02020L1828 — HR — 02.05.2023 — 001.001

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

DIREKTIVA (EU) 2020/1828 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2020.

o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ

(Tekst značajan za EGP)

( L 409 4.12.2020, 1)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

UREDBA (EU) 2022/1925 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. rujna 2022.

  L 265

1

12.10.2022



▼B

DIREKTIVA (EU) 2020/1828 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2020.

o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ

(Tekst značajan za EGP)



POGLAVLJE 1.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i svrha

1.  
Ovom se Direktivom utvrđuju pravila kojima se osigurava da je mehanizam za predstavničke tužbe čiji je cilj zaštita kolektivnih interesa potrošačâ dostupan u svim državama članicama, uz istodobno pružanje primjerenih zaštitnih mjera kako bi se izbjegla zlouporaba postupovnih ovlaštenja. Svrha ove Direktive jest, postižući visoku razinu zaštite potrošača, doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usklađivanjem određenih aspekata zakonâ i drugih propisa o predstavničkim tužbama u državama članicama. U tu se svrhu ovom Direktivom također nastoji poboljšati pristup potrošačâ pravosuđu.
2.  
Ovom se Direktivom ne sprječava države članice da donesu ili zadrže na snazi postupovna sredstva za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ na nacionalnoj razini. Države članice, međutim, osiguravaju da je najmanje jedan postupovni mehanizam, kojim se kvalificiranim subjektima omogućuje podnošenje predstavničkih tužbi u svrhu mjera zabrane i mjera popravljanja štete, usklađen s ovom Direktivom. Provedba ove Direktive ne predstavlja temelj za smanjenje razine zaštite potrošača u područjima obuhvaćenima područjem primjene pravnih akata navedenih u Prilogu I.
3.  
Kvalificirani subjekti mogu slobodno odabrati bilo koja postupovna sredstva koja su im dostupna na temelju prava Unije ili nacionalnog prava za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ.

Članak 2.

Područje primjene

1.  
Ova Direktiva primjenjuje se na predstavničke tužbe podnesene protiv povreda odredaba prava Unije iz Priloga I., uključujući takve odredbe kako su prenesene u nacionalno pravo, koje vrše trgovci, a koje štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima potrošačâ. Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje odredbe prava Unije iz Priloga I. Ova Direktiva primjenjuje se na domaće i prekogranične povrede, uključujući slučajeve u kojima su te povrede prestale prije nego što je predstavnička tužba podnesena ili ako su te povrede prestale prije nego što je postupak u vezi s predstavničkom tužbom dovršen.
2.  
Ovom Direktivom ne utječe se na pravila na temelju prava Unije ili nacionalnog prava kojima se utvrđuje ugovorna i izvanugovorna pravna zaštita dostupna potrošačima za povrede iz stavka 1.
3.  
Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje pravila Unije o međunarodnom privatnom pravu, a osobito pravila koja se odnose na nadležnost te priznavanje i izvršenje presuda u građanskim i trgovačkim stvarima te na pravila o pravu mjerodavnom na ugovorne i izvanugovorne obveze.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1. 

„potrošač” znači bilo koja fizička osoba koja djeluje u svrhe koje prelaze okvire njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

2. 

„trgovac” znači svaka fizička ili svaka pravna osoba, neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu, koja djeluje, među ostalim i preko druge osobe koja djeluje u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću;

3. 

„kolektivni interesi potrošačâ” znači opći interes potrošačâ i, osobito za potrebe mjera popravljanja štete, interesi skupine potrošačâ;

4. 

„kvalificirani subjekt” znači svaka organizacija ili javno tijelo koje zastupa interese potrošačâ i koje je država članica u skladu s ovom Direktivom imenovala kvalificiranim za podnošenje predstavničkih tužbi;

5. 

„predstavnička tužba” znači tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ koju je podnio kvalificirani subjekt kao stranka tužiteljica u ime potrošačâ kojom traži mjeru zabrane ili mjeru popravljanja štete, ili oboje;

6. 

„domaća predstavnička tužba” znači predstavnička tužba koju je podnio kvalificirani subjekt u državi članici u kojoj je kvalificirani subjekt imenovan;

7. 

„prekogranična predstavnička tužba” znači predstavnička tužba koju je podnio kvalificirani subjekt u državi članici koja nije država članica u kojoj je kvalificirani subjekt imenovan;

8. 

„praksa” znači svaki čin ili propust trgovca;

9. 

„pravomoćna odluka” znači odluka suda ili upravnog tijela države članice koja se ne može ili koja se više ne može preispitati redovnim pravnim sredstvima;

10. 

„mjera popravljanja štete” znači mjera kojom se trgovca obvezuje da potrošačima na koje se odnosi pruži pravnu zaštitu kao što je naknada štete, popravak, zamjena, sniženje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćene cijene, ako je to primjereno i dostupno na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.



POGLAVLJE 2.

PREDSTAVNIČKE TUŽBE

Članak 4.

