03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31964L0432

---

P 121/1977

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.06.1964.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 26. lipnja 1964.

o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice

(64/432/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 43. i 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je Uredba Vijeća br. 20 o postupnoj uspostavi zajedničke organizacije tržišta svinjskog mesa (3) već na snazi, a slična se uredba treba donijeti za govedinu i teletinu, i budući da se te uredbe također odnose na trgovinu živim životinjama;

budući da su Uredbom br. 20. mnogi tradicionalni načini zaštite na granici nadomješteni jedinstvenim sustavom koji je posebno osmišljen da olakša trgovinu unutar Zajednice; budući da je uredba koja se treba donijeti za govedinu i teletinu također osmišljena za otklanjanje prepreka takvoj trgovini;

budući da provedba gore navedenih uredaba neće imati željeni učinak sve dok trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice ometaju razlike u zdravstvenim zahtjevima među državama članicama;

budući da se za otklanjanje tih razlika moraju poduzeti mjere u okviru zajedničke poljoprivredne politike i u skladu s već donesenim uredbama ili uredbama u pripremi o postupnoj uspostavi zajedničke organizacije tržišta; budući da se odredbe o zdravlju životinja država članica moraju stoga uskladiti;

budući da pravo država članica na temelju članka 36. Ugovora da, zbog zaštite života i zdravlja ljudi i životinja nastave primjenjivati zabrane ili ograničenja na uvoz, izvoz ili robu u provozu, ne znači da države članice nemaju obvezu usklađivanja odredaba na kojima su te zabrane odnosno ograničenja utemeljena, u mjeri u kojoj razlike među odredbama sprečavaju provedbu i funkcioniranje zajedničke poljoprivredne politike;

budući da, u smislu tog usklađivanja, od zemlje izvoznice treba zahtijevati da osigura da goveda i svinje za uzgoj, proizvodnju ili klanje namijenjene trgovini unutar Zajednice, mjesta iz kojih te životinje dolaze i iz kojih se otpremaju te prijevozna sredstva koja se koriste, ispunjavaju određene zahtjeve u vezi sa zdravljem životinja kako bi se osiguralo da životinje ne postanu izvorom zarazne ili infektivne bolesti;

budući da treba donijeti odredbu da službeni veterinar izdaje zdravstveni certifikat koji životinje prati do njihova odredišta, kako bi se države članice uvjerile da su ti zahtjevi ispunjeni;

budući da države članice moraju imati pravo zabraniti ulazak na svoje područje goveda i svinja, ako se za njih utvrdi da imaju, ili se sumnja da imaju, zaraznu ili infektivnu bolest, ako takvu bolest mogu proširiti bez da su od nje stvarno oboljeli ili ako ne ispunjavaju odredbe Zajednice o zdravlju životinja;

budući da ne postoji razlog da se državama članicama dopusti da zabrane ulazak goveda i svinja na njihovo područje zbog kojih nisu povezani sa zdravljem životinja i budući da stoga pošiljatelju na njegov zahtjev ili na zahtjev njegova zastupnika treba dopustiti da životinje vrati u zemlju izvoza, osim ako ne postoje razlozi da se to ne učini;

budući da se, u slučaju zabrane ili ograničenja, o razlozima treba obavijestiti pošiljatelja životinja ili njegovog zastupnika te nadležno središnje tijelo zemlje izvoza tako da budu upoznati s razlozima zbog kojih su takve mjere uvedene;

budući da u slučaju spora između pošiljatelja i nadležnog tijela države članice odredišta u vezi s opravdanošću zabrane ili ograničenja, pošiljatelju treba omogućiti da zatraži mišljenje veterinarskog stručnjaka kojega može odabrati iz odbora koji sastavlja Komisija;

budući da se čini da je bez ikakva zdravstvenog rizika u nekim slučajevima i za određene kategorije životinja moguće ublažiti opće odredbe ove Direktive, tako da se državi članici primateljici omogući da odobri opća ili posebna odstupanja;

budući da se, u određenim područjima koja predstavljaju posebne probleme, odredbe u državama članicama ne mogu uskladiti, dok se ne provede temeljitije ispitivanje;

budući da se za priloge od B do D može predvidjeti pojednostavnjeni postupak donošenja izmjena, s obzirom da su pravila sadržana u tim prilozima tehničke prirode i da su podložna promjenama; budući da Komisiji treba stoga povjeriti donošenje tih izmjena nakon savjetovanja s državama članicama,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na trgovinu goveda i svinja za uzgoj, proizvodnju ili klanje. unutar Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)	„gospodarstvo” znači poljoprivredni objekt ili službeno nadzirani trgovački prostori koji se nalaze na području države članice u kojoj se životinje za uzgoj, proizvodnju ili klanje obično drže ili uzgajaju;

(b)

„životinja za klanje” znači govedo ili svinja koja se na dolasku u zemlju odredišta upućuje izravno u klaonicu ili na sajam koji se nalazi uz klaonicu i u skladu s čijim se pravilima sve životinje, posebno po odlasku sa sajma, mogu premjestiti samo u klaonicu koju je u tu svrhu odobrilo nadležno središnje tijelo. U potonjem slučaju životinje se moraju zaklati u toj klaonici najkasnije sedamdeset dva sata nakon dolaska na sajam;

(c)	„životinje za uzgoj ili proizvodnju” znači goveda i svinje, osim onih iz točke (b), uključujući one namijenjene za rasplod, proizvodnju mlijeka ili mesa ili za rad;

(d)	„govedo slobodno od tuberkuloze” znači govedo koje zadovoljava uvjete utvrđene u Prilogu A.I. stavku 1.;

(e)	„stado goveda službeno slobodno od tuberkuloze” znači stado goveda koji ispunjava uvjete navedene u Prilogu A.I. stavku 2.;

(f)	„govedo slobodno od bruceloze” znači govedo koje zadovoljava uvjete utvrđene u Prilogu A II. stavku 1.;

(g)	„stado goveda službeno slobodno od bruceloze” znači stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u Prilogu A. II., A stavku 2.;

(h)	„stado goveda slobodno od bruceloze” znači stado goveda koje ispunjava uvjete navedene u Prilogu A.II. A stavku 3.;

(i)	„svinja slobodna od bruceloze” znači svinja koja ispunjava uvjete utvrđene u Prilogu A.II. B stavku 1.;

(k)	„stado svinja službeno slobodno od bruceloze” znači stado svinja koje ispunjava uvjete navedene u Prilogu A II., B stavku 2.;

(l)

„područje slobodno od epizootske bolesti” znači područje promjera 20 km u kojem prema službenim nalazima najmanje trideset dana prije utovara nije bilo: i. slučaja slinavke i šapa u goveda; ii. slučaja slinavke i šapa, svinjske kuge ili zaraznog virusnog encefalomijelitisa (Teschen disease) u svinja;

(m)	„bolesti koje se obvezno prijavljuju” znači bolesti navedene u Prilogu E;

(n)	„službeni veterinar” znači veterinar kojeg imenuje nadležno središnje tijelo države članice;

(o)	„zemlja izvoznica” znači država članica iz koje se goveda i svinje upućuju u drugu državu članicu;

(p)	„zemlja odredišta” znači država članica u koju se goveda i svinje upućuju iz druge države članice.

Članak 3.

1.   Svaka država članica osigurava da se s njezina područja na područje druge države članice šalju samo goveda i svinje koje ispunjavaju opće uvjete predviđene stavkom 2., uzimajući pritom u obzir, kad je to primjereno, odredbe iz stavka 7. te posebne uvjete utvrđene za određene kategorije goveda i svinja iz stavaka od 3. do 6.

2.   Goveda i svinje obuhvaćene ovom Direktivom:

(a)	na dan utovara ne smiju pokazivati nikakve kliničke znakove bolesti;

(b)

moraju potjecati s gospodarstva koje službeno ispunjava sljedeće uvjete: i. u središtu je područja slobodnog od epizootske bolesti; ii. govedo mora biti najmanje tri mjeseca prije upućivanja slobodno od slinavke i šapa i goveđe bruceloze u slučaju goveda, a od slinavke i šapa, goveđe i svinjske bruceloze, svinjske kuge i zaraznog virusnog encefalomijelitisa (Teschen disease) u slučaju svinja; iii. mora biti najmanje trideset dana prije upućivanja slobodno od svih drugih bolesti koje se obvezno prijavljuju, a koje su zarazne ili infektivne za predmetne životinjske vrste;

(c)

životinje za uzgoj i proizvodnju moraju na gospodarstvu iz stavka 2. točke (b) boraviti trideset dana prije utovara. Službeni veterinar može potvrditi da su životinje boravile na gospodarstvu trideset dana prije utovara, ako su životinje identificirane na način predviđen podstavkom (d) i ako su pod službenim veterinarskim nadzorom što omogućuje potvrdu da pripadaju tom gospodarstvu;

(d)	moraju biti označene službenom ili službeno odobrenom ušnom markicom ili, u slučaju svinja, permanentnim identifikacijskim pečatom;

(e)

moraju se s gospodarstva izravno poslati na stvarno mjesto utovara: i. i pritom ne smiju doći u dodir s dvopapkarima osim goveda i svinja koje ispunjavaju uvjete utvrđene za trgovinu unutar Zajednice; ii. životinje za uzgoj ili proizvodnju moraju biti odvojene od životinja za klanje; iii. u prijevoznim sredstvima ili spremnicima koji su prethodno očišćeni i dezinficirani sa sredstvom za dezinfekciju koje je službeno odobreno u zemlji izvoznici;

(f)	moraju biti utovareni za prijevoz u zemlju odredišta u skladu s uvjetima iz podstavka (e) na posebnom mjestu u središtu područja slobodnog od epizootskih bolesti;

(g)	moraju nakon utovara biti poslani izravno i što je brže moguće na granično mjesto zemlje izvoznice;

(h)	tijekom prijevoza moraju do zemlje odredišta biti popraćeni zdravstvenim certifikatom u skladu s Prilogom F (obrasci od I. do IV.) koji se sastavljaju na dan utovara, barem na jeziku zemlje odredišta, i rokom važenja od deset dana.

3.   Goveda za uzgoj ili proizvodnju osim tog moraju:

(a)	biti najmanje petnaest dana, a najviše četiri mjeseca, prije utovara cijepljena protiv virusa slinavke i šapa tipa A, O i C uporabom cjepiva inaktiviranog virusa koje je odobrilo i koje nadzire nadležno tijelo zemlje izvoznice;

(b)	dolaziti iz stada goveda službeno slobodnog od tuberkuloze, ne smije imati tuberkulozu i mora imati negativnu reakciju na intradermalni tuberkulinski test koji se provodi u skladu s odredbama iz priloga A i B;

(c)	dolaziti iz stada goveda službeno slobodnog od bruceloze, ne smije imati brucelozu, a posebno imati titar Brucelle manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije (IU) po mililitru testom serumske aglutinacije u skladu s odredbama iz priloga A i C;

(d)	krave muzare ne smiju pokazivati kliničke znakove upale vimena (mastitisa); osim toga analizom njihova mlijeka u skladu s odredbama iz Priloga D ne smiju se utvrditi nikakvi tipični znakovi upale ili prisutnost specifičnog patogenog mikroorganizma.

4.   Svinje za uzgoj ili proizvodnju moraju osim toga dolaziti iz uzgoja slobodnog od bruceloze, same ne smiju bolovati od bruceloze i moraju imati titar Brucelle manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po mililitru testom serumske aglutinacije u skladu s odredbama iz priloga A i C; test serumske aglutinacije zahtijeva se samo za svinje teže od 25 kilograma.

5.   Životinje za klanje, osim toga, ne smiju biti goveda ili svinje koje se kolju u okviru programa za iskorjenjivanje zarazne ili infektivne bolesti države članice.

6.   Goveda za klanje, starija od četiri mjeseca, osim toga moraju:

(a)

najmanje petnaest dana, a najviše četiri mjeseca, prije utovara biti cijepljena protiv virusa slinavke i šapa tipa A, O i C uporabom cjepiva inaktiviranog virusa koje je odobrilo i koje nadzire nadležno tijelo zemlje izvoznice; međutim, trajanje važenja cijepljenja produljuje se na dvanaest mjeseci za goveda koja su ponovno cijepljena u državama članicama u kojima se takve životinje cijepe godišnje i u kojima se sustavno kolju, ako se razbole od slinavke ili šapa;

(b)	imati negativnu reakciju na intradermalni tuberkulinski test, koji se provodi u skladu s odredbama iz priloga A i B, kad ne dolaze iz goveđeg stada koje je službeno slobodno od tuberkuloze goveda;

(c)	imati titar Brucelle ispod 30 međunarodnih jedinica po mililitru testom serumske aglutinacije u skladu s odredbama iz priloga A i C, ako ne dolaze iz stada službeno slobodnog od bruceloze goveda ili stada slobodnog od bruceloze goveda.

7.   Za trgovinu unutar Zajednice također se odobravaju: životinje za uzgoj ili proizvodnju ili životinje za klanje kupljene na službeno odobrenom sajmu za slanje u drugu državu članicu, ako taj sajam ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	nadzire ga službeni veterinar;

(b)	nalazi se u središtu područja slobodnog od epizootskih bolesti i u mjestu u kojem se tog dana ne održava sajam druge stoke;

(c)

upotrebljava se nakon dezinfekcije za životinje za uzgoj ili proizvodnju ili za životinje za klanje koje ispunjavaju zahtjeve za trgovinu unutar Zajednice kako je utvrđen u stavcima od 2. do 6. i u članku 4., ako se ti uvjeti primjenjuju na životinjske vrste o kojima je riječ. Posebno moraju biti ispunjeni uvjeti iz odredaba iz stavka 2. točke (e) kad se životinje šalju na sajam. Prije nego što ih se pošalje iz gospodarstva ili sajma koji ispunjavaju zahtjeve iz ovog stavka na mjesto utovara, životinje se mogu odvesti na službeno nadziran sabirni centar, ako ispunjava uvjete utvrđene za sajmove. Životinje kupljene na takvim sajmovima moraju se sa sajma ili iz sabirnog centra izravno uputiti na stvarno mjesto utovara na takav način da se pritom ispune odredbe iz stavka 2. točaka (e) i (g) i da se izvezu u zemlju odredišta. Vrijeme tijekom kojega se životinje sabiru izvan gospodarstva podrijetla, posebno na sajmu, sabirnom centru ili stvarnom mjestu utovara može se računati u tridesetodnevni rok propisan u stavku 2. točki (c), s tim da ne smije prelaziti četiri dana.

8.   Zemlja izvoznica određuje sajmove iz stavka 7. koji se odobravaju za životinje za uzgoj ili proizvodnju i za životinje za klanje. Obavješćuje nadležna središnja tijela ostalih država članica i Komisiju o odobrenim sajmovima.

9.   Zemlja izvoznica utvrđuje postupak za službeni nadzor sajmova i sabirnih centara iz stavka 7. te osigurava da se nadzor provede.

10.   U slučaju iz stavka 7. potrebno je upisati odgovarajuće unose u zdravstvene certifikate u skladu s Prilogom F (obrasci od I. do IV.).

11.   Zemlja izvoznica određuje postupak za službeni nadzor nad prostorima trgovaca i osigurava da se taj nadzor i provodi.

12.   Ako gospodarstvo, ili područje na kojem se nalazi, podliježe službenim ograničenjima nakon izbijanja bolesti koja je zarazna ili infektivna za životinjske vrste o kojima je riječ, rokovi iz stavka 2. točke (b) podtočaka ii. i iii. i članka 2. točke (e) stupaju na snagu od datuma na koji se te zabrane službeno ukinu.

Članak 4.

1.   Sve životinje namijenjene trgovini unutar Zajednice moraju na području države članice izvoznice prije dana utovara boraviti:

(a)	najmanje šest mjeseci kad je riječ o životinjama za uzgoj ili proizvodnju;

(b)	najmanje tri mjeseca kad je riječ o životinjama za klanje.

Ako te životinje imaju manje od šest mjeseci, odnosno tri mjeseca, morale su na području države članice izvoznice biti od rođenja.

2.   U svim slučajevima na koje se odnosi stavak 1. potrebno je to na odgovarajući način upisati u zdravstveni certifikat, kako se to zahtijeva u Prilogu F (obrasci od I. do IV.)

Članak 5.

Ako se cjepivo iz članka 3. stavka 3. točke (a) i članka 3. stavka 6. točke (a) ne proizvodi u državi članici, nabavlja se iz druge države članice, osim ako je cjepivo potrebno nabaviti izvan Europske ekonomske zajednice zbog novih znanstvenih podataka ili ako nema cjepiva koje je do tog vremena bilo prihvatljivo. U slučaju izbijanja slinavke i šapa koji nije tip A, O i C, ili varijanta tih tipova, protiv koje cjepivo koje se trenutačno primjenjuje ne osigurava odgovarajuću zaštitu ili je uopće ne osigurava, svaka država članica može poduzeti potrebne nužne mjere za prilagodbu sastava pripravaka cjepiva i njihovu odgovarajuću primjenu. Istodobno o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju. Komisija se može pobrinuti da se o donesenim mjerama, i mjerama koje treba donijeti, provede rasprava.

Članak 6.

1.   Svaka država članica ostalim državama članicama i Komisiji dostavlja popis graničnih prijelaza koji će se koristiti za ulazak goveda i svinja na njezino područje.

Podložno poštovanju odredaba o zdravlju životinja pri određivanju graničnih točaka koje se upotrebljavaju, uzimaju se u obzir tržišni putovi i sva raspoloživa prijevozna sredstva.

2.   Svaka zemlja odredišta može zahtijevati da je pošiljatelj ili njegov zastupnik prethodno obavijesti o ulasku na njezino područje pošiljke goveda ili svinja, te o vrsti, prirodi i broju životinja, graničnom prijelazu i očekivanom vremenu dolaska. Međutim, ne smije zahtijevati primitak te obavijesti više od četrdeset osam sati prije dolaska pošiljke na njezino područje.

3.   Svaka zemlja odredišta može zabraniti ulazak goveda i svinja na njezino područje, ako službeni veterinar pri pregledu na graničnom prijelazu otkrije:

(a)	da su životinje oboljele, ili se sumnja da su oboljele, ili da su zaražene bolešću koja se obvezno prijavljuje;

(b)	da se odredbe iz članaka 3. i 4. u vezi s tim životinjama nisu poštovale.

Zemlja odredišta može poduzeti potrebne mjere, uključujući karantenu, da se utvrdi stanje životinja za koje se sumnja da su oboljele ili da su zaražene bolešću koja se obvezno prijavljuje ili da bi tu bolest mogle proširiti.

Odluke donesene u skladu s prvom i drugom rečenicom na zahtjev pošiljatelja, ili njegova zastupnika, moraju dopustiti da se životinje vrate, ako to nije u suprotnosti sa zdravstvenim razlozima.

4.   Ako je ulazak životinja iz bilo kojega razloga navedenog u stavku 3. točki (a) zabranjen, a zemlja izvoznica ili zemlja tranzita, ovisno o slučaju, u roku osam sati ne odobri povratak životinja, nadležno tijelo države odredišta može narediti da se životinje zakolju ili unište.

5.   Životinje za klanje treba zaklati što je prije moguće nakon dolaska u klaonicu, u skladu sa zdravstvenom zaštitom životinja. Životinje za klanje koje su po dolasku u zemlju odredišta izravno poslane na sajam uz klaonicu, prema čijim se pravilima, posebno poslije sajma, sve životinje mogu premjestiti samo u klaonicu koju je u tu svrhu odobrilo nadležno središnje tijelo, moraju se u toj klaonici zaklati najkasnije sedamdeset dva sata nakon dolaska na sajam.

