: 32008L0098 — HR — 16.10.2025

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Direktivom utvrđuju mjere za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi sprečavanjem ili smanjenjem nastanka otpada, štetnih učinaka nastanka otpada i njegovim gospodarenjem, smanjenjem ukupnog utjecaja uporabe resursa i povećanjem učinkovitosti takve uporabe, što je ključno za prijelaz na kružno gospodarstvo i osiguravanje dugoročne konkurentnosti Unije.

Članak 2.

Izuzeća iz područja primjene

Iz područja primjene ove Direktive isključuje se sljedeće:

(a)

plinovite tvari koje se ispuštaju u atmosferu i ugljikov dioksid uhvaćen i prenesen u svrhu geološkog skladištenja i geološki uskladišten u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 );

(b)

zemlja/tlo (in situ) uključujući neiskopano onečišćeno tlo i građevine trajno povezane sa zemljištem;

(c)

neonečišćeno tlo i drugi materijali iz prirode iskopani tijekom građevinskih aktivnosti ako je nedvojbeno da će se taj materijal koristiti za građevinske svrhe u svojem prirodnom obliku na lokaciji s koje je iskopan;

(d)

radioaktivni otpad;

(e)

deaktivirani eksplozivi;

(f)

fekalije, ako nisu obuhvaćene stavkom 2. točkom (b), slama i drugi neopasni poljoprivredni ili šumski materijal koji se nalazi u prirodi i koji se koristi u poljoprivredi, šumarstvu ili za proizvodnju energije iz takve biomase postupcima ili metodama koje ne štete okolišu i ne ugrožavaju zdravlje ljudi.

U mjeri u kojoj je obuhvaćeno drugim zakonodavstvom Zajednice, iz područja primjene ove Direktive isključuje se sljedeće:

(a)

otpadne vode;

(b)

nusproizvodi životinjskog podrijetla uključujući prerađene proizvode obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1774/2002, osim proizvoda namijenjenih spaljivanju, odlaganju na odlagališta ili uporabi u postrojenjima na bioplin ili kompost;

(c)

strvine životinja koje nisu zaklane nego su uginule, uključujući životinje usmrćene radi istrebljenja epizootskih bolesti, koje se zbrinjavaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002;

(d)

otpad koji nastaje pri istraživanju, eksploataciji, oplemenjivanju i skladištenju mineralnih sirovina te pri radu kamenoloma obuhvaćen Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od istraživanje i eksploatacije mineralnih sirovina ( 2 );

(e)

tvari koje su namijenjene uporabi kao krmiva kako su definirana u članku 3. stavku 2. točki (g) Uredbe (EZ) 767/2009 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) i ne sastoje se od nusproizvoda životinjskog podrijetla niti ih sadržavaju.

Ne dovodeći u pitanje obveze na temelju drugog relevantnog zakonodavstva Zajednice, iz područja ove Direktive isključuju se sedimenti koji se premještaju unutar površinskih voda radi gospodarenja vodama i vodenim tokovima ili sprečavanja poplava ili ublažavanja posljedica poplava, suša ili regeneracije zemljišta ako se dokaže da su ti sedimenti neopasni.

Specifična pravila za posebna slučajeve o gospodarenju posebnim kategorijama otpada, ili kao dopuna pravilima iz ove Direktive, mogu se utvrditi u pojedinačnim Direktivama.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

„otpad” znači svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti;

„opasan otpad” znači otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava navedenih u Prilogu III.;

2.a

„neopasni otpad” znači otpad koji nije obuhvaćen točkom 2.;

2.b

„komunalni otpad” znači:

(a)

miješani otpad i odvojeno skupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir i karton, staklo, metale, plastiku, biootpad, drvo, tekstil, ambalažu, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore te glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj;

(b)

miješani otpad i odvojeno skupljeni otpad iz ostalih izvora, kada je takav otpad po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstava;

Komunalni otpad ne uključuje otpad iz proizvodnje, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, septičkih jama i kanalizacijske mreže i pročišćavanja otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj, otpadna vozila ili građevinski otpad.

Tom definicijom ne dovodi se u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnih i privatnih subjekata;

2.c

„građevinski otpad” znači otpad nastao iz aktivnosti građenja i rušenja;

„otpadna ulja” znači mineralna ili sintetička ulja za podmazivanje ili industrijska ulja koja su postala neprikladna za uporabu za koju su prvobitno bila namijenjena, primjerice ulja iz motora s unutarnjim izgaranjem i ulja reduktora, ulja za podmazivanje, ulja za turbine i hidraulička ulja;

„biootpad” znači biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, ureda, restorana, veleprodaje, kantina, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i sličan otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda;

4.a

„otpad od hrane” znači sva hrana kako je definirana u članku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) koja je postala otpad;

4.b

„proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c” znači svaki proizvođač, uvoznik ili distributer ili druga fizička ili pravna osoba koja, neovisno o korištenoj tehnici prodaje, među ostalim putem ugovora na daljinu kako su definirani u članku 2. točki 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ), ili:

(a)

ima poslovni nastan u državi članici i proizvodi tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c pod svojim imenom ili žigom, ili za koju ih drugi dizajniraju ili proizvode, a ona ih prvi put isporučuje pod svojim imenom ili žigom na državnom području te države članice;

(b)

ima poslovni nastan u državi članici i preprodaje na državnom području te države članice, pod svojim imenom ili žigom, tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c koje su proizveli drugi gospodarski subjekti, na kojima se ne pojavljuje ime, robna marka ili žig takvih drugih gospodarskih subjekata;

(c)

ima poslovni nastan u državi članici i prvi put isporučuje na državnom području te države članice na profesionalnoj osnovi tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c iz druge države članice ili iz treće zemlje; ili

(d)

prodaje tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c putem ugovora na daljinu izravno krajnjim korisnicima, bez obzira na to jesu li oni privatna kućanstva ili ne, u nekoj državi članici, i ima poslovni nastan u drugoj državi članici ili trećoj zemlji.

„Proizvođač tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c” ne uključuje proizvođače, uvoznike ili distributere ili druge fizičke ili pravne osobe koje isporučuju rabljene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c koji su ocijenjeni prikladnima za ponovnu uporabu ili tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c dobivene od tih rabljenih ili otpadnih proizvoda ili njihovih dijelova na tržištu, ili samozaposlene krojače koji izrađuju proizvode po mjeri;

4.c

„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedene u Prilogu IV.c za distribuciju ili upotrebu na tržištu države članice u okviru trgovačke djelatnosti, uz naplatu ili besplatno;

4.d

„organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača” znači pravni subjekt koji financijski, ili financijski i operativno, organizira ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođačâ;

4.e

„internetska platforma” znači internetska platforma kako je definirana u članku 3. točki i. Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 );

4.f

„pružatelj usluge provođenja narudžbi” znači pružatelj usluge provođenja narudžbi kako je definiran u članku 3. točki 11. Uredbe (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 );

4.g

„potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

4.h

„krajnji korisnik” znači krajnji korisnik kako je definiran u članku 3. točki 21. Uredbe (EU) 2019/1020;

4.i

„subjekt socijalne ekonomije” znači subjekt uređen privatnim pravom koji pruža robu ili usluge i posluje u skladu sa sljedećim načelima:

(a)

daje prednost ljudima te socijalnim i okolišnim ciljevima naspram dobiti;

(b)

ponovno ulaže cjelokupnu ili većinu dobiti i viškova radi daljnjeg ostvarivanja njihovih socijalnih ciljeva ili okolišnih ciljeva i obavlja aktivnosti u interesu svojih članova ili korisnika ili društva u cjelini; i

(c)

demokratskim ili participativnim upravljanjem;

4.j

„neprodani proizvod široke potrošnje” znači neprodani proizvod široke potrošnje kako je definiran u članku 2. točki 37. Uredbe (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 );

„proizvođač otpada” znači svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač otpada) ili svaka osoba koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada;

„posjednik otpada” znači proizvođač otpada odnosno fizička ili pravna osoba koja posjeduje otpad;

„trgovac” znači svako poduzeće koje u nabavci, a kasnije i prodaji otpada, djeluje u ulozi nalogodavca, uključujući i posrednike koji otpad ne preuzimaju u fizički posjed;

„posrednik” znači svako poduzeće koje organizira oporabu ili zbrinjavanje otpada u ime drugih, uključujući posrednike koji otpad ne preuzimaju u fizički posjed;

„gospodarenje otpadom” znači skupljanje, prijevoz, oporaba (uključujući razvrstavanje) i zbrinjavanje otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima i naknadno održavanje lokacija zbrinjavanja, a obuhvaća i radnje koje poduzimaju trgovac ili posrednik;

10.

„skupljanje” znači prikupljanje otpada, uključujući prethodno razvrstavanje i privremeno skladištenje otpada u svrhu prijevoza do postrojenja za obradu otpada;

11.

„odvojeno skupljanje” znači skupljanje prilikom kojega se tijekovi otpada drže odvojeno prema njegovoj vrsti i svojstvima kako bi se olakšala obrada;

12.

„sprečavanje” znači mjere koje se poduzimaju prije nego je tvar, materijal ili proizvod postao otpad, kojima se smanjuju:

(a)

količine otpada, uključujući smanjenje ponovnom uporabom proizvoda ili produljenjem životnog vijeka proizvoda;

(b)

štetni učinci otpada na okoliš i zdravlje ljudi; ili

(c)

sadržaj opasnih tvari u materijalima i proizvodima;

13.

„ponovna uporaba” znači svaki postupak kojim se proizvodi ili dijelovi koji nisu otpad ponovno koriste u istu svrhu za koju su izvorno načinjeni;

14.

„obrada” znači postupci oporabe ili zbrinjavanja, uključujući i postupke pripreme prije oporabe ili zbrinjavanja;

15.

„oporaba” znači svaki postupak čiji glavni rezultat je otpad koji je koristan jer zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo upotrijebiti za tu određenu svrhu, ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu. U Prilogu II. naveden je neiscrpan popis postupaka oporabe;

15.a

„materijalna oporaba” znači svaki postupak oporabe, isključujući energetsku oporabu i preradu u materijale koji će se uporabljivati kao gorivo ili druga sredstva za proizvodnju energije; uključuje, među ostalim, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i nasipavanje;

16.

„priprema za ponovnu uporabu” znači postupci oporabe kao što su provjera, čišćenje ili popravak, kojim se proizvodi ili dijelovi proizvoda koji su postali otpad pripremaju kako bi se mogli ponovno uporabiti bez dodatne predobrade;

17.

„recikliranje” znači svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu. Recikliranje obuhvaća preradu organskog materijala, ali ne uključuje energetsku oporabu i preradu u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za nasipavanje;

17.a

„nasipavanje” znači svaki postupak oporabe pri kojima se odgovarajući neopasan otpad uporabljuje za potrebe sanacije otkopanih prostora ili u tehničke svrhe pri uređenju krajolika. Otpad koji se uporabljuje za nasipavanje mora zamijeniti materijale koji nisu otpad, odgovarati prethodno navedenim svrhama i biti ograničen na količinu koja je strogo potrebna za postizanje tih svrha;

18.

„regeneracija otpadnih ulja” znači svaki postupak oporabe (recikliranja) kojim se bazna ulja mogu proizvesti rafiniranjem otpadnih ulja, posebno uklanjanjem nečistoća, proizvoda oksidacije i aditiva sadržanih u takvim uljima;

19.

„zbrinjavanje” znači svaki postupak koji nije oporaba, čak i kad postupak ima za sekundarnu posljedicu obnovu tvari ili energije. U Prilogu I. nalazi se neiscrpan popis postupaka zbrinjavanja:

20.

„najbolje raspoložive tehnike” znači najbolje raspoložive tehnike prema definiciji iz članka 2. stavka 11. Direktive 96/61/EZ;

21.

„program proširene odgovornosti proizvođača” znači skup mjera koje poduzimaju države članice kako bi osigurale da proizvođači proizvoda snose financijsku odgovornost ili financijsku i organizacijsku odgovornost za gospodarenje fazom otpada u životnom vijeku proizvoda.

Članak 4.

Hijerarhija otpada

Kao redoslijed prioriteta zakonodavstva i politike o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom primjenjuje se sljedeća hijerarhija otpada:

(a)

sprečavanje;

(b)

priprema za ponovnu uporabu;

(c)

recikliranje;

(d)

drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba; i

(e)

zbrinjavanje.

Kad primjenjuju hijerarhiju otpada koja se spominje u stavku 1., države članice poduzimaju mjere kojima potiču rješenja koja nude najbolji ukupni učinak na okoliš. To može zahtijevati da se za posebne tijekove otpada odstupi od navedene hijerarhije u slučajevima poduzimanja mjera koje imaju najbolji ukupni učinak na okoliš i zasnivaju se na razmatranju životnog ciklusa o ukupnim utjecajima pri nastanku i gospodarenju takvim otpadom.

Države članice osiguravaju da razvoj zakonodavstva i politike o otpadu bude potpuno transparentan postupak u kojem se poštuju postojeći nacionalni propisi o savjetovanju i uključivanju građana i svih dionika.

Države članice uzimaju u obzir opća načela zaštite okoliša kao što su predostrožnost i održivost, tehnička provedivost i ekonomska održivost, zaštita resursa, kao i ukupne učinke na okoliš i zdravlje ljudi te gospodarske i socijalne učinke, u skladu s člancima 1. i 13.

Države članice primjenjuju ekonomske instrumente i druge mjere kako bi potaknule na primjenu hijerarhije otpada poput onih navedenih u Prilogu IV.a ili drugih prikladnih instrumenata i mjera.

Članak 5.

Nusproizvodi

Države članice poduzimaju prikladne mjere kako bi osigurale da se tvar ili predmet koji nastaje kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta ne smatra otpadom, već nusproizvodom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

daljnja uporaba tih tvari ili predmeta je osigurana,;

(b)

tvar ili predmet mogu se upotrijebiti izravno, bez dodatne obrade osim uobičajenim industrijskim postupcima;

(c)

tvar ili predmet nastaje kao sastavni dio proizvodnog procesa; i

(d)

daljnja uporaba tvari ili predmeta je u skladu s propisima, tj. tvar ili predmet ispunjava sve relevantne zahtjeve u pogledu proizvoda, zaštite okoliša i zaštite zdravlja za tu konkretnu uporabu i neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

Komisija može donositi provedbene akte radi utvrđivanja detaljnih kriterija za ujednačenu primjenu uvjeta utvrđenih stavkom 1. na određene tvari ili predmete.

Tim se detaljnim kriterijima osigurava visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi te razboritog i racionalnog korištenja prirodnih resursa.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2. Prilikom usvajanja tih provedbenih akata, Komisija od svih kriterija koje su države članice donijele u skladu sa stavkom 3. ovog članka kao početnu točku uzima najstrože kriterije i kriterije koji najviše štite okoliš te u razvijanju detaljnih kriterija daje prednost ponovljivim praksama industrijske simbioze.

Ako na razini Unije ne postoje kriteriji iz stavka 2., države članice mogu utvrditi detaljne kriterije za primjenu uvjeta iz stavka 1. na konkretne tvari ili predmete.

Države članice obavješćuju Komisiju o tim detaljnim kriterijima u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ) ako se to zahtijeva tom Direktivom.

Članak 6.

Prestanak statusa otpada

Države članice poduzimaju prikladne mjere kako bi osigurale da se otpad koji je bio podvrgnut recikliranju ili drugom postupku oporabe prestane smatrati otpadom ako ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

tvar ili predmet uporabljivat će se za posebne namjene;

(b)

za takvu stvar ili predmet postoji tržište i potražnja;

(c)

tvar ili predmet ispunjavaju tehničke zahtjeve za posebne namjene i zadovoljavaju postojeće propise i norme koje važe za proizvode; i

(d)

uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do ukupnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

▼M4 —————

Komisija prati razvoj nacionalnih kriterija u državama članicama i procjenjuje je li na toj osnovi potrebno razviti kriterije za prestanak statusa otpada na razini Unije. S tim ciljem i gdje je to prikladno Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja detaljnih kriterija za ujednačenu primjenu uvjeta utvrđenih stavkom 1. na određene vrste otpada.

Tim se detaljnim kriterijima osigurava visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi te olakšava razborito i racionalno korištenje prirodnih resursa. Ti kriteriji uključuju:

(a)

dopustivi ulazni otpadni materijal za postupak oporabe;

(b)

dozvoljene postupke i tehnike obrade;

(c)

kriterije kvalitete za materijale koji prestaju biti otpad kao rezultat postupka oporabe u skladu s primjenjivim standardima za proizvode, uključujući granične vrijednosti za onečišćujuće tvari, gdje je to potrebno;

(d)

zahtjeve za sustave gospodarenja da pokažu usklađenost s kriterijima za prestanak statusa otpada, uključujući zahtjeve za kontrolu kvalitete i unutarnji nadzor te akreditaciju, gdje je to prikladno; i

(e)

zahtjev za izjavu o sukladnosti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

Prilikom usvajanja tih provedbenih akata Komisija uzima u obzir odgovarajuće kriterije koje su države članice uspostavile u skladu sa stavkom 3. te kao početnu točku od tih kriterija uzima najstrože kriterije i kriterije koji najviše štite okoliš.

Ako na razini Unije nisu određeni kriteriji u skladu sa stavkom 2., države članice mogu utvrditi detaljne kriterije za primjenu uvjeta iz stavka 1. na određene vrste otpada. Tim se detaljnim kriterijima uzimaju u obzir svi mogući štetni učinci tvari ili predmeta na okoliš i zdravlje ljudi te oni moraju zadovoljavati zahtjeve iz stavka 2. točaka od (a) do (e).

Države članice obavješćuju Komisiju o tim kriterijima u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 ako se to zahtijeva tom Direktivom.

Ako kriteriji nisu određeni bilo na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu sa stavkom 2. ili 3., država članica može odlučiti za svaki pojedinačni slučaj, ili poduzeti odgovarajuće mjere da provjeri, je li određeni otpad prestao biti otpad na temelju uvjeta stavka 1. i, gdje je to potrebno, uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene u stavku 2. točkama od (a) do (e) te granične vrijednosti za onečišćujuće tvari i sve moguće štetne posljedice za okoliš i zdravlje ljudi. Takve odluke za svaki pojedinačni slučaj nije potrebno prijavljivati Komisiji u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535.

Države članice mogu informacije o odlukama za pojedinačne slučajeve i o rezultatima provjere koju provode nadležna tijela učiniti javno dostupnima elektroničkim sredstvima.

Fizička ili pravna osoba koja:

(a)

prvi put koristi materijal koji je prestao biti otpad i nije stavljen na tržište; ili

(b)

stavi materijal na tržište prvi put nakon što je prestao biti otpad,

osigurava da taj materijal ispunjava relevantne zahtjeve u skladu sa zakonodavstvom o kemikalijama i proizvodima. Uvjeti utvrđeni u stavku 1. moraju biti ispunjeni prije nego što se zakonodavstvo o kemikalijama i proizvodima počne primjenjivati na materijal koji je prestao biti otpad.

Članak 7.

Popis otpada

►M4 1.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi nadopunjavanja ove Direktive utvrđivanjem popisa otpada i njegovog preispitivanja u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka. ◄ stavku 2. Popis otpada obuhvaća opasni otpad, a pri uvrštenju otpada na popis uzimaju se u obzir podrijetlo i sastav otpada i, prema potrebi, granične vrijednosti koncentracija opasnih tvari. Popis otpada je obvezujući u pogledu određivanja otpada koji treba smatrati opasnim otpadom. Uvrštenje neke tvari ili predmeta na popis ne znači da je ta tvar ili predmet otpad u svim okolnostima. Tvar ili predmet smatrat će se otpadom samo ako je primjenjiva definicija iz točke 1. članka 3.

Otpad koji se na popisu otpada ne pojavljuje kao opasan država članica može smatrati opasnim otpadom ako pokazuje jedno ili više svojstava navedenih u Prilogu III. Država članica o takvim slučajevima izvješćuje Komisiju bez odlaganja i dostavlja joj sve relevantne podatke. Popis treba preispitati u svjetlu primljenih obavijesti kako bi se donijela odluka o tome je li ga potrebno prilagoditi.

Ako država članica može dokazati da određeni otpad koji se pojavljuje na popisu opasnog otpada ne pokazuje neko od svojstava navedenih u Prilogu III., ona takav otpad može smatrati neopasnim otpadom. Država članica dužna je izvijestiti Komisiju o takvim slučajevima bez odlaganja i dostaviti Komisiji sve relevantne podatke. Popis treba preispitati u svjetlu primljenih obavijesti kako bi se donijela odluka o tome je li ga potrebno prilagoditi.

Ponovna klasifikacija opasnog otpada u neopasan otpad ne može biti rezultat razrjeđivanja ili miješanja otpada s ciljem snižavanja početnih koncentracija opasnih tvari na razinu ispod kritičnih vrijednosti na temelju kojih se za otpad utvrđuje da je opasan.

