Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije

Značenje izraza „predvidivo” u predvidivoj dividendi za potrebe članka 26. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Iznos predvidivih dividendi koji će institucije odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine kako je navedeno u članku 26. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 određuje se u skladu sa stavcima 2. do 4.

Ako je upravljačko tijelo institucije službeno donijelo odluku ili predložilo odluku relevantnom tijelu institucije o iznosu dividendi koji će se raspodijeliti, taj se iznos odbija od odgovarajuće dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine.

Ako se isplaćuje predujam dividendi, preostali iznos predujma dobiti proizašao iz izračuna utvrđenog u stavku 2. koji će se dodati stavkama redovnog osnovnog kapitala, uzimajući u obzir pravila utvrđena u stavcima 2. i 4., umanjuje se za iznos svih predvidivih dividendi čija se isplata može očekivati iz tog preostalog predujma dobiti s konačnim dividendama za cijelu poslovnu godinu.

Prije nego što upravljačko tijelo službeno donese odluku ili predloži odluku relevantnom tijelu o raspodjeli dividendi, iznos predvidivih dividendi koji će institucije odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine jednak je iznosu dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine uvećane za stopu isplate dividendi.

Stopa isplate dividendi određuje se na temelju politike o dividendama koju je upravljačko tijelo ili drugo relevantno tijelo odobrilo za relevantno razdoblje.

Ako politika o dividendama sadržava raspon isplate umjesto fiksne vrijednosti, za potrebe stavka 2. treba upotrebljavati gornju vrijednost raspona.

Ako ne postoji odobrena politika o dividendama ili kada je, prema mišljenju nadležnog tijela, vjerojatno da institucija neće primjenjivati svoju politiku o dividendama ili ta politika nije razumna osnova na temelju koje se određuje iznos odbitka, omjer isplate dividendi temelji se na višoj od sljedećih stopa:

(a)

prosječnoj stopi isplate dividendi tijekom tri godine prije razmatrane godine;

(b)

prosječnoj stopi isplate dividendi tijekom godine koja prethodi razmatranoj godini.

Nadležno tijelo može dopustiti instituciji prilagodbu izračuna stope isplate dividendi kako je opisana u stavku 7. točkama (a) i (b) kako bi se isključile posebne dividende isplaćene tijekom tog razdoblja.

Iznos predvidivih dividendi koji će se odbiti određuje se vodeći računa o svim regulatornim ograničenjima raspodjela, a posebno o ograničenjima određenima u skladu s člankom 141. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ). Iznos dobiti nakon odbitka predvidivih troškova na koje se primjenjuju ta ograničenja može se u potpunosti uključiti u stavke redovnog osnovnog kapitala ako je ispunjen uvjet iz članka 26. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Ako se ta ograničenja primjenjuju, predvidive dividende koje će se odbiti temelje se na planu za očuvanje kapitala koji je odobrilo nadležno tijelo u skladu s člankom 142. Direktive 2013/36/EU.

10.

Iznos predvidivih dividendi koji će se isplatiti u obliku kojim se ne smanjuje iznos stavki redovnog osnovnog kapitala, kao što su dividende dodjelom bonusnih dionica, ne odbija se od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine koju će se uključiti u stavke redovnog osnovnog kapitala.

11.

Nadležna tijela smatraju da su izvršeni svi potrebni odbici od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine te svi oni povezani s predvidivim dividendama, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom bilo u skladu s drugim prilagodbama, prije nego što instituciji dopuste uključivanje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine u stavke redovnog osnovnog kapitala.

Značenje izraza „predvidivo” u predvidivom trošku za potrebe članka 26. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Iznos predvidivih troškova koji će se uzeti u obzir sadržava sljedeće:

(a)

iznos poreza;

(b)

iznos svih obveza ili okolnosti proizišlih tijekom povezanog izvještajnog razdoblja kojima će se vjerojatno umanjiti dobit institucije i za koje nadležno tijelo ne smatra da su izvršena sva potrebna vrijednosna usklađenja, kao što su vrijednosna usklađenja u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili rezerviranja.

Predvidivi troškovi koji još nisu uzeti u obzir u računu dobiti i gubitka pripisuju se privremenom razdoblju tijekom kojeg su nastali tako da je u svakom privremenom razdoblju sadržan razuman iznos tih troškova. Značajni ili jednokratni događaji razmatraju se u cijelosti i bez odgode u privremenom razdoblju u kojem su nastali.

Nadležna tijela smatraju da su izvršeni svi potrebni odbici od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine te svi oni povezani s predvidivim troškovima, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom bilo u skladu s drugim prilagodbama, prije nego što instituciji dopuste uključivanje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine u stavke redovnog osnovnog kapitala.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao zadruga za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013

Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za zadrugu za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

Kako bi ispunjavala uvjete za zadrugu za potrebe stavka 1., pravni status institucije obuhvaćen je jednom od sljedećih kategorija:

(a)

u Austriji: institucije registrirane kao „eingetragene Genossenschaft (e.Gen.)” ili „registrierte Genossenschaft” u skladu s „Gesetz über Erwerbs- und Wirtschaftsgenossenschaften (GenG)”;

(b)

u Belgiji: institucije registrirane kao „Société Coopérative/Cooperative Vennostchap” i odobrene u provedbi Kraljevskog dekreta od 8. siječnja 1962. o utvrđivanju uvjeta za odobrenje nacionalnih udruživanja zadruga i zadruga);

(c)

na Cipru: institucije registrirane kao „Συνεργατικό Πιστωτικό Ίδρυμα ή ΣΠΙ” uspostavljene Zakonom o zadrugama iz 1985.;

(d)

u Češkoj: institucije s odobrenjem za rad kao „spořitelní a úvěrní družstvo” u skladu s „zákon upravující činnost spořitelních a úvěrních družstev”;

(e)

u Danskoj: institucije registrirane kao „andelskasser” ili „sammenslutninger af andelskasser” u skladu s danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(f)

u Finskoj: institucije registrirane kao jedno od sljedećeg:

(1)

„Osuuspankki” ili „andelsbank” u skladu s „laki osuuspankeista ja muista osuuskuntamuotoisista luottolaitoksista” ili „lag om andelsbanker och andra kreditinstitut i andelslagsform”;

(2)

„Muu osuuskuntamuotoinen luottolaitos” ili „annat kreditinstitut i andelslagsform” u skladu s „laki osuuspankeista ja muista osuuskuntamuotoisista luottolaitoksista” ili „lag om andelsbanker och andra kreditinstitut i andelslagsform”;

(3)

„Keskusyhteisö” ili „centralinstitutet” u skladu s „laki talletuspankkien yhteenliittymästä” ili „lag om en sammanslutning av inlåningsbanker”;

(g)

u Francuskoj: institucije registrirane kao „sociétés coopératives” u skladu s „Loi no47-1775 du 10 septembre 1947 portant statut de la coopération” i s odobrenjem za rad kao „banques mutualistes ou coopératives” u skladu s „Code monétaire et financier, partie législative, Livre V, titre Ier, chapitre II”;

(h)

u Njemačkoj: institucije registrirane kao „eingetragene Genossenschaft (eG) u skladu s ‚Gesetz betreffend die Erwerbs- und Wirtschaftsgenossenschaften (Genossenschaftsgesetz – GenG)”;

(i)

U Grčkoj: institucije registrirane kao „Πιστωτικοί Συνεταιρισμοί” u skladu sa Zakonom o zadrugama 1667/1986 koje posluju kao kreditne institucije i mogu se nazivati „Συνεταιριστική Τράπεζα” u skladu sa Zakonom o bankarstvu 3601/2007;

(j)

u Mađarskoj: institucije registrirane kao „Szövetkezeti hitelintézet” u skladu sa Zakonom CXII. iz 1996. o kreditnim institucijama i financijskim poduzećima;

(k)

u Italiji: institucije registrirane kao jedno od sljedećeg:

(1)

„Banche popolari” iz Zakonodavnog dekreta be. 385 od 1. rujna 1993.;

(2)

„Banche di credito cooperativo”iz Zakonodavnog dekreta br. 385 od 1. rujna 1993.;

(3)

„Banche di garanzia collettiva dei fidi” iz članka 13. Uredbe br. 269 od 30. rujna 2003., prenesene u Zakon br. 326 od 24. studenoga 2003.;

(l)

u Luksemburgu: institucije registrirane kao „Sociétés coopératives” kako su definirane u odjeljku VI. Zakona o trgovačkim društvima od 10. kolovoza 1915.;

(m)

u Nizozemskoj: institucije registrirane kao „coöperaties” ili „onderlinge waarborgmaatschappijen” u skladu s „Title 3 of Book 2 Rechtspersonen of the Burgerlijk wetboek”;

(n)

u Poljskoj: institucije registrirane kao „bank spółdzielczy” u skladu s odredbama „Prawo bankowe”;

(o)

u Portugalu: institucije registrirane kao „Caixa de Crédito Agrícola Mútuo” ili kao „Caixa Central de Crédito Agrícola Mútuo”‘ u skladu s „Regime Jurídico do Crédito Agrícola Mútuo e das Cooperativas de Crédito Agrícola” odobrenim Decreto-Lei n.o 24/91, de 11 de Janeiro;

(p)

u Rumunjskoj: institucije registrirane kao „Organizații cooperatiste de credit” u skladu s odredbama izvanrednog vladinog Pravilnika br. 99/2006 o kreditnim institucijama i adekvatnosti kapitala, odobrenog s izmjenama i dopunama Zakonom br. 227/2007;

(q)

u Španjolskoj: institucije registrirane kao „Cooperativas de Crédito” u skladu s „Ley 13/1989, de 26 de mayo, de Cooperativas de Crédito”;

(r)

u Švedskoj: institucije registrirane kao „Medlemsbank” u skladu s „Lag (1995:1570) om medlemsbanker” ili kao „Kreditmarknadsförening” u skladu s „Lag (2004:297) om bank- och finansieringsrörelse”;

(s)

u Ujedinjenoj Kraljevini: institucije registrirane kao „cooperative societies” u skladu sa zakonima „Industrial and Provident Societies Act” iz 1965. i „Industrial and Provident Societies Act” (Sjeverna Irska) iz 1969.