Nadležno tijelo države odredišta može uzimajući u obzir aspekte zdravlja životinja odrediti klaonicu u koju se životinje moraju poslati.

6.   Ako se nakon ulaska na područje zemlje odredišta životinja za uzgoj ili proizvodnju, otkriju činjenice koje bi opravdale primjenu prve rečenice iz stavka 3., nadležno središnje tijelo zemlje izvoznice mora na zahtjev nadležnog središnjeg tijela zemlje odredišta provesti potrebnu istragu i odmah to tijelo obavijestiti o ishodu istraga.

7.   Odluke koje nadležno tijelo donese na temelju stavaka 3. i 5. moraju se priopćiti pošiljatelju ili njegovu zastupniku, zajedno s razlozima za donošenje takvih odluka. Navedene obrazložene odluke moraju mu se na zahtjev priopćiti odmah u pisanom obliku i navesti kakvi su mu pravni lijekovi prema važećem zakonodavstvu na raspolaganju te oblik i vrijeme u kojem se moraju pokrenuti. Odluke se moraju priopćiti i nadležnom središnjem tijelu zemlje izvoznice.

Članak 7.

1.   Zemlje odredišta mogu jednoj ili više zemalja izvoznica za ulazak na njihovo područje izdati opće odobrenje ili odobrenje ograničeno na posebne slučajeve za:

A.

Goveda za uzgoj, proizvodnju ili klanje koja: (a) odstupajući od članka 3. stavka 3. točke (a) ili stavka 6. točke (a), nisu cijepljena protiv slinavke i šapa, ako u predmetnoj zemlji izvoznici ili u zemljama provoza najmanje šest mjeseci prije datuma utovara nije zabilježen ni jedan slučaj bolesti slinavke i šapa; (b) su, odstupajući od članka 3. stavka 3. točke (a) ili stavka 6. točke (a), najviše deset dana prije utovara cijepljena protiv slinavke i šapa cjepivom koje je odobrilo i koje nadzire nadležno tijelo zemlje izvoznice i koje je odobrilo nadležno tijelo zemlje odredišta.

B.	Goveda za uzgoj ili proizvodnju koja odstupajući od članka 3. stavka 3. točke (c), dolaze iz stada slobodnog od bruceloze goveda.

C.

Goveda za klanje koja: (a) odstupajući od članka 3. stavka 6. točke (b) imaju pozitivnu reakciju na intradermalni tuberkulinski test; (b) odstupajući od članka 3. stavka 6. točke (c) imaju pri seroaglutinacijskom testu titar Brucelle jednak ili viši od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po mililitru.

2.   Kad zemlja odredišta izda opće odobrenje na temelju stavka 1. o tome odmah obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

3.   Kad zemlja odredišta izda bilo koje odobrenje na temelju stavka 1., mora pri provozu dobiti odgovarajuće odobrenje od predmetnih zemalja provoza.

4.   Zemlje izvoznice poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju da u zdravstvenim certifikatima, čiji su obrasci navedeni u Prilogu F (obrasci I. i II.), bude navedeno da su primijenile jednu od mogućnosti predviđenih u stavku 1.

Članak 8.

Do stupanja na snagu odredaba koje može donijeti Europska ekonomska zajednica, ova Direktiva ne utječe na odredbe država članica koje se odnose na:

(a)	goveda i svinje liječena antibioticima, estrogenima ili tireostaticima;

(b)	prevenciju trihineloze, pod uvjetom da se te odredbe ne primjenjuju diskriminacijski, posebno uzimajući u obzir provedbu sustavnog istraživanja za otkrivanje trihinele u državama članicama izvoznicama.

Članak 9.

1.   Ako postoji opasnost od širenja bolesti životinja zbog ulaska goveda ili svinja iz druge države članice na njezino područje, država članica može poduzeti sljedeće mjere:

(a)	u slučaju izbijanja epizootske bolesti u drugoj državi članici, privremeno zabraniti ili ograničiti ulazak goveda ili svinja sa zahvaćenih područja te države članice;

(b)	ako se epizootska bolest proširi ili ako izbije druga teška zarazna ili infektivna bolest životinja, privremeno zabraniti ili ograničiti ulazak goveda ili svinja iz bilo kojeg dijela područja te države članice.

2.   O mjerama koje država članica poduzme u skladu sa stavkom 1., zajedno s točnim razlozima za donošenje mjera, potrebno je obavijestiti u roku deset radnih dana ostale države članice i Komisiju.

3.   Ako predmetna država članica smatra da zabrana ili ograničenje iz stavka 1. nije opravdano, može od Komisije zatražiti da odmah započne razgovore.

Članak 10.

1.   Ova Direktiva ne utječe na pravo na žalbu prema važećem zakonodavstvu u državama članicama protiv odluka nadležnih tijela na temelju ove Direktive.

2.   Svaka država članica pošiljateljima, za čija je goveda i svinje poduzela mjere predviđene u članku 6. stavku 3., osigurava pravo da prije nego što nadležna tijela poduzmu druge mjere, osim klanja ili uništavanja životinja nužnog zbog zdravlja životinja ili javnog zdravlja, pribavi mišljenje veterinarskog stručnjaka, da utvrdi jesu li uvjeti iz članka 6. stavka 3. ispunjeni.

Veterinarski stručnjak mora biti državljanin države članice koja nije zemlja izvoznica ili zemlja odredišta.

Komisija na prijedlog država članica sastavlja ekspertnu skupinu veterinara kojoj se daje nalog da pripremi takvo mišljenje. Nakon savjetovanja s državama članicama Komisija određuje opća pravila koja se moraju primjenjivati, posebno u vezi s postupkom formuliranja tih mišljenja.

Članak 11.

Ako se pri stupanju na snagu ove Direktive odredbe Zajednice, koje se odnose na uvoz goveda i svinja iz trećih zemalja, ne primjenjuju, ili dok se ne počnu primjenjivati, nacionalne odredbe koje se odnose na goveda i svinje uvezene iz tih zemalja ne smiju biti povoljnije od onih koje uređuju trgovinu unutar Zajednice.

Članak 12.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom i njezinim prilozima u roku dvanaest mjeseci od njezine obavijesti i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 13.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL 61, 19.4.1963., str. 1254/63.

(2)  SL 121, 29.7.1964., str. 2009/64.

(3)  SL 30, 20.4.1962., str. 945/62.

---

PRILOG A

I.   Goveda i stada goveda slobodna od tuberkuloze

1.   Smatra se da govedo nema tuberkulozu, ako ne pokazuje kliničke znakove tuberkuloze i nema reakciju na intradermalni tuberkulinski test, koji se provodi u skladu s Prilogom B najviše trideset dana prije utovara, ni ikakvu specifičnu reakciju, i kad dolazi iz stada goveda službeno slobodno od tuberkuloze u smislu stavka 2.

2.   Smatra se da je stado goveda službeno slobodno od tuberkuloze ako:

(a)	nijedna životinja nema kliničkih znakova tuberkuloze;

(b)

sve životinje starije od šest tjedana imaju negativnu reakciju na najmanje dva službena intradermalna tuberkulinska testa koja se provode u skladu s Prilogom B, od kojih se prvi provodi šest mjeseci nakon dezinfekcije stada i drugi šest mjeseci kasnije, a preostali u jednogodišnjim ili dvogodišnjim razmacima u slučaju država članica čije je cijelo stado goveda pod službenim veterinarskim nadzorom i čija je stopa zaraze tuberkulozom niža od 1 %;

(c)	se stadu nije priključilo nijedno govedo bez certifikata službenog veterinara iz kojeg je vidljivo da je životinja imala negativnu reakciju na intradermalni tuberkulinski test ocijenjen u skladu s kriterijima iz Priloga B 21. točke (a) i da dolazi iz stada koje je službeno slobodno od tuberkuloze.

II.   Goveda i svinje te stada goveda i svinja slobodna od bruceloze

A.   Goveda i stada goveda

1.   Smatra se da je govedo slobodno od bruceloze goveda kad ne pokazuje kliničke znakove bolesti i kad na seroaglutincijskom testu ima broj Brucella manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po mililitru koji je proveden u skladu s odredbama iz Priloga C najviše trideset dana prije utovara i kad je iz stada goveda službeno slobodnog od bruceloze u smislu značenja iz stavka 2. Osim toga, kod bikova sjeme ne smije sadržavati Brucelle aglutinina.

2.   Smatra se da je stado goveda službeno slobodno od bruceloze ako:

(a)	u njemu nema goveda koja su cijepljena protiv bruceloze živim cjepivom;

(b)	su sva goveda bez kliničkih znakova bruceloze najmanje šest mjeseci;

(c)

sva goveda starija od 12 mjeseci: (aa) na seroaglutincijskom testu imaju broj Brucella manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po mililitru kad se u razmacima od šest mjeseci provode dva službena seroaglutincijska testa u skladu s Prilogom C; prvi se seroaglutincijski test može nadomjestiti s tri prstenasta testa u razmacima od tri mjeseca, pod uvjetom da se drugi seroaglutincijski test provodi najmanje šest tjedana poslije trećega prstenastog testa; (bb) su pregledana godišnje s pomoću tri prstenasta testa u razmacima od najmanje tri mjeseca, ili s dva prstenasta testa i jednim seroaglutinacijskim testom koji se provodi u razmacima od najmanje tri mjeseca, kako bi se potvrdilo da bruceloza nije prisutna; kad se ne može provesti prstenasti test, svake se godine provode dva seroaglutinacijska testa, u razmacima od šest mjeseci; u državama članicama čije je cjelokupno stado goveda pod službenim veterinarskim nadzorom i čija je stopa zaraze brucelozom niža od 1 %, svake se godine provode samo dva prstenasta testa, a ako to nije moguće, jedan seroaglutincijski test;

(d)

u stado ne ulazi nijedno govedo koje nema certifikat službenog veterinara koji pokazuje da je njegov titar Brucelle niži od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml koji je proveden najviše trideset dana prije priključenja u stado i, osim toga, dolazi iz stada goveda službeno slobodnog od bruceloze.

3.   Smatra se da je stado goveda slobodno od bruceloze ako:

(a)	su u njemu, odstupajući od stavka 2. točke (a), goveda stara od pet do osam mjeseci koja su cijepljena samo živim cjepivom Buck 19;

(b)

sva goveda ispunjavaju uvjete propisana u stavku 2. točkama (b), (c) i (d); goveda mlađa od trideset mjeseci mogu imati titar Brucelle jednak ili viši od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml, ali niži od 80 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml, ako je reakcija vezanja komplementa negativna.

B.   Svinje i stada svinja

1.   Smatra se da je svinja slobodna od bruceloze, ako ne pokazuje kliničke znakove bolesti i kad joj je titar Brucelle niži od 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml i kad je reakcija vezanja komplementa pri seroaglutinacijskom testu negativna u skladu s Prilogom C najviše trideset dana prije utovara i ako, osim toga, dolazi iz stada slobodnog od bruceloze u smislu stavka 2.; seroaglutinacijski se test provodi samo za svinje teže od 25 kilograma.

2.   Smatra se da je stado svinja slobodno od bruceloze ako:

(a)	najmanje jednu godinu nije bilo slučaja bruceloze svinja ni ikakva znaka da je bolest možda prisutna. Ako se takvi znakovi uoče potrebno je pod službenim nadzorom provesti kliničke, bakteriološke i, ako je to potrebno, serološke testove da se utvrdi da nije riječ o simptomima bruceloze;

(b)	se nalazi u središtu područja promjera 20 km na kojem najmanje jednu godinu nije službeno utvrđen ni jedan slučaj bruceloze svinja;

(c)	su goveda koja su istodobno na gospodarstvu službeno slobodna od bruceloze.

---

PRILOG B

Standardi za proizvodnju i uporabu tuberkulina

1.   Službeno nadzirane tuberkulinske testove potrebno je provesti tuberkulinom PPD (bovine) ili tuberkulinom pripremljenim na sintetskom mediju i toplinski obrađenim.

2.   Za kontrolu tuberkulina PPD, mora se upotrebljavati standardni tuberkulin s međunarodnim PPD standardom Staatens Seruminstituta iz Kopenhagena.

Taj standardni tuberkulin mora dostaviti Centraal Diergeneeskundig Instituut, Afdeling Rotterdam.

3.   Za kontrolu tuberkulina poznatih kao „sintetski” tuberkulini, mora se upotrebljavati standardni tuberkulin s međunarodnim standardom Staatens Seruminstituta iz Kopenhagena za stari tuberkulin.

Taj standardni tuberkulin mora dostaviti Paul-Ehrlich-Institut iz Frankfurta na Majni.

4.   Tuberkuline treba pripraviti s jednim od sljedećih sojeva Mycobacterium bovis:

(a)

An5

(b)

Vallee

(c)

Behring.

5.   pH of tuberkulina mora biti između 6,5 i 7.

6.   Kao konzervans u tuberkulinima može se upotrebljavati samo fenol u 0,5 % koncentraciji.

7.   Pod uvjetom da se tuberkulini čuvaju na temperaturi oko 4 °C, mogu se upotrebljavati do kraja sljedećih razdoblja:

(a)	Tekući PPD tuberkulini: šest mjeseci Liofilizirani PPD tuberkulini: pet godina;

(b)	Tuberkulini poznati kao „sintetski”, nerazrijeđeni: pet godina razrijeđeni: dvije godine.

8.   Državni instituti navedeni dalje u tekstu odgovorni su za službeno testiranje tuberkulinom u njihovim državama:

(a)   Njemačka:	Paul-Ehrlich Institut, Frankfurt na Majni;
(b)   Belgija:	Institut national de recherches vétérinaires, Bruxelles;
(c)   Francuska:	Laboratoire central de recherches vétérinaires, Alfort;
(d)   Veliko Vojvodstvo Luksemburg:	Institute of the supplying country;
(e)   Italija:	Istituto Superiore di Sanità, Rome;
(f)   Nizozemska:	Centraal Diergeneeskundig Instituut, Afdeling Rotterdam.

9.   Službeno se testiranje mora provesti ili na gotovim flaširanim tuberkulinima ili prije pakiranja na cjelokupnoj pošiljci tuberkulina, pod uvjetom da se nakon toga flašira u prisutnosti predstavnika nadležnog tijela.

10.   PPD tuberkulin mora se testirati biološkim metodama i kliničkom metodom.

11.   Tuberkulini moraju biti sterilni.

12.   Test neškodljivosti tuberkulina kojim se utvrđuje njegova netoksičnost i odsutnost nadražujućih svojstava, mora se provesti na sljedeći način:

(a)

Netoksičnost: testovi se moraju provesti na miševima i zamorcima. Miševi: Dvama miševima od kojih svaki teži 16 do 20 g potkožno se ubrizguje 0,5 ml tuberkulina. Ako nakon dva sata nema jasnih znakova intoksikacije, može se zaključiti da u proizvodu nema prevelike količine fenola. Zamorci: Zamorci moraju težiti od 350 do 500 g. Potrebno je ubrizgati 1 ml tuberkulina na 100 g žive vage. Upotrebljava se jedna od metoda navedenih dalje u tekstu: (aa) Tuberkulin se ubrizguje u kožu trbuha dvaju zamoraca. Može se smatrati da tuberkulin zadovoljava, ako tako tretirani zamorci najviše dva dana pokazuju jaku infiltraciju koja se od trećeg dana resorbira i ne prouzročuje nekrozu, a nakon šest dana više se i ne vidi. Ako se na koži trbuha pojavi nekroza ili infiltracija koja ne nestane tijekom šest dana, tuberkulin se odbija; (bb) Tuberkulin se ubrizguje intraperitonealno dvama zamorcima. Životinje se promatraju šest tjedana tijekom kojih se ne smiju pojaviti specifični simptomi ili gubitak težine. Krajem šest tjedana životinje se ubijaju i provjerava se ima li tuberkuloznih lezija; histološki uzorci uzimaju se u prvom redu iz slezene, jetara i pluća. Isti se postupak primjenjuje za svaku životinju koja ugine prije završetka testnog razdoblja;

(b)	Odsutnost podražujućih svojstava: dvama zamorcima se pod obrijanu kožu na slabinama, intradermalno ubrizga 2 500 međunarodnih jedinica (IU) tuberkulina u 0,1 ml. Nakon četrdeset sati ne smije biti nikakve reakcije.

13.   Tuberkulini se moraju kemijski analizirati da se odredi točna količina fenola te utvrdi je li prisutan koji drugi konzervans.

14.   Test nesenzibilizacije na tuberkulin mora se provesti na sljedeći način:

Trima zamorcima na kojima nikad nisu provedeni znanstveni testovi tri puta se u razmaku od pet dana intradermalno ubrizga 500 međunarodnih jedinica tuberkulina u 0,1 ml. Nakon petnaest dana zamorcima se intradermalno ubrizga ista količina tuberkulina. Njihova se reakcija ne smije razlikovati od reakcije kontrolne skupine zamoraca iste težine koja je dobila istu količinu tuberkulina i na kojoj nikad nisu provedeni znanstveni testovi.

15.   Test učinkovitosti mora se provesti kemijskom metodom i biološkim metodama.

(a)	Kemijska metoda: ta se metoda može primijeniti za PPD i temelji se na precipitaciji (taloženju) tuberkuloproteina trikloroctenom kiselinom. Sadržaj dušika određuje se Kjeldahlhovom metodom. Koeficijent konverzije ukupnog dušika PPD je 6,25;

(b)	Biološke metode: te se metode mogu koristiti za tuberkuline pripravljene na sintetskom mediju i za PPD; temelje se na usporedbi tuberkulina koji se testiraju sa standardnim tuberkulinima.

16.   Međunarodni standard za stare tuberkuline sadrži 100 000 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml.

17.   Međunarodni standardni PPD isporučuje se u liofeliziranom stanju, jedna međunarodna jedinica = 0,00002 mg tuberkuloproteina. Ampula sadrži 2 mg tuberkuloproteina.

Tuberkulini koje proizvođači dostavljaju u stavku 8. navedenim državnim institucijama za testiranje, moraju biti jednako učinkoviti kao i standardni tuberkulini, tj. moraju sadržavati 100 000 međunarodnih jedinica po ml.

(a)

Testiranje jakosti na zamorcima: Za testiranje se koriste albino zamorci koji teže između 400 i 600 g. Ti zamorci moraju biti zdravi i pregledani palpacijom da se odredi ostaje li njihov mišićni tonus pri ubrizgavanju tuberkulina normalan, unatoč prethodnoj senzibilizaciji. (aa) Zamorci se senzibiliziraju tako da im se pod kožu slabina ili postrance na vratu ubrizga 0,5 mg živog bacila tuberkuloze u fiziološkoj otopini. U tu je svrhu potrebno upotrijebiti goveđi soj, koji na zahtjev dostavlja Paul-Ehrlich-Institut iz Frankfurta na Majni. Ne smije se upotrijebiti prevelika doza tako da zamorci zadrže svoju težinu dok ih se ne upotrijebi; (bb) Neovisno o korištenoj metodi titracije, ocjena se uvijek mora temeljiti na usporedbi tuberkulina koji se testira sa standardnim tuberkulinom; rezultat se mora izraziti u međunarodnim jedinicama po ml.

(b)	Testiranje jakosti na govedima Kad se testiranje provodi na govedima reakcija goveda na tuberkulin, koji se testira, mora biti jednaka reakcijama koje prouzročuje jednaka količina standardnog tuberkulina.