Kvalificirani subjekti

1.  
Države članice osiguravaju da kvalificirani subjekti koje su u tu svrhu imenovale države članice mogu podnijeti predstavničke tužbe kako su predviđene ovom Direktivom.
2.  
Države članice osiguravaju da subjekti, osobito organizacije potrošačâ, uključujući organizacije potrošačâ koje zastupaju članove iz više od jedne države članice, mogu biti prihvatljivi za imenovanje kvalificiranim subjektima u svrhu podnošenja domaćih predstavničkih tužbi ili prekograničnih predstavničkih tužbi, ili obje.
3.  

Države članice imenuju subjekt iz stavka 2. koji je uputio zahtjev za imenovanje kvalificiranim subjektom u svrhu podnošenja prekograničnih predstavničkih tužbi, ako je taj subjekt usklađen sa svim sljedećim kriterijima:

(a) 

pravna je osoba osnovana u skladu s nacionalnim pravom države članice njezina imenovanja te može dokazati dvanaest mjeseci stvarnog javnog djelovanja u području zaštite interesa potrošačâ prije podnošenja zahtjeva za imenovanje;

(b) 

s obzirom na svoj statutarni cilj ima dokazan legitiman interes za zaštitu interesa potrošačâ kako je predviđeno odredbama prava Unije iz Priloga I.;

(c) 

neprofitan je;

(d) 

protiv njega nije u tijeku postupak u slučaju nesolventnosti niti je proglašen nesolventnim;

(e) 

neovisan je i nije pod utjecajem osoba koje nisu potrošači, osobito trgovaca, a koje imaju ekonomski interes za podnošenje bilo koje predstavničke tužbe, što obuhvaća i slučaj financiranja sredstvima treće strane, te je u tu svrhu uspostavio postupke za sprječavanje takvog utjecaja, kao i za sprječavanje sukoba interesa unutar samog subjekta, između svojih pružatelja financiranja i interesâ potrošačâ;

(f) 

na jednostavnom i razumljivom jeziku, bilo kojim primjerenim sredstvima, osobito na svojim internetskim stranicama, čini javno dostupnima informacije kojima se dokazuje da je subjekt usklađen s kriterijima navedenima u točkama od (a) do (e) i informacije o izvorima svojeg financiranja općenito, svojoj organizacijskoj i upravljačkoj strukturi te strukturi članstva, svom statutarnom cilju i svojim aktivnostima.

4.  
Države članice osiguravaju da su kriteriji koje koriste za imenovanje subjekta kvalificiranim subjektom u svrhu podnošenja domaćih predstavničkih tužbi u skladu s ciljevima ove Direktive kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito funkcioniranje takvih predstavničkih tužbi.
5.  
Države članice mogu odlučiti da se kriteriji navedeni u stavku 3. primjenjuju i na imenovanje kvalificiranih subjekata u svrhu podnošenja domaćih predstavničkih tužbi.
6.  
Države članice mogu subjekt imenovati kvalificiranim subjektom na ad hoc osnovi u svrhu podnošenja određene domaće predstavničke tužbe, na zahtjev tog subjekta, ako je taj subjekt usklađen s kriterijima za imenovanje kvalificiranim subjektom kako su predviđeni nacionalnim pravom.
7.  
Neovisno o stavcima 3. i 4., države članice mogu imenovati javna tijela kvalificiranim subjektima u svrhu podnošenja predstavničkih tužbi. Države članice mogu predvidjeti da javna tijela koja su već imenovana kvalificiranim subjektima u smislu članka 3. Direktive 2009/22/EZ i dalje ostaju imenovana kvalificiranim subjektima za potrebe ove Direktive.

Članak 5.

Informacije i praćenje kvalificiranih subjekata

1.  
Svaka država članica Komisiji dostavlja popis kvalificiranih subjekata koje je unaprijed imenovala u opću svrhu podnošenja prekograničnih predstavničkih tužbi, uključujući naziv i statutarni cilj tih kvalificiranih subjekata, do 26. prosinca 2023. Svaka država članica obavješćuje Komisiju kad god se taj popis promijeni. Države članice taj popis čine javno dostupnim.

Komisija sastavlja zbirni popis tih kvalificiranih subjekata i čini ga javno dostupnim. Komisija taj popis ažurira kad god države članice Komisiji dostave izmjene popisâ kvalificiranih subjekata.

2.  
Države članice osiguravaju da su informacije o kvalificiranim subjektima unaprijed imenovanima u opću svrhu podnošenja domaćih predstavničkih tužbi dostupne javnosti.
3.  
Države članice najmanje svakih pet godina procjenjuju jesu li kvalificirani subjekti i dalje usklađeni s kriterijima navedenima u članku 4. stavku 3. Države članice osiguravaju da kvalificirani subjekt izgubi svoj status ako više nije usklađen s jednim od tih kriterija ili više njih.
4.  
Ako država članica ili Komisija izrazi zabrinutost u pogledu usklađenosti kvalificiranog subjekta s kriterijima navedenima u članku 4. stavku 3., država članica koja je imenovala taj kvalificirani subjekt istražuje razloge za zabrinutost. Ako je to primjereno, država članica opoziva imenovanje tog kvalificiranog subjekta ako on više nije usklađen s jednim od tih kriterija ili više njih. Trgovac tuženik ima pravo u okviru predstavničke tužbe sudu ili upravnom tijelu izraziti opravdanu zabrinutost u odnosu na usklađenost kvalificiranog subjekta s kriterijima navedenima u članku 4. stavku 3.
5.  
Države članice imenuju nacionalne kontaktne točke za potrebe stavka 4. te Komisiji dostavljaju naziv i podatke za kontakt tih kontaktnih točaka. Komisija sastavlja popis tih kontaktnih točaka i taj popis stavlja na raspolaganje državama članicama.

