inspektori koji ne ispunjavaju gore navedene kriterije također se prihvaćaju ako su bili zaposleni kod nadležnog tijela za zakonske preglede nacionalnih vlasti ili inspekcijske preglede državnog nadzora luka na dan donošenja Direktive 95/21/EZ.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

79

---

32002L0059

---

L 208/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.2002.

---

DIREKTIVA 2002/59/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. lipnja 2002.

o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)

U svojoj komunikaciji od 24. veljače 1993. o zajedničkoj politici o sigurnim morima, Komisija je naznačila da je jedan od ciljeva na razini Zajednice bio uvođenje obveznog informacijskog sustava kojim se državama članicama omogućava brzi pristup svim važnim podacima u vezi kretanja brodova koji prevoze opasne ili onečišćujuće materijale i o točnoj prirodi njihovog tereta.

(2)

Direktivom 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (5), uveden je sustav kojim nadležna tijela primaju podatke o brodovima koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari i o nezgodama na moru. Ta Direktiva zahtijeva od Komisije da sastavi nove prijedloge za uvođenje potpunijeg informacijskog sustava za Zajednicu koji bi po mogućnosti obuhvaćao brodove koji plove u tranzitu duž obala država članica.

(3)	Rezolucijom Vijeća od 8. lipnja 1993. o zajedničkoj politici o sigurnim morima (6), dogovoreno je da glavni ciljevi akcije Zajednice uključuju donošenje potpunijeg informacijskog sustava.

(4)

Uspostava sustava nadzora i upravljanja pomorskim prometom i informacijskog sustava Zajednice trebala bi pomoći u sprječavanju nesreća i onečišćenja mora i svesti na najmanju moguću mjeru njihov utjecaj na morski i obalni okoliš, gospodarstvo i zdravlje lokalnih zajednica. Učinkovitost pomorskog prometa, a posebno upravljanja zahtjevima za pristajanje brodova u luke, također ovisi o tome najavljuju li brodovi dovoljno rano svoj dolazak.

(5)	Duž europskih obala uspostavljeno je nekoliko obveznih sustava izvješćivanja s brodova, u skladu s odgovarajućim propisima koje je donijela Međunarodna pomorska organizacija (IMO). Treba osigurati da brodovi ispunjavaju zahtjeve o izvješćivanju koji su na snazi prema tim sustavima.

(6)

Također su uvedene službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom i sustavi usmjerene i odijeljene plovidbe koji imaju važnu ulogu u sprječavanju nesreća i onečišćenja u određenim pomorskim područjima koja su preopterećena ili opasna za plovidbu. Nužno je da brodovi koriste službe za nadzor i upravljanje pomorskim prometom te slijede propise primjenjive na sustave usmjerene i odijeljene plovidbe koje je odobrio IMO.

(7)

Došlo je do ključnog tehnološkog napretka na području opreme koja se ugrađuje na brodove koja omogućava automatsko utvrđivanje identiteta brodova (AIS sustavi) radi pojačanog praćenja brodova, kao i za bilježenje podataka o plovidbi (VDR sustavi ili „crne kutije”) kako bi se olakšala istraga nakon nesreća. Uzimajući u obzir značaj ove opreme prilikom utvrđivanja politike za sprječavanje brodskih nesreća, takva bi oprema morala biti obvezna na brodovima koji pristaju u lukama Zajednice u nacionalnoj ili međunarodnoj plovidbi. Podaci dobiveni VDR sustavom mogu se koristiti nakon nesreće za istraživanje njezinih uzroka, ali i u preventivne svrhe kako bi se iz takvih situacija izvukle potrebne pouke. Države članice trebale bi poticati upotrebu ovih podataka u obje svrhe.

(8)	Države članice moraju osigurati da, pored odgovarajuće tehničke opreme, obalne postaje nadležnih tijela imaju na raspolaganju dovoljno propisno kvalificiranog osoblja.

(9)

Za pripremu i učinkovitost postupaka za sprječavanje onečišćenja ili rizika od onečišćenja mora, bitno je točno znati koji se opasni ili onečišćujući tereti prevoze brodovima, kao i druge odgovarajuće podatke vezane za sigurnost, npr. podatke o pomorskim nesrećama. Brodovi koji napuštaju luke država članica ili su na putu prema njima, moraju te podatke javiti nadležnim tijelima ili lučkim upravama tih država članica.

(10)

Kako bi se pojednostavio i ubrzao prijenos i korištenje velike količine podataka o teretu, takvi se podaci, kad god je to izvedivo, moraju elektronskim putem slati zainteresiranim nadležnim tijelima ili lučkim upravama. Iz istih razloga, razmjena podataka među nadležnim tijelima država članica mora se odvijati elektronskim putem.

(11)

Ako su dotične kompanije, udovoljavajući zahtjevima država članica, uvele interne postupke kako bi osigurale pravovremeno slanje podataka koje zahtijeva Direktiva nadležnim tijelima, mora postojati mogućnost da se redovne linije između dviju ili više država, od kojih je barem jedna država članica, izuzmu od zahtjeva za izvješćivanje za svako putovanje.

(12)

Zbog svojeg ponašanja ili stanja, neki brodovi predstavljaju potencijalni rizik za sigurnost plovidbe i okoliš. Države članice morale bi posvetiti posebnu pažnju praćenju tih brodova, poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje svakog pogoršanja rizika koji predstavljaju te dostavljati sve odgovarajuće podatke koje o ovim brodovima posjeduju dotične države članice. Takve odgovarajuće mjere mogu biti mjere predviđene djelatnostima nadzora države luke.

(13)

Države članice moraju paziti na sigurnost pomorskog prometa, sigurnost osoba te morskog i obalnog okoliša s obzirom na nesreće, nezgode ili određene druge situacije na moru i prisustvo onečišćujućih mrlja ili paketa koji plutaju morem. S tim ciljem, zapovjednici brodova koji plove unutar područja pretraživanja i spašavanja/isključive gospodarske ili istovjetne zone države članice moraju o takvim pojavama izvijestiti obalne vlasti i dostaviti im sve odgovarajuće podatke. U svijetlu njihove specifične situacije, državama članicama treba omogućiti da odaberu koja će od gore spomenutih geografskih područja biti obuhvaćena obvezom izvješćivanja.

(14)	U slučaju nesreće ili nezgode na moru, potpuna suradnja strana uključenih u prijevoz značajno doprinosi učinkovitosti djelovanja nadležnih tijela.

(15)

Ako nadležno tijelo koje odredi država članica smatra, na temelju stanja mora i vremenske prognoze dobivene od stručne meteorološke službe, da izuzetno loše vrijeme ili uvjeti na moru predstavljaju ozbiljnu prijetnju za sigurnost ljudskih života ili bi mogli dovesti do onečišćenja, ono o toj situaciji mora obavijestiti zapovjednika broda koji namjerava uploviti u luku ili iz nje isploviti, a može poduzeti i druge odgovarajuće mjere. Ne dovodeći u pitanje obvezu pomaganja brodovima u pogibelji, ovo može uključiti zabranu uplovljavanja ili isplovljavanja iz luka sve dok se okolnosti ponovno ne normaliziraju. U slučaju mogućeg rizika u vezi sigurnosti ili od onečišćenja i uzimajući u obzir posebne okolnosti dotične luke, nadležno tijelo može preporučiti brodovima da ne izlaze iz luke. Ako zapovjednik odluči napustiti luku, to u svakom slučaju čini na vlastitu odgovornost te treba navesti razloge za svoju odluku.

(16)

Nepostojanje mjesta zakloništa može imati ozbiljne posljedice u slučaju nesreće na moru. Stoga, države članice moraju sastaviti planove prema kojima brodovi u pogibelji mogu, ako tako nalaže situacija, dobiti mjesto zakloništa u njihovim lukama ili bilo kojem drugom zaklonjenom području u najboljim mogućim uvjetima. Kada je to potrebno i izvedivo, ovi planovi morali bi sadržavati odredbe za pružanje odgovarajućih načina i sredstava pomoći, spašavanja i uklanjanja onečišćenja. Luke koje prihvaćaju brodove u pogibelji morale bi imati mogućnost brze naknade svih troškova i šteta nastalih u ovoj operaciji. Komisija stoga treba ispitati mogućnosti za uvođenje odgovarajućeg sustava naknada za luke u Zajednici koje prihvaćaju brodove u pogibelji i provedivosti zahtjeva da brodovi koji ulaze u luku Zajednice imaju odgovarajuće osiguranje.

(17)

Treba uspostaviti okvir za suradnju između država članica i Komisije kako bi se poboljšala provedba sustava obavješćivanja i sustava nadzora pomorskog prometa, s odgovarajućim komunikacijskim vezama koje treba uspostaviti između nadležnih tijela i luka država članica. Štoviše, područje djelovanja sustava za utvrđivanje identiteta broda i sustava praćenja treba poboljšati u onim područjima u kojima se odvija pomorski promet u Zajednici, gdje je to nedostatno. Osim toga, u pomorskim regijama Zajednice treba osnovati centre za upravljanje podacima kako bi se olakšala razmjena ili upotreba korisnih podataka u vezi praćenja prometa i provedbe ove Direktive. U svrhu postizanja ovih ciljeva, države članice i Komisija trebaju također uložiti napore u suradnju s trećim zemljama.