19.   Tuberkulinski testovi moraju se provoditi jednim intradermalnim ubrizgavanjem u području vrata ili ramena.

20.   Količina tuberkulina koji se ubrizguje iznosi 5 000 međunarodnih jedinica PPD ili sintetskog tuberkulina.

21.   Rezultat intradermalnog tuberkulinskog testa mora se očitati nakon sedamdeset dva sata i ocijeniti u skladu sa sljedećom metodom:

(a)	Negativna reakcija: ako se uoči samo ograničena oteklina, uz povećanu debljinu kože nabora od najviše 2 mm bez kliničkih znakova, kao što je pastozna konzistencija, eksudacija, nekroza, bol ili upala limfnih kanala u tom području i limfnih čvorova;

(b)	Pozitivna reakcija: ako se uoče klinički znakovi iz točke (a) ili ako se debljina kože poveća više od 2 mm.

---

PRILOG C

Bruceloza goveda

A.   Serum aglutinacijski testovi

1.   Standardni aglutinacijski serum mora biti u skladu sa standardnim serumom pripremljenim u Veterinary Laboratory, Weybridge, Surrey, Engleska.

Ampula mora sadržavati 1 000 međunarodnih jedinica aglutinacije (IU) dobivenih liofilizacijom 1 ml goveđeg seruma.

2.   Standardni serum mora isporučiti Bundesgesundheitsamt iz Berlina.

3.   Stupanj aglutinacije Brucelle u serumu mora se izraziti u međunarodnim jedinicama po ml (tj. serum X = 80 IU/ml).

4.   Očitavanja spore serum aglutinacije u epruvetama obavljaju se pri 50 % ili 75 % aglutinacije, pri čemu se upotrijebljeni antigen titrira pod jednakim uvjetima sa standardnim serumom.

5.   Vrijednost aglutinacije različitih antigena u odnosu na standardni serum mora biti u sljedećim granicama:

—	ako se očitava pri 50 %: između 1/600 i 1/1 000,

—	ako se očitava pri 75 %: između 1/500 i 1/750.

6.   Za pripremu antigena koji se upotrebljava za aglutinaciju u epruveti (spora metoda) treba upotrijebiti soj Weybridge Strain br. 99 i USDA 1119 ili ekvivalent s jednakom osjetljivošću.

7.   Kultura medija koji se koristi za pohranjivanje soja u laboratoriju i za pripremu antigena mora biti takva da ne potiče razgradnju bakterija (S minus R); najbolje je upotrijebiti krumpirov agar.

8.   Bakterijska emulzija mora se pripremiti iz fiziološke otopine (NaCl 8,5 %) s 5 % fenola. Ne smije se upotrijebiti formol.

9.   Službeni instituti navedeni dalje u tekstu odgovorni su za službeno testiranje antigena:

(a)   Njemačka:	Bundesgesundheitsamt, Berlin
(b)   Belgija:	Institut national de recherches vétérinaires, Bruxelles
(c)   Francuska:	Laboratoire central de recherches vétérinaires, Alfort
(d)   Veliko Vojvodstvo Luksemburg	Institute of the supplying country
(e)   Italija:	Istituto Superiore di Sanità, Rome
(f)   Nizozemska:	Centraal Diergeneeskundig Instituut, Afdeling Rotterdam

10.   Koncentrirane antigene može se isporučiti, ako je na naljepnici bočice naveden faktor razrjeđenja koji treba upotrijebiti.

11.   Za serum aglutinacijski test potrebno je za svaki serum pripremiti najmanje tri otopine seruma. Otopine sumnjivog seruma potrebno je pripremiti tako da se reakcija na granici infekcije očitava u srednjoj epruveti. Ako je u toj epruveti reakcija pozitivna, sumnjivi serum sadržava najmanje 30 međunarodnih jedinica aglutinacije po ml.

B.   Prstenasti test

12.   Prstenasti se test mora provesti na sadržaju svake kante za mlijeko s gospodarstva.

13.   Upotrebljava se standardni antigen koji mora potjecati iz jednog instituta navedenog u stavku 9. točkama (a) i (f).

14.   Antigen se može obojiti samo s hematoksilinom ili tetrazoliumom; bolje je upotrijebiti hematoksilin.

15.   Reakcijski test treba provesti u epruvetama promjera od 8 do 10 mm.

16.   Reakcijski test treba provesti na 1 ml mlijeka kojem se doda 0,05 ml jednog obojenog antigena.

17.   Mješavina mlijeka i antigena inkubira se na 37 °C najmanje četrdeset pet minuta, a najviše šezdeset minuta.

18.   Reakcijski test treba provesti približno osamnaest sati nakon mužnje i ocijeniti u skladu sa sljedećim kriterijima:

(a)   Negativna reakcija:	obojeno mlijeko, neobojeno vrhnje;
(b)   Pozitivna reakcija:	mlijeko i vrhnje jednako su obojeni ili je mlijeko neobojeno, a vrhnje obojeno.

19.   Formol se ne smije dodavati uzorku. Može se dodati samo 0,2 % otopine živina klorida i u tom slučaju omjer mlijeka i otopine živina klorida mora biti10 prema 1.

---

PRILOG D

Analiza mlijeka

1.   Sve analize mlijeka moraju se provesti u službenim ili službeno odobrenim laboratorijima.

2.   Uzorci mlijeka moraju se uzimati u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)	sise na vimenu moraju se dezinficirati s 70 % alkoholom;

(b)	epruvete moraju tijekom punjenja biti nagnute;

(c)	uzorci mlijeka moraju se uzimati na početku mužnje, nakon što se ukloni prvi mlaz iz svake sise;

(d)	uzorak se mora uzeti iz svake četvrtine; mlijeko iz tih uzoraka ne smije se miješati;

(e)	svaki uzorak mora sadržavati najmanje 10 ml mlijeka;

(f)	ako je potrebno upotrijebiti konzervans, upotrebljava se 0,5 % borna kiselina;

(g)	na svakoj epruveti mora biti naljepnica sa sljedećim podacima: — brojem ušne markice ili kojega drugog načina za identifikaciju životinje, — četvrtine s koje je uzet uzorak;

(h)	uzorke mora pratiti dokument u kojem su navedeni sljedeći podaci: — ime i adresa službenog veterinara, — ime i adresa vlasnika, — način identifikacije životinje, — faza laktacije.

3.   Analizu mlijeka potrebno je napraviti najviše trideset dana prije utovara i analiza mora uvijek uključivati bakteriološki test te White Side Test (WST) ili California Mastitis Test (CMT). Rezultati tih dvaju testova moraju biti negativni, uzimajući pritom u obzir:

(a)

ako je rezultat bakteriološkog testa pozitivan, premda nema karakteristične upale, a rezultat WST testa (ili CMT testa) negativan, mora se provesti drugi bakteriološki test najmanje deset dana kasnije, u gore navedenom roku od trideset dana. Tim drugim testom mora se potvrditi da: (aa) više nema patogenih mikroorganizama; (bb) nema prisutnih antibiotika. Osim toga nepostojanje upale potrebno je utvrditi dodatnim WST testom (ili dodatnim CMT testom) koji moraju biti negativni.

(b)	ako je bakteriološki test negativan, a WST test (ili CMT test) pozitivan, potrebno je napraviti kompletan citološki test koji mora biti negativan.

4.   Bakteriološki test uključuje:

(a)	ulijevanje mlijeka u Petrijevu posudicu na krvni agar goveda ili ovaca;

(b)	ulijevanje mlijeka na TKT ili Edwardov medij.

Svrha je bakteriološkog testa utvrditi sve patogene mikroorganizme i taj se test ne smije ograničiti na otkrivanje specifičnih patogenih streptokoka ili stafilokoka. Zbog toga identifikacija sumnjivih (suspektnih) kolonija dobivenih stavljanjem u navedene medije provodi se tradicionalnim metodama bakteriološke diferencijacije, kao što je npr. upotreba medija Chapman za utvrđivanje stafilokoka i različitih selektivnih medija za otkrivanje enterobakterija.

5.   Kompletan citološki test namijenjen je otkrivanju, kad je to potrebno, karakterističnih upalnih stanja neovisno o kliničkim simptomima.

Upala se utvrđuje kad broj leukocita u skladu s Breedovom metodom dosegne 1 milijun leukocita na ml, a odnos između mononuklearnih i polinuklearnih leukocita je manji od 0,5.

---

PRILOG E

Sljedeće se bolesti obvezno prijavljuju:

(a)   Bolesti goveda:

bjesnoća

tuberkuloza

bruceloza

slinavka i šap

bedrenica

goveđa kuga

pleuropneumonija

(b)   Bolesti svinja:

bjesnoća

bruceloza

bedrenica

slinavka i šap

klasična i afrička svinjska kuga

svinjski virusni encefalomijelitis (Teschen disease)

---

 

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

25

---

31978D0685

---

L 227/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

26.07.1978.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 26. srpnja 1978.

o utvrđivanju popisa epizootskih bolesti u skladu s Direktivom 72/462/EEZ

(78/685/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 72/462/EEZ od 12. prosinca 1972. o problemima u vezi sa zdravstvenim i veterinarskim pregledima pri uvozu goveda, svinja te svježeg mesa iz trećih zemalja (1), a posebno njezin članak 12. stavak 3. točku (c) i članak 29.,

budući da može biti nužno nastaviti s klanjem i uništavanjem svih životinja iz pošiljke koja po dolasku na državnom područje Zajednice pokazuje dokaze za ili sumnju na epizootsku bolest, posebno onih koje su za Zajednicu egzotične, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i životinja i izbjegle vrlo ozbiljne posljedice koje mogu proizaći iz pojave ili razvoja takvih bolesti unutar Zajednice;

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Stalnog veterinarskog odbora,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sve životinje u pošiljci namijenjenoj za uvoz mogu se zaklati i uništiti kada zdravstveni pregled proveden po dolasku životinja na područje Zajednice u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive 72/462/EEZ pokaže dokaz za ili sumnju na jednu od epizootskih bolesti s popisa iz Priloga ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 302, 31.12.1972., str. 28.

---

PRILOG

Svinje:	Slinavka i šap: svi tipovi virusa Klasična i afrička svinjska kuga Vezikularna bolest svinja Tješinska bolest
Goveda:	Slinavka i šap: svi tipovi virusa Goveđa kuga

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

27

---

31980L1274

---

L 375/75

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.1980.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 22. prosinca 1980.

o izmjeni Direktive 64/432/EEZ o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice i Direktive 80/217/EEZ o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu klasične svinjske kuge radi pristupanja Grčke

(80/1274/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Akt o pristupanju iz 1979., a posebno njegov članak 146.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da se, u skladu s člankom 22. Akta o pristupanju iz 1979., prilagodbe aktima navedenim u Prilogu II. trebaju sastaviti u skladu s uputama izloženim u tom Prilogu; budući da se Direktiva 64/432/EEZ (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 80/219/EEZ (2), treba u skladu s tim prilagoditi;

budući da se, štoviše, Direktiva 80/217/EEZ (3) koja je donesena nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju valjanog i nakon 1. siječnja 1981., mora prilagoditi kako bi se osiguralo udovoljavanje odredbama Akta o pristupanju,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 64/432/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	U Prilogu B točki 12., dodaje se sljedeće slovo: „(j) Grčka:   Κτηυιατρικόυ Ίυστιτούτον Λοιμωδών καί Παρασιτικών Νοσημάτων Ίερά όδός 75 Άθήυαι301.”

2.	U Prilogu C točki 9. dodaje se sljedeće slovo: „(j) Grčka:   Κτηυιατρικόυ Ίυστιτούτον Λοιμωδών καί Παρασιτικών Νοσημάτων Ίερά όδός 75 Άθήυαι301.”

3.	U Prilogu F, bilješka 4 predloška certifikata I. i bilješka 5 predloška certifikata II., III. i IV. nadopunjava se sljedećim: „U Grčkoj: Ό Προϊστάμευος τής Κτηνιατρικής Ύπηρεσίας τού σημείου έξόδου.”

Članak 2.

Sljedeće se dodaje na popis nacionalnih laboratorija za svinjsku kugu u Prilogu II. Direktivi 80/217/EEZ:

„Grčka:

Κτηυιατρικόυ Ίυστιτούτον Λοιμωδών καί Παρασιτικών Νοσημάτων (Έργαστήριου ίολογίας) Νεαπόλεως 9 Άγία Παρασκευή Άττικής.”

Članak 3.

Države članice donose potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladili s odredbama ove Direktive, u pogledu članka 1. najkasnije do 1. siječnja 1981., a u pogledu članka 2. najkasnije do 1. srpnja 1981. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(2)  SL L 47, 21.2.1980., str. 25.

(3)  SL L 47, 21.2.1980., str. 11.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

28

---

31982L0894

---

L 378/58

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.12.1982.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 21. prosinca 1982.

o načinu prijave bolesti životinja unutar Zajednice

(82/894/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 43. i 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je Zajednica izdala propise u pogledu zahtjeva zdravlja za trgovinu unutar Zajednice govedima i svinjama, svježim mesom, svježim mesom peradi i mesnim proizvodima;

budući da je pojava ili prisutnost određenih zaraznih bolesti životinja rizik po stada Zajednice, posebno njihovim širenjem trgovinom unutar Zajednice, budući da su brze i precizne informacije presudne za primjenu različitih zaštitnih mjera predviđenih propisima Zajednice;

budući da svaka država članica treba obavijestiti svaku drugu državu članicu i Komisiju o izbijanju i prestanku određenih bolesti životinja na svojem državnom području, u skladu s člankom 9. Direktive Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o problemima vezanim uz zdravlje životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (3), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 80/1274/EEZ (4); člankom 11. Direktive Vijeća 71/118/EEZ od 15. veljače 1971. o zdravstvenim problemima koji utječu na trgovinu svježim mesom peradi (5), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 80/216/EEZ (6); člankom 7. Direktive Vijeća 72/461/EEZ od 12. prosinca 1972. o zdravstvenim problemima koji utječu na trgovinu svježim mesom unutar Zajednice (7), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 80/1099/EEZ (8) i člankom 7. Direktive Vijeća 80/215/EEZ od 22. siječnja 1980. o problemima vezanim uz zdravlje životinja koji utječu na promet mesnim proizvodima unutar Zajednice (9), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 80/1100/EEZ (10);

budući da način prijave i bolesti koje treba prijaviti zahtijevaju da ih se potanko odredi; budući da je, posebno, u određenim vremenskim razmacima potrebno provjeravati stanje u pogledu bolesti u svakoj državi članici;

budući da će, u svjetlu iskustva stečenoga gore navedenim prijavama, prilagodba tehničkim potrebama biti usklađena s postupkom koji zahtijeva blisku suradnju između država članica i Komisije,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva odnosi na prijavu o:

—	izbijanju bilo koje bolesti navedene u Prilogu I.,

—	ukidanju – nakon iskorjenjivanja posljednjeg izbijanja – mjera ograničenja u odnosu na izbijanje bilo koje bolesti navedene u Prilogu I.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o podacima u odnosu na usklađenost iskorjenjivanja i/ili sprečavanja nastanka bolesti životinja.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)	„gospodarstvo” znači bilo koji objekt (poljoprivredni ili drugi) smješten na državnom području države članice, u kojem se životinje drže ili uzgajaju;

(b)	„slučaj” je službeno potvrđena bilo koja bolest navedena u Prilogu I. kod bilo koje životinje ili trupa;

(c)	„izbijanje” znači gospodarstvo ili mjesto smješteno na državnom području Zajednice gdje se životinje zajedno drže i gdje je službeno potvrđen jedan ili više slučajeva;

(d)	„primarno izbijanje” znači izbijanje bolesti koje nije epizootiološki povezano s prethodnim izbijanjem na istom državnom području države članice, kako je određeno člankom 2. Direktive 64/432/EEZ, ili prvo izbijanje na drugom državnom području iste države članice.

Članak 3.

1.   Svaka država članica mora prijaviti izravno Komisiji i drugim državama članicama unutar 24 sata:

—	primarno izbijanje bilo kojih bolesti navedenih u Prilogu I. čiji je slučaj potvrđen na njezinom državnom području,

—	ukidanje – nakon iskorjenjivanja posljednjeg izbijanja – mjera ograničenja na svom državnom području u odnosu na izbijanje bilo kojih bolesti navedenih u Prilogu I.;

2.   Prijave iz stavka 1. sadrže podatke koji se nalaze u Prilogu II. i dostavljaju se teleksom.

3.   U slučaju klasične svinjske kuge, informacije dostavljene na temelju Direktive Vijeća 80/217/EEZ od 22. siječnja 1980. o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu klasične svinjske kuge (11), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 80/1274/EEZ (12), smatraju se dostatnima.

Članak 4.

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 1. stavka 2., svaka država članica izravno prijavljuje Komisiji, barem svakog prvog radnog dana u tjednu, pojavu sekundarnih izbijanja bilo kojih bolesti navedenih u Prilogu I. koje potvrdi na svom državnom području.

Gore navedena prijava odnosi se na tjedan koji završava u nedjelju u ponoć prije prijave.

Komisija uspoređuje različite podatke, koje prosljeđuje veterinarskim središnjicama svake države članice.

2.   Ako ne zaprimi nikakve podatke, Komisija smatra da nije bilo sekundarnih izbijanja bolesti tijekom razdoblja iz drugog podstavka stavka 1.

3.   Prijave iz stavka 1. sadrže podatke koji se nalaze u Prilogu II. i dostavljaju se teleksom.

Članak 5.

1.   Kodificirani oblik u kojem se podaci iz Priloga II. šalju uspostavlja se prema postupku utvrđenom u članku 6. i prije datuma primjene ove Direktive.

2.   U skladu s postupkom utvrđenim u članku 6., može se odlučiti:

—	da se prilozi dopune ili izmijene,

—	da, neovisno od članka 4., opseg, sadržaj i učestalost prijave može biti privremeno izmijenjen obzirom na bolest o kojoj se radi i posebno njezin epizootiološki razvoj.

Članak 6.

1.   Kada se slijedi postupak iz ovog članka, predmet se bez odgađanja mora proslijediti predsjedavajući ili, na njegovu inicijativu ili na zahtjev države članice, Stalnom veterinarskom odboru (dalje u tekstu „Odbor”) osnovanom Odlukom Vijeća 15. listopada 1968.

2.   Unutar Odbora, glasovi država članica ponderiraju se kako je utvrđeno u članku 148. stavkom 2. Ugovora. Predsjedavajući ne glasuje.

3.   Predstavnik Komisije podnosi nacrt mjera koje se trebaju donijeti. Odbor donosi mišljenje o tim mjerama u roku koji odredi predsjedavajući, uzimajući u obzir hitnost razmatranih pitanja. Mišljenja se donose većinom od 45 glasova.

4.   Komisija donosi mjere i odmah ih primjenjuje ako su u skladu s mišljenjem Odbora. Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako se ne donese mišljenje, Komisija bez odgode podnosi prijedlog Vijeću o mjerama koje se moraju donijeti. Vijeće mjere donosi kvalificiranom većinom.

Ako Vijeće nije donijelo nikakve mjere u roku od tri mjeseca od datuma kada mu je predmet proslijeđen, Komisija donosi predložene mjere i odmah ih provodi ako Vijeće jednostavnom većinom nije glasalo protiv tih mjera.

Članak 7.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 1984. i o njima moraju odmah obavijestiti Komisiju.

Članak 8.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  Mišljenje doneseno 12./13. travnja 1982. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 112, 3.5.1982., str. 4.

(3)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(4)  SL L 375, 31.12.1980., str. 75.

