Zahtjev za savjetodavno mišljenje Suda EFTA-a koji je podnio norveški Žalbeni sud (Borgarting Lagmannsrett) u kaznenom postupku protiv P-a

(Predmet E-15/20)

(2021/C 58/14)

Dopisom od 16. listopada 2020., zaprimljenim u pisarnici Suda 21. listopada 2020., Borgarting Lagmannsrett (norveški Žalbeni sud) podnio je Sudu EFTA-e zahtjev za savjetodavno mišljenje u kaznenom postupku protiv P-a o sljedećim pitanjima:

1. pitanje

Protivi li se članku 3. i članku 7. točki (a) Sporazuma o EGP-u, u vezi s Uredbom 883/2004, a posebno člancima 4., 5. i 7. u vezi s poglavljem 6., nacionalni sustav kojim je utvrđeno sljedeće:

a)	ostvarivanje prava na davanja za nezaposlenost uvjetovano je time da nezaposlena osoba privremeno boravi („oppholder seg”) u Norveškoj (vidjeti odjeljak 4-2. Zakona o nacionalnom osiguranju); i

b)	nacionalnom Uredbom o davanjima za nezaposlenost, koja se također provodi uredbom o prenošenju, predviđeno je izuzeće od obveze privremenog boravka, uključujući odredbu iz članka 64. Uredbe 883/2004?

2. pitanje

Neovisno o odgovoru na prvo pitanje, smatra li se sustav opisan u tom pitanju ograničenjem na temelju pravila Sporazuma o EGP-u o slobodnom kretanju, uključujući članke 28., 29. i 36.?

Ako je odgovor potvrdan, može li se takvo ograničenje opravdati upućivanjem na sljedeće razloge:

i.	obično se smatra da privremeni boravak u nadležnoj državi nezaposlenoj osobi pruža bolje poticaje i prilike za potragu i pronalazak posla, uključujući mogućnost brzog početka rada nakon pronalaska posla;

ii.

obično se smatra da privremeni boravak u nadležnoj državi nezaposlenoj osobi pomaže da bude dostupna službama za zapošljavanje, što u Norveškoj omogućuje javnoj upravi da prati ispunjava li nezaposlena osoba uvjete za primanje novčanih davanja koja se isplaćuju u slučaju nezaposlenosti te, među ostalim provjeri je li nezaposlena osoba zaista nezaposlena ili ima skrivene izvore prihoda, je li doista u aktivnoj potrazi za poslom ili poduzima druge radnje za pronalaženje posla;

iii.	obično se smatra da privremeni boravak u nadležnoj državi službama za zapošljavanje pruža bolje mogućnosti da procijene prikladnost daljnjih postupaka povezanih s nezaposlenom osobom; te

iv.	u skladu s nacionalnim sustavom dopušteno je primanje davanja za nezaposlenost u drugoj državi EGP-a pod uvjetima predviđenima Uredbom 883/2004.

3. pitanje

U mjeri u kojoj to zahtijevaju odgovori na prvo i drugo pitanje, postavljaju se ekvivalentna pitanja u vezi s Direktivom 2004/38, uključujući njezine članke 4., 6. i 7.

4. pitanje

Optuženiku se sudi za davanje lažnih informacija upravnom tijelu (NAV) o privremenom boravku u drugoj državi EGP-a, čime je naveo NAV na isplatu davanja za nezaposlenost na koja nije imao pravo jer je u skladu sa Zakonom o nacionalnom osiguranju privremeni boravak („opphold”) u Norveškoj uvjet za primanje davanja za nezaposlenost. Uzimajući u obzir prenošenje Uredbe 883/2004 (vidjeti prvo pitanje) u norveško zakonodavstvo, je li primjena odredaba Kaznenog zakona o prijevari i davanju lažne izjave u predmetu kao što je ovaj u skladu s temeljnim načelima prava EGP-a, kao što su načelo jasnoće i načelo pravne sigurnosti?

5. pitanje

Je li u ovom konkretnom predmetu, uzimajući u obzir prenošenje Uredbe 883/2004 u norveško zakonodavstvo (vidjeti prvo pitanje), kaznenopravna sankcija u skladu s načelom proporcionalnosti?