▼M4 —————

Države članice mogu smatrati otpad neopasnim otpadom u skladu s popisom otpada koji se spominje u stavku 1.

Komisija osigurava da se pri izradi i preispitivanju tog popisa poštuju, prema potrebi, načela jasnoće, sveobuhvatnosti i dostupnosti za korisnike, a posebno za mala i srednja poduzeća (SME).

POGLAVLJE II.

OPĆI ZAHTJEVI

Članak 8.

Proširena odgovornost proizvođača

Kako bi se ojačala ponovna uporaba i sprečavanje, recikliranje i drugi načini oporabe otpada, države članice mogu donijeti zakonodavne i druge mjere kojima će osigurati da svaka fizička ili pravna osoba koja profesionalno razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje ili uvozi proizvode (proizvođač proizvoda) bude obuhvaćena režimom proširene odgovornosti proizvođača.

Te mjere mogu obuhvaćati prihvaćanje povrata proizvoda ili otpada koji preostaje nakon uporabe tih proizvoda, kao i naknadno gospodarenje otpadom i financijsku odgovornost za te aktivnosti. Te mjere mogu obuhvatiti obvezu pružanja javno dostupnih informacija o tome u kojoj je mjeri proizvod pogodan za ponovnu uporabu ili recikliranje.

Ako te mjere uključuju uspostavu programa proširene odgovornosti proizvođača, primjenjuju se opći minimalni zahtjevi utvrđeni u članku 8.a.

Države članice mogu odlučiti da bi proizvođači proizvoda koji svojom voljom preuzmu financijsku ili financijsku i organizacijsku odgovornost za gospodarenje fazom otpada u životnom vijeku proizvoda trebali primjenjivati sve opće minimalne zahtjeve utvrđene u članku 8.a. ili samo neke od njih.

Države članice mogu poduzeti odgovarajuće mjere kako bi potakle dizajn proizvoda i sastavnih dijelova proizvoda koji umanjuju učinak proizvoda na okoliš i nastanak otpada u tijeku proizvodnje i daljnje uporabe proizvoda te kako bi osigurale da se oporaba i zbrinjavanje proizvoda koji su postali otpad provode u skladu s člancima 4. i 13.

Tim se mjerama mogu poticati, među ostalim, razvoj, proizvodnja i marketing proizvoda i sastavnih dijelova proizvoda koji su pogodni za višekratnu uporabu, koji sadržavaju reciklirane materijale, tehnički su trajni, mogu se lako popraviti, a kad postanu otpad, pogodni su za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada. Tim mjerama uzima se u obzir učinak proizvoda tijekom njihova cijelog životnog vijeka, hijerarhiju otpada i, gdje je to prikladno, potencijal za višestruko recikliranje.

Kad primjenjuju proširenu odgovornost proizvođača, države članice uzimaju o obzir tehničku provedivost i gospodarsku održivost i ukupne učinke na okoliš, zdravlje ljudi i društvo, poštujući nužnost osiguravanja dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

Proširena odgovornost proizvođača primjenjuje se ne dovodeći u pitanje odgovornost za gospodarenje otpadom kako se predviđa člankom 15. stavkom 1. i ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo o posebnim tijekovima otpada i posebnim proizvodima.

Komisija organizira razmjenu informacija među državama članicama i sudionicima uključenima u programe proširene odgovornosti proizvođača o praktičnoj provedbi općih minimalnih zahtjeva iz članka 8.a. To, među ostalim, uključuje razmjenu informacija o najboljim praksama kako bi se osigurali odgovarajuće upravljanje i prekogranična suradnja u pogledu programa proširene odgovornosti proizvođača te neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta, o organizacijskim značajkama i praćenju organizacija koje ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača proizvoda, o modulaciji financijskih doprinosa, o odabiru subjekata za gospodarenje otpadom i o sprečavanju odbacivanja smeća. Komisija objavljuje rezultate razmjene informacija. Komisija objavljuje rezultate razmjene informacija i može dati smjernice o tim i drugim relevantnim aspektima.

Komisija u dogovoru s državama članicama objavljuje smjernice o prekograničnoj suradnji u pogledu programa proširene odgovornosti proizvođača te modulaciji financijskih doprinosa iz članka 8.a stavka 4. točke (b).

Ako je to potrebno kako bi se izbjeglo narušavanje unutarnjeg tržišta, Komisija može donijeti provedbene akte kako bi odredila kriterije s ciljem ujednačene primjene članka 8.a stavka 4. točke (b), ali isključujući bilo kakvo precizno određivanje razine doprinosa. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

Članak 8.a

Opći minimalni zahtjevi za programe proširene odgovornosti proizvođača

Ako su programi proširene odgovornosti proizvođača uspostavljeni u skladu s člankom 8. stavkom 1., uključujući u skladu s ostalim zakonodavnim aktima Unije, države članice:

(a)

na jasan način definiraju uloge i odgovornosti svih uključenih dionika, uključujući proizvođače proizvoda koji stavljaju proizvode na tržište države članice, organizacije koje u njihovo ime ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača, privatne ili javne subjekte za gospodarenje otpadom, lokalna tijela i, prema potrebi, subjekte za ponovnu uporabu i za pripremu za ponovnu uporabu te poduzeća socijalne ekonomije;

(b)

u skladu s hijerarhijom otpada određuju ciljeve u području gospodarenja otpadom s ciljem ostvarivanja barem kvantitativnih ciljeva relevantnih za program proširene odgovornosti proizvođača kako je utvrđen ovom Direktivom, Direktivom 94/62/EZ, Direktivom 2000/53/EZ, Direktivom 2006/66/EZ i Direktivom 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ), i određuju druge kvantitativne i/ili kvalitativne ciljeve koji se smatraju relevantnima za program proširene odgovornosti proizvođača;

(c)

osiguravaju postojanje sustava izvješćivanja radi prikupljanja podataka o proizvodima koje na tržište država članica stavljaju proizvođači proizvoda koji podliježu proširenoj odgovornosti proizvođača i podataka o skupljanju i obradi otpada koji je nastao od tih proizvoda uz navođenje, prema potrebi, tokova otpadnih materijala te drugih podataka koji su relevantni u svrhe točke (b);

(d)

osiguravaju jednako postupanje prema proizvođačima neovisno o podrijetlu ili veličini proizvoda, bez nametanja prekomjernog regulatornog opterećenja za proizvođače, uključujući mala i srednja poduzeća, koji proizvode male količine proizvoda.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su posjednici otpada obuhvaćeni programima proširene odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 8. stavkom 1. obaviješteni o mjerama za sprečavanje nastanka otpada, centrima za ponovnu uporabu i pripremu za ponovnu uporabu, sustavima za povrat i skupljanje otpada te sprečavanju odbacivanja smeća. Države članice poduzimaju i mjere kojima potiču posjednike otpada da preuzmu odgovornost i svoj otpad predaju u postojeće sustave odvojenog skupljanja, posebno, gdje je to primjereno, gospodarskim poticajima ili propisima.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svi proizvođači proizvoda ili organizacije koje ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača proizvoda:

(a)

imaju jasno definiran obuhvat u smislu zemljopisnog područja, proizvoda i materijala, bez ograničavanja na područja u kojima je skupljanje i gospodarenje otpadom najisplativije;

(b)

pružaju odgovarajuću dostupnost sustava za skupljanje otpada unutar područja navedenih u točki (a);

(c)

raspolažu potrebnim financijskim sredstvima ili financijskim i organizacijskim sredstvima za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača;

(d)

primjenjuju odgovarajući sustav samokontrole, prema potrebi uz redovite neovisne revizije radi procjene:

vlastitog financijskog upravljanja, uključujući usklađenost sa zahtjevima utvrđenima stavkom 4. točkama (a) i (b);

ii.

kvalitete prikupljenih i dostavljenih podataka u skladu s ovim člankom stavkom 1. točkom (c) te sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1013/2006;

(e)

javno obznanjuju informacije o ostvarenju ciljeva za gospodarenje otpadom iz stavka 1. točke (b) te, u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, također informacije o sljedećem:

vlasništvu i članstvu;

ii.

financijskim doprinosima koje uplaćuju proizvođači proizvoda po prodanoj jedinici ili toni proizvoda koji je stavljen na tržište; i

iii.

postupku odabira subjekata za gospodarenje otpadom.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi za financijske doprinose koje uplaćuju proizvođači proizvoda radi ispunjavanja svojih obveza proširene odgovornosti proizvođača osigurale sljedeće:

(a)

da se njima pokrivaju sljedeći troškovi za proizvode koje proizvođač stavlja na tržište država članica:

—

troškovi odvojenog skupljanja otpada i njegova naknadnog prijevoza te obrade, uključujući obradu potrebnu za ispunjavanje ciljeva Unije u području gospodarenja otpadom, i troškove potrebne za ispunjavanje drugih ciljeva iz stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir prihode od ponovne uporabe, od prodaje sekundarnih sirovina od njihovih proizvoda i od nepreuzetih naknada od pologa;

—

troškovi pružanja odgovarajućih informacija posjednicima otpada u skladu sa stavkom 2.;

—

troškovi prikupljanja podataka i izvješćivanja u skladu sa stavkom 1. točkom (c).

Ova se točka ne primjenjuje na programe proširene odgovornosti proizvođača uspostavljene u skladu s direktivom 2000/53/EZ, 2006/66/EZ ili 2012/19/EU;

(b)

u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, da su modulirani, gdje je to moguće, za pojedinačne proizvode ili skupine sličnih proizvoda, posebno uzimajući u obzir njihovu trajnost, mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari, čime se zauzima pristup životnog ciklusa i djeluje u skladu sa zahtjevima relevantnog prava Unije te, kad je to primjenjivo, na temelju usklađenih kriterija kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta; i

(c)

da ne prekoračuju troškove koji su potrebni za troškovno učinkovito pružanje usluga gospodarenja otpadom; takvi se troškovi utvrđuju na transparentan način među dotičnim subjektima.

Gdje je to opravdano potrebom da se osigura odgovarajuće gospodarenje otpadom i ekonomska održivost programa proširene odgovornosti proizvođača, države članice mogu odstupiti od raspodjele financijske odgovornosti iz točke (a), pod sljedećim uvjetima:

u slučaju programa proširene odgovornosti proizvođača uspostavljenih kako bi se ostvarili ciljevi gospodarenja otpadom utvrđeni zakonodavnim aktima Unije, proizvođači proizvoda snose barem 80 % potrebnih troškova;

ii.

u slučaju programa proširene odgovornosti proizvođača uspostavljenih na dan 4. srpnja 2018. ili na kasniji datum s ciljem ostvarenja ciljeva gospodarenja otpadom koji su utvrđeni samo u zakonodavstvu država članica, proizvođači proizvoda snose barem 80 % potrebnih troškova;

iii.

u slučaju programa proširene odgovornosti proizvođača uspostavljenih prije 4. srpnja 2018. s ciljem ostvarenja ciljeva gospodarenja otpadom koji su utvrđeni samo u zakonodavstvu država članica, proizvođači proizvoda snose barem 50 % potrebnih troškova;

te pod uvjetom da preostale troškove snose izvorni proizvođači ili distributeri otpada.

Ovo se izuzeće ne može upotrijebiti kako bi se smanjio udio troškova koji proizvođači proizvoda snose u okviru programa o proširenoj odgovornosti proizvođača uspostavljenih prije 4. srpnja 2018.

Države članice uspostavljaju odgovarajući okvir za praćenje i provedbu kako bi osigurale da proizvođači proizvoda i organizacije koje ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača u njihovo ime, izvršavaju svoje obveze u pogledu proširene odgovornosti proizvođača, među ostalim i kada je riječ o prodaji na daljinu, da se financijska sredstva pravilno uporabljuju te da svi sudionici uključeni u provedbu programa proširene odgovornosti proizvođača dostavljaju pouzdane podatke.

Ako na teritoriju države članice više organizacija ispunjava obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača proizvoda, predmetna država članica za nadzor provedbe obveza u pogledu proširene odgovornosti proizvođača imenuje barem jedno tijelo neovisno od privatnih interesa ili tu zadaću povjerava javnom tijelu.

Svaka država članica dopušta proizvođačima proizvoda s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji stavljaju proizvode na tržište na njezinom teritoriju da imenuju pravnu ili fizičku osobu s poslovnim nastanom na njezinom teritoriju kao ovlaštenog predstavnika u svrhe ispunjavanja obveza proizvođača u pogledu programâ proširene odgovornosti proizvođača na njezinu teritoriju.

Za potrebe nadzora i provjere usklađenosti s obvezama proizvođača proizvoda u pogledu programâ proširene odgovornosti proizvođača, države članice mogu uspostaviti zahtjeve, poput zahtjeva u pogledu registracije, informacija i izvješćivanja, koje treba ispuniti pravna ili fizička osoba koju se imenuje kao ovlaštenog predstavnika na njezinom teritoriju.

Države članice osiguravaju redovan dijalog relevantnih dionika uključenih u provedbu programâ proširene odgovornosti proizvođača, uključujući proizvođače i distributere, privatne ili javne subjekte za gospodarenje otpadom, lokalna tijela, organizacije civilnog društva i, gdje je to primjenjivo, subjekte iz socijalne ekonomije, mreže za ponovnu uporabu i popravak te subjekte za pripremu za ponovnu uporabu.

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da su programi proširene odgovornosti proizvođača uspostavljeni prije 4. srpnja 2018. usklađeni s ovim člankom do 5. siječnja 2023.

▼M5

►C3 Za baterije, kako su definirane u članku 3. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ), ◄ države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da su programi proširene odgovornosti proizvođača uspostavljeni prije 4. srpnja 2018. usklađeni s ovim člankom do 18. kolovoza 2025.

Pružanjem informacija javnosti u okviru ovog članka ne dovodi se u pitanje očuvanje povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija u skladu s relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Članak 9.

Sprečavanje nastanka otpada

Države članice poduzimaju mjere za sprečavanje nastanka otpada. Tim se mjerama barem:

(a)

potiču i podržavaju održivi modeli proizvodnje i potrošnje;

(b)

potiče dizajn, proizvodnja i uporaba proizvoda koji su učinkoviti u iskorištavanju resursa, trajni (među ostalim u pogledu životnog vijeka i odsustva planiranog zastarijevanja), mogu se popravljati, ponovno upotrebljavati i nadograđivati;

(c)

ciljaju proizvodi koji sadržavaju ključne sirovine kako bi se spriječilo da ti proizvodi postanu otpad;

(d)

potiče ponovna uporaba proizvoda te uspostava sustava kojima se promiču aktivnosti popravka i ponovne uporabe, posebno električne i elektroničke opreme, tekstila i namještaja, kao i ambalaže te građevinskih materijala i proizvoda;

(e)

potiče, prema potrebi i ne dovodeći u pitanje prava intelektualnog vlasništva, dostupnost rezervnih dijelova, uputa za uporabu, tehničkih informacija ili drugih instrumenata, opreme ili softvera koji omogućuju popravak i ponovnu uporabu proizvoda, a da se pritom ne ugrožava njihova kvaliteta i sigurnost;

(f)

smanjuje nastanak otpada u postupcima povezanima s industrijskom proizvodnjom, vađenjem minerala, proizvodnjom, građenjem i rušenjem, uzimajući u obzir najbolje raspoložive tehnike;

▼M6 —————

(i)

promiče smanjenje sadržaja opasnih tvari u materijalima i proizvodima, ne dovodeći u pitanje usklađene pravne zahtjeve koji se tiču tih materijala i proizvoda utvrđene na razini Unije, i osigurava da svaki dobavljač proizvoda, kako je definirano u članku 3. točki 33. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 12 ) pruža informacije u skladu s člankom 33. stavkom 1. te Uredbe Europskoj agenciji za kemikalije od 5. siječnja 2021.;

(j)

smanjuje nastajanje otpada, osobito otpada koji nije prikladan za pripremu za ponovnu uporabu ili recikliranje;

(k)

utvrđuju proizvodi koji su glavni izvor stvaranja smeća, posebice u prirodi i morskom okolišu, te poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje i smanjenje stvaranja smeća iz tih proizvoda; ako države članice odluče provesti ovu obvezu pomoću tržišnih ograničenja, one osiguravaju da su ta ograničenja proporcionalna i nediskriminirajuća;

(l)

nastoje zaustaviti nastanak morskog smeća kao doprinos cilju Ujedinjenih naroda o održivom razvoju da bi se spriječilo i znatno smanjilo sve vrste onečišćenja mora; i

(m)

razvijaju i podržavaju informativne kampanje za podizanje razine osviještenosti o sprečavanju nastanka otpada i odbacivanju smeća.

Europska agencija za kemikalije uspostavlja bazu podataka za podatke koji joj se dostavljaju u skladu sa stavkom 1. točkom (i) do 5. siječnja 2020. i održava je. Europska agencija za kemikalije omogućuje pristup toj bazi podataka subjektima koji se bave obradom otpada. Agencija također omogućuje potrošačima da na zahtjev pristupe bazi podataka.

Države članice prate i procjenjuju provedbu mjera za sprečavanje nastanka otpada. U tu svrhu uporabljuju odgovarajuće kvalitativne ili kvantitativne pokazatelje i ciljeve, posebno u smislu količine nastalog otpada.

Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera u pogledu ponovne uporabe mjerenjem ponovne uporabe na temelju zajedničke metodologije utvrđene provedbenim aktom iz stavka 7., od prve pune kalendarske godine nakon donošenja tog provedbenog akta.

▼M6 —————

Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila pokazatelje za mjerenje cjelokupnog napretka provedbe mjera za sprečavanje nastanka otpada i najkasnije do 31. ožujka 2019. donosi provedbeni akt o uspostavi zajedničke metodologije za izvješćivanje o ponovnoj uporabi proizvoda. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

▼M6 —————

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2024. analizira podatke o ponovnoj uporabi koje dostavljaju države članice u skladu s člankom 37. stavkom 3. radi razmatranja izvedivosti mjera za poticanje ponovne uporabe proizvoda, uključujući određivanje kvantitativnih ciljeva. Komisija također analizira izvedivost određivanja drugih mjera za sprečavanje nastanka otpada, uključujući ciljeve u pogledu smanjenja otpada. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

Članak 9.a

Sprečavanje nastanka otpada od hrane

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka otpada od hrane duž cijelog lanca opskrbe, u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i drugoj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima. Te mjere uključuju barem sljedeće:

(a)

razvoj i podupiranje intervencija za promjenu ponašanja kako bi se smanjio otpad od hrane te kampanja za informiranje javnosti o sprečavanju nastanka otpada od hrane;

(b)

utvrđivanje i rješavanje neučinkovitosti u funkcioniranju lanca opskrbe hranom i podupiranje suradnje među svim akterima, uz osiguravanje pravedne raspodjele troškova i koristi preventivnih mjera, što može uključivati suzbijanje tržišnih praksi koje uzrokuju nastanak otpada od hrane te podupiranje stavljanja na tržište i upotrebe proizvoda za koje je odobreno odstupanje od članka 76. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 ) na temelju stavka 4. tog članka, samo pod uvjetima, ako postoje, pod kojima je odobreno takvo odstupanje;

(c)

poticanje doniranja hrane i drugih oblika redistribucije za ljudsku potrošnju, osiguravajući da se prednost daje korištenju za ljudsku potrošnju u odnosu na korištenje u hrani za životinje i preradi u neprehrambene proizvode;

(d)

podupiranje osposobljavanja i razvoja vještina te olakšavanje pristupa mogućnostima financiranja, posebno za mala i srednja poduzeća i subjekte socijalne ekonomije;

(e)

poticanje i promicanje inovacija i tehnoloških rješenja kojima se doprinosi sprečavanju nastanka otpada od hrane, ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2025/40 Europskog parlamenta i Vijeća ( 14 ), a posebno njezin članak 6.

Države članice osiguravaju da svi relevantni akteri u lancu opskrbe hranom budu uključeni razmjerno svojem kapacitetu i ulozi u sprečavanju nastanka otpada od hrane u tom lancu opskrbe hranom, pri čemu posebno nastoje spriječiti nerazmjeran učinak na mala i srednja poduzeća. Države članice, nakon savjetovanja s bankama hrane i drugim organizacijama za preraspodjelu hrane, prema potrebi poduzimaju mjere na temelju bilo kojeg postojećeg nacionalnog sustava doniranja hrane kako bi osigurale da gospodarski subjekti za koje su države članice utvrdile da imaju značajnu ulogu u sprečavanju i nastanka otpada od hrane predlažu sporazume o doniranju bankama hrane i drugim organizacijama za preraspodjelu hrane kako bi se olakšalo doniranje neprodane hrane koja je sigurna za prehranu ljudi i uz razuman trošak za gospodarske subjekte.

