1

Svojim žalbama Instituto Cervantes (u daljnjem tekstu: IC) i Kraljevina Španjolska zahtijevaju ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 14. lipnja 2023., Instituto Cervantes/Komisija (T‑376/21, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2023:331), kojom je Opći sud odbio IC‑ovu tužbu kojom se zahtijevalo poništenje odluke Europske komisije od 19. travnja 2021. i kojom je potonja dodijelila grupu br. 3 (španjolski jezik) u postupku javne nabave u vezi s okvirnim ugovorima za jezično osposobljavanje za institucije, tijela i agencije Europske unije (HR/2020/OP/0014), na prvom mjestu, grupi CLL Centre de Langues‑Allingua (u daljnjem tekstu: grupa CLL) i, na drugom mjestu, IC‑u (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

2

Uvodna izjava 90. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26., SL 2020., L 406, str. 67. i SL 2023./90063, L) glasi:

„Ugovori bi trebali biti dodijeljeni na temelju objektivnih kriterija kojima se osigurava sukladnost s načelima transparentnosti, zabrane diskriminacije i jednakog postupanja, s ciljem osiguravanja objektivne usporedbe relativne vrijednosti ponuda kako bi se odredilo, uz poštovanje uvjeta učinkovitog nadmetanja, koja ponuda je ekonomski najpovoljnija. [...]

[...]”

3

U skladu s člankom 67. te direktive:

„1.   [...] [J]avni naručitelji temelje dodjelu ugovora o javnoj nabavi na ekonomski najpovoljnijoj ponudi.

2.   Ekonomski najpovoljnija ponuda sa stajališta javnog naručitelja utvrđuje se na temelju cijene ili troška, primjenom pristupa isplativosti, […] te može uključivati najbolji omjer između cijene i kvalitete, koji se ocjenjuje na temelju kriterija, uključujući kvalitativne, okolišne i/ili socijalne aspekte, povezanih s predmetom dotičnog ugovora o javnoj nabavi. [...]

[...]”

4

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.) stavljena je izvan snage Uredbom (EU, Euratom) 2024/2509 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2024. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL 2024./2509, L). Međutim, na postupak javne nabave o kojem je riječ u ovim predmetima primjenjivala se Uredba 2018/1046.

5

Uvodna izjava 106. te uredbe glasila je:

„Ugovore bi trebalo dodjeljivati na osnovi ekonomski najpovoljnije ponude u skladu s člankom 67. Direktive 2014/24/EU.”

6

Članak 149. navedene uredbe, naslovljen „Podnošenje dokumentacije zahtjeva”, koji se nalazi u odjeljku 3. („Sustavi informacijske tehnologije i e‑uprava”) poglavlja 2. („Odredbe koje se primjenjuju na ugovore koje institucije Unije dodjeljuju za svoj račun”) glave V. („Zajednička pravila”) te uredbe, u stavku 1. propisivao je:

„Aranžmane za podnošenje dokumentacije zahtjeva utvrđuje odgovorni dužnosnik za ovjeravanje, koji može odabrati isključiv način podnošenja.

Odabranim sredstvima komunikacije osigurava se istinsko tržišno natjecanje i ispunjavanje sljedećih uvjeta:

7

Članak 160. Uredbe 2018/1046, naslovljen „Načela koja se primjenjuju na ugovore i područje primjene”, nalazio se u poglavlju 1. („Zajedničke odredbe”) glave VII. („Nabava i koncesije”) te je u stavku 1. predviđao:

„Svim ugovorima koji se u potpunosti ili djelomično financiraju iz proračuna moraju se poštovati načela transparentnosti, proporcionalnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije.”

8

Članak 167. te uredbe, naslovljen „Dodjela ugovora”, koji se također nalazio u poglavlju 1., u stavku 4. propisivao je:

„Javni naručitelj dodjeljuje ugovore na temelju ekonomski najpovoljnije ponude pri čemu primjenjuje jednu od triju metoda dodjele: najniže cijene, najnižeg troška ili najboljeg omjera cijene i kvalitete.

[...]

Za metodu najboljeg omjera cijene i kvalitete javni naručitelj uzima u obzir cijenu ili trošak i druge kriterije kvalitete povezane s predmetom ugovora.”

9

Članak 170. navedene uredbe, koji se nalazi u istom poglavlju 1., naslovljen „Odluka o dodjeli i obavješćivanje natjecateljâ ili ponuditeljâ”, u stavku 3. određivao je:

„Javni naručitelj obavješćuje svakog ponuditelja [...] čija je ponuda u skladu s dokumentacijom o nabavi i koji to zahtijeva pisanim putem o sljedećem:

[...]”

10

U skladu s točkom 16. naslovljenom „Dokumentacija o nabavi”, iz Priloga I. istoj uredbi:

„[...]

16.2. U pozivu na dostavu ponuda:

[...]”

11

Članak 88. stavak 1. Poslovnika Općeg suda predviđa:

„Mjere upravljanja postupkom i izvođenja dokazâ mogu se odrediti ili izmijeniti u bilo kojem stadiju postupka, po službenoj dužnosti ili na zahtjev glavne stranke.”

12

U članku 145. tog Poslovnika određuje se:

„1.   Intervenijent može predati intervencijski podnesak u roku koji odredi predsjednik.

2.   Intervencijski podnesak sadrži:

[...]

(c) po potrebi dokaze i dokazne prijedloge.

[...]”

13

Okolnosti spora iznesene su u točkama 2. do 20. pobijane presude i mogu se sažeti kako slijedi.

14

Europska komisija objavila je 20. studenoga 2020. otvoreni postupak javne nabave HR/2020/OP/0014, naslovljen „Okvirni ugovori o jezičnom osposobljavanju za institucije, tijela i agencije Europske unije”. Ugovor je bio podijeljen na osam grupa, među kojima je bila i grupa br. 3, naslovljena „učenje španjolskog (ES)”.

15

U dokumentaciji za nadmetanje bilo je navedeno da će javni naručitelj, za dodjelu ugovora, svoju odluku temeljiti na ekonomski najpovoljnijoj ponudi, i to s obzirom na cijenu (ponderiranu na 30 %) i kvalitetu (ponderiranu na 70 %).

16

Kvalitetu, za koju je najviša ocjena iznosila 100 bodova, trebalo je ocijeniti na temelju dvaju kriterija, odnosno na temelju kriterija br. 1, naslovljenog „Kvaliteta predloženih tečajeva” (najviša ocjena 70 bodova), i kriterija br. 2, naslovljenog „Nadzor kvalitete i praćenje rada” (najveća ocjena 30 bodova).

17

Svaki od tih dvaju kriterija sastojao se od triju potkriterija:

18

U dokumentaciji za nadmetanje bilo je pojašnjeno da, kako bi bile u skladu s minimalnim zahtjevima, ponude moraju dobiti barem „minimalnu ocjenu” koja je bila precizirana u toj dokumentaciji za svaki kriterij i potkriterij. Stoga su ponude trebale dobiti ukupan broj od barem 70 bodova od 100.