(18)

Učinkovitost ove Direktive najviše ovisi o dosljednoj primjeni od strane država članica. Radi toga države članice moraju redovito provoditi odgovarajuće preglede ili bilo koju drugu aktivnost potrebnu za zadovoljavajuće funkcioniranje komunikacijskih veza uspostavljenih u svrhu ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Također, treba uvesti sustav sankcija koje će osigurati da će dotične stranke ispunjavaju zahtjeve za izvješćivanje i opremu utvrđene ovom Direktivom.

(19)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive moraju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(20)

Određene odredbe ove Direktive mogu se izmijeniti tim postupkom kako bi se vodilo računa o razvoju Zajednice i međunarodnim instrumentima te o iskustvu stečenom pri provedbi ove Direktive, u mjeri u kojoj te izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive. Odgovarajuće izvješćivanje država članica o toj provedbi može za Komisiju biti korisno sredstvo procjene stečenog iskustva u provedbi Direktive.

(21)	Odredbe Direktive 93/75/EEZ znatno su poboljšane, proširene i izmijenjene ovom Direktivom. U skladu s tim, Direktivu 93/75/EEZ treba staviti izvan snage.

(22)

Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići ciljeve predloženih mjera, to jest jačanje sigurnosti i učinkovitosti pomorskog prometa, a zbog razmjera ili učinaka predložene se mjere mogu bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi okvire onoga što je potrebno za postizanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive utvrditi sustav za praćenje prometa brodova i obavješćivanje s ciljem jačanja sigurnosti i učinkovitosti pomorskog prometa, poboljšanja odziva nadležnih tijela u slučaju nesreća, nezgoda ili potencijalno opasnih situacija na moru, uključujući postupke traženja i spašavanja te doprinosa sprječavanju i otkrivanju onečišćenja s brodova.

Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da zapovjednici, brodari ili agenti brodova, kao i krcatelji ili vlasnici opasnih ili onečišćujućih tereta koji se na takvim brodovima prevoze, ispunjavaju zahtjeve u skladu s ovom Direktivom.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na brodove od 300 tona bruto tonaže i više, osim ako je drukčije navedeno.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)	ratne brodove, pomoćna pomorska plovila i druge brodove koji su u vlasništvu ili pod upravom država članica i koji se upotrebljavaju u nekomercijalne javne svrhe;

(b)	ribarske brodove, tradicionalne brodove i plovila za razonodu duljine manje od 45 metara;

(c)	bunkere manje od 5 000 t, brodska spremišta i opremu za upotrebu na brodovima.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„relevantni međunarodni instrumenti” znači sljedeće instrumente: — MARPOL znači Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova, iz 1973. i njezin Protokol iz 1978.; — SOLAS znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru, zajedno s njezinim protokolima i izmjenama; — Međunarodna konvencija o baždarenju brodova iz 1969.; — Međunarodna konvencija o intervenciji na otvorenim morima u slučajevima nesreća uzrokovanih onečišćenjem naftom, iz 1969. i njezin Protokol iz 1973. o intervenciji na otvorenim morima u slučajevima onečišćenja tvarima koje nisu nafta; — SAR Konvencija znači Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru, iz 1979.; — ISM Kodeks znači Međunarodni kodeks upravljanja sigurnošću; — IMDG Kodeks znači Međunarodni pomorski kodeks opasnih tvari; — IBC Kodeks znači Međunarodni kodeks IMO-a za gradnju i opremanje brodova za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju; — IGC Kodeks znači Međunarodni kodeks IMO-a za gradnju i opremanje brodova za prijevoz ukapljenih plinova u razlivenom stanju; — BC Kodeks znači IMO-ov Kodeks za sigurno rukovanje s krutim rasutim teretima; — INF Kodeks znači IMO-ov Kodeks za siguran prijevoz ozračenog nuklearnoga goriva, plutonija i visoko radioaktivnog otpada u posudama na brodovima; — IMO Rezolucija A.851(20) je Rezolucija 851(20) Međunarodne pomorske organizacije nazvana „Opća načela za brodske sustave izvješćivanja i zahtjeve za izvješćivanje, uključujući smjernice za izvješćivanje o nesrećama koje uključuju opasne terete, štetne tvari i/ili onečišćivače mora”;

(b)	„brodar” znači vlasnik ili upravitelj broda;

(c)	„agent” znači svaka osoba koja ima mandat ili je ovlaštena za dostavu podataka u ime brodara;

(d)	„krcatelj” znači bilo koja osoba koja zaključi ugovor o prijevozu roba s prijevoznikom, ili se u njezino ime ili po njezinom ovlaštenju takav ugovor zaključuje;

(e)	„kompanija” znači kompanija u smislu značenja Propisa 1.(2), poglavlja IX., SOLAS Konvencije;

(f)	„brod” znači svaki pomorski brod ili plovilo;

(g)

„opasni tereti” znači: — tereti razvrstani u IMDG Kodeks, — opasne tekuće tvari navedene u poglavlju 17. IBC Kodeksa, — ukapljeni plinovi navedeni u poglavlju 19. IGC Kodeksa, — krutine navedene u Dodatku B. BC Kodeksa. Također su uključeni tereti za čiji su prijevoz utvrđeni odgovarajući preduvjeti u skladu sa stavkom 1.1.3. IBC Kodeksa ili stavkom 1.1.6. IGC Kodeksa;

(h)	„onečišćujući tereti” znači: — ulja kako su definirana u Prilogu I., MARPOL konvencije, — štetne tekuće tvari kako su definirane u Prilogu II., MARPOL konvencije, — štetne tvari kako su definirane u Prilogu III., MARPOL konvencije;

(i)	„jedinica za prijevoz tereta” znači cestovno teretno vozilo, željeznički teretni vagon, teretni kontejner, cestovna cisterna, željeznički vagon ili prijenosni tank;

(j)	„naslov” znači naziv i komunikacijske veze putem kojih se, prema potrebi, može uspostaviti kontakt s brodarom, agentom, lučkom upravom, nadležnim tijelom ili bilo kojom drugom ovlaštenom osobom ili tijelom koje posjeduje detaljne podatke o brodskom teretu;

(k)	„nadležna tijela” znači tijela i organizacije koje države članice odrede za primanje i prosljeđivanje podataka koji se dostavljaju u skladu s ovom Direktivom;

(l)	„lučka uprava” znači nadležna uprava ili tijelo koje, za svaku luku, države članice odrede za primanje i prosljeđivanje podataka koji se dostavljaju u skladu s ovom Direktivom;

(m)	„mjesto zakloništa” znači luka, dio luke ili drugog zaštitnog pristaništa ili sidrišta ili bilo koje drugo zaklonjeno područje koje država članica odredi za smještaj brodova u pogibelji;

(n)

„obalna postaja” znači bilo koje od sljedećeg, kako su sukladno ovoj Direktivi odredile države članice: služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom; uređaj na kopnu odgovoran za obvezni sustav obavješćivanja koji je odobrio IMO; ili tijelo odgovorno za koordinaciju operacija traženja i spašavanja ili operacija za rješavanje onečišćenja mora;

(o)	„služba za nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTS)” znači služba kojoj je svrha da poboljša sigurnost i učinkovitost pomorskog prometa i zaštiti okoliš, koja može djelovati na promet i reagirati na prometne situacije koje se javljaju na području VTS-a;

(p)

„sustav usmjerene i odijeljene plovidbe” znači svaki sustav jednog ili više plovnih putova ili mjera usmjerene i odijeljene plovidbe usmjeren smanjenju rizika od nesreća; uključuje sheme odijeljene plovidbe, dvosmjerne plovne putove, preporučene pravce, područja koja treba izbjegavati, priobalne prometne zone, zaobilazne putove, područja opreza i plovidbene putove za brodove duboka gaza;

(q)	„tradicionalni brodovi” znači sve vrste povijesnih brodova i njihove replike, uključujući one projektirane za poticanje i promicanje tradicionalnih vještina pomoraca, koji zajedno služe kao živući spomenici kulture, kojima se upravlja u skladu s tradicionalnim načelima pomorskih vještina i tehnika;

(r)	„nezgoda” znači nezgoda u okviru značenja IMO-vog Kodeksa za istraživanje pomorskih nezgoda i nesreća.

GLAVA I.

IZVJEŠĆIVANJE S BRODOVA I NADZOR

Članak 4.

