02017R0891 — HR — 01.01.2025 — 007.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/891

оd 13. ožujka 2017.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sektora voća i povrća te prerađevina voća i povrća i o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu novčanih kazni koje će se primjenjivati u tim sektorima i o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011

( L 138 25.5.2017, 4)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1145 оd 7. lipnja 2018.

  L 208

1

17.8.2018

 M2

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/743 оd 30. ožujka 2020.

  L 176

1

5.6.2020

►M3

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/652 оd 10. veljače 2021.

  L 135

4

21.4.2021

 M4

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/2245 оd 12. listopada 2021.

  L 453

3

17.12.2021

 M5

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/2092 оd 25. kolovoza 2022.

  L 281

18

31.10.2022

 M6

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/2513 оd 26. rujna 2022.

  L 326

6

21.12.2022

►M7

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/2528 оd 17. listopada 2022.

  L 328

70

22.12.2022

►M8

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2024/2508 оd 17. srpnja 2024.

  L 2508

1

24.9.2024




▼B

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/891

оd 13. ožujka 2017.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sektora voća i povrća te prerađevina voća i povrća i o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu novčanih kazni koje će se primjenjivati u tim sektorima i o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011



GLAVA I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom dopunjuje Uredba (EU) br. 1308/2013 u pogledu sektora voća i povrća te prerađevina voća i povrća kako je navedeno u članku 1. stavku 2. točkama (i) i (j) te Uredbe, uz iznimku tržišnih standarda, i dopunjuje Uredba (EU) br. 1306/2013 u pogledu novčanih kazni koje će se primjenjivati u tim sektorima.

Međutim, glava II. ove Uredbe primjenjuje se samo na proizvode iz sektora voća i povrća kako je navedeno u članku 1. stavku 2. točki (i) Uredbe (EU) br. 1308/2013 i takve proizvode namijenjene za preradu.

GLAVA II.

PROIZVOĐAČKE ORGANIZACIJE

POGLAVLJE I.

Zahtjevi i priznavanje

Odjeljak 1.

Definicije

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove glave primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) 

„proizvođač” znači poljoprivrednik u smislu članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) koji proizvodi voće i povrće kako je navedeno u članku 1. stavku 2. točki (i) Uredbe (EU) br. 1308/2013 i takve proizvode namijenjene samo za preradu;

(b) 

„pridruženi proizvođač” znači proizvođač ili pravna osoba koju čine proizvođači i koja je član proizvođačke organizacije ili udruženja proizvođačkih organizacija;

(c) 

„društvo kći” znači društvo u kojem jedna ili više proizvođačkih organizacija ili udruženja proizvođačkih organizacija ima ujele ili tvori kapital i koje pridonosi ciljevima tih organizacija ili udruženja;

(d) 

„transnacionalna proizvođačka organizacija” znači svaka organizacija u kojoj se barem jedno od proizvođačkih gospodarstava nalazi u nekoj drugoj državi članici, a ne u onoj u kojoj organizacija ima svoje sjedište;

▼M1

(e) 

„transnacionalno udruženje proizvođačkih organizacija” znači svako udruženje proizvođačkih organizacija u kojem se barem jedno od udruženja ili udruženih organizacija nalazi u nekoj drugoj državi članici, a ne u onoj u kojoj udruženje ima svoje sjedište.

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 2.

Kriteriji priznavanja i ostali zahtjevi

Članak 3.

Pravni status proizvođačkih organizacija

Na temelju svojih pravnih i administrativnih struktura države članice određuju pravne subjekte koji mogu podnijeti zahtjev za priznavanje na temelju članka 154. Uredbe (EU) br. 1308/2013. One prema potrebi utvrđuju i odredbe o jasno definiranim dijelovima pravnih subjekata koji mogu podnijeti zahtjev na temelju tog članka. Države članice mogu donijeti dopunska pravila o priznavanju proizvođačkih organizacija i o pravnim subjektima koji mogu podnijeti zahtjev za priznavanje kao proizvođačke organizacije.

Članak 4.

Obuhvaćeni proizvodi

1.  
Države članice priznaju proizvođačke organizacije za proizvod ili skupinu proizvoda navedenu u zahtjevu za priznavanje.
2.  
Države članice priznaju proizvođačke organizacije za proizvod ili skupinu proizvoda koji su namijenjeni isključivo za preradu ako proizvođačke organizacije mogu jamčiti bilo sustavom ugovora o isporuci ili na drugi način da se takvi proizvodi dostavljaju samo za preradu.

Članak 5.

Minimalni broj članova

Za potrebe članka 154. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 države članice utvrđuju minimalni broj članova.

Pri utvrđivanju minimalnog broja članova proizvođačke organizacije, države članice mogu predvidjeti da se, ako je jedan podnositelj zahtjeva za priznavanje u cijelosti ili djelomično sastavljen od članova koji su i sami pravni subjekti ili jasno definirani dijelovi pravnih subjekata koje čine proizvođači, minimalni broj proizvođača može izračunati na temelju broja proizvođača udruženih sa svakim pojedinim pravnim subjektom ili jasno definiranim dijelovima pravnih subjekata.

Članak 6.

Minimalno trajanje članstva

1.  
Minimalno razdoblje trajanja članstva proizvođača ne smije biti kraće od jedne godine.
2.  
O istupu iz članstva treba obavijestiti proizvođačku organizaciju u pisanom obliku. Države članice utvrđuju otkazni rok, koji ne smije biti dulji od šest mjeseci, i datume kada istup stupa na snagu.

Članak 7.

Strukture i djelatnosti proizvođačkih organizacija

Države članice osiguravaju da proizvođačke organizacije raspolažu osobljem, infrastrukturom i opremom potrebnima za ispunjenje zahtjeva utvrđenih u člancima 152., 154. i 160. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i da su osposobljene za provedbu njihovih temeljnih zadaća, posebno s obzirom na:

(a) 

poznavanje proizvodnje svojih članova;

(b) 

tehnička sredstva za prikupljanje, razvrstavanje, skladištenje i pakiranje proizvodnje svojih članova;

(c) 

stavljanje na tržište proizvodnje svojih članova;

(d) 

trgovinsko i proračunsko upravljanje; i

(e) 

centralizirano računovodstvo temeljeno na troškovima i sustav izdavanja računa u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 8.

Vrijednost odnosno količina proizvodnje namijenjene tržištu

1.  
Za potrebe članka 154. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 vrijednost ili količina proizvodnje namijenjene tržištu izračunavaju se na istoj osnovici kao i vrijednost proizvodnje koja se stavlja na tržište u skladu s člancima 22. i 23. ove Uredbe.
2.  
U slučajevima kad su povijesni podaci o proizvodnji člana stavljenoj na tržište nedovoljni za primjenu stavka 1., vrijednost proizvodnje namijenjene tržištu jednaka je stvarnoj vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci. Tih 12 mjeseci obuhvaćeno je razdobljem od tri godine koje prethodi godini podnošenja zahtjeva za priznavanje.

Članak 9.