U pogledu redovnog osnovnog kapitala, kako bi ispunjavala uvjete za zadrugu za potrebe stavka 1., institucija može izdavati, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, na razini pravnog subjekta, samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Radi ispunjenja uvjeta za zadrugu za potrebe stavka 1., kada imatelji instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz stavka 4., koji mogu ili ne moraju biti članovi institucije, mogu dati ostavku na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, mogu imati i pravo vratiti instrument kapitala instituciji, ali samo u skladu s ograničenjima mjerodavnog nacionalnog prava, statuta društva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i ove Uredbe. Time se ne sprečava instituciju da na temelju mjerodavnog nacionalnog prava izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 članovima i osobama koje nisu članovi kojima se ne daje pravo na vraćanje instrumenta kapitala instituciji.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao štedna institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke iii. Uredbe (EU) br. 575/2013

Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za štednu instituciju za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

Kako bi ispunjavala uvjete za štednu instituciju za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Austriji: institucije registrirane kao „Sparkasse” u skladu s čl. 1. st. 1. „Bundesgesetz über die Ordnung des Sparkassenwesens (Sparkassengesetz – SpG)”;

(b)

u Danskoj: institucije registrirane kao „Sparekasser” u skladu s danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(c)

u Finskoj: institucije registrirane kao „Säästöpankki” ili „Sparbank” u skladu s „Säästöpankkilaki” ili „Sparbankslag”;

(d)

u Njemačkoj: institucije registrirane kao „Sparkasse” kako slijedi:

(1)

„Sparkassengesetz für Baden-Württemberg (SpG)”;

(2)

„Gesetz über die öffentlichen Sparkassen (Sparkassengesetz – SpkG) in Bayern”;

(3)

„Gesetz über die Berliner Sparkasse und die Umwandlung der Landesbank Berlin – Girozentrale – in eine Aktiengesellschaft (Berliner Sparkassengesetz – SpkG)”;

(4)

„Brandenburgisches Sparkassengesetz (BbgSpkG)”;

(5)

„Sparkassengesetz für öffentlich-rechtliche Sparkassen im Lande Bremen (Bremisches Sparkassengesetz)”;

(6)

„Hessisches Sparkassengesetz”;

(7)

„Sparkassengesetz des Landes Mecklenburg-Vorpommern (SpkG)”;

(8)

„Niedersächsisches Sparkassengesetz (NSpG)”;

(9)

„Sparkassengesetz Nordrhein-Westfalen (Sparkassengesetz – SpkG)”

(10)

„Sparkassengesetz (SpkG) für Rheinland-Pfalz”;

(11)

„Saarländisches Sparkassengesetz (SSpG)”;

(12)

„Gesetz über die öffentlich-rechtlichen Kreditinstitute im Freistaat Sachsen und die Sachsen-Finanzgruppe”;

(13)

„Sparkassengesetz des Landes Sachsen-Anhalt (SpkG-LSA)”;

(14)

„Sparkassengesetz für das Land Schleswig-Holstein (Sparkassengesetz – SpkG)”;

(15)

„Thüringer Sparkassengesetz (ThürSpkG)”;

(e)

u Španjolskoj: institucije registrirane kao „Cajas de Ahorros” u skladu s „Real Decreto-Ley 2532/1929, de 21 de noviembre, sobre Régimen del Ahorro Popular”;

(f)

u Švedskoj: institucije registrirane kao „Sparbank” u skladu s „Sparbankslag (1987:619)”;

Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za štednu instituciju za potrebe stavka 1., institucija mora moći na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva” izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Radi ispunjenja uvjeta za štednu instituciju za potrebe stavka 1., zbroj kapitala, pričuva i dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine ne može se, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, raspodijeliti imateljima instrumenata redovnog osnovnog kapitala. Smatra se da je taj uvjet ispunjen kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se imateljima, u redovnom poslovanju, daje pravo na dio dobiti i pričuva, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, pod uvjetom da je taj dio razmjeran njihovom unosu kapitala i pričuva ili, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, u skladu s drugim dogovorom. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se u slučaju nesolventnost ili likvidacije imateljima daje pravo na pričuve koje ne mora biti razmjerno unosu kapitala i pričuva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 29. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao uzajamna institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke i. Uredbe (EU) br. 575/2013

Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

Kako bi ispunjavala uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Danskoj: udruge („Foreninger”) ili fondovi („Fonde”) koji proizlaze iz pretvorbe društava za osiguranje („Forsikringsselskaber”’), hipotekarnih kreditnih institucija („Realkreditinstitutter”), štednih banaka („Sparekasser”), štednih zadruga („Andelskasser”) i povezanih osoba štednih zadruga („Sammenslutninger af andelskasser”) u društva s ograničenom odgovornošću kako je definirano danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(b)

u Irskoj: institucije registrirane kao „building societies” u skladu s „Building Societies Act” iz 1989.;

(c)

u Ujedinjenoj Kraljevini: institucije registrirane kao „building societies” u skladu s „Building Societies Act” iz 1986.; institucije registrirane kao „savings bank” u skladu s „Savings Bank (Scotland) Act” iz 1819.

Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., institucija može na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Radi ispunjenja uvjeta za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., ukupan iznos ili djelomičan iznos zbroja kapitala i pričuva u vlasništvu je članova institucije koji, u uobičajenom tijeku poslovanja, ne ostvaruju koristi od izravne raspodjele pričuva, a posebno isplatom dividendi. Smatra se da su ti uvjeti ispunjeni čak i kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se dodjeljuje pravo na dobit i pričuve, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao slična institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013

Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

Kako bi ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Austriji: „Pfandbriefstelle der österreichischen Landes-Hypothekenbanken” u skladu s „Bundesgesetz über die Pfandbriefstelle der österreichischen Landes-Hypothekenbanken (Pfandbriefstelle-Gesetz – PfBrStG)”;

(b)

u Finskoj: institucije registrirane kao „Hypoteekkiyhdistys” ili „Hypoteksförening” u skladu s „Laki hypoteekkiyhdistyksistä” ili „Lag om hypoteksföreningar”;

Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., institucija može na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Kako bi ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., potrebno je ispuniti jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

kada imatelji instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz stavka 3., koji mogu ili ne moraju biti članovi institucije, mogu dati ostavku, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava mogu imati i pravo vratiti instrument kapitala instituciji, u skladu s ograničenjima iz mjerodavnog nacionalnog prava, statuta društva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i ove uredbe. Time se instituciju ne sprečava da, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 članovima i osobama koje nisu članovi kojima se ne daje pravo na vraćanje instrumenta kapitala instituciji;

(b)

zbroj kapitala, pričuva i dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine ne može se, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, raspodijeliti imateljima instrumenata redovnog osnovnog kapitala. Smatra se da je taj uvjet ispunjen čak i kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se imateljima, u redovnom poslovanju, daje pravo na dio dobiti i pričuva, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, pod uvjetom da je taj dio razmjeran njihovom unosu kapitala i pričuva ili, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, u skladu s drugim dogovorom. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se u slučaju nesolventnosti ili likvidacije imateljima daje pravo na pričuve koje ne mora biti razmjerno unosu kapitala i pričuva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti članka 29. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

ukupan iznos ili djelomičan iznos zbroja kapitala i pričuva u vlasništvu je članova institucije koji, u uobičajenom tijeku poslovanja, ne ostvaruju koristi od izravne raspodjele pričuva, a posebno isplatom dividendi.

Višekratnik raspodjela koji uzrokuje nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala

Smatra se da raspodjele po instrumentima redovnog osnovnog kapitala iz članka 28. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne uzrokuju nerazmjerno opterećenje kapitala ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

višekratnik dividende višekratnik je raspodjele isplaćene na instrumente s glasačkim pravima, a ne unaprijed utvrđeni fiksni iznos;

(b)

višekratnik dividende utvrđen je ugovorno ili statutom institucije;

(c)

višekratnik dividende nije podložan izmjenama;

(d)

isti višekratnik dividende primjenjuje se na sve instrumente s višekratnikom dividende;

(e)

iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende ne premašuje 125 % iznosa raspodjele po jednom instrumentu redovnog osnovnog kapitala s glasačkim pravima.

Taj je uvjet izražen sljedećom formulom:

pri čemu:

k označava iznos raspodjele po jednom instrumentu bez višekratnika dividende;

l označava iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende;

(f)

ukupni iznos raspodjela isplaćenih na sve instrumente redovnog osnovnog kapitala tijekom jedne godine ne premašuje 105 % iznosa koji bi se isplatio da su za instrumente s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava primljene iste raspodjele kao i za instrumente s glasačkim pravima.

Taj je uvjet izražen sljedećom formulom:

pri čemu:

k označava iznos raspodjele po jednom instrumentu bez višekratnika dividende;

l označava iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende;

X označava broj instrumenata s glasačkim pravima;

Y označava broj instrumenata bez glasačkih prava;

Formula se primjenjuje na jednogodišnjoj osnovi.

Ako nije ispunjen uvjet iz stavka 1. točke (f), smatra se da jedino iznos instrumenata s višekratnikom dividende koji premašuje gornju granicu utvrđenu tom točkom uzrokuje nerazmjerno opterećenje kapitala.

Ako nije ispunjen bilo koji od uvjeta iz stavka 1. točaka (a) do (e), smatra se da svi instrumenti u optjecaju s višekratnikom dividende uzrokuju nerazmjerno opterećenje kapitala.

U pogledu instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 28. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se da je raspodjela po instrumentu redovnog osnovnog kapitala povlaštena u odnosu na druge instrumente redovnog osnovnog kapitala ako postoje razlike u razinama raspodjele, osim ako su ispunjeni uvjeti iz članka 7.a ove Uredbe.

U pogledu instrumenata redovnog osnovnog kapitala s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava koje izdaju institucije iz članka 27. Uredbe (EU) br. 575/2013, ako je raspodjela višekratnik raspodjele po instrumentima s glasačkim pravima te je taj višekratnik raspodjele utvrđen ugovorno ili statutom, smatra se da raspodjele nisu povlaštene ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

višekratnik dividende višekratnik je raspodjele isplaćene na instrumente s glasačkim pravima, a ne unaprijed utvrđeni fiksni iznos;

(b)

višekratnik dividende utvrđen je ugovorno ili statutom institucije;

(c)

višekratnik dividende nije podložan izmjenama;

(d)

isti višekratnik dividende primjenjuje se na sve instrumente s višekratnikom dividende;

(e)

iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende ne premašuje 125 % iznosa raspodjele po jednom instrumentu redovnog osnovnog kapitala s glasačkim pravima.

Taj je uvjet izražen sljedećom formulom:

pri čemu:

k označava iznos raspodjele po jednom instrumentu bez višekratnika dividende;

l označava iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende;

(f)

Taj je uvjet izražen sljedećom formulom:

pri čemu:

k označava iznos raspodjele po jednom instrumentu bez višekratnika dividende;

l označava iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende;

X označava broj instrumenata s glasačkim pravima;

Y označava broj instrumenata bez glasačkih prava;

Formula se primjenjuje na jednogodišnjoj osnovi.

Ako nije ispunjen uvjet iz stavka 2. točke (f), samo se iznos instrumenata s višekratnikom dividende koji premašuje gornju granicu utvrđenu tom točkom isključuje iz redovnog osnovnog kapitala.

Ako nije ispunjen bilo koji od uvjeta iz stavka 2. točaka (a) do (e), svi instrumenti u optjecaju s višekratnikom dividende isključuju se iz redovnog osnovnog kapitala.

Za potrebe stavka 2., ako su raspodjele po instrumentima redovnog osnovnog kapitala, u pogledu instrumenata s glasačkim pravima ili bez glasačkih prava, izražene u odnosu na kupovnu cijenu pri izdavanju instrumenta, za instrument ili instrumente za koje su raspodjele izražene u odnosu na kupovnu cijenu pri izdavanju formule se prilagođavaju na sljedeći način:

(a)

l označava iznos raspodjele po jednom instrumentu bez višekratnika dividende podijeljeno s kupovnom cijenom pri izdavanju tog instrumenta;

(b)

k označava iznos raspodjele po jednom instrumentu s višekratnikom dividende podijeljeno s kupovnom cijenom pri izdavanju tog instrumenta;

U pogledu instrumenata redovnog osnovnog kapitala s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava koje izdaju institucije iz članka 27. Uredbe (EU) br. 575/2013, ako raspodjela nije višekratnik raspodjele po instrumentima s glasačkim pravima, smatra se da raspodjele nisu povlaštene ako je ispunjen jedan od dva uvjeta iz stavka 7. i ako su ispunjena oba uvjeta iz stavka 8.

Za potrebe stavka 6. primjenjuje se uvjet iz točke (a) ili (b):

(a)

ispunjena su oba uvjeta iz podtočaka i. i ii.:

instrument s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava mogu upisati i držati samo imatelji instrumenata s glasačkim pravima;

ii.

ograničen je broj glasačkih prava svakog pojedinog imatelja instrumenta;

(b)

na raspodjele po instrumentima s glasačkim pravima koje izdaju institucije primjenjuje se ograničenje utvrđeno mjerodavnim nacionalnim pravom.