Države članice prate i procjenjuju provedbu svojih mjera za sprečavanje nastanka otpada od hrane, uključujući usklađenost s ciljevima smanjenja otpada od hrane iz stavka 4., mjerenjem razina otpada od hrane na temelju metodologije utvrđene u skladu sa stavkom 3.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi dopune ove Direktive u pogledu utvrđivanja zajedničke metodologije i minimalnih zahtjeva kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane.

Države članice poduzimaju potrebne i odgovarajuće mjere kako bi do 31. prosinca 2030. postigle sljedeće ciljeve smanjenja otpada od hrane na nacionalnoj razini:

(a)

smanjenje nastanka otpada od hrane u preradi i proizvodnji za najmanje 10 % u usporedbi s nastalom količinom otpada od hrane koja je bila godišnji prosjek u razdoblju između 2021. i 2023.;

(b)

smanjenje nastanka otpada od hrane po stanovniku, zajednički u maloprodaji i drugoj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima za najmanje 30 % u usporedbi s nastalom količinom otpada od hrane koja je bila godišnji prosjek u razdoblju između 2021. i 2023.

Ako, u odnosu na ciljeve smanjenja otpada od hrane, država članica može dostaviti podatke za godinu prije 2021., koji su prikupljeni metodama utvrđenima u Delegiranoj odluci Komisije (EU) 2019/1597 ( 15 ) ili, za godine prije 2020., primjenom metoda usporedivih s metodologijom i minimalnim zahtjevima kvalitete za ujednačeno mjerenje razina otpada od hrane kako je utvrđeno u toj delegiranoj odluci, država članica može primijeniti raniju godinu kao referentno razdoblje. Država članica do 17. travnja 2027. obavješćuje Komisiju i ostale države članice o svojoj namjeri da iskoristi raniju godinu te, za godinu prije 2020., dostavlja Komisiji podatke i metode mjerenja korištene za njihovo prikupljanje i stavlja te podatke i metode mjerenja na raspolaganje javnosti.

Kako bi se države članice poduprlo u ostvarenju cilja smanjenja otpada od hrane predviđenih u stavku 4. točki (b), Komisija do 17. listopada 2027. donosi provedbene akte kojima se uspostavlja korekcijski faktor kako bi se u obzir uzelo povećanje ili smanjenje turizma u odnosu na referentno razdoblje za određivanje cilja smanjenja otpada od hrane. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

Ako Komisija smatra da podaci povezani s godinom koja prethodi 2020. nisu u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 5., u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti dostavljene u skladu s tim stavkom donosi odluku kojom se od države članice zahtijeva da upotrijebi godišnji prosjek razdoblja između 2021. i 2023., godinu 2020. ili godinu prije 2020. koja je različita od onoga što je ta država članica predložila kao referentno razdoblje.

Komisija do 31. prosinca 2027. preispituje ciljeve koje treba ostvariti do 2030., utvrđene u stavku 4., kako bi, prema potrebi, te ciljeve izmijenila i/ili ciljeve proširila na druge faze lanca opskrbe hranom te razmotrila postavljanje novih ciljeva za razdoblje nakon 2030.

Preispitivanje iz prvog podstavka uključuje:

(a)

procjenu razmjera i uzroka nastanka otpada od hrane i gubitka hrane u primarnoj proizvodnji te utvrđivanje i procjenu izvedivosti odgovarajućih poticaja za smanjenje takvog otpada i gubitka;

(b)

procjenu mogućnosti uvođenja pravno obvezujućih ciljeva u pogledu stavka 4. točaka (a) i (b) koje treba ostvariti do 2035.; i

(c)

procjenu učinka promjena u razinama proizvodnje na ostvarivost cilja smanjenja otpada od hrane u pogledu stavka 4. točke (a).

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

Države članice usklađuju svoja djelovanja za sprečavanje nastanka otpada od hrane i razmjenjuju najbolje prakse, među ostalim putem Platforme EU-a o gubitku i rasipanju hrane.

Članak 10.

Oporaba

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se otpad podvrgava pripremi za ponovnu uporabu, recikliranju ili drugim postupcima oporabe, u skladu s člancima 4. i 13.

Kad je to potrebno radi usklađenosti sa stavkom 1. te radi olakšavanja ili poboljšavanja pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja i drugih postupaka oporabe, otpad podliježe odvojenom skupljanju i ne miješa se s drugim otpadom ili drugim materijalima različitih svojstava.

Države članice mogu dozvoliti izuzeća od stavka 2. ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

zajedničko skupljanje određenih vrsta otpada ne utječe na njihov potencijal podvrgavanja pripremi za ponovnu uporabu, recikliranju ili drugim postupcima oporabe u skladu s člankom 4. te je rezultat tih postupaka usporedive kvalitete s onim koji se postiže odvojenim skupljanjem;

(b)

odvojeno skupljanje ne daje najbolje rezultate u pogledu okoliša ako se razmatraju ukupni učinci gospodarenja relevantnim tokovima otpada na okoliš;

(c)

odvojeno skupljanje nije tehnički izvedivo ako se uzmu u obzir dobre prakse u skupljanju otpada;

(d)

odvojeno skupljanje imalo bi kao posljedicu nerazmjerne gospodarske troškove ako se uzmu u obzir troškovi štetnih učinaka koje skupljanje i obrada miješanog otpada imaju na okoliš i zdravlje, potencijal za poboljšanje učinkovitosti u skupljanju i obradi otpada, prihode od prodaje sekundarnih sirovina te primjenu načela „onečišćivač plaća” i proširene odgovornosti proizvođača.

Države članice redovito preispituju izuzeća u okviru ovog stavka uzimajući u obzir dobre prakse u odvojenom skupljanju otpada i druge razvoje događaja u gospodarenju otpadom.

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da se otpad koji je odvojeno skupljen za pripremu za ponovnu uporabu i za recikliranje u skladu s člankom 11. stavkom 1. i člankom 22. ne spaljuje, uz iznimku otpada koji je nastao naknadnim postupcima obrade odvojeno skupljenog otpada za koji spaljivanje daje najbolje rezultate u pogledu okoliša u skladu s člankom 4.

Kad je to potrebno radi usklađenosti sa stavkom 1. ovog članka i olakšavanja ili poboljšavanja oporabe, države članice poduzimaju potrebne mjere, prije ili tijekom oporabe, kako bi uklonile opasne tvari, smjese i sastavne dijelove iz opasnog otpada s ciljem njihove obrade u skladu s člancima 4. i 13.

Države članice do 31. prosinca 2021. podnose izvješće Komisiji o provedbi ovog članka u pogledu komunalnog otpada i biootpada, među ostalim o materijalnom i područnom obuhvatu odvojenog skupljanja, i svim eventualnim izuzećima u skladu sa stavkom 3.

Članak 11.

Priprema za ponovnu uporabu i recikliranje

Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale aktivnosti pripreme za ponovnu uporabu, posebno potičući uspostavu mreža za pripremu za ponovnu uporabu i popravak i potporu za te mreže, olakšavajući, kad je to kompatibilno s pravilnim gospodarenjem otpadom, njihov pristup otpadu koji drže sustavi ili postrojenja za skupljanje otpada i koji se može pripremiti za ponovnu uporabu, ali nije namijenjen za pripremu za ponovnu uporabu od strane tih sustava ili postrojenja, te potičući primjenu ekonomskih instrumenata, kriterija za nabavu, kvantitativnih ciljeva ili drugih mjera.

Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale visokokvalitetno recikliranje i radi toga, podložno članku 10. stavcima 2. i 3., uvode odvojeno skupljanje otpada.

Podložno članku 10. stavcima 2. i 3. države članice uspostavljaju odvojeno skupljanje barem za papir, metal, plastiku i staklo te, najkasnije do 1. siječnja 2025., za tekstil.

Kako bi se ispunili ciljevi ovog članka, države članice osiguravaju uspostavu potrebne infrastrukture za odvojeno skupljanje otpada, uključujući dostatan materijalni i područni obuhvat mjesta za odvojeno skupljanje u skladu s člankom 28. stavkom 3. točkom (cb).

Države članice poduzimaju mjere za promicanje selektivnog rušenja kako bi se omogućilo uklanjanje i sigurno rukovanje opasnim tvarima i olakšala ponovna uporaba i visokokvalitetno recikliranje selektivnim uklanjanjem materijala te za osiguranje uspostave sustava razvrstavanja građevinskog otpada barem za drvo, mineralne frakcije (beton, cigla, pločice i keramika, kamen), metal, staklo, plastika i gips.

Kako bi se uskladile s ciljevima ove Direktive i približile europskom kružnom gospodarstvu s visokom razinom iskoristivosti resursa, države članice poduzimaju potrebne mjere namijenjene za ostvarivanje sljedećih ciljeva:

(a)

do 2020. godine, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje otpadnih materijala kao što su barem papir, metal, plastika i staklo iz kućanstava, a po mogućnosti i iz drugih izvora do mjere u kojoj su ti tijekovi otpada slični otpadu iz kućanstava treba povećati na minimalno 50 % cjelokupne mase;

(b)

do 2020. godine, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe, uključujući postupke nasipavanja u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge materijale, neopasnog građevinskog otpada, isključujući materijal iz prirode utvrđen ključnim brojem 17 05 04 na listi otpada, treba povećati na minimalno 70 % mase otpada;

(c)

do 2025. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 55 % mase;

(d)

do 2030. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 60 % mase;

(e)

do 2035. pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 65 % mase.

Država članica može odgoditi rokove za ostvarivanje ciljeva iz točaka (c), (d) i (e) stavka 2. za najviše pet godina, pod uvjetom da je dotična država članica:

(a)

pripremila za ponovnu uporabu i reciklirala manje od 20 % ili odložila na odlagalištu više od 60 % svojeg komunalnog otpada nastalog u 2013. u skladu s podatcima iz zajedničkog upitnika OECD-a i Eurostata; i

(b)

najmanje 24 mjeseca prije rokova iz točaka (c), (d) i (e) stavka 2. obavijestila Komisiju o svojoj namjeri da odgodi odgovarajući rok i podnijela plan provedbe u skladu s Prilogom IV.b.

U roku od tri mjeseca od primitka plana provedbe podnesenog u skladu s točkom (b) stavka 3. Komisija može od države članice zatražiti da revidira taj plan ako Komisija smatra da plan nije u skladu sa zahtjevima iz Priloga IV.b. Dotična država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije dostavlja revidirani plan.

U slučaju odgađanja ostvarivanja ciljeva u skladu sa stavkom 3. dotična država članica poduzima potrebne mjere za povećanje pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja komunalnog otpada:

(a)

na najmanje 50 % do 2025., u slučaju odgađanja roka za ostvarivanje cilja iz točke (c) stavka 2.;

(b)

na najmanje 55 % do 2030. u slučaju odgađanja roka za ostvarivanje cilja iz točke (d) stavka 2.;

(c)

na najmanje 60 % do 2035. u slučaju odgađanja roka za ostvarivanje cilja iz točke (e) stavka 2.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2024. razmatra određivanje ciljeva za pripremu za ponovnu uporabu i za recikliranje za građevinski otpad te njegove frakcije specifične za određeni materijal, tekstilni otpad, trgovački otpad, neopasni industrijski otpad i ostale tokove otpada te ciljeva za pripremu za ponovnu uporabu komunalnog otpada i za recikliranje komunalnog biootpada. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2028. preispituje cilj utvrđen stavkom 2. točkom (e). U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

Komisija procjenjuje tehnologiju zajedničke obrade koja omogućuje uključivanje minerala u postupak suspaljivanja komunalnog otpada. Ako se u sklopu tog preispitivanja može pronaći pouzdana metodologija, Komisija razmatra mogu li se ti minerali računati u okviru ciljeva za recikliranje.

Članak 11.a

Pravila za izračun ostvarenja ciljeva

Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 11. stavkom 2. točkama (c), (d) i (e) te člankom 11. stavkom 3.:

(a)

države članice izračunavaju masu komunalnog otpada koji je nastao i pripremljen za ponovnu uporabu ili recikliran u određenoj kalendarskoj godini;

(b)

masa komunalnog otpada pripremljenog za ponovnu uporabu računa se kao masa proizvoda ili sastavnih dijelova proizvoda koji su postali komunalni otpad i koji su prošli sve potrebne postupke provjere, čišćenja ili popravka kako bi se omogućila ponovna uporaba bez daljnjeg razvrstavanja ili prethodne obrade;

(c)

masa recikliranog komunalnog otpada računa se kao masa otpada koji, nakon što je prošao sve potrebne postupke provjere, razvrstavanja ili druge prethodne postupke za uklanjanje otpadnih materijala koji nisu obuhvaćeni daljnjom preradom i za osiguravanje visoke kvalitete recikliranja, ulazi u postupak recikliranja u kojem se otpadni materijali stvarno prerađuju u proizvode, materijale ili tvari.

Za potrebe stavka 1. točke (c) masa recikliranog komunalnog otpada računa se kada otpad uđe u postupak recikliranja.

Odstupajući od prvog podstavka, masa recikliranog komunalnog otpada može se računati kao izlazna količina svih postupaka razvrstavanja uz uvjet:

(a)

da se izlazna količina otpada potom reciklira;

(b)

da masa tvari ili materijala koji su uklonjeni tijekom daljnjih postupaka koji prethode postupku recikliranja i koji potom nisu reciklirani nije uračunata u masu otpada koji se prijavljuje kao recikliran.

Države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i praćenja komunalnog otpada kako bi osigurale ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 1. točkom (c) ovog članka i stavkom 2. ovog članka. Kako bi se osigurala pouzdanost i točnost podataka prikupljenih o recikliranom otpadu, sustav se može sastojati od elektroničkih registara uspostavljenih u skladu s člankom 35. stavkom 4., tehničkih specifikacija za zahtjeve u pogledu kvalitete razvrstanog otpada ili prosječnih stopa gubitaka za razvrstani otpad za razne vrste otpada i prakse gospodarenja otpadom. Prosječne stope gubitka koriste se samo u slučajevima u kojima se pouzdani podaci ne mogu dobiti na drukčiji način te se trebaju izračunati na osnovi pravila izračuna utvrđenih u delegiranom aktu donesenom na temelju stavka 10. ovog članka.

Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni u članku 11. stavku 2. točkama (c), (d) i (e) i članku 11. stavku 3. količina biorazgradivog komunalnog otpada koji ulazi u aerobnu ili anaerobnu obradu može se računati recikliranom ako se tom obradom proizvodi kompost, digestat ili drugi izlazni materijal sa sličnom količinom recikliranog sadržaja u odnosu na inicijalni otpad, koji će se koristiti kao reciklirani proizvod, materijal ili tvar. Ako se izlazni materijal koristi na zemljištu, države članice mogu ga računati kao recikliran samo ako to korištenje koristi poljoprivredi ili donosi ekološko poboljšanje.

Od 1. siječnja 2027. države članice mogu komunalni biootpad koji ulazi u aerobnu ili anaerobnu obradu računati kao recikliran samo ako je, u skladu s člankom 22., odvojeno skupljen ili odvojen na izvoru.

Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi iz članka 11. stavka 2. točaka (c), (d) i (e) i članka 11. stavka 3., količina otpadnih materijala koji su prestali biti otpad kao rezultat pripremnog postupka prije prerade može se računati recikliranom ako su ti materijali namijenjeni daljnjoj preradi u proizvode, materijale ili tvari koji će se koristiti za izvorne ili druge svrhe. Međutim, materijali koji se prestaju smatrati otpadom i koji su namijenjeni korištenju kao gorivo ili druga sredstva za proizvodnju energije, ili koji će se spaljivati, nasipavati ili odlagati, ne smiju se računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva za recikliranje.

Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 11. stavkom 2. točkama (c), (d) i (e) te člankom 11. stavkom 3., države članice mogu uzeti u obzir recikliranje metala koji se odvajaju nakon spaljivanja komunalnog otpada, uz uvjet da reciklirani metali ispunjavaju određene kriterije kvalitete, utvrđene u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 9. ovog članka.

Otpad koji se šalje u drugu državu članicu radi pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja ili nasipavanja smije se računati kao napredak prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 11. stavcima 2. i 3. samo za onu državu članicu u kojoj je otpad skupljen.

Otpad koji se izvozi iz Unije radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja računa se kao napredak prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 11. stavcima 2. i 3. ove Direktive za onu državu članicu u kojoj je otpad skupljen samo ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 3. ovog članka i ako, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006, izvoznik može dokazati da pošiljka otpada ispunjava zahtjeve te Uredbe te da se obrada otpada izvan Unije odvijala u uvjetima koji su općenito istovrijedni zahtjevima relevantnog okolišnog prava Unije.

Da bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu ovog članka, Komisija najkasnije do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka, osobito u pogledu:

(a)

zajedničke metodologije za izračun mase metala koji su reciklirani u skladu sa stavkom 6., uključujući kriterije kvalitete za reciklirane metale, i

(b)

biootpada koji je odvojen i recikliran na izvoru.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

10.

Komisija do 31. ožujka 2019. donosi delegirani akt u skladu s člankom 38.a kako bi dopunila ovu Direktivu uspostavljanjem pravila za izračun, provjeru i izvješćivanje o masi materijala ili tvari uklonjenih nakon postupka razvrstavanja i koji potom nisu reciklirani, na temelju prosječne stope gubitaka za razvrstani otpad.

Članak 11.b

Izvješće o ranom upozoravanju

Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješća o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih u članku 9.a stavku 4., članku 11. stavku 2. točkama (c), (d) i (e) i članku 11. stavku 3. najkasnije tri godine prije svakog u njima utvrđenog roka.

Izvješća iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)

procjenu ostvarenja ciljeva za svaku državu članicu;

(b)

popis država članica za koje postoji rizik da neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar odgovarajućih rokova, uz odgovarajuće preporuke za dotične države članice;

(c)

primjere najboljih praksi koje se primjenjuju diljem Unije koje bi mogle poslužiti kao smjernice za napredovanje u ostvarenju ciljeva.

Članak 12.

Zbrinjavanje

Države članice osiguravaju da se, ako oporaba prema članku 10. stavku 1. nije poduzeta, otpad podvrgava postupcima sigurnog zbrinjavanja koji ispunjavaju uvjete iz odredaba članka 13. o zaštiti zdravlja ljudi i okoliša.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2024. provodi procjenu postupaka zbrinjavanja navedenih u Prilogu I., osobito s obzirom na članak 13., i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog, radi reguliranja postupaka zbrinjavanja, uključujući mogućim ograničenjima, i radi razmatranja cilja smanjenja zbrinjavanja, kako bi se osiguralo gospodarenje otpadom prihvatljivo za okoliš.

Članak 13.

Zaštita zdravlja ljudi i okoliša

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se gospodarenje otpadom provodi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi, ne šteti okolišu, a posebno:

(a)

ne ugrožava voda, zrak, tlo, biljke ili životinje;

(b)

ne uzrokuju neugodnosti u pogledu buke ili neugodnih mirisa; i

(c)

bez štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa.

Članak 14.

Troškovi

U skladu s načelom „onečišćivač plaća”, troškove gospodarenja otpadom, uključujući troškove za potrebnu infrastrukturu i njezino djelovanje, snose izvorni proizvođač otpada ili trenutačni ili prethodni posjednici otpada.

Ne dovodeći u pitanje članke 8. i 8.a države članice mogu odlučiti da troškove gospodarenja otpadom treba djelomično ili u cijelosti snositi proizvođač proizvoda od kojega otpad potječe, a da distributeri tog proizvoda mogu sudjelovati u pokriću tih troškova.

POGLAVLJE III.

GOSPODARENJE OTPADOM

Članak 15.

Odgovornost za gospodarenje otpadom

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki izvorni proizvođač ili drugi posjednik otpada, otpad obrađuje sam ili da obradu povjeri trgovcu ili ustanovi ili poduzeću koje obavlja postupke obrade otpada ili privatnom odnosno javnom skupljaču otpada u skladu s člancima 4. i 13.

Ako se otpad radi prethodne obrade, prevozi od izvornog proizvođača ili posjednika do neke od fizičkih ili pravnih osoba spomenutih u stavku 1. općenito je pravilo da time ne prestaje odgovornost za obavljanje postupka potpune oporabe ili zbrinjavanja.

Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1013/2006, države članice mogu odrediti uvjete odgovornosti i odlučiti u kojim slučajevima izvorni proizvođač zadržava odgovornost za cijeli lanac obrade, a u kojima se odgovornost može podijeliti na proizvođača i posjednika ili prenijeti na sudionike u lancu obrade.