Minimalna vrijednost proizvodnje stavljene na tržište

Za potrebe članka 154. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 osim minimalnog broja članova, države članice utvrđuju i minimalnu vrijednost proizvodnje stavljene na tržište za proizvođačke organizacije koje provode operativni program.

Članak 10.

Nabava tehničkih sredstava

Za potrebe članka 154. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1308/2013 i članka 7. točke (b) ove Uredbe smatra se da proizvođačka organizacija koja je priznata za neki proizvod za koji je potrebno pribaviti tehnička sredstva ispunjava svoju obvezu ako osigura odgovarajuću razinu tehničkih sredstava sama ili preko svojih članova, društava kćeri ili udruženja proizvođačkih organizacija čija je članica, ili povjeravanjem dijela proizvodnje vanjskim izvršiteljima.

Članak 11.

Glavne djelatnosti proizvođačke organizacije

1.  
Glavna djelatnost proizvođačke organizacije jest objedinjavanje ponuda i stavljanje na tržište proizvoda svojih članova za koje je priznata.

Stavljanje na tržište iz prvog podstavka provodi proizvođačka organizacija ili se ono provodi uz nadzor proizvođačke organizacije u slučaju povjeravanja vanjskim izvršiteljima kako je utvrđeno u članku 13. Stavljanje na tržište među ostalim uključuje donošenje odluke o proizvodu koji će se prodati, način prodaje i, osim u slučaju prodaje dražbom, pregovaranje o njegovoj količini i cijeni.

Proizvođačke organizacije vode evidenciju, uključujući računovodstvene dokumente, najmanje pet godina, kojima se dokazuje da je proizvođačka organizacija objedinila ponude i stavila na tržište one proizvode svojih članova za koje je priznata.

2.  
Pojedina proizvođačka organizacija može prodavati proizvode proizvođača koji nisu članovi proizvođačke organizacije ili udruženja proizvođačkih organizacija, ako je priznata za te proizvode i ako je gospodarska vrijednost te djelatnosti niža od vrijednosti njezine proizvodnje stavljene na tržište izračunate u skladu s člankom 22.
3.  
Stavljanje na tržište voća i povrća kupljenog izravno od druge proizvođačke organizacije kao i proizvoda za koje proizvođačka organizacija nije priznata ne smatra se dijelom djelatnosti proizvođačke organizacije.
4.  
Ako se primjenjuje članak 22. stavak 8., stavak 2. ovog članka primjenjuje se mutatis mutandis na predmetna društva kćeri.

▼M1

Članak 12.

Stavljanje na tržište proizvodnje bez posredovanja proizvođačke organizacije

1.  

Ako je to dopušteno statutom proizvođačke organizacije i ako je u skladu s uvjetima koje su utvrdile država članica i proizvođačka organizacija, proizvođači članovi mogu:

(a) 

prodavati proizvode izravno ili izvan svojih gospodarstava potrošačima za osobne potrebe;

(b) 

sami ili preko druge proizvođačke organizacije koju odredi njihova matična proizvođačka organizacija stavljati na tržište količine proizvoda koje su, same po sebi ili po vrijednosti, neznatne u usporedbi s količinom ili vrijednošću utržive proizvodnje njihove organizacije za predmetne proizvode;

(c) 

sami ili preko druge proizvođačke organizacije koju odredi njihova matična proizvođačka organizacija stavljati na tržište proizvode koji (zbog svojih značajki ili zbog toga što je proizvodnja proizvođača članova po količini ili vrijednosti ograničena) obično nisu obuhvaćeni trgovačkim aktivnostima predmetne proizvođačke organizacije.

2.  
Postotak proizvodnje koji proizvođač član stavlja na tržište bez posredovanja proizvođačke organizacije, kako je navedeno u stavku 1., ne prelazi 25 % količine ili vrijednosti utržive proizvodnje dotičnog proizvođača člana.

Međutim, država članica može utvrditi postotak proizvodnje koji proizvođač član može staviti na tržište bez posredovanja proizvođačke organizacije koji je niži od postotka navedenog u prvom podstavku. Države članice mogu povećati taj postotak do 40 % u slučaju proizvoda obuhvaćenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 ( 2 ) ili ako proizvođači članovi svoju proizvodnju stavljaju na tržište preko druge proizvođačke organizacije koju odredi njihova matična proizvođačka organizacija.

▼B

Članak 13.

Povjeravanje djelatnosti vanjskim izvršiteljima

1.  
Djelatnosti za koje država članica može dopustiti da budu povjerene vanjskim izvršiteljima u skladu s člankom 155. Uredbe (EU) br. 1308/2013 odnose se na ciljeve utvrđene u članku 152. stavku 1. točki (c) te Uredbe i mogu uključivati, među ostalim, prikupljanje, skladištenje, pakiranje i stavljanje na tržište proizvoda članova proizvođačke organizacije.

▼M3

Za potrebe članka 155. Uredbe (EU) br. 1308/2013 pojam „društvo kći” uključuje sve subjekte u lancu društava kćeri. Međutim, države članice mogu isključiti povjeravanje djelatnosti subjektima unutar lanca društava kćeri.

▼M3

2.  
Proizvođačka organizacija koja neku djelatnost povjerava vanjskom izvršitelju sklapa pisani poslovni dogovor u obliku ugovora, sporazuma ili protokola s drugim subjektom, među ostalim s jednim ili više svojih članova ili s društvom kćeri ili sa subjektom unutar lanca društava kćeri, radi provedbe predmetne djelatnosti. Proizvođačka organizacija ostaje odgovorna za osiguranje provedbe djelatnosti koja je povjerena vanjskom izvršitelju te za opću kontrolu upravljanja i nadzor poslovnog dogovora za provedbu djelatnosti.

Međutim, smatra se da je djelatnost provela proizvođačka organizacija ako ju je provelo udruženje proizvođačkih organizacija ili zadruga čiji su članovi i sami zadruge čiji je proizvođačka organizacija član ili društvo kći ili subjekt unutar lanca društava kćeri koji ispunjava zahtjev od 90 % iz članka 22. stavka 8.

▼B

3.  

Opća kontrola upravljanja i nadzor iz stavka 2. prvog podstavka moraju biti učinkoviti i zahtijevaju da se ugovorom, sporazumom ili protokolom o povjeravanju djelatnosti vanjskom izvršitelju:

(a) 

omogući proizvođačkoj organizaciji izdavanje obvezujućih naputaka i uključe odredbe koje omogućuju proizvođačkoj organizaciji raskid ugovora, sporazuma ili protokola ako pružatelj usluge ne ispunjava uvjete ugovora o povjeravanju djelatnosti vanjskom izvršitelju;

(b) 

utvrde detaljni uvjete, uključujući obveze redovitog obavješćivanja i rokove kojima se proizvođačkoj organizaciji omogućuje provedba učinkovite kontrole nad djelatnostima povjerenima vanjskom izvršitelju.

Ugovore, sporazume ili protokole o povjeravanju djelatnosti vanjskim izvršiteljima i izvješća iz točke (b) prvog podstavka proizvođačka organizacija čuva najmanje pet godina radi ex-post kontrola i oni su dostupni svim članovima na zahtjev.

Članak 14.