19

U skladu s navedenom dokumentacijom, ponude su trebale biti rangirane prema najboljem omjeru kvalitete i cijene. Osim toga, ugovor je trebalo dodijeliti prvim dvjema rangiranim ponudama koje su, kao prvo, poštovale minimalne zahtjeve navedene u dokumentaciji o nabavi i koje su podnijeli ponuditelji koji imaju pristup postupku javne nabave, kao drugo, nisu se nalazile u situaciji za isključenje i, kao treće, ispunjavale su kriterije za odabir. Rangiranjem se određivao redoslijed prema kojem su se konkretni ugovori nudili ugovarateljima tijekom izvršenja okvirnog ugovora.

20

Kad je riječ o načinu podnošenja ponuda, dokumentacijom za nadmetanje predviđalo se, među ostalim, da ponude treba podnijeti putem aplikacije eSubmission.

21

Šest ponuditelja, među kojima i IC, podnijelo je ponudu za grupu br. 3.

22

Odbor osnovan u svrhu sastavljanja izvješća o ocjeni ponuda sastavio je to izvješće 10. ožujka 2021. Ugovaratelji predloženi za grupu br. 3 bili su grupa CLL na prvom mjestu, a IC na drugom mjestu.

23

Komisija je 19. travnja 2021., u skladu s preporukama odbora za ocjenu, donijela pobijanu odluku. Istog dana Komisija je IC‑u poslala dopis u kojem ga je obavijestila, među ostalim, da je njegova ponuda za grupu br. 3 odabrana i da je rangirana na drugo mjesto, s kvalitativnim rezultatom 82 od 100 bodova, cijenom ponude od 2670560 eura i ukupnim rezultatom od 87,40 od 100 bodova. Osim toga, Komisija je pojasnila da će prije potpisivanja okvirnog ugovora primijeniti rok mirovanja od deset dana.

24

Taj dopis u prilogu je sadržavao tablicu za ocjenu u kojoj su bili navedeni razlozi na temelju kojih je ocijenjena ponuda IC‑a, a s obzirom na kriterije kvalitete navedene u dokumentaciji za nadmetanje.

25

Istog dana, nakon što je primio navedeni dopis, tužitelj je od Komisije zatražio da mu dostavi identitet, značajke i prednosti najbolje rangiranog subjekta.

26

Komisija je porukom elektroničke pošte od 26. travnja 2021., u odgovoru na taj zahtjev, obavijestila IC o tome da je grupa CLL rangirana na prvo mjesto s kvalitativnim rezultatom od 94 od 100 bodova, cijenom ponude od 3469020 eura te o ukupnom rezultatu od 88,89 od 100 bodova.

27

Iz obavijesti od 19. i 26. travnja 2021. proizlazi da je dodjela bodova na razini potkriterija bila sljedeća:

28

Porukom elektroničke pošte od 10. svibnja 2021. u odgovoru na zahtjev IC‑a u kojem je istaknuto nedostatno obavješćivanje s obzirom na zahtjeve iz članka 170. stavka 3. Uredbe 2018/1046, Komisija je precizirala razloge na temelju kojih je ocijenila ponudu grupe CLL s obzirom na kriterije kvalitete. Ta je poruka elektroničke pošte u prilogu sadržavala tablicu za ocjenu ponude te grupe. Tablica je sadržavala komentare odbora za ocjenu za svaki od kriterija i potkriterija navedenih u dokumentaciji za nadmetanje. U navedenoj poruci elektroničke pošte Komisija se također obvezala poštovati novi rok mirovanja od deset dana prije potpisivanja okvirnog ugovora.

29

Dopisom od 25. svibnja 2021. Komisija je pružila dodatna objašnjenja i, u preostalom dijelu, uputila na već dostavljene informacije te je navela da je rok mirovanja sada istekao.

30

U tablici za ocjenu dostavljenoj 19. travnja 2021., kao i u dopisima od 10. i 25. svibnja 2021., Komisija je obavijestila IC o tome da nije ocijenila elemente koje je on, radi opisivanja svoje ponude, učinio dostupnima samo putem hiperpoveznica uključenih u tu ponudu. Komisija je istaknula da je odbila te elemente uz obrazloženje da upotreba hiperpoveznica nije u skladu s dokumentacijom za nadmetanje i da u slučaju upotrebe takvih poveznica postoji rizik od izmjene ponude nakon isteka roka za podnošenje ponuda. Budući da su elementi koji su bili dostupni putem hiperpoveznica bili dokumenti čije se podnošenje zahtijevalo dokumentacijom za nadmetanje, Komisija je smatrala da ti dokumenti nedostaju (u daljnjem tekstu: nedostatak u dokumentaciji).

31

Tužbom podnesenom 2. srpnja 2021. IC je zatražio poništenje sporne odluke.

32

Odlukom od 3. veljače 2022. Kraljevini Španjolskoj dopušteno je intervenirati u potporu zahtjevu IC‑a.

33

Zasebnim aktom podnesenim 29. rujna 2021. Komisija je istaknula prigovor nedopuštenosti zbog nepravodobnosti tužbe.

34

Taj je prigovor odbijen u pobijanoj presudi jer je IC tek dopisom od 10. svibnja 2021. dobio informacije o ocjeni kvalitete ponude grupe CLL. Stoga je IC tek od tog datuma mogao učinkovito ostvariti svoje pravo na tužbu te je počeo teći rok za podnošenje tužbe predviđen člankom 263. stavkom 6. UFEU‑a.

35

Kad je riječ o meritumu, IC, koji podupire Kraljevina Španjolska, istaknuo je pet tužbenih razloga u prilog svojoj tužbi.

36

Svojim prvim tužbenim razlogom prigovarao je Komisiji da sporna odluka sadržava nedostatak u obrazloženju jer iz nje nije bilo moguće doznati relativne prednosti ponude grupe CLL.

37

U okviru svojeg drugog tužbenog razloga IC je prigovarao Komisiji da je povrijedila članak 167. stavak 4. Uredbe 2018/1046 jer je provela samo pojedinačnu ocjenu svake od ponuda, umjesto da ih je izravno usporedila jedne s drugima.

38

Svojim trećim tužbenim razlogom IC je prigovarao Komisiji da je počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je isključila opisne elemente ponude dostupne putem hiperpoveznica.

39

Četvrti tužbeni razlog bio je podredan u odnosu na prvi tužbeni razlog i bio je podijeljen na tri dijela. Kao prvo, sporna odluka sadržavala je nedostatak u obrazloženju u okviru pojedinačne ocjene ponude IC‑a jer nije bilo moguće razumjeti odnos između komentara i dodijeljene ocjene, kao i očitu pogrešku u ocjeni zbog nelogičnosti veze između procjene i dodijeljene ocjene u okviru potkriterija 1.1. i 1.2. Kao drugo, sporna odluka sadržavala je očitu pogrešku u ocjeni jer je Komisija pridala neproporcionalnu važnost nedostatku u dokumentaciji. Kao treće, time što je pridala tu neproporcionalnu važnost nedostatku u dokumentaciji, Komisija je a posteriori stvorila novo pravilo za ocjenu.