(5)  SL L 55, 8.3.1971., str. 23.

(6)  SL L 47, 21.2.1980., str. 8.

(7)  SL L 302, 31.12.1972., str. 24.

(8)  SL L 325, 1.12.1980., str. 14.

(9)  SL L 47, 21.2.1980., str. 4.

(10)  SL L 325, 1.12.1980., str. 16.

(11)  SL L 47, 21.2.1980., str. 11.

(12)  SL L 375, 31.12.1980., str. 75.

---

PRILOG I.

Bolesti koje podliježu prijavi

Slinavka i šap

Goveđa kuga

Zarazna pleuropneumonija goveda

Bolest plavog jezika

Vezikularna enterovirusna bolest svinja

Klasična svinjska kuga

Afrička svinjska kuga

Tješenska bolest (zarazna uzetost svinja)

Kuga peradi

Newcastleska bolest

---

PRILOG II.

Podaci koji se dostavljaju prilikom prijave

1.   Podaci koje je potrebno dostaviti na temelju članka 3. u pogledu primarnog izbijanja bolesti navedenih u Prilogu I.:

1.	Datum prijave;

2.	Vrijeme prijave;

3.	Naziv države članice;

4.	(a) Naziv bolesti; (b) Tip virusa, ako je primjenjivo;

5.	Datum potvrđivanja;

6.	Zemljopisna lokacija gospodarstva;

7.	Broj prijemljivih životinja na objektu (a) goveda, (b) svinja, (c) ovaca, (d) koza, (e) peradi;

8.	Broj zaklanih životinja (a) goveda, (b) svinja, (c) ovaca, (d) koza, (e) peradi;

9.	Broj uništenih trupova (a) goveda, (b) svinja, (c) ovaca, (d) koza, (e) peradi.

2.   Podaci koje je potrebno dostaviti na temelju članka 3. u pogledu sekundarnog izbijanja bolesti navedenih u Prilogu I.:

1.	Datum prijave

2.	Vrijeme prijave

3.	Naziv države članice

4.	Za svaku prijavljenu bolest: (a) Naziv bolesti (b) Broj izbijanja bolesti

3.   Podaci koje je potrebno dostaviti na temelju članka 3. u pogledu ukidanja mjera ograničenja koja je nametnula država članica nakon iskorjenjivanja posljednjeg izbijanja bilo koje od bolesti navedene u Prilogu I.:

1.	Datum slanja.

2.	Vrijeme slanja.

3.	Naziv države članice.

4.	Naziv bolesti.

5.	Datum ukidanja mjera ograničenja.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

33

---

31985L0586

---

L 372/44

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.12.1985.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. prosinca 1985.

o uvođenju tehničkih prilagodbi direktiva 64/432/EEZ, 64/433/EEZ, 77/99/EEZ, 77/504/EEZ, 80/217/EEZ i 80/1095/EEZ koje se odnose na područje veterinarstva zbog pristupanja Španjolske i Portugala

(85/586/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Akt o pristupanju Španjolske i Portugala, a posebno njegov članak 396.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da je zbog pristupanja Španjolske i Portugala nužno dopuniti popise laboratorija uspostavljene u skladu s pravilima Zajednice, pri čemu je potrebno prilagoditi Direktivu Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 85/320/EEZ (2) i Direktivu Vijeća 80/217/EEZ od 22. siječnja 1980. o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu klasične svinjske kuge (3), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 84/645/EEZ (4);

budući da je preporučljivo prilagoditi certifikate Zajednice koje obuhvaćaju trgovinu živim govedima i označivanje svježeg mesa i proizvoda od mesa; budući da se ta prilagodba odnosi na Direktivu 64/432/EEZ, Direktivu Vijeća 64/433/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima koji utječu na trgovinu svježim mesom unutar Zajednice (5), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 85/325/EEZ (6) i Direktivu Vijeća 77/99/EEZ od 21. prosinca 1976. o zdravstvenim problemima koji utječu na trgovinu mesnim proizvodima unutar Zajednice (7), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 85/328/EEZ (8);

budući da se Direktiva Vijeća 75/504/EEZ od 25. srpnja 1977. o čistokrvnim govedima za rasplod (9), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Grčke (10) treba izmijeniti kako bi se u obzir uzelo odstupanje predviđeno u pogledu Portugala u članku 343. Akta o pristupanju iz 1985.;

budući da se mjere kontrole koje će Portugal i Španjolska morati primjenjivati u svrhu iskorjenjivanja klasične svinjske kuge trebaju donijeti u skladu s postupkom Zajednice; budući da je u tom smislu potrebno prilagoditi Direktivu Vijeća 80/1095/EEZ od 11. studenoga 1980. o propisivanju uvjeta osmišljenih radi postizanja i održavanja područja Zajednice slobodnim od klasične svinjske kuge (11), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 81/47/EEZ (12);

budući da se pojam „regije” kako se spominje u Direktivi 64/432/EEZ treba dalje definirati kako bi se u obzir uzelo pristupanje Španjolske i Portugala;

budući da, na temelju članka 2. stavka 3. Ugovora o pristupanju Španjolske i Portugala, institucije Zajednice mogu prije pristupanja donijeti mjere koje se spominju u članku 396. Akta o pristupanju, podložno ovom Ugovoru i na dan njegovog stupanja na snagu,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 64/432/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Sljedeće alineje dodaju se članku 2. točki (o): „— Španjolska: Provincia, — Portugal: kopno: distrito, i drugi dijelovi područja Portugala: região autónoma”.

2.	U Prilogu B, sljedeće se točke dodaju točki 12: „(k) Španjolska – Laboratorio de Sanidad y Producción Animal, Granada, (l) Portugal – Laboratório Nacional de Investigaçao Veterinária – Lisboa”.

3.	U Prilogu C, sljedeće se dodaje točki A.9.: „(k) Španjolska – Centro Nacional de Brucelosis de Murcia, (l) Portugal – Laboratório Nacional de Investigaçao Veterinária – Lisboa”.

4.	U Prilogu F, bilješka 4. modela I. ovime se dopunjuje sljedećim: „— Španjolska: Inspector Veterinario, — Portugal: Inspector veterinário”.

5.	U Prilogu F, bilješka 5. modela II. ovime se dopunjuje sljedećim: „— u Španjolskoj: Inspector Veterinario, — u Portugalu: Inspector veterinário”.

6.	U Prilogu F, bilješka 4. modela III. ovime se dopunjuje sljedećim: „— u Španjolskoj: Inspector Veterinario, — u Portugalu: Inspector veterinário”.

7.	U Prilogu F, bilješka 5. modela IV. ovime se dopunjuje sljedećim: „— u Španjolskoj: Inspector Veterinario, — u Portugalu: Inspector veterinário”.

8.	U Prilogu G, sljedeće se dodaje točki A.2.: „(j) Španjolska: Laboratorio de Sanidad y Producción Animal de Barcelona; (k) Portugal: Laboratório Nacional de Investigaçao Veterinária – Lisboa”.

Članak 2.

U poglavlju X.49 (a) Priloga I. Direktivi 64/433/EEZ, prva alineja ovime se dopunjuje s:

Članak 3.

U prvoj alineji točke 33. (a) poglavlja VII. Priloga A Direktivi 77/99/EEZ, nakon „E” se umeće „ESP-P”.

Članak 4.

Članak 2. Direktive 77/504/EEZ dopunjuje se sljedećim stavkom:

Članak 5.

Popis nacionalnih laboratorija za svinjsku kugu u Prilogu II. Direktivi 80/217/EEZ ovime se dopunjuje sljedećim:

Članak 6.

Direktiva 80/1095/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Sljedeći podstavak dodaje se članku 3. stavku 2.: „Status Španjolske i Portugala određuje se u skladu s istim postupkom prije 1. srpnja 1986. u svrhu određivanja onih nadzornih mjera koje se mogu pokazati primjerenima.”

2.	Članak 12. stavak 2. dopunjuje se sljedećim: „a u slučaju Španjolske i Portugala, prije 1. srpnja 1992.”

Članak 7.

Podložno stupanju na snagu Ugovora o pristupanju Španjolske i Portugala, države članice najkasnije do 1. siječnja 1986. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 8.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(2)  SL L 168, 28.6.1985., str. 36.

(3)  SL L 47, 21.2.1980., str. 11.

(4)  SL L 339, 27.12.1984., str. 33.

(5)  SL L 121, 29.7.1964. str. 2012/64.

(6)  SL L 168, 28.6.1985., str. 47.

(7)  SL L 26, 31.1.1977., str. 85.

(8)  SL L 168, 28.6.1985., str. 50.

(9)  SL L 206, 12.8.1977., str. 8.

(10)  SL L 291, 19.11.1979., str. 17.

(11)  SL L 325, 1.12.1980., str. 5.

(12)  SL L 186, 8.7.1981., str. 20.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

35

---

31987D0231

---

L 099/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.04.1987.

---

ODLUKA VIJEĆA

od 7. travnja 1987.

o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 72/461/EEZ s obzirom na određene mjere koje se odnose na svinjsku kugu

(87/231/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da su u Direktivi Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (4), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3768/85 (5) definirani uvjeti kojima trebaju udovoljiti žive svinje u pogledu klasične svinjske kuge, namijenjene za trgovinu unutar Zajednice;

budući da Direktiva Vijeća 72/461/EEZ od 12. prosinca 1972. o zdravstvenim problemima koji utječu na trgovinu svježim mesom unutar Zajednice (6), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 87/64/EEZ (7), određuje sigurnosne mjere kojima svježe meso svinja namijenjeno za stavljanje u trgovinu unutar Zajednice mora udovoljiti u pogledu klasične svinjske kuge;

budući da su, kao posljedica nacionalnih programa za iskorjenjivanje klasične svinjske kuge uvedenih u okviru mjera Zajednice, neke države članice potpuno iskorijenile bolest i mogu se proglasiti službeno slobodnim od klasične svinjske kuge; budući da im se stoga mora omogućiti održavanje statusa koji su stekle i sprečavanje ponovne pojave bolesti na njihovom području jačanjem sigurnosnih mjera koje imaju u pogledu trgovine navedenim proizvodima, s obzirom na štetne učinke ove bolesti na produktivnost stada svinja i na prihode onih koji su u tom sektoru zaposleni;

budući da se primjena tih odredbi ograničava do donošenja Odluke Vijeća o mjerama za suzbijanje klasične svinjske kuge,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Direktiva 64/432/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	Prva rečenica članka 4.b stavka 1. zamjenjuje se sljedećim: „Države članice službeno slobodne od svinjske kuge ne mogu spriječiti ulaz na svoje područje svinja koje dolaze iz:”

2.	Članak 4.b stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2.   Ovaj se članak primjenjuje do 31. prosinca 1988.”

3.	Članak 4.b stavak 3. se briše.

4.

Točka F članka 7. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim: „F. U slučaju svinja za uzgoj ili proizvodnju, ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 4. i do 31. prosinca 1988., one životinje koje su cijepljene protiv svinjske kuge. Takve životinje moraju nositi posebnu oznaku i biti namijenjene za isporuku na gospodarstva u kojima se životinje sustavno cijepe protiv svinjske kuge.”

Članak 2.

Direktiva 72/461/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	U članku 13.a stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim: „1.   Države članice službeno slobodne od svinjske kuge ne mogu spriječiti ulaz na svoje područje svježeg mesa svinja iz druge države članice ako je takvo meso dobiveno od:”.

2.	U članku 13.a stavku 1. alineji i., riječi „članak 4.c stavak 1.” zamjenjuju se riječima „članak 4.b stavak 1.”

3.	U članku 13.a stavku 3., prvi i drugi podstavci, datum „31. prosinca 1987.” zamjenjuje se s „31. prosinca 1988.”

Članak 3.

Prije 1. studenoga 1987., Vijeće na prijedlog Komisije kvalificiranom većinom odlučuje o produženjima predviđenim člankom 4.b i člankom 7. stavkom 1. točkom (F) Direktive 64/432/EEZ i člankom 13.a Direktive 72/461/EEZ.

Članak 4.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 1987. i o njima odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 295, 21.11.1986., str. 8.

(2)  SL C 76, 23.3.1987.

(3)  SL C 83, 30.3.1987., str. 3.

(4)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(5)  SL L 362, 31.12.1985., str. 8.

(6)  SL L 302, 31.12.1972., str. 28.

(7)  SL L 34, 5.2.1987., str. 52.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

37

---

31987L0489

---

L 280/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.09.1987.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 22. rujna 1987.

o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 72/461/EEZ s obzirom na određene mjere koje se odnose na svinjsku kugu

(87/489/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 87/231/EEZ od 7. travnja 1987. o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 72/461/EEZ s obzirom na određene mjere koje se odnose na svinjsku kugu (1), a posebno njezin članak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (3),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (4),

budući da, u skladu s člankom 2. Odluke 87/230/EEZ (5), Vijeće posebno donosi odluke o potrebnim mjerama koje države članice moraju primjenjivati da bi se u Zajednici iskorijenila klasična svinjska kuga; budući da će takve mjere vjerojatno imati učinak na čitav niz uredbi Zajednice koje su do danas donesene u vezi s pitanjima politike o zdravlju životinja u prometu životinjama i mesom; budući da je potrebno izmijeniti propise u tim uredbama da bi se mogla jamčiti učinkovitost tih mjera;

budući da su u Direktivi Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (6) definirani uvjeti kojima moraju udovoljiti žive svinje u pogledu klasične svinjske kuge namijenjene trgovini unutar Zajednice;

budući da su u Direktivi Vijeća 72/461/EEZ od 12. prosinca 1972. o zdravstvenim problemima koji utječu na promet svježim mesom unutar Zajednice (7) definirani uvjeti kojima svježe meso svinja namijenjeni za trgovinu unutar Zajednice mora udovoljiti u pogledu klasične svinjske kuge;

budući da su kao posljedica nacionalnih programa za iskorjenjivanje klasične svinjske kuge uvedenih u okviru mjera Zajednice neke države članice potpuno iskorijenile bolest i mogu se proglasiti službeno slobodnim od klasične svinjske kuge; budući da im se stoga mora omogućiti održavanje statusa koji su stekle i sprečavanje ponovne pojave bolesti na njihovu području jačanjem sigurnosnih mjera koje imaju u pogledu prometa dotičnim proizvodima, s obzirom na štetne učinke ove bolesti na produktivnost stada svinja i na prihode onih koji su u tom sektoru zaposleni,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 64/432/EEZ ovime se izmjenjuje kako slijedi:

1.	Na kraju članka 2. točke (p), druge alineje, te točke (q) drugog podstavka, dodaje se „za najmanje prethodnih 12 mjeseci”.

2.	U članku 4.b stavku 1. točki (c), četvrtom i petom redu riječi „djelujući jedinstveno” zamjenjuju se s „djelujući kvalificiranom većinom”.

3.

Članak 4.b stavak 2. mijenja se i glasi: „2.   Ovaj članak primjenjuje se do 31. prosinca 1991. Komisija će najkasnije do 1. srpnja 1991. dostaviti Vijeću izvješće o načinu kako se situacija razvija, posebno u odnosu na promet, uz odgovarajuće prijedloge u vezi sa svinjskom kugom. Vijeće će o tim prijedlozima odlučiti najkasnije do 31. prosinca 1991. kvalificiranom većinom.”

4.	U članku 7. stavku 1.: — u točki (f), „31. prosinca 1988.” zamjenjuje se s „31. prosinca 1991.”, — u točki (g), upućivanje na članak 3. stavak 3. točku (e) zamjenjuje se upućivanjem na članak 3. stavak 3. točku (d).

Članak 2.

Članak 13.a Direktive 72/461/EEZ ovime se izmjenjuje kako slijedi:

—	u stavku 1., drugom podstavku, trećem redu, „u klaonicama u kojima cijepljene svinje” zamjenjuje se s „u klaonicama, u kojima svinje, koje su cijepljene u prethodnih 12 mjeseci”,

—	u stavku 2., riječi „djelujući jedinstveno” zamjenjuju se s „djelujući kvalificiranom većinom”,

—	u stavku 3., prvom i trećem podstavku, „31. prosinca 1988.” zamjenjuje se s „31. prosinca 1991.”

Članak 3.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 31. prosinca 1988. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 99, 11.4.1987., str. 18.

(2)  SL C 295, 21.11.1986., str. 5.

(3)  SL C 76, 23.3.1987., str. 169.

(4)  SL C 83, 30.3.1987., str. 3.

(5)  SL L 99, 11.4.1987., str. 16.

(6)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(7)  SL L 302, 31.12.1972., str. 28.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

39

---

31988D0397

---

L 189/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.07.1988.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 12. srpnja 1988.

o usklađivanju pravila koja su donijele države članice u primjeni članka 6. Direktive Vijeća 85/511/EEZ

(88/397/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 85/511/EEZ od 18. studenoga 1985. o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu slinavke i šapa (1), a posebno njezin članak 6.,

budući da se nadležna tijela države članice, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 85/511/EEZ, ukoliko se životinjska gospodarstva sastoje od dvije ili više proizvodne jedinice, mogu odreći zahtjeva Direktive o klanju i uništavanju svih životinja na gospodarstvu, u mjeri u kojoj se na zdrave proizvodne jedinice ne moraju primjenjivati takvi zahtjevi, pod uvjetom da službeni veterinar potvrdi da su zdrave jedinice potpuno odvojene u pogledu smještaja, držanja i hranidbe;

budući da jednaka mogućnost postoji za gospodarstva koja proizvode mlijeko, uz dodatni uvjet da se mužnja u svakoj jedinici obavlja potpuno odvojeno;

budući da prilikom odobravanja ovih odstupanja države članice moraju osigurati da opasnost od širenja virusa slinavke i šapa između odvojenih proizvodnih jedinica na gospodarstvu nije veća od opasnosti od širenja virusa između odvojenih gospodarstava;

budući da su, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 85/511/EEZ, države članice koje namjeravaju koristiti takvo odstupanje obavijestile Komisiju o detaljnim pravilima za njihovu primjenu;

budući da se, u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive 85/511/EEZ pravila država članica trebaju izmijeniti, kako bi se osiguralo usklađivanje toga područja u cijeloj Zajednici; budući da takvim usklađivanjem treba donijeti minimalni broj pravila koja će se primjenjivati u svim državama članicama;

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Stalnog veterinarskog odbora,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice, koje primjenjuju članak 6. stavak 1. Direktive 85/511/EEZ, osiguravaju da pravila, koja primjenjuju u skladu sa stavkom 2. tog članka, uključuju barem sljedeće:

—	odstupanje koje omogućuje članak 6. stavak 1. Direktive 85/511/EEZ odobrava se samo slijedom pojedinačne procjene pojedinoga gospodarstva koju provodi službeni veterinar u vrijeme službenog pregleda kojim se potvrđuje ili isključuje prisutnost slinavke i šapa,

—	takvom se procjenom uzimaju u obzir svi uvjeti i situacije koje se odnose na moguće širenje slinavke i šapa.

Članak 2.

1.   Za odobrenje odstupanja iz članka 1., države članice osiguravaju da opasnost od širenja virusa slinavke i šapa između odvojenih proizvodnih jedinica na gospodarstvu nije veća od opasnosti širenja virusa između odvojenih gospodarstava.