Transnacionalne proizvođačke organizacije

1.  
Sjedište transnacionalne proizvođačke organizacije nalazi se u državi članici u kojoj organizacija ostvaruje većinu vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište izračunate u skladu s člancima 22. i 23.

Osim toga, sjedište se može osnovati u državi članici u kojoj se nalazi većina pridruženih proizvođača, ako se predmetne države članice tako dogovore.

2.  
Ako transnacionalna proizvođačka organizacija provodi operativni program i ako se u trenutku podnošenja novog operativnog programa većina vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište ostvaruje u drugoj državi članici ili ako se većina pridruženih proizvođača nalazi u državi članici u kojoj se ne nalazi sjedište te transnacionalne proizvođačke organizacije, sjedište će se zadržati u državi članici u kojoj se trenutačno nalazi do završetka provedbe novog operativnog programa.

Međutim, ako se po završetku provedbe tog novog operativnog programa većina vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište i dalje ostvaruje ili se većina članova organizacije i dalje nalazi u državi članici koja nije ona u kojoj se sjedište trenutačno nalazi, sjedište će se premjestiti u tu drugu državu članicu, osim ako se predmetne države članice dogovore da se lokacija sjedišta ne mijenja.

3.  

Država članica u kojoj se nalazi sjedište transnacionalne proizvođačke organizacije odgovorna je za:

(a) 

priznavanje transnacionalne proizvođačke organizacije;

(b) 

odobrenje operativnog programa transnacionalne proizvođačke organizacije;

(c) 

uspostavu potrebne administrativne suradnje s drugim državama članicama u kojima se nalaze članovi, u pogledu ispunjenja uvjeta priznavanja te sustava kontrola i administrativnih kazni. Te druge države članice na vrijeme pružaju svu potrebnu pomoć državi članici u kojoj se nalazi sjedište; i

(d) 

pružanje sve relevantne dokumentacije na zahtjev države članice u kojoj se nalaze članovi, uključujući sve dostupno primjenjivo zakonodavstvo, prevedeno na službeni jezik ili jedan od službenih jezika te države članice.

Članak 15.

Spajanja proizvođačkih organizacija

1.  
Kad se proizvođačke organizacije spoje, proizvođačka organizacija nastala spajanjem preuzima prava i obveze pojedinačnih proizvođačkih organizacija koje su se spojile. Država članica osigurava da nova proizvođačka organizacija ispunjava sve kriterije priznavanja te joj dodjeljuje novi broj za potrebe jedinstvenog sustava identifikacije kako je navedeno u članku 22. Provedbene uredbe (EU) 2017/892.

Proizvođačka organizacija nastala spajanjem može usporedno i odvojeno provoditi programe do 1. siječnja godine koja slijedi godinu spajanja, ili može udružiti operativne programe od trenutka spajanja.

Članak 34. ove Uredbe primjenjuje se na operativne programe koji su udruženi.

2.  
Iznimno od odredaba stavka 1. drugog podstavka države članice na temelju propisno opravdanog zahtjeva mogu odobriti da se operativni programi nastave usporedno provoditi sve do njihovog prirodnog završetka.

Članak 16.

Članovi neproizvođači

1.  
Države članice mogu utvrditi uvjete pod kojima bilo koja fizička ili pravna osoba koja nije proizvođač može biti prihvaćena kao član proizvođačke organizacije.
2.  
Pri utvrđivanju uvjeta iz stavka 1. države članice posebno osiguravaju ispunjenje zahtjeva iz članka 153. stavka 2. točke (c) i članka 159. točke (a) podtočke i. Uredbe (EU) br. 1308/2013.
3.  

Fizičke ili pravne osobe iz stavka 1. ne smiju se:

(a) 

uzimati u obzir kod kriterija priznavanja;

(b) 

izravno koristiti mjerama koje financira Unija.

Države članice fizičkim ili pravnim osobama mogu ograničiti pravo ili zabraniti da glasaju o odlukama povezanim s operativnim fondovima, u skladu s uvjetima iz stavka 1.

Članak 17.

Demokratska odgovornost proizvođačkih organizacija

1.  
Ako proizvođačka organizacija ima pravnu strukturu kojom se zahtijeva demokratska odgovornost na temelju primjenjivog nacionalnog zakonodavstva, smatra se da ona ispunjava ovaj zahtjev za potrebe ove Uredbe osim ako država članica odluči drukčije.
2.  
Za proizvođačke organizacije koje se ne ubrajaju u one iz stavka 1., države članice utvrđuju maksimalni postotak prava glasa i udjela ili kapitala koje svaka fizička ili pravna osoba može imati u proizvođačkoj organizaciji. Maksimalni postotak prava glasa i udjela ili kapitala mora biti manji od 50 % ukupnih prava glasa i manji od 50 % udjela ili kapitala.

U opravdanim slučajevima države članice mogu utvrditi veći maksimalni postotak udjela ili kapitala koje pravna osoba može imati u proizvođačkoj organizaciji uz uvjet da su donesene mjere kojima se osigurava izbjegavanje svake zloporabe moći te pravne osobe.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju proizvođačkih organizacija koje na dan 17. svibnja 2014. provode operativni program, maksimalni postotak udjela ili kapitala koji je utvrdila država članica na temelju prvog podstavka primjenjuje se tek nakon završetka tog operativnog programa.

3.  
Tijela država članica na temelju analize rizika provode kontrole prava glasa i udjela. Ako su članovi proizvođačke organizacije i sami pravne osobe, tim se provjerama obuhvaćaju identiteti fizičkih i pravnih osoba koje imaju udjele i kapital članova.
4.  
Ako je proizvođačka organizacija jasno definirani dio pravne osobe, države članice donose mjere kojima ograničuju ili zabranjuju ovlasti te pravne osobe da mijenja, odobrava ili odbija odluke proizvođačke organizacije.

Odjeljak 3.

Udruženja proizvođačkih organizacija

Članak 18.

Pravila o proizvođačkim organizacijama koja se primjenjuju na udruženja proizvođačkih organizacija

Članci 3. i 6., članak 11. stavak 3. i članci 13., 15. i 17. primjenjuju se mutatis mutandis na udruženja proizvođačkih organizacija. Ako udruženje proizvođačkih organizacija prodaje proizvode svojih pridruženih proizvođačkih organizacija, primjenjuje se članak 11. stavak 2. mutatis mutandis.

Članak 19.

Priznavanje udruženja proizvođačkih organizacija

1.  
Države članice mogu priznati udruženja proizvođačkih organizacija na temelju članka 156. Uredbe (EU) br. 1308/2013 za djelatnost ili djelatnosti koje se odnose na proizvod ili skupinu proizvoda navedenu u zahtjevu za priznavanje ako je udruženje proizvođačkih organizacija sposobno učinkovito provoditi te djelatnosti.
2.  
Udruženje proizvođačkih organizacija priznato u skladu s člankom 156. Uredbe (EU) br. 1308/2013 može provoditi bilo koju od djelatnosti ili funkcija proizvođačke organizacije, čak i onda kad predmetne proizvode i dalje stavljaju na tržište njegovi članovi.
3.  
Za određeni proizvod ili skupinu proizvoda i djelatnost proizvođačka organizacija član je samo jednog udruženja proizvođačkih organizacija koje provodi operativni program.
4.  
Države članice mogu donijeti dopunska pravila o priznavanju udruženja proizvođačkih organizacija.