40

Peti tužbeni razlog temeljio se na povredi temeljnih načela prava javne nabave, tj. načela što većeg otvaranja postupaka javne nabave tržišnom natjecanju, transparentnost i jednakost jer je Komisija sve grupe dodijelila istom ponuditelju, to jest grupi CLL.

41

Pobijanom presudom Opći je sud odbio svaki od tih tužbenih razloga i, stoga, navedenu tužbu u cijelosti.

42

Svojom žalbom IC u predmetu C‑534/23 P zahtijeva da se:

43

Svojom žalbom u predmetu C‑539/23 P Kraljevina Španjolska zahtijeva da se:

44

Komisija zahtijeva od Suda da:

45

Odlukom predsjednika Suda od 20. studenoga 2023. predmeti C‑534/23 P i C‑539/23 P su spojeni.

46

IC ističe dva razloga u prilog svojoj žalbi koji se temelje, prvi, na iskrivljavanju činjenica i nedostatku obrazloženja u ocjeni trećeg tužbenog razloga pred Općim sudom i, drugi, na pogrešci koja se tiče prava i iskrivljavanju činjenica u ocjeni drugog tužbenog razloga.

47

Kraljevina Španjolska ističe četiri žalbena razloga u prilog svojoj žalbi, prvi, koji se temelji na povredi članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i na propustu Općeg suda da utvrdi nedostatak u obrazloženju sporne odluke, drugi, na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, treći, na povredi načela jednakog postupanja i zabrane proizvoljnosti u ocjeni ponuda, kao i na povredi članka 145. točke (c) Poslovnika Općeg suda i četvrti, na povredi zahtjeva objektivne nepristranosti i načela transparentnosti.

48

Najprije valja zajedno razmotriti prvi žalbeni razlog IC‑a i drugi žalbeni razlog Kraljevine Španjolske. Tijekom tog razmatranja u obzir će se uzeti to da prvi žalbeni razlog IC‑a, koji se prema svojem naslovu temelji na iskrivljavanju činjenica i nedostatku u obrazloženju, zapravo sadržava argumente kojima se tvrdi postojanje pogrešaka koje se tiču prava, a koji se u velikoj mjeri preklapaju s argumentima iznesenima u drugom žalbenom razlogu Kraljevine Španjolske koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.

49

IC najprije podsjeća na to da je u okviru trećeg tužbenog razloga svoje tužbe pred Općim sudom tvrdio da je legitimno mogao vjerovati da svaka ponuda podnesena putem aplikacije eSubmission može sadržavati hiperpoveznice koje vode na opisnu dokumentaciju ponude dostupnu na internetskoj stranici. Na temelju tog legitimnog očekivanja on je putem hiperpoveznica uputio na više dokumenata relevantnih za ocjenu njegove ponude, poput dokumenata u kojima se opisuje kako će se u izvršavanju tog ugovora o uslugama jezičnog osposobljavanja osigurati komunikacija na daljinu između učenika i učitelja.

50

IC također ističe da je u odgovoru na pitanje koje je postavio Opći sud podnio dokaze iz kojih proizlazi da su i drugi ponuditelji uključili hiperpoveznice u svoje ponude.

51

IC osporava ocjenu Općeg suda, iznesenu u točki 142. te presude, koja se temelji na zabrani izmjene navedenih dokumenata nakon isteka roka za podnošenje ponuda, prema kojoj razumno obaviješten i prosječno pažljiv ponuditelj nije mogao smatrati da je dopušteno da u svoju ponudu uključi hiperpoveznice koje vode na dokumente koji se nalaze na internetskoj stranici koja je pod njegovom kontrolom. Prema mišljenju IC‑a, ni na temelju Uredbe 2018/1046 ni iz dokumentacije za nadmetanje nije se moglo zaključiti da je upotreba hiperpoveznica nedopuštena.

52

IC naglašava da su se dokumenti koje je učinio dostupnima putem hiperpoveznica nalazili u zatvorenom elektroničkom prostoru koji je bio namijenjen isključivo predmetnom ugovoru. Komisija se stoga mogla uvjeriti, tako da od IC‑a zahtijeva da podnese dokaze u tom pogledu, da su ti dokumenti bili priloženi tim hiperpoveznicama prije isteka roka za podnošenje ponuda i da oni nakon toga nisu bili izmijenjeni. Opći sud stoga je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 142. pobijane presude presudio da u slučaju upotrebe hiperpoveznica nije moguće zajamčiti da će predmetni dokumenti ostati nepromijenjeni nakon isteka tog roka.

53

Stoga IC osporava i ocjenu iz točke 143. te presude, prema kojoj je Komisija mogla odbiti uzeti u obzir dokumente koji su bili dostupni putem hiperpoveznica, čak i u slučajevima u kojima se nakon provjere pokaže da ti dokumenti nisu bili izmijenjeni nakon isteka roka za podnošenje ponuda.

54

IC također osporava točku 144. pobijane presude, koja navodi izlaganje informatičkog službenika IC‑a na raspravi pred Općim sudom, a iz kojeg je proizlazilo da je, s tehničkog stajališta, bilo moguće da IC naknadno izmijeni opisnu dokumentaciju ponude. Prema mišljenju potonjeg, taj element nije relevantan jer je bilo važno samo utvrditi jesu li ti dokumenti izmijenjeni, a ne jesu li mogli biti izmijenjeni. Budući da svaka izmjena ostavlja trag u informatičkom sustavu, IC je mogao dokazati da te dokumente nije izmijenio nakon isteka roka za podnošenje ponuda.

55

U svakom slučaju, neprihvatljivo je da javni naručitelj odbaci dokumente samo zato što ne može utvrditi jesu li ti dokumenti bili dio ponude. Dokumenti podneseni u prilog ponudi mogu se odbaciti samo u slučaju dokazane nepravilnosti, a ne samo na temelju mogućeg postojanja nepravilnosti.

56

IC pojašnjava da je ranije sudjelovao u postupku javne nabave HR/2020/OP/0004, za koji je dokumentacija za nadmetanje zahtijevala, pod uvjetima koji su isti onima iz dokumentacije za nadmetanje o kojoj je riječ u ovom slučaju, podnošenje ponuda putem aplikacije eSubmission. U tom postupku ponuda koju je IC podnio putem te aplikacije sadržavala je hiperpoveznicu koja je vodila na priloge. Međutim, u ocjeni te ponude, koju je Komisija dostavila IC‑u 7. rujna 2020., sadržaj tih priloga opisan je i ocijenjen.

57

IC tvrdi da je zbog, s jedne strane, te obavijesti Komisije, koju je primio dok je pripremao svoju ponudu za predmetni ugovor u ovom slučaju i, s druge strane, zbog nepostojanja izričitog pojašnjenja u dokumentaciji o nabavi da je uporaba hiperpoveznica postala zabranjena, opravdano mogao vjerovati da je takva uporaba dopuštena. Suprotno onomu što je Opći sud utvrdio u točki 148. pobijane presude, valja smatrati da se IC u takvim okolnostima može pozivati na legitimna očekivanja.