Za potrebe stavka 6. primjenjuju se oba sljedeća uvjeta:

(a)

institucija dokazuje da je prosjek raspodjela po instrumentima s glasačkim pravima tijekom proteklih pet godina nizak u odnosu na druge usporedive instrumente;

(b)

institucija dokazuje da je stopa isplate raspodjela niska ako se stopa isplate raspodjela izračunava u skladu s člankom 7.c. Stopa isplate raspodjele koja je manja od 30 % smatra se niskom.

Za potrebe stavka 7. točke (a) smatra se da su glasačka prava svakog pojedinog imatelja instrumenta ograničena u sljedećim slučajevima:

(a)

ako svaki imatelj instrumenta dobiva samo jedno glasačko pravo neovisno o broju instrumenta s glasačkim pravima koje ima;

(b)

ako je broj glasačkih prava ograničen neovisno o broju instrumenata s glasačkim pravima koje drži bilo koji imatelj instrumenta;

(c)

ako je broj instrumenata s glasačkim pravima koje bilo koji imatelj instrumenta može držati ograničen na temelju statuta institucije ili mjerodavnog nacionalnog prava.

10.

Za potrebe ovog članka smatra se da jednogodišnje razdoblje završava na dan posljednjeg financijskog izvješća institucije.

11.

Institucije ocjenjuju ispunjenje uvjeta iz stavaka 7. i 8. te o rezultatima svoje ocjene obavješćuju nadležna tijela barem u sljedećim situacijama:

(a)

pri svakom donošenju odluke o iznosu raspodjela po instrumentima redovnog osnovnog kapitala;

(b)

pri svakom izdanju nove kategorije instrumenata redovnog osnovnog kapitala s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava.

12.

Ako nije ispunjen uvjet iz stavka 8. točke (b), smatra se da jedino iznos instrumenata bez glasačkih prava za koji raspodjele premašuju gornju granicu utvrđenu tom točkom znači povlaštene raspodjele.

13.

Ako nije ispunjen uvjet iz stavka 8. točke (a), raspodjele po svim instrumentima u optjecaju bez glasačkih prava smatraju se povlaštenima, osim ako ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

14.

Ako nije ispunjen nijedan od uvjeta iz stavka 7., raspodjele po svim instrumentima u optjecaju bez glasačkih prava smatraju se povlaštenima, osim ako ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

15.

Izuzeće se po potrebi može primijeniti na uvjete iz stavka 7. točke (a) podtočke i. ili uvjete iz stavka 8. točke (b) odnosno na oba uvjeta ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

institucija krši bilo koju odredbu iz Uredbe (EU) br. 575/2013 ili bi među ostalim zbog naglog pogoršanja financijskog stanja u bliskoj budućnosti mogla kršiti odredbe iz te Uredbe;

(b)

nadležno tijelo zatražilo je od institucije da u određenom roku hitno poveća redovni osnovni kapital te je procijenilo da institucija ne može ispraviti ili izbjeći kršenje odredbe iz točke (a) u tom utvrđenom roku a da pritom ne primijeni izuzeće iz ovog stavka.

Za potrebe članka 7.b stavka 8. točke (b) institucije odabiru način izračuna stope isplate raspodjela opisan u točkama (a) ili (b). Institucije odabrani način izračuna moraju primjenjivati dosljedno tijekom vremena.

(a)

zbroj raspodjela povezanih sa svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala tijekom prethodnog petogodišnjeg razdoblja, podijeljeno sa zbrojem dobiti iz prethodnog petogodišnjeg razdoblja;

(b)

samo za razdoblje od datuma početka primjene ove Uredbe do 31. prosinca 2017.;

u 2014. zbroj raspodjela povezanih sa svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala tijekom prethodnog jednogodišnjeg razdoblja, podijeljeno sa zbrojem dobiti iz prethodnog jednogodišnjeg razdoblja;

ii.

u 2015. zbroj raspodjela povezanih sa svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala tijekom prethodnog dvogodišnjeg razdoblja, podijeljeno sa zbrojem dobiti iz prethodnog dvogodišnjeg razdoblja;

iii.

u 2016. zbroj raspodjela povezanih sa svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala tijekom prethodnog trogodišnjeg razdoblja, podijeljeno sa zbrojem dobiti iz prethodnog trogodišnjeg razdoblja;

iv.

u 2017. zbroj raspodjela povezanih sa svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala tijekom prethodnog četverogodišnjeg razdoblja, podijeljeno sa zbrojem dobiti iz prethodnog četverogodišnjeg razdoblja.

Za potrebe stavka 1. dobit znači iznos naveden u retku 670. obrasca 2. iz Priloga III. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014 ( 2 ), ili po potrebi iznos naveden u retku 670. obrasca 2. iz Priloga IV. toj Provedbenoj uredbi u vezi s nadzornim izvješćivanjem institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

Za potrebe članka 28. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se da je raspodjela po instrumentu redovnog osnovnog kapitala povlaštena u odnosu na druge instrumente redovnog osnovnog kapitala s obzirom na redoslijed isplate raspodjela ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

Neizravno financiranje instrumenata kapitala za potrebe članka 28. stavka 1. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (c) i članka 63. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

Neizravnim financiranjem instrumenata kapitala u skladu s člankom 28. stavkom 1. točkom (b), člankom 52. stavkom 1. točkom (c) i člankom 63. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se financiranje koje nije izravno.

Za potrebe stavka 1., izravno se financiranje odnosi na situacije u kojima je institucija ulagatelju dala kredit ili drugo financiranje u bilo kojem obliku koje se upotrebljava za kupnju instrumenata kapitala.

Izravno financiranje uključuje i financiranje dano za druge svrhe, osim za kupnju instrumenata kapitala institucije, svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima kvalificirani udio u kreditnoj instituciji, iz članka 4. stavka 36. Uredbe (EU) br. 575/2013, ili koja se smatra povezanom stranom u smislu definicija iz stavka 9. Međunarodnog računovodstvenog standarda 24 Objavljivanje povezanih strana, kako se primjenjuje u Uniji u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ), uzimajući u obzir sve dodatne smjernice koje definira nadležno tijelo ako institucija ne može dokazati sve sljedeće:

(a)

transakcija je izvršena pod sličnim uvjetima kao ostale transakcije s trećim stranama;

(b)

fizička ili pravna osoba ili povezana strana ne mora se oslanjati na raspodjele ili na prodaju instrumenata kapitala koje se drži kao potporu plaćanju kamata i otplati financiranja.

Odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata kapitala za potrebe članka 28. stavka 1. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (c) i članka 63. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

Odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja kupnje instrumenata kapitala institucije uključuju sljedeće:

(a)

financiranje ulagateljeve kupnje, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije koje izvršavaju subjekti nad kojima institucija ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili subjekti uključeni u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu;

(b)

financiranje ulagateljeve kupnje, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije koje izvršavaju vanjski subjekti zaštićeni jamstvom ili korištenjem kreditne izvedenice ili osigurani na drugi način tako da se kreditni rizik prenosi na instituciju ili na bilo koji subjekt nad kojim institucija ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili svi subjekti uključeni u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ;

(c)

financiranje dužnika koji prenosi financiranje na krajnjeg ulagatelja za kupnju, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije.

Kako bi se financiranje smatralo neizravnim za potrebe stavka 1., potrebno je, kada je primjenjivo, ispuniti i sljedeće uvjete:

(a)

ulagatelj nije uključen u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

područje primjene konsolidirane bilance ili proširenog agregiranog izračuna, kada je ekvivalentan konsolidiranim izvještajima iz članka 49. stavka 3. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je izrađen u institucionalnom sustavu zaštite ili mreži institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada. U tu se svrhu smatra da je ulagatelj uključen u područje primjene proširenog agregiranog izračuna ako se na relevantni instrument kapitala primjenjuje konsolidirani ili prošireni agregirani izračun u skladu s člankom 49. stavkom 3. točkom (a) podtočkom iv. Uredbe (EU) br. 575/2013 tako da je uklonjeno višestruko korištenje stavki regulatornog kapitala i stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog programa zaštite. Ako odobrenje nadležnih tijela iz članka 49. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 nije dodijeljeno, smatra se da je taj uvjet ispunjen ako su i subjekti iz stavka 1. točke (a) i institucije članovi istog institucionalnog programa zaštite te subjekti odbijaju financiranje osigurano za kupnju instrumenata kapitala institucije u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (f) do (i), člankom 56. točkom (a) i člankom 66. točkama (a) do (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je primjenjivo;

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ;

(b)

vanjski subjekt nije uključen u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ.

Pri utvrđivanju uključuje li kupnja instrumenata kapitala izravno ili neizravno financiranje u skladu s člankom 8., iznos koji će se razmatrati umanjuje se za svaki pojedinačno ocijenjeni ispravak vrijednosti.

Kako bi se izbjeglo određivanje izravnog ili neizravnog financiranja u skladu s člankom 8. i kada se kredit ili drugi oblik financiranja ili jamstva dodjeljuju bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima kvalificirani udio u kreditnoj instituciji ili koja se smatra povezanom stranom iz stavka 3., institucija trajno osigurava neizdavanje kredita ili drugog oblika financiranja ili jamstava za potrebe izravnog ili neizravnog upisa instrumenata kapitala institucije. Ako je kredit ili drugi oblik financiranja ili jamstava dodijeljen drugim vrstama strana, institucija provodi tu kontrolu koliko je u njezinoj moći.

U pogledu uzajamnih institucija, zadruga i sličnih institucija, kada je na temelju nacionalnog prava ili statuta institucije klijent obvezan upisati instrumente kapitala kako bi primio kredit, taj se kredit ne smatra izravnim ili neizravnim financiranjem ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nadležno tijelo smatra iznos upisa beznačajnim;

(b)

svrha kredita nije kupnja instrumenata kapitala institucije koja osigurava kredit;

(c)

upis jednog ili više instrumenata kapitala institucije potreban je kako bi korisnik kredita postao član uzajamne institucije, zadruge ili slične institucije.

Ograničenja otkupa instrumenata kapitala koje izdaju uzajamne institucije, štedne institucije, zadruge i slične institucije za potrebe članka 29. stavka 2. točke(b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala s mogućnošću otkupa samo ako je ta mogućnost predviđena mjerodavnim nacionalnim pravom.

Sposobnošću institucije da ograniči otkup u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti kapitala iz članka 29. stavka 2. točke (b) i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 obuhvaćeno je i pravo na odgodu otkupa i pravo na ograničenje iznosa koji će se otkupiti. Institucija može odgoditi otkup ili ograničiti iznos koji će se otkupiti na neograničeno vrijeme u skladu sa stavkom 3.

Opseg ograničenja otkupa uključen u odredbe kojima se uređuju instrumenti određuje institucija na temelju bonitetnog stanja institucije u bilo kojem trenutku, posebno uzimajući u obzir, ali bez ograničenja:

(a)

ukupan financijski položaj institucije te stanje u pogledu likvidnosti i solventnosti;

(b)

iznos redovnog osnovnog kapitala, osnovnog i ukupnog kapitala u usporedbi s ukupnim iznosom izloženosti riziku izračunanim u skladu sa zahtjevima utvrđenima člankom 92. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, posebnim kapitalnim zahtjevima iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU i zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj kako je definiran u članku 128. točki 6. te direktive.

Ograničenjima otkupa uključenima u ugovorne ili pravne odredbe kojima se uređuju instrumenti ne sprečava se nadležno tijelo da dodatno odgovarajuće ograniči otkup instrumenata kako je predviđeno člankom 78. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Nadležna tijela procjenjuju osnove za ograničenja otkupa uključene u ugovorne ili pravne odredbe kojima se uređuje instrument. Ona od institucija zahtijevaju izmjenu odgovarajućih ugovornih odredbi ako smatraju da osnove ograničenja nisu prikladne. Ako su u nedostatku ugovornih odredbi instrumenti uređeni nacionalnim pravom, zakonodavstvom se instituciji omogućuje ograničenje otkupa iz članka 10. stavaka 1. do 3. kako bi instrumenti ispunjavali uvjete za redovni osnovni kapital.