Članak 20.

Članovi udruženja proizvođačkih organizacija koji nisu proizvođačke organizacije

1.  
Države članice mogu utvrditi uvjete pod kojima fizičke ili pravne osobe koje nisu priznate proizvođačke organizacije mogu biti članovi nekog udruženja proizvođačkih organizacija.
2.  

Članovi priznatog udruženja proizvođačkih organizacija koji nisu priznate proizvođačke organizacije ne smiju se:

(a) 

uzimati u obzir kod kriterija priznavanja;

(b) 

izravno koristiti mjerama koje financira Unija.

Države članice mogu dopustiti, ograničiti ili zabraniti pravo tim članovima da glasuju o odlukama koje se odnose na operativne programe.

Članak 21.

Transnacionalno udruženje proizvođačkih organizacija

1.  
Sjedište transnacionalnog udruženja proizvođačkih organizacija nalazi se u državi članici u kojoj proizvođačke organizacije koje su njegovi članovi ostvaruju većinu vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište.

Osim toga, sjedište se može osnovati u državi članici u kojoj se nalazi većina pridruženih proizvođačkih organizacija, ako se predmetne države članice tako dogovore.

2.  
Ako transnacionalno udruženje proizvođačkih organizacija provodi operativni program i ako se u trenutku podnošenja novog operativnog programa većina vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište ostvaruje u drugoj državi članici ili ako se većina pridruženih proizvođačkih organizacija nalazi u državi članici u kojoj nije sjedište tog transnacionalog udruženja, sjedište će se zadržati u državi članici u kojoj se trenutačno nalazi do završetka provedbe novog operativnog programa.

Međutim, ako se po završetku provedbe tog novog operativnog programa većina vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište i dalje ostvaruje ili se većina pridruženih proizvođačkih organizacija i dalje nalazi u državi članici koja nije ona u kojoj se sjedište trenutačno nalazi, sjedište će se premjestiti u tu drugu državu članicu, osim ako se predmetne države članice dogovore da se lokacija sjedišta ne mijenja.

3.  

Država članica u kojoj se nalazi sjedište transnacionalnog udruženja proizvođačkih organizacija odgovorna je za:

(a) 

priznavanje udruženja;

(b) 

odobrenje operativnog programa transnacionalnog udruženja prema potrebi;

(c) 

uspostavu potrebne administrativne suradnje s drugim državama članicama u kojima se nalaze povezane organizacije, u pogledu ispunjenja uvjeta priznavanja, provedbe operativnog programa pridruženih proizvođačkih organizacija i sustava provjera i administrativnih kazni. Te druge države članice pružaju svu potrebnu pomoć državi članici u kojoj se nalazi sjedište; i

(d) 

pružanje sve relevantne dokumentacije na zahtjev države članice u kojoj se nalaze članovi, uključujući sve dostupno primjenjivo zakonodavstvo, prevedeno na službeni jezik ili jedan od službenih jezika te države članice.

POGLAVLJE II.

Operativni fondovi i operativni programi

Odjeljak 1.

Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 2.

Operativni fondovi

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 3.

Operativni programi

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 4.

Potpora

▼M7 —————

▼B

POGLAVLJE III.

Mjere za sprječavanje kriza i upravljanje krizama

Odjeljak 1.

Opće odredbe

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 2.

Ulaganja kojima se upravljanje količinama stavljenima na tržište čini učinkovitijim

▼M7 —————

▼M1

Odjeljak 3.

Potpora povezana sa zajedničkim fondovima

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 4.

Ponovna sadnja voćnjaka nakon obveznoga krčenja

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 5.

Povlačenja s tržišta

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 6.

Zelena berba i neubiranje

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 7.

Osiguranje ljetine

▼M7 —————

▼M1

Odjeljak 8.

Potpora povezana s mentorstvom

▼M7 —————

▼B

POGLAVLJE IV.

Nacionalna financijska pomoć

▼M7 —————

▼B

POGLAVLJE V.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Obavijesti i izvješća

▼M7 —————

▼B

Članak 55.

Obavijesti država članica o proizvođačkim cijenama voća i povrća na unutarnjem tržištu

1.  
Države članice obavješćuju Komisiju do 12.00 sati (po bruxelleskom vremenu) svake srijede o ponderiranim prosječnim zabilježenim cijenama voća i povrća navedenog u Prilogu VI. tijekom prethodnog tjedna, kad su podaci dostupni.

Za voće i povrće obuhvaćeno općim tržišnim standardom utvrđenim u Prilogu I. dijelu A Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, obavješćuje se samo o cijenama proizvoda koji ispunjavaju taj standard, dok se cijene proizvoda koji su obuhvaćeni posebnim tržišnim standardom utvrđenim u dijelu B tog Priloga odnose samo na proizvode klase I.

▼M8

Države članice obavješćuju samo o cijenama voća i povrća proizvedenog na njihovu državnom području. Cijene obuhvaćaju konvencionalno, neekološko voće i povrće za konzumaciju u svježem stanju.

▼B

Države članice obavješćuju o pojedinoj ponderiranoj prosječnoj cijeni koja odgovara tipovima i vrstama proizvoda, veličinama i opremama navedenim u Prilogu VI toj Uredbi. Kad se zabilježene cijene odnose na tipove, vrste, veličine ili opreme koje nisu one navedene u tom prilogu, države članice obavješćuju Komisiju o tipovima, vrstama, veličinama i opremama proizvoda kojima cijene odgovaraju.

Zabilježene cijene odnose se na cijene franko mjesto pakiranja, sortirano, upakirano i prema potrebi, na paletama, izraženo u eurima za po 100 kilograma neto težine.

2.  
Države članice utvrđuju reprezentativna tržišta u proizvodnom području predmetnog voća i povrća. Države članice obavješćuju Komisiju o reprezentativnim tržištima i njihovoj težini u prosjeku u prvoj obavijesti ili kad ih izmijene. Države članice mogu dobrovoljno obavješćivati o cijenama.

Odjeljak 2.

Nadzor i procjena operativnih programa i nacionalnih strategija

▼M7 —————

▼B

Odjeljak 3.

Administrativne kazne

Članak 59.

Nepoštovanje kriterija priznavanja

1.  
Ako država članica utvrdi da proizvođačka organizacija ne poštuje jedan od kriterija priznavanja povezanih sa zahtjevima iz članaka 5. i 7., članka 11. stavaka 1. i 2. i članka 17., najkasnije dva mjeseca nakon utvrđivanja propusta šalje preporučenom poštom predmetnoj proizvođačkoj organizaciji pismo upozorenja u kojem navodi utvrđeni propust, korektivne mjere i rokove u kojima se te mjere moraju poduzeti, pri čemu ti rokovi nisu dulji od četiri mjeseca. Od trenutka utvrđivanja propusta države članice obustavljaju plaćanja potpore sve dok se ne poduzmu korektivne mjere na zadovoljavajući način.
2.  
Ako se korektivne mjere iz stavka 1. ne poduzmu u roku koji je utvrdila država članica, priznavanje proizvođačke organizacije se suspendira. Država članica obavješćuje proizvođačku organizaciju o razdoblju suspenzije, koje počinje odmah nakon isteka roka za poduzimanje tih korektivnih mjera i ne traje dulje od 12 mjeseci od datuma na koji je proizvođačka organizacija primila pismo upozorenja. Time se ne dovodi u pitanje primjena horizontalnog nacionalnog zakonodavstva kojim može biti predviđeno obustavljanje tih mjera nakon početka povezanog pravnog postupka.