58

IC u tom kontekstu najprije navodi da je obveza upotrebe aplikacije eSubmission u vrijeme nastanka činjenica u ovom slučaju bila novost. U tim je okolnostima Opći sud u točki 148. pobijane presude pogrešno zahtijevao da se dokaže da je Komisija IC‑u pružila „dosljedna” jamstva. U tom pogledu, Opći sud iskrivio je činjenice time što nije uzeo u obzir okolnost da je postupak javne nabave HR/2020/OP/0004 bio jedini slučaj u kojem se prethodno pojavilo pitanje upotrebe hiperpoveznica u ponudi podnesenoj putem aplikacije eSubmission.

59

Nadalje, točka 148. pobijane presude pogrešno se temeljila na sudskoj praksi koja se odnosi na slučaj u kojem jamstvo koje je dala Komisija nije u skladu sa standardom. U ovom slučaju ne postoji takav „standard” jer se podnošenje ponuda putem aplikacije eSubmission ne zahtijeva ni Uredbom 2018/1046 ni bilo kojim drugim zakonodavnim instrumentom Unije.

60

Naposljetku, iako priznaje da se u ovom slučaju upotreba hiperpoveznica u ponudi može smatrati nedopuštenom, IC tvrdi da je znatan broj ponuditelja, osobito zbog Komisijine ranije prakse, bio doveden u situaciju u kojoj je bilo lako počiniti tu pogrešku. Taj je element ključan za utvrđivanje postojanja „legitimnih očekivanja” u smislu sudske prakse Suda.

61

IC dodaje da je od Općeg suda zatražio da naloži Komisiji da podnese informacije na temelju kojih se može utvrditi jesu li drugi ponuditelji također koristili hiperpoveznice u okviru svojih ponuda i je li Komisija sustavno odbijala uzeti u obzir dokumente na koje te poveznice upućuju. Prema mišljenju IC‑a, suprotno onomu što je Opći sud iznio u točki 150. pobijane presude kako bi obrazložio odbijanje tog zahtjeva za određivanje mjere izvođenja dokaza, te su informacije bile neophodne za odlučivanje o argumentu koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja.

62

U tom pogledu IC napominje da načelo zaštite legitimnih očekivanja logično slijedi iz načela pravne sigurnosti. Stoga je nužno da pravila koja je javni naručitelj sastavio radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi budu jasna i precizna te da ponuditelji mogu predvidjeti njihovu primjenu. Međutim, taj se zahtjev ne može smatrati ispunjenim ako je više ponuditelja protumačilo pravilo, poput obveze podnošenja ponuda putem aplikacije eSubmission, na različit način od onog koji zagovara Komisija.

63

Osim toga, IC smatra da Opći sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio odbijanje trećeg tužbenog razloga.

64

Prema mišljenju Kraljevine Španjolske, odbijanje trećeg tužbenog razloga IC‑a pred Općim sudom nije u skladu s načelima pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.

65

Ta država članica napominje da je postojala, s jedne strane, situacija neizvjesnosti zbog toga što u dokumentaciji za nadmetanje nije bilo navedeno ništa u pogledu mogućnosti prilaganja dokumenata ponudi putem hiperpoveznica i, s druge strane, Komisijina upravna praksa koju je ona priopćila IC‑u i koja je kod potonjeg stvorila legitimna očekivanja da je dopušteno postupiti na taj način.

66

Kraljevina Španjolska najprije prigovara Općem sudu da je ograničio svoju analizu na mogućnost da se dokumenti priloženi ponudi putem hiperpoveznica izmijene nakon isteka roka za podnošenje ponuda. Tako je mogući rizik od nezakonitog postupanja pretvorio u nepremostivu prepreku koja je u potpunosti spriječila upotrebu hiperpoveznica za podnošenje opisne dokumentacije ponude.

67

Čak i pod pretpostavkom da je upotreba takvih hiperpoveznica nepravilna, Opći sud je u točki 147. pobijane presude iz presude od 10. listopada 2013., Manova (C‑336/12, EU:C:2013:647), koja se odnosi na mogućnost ispravljanja ili dopune ponude radi pojašnjenja ili ispravljanja očitih materijalnih pogrešaka, pogrešno zaključio da Komisija nije bila dužna pozvati IC da ponovno podnese dokumente tako da ih učita na aplikaciju eSubmission. Suprotno onomu što je presudio Opći sud, ta se sudska praksa po analogiji mogla primijeniti kako bi se zaključilo da je IC‑u trebalo omogućiti da putem aplikacije eSubmission izravno podnese dokumente koje je prvotno učinio dostupnima putem hiperpoveznica ili da dokaže da ti dokumenti nisu bili izmijenjeni nakon isteka roka za podnošenje ponuda.

68

Nadalje, Opći sud pogrešno je presudio da nije relevantna, s jedne strane, činjenica da je Komisija u okviru postupka javne nabave HR/2020/OP/0004 prihvatila podnošenje dokumenata putem hiperpoveznica i, s druge strane, činjenica da je Komisija, kao što to proizlazi iz točke 133. pobijane presude, na temelju potkriterija 1.3. ocijenila internetske platforme ponuditelja koje su smještene na vanjskim poslužiteljima i dostupne putem takvih poveznica. U tom potonjem pogledu Opći sud se u točki 145. pobijane presude pogrešno ograničio samo na navođenje da je IC za taj potkriterij 1.3. dobio najveći broj bodova.

69

Naposljetku, Kraljevina Španjolska podsjeća na to da je pred Općim sudom istaknula da su određeni dokumenti koji su bili dostupni putem hiperpoveznica bili registrirani pod brojem ISBN (International Standard Book Number) te da se stoga nisu mogli mijenjati. U točki 131. pobijane presude Opći sud iskrivio je taj argument i propustio je odlučiti o nepostojanju ocjene tih dokumenata.

70

Komisija osporava argumentaciju IC‑a i Kraljevine Španjolske.

71

Najprije valja podsjetiti na to da je mogućnost pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja otvorena svakoj osobi kod koje je uprava Unije stvorila utemeljena očekivanja. Precizne, bezuvjetne i dosljedne informacije iz ovlaštenih i pouzdanih izvora čine jamstva koja mogu stvoriti takva očekivanja, neovisno o obliku u kojem su priopćene (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2024., Coppo Gavazzi i dr./Parlament, C‑725/20 P, EU:C:2024:766, t. 95. i navedenu sudsku praksu).

72

Nasuprot tomu, kada oprezna i razborita osoba može predvidjeti donošenje mjere Unije koja može ugroziti njezine interese, ona se ne može pozivati na načelo zaštite legitimnih očekivanja kada se ta mjera donese (presuda od 19. rujna 2024., Coppo Gavazzi i dr./Parlament, C‑725/20 P, EU:C:2024:766, t. 96. i navedena sudska praksa).

73

U ovom je slučaju Opći sud u točki 142. pobijane presude utvrdio da je u predmetnom postupku javne nabave svaki razumno obaviješten i prosječno pažljiv ponuditelj mogao znati da mu nije dopušteno u prilog svojoj ponudi uključiti hiperpoveznice koje vode na dokumente dostupne na internetskoj stranici koja ostaje pod njegovim nadzorom i stoga se tehnički mogu izmijeniti nakon isteka roka za podnošenje ponuda.