2.   Proizvodne jedinice za intenzivnu proizvodnju sa zdravim životinjama moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

—	biti fizički odvojene od proizvodnih jedinica sa zaraženim životinjama s kojima ne smiju imati nikakvog kontakta niti zajedničkog zračnog prostora,

—	imati posebne prostorije za opremu, hranu, otpadne vode i, po potrebi, mlijeko,

—	imati pojedinačne sustave za dezinfekciju na ulazima i izlazima,

—	imati vlastito osoblje,

—

osim toga, između zaraženih i zdravih jedinica ne smije biti nikakve razmjene poljoprivrednih strojeva ili druge opreme niti razmjene životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, hrane za životinje, alata ili drugih tvari poput vune ili otpada ili odbačenih tvari kojima bi se mogla prenijeti slinavka i šap iz zaraženih u zdrave jedinice.

Članak 3.

Uvjeti predviđeni člankom 2. moraju biti ispunjeni sukladno zahtjevima službenog veterinara prije datuma na koji je na gospodarstvu ustanovljena jedna zaražena životinja ili više njih, kako je definirano člankom 2. točkom (c) Direktive 85/511/EEZ, uzimajući u obzir moguće razdoblje inkubacije bolesti.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 315, 26.11.1985., str. 11.

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

41

---

31988L0407

---

L 194/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.06.1988.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 14. lipnja 1988.

o utvrđivanju zahtjeva zdravlja životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice i na uvoz duboko smrznutog sjemena domaćih životinja vrste goveda

(88/407/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnog odbora (3),

budući da su odredbe koje se odnose na probleme zdravlja životinja u trgovini govedima i svinjama unutar Zajednice sadržane u Direktivi 64/432/EEZ (4), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3768/85 (5); budući da, osim toga, Direktiva 72/462/EEZ (6), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3768/85 sadrži odredbe vezane za probleme veterinarskog pregleda pri uvozu goveda i svinja iz trećih zemalja;

budući da su gore navedene odredbe osigurale, u pogledu trgovine unutar Zajednice i uvoza u Zajednicu goveda i svinja iz trećih zemalja, da zemlja podrijetla jamči da su ispunjeni kriteriji zdravlja životinja tako da je rizik od širenja bolesti životinja gotovo uklonjen; budući da ipak postoji određeni rizik od širenja takve bolesti kad je u pitanju trgovina sjemenom;

budući da je, u kontekstu politike Zajednice o usklađivanju nacionalnih odredaba o zdravlju životinja koje uređuju trgovinu životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla unutar Zajednice, potrebno uspostaviti usklađeni sustav za trgovinu goveđim sjemenom unutar Zajednice i uvoza u Zajednicu;

budući da je, u kontekstu trgovine sjemenom unutar Zajednice država članica u kojoj se skuplja sjeme dužna osigurati da se takvo sjeme skuplja i obrađuje u odobrenim i nadziranim centrima za sakupljanje sjemena, da je sjeme dobiveno od životinja čiji zdravstveni status jamči da je uklonjen rizik od prenošenja bolesti životinja, da je skupljeno, obrađeno, pohranjeno i prevezeno u skladu s pravilima koja čuvaju njegov zdravstveni status i da je tijekom prijevoza u državu odredišta popraćeno certifikatom o zdravlju životinja koji potvrđuje da je ta obveza ispunjena;

budući da razlike u politikama unutar Zajednice u pogledu cijepljenja protiv nekih bolesti opravdavaju zadržavanje vremenski ograničenih odstupanja koja državama članicama omogućuju dodatnu zaštitu protiv tih bolesti;

budući da za uvoz sjemena u Zajednicu iz trećih zemalja treba sastaviti popis trećih zemalja vodeći računa o poštovanju kriterija zdravlja životinja; budući da ne dovodeći u pitanje takav popis države članice trebaju odobriti uvoz sjemena samo iz onih centara za sakupljanje sjemena koji dosežu određene standarde i koji su pod službenim nadzorom; budući da je, osim toga, u pogledu zemalja na takvom popisu potrebno utvrditi posebne uvjete zdravlja životinja prema okolnostima; budući da je radi provjere usklađenosti s ovim standardima potrebno osigurati provedbu kontrola na licu mjesta;

budući da je potrebno uvesti postupak radi rješavanja sporova koji mogu proizaći između država članica u pogledu odobravanja pojedinog centra za sakupljanje sjemena;

budući da države članice mogu odbiti pošiljku sjemena kad se ustanovi da nije sukladna odredbama ove Direktive; budući da mora postojati mogućnost vraćanja takvog sjemena ako to nije u suprotnosti s odredbama zdravlja životinja i ako tako zahtijeva pošiljatelj ili njegov predstavnik; budući da pošiljatelju ili njegovom predstavniku treba omogućiti uvid u razloge za zabranu ili ograničenje, kao i dobivanje stručnog mišljenja;

budući da je s ciljem sprečavanja širenja nekih zaraznih bolesti potrebno provoditi uvoznu kontrolu kad pošiljka sjemena dolazi na područje Zajednice, osim u slučaju vanjskog provoza;

budući da je nakon takve kontrole, u slučaju unutarnjeg provoza, potrebno odrediti mjere koje će provoditi države članice;

budući da državi članici mora biti dopušteno poduzimanje izvanrednih mjera u slučaju izbijanja zarazne bolesti u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji; budući da je opasnosti povezane s takvim bolestima i potrebne zaštitne mjere potrebno jednako ocijeniti u cijeloj Zajednici; budući da je u tom smislu u okviru Stalnog veterinarskog odbora potrebno uvesti postupak izvanrednih mjera Zajednice prema kojem bi se provodile potrebne mjere;

budući da je potrebno ovlastiti Komisiju da donese određene mjere za provedbu ove Direktive; budući da je u tom smislu potrebno ustanoviti postupak za blisku i učinkovitu suradnju između Komisije i država članica u okviru Stalnog veterinarskog odbora;

budući da ova Direktiva ne utječe na trgovinu sjemenom koje je proizvedeno prije datuma od kojeg su države članice dužne postupati u skladu s ovom Direktivom,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Ovom se Direktivom utvrđuju uvjeti zdravlja životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice i uvoz duboko smrznutog sjemena domaćih životinja vrste goveda iz trećih zemalja.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se prema potrebi definicije koje se nalaze u članku 2. Direktive 64/432/EEZ i članku 2. Direktive 72/462/EEZ.

Nadalje:

(a)	„sjeme” znači pripravljeni ili razrijeđeni ejakulat domaćih životinja vrste goveda;

(b)	„centar za sakupljanje sjemena” znači objekt koji je službeno odobren i pod službenim je nadzorom, koji se nalazi na državnom području države članice ili treće zemlje, u kojem se proizvodi sjeme potrebno za umjetno osjemenjivanje;

(c)	„službeni veterinar” znači veterinar kojeg odredi nadležno tijelo države članice ili treće zemlje;

(d)	„veterinar centra” znači veterinar koji je u centru odgovoran za svakodnevno poštovanje zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi;

(e)	„pošiljka” znači količina sjemena popraćena jednim certifikatom;

(f)	„zemlja u kojoj se sakuplja sjeme” znači država članica ili treća zemlja u kojoj se skuplja sjeme i iz koje se otprema sjeme u drugu državu članicu;

(g)	„odobreni laboratorij” znači laboratorij koji je smješten na državnom području države članice ili treće zemlje i koji je nadležno veterinarsko tijelo ovlastilo za provođenje testova utvrđenih u ovoj Direktivi;

(h)	„sakupljeno sjeme” znači količina sjemena uzeta od rasplodnjaka u bilo koje vrijeme.

POGLAVLJE II.

Trgovina unutar Zajednice

Članak 3.

Svaka država članica osigurava da se samo sjeme koje udovoljava sljedećim općim uvjetima s njezinog državnog područja upućuje na državno područje druge države članice;

(a)	mora se sakupljati i obrađivati, radi umjetnog osjemenjivanja, u centru za sakupljanje sjemena koji je odobren u pogledu zaštite zdravlja životinja za trgovinu unutar Zajednice u skladu s člankom 5. stavkom 1.;

(b)	mora se sakupljati od domaćih životinja vrste goveda čiji je zdravstveni status u skladu s Prilogom B;

(c)	mora se sakupljati, obrađivati, skladištiti i prevoziti u skladu s prilozima A i C;

(d)	mora biti popraćeno, tijekom prijevoza u zemlju odredišta certifikatom o zdravlju životinja koji je u skladu s člankom 6. stavkom 1.

Članak 4.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., države članice dužne su do 31. prosinca 1992. odobriti uvoz sjemena bikova koji negativno reagiraju na serum neutralizacijski test ili na test ELISA za zarazni goveđi rinotraheitis/zarazni pustularni vulvovaginitis ili koji pokazuju pozitivan rezultat nakon cijepljenja u skladu s ovom Direktivom.

Države članice mogu do 31. prosinca 1992. odobriti uvoz sjemena bikova koji pozitivno reagiraju na serum neutralizacijski test ili na test ELISA za zarazni goveđi rinotraheitis/zarazni pustularni vulvovaginitis i koji nisu bili cijepljeni u skladu s ovom Direktivom.

U tom slučaju svaka pošiljka mora se pregledati i odobriti na osnovi inokulacije živih životinja i/ili testa za izolaciju virusa.

Ovaj se zahtjev ne primjenjuje na sjeme životinja koje su prije prvog cijepljenja u centru za sakupljanje sjemena negativno reagirale na testove iz prvog stavka.

Ti se testovi mogu provoditi na temelju dvostranog sporazuma bilo u zemlji u kojoj se sakuplja sjeme ili u zemlji odredišta.

Do 1. siječnja 1992. Vijeće će preispitati ovaj stavak na temelju izvješća Komisije, prema potrebi popraćenog prijedlozima.

2.   Države članice u čijim se centrima nalaze samo životinje koje negativno reagiraju na serum neutralizacijski test ili na test ELISA mogu na svojem državnom području odbiti prihvat sjemena koje dolazi iz centara koji nemaju taj status.

U skladu s postupkom iz članka 19. moguće je odrediti da se gore navedene odredbe prošire na dio državnog područja države članice ako u svim centrima na tom dijelu državnog područja borave samo životinje koje negativno reagiraju na serum neutralizacijski test ili na test ELISA.

3.   Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Zajednice, države članice koje ne provode cijepljenje protiv bolesti slinavke i šapa ne smiju se protiviti prihvaćanju sjemena od životinja koje su bile cijepljene u skladu s ovom Direktivom.

U tom slučaju, do 10 % sjemena od svakog skupljanja namijenjenog trgovini (najmanje pet pajeta) može biti podvrgnuto testu izolacije virusa na bolest slinavke i šapa u laboratoriju države članice odredišta ili u laboratoriju koji odredi ta država članica. Ako je rezultat pozitivan, uvoz sjemena može biti odbijen.

Članak 5.

1.   Država članica na čijem se državnom području nalazi centar za sakupljanje sjemena osigurava da se odobrenje iz članka 3. točke (a) izdaje samo kad se poštuju odredbe iz Priloga A i kad centar za sakupljanje sjemena udovoljava ostalim odredbama ove Direktive.

Države članice također osiguravaju da službeni veterinar nadzire poštovanje ovih odredaba i povlače odobrenje kad se jedna ili više odredaba prestane poštovati.

2.   Svi odobreni centri za sakupljanje sjemena registriraju se i svaki centar dobiva veterinarski registarski broj. Svaka država članica dostavlja popis centara za sakupljanje sjemena i njihove veterinarske registarske brojeve drugoj državi članici i Komisiji i obavješćuje ih o svakom povlačenju odobrenja.

Kad država članica smatra da se odredbe koje uvjetuju odobrenje više ne poštuju u centru za sakupljanje sjemena u drugoj državi članici, ona o tome obavješćuje nadležno tijelo te države. Ta država tada poduzima sve potrebne mjere i obavješćuje nadležno tijelo druge države članice o odlukama koje je donijela i o razlozima tih odluka.

Ako se ta druga država članica boji da potrebne mjere nisu poduzete ili su neodgovarajuće, ona o tome obavješćuje Komisiju koja će zatražiti mišljenje jednog ili više veterinarskih stručnjaka. S obzirom na to mišljenje, državama članicama može biti odobreno, u skladu s postupkom iz članka 19., privremena zabrana uvoza sjemena koje dolazi iz navedenog centra za skupljanje sjemena.

Takvo odobrenje može se povući u skladu s postupkom iz članka 19. s obzirom na novo mišljenje koje daje jedan ili više veterinarskih stručnjaka.

Veterinarski stručnjaci moraju biti državljani države članice koja nije uključena u spor.

Opća pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu postupkom utvrđenim u članku 18.

Članak 6.

1.   Države članice uvjetuju da uvoz sjemena podliježe podnošenju certifikata o zdravlju životinja koji sastavlja službeni veterinar države članice u kojoj se sakuplja sjeme u skladu s Prilogom D.

Certifikat mora:

(a)	biti sastavljen na barem jednom od službenih jezika države članice u kojoj se skuplja sjeme i na jednom od službenih jezika države članice odredišta;

(b)	pratiti pošiljku do odredišta u originalnom obliku;

(c)	biti sastavljen na jednom listu papira;

(d)	biti naslovljen na samo jednog primatelja.

2.

(a) Država članica odredišta može zabraniti prihvat pošiljaka ako se pregledom dokumenata otkrije da se nije poštovao članak 3. (b) Država članica odredišta može poduzeti potrebne mjere, uključujući skladištenje u karanteni, kako bi dobila jasne dokaze u slučajevima gdje postoji sumnja da je sjeme zaraženo ili kontaminirano patogenim organizmima. (c) Odluke donesene u skladu s točkama (a) i (b) moraju na zahtjev pošiljatelja ili njegovog predstavnika omogućiti povrat sjemena, pod uvjetom da to nije u suprotnosti s odredbama o zdravlju životinja.

3.   Ako je prihvat sjemena zabranjen na temelju bilo kojeg razloga određenog u stavku 2. točki (a) i (b), a država članica u kojoj je sjeme skupljeno ne odobri povrat sjemena u roku 30 dana, nadležno tijelo države članice odredišta može narediti uništenje sjemena.

4.   Odluke koje donese nadležno veterinarsko tijelo sukladno stavcima 2. i 3. moraju se priopćiti pošiljatelju ili njegovom predstavniku, zajedno s razlozima iz kojih proizlaze.

Članak 7.

1.   Ova Direktiva ne utječe na pravna sredstva koja predviđa postojeće zakonodavstvo u državama članicama protiv odluka koje donese nadležno tijelo u skladu s ovom Direktivom.

Obrazložene se odluke moraju na zahtjev odmah priopćiti pošiljatelju ili njegovom predstavniku u pisanom obliku, s naznakom mogućnosti žalbe protiv njih koje predviđa postojeće zakonodavstvo, kao i oblika i vremenskih rokova u kojima se mora započeti postupak. Odluke se moraju priopćiti i nadležnom veterinarskom tijelu države članice skupljanja ili podrijetla sjemena.

2.   Svaka država članica omogućuje pošiljateljima, čije su pošiljke sjemena bile predmet mjera predviđenih u članku 6. stavku 2., dobivanje mišljenja veterinarskog stručnjaka koji određuje jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 2. prije nego nadležno tijelo poduzme druge mjere.

Veterinarski stručnjak mora biti državljanin države članice koja nije ni država članica u kojoj se sakuplja sjeme ni država članica odredišta.

Komisija, na prijedlog države članice, sastavlja popis veterinarskih stručnjaka koji se mogu osposobiti za davanje takvih mišljenja. Opća pravila za primjenu ovog članka, a posebno postupka kojeg se treba pridržavati pri izradi ovih mišljenja, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

POGLAVLJE III.

Uvoz iz trećih zemalja

Članak 8.

1.   Država članica može odobriti uvoz sjemena samo iz trećih zemalja koje se nalaze na popisu sastavljenom u skladu s postupkom utvrđenim u članku 19.

Popis se može dopuniti ili izmijeniti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

2.   Pri odlučivanju može li treća zemlja biti upisana na popis iz stavka 1., posebno se uzima u obzir sljedeće:

(a)	zdravstveni status stoke, drugih domaćih životinja i divljači u trećoj zemlji, s posebnim naglaskom na egzotične bolesti životinja, i uvjeti okoliša u toj zemlji koji mogu ugroziti zdravlje životinja u državama članicama;

(b)	redovito i pravodobno izvješćivanje iz treće zemlje koje se odnosi na pojavu zaraznih bolesti životinja na njezinom državnom području, a posebno onih bolesti koje su navedene na popisima A i B Međunarodnog ureda za epizootije;

(c)	pravila u toj zemlji vezano za sprečavanje i kontrolu bolesti životinja;

(d)	struktura veterinarskih službi u toj zemlji i njihove ovlasti;

(e)	organizacija i provedba mjera za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti životinja; i

(f)	jamstva koje treća zemlja može dati u pogledu usklađenosti s ovom Direktivom.

3.   Popis iz stavka 1. i sve njegove izmjene objavljuju se u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 9.

1.   U skladu s postupkom iz članka 19., sastavlja se popis centara za sakupljanje sjemena iz kojih države članice mogu odobriti uvoz sjemena koje potječe iz trećih zemalja. Popis je moguće izmijeniti ili dopuniti u skladu s istim postupkom.

2.   Pri odlučivanju može li centar za skupljanje sjemena u trećoj zemlji biti uvršten na popis iz stavka 1., posebno se uzima u obzir sustav veterinarske kontrole proizvodnje sjemena u trećoj zemlji, ovlasti veterinarskih službi i nadzor nad centrima za skupljanje sjemena.

3.   Centar za skupljanje sjemena može biti uvršten na popis iz stavka 1. samo ako:

(a)	se nalazi u jednoj od zemalja s popisa iz članka 8. stavka 1.;

(b)	udovoljava uvjetima poglavlja I. i II. Priloga A;

(c)	su mu izvoz u Zajednicu službeno odobrile veterinarske službe predmetne treće zemlje;

(d)	je pod nadzorom veterinara centra treće zemlje; i

(e)	službeni veterinar treće zemlje provodi inspekcijski pregled najmanje dva puta godišnje.

Članak 10.

1.   Sjeme mora potjecati od životinja koje su neposredno prije skupljanja sjemena boravile najmanje šest mjeseci na državnom području treće zemlje koja se nalazi na popisu sastavljenom u skladu s člankom 8. stavkom 1.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 1. i stavak 1. ovog članka, države članice ne dopuštaju uvoz sjemena iz treće zemlje koja se nalazi na popisu ako sjeme ne udovoljava donesenim zahtjevima zdravlja životinja, u skladu s postupkom iz članka 18., za uvoz sjemena iz te zemlje.

Pri donošenju zahtjeva iz prethodnog podstavka potrebno je uzeti u obzir sljedeće:

(a)	zdravstvenu situaciju na području koje okružuje centar za skupljanje sjemena, s posebnim naglaskom na bolesti koje se nalaze na popisu A Međunarodnog ureda za epizootije;

(b)	zdravstveni status stada u centru za skupljanje sjemena, uključujući zahtjeve za testiranje;

(c)	zdravstveni status rasplodnjaka i zahtjeve za testiranje;

(d)	zahtjeve za testiranje u pogledu sjemena.

3.   Službena su podloga za određivanje uvjeta zdravlja životinja u skladu sa stavkom 2. za tuberkulozu goveda i brucelozu standardi utvrđeni u Prilogu A Direktivi 64/432/EEZ. Moguće je odobriti, u skladu s postupkom iz članka 18., na temelju pojedinačnih slučajeva, odstupanje od ovih uvjeta kad predmetna treća zemlja pruža slična jamstva o zdravlju životinja; u tom slučaju, uvjeti zdravlja životinja koji su približno jednaki onima iz Priloga A toj Direktivi utvrđuju se u skladu s istim postupkom kako bi se dopustio ulazak takvih životinja u centre za skupljanje sjemena.