Tijekom suspenzije priznanja proizvođačka organizacija može nastaviti svoju djelatnost, ali obustavlja joj se isplata potpore sve dok se suspenzija priznanja ne ukine. Godišnji iznos potpore umanjuje se za 2 % za svaki kalendarski mjesec ili dio mjeseca u kojemu je priznanje suspendirano.

Suspenzija završava na dan kontrole kojom se potvrđuje da su predmetni kriteriji priznavanja ispunjeni.

3.  
Ako se kriteriji ne ispune do kraja razdoblja suspenzije koje je utvrdilo nadležno tijelo države članice, država članica povlači priznanje s učinkom od datuma od kojeg uvjeti za priznavanje nisu ispunjeni ili, ako nije moguće utvrditi taj datum, od datuma utvrđivanja propusta. Time se ne dovodi u pitanje primjena horizontalnog nacionalnog zakonodavstva kojim može biti predviđena suspenzija priznavanja nakon početka povezanog pravnog postupka. Neisplaćena se potpora za razdoblje u kojem je utvrđeno nepoštovanje kriterija ne isplaćuje, a nepropisno isplaćena potpora se vraća.
4.  
Ako država članica utvrdi da proizvođačka organizacija ne poštuje bilo koji drugi kriterij priznavanja utvrđen u članku 154. Uredbe (EU) br. 1308/2013 osim onih navedenih stavku 1., najkasnije dva mjeseca nakon utvrđivanja propusta šalje preporučenom poštom predmetnoj proizvođačkoj organizaciji pismo upozorenja u kojemu navodi utvrđeni propust, korektivne mjere i rokove u kojima se te mjere moraju poduzeti, pri čemu ti rokovi nisu dulji od četiri mjeseca.
5.  
Ako se korektivne mjere iz stavka 4. ne poduzmu u roku koji je utvrdila država članica, plaćanja se obustavljaju, a godišnji se iznos potpore smanjuje za 1 % za svaki započeti kalendarski mjesec ili dio mjeseca nakon isteka tog roka. Time se ne dovodi u pitanje primjena horizontalnog nacionalnog zakonodavstva kojim može biti predviđeno obustavljanje tih mjera nakon početka povezanog pravnog postupka.
6.  
Države članice povlače priznavanje ako proizvođačka organizacija ne dokaže da ispunjava kriterije minimalne količine ili vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište na temelju zahtjeva iz članka 154. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 do 15. listopada druge godine nakon godine u kojoj ti kriteriji nisu bili ispunjeni. Povlačenje stupa na snagu od datuma od kojeg uvjeti za priznavanje nisu ispunjeni ili, ako taj datum nije moguće utvrditi, od datuma kad je utvrđeno neispunjavanje tih uvjeta. Neisplaćena se potpora za razdoblje u kojem je utvrđeno nepoštovanje kriterija ne isplaćuje, a nepropisno isplaćena potpora se vraća.

Međutim, ako proizvođačka organizacija dostavi državi članici dokaz da zbog prirodnih nepogoda, nepovoljnih klimatskih događaja, bolesti ili najezde nametnika, unatoč tome što je poduzela mjere za sprečavanje rizika, ne može ispuniti kriterije priznavanja utvrđene u članku 154. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu minimalne količine ili vrijednosti proizvodnje namijenjene tržištu koje su utvrdile države članice, država članica može za predmetnu godinu odstupiti od kriterija minimalne količine ili vrijednosti proizvodnje namijenjene tržištu u pogledu te proizvođačke organizacije.

▼M7 —————

▼B

POGLAVLJE VI.

Proširenje pravila

Članak 68.

Uvjeti za proširenje pravila

1.  

Članak 164. Uredbe (EU) br. 1308/2013 primjenjuje se za proizvode sektora voća i povrća i prerađevina voća i povrća pod uvjetom da su pravila iz stavka 4. tog članka:

(a) 

na snazi najmanje godinu dana;

(b) 

obvezujuća najviše tri godine.

Međutim države članice mogu odstupiti od uvjeta utvrđenog u ovom stavku, prvom podstavku, točki (a) ako je cilj pravila koja se proširuju jedan od onih iz članka 164. stavka 4. prvog podstavka, točaka (a), (e), (f), (h), (i), (j), (m) i (n) Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2.  
Pravila koja su obvezujuća za sve proizvođače u određenom gospodarskom području ne primjenjuju se na proizvode isporučene za preradu na temelju ugovora koji je potpisan prije početka berbe, osim ako se proširenjem izričito obuhvaćaju takvi proizvodi, uz iznimku pravila o izvješćivanju o tržištu iz članka 164. stavka 4. prvog podstavka, točke (a) Uredbe (EU) br. 1308/2013.
3.  
Pravila o proizvođačkim organizacijama ili udruženjima proizvođačkih organizacija ne smiju biti obvezujuća za proizvođače ekoloških proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 834/2007 osim ako na njih pristane 50 % proizvođača obuhvaćenih tom Uredbom u gospodarskom području u kojem proizvođačka organizacija ili udruženje proizvođačkih organizacija djeluje i ta organizacija ili udruženje pokriva najmanje 60 % takve proizvodnje u tom području.
4.  
Pravila iz članka 164. stavka 4. prvog podstavka, točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 ne primjenjuju se na proizvode koji su proizvedeni izvan posebnog gospodarskog područja iz članka 164. stavka 2 te Uredbe.

Članak 69.

Nacionalna pravila

1.  
Za potrebe članka 164. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1308/2013 države članice mogu odlučiti da je gospodarsko područje koje se uzima u obzir u slučaju proširenja pravila sektorske organizacije regija ili cijelo državno područje na kojem su uvjeti proizvodnje i stavljanja na tržište homogeni.
2.  

Za potrebe utvrđivanja reprezentativnosti proizvođačkih organizacija i udruženja proizvođačkih organizacija u smislu članka 164. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013, države članice utvrđuju pravila isključujući:

(a) 

proizvođače čija je proizvodnja namijenjena prvenstveno za izravnu prodaju potrošačima na gospodarstvu ili u proizvodnom području;

(b) 

izravne prodaje prema točki (a);

(c) 

proizvode isporučene za preradu na temelju ugovora koji je potpisan prije početka berbe, osim ako se proširenjem izričito obuhvaćaju takvi proizvodi;

(d) 

proizvođače ili proizvodnju ekoloških proizvoda obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 834/2007.

Članak 70.

Obavijest o proširenju pravila i gospodarskim područjima

1.  