74

Ta se ocjena temelji na elementima iznesenima u točkama 138. do 141. te presude, koje IC ne osporava.

75

Među tim elementima nalazi se navođenje, u točki 138. navedene presude, odlomka sa stranice 79. dokumentacije za nadmetanje, u skladu s kojim se „[p]onude moraju podnijeti putem aplikacije eSubmission, u skladu s uputama navedenima u pozivu na dostavu ponuda i u Praktičnom vodiču za sustav eSubmission”.

76

Kao što je to Opći sud u biti istaknuo u točki 139. pobijane presude, na temelju te upute u dokumentaciji za nadmetanje moglo se znati da opisna dokumentacija ponude treba biti učitana na aplikaciju eSubmission.

77

U tom pogledu nije relevantna okolnost, koju je istaknula Kraljevina Španjolska, da je na temelju potkriterija 1.3. koji se nalazi u dokumentaciji o nabavi i koji se odnosi na „mrežne platforme”, bilo potrebno ocijeniti promjenjivi element par excellence, odnosno mrežnu platformu za jezično osposobljavanje koju je predložio ponuditelj. Naime, ovaj se spor ne odnosi na primjenu potkriterija 1.3., nego na pitanje trebaju li se elementi uključeni u ponudu za dokumentiranje sadržaja i pedagogiju predloženog jezičnog osposobljavanja (potkriteriji 1.1. i 1.2.) učitati u aplikaciju eSubmission ili su mogli biti dostupni putem hiperpoveznica.

78

S obzirom na elemente iznesene u točkama 138. do 141. pobijane presude, a osobito one istaknute u točkama 75. i 76. ove presude, ni okolnost na koju se pozivaju osoba IC i Kraljevina Španjolska, prema kojoj je Komisija u okviru ranijeg postupka javne nabave uzela u obzir dokumente koji su bili dostupni putem hiperpoveznica, ni činjenicu, pod pretpostavkom da je dokazana, da su i drugi ponuditelji, poput IC‑a, smatrali da se dokumenti podneseni u prilog njihovoj ponudi mogu podnijeti na taj način, ne mogu se kvalificirati kao „legitimna očekivanja” koja proizlaze iz „preciznih, bezuvjetnih i dosljednih informacija iz ovlaštenih i pouzdanih izvora”, u smislu sudske prakse navedene u točki 71. ove presude. Stoga je Opći sud u točki 150. pobijane presude pravilno smatrao da za rješavanje spora nije potrebno razmotriti u kojoj su mjeri ostali ponuditelji u svoje ponude uključili hiperpoveznice koje su omogućavale pristup njihovoj opisnoj dokumentaciji.

79

Osim toga, valja utvrditi da, u situaciji poput one koju je opisao IC, u kojoj je Komisija ocijenila dokumente koji su bili dostupni putem hiperpoveznica u prvom, i u trenutku nastanka činjenica iz kojih proizlazi ovaj spor, jedinom takvom postupku javne nabave nakon uvođenja obvezne upotrebe aplikacije eSubmission, činjenica da je takva nova upravna praksa nužno izolirana, u načelu sprečava to da se samo na temelju tog elementa utvrdi postojanje dosljednih jamstava.

80

S obzirom na prethodno navedeno, Opći je sud u točki 148. pobijane presude pravilno presudio da IC nije dokazao postojanje Komisijinih dosljednih jamstava koja bi omogućila upotrebu hiperpoveznica.

81

Nadalje, budući da se osoba IC i Kraljevina Španjolska pozivaju na povredu načela pravne sigurnosti, iz kojeg logično slijedi načelo zaštite legitimnih očekivanja, valja podsjetiti na to da to prvo načelo zahtijeva da su pravna pravila jasna i precizna kako bi njihova primjena bila predvidljiva za osobe. Svakim propisom mora se zainteresiranim osobama omogućiti da nedvojbeno znaju svoja prava i obveze te da se posljedično mogu ponašati u skladu s njima (vidjeti u tom smislu presudu od 3. lipnja 2021., Jumbocarry Trading, C‑39/20, EU:C:2021:435, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

82

Doista, valja smatrati da su pravila u području podnošenja dokumenata u prilog ponudi podnesenoj u okviru postupka javne nabave Unije dovoljno jasna i precizna.

83

U tom pogledu valja istaknuti da, u skladu s točkom 16.2. Priloga I. Uredbi 2018/1046, načini podnošenja ponuda moraju biti navedeni u pozivu na dostavu ponuda. U ovom slučaju nije sporno da je tim pozivom bilo predviđeno da se ponude moraju podnijeti putem aplikacije eSubmission i da u tu svrhu ponuditelji moraju slijediti upute iz praktičnog vodiča za tu aplikaciju. Ta je uputa ponovljena u prethodno navedenom odlomku sa stranice 79. dokumentacije za nadmetanje, u kojem se upućivalo na te upute i u kojima se pojašnjava da se svaki dokument podnesen u prilog ponudi mora učitati u točno određeni prostor u aplikaciji eSubmission.

84

Nepostojanje dvosmislenosti navedene upute pojačano je postojanjem zahtjeva „cjelovitosti podataka” koji je, kad je riječ o podnošenju putem interneta dokumenata u prilog zahtjevu upućenom upravi Unije, utvrđen u članku 149. stavku 1. Uredbe 2018/1046. U skladu s tim zahtjevom, sustav podnošenja putem interneta koji koriste ponuditelji mora biti tako uređen da dokumenti koji se odnose na zahtjev ostanu nepromijenjeni tijekom cijelog upravnog postupka. Unijini postupci javne nabave nisu iznimka od tog pravila. Stoga treba osigurati cjelovitost podataka već prije isteka roka za podnošenje ponuda, što zahtijeva da se svi dokumenti podneseni u prilog ponudi podnesu u obliku i na način koji isključuje svaku naknadnu izmjenu takvog dokumenta.

85

Osim toga, uvrštavanje zahtjeva cjelovitosti podataka u Uredbu 2018/1046 pobija argument IC‑a prema kojem podnošenje dokumenata u prilog ponudi u okviru Unijinih postupaka javne nabave nije obuhvaćeno nijednim „standardom”. Stoga je Opći sud u točki 148. pobijane presude u biti pravilno utvrdio da, čak i pod pretpostavkom da je Komisija IC‑u dala jamstva da se dokumenti kojima se opisuju sadržaj i pedagogija mogu podnijeti putem hiperpoveznica, ta jamstva ne bi bila u skladu sa standardima koji su na snazi. Nadalje, među tim se standardima ne nalazi samo zahtjev cjelovitosti podataka, nego i načela kojima se uređuje provedba postupaka javne nabave, među kojima su načela transparentnosti i jednakog postupanja, čije poštovanje zahtijeva članak 160. Uredbe 2018/1046.