Prijava prije ulaska u luke država članica

1.   Brodar, agent ili zapovjednik broda koji je na putu za luku države članice, prijavljuje lučkoj upravi podatke iz Priloga I. točke 1.:

(a)	najmanje dvadeset četiri sata unaprijed; ili

(b)	najkasnije u vrijeme kad brod napušta prethodnu luku, ako je vrijeme putovanja kraće od dvadeset četiri sata; ili

(c)	ako luka pristajanja nije poznata ili je promijenjena tijekom putovanja, čim ti podaci budu poznati;

2.   Brodovi koji dolaze iz luke izvan Zajednice i na putu su za luku države članice a prevoze opasne ili onečišćujuće tvari, moraju ispunjavati obveze prijave iz članka 13.

Članak 5.

Nadzor brodova koji ulaze u područje sustava obveznog izvješćivanja s brodova

1.   Dotična država članica mora nadzirati i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da svi brodovi koji ulaze u područje sustava obveznog izvješćivanja s brodova, koji je donio IMO u skladu s Propisom 11., poglavljem V. Konvencije SOLAS, a kojim upravlja jedna ili više država, od kojih je najmanje jedna država članica, u skladu s odgovarajućim smjernicama i kriterijima koje je razvio IMO, zadovoljavaju taj sustav te da javljaju tražene podatke, ne dovodeći u pitanje dodatne podatke koje zahtijeva država članica u skladu s Rezolucijom IMO A.851(20).

2.   Prilikom dostavljanja novog sustava obveznog izvješćivanja s brodova IMO-u na usvajanje ili prijedloga izmjena postojećeg sustava izvješćivanja, država članica u svoj prijedlog mora uključiti najmanje one podatke navedene u Prilogu I. točki 4.

Članak 6.

Upotreba automatskog identifikacijskog sustava

1.   Svaki brod koji pristaje u luci države članice, mora, u skladu s rasporedom utvrđenim u Prilogu II. točki I., imati AIS sustav koji ispunjava standarde izvedbe koje je utvrdio IMO.

2.   Brodovi opremljeni AIS sustavom moraju taj sustav imati stalno uključen, osim kada međunarodni ugovori, pravila ili standardi predviđaju zaštitu podataka o plovidbi.

Članak 7.

Upotreba sustava usmjerene i odijeljene plovidbe

1.   Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da svi brodovi koji ulaze u područje obveznog sustava usmjerene i odijeljene plovidbe koji je donio IMO u skladu s Propisom 10. poglavlja V. Konvencije SOLAS, a koji upotrebljava jedna ili više država, od kojih je barem jedna država članica, koriste sustav u skladu s odgovarajućim preporukama i kriterijima koje je razvio IMO.

2.   Kada države članice na svoju odgovornost provode sustav usmjerene i odijeljene plovidbe koji nije donio IMO, države članice moraju uzeti u obzir, kadgod je to moguće, smjernice i kriterije koje je razvio IMO i javno objaviti sve podatke potrebne za sigurnu i učinkovitu upotrebu sustava usmjerene i odijeljene plovidbe.

Članak 8.

Praćenje usklađenosti brodova sa sustavom nadzora i upravljanja pomorskim prometom

Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi osigurale:

(a)	da brodovi koji ulaze u područje primjene VTS-a kojim upravlja jedna ili više država, od kojih je barem jedna država članica, unutar njihovog teritorijalnog mora, a koji se temelji na smjernicama koje je razvio IMO, sudjeluju u VTS-u i poštuju njegova pravila;

(b)	da brodovi koji plove pod zastavom države članice ili brodovi koji plove prema luci države članice i ulaze u područje primjene takvog VTS-a izvan teritorijalnog mora države članice, a koji se temelji na smjernicama koje je razvio IMO, su usklađeni s pravilima tog VTS-a;

(c)

da brodovi koji plove pod zastavom treće zemlje i nisu na putu za luku države članice, koji ulaze u područje VTS-a izvan teritorijalnog mora države članice, poštuju pravila tog VTS-a, kadgod je to moguće. Države članice moraju izvješćivati dotičnu državu zastave o svakom očitom i ozbiljnom kršenju tih pravila u takvom VTS području.

Članak 9.

Infrastruktura sustava izvješćivanja s brodova, sustava usmjerene i odijeljene plovidbe i službi za nadzor i upravljanje pomorskim prometom

1.   Države članice moraju poduzeti sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi postepeno, prema vremenskom redoslijedu usklađenom s rasporedom navedenim u Prilogu II. točki I., nabavile odgovarajuću opremu i kopnene uređaje za primanje i korištenje AIS podataka, vodeći računa o dometu nužnom za prijenos izvješća.

2.   Postupak postavljanja sve potrebne opreme i kopnenih uređaja za provedbu ove Direktive dovršit će se do kraja 2007. Države članice moraju osigurati da odgovarajuća oprema za prenošenje podataka i međusobnu razmjenu istih između nacionalnih sustava država članica bude u upotrebi najkasnije godinu dana nakon toga.

3.   Države članice moraju osigurati da obalne postaje zadužene za praćenje usklađenosti sa sustavima za nadzor i upravljanje pomorskim prometom i sustavima usmjerene i odijeljene plovidbe imaju na raspolaganju dovoljno kvalificiranog osoblja, kao i odgovarajuća sredstva komunikacije i praćenja broda te da rade u skladu s odgovarajućim smjernicama IMO-a.

Članak 10.

Sustavi bilježenja podataka o plovidbi

1.   Države članice moraju pratiti i poduzimati sve potrebne i odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da brodovi koji pristaju u luku države članice imaju sustav bilježenja podataka o plovidbi (VDR) u skladu s propisima utvrđenim u Prilogu II. točki II. Sva izuzeća koja su odobrena ro-ro putničkim brodovima ili brzim putničkim plovilima sukladno članku 4. stavku 1. točki (d) Direktive Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila (8), prestaju važiti 5. kolovoza 2002.

2.   Podaci koji su prikupljeni pomoću sustava VDR moraju biti dostupni dotičnoj državi članici u slučaju istrage nakon nesreće koja se dogodila u vodama u nadležnosti države članice. Države članice pobrinut će se da se ti podaci upotrijebe u istrazi i da se na odgovarajući način analiziraju. Države članice pobrinut će se da se nalazi istrage objave što je ranije moguće, tj. čim ona bude završena.

Članak 11.

Istraga o nezgodi

Ne dovodeći u pitanje članak 12. Direktive 1999/35/EZ, države članice pridržavaju se odredbe IMO-vog Kodeksa za istraživanje pomorskih nezgoda i nesreća kad provode istragu o bilo kojoj pomorskoj nezgodi ili nesreći koja uključuje brod naveden u ovoj Direktivi. Države članice moraju surađivati u istrazi pomorskih nezgoda i nesreća koje uključuju brodove koji plove pod njihovom zastavom.

GLAVA II.

OBAVJEŠĆIVANJE O OPASNIM ILI ONEČIŠĆUJUĆIM TERETIMA NA BRODOVIMA (HAZMAT)

Članak 12.

Obveze brodara

U luci države članice ne smije se za prijevoz nuditi ili na brod uzimati opasni ili onečišćujući teret, neovisno o njegovoj veličini, osim ako se zapovjedniku ili brodaru dostavi izjava koja sadrži podatke navedene u Prilogu I. točki 2.

Obveza je brodara da zapovjedniku ili brodaru dostavi takvu izjavu i osigura da pošiljka koja se nudi za prijevoz bude zaista ona deklarirana u skladu s prvim podstavkom.

Članak 13.

Obavješćivanje o opasnim ili onečišćujućim teretima koji se prevoze na brodu

1.   Brodar, agent ili zapovjednik broda, neovisno o njegovoj veličini, koji prevozi opasne ili onečišćujuće terete i napušta luku države članice, najkasnije u trenutku isplovljavanja, podatke navedene u Prilogu I. točki 3., prijavljuje nadležnom tijelu koje odredi ta država članica.

2.   Brodar, agent ili zapovjednik broda, neovisno o njegovoj veličini, koji prevozi opasne ili onečišćujuće terete pri dolasku iz luke izvan Zajednice na putu za luku države članice ili sidrište smješteno u teritorijalnim vodama države članice, najkasnije nakon isplovljavanja iz luke ukrcaja ili čim je poznata luka odredišta ili mjesto sidrišta, ako ovaj podatak nije bio na raspolaganju u trenutku isplovljavanja, prijavljuje podatke navedene u Prilogu I. točki 3., nadležnom tijelu države članice u kojoj se nalazi prva luka odredišta ili sidrište.

3.   Države članice mogu odrediti postupak kojim se ovlašćuje brodar, agent ili zapovjednik broda naveden u stavcima 1. i 2. da prema potrebi lučkim upravama luke isplovljavanja ili odredišta u Zajednici prijavi podatke navedene u Prilogu I. točki 3.

Taj postupak mora, u svakom trenutku, bude li to potrebno, osigurati nadležnom tijelu pristup podacima navedenima u Prilogu I. točki 3. U tu svrhu, dotična lučka uprava mora zadržati podatke navedene u Prilogu I. točki 3. dovoljno dugo kako bi se mogli koristiti u slučaju nesreće ili nezgode na moru. Lučka uprava mora poduzeti potrebne mjere za dostavu ovih podataka u elektroničkom obliku nadležnom tijelu bez odlaganja, 24 sata na dan.