Države članice mogu donijeti odluku, u skladu s člankom 8., da odgovornost za organizaciju gospodarenja otpadom djelomično ili u cijelosti treba snositi proizvođač proizvoda od kojeg otpad potječe a da distributeri toga proizvoda mogu dijeliti tu odgovornost.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ustanove ili poduzeća koja na njihovom teritoriju skupljaju ili prevoze otpad na profesionalnoj osnovi, skupljeni i prevezeni otpad isporučuju odgovarajućim postrojenjima za obradu uz poštovanje odredbi članka 13.

Članak 16.

Načela samodostatnosti i blizine

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere, u suradnji s drugim državama članicama kad je to potrebno ili se preporuča, kako bi uspostavile integriranu i odgovarajuću mrežu postrojenja za zbrinjavanje otpada i postrojenja za oporabu miješanog komunalnog otpada skupljenog iz kućanstava, uključujući slučajeve kad tako skupljeni otpad obuhvaća otpad koji potječe i od drugih proizvođača, uzimajući u obzir najbolje raspoložive tehnike.

Iznimno od odredaba Uredbe (EZ) br. 1013/2006, države članice mogu, kako bi zaštitile svoju mrežu, ograničiti ulazne pošiljke otpada namijenjene spaljivanju, koje se klasificiraju kao postupci oporabe, ako je utvrđeno da bi zbog takvih pošiljki nacionalni otpad bilo potrebno zbrinuti ili obraditi na način koji nije u skladu s njihovim planovima gospodarenja otpadom. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci. Države članice također mogu ograničiti i izlazne pošiljke otpada iz razloga utjecaja na okoliš, kako se navodi u Uredbi (EZ) br. 1013/2006.

Mreža je osmišljena tako da se Zajednici u cjelini omogući samodostatnost u zbrinjavanju, jednako kao i u oporabi otpada spomenutog u stavku 1. te da se državama članicama omogući pojedinačno približavanje tom ciljem, uzimajući u obzir geografske uvjete ili potrebu za specijaliziranim postrojenjima za određene vrste otpada.

Mreža omogućuje zbrinjavanje ili oporabu otpada spomenutog u stavku 1. u jednom od najbližih odgovarajućih postrojenja, najprimjerenijim metodama i tehnologijama, kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i javnog zdravlja.

Načela blizine i samodostatnosti ne znače da svaka država članica mora na svojem teritoriju posjedovati cjelokupnu opremu za konačnu oporabu.

Članak 17.

Nadzor opasnog otpada

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se proizvodnja, skupljanje i prijevoz opasnog otpada, kao i njegovo skladištenje i obrada, obavlja u uvjetima koji osiguravaju zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, čime omogućuju poštovanje odredaba članka 13., uključujući mjere kojima se osigurava sljedivost od proizvodnje do krajnjeg odredišta kao i nadzor opasnog otpada, čime omogućuju poštovanje zahtjeva iz članaka 35. i 36.

Članak 18.

Zabrana miješanja opasnog otpada

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se opasni otpad ne miješa s ostalim kategorijama opasnog otpada ni s drugim otpadom, tvarima ili materijalima. Miješanje obuhvaća razrjeđivanje opasnih tvari.

Iznimno od odredaba stavka 1., države članice mogu dozvoliti miješanje pod uvjetom da:

(a)

se postupak miješanja obavlja u ustanovi ili poduzeću koje je za to dobilo dozvolu u skladu s člankom 23.;

(b)

se poštuju odredbe članka 13. i da ne dolazi do povećanja štetnog učinka gospodarenja otpadom na zdravlje ljudi i okoliš; i

(c)

da je postupak miješanja u skladu s najboljim raspoloživim tehnikama.

Ako se opasan otpad miješa na nezakonit način i time se krši ovaj članak, države članice osiguravaju, ne dovodeći u pitanje članak 36., da se odvajanje provodi kada je to tehnički izvedivo i potrebno radi usklađivanja s člankom 13.

Ako odvajanje nije potrebno u skladu s prvim podstavkom ovog stavka države članice osiguravaju da se miješani otpad obrađuje u postrojenju koje je dobilo dozvolu za obradu takve mješavine u skladu s člankom 23.

Članak 19.

Označivanje opasnog otpada

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se tijekom skupljanja, prijevoza i privremenog skladištenja opasan otpad pakira i označava u skladu s važećim međunarodnim normama i normama Zajednice.

Kad se opasan otpad prevozi unutar države članice, uvijek ga prati identifikacijska isprava, koja može biti u elektroničkom obliku, a koja sadrži odgovarajuće podatke navedene u Prilogu I.B Uredbi (EZ) br. 1013/2006.

Članak 20.

Opasni otpad nastao u kućanstvima

Države članice najkasnije do 1. siječnja 2025. uspostavljaju odvojeno skupljanje frakcija opasnog otpada koji nastaje u kućanstvima kako bi osigurale da ga se obrađuje u skladu s člankom 4. i 13. i da ne kontaminira druge tokove komunalnog otpada.

Članci 17., 18., 19. i 35. ne primjenjuju se na miješani otpad nastao u kućanstvima.

Članci 19. i 35. ne primjenjuju se na odvojeno skupljene frakcije opasnog otpada iz kućanstava dok ih ne preuzme ustanova ili poduzeće u svrhu skupljanja, zbrinjavanja ili oporabe, koje je dobilo dozvolu ili je registrirano u skladu s člankom 23. odnosno 26.

Komisija najkasnije do 5. siječnja 2020. sastavlja smjernice kako bi državama članicama pomogla i olakšala im sigurno skupljanje frakcija opasnog otpada koji nastaje u kućanstvima.

Članak 21.

Otpadna ulja

Ne dovodeći u pitanje obveze koje se odnose na gospodarenje opasnim otpadom predviđene člancima 18. i 19., države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se:

(a)

otpadna ulja skupljaju se odvojeno, osim ako odvojeno skupljanje nije tehnički izvedivo uzimajući u obzir dobre prakse;

(b)

otpadna ulja obrađuju se, dajući prednost regeneraciji ili alternativno drugim postupcima recikliranja koji daju jednakovrijedan ili bolji ukupni rezultat za okoliš od regeneracije, u skladu s člancima 4. i 13.;

(c)

otpadna ulja različitih karakteristika ne miješaju se međusobno i otpadna ulja ne miješaju se s drugim vrstama otpada ili tvari ako takvo miješanje sprečava njihovu regeneraciju ili druge postupke recikliranja koji daju jednakovrijedan ili bolji rezultat za okoliš od regeneracije.

Radi odvojenog skupljanja otpadnih ulja i njihove pravilne obrade, države članice mogu u skladu sa svojim nacionalnim propisima primijeniti dodatne mjere, primjerice tehničke zahtjeve, odgovornost proizvođača, ekonomske instrumente ili dogovore na dobrovoljnoj osnovi.

Ako otpadna ulja prema nacionalnom zakonodavstvu podliježu zahtjevima regeneracije, države članice mogu propisati da je takva otpadna ulja potrebno regenerirati ako je to tehnički provedivo, a kad se primjenjuju članci 11. odnosno 12. Uredbe (EZ) br. 1013/2006, mogu ograničiti prekogranične pošiljke otpadnih ulja sa svojeg teritorija do postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje kako bi dali prioritet regeneraciji otpadnih ulja.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2022. analizira podatke o otpadnim uljima koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 37. stavkom 4. radi razmatranja izvedivosti donošenja mjera za obradu otpadnih ulja, uključujući kvantitativne ciljeve za regeneraciju otpadnih ulja i bilo koje dodatne mjere za promicanje regeneracije otpadnih ulja. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

Članak 22.

Biootpad

Države članice osiguravaju da se najkasnije do 31. prosinca 2023. i podložno članku 10. stavcima 2. i 3. biootpad odvaja i reciklira na izvoru ili da se skuplja odvojeno i ne miješa s drugim vrstama otpada.

Države članice mogu dopustiti da se otpad sa sličnim svojstvima biorazgradivosti i kompostiranja koji je u skladu s relevantnim europskim standardima ili bilo kojim drugim jednakovrijednim nacionalnim standardima za ambalažu koja je oporabiva putem kompostiranja i biorazgradnje skuplja zajedno s biootpadom.

U skladu s člancima 4. i 13. države članice poduzimaju mjere kako bi:

(a)

poticale recikliranje, uključujući kompostiranje i digestiju biootpada na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša i čiji rezultat zadovoljava relevantne visoke standarde kvalitete;

(b)

poticale kućno kompostiranje; i

(c)

promicale uporabu materijala proizvedenih iz biootpada.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2018. od europskih organizacija za normizaciju traži da razviju europske standarde za biootpad koji ulazi u organski postupak recikliranja, za kompost i za digestat na temelju najboljih dostupnih praksi.

Članak 22.a

Program proširene odgovornosti proizvođača za tekstil

Države članice osiguravaju da proizvođači snose proširenu odgovornost proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c koje prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu, u skladu s člancima 8. i 8.a.

Države članice mogu uspostaviti program proširene odgovornosti proizvođača za proizvođače madraca u skladu s člancima 8. i 8.a.

Države članice osiguravaju da proizvođač, kako je definiran u članku 3. točki 4.b podtočki (d), koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici i prvi put na njihovu državnom području stavlja na raspolaganje tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c pisanim ovlaštenjem imenuje pravnu ili fizičku osobu s poslovnim nastanom na njihovu državnom području kao ovlaštenog zastupnika za potrebe ispunjavanja obveza proizvođača u vezi s programom proširene odgovornosti proizvođača na njihovu državnom području.

Države članice mogu predvidjeti da proizvođač, kako je definiran u članku 3. točki 4.b podtočki (d), koji ima poslovni nastan u trećoj zemlji i prvi put na njihovu državnom području stavlja na raspolaganje tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c pisanim ovlaštenjem treba imenovati pravnu ili fizičku osobu s poslovnim nastanom na njihovu državnom području kao njegova ovlaštenog zastupnika za potrebe ispunjavanja obveza proizvođača povezanih s programom proširene odgovornosti proizvođača na njihovu državnom području.

Države članice osiguravaju da, ako proizvođač kako je definiran u članku 3. točki 4.b podtočki (d) to želi, organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovana pisanim ovlaštenjem može u ime proizvođača ispuniti obveze iz stavka 3. ovog članka, ako ih ima. Ako je takav proizvođač imenovao organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača, ta organizacija ispunjava obveze iz ovog članka mutatis mutandis, osim ako je drukčije odredila država članica.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi izmjene Priloga IV.c ovoj Direktivi kako bi se ondje navedene oznake kombinirane nomenklature (KN) uskladile s oznakama KN navedenima u Prilogu 1. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 ( 16 ).

Države članice jasno definiraju uloge i odgovornosti relevantnih aktera uključenih u provedbu, praćenje i provjeru programa proširene odgovornosti proizvođača iz stavka 1. ovog članka, u skladu s člankom 8.a stavkom 1. točkom (a).

Države članice osiguravaju, u skladu s člankom 8.a stavkom 6., da su relevantni akteri uključeni u provedbu programa proširene odgovornosti proizvođača. Ti relevantni akteri uključuju barem:

(a)

proizvođače koji proizvode stavljaju na raspolaganje na tržištu;

(b)

organizacije koje provode obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača koji proizvode stavljaju na raspolaganje na tržištu;

(c)

privatne ili javne subjekte za gospodarenje otpadom;

(d)

lokalna tijela;

(e)

subjekte za ponovnu uporabu i pripremu za ponovnu uporabu;

(f)

subjekte socijalne ekonomije, uključujući lokalna socijalna poduzeća.

Države članice osiguravaju da proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c pokrivaju troškove sljedećega:

(a)

skupljanja rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c i naknadnog gospodarenja otpadom, što podrazumijeva sljedeće:

skupljanje tih rabljenih proizvoda za ponovnu uporabu i odvojeno skupljanje otpadnih proizvoda za pripremu za ponovnu uporabu, i recikliranje, u skladu s člancima 22.c i 22.d;

ii.

prijevoz skupljenih rabljenih i otpadnih proizvoda iz podtočke i. za naknadno razvrstavanje za postupke ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja u skladu s člankom 22.d;

iii.

razvrstavanje, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge postupke oporabe te zbrinjavanje skupljenih rabljenih i otpadnih proizvoda iz podtočke i.;

iv.

skupljanje, prijevoz i obradu otpada koji je nastao nakon postupaka navedenih u podtočkama i., ii. i iii. od strane subjekata socijalne ekonomije i drugih aktera koji su dio sustava skupljanja iz članka 22.c stavaka 8. i 11.;

(b)

provođenja istraživanja sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada u skladu s člankom 22.d stavkom 6.;

(c)

dostavljanja informacija, među ostalim putem odgovarajućih informativnih kampanja, o održivoj potrošnji, sprečavanju nastanka otpada, ponovnoj uporabi, pripremi za ponovnu uporabu, uključujući popravak, recikliranju, drugoj oporabi i zbrinjavanju tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće, u skladu s člankom 22.c stavcima 14., 15. i 18.;

(d)

prikupljanja podataka i izvješćivanja nadležnih tijela u skladu s člankom 37.;

(e)

potpore istraživanju i razvoju radi poboljšanja dizajna proizvoda za aspekte proizvoda navedene u članku 5. Uredbe (EU) 2024/1781 te postupaka sprečavanja nastanka otpada i gospodarenja otpadom u skladu s hijerarhijom otpada, s ciljem povećanja recikliranja vlakana u vlakna, ne dovodeći u pitanje pravila Unije o državnim potporama.

Države članice mogu odlučiti da proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c djelomično ili u cijelosti trebaju pokriti troškove iz stavka 8. točke (a) ovog članka za otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c koji završe u miješanom komunalnom otpadu.

10.

Države članice osiguravaju da proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c pokrivaju troškove iz stavka 8. ovog članka u vezi s rabljenim i otpadnim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obućom navedenima u Prilogu IV.c koji se odlažu na mjestima za skupljanje uspostavljenima u skladu s člankom 22.c stavcima 8. i 11. u slučaju da su takvi proizvodi, uključujući sve rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću koji su možda bili skupljeni putem privatnih programa povrata i kasnije spojeni s tekstilnom skupljeni na temelju članka 22.c stavka 8., prvi put stavljeni na raspolaganje na tržištu od 16. listopada 2025., ako je u dotičnoj državi članici tog datuma već uspostavljen program proširene odgovornosti proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c u skladu s člancima 8. i 8.a.

11.

Države članice osiguravaju da proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c pokrivaju troškove iz stavka 8. ovog članka u vezi s rabljenim i otpadnim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obućom navedenima u Prilogu IV.c koji se zbrinjavaju na mjestima za skupljanje uspostavljenima u skladu s člankom 22.c stavcima 8. i 11. u slučaju da su takvi proizvodi, uključujući sve rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću koji su možda bili skupljeni putem privatnih programa povrata i kasnije spojeni s tekstilom skupljeni na temelju članka 22.c stavkom 8., prvi put stavljeni na raspolaganje na tržištu:

(a)

od datuma na koji ta država članica donese zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Direktivom (EU) 2025/1892 Europskog parlamenta i Vijeća ( 17 ), na temelju članka 2. stavka 1. te direktive; ili

(b)

najkasnije od 17. travnja 2028., ako je u dotičnoj državi članici od 16. listopada 2025. uspostavljen program proširene odgovornosti proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

12.

Troškovi iz stavka 8. koje treba pokriti ne smiju premašiti troškove koji su potrebni za troškovno učinkovito pružanje usluga navedenih u tom stavku i transparentno se utvrđuju među relevantnim akterima u skladu sa stavkom 7.

13.

Za potrebe usklađenosti s člankom 30. stavkom 1. točkama (d) i (e) Uredbe (EU) 2022/2065 države članice osiguravaju da pružatelji internetskih platformi obuhvaćeni područjem primjene poglavlja III. odjeljka 4. te uredbe koji potrošačima omogućuju sklapanje ugovorâ na daljinu s proizvođačima koji potrošačima koji se nalaze u Uniji nude tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c od proizvođača, prije nego što im dopuste korištenje njihovih usluga, dobiju sljedeće informacije:

(a)

informacije o upisu proizvođača u registar iz članka 22.b u državi članici u kojoj se nalazi potrošač i registarski broj odnosno registarske brojeve tog proizvođača iz tog registra;

(b)

samocertificiranje proizvođača kojim se on obvezuje nuditi samo tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c za koje su ispunjeni zahtjevi u pogledu proširene odgovornosti proizvođača iz stavaka 1. i 8. ovog članka i članka 22.c stavka 1. u državi članici u kojoj se nalazi potrošač.

14.

Države članice osiguravaju da se programi proširene odgovornosti proizvođača utvrđeni u stavku 1. ovog članka uspostave do 17. travnja 2028. u skladu s člancima 8. i 8.a te člancima od 22.a do 22.d.

15.

Države članice donose mjere kako bi osigurale da proizvođači koji krajnjim korisnicima koji se nalaze u Uniji nude tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c pružateljima usluga provođenja narudžbi dostave informacije iz stavka 13. u trenutku sklapanja ugovora između pružatelja usluge provođenja narudžbi i proizvođača za bilo koju od usluga iz članka 3. točke 11. Uredbe (EU) 2019/1020.

16.

Države članice osiguravaju da pružatelj usluge provođenja narudžbi, nakon što primi informacije iz stavka 15. i u trenutku sklapanja ugovora između pružatelja usluge provođenja narudžbi i proizvođača za bilo koju od usluga iz članka 3. točke 11. Uredbe (EU) 2019/1020, s pomoću bilo koje slobodno dostupne službene internetske baze podataka ili internetskog sučelja koje su na raspolaganje stavile određena država članica ili Unija, ili slanjem zahtjeva proizvođaču za dostavljanje popratnih dokumenata iz pouzdanih izvora, ulaže maksimalne napore kako bi procijenio jesu li informacije iz stavka 15. ovog članka pouzdane i cjelovite. Za potrebe ove Direktive proizvođači su odgovorni za točnost dostavljenih informacija.

Države članice osiguravaju sljedeće:

(a)

ako pružatelj usluge provođenja narudžbi ima dovoljno naznaka ili ima razloga vjerovati da je bilo koja informacija iz stavka 15. dobivena od dotičnog proizvođača netočna, nepotpuna ili da nije ažurirana, pružatelj usluge provođenja narudžbi zahtijeva od tog proizvođača da ispravi, dopuni ili ažurira te informacije bez odgode ili u roku utvrđenom pravom Unije i nacionalnim pravom, i

(b)

ako proizvođač ne ispravi, ne dopuni ili ne ažurira te informacije, pružatelj usluge provođenja narudžbi žurno suspendira pružanje svoje usluge tom proizvođaču u vezi s ponudom tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c krajnjim korisnicima koji se nalaze u Uniji dok se zahtjev ne ispuni u potpunosti; pružatelj usluge provođenja narudžbi proizvođaču dostavlja razloge za suspenziju.

17.

Ne dovodeći u pitanje članak 4. Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća ( 18 ), ako pružatelj usluge provođenja narudžbi suspendira pružanje svoje usluge na temelju stavka 16. ovog članka, države članice osiguravaju da dotični proizvođač ima pravo osporiti suspenziju pružatelja usluge provođenja narudžbi pred sudom jedne od država članica u kojima pružatelj usluge provođenja narudžbi ima poslovni nastan.

Članak 22.b

Registar proizvođača tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće

Države članice uspostavljaju registar proizvođača tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c („registar proizvođača”) radi praćenja usklađenosti tih proizvođača s člankom 22.a i člankom 22.c stavkom 1.

Komisija uspostavlja internetske stranice s poveznicama na sve nacionalne registre proizvođača kako bi se olakšao upis u registar proizvođača u svim državama članicama. Države članice obavješćuju Komisiju o poveznici na svoje nacionalne registre proizvođača u roku od 30 dana od pokretanja registara. Informacije o svakom registru proizvođača moraju biti lako dostupne, javno dostupne i besplatne, strojno čitljive, moraju se moći razvrstavati i pretraživati te moraju poštovati otvorene standarde uporabe za treće strane. Pružanjem informacija na temelju ovog stavka ne dovodi se u pitanje očuvanje poslovne i industrijske povjerljivosti osjetljivih informacija u skladu s relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Države članice osiguravaju da su proizvođači obvezni upisati se u registar proizvođača. U tu svrhu države članice od proizvođača zahtijevaju da podnesu zahtjev za upis u registar u svakoj državi članici u kojoj prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c.

Države članice proizvođačima dopuštaju da prvi put stave na raspolaganje na tržištu tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c samo ako su oni ili, u slučaju da su izdali ovlaštenje, njihovi ovlašteni zastupnici za proširenu odgovornost proizvođača upisani u registar u dotičnoj državi članici.