Kad pojedina država članica obavješćuje o obvezujućim pravilima koje je propisala za određeni proizvod i gospodarsko područje na temelju članka 164. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1308/2013, odmah obavješćuje Komisiju:

(a) 

o gospodarskom području u kojem će se ta pravila primjenjivati;

(b) 

o proizvođačkoj organizaciji, udruženju proizvođačkih organizacija ili sektorskoj organizaciji koja je zatražila proširenje pravila i podacima iz kojih je vidljivo ispunjenje odredbi članka 164. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(c) 

ako proširenje pravila zatraži proizvođačka organizacija ili udruženje proizvođačkih organizacija, o broju proizvođača koji pripadaju toj organizaciji ili udruženju i ukupnom broju proizvođača u predmetnom gospodarskom području; ti se podaci odnose na stanje u trenutku kad je podnesen zahtjev za proširenje;

(d) 

ako proširenje pravila zatraži proizvođačka organizacija ili udruženje proizvođačkih organizacija, o ukupnoj proizvodnji u gospodarskom području i proizvodnji koju je na tržište stavila za organizacija ili udruženje tijekom posljednje godine za koju su ti podaci dostupni;

(e) 

o datumu od kojeg se pravila koja se proširuju primjenjuju na predmetnu proizvođačku organizaciju, udruženje proizvođačkih organizacija ili sektorsku organizaciju; i

(f) 

o datumu od kojeg proširenje stupa na snagu i trajanju primjene proširenja.

2.  
Kad država članica utvrdi nacionalna pravila o reprezentativnosti u slučaju proširenja pravila sektorskih organizacija na temelju članka 164. stavka 3. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1308/2013, o tim pravilima i njihovom obrazloženju obavješćuje Komisiju zajedno s obavijesti o samom proširenju pravila.
3.  
Prije javnog objavljivanja proširenih pravila Komisija obavješćuje države članice o tim pravilima na način koji smatra prikladnim.

Članak 71.

Ukidanje proširenja pravila

Komisija donosi odluku iz članka 175. točke (d) Uredbe (EU) br. 1308/2013 kojom se od države članice zahtijeva da ukine proširenje pravila o kojem je ta država članica donijela odluku na temelju članka 164. stavka 1. te Uredbe kad utvrdi sljedeće:

(a) 

da se odlukom države članice isključuje konkurencija na bitnom dijelu unutarnjeg tržišta ili ugrožava slobodna trgovina, ili da su ugroženi ciljevi iz članka 39. Ugovora;

(b) 

da se članak 101. stavak 1. Ugovora primjenjuje na pravila proširena na druge proizvođače;

(c) 

da se ne ispunjavaju odredbe ovog poglavlja.

Odluka Komisije u pogledu tih pravila primjenjuje se od datuma na koji se predmetnu državu članicu obavijesti o takvim nalazima.

Članak 72.

Kupci proizvoda koji se prodaju sa stabla;

1.  
U slučaju kad proizvođači koji ne pripadaju proizvođačkoj organizaciji prodaju svoje proizvode sa stabla, za potrebe ispunjenja pravila o izvješćivanju o proizvodnji i stavljanju na tržište smatra se da je predmetne proizvode proizveo kupac.
2.  
Predmetna država članica može odlučiti da i druga osim onih navedenih u stavku 1. budu obvezujuća za kupce kad su odgovorni za upravljanje takvom proizvodnjom.

GLAVA III.

TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA – SUSTAV ULAZNIH CIJENA

Članak 73.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

(a) 

„partija” znači roba prijavljena u okviru jedne deklaracije puštanja u slobodan promet, kojom je obuhvaćena samo roba istog podrijetla koja potpada pod samo jednu oznaku kombinirane nomenklature (oznaku KN); i

(b) 

„uvoznik” znači deklarant u smislu članka 5. stavka 15. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ).

Članak 74.

Izvještavanje o cijenama i količinama uvezenih proizvoda

1.  

Za svaki proizvod i za razdoblja utvrđena u Prilogu VII. dijelu A države članice dostavljaju Komisiji za svaki tržišni dan do 12.00 sati u podne (po bruxelleskom vremenu) sljedećeg radnog dana, za svaku zemlju podrijetla podatke:

(a) 

o prosječnim rěprezentativnim cijenama proizvoda uvezenih iz trećih zemalja koji se prodaju na uvoznim tržištima država članica; i

(b) 

o ukupnim količinama u odnosu na cijene navedene u točki (a).

Za potrebe prvog podstavka, točke (a) države članice obavješćuju Komisiju o uvoznim tržištima koje smatraju reprezentativnima i koja uključuju London, Milano, Perpignan i Rungis.

Ako su ukupne količine iz prvog podstavka, točke (b) manje od deset tona, Komisiju se ne obavješćuje o odgovarajućim cijenama.

2.  

Cijene iz stavka 1. prvog podstavka, točke (a) bilježe se:

(a) 

za svaki proizvod naveden na popisu u Prilogu VII. dijelu A;

(b) 

za sve dostupne sorte i veličine; i

(c) 

u fazi uvoznik/veletrgovac ili u fazi veletrgovac/trgovac na malo ako nisu dostupne cijene u fazi uvoznik/veletrgovac.

One se umanjuju za sljedeće iznose:

(a) 

tržišnu maržu od 15 % za tržišne centre Londona, Milana i Rungisa i 8 % za druge tržišne centre; i

(b) 

troškove prijevoza i osiguranja unutar carinskog područja Unije.

Za troškove vozarine i osiguranja koji se oduzimaju u skladu s drugim podstavkom, države članice mogu utvrditi paušalne iznose za oduzimanje. O takvim paušalnim iznosima i načinima njihova izračuna potrebno je odmah obavijestiti Komisiju.

3.  

Cijene zabilježene u skladu sa stavkom 2, kad su utvrđene u fazi veletrgovac/trgovac na malo, smanjuju se:

(a) 

za iznos od 9 % da bi se uzela u obzir trgovačka marža veletrgovca; i

(b) 

za iznos od 0,7245 EUR za 100 kilograma da bi se uzeli u obzir troškovi rukovanja i tržišni porezi i pristojbe.

4.  

Za proizvode na popisu u Prilogu VII. dijelu A koji podliježu posebnom tržišnom standardu, smatraju se reprezentativnim:

(a) 

cijene proizvoda klase I., ako količine u toj klasi predstavljaju najmanje 50 % ukupnih količina stavljenih na tržište;

(b) 

cijene proizvoda klase I. i klase II., ako količine u tim klasama predstavljaju najmanje 50 % ukupnih količina stavljenih na tržište;

(c) 

cijene proizvoda klase II., kad proizvodi iz klase I. nisu na raspolaganju, osim ako se odluči da se na njih primijeni koeficijent prilagodbe, ako se zbog svojih karakteristika kvalitete proizvodi obično ne stavljaju na tržište u klasi I.

Koeficijent prilagodbe iz prvog podstavka, točke (c) primjenjuje se nakon odbitka iznosa navedenih u stavku 2.