86

Navedenim standardima, kao i razlozima dobre uprave, može se opravdati to da se uputa za učitavanje dokumenata podnesenih u prilog ponudi primjenjuje na sve te dokumente, a da se pritom ne predviđaju iznimke za određene kategorije dokumenata čija bi naknadna izmjena zbog tehničkih ili pravnih razloga bila iznimno teška ili čak nemoguća. Stoga, čak i pod pretpostavkom da je točan argument Kraljevine Španjolske koji se temelji na tome da nije moguće izmijeniti dokumente registrirane pod brojem ISBN (International Standard Book Number) i da ga je Opći sud, kao što to tvrdi ta država članica, pogrešno protumačio, takva okolnost ne može dovesti do nevaljanosti odlučujućeg rasuđivanja iz pobijane presude, a prema kojem IC nije mogao od Komisije očekivati da ocijeni dokumente koji nisu učitani na aplikaciju eSubmission, nego su dostupni samo putem hiperpoveznica.

87

Budući da je Opći sud zaključio, a da pritom nije povrijedio načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, da se, s obzirom na potrebu da se zajamči da cijela dokumentacija koju je podnio svaki ponuditelj ostane nepromijenjena, dokumenti koji su bili dostupni putem hiperpoveznica ne mogu uzeti u obzir prilikom ocjene ponuda, on je u točkama 143., 144., 146. i 147. pobijane presude također pravilno smatrao da Komisija nije bila dužna razmotriti, tako da zatraži dokaze od ponuditelja koji su koristili hiperpoveznice, jesu li dokumenti koji su bili dostupni putem takvih poveznica ostali nepromijenjeni nakon isteka roka za podnošenje ponuda.

88

U tom je pogledu Opći sud u točki 147. pobijane presude pravilno naveo da se sudska praksa proizišla iz presude od 10. listopada 2013., Manova (C‑336/12, EU:C:2013:647) ne može tumačiti na način da je Komisija trebala pozvati IC da ispravi način na koji je podnio predmetne dokumente. Naime, ta se presuda odnosi na mogućnost javnog naručitelja da pozove ponuditelja da ispravi nedostatke u podnošenju svoje ponude podnošenjem dokumenata koji opisuju situaciju tog ponuditelja. Međutim, osim što se dokumenti o kojima je riječ u predmetu u kojem je donesena navedena presuda, za razliku od ovog slučaja, nisu odnosili na samu ponudu, tom presudom ne uvodi se obveza javnog naručitelja da zahtijeva ispravljanje nedostataka.

89

Naposljetku, iz prethodnih razmatranja proizlazi da je Opći sud svoje ocjene obrazložio na jasan i nedvosmislen način koji zainteresiranim osobama omogućuje da se upoznaju s razlozima donesene odluke, a Sudu da izvrši svoj sudski nadzor. Stoga tvrdnju IC‑a prema kojoj pobijana presuda nije dovoljno obrazložena, a koja se temelji isključivo na argumentima o meritumu koji su upravo odbijeni i s kojima se preklapa, treba odbiti kao očito neosnovanu.

90

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da prvi žalbeni razlog IC‑a i drugi žalbeni razlog Kraljevine Španjolske treba odbiti.

91

IC podsjeća na to da je svojim drugim tužbenim razlogom istaknutim pred Općim sudom prigovorio Komisiji da nije provela usporedno razmatranje kvalitete konkurentskih ponuda. Naime, ta se institucija ograničila na provedbu pojedinačne ocjene svake od ponuda i rangiranje tih ponuda u skladu s rezultatima dobivenima na kraju tih pojedinačnih ocjena.

92

Opći sud odbio je taj tužbeni razlog navodeći, u biti, da usporedba ponuda ne nalaže odvagivanje ponuda ponuditelja kako bi se utvrdile značajke i prednosti jednih u odnosu na druge.

93

To se rasuđivanje osobito odražava u točki 165. pobijane presude u kojoj je Opći sud utvrdio da je ponuda grupe CLL ocijenjena s obzirom na kriterije dodjele navedene u dokumentaciji za nadmetanje, isto kao što je ocijenjena i ponuda IC‑a, tako da ništa ne upućuje na zaključak da Komisija nije ispunila zahtjev da ekonomski najpovoljniju ponudu treba utvrditi na temelju objektivnih kriterija koji osiguravaju poštovanje načela transparentnosti i jednakog postupanja.

94

Prema mišljenju IC‑a, takav pristup usporedbi ponuda sadržava pogrešku koja se tiče prava. Kada, kao u ovom slučaju, primjena kriterija dodjele ekonomski najpovoljnije ponude zahtijeva utvrđivanje ponude koja ima najbolji omjer cijene i kvalitete, potrebno je usporediti kvalitetu ponuda o kojima je riječ. Samo taj pristup izravnog uspoređivanja ponuda jamči „objektivnu usporedbu relativne vrijednosti ponuda kako bi se odredilo, uz poštovanje uvjeta učinkovitog nadmetanja, koja ponuda je ekonomski najpovoljnija”, u smislu uvodne izjave 90. Direktive 2014/24. Ta je uvodna izjava 90. relevantna za tumačenje dosega članka 67. te direktive, s obzirom na to da je sam taj članak 67. relevantan, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 106. Uredbe 2018/1046, za shvaćanje smisla kriterija dodjele koji se nalaže člankom 167. stavkom 4. te uredbe, tj. ekonomski najpovoljnije ponude.

95

Ponuda koju je grupa CLL podnijela za sve grupe trebala je biti predmet stvarne usporedbe s ponudama drugih ponuditelja, zasebno za svaku grupu. Takvo usporedno razmatranje moglo je dovesti do različite ocjene ponude grupe CLL za svaku grupu. Međutim, komisija za ocjenu dodijelila je istu ocjenu ponudi te grupe za svaku od grupa, iako je u dokumentaciji za nadmetanje navedeno da će se u slučaju podnošenja ponude za više grupa provesti ocjena za svaku grupu. Stoga je Opći sud pogriješio kada je u točki 166. pobijane presude prihvatio jedinstvenu ocjenu ponude grupe CLL.

96

Činjenica da je ponuda grupe CLL u biti bila istovjetna za svaku od grupa u tom je pogledu nerelevantna jer su se ponude drugih ponuditelja razlikovale za različite grupe, što je trebalo jamčiti zasebnu relativnu vrijednost, za različite grupe, ponude grupe CLL u odnosu na ponudu njezinih konkurenata.

97

Usto, odbijanje drugog tužbenog razloga sadržava proturječno obrazloženje.

98

U tom pogledu IC primjećuje da je u točki 174. pobijane presude utvrđeno da je „Komisija usporedila tehničke prijedloge”. U tom smislu, Komisija je stvarno utvrdila da ponuda IC‑a sadržava nedostatak u pogledu samostalnog učenja. U ovom slučaju valja utvrditi da je ponuda ocijenjena kao manje kvalitetna od ponude grupe CLL, s obzirom na to da u njoj nije navedeno samostalno učenje. Prema mišljenju IC‑a, Opći je sud time sugerirao da javni naručitelj mora ocijeniti konkurentske ponude njihovim uspoređivanjem, što je proturječno drugim razlozima iz pobijane presude koji su doveli do odbijanja drugog tužbenog razloga. Dakle, trebalo bi smatrati da je Opći sud u toj točki 174. utvrdio da je Komisija stvarno međusobno usporedila konkurentne ponude. To bi utvrđenje, u takvom slučaju, bilo nedosljedno drugim utvrđenjima Općeg suda u pobijanoj presudi te bi u svakom slučaju predstavljalo iskrivljavanje činjenica jer Komisija zapravo nije odvagnula konkurentske tehničke prijedloge kako bi utvrdila njihova obilježja i relativne prednosti.