Članak 6.

Podnošenje prekograničnih predstavničkih tužbi

1.  
Države članice osiguravaju da kvalificirani subjekti unaprijed imenovani u drugoj državi članici u svrhu podnošenja prekograničnih predstavničkih tužbi mogu podnijeti takve prekogranične predstavničke tužbe pred njihovim sudovima ili upravnim tijelima.
2.  
Države članice osiguravaju da, ako navodna povreda prava Unije iz članka 2. stavka 1. utječe ili je vjerojatno da će utjecati na potrošače u različitim državama članicama, predstavničku tužbu pred sudom ili upravnim tijelom države članice može podnijeti nekoliko kvalificiranih subjekata iz različitih država članica u svrhu zaštite kolektivnih interesa potrošačâ u različitim državama članicama.
3.  
Sudovi ili upravna tijela prihvaćaju popis iz članka 5. stavka 1. kao dokaz aktivne postupovne legitimacije kvalificiranog subjekta da podnese prekograničnu predstavničku tužbu, ne dovodeći u pitanje pravo suda ili upravnog tijela koje je prvo pokrenulo postupak da ispita je li podnošenje tužbe u pojedinom slučaju opravdano statutarnim ciljem kvalificiranog subjekta.

Članak 7.

Predstavničke tužbe

1.  
Države članice osiguravaju da pred njihovim nacionalnim sudovima ili upravnim tijelima kvalificirani subjekti imenovani u skladu s člankom 4. mogu podnijeti predstavničke tužbe predviđene ovom Direktivom.
2.  
Pri podnošenju predstavničke tužbe kvalificirani subjekt sudu ili upravnom tijelu pruža dovoljno informacija o potrošačima na koje se predstavnička tužba odnosi.
3.  
Sudovi ili upravna tijela ocjenjuju dopustivost pojedine predstavničke tužbe u skladu s ovom Direktivom i nacionalnim pravom.
4.  

Države članice osiguravaju da kvalificirani subjekti imaju pravo tražiti najmanje sljedeće mjere:

(a) 

mjere zabrane;

(b) 

mjere popravljanja štete.

5.  
Države članice mogu omogućiti kvalificiranim subjektima da, prema potrebi, traže mjere iz stavka 4. u okviru jedinstvene predstavničke tužbe. Države članice mogu predvidjeti da te mjere moraju biti sadržane u okviru jedinstvene odluke.
6.  
Države članice osiguravaju da interese potrošačâ u okviru predstavničkih tužbi zastupaju kvalificirani subjekti te da ti kvalificirani subjekti imaju prava i obveze stranke tužiteljice u postupku. Potrošači na koje se odnosi predstavnička tužba imaju pravo ostvariti koristi od mjera iz stavka 4.
7.  
Države članice osiguravaju da sudovi ili upravna tijela mogu odlučiti odbiti očigledno neutemeljene predmete u najranijem mogućem stadiju postupka u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 8.

Mjere zabrane

1.  

Države članice osiguravaju da su mjere zabrane iz članka 7. stavka 4. točke (a) dostupne u obliku:

(a) 

privremene mjere za prestanak prakse ili, prema potrebi, zabranu prakse za koju se smatra da predstavlja povredu iz članka 2. stavka 1.;

(b) 

konačne mjere za prestanak prakse ili, prema potrebi, zabranu prakse za koju je utvrđeno da predstavlja povredu iz članka 2. stavka 1.

2.  

Mjera iz stavka 1. točke (b) može uključivati, ako je to predviđeno nacionalnim pravom:

(a) 

mjeru kojom se utvrđuje da praksa predstavlja povredu iz članka 2. stavka 1.; i

(b) 

obvezu da se odluka o mjeri u cijelosti ili djelomično objavi u obliku koji sud ili upravno tijelo smatra prikladnim ili obvezu da se objavi izjava koja sadržava ispravak.

3.  

Kako bi kvalificirani subjekt zatražio mjeru zabrane, pojedinačni potrošači ne moraju izraziti svoju volju da ih zastupa taj kvalificirani subjekt. Od kvalificiranog subjekta ne zahtijeva se da dokaže:

(a) 

stvarni gubitak ili štetu koju su pretrpjeli pojedinačni potrošači na koje je utjecala povreda iz članka 2. stavka 1.; ili

(b) 

namjeru odnosno nemar trgovca.

4.  
Države članice mogu u svoje nacionalno pravo uvesti odredbe ili zadržati odredbe nacionalnog prava prema kojima kvalificirani subjekt može tražiti mjere zabrane iz stavka 1. točke (b) samo nakon što je započeo savjetovanje s dotičnim trgovcem s ciljem da taj trgovac prestane s povredom iz članka 2. stavka 1. Ako trgovac ne prestane s povredom u roku od dva tjedna od primitka zahtjeva za savjetovanje, kvalificirani subjekt može odmah podnijeti predstavničku tužbu za mjeru zabrane.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim takvim odredbama nacionalnog prava. Komisija osigurava da je ta informacija javno dostupna.