4.   Članak 4. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 11.

1.   Države članice odobravaju uvoz sjemena samo uz podnošenje certifikata o zdravlju životinja koji je sastavio i potpisao službeni veterinar treće zemlje u kojoj je sjeme skupljeno.

Certifikat mora:

(a)	biti sastavljen na barem jednom od službenih jezika države članice odredišta i na jednom od službenih jezika države članice gdje se provodi uvozna kontrola predviđena u članku 12.;

(b)	pratiti pošiljku sjemena u originalnom obliku;

(c)	biti sastavljen na jednom listu papira;

(d)	biti naslovljen na jednog primatelja.

2.   Certifikat mora odgovarati obrascu sastavljenom u skladu s postupkom iz članka 19.

Članak 12.

1.   Države članice osiguravaju da se svaka pošiljka sjemena koja ulazi na carinsko područje Zajednice podvrgne kontroli prije nego je puštena u slobodan promet ili stavljena u carinski postupak i zabranjuju uvoz takvog sjemena u Zajednicu ako uvozni pregled obavljen po dolasku otkrije da:

—	sjeme ne potječe s državnog područja treće zemlje s popisa sastavljenog u skladu s člankom 8. stavkom 1.,

—	sjeme ne potječe iz centra za skupljanje sjemena s popisa predviđenog u članku 9. stavku 1.,

—	sjeme potječe s državnog područja treće zemlje iz koje je izvoz zabranjen u skladu s člankom 15. stavkom 2.,

—	certifikat o zdravlju životinja koji prati pošiljku nije sukladan uvjetima utvrđenim u članku 11. i donesenim sukladno tom članku.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na pošiljke sjemena pristigle na carinsko područje Zajednice i koje su stavljene u provozni carinski postupak za slanje na odredište koje se nalazi izvan navedenog područja.

Međutim, on se primjenjuje kad se odustane od carinskog provoza tijekom prijevoza preko područja Zajednice.

2.   Država članica odredišta može poduzeti potrebne mjere, uključujući skladištenje u karantenu, kako bi dobila jasne dokaze u slučajevima kad postoji sumnja da je sjeme kontaminirano patogenim organizmima.

3.   Ako je uvoz sjemena zabranjen na temelju bilo kojeg razloga određenog u stavcima 1. i 2., a treća zemlja izvoznica ne odobri povrat sjemena u roku 30 dana, nadležno veterinarsko tijelo može narediti njegovo uništenje.

Članak 13.

Svaka pošiljka sjemena koju država članica odobri za uvoz u Zajednicu na temelju kontrole iz članka 12. stavka 1. mora pri slanju na državno područje druge države članice biti popraćena izvornim certifikatom ili njegovom ovjerenom kopijom, koje je u oba slučaja potvrdilo nadležno tijelo odgovorno za pregled izveden u skladu s člankom 12.

Članak 14.

U slučaju primjene mjera uništenja sukladno članku 12. stavku 3., za nastale troškove tereti se pošiljatelj, primatelj ili njihovi predstavnici, bez prava na nadoknadu od države.

POGLAVLJE IV.

Mjere zaštite i kontrole

Članak 15.

1.   Država članica može poduzeti sljedeće mjere ako postoji opasnost širenja bolesti životinja kao rezultat uvoza sjemena na njezino državno područje iz druge države članice:

(a)	u slučaju izbijanja epizootske bolesti u drugoj državi članici može privremeno zabraniti ili ograničiti uvoz sjemena s područja te države članice u kojima se bolest pojavila;

(b)	ako epizootska bolest postane raširena, ili ako izbije druga ozbiljna zarazna životinjska bolest, može privremeno zabraniti ili ograničiti unošenje sjemena s cijeloga državnog područja te države članice.

Svaka država članica bez odgode obavješćuje drugu državu članicu i Komisiju o izbijanju bolesti iz prvog podstavka na svojem državnom području i o mjerama koje je poduzela za kontrolu te bolesti. Također ih bez odgode obavješćuje o prestanku bolesti.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 8., 9. i 10., ako u trećoj zemlji izbije ili se raširi zarazna bolest životinja koja se može prenijeti sjemenom i može ugroziti zdravlje stoke u državi članici ili ako bilo koji drugi razlog povezan sa zdravljem životinja to opravdava, država članica odredišta na koju se to odnosi zabranjuje uvoz tog sjemena, bez obzira na to je li uvezeno izravno ili neizravno preko druge države članice ili iz treće zemlje kao cjeline ili s dijela njezinog državnog područja.

3.   Druge države članice i Komisija obavješćuju se bez odgode o mjerama koje države članice poduzmu na temelju stavka 1. i 2. i o stavljanju takvih mjera izvan snage zajedno s razlozima za takve mjere.

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 18., moguće je odlučiti da je potrebno izmijeniti te mjere, posebno radi usklađivanja tih mjera s mjerama koje su donijele druge države članice, ili odrediti njihovo stavljanje izvan snage.

4.   Ako nastupi situacija predviđena u stavku 1. i 2. i ako je potrebno da druge države članice također primijene mjere sukladno tim stavcima, prema potrebi izmijenjene sukladno stavku 3., poduzimaju se odgovarajući koraci u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

5.   Nastavak uvoza iz predmetne treće zemlje dopušta se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

Članak 16.

1.   Veterinarski stručnjaci Komisije mogu u suradnji s nadležnim tijelima država članica ili trećih zemalja provesti kontrole na licu mjesta kad je to nužno radi osiguranja ujednačene primjene ove Direktive.

Zemlja u kojoj se skuplja sjeme, na čijem se državnom području provodi kontrola, mora omogućiti svu potrebnu pomoć stručnjacima pri izvršavanju njihovih zadaća. Komisija obavješćuje predmetnu zemlju u kojoj se skuplja sjeme o rezultatima pregleda.

Predmetna zemlja u kojoj se skuplja sjeme mora poduzeti sve mjere koje se pokažu potrebnima kako bi se rezultati pregleda uzeli u obzir. Ako država u kojoj se skuplja sjeme ne poduzme takve mjere, Komisija se može, nakon što je situaciju proučio Stalni veterinarski odbor, pozvati na odredbe članka 5. stavka 2. četvrtog podstavka i članka 9. stavka 1.

2.   Opće odredbe za provedbu ovog članka, posebno u pogledu učestalosti i načina provedbe kontrola iz stavka 1. prvog podstavka utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 19.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 17.

Izmjene prilogâ ovoj Direktivi, a posebno njihovu prilagodbu tehnološkom razvoju određuje Vijeće odlučujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije.

Članak 18.

1.   Ako je potrebno djelovati sukladno postupku utvrđenom u ovom članku, predsjednik bez odgode, bilo na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, predmet prosljeđuje Stalnom veterinarskom odboru (dalje u tekstu „Odbor”) osnovanom Odlukom Vijeća od 15. listopada 1968.

2.   U okviru Odbora glasovi država članica ponderiraju se na način utvrđen u članku 148. stavku 2. Ugovora. Predsjednik ne glasuje.

3.   Predstavnik Komisije podnosi nacrt mjera koje je potrebno donijeti. Odbor daje svoje mišljenje o takvim mjerama u roku dva dana. Mišljenje se donosi većinom od 54 glasa.

4.   Komisija donosi i primjenjuje mjere bez odgode ako su one u skladu s mišljenjem Odbora. Ako nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija odmah podnosi Vijeću prijedlog u vezi s mjerama koje je potrebno poduzeti. Vijeće donosi mjere kvalificiranom većinom.

Ako po isteku tri mjeseca od datuma kad mu je predmet upućen Vijeće ne donese nikakve mjere, Komisija donosi predložene mjere i primjenjuje ih bez odgode, osim ako Vijeće nije odlučilo protiv njih običnom većinom.

Članak 19.

1.   Ako je potrebno djelovati sukladno postupku utvrđenom u ovom članku, predsjednik bez odgode predmet prosljeđuje Odboru, bilo na vlastitu inicijativu bilo na zahtjev države članice.

2.   U okviru Odbora glasovi država članica ponderiraju se na način utvrđen u članku 148. stavku 2. Ugovora. Predsjednik ne glasuje.

3.   Predstavnik Komisije podnosi Odboru nacrt mjera koje je potrebno donijeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u vremenskom roku koji predsjednik može odrediti sukladno žurnosti predmeta. Mišljenje se donosi većinom od 54 glasa.

4.   Komisija donosi i primjenjuje mjere bez odgode ako su one u skladu s mišljenjem Odbora. Ako nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija odmah podnosi Vijeću prijedlog u vezi s mjerama koje je potrebno poduzeti. Vijeće donosi mjere kvalificiranom većinom.

Ako po isteku od 15 dana od datuma kad mu je predmet upućen Vijeće ne donese nikakve mjere, Komisija donosi predložene mjere i primjenjuje ih bez odgode, osim ako Vijeće nije odlučilo protiv njih običnom većinom.

Članak 20.

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na sjeme koje je sakupljeno i obrađeno u državama članicama prije 1. siječnja 1990.

2.   Do datuma stupanja na snagu odluka donesenih sukladno članku 8., 9. i 10., države članice ne primjenjuju na uvoz sjemena iz trećih zemalja uvjete povoljnije od onih koji proizlaze iz primjene poglavlja II.

Članak 21.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 1990. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 22.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 267, 6.10.1983., str. 5.

(2)  SL C 342, 19.12.1983., str. 11.

(3)  SL C 140, 28.5.1984., str. 6.

(4)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(5)  SL L 362, 31.12.1985., str. 8.

(6)  SL L 302, 31.12.1972., str. 28.

---

PRILOG A

POGLAVLJE I.

UVJETI ZA ODOBRENJE CENTARA ZA SAKUPLJANJE SJEMENA

Centri za sakupljanje sjemena moraju:

(a)	biti pod stalnim nadzorom veterinara centra;

(b)

osigurati najmanje sljedeće: i. prostor za smještaj životinja uključujući objekte za izolaciju; ii. objekte za sakupljanje sjemena uključujući izdvojenu prostoriju za čišćenje i dezinfekciju ili sterilizaciju opreme; iii. prostoriju za obradu sjemena koja ne mora nužno biti na istoj lokaciji; iv. prostoriju za skladištenje sjemena koja ne mora nužno biti na istoj lokaciji;

(c)	biti izgrađeni ili izolirani tako da je spriječen kontakt s vanjskim životinjama;

(d)	biti izgrađeni tako da se objekti za smještaj životinja i sakupljanje sjemena te za obradu i skladištenje sjemena mogu lako očistiti i dezinficirati;

(e)	imati prostor za izolaciju koji ne smije biti izravno povezan s prostorom za uobičajeni smještaj životinja;

(f)	biti projektirani tako da je prostor za smještaj životinja fizički odvojen od prostorije za obradu sjemena, a oba su navedena prostora odvojena od prostorije za skladištenje sjemena.

POGLAVLJE II.

UVJETI U POGLEDU NADZORA CENTARA ZA SAKUPLJANJE SJEMENA

Centri za sakupljanje sjemena moraju:

(a)

biti nadzirani tako da su u njima smještene samo životinje one vrste od kojih se sakuplja sjeme. Druge domaće životinje koje su nužne za obavljanje djelatnosti centra za sakupljanje mogu, međutim, biti primljene pod uvjetom da ne predstavljaju rizik od zaraze za one vrste od kojih se skuplja sjeme i da udovoljavaju uvjetima koje je utvrdio veterinar centra;

(b)	biti nadzirani tako da se vodi evidencija o svim govedima u centru, s podacima o pasmini, datumu rođenja i identifikaciji svake životinje i također evidenciju o svim pregledima u vezi s bolestima i svim provedenim cijepljenjima, s podacima iz zdravstvenih kartona za svaku životinju;

(c)	biti pod redovitim nadzorom službenog veterinara, najmanje dva puta godišnje, pri čemu se kontroliraju uvjeti za odobrenje i nadzor;

(d)	biti nadzirani tako da je neovlaštenim osobama ulaz spriječen. Nadalje, posjetitelji kojima je ulaz dopušten moraju udovoljavati uvjetima koje je utvrdio veterinar centra;

(e)	zaposliti tehničko osoblje koje je odgovarajuće osposobljeno za postupke dezinfekcije i higijene u pogledu kontrole širenja bolesti;

(f)

moraju se nadzirati tako: i. da se samo sjeme skupljeno u odobrenom centru može obrađivati i skladištiti u odobrenim centrima, bez dolaska u kontakt s bilo kojom drugom pošiljkom sjemena. Međutim, sjeme koje nije skupljeno u odobrenom centru može biti obrađeno u odobrenom centru za skupljanje pod uvjetom da: — je takvo sjeme dobiveno od goveda koja zadovoljavaju uvjete utvrđene u poglavlju I. stavku 1. točki (d) podtočkama i., ii., iii. i v. Priloga B, — je obrada obavljena sa zasebnom opremom ili u različito vrijeme od onoga kad je obrađeno sjeme namijenjeno trgovini unutar Zajednice; u ovom drugom slučaju opremu treba očistiti i sterilizirati nakon uporabe, — takvo sjeme ne smije biti predmet trgovine unutar Zajednice i ne smije ni u kojem slučaju doći u kontakt ili biti skladišteno zajedno sa sjemenom namijenjenim trgovini unutar Zajednice, — je takvo sjeme moguće identificirati različitim označivanjem od onog predviđenog u podtočki vii.; ii. da se skupljanje, obrada i pohrana sjemena obavlja samo u prostorima za to namijenjenima i prema najstrožim higijenskim uvjetima; iii. da se svi instrumenti koji dolaze u kontakt sa sjemenom ili rasplodnjakom za vrijeme skupljanja i obrade propisno dezinficiraju ili steriliziraju prije uporabe; iv. da su proizvodi životinjskog podrijetla koji se koriste pri obradi sjemena – uključujući aditive ili razrjeđivače – dobiveni iz izvora koji ne predstavljaju opasnost za zdravlje životinja ili su tretirani prije uporabe, tako da je takva opasnost onemogućena; v. da su posude za pohranu i posude za prijevoz propisno dezinficirane ili sterilizirane prije početka svakog punjenja; vi. da kriogene tvari za zamrzavanje nisu prije toga uporabljene za druge proizvode životinjskog podrijetla; vii. da je svaka pojedinačna doza sjemena jasno označena tako da se datum skupljanja sjemena, pasmina i identifikacija rasplodnjaka, kao i naziv centra i njegova kodna oznaka mogu odmah utvrditi; karakteristike i oblik te oznake utvrdit će se u skladu s postupkom iz članka 19.

---

PRILOG B

POGLAVLJE I.

UVJETI ZA UVOĐENJE ŽIVOTINJA U ODOBRENE CENTRE ZA SAKUPLJANJE SJEMENA

1.   Sva goveda koja se uvode u centar za sakupljanje sjemena moraju:

(a)	biti podvrgnuta razdoblju izolacije od najmanje 30 dana u prostoru koji je posebno za tu namjenu odobrilo nadležno tijelo države članice i gdje su prisutni samo drugi papkari koji imaju najmanje jednaki zdravstveni status;

(b)	prije ulaska u prostor izolacije opisan u točki (a) životinje moraju pripadati stadu: i. koje je službeno slobodno od tuberkuloze; ii. koje je službeno slobodno od bruceloze ili slobodno od bruceloze. Životinje prije toga ne smiju boraviti u stadima nižeg zdravstvenog statusa;

(c)

potjecati iz stada koje je slobodno od enzootske leukoze goveda ili potjecati od krave koja je bila podvrgnuta serološkom testu na enzootsku leukozu goveda s negativnim rezultatom, najviše 30 dana prije uvođenja životinje u centar. Ako nije moguće udovoljiti tom zahtjevu, sjeme se ne smije biti predmetom trgovine dok rasplodnjak ne navrši dob od dvije godine i dok se životinju ne testira u skladu s poglavljem II. stavkom 1. podtočkom iii. s negativnim rezultatom;

(d)

prije razdoblja izolacije navedenog u točki (a) i unutar prethodnih 30 dana moraju biti podvrgnute sljedećim testovima s negativnim rezultatom: i. intradermalnom tuberkulinskom testu provedenom u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu B Direktivi 64/432/EEZ; ii. testu serumske aglutinacije provedenim u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu C Direktivi 64/432/EEZ i koji pokazuje broj Brucelle manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinina po mililitru, a u slučaju životinja koje dolaze iz stada slobodnih od bruceloze, test reakcije vezivanja komplemenata koji pokazuje da je broj Brucelle manji od 20 jedinica EEC po mililitru (20 ICFT jedinica); iii. serološkom testu na enzootsku leukozu goveda provedenim u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu G Direktivi 64/432/EEZ; iv. serum neutralizacijskom testu ili testu ELISA na zarazni goveđi rinotraheitis/zarazni pustularni vulvovaginitis; v. testu izolacije virusa (fluorescentni test na protutijela ili imunoperoksidazni test) na bolest virusnog proljeva goveda. Ako su životinje mlađe od šest mjeseci, test mora biti odgođen do navršenja te dobi. Nadležno tijelo može izdati odobrenje da se testovi iz točke (d) provedu u prostoru za izolaciju pod uvjetom da su rezultati poznati prije početka 30-dnevnog razdoblja izolacije utvrđenog u točki (e);

(e)

za vrijeme razdoblja izolacije od barem 30 dana, kako je navedeno u točki (a), biti podvrgnuta sljedećim testovima s negativnim rezultatima: i. testu serumske aglutinacije sukladno postupku utvrđenom u Prilogu C Direktivi 64/432/EEZ, koji pokazuje broj Brucelle manji od 30 međunarodnih jedinica aglutinina po mililitru i testu reakcije vezivanja komplemenata koji pokazuje broj Brucelle manji od 20 jedinica EEC po mililitru (20 ICFT jedinica) u slučaju životinja koje dolaze iz stada slobodnih od bruceloze; ii. ili imunofluorescentnom testu na protutijela ili testu na zarazu uzrokovanu kulturom Campylobacter foetus na uzorku materijala s prepucija ili ispirka umjetne vagine; kod krava je potrebno provesti aglutinacijski test vaginalne sluzi; iii. mikroskopskom pretraživanju i testu na prisutnost kulture Trichomonas foetus na uzorku vaginalnog ispirka ili iz ispirka prepucija; kod krava se provodi aglutinacijski test vaginalne sluzi; iv. serum neutralizacijskom testu ili testu ELISA za zarazni goveđi rinotraheitis/zarazni pustularni vulvovaginitis; s tretmanom protiv leptospiroze uključujući dvije injekcije streptomicina u vremenskom razmaku od 14 dana (25 mg po kilogramu žive tjelesne težine). Ako bilo koji od gore navedenih testova pokaže pozitivan rezultat, životinja mora odmah biti uklonjena iz prostora izolacije. U slučaju grupne izolacije nadležno tijelo mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi se preostalim životinjama osigurao ulazak u centar za skupljanje sjemena u skladu s ovim Prilogom.

2.   Svi testovi moraju se provesti u laboratoriju koji je odobrila država članica.

3.   Životinje mogu biti primljene u centar za skupljanje sjemena samo uz izričito odobrenje veterinara centra. Svi ulasci i izlasci moraju biti biti evidentirani.