Svaku odluku o ograničenju otkupa dokumentira se interno i institucija o tome izvješćuje nadležno tijelo u pisanom obliku, uključujući razloge zbog kojih je, s obzirom na kriterije određene u stavku 3., otkup djelomično ili u potpunosti odbijen ili odgođen.

Ako se nekoliko odluka o ograničenju otkupa donosi istodobno, institucije te odluke mogu dokumentirati u jedinstvenom skupu dokumenata.

Značenje izraza „dobitak od prodaje” za potrebe članka 32. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

Dobitak od prodaje iz članka 32. stavka 1. točke (1) Uredbe (EU) br. 575/2013 je svaki priznati dobitak od prodaje za instituciju koji se bilježi kao povećanje bilo kojeg elementa regulatornog kapitala i povezan je s budućim maržnim prihodom od prodaje sekuritizirane imovine kada se ukloni iz bilance institucije u kontekstu sekuritizacijske transakcije.

Priznati dobitak od prodaje određuje se kao razlika između sljedećih točaka (a) i (b), kako su određene primjenom relevantnog računovodstvenog okvira:

(a)

neto vrijednosti primljene imovine, uključujući svaku novu stečenu imovinu umanjenu za svaku drugu danu imovinu ili preuzetu obvezu;

(b)

i knjigovodstvene vrijednosti sekuritizirane imovine dijela koji se prestao priznavati.

Priznati dobitak od prodaje koji je povezan s budućim maržnim prihodom u ovom se kontekstu odnosi na očekivani budući „višak raspona” kako je definiran u članku 242. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Odbici gubitaka tekuće financijske godine za potrebe članka 36. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe izračuna svojeg redovnog osnovnog kapitala tijekom godine i bez obzira na to zaključuje li institucija svoje financijske izvještaje na kraju svakog privremenog razdoblja, institucija određuje svoje račune dobiti i gubitka i odbija sve nastale gubitke od stavki redovnog osnovnog kapitala.

Za potrebe određivanja računa dobiti i gubitka institucije u skladu sa stavkom 1., prihode i rashode određuje se u okviru istog postupka i na temelju istih računovodstvenih standarda kao za financijski izvještaj na kraju poslovne godine. Prihodi i rashodi procjenjuju se razborito i dodjeljuju privremenom razdoblju tijekom kojeg su nastali tako da je u svakom privremenom razdoblju sadržan razuman iznos očekivanih godišnjih prihoda i rashoda. Značajni ili jednokratni događaji razmatraju se u cijelosti i bez odgode u privremenom razdoblju u kojem su nastali.

Ako su stavke redovnog osnovnog kapitala već umanjene za gubitke tekuće financijske godine kao rezultat financijskog izvještaja o dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine, odbitak nije potreban. Za potrebe ovog članka, financijski izvještaj znači da su dobit i gubici određeni nakon zaključivanja privremenih ili godišnjih izvještaja u skladu s računovodstvenim okvirom koji se primjenjuje na instituciju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda i Direktivom Vijeća ( 5 ) 86/635/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija.

Stavke 1. do 3. primjenjuje se jednako na dobitke i gubitke uključene u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit.

Odbitak imovine u obliku softvera koja je klasificirana kao nematerijalna imovina u računovodstvene svrhe za potrebe članka 36. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Imovina u obliku softvera koja je nematerijalna imovina kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 115. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu sa stavcima od 5. do 8. ovog članka. Iznos odbitka određuje se na temelju akumulirane amortizacije u bonitetne svrhe izračunane u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ovog članka.

Institucije iznos akumulirane amortizacije u bonitetne svrhe za imovinu u obliku softvera iz stavka 1. izračunavaju tako da pomnože iznos dobiven izračunom iz točke (a) s brojem dana iz točke (b):

(a)

iznos po kojem je softverska imovina početno priznata u bilanci institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, podijeljen s nižom vrijednošću od sljedećih:

broj dana korisnog vijeka trajanja imovine u obliku softvera prema procjeni za računovodstvene potrebe;

ii.

tri godine, izražene u danima, počevši od datuma iz stavka 3.;

(b)

broj dana proteklih od datuma iz stavka 3., pod uvjetom da ne premašuje razdoblje iz točke (a) ovog stavka.

Akumulirana amortizacija u bonitetne svrhe iz stavka 1. izračunava se počevši od datuma na koji je softverska imovina dostupna za uporabu i počinje se amortizirati za računovodstvene potrebe.

Odstupajući od stavka 3., ako je imovina u obliku softvera stečena od nekog poduzeća, uključujući subjekt iz nefinancijskog sektora, koje je dio iste grupe kao institucija, akumulirana amortizacija u bonitetne svrhe iz stavka 1. izračunava se od datuma početka amortizacije te imovine u obliku softvera u bilanci tog poduzeća u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Institucije od stavki redovnog osnovnog kapitala odbijaju iznos koji proizlazi iz razlike, ako je ona pozitivna, iznosa iz točke (a) i iznosa iz točke (b):

(a)

akumulirane amortizacije u bonitetne svrhe imovine u obliku softvera izračunane u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;

(b)

zbroja akumulirane amortizacije i svih akumuliranih gubitaka od umanjenja vrijednosti te imovine u obliku softvera koji se priznaju u bilanci te institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Odstupajući od stavka 5., do datuma na koji je softverska imovina dostupna za uporabu i na koji se počinje amortizirati za računovodstvene potrebe, institucije od stavki redovnog osnovnog kapitala odbijaju puni iznos po kojem se imovina u obliku softvera priznaje u bilanci tih institucija u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Amortizacija za bonitetne svrhe i odbici utvrđeni u ovom članku obračunavaju se zasebno za svaku imovinu u obliku softvera.

S ulaganjima institucija u održavanje, poboljšanje ili nadogradnju postojeće imovine u obliku softvera postupa se kao s imovinom koja nije povezana s imovina u obliku softvera, pod uvjetom da se ta ulaganja u bilanci te institucije priznaju kao nematerijalna imovina u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Ne dovodeći u pitanje stavak 6., akumulirana amortizacija u bonitetne svrhe tih ulaganja u održavanje, poboljšanje ili ažuriranje postojeće imovine u obliku softvera izračunava se od datuma na koji se ta ulaganja počinju amortizirati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Akumulirana amortizacija u bonitetne svrhe povezane postojeće imovine u obliku softvera i dalje se izračunava od datuma njezine početne amortizacije za računovodstvene potrebe do kraja razdoblja amortizacije u bonitetne svrhe određene u skladu s točkom (a) stavka 2.

Odbici odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti za potrebe članka 36. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

Odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 odbija se u skladu sa stavcima 2. i 3.

Odgođena porezna imovina i povezane odgođene porezne obveze prebijaju se zasebno za svaki porezni subjekt. Povezane odgođene porezne obveze ograničava se na obveze koje proizlaze iz poreznog prava istog područja sudske nadležnosti kao i odgođena porezna imovina. Za izračun odgođene porezne imovine i obveza na konsolidiranoj razini porezni subjekt uključuje bilo koji broj subjekata koji su na temelju mjerodavnog nacionalnog prava članovi iste porezne grupe, fiskalne konsolidacije, fiskalne jedinice ili konsolidirane porezne prijave.

Iznos povezanih poreznih obveza koje su prihvatljive za prijeboj odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti jednak je razlici između iznosa iz točke (a) i iznosa iz točke (b):

(a)

iznos odgođenih poreznih obveza priznatih u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)

iznos povezanih poreznih obveza proizišlih iz nematerijalne imovine i imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca.

Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 41. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Nadležno tijelo daje prethodno odobrenje navedeno u članku 41. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 samo ako je neograničenom mogućnošću korištenja odgovarajuće imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca obuhvaćen neposredan i slobodan pristup imovini kao kad za korištenje imovine ne postoji nikakvo ograničenje i kad nema nikakvih potraživanja trećih strana u pogledu imovine.

Slobodan pristup imovini vjerojatno će postojati kada institucija ne mora svaki put kad poželi pristupiti višku sredstava u sustavu zatražiti i dobiti posebno odobrenje upravitelja mirovinskog fonda ili korisnika mirovina.

Neizravna ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe članaka 15.c, 15.d, 15.e i 15.i ove Uredbe „posrednikom” iz članka 4. stavka 1. točke 114. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se bilo koji od sljedećih subjekata koji drži instrumente kapitala subjekata financijskog sektora:

(a)

poduzeće za zajedničko ulaganje;

(b)

mirovinski fond koji nije pod pokroviteljstvom poslodavca;

(c)

mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca, ako institucija podržava rizik od ulaganja i ako mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca nije neovisan o svojoj instituciji sponzoru;

(d)

subjekti koji su izravno ili neizravno pod kontrolom ili značajnim utjecajem jednoga od sljedećih:

institucije ili njezinih društava kćeri;

matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

matičnog financijskog holdinga institucije ili njegovih društava kćeri;

matičnog mješovitog holdinga institucije ili njegovih društava kćeri;

matičnog mješovitog financijskog holdinga institucije ili njegovih društava kćeri;

(e)

subjekti koji su zajednički, izravno ili neizravno pod kontrolom ili značajnim utjecajem jedne institucije, nekoliko institucija ili mreže institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili institucionalnog sustava zaštite ili mreže institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada;

(f)

subjekti posebne namjene;

(g)

subjekti koji se bave držanjem financijskih instrumenata subjekata financijskog sektora;

(h)

svi subjekti za koje nadležno tijelo smatra da se upotrebljavaju s namjerom zaobilaženja pravila povezanih s odbitkom neizravnih i sintetskih ulaganja.

Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (h), „posrednikom” iz članka 4. stavka 1. točke 114. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne smatraju se:

(a)

mješovita holding društva, institucije, društva za osiguranje i reosiguranje;

(b)

subjekti koji na temelju mjerodavnog nacionalnog prava podliježu zahtjevima Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU;

(c)

subjekti financijskog sektora koji nisu navedeni u točki (a) i koji su pod nadzorom te podliježu zahtjevu za odbitak izravnih i neizravnih ulaganja u svoje instrumente kapitala i ulaganja u instrumente kapitala subjekata financijskog sektora od svojeg regulatornog kapitala.

Za potrebe stavka 1. točke (c) mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca smatra se neovisnim o svojoj instituciji sponzoru ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca pravno je odvojen od institucije sponzora i njegovo je upravljanje neovisno;

(b)

statute, osnivačke akte i unutarnja pravila mirovinskog fonda, ovisno o slučaju, odobrilo je neovisno regulatorno tijelo, ili su pravila o osnivanju i funkcioniranju mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca, ovisno o slučaju, ugrađena u važeće nacionalno pravo predmetne države članice;

(c)

povjerenici ili upravitelji mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca obvezni su na temelju mjerodavnog nacionalnog prava postupati nepristrano i u najboljem interesu korisnika sustava, a ne sponzora, razborito upravljati imovinom mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca i poštovati ograničenja iz osnivačkih dokumenata ili zakonskog ili regulatornog okvira opisanog u točki (b);

(d)

statuti, osnivački dokumenti ili pravila o osnivanju i funkcioniranju mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca iz točke (b) uključuju ograničenja ulaganja koje mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca može obavljati u instrumente regulatornog kapitala institucije sponzora.

Ako mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca iz stavka 1. točke (c) drži instrumente regulatornog kapitala institucije sponzora, institucija sponzor tretira to ulaganje kao neizravno ulaganje u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala, vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili vlastite instrumente dopunskog kapitala, ovisno o slučaju. Iznos koji treba odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala, stavki dodatnog osnovnog kapitala ili stavki dopunskog kapitala, ovisno o slučaju, izračunava se u skladu s člankom 15.c.