Zahtjev za upis u registar sadržava sljedeće informacije:

(a)

ime, žig i robne marke, ako postoje, pod kojima proizvođač djeluje u dotičnoj državi članici te adresu proizvođača, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj i zemlju, broj telefona ako postoji, internetsku adresu i e-adresu te jedinstvenu kontaktnu točku;

(b)

nacionalnu identifikacijsku oznaku proizvođača, uključujući njegov matični broj u trgovačkom registru ili istovjetan službeni registarski broj te porezni identifikacijski broj u Uniji ili državi članici;

(c)

oznake KN tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c koje proizvođač namjerava prvi put staviti na raspolaganje na tržištu;

(d)

ime, poštanski broj, mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona, ako postoji, internetsku adresu, e-adresu i nacionalni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, broj iz trgovačkog registra ili istovjetan službeni registracijski broj, porezni identifikacijski broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača u Uniji ili državi članici i ovlaštenje zastupanog proizvođača;

(e)

izjavu proizvođača ili, ako je primjenjivo, ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača u kojoj se navodi da su dostavljene informacije istinite.

Države članice osiguravaju da obveze iz ovog članka može, u ime proizvođača, pisanim ovlaštenjem ispuniti organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača.

Ako je proizvođač imenovao organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača, ta organizacija ispunjava obveze iz ovog članka mutatis mutandis osim ako je drukčije odredila država članica.

Države članice osiguravaju da nadležno tijelo:

(a)

zaprima zahtjeve za upis u registar proizvođačâ iz stavka 2. putem elektroničkog sustava za obradu podataka, o čemu objavljuje pojedinosti na svojim internetskim stranicama;

(b)

odobrava upise u registar i izdaje registarski broj u roku od najviše 12 tjedana od datuma dostavljanja svih informacija navedenih u stavku 4.;

(c)

u mogućnosti je odrediti razrađene načine postupanja u pogledu zahtjevâ i postupka upisa u registar, bez dodavanja bitnih zahtjeva onima koji su utvrđeni u stavku 4.;

(d)

u mogućnosti je naplaćivati proizvođačima razmjerne naknade utemeljene na troškovima za obradu zahtjevâ iz stavka 2.

Nadležno tijelo može odbiti ili povući upis u registar proizvođača ako informacije navedene u stavku 4. i povezani dokazi u obliku dokumenata nisu dostavljeni ili nisu dovoljni ili ako proizvođač više ne ispunjava zahtjeve iz stavka 4. točke (d).

Države članice od proizvođača ili, ako je primjenjivo, od ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača zahtijevaju da bez nepotrebne odgode obavijeste nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u upisu u registar u skladu sa stavkom 4. točkom (d) i o svakom trajnom prestanku u pogledu stavljanja prvi put na raspolaganje na tržištu tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u upisu u registar. Proizvođač se briše iz registra proizvođača ako je prestao postojati.

Ako informacije iz registra proizvođača nisu javno dostupne, države članice osiguravaju da se pružateljima internetskih platformi koje potrošačima omogućuju sklapanje ugovorâ na daljinu s proizvođačima te pružateljima usluga provođenja narudžbi koji sklapaju ugovore za bilo koju od usluga iz članka 3. točke 11. Uredbe (EU) 2019/1020 s proizvođačima koji krajnjim korisnicima nude tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c omogući besplatan pristup registru proizvođača.

10.

Komisija do 17. travnja 2027. donosi provedbene akte kojima se utvrđuje usklađeni format za upis u registar proizvođača na temelju zahtjeva u pogledu informacija utvrđenih u stavku 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

Članak 22.c

Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača za tekstil

Države članice osiguravaju da proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača u svoje ime povjere ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača iz članka 22.a.

Države članice zahtijevaju od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača koje namjeravaju ispuniti obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača u skladu s člankom 8.a stavkom 3., člancima 22.a, 22.b i 22.d te ovim člankom da od nadležnog tijela dobiju ovlaštenje.

Države članice utvrđuju kriterije u pogledu kvalifikacija koje organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača moraju imati kako bi im se povjerilo ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača. Posebno, države članice zahtijevaju od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača da dokažu potrebno stručno znanje u području gospodarenja otpadom i održivosti.

Države članice mogu odstupiti od obveze iz stavka 3. pod uvjetom da su do 16. listopada 2025.već utvrdile kriterije kojima se osigurava da se organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača može povjeriti ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođačâ samo ako ona dokaže svoje stručno znanje u području gospodarenja otpadom i ako se tim kriterijima osigura da će organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača gospodariti otpadom na održiv način i ograničiti učinak gospodarenja otpadom na okoliš.

Ne dovodeći u pitanje članak 8.a stavak 4. države članice od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zahtijevaju da osiguraju da financijski doprinosi koje im plaćaju proizvođači tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c:

(a)

temelje se na masi i, ako je primjereno, količini dotičnih proizvoda i, za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c, moduliraju se na temelju zahtjeva za ekološki dizajn donesenih na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 koji su najrelevantniji za sprečavanje nastanka otpada od tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće te za njihovu obradu u skladu s hijerarhijom otpada i odgovarajuće metodologije mjerenja za te kriterije donesene na temelju te uredbe ili na temelju drugog prava Unije kojim se utvrđuju usklađeni kriteriji održivosti i metode mjerenja za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću te kojima se osigurava poboljšanje okolišne održivosti i kružnosti tih proizvoda;

(b)

u obzir uzimaju prihode organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača od ponovne uporabe, od pripreme za ponovnu uporabu ili od vrijednosti sekundarnih sirovina iz recikliranog otpadnog tekstila;

(c)

njima se osigurava jednako postupanje prema proizvođačima bez obzira na njihovo podrijetlo ili veličinu, bez nerazmjernog opterećenja za proizvođače, uključujući mala i srednja poduzeća koja proizvode male količine tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c.

U slučajevima u kojim je primjereno odgovoriti na prakse ultrabrze i brze mode te povezan prekomjeran nastanak otpada od tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c, države članice mogu od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zahtijevati da moduliraju financijski doprinos na osnovi praksi proizvođačâ u pogledu tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c, na temelju životnog vijeka proizvoda koji proizađe iz takvih praksi, duljine korisnog vijeka tih proizvoda nakon prvog korisnika i doprinosa zatvaranju ciklusa tih proizvoda, pretvaranjem otpadnog tekstila u sirovine za nove proizvodne lance.

U slučaju da je to potrebno kako bi se izbjeglo narušavanje unutarnjeg tržišta i osigurala dosljednost sa zahtjevima za ekološki dizajn donesenima na temelju članka 4. u vezi s člankom 5. Uredbe (EU) 2024/1781, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju kriteriji modulacije naknada za primjenu stavka 5. točke (a) i stavka 6. ovog članka. Ti se provedbeni akti, koji se ne odnose na precizno određivanje razine doprinosâ, donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2. ove Direktive.

Države članice osiguravaju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača uspostave sustav odvojenog skupljanja za rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c, neovisno o njihovoj prirodi, sastavu materijala, stanju, nazivu, robnoj marki, žigu ili podrijetlu, na državnom području države članice u kojoj te proizvode prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu. Sustavom odvojenog skupljanja:

(a)

subjektima iz stavka 9. točke (a) nudi se skupljanje takvih rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće te se osiguravaju praktična rješenja potrebna za skupljanje i prijevoz takvih rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće, uključujući besplatno osiguravanje odgovarajućih spremnika za skupljanje i prijevoz do mjesta za skupljanje koja su dio sustava skupljanja organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača;

(b)

osigurava se besplatno skupljanje takvih rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće skupljenih putem mjesta za skupljanje koja su dio sustava skupljanja organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, učestalošću koja je prilagođena obuhvaćenom području i količini takvih rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće koji se obično skupljaju na tim mjestima za skupljanje;

(c)

osigurava se besplatno skupljanje otpada koji subjekti socijalne ekonomije i drugi akteri proizvedu od takvih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće skupljenih putem mjesta za skupljanje koja su dio sustava skupljanja organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, na koordiniran način između organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača i subjekata socijalne ekonomije te takvih drugih aktera.

Sva koordinacija među organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača i dalje podliježe pravu Unije o tržišnom natjecanju.

Države članice osiguravaju da se sustav skupljanja iz stavka 8.:

(a)

sastoji od mjesta za skupljanje koja su uspostavile organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača i subjekti za gospodarenje otpadom u njihovo ime u suradnji s jednim ili više sljedećih aktera: subjektima socijalne ekonomije, trgovcima na malo, javnim tijelima ili trećim stranama koje u ime tih tijela skupljaju rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c te operaterima mjesta za dobrovoljno skupljanje;

(b)

obuhvaća cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir veličinu i gustoću stanovništva, očekivanu količinu rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, a pritom nije ograničen na područja u kojima je skupljanje i naknadno gospodarenje tim proizvodima profitabilno;

(c)

održava održivo i tehnički izvedivo povećanje odvojenog skupljanja te odgovarajuće smanjenje skupljanja miješanog komunalnog otpada rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c, na temelju dostupnih dobrih praksi.

10.

Države članice osiguravaju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ne smiju odbiti sudjelovanje lokalnih javnih tijela, subjekata socijalne ekonomije ili drugih subjekata za ponovnu uporabu u sustavu odvojenog skupljanja uspostavljenom na temelju stavka 8.

11.

Ne dovodeći u pitanje stavak 8. točke (a) i (b) i stavak 9. točku (a), države članice osiguravaju da se subjektima socijalne ekonomije dopusti održavanje vlastitih mjesta za odvojeno skupljanje i upravljanje njima te da imaju jednak ili povlašten tretman kad je riječ o lokaciji mjesta za odvojeno skupljanje. Države članice osiguravaju da se od subjekata socijalne ekonomije koji su dio sustava skupljanja u skladu sa stavkom 9. točkom (a) ne zahtijeva da skupljene rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c predaju organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača.

12.

Države članice osiguravaju da subjekti socijalne ekonomije koji upravljaju vlastitim mjestima za odvojeno skupljanje u skladu sa stavkom 11. barem jednom godišnje nadležnom tijelu dostave informacije o količini izraženoj u masi za odvojeno skupljene rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c, navodeći:

(a)

količinu izraženu u masi koja je ocijenjena prikladnom za ponovnu uporabu, uz naznaku, ako je moguće, izvezene količine izražene u masi;

(b)

količinu izraženu u masi namijenjenu pripremi za ponovnu uporabu, i recikliranje, zasebno navodeći ako je dostupno recikliranje vlakana u vlakna, uz naznaku, ako je moguće, izvezene količine izražene u masi; i

(c)

količinu izraženu u masi namijenjenu drugoj oporabi ili zbrinjavanju.

13.

Odstupajući od stavka 12., države članice mogu djelomično ili u cijelosti izuzeti subjekte socijalne ekonomije od obveze dostavljanja informacija iz stavka 12. ako bi ispunjavanje takvih obveza izvješćivanja dovelo do nerazmjernog administrativnog opterećenja za te subjekte.

14.

Države članice osiguravaju da, uz informacije iz članka 8.a stavka 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača krajnjim korisnicima stave na raspolaganje informacije o sljedećim aspektima u vezi s održivom potrošnjom, među ostalim mogućnostima rabljene robe, ponovnom uporabom te gospodarenjem na kraju životnog vijeka tekstilom i obućom u odnosu na tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom ili obuću navedene u Prilogu IV.c koje proizvođači prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu:

(a)

ulozi krajnjih korisnika u doprinošenju sprečavanju nastanka otpada, uključujući sve primjere najbolje prakse, osobito s pomoću poticanja održivih obrazaca potrošnje i promicanja pravilnog održavanja proizvoda tijekom uporabe;

(b)

rješenjima za ponovnu uporabu i popravak tekstila i obuće;

(c)

lokaciji mjesta za skupljanje;

(d)

ulozi krajnjih korisnika u pravilnom doprinošenju odvojenom skupljanju rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće, među ostalim putem donacija;

(e)

učinku proizvodnje tekstila na okoliš, zdravlje ljudi te socijalna i ljudska prava, a posebice učinku brze mode i potrošnje, recikliranja i druge oporabe i zbrinjavanja te neprimjerenog odbacivanja otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće, kao što je odbacivanje smeća ili odbacivanje u miješani komunalni otpad, kao i mjerama poduzetima za ublažavanje učinka na okoliš i zdravlje ljudi.

15.

Države članice osiguravaju da organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača redovito dostavlja informacije iz stavka 14. i da su informacije ažurirane i dostavljene putem:

(a)

internetskih stranica ili drugim sredstvima elektroničke komunikacije;

(b)

obavješćivanja na javnim mjestima i na mjestu skupljanja;

(c)

obrazovnih programa, kampanja za podizanje svijesti i aktivnosti uključivanja zajednice;

(d)

postavljanja znakova na jeziku ili jezicima koje korisnici i potrošači mogu lako razumjeti.

16.

Ako je u državi članici više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača povjereno da ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača, države članice osiguravaju da te organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača pokrivaju cijelo državno područje države članice, s ciljem pružanja ujednačene kvalitete usluge sustava odvojenog skupljanja na cijelom državnom području za rabljene i otpadne tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c.

Države članice imenuju nadležno tijelo ili neovisnu treću stranu radi nadgledanja ispunjavaju li organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača svoje obveze na koordiniran način i u skladu s pravom Unije o tržišnom natjecanju. Države članice u kojima je samo jednoj organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača u ime proizvođača povjereno ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača mogu imenovati nadležno tijelo ili neovisnu treću stranu radi nadgledanja ispunjava li organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača svoje obveze u skladu s pravom Unije o tržišnom natjecanju.

17.

Države članice zahtijevaju od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača da osiguraju povjerljivost podataka koje posjeduju, tj. zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim zastupnicima.

18.

Države članice osiguravaju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača na svojim internetskim stranicama, uz informacije iz članka 8.a stavka 3. točke (e), objavljuju:

(a)

barem jednom godišnje, podložno poslovnoj i industrijskoj povjerljivosti, informacije o:

količini, među ostalim izraženoj u masi, proizvoda koji su prvi put stavljeni na raspolaganje na tržištu;

ii.

količini izraženoj u masi za odvojeno skupljanje rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c, pri čemu se takvi neprodani proizvodi navode zasebno;

iii.

stopama ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu, i recikliranja, koje je ostvarila organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, pri čemu se stopa recikliranja vlakana u vlakna navodi zasebno;

iv.

stopama druge oporabe i zbrinjavanja; i

stopama izvoza rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c koji su ocijenjeni prikladnima za ponovnu uporabu i izvoza otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće navedenih u Prilogu IV.c;

(b)

informacije o postupku odabira subjekata za gospodarenje otpadom odabranih u skladu sa stavkom 19.

19.

Države članice osiguravaju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača predvide transparentan i nediskriminirajući postupak odabira subjekata za gospodarenje otpadom, na temelju transparentnih kriterija za dodjelu, bez nerazmjernog opterećenja za mala i srednja poduzeća, za nabavu:

(a)

usluga gospodarenja otpadom koje pružaju subjekti za gospodarenje otpadom iz stavka 9. točke (a), i

(b)

naknadne obrade otpada.

20.

Države članice osiguravaju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača nadležnim tijelima, na godišnjoj osnovi, dostave informacije iz stavka 18. točaka (a) i (b), uključujući relevantne informacije iz stavka 18. točke (a) koje se zahtijevaju, na godišnjoj osnovi, od proizvođača tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c koji su prvi put stavljeni na raspolaganje na tržištu. Države članice osiguravaju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača navedu količinu izraženu u masi u odnosu na informacije iz stavka 18. točke (a) podtočaka iii., iv. i v.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, države članice zahtijevaju da, u pogledu proizvođača koji su poduzeća koja zapošljavaju manje od deset osoba i čiji godišnji promet i godišnja bilanca ne premašuju 2 milijuna EUR, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača od tih poduzeća zatraže da, na godišnjoj osnovi, dostave samo informacije navedene u stavku 18. točki (a) podtočki i.

Komisija mijenja provedbene odluke Komisije (EU) 2019/1004 ( 19 ) i (EU) 2021/19 ( 20 ) kako bi se uključile, u skladu s člankom 37. stavkom 7. ove Direktive, informacije iz prvog podstavka. Izmijenjeni provedbeni akti odnose se na:

(a)

informacije o rasporedima izvješćivanja;

(b)

specifikacije za strukturu i format izvješćivanja o podacima kako bi se osigurale ujednačenost, dosljednost i jednostavnost konsolidacije podataka za organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

Članak 22.d

Gospodarenje otpadnim tekstilom

Države članice osiguravaju da infrastruktura za skupljanje, utovar i istovar, prijevoz i skladištenje te postupci uključujući rukovanje rabljenim tekstilom i tekstilnim otpadom, kao i naknadni postupci razvrstavanja i obrade budu zaštićeni od nepovoljnih vremenskih uvjeta i potencijalnih izvora kontaminacije kako bi se spriječili oštećenje i unakrsna kontaminacija skupljenog rabljenog i otpadnog tekstila. Odvojeno skupljeni rabljeni i otpadni tekstil podliježe stručnom pregledu na mjestu za odvojeno skupljanje ili u postrojenju za razvrstavanje kako bi se utvrdili i uklonili neciljani predmeti, materijali ili tvari koji su potencijalni izvor kontaminacije.

Države članice osiguravaju da se rabljeni i otpadni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća koji se skupljaju odvojeno, uključujući u skladu s člankom 22.c stavcima 8. i 11., pri skupljanju smatraju otpadom.

Kad je riječ o tekstilu koji nije proizvodi navedeni u Prilogu IV.c, kao i odbačenim neprodanim tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obući navedenima u Prilogu IV.c, države članice osiguravaju da se različite frakcije tekstilnih materijala i tekstilnih predmeta drže odvojenima u trenutku nastanka otpada ako takvo odvajanje olakšava naknadnu ponovnu uporabu, pripremu za ponovnu uporabu, ili recikliranje, uključujući recikliranje vlakana u vlakna ako to tehnološki napredak dopušta. To se odvajanje provodi na troškovno učinkovit način kako bi se maksimalno povećali oporaba resursa i koristi za okoliš.

Odstupajući od stavka 2., rabljeni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća koje krajnji korisnici izravno predaju, a subjekt za ponovnu uporabu ili subjekti socijalne ekonomije na mjestu skupljanja izravno stručno ocijene prikladnima za ponovnu uporabu, ne smatraju se otpadom po skupljanju.

Države članice osiguravaju da rabljeni i otpadni tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća koji se odvojeno skupljaju, uključujući u skladu s člankom 22.c stavcima 8. i 11., podliježu postupcima razvrstavanja kako bi se osigurala obrada u skladu s hijerarhijom otpada.

Države članice osiguravaju da postupci razvrstavanja rabljenih i otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće koji se odvojeno skupljaju, uključujući u skladu s člankom 22.c stavcima 8. i 11., ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

postupkom razvrstavanja dobivaju se tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća za ponovnu uporabu i pripremu za ponovnu uporabu, pri čemu se prednost daje lokalnom razvrstavanju, ako je primjereno, i lokalnoj ponovnoj uporabi;

(b)

u okviru postupaka razvrstavanja za ponovnu uporabu tekstilni proizvodi, proizvodi povezani s tekstilom i obuća razvrstavaju se na odgovarajućoj razini granularnosti, čime se omogućuje razvrstavanje po predmetima kojim se frakcije koje su prikladne za izravnu ponovnu uporabu odvajaju od onih koje će trebati proći dodatnu pripremu za ponovnu uporabu, i ti su postupci usmjereni na posebno tržište za ponovnu uporabu na temelju ažuriranih kriterija razvrstavanja relevantnih za tržište prihvata;

(c)

predmeti za koje je procijenjeno da nisu prikladni za ponovnu uporabu razvrstavaju se za ponovnu proizvodnju i recikliranje, uključujući, ako tehnološki napredak to dopušta, recikliranje vlakana u vlakna, kako bi se prednost nad recikliranjem dala ponovnoj proizvodnji;

(d)

izlazni proizvodi dobiveni postupcima razvrstavanja i naknadne oporabe namijenjeni ponovnoj uporabi ispunjavaju kriterije za prestanak statusa otpada, kako je navedeno u članku 6.

Države članice do 1. siječnja 2026. i svakih pet godina nakon tog datuma provode istraživanje sastava skupljenog miješanog komunalnog otpada radi utvrđivanja udjela otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće u njemu, ako je primjereno, u skladu s oznakama KN iz Priloga IV.c. Države članice osiguravaju da, na temelju dobivenih informacija, nadležna tijela mogu od organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zahtijevati da poduzmu korektivne mjere kako bi povećale svoju mrežu mjesta za skupljanje i provedu informativne kampanje u skladu s člankom 22.c stavcima 14. i 15. Osim toga, države članice osiguravaju da rezultati tih istraživanja budu dostupni javnosti.