4.   Brodar, agent ili zapovjednik broda moraju dostaviti podatke o teretu navedene u Prilogu I. točki 3. lučkoj upravi ili nadležnom tijelu.

Podaci se šalju elektroničkim putem kadgod je to moguće. Razmjena elektroničkih poruka mora upotrebljavati sintakse i postupke navedene u Prilogu III.

Članak 14.

Računalna razmjena podataka među državama članicama

Države članice surađuju kako bi osigurale međupovezanost i međuoperativnost nacionalnih sustava koji se upotrebljavaju za rukovanje podacima navedenim u Prilogu I.

Komunikacijski sustavi uspostavljeni sukladno prvom podstavku moraju imati sljedeće značajke:

(a)	razmjena podataka mora biti elektronička i mora omogućivati primanje i obradu poruka primljenih u skladu s člankom 13.;

(b)	sustav mora omogućavati prijenos podataka 24 sata na dan;

(c)	svaka država članica na zahtjev mora moći bez odlaganja poslati podatke o brodu i opasnim ili onečišćujućim teretima nadležnom tijelu druge države članice.

Članak 15.

Izuzeća

1.   Države članice mogu izuzeti linijske plovidbe koje se odvijaju među lukama na njihovom državnom području od zahtjeva utvrđenih člankom 13. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a)	kompanija koja obavlja gore navedene linijske plovidbe drži i obnavlja popis dotičnih brodova i šalje ga dotičnom nadležnom tijelu,

b)

za svaku obavljenu plovidbu, podaci navedeni u Prilogu I. točki 3., moraju se, na njihov zahtjev, staviti na raspolaganje nadležnom tijelu. Kompanija mora uspostaviti unutarnji sustav kako bi se osiguralo da se 24 sata na dan, na zahtjev i bez odlaganja, navedeni podaci mogu u elektroničkom obliku poslati nadležnom tijelu, sukladno članku 13. stavku 4.

2.   Kada se međunarodna linijska plovidba odvija između dvije ili više država, od kojih je najmanje jedna država članica, svaka od uključenih država članica može od druge države članice zahtijevati da se na tu plovidbu primijeni izuzeće. Sve uključene države članice, uključujući i zainteresirane obalne države, moraju surađivati na odobravanju izuzeća za dotičnu plovidbu u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 1.

3.   Države članice povremeno provjeravaju zadovoljavaju li se uvjeti utvrđeni stavcima 1. i 2. Tamo gdje samo jedan od tih uvjeta nije udovoljen, države članice moraju odmah povući privilegiju izuzeća za dotičnu kompaniju.

4.   Države članice Komisiji dostavljaju popis kompanija i brodova kojima je prema ovom članku odobreno izuzeće, kao i sve dopune tog popisa.

GLAVA III.

PRAĆENJE OPASNIH BRODOVA I INTERVENCIJE U SLUČAJU NESREĆA I NEZGODA NA MORU

Članak 16.

Prijenos podataka u vezi određenih brodova

1.   Brodovi koji ispunjavaju dolje navedene kriterije smatraju se brodovima koji predstavljaju potencijalnu opasnost za brodarstvo ili prijetnju pomorskoj sigurnosti, sigurnosti pojedinaca ili okoliša:

(a)

brodovi koji su tijekom svoga putovanja: — sudjelovali u nesrećama ili nezgodama na moru navedenim u članku 17.; ili — nisu ispunili zahtjeve o izvješćivanju koje nalaže ova Direktiva, ili — nisu poštovali primjenjive propise za sustave usmjerene i odijeljene plovidbe i VTS sustave za koje je odgovorna država članica;

(b)	brodovi za koje postoji dokaz ili vjerojatni dokaz o namjernom ispuštanju nafte ili drugim kršenjima Konvencije MARPOL u vodama pod nadležnošću države članice;

(c)	brodovi kojima je odbijen pristup lukama država članica ili koji su predmet prijave države članice sukladno Prilogu I-1. Direktive Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o pomorskom nadzoru države luke (9).

2.   Obalne postaje koje imaju odgovarajuće podatke o brodovima navedenima u stavku 1., iste šalju dotičnim obalnim postajama u drugim državama članicama smještenima duž planiranog plovidbenog puta broda.

3.   Države članice osiguravaju da podaci koji su im dostavljeni sukladno stavku 2. budu proslijeđeni odgovarajućoj lučkoj upravi i/ili bilo kojem drugom tijelu koje odredi država članica. Ovisno o broju raspoloživog osoblja, države članice provode odgovarajući inspekcijski pregled ili provjeru u svojim lukama, bilo na svoju vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge države članice, ne dovodeći u pitanje bilo koju obvezu nadzora države luke. One sve zainteresirane države članice obavješćuju o rezultatima akcija koje su poduzele.

Članak 17.

Izvješćivanje o nesrećama i nezgodama na moru

1.   Ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i imajući u vidu sprječavanje ili ublažavanje svake značajne prijetnje pomorskoj sigurnosti, sigurnosti pojedinaca ili okoliša, države članice prate i poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da će zapovjednik broda koji plovi unutar njihovog područja traganja i spašavanja ili isključivog gospodarskog pojasa ili istovjetnog područja, odmah izvijestiti obalne postaje odgovorne za to geografsko područje:

(a)	o svakoj nesreći ili nezgodi koja utječe na sigurnost broda, kao što je sudar, nasukavanje, oštećenje, kvar ili lom, naplavljivanje ili premještanje tereta, svako oštećenje trupa ili oštećenje konstrukcije broda;

(b)

o svakoj nesreći ili nezgodi koja ugrožava sigurnost pomorskog prijevoza, kao što su kvarovi koji mogu utjecati na sposobnost manevriranja ili sposobnost broda za plovidbu ili bilo koji nedostaci koji utječu na pogonski sustav ili kormilarski mehanizam, sustav proizvodnje električne energije, navigacijsku opremu ili komunikacijsku opremu;

(c)	o svakoj situaciji koja bi mogla dovesti do onečišćenja voda ili obale države članice, kao što je ispuštanje ili opasnost od ispuštanja onečišćujućih proizvoda u more;

(d)	o svakoj mrlji od onečišćujućih materijala i spremnicima ili paketima koji su uočeni kako plutaju morem.

2.   U izvješću poslanom u svrhu primjene stavka 1. navode se najmanje podaci o identitetu broda, njegovom položaju, luci polaska, luci odredišta, adresi na kojoj se mogu pribaviti podaci o opasnim i onečišćujućim teretima koji se prevoze na brodu, broju osoba na brodu, pojedinostima o nesreći i svim odgovarajućim podacima navedenima u IMO Rezoluciji A.851(20).

Članak 18.

Mjere u slučaju izuzetno lošeg vremena

1.   Kada u slučaju izuzetno lošeg vremena ili stanja mora nadležna tijela koja odrede države članice smatraju da postoji ozbiljna prijetnja od onečišćenja njihovih plovnih područja ili obalnih zona, ili plovnih područja ili obalnih zona drugih država, ili da je sigurnost ljudskih života u opasnosti, ona moraju:

(a)	gdje je to moguće, detaljno obavijestiti zapovjednika broda koji se nalazi u dotičnom lučkom području i namjerava uploviti ili isploviti iz luke, o stanju mora i vremenskim prilikama, i kada je to značajno i moguće, o opasnosti koju iste predstavljaju za njegov/njezin brod, teret, posadu i putnike;

(b)

ne dovodeći u pitanje dužnost pomaganja brodovima u pogibelji i sukladno članku 20., poduzeti bilo koje druge odgovarajuće mjere koje mogu uključiti preporuku ili zabranu, bilo za određeni brod ili za brodove općenito, uplovljavanja ili isplovljavanja iz luke na pogođenim područjima sve dok se ne utvrdi da više ne postoji rizik za ljudski život i/ili za okoliš;

(c)	poduzeti odgovarajuće mjere da bi se što je moguće više ograničilo ili, ako je potrebno, zabranilo krcanje goriva na brodove u njihovim teritorijalnim vodama.

2.   Zapovjednik obavješćuje kompaniju o odgovarajućim mjerama ili preporukama navedenima u stavku 1. Ovo, međutim, ne dovodi u pitanje odluku zapovjednika koja se temelji na njegovoj stručnoj procjeni u skladu s Konvencijom SOLAS. Kada odluka koju donese zapovjednik broda nije u skladu s mjerama navedenima u stavku 1., o razlozima za svoju odluku obavješćuje nadležna tijela.

3.   Odgovarajuće mjere ili preporuke navedene u stavku 1. temelje se na stanju mora i vremenskoj prognozi pribavljenoj od stručne meteorološke službe koju priznaje država članica.

Članak 19.

Mjere koje se odnose na nesreće ili nezgode na moru

1.   U slučaju nesreća ili nezgoda na moru navedenih u članku 17., države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere sukladno međunarodnom pravu kada je potrebno osigurati sigurnost pomorskog prijevoza i osoba i zaštititu morskog i obalnog okoliša.