4.   Ni jedna životinja koja se prima u centar za skupljanje sjemena ne smije pokazivati bilo kakve kliničke znakove bolesti na dan primitka. Sve životinje moraju, ne dovodeći u pitanje stavak 5., dolaziti iz prostora za izolaciju iz stavka 1. točke (a) koji na dan slanja pošiljke službeno ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	smješten je u središtu područja radijusa 10 km u kojem nije bilo slučajeva slinavke i šapa u posljednjih 30 dana;

(b)	tijekom najmanje tri mjeseca bio je slobodan od slinavke i šapa i bruceloze;

(c)	najmanje je 30 dana slobodan od bolesti goveda koje podliježu obveznom prijavljivanju u skladu s Prilogom E Direktivi 64/432/EEZ.

5.   Pod uvjetom da su uvjeti utvrđeni u stavku 4. ispunjeni, a rutinski testovi iz poglavlja II. provedeni tijekom prethodnih 12 mjeseci, životinje mogu biti premještene iz jednog odobrenog centra za skupljanje sjemena u drugi centar jednakog zdravstvenog statusa bez razdoblja izolacije ili testiranja ako je prelazak izravan. Navedena životinja ne smije doći u izravan ili neizravan doticaj s papkarima nižeg zdravstvenog statusa, a prijevozna sredstva koja se koriste moraju se dezinficirati prije uporabe. Ako se premještanje iz jednog centra za skupljanje sjemena u drugi odvija između država članica, ono se mora obaviti u skladu s Direktivom 64/432/EEZ.

POGLAVLJE II.

OBVEZNA REDOVITA TESTIRANJA I TRETMAN ZA SVA GOVEDA U ODOBRENOM CENTRU ZA SAKUPLJANJE SJEMENA

1.   Sva goveda koja se drže u odobrenom centru za skupljanje sjemena moraju biti najmanje jedanput godišnje podvrgnuta sljedećim testovima i tretmanu:

i.	intradermalnom tuberkulinskom testu provedenom u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu B Direktivi 64/432/EEZ, s negativnim rezultatom;

ii.	testu serumske aglutinacije za brucelozu, provedenom u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu C Direktivi 64/432/EEZ s brojem manjim od 30 međunarodnih jedinica aglutinina po mililitru;

iii.	serološkom testu na enzootsku leukozu goveda, provedenom u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu G Direktivi 64/432/EEZ, s negativnim rezultatom;

iv.

za zarazni goveđi rinotraheitis/zarazni pustularni vulvovaginitis, serum neutralizacijskom testu ili testu ELISA s negativnim rezultatom. Međutim, do 31. prosinca 1992. cijepljenje protiv tih bolesti može se provoditi na seronegativnim bikovima ili jednom intranazalnom dozom temperaturno osjetljivog živog cjepiva ili dvjema dozama inaktiviranog cjepiva u vremenskom razmaku koji nije kraći od tri tjedna i nije dulji od četiri tjedna; cijepljenje se mora uzastopno ponavljati u vremenskim razmacima ne duljima od šest mjeseci;

v.	ili imunofluorescentnom testu na protutijela ili testu na zarazu uzrokovanu kulturom Campylobacter foetus na uzorku materijala s prepucija ili ispirka umjetne vagine; kod krava je potrebno provesti aglutinacijski test vaginalne sluzi.

2.   Svi testovi moraju biti provedeni u laboratoriju koji je odobrila država članica.

3.   Ako se bilo koji od gore navedenih testova pokaže pozitivan, životinja se mora izolirati, a sjeme sakupljeno od te životinje od zadnjeg negativnog testa ne smije biti predmetom trgovine unutar Zajednice.

Sjeme sakupljeno od svih ostalih životinja u centru od datuma kad je proveden test s pozitivnim rezultatom čuva se u posebnom skladištu i ne smije biti predmetom trgovine unutar Zajednice dok se u centru ponovno ne uspostavi zdravstveni status.

---

PRILOG C

UVJETI KOJIMA MORA UDOVOLJAVATI SJEME SAKUPLJENO U ODOBRENIM CENTRIMA RADI TRGOVINE UNUTAR ZAJEDNICE

1.   Sjeme mora biti dobiveno od životinja koje:

(a)	ne pokazuju kliničke znakove bolesti na dan skupljanja sjemena;

(b)

i. nisu bile cijepljene protiv slinavke i šapa; ili ii. dolaze iz centra u kojem su sve životinje bile potpuno zaštićene od bolesti tipa A, O i C; — i to su ili životinje koje prije ulaska u centar nisu bile cijepljene protiv slinavke i šapa i zato ih treba cijepiti dvjema dozama cjepiva inaktiviranog virusa koje je odobrilo i kontroliralo nadležno tijelo države članice izvoznice u vremenskom razmaku koji nije kraći od šest tjedana i nije dulji od osam mjeseci, — ili životinje koje su prije ulaska u centar bile cijepljene u barem tri navrata u vremenskim razmacima koji nisu dulji od jedne godine. Pri provođenju cijepljenja sve se životinje moraju ponovno cijepiti u vremenskim razmacima koji nisu dulji od 12 mjeseci;

(c)	nisu bile cijepljene protiv bolesti slinavke i šapa u roku 30 dana neposredno prije sakupljanja;

(d)	neprekidno su boravile u odobrenom centru za sakupljanje sjemena najmanje 30 dana neposredno prije sakupljanja sjemena;

(e)	nisu korištene za prirodni pripust;

(f)	držane su u centrima za sakupljanje koji su bili slobodni od bolesti slinavke i šapa najmanje tri mjeseca prije sakupljanja sjemena i 30 dana nakon sakupljanja, koji se nalaze u središtu područja radijusa 10 km u kojem najmanje 30 dana nije bilo slučajeva bolesti slinavke i šapa;

(g)	držane su u centrima za sakupljanje sjemena u kojima tijekom razdoblja koje počinje 30 dana prije sakupljanja i završava 30 dana nakon sakupljanja sjemena nije bilo bolesti goveda koje podliježu obveznom prijavljivanju u skladu s Prilogom E Direktivi 64/432/EEZ.

2.   Dolje navedeni antibiotici moraju se dodati sjemenu da bi se dobile sljedeće koncentracije konačno razrijeđenog sjemena:

ne manje od:	500 IU streptomicina po ml,
	500 IU penicilina po ml,
	150 μg linkomicina po ml,
	300 μg spektinomicina po ml.

Može se koristiti i alternativna kombinacija antibiotika s jednakim učinkom protiv Campylobactera, leptospira i mikoplazmi.

Neposredno po dodavanju antibiotika razrijeđeno sjeme mora se čuvati na temperaturi od najmanje 5 °C ne kraće od 45 minuta.

3.   Sjeme za trgovinu unutar Zajednice mora se:

i.	skladištiti u odobrenim uvjetima najmanje 30 dana prije otpremanja;

ii.	prevoziti do države članice odredišta u posudama koje su bile očišćene i dezinficirane ili sterilizirane prije uporabe i koje su zapečaćene prije otpremanja iz odobrenih prostora za skladištenje.

---

PRILOG D

---

03/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

55

---

31989L0556

---

L 302/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.09.1989.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 25. rujna 1989.

o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina zamecima domaćih životinja vrste goveda unutar Zajednice i njihov uvoz iz trećih zemalja

(89/556/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno članak 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odbora (3),

budući da uporaba zametaka domaćih životinja vrste goveda predstavlja dio učinkovite politike uzgoja koja vodi prema boljoj produktivnosti i povećanju marži u tom sektoru; budući da, osim toga, slobodan promet takvih zametaka treba poticati racionalni razvoj vodeći računa pri tome o korištenju optimalnih faktora proizvodnje;

budući da su odredbe koje se odnose na probleme zdravlja životinja kod trgovine govedima i svinjama unutar Zajednice sadržane u Direktivi 64/432/EEZ (4) kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/360/EEZ (5); budući da osim toga Direktiva 72/462/EEZ (6) kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/227/EEZ (7) sadrži odredbe koje se odnose na probleme veterinarskih inspekcija pri uvozu goveda i svinja iz trećih zemalja;

budući da se gore navedenim odredbama osigurava trgovina unutar Zajednice i uvoz u Zajednicu goveda i svinja iz trećih zemalja, da zemlja podrijetla daje jamstva da su kriteriji za zdravlje životinja ispunjeni te je time rizik od širenja životinjskih bolesti skoro u potpunosti eliminiran; budući da unatoč tome postoji određeni rizik širenja takvih bolesti pri trgovini zamecima;

budući da je sada u okviru politike Zajednice o usklađivanju nacionalnih odredbi o zdravlju životinja kojima se uređuje trgovina životinjama i životinjskim proizvodima unutar Zajednice potrebno stvoriti usklađeni sustav za trgovinu unutar Zajednice i uvoz u Zajednicu zametaka goveda;

budući da je u okviru trgovine zamecima unutar Zajednice, potrebno državu članicu u kojoj su zameci sakupljeni obvezati na osiguranje da su ti zameci sakupljeni i obrađeni od strane odobrenih i nadziranih timova za uzimanje zametaka, da su dobiveni od životinja čije je zdravstveno stanje takvo da eliminira rizik od širenja životinjskih bolesti, da su sakupljeni, obrađeni, skladišteni i prevezeni u skladu s pravilima kojima se čuva njihovo zdravstveno stanje te da ih tijekom prijevoza do zemlje odredišta prati certifikat o zdravlju životinja kako bi se osiguralo ispunjenje ove obveze;

budući da vođenje različitih politika unutar Zajednice u odnosu na cijepljenje protiv slinavke i šapa opravdava zadržavanje odstupanja u odnosu na svježe zametke koja su vremenski ograničena i odobravaju zahtjeve država članica za dodatnom zaštitom protiv te bolesti;

budući da je potrebno, uzimajući u obzir kriterije zdravlja životinja, sastaviti popis trećih zemalja iz kojih se u Zajednicu mogu uvoziti zameci; budući da države članice, ne dovodeći u pitanje taj popis, ne smiju odobriti uvoz ako zameci nisu sakupljeni, obrađeni i skladišteni od strane timova za uzimanje zametaka koji su dosegnuli određene standarde i koje se službeno nadzire; budući da je osim toga za države na tom popisu potrebno odrediti posebne uvjete za zdravlje životinja sukladno okolnostima; budući da se provjere na licu mjesta mogu provoditi kako bi se provjerilo jesu li ti standardi usklađeni;

budući da je potrebno radi sprečavanja prijenosa određenih zaraznih bolesti provoditi kontrole pri uvozu kada pošiljka zametaka stigne na područje Zajednice, osim u slučaju vanjskog provoza;

budući da se u slučaju unutarnjeg provoza moraju utvrditi mjere koje države članice trebaju poduzeti nakon takvih kontrola;

budući da Komisiji treba povjeriti poduzimanje određenih mjera za provedbu ove Direktive; budući da je u tu svrhu potrebno utvrditi postupke za suradnju između Komisije i država članica;

budući da ova Direktiva ne utječe na trgovinu zamecima koji su dobiveni, obrađeni ili skladišteni prije datuma s kojim je države članice moraju primjenjivati,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

1.   Ovom Direktivom određuju se uvjeti zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina svježim i zamrznutim zamecima domaćih životinja vrste goveda unutar Zajednice i njihov uvoz iz trećih zemalja.

2.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na zametke koji su dobiveni in vitro oplodnjom niti na zametke koji su podvrgnuti određivanju spola, dijeljenju (podvajanju), kloniranju ili bilo kojoj drugoj manipulaciji koja zadire u cjelovitost zone pellucide.

Komisija podnosi izvješće Vijeću prije 1. siječnja 1992. zajedno s prijedlozima o uvjetima za uvrštenje takvih zametaka unutar područja primjene ove Direktive.

Vijeće o tim prijedlozima odlučuje kvalificiranom većinom.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se, prema potrebi, definicije iz članka 2. Direktive 64/432/EEZ i članka 2. Direktive 72/462/EEZ.

Osim toga:

(a)	„zametak” znači početni razvojni stadij domaćih životinja vrste goveda koji se može prenositi u primateljicu;

(b)	„tim za uzimanje zametaka” znači službeno odobrena stručna skupina ili jedinica pod nadzorom veterinara tima osposobljena za provođenje sakupljanja, obrade i skladištenje zametaka sukladno uvjetima utvrđenim u Prilogu A;

(c)	„veterinar tima” znači veterinar koji je odgovoran za nadzor tima za uzimanje zametaka u skladu s uvjetima utvrđenim u Prilogu A;

(d)	„pošiljka zametaka” znači količina zametaka uzetih jednim zahvatom od jednog donora koju prati jedan certifikat;

(e)	„zemlja sakupljanja” znači država članica ili treća zemlja u kojoj su zametci proizvedeni, sakupljeni, obrađeni te prema potrebi skladišteni i iz koje se šalju u državu članicu;

(f)	„odobreni dijagnostički laboratorij” znači laboratorij koji se nalazi na državnom području države članice ili treće zemlje odobren od nadležnog veterinarskog tijela za provođenje dijagnostičkih testova utvrđenih u ovoj Direktivi.

POGLAVLJE II.

Pravila za trgovinu unutar Zajednice

Članak 3.

Sve države članice osiguravaju da se zameci mogu otpremati s njihovog državnog područja na državno područje druge države članice ako udovoljavaju sljedećim uvjetima:

(a)

moraju biti začeti postupkom umjetne oplodnje sjemenom mužjaka donora iz centra za sakupljanje sjemena kako je određeno u članku 2. točki (b) Direktive 88/407/EEZ (8). U skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. Komisija može odobriti trgovinu zamecima podrijetlom od određenih specifičnih vrsta začetih prirodnim putem od bikova čiji zdravstveni status udovoljava uvjetima iz Priloga B ovoj Direktivi;

(b)	moraju biti sakupljeni od domaćih životinja vrste goveda čiji zdravstveni status udovoljava uvjetima iz Priloga B ovoj Direktivi;

(c)	moraju biti sakupljeni, obrađeni i skladišteni od strane tima za uzimanje zametaka koji je odobren u skladu s člankom 5. stavkom 1.;

(d)	moraju biti sakupljeni, obrađeni i skladišteni od strane tima za uzimanje zametaka u skladu s Prilogom A ovoj Direktivi;

(e)	tijekom prijevoza do države članice odredišta mora ih pratiti certifikat o zdravlju životinja koji je u skladu s člankom 6. stavkom 1.

Članak 4.

1.   Države članice koje ne provode cijepljenje protiv slinavke i šapa mogu do 31. prosinca 1992.:

—	zabraniti unošenje svježih zametaka na svoje državno područje iz država članica gdje se provodi cijepljenje, te

—

u slučaju uvoza smrznutih zametaka iz države članice u kojoj se provodi cijepljenje dodatno zahtijevati da: i. životinje donori moraju potjecati s gospodarstva: — na kojem niti jedna životinja nije cijepljena protiv slinavke u proteklih 30 dana prije sakupljanja, — koje ne podliježe zabrani ili karantenskim mjerama sukladno Direktivi 64/432/EEZ. ii. zameci moraju biti skladišteni u odobrenim uvjetima minimalno 30 dana prije otpreme.

2.   Do 1. siječnja 1992. godine Vijeće mora preispitati ovaj članak na temelju izvješća Komisije uz koje se prilažu mogući prijedlozi.

Članak 5.

1.   Odobrenje se izdaje timu za uzimanje zametaka kako je to predviđeno u članku 3. točki (c) samo ako udovoljava uvjetima iz Priloga A poglavlja I. te ako je tim za uzimanje zametaka u mogućnosti udovoljiti ostalim odredbama ove Direktive.

Tim za uzimanje zametaka o svakoj većoj organizacijskoj promjeni mora izvijestiti nadležno tijelo.

Potrebno je obnoviti odobrenje tima u slučaju promjene veterinara tima ili većih promjena u organizaciji tima, laboratorija ili raspoložive opreme.

Poštivanje gore opisanih odredbi nadzire službeni veterinar. Ako se jedna ili više odredbi prestane poštovati, odobrenje se ukida.

2.   Nadležno tijelo predmetne države članice registrira sve odobrene timove za uzimanje zametaka, a svakom se timu dodjeljuje veterinarski registracijski broj. Država članica šalje popis timova za uzimanje zametaka i njihove veterinarske registracijske brojeve drugim državama članicama i Komisiji, te ih obavješćuje o svakoj izmjeni navedenog popisa.

Ako država članica smatra da tim za uzimanje zametaka u nekoj drugoj državi članici ne poštuje ili više ne poštuje odredbe kojima se uređuje izdavanje odobrenja, ona o tome obavješćuje nadležno tijelo te države. Potonje tada poduzima sve potrebne mjere i obavješćuje nadležno tijelo druge države članice o donesenim odlukama kao i o razlozima za donošenje istih.

Ako ta druga država članica sumnja da nisu poduzete sve potrebne mjere ili da iste nisu dovoljne, ona o tome obavješćuje Komisiju koja traži mišljenje jednog ili više veterinarskih stručnjaka. U svjetlu tog mišljenja, države članice mogu dobiti odobrenje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. da privremeno zabrane unošenje zametaka uzetih od strane dotičnog tima na svoje državno područje.

Takvo se odobrenje može povući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. u svjetlu novog mišljenja koje daje jedan ili više veterinarskih stručnjaka.

Veterinarski stručnjaci moraju biti državljani države članice koja ne sudjeluje u sporu.

3.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

Članak 6.

1.   Certifikat o zdravlju životinja koji sastavlja službeni veterinar države članice sakupljanja zametaka na obrascu koji je u skladu s oglednim primjerkom iz Priloga C mora pratiti svaku pošiljku zametaka. Za svaku se pošiljku izdaje zasebni certifikat.

2.   Certifikat o zdravlju životinja mora:

(a)	biti na jednom listu papira i sastavljen najmanje na službenom jeziku (jezicima) države članice odredišta;

(b)	biti naslovljen na jednog primatelja;

(c)	pratiti pošiljku zametaka do odredišta u originalu.

POGLAVLJE III.

Pravila za uvoz iz trećih zemalja

Članak 7.

1.   Uvoz zametaka dozvoljen je samo iz trećih zemalja ili njihovih dijelova koji se nalaze na popisu sastavljenom u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. Taj se popis može dopunjavati ili mijenjati u skladu s istim postupkom.

2.   Uvjeti koji se posebno uzimaju u obzir pri odlučivanju o tome može li se treća zemlja ili njezin dio uvrstiti na popis iz stavka 1. su:

(a)	zdravstveni status goveda, drugih domaćih životinja i divljači u trećim zemljama, s posebnim naglaskom na egzotične bolesti životinja i uvjete zdravlja u okolini u toj zemlji koji mogu ugroziti zdravlje životinja u državama članicama;

(b)	redovito i pravovremeno izvješćivanje iz treće zemlje koje se odnosi na pojavu zaraznih bolesti životinja na njezinom državnom području, a posebno onih bolesti koje su navedene na listi A i B Međunarodnog ureda za epizooze (OIE);

(c)	pravila u trećoj zemlji vezano za sprečavanje i kontrolu bolesti životinja;

(d)	organizacija veterinarskih službi u trećoj zemlji i njihove ovlasti;

(e)	organizacija i provedba mjera za sprečavanje i kontrolu zaraznih bolesti životinja; i

(f)	jamstva koje treća zemlja može dati u odnosu na udovoljavanje odredbama ove Direktive.

3.   Popis iz stavka 1. i sve izmjene istoga objavljuju se u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 8.

1.   U skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. sastavlja se popis timova za uzimanje zametaka koji su odobreni za sakupljanje, obradu ili skladištenje zametaka u trećim zemljama, a namijenjeni su izvozu u države članice. Navedeni popis može se mijenjati ili dopunjavati u skladu s istim postupkom.