Države članice osiguravaju da, u svrhu razlikovanja između rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće procijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu te otpadnih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće, nadležna tijela država članica mogu pregledati pošiljke rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu za koje se sumnja da su otpad kako bi provjerila jesu li ispunjeni minimalni zahtjevi iz stavaka 8. i 9. za pošiljke rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu te se navedene pošiljke mogu na odgovarajući način pratiti.

Države članice osiguravaju da pošiljke rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu koje se organiziraju na profesionalnoj osnovi udovoljavaju minimalnim zahtjevima za vođenje evidencije iz stavka 9. i da su im priložene barem sljedeće informacije:

(a)

primjerak računa i ugovora koji se odnose na prodaju ili prijenos vlasništva nad tekstilnim proizvodima, proizvodima povezanima s tekstilom i obućom u kojem se navodi da su namijenjeni izravnoj ponovnoj uporabi i da su prikladni za izravnu ponovnu uporabu;

(b)

dokazi o prethodnom postupku razvrstavanja ili izravnoj stručnoj procjeni o prikladnosti za ponovnu uporabu provedenima u skladu s ovim člankom i, ako su dostupni, kriterijima donesenima na temelju članka 6. stavka 2., u obliku preslike evidencije o svakoj bali u pošiljci i protokola koji sadržava sve podatke iz evidencije u skladu sa stavkom 9. ovog članka;

(c)

izjava fizičke ili pravne osobe koja posjeduje rabljene tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću ocijenjene prikladnima za ponovnu uporabu i na profesionalnoj osnovi organizira prijevoz rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu o tome da nijedan materijal u pošiljci nije otpad kako je definiran u članku 3. stavku 1.

Države članice osiguravaju da su pošiljke iz prvog podstavka ovog stavka primjereno zaštićene od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara, posebno dostatnom ambalažom i pravilnim slaganjem tereta, čime se održavaju cjelovitost i kvaliteta tekstila za ponovnu uporabu tijekom cijelog postupka prijevoza.

Države članice osiguravaju da pošiljke rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu ispunjavaju sljedeće minimalne zahtjeve za vođenje evidencije:

(a)

evidencija postupaka razvrstavanja, izravne stručne procjene o prikladnosti za ponovnu uporabu ili pripreme za ponovnu uporabu sigurno je, ali ne i trajno pričvršćena na pakiranju;

(b)

evidencija sadržava sljedeće informacije:

opis predmeta prisutnih u bali koji odražava najdetaljniju granularnost razvrstavanja kojem su tekstilni predmeti bili podvrgnuti tijekom postupaka razvrstavanja ili pripreme za ponovnu uporabu, kao što su vrsta odjeće, veličina, boja, spol za koji je predmet namijenjen i sastav materijala te sva relevantna obilježja koja doprinose učinkovitoj ponovnoj uporabi;

ii.

naziv i adresu poduzeća odgovornog za konačno razvrstavanje ili pripremu za ponovnu uporabu.

10.

Države članice osiguravaju da se, ako nadležna tijela ili tijela uključena u inspekcije utvrde da se za planiranu pošiljku rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom i obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu sumnja da je otpad, troškovi odgovarajućih analiza, inspekcija i skladištenja rabljenih tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće ocijenjenih prikladnima za ponovnu uporabu za koje se sumnja da su otpad mogu naplatiti proizvođačima tekstilnih proizvoda, proizvoda povezanih s tekstilom ili obuće navedenih u Prilogu IV.c, trećim stranama koje djeluju u njihovo ime ili drugim osobama koje organiziraju pošiljku.

POGLAVLJE IV.

DOZVOLE I REGISTRACIJA

Članak 23.

Izdavanje dozvola

Države članice propisuju da svaka ustanova ili poduzeće koje namjerava obrađivati otpad mora ishoditi dozvolu nadležnog tijela.

Te dozvole minimalno trebaju sadržavati sljedeće:

(a)

vrste i količine otpada koji se smije obrađivati;

(b)

tehničke i sve druge bitne uvjete za rad na dotičnoj lokaciji za svaki pojedini postupak koji se odobrava;

(c)

mjere sigurnosti i predostrožnosti koje je potrebno poduzeti;

(d)

metoda koja se primjenjuje pri svakoj vrsti postupaka;

(e)

postupci nadzora i kontrole prema potrebi;

(f)

odredbe o zatvaranju i kasnijem održavanju, prema potrebi.

Dozvole se izdaju na određeno razdoblje i mogu se obnavljati.

Ako nadležno tijelo smatra da metoda obrade koja se namjerava primijeniti nije prihvatljiva sa stajališta zaštite okoliša, posebno ako metoda nije u skladu s člankom 13., ono odbija izdati dozvolu.

Svaka dozvola koja obuhvaća spaljivanje i suspaljivanje uz energetsku oporabu podliježe uvjetu da energetska oporaba mora zadovoljavati visoku razinu energetske učinkovitosti.

Pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti ovog članka, svaka dozvola izdana u skladu s drugim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice može se kombinirati s dozvolom propisanom u stavku 1. kako bi se dobila jedinstvena dozvola, kad se time izbjegava nepotrebno dupliciranje podataka i rada operatera ili nadležnog tijela.

Članak 24.

Izuzeća od obveze ishođenja dozvole

Države članice mogu od zahtjeva predviđenih člankom 23. stavkom 1. izuzeti ustanove i poduzeća za sljedeće postupke:

(a)

zbrinjavanje vlastitog neopasnog otpada na mjestu nastanka ili

(b)

oporabu otpada.

Članak 25.

Uvjeti kojima podliježu izuzeća

Kad država članica želi dozvoliti izuzeća, kako se predviđa člankom 24., u pogledu svake pojedine vrste aktivnosti donosi opća pravila u kojima navodi vrste i količine otpada koje mogu biti obuhvaćene izuzećem i metodu obrade koja će se primijeniti.

Ta pravila donosi na način kojim osigurava da se otpad obrađuje u skladu s člankom 13. U slučaju postupaka zbrinjavanja spomenutih u točki (a) članka 24., u tim se pravilima uzimaju u obzir najbolje raspoložive tehnike.

Osim općih pravila predviđenih u stavku 1., države članice utvrđuju i posebne uvjete za izuzeća koja se odnose na opasni otpad, uključujući vrstu i postupak, kao i svaki drugi potreban zahtjev za obavljanje različitih oblika oporabe i, ako je to relevantno, granične vrijednosti sadržaja opasnih tvari u otpadu, kao i granične vrijednosti emisija.

Države članice obavješćuju Komisiju o općim pravilima donesenim u skladu sa stavcima 1. i 2.

Članak 26.

Registracija

Kad sljedeći slučajevi ne podliježu obvezi ishođenja dozvole, države članice dužne su osigurati da nadležno tijelo vodi očevidnik:

(a)

ustanova ili poduzeća koje se skupljanjem ili prijevozom otpada bave na profesionalnoj osnovi;

(b)

trgovaca odnosno posrednika; i

(c)

ustanova ili poduzeća koje podliježu izuzećima od obveze ishođenja dozvole u skladu s člankom 24.

Kad je to moguće, postojeća evidencija koju vodi nadležno tijelo koristi se kako bi se dobili relevantni podaci za taj postupak registracije i tako smanjilo administrativno opterećenje.

Članak 27.

Minimalne norme

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a kako bi dopunila ovu Direktivu određivanjem minimalnih tehničkih standarda za postupke obrade, među ostalim za razvrstavanje i recikliranje otpada, za koje je potrebna dozvola u skladu s člankom 23. ako je dokazano da bi se tim minimalnim standardima ostvarila korist u smislu zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

Te minimalne norme obuhvaćaju samo one postupke obrade otpada koji nisu obuhvaćeni Direktivom 96/61/EZ ili nije prikladno da budu obuhvaćeni tom Direktivom.

Te minimalne norme:

(a)

usmjerene su na glavne učinke postupaka obrade otpada na okoliš;

(b)

osiguravaju obradu otpada u skladu s člankom 13.;

(c)

uzimaju u obzir najbolje raspoložive tehnike;

(d)

prema potrebi, uključuju elemente u pogledu kvalitete obrade i zahtjeve u pogledu tehnološkog postupka.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 38.a kako bi dopunila ovu Direktivu određivanjem minimalnih standarda za postupke za koje je potrebna registracija u skladu s člankom 26. točkama (a) i (b) ako je dokazano da bi se tim minimalnim standardima ostvarila korist u smislu zaštite zdravlja ljudi i okoliša ili izbjeglo remećenje unutarnjeg tržišta.

POGLAVLJE V.

PLANOVI I PROGRAMI

Članak 28.

Planovi gospodarenja otpadom

Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela izrade jedan ili više planova gospodarenja otpadom, u skladu s člancima 1., 4., 13., i 16.

Ti planovi pojedinačno ili zajedno obuhvaćaju cijelo područje dotične države članice u geografskom smislu.

U planovima gospodarenja otpadom navodi se analiza postojećeg stanja gospodarenja otpadom u dotičnoj geografskoj cjelini i mjere koje je potrebno poduzeti kako bi se osigurali najbolji uvjeti za pripremanje otpada za ponovnu uporabu, recikliranje, oporabu i zbrinjavanje na način prihvatljiv za okoliš i procjene na koji će način plan doprinijeti provedbi ciljeva i odredaba ove Direktive.

Plan gospodarenja otpadom prema potrebi i uzimajući u obzir geografsku razinu i površinu područja, obuhvaćenog planom treba sadržavati:

(a)

vrstu, količinu i podrijetlo otpada proizvedenog unutar tog područja, otpada za koji postoji vjerojatnost da će se otpremati iz nacionalnog teritorija ili na nacionalni teritorij i procjenu razvoja tijekova otpada u budućnosti;

(b)

postojeća velika postrojenja za zbrinjavanje i oporabu otpada, uključujući sve posebne programe za otpadna ulja, opasni otpad, otpad koji sadržava znatne količine ključnih sirovina ili tokove otpada na koje se odnosi posebno zakonodavstvo Unije;

(c)

procjenu potrebe zatvaranja postojećih postrojenja za otpad i potrebe za dodatnom infrastrukturom u postrojenjima za obradu otpada u skladu s člankom 16.

Države članice osiguravaju provedbu procjene ulaganja i drugih financijskih sredstava, uključujući i za lokalna tijela, nužnih za ispunjavanje tih potreba. Ta se procjena uvrštava u relevantne planove gospodarenja otpadom ili druge strateške dokumente koji obuhvaćaju cijeli teritorij predmetne države članice;

(ca)

informacije o mjerama potrebnima za ostvarivanje cilja iz članka 5. stavka 3.a Direktive 1999/31/EZ ili iz drugih strateških dokumenata koji obuhvaćaju cijeli teritorij dotične države članice;

(cb)

procjenu postojećih sustava za skupljanje otpada, uključujući materijalni i područni obuhvat odvojenog skupljanja te mjera za poboljšanje djelovanja, procjenu svih izuzeća odobrenih u skladu s člankom 10. stavkom 3. te procjenu potrebe za novim sustavima skupljanja;

(d)

dostatne podatke o kriterijima za određivanje lokacija i kapaciteta budućih postrojenja za zbrinjavanje ili velikih postrojenja za oporabu, prema potrebi;

(e)

opća pravila gospodarenja otpadom, uključujući planirane tehnologije i metode gospodarenja otpadom, ili pravila za otpad koji predstavlja posebne probleme u gospodarenju;

(f)

mjere za suzbijanje i sprečavanje svih oblika odbacivanja smeća te za čišćenje svih vrsta smeća;

(g)

odgovarajuće kvalitativne i kvantitativne pokazatelje i ciljeve, također u pogledu količine nastalog otpada i njegove obrade te u pogledu komunalnog otpada koji se zbrinjava ili koji podliježe energetskoj oporabi.

Uzimajući u obzir geografsku razinu i površinu planom obuhvaćenog područja, plan gospodarenja otpadom može sadržavati:

(a)

organizacijske aspekte gospodarenja otpadom, uključujući opis raspodjele odgovornosti između javnih i privatnih subjekata koje se bave gospodarenjem otpadom;

(b)

procjenu korisnosti i prikladnosti uporabe ekonomskih i drugih instrumenata u rješavanju različitih problema vezanih za otpad, uzimajući u obzir potrebu da se održi nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(c)

primjenu kampanja za podizanje svijesti i pružanje informacija namijenjenih široj javnosti ili posebnoj skupini potrošača;

(d)

stare onečišćene lokacije za zbrinjavanje otpada i mjere za njihovu sanaciju.

Planovi gospodarenja otpadom usklađeni su sa zahtjevima u pogledu planiranja gospodarenja otpadom iz članka 14. Direktive 94/62/EZ, ciljevima iz članka 11. stavaka 2. i 3. ove Direktive te zahtjevima iz članka 5. Direktive 1999/31/EZ te, za potrebe sprečavanja odbacivanja smeća, sa zahtjevima iz članka 13. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 21 ) i člankom 11. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 22 ).

Članak 29.

Programi za sprečavanje nastanka otpada

Države članice uspostavljaju programe za sprečavanje nastanka otpada kojima se barem utvrđuju mjere za sprečavanje nastanka otpada kako je navedeno u članku 9. stavku 1. u skladu s člancima 1. i 4.

Ti se programi integriraju u planove gospodarenja otpadom koji se zahtijevaju člankom 28. ili u programe drugih politika o zaštiti okoliša, ovisno o slučaju, ili funkcioniraju kao samostalni programi. Za svaki takav program integriran u plan gospodarenja otpadom ili u te druge programe treba jasno utvrditi ciljeve i mjere sprečavanja nastanka otpada.

Pri uspostavi tih programa države članice prema potrebi opisuju doprinos instrumenata i mjera iz Priloga IV.a sprečavanju nastanka otpada i vrednuju korisnost primjera mjera navedenih u Prilogu IV. ili drugih primjerenih mjera. Tim se programima također opisuju postojeće mjere sprečavanja nastanka otpada i njihov doprinos sprečavanju nastanka otpada.

Ti se ciljevi i mjere donose kako bi se prekinula veza između gospodarskog rasta i učinaka na okoliš u vezi s proizvodnjom otpada.

2.a

Države članice donose specifične programe za sprečavanje nastanka otpada od hrane koji mogu biti predstavljeni kao dio njihovih programa za sprečavanje nastanka otpada.

▼M4 —————

Komisija uspostavlja sustav za razmjenu informacija o najboljoj praksi s obzirom na sprečavanje nastanka otpada i izrađuje smjernice kako bi državama članicama pomogla u izradi tih programa.

Članak 29.a

Programi za sprečavanje nastanka otpada od hrane

Države članice evaluiraju i prilagođavaju svoje programe za sprečavanje nastanka otpada od hrane s ciljem postizanja ciljeva iz članka 9.a stavka 4. Ti programi sadržavaju barem mjere utvrđene u članku 9. stavku 1. i članku 9.a stavku 1. i, prema potrebi, mjere navedene u prilozima IV. i IV.a te se o njima obavješćuje Komisija do 17. listopada 2027.

Svaka država članica određuje nadležna tijela odgovorna za koordinaciju mjera za sprečavanje nastanka otpada od hrane iz članka 9.a stavka 1. koje se provode kako bi se postigli ciljevi iz članka 9.a stavka 4. i o tome obavješćuje Komisiju do 17. siječnja 2026. Komisija te informacije naknadno objavljuje na relevantnim internetskim stranicama.

Članak 30.

Vrednovanje i preispitivanje planova i programa

Države članice osiguravaju da se planovi gospodarenja otpadom i programi sprečavanja nastanka otpada vrednuju najmanje svake šeste godine i, prema potrebi, revidiraju, ako je to relevantno, u skladu s člancima 9. i 11.

Europska agencija za okoliš svake dvije godine objavljuje izvješće koje sadržava preispitivanje napretka postignutog u dovršenju i provedbi programa sprečavanja nastanka otpada, uključujući procjenu razvoja događaja u pogledu sprečavanja nastanka otpada za svaku državu članicu i Uniju u cjelini te u pogledu odvajanja nastanka otpada od gospodarskog rasta i prijelaza na kružno gospodarstvo.

Članak 31.

Sudjelovanje javnosti

Države članice osiguravaju da relevantni dionici, nadležna tijela i šira javnost imaju priliku sudjelovati u izradi planova gospodarenja otpadom i programa sprečavanja nastanka otpada, i imaju pristup programima nakon dovršetka njihove izrade, u skladu s Direktivom 2003/35/EZ ili, ako je relevantna, Direktivom 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš ( 23 ). One postavljaju planove i programe na javno dostupne internetske stranice.

Članak 32.

Suradnja

Države članice prema potrebi surađuju s drugim zainteresiranim državama članicama i Komisijom kako bi sastavile planove gospodarenja otpadom i programe sprečavanja nastanka otpada u skladu s člancima 28. i 29.

Članak 33.

Informacije koje se dostavljaju Komisiji

Kada su doneseni, države članice obavješćuju Komisiju o planovima gospodarenja otpadom i programima sprečavanja nastanka otpada spomenutim u člancima 28. i 29., kao i o značajnim revizijama planova i programa.

Komisija donosi provedbene akte za utvrđivanje formata obavješćivanja o donošenju planova gospodarenja otpadom i programa za sprečavanje nastanka otpada te njihovim bitnim revizijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

POGLAVLJE VI.

INSPEKCIJE I EVIDENCIJA

Članak 34.

Inspekcije

Ustanove ili poduzeća koja obavljaju postupke obrade otpada, ustanove ili poduzeća koja otpad skupljaju ili prevoze na profesionalnoj osnovi, posrednici i trgovci, te ustanove ili poduzeća koja proizvode opasan otpad podliježu odgovarajućim periodičnim inspekcijama nadležnih tijela.

Inspekcijski nadzor operacija skupljanja i prijevoza obuhvaća podrijetlo, vrstu, količinu i odredište skupljenog i prevezenog otpada.

Države članice mogu voditi evidenciju registracija dodijeljenih u okviru Programa Zajednice za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (Program EMAS), posebno s obzirom na učestalost i opseg inspekcija.

Članak 35.

Vođenje evidencije

Ustanove i poduzeća iz članka 23. stavka 1., proizvođači opasnog otpada te ustanove i poduzeća koja skupljaju ili prevoze opasni otpad na profesionalnoj osnovi ili djeluju kao trgovci ili posrednici opasnog otpada vode kronološku evidenciju:

(a)

o količini, vrsti i podrijetlu tog otpada te o količini proizvoda i materijala koji su rezultat pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja ili drugih postupaka oporabe; i

(b)

prema potrebi, o odredištu, učestalosti skupljanja, načinu prijevoza i načinu obrade koji je predviđen za dotični otpad.

Te podatke stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima putem elektroničkog registra ili registara koje je potrebno uspostaviti u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

Za opasan otpad evidencija se čuva najmanje tri godine, osim u slučaju ustanova, odnosno poduzeća koja prevoze opasan otpad koji takve evidencije moraju čuvati najmanje 12 mjeseci.

Pisani dokazi da su postupci gospodarenja obavljeni dostavljaju se na zahtjev nadležnih tijela ili prethodnog posjednika.

Države članice mogu propisati da proizvođači neopasnog otpada moraju poštovati stavke 1. i 2.

Države članice uspostavljaju elektronički registar ili koordinirane registre za evidentiranje podataka o opasnom otpadu iz stavka 1. kojima je obuhvaćeno cijelo zemljopisno područje predmetne države članice. Države članice mogu uspostaviti takve registre za ostale tokove otpada, a posebno za one za koje su ciljevi utvrđeni zakonodavnim aktima Unije. Države članice uporabljuju podatke o otpadu o kojima su izvijestili industrijski subjekti iz Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari uspostavljenog na temelju Uredbe (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 24 ).

Komisija može donijeti provedbene akte potrebne za utvrđivanje minimalnih uvjeta za rad tih registara. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2.

Članak 36.

Provedba i sankcije

Države članice poduzimaju mjere potrebne za zabranu ostavljanja i divljeg odlaganja otpada te nekontroliranog gospodarenja otpadom, uključujući odbacivanje smeća.

Države članice utvrđuju odredbe o sankcijama za kršenje odredaba ove Direktive i poduzimaju sve mjere potrebne kako bi osigurale da se sankcije primjenjuju. Sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Izvješćivanje

Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 11. stavka 2. točaka od (a) do (e) i članka 11. stavka 3. za svaku kalendarsku godinu.

One te podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se skupljaju podatci. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

Prvo razdoblje izvješćivanja započinje u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje, u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

Za potrebe provjere usklađenosti s člankom 11. stavkom 2. točkom (b), o količini otpada koji se uporabljuje za postupke nasipavanja i druge postupke materijalne oporabe države članice izvješćuju odvojeno od količine otpada koji se priprema za ponovnu uporabu ili recikliranje. O preradi otpada u materijale koji će se uporabljivati za postupke nasipavanja države članice izvješćuju kao o nasipavanju.