Članak 9.

Mjere popravljanja štete

1.  
Mjerom popravljanja štete od trgovca se zahtijeva da potrošačima na koje se odnosi pruži pravnu zaštitu kao što je naknada štete, popravak, zamjena, sniženje cijene, raskid ugovora ili povrat plaćene cijene, ako je to primjereno i dostupno na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.
2.  
Države članice utvrđuju pravila o tome kako i u kojem stadiju predstavničke tužbe za mjere popravljanja štete pojedinačni potrošači na koje se ta predstavnička tužba odnosi izričito ili prešutno izražavaju volju, u primjerenom roku nakon podnošenja te predstavničke tužbe, da ih kvalificirani subjekt zastupa ili ne zastupa u toj predstavničkoj tužbi te da budu obvezani ili da ne budu obvezani ishodom predstavničke tužbe.
3.  
Neovisno o stavku 2., države članice osiguravaju da pojedinačni potrošači, koji nemaju uobičajeno boravište u državi članici u kojoj se nalazi sud ili upravno tijelo pred kojim je podnesena predstavnička tužba, moraju izričito izraziti volju da ih se zastupa u toj predstavničkoj tužbi kako bi ti potrošači bili obvezani ishodom te predstavničke tužbe.
4.  
Države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava da potrošači koji su izričito ili prešutno izrazili volju da ih se zastupa u predstavničkoj tužbi ne mogu biti zastupljeni u drugim predstavničkim tužbama s istim razlogom tužbe i protiv istog trgovca niti mogu podnijeti tužbu pojedinačno s istim razlogom tužbe i protiv istog trgovca. Države članice utvrđuju i pravila kojima se osigurava da potrošači više puta ne prime naknadu štete za isti razlog tužbe protiv istog trgovca.
5.  
Ako se mjerom popravljanja štete ne određuju pojedinačni potrošači koji imaju pravo ostvariti koristi od pravne zaštite predviđene mjerom popravljanja štete, njome se barem opisuje skupina potrošača koji imaju pravo ostvariti korist od te pravne zaštite.
6.  
Države članice osiguravaju da se mjerom popravljanja štete potrošačima daje pravo da imaju korist od pravne zaštite koja je predviđena mjerom popravljanja štete, a da pritom ne moraju podnijeti zasebnu tužbu.
7.  
Države članice utvrđuju ili zadržavaju pravila o rokovima za pojedinačne potrošače u kojima oni mogu ostvariti koristi od mjera popravljanja štete. Države članice mogu utvrditi pravila o namjeni svih preostalih sredstava popravljanja štete povrat kojih nije ostvaren u utvrđenim rokovima.
8.  
Države članice osiguravaju da kvalificirani subjekti mogu podnijeti predstavničke tužbe za mjeru popravljanja štete pri čemu nije potrebno da sud ili upravno tijelo prethodno utvrdi povredu iz članka 2. stavka 1. u zasebnom postupku.
9.  
Pravnom zaštitom predviđenom mjerama popravljanja štete u okviru predstavničke tužbe ne dovodi se u pitanje bilo koja dodatna pravna zaštita dostupna potrošačima na temelju prava Unije ili nacionalnog prava koja nisu podlijegala toj predstavničkoj tužbi.

Članak 10.

Financiranje predstavničkih tužbi za mjere popravljanja štete

1.  
Države članice osiguravaju da se, ako predstavnička tužba za mjere popravljanja štete financira treća strana, u mjeri u kojoj je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom, spriječe sukobi interesa te da se financiranjem koje pruža treća strana koja ima ekonomski interes za podnošenje ili ishod predstavničke tužbe za mjere popravljanja štete ne odvrati predstavničku tužbu od zaštite kolektivnih interesa potrošačâ.
2.  

Za potrebe stavka 1. države članice osobito osiguravaju da:

(a) 

treća strana ne utječe neopravdano na odluke kvalificiranih subjekata u kontekstu predstavničke tužbe, uključujući odluke o nagodbi, na način koji bi štetio kolektivnim interesima potrošača na koje se predstavnička tužba odnosi;

(b) 

predstavnička tužba nije podnesena protiv tuženika koji je konkurent osobe koja je pružatelj financiranja ili protiv tuženika o kojem pružatelj financiranja ovisi.

3.  
Države članice osiguravaju da su sudovi ili upravna tijela u okviru predstavničkih tužbi za mjere popravljanja štete ovlašteni procijeniti usklađenost sa stavcima 1. i 2. u slučaju pojave opravdanih sumnji u odnosu na takvu usklađenost. U tu svrhu kvalificirani subjekti sudu ili upravnom tijelu otkrivaju financijski pregled s popisom izvora sredstava korištenih za potporu predstavničkih tužbi.
4.  
Za potrebe stavaka 1. i 2. države članice osiguravaju da su sudovi ili upravna tijela ovlašteni poduzeti odgovarajuće mjere, kao što je zahtijevanje od kvalificiranog subjekta da odbije ili promijeni relevantno financiranje i, ako je nužno, odbijanje aktivne postupovne legitimacije kvalificiranom subjektu u određenoj predstavničkoj tužbi. Ako je aktivna postupovna legitimacija kvalificiranog subjekta odbijena u određenoj predstavničkoj tužbi, takvo odbijanje ne utječe na prava potrošača na koje se ta predstavnička tužba odnosi.