99

Komisija osporava tu argumentaciju.

100

Kao što to proizlazi iz činjenica koje je utvrdio Opći sud i koje su sažete u točki 15. ove presude, Komisija se u svrhu dodjele predmetnog ugovora o javnoj nabavi trebala osloniti, u skladu s člankom 167. stavkom 4. Uredbe 2018/1046, na kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, pri čemu se taj kriterij, u skladu s tom odredbom, može primijeniti prema metodi najniže cijene, prema metodi najnižih troškova ili prema metodi najboljeg omjera cijene i kvalitete.

101

Iz tih činjenica također proizlazi da je primijenjena metoda u ovom slučaju bila metoda najboljeg omjera cijene i kvalitete.

102

Točno je, kao što to ističe IC, da ta metoda zahtijeva objektivnu usporedbu „relativne vrijednosti” ponuda. Taj zahtjev osobito proizlazi iz uvodne izjave 90. Direktive 2014/24, koja je relevantna za tumačenje dosega članka 67. te direktive, s obzirom na to da je sam taj članak 67., kao što to proizlazi iz uvodne izjave 106. Uredbe 2018/1046, relevantan za tumačenje članka 167. stavka 4. te uredbe.

103

Međutim, suprotno onomu što tvrdi IC, ocjena Općeg suda prema kojoj je u ovom slučaju provedena takva objektivna usporedba s obzirom na relativnu vrijednost ponuda nije zahvaćena pogreškom koja se tiče prava ili iskrivljavanjem činjenica.

104

U tom pogledu, Opći je sud u točkama 165. i 166. pobijane presude utvrdio da su ponude grupe CLL i IC‑a, svaka zasebno, ocijenjene prema kriterijima određenima u dokumentaciji za nadmetanje. Kao što je to navedeno u točkama 23. i 26. ove presude, te su ocjene dovele do ukupnog rezultata od 88,89 bodova od 100 za grupu CLL i 87,40 bodova od 100 za IC.

105

IC ne osporava te činjenice.

106

Stoga je očito da je „relativna vrijednost” ponuda stvarno ocijenjena, s obzirom na to da je vrijednost ponude grupe CLL ocijenjena višom za 1,49 boda u odnosu na vrijednost ponude IC‑a.

107

Usto, IC nije podnio nijedan dokaz kojim bi se dokazalo da se propisima Unije nalaže javnom naručitelju da na drugi način usporedi ponude ponuditelja ili da potkrijepi svoju tvrdnju prema kojoj točku 174. pobijane presude treba tumačiti na taj način. U tom pogledu valja istaknuti da u toj točki 174., u kojoj se upućuje na točke 165. do 168. te presude, Opći sud ne daje nikakvu ocjenu koja bi proturječila ocjenama iz potonjih točaka. Naime, u njoj je samo utvrđeno da je Komisija, ocjenjujući svaku od tehničkih ponuda s obzirom na dokumentaciju za nadmetanje, „uspoređivala tehničke prijedloge”, odnosno da ih je mogla usporediti. To u biti odgovara onomu što se navodi u tim točkama 165. do 168.

108

IC nije potkrijepio ni svoju tvrdnju prema kojoj je ocjena vrijednosti ponude grupe CLL bila ujednačena za sve grupe predmetnog ugovora o javnoj nabavi. Iako je točno da su sve grupe tog ugovora dodijeljene, kao prvorangiranoj, grupi CLL, s druge strane, ni iz činjenica koje je utvrdio Opći sud ni iz onih na koje se poziva IC ne proizlazi da su bodovi koje su za različite grupe navedenog ugovora dobili ponuditelji rangirani na drugo mjesto bili isti. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da je „relativna vrijednost” ponude grupe CLL bila jednaka za sve grupe.

109

Slijedom toga, nijedan od argumenata koje je IC iznio u prilog svojem drugom žalbenom razlogu ne omogućuje da se utvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava ili iskrivio činjenice time što je u točki 165. pobijane presude utvrdio da ništa ne upućuje na zaključak da Komisija nije postupila u skladu sa zahtjevom da ekonomski najpovoljniju ponudu utvrdi na temelju objektivnih kriterija koji osiguravaju poštovanje načela transparentnosti, nediskriminacije i jednakog postupanja.

110

Iz toga proizlazi da je drugi žalbeni razlog IC‑a neosnovan.

111

Kraljevina Španjolska tvrdi da je Opći sud, time što je propustio utvrditi da sporna odluka sadržava nedostatak u obrazloženju, povrijedio doseg obveze obrazlaganja iz članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje.

112

Ta država članica ističe, s jedne strane, da su ukupni bodovi dodijeljeni ponudi grupe CLL bili viši samo za 1,49 boda od onih dodijeljenih ponudi IC‑a. S druge strane, nedostatak u dokumentaciji odnosio se samo na određene elemente potkriterija 1.1. i 1.2. Taj nedostatak u dokumentaciji bio je jedan od razloga zbog kojih je IC dobio ocjene 22/30 i 21/30 u okviru ocjene tih potkriterija.

113

Međutim, iz sporne odluke ne proizlazi zbog kojih su točno razloga te ocjene dodijeljene ponudi IC‑a.

114

Nije dovoljno dati pristup tablici za ocjenu koja sadržava niz komentara za različite elemente potkriterija, a da se pritom ne navode dodijeljeni ili oduzeti bodovi za svaki od tih elemenata.

115

Točno je da je Opći sud u točki 65. pobijane presude pravilno podsjetio na to da je za ispunjenje obveze obrazlaganja dovoljno da neuspješni ponuditelj može razumjeti zašto je odabrana ponuda bolja od one koja nije odabrana. Međutim, u ovom je slučaju Opći sud pogrešno propustio utvrditi da IC na temelju sporne odluke nije mogao razumjeti zašto je ponuda grupe CLL bila ocjenjena višim ocjenama.

116

Kraljevina Španjolska naglašava da ne dovodi u pitanje široku marginu prosudbe javnog naručitelja prilikom raspodjele bodova svakom potkriteriju i njegovim različitim elementima. Međutim, tvrdi da Komisija mora pojasniti koliko bodova dodjeljuje svakom od tih elemenata. U prilog tom argumentu upućuje na točke 247. do 254. presude od 27. travnja 2016., European Dynamics Luxembourg i dr./EUIPO (T‑556/11, EU:T:2016:248).

117

Iz te presude proizlazi da nepostojanje povezanosti između, s jedne strane, pozitivnih i negativnih komentara danih svakom ocijenjenom elementu i, s druge strane, konkretne dodjele ili oduzimanja bodova, predstavlja povredu obveze obrazlaganja.