Za proizvode na popisu u Prilogu VII. dijelu A koji ne podliježu posebnom tržišnom standardu, reprezentativnima se smatraju cijene proizvoda koji ispunjavaju opće tržišne standarde.

Članak 75.

Osnova za ulaznu cijenu

1.  
Za potrebe članka 181. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 proizvodi sektora voća i povrća i prerađevina voća i povrća iz tog članka oni su koji su navedeni u Prilogu VII. ovoj Uredbi.
2.  
Ako je carinska vrijednost proizvoda navedenih u Prilogu VII. dijelu A utvrđena u skladu s transakcijskom vrijednošću iz članka 70. Uredbe (EU) br. 952/2013 i ako je ona za više od 8 % veća od paušalne vrijednosti koju je Komisija izračunala kao paušalnu uvoznu vrijednost u trenutku izrade deklaracije o puštanju proizvoda u slobodan promet, uvoznik mora položiti jamstvo iz članka 148. Uredbe (EU) 2015/2447. ( 4 ) U tu svrhu, iznos uvozne carine koja bi se mogla naplatiti za proizvode navedene u Prilogu VII. dijelu A jest iznos carine koju bi trebalo platiti da je predmetni proizvod bio razvrstan na temelju predmetne paušalne uvozne vrijednosti.

Prvi podstavak ne primjenjuje se ako je paušalna uvozna vrijednost veća od ulaznih cijena navedenih u Prilogu 2. Odjeljku I. dijela trećeg Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 ( 5 ), ili ako deklarant, umjesto polaganja jamstva, zatraži neposredan unos u račune iznosa carina kojima roba može na kraju podlijegati.

3.  
Ako se carinska vrijednost proizvoda navedenih u Prilogu VII. dijelu A izračunava u skladu s člankom 74. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 952/2013, carina se oduzima u skladu s člankom 38. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) 2017/892. U tom slučaju uvoznik polaže jamstvo u iznosu carine koju bi trebalo platiti da je predmetni proizvod bio razvrstan na temelju primjenjive paušalne uvozne vrijednosti.
4.  
Carinska vrijednost robe koja se uvozi kao konsignacijska roba izravno se utvrđuje u skladu s člankom 74. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 952/2013 i u tu se svrhu primjenjuje paušalna uvozna vrijednost izračunata u skladu s člankom 38. Provedbene uredbe (EU) 2017/892 u razdoblju u kojem je na snazi.
5.  
Uvozniku se daje rok od mjesec dana od prodaje predmetnih proizvoda, uz ograničenje od četiri mjeseca od datuma prihvaćanja deklaracije o puštanju u slobodan promet, da dokaže da je predmetna serija prodana u skladu s uvjetima koji potvrđuju ispravnost cijena iz članka 70. Uredbe (EU) br. 952/2013, ili da utvrdi carinsku vrijednost iz članka 74. stavka 2. točke (c) te Uredbe.

Nepoštovanje jednog od ovih rokova ima kao posljedicu gubitak položenog jamstva, ne dovodeći u pitanje primjenu stavka 6.

Položeno se jamstvo oslobađa ako se carinskim tijelima pruži zadovoljavajući dokaz uvjeta ustupanja proizvoda. U protivnom se jamstvo zadržava za plaćanje uvozne carine.

Kako bi dokazao da je serija ustupljena u skladu s uvjetima utvrđenima u prvom podstavku, uvoznik stavlja na raspolaganje, osim računa, i sve dokumente potrebne za obavljanje odgovarajućih carinskih provjera u vezi s prodajom i ustupanjem svakog proizvoda iz predmetne serije, uključujući i dokumente koji se odnose na prijevoz, osiguranje, rukovanje i skladištenje serije.

Ako se tržišnim standardima iz članka 3. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 zahtijeva da se na pakiranju navede vrsta ili tip voća i povrća, tada se vrsta proizvoda ili tip voća i povrća koji su dio serije navodi na dokumentima koji se odnose na prijevoz, na računima i na nalogu za isporuku.

6.  
Rok od četiri mjeseca iz stavka 5. prvog podstavka nadležna tijela države članice mogu produljiti za najviše tri mjeseca na propisno obrazložen zahtjev uvoznika.

Ako nadležna tijela država članica provjerom utvrde da nisu ispunjeni zahtjevi ovog članka, ona osiguravaju povrat dospjele carine u skladu s člankom 105. Uredbe (EU) br. 952/2013. Iznos carine čiji povrat treba osigurati ili preostali iznos carine čiji povrat treba osigurati uključuje kamate od datuma kada je roba puštena u slobodan promet do datuma osiguravanja povrata. Primjenjuje se kamatna stopa koja je na snazi za postupke povrata u okviru nacionalnog prava.

GLAVA IV.

OPĆE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

▼M7 —————

▼B

Članak 77.

Obavijesti

1.  

Države članice imenuju jedno nadležno tijelo ili upravu odgovornu za ispunjavanje obaveza dostave obavijesti o svakoj od sljedećih tema:

▼M7 —————

▼B

(b) 

proizvođačkim cijenama voća i povrća na unutarnjem tržištu, kako je predviđeno člankom 55.;

(c) 

cijenama i količinama proizvoda uvezenih iz trećih zemalja i prodanih na reprezentativnim uvoznim tržištima, kako je predviđeno člankom 74.;

(d) 

uvezenim količinama puštenim u slobodan promet, kako je predviđeno člankom 39. Provedbene uredbe (EU) 2017/892.

2.  
Države članice obavješćuju Komisiju o imenovanju i detaljima za kontaktiranje određenog tijela ili uprave i o svakoj promjeni takvih podataka.

Popis imenovanih tijela i uprava koji sadržava njihove nazive i adrese daje se na raspolaganje državama članicama i javnosti prikladnim sredstvima putem sustava informiranja koji Komisija uvodi, uključujući objavu na internetu.

3.  
Obavješćivanje predviđeno ovom Uredbom i Provedbenom uredbom (EU) 2017/892 provodi se u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 792/2009 ( 6 ).
4.  
Ako država članica ne dostavi obavijest u skladu kako se zahtijeva u okviru Uredbe (EU) br. 1308/2013, ove Uredbe ili Provedbene uredbe (EU) 2017/892 ili ako se obavijest pokaže netočnom u svjetlu objektivnih činjenica koje posjeduje Komisija, Komisija može obustaviti dio ili sve mjesečne isplate iz članka 17. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za sektor voća i povrća sve dok se obavijest ne dostavi na ispravan način.

▼M7 —————

▼B

Članak 81.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

▼M7 —————

▼M8




PRILOG VI.

Obavještavanje o cijenama iz članka 55. stavka 1.