Članak 11.

Nagodbe o popravljanju štete

1.  

U svrhu odobravanja nagodbi, države članice osiguravaju da u okviru predstavničke tužbe za mjere popravljanja štete:

(a) 

kvalificirani subjekt i trgovac mogu zajednički predložiti sudu ili upravnom tijelu nagodbu u pogledu popravljanja štete za potrošače na koje se odnosi; ili

(b) 

sud ili upravno tijelo, nakon savjetovanja s kvalificiranim subjektom i trgovcem, može pozvati kvalificirani subjekt i trgovca da postignu nagodbu u pogledu popravljanja štete u razumnom roku.

2.  
Nagodbe iz stavka 1. podliježu nadzoru suda ili upravnog tijela. Sud ili upravno tijelo procjenjuje mora li odbiti odobriti nagodbu koja je protivna prisilnim odredbama nacionalnog prava ili sadržava odredbe koje se ne mogu izvršiti, uzimajući u obzir prava i interese svih stranaka, a osobito potrošača na koje se odnosi. Države članice mogu utvrditi pravila kojima se sudu ili upravnom tijelu omogućuje da odbiju odobriti nagodbu na temelju njezine nepravičnosti.
3.  
Ako sud ili upravno tijelo ne odobri nagodbu, nastavlja raspravu o dotičnoj predstavničkoj tužbi.
4.  
Odobrene nagodbe obvezujuće su za kvalificirani subjekt, trgovca i pojedinačne potrošače na koje se odnose.

Države članice mogu utvrditi pravila kojima se pojedinačnim potrošačima na koje se odnose predstavnička tužba i nagodba koja je uslijedila, omogućuje da prihvate ili odbiju biti obvezani nagodbama iz stavka 1.

5.  
Popravljanjem štete ishođenim u okviru odobrene nagodbe u skladu sa stavkom 2. ne dovodi se u pitanje bilo kakva dodatna pravna zaštita dostupna potrošačima na temelju prava Unije ili nacionalnog prava koja nije bila predmetom te nagodbe.

Članak 12.

Raspodjela troškova predstavničke tužbe za mjere popravljanja štete

1.  
Države članice osiguravaju da stranka koja ne uspije u postupku predstavničke tužbe za mjere popravljanja štete podmiri troškove postupka koje snosi stranka koja je dobila spor, u skladu s uvjetima i iznimkama predviđenima nacionalnim pravom primjenjivim na sudske postupke općenito.
2.  
Troškove postupka ne podmiruju pojedinačni potrošači na koje se odnosi predstavnička tužba za mjere popravljanja štete.
3.  
Odstupajući od stavka 2., u iznimnim okolnostima, pojedinačnom potrošaču na kojeg se odnosi predstavnička tužba za mjere popravljanja štete može se naložiti da podmiri troškove postupka koje je pojedinačni potrošač prouzročio namjerno ili nemarom.

Članak 13.

Informacije o predstavničkim tužbama

1.  

Države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava da kvalificirani subjekti pružaju, osobito na svojim internetskim stranicama, informacije o:

(a) 

predstavničkim tužbama koje su odlučili podnijeti pred sudom ili upravnim tijelom;

(b) 

statusu već podnesenih predstavničkih tužbi pred sudom ili upravnim tijelom; i

(c) 

ishodima predstavničkih tužbi iz točaka (a) i (b).

2.  
Države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava da se potrošačima na koje se odnosi predstavnička tužba za mjere popravljanja štete koja je u tijeku pravodobno i primjerenim sredstvima pružaju informacije o predstavničkoj tužbi kako bi se tim potrošačima omogućilo da izričito ili prešutno izraze svoju volju da ih se zastupa u toj predstavničkoj tužbi na temelju članka 9. stavka 2.
3.  
Ne dovodeći u pitanje informacije iz stavaka 1. i 2. ovog članka, sud ili upravno tijelo od trgovca zahtijeva da potrošače na koje se predstavnička tužba odnosi, o trgovčevom trošku, obavijesti o svim pravomoćnim odlukama kojima se predviđaju mjere iz članka 7. i o svim odobrenim nagodbama iz članka 11., putem sredstava koja odgovaraju okolnostima predmeta i u utvrđenim rokovima, među ostalim, ako je to primjereno, obavješćivanjem svakog potrošača pojedinačno. Ta se obveza ne primjenjuje ako su dotični potrošači na drugi način obaviješteni o pravomoćnoj odluci ili odobrenoj nagodbi.

Države članice mogu utvrditi pravila kojima bi se od trgovca tražilo da podnese informacije potrošačima samo ako kvalificirani subjekt to od njega zatraži.

4.  
Zahtjevi u pogledu informacija iz stavka 3. primjenjuju se mutatis mutandis na kvalificirane subjekte u pogledu pravomoćnih odluka o odbacivanju ili odbijanju predstavničkih tužbi za mjere popravljanja štete.
5.  
Države članice osiguravaju da stranka koja je dobila spor može nadoknaditi troškove povezane s pružanjem informacija potrošačima u kontekstu predstavničke tužbe, u skladu s člankom 12. stavkom 1.