Sintetska ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Sljedeći financijski proizvodi smatraju se sintetskim ulaganjima u instrumente kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013:

(a)

izvedeni instrumenti koji uključuju instrumente kapitala subjekta financijskog sektora kao odnosne instrumente ili im kao referentni subjekt služi subjekt financijskog sektora;

(b)

jamstva ili kreditna zaštita pružena trećoj osobi za ulaganja treće osobe u instrument kapitala subjekta financijskog sektora.

Financijski proizvodi navedeni u stavku 1. uključuju sljedeće:

(a)

ulaganja u ugovore o razmjeni ukupnog prinosa od instrumenta kapitala subjekta financijskog sektora;

(b)

opcije kupnje koje je kupila institucija i koje su ugrađene u instrument kapitala subjekta financijskog sektora;

(c)

opcije prodaje koje prodaje institucija i koje su ugrađene u instrument kapitala subjekta financijskog sektora ili bilo koje druge stvarne ili potencijalne ugovorne obveze institucije u pogledu kupnje vlastitih instrumenata regulatornog kapitala;

(d)

ulaganja u ugovore o terminskoj kupnji ugrađene u instrument kapitala subjekta financijskog sektora.

Izračun neizravnih ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Iznos neizravnih ulaganja koji je potrebno odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu sa zahtjevima iz članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013 izračunava se na jedan od sljedećih načina:

Pristup u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza za izračun neizravnih ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Iznos neizravnih ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala koji je potrebno odbiti u skladu sa zahtjevima iz članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013 izračunava se na sljedeći način:

(a)

ako su izloženosti svih ulagatelja u posredniku jednako rangirane, iznos je jednak postotku financiranja pomnoženom iznosom instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje posrednik drži u subjektu financijskog sektora;

(b)

ako izloženosti svih ulagatelja u posredniku nisu jednako rangirane, iznos je jednak postotku financiranja pomnoženom nižim od sljedećih dvaju iznosa:

iznosom instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje posrednik drži u subjektu financijskog sektora;

ii.

izloženošću institucije prema posredniku zajedno sa svim drugim financiranjem pruženim posredniku koje je jednako rangirano kao izloženost institucije.

Metoda izračuna navedena u stavku 1. točki (b) provodi se za svaku tranšu financiranja koja je jednako rangirana kao financiranje koje pruža institucija.

Postotak financiranja za potrebe stavka 1. izloženost je institucije prema posredniku podijeljena zbrojem izloženosti institucije prema posredniku i svih ostalih izloženosti prema tom posredniku koje su jednako rangirane kao izloženost institucije.

Izračun utvrđen u stavku 1. provodi se zasebno za svako ulaganje u subjekt financijskog sektora svakog posrednika.

Ako se ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekta financijskog sektora drže neizravno preko sljedećeg posrednika ili nekoliko posrednika, postotak financiranja utvrđen stavkom 1. određuje se dijeljenjem iznosa iz točke (a) ovog stavka iznosom iz točke (b) ovog stavka:

(a)

rezultat množenja iznosa financiranja koje institucija pruža posrednicima iznosima financiranja koje ti posrednici pružaju sljedećim posrednicima i iznosima financiranja koje ti sljedeći posrednici pružaju subjektu financijskog sektora;

(b)

rezultat množenja iznosa instrumenata kapitala ili drugih instrumenata, prema potrebi, koje izdaje svaki posrednik.

Postotak financiranja iz stavka 5. izračunava se zasebno za svako ulaganje u subjekt financijskog sektora koje drže posrednici i za svaku tranšu financiranja koja je jednako rangirana kao financiranje koje pružaju institucija i sljedeći posrednici.

Pristup koji se temelji na strukturi za izračun neizravnih ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Iznos koji je potrebno odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala iz članka 36. stavka 1. točke (f) Uredbe (EU) br. 575/2013 jednak je postotku financiranja, kako je definiran u članku 15.d stavku 3. ove Uredbe, pomnoženom iznosom instrumenata redovnog osnovnog kapitala institucije koje drži posrednik.

Iznos koji je potrebno odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013 jednak je postotku financiranja, kako je definiran u članku 15.d stavku 3. ove Uredbe, pomnoženom ukupnim iznosom instrumenata redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora koje drži posrednik.

Za potrebe stavaka 1. i 2., institucija zasebno za svakog posrednika izračunava ukupni iznos instrumenata redovnog osnovnog kapitala institucije koje posrednik drži i ukupni iznos instrumenata redovnog osnovnog kapitala drugih subjekata financijskog sektora koje posrednik drži.

Institucija smatra iznos ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, izračunan u skladu sa stavkom 2. ovog članka, značajnim ulaganjem iz članka 43. Uredbe (EU) br. 575/2013 i odbija taj iznos u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (i) te Uredbe.

Ako se ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala drže neizravno preko sljedećeg posrednika ili nekoliko posrednika, primjenjuje se članak 15.d stavci 5. i 6.

Ako institucija ne može utvrditi ukupne iznose koje posrednik drži u instrumentima redovnog osnovnog kapitala institucije ili instrumentima redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, institucija procjenjuje iznose koje ne može utvrditi upotrebom najviših iznosa koje posrednik može držati na osnovi njegove politike ulaganja.

Ako institucija ne može odrediti, na osnovi politike ulaganja, najviši iznos koji posrednik drži u instrumentima redovnog osnovnog kapitala institucije ili instrumentima redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, institucija tretira iznos financiranja koje drži u posredniku kao ulaganje u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala i odbija ga u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Odstupajući od stavka 7. ovog članka, institucija tretira iznos financiranja koje drži u posredniku kao ulaganje koje nije značajno i odbija ga u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

iznosi financiranja niži su od 0,25 % redovnog osnovnog kapitala institucije;

(b)

iznosi financiranja niži su od 10 milijuna EUR;

(c)

institucija ne može razumno odrediti iznose vlastitih instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje drži posrednik.

Ako se posrednik financira u obliku udjela ili dionica u subjektu za zajednička ulaganja, institucija može zadužiti treće osobe iz članka 132. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 da uz uvjete iz tog članka izračunaju i iskažu ukupne iznose iz stavka 6 ovog članka.

Izračun sintetskih ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Iznos sintetskih ulaganja koji je potrebno odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu sa zahtjevima iz članka 36. stavka 1. točaka (f), (h) i (i) Uredbe (EU) br. 575/2013 jest sljedeći:

(a)

za ulaganja iz knjige trgovanja:

za opcije, iznos delta-ekvivalenta relevantnih instrumenata izračunan u skladu s dijelom III. glavom IV. Uredbe (EU) br. 575/2013;

ii.

za sva ostala sintetska ulaganja, nominalni ili zamišljeni iznos, ovisno o slučaju;

(b)

za ulaganja iz knjige pozicija kojima se ne trguje:

za opcije kupnje, sadašnja tržišna vrijednost;

ii.

za sva ostala sintetska ulaganja, nominalni ili zamišljeni iznos, ovisno o slučaju.

Institucija odbija sintetska ulaganja iz stavka 1. od datuma potpisivanja ugovora između institucije i druge ugovorne strane.

Izračun značajnih ulaganja za potrebe članka 36. stavka 1. točke (i) Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (i) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako bi se procijenilo posjeduje li institucija više od 10 % instrumenata redovnog osnovnog kapitala subjekta financijskog sektora, u skladu s člankom 43. točkom (a) navedene Uredbe, institucije zbrajaju iznose svojih bruto dugih pozicija u izravnim ulaganjima te neizravnih ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala tog subjekta financijskog sektora iz članka 15.a stavka 1. točaka (d) do (h) ove Uredbe.

Nadležno tijelo uzima u obzir neizravna i sintetska ulaganja kako bi procijenilo jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 43. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Metodologija iz članaka 15.a do 15.f ove Uredbe primjenjuje se mutatis mutandis na ulaganja u dodatni osnovni kapital za potrebe članka 56. točaka (a), (c) i (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na ulaganja u dopunski kapital za potrebe članka 66. točaka (a), (c) i (d) navedene Uredbe, pri čemu se upućivanja na redovni osnovni kapital čitaju kao upućivanja na dodatni osnovni ili dopunski kapital, ovisno o slučaju.

Redoslijed i najviši iznos odbitaka neizravnih ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekata financijskog sektora

Poštujući ograničenja utvrđena u stavcima 2. ili 3., ovisno o slučaju, ako posrednik drži instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala i instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora, najprije se odbijaju instrumenti redovnog osnovnog kapitala, zatim instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i na kraju instrumenti dopunskog kapitala.

Ako posrednik drži instrumente regulatornog kapitala institucija, institucije pri primjeni stavka 1. na svaku vrstu ulaganja najprije odbijaju ulaganja u vlastite instrumente regulatornog kapitala.

Ako institucija neizravno drži instrumente kapitala subjekata financijskog sektora, iznos koji se treba odbiti od regulatornog kapitala institucije ne smije biti viši od nižeg od sljedećih dvaju iznosa:

(a)

ukupnog financiranja koje institucija pruža posredniku;

(b)

iznosa instrumenata regulatornog kapitala koje posrednik drži u subjektu financijskog sektora.

Kako bi primijenile odbitke iz članka 36. stavka 1. točke (h) Uredbe (EU) br. 575/2013, institucije mogu odabrati da pri određivanju primjenjivog iznosa koji je potrebno odbiti u skladu s člankom 46. navedene Uredbe ne utvrđuju zasebno goodwill.

Odbici predvidivih poreznih troškova za potrebe članka 36. stavka 1. točke (l) i članka 56. točke (f) Uredbe (EU) br. 575/2013

Institucija može smatrati da su predvidivi porezni troškovi već uzeti u obzir pod uvjetom da institucija primjenjuje računovodstveni okvir i računovodstvene politike kojima se osigurava puno priznavanje tekućih i odgođenih poreznih obveza povezanih s transakcijama i drugim događajima priznatima u bilanci ili računu dobiti i gubitka. Nadležno tijelo treba smatrati da su izvršeni svi potrebni odbici, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima bilo u skladu sa svim drugim ispravcima vrijednosti.

Ako institucija svoj redovni osnovni kapital izračunava na temelju financijskih izvještaja izrađenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, smatra se da je ispunjen uvjet iz stavka 1.

Ako uvjet iz stavka 1. nije ispunjen, institucija umanjuje svoje stavke redovnog osnovnog kapitala za procijenjeni iznos tekućih i odgođenih poreznih troškova koji još nisu priznati u bilanci i računu dobiti i gubitka i koji su povezani s transakcijama i drugim događajima priznatima u bilanci ili računu dobiti i gubitka. Procijenjeni iznos tekućih i odgođenih poreznih troškova određuje se pristupom istovjetnim pristupu iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002. Procijenjeni iznos odgođenih poreznih troškova ne može se prebiti odgođenom poreznom imovinom koja nije priznata u financijskim izvještajima.

Ostali odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala

Ostali odbici za instrumente kapitala financijskih institucija za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Ulaganja u instrumente kapitala financijskih institucija kako su definirane u članku 4. stavku 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbijaju se u skladu sa sljedećim izračunima:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na financijsku instituciju koja ih je izdala i koji su, kada se na financijsku instituciju primjenjuju zahtjevi koji se odnose na solventnost, uključeni u najkvalitetniju razinu regulatornog kapitala bez ograničenja, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na izdavatelja i koji su bez dospijeća kada se na financijsku instituciju ne primjenjuju zahtjevi koji se odnose na solventnost, apsorbiraju prvi i razmjerno najveći dio nastalih gubitaka, podređeni su u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti i likvidacije te nemaju povlaštene ili unaprijed određene raspodjele, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(c)

svi podređeni instrumenti koji apsorbiraju gubitke u okviru redovnog poslovanja, uključujući diskrecijsko pravo na otkazivanje kuponskih isplata, odbijaju se od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, ta se razlika odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Ako iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos dodatnog osnovnog kapitala nije dostatan, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(e)

svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital financijske institucije u skladu s relevantnim primjenjivim bonitetnim okvirom ili svi ostali instrumenti za koje institucija ne može dokazati da se primjenjuju uvjeti iz točaka (a), (b), (c) ili (d) odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala.