U Prilogu IV. naveden je neiscrpni popis mjera koje su na raspolaganju državama članicama sukladno ovome članku.

2.   Brodar, zapovjednik broda i vlasnik opasnih ili onečišćujućih tereta koji se prevoze na brodu, mora, u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom, na njihov zahtjev u potpunosti surađivati s nadležnim nacionalnim tijelima radi umanjivanja posljedica nesreće ili nezgode na moru.

3.   Zapovjednik broda na koji se primjenjuju odredbe ISM Kodeksa, u skladu s tim Kodeksom, obavješćuje kompaniju o svakoj nesreći ili nezgodi, kako je navedeno u članku 17. stavku 1., koja se dogodila na moru. Čim je obaviještena o takvoj situaciji, kompanija mora kontaktirati nadležnu obalnu postaju i staviti im se na raspolaganje ako je to potrebno.

Članak 20.

Mjesta zakloništa

Države članice, nakon što su se savjetovale s dotičnim strankama sastavljaju vodeći računa o odgovarajućim smjernicama IMO-a, planove za zbrinjavanje brodova koji su u pogibelji u vodama pod njihovom nadležnosti. Takvi planovi sadržavaju potrebna rješenja i postupke uzimajući u obzir operativna i okolišna ograničenja, kako bi se osiguralo da brodovi u pogibelji mogu odmah krenuti prema mjestu zakloništa, podložno odobrenju nadležnog tijela. Kada država članica smatra da je to potrebno i izvedivo, planovi sadržavaju rješenja za osiguranje odgovarajućih sredstava i opreme za pomoć, kao i za spašavanje i uklanjanje onečišćenja.

Planovi za zbrinjavanje brodova u pogibelji raspoloživi su na zahtjev. Države članice obavješćuje Komisiju do 5. veljače 2004. o mjerama poduzetima radi primjene prvog stavka.

Članak 21.

Obavješćivanje dotičnih stranaka

1.   Nadležna obalna postaja dotične države članice radijom prenosi, prema potrebi, unutar odgovarajućih područja svaku nesreću ili nezgodu prijavljenu sukladno članku 17. stavku 1., kao i podatke o svakom brodu koji predstavlja prijetnju pomorskoj sigurnosti, sigurnosti pojedinaca ili okoliša.

2.   Nadležna tijela koja posjeduju podatke prijavljene u skladu s člancima 13. i 17. donose odgovarajuća rješenja za davanje takvih podataka na zahtjev iz sigurnosnih razloga u svakom trenutku nadležnom tijelu druge države članice.

3.   Bilo koja država članica čija su nadležna tijela obaviještena, sukladno ovoj Direktivi ili na neki drugi način, o činjenicama koje za drugu državu članicu predstavljaju ili povećavaju rizik od opasnosti koja prijeti određenim područjima pomorskog prijevoza i obalnim zonama, poduzimaju odgovarajuće mjere da o tome što prije obavijeste sve zainteresirane države članice i savjetuje se s njima u vezi predviđenih aktivnosti. Prema potrebi, države članice surađuju radi poduzimanja zajedničke akcije.

Svaka država članica donosi potrebna rješenja kako bi u potpunosti iskoristila izvješća koje su brodovi dužni proslijediti sukladno članku 17.

GLAVA IV.

PRATEĆE MJERE

Članak 22.

Određivanje i objavljivanje popisa nadležnih tijela

1.   Svaka država članica imenuje nadležna tijela, lučku upravu i obalne postaje kojima treba prijaviti podatke u skladu sa zahtjevima ove Direktive.

2.   Svaka država članica se brine da brodarska industrija bude primjereno i redovito obaviještena o tijelima i stanicama određenim sukladno stavku 1., uključujući, prema potrebi, geografskom području za koje je nadležna i postupcima utvrđenima za prijavu podataka koji se zahtijevaju ovom Direktivom.

3.   Države članice dostavljaju Komisiji popis tijela i postaja koje su odredile sukladno stavku 1., kao i ažuriranje tog popisa.

Članak 23.

Suradnja država članica i Komisije

Države članice i Komisija surađuju na postizanju sljedećih ciljeva:

(a)	optimalnom iskorištavanju podataka primljenih sukladno ovoj Direktivi, poglavito razvijanjem odgovarajućih telematskih veza između obalnih postaja i lučke uprave radi razmjene podataka koji se odnose na kretanje brodova, njihova procijenjena vremena dolaska u luke i njihov teret;

(b)	razvijanju i povećanju učinkovitosti telematskih veza između obalnih postaja država članica radi dobivanja jasnije slike o prometu, unaprjeđenja nadzora brodova u prolazu i usklađivanja te, koliko je to moguće, pojednostavljenja izvješća koji se zahtijevaju od brodova koji plove;

(c)

proširivanju pokrivanja i/ili dopunjavanja sustava Zajednice za praćenje pomorskog prometa i obavješćivanje radi poboljšanog utvrđivanja identiteta i praćenja brodova. U tu svrhu države članice i Komisija zajednički rade na uspostavi, kada je potrebno, obveznog sustava izvješćivanja, obveznih službi za nadzor i upravljanje pomorskim prometom i primjerenih sustava za planiranje plovidbenih putova broda, radi njihovog podnošenja IMO-u na odobrenje;

(d)	sastavljanju, prema potrebi, zajedničkih planova za zbrinjavanje brodova u pogibelji.

Članak 24.

Povjerljivost podataka

Države članice u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, poduzimaju potrebne mjere kako bi se osigurala povjerljivost podataka koji su im dostavljeni u skladu s ovom Direktivom.

Članak 25.

Praćenje provedbe ove Direktive i sankcije

1.   Države članice provode redovne preglede i sve druge aktivnosti koje su potrebne za provjeru funkcioniranja kopnenih telematskih sustava uspostavljenih radi ispunjavanja zahtjeva ove Direktive, a posebno njihovu sposobnost da bez odlaganja, 24 sata na dan primaju ili odašilju podatke prijavljene sukladno člancima 13. i 15.

2.   Države članice utvrđuju sustav sankcija za slučaj kršenja nacionalnih odredbi donesenih sukladno ovoj Direktivi i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala primjena tih sankcija. Tako predviđene sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

3.   Države članice bez odlaganja obavješćuju državu zastave i svaku drugu dotičnu državu o mjerama poduzetim u vezi s brodovima koji ne plove pod njihovom zastavom sukladno člancima 16. i 19. i stavku 2. ovog članka.

4.   Kada država članica utvrdi, u slučaju nesreće ili nezgode na moru navedene u članku 19., da kompanija nije bila u mogućnosti uspostaviti i održati vezu s brodom ili s dotičnim obalnim postajama, ona o tome obavješćuje državu koja je izdala ili u čije je ime izdana ISM isprava o usklađenosti i pripadajuća svjedodžba o upravljanju sigurnošću.

Kada ozbiljnost kvara pokazuje da postoji velika učestalost u neusklađenom funkcioniranju sustava upravljanja sigurnošću kompanije koja je osnovana u državi članici, država članica koja je brodu izdala ispravu o usklađenosti ili svjedodžbu o upravljanju sigurnošću odmah poduzima potrebne mjere protiv dotične kompanije s ciljem povlačenja isprave o usklađenosti i pripadajuće svjedodžbe o upravljanju sigurnošću.

Članak 26.

Ocjenjivanje

1.   Države članice moraju do 5. veljače 2007. izvijestiti Komisiju o napretku u provođenju Direktive, posebno odredaba članaka 9., 10., 18., 20., 22., 23. i 25. Države članice moraju do 31. prosinca 2009. izvijestiti Komisiju o potpunoj provedbi Direktive.

2.   Na temelju izvješća navedenih u stavku 1., Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provođenju ove Direktive šest mjeseci nakon toga. U svojim izvješćima, Komisija utvrđuje pomažu li i u kojoj mjeri odredbe ove Direktive, na način kako ih države članice primjenjuju, povećanju sigurnosti i učinkovitosti pomorskog prometa i sprječavanju onečišćenja s brodova.

3.   Komisija ispituje jesu li na razini Zajednice potrebne i izvedive mjere koje olakšavaju povrat ili naknadu troškova i šteta nastalih zbog zbrinjavanja brodova u pogibelji, uključujući odgovarajuće zahtjeve za osiguranjem ili druga financijska jamstva.

Komisija do 5. veljače 2007. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima takvog ispitivanja.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

Postupak za izmjenu

1.   Definicije iz članka 3., upućivanja na instrumente Zajednice i IMO-a i Prilozi mogu se mijenjati u skladu s postupkom utvrđenim u članku 28. stavku 2. kako bi se uskladili s pravom Zajednice ili međunarodnim pravom koji su doneseni, izmijenjeni ili su stupili na snagu, u mjeri u kojoj takve izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive.