Za potrebe provjere usklađenosti s člankom 11. stavkom 2. točkama (c), (d) i (e) i člankom 11. stavkom 3. o količini otpada koji se priprema za ponovnu uporabu države članice izvješćuju odvojeno od količine recikliranog otpada.

►M6 Države članice svake godine Europskoj agenciji za okoliš dostavljaju podatke o provedbi članka 9. stavka 4. i podatke iz članka 22.c stavka 12., članka 22.c stavaka 18. točke (a) i članka 22.c stavka 20. Države članice svake godine Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 9.a stavka 2. ◄

One te podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se podatci prikupljaju. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

Prvo razdoblje izvješćivanja započinje u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje, u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

Države članice Komisiji za svaku kalendarsku godinu dostavljaju podatke o mineralnim ili sintetskim sredstvima za podmazivanje ili industrijskim uljima koja su stavljena na tržište i otpadnim uljima koja su odvojeno skupljena i obrađena.

Navedene podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se podatci prikupljaju. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 7.

Prvo razdoblje izvješćivanja započinje u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje, u skladu sa stavkom 7.

Podatcima koje države članice dostavljaju u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete i izvješće o mjerama poduzetima u skladu s člankom 11.a stavkom 3. i stavkom 8., uključujući, gdje je to primjenjivo, detaljne informacije o prosječnim stopama gubitka. Te se informacije dostavljaju u formatu za izvješćivanje koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

5.a

Države članice objavljuju izvješća o provjeri kvalitete povezana s člankom 9.a stavkom 2. nakon što provedu evaluaciju bi li otkrivanje ugrozilo zaštitu povjerljivih poslovnih informacija.

Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje nakon prve dostave podataka od strane država članica, a nakon toga svake četiri godine.

Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za dostavu podataka iz stavaka 1., 3., 4. i 5. ovog članka. Za potrebe izvješćivanja o provedbi članka 11. stavka 2. točaka (a) i (b) države članice koriste format iz Provedbene odluke Komisije od 18. travnja 2012. o upitniku za izvješća država članica o provedbi Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu. Za potrebe izvješćivanja o otpadu od hrane metodologija razvijena na temelju članka 9.a stavka 3. uzima se u obzir pri osmišljavanju formata za izvješćivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 39. stavka 2. ove Direktive.

Članak 38.

Razmjena informacija i najboljih praksi, tumačenje i prilagođavanje tehničkom napretku

Komisija organizira redovitu razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama, uključujući prema potrebi s regionalnim i lokalnim tijelima, o praktičnoj primjeni i provedbi zahtjeva iz ove Direktive, uključujući o:

(a)

primjeni pravila izračuna utvrđenih u članku 11.a i osmišljavanju mjera i sustava za praćenje tokova komunalnog otpada od razvrstavanja do recikliranja;

(b)

odgovarajućem upravljanju, provedbi, prekograničnoj suradnji;

(c)

inovacijama u području gospodarenja otpadom;

(d)

nacionalnim kriterijima za nusproizvode i prestanak statusa otpada iz članka 5. stavka 3. i članka 6. stavaka 3. i 4., olakšanima elektroničkim registrom na razini Unije koji treba uspostaviti Komisija;

(e)

ekonomskim instrumentima i drugim mjerama upotrijebljenima u skladu s člankom 4. stavkom 3. kako bi se potaknulo ostvarenje ciljeva iz tog članka;

(f)

mjerama navedenima u članku 8. stavcima 1. i 2.;

(g)

sprečavanju nastanka otpada i uvođenju sustava kojima se potiče ponovna uporaba i produženje životnog vijeka;

(h)

provedbi obveza koje se odnose na odvojeno skupljanje;

(i)

instrumentima i poticajima za postizanje ciljeva iz članka 11. stavka 2. točaka (c), (d) i (e).

Komisija objavljuje rezultate te razmjene informacija i najboljih praksi.

Komisija može izraditi smjernice za tumačenje zahtjeva iz ove Direktive, uključujući u pogledu definicije otpada, sprečavanja nastanka otpada, ponovne uporabe, pripreme za ponovnu uporabu, oporabe, recikliranja, zbrinjavanja i u pogledu primjene pravila izračuna iz članka 11.a.

Komisija izrađuje smjernice za definicije komunalnog otpada i nasipavanja.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi izmjene ove Direktive kako bi detaljnije uredila primjenu formule za postrojenja za spaljivanje iz Priloga II. točke R1. Mogu se uzeti u obzir lokalni klimatski uvjeti, kao što su jačina hladnoće i potreba za grijanjem, u mjeri u kojoj oni utječu na količinu energije koja se tehnički može upotrijebiti ili proizvesti u obliku električne energije, topline, rashladne energije ili tehnološke pare. Također se mogu uzeti u obzir lokalni uvjeti u najudaljenijim regijama iz članka 349. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i na teritorijima iz članka 25. Akta o pristupanju iz 1985. godine.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 38.a radi izmjene priloga IV. i V. s obzirom na znanstveni i tehnički napredak.

Članak 38.a

Delegiranje ovlasti

Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 1., članka 9.a stavka 3., članka 11.a stavka 10., članka 27. stavaka 1. i 4. te članka 38. stavaka 2. i 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 4. srpnja 2018. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 22.a stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina, počevši od 17. travnja 2027. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 1., članka 9.a stavka 3., članka 11.a stavka 10., članka 22.a stavka 5., članka 27. stavaka 1. i 4., članka 38. stavaka 2. i 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ( 25 ).

Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 1., članka 9.a stavka 3., članka 11.a stavka 10., članka 22.a stavka 5., članka 27. stavaka 1. i 4., članka 38. stavaka 2. i 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 39.

Postupak odbora

Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 26 ).

Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 40.

Prijenos

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 12. prosinca 2010.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 41.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

Direktive 75/439/EEZ, 91/689/EEZ i 2006/12/EZ ovim se stavljaju izvan snage s učinkom od 12. prosinca 2010.

Međutim, od 12. prosinca 2008. primjenjuje se sljedeće:

(a)

članak 10. stavak 4. Direktive 75/439/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

„4.

Referentnu mjernu metodu za određivanje sadržaja polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) u otpadnim uljima određuje Komisija. Ta mjera, koja je namijenjena izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, dopunjujući je, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4. Direktive 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu ( *1 ).

(b)

Direktiva 91/689/EEZ mijenja se kako slijedi:

članak 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.

U smislu ove Direktive ‚opasan otpad’ znači:

—

otpad klasificiran kao opasan otpad koji se nalazi na popisu uspostavljenom Odlukom Komisije 2000/532/EZ ( *2 ) na temelju priloga I. i II. ovoj Direktivi. Taj otpad mora imati jedno ili više svojstava navedenih u Prilogu III. Pri uvrštavanju u popis uzimaju se u obzir podrijetlo i sastav otpada i, prema potrebi, granične vrijednosti koncentracije. Taj se popis periodično preispituje i prema potrebi revidira. Te mjere, koje su namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4. Direktive 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu ( *3 ),

—

svaki drugi otpad za koji država članica smatra da pokazuje bilo koje od svojstava navedenih u Prilogu III. Ti se slučajevi prijavljuju Komisiji i preispituju s ciljem prilagođavanja popisa. Te mjere, koje su namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4. Direktive 2006/12/EZ.

ii.

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Mjere potrebne za prilagođavanje Priloga ovoj Direktivi znanstvenom i tehničkom napretku i revidiranje popisa otpada koji se spominje u članku 1. stavku 4., koje su namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, između ostalog dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4. Direktive 2006/12/EZ.”;

(c)

Direktiva 2006/12/EZ mijenja se kako slijedi:

članak 1. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

U smislu stavka 1. točke (a) primjenjuje se Odluka Komisije 2000/532/EZ ( *4 ) koja sadrži popis otpada koji pripada kategorijama navedenim u Prilogu I. ovoj Direktivi. Taj se popis periodično preispituje i prema potrebi revidira. Te mjere, koje su namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, dopunjujući je, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4.

ii.

članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Mjere potrebne za prilagođavanje Priloga znanstvenom i tehničkom napretku namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom koji se spominje u članku 18. stavku 4.”;

iii.

članak 18. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.

Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.”.

Upućivanje na Direktive stavljene izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Direktivu i treba se tumačiti u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga V.

Od 17. travnja 2029. članci 22.a, 22.b, 22.c i 22.d primjenjuju se na poduzeća koja zapošljavaju manje od deset osoba i čiji godišnji promet i godišnja bilanca ne premašuju 2 milijuna EUR.

Članak 41.a

Preispitivanje

Komisija do 31. prosinca 2029. provodi evaluaciju ove Direktive i Direktive 1999/31/EZ. Evaluacijom se, među ostalim, ocjenjuju i:

(a)

djelotvornost financijske i organizacijske odgovornosti programâ proširene odgovornosti proizvođača za tekstilne proizvode, proizvode povezane s tekstilom i obuću navedene u Prilogu IV.c uspostavljenih na temelju ove Direktive kako bi se pokrili troškovi koji proizlaze iz primjene zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi, uključujući procjenu mogućnosti zahtijevanja financijskog doprinosa od subjekata za komercijalnu ponovnu uporabu, posebno onih većih;

(b)

mogućnost određivanja ciljeva u pogledu sprečavanja nastanka otpada, njegova skupljanja, pripreme za ponovnu uporabu, i recikliranja za otpadni tekstil;

(c)

mogućnost uvođenja prethodnog razvrstavanja miješanog komunalnog otpada kako bi se spriječilo da se otpad koji se može oporabiti za pripremu za ponovnu uporabu, ili recikliranje pošalje na spaljivanje otpada ili da ga se odloži na odlagališta.

Komisija podnosi izvješće o nalazima te evaluacije Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 42.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 43.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG I.

POSTUPCI ZBRINJAVANJA

D 1 Odlaganje otpada u ili na tlo (npr. odlagalište itd.)

D 2 Obrada otpada na ili u tlu (na primjer, biološka razgradnja tekućeg ili muljevitog otpada u tlu itd.),

D 3 Duboko utiskivanje otpada (na primjer, utiskivanje otpada crpkama u bušotine, iscrpljena ležišta soli, prirodne šupljine itd.),

D 4 Odlaganje otpada u površinske bazene (na primjer, odlaganje tekućeg ili muljevitog otpada u jame, bazene, lagune itd.),

D 5 Odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalište (odlaganje u povezane komore koje su zatvorene i izolirane jedna od druge i od okoliša itd.),

D 6 Ispuštanje otpada u kopnene vode isključujući mora/oceane,

D 7 Ispuštanje otpada u mora/oceane uključujući i ukapanje u morsko dno

D 8 Biološka obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima a koja za posljedicu ima konačne sastojke i mješavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D 1 – D 12

D 9 Fizikalno-kemijska obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima a koja za posljedicu ima konačne sastojke i mješavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D 1 – D 12 (na primjer isparavanje, sušenje, kalciniranje itd.),

D 10 Spaljivanje otpada na kopnu

D 11 Spaljivanje otpada na moru ( *5 )

D 12 Trajno skladištenje otpada (npr. smještanje spremnika u rudnike itd.)

D 13 Spajanje ili miješanje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka D 1 – D 12 ( *6 ),

D 14 Ponovno pakiranje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka D 1 – D 13

D 15 Skladištenje otpada prije primjene bilo kojeg od postupaka zbrinjavanja D 1 – D 14 (osim privremenog skladištenja otpada na lokaciji na kojoj je nastao, prije skupljanja) ( *7 ).

PRILOG II.

POSTUPCI OPORABE

R 1 Korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije ( *8 )

R 2 Obnavljanje/regeneracija otpadnog otapala

R 3 Recikliranje/obnavljanje otpadnih organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (uključujući kompostiranje i druge procese biološke pretvorbe) ( *9 )

R 4 Recikliranje/obnavljanje otpadnih metala i spojeva metala ( *10 )

R 5 Recikliranje/obnavljanje drugih otpadnih anorganskih materijala ( *11 )

R 6 Regeneracija otpadnih kiselina ili lužina

R 7 Oporaba otpadnih sastojaka koji se koriste za smanjivanje onečišćenja

R 8 Oporaba otpadnih sastojaka iz katalizatora

R 9 Ponovna prerada otpadnih ulja ili drugi načini ponovne uporabe otpadnih ulja

R 10 Tretiranje tla otpadom u svrhu poljoprivrednog ili ekološkog poboljšanja

R 11 Oporaba otpada nastalog bilo kojim postupkom R 1 do R 10

R 12 Razmjena otpada radi primjene bilo kojeg od postupaka oporabe R 1 do R 11 ( *12 )

R 13 Skladištenje otpada prije bilo kojeg od postupaka oporabe R 1 do R 12 (osim privremenog skladištenja otpada na lokaciji na kojoj je nastao, prije skupljanja) ( *13 ).

▼M1

PRILOG III.

SVOJSTVA OTPADA KOJA GA ČINE OPASNIM

„Eksplozivno”:

otpad u kojem zbog kemijskih reakcija može doći do proizvodnje plina pri takvim temperaturama i tlaku te takvoj brzini da to može dovesti do štetnih posljedica na okruženje. Obuhvaćeni su pirotehnički otpad, eksplozivan organski peroksidni otpad i eksplozivan samoreagirajući otpad.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane u razrede opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja iz tablice 1., otpad se, prema potrebi i razmjerno, u pogledu oznake HP 1 ocjenjuje u skladu s ispitnim metodama. Ako prisutnost tvari, smjese ili nekog dijela ukazuje na eksplozivnost otpada, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 1.

Tablica 1.: Razred opasnosti, šifre kategorija i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 1:

Razred opasnosti i šifre kategorija	Šifre oznaka upozorenja
Nest. ekspl.	H 200
Ekspl. 1.1	H 201
Ekspl. 1.2	H 202
Ekspl. 1.3	H 203
Ekspl. 1.4	H 204
Samoreag. A	H 240
Organ. peroks. A	H 240
Samoreag. B	H 241
Organ. peroks. B	H 241

„Oksidirajuće”:

otpad koji može, uglavnom s pomoću kisika, izazvati ili pospješiti zapaljenje drugih materijala.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane u razrede opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja iz tablice 2., otpad se, prema potrebi i razmjerno, u pogledu oznake HP 2 ocjenjuje u skladu s ispitnim metodama. Ako prisutnost tvari, smjese ili nekog dijela ukazuje na oksidiranje otpada, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 2.

Tablica 2.: Razred opasnosti i šifre kategorija i šifre oznaka upozorenja radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 2:

Razred opasnosti i šifre kategorije	Šifre oznaka upozorenja
Oks. plin 1	H 270
Oks. tekućina 1	H 271
Oks. krutina 1	H 271
Oks. tekućina. 2, oks. tekućina 3	H 272
Oks. krutina 2, oks. krutina 3	H 272

„Zapaljivo”:

—	zapaljiv tekući otpad:tekući otpad s plamištem ispod 60 °C ili otpadno plinsko ulje, dizel i laka loživa ulja s plamištem između > 55 °C i ≤ 75 °C;

—	zapaljive piroforne tekućine i kruti otpad:kruti ili tekući otpad koji se čak i u malim količinama može zapaliti u roku od pet minuta nakon dodira sa zrakom;

—	zapaljiv kruti otpad:kruti otpad koji je lako zapaljiv ili može izazvati ili pospješiti požar trenjem;

—	zapaljiv plinoviti otpad:plinoviti otpad koji u dodiru sa zrakom može planuti pri temperaturi od 20 °C i standardnom tlaku od 101,3 kPa;

—	otpad koji reagira s vodom:otpad koji u dodiru s vodom oslobađa zapaljive plinove u opasnim količinama;

—	ostali zapaljiv otpad:zapaljivi aerosoli, zapaljiv samozagrijavajući otpad, zapaljivi organski peroksidi i zapaljiv samoreagirajući otpad.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane u jedan od sljedećih razreda opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja iz tablice 3., otpad se, prema potrebi i razmjerno, ocjenjuje u skladu s ispitnim metodama. Ako prisutnost tvari, smjese ili nekog dijela ukazuje na zapaljivost otpada, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 3.

Tablica 3.: Razred opasnosti i šifre kategorija i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 3:

Razred opasnosti i šifre kategorije	Šifre oznaka upozorenja
Zapalj. plin 1	H220
Zapalj. plin 2	H221
Aerosol 1	H222
Aerosol 2	H223
Zapalj. tekućina 1	H224
Zapalj. tekućina 2	H225
Zapalj. tekućina 3	H226
Zapalj. krutina 1	H228
Zapalj. krutina 2	H228
Samoreag. CD	H242
Samoreag. EF
Organ. peroks. CD
Organ. peroks. F
Pirof. tekućina 1	H250
Pirof. krutina 1	H250
Samozagr. 1	H251
Samozagr. 2	H252
Reakc. s vodom 1	H260
Reakc. s vodom 2 Reakc. s vodom 3	H261

„Nadražujuće – kožne iritacije i ozljede oka”:

otpad u dodiru s kojim mogu nastati kožne iritacije ili koji može izazvati ozljede oka.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari u koncentracijama iznad granične vrijednosti, a koje su razvrstane u jedan od sljedećih razreda opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja, a koncentracijama su jednake graničnoj vrijednosti ili je premašuju, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 4.

Granična vrijednost koja se uzima u obzir pri ocjenjivanju u pogledu razreda opasnosti „Nagriz. kožu” 1A (H314), „Nadraž. za kožu” 2 (H315), „Ozlj. oka” 1 (H318) i „Nadraž. oka” 2 (H319) iznosi 1 %.

Ako je zbroj koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao „Nagriz. kožu.” 1A (H314) jednak ili premašuje 1 %, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 4.

Ako je zbroj koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao H318 jednak ili premašuje 10 %, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 4.

Ako je zbroj koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao H315 i H319 jednak ili premašuje 20 %, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 4.

Treba imati na umu da se otpad koji sadržava tvari razvrstane kao H314 („Nagriz. kožu” kategorije 1A, 1B ili 1C) u količinama koje su jednake ili veće od 5 % klasificira kao opasan oznakom HP 8. HP 4 se ne primjenjuje ako je otpad već klasificiran kao HP 8.

„Specifična toksičnost za ciljni organ/aspiracijska toksičnost”:

otpad koji može izazvati specifičnu toksičnost za ciljni organ uslijed jednokratnog ili ponovljenog izlaganja ili koji može izazvati učinke akutne toksičnosti nakon aspiracije.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane u jedan ili više od sljedećih razreda opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja iz tablice 4., a dosegnuta je ili premašena jedna ili više graničnih vrijednosti koncentracija iz tablice 4., otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 5. Kad su tvari koje su razvrstane u razred specifične toksičnosti za ciljne organe prisutne u otpadu, pojedinačna tvar mora biti prisutna u graničnoj vrijednosti koncentracije ili iznad nje da bi otpad bio klasificiran kao opasan oznakom HP 5.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane kao Aspir. toks. 1, a zbroj tih tvari jednak je graničnoj vrijednosti koncentracija ili je premašuje, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 5 isključivo ako sveukupna kinematička viskoznost (pri 40 °C) ne premašuje 20,5 mm2/s. ( 27 )

Tablica 4.: Razred opasnosti i šifre kategorije i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada i odgovarajuće granične vrijednosti koncentracija radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 5

Razred opasnosti i šifre kategorije	Šifre oznaka upozorenja	Granične vrijednosti koncentracija
TCOJ 1	H370	1 %
TCOJ 2	H371	10 %
TCOJ 3	H335	20 %
TCOP 1	H372	1 %
TCOP 2	H373	10 %
Aspir. toks. 1	H304	10 %

„Akutna toksičnost”:

otpad koji može izazvati učinke akutne toksičnosti nakon oralne ili dermalne primjene ili inhalacijskim putem.

Ako je zbroj koncentracija svih tvari sadržanih u otpadu koje su razvrstane u razred opasnosti akutne toksičnosti i prema šiframa kategorijama i šiframa oznaka upozorenja iz tablice 5. jednak graničnoj vrijednosti navedenoj u toj tablici ili premašuje, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 6. Ako je u otpadu prisutno više tvari koje su razvrstane kao akutno toksične, zbroj koncentracija potreban je isključivo za tvari koje pripadaju istoj kategoriji opasnosti.

Sljedeće se granične vrijednosti uzimaju u obzir pri ocjenjivanju:

—

Za akutnu toks. 1, 2 ili 3 (H300, H310, H330, H301, H311, H331): 0,1 %

—

Za akutnu toks. 4 (H302, H312, H332): 1 %.