Članak 14.

Elektroničke baze podataka

1.  
Države članice mogu uspostaviti nacionalne elektroničke baze podataka koje su javno dostupne putem internetskih stranica s informacijama o kvalificiranim subjektima unaprijed imenovanima u svrhu podnošenja domaćih i prekograničnih predstavničkih tužbi te s općim informacijama o predstavničkim tužbama koje su u tijeku i onima koje su dovršene.
2.  
Ako uspostavi elektroničku bazu podataka iz stavka 1., država članica obavješćuje Komisiju o internetskoj adresi na kojoj je dostupna ta elektronička baza podataka.
3.  

Komisija uspostavlja i održava elektroničku bazu podataka za potrebe:

(a) 

svake komunikacije između država članica i Komisije iz članka 5. stavaka 1., 4. i 5. te članka 23. stavka 2.; i

(b) 

suradnje među kvalificiranim subjektima iz članka 20. stavka 4.

4.  

Elektronička baza podataka iz stavka 3. ovog članka je izravno dostupna u odgovarajućoj mjeri:

(a) 

nacionalnim kontaktnim točkama iz članka 5. stavka 5.;

(b) 

sudovima i upravnim tijelima ako je to potrebno na temelju nacionalnog prava;

(c) 

kvalificiranim subjektima koje su države članice imenovale u svrhu podnošenja domaćih predstavničkih tužbi i prekograničnih predstavničkih tužbi; i

(d) 

Komisiji.

Informacije o kvalificiranim subjektima imenovanima u svrhu podnošenja prekograničnih predstavničkih tužbi iz članka 5. stavka 1. koje države članice dijele u okviru elektroničke baze podataka iz stavka 3. ovog članka javno su dostupne.

Članak 15.

Učinci pravomoćnih odluka

Države članice osiguravaju da pred njihovim nacionalnim sudovima ili upravnim tijelima, u skladu s nacionalnim pravom o ocjeni dokaza, pravomoćnu odluku suda ili upravnog tijela bilo koje države članice u vezi s postojanjem povrede kojom se nanosi šteta kolektivnim interesima potrošačâ sve stranke mogu upotrijebiti kao dokaz u kontekstu svih drugih tužbi kojima se traže mjere popravljanja štete protiv istog trgovca za istu praksu.

Članak 16.

Rokovi zastare

1.  
U skladu s nacionalnim pravom, države članice osiguravaju da predstavnička tužba za mjeru zabrane iz članka 8. koja je u tijeku ima učinak zastoja ili prekida primjenjivih rokova zastare u odnosu na potrošače na koje se ta predstavnička tužba odnosi tako da se te potrošače ne spriječi u tome da naknadno podnesu tužbu za mjere popravljanja štete u vezi s navodnom povredom iz članka 2. stavka 1. zbog toga što su primjenjivi rokovi zastare istekli tijekom predstavničke tužbe za te mjere zabrane.
2.  
Države članice također osiguravaju da predstavnička tužba za mjeru popravljanja štete iz članka 9. stavka 1. koja je u tijeku ima učinak zastoja ili prekida primjenjivih rokova zastare u odnosu na potrošače na koje se ta predstavnička tužba odnosi.

Članak 17.

Postupovna ekspeditivnost

1.  
Države članice osiguravaju da se predstavničke tužbe za mjere zabrane iz članka 8. razmatraju s primjerenom ekspeditivnošću.
2.  
Predstavničke tužbe za mjere zabrane iz članka 8. stavka 1. točke (a) razmatraju se, ako je to primjereno, u skraćenom postupku.

Članak 18.

Otkrivanje dokaza

Države članice osiguravaju da, ako je kvalificirani subjekt pružio razumno dostupne dokaze dostatne za potporu predstavničkoj tužbi i naveo da su dodatni dokazi pod kontrolom tuženika ili treće strane, sud ili upravno tijelo može, ako taj kvalificirani subjekt to zatraži, naložiti tuženiku ili trećoj strani da otkrije te dokaze u skladu s nacionalnim postupovnim pravom te podložno primjenjivim pravilima Unije i nacionalnim pravilima o povjerljivosti i proporcionalnosti. Države članice osiguravaju i da sud ili upravno tijelo može jednako tako, na zahtjev tuženika, naložiti kvalificiranom subjektu ili trećoj strani da otkrije relevantne dokaze u skladu s nacionalnim postupovnim pravom.

Članak 19.

Sankcije

1.  

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama za propust ili odbijanje postupanja u skladu s:

(a) 

mjerama zabrane iz članka 8. stavka 1. ili članka 8. stavka 2. točke (b); ili

(b) 

obvezama iz članka 13. stavka 3. i članka 18.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja provedbe tih pravila. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  
Države članice osiguravaju da sankcije mogu biti, među ostalim, u obliku novčanih kazni.

Članak 20.