2.   Nadalje, Prilozi I., III. i IV. mogu se mijenjati u skladu s postupkom utvrđenim u članku 28. stavku 2. u svjetlu iskustva stečenog ovom Direktivom, u mjeri u kojoj takve izmjene ne proširuju područje primjene ove Direktive.

Članak 28.

Postupak Odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 29.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, najkasnije do 5. veljače 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 30.

Ovime se stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 93/75/EEZ počevši od 5. veljače 2004.

Članak 31.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 32.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 120 E, 24.4.2001., str. 67. i

SL C 362 E, 18.12.2001., str. 255.

(2)  SL C 221, 7.8.2001., str. 54.

(3)  SL C 357, 14.12.2001., str. 1.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 14. lipnja 2001. (SL C 53 E, 28.2.2002., str. 304.), Zajedničko stajalište Vijeća od 19. prosinca 2001. (SL C 58 E, 5.3.2002., str. 14.) i Odluka Europskog parlamenta od 10. travnja 2002. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 25. lipnja 2002.

(5)  SL L 247, 5.10.1993., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/74/EZ (SL L 276, 13.10.1998., str. 7.)

(6)  SL C 271, 7.10.1993., str. 1.

(7)  SL L 184., 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL L 138, 1.6.1999., str. 1.

(9)  SL L 157, 7.7.1995., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 19, 22.1.2002., str. 17.).

---

PRILOG I.

POPIS PODATAKA KOJI SE PRIJAVLJUJU

1.   Podaci koji se prijavljuju u skladu s člankom 4. – Opći podaci:

(a)	identifikacija broda (ime, pozivni znak, IMO broj za identifikaciju ili MMSI broj),

(b)	luka odredišta;

(c)	procijenjeno vrijeme dolaska u luku odredišta ili pilotsku stanicu, kako zahtijeva nadležno tijelo i procijenjeno vrijeme odlaska iz te luke;

(d)	ukupan broj osoba na brodu.

2.   Podaci koji se prijavljuju u skladu s člankom 12. – Podaci o teretu:

(a)

ispravni tehnički nazivi opasnih ili onečišćujućih tereta, brojevi Ujedinjenih naroda (UN) ako postoje, klase rizika prema IMO-u u skladu s Kodeksima IMDG, IBC i IGC te, prema potrebi, klasa broda potrebna za INF terete sukladno definiciji Uredbe VII/14.2., količine takvih tereta i, ako se prevoze u jedinicama za prijevoz tereta koje nisu tankovi, njihov identifikacijski broj;

(b)	adresa na kojoj se mogu pribaviti detaljni podaci o teretu.

3.   Podaci koji se prijavljuju u skladu s člankom 13.:

A.   Opći podaci:

(a)	identifikacija broda (naziv, pozivni znak, IMO broj za identifikaciju ili MMSI broj);

(b)	luka odredišta;

(c)	za brod koji napušta luku u državi članici: procijenjeno vrijeme odlaska iz luke odlaska ili pilotske stanice, kako to zahtijeva nadležno tijelo i procijenjeno vrijeme dolaska u luku odredišta;

(d)	za brod koji dolazi iz luke koja je izvan Zajednice i na putu je za luku u državi članici: procijenjeno vrijeme dolaska u luku odredišta ili pilotsku stanicu, kako zahtijeva nadležno tijelo;

(e)	ukupan broj osoba na brodu.

B.   Podaci o teretu:

(a)

ispravni tehnički nazivi opasnih ili onečišćujućih tereta, brojevi Ujedinjenih naroda (UN) ako postoje, klase rizika prema IMO-u u skladu s Kodeksima IMDG, IBC i IGC te, prema potrebi, klasa broda kako je definirana Kodeksom INF, količine tih tereta i njihov smještaj na brodu te, ako se prevoze u jedinicama za prijevoz tereta koje nisu tankovi, njihov identifikacijski broj;

(b)	potvrda da se na brodu nalazi popis ili brodski tovarni list ili odgovarajući plan utovara u kojem su detaljnije opisane opasne ili onečišćujuće tvari te njihov smještaj na brodu;

(c)	adresa na kojoj se mogu pribaviti detaljni podaci o teretu.

4.   Podaci iz članka 5.:

—	A.	identifikacija broda (ime, pozivni znak, IMO broj za identifikaciju ili MMSI broj),
—	B.	datum i vrijeme,
—	C ili D.	položaj prema zemljopisnoj širini i dužini ili stvarni smjer i udaljenost u nautičkim miljama od jasno označene oznake na kopnu,
—	E.	smjer,
—	F.	brzina,
—	I.	luka odredišta i procijenjeno vrijeme dolaska,
—	P.	teret i, ako je na brodu prisutan opasan teret, količina i IMO klasa,
—	T.	adresa za dostavljanje podataka o teretu,
—	W.	ukupni broj osoba na brodu,
—	X.	različiti podaci: — značajke i procijenjena količina goriva u bunkeru, za brodove koji prevoze više od 5 000 tona goriva u bunkeru, — navigacijski status.

5.   Zapovjednik broda mora odmah obavijestiti nadležno tijelo ili lučku upravu o svakoj promjeni podataka prijavljenih sukladno ovom Prilogu.

---

PRILOG II.

UPUTE KOJE SE PRIMJENJUJU NA OPREMU NA BRODU

1.   Automatski sustav za utvrđivanje identiteta (AIS)

1.   Brodovi izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon toga datuma

Putnički brodovi, bez obzira na veličinu, i svi brodovi bruto tonaže od 300 tona i više izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma koji pristaju u luci države članice Zajednice, podliježu zahtjevima o opremi utvrđenima u članku 6.

2.   Brodovi izgrađeni prije 1. srpnja 2002.

Putnički brodovi, bez obzira na veličinu, i svi brodovi bruto tonaže od 300 tona i više izgrađeni prije 1. srpnja 2002. koji pristaju u luci države članice Zajednice, podliježu zahtjevima u vezi opreme utvrđenima u članku 6. u skladu sa sljedećim rasporedom:

(a)	putnički brodovi: najkasnije do 1. srpnja 2003.;

(b)	tankeri: najkasnije do prvog pregleda u vezi sigurnosne opreme nakon 1. srpnja 2003.;

(c)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 50 000 tona bruto tonaže i više: najkasnije 1. srpnja 2004.;

(d)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 10 000 tona bruto tonaže i više, ali manje od 50 000 tona bruto tonaže: najkasnije 1. srpnja 2005. ili za brodove u međunarodnoj plovidbi, svaki raniji datum koji se odredi u okviru IMO-a;

(e)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 3 000 tona bruto tonaže i više, ali manje od 10 000 tona bruto tonaže: najkasnije 1. srpnja 2006. ili za brodove u međunarodnoj plovidbi, svaki raniji datum koji se odredi u okviru IMO-a;

(f)	brodovi, koji nisu putnički brodovi i tankeri, od 300 tona bruto tonaže i više, ali manje od 3 000 tona bruto tonaže: najkasnije 1. srpnja 2007. ili za brodove u međunarodnoj plovidbi, svaki raniji datum koji se odredi u okviru IMO-a.

Države članice mogu putničke brodove ispod 300 tona bruto tonaže u domaćem prometu izuzeti od primjene zahtjeva koji se odnose na AIS, utvrđenih ovim Prilogom.

II.   Sustavi za bilježenje podataka o plovidbi (VDR)

1.   Brodovi sljedećih klasa moraju, ako pristaju u luci države članice Zajednice, imati sustav za bilježenje podataka o plovidbi koji ispunjava radne karakteristike IMO Rezolucije A.861(20) i standarde ispitivanja utvrđene Standardom br. 61996 Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC):

(a)	putnički brodovi izgrađeni 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma, najkasnije 1. srpnja 2002.;

(b)	ro-ro putnički brodovi izgrađeni prije 1. srpnja 2002., najkasnije do prvog pregleda na dan 1. srpnja 2002. ili nakon tog datuma;

(c)	putnički brodovi koji nisu ro-ro putnički brodovi, izgrađeni prije 1. srpnja 2002., najkasnije 1. siječnja 2004.;

(d)	brodovi koji nisu putnički brodovi, od 3 000 tona bruto tonaže i više, izgrađeni 1. srpnja 2002., najkasnije 5. kolovoza 2002.

2.   Brodovi sljedećih klasa, izgrađeni prije 1. srpnja 2002. moraju, ako pristaju u luci države članice Zajednice, imati sustav za bilježenje podataka o plovidbi koji ispunjavaju odgovarajuće IMO standarde:

(a)	teretni brodovi od 20 000 tona bruto tonaže i više, najkasnije s datumom koji utvrdi IMO ili, u nedostatku odluke IMO-a, najkasnije 1. siječnja 2007.;

(b)	teretni brodovi od 3 000 tona bruto tonaže i više, ali manje od 20 000 tona bruto tonaže, najkasnije od datuma koji utvrdi IMO ili, u nedostatku odluke IMO-a, najkasnije 1. siječnja 2008.