U slučajevima predviđenima u stavku 3. institucija primjenjuje odbitke kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 575/2013 za ulaganja u instrumente kapitala na temelju odgovarajućeg pristupa odbijanja. Za potrebe ovog stavka, odgovarajući pristup odbijanja je pristup kojim se odbitak primjenjuje na istu komponentu kapitala za koju bi kapital ispunjavao uvjete da ga je izdala sama institucija.

Odbici iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:

(a)

ako financijska institucija ima odobrenje za rad i ako nadležno tijelo nad njom provodi nadzor te ako se na nju primjenjuju bonitetni zahtjevi jednaki zahtjevima koji se primjenjuju na institucije u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Taj se pristup primjenjuje na financijske institucije iz trećih zemalja samo ako je izvršena ocjena usklađenosti bonitetnog režima predmetne treće zemlje u skladu s tom uredbom i ako je zaključeno da je bonitetni režim predmetne treće zemlje barem jednak režimu koji se primjenjuje u Uniji;

(b)

ako je financijska institucija institucija za elektronički novac u smislu članka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) i ne ostvaruje koristi od neobaveznih izuzeća navedenih u članku 9. te direktive;

(c)

ako je financijska institucija institucija za platni promet u smislu članka 4. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu ( 7 ) i ne ostvaruje koristi od izuzeća navedenog u članku 26. te direktive;

(d)

ako je financijska institucija upravitelj alternativnog investicijskog fonda u smislu članka 4. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ) ili društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ).

Instrumenti kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Ulaganja u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja koja podliježu režimu solventnosti za koji je procijenjeno da nije istovjetan onome iz glave I., poglavlja VI. Direktive 2009/138/EZ u skladu s postupkom utvrđenim člankom 227. te direktive, ili koji nije procijenjen, odbijaju se na sljedeći način:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja koja su ih izdala, i koji su na temelju režima tih trećih strana bez ograničenja uključeni u najvišu razinu regulatornog kapitala, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

(c)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada ta razlika premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

za društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja koja podliježu bonitetnim zahtjevima koji se odnose na solventnost, svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja u skladu s relevantnim važećim režimom solventnosti ili svi ostali instrumenti za koje institucije ne mogu dokazati da se primjenjuju uvjeti (a), (b) ili (c), odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala.

Kada je režim solventnosti treće zemlje koji uključuje pravila o regulatornom kapitalu procijenjen istovjetnim onome iz glave I., poglavlja VI. Direktive 2009/138/EZ u skladu s postupkom utvrđenim člankom 227. te direktive, s ulaganjima u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja postupa se kao s ulaganjima u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja imaju odobrenje u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ.

U slučajevima predviđenima u stavku 2. ovog članka, institucije za ulaganja u stavke osigurateljnog regulatornog kapitala primjenjuju odbitke kako je predviđeno člankom 44. točkom (b), člankom 58. točkom (b) i člankom 68. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, prema potrebi.

Instrumenti kapitala društava isključenih iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Ulaganja u instrumente kapitala društava isključenih iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te direktive odbijaju se na sljedeći način:

Oblik i vrsta poticaja na otkup za potrebe članka 52. stavka 1. točke (g) i članka 63. točke (h) Uredbe (EU) br. 575/2013

Poticaji na otkup su sve osobine na temelju kojih se na datum izdavanja može očekivati da će instrument kapitala vjerojatno biti otkupljen.

Poticaji iz stavka 1. uključuju sljedeće oblike:

(a)

opcija kupnje uz povećanje kreditnog raspona instrumenta ako se kupnja ne izvrši;

(b)

opcija kupnje uz zahtjev ili opciju ulagatelja da se instrument pretvori u instrument redovnog osnovnog kapitala ako se kupnja ne izvrši;

(c)

opcija kupnje uz promjenu referentne kamatne stope kada je kreditni raspon za drugu referentnu kamatnu stopu veći od početne stope isplate umanjene za stopu na ugovore o razmjeni;

(d)

opcija kupnje uz povećanje iznosa za otkup u budućnosti;

(e)

opcija ponovnog stavljanja na tržište uz povećanje kreditnog raspona instrumenta ili promjenu referentne kamatne stope kada je kreditni raspon za drugu referentnu kamatnu stopu veći od početne stope isplate umanjene za stopu na ugovore o razmjeni kada instrument nije ponovno stavljen na tržište;

(f)

stavljanje instrumenta na tržište na način na koji se ulagateljima daje do znanja da će se nad instrumentom izvršiti opcija kupnje.

Vrsta povećanja vrijednosti glavnice nakon smanjenja za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) i članka 52. stavka 2. točke (c) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013

Smanjenje vrijednosti glavnice primjenjuje se razmjerno na sve imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koji imaju sličan mehanizam smanjenja vrijednosti i identičnu početnu razinu.

Da bi se smanjenje vrijednosti smatralo privremenim, ispunjavaju se svi sljedeći uvjeti:

(a)

sve raspodjele koje se plaćaju nakon smanjenja vrijednosti temelje se na umanjenom iznosu glavnice;

(b)

povećanja vrijednosti temelje se na dobiti nakon što institucija donese službenu odluku kojom se potvrđuje konačna dobit;

(c)

sva povećanja vrijednosti instrumenta ili kuponske isplate na umanjeni iznos glavnice provode se uz puno diskrecijsko pravo institucije koja podliježe ograničenjima koja proizlaze iz točaka (d) do (f) i ne postoji obveza za tu instituciju da provede ili ubrza povećanje vrijednosti pod specifičnim okolnostima;

(d)

povećanje vrijednosti provodi se na proporcionalnoj osnovi između sličnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala na kojima je provedeno smanjenje vrijednosti;

(e)

najveći iznos koji se može pripisati zbroju povećanja vrijednosti instrumenta zajedno s kuponskom isplatom na umanjeni iznos glavnice jednak je dobiti institucije pomnoženoj iznosom dobivenim dijeljenjem iznosa utvrđenog točkom (1) iznosom utvrđenim točkom (2).

(1)

zbroj nominalnog iznosa svih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala te institucije na kojima je provedeno smanjenje vrijednosti prije nego što je provedeno to smanjenje vrijednosti;

(2)

ukupan osnovni kapital institucije.

(f)

sa zbrojem svih iznosa povećanja vrijednosti i kuponskih isplata na umanjeni iznos glavnice postupat će se kao s isplatom koja za posljedicu ima smanjenje redovnog osnovnog kapitala i podliježe, zajedno s ostalim raspodjelama instrumenata redovnog osnovnog kapitala, ograničenjima u vezi s najvećim raspodjeljivim iznosom iz članka 141. stavka 2. Direktive 2013/36/EU, kako su prenesena u nacionalno pravo ili propise.

Za potrebe stavka 2. točke (e) izračun se izvršava u trenutku provedbe povećanja vrijednosti.

Postupci i vremenski okvir za utvrđivanje nastanka događaja koji je pokretač za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) Uredbe (EU) br. 575/2013

Ako institucija utvrdi da je udio osnovnog redovnog kapitala pao ispod razine kojom se pokreće pretvaranje ili smanjenje vrijednosti instrumenta na razini primjene zahtjeva iz glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo relevantno tijelo institucije bez odgode utvrđuje da je nastao događaj koji je pokretač i nastaje neopoziva obveza za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenta.

Iznos čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti utvrđuje se što je prije moguće i u roku od najviše jednog mjeseca od dana kad je utvrđeno da je nastao događaj koji je pokretač u skladu sa stavkom 1.

Nadležno tijelo može zahtijevati da se rok od najviše jednog mjeseca iz stavka 2. skrati ako procijeni da je uspostavljena dostatna sigurnost u vezi s iznosom koji treba pretvoriti ili kojemu treba smanjiti vrijednost ili ako procijeni da je potrebno trenutno pretvaranje ili smanjenje vrijednosti.

Ako se u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala zahtijeva neovisna provjera iznosa čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti, ili kada neovisnu provjeru zahtijeva nadležno tijelo radi utvrđivanja iznosa čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo relevantno tijelo institucije osigurava njezinu trenutnu provedbu. Neovisna provjera dovršava se što je prije moguće i njome se instituciji ne stvaraju prepreke za smanjivanje vrijednosti ili pretvaranje instrumenta dodatnog osnovnog kapitala i za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 2. i 3.

Osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji za potrebe članka 52. stavka 1. točke (o) Uredbe (EU) br. 575/2013

Osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije uključuju odredbe kojima se od institucije zahtijeva nadoknada postojećim imateljima instrumenata kapitala u slučaju izdavanja novog instrumenta kapitala.

Korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala

Korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala za potrebe članka 52. stavka 1. točke (p) i članka 63. točke (n) Uredbe (EU) br. 575/2013

Ako institucija ili subjekt uključeni u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 izdaju instrument kapitala koji je upisao subjekt posebne namjene, taj se instrument kapitala na razini institucije ili prethodno navedenog subjekta neće smatrati kapitalom veće kvalitete od najniže kvalitete kapitala koji je izdan tom subjektu posebne namjene i kapitala koji je subjekt posebne namjene izdao trećim stranama. Taj se zahtjev primjenjuje na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini primjene bonitetnih zahtjeva.

Prava imatelja instrumenata koje je izdao subjekt posebne namjene nisu povlaštenija nego što bi bila da je instrument izravno izdala institucija ili subjekt uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013.

Indeks kamatne stope smatra se širim tržišnim indeksom ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

upotrebljava se za određivanje međubankovne kamatne stope u jednoj valuti ili više njih;

(b)

upotrebljava se kao referentna kamatna stopa za dug s promjenjivom kamatnom stopom koji izdaje institucija u istoj valuti, ovisno o slučaju;

(c)

izračunava ga tijelo koje je neovisno o institucijama koje doprinose indeksu („vijeće”) kao prosječnu kamatnu stopu;

(d)

svaka stopa određena u skladu s indeksom temelji se na cijenama koje dostavlja vijeće institucija koje posluju na međubankovnom tržištu;

(e)

sastavom vijeća iz točke (c) osigurava se zadovoljavajuća razina reprezentativnosti institucija koje su prisutne u državi članici.

Za potrebe stavka 1. točke (e) zadovoljavajuća razina reprezentativnosti smatra se postignutom u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)

ako vijeće iz stavka 1. točke (c) uključuje najmanje 6 različitih institucija koje doprinose indeksu prije primjene bilo kakvog smanjenja cijena za potrebe određivanja kamatne stope;

(b)

ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

vijeće iz stavka 1. točke (c) uključuje najmanje 4 različite institucije koje doprinose indeksu prije primjene bilo kakvog smanjenja cijena za potrebe određivanja kamatne stope;

ii.

institucije u vijeću iz stavka 1. točke (c) koje doprinose indeksu predstavljaju najmanje 60 % povezanog tržišta.

Povezano tržište iz stavka 2. točke (b) podtočke ii. zbroj je imovine i obveza institucija u vijeću koje efektivno doprinose indeksu, u domaćoj valuti, podijeljen zbrojem imovine i obveza u domaćoj valuti kreditnih institucija u relevantnoj državi članici, uključujući podružnice s poslovnim nastanom u državi članici, i novčanih fondova u relevantnoj državi članici.