Proizvod

Vrsta/sorta

Prezentiranje/veličina

Reprezentativna tržišta

Rajčice

Okrugle

Veličina 47 – 102 mm, u rasutom stanju, u pakiranjima od 5 ili 6 kg

Belgija

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Nizozemska

Poljska

Portugal

Rumunjska

U grozdovima

Sve vrste grozdova, ali samo ako je prosječna veličina pojedinačnih rajčica 47 mm ili više od 47 mm, u pakiranjima od 3 do 10 kg

Posebne/cherry

Rajčice u rasutom stanju ili u grozdovima, posebne vrste rajčica, samo ako je prosječna veličina pojedinačnih rajčica manja od 47 mm (40 mm u slučaju cherry rajčica), u pakiranjima od oko 250 do 500 g

Marelice

Sve vrste i sorte

Veličina 40 – 50 mm, plitice ili pakiranja od oko 5 do 10 kg ili pakiranja od 500 g do 1 kg

Bugarska

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Mađarska

Rumunjska

Nektarine

Bijelog mesa

Žutog mesa

Veličina A/B, plitice ili pakiranja od oko 6 do 10 kg

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Plosnate nektarine

Veličina A/B, plitice ili pakiranja od oko 5 kg

Breskve

Bijelog mesa

Žutog mesa

Veličina A/B, plitice ili pakiranja od oko 6 do 10 kg i pakiranja od 500 g do 1 kg

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Plosnate breskve

Veličina A/B, plitice ili pakiranja od oko 5 kg

Stolno grožđe

Sve vrste i sorte sa sjemenkama

Sve vrste i sorte bez sjemenki

Plitice od 300 do 700 g i pakiranja od 3 do 10 kg

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Kruške

Blanquilla

Veličina 55/60, pakiranja od oko 5 do 10 kg

Belgija

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Nizozemska

Austrija

Poljska

Portugal

Rumunjska

Conference

Veličina 60/65+, pakiranja od oko 5 do 10 kg

Williams

Rocha

Veličina 65+/75+, pakiranja od oko 5 do 10 kg

Abbé Fétel

Kaiser

Veličina 70/75, pakiranja od oko 5 do 10 kg

Doyenné du Comice

Veličina 75/90, pakiranja od oko 5 do 10 kg

Jabuke

Braeburn

Cox orange

Elstar

Gala

Zlatni delišes

Jonagold (ili Jonagored)

Idared

Fuji

Shampion

Granny Smith

Crveni delišes i ostale crvene sorte

Ligol

Boskoop

Veličina 65/80, pakiranja od oko 4 do 20 kg

Belgija

Njemačka

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Mađarska

Nizozemska

Poljska

Portugal

Rumunjska

Limuni

Sve sorte

Veličina 3 – 4, pakiranja od oko 10 do 20 kg

Grčka

Španjolska

Italija

Klementine

Sve sorte

Veličina 1 – X – 3, pakiranja od oko 8 do 20 kg

Grčka

Španjolska

Italija

Francuska

Mandarine

Sve sorte

Veličina 1 – X – 3, pakiranja od oko 8 do 20 kg

Grčka

Španjolska

Italija

Naranče

Nacionalni ponderirani prosjek glavnih sorti koje obuhvaćaju najmanje 70 % reprezentativnog tržišta u referentnom razdoblju obavijesti

Veličina 3 – 6, pakiranja od oko 8 do 20 kg

Grčka

Španjolska

Italija

Portugal

Kiviji

Zeleni Hayward

Veličina 85 – 90 i 95 – 125, pakiranja od oko 3 do 10 kg

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Portugal

Cvjetača

Sve vrste i sorte

Veličina 16 – 20 cm

Belgija

Njemačka

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Nizozemska

Poljska

Portugal

Rumunjska

Patlidžani

Sve vrste i sorte

Veličina 40+/70+

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Nizozemska

Rumunjska

Lubenice

Nacionalni ponderirani prosjek najreprezentativnijih vrsta i sorti koje obuhvaćaju najmanje 70 % reprezentativnog tržišta

Uobičajeni standardi na reprezentativnom tržištu

Bugarska

Grčka

Španjolska

Italija

Mađarska

Rumunjska

Dinje

Nacionalni ponderirani prosjek najreprezentativnijih vrsta i sorti koje obuhvaćaju najmanje 70 % reprezentativnog tržišta

Uobičajeni standardi na reprezentativnom tržištu

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Portugal

Rumunjska

Krastavci

Glatke sorte

350 – 500 g, složeni u pakiranju

Bugarska

Njemačka

Grčka

Španjolska

Francuska

Italija

Mađarska

Nizozemska

Poljska

Rumunjska

Finska

▼B




PRILOG VII.

Popis proizvoda za potrebe sustava ulaznih cijena iz glave III.

Ne dovodeći u pitanje pravila tumačenja Kombinirane nomenklature, opis proizvoda smatra se samo indikativnim. Za potrebe ovog Priloga područje primjene odredaba iz glave III. određuje se područjem primjene oznaka KN koje su vrijedile u trenutku donošenja ove Uredbe. Ako se ispred oznake KN nalazi „ex”, područje primjene dodatnih carina određuje se područjem primjene oznake KN i opisom proizvoda te odgovarajućim razdobljem primjene.

DIO A



Oznaka KN

Opis

Razdoblje primjene

ex 0702 00 00

Rajčice

Od 1. siječnja do 31. prosinca

ex 0707 00 05

Krastavci (1)

Od 1. siječnja do 31. prosinca

ex 0709 90 80

Artičoke

Od 1. studenoga do 30. lipnja

0709 90 70

Tikvice

Od 1. siječnja do 31. prosinca

ex 0805 10 20

Slatke naranče, svježe

Od 1. prosinca do 31. svibnja

ex 0805 20 10

Klementine

Od 1. studenoga do kraja veljače

ex 0805 20 30 ex 0805 20 50 ex 0805 20 70 ex 0805 20 90

Mandarine (uključujući tangerine i satsuma mandarine); Wilking i slični križanci agruma

Od 1. studenoga do kraja veljače

ex 0805 50 10

Limuni (Citrus limon, Citrus limonum):

Od 1. lipnja do 31. svibnja

ex 0806 10 10

Stolno grožđe

Od 21. srpnja do 20. studenoga

ex 0808 10 80

Jabuke

Od 1. srpnja do 30. lipnja

ex 0808 20 50

Kruške

Od 1. srpnja do 30. travnja

ex 0809 10 00

Marelice

Od 1. lipnja do 31. srpnja

ex 0809 20 95

Trešnje, osim višanja

Od 21. svibnja do 10. kolovoza

ex 0809 30 10 ex 0809 30 90

Breskve, uključujući nektarine

Od 11. lipnja do 30. rujna

ex 0809 40 05

Šljive

Od 11. lipnja do 30. rujna

DIO B



Oznaka KN

Opis

Razdoblje primjene

ex 0707 00 05

Krastavci namijenjeni preradi

Od 1. svibnja do 31. listopada

ex 0809 20 05

Višnje (Prunus cerasus)

Od 21. svibnja do 10. kolovoza



( 1 ) Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).

( 2 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

( 3 ) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

( 4 ) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 558.)

( 5 ) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

( 6 ) Uredba Komisije (EZ) br. 792/2009 od 31. kolovoza 2009. o detaljnim pravilima u skladu s kojima države članice moraju Komisiji dostavljati podatke i dokumente pri provedbi zajedničke organizacije tržišta, sustava izravnih plaćanja, promidžbe poljoprivrednih proizvoda i režima koji se primjenjuju na najudaljenije regije i manje otoke u Egejskom moru (SL L 228, 1.9.2009., str. 3.).