Pomoć kvalificiranim subjektima

1.  
Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da troškovi postupka povezani sa predstavničkim tužbama ne sprječavaju kvalificirane subjekte u tome da djelotvorno ostvaruju svoje pravo na traženje mjera iz članka 7.
2.  
Mjere iz stavka 1. mogu biti, primjerice, u obliku javnog financiranja, uključujući strukturne potpore za kvalificirane subjekte, ograničenja primjenjivih sudskih ili administrativnih pristojbi, ili pristup pravnoj pomoći.
3.  
Države članice mogu utvrditi pravila kojima se kvalificiranim subjektima dopušta da od potrošača koji su izrazili volju da ih kvalificirani subjekt zastupa u pojedinoj predstavničkoj tužbi za mjere popravljanja štete, zahtijevaju skromne ulazne naknade ili slične naknade za sudjelovanje u toj predstavničkoj tužbi.
4.  
Države članice i Komisija podupiru i olakšavaju suradnju među kvalificiranim subjektima te razmjenu i širenje njihovih najboljih praksi i iskustava u pogledu postupanja s domaćim povredama i prekograničnim povredama iz članka 2. stavka 1.



POGLAVLJE 3.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 22. stavak 2. ove Direktive, Direktiva 2009/22/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 25. lipnja 2023.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 22.

Prijelazne odredbe

1.  
Države članice primjenjuju zakone i druge propise kojima se prenosi ova Direktiva na predstavničke tužbe podnesene 25. lipnja 2023. ili nakon toga datuma.
2.  
Države članice primjenjuju zakone i druge propise kojima se prenosi Direktiva 2009/22/EZ na predstavničke tužbe podnesene prije 25. lipnja 2023.
3.  
Države članice osiguravaju da se zakoni i drugi propisi o zastoju ili prekidu rokova zastare kojima se prenosi članak 16. primjenjuju samo na zahtjeve za pravnu zaštitu koji se odnose na povrede kako su navedene u članku 2. stavku 1. koje su se dogodile 25. lipnja 2023. ili nakon tog datuma. Time se ne sprječava primjena nacionalnih odredaba o zastoju ili prekidu rokova zastare koji su se primjenjivali prije 25. lipnja 2023. na zahtjeve za pravnu zaštitu koji se odnose na povrede kako su navedene u članku 2. stavku 1. koje su se dogodile prije tog datuma.

Članak 23.

Praćenje i evaluacija

1.  
Najranije 26. lipnja 2028. Komisija provodi evaluaciju ove Direktive te Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o glavnim nalazima. Evaluacija se provodi u skladu sa smjernicama Komisije za bolju regulativu. Komisija u izvješću posebno ocjenjuje područje primjene ove Direktive utvrđeno u članku 2. i Prilogu I. te funkcioniranje i djelotvornost ove Direktive u prekograničnim situacijama, među ostalim u smislu pravne sigurnosti.
2.  

Države članice prvi put do 26. lipnja 2027., a zatim svake godine, Komisiji pružaju sljedeće informacije potrebne za pripremu izvješća iz stavka 1.:

(a) 

broj i vrstu predstavničkih tužbi koje su dovršene pred svim njihovim sudovima ili upravnim tijelima;

(b) 

vrstu povreda iz članka 2. stavka 1. i stranke u tim predstavničkim tužbama;

(c) 

ishode tih predstavničkih tužbi.

3.  
Komisija do 26. lipnja 2028. provodi evaluaciju o tome bi li se prekogranične predstavničke tužbe mogle najbolje riješiti na razini Unije osnivanjem Europskog ombudsmana za predstavničke tužbe za mjere zabrane i za mjere popravljanja štete te Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o njezinim glavnim nalazima popraćeno, ako je to primjereno, zakonodavnim prijedlogom.

Članak 24.

Prenošenje

1.  
Države članice najkasnije do 25. prosinca 2022. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 25. lipnja 2023.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  
Države članice Komisiji dostavljaju tekst mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 26.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.



PRILOG I.

POPIS ODREDABA PRAVA UNIJE IZ ČLANKA 2. STAVKA 1.

1. 

Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 210, 7.8.1985., str. 29.).

2. 

Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

3. 

Uredba Vijeća (EZ) br. 2027/97 od 9. listopada 1997. o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage (SL L 285, 17.10.1997., str. 1.).

4. 

Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

5. 

Direktiva 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.).

6. 

Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.): članci od 5. do 7., 10. i 11.

7. 

Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.): članci od 86. do 90., 98. i 100.

8. 

Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.): članci 3. i 5.

9. 

Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.): članak 10. i poglavlje IV.

10. 

Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.): članci od 4. do 8. i 13.

11. 

Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ (SL L 271, 9.10.2002., str. 16.).

12. 

Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

13. 

Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL L 46, 17.2.2004., str. 1.).

14. 

Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

15. 

Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.).

16. 

Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.): članci 20. i 22.

17. 

Uredba (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (SL L 204, 26.7.2006., str. 1.).

18. 

Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).

19. 

Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).

20. 

Direktiva 2008/122/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. siječnja 2009. o zaštiti potrošača u odnosu na određene aspekte ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, o dugoročnim proizvodima za odmor, preprodaji i razmjeni (SL L 33, 3.2.2009., str. 10.).

21. 

Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.): članak 23.

22. 

Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.): članci od 1. do 35.

23. 

Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

24. 

Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.): članak 3. i Prilog I.

25. 

Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 94.): članak 3. i Prilog I.

26. 

Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

27. 

Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.): članak 14. i Prilog I.

28. 

Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.): članci od 183. do 186.

29. 

Uredba (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća (SL L 131, 28.5.2009., str. 24.).

30. 

Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001 (SL L 266, 9.10.2009., str. 11.).

31. 

Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (SL L 342, 22.12.2009., str. 46.): članci od 4. do 6.

32. 

Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.): članci od 3. do 8. i od 19. do 21.

33. 

Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.): članci od 9. do 11., od 19. do 26. i 28.b.

34. 

Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1.): članci 9. i 10.

35. 

Uredba (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o pravima putnika kada putuju morem ili unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 334, 17.12.2010., str. 1.).

36. 

Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

37. 

Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

38. 

Uredba (EU) br. 181/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravima putnika u autobusnom prijevozu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 55, 28.2.2011., str. 1.).

39. 

Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18.).

40. 

Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.): članci od 9. do 11.a.

41. 

Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012., str. 22.).

42. 

Uredba (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 172, 30.6.2012., str. 10.).

43. 

Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.): članak 13.

44. 

Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.): članak 14.

45. 

Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).

46. 

Direktiva 2014/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje neautomatskih vaga na tržište (SL L 96, 29.3.2014., str. 107.).

47. 

Direktiva 2014/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje na tržištu električne opreme namijenjene za uporabu unutar određenih naponskih granica (SL L 96, 29.3.2014., str. 357.).

48. 

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.): članci od 23. do 29.

49. 

Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.).

50. 

Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).

51. 

Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98.).

52. 

Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu i maloprodajnim naknadama za regulirane komunikacije unutar EU-a te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ i Uredbe (EU) br. 531/2012 (SL L 310, 26.11.2015., str. 1.).

53. 

Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).

54. 

Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

55. 

Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (SL L 26, 2.2.2016., str. 19.): članci od 17. do 24. i od 28. do 30.

56. 

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

57. 

Uredba (EU) 2017/745 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o medicinskim proizvodima, o izmjeni Direktive 2001/83/EZ, Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 1223/2009 te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 90/385/EEZ i 93/42/EEZ (SL L 117, 5.5.2017., str. 1.): poglavlje II.

58. 

Uredba (EU) 2017/746 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2017. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima te o stavljanju izvan snage Direktive 98/79/EZ i Odluke Komisije 2010/227/EU (SL L 117, 5.5.2017., str. 176.): poglavlje II.

59. 

Uredba (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu (SL L 168, 30.6.2017., str. 1.).

60. 

Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

61. 

Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima (SL L 169, 30.6.2017., str. 8.).

62. 

Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.): članci od 3. do 6.

63. 

Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60I, 2.3.2018., str. 1.): članci od 3. do 5.

64. 

Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.): članci 88. i od 98. do 116. te prilozi VI. i VIII.

65. 

Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (SL L 136, 22.5.2019., str. 1.).

66. 

Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22.5.2019., str. 28.).

▼M1

67. 

Uredba (EU) 2022/1925 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2022. o pravednim tržištima s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru i izmjeni direktiva (EU) 2019/1937 i (EU) 2020/1828 (Akt o digitalnim tržištima) (SL L 265, 21.9.2022., str. 1..).

▼B



PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA



Direktiva 2009/22/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2. stavak 1.

-

Članak 2. stavak 2.

-

Članak 3.

Članak 2. stavak 1.

Članak 7. stavak 1.

Članak 7. stavak 4. točka (a)

-

Članak 7. stavci 2. i 3.

Članak 7. stavak 4. točka (b)

Članak 7. stavci 5., 6. i 7.

Članak 2. stavak 1. točka (a)

Članak 7. stavak 4. točka (a)

Članak 8. stavak 1.

Članak 17.

Članak 2. stavak 1. točka (b)

Članak 7. stavak 4. točka (a)

Članak 8. stavak 2. točka (b)

Članak 13. stavak 1. točka (c)

Članak 13. stavak 3.

-

Članak 8. stavak 2. točka (a)

-

Članak 8. stavak 3.

Članak 2. stavak 1. točka (c)

Članak 19.

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. stavak 3.

Članak 3.

Članak 3. stavak 4.

Članak 4. stavci 1. i 2.

Članak 4. stavak 3. točke (a) i (b)

Članak 4. stavci 6. i 7.

-

Članak 4. stavak 3. točke od (c) do (f)

Članak 4. stavci 4. i 5.

-

Članak 5. stavci od 2. do 5.

Članak 4. stavak 1.

Članak 6.

Članak 4. stavci 2. i 3.

Članak 5. stavak 1.

Članak 5.

Članak 8. stavak 4.

-

Članak 9.

-

Članak 10.

-

Članak 11.

-

Članak 12.

-

Članak 13. stavak 1., točke (a) i (b)

Članak 13. stavci 2., 4. i 5.

-

Članak 14.

-

Članak 15.

-

Članak 16.

-

Članak 18.

Članak 6.

Članak 23.

Članak 7.

Članak 1. stavci 2. i 3.

Članak 8.

Članak 24.

-

Članak 20.

Članak 9.

Članak 21.

-

Članak 22.

Članak 10.

Članak 25.

Članak 11.

Članak 26.