Burzovni indeks smatra se širim tržišnim indeksom ako je diversificiran na odgovarajući način u skladu s člankom 344. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Mjera konzervativnosti koju se zahtijeva u procjenama za izračun izloženosti koja se upotrebljava kao alternativa odnosnoj izloženosti za potrebe članka 76. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

Procjena je dovoljno konzervativna ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

kada je politikom ulaganja indeksa određeno da instrument kapitala jednog subjekta financijskog sektora koji je dio indeksa ne smije premašiti maksimalan postotak indeksa, institucija taj postotak upotrebljava kao procjenu vrijednosti ulaganja koju se odbija od stavki redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala, prema potrebi u skladu s člankom 17. stavkom 2. ili od redovnog osnovnog kapitala u situacijama kad institucija ne može utvrditi točnu vrstu ulaganja.

(b)

kada institucija ne može utvrditi najveći postotak naveden u točki (a) i kada indeks, kako je dokazano njegovom politikom ulaganja ili drugim bitnim informacijama, uključuje instrumente kapitala subjekata financijskog sektora, institucija odbija cijeli iznos ulaganja indeksa od njegovih stavki redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala, prema potrebi u skladu s člankom 17. stavkom 2. ili od redovnog osnovnog kapitala kada institucija ne može utvrditi točnu vrstu ulaganja.

Za potrebe stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

(a)

neizravnim ulaganjem koje proizlazi iz indeksnog ulaganja obuhvaćen je udio indeksa uložen u instrumente redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključenih u indeks;

(b)

indeks uključuje, ali nije ograničen na indeksne fondove, dioničke ili obvezničke indekse ili bilo koji drugi sustav gdje je odnosni instrument instrument kapitala koji je izdao subjekt financijskog sektora.

Značenje izraza „operativno opterećujuće” u članku 76. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe članka 76. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013., izraz „operativno opterećujuće” znači situacije u kojima kontinuirani pristupi pregleda kapitalnim ulaganjima u subjekte financijskog sektora prema procjeni nadležnih tijela nisu opravdani. U njihovoj procjeni prirode operativno opterećujućih situacija, nadležna tijela u obzir uzimaju nisku značajnost i kratko razdoblje držanja tih pozicija. Za kratkotrajno razdoblje držanja zahtijeva se da institucija dokaže veliku likvidnost indeksa.

Za potrebe stavka 1., smatra se da je pozicija niske značajnosti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

pojedinačna neto izloženost koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerena prije provedbe bilo kakvog pregleda ne premašuje 2 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

ukupna neto izloženost koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerena prije provedbe bilo kakvog pregleda ne premašuje 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

zbroj ukupne neto izloženosti koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerene prije provedbe bilo kakvog pregleda i svih drugih ulaganja koja će biti odbijena u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne premašuje 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Značenje izraza „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit za potrebe članka 78. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

Izraz „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit prema članku 78. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 znači da je profitabilnost institucije, kako ju je procijenilo nadležno tijelo, i dalje pouzdana i nije izložena negativnim promjenama nakon zamjene instrumenata instrumentima regulatornog kapitala jednake ili veće kvalitete, kako u tom trenutku, tako i u predvidivoj budućnosti. Nadležno tijelo pri procjeni uzima u obzir profitabilnost institucije u stresnim uvjetima.

Postupak i podaci potrebni u zahtjevu institucije za provođenje otkupa, smanjenja i ponovne kupnje – za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

Otkupe, smanjenja i ponovne kupnje instrumenata regulatornog kapitala ne najavljuje se imateljima prije nego što institucija dobije prethodno odobrenje relevantnog nadležnog tijela.

Kada se s dostatnom sigurnošću očekuje otkup, smanjenje i ponovna kupnja, i uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, institucija odbija odgovarajuće iznose koje će se otkupiti, smanjiti ili ponovno kupiti od odgovarajućih elemenata vlastitih sredstava prije samog izvršenja otkupa, smanjenja ili ponovne kupnje. Smatra se da dostatna sigurnost postoji osobito kada institucija javno najavi svoju namjeru otkupa, smanjenja ili ponovne kupnje instrumenta regulatornog kapitala.

Stavci 1. i 2. primjenjuju se na konsolidiranu, potkonsolidiranu i pojedinačnu razinu primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Podnošenje zahtjeva institucije za provođenje otkupa, smanjenja i ponovne kupnje za potrebe članka 77. i članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 i odgovarajuće osnove za ograničenje otkupa za potrebe članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Institucija podnosi zahtjev nadležnom tijelu prije smanjivanja ili ponovne kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili izvršavanja opcije kupnje, otkupa ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Dio zahtjeva može biti i plan za provedbu, tijekom ograničenog razdoblja, mjera navedenih u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 za različite instrumente kapitala.

U slučaju ponovne kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala, instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala za potrebe održavanja tržišta, nadležna tijela mogu u skladu s mjerilima iz članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 unaprijed dati odobrenje za mjere navedene u članku 77. te uredbe za unaprijed određen iznos.

(a) Za instrumente redovnog osnovnog kapitala, taj iznos ne premašuje niži od sljedećih dvaju iznosa:

(1)

3 % iznosa odgovarajućeg izdavanja;

(2)

10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj zahtjeva u vezi s redovnim osnovnim kapitalom prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj kako je definiran u članku 128. točki 6. te direktive.

(b) Za instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, taj unaprijed određeni iznos ne premašuje niži od sljedećih dvaju iznosa:

(1)

10 % iznosa odgovarajućeg izdavanja;

(2)

ili 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala, prema potrebi.

Nadležna tijela unaprijed mogu dati i odobrenje za mjere navedene u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 kada se povezani instrumenti regulatornog kapitala prenose zaposlenicima institucije kao dio njihovih primitaka. Institucije obavješćuju nadležna tijela kada se za te potrebe izvrši kupnja instrumenata regulatornog kapitala i odbijaju te instrumente od regulatornog kapitala na temelju odgovarajućeg pristupa odbijanja za vrijeme koje su bili u vlasništvu institucije. Odbijanje na odgovarajućem temelju više nije potrebno kada su troškovi povezani s bilo kojom mjerom u skladu s ovim stavkom već uključeni u regulatorni kapital kao posljedica privremenog ili godišnjeg financijskog izvješća.

Nadležno tijelo može unaprijed dati odobrenje u skladu s mjerilima iz članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 za neku od mjera navedenih u članku 77. te uredbe za unaprijed određeni iznos kada je iznos instrumenata regulatornog kapitala koje će se kupiti, otkupiti ili ponovno kupiti beznačajan u odnosu na preostali iznos odgovarajućeg izdavanja nakon kupnje, otkupa ili ponovne kupnje.

Stavci 1. do 5. primjenjuju se na konsolidiranu, potkonsolidiranu i pojedinačnu razinu primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Sadržaj zahtjeva koji podnosi institucija za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

Uz zahtjev iz članka 29. dostavljaju se sljedeće informacije:

(a)

utemeljeno objašnjenje razloga za provedbu jedne od mjera iz članka 29. stavka 1.;

(b)

informacije o kapitalnim zahtjevima i zaštitnim slojevima kapitala kojima je obuhvaćeno razdoblje od barem 3 godine, uključujući razinu i sastav regulatornog kapitala prije i nakon provedbe mjere i utjecaj mjere na regulatorne zahtjeve;

(c)

utjecaj zamjene instrumenta kapitala kako je utvrđeno člankom 78. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 na profitabilnost institucije;

(d)

ocjena rizika kojima institucija jest ili bi mogla biti izložena i ocjena je li razinom regulatornog kapitala osigurano odgovarajuće pokrivanje tih rizika, uključujući testiranje otpornosti na glavne rizike kojim bi se pokazali potencijalni gubici u različitim scenarijima;

(e)

sve ostale informacije koje nadležno tijelo smatra potrebnima za procjenu prikladnosti davanja odobrenja u skladu s člankom 78. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Nadležno tijelo može izuzeti iz podnošenja dio informacija navedenih u stavku 2. ako utvrdi da su mu te informacije već dostupne.

Stavci 1. i 2. primjenjuju se na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Vremenski okvir da institucija podnese, a nadležno tijelo obradi zahtjev za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

Institucija nadležnom tijelu podnosi potpun zahtjev i informacije iz članaka 29. i 30. barem 3 mjeseca prije datuma najave jedne od mjera iz članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 imateljima instrumenata.

Nadležna tijela mogu institucijama u pojedinačnim slučajevima i pod izvanrednim okolnostima dopustiti podnošenje zahtjeva iz stavka 1. u roku kraćem od 3 mjeseca.

Nadležno tijelo obrađuje zahtjev ili tijekom razdoblja iz stavka 1. ili tijekom razdoblja iz stavka 2. Nadležna tijela u obzir uzimaju nove informacije zaprimljene tijekom tog razdoblja, ako su dostupne i ako nadležna tijela smatraju da su značajne. Nadležna tijela započinju s obradom zahtjeva tek kada utvrde da su od institucije primila informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 28.

Zahtjevi za otkupe, smanjenja i ponovne otkupe koje podnose uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

Kod instrumenata redovnog osnovnog kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija, zahtjev iz članka 29. stavaka 1., 2. i 6. i informacije iz članka 30. stavka 1. podnose se nadležnom tijelu jednako učestalo kao oni kojima se nadležno tijelo institucije služi za ispitivanje otkupa.

Nadležna tijela mogu unaprijed dati odobrenje za mjeru navedenu u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 za unaprijed određeni iznos koji će se otkupiti nakon uključenja iznosa upisa novih uplaćenih instrumenata redovnog osnovnog kapitala tijekom razdoblja do jedne godine. Taj unaprijed određeni iznos može biti do 2 % redovnog osnovnog kapitala ako se utvrdi da se tom mjerom neće dovesti u opasnost trenutačna ili buduća solventnost institucije.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala za potrebe članka 79. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

Trajanje privremenog izuzeća ne premašuje vremenski okvir predviđen prema planu o postupku financijske pomoći. To izuzeće ne odobrava se na razdoblje duže od 5 godina.

Izuzeće je primjenjivo samo u vezi s novim ulaganjima instrumenata u subjekt financijskog sektora koji podliježe postupku financijske pomoći.

Za potrebe privremenog izuzeća od odbitka od regulatornog kapitala, nadležno tijelo može privremena ulaganja iz članka 79. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatrati ulaganjima radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja subjekta financijskog sektora ako se postupak provodi prema planu i ako ga je odobrilo nadležno tijelo te ako su u planu jasno naznačene faze, vremenski okvir i ciljevi i određena interakcija između privremenih ulaganja i postupka financijske pomoći.

MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOGA KAPITALA KOJE SU IZDALA DRUŠTVA KĆERI

Vrsta imovine koja se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenjem izraza „minimalno” i „beznačajno” za potrebe određivanja kvalificiranog dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene u skladu s člankom 83. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

Imovina subjekta posebne namjene smatra se minimalnom i beznačajnom kada su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

imovina subjekta posebne namjene koju ne čine ulaganja u regulatorni kapitala povezanog društva kćeri ograničena je na imovinu u gotovini namijenjenu za kuponske isplate i otkup dospjelih instrumenata regulatornog kapitala;

(b)

iznos imovine subjekta posebne namjene osim one iz točke (a) nije veći od 0,5 % prosječne ukupne imovine subjekta posebne namjene tijekom zadnje tri godine.

Za potrebe stavka 1. točke (b), nadležno tijelo može instituciji dati odobrenje za primjenu većeg postotka ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

veći postotak potreban je kako bi se omogućilo isključivo pokrivanje tekućih troškova subjekta posebne namjene;

(b)

odgovarajući nominalni iznos nije veći od 500 000 EUR.