2.   Kod odlučivanja može li se tim za uzimanje zametaka u trećoj zemlji uvrstiti na popis iz stavka 1. posebno se treba voditi računa o veterinarskom nadzoru sustava uzimanja zametaka u toj državi, ovlastima veterinarskih službi i nadzoru kojem podliježu timovi za uzimanje zametaka.

3.   Tim za uzimanje zametaka može biti na popisu iz stavka 1. samo ako:

(a)	provodi aktivnosti u jednoj od država ili njezinih dijelova koja se nalazi na popisu iz članka 7. stavka 1.;

(b)	ispunjava zahtjeve iz Priloga A;

(c)	je službeno odobren za izvoz u Zajednicu od strane veterinarske službe dotične treće zemlje; i

(d)	službeni veterinar dotične treće zemlje provodi inspekcijski pregled najmanje dva puta godišnje.

Članak 9.

1.   Uvoz zametaka s državnog područja treće zemlje ili njezinog dijela koja se nalazi na popisu sastavljenom u skladu s člankom 7. stavkom 1. može se dopustiti samo ako zameci:

(a)	potječu od životinja donora koje su neposredno prije uzimanja njihovih zametaka boravile najmanje šest mjeseci na državnom području treće zemlje, i potječu iz najviše dva stada koja ispunjavaju najmanje zahtjeve iz stavka 2.;

(b)	udovoljavaju zahtjevima za zdravlje životinja za uvoz zametaka iz te države donesenim u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

Kod donošenja zahtjeva iz prvog podstavka mora se uzeti u obzir:

(a)	zdravstvena situacija na području koje okružuje mjesto sakupljanja zametaka s posebnim naglaskom na bolesti uvrštene u listu A Međunarodnog ureda za epizooze (OIE);

(b)	zdravstveni status stada tijekom sakupljanja zametaka, uključujući i zahtjeve za testiranja;

(c)	zdravstveni status životinje donora te zahtjeve za testiranja;

(d)	zahtjeve za sakupljanje, obradu i skladištenje zametaka.

2.   Referentna osnova za utvrđivanje uvjeta za zdravlje životinja u skladu sa stavkom 1. za tuberkulozu, brucelozu goveda i zaraznu enzootsku leukozu goveda su standardi utvrđeni u prilozima A i G Direktivi 64/432/EEZ. Prema postupku utvrđenim u članku 18. te na temelju pojedinačnih slučajeva može se odlučiti o odstupanjima od navedenih odredbi ako zainteresirana treća zemlja osigura slična ili najmanje jednakovrijedna jamstva u vezi sa zdravljem životinja.

3.   Članak 4. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 10.

1.   Uvoz zametaka se dozvoljava samo uz podnošenje certifikata o zdravlju životinja koji je ispunjen i potpisan od strane službenog veterinara iz treće zemlje u kojoj su zameci sakupljeni.

Navedeni certifikat mora:

(a)	biti napisan najmanje na službenom jeziku ili jezicima države članice odredišta i službenom jeziku ili jezicima države članice gdje se obavlja kontrola uvoza iz članka 11.;

(b)	biti naslovljen samo na jednog primatelja;

(c)	pratiti zametke u originalu.

2.   Certifikat o zdravlju životinja mora biti na obrascu koji je sastavljen u skladu s oglednim primjerkom sastavljenim u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18.

Članak 11.

1.   Sve pošiljke zametaka koje ulaze na područje Zajednice podliježu kontroli prije stavljanja u slobodni promet ili stavljanja u postupak carinjenja.

Unošenje takvih zametaka u Zajednicu se zabranjuje ako uvozna kontrola obavljena pri dolasku otkrije da:

—	zameci ne dolaze s državnog područja treće zemlje ili njezinih dijelova, a nalazi se na popisu sastavljenom u skladu s člankom 7. stavkom 1.,

—	zameci nisu sakupljeni, obrađeni i skladišteni od strane tima za uzimanje zametaka koji se nalazi na popisu predviđenim člankom 8. stavkom 1.,

—	zameci dolaze s državnog područja treće zemlje ili njezinih dijelova iz koje je uvoz zabranjen u skladu s člankom 14. stavkom 2.,

—	certifikat o zdravlju životinja koji prati zametke nije u skladu s uvjetima iz članka 10. niti utvrđen prema istome članku.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na pošiljke zametaka koje dolaze na carinsko područje Zajednice i podvrgavaju se carinskom provoznom postupku za pošiljke namijenjene odredištu izvan navedenog područja.

Međutim, isti se primjenjuje u slučaju kada se odstupa od carinskog provoza tijekom prijevoza kroz područje Zajednice.

2.   Država članica odredišta može poduzeti potrebne mjere, uključujući skladištenje i karantenu, kako bi dobila konkretne dokaze u slučajevima u kojima se sumnja da su zameci zaraženi patogenim organizmima.

3.   Ako je uvoz zametaka zabranjen po bilo kojoj osnovi određenoj u stavcima 1. i 2., a treća zemlja izvoznica ne odobri povrat zametaka u roku od 30 dana tada nadležno veterinarsko tijelo države članice odredišta može naložiti njihovo uništavanje.

Članak 12.

Sve pošiljke zametaka za koje je država članica odobrila uvoz u Zajednicu na temelju kontrole iz članka 11. stavka 1., pri slanju na državno područje druge države članice mora pratiti original certifikata o zdravlju životinja ili ovjerena preslika istog u oba slučaja potvrđeni na poleđini od strane nadležnog tijela odgovornog za kontrolu izvršenu u skladu s člankom 11.

Članak 13.

Sve troškove koji su nastali provođenjem mjera na temelju članka 11. stavaka 2. i 3. snosi pošiljatelj, primatelj ili njihov agent i to bez kompenzacije od strane država članica.

POGLAVLJE IV.

Pravila o mjerama zaštite i kontrole

Članak 14.

1.   Ako se pojavi ili raširi zarazna bolest životinja koju bi zameci mogli prenijeti, ili ako bilo koji drugi razlog povezan sa zdravljem životinja koji bi mogao ugroziti zdravlje stoke u državi članici to opravdava i ako:

—	se odnosi na državno područje države članice, mogu se primijeniti zaštitne mjere utvrđene u članku 9. Direktive 64/432/EEZ,

—	se odnosi na cijelo ili dio državnog područja treće zemlje tada država članica odredišta zabranjuje uvoz navedenih zametaka bilo da se uvoze izravno ili neizravno preko druge države članice sa cijelog državnog područja treće zemlje ili njezinog dijela.

2.   Mjere koje države članice poduzimaju na temelju stavka 1. te stavljanje izvan snage takvih mjera odmah se dostavljaju drugim državama članicama i Komisiji zajedno s razlozima za takve mjere.

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. može se donijeti odluka kojom se navedene mjere trebaju izmijeniti, posebno radi njihovog usklađivanja s mjerama koje su druge države članice donijele, ili ih treba staviti izvan snage.

3.   Ako je nastupila situacija predviđena u stavku 1. te ako je potrebno da i druge države članice također primjene mjere na temelju navedenog stavka, izmijenjene prema potrebi u skladu sa stavkom 2., poduzimaju se odgovarajući koraci u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. Ponovno uspostavljanje uvoza iz dotične treće zemlje odobrava se u skladu s istim postupkom.

Članak 15.

1.   Veterinarski stručnjaci Komisije mogu u suradnji s nadležnim tijelom države članice ili treće zemlje provesti preglede na licu mjesta ako je to nužno za osiguranje jedinstvene primjene ove Direktive.

Zemlja sakupljanja na čijem se državnom području provodi kontrola omogućava svu potrebnu pomoć stručnjacima pri izvršenju njihovih zadaća. Komisija obavješćuje dotičnu državu sakupljanja o rezultatima istraživanja.

Dotična zemlja sakupljanja poduzima sve mjere koje se pokažu da su potrebne za poštovanje rezultata istraživanja. Ako zemlja sakupljanja ne poduzme navedene mjere, Komisija može, nakon što je situaciju ispitao Stalni veterinarski odbor, odobriti državama članicama da uskrate ulazak na svoje državno područje zametaka dobivenih, obrađenih ili skladištenih od strane predmetnih timova ili povući odobrenje u slučaju trećih zemalja.

2.   Opće odredbe za provedbu ovog članka, a posebno odredbe o učestalosti i načinu provođenja kontrola iz prvog podstavka stavka 1. utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 18.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 16.

O izmjenama priloga, posebno radi njihove prilagodbe tehnološkom napretku, odlučuje se u skladu s postupkom određenim u članku 18.

Članak 17.

1.   U slučajevima kada je potrebno djelovati sukladno postupku utvrđenom u ovom članku tada predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice odmah upućuje predmet odboru.

2.   Predstavnik Komisije podnosi odboru nacrt potrebnih mjera. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u roku koji predsjednik može odrediti prema žurnosti predmeta. Mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluka koje Vijeće treba donijeti na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se na način utvrđen u tom članku. Predsjednik odbora ne glasuje.

3.   Komisija donosi predviđene mjere ako su iste u skladu s mišljenjem odbora.

4.   Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije doneseno tada Komisija bez odlaganja podnosi Vijeću prijedlog u vezi s potrebnim mjerama. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako u roku od 15 dana od datuma kad mu je predmet upućen, Vijeće ne donese odluku, tada Komisija donosi predložene mjere.

Članak 18.

1.   U slučajevima kada je potrebno djelovati sukladno postupku utvrđenom u ovom članku tada predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice predmet odmah prosljeđuje odboru.

2.   Predstavnik Komisije podnosi odboru nacrt potrebnih mjera. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u roku koji predsjednik može odrediti prema žurnosti predmeta. Mišljenje se donosi većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluka koje Vijeće treba donijeti na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se na način utvrđen u tom članku. Predsjednik odbora ne glasuje.

3.   Komisija donosi predviđene mjere ako su iste u skladu s mišljenjem odbora.

4.   Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije doneseno tada Komisija bez odlaganja podnosi Vijeću prijedlog u vezi s potrebnim mjerama. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako u roku od tri mjeseca od datuma kad mu je predmet upućen Vijeće ne donese odluku, Komisija donosi predložene mjere.

Članak 19.

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na zametke sakupljene, obrađene i skladištene u državi članici prije 1. siječnja 1991.

2.   Do stupanja na snagu odluka donesenih sukladno člancima 7., 8. i 9., države članice pri uvozu zametaka iz trećih zemalja ne primjenjuju uvjete koji su pogodniji od onih koji proizlaze iz primjene poglavlja II.

Članak 20.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. siječnja 1991. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 21.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 76, 28.3.1989., str. 1.

(2)  SL C 120, 16.5.1989., str. 313.

(3)  SL C 139, 5.6.1989., str. 56.

(4)  SL 121, 29.7.1964., str. 1977/64.

(5)  SL L 153, 6.6.1989., str. 29.

(6)  SL L 302, 31.12.1972., str. 28.

(7)  SL L 93, 6.4.1989., str. 25.

(8)  SL L 194, 22.7.1988., str. 10.

---

PRILOG A

POGLAVLJE I.

Uvjeti za odobrenje tima za uzimanje zametaka

Za dobivanje odobrenja svaki tim za uzimanje zametaka mora ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)	sakupljanje, obrada i skladištenje zametaka mora biti provedena bilo od strane veterinara tima ili pod njegovim nadzorom, od strane jednog ili više tehničara koje je veterinar tima osposobio i obučio o metodama i tehnikama higijene;

(b)	mora biti pod stalnim nadzorom i nadležnosti službenog veterinara;

(c)	mora na raspolaganju imati stacionaran ili pokretni laboratorij gdje se zameci mogu ispitati, obraditi i pakirati, a koji se sastoji najmanje od radne površine, mikroskopa i opreme za zamrzavanje;

(d)

u slučaju stacionarnog laboratorija, mora imati na raspolaganju: — prostoriju za rukovanje sa zamecima koja je smještena neposredno uz, ali fizički odvojena od prostora u kojem se manipulira životinjama donorima tijekom sakupljanja, — prostoriju ili područje opremljeno priborom za čišćenje i sterilizaciju instrumenata i opreme koja se koristi prilikom sakupljanja i rukovanja zamecima;

(e)

u slučaju pokretnog laboratorija mora imati na raspolaganju posebno opremljeni dio vozila koji se sastoji od dva odvojena dijela, — jednog za ispitivanje i rukovanje zamecima koji je čisti dio, i — drugog za smještaj opreme i materijala koji su bili korišteni u kontaktu sa životinjama donorima. Pokretni laboratoriji uvijek moraju biti u kontaktu sa stacionarnim laboratorijem kako bi se osigurala sterilizacija opreme i pripreme tekućina i ostalih proizvoda potrebnih za sakupljanje i rukovanje zamecima.

POGLAVLJE II.

Uvjeti za sakupljanje, obradu, skladištenje i prijevoz zametaka od strane odobrenih timova za uzimanje zametaka

1.   Sakupljanje i obrada

(a)	Zametke sakupljaju i obrađuju odobreni timovi za uzimanje tako da ne dođu u dodir s bilo kojom drugom pošiljkom zametaka koja ne ispunjava zahtjeve ove Direktive.

(b)	Zameci se sakupljaju na mjestu koje je izolirano od ostalih prostora ili dijelova prostorija ili gospodarstva, a koje mora biti u dobrom stanju te jednostavno za čišćenje i dezinfekciju.

(c)	Zameci se obrađuju (ispituju, peru, tretiraju i stavljaju u označene sterilne kontejnere) u stacionarnom ili pokretnom laboratoriju koji se ne nalazi na području pod ograničenjem ili mjerama karantene.

(d)	Sva oprema koja tijekom sakupljanja i obrade dolazi u dodir sa zamecima ili životinjama donorima mora biti jednokratno korištena ili odgovarajuće dezinficirana ili sterilizirana prije uporabe.

(e)	Proizvodi životinjskog podrijetla koji se koriste tijekom sakupljanja zametaka i koji se koriste u transportnom mediju moraju biti dobiveni od izvora koji ne predstavljaju rizik za zdravlje životinja ili se moraju prije korištenja obraditi tako kako bi se izbjegao takav rizik.

(f)	Pajete za skladištenje i pajete za prijevoz moraju se propisno dezinficirati ili sterilizirati prije početka svakog punjenja.

(g)	Kriogene tvari se prethodno ne smiju upotrebljavati za zamrzavanje drugih proizvoda životinjskog podrijetla.

(h)

Svaki kontejner sa zamecima kao i kontejneri za skladištenje i prijevoz moraju biti jasno označeni šifrom tako da je moguće jednostavno utvrditi datum sakupljanja zametaka, pasminu i identifikaciju donora mužjaka i ženke kao i identifikacijski broj tima. Karakteristika i oblik ovog označavanja šifrom se utvrđuju u skladu s postupkom iz članka 18.

(i)

Svaki se zametak mora najmanje 10 puta oprati u posebnoj tekućini za zametke koja se svaki put mora promijeniti i koja, osim ako se drukčije ne odluči u skladu s točkom (m), sadrži tripsin, u skladu s međunarodno priznatim postupcima. Svako pranje se vrši u najmanje stostrukom razrjeđenju prethodnog ispiranja, a za prijenos zametaka se svaki put mora upotrijebiti sterilna mikropipeta.

(j)	Nakon zadnjeg pranja svi se zameci mikroskopski pregledavaju na cijeloj površini radi utvrđivanja neoštećenosti zone pellucide i da su slobodni od bilo kojega prianjajućeg materijala

(k)	Svaka pošiljka zametaka koja je uspješno prošla ispitivanje iz točke (j) mora se staviti u sterilni kontejner označen u skladu s točkom (h) koji se odmah pečati.

(l)	Prema potrebi se svi zameci zamrzavaju što je prije moguće te pohranjuju na mjesto pod kontrolom veterinara tima, koje je predmet redovne inspekcije od strane službenog veterinara.

(m)

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. mora biti izrađen pisani protokol prije datuma propisanog člankom 20. o odobrenim tekućinama za ispiranje i pranje, tehnikama pranja i prema potrebi enzimatskih obrada zajedno s odobrenim transportnim medijima. Do donošenja protokola o enzimatskim obradama i dalje se primjenjuju nacionalni propisi o uporabi tripsina u skladu s općim odredbama Ugovora.

(n)

Svaki tim za uzimanje zametaka mora dostaviti rutinske uzorke uzete od tekućina za ispiranje, tekućina za pranje, dezintegriranih zametaka, neoplođenih jajašaca itd., koji su nastali kao rezultat njihovih aktivnosti u svrhu službenog pretraživanja na bakterijsku i virusnu kontaminaciju. Postupak za sakupljanje uzoraka za provođenje takvih pretraga, skupa sa zadanim standardima određuje se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 18. U slučaju kada zadani standardi nisu ispunjeni, nadležno tijelo koje su timu izdalo službeno odobrenje to odobrenje povlači.

(o)

Svaki tim za uzimanje mora voditi evidenciju svojih aktivnosti o uzimanju zametaka tijekom 12 mjeseci prije i 12 mjeseci poslije skladištenja, uključujući: — pasminu, dob i identifikaciju dotičnih životinja donora, — mjesto sakupljanja, obrade i skladištenja zametaka koje je tim prikupio, — identifikaciju zametaka zajedno s detaljima o njihovom odredištu ako je poznato.

2.   Skladištenje

Svi timovi za uzimanje zametaka moraju osigurati da su zameci skladišteni na odgovarajućim temperaturama u prostorima koje je nadležno tijelo odobrilo za tu namjenu.

U svrhu odobravanja, prostori moraju:

i.	imati najmanje jednu prostoriju koja se može zaključati, namijenjenu isključivo skladištenju zametaka;

ii.	biti jednostavni za čišćenje i dezinfekciju;

iii.	imati stalnu evidenciju o svim unošenjima i iznošenjima zametaka. Konačno odredište zametaka posebno mora biti navedeno u tim evidencijama;

iv.	biti pod nadzorom službenog veterinara.

Nadležno tijelo može odobriti skladištenje sjemena koje ispunjava zahtjeve iz Direktive 88/407/EEZ u odobrenim prostorima za skladištenje zametaka.

3.   Prijevoz

Zameci namijenjeni prodaji moraju se prevoziti u zapečaćenim kontejnerima od odobrenih prostorija za pohranu do svojeg odredišta u zadovoljavajućim higijenskim uvjetima.

Kontejneri moraju biti označeni tako da je broj koji je naveden na kontejnerima istovjetan broju certifikata o zdravlju životinja.

---

PRILOG B

Uvjeti koji se primjenjuju na životinje donore

1.   U svrhu sakupljanja zametaka, životinje donori moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

moraju boraviti najmanje posljednjih šest mjeseci na području Zajednice ili treće zemlje sakupljanja u najmanje jednom stadu: — koje je službeno slobodno od tuberkuloze, i — koje je službeno slobodno od bruceloze ili je slobodno od bruceloze, — koje je slobodno od enzootske leukoze goveda ili koje tijekom protekle tri godine nije pokazivalo kliničke znakove enzootske leukoze goveda; — koje, tijekom protekle godine, nije pokazivalo kliničke znakove zaraznoga goveđeg rinotraheitisa/zaraznog pustularnog vulvovaginitisa;

(b)	tijekom šest mjeseci prije uzimanja zametaka, krave donorice su mogle boraviti uzastopno u maksimalno dva različita stada koja ispunjavaju gore navedene zahtjeve.

2.   Na dan uzimanja zametaka krava donorica:

(a)	mora biti držana na gospodarstvu na kojem se ne provode mjere zabrane i karantene;

(b)	ne smije pokazivati kliničke znakove bolesti.

---

PRILOG C

---