Tablica 5.: Razred opasnosti i šifre kategorije i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada i odgovarajuće granične vrijednosti koncentracija radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 6

Razred opasnosti i šifre kategorije

Šifre oznaka upozorenja

Granične vrijednosti koncentracija

Akutna toks. 1 (oralna)

Akutna toks. 2 (oralna)

Akutna toks. 3 (oralna)

Akutna toks. 4 (oralna)

Akutna toks. 1 (dermalna)

Akutna toks. 2 (dermalna)

Akutna toks. 3 (dermalna)

Akutna toks. 4 (dermalna)

Akutna toks. 1 (inhal.)

Akutna toks. 2 (inhal.)

Akutna toks. 3 (inhal.)

Akutna toks. 4 (inhal.)

H300

H301

H302

H310

H311

H312

H330

H331

H332

0,1 %

0,25 %

5 %

25 %

0,25 %

2,5 %

15 %

55 %

0,1 %

0,5 %

3,5 %

22,5 %

„Karcinogeno”:

otpad koji izaziva rak ili povećava njegovu pojavnost.

Kad otpad sadržava tvar koja je razvrstana u jedan od sljedećih razreda opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja te koja je jednaka ili premašuje jednu od sljedećih graničnih koncentracija iz tablice 6., otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 7. Kad je u otpadu prisutno više tvari koje su razvrstane kao karcinogene, pojedinačna tvar mora biti prisutna u graničnoj vrijednosti koncentracija ili iznad nje da bi otpad bio klasificiran kao opasan oznakom HP 7.

Tablica 6.: Razred opasnosti i šifre kategorije i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada i odgovarajuće granične vrijednosti koncentracija radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 7

Razred opasnosti i šifre kategorije	Šifre oznaka upozorenja	Granične vrijednosti koncentracija
Karc. 1A	H350	0,1 %
Karc. 1B	H350	0,1 %
Karc. 2	H351	1,0 %

„Nagrizajuće”:

otpad u dodiru s kojim može doći do nagrizajućeg djelovanja na kožu.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane kao „Nagriz. kožu” kategorije 1A, 1B ili 1C (H314), a zbroj njihovih koncentracija jednak je ili premašuje 5 %, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 8.

Granična vrijednost koja se uzima u obzir pri ocjenjivanju u pogledu razreda opasnosti „Nagriz. kožu” kategorije 1A, 1B, 1C (H314) iznosi 1,0 %.

„Zarazno”:

otpad koji sadržava održive mikroorganizme ili njihove toksine za koje se vjeruje ili se pouzdano zna da uzrokuju bolesti ljudi i drugih živih organizama.

Dodjela oznake HP 9 ocjenjuje se prema pravilima utvrđenim u referentnim dokumentima ili zakonodavstvu u državama članicama.

„Toksično za reprodukciju”:

otpad koji negativno utječe na seksualnu funkciju i plodnost muškaraca i žena te na razvojnu toksičnost potomka.

Kad otpad sadržava tvar koja je razvrstana u jedan od sljedećih razreda opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja te čija je koncentracija jednaka ili premašuje jednu od sljedećih graničnih vrijednosti koncentracija iz tablice 7., otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 10. Kad je u otpadu prisutno više tvari koje su razvrstane kao toksične za reprodukciju, pojedinačna tvar mora biti prisutna u graničnoj vrijednosti koncentracija ili iznad nje da bi otpad bio klasificiran kao opasan oznakom HP 10.

Tablica 7.: Razred opasnosti i šifre kategorije i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada i odgovarajuće granične vrijednosti koncentracija radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 10

Razred opasnosti i šifre kategorije	Šifre oznaka upozorenja	Granične vrijednosti koncentracija
Repr. 1A	H360	0,3 %
Repr. 1B	H360	0,3 %
Repr. 2	H361	3,0 %

„Mutageno”:

otpad koji može izazvati mutaciju koja je trajna promjena količine ili strukture genetskog materijala stanice.

Kad otpad sadržava tvar koja je razvrstana u jedan od sljedećih razreda opasnosti i prema šiframa kategorija i šiframa oznaka upozorenja te čija je koncentracija jednaka ili premašuje jednu od sljedećih graničnih vrijednosti koncentracija iz tablice 8., otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 11. Kad je u otpadu prisutno više tvari koje su razvrstane kao mutagene, pojedinačna tvar mora biti prisutna u graničnoj vrijednosti koncentracija ili iznad nje da bi otpad bio klasificiran kao opasan oznakom HP 11.

Tablica 8.: Razred opasnosti i šifre kategorije i šifre oznaka upozorenja za sastojke otpada te odgovarajuće granične vrijednosti koncentracija radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 11

Razred opasnosti i šifre kategorije	Šifre oznaka upozorenja	Granične vrijednosti koncentracija
Muta. 1A	H340	0,1 %
Muta. 1B	H340	0,1 %
Muta. 2	H341	1,0 %

„Oslobađanje akutno toksičnih plinova”:

otpad koji u dodiru s vodom ili kiselinom oslobađa akutno toksične plinove (akutna toks. 1, 2 ili 3).

Kad otpad sadržava tvar koja je dodijeljena jednoj od sljedećih dopunskih oznaka upozorenja – EUH029, EUH031 i EUH032, klasificira se kao opasan oznakom HP 12 u skladu s ispitnim metodama ili smjernicama.

„Senzibilizirajuće”:

otpad koji sadržava jednu ili više tvari za koje se zna da imaju sposobnost izazvati reakciju senzibilizacije (preosjetljivosti) kože ili dišnih organa.

Kad otpad sadržava tvar koja je razvrstana kao senzibilizirajuća i dodijeljena oznaci upozorenja H317 ili H334, a jedna je pojedinačna tvar jednaka graničnoj vrijednosti koncentracije od 10 % ili je premašuje, otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 13.

▼M3

„Ekotoksično”:

otpad koji predstavlja ili može predstavljati neposredne ili odgođene rizike za jedan ili više sektora okoliša.

Otpad koji ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta razvrstava se kao opasan oznakom HP 14:

—

otpad koji sadržava tvar koja je razvrstana kao tvar koja oštećuje ozonski sloj te joj je dodijeljena šifra oznake upozorenja H420 u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća ( 28 ), a koncentracija te tvari jednaka je graničnoj vrijednosti koncentracije od 0,1 % ili je premašuje.

[c(H420) ≥ 0,1 %]

—

otpad koji sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane kao akutno toksične u vodenom okolišu te im je dodijeljena šifra oznake upozorenja H400 u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008, a zbroj koncentracija tih tvari jednak je graničnoj vrijednosti koncentracije od 25 % ili je premašuje. Gornja granična vrijednost od 0,1 % primjenjuje se na te tvari.

[Σ c (H400) ≥ 25 %]

—

otpad koji sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane kao kronično toksične u vodenom okolišu 1., 2. ili 3. kategorije te im je dodijeljena jedna ili više šifri oznaka upozorenja H410, H411 ili H412 u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008, a zbroj koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao kronično toksične u vodenom okolišu 1. kategorije (H410) pomnožen sa 100, dodan zbroju koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao kronično toksične u vodenom okolišu 2. kategorije (H411) pomnoženom sa 10 i dodan zbroju koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao kronično toksične u vodenom okolišu 3. kategorije (H412) jednak je graničnoj vrijednosti koncentracije od 25 % ili je premašuje. Gornja granična vrijednost od 0,1 % primjenjuje se na tvari koje su razvrstane kao H410 i gornja granična vrijednost od 1 % primjenjuje se na tvari koje su razvrstane kao H411 ili H412.

[100 × Σc (H410) + 10 × Σc (H411) + Σc (H412) ≥ 25 %]

—

otpad koji sadržava jednu ili više tvari koje su razvrstane kao kronično toksične u vodenom okolišu 1., 2., 3. ili 4. kategorije te im je dodijeljena jedna ili više šifri oznaka upozorenja H410, H411, H412 ili H413 u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008, a zbroj koncentracija svih tvari koje su razvrstane kao kronično toksične u vodenom okolišu jednak je graničnoj vrijednosti koncentracije od 25 % ili je premašuje. Gornja granična vrijednost od 0,1 % primjenjuje se na tvari koje su razvrstane kao H410 i gornja granična vrijednost od 1 % primjenjuje se na tvari koje su razvrstane kao H411, H412 ili H413.

[Σ c H410 + Σ c H411 + Σ c H412 + Σ c H413 ≥ 25 %]

Pri čemu je: Σ = zbroj i c = koncentracije tvari.

▼M1

„Otpad koji može imati prethodno navedena opasna svojstva koja izvorni otpad nije izravno pokazivao”.

Kad otpad sadržava jednu ili više tvari dodijeljenih jednoj od oznaka upozorenja ili dopunskih oznaka upozorenja iz tablice 9., otpad se klasificira kao opasan oznakom HP 15, osim ako je otpad u takvu obliku da ni u kojim uvjetima ne može ispoljiti eksplozivna ili potencijalno eksplozivna svojstva.

Tablica 9.: Oznake upozorenja i dopunske oznake upozorenja za sastojke otpada radi njegove klasifikacije kao opasnog oznakom HP 15:

Oznake upozorenja/dopunske oznake upozorenja
U vatri može izazvati eksploziju ogromnih razmjera	H205
Eksplozivno u suhom stanju	EUH001
Može stvarati eksplozivne perokside	EUH019
Opasnost od eksplozije ako se zagrijava u zatvorenom prostoru	EUH044

K tomu, države članice mogu označiti otpad kao opasan oznakom HP 15 na temelju drugih primjenjivih kriterija, poput ocjenjivanja eluata.

▼M3 —————

▼C2

Ispitne metode

Metode koje treba upotrebljavati opisane su u Uredbi Komisije (EZ) br. 440/2008 ( 29 ) i drugim relevantnim napomenama Europskog odbora za normizaciju ili drugim međunarodno priznatim ispitnim metodama i smjernicama.

PRILOG IV.

PRIMJERI MJERA SPREČAVANJA NASTANKA OTPADA KOJE SE SPOMINJU U ČLANKU 29.

Mjere koje mogu utjecati na okvirne uvjete koji se odnose na proizvodnju otpada

1. Primjena mjera planiranja ili drugih ekonomskih instrumenata kojima se promiče učinkovita uporaba resursa.

2. Promicanje istraživanja i razvoja na području postizanja čistijih tehnologija i proizvoda s manje otpada, te širenje i uporaba rezultata takvog istraživanja i razvoja.

3. Razvoj učinkovitih i sadržajnih pokazatelja opterećenja na okoliš povezanih s proizvodnjom otpada s u cilju doprinosa sprečavanju nastanka otpada na svim razinama, od uspoređivanja proizvoda na razini Zajednice, preko djelovanja lokalnih vlasti, do nacionalnih mjera.

Mjere koje mogu utjecati na fazu dizajna, proizvodnje i distribucije

4. Promicanje ekodizajna (sustavne integracije aspekata zaštite okoliša u dizajn proizvoda s ciljem unapređenja ponašanja proizvoda s obzirom na zaštitu okoliša u cijelom životnom vijeku proizvoda).

5. Pružanje informacija o tehnikama sprečavanja nastanka otpada s ciljem jednostavnije primjene najboljih dostupnih tehnika u industriji.

6. Organiziranje izobrazbe nadležnih tijela u pogledu uključivanja zahtjeva za sprečavanje nastanka otpada u dozvole na temelju ove Direktive i Direktive 96/61/EZ.

7. Uključivanje mjera za sprečavanje proizvodnje otpada u postrojenjima koja nisu obuhvaćena Direktivom 96/61/EZ. Ako je potrebno, te mjere mogu obuhvaćati procjene ili planove sprečavanja nastanka otpada.

8. Organiziranje kampanja za podizanje svijesti ili pružanje pomoći poduzećima u pogledu financijske potpore, savjeta pri donošenju odluka i drugo. Te će mjere vjerojatno biti posebno učinkovite ako su usmjerene na mala i srednja poduzeća i prilagođene njima te kad djeluju putem dobro uhodanih poslovnih mreža.

9. Sklapanje dobrovoljnih sporazuma, organiziranje foruma potrošača/proizvođača ili sektorskih pregovora kako bi se relevantni poslovni ili industrijski sektori potaknuli na izradu vlastitih planova ili ciljeva sprečavanja nastanka otpada ili zamjenu proizvoda ili njihove ambalaže koji proizvode previše otpada.

10. Promicanje provjerenih sustava za gospodarenje okolišem, uključujući sustave EMAS i ISO 14001.

Mjere koje mogu utjecati na fazu potrošnje i uporabe

11. Ekonomski instrumenti kao što su inicijative za odgovornije ponašanje potrošača prema okolišu u smislu kupnje proizvoda sa što manje ambalaže ili uvođenje obveze plaćanja ambalaže za potrošače za inače besplatni ambalažni artikl ili element.

12. Organizacija kampanja podizanja svijesti i pružanje informacija usmjereno na širu javnost ili određenu kategoriju potrošača.

13. Promicanje provjerenih ekonaljepnica.

14. Postizanje dogovora s industrijom, putem studija o proizvodima poput onih koji se organiziraju u okviru integriranih politika za proizvode, ili s trgovcima na malo o dostupnosti informacija o sprečavanju nastanka otpada i dostupnosti proizvoda koji u manjoj mjeri utječu na okoliš.

15. U kontekstu javnih i korporativnih nabava, integracija kriterija zaštite okoliša i sprečavanja nastanka otpada u pozive na dostavu ponuda i ugovore, u skladu s Priručnikom za javne nabave s obzirom na zaštitu okoliša koji je izdala Komisija 29. listopada 2004.

16. Promicanje ponovne uporabe i/ili popravka odgovarajućih odbačenih proizvoda ili njihovih sastavnih dijelova, posebno putem obrazovnih, gospodarskih, logističkih i drugih mjera kao što su pružanje potpore ovlaštenim centrima i mrežama za popravak i ponovnu uporabu, posebno u gusto naseljenim regijama.

PRILOG IV.a

PRIMJERI EKONOMSKIH INSTRUMENATA I DRUGIH MJERA ZA PRUŽANJE POTICAJA ZA PRIMJENU HIJERARHIJE OTPADA IZ ČLANKA 4. STAVKA 3. ( 30 )

Naknade i ograničenja za odlaganje i spaljivanje otpada koji potiču sprečavanje nastanka otpada i recikliranje, zadržavajući pritom odlaganje kao najmanje poželjnu opciju gospodarenja otpadom;

programi „plati koliko baciš”, u okviru kojih proizvođači otpada plaćaju na osnovi stvarne količine nastalog otpada i kojima se pružaju poticaji za odvajanje na izvoru otpada koji se može reciklirati i za smanjenje miješanog otpada;

fiskalni poticaji za donaciju proizvoda, osobito hrane;

programi proširene odgovornosti proizvođača za različite vrste otpada i mjere za povećanje njihove učinkovitosti, isplativosti i upravljanja;

programi povrata pologa i druge mjere za poticanje učinkovitog skupljanja rabljenih proizvoda i materijala;

razborito planiranje ulaganja u infrastrukturu za gospodarenje otpadom, među ostalim putem fondova Unije;

održiva javna nabava za poticanje boljeg gospodarenja otpadom i uporabe recikliranih proizvoda i materijala;

postupno ukidanje subvencija koje nisu u skladu s hijerarhijom otpada;

uporaba fiskalnih mjera ili drugih sredstava za promicanje uporabe proizvoda i materijala koji su pripremljeni za ponovnu uporabu ili reciklirani;

10.

potpora istraživanju i inovacijama u području ponovne proizvodnje i naprednih tehnologija recikliranja;

11.

uporaba najboljih raspoloživih tehnika za obradu otpada;

12.

ekonomski poticaji za regionalna i lokalna tijela, osobito za promicanje sprečavanja nastanka otpada i jačanje sustava odvojenog skupljanja otpada, uz izbjegavanje davanja potpore odlaganju na odlagališta ili spaljivanju;

13.

kampanje za podizanje osviještenosti javnosti, osobito u pogledu odvojenog skupljanja, sprečavanja nastanka otpada i smanjenja količine smeća te uvrštavanja tih problema u obrazovanje i osposobljavanje;

14.

sustavi za koordinaciju, među ostalim digitalnim sredstvima, među svim nadležnim javnim tijelima uključenima u gospodarenje otpadom;

15.

promicanje stalnog dijaloga i suradnje među svim dionicima u gospodarenju otpadom te poticanje dobrovoljnih sporazuma i izvješćivanja poduzeća o otpadu.

PRILOG IV.b

PLAN PROVEDBE KOJI SE PODNOSI U SKLADU S ČLANKOM 11. STAVKOM 3.

Plan provedbe koji se podnosi u skladu s člankom 11. stavkom 3. sadržava sljedeće:

procjenu prijašnjih, trenutačnih ili predviđenih stopa recikliranja, odlaganja i drugih vrsta obrade komunalnog otpada i tokova od kojih se sastoji;

procjenu provedbe planova gospodarenja otpadom i programa za sprečavanje nastanka otpada uspostavljenih u skladu s člancima 28. i 29.;

razloge zbog kojih država članica smatra da relevantni cilj utvrđen u članku 11. stavku 2. možda neće moći ostvariti u roku zadanom u tom članku i procjenu produljenja vremena koje je potrebno za ostvarenje tog cilja;

mjere potrebne za ostvarenje ciljeva utvrđenih u članku 11. stavcima 2. i 5. koje se primjenjuju na državu članicu tijekom produljenja vremena, uključujući odgovarajuće ekonomske instrumente i druge mjere za davanje poticaja za primjenu hijerarhije otpada iz članka 4. stavka 1. i Priloga IV.a;

raspored provedbe mjera utvrđenih u točki 4., utvrđivanje tijela nadležnog za njihovu provedbu i procjenu njihova pojedinačnog doprinosa ostvarenju ciljeva koji se primjenjuju u slučaju produljenja vremena;

informacije o financiranju gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća”;

mjere za poboljšanje kvalitete podataka, prema potrebi, s ciljem boljeg planiranja i praćenja rezultata u području gospodarenja otpadom.

PRILOG IV.c

PROIZVODI KOJI SU OBUHVAĆENI PODRUČJEM PRIMJENE PROŠIRENE ODGOVORNOSTI PROIZVOĐAČA ZA ODREĐENE TEKSTILNE PROIZVODE, PROIZVODE POVEZANE S TEKSTILOM I OBUĆU

Dio I.

Tekstilni proizvodi te tekstilna odjeća i odjevni dodaci za uporabu u kućanstvu ili druge namjene, ako su takvi proizvodi po prirodi i sastavu slični onima za uporabu u kućanstvu, obuhvaćeni područjem primjene članka 22.a

Oznaka KN	Opis
61 – sve navedene oznake u poglavlju	Odjeća i pribor za odjeću, pleteni ili kukičani
62 – sve navedene oznake u poglavlju	Odjeća i pribor za odjeću, osim pletenih ili kukičanih
6301	Pokrivači (deke) i putne deke (osim 6301 10 00 )
6302	Posteljno, stolno, toaletno i kuhinjsko rublje
6303	Zavjese (uključujući draperije) i unutarnje rolete; kratke ukrasne draperije za prozore i krevete
6304	Ostali proizvodi za unutarnje opremanje, isključujući proizvode iz tarifnog broja 9404
6309	Rabljena odjeća i ostali rabljeni proizvodi
6504	Šeširi i ostala pokrivala za glavu, izrađeni uplitanjem ili sastavljanjem vrpca od bilo od kojeg materijala, neovisno jesu li podstavljeni ili ukrašeni ili ne
6505	Šeširi i ostala pokrivala za glavu, pleteni ili kukičani, ili izrađeni od čipke, pusta ili drugih tekstilnih metražnih materijala (ali ne od vrpca), neovisno jesu li podstavljeni ili ukrašeni ili ne; mreže za kosu od bilo kojeg materijala, neovisno jesu li podstavljene ili ukrašene ili ne

Dio II.

Obuća te odjeća i pribor za odjeću za uporabu u kućanstvu ili druge namjene, ako su takvi proizvodi po prirodi i sastavu slični onima za uporabu u kućanstvu, čiji glavni materijal nije tekstil, koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 22.a

Oznaka KN	Opis
4203	Odjeća i pribor za odjeću od kože ili od umjetne kože (osim obuće i pokrivala za glavu i njihovih dijelova te proizvoda iz poglavlja 95, npr. štitnika goljenice, maski za mačevanje)
6401	Nepromočiva obuća, s vanjskim potplatom i gornjim dijelom od gume ili plastične mase, čiji gornji dio nije pričvršćen za potplat niti je s njim spojen šivanjem, zakovicama, čavlima, vijcima, klinovima ili sličnim postupcima
6402	Ostala obuća, s vanjskim potplatom i gornjim dijelom, od gume ili plastične mase
6403	Obuća s vanjskim potplatom od gume, plastične mase, kože ili umjetne kože i s gornjim dijelom od kože
6404	Obuća s vanjskim potplatom od gume, plastične mase, od kože ili umjetne kože i gornjim dijelom od tekstilnog materijala
6405	Ostala obuća