3.   Države članice mogu izuzeti putničke brodove koji se bave samo domaćom plovidbom u područjima mora različitih od onih pokrivenih klasom A, navedenima u članku 4. Direktive Vijeća 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim propisima i standardima za putničke brodove (1) od zahtjeva za bilježenjem podataka o plovidbi, utvrđenih ovom Direktivom.

---

(1)  SL L 144, 15.5.1998., str. 1.

---

PRILOG III.

ELEKTRONIČKE PORUKE

1.   Države članice razvijaju i održavaju potrebnu infrastrukturu kako bi se omogućio prijenos, primanje i pretvorba podataka među sustavima koji upotrebljavaju sintaksu XML ili EDIFACT koja se temelji na Internetu ili uređajima za komunikaciju X.400.

2.   Komisija u dogovoru s državama članicama razvija i održava „Dokument kontrole sučelja” koji opisuje svojstva sustava obzirom na predviđeni sadržaj poruka, funkciju poruka i odnos između poruka. Vremenski raspored i funkcioniranje poruka, kao i postupci i parametri razmjene podataka moraju se precizirati. U Dokumentu kontrole sučelja se još detaljnije specificira sadržaj podataka zahtijevanih funkcija poruka i opisuje te poruke.

3.   Ovi postupci i infrastruktura trebali bi sadržavati, kadgod je to izvedivo, obveze izvješćivanja i razmjene podataka koji proizlaze iz drugih direktiva, kao što je Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. o lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta (1).

---

(1)  SL L 332, 28.12.2000., str. 81.

---

PRILOG IV.

Mjere koje su na raspolaganju državama članicama u slučaju prijetnje pomorskoj sigurnosti i zaštiti okoliša

(sukladno članku 19. stavku 1.)

Tamo gdje, nakon nesreće ili okolnosti sličnih onima opisanima u članku 17. koje pogađaju brod, nadležno tijelo dotične države članice smatra da je, u okviru međunarodnog prava, potrebno spriječiti, umanjiti ili ukloniti ozbiljnu i opasnu prijetnju njezinoj obali ili povezanim interesima, sigurnost drugih brodova i njihove posade i putnika ili osoba na obali ili zaštititi morski okoliš, tijelo može, inter alia:

(a)	ograničiti kretanje broda ili ga usmjeriti da slijedi određeni smjer. Ovaj zahtjev ne utječe na odgovornost zapovjednika za sigurno upravljanje njegovim brodom;

(b)	dati službenu obavijest zapovjedniku broda da ukloni prijetnju okolišu ili pomorskoj sigurnosti;

(c)	poslati na brod skupinu za ocjenu stupnja rizika, da pomogne zapovjedniku u rješavanju situacije i o tome obavještava nadležnu obalnu postaju;

(d)	uputiti zapovjednika da, u slučaju neposredne opasnosti, uplovi u mjesto zakloništa ili da brod bude peljaren ili odtegljen.

---

07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

97

---

32003L0026

---

L 090/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.04.2003.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 2003/26/EZ

od 3. travnja 2003.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive 2000/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ograničivačem brzine i emisija ispušnih plinova gospodarskih vozila

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2000/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2000. o inspekcijskom nadzoru na cesti radi utvrđivanja tehničke ispravnosti gospodarskih vozila koja prometuju u Zajednici (1), a posebno njezin članak 8.,

budući da:

(1)

Direktiva 2000/30/EZ odnosi se na pravni okvir za inspekcijski nadzor na cesti radi utvrđivanja tehničke ispravnosti gospodarskih vozila bez obzira na to prevoze li putnike ili teret. Od država članica se zahtijeva da godišnji tehnički pregled svake godine dopune nenajavljenim inspekcijskim nadzorom reprezentativnog uzorka gospodarskih vozila na svojim cestama.

(2)

Područje tehničkih pregleda obuhvaćeno je Direktivom Vijeća 96/96/EZ od 20. prosinca 1996. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih prikolica (2), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/11/EZ (3) koja se odnosi na redovite tehničke preglede vozila i Direktivom 2000/30/EZ koja se odnosi na inspekcijski nadzor na cesti teških gospodarskih vozila kojima se utvrđuje njihova tehnička ispravnost. Za obje se direktive koristi isti Odbor i isti postupak prilagodbe tehničkom napretku.

(3)

Direktiva 96/96/EZ izmijenjena je tako da sada predviđa strože granične vrijednosti emisija za određene kategorije motornih vozila i provjere ispravnosti ograničivača brzine u teškim gospodarskim vozilima. Kako bi bila sukladna navedenoj Direktivi, Direktivu 2000/30/EZ također treba prilagoditi tako da se u nju uključe nove tehničke odredbe, odnosno da se u sklopu inspekcijskog nadzora na cesti provjeravaju i sustavi ugrađene dijagnostike (OBD) i ograničivači brzine. Nadalje, Direktivu 2000/30/EZ je (zajedno s Direktivom 96/96/EZ) potrebno ažurirati kako bi sadržavala revidirane granične vrijednosti kontrole emisija za određene kategorije motornih vozila.

(4)	Odredbe ove Direktive u skladu su s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku uspostavljenog na temelju članka 8. Direktive 96/96/EZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Prilozi I. i II. Direktivi 2000/30/EZ mijenjaju se kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 203, 10.8.2000., str. 1.

(2)  SL L 46, 17.2.1997., str. 1.

(3)  SL L 48, 17.2.2001., str. 20.

---

PRILOG

Prilozi I. i II. Direktivi 2000/30/EZ mijenjaju se kako slijedi:

1.	U točki 10. Priloga I., točka (k) zamjenjuje se sljedećim: „(k) ograničivač brzine (ugradnja i funkcija)”.

2.