Za potrebe određivanja izračuna potkonsolidacije u skladu sa zahtjevima iz članka 84. stavka 2., članka 85. stavka 2. i članka 87. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, kvalificirani manjinski udjeli društva kćeri iz članka 81. te Uredbe koje je samo matično društvo subjekta iz članka 81. stavka 1. te Uredbe izračunavaju se kako je opisano u stavcima 2. do 4. ovog članka.

Ako se nadležno tijelo koristi diskrecijskim pravom iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, izračun koji je potrebno izvršiti u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka provodi se na temelju položaja institucije kao da diskrecijsko pravo nije primijenjeno.

Ako društvo kći postupa u skladu s dijelom trećim Uredbe (EU) br. 575/2013 na temelju svojeg konsolidiranog položaja, primjenjuje se sljedeće:

(a)

redovni osnovni kapital tog društva kćeri na konsolidiranoj osnovi iz članka 84. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 uključuje priznate manjinske udjele koji proizlaze iz njegovih vlastitih društava kćeri izračunane u skladu s člankom 84. Uredbe (EU) br. 575/2013 i odredbama utvrđenima ovom Uredbom;

(b)

za potrebe potkonsolidiranog izračuna iznos redovnog osnovnog kapitala u skladu sa zahtjevima iz članka 84. stavka 1. točke (a) podtočke i. Uredbe (EU) br. 575/2013 iznos je koji je potreban za ispunjavanje zahtjeva za redovni osnovni kapital tog društva kćeri na razini njegova konsolidiranog položaja izračunan u skladu s člankom 84. stavkom 1. točkom (a) te Uredbe. Specifični kapitalni zahtjevi iz članka 104. Direktive 2013/36/EU zahtjevi su koje je odredilo nadležno tijelo društva kćeri;

(c)

iznos potrebnog konsolidiranog redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 84. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe (EU) br. 575/2013 doprinos je društva kćeri na temelju njegova konsolidiranog položaja kapitalnim zahtjevima za redovni osnovni kapital institucije za koju se priznati manjinski udjeli izračunavaju na konsolidiranoj osnovi. Za potrebe izračuna doprinosa uklanjaju se sve unutargrupne transakcije među društvima uključenima u bonitetni opseg konsolidacije institucije.

Pri provedbi konsolidacije iz stavka 3. točke (c) društvo kći ne uključuje kapitalne zahtjeve koji proizlaze iz njegovih društava kćeri koja nisu uključena u bonitetni opseg konsolidacije institucije za koju se izračunavaju priznati manjinski udjeli.

Ako se izuzeće iz članka 84. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuje na društvo kćer, svako matično društvo društva kćeri koje ostvaruje korist od izuzeća može uključiti u svoj redovni osnovni kapital manjinske udjele koji proizlaze iz društava kćeri određenog društva kćeri koje samo ostvaruje korist od izuzeća, uz uvjet da su izračuni iz članka 84. stavka 1. te Uredbe i ove Uredbe izvršeni za svako od navedenih društava kćeri. Iznos redovnog osnovnog kapitala uključen u regulatorni kapital na razini matičnog društva ne premašuje iznos koji bi bio uključen da društvu kćeri nije odobreno izuzeće.

Ako matična institucija ima društvo kćer posrednika koje nije navedeno u članku 81. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i ako to društvo kći posrednik ima društva kćeri iz članka 81. stavka 1. te Uredbe, matična institucija može u svoj redovni osnovni kapital uključiti iznos manjinskog udjela koji proizlazi iz tih društava kćeri izračunan u skladu s člankom 84. stavkom 1. te Uredbe. Matična institucija ne može međutim u svoj redovni osnovni kapital uključiti manjinske udjele koji proizlaze iz posredničkih društava kćeri koja nisu navedena u članku 81. stavku 1 Uredbe (EU) br. 575/2013.

Metodologija navedena u stavcima 2., 3. i 4. primjenjuje se mutatis mutandis i na izračun iznosa instrumenata kvalificiranog osnovnog kapitala u skladu s člankom 85. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iznosa kvalificiranog regulatornog kapitala u skladu s člankom 87. te Uredbe, pri čemu se upućivanja na redovni osnovni kapital čitaju kao upućivanja na osnovni ili regulatorni kapital.

Izračunavanje priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine za potrebe članka 97. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe ovog poglavlja „društvo” znači subjekt iz članka 4. stavka 1. točke 2. podtočke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 koji pruža investicijske usluge i aktivnosti iz Priloga I. odjeljka A točaka 2. i 4. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ) ili investicijsko društvo.

Fiksne opće troškove iz prethodne godine za potrebe članka 97. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 društva izračunavaju na temelju iznosa koji proizlaze iz primjenjivog računovodstvenog okvira oduzimanjem sljedećih stavki od ukupnih rashoda nakon raspodjele dobiti dioničarima u svojim najnovijim revidiranim godišnjim financijskim izvještajima, ili ako revidirani financijski izvještaji nisu dostupni, u godišnjim financijskim izvještajima koje su validirala nacionalna nadzorna tijela:

(a)

bonusi za osoblje koji ovise isključivo o odluci društva;

(b)

udjeli u dobiti zaposlenika, direktora i partnera, u mjeri u kojoj ovise isključivo o odluci društva;

(c)

druge raspodjele dobiti i druge varijabilne nagrade, u mjeri u kojoj ovise isključivo o odluci društva;

(d)

obveze za dijeljene provizije i naknade koje su izravno povezane s potraživanjima od provizija i naknada, a koje su uključene u ukupni prihod, uz uvjet da je plaćanje plativih provizija i naknada ovisno o stvarnom primitku potraživanih provizija i naknada;

(e)

naknade, brokerske i druge pristojbe koje se plaćaju klirinškim kućama, burzama i posrednicima za izvršenje, registraciju ili obračun transakcija;

(f)

naknade vezanim zastupnicima, kako je definirano u članku 4. točki 25. Direktive 2004/39/EZ, ako je primjenjivo;

(g)

isplate kamata klijentima na novac klijenata;

(h)

jednokratni rashodi od neuobičajenih aktivnosti.

Ako su fiksni troškovi nastali trećim osobama koje djeluju u ime društva, a koje nisu vezani zastupnici, i ako ti fiksni troškovi nisu uključeni u ukupne rashode iz stavka 2., društva provode jedan od sljedećih postupaka:

(a)

ako je dostupna raščlamba troškova tih trećih osoba, društva određuju iznos fiksnih troškova nastalih tim trećim osobama koje djeluju u njihovo ime i taj iznos dodaju iznosu koji proizlazi iz stavka 2.;

(b)

ako raščlamba iz točke (a) nije dostupna, društva određuju iznos troškova nastalih tim trećim osobama koje djeluju u njihovo ime u skladu s poslovnim planovima i taj iznos dodaju iznosu koji proizlazi iz stavka 2.

Ako društvo koristi vezane zastupnike, ono iznosu koji proizlazi iz stavka 2. dodaje iznos koji odgovara iznosu od 35 % svih naknada za vezane zastupnike.

Ako najnoviji revidirani financijski izvještaji društva ne obuhvaćaju razdoblje od dvanaest mjeseci, društvo rezultat izračuna iz stavaka 2. do 4. dijeli s brojem mjeseci obuhvaćenih financijskim izvještajima te rezultat množi s 12 kako bi se dobio odgovarajući godišnji iznos.

Uvjeti za prilagodbu zahtjeva u pogledu imanja priznatog kapitala za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine koju nadležno tijelo provodi u skladu s člankom 97. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

U slučaju društava iz drugog podstavka promjena u poslovanju društva smatra se značajnom ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

promjena u poslovanju društva dovodi do promjene predviđenih fiksnih općih troškova društva u iznosu od 20 % ili više;

(b)

promjena u poslovanju društva dovodi do promjena kapitalnih zahtjeva društva na osnovi predviđenih fiksnih općih troškova u iznosu od 2 milijuna EUR ili više.

Društva iz prvog podstavka društva su koja ispunjuju jedan od sljedećih uvjeta:

U slučaju društava iz drugog podstavka promjena u poslovanju društva smatra se značajnom ako promjena u poslovanju društva dovodi do promjene predviđenih fiksnih općih troškova u iznosu od 100 % ili više.

Izračunavanje predviđenih fiksnih općih troškova u slučaju kada društvo nije dovršilo jednogodišnje poslovanje u skladu s člankom 97. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Ako društvo od dana početka trgovanja još nije dovršilo jednogodišnje poslovanje, ono za izračunavanje stavki iz članka 34.b stavka 2. točaka (a) do (h) koristi predviđene fiksne opće troškove obuhvaćene proračunom za prvih dvanaest mjesec trgovanja, kako je podnesen sa zahtjevom za odobrenje.

ODREĐIVANJE PRIJELAZNIH ODREDBI UREDBE (EU) BR. 575/2013 U VEZI S REGULATORNIM KAPITALOM

Dodatni filtri i odbici za potrebe članka 481. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

Prilagodbe stavkama redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, u skladu s člankom 481. Uredbe (EU) br. 575/2013, provode se u skladu sa stavcima 2. do 7.

Kada su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri posljedica stavki regulatornog kapitala kako je navedeno u članku 57. točkama (a), (b) i (c) Direktive 2006/48/EZ, prilagodba se provodi za stavke redovnog osnovnog kapitala.

U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. i kad su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri primijenjeni na ukupan iznos stavki kako je navedeno u članku 57. točkama (a) do (ca) Direktive 2006/48/EZ, uzimajući u obzir članak 154. te Direktive, prilagodba se provodi za stavke dodatnog osnovnog kapitala.

Kad je iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke redovnog osnovnog kapitala.

U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavcima 1. i 2., i kada su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri primijenjeni na regulatorni kapital kako je navedeno u članku 57. točkama (d) do (h) ili ukupni regulatorni kapital Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, prilagodba se provodi za stavke dopunskog kapitala.

Kada je iznos stavki dopunskog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke dodatnog redovnog kapitala.

Kad je iznos stavki dopunskog i dodatnog redovnog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke redovnog osnovnog kapitala.

Stavke isključene iz nastavka priznavanja instrumenata kapitala koji ne čine državnu potporu kao stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u drugim elementima regulatornog kapitala za potrebe članka 487. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

Kada se instrumente regulatornog kapitala tretira na način utvrđen člankom 487. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2021., instrumente se može tretirati na taj način u cijelosti ili djelomično. Nijedan takav tretman ne utječe na izračun granice kako je utvrđeno člankom 486. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Instrumenti regulatornog kapitala iz stavka 1. mogu se ponovno tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da su oni stavke iz članka 484. stavka 3. te uredbe i pod uvjetom da njihov iznos više ne premašuje primjenjive postotke iz članka 486. stavka 2. te uredbe.

Instrumenti regulatornog kapitala iz stavka 1. mogu se ponovno tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 4., pod uvjetom da su oni stavke iz članka 484. stavka 3. ili 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i pod uvjetom da njihov iznos više ne premašuje primjenjive postotke iz članka 486. stavka 3. te uredbe.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

( 1 ) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

( 2 ) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).

( 3 ) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).

( 4 ) Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).

( 5 ) Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

( 6 ) Direktiva 2009/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

( 7 ) Direktiva 2007/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 319, 5.12.2007., str. 1.).

( 8 ) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

( 9 ) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

( 10 ) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).


		br.	stranica	datum
►M1	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/488 оd 4. rujna 2014.	L 78	1	24.3.2015
►M2	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/850 оd 30. siječnja 2015.	L 135	1	2.6.2015
►M3	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/923 оd 11. ožujka 2015.	L 150	1	17.6.2015
►M4	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/2176 оd 12. studenoga 2020.	L 433	27	22.12.2020