118

Stoga je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 63., 102., 117. i 118. pobijane presude u biti presudio da to nepostojanje povezanosti nije relevantno.

119

Opći je sud u točki 90. pobijane presude utvrdio da u ovom slučaju dokumentacija za nadmetanje nije toliko detaljna kao ona o kojoj je riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 27. travnja 2016., European Dynamics Luxembourg i dr./EUIPO (T‑556/11, EU:T:2016:248). Prema mišljenju Kraljevine Španjolske, to rasuđivanje Općeg suda sadržava pogrešku koja se tiče prava jer se njime utvrđuje da je preciznost kojom je sastavljena dokumentacija za nadmetanje ona koja određuje opseg obveze obrazlaganja. Međutim, doseg te obveze ne može ovisiti o dokumentaciji o nabavi. U ovom je slučaju Opći sud trebao smatrati odlučujućom činjenicu, utvrđenu u točkama 76. do 78. i 90. pobijane presude, da je svaki potkriterij sadržavao različite elemente i da su ti elementi bili posebno ocijenjeni pozitivnim ili negativnim komentarima.

120

U konačnici, prema mišljenju Kraljevine Španjolske, u odluci koju je donijela uprava trebalo je navesti stvarno dodijeljenu težinu prilikom ocjene svakog od elemenata koji su bili predmet zasebne ocjene.

121

Komisija osporava tu argumentaciju.

122

Kad je riječ o Komisijinoj obvezi obrazlaganja koju ona ima na temelju članka 296. stavka 2. UFEU‑a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje, valja podsjetiti na to da to obrazloženje mora jasno i nedvosmisleno objasniti zaključke njegova autora kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima za donošenje tog akta, a nadležnom sudu omogućilo provođenje nadzora (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2024., Agencija Patna infrastruktura (Europsko financiranje cestovne infrastrukture) (C‑471/22, EU:C:2024:99, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

123

Precizan opseg obveze obrazlaganja stoga treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta, prirodi razloga koji su navedeni i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt odnosi mogle imati za dobivanje objašnjenja. Stoga nije nužno da se u obrazloženju akta navedu svi činjenični i pravni elementi koji bi se mogli smatrati relevantnima (presuda od 30. siječnja 2024., Agencija Patna infrastruktura (Europsko financiranje cestovne infrastrukture), C‑471/22, EU:C:2024:99, t. 26. i navedena sudska praksa).

124

Kraljevina Španjolska prigovara Općem sudu da je propustio utvrditi Komisijinu povredu obveze obrazlaganja u odnosu na IC. Iako ne osporava da je IC bio obaviješten, s jedne strane, o bodovima koje su on sam i grupa CLL dobili na temelju svakog kriterija i svakog potkriterija dodjele i, s druge strane, o pozitivnim i negativnim komentarima koje je dao odbor za ocjenu, ta država članica smatra da je Komisija bila dužna pojasniti povezanost između svakog od tih komentara i dobivene ocjene, tako da se IC‑u omogući da sazna broj bodova koji su konkretno dodijeljeni ili oduzeti ovisno o svakom od navedenih komentara.

125

Međutim, iz sudske prakse Suda proizlazi da se od javnog naručitelja ne može tražiti da ponuditelju čija ponuda nije prihvaćena dostavi, s jedne strane, pored obrazloženja odluke o odbijanju te ponude također i detaljan sažetak načina na koji je svaki detalj njegove ponude bio uzet u obzir u okviru njezina ocjenjivanja i, s druge strane, u okviru informiranja o karakteristikama i prednostima prihvaćene ponude, detaljnu usporednu analizu prihvaćene ponude i ponude odbijenog ponuditelja (presuda od 3. svibnja 2018., EUIPO/European Dynamics Luxembourg i dr., C‑376/16 P, EU:C:2018:299, t. 57. i navedena sudska praksa).

126

Osim toga, obveza obrazlaganja u načelu ne zahtijeva da svaki negativni ili pozitivni komentar u ocjeni mora podrazumijevati određenu težinu. Međutim, u slučaju kad dokumenti o nabavi za kriterije ili potkriterije određuju konkretno kvantificiranu težinu, načelo transparentnosti zahtijeva da se tim kriterijima i potkriterijima mora dati kvantificirana ocjena (presuda od 3. svibnja 2018., EUIPO/European Dynamics Luxembourg i dr., C‑376/16 P, EU:C:2018:299, t. 63.).

127

U ovom je slučaju nesporno da je dokumentacija za nadmetanje predviđala ponderiranje bodova za kriterije i potkriterije, ali i da su se njome unutar svakog potkriterija također razlikovali različiti elementi koji nisu pojedinačno bili ponderirani.

128

U tim okolnostima, kao što je to Opći sud naveo u točki 102. pobijane presude, Komisija nije bila dužna izračunati niti stoga u svojoj odluci ili tablicama za ocjenu dostavljenima IC‑u navesti u kojoj je točno mjeri, izraženoj u bodovima, svaki komentar koji se odnosio na pojedinačni element potkriterija pridonosio bodovima dobivenima na temelju tog potkriterija.

129

Točno je da može biti drukčije kada je predviđeno dodjeljivanje dijelova bodova za jedan ili više elemenata potkriterija. U tom slučaju, načelo transparentnosti i obveza obrazlaganja zahtijevaju da se dijelovi bodova dodijeljeni ovisno o pozitivnim i negativnim komentarima u pogledu tog potkriterija moraju priopćiti zainteresiranoj osobi (vidjeti u tom smislu presudu od 3. svibnja 2018., EUIPO/European Dynamics Luxembourg i dr., C‑376/16 P, EU:C:2018:299, t. 65. do 67.). Međutim, u ovom je slučaju očito da različiti elementi potkriterija nisu bili pojedinačno bodovno ponderirani. Kao što je to navedeno u točki 126. ove presude, javnom naručitelju dopušteno je ograničiti brojčanu ocjenu samo na kriterije i potkriterije. Prema tome, on nije dužan utvrditi, unutar ocjena dodijeljenih za potkriterij, dijelove bodova za svaki pojedinačni sastavni dio tog potkriterija. Stoga je Opći sud mogao utvrditi, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da pozitivni i negativni komentari u pogledu tih sastavnih dijelova nisu morali dovesti do dodjele kvantificirane vrijednosti na temelju svakog od tih komentara.

130

Stoga drugi žalbeni razlog Kraljevine Španjolske treba odbiti.

131

Kraljevina Španjolska ističe da se drugi tužbeni razlog IC‑a pred Općim sudom odnosio na nepostojanje usporedbe između ponude grupe CLL i ponude IC‑a i da je svojim petim tužbenim razlogom IC prigovorio Komisiji da je dodijelila sve grupe ugovora samo jednom pružatelju usluga.

132

Ta država članica podsjeća na to da je, kako bi poduprla te IC‑ove tužbene razloge pred Općim sudom istaknula povredu načela jednakog postupanja time što je konkretno prikazala da se različito postupalo prema IC‑u.

133