Prilog II. mijenja se kako slijedi: — točka 2. zamjenjuje se sljedećim: „2.   Posebni uvjeti u vezi s emisijom ispušnih plinova 2.1.   Motorna vozila s (benzinskim) motorom s vanjskim izvorom paljenja (a) Ako ne postoji napredni sustav kontrole emisija ispušnih plinova kao što je trosmjerni katalizator kojim upravlja lambda-sonda: 1. Vizualni pregled ispušnog sustava kako bi se provjerilo je li potpun i u zadovoljavajućem stanju te propušta li igdje. 2. Vizualni pregled opreme za kontrolu emisija koju je ugradio proizvođač kako bi se provjerilo je li potpuna i u zadovoljavajućem stanju te propušta li igdje. Nakon primjerenog vremena kondicioniranja motora (poštujući preporuke proizvođača) mjeri se koncentracija ugljičnog monoksida (CO) u ispušnim plinovima kada je motor u praznom hodu (bez opterećenja). Najveća dopuštena koncentracija CO u ispušnim plinovima jest ona koju je naveo proizvođač vozila. Ako ta informacija nije dostupna ili ako nadležna tijela države članice odluče ne koristiti tu vrijednost kao referentnu, koncentracija CO ne smije premašiti sljedeće vrijednosti: i. za vozila koja su prvi put registrirana ili stavljena u promet između datuma od kojeg države članice zahtijevaju usklađenost vozila sa zahtjevima Direktive 70/220/EEZ (1) i 1. listopada 1986.: CO – 4,5 % vol.; ii. za vozila koja su prvi put registrirana ili stavljena u promet nakon 1. listopada 1986. – 3,5 % vol. (b) Ako postoji napredni sustav nadzora emisija ispušnih plinova kao što je trosmjerni katalizator kojim upravlja lambda-sonda: 1. Vizualni pregled ispušnog sustava kako bi se provjerilo je li potpun i u zadovoljavajućem stanju te propušta li igdje. 2. Vizualni pregled opreme za nadzor emisija koju je ugradio proizvođač kako bi se provjerilo je li potpuna i u zadovoljavajućem stanju te propušta li igdje. 3. Utvrđivanje učinkovitosti sustava vozila za nadzor emisija mjerenjem vrijednosti lambda i koncentracije CO u ispušnim plinovima u skladu s odjeljkom 4. ili s postupcima koje su predložili proizvođači i koji su bili odobreni u vrijeme homologacije vozila. Za svako ispitivanje motor se kondicionira u skladu s preporukama proizvođača vozila. 4. Emisije ispušnih plinova – granične vrijednosti. Najveća dopuštena koncentracija CO u ispušnim plinovima jest ona koju navodi proizvođač vozila. Ako ovaj podatak nije dostupan, koncentracija CO ne smije premašiti sljedeće vrijednosti: i. Mjerenje u praznom hodu motora: — Najveća dopuštena koncentracija CO u ispušnim plinovima ne smije biti veća od 0,5 % vol., a za vozila homologirana u skladu s graničnim vrijednostima prikazanim u retku (A) ili retku (B) tablice u odjeljku 5.3.1.4. Priloga I. Direktivi 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ (2) ili naknadnim izmjenama, najveća koncentracija CO ne smije biti veća od 0,3 % vol. Ako usklađivanje s Direktivom 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ, nije moguće, tada se na vozila koja su registrirana ili prvi put stavljena u promet nakon 1. srpnja 2002. primjenjuje gore navedeno. ii. Mjerenje pri velikom broju okretaja motora u praznom hodu (bez opterećenja), broj okretaja motora mora iznositi najmanje 2000 min-1: — Koncentracija CO: najviše 0,3 % vol., a za vozila homologirana u skladu s graničnim vrijednostima prikazanim u retku (A) ili retku (B) tablice u odjeljku 5.3.1.4. Priloga I. Direktivi 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ ili naknadnim izmjenama, najveća koncentracija CO ne smije biti veća od 0,2 % vol. Ako usklađivanje s Direktivom 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ, nije moguće, tada se na vozila koja su registrirana ili prvi put stavljena u promet nakon 1. srpnja 2002. primjenjuje gore navedeno. — Lambda: 1 ± 0,03 ili u skladu sa specifikacijama proizvođača. iii. Za motorna vozila s ugrađenim sustavima dijagnostike (OBD) u skladu s Direktivom 70/220/EEZ (kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ i naknadnim izmjenama) države članice mogu umjesto ispitivanja navedenog pod i. utvrditi ispravnost sustava emisija na temelju odgovarajućeg očitanja uređaja OBD-a i istodobne provjere ispravnosti sustava OBD-a. 2.2.   Motorna vozila opremljena (dizelskim) motorima s kompresijskim paljenjem (a) Zacrnjenost ispušnog plina mjeri se tijekom slobodnog ubrzanja (bez opterećenja od praznog hoda do graničnog broja okretaja motora) s ručicom mjenjača u neutralnom položaju i uključenom spojkom. (b) Prethodno kondicioniranje vozila: 1. Vozila se mogu ispitati bez prethodnog kondicioniranja iako je zbog sigurnosnih razloga potrebno provjeriti je li motor topao i u zadovoljavajućem mehaničkom stanju. 2. Osim u skladu s podstavkom (d) točkom (5), nijedno vozilo ne može ne zadovoljiti na ispitivanju osim ako nije bilo prethodno kondicionirano u skladu sa sljedećim zahtjevima: i. Motor mora biti potpuno topao, na primjer temperatura motornog ulja izmjerena uz pomoć sonde u cijevi za mjerenje razine ulja u motoru mora iznositi barem 80 °C ili biti na normalnoj radnoj temperaturi, ako je ova niža, ili temperatura motornog sklopa izmjerena pomoću razine infracrvenog zračenja mora biti barem jednaka. Ako je zbog konstrukcije vozila ovo mjerenje teško izvedivo, normalna radna temperatura motora može se utvrditi na neki drugi način, na primjer radom rashladnog ventilatora motora. ii. Ispušni sustav mora se pročistiti s barem tri ciklusa ubrzanja ili na jednakovrijedan način. (c) Postupak ispitivanja: 1. Vizualni pregled opreme za nadzor emisija koju je ugradio proizvođač kako bi se utvrdilo je li potpuna i u zadovoljavajućem stanju te propušta li igdje. 2. Motor i turbopunjač, ako je ugrađen, moraju prije početka svakog ciklusa slobodnog ubrzanja biti u praznom hodu. Kod teških dizelskih motora to znači da je potrebno pričekati barem 10 sekundi nakon otpuštanja papučice gasa. 3. Kako bi se započeo svaki ciklus slobodnog ubrzanja papučicu gasa potrebno je do kraja pritisnuti brzo i kontinuirano (u manje od jedne sekunde), ali ne naglo, kako bi se postigao najveći dotok goriva iz pumpe za ubrizgavanje goriva. 4. Tijekom svakog ciklusa slobodnog ubrzanja motor mora dostići maksimalni broj okretaja ili, za vozila s automatskim mjenjačem, broj okretaja koji je naveo proizvođač ili, ako su ti podaci nedostupni, dvije trećine maksimalnog broja okretaja prije otpuštanja papučice gasa. To se može provjeriti, na primjer, praćenjem brzine rada motora ili dopuštajući da prođe dovoljno vremena između početnog pritiska papučice gasa i otpuštanja, što u slučaju vozila iz kategorija 1. i 2. iz Priloga I., mora iznositi barem dvije sekunde. (d) Granične vrijednosti: 1. Razina koncentracije ne smije premašiti razinu navedenu na pločici u skladu s Direktivom Vijeća 72/306/EEZ (3). 2. Ako taj podatak nije dostupan ili ako nadležna tijela države članice odluče ne koristiti tu vrijednost kao referentnu, razina koncentracije ne smije premašiti razinu koju je naveo proizvođač ili sljedeće granične vrijednosti koeficijenta upijanja: — Najveći koeficijent upijanja za: — dizelske motore s prirodnim usisavanjem = 2,5 m-1 — dizelske motore s turbinskim prednabijanjem = 3,0 m-1 — granična vrijednost od 1,5 m-1 primjenjuje se na sljedeća vozila homologirana u skladu s graničnim vrijednostima prikazanim u: (a) retku (B) tablice u odjeljku 5.3.1.4. Priloga I. Direktivi 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ – (laka teretna vozila – dizel – Euro4); (b) retku (B1) tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I. Direktivi 88/77/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 1999/96/EZ – (teška teretna vozila – dizel – Euro4); (c) retku (B2) tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I. Direktivi 88/77/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 1999/96/EZ – (teška teretna vozila – dizel – Euro5); (d) retku (C) tablice u odjeljku 6.2.1. Priloga I. Direktivi 88/77/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 1999/96/EZ – (teška teretna vozila – dizel – EEV); ili granične vrijednosti u kasnijim izmjenama Direktive 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ, ili granične vrijednosti u kasnijim izmjenama Direktive 88/77/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 1999/96/EZ, ili istovrijedne vrijednosti u slučaju uporabe opreme koja se razlikuje od one korištene za EZ homologaciju tipa. Ako usklađivanje s odjeljkom 5.3.1.4. Priloga I. Direktivi 70/220/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 98/69/EZ, ili odjeljkom 6.2.1. Priloga I. Direktivi 88/77/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 1999/96/EZ, nije moguće, tada se gore navedeno primjenjuje na vozila registrirana ili prvi put stavljena u promet nakon 1. srpnja 2008. 3. Vozila koja su prvi put registrirana ili stavljena u promet prije 1. siječnja 1980. ne podliježu ovim zahtjevima. 4. Vozilo ne zadovoljava na ispitivanju samo ako aritmetička sredina vrijednosti barem zadnjih triju ciklusa slobodnog ubrzanja prelazi graničnu vrijednost. To se može izračunati tako da se zanemari svako mjerenje koje znatno odstupa od izmjerene srednje vrijednosti ili rezultat bilo kojeg drugog statističkog izračuna koji u obzir uzima disperziju mjerenja. Države članice mogu ograničiti broj ispitnih ciklusa. 5. Kako bi se izbjeglo nepotrebno ispitivanje, države članice mogu, iznimno od odredaba stavka 2.2. podstavka (d) točke (4), odlučiti da vozila ne zadovoljavaju na ispitivanju ako njihove izmjerene vrijednosti znatno prelaze granične vrijednosti nakon manje od tri ciklusa slobodnog ubrzanja ili nakon ciklusa pročišćavanja (ili jednakovrijednih postupaka) iz podstavka 2.2. točke (b) alineje 2., pod ii. Isto tako, kako bi se izbjeglo nepotrebno ispitivanje, države članice mogu, iznimno od odredaba podstavka 2.2. podstavka (d) točke (4.), odlučiti da vozila zadovoljavaju na ispitivanju ako su njihove izmjerene vrijednosti znatno niže od graničnih vrijednosti nakon manje od tri ciklusa slobodnog ubrzanja ili nakon ciklusa pročišćavanja (ili jednakovrijednih postupaka) iz podstavka 2.2. točke (b) alineje 2., pod ii. 2.3.   Oprema za ispitivanje Emisije iz vozila ispituju se pomoću opreme projektirane za točno utvrđivanje poštuju li granične vrijednosti koje je propisao ili naveo proizvođač. — Dodaje se točka 3., kako slijedi: „3.   Posebni uvjeti u vezi s ograničivačem brzine — ako je moguće, provjeriti je li sukladno zahtjevima Direktive Vijeća 92/6/EEZ (4) ugrađen ograničivač brzine, — provjeriti valjanost pločice ograničivača brzine, — ako je moguće, provjeriti jesu li plomba ograničivača brzine i, prema potrebi, bilo koje drugo sredstvo za zaštitu spojeva od nedopuštenog rukovanja netaknuti, — ako je moguće, provjeriti sprečava li ograničivač brzine da vozila iz članaka 2. i 3. Direktive 92/6/EEZ prijeđu propisane vrijednosti.

---

(1)  SL L 76, 9.3.1970., str. 1.

(2)  SL L 350, 28.12.1998., str. 1.

(3)  SL L 190, 20.8.1972., str. 1.”

(4)  SL L 57, 2.3.1992., str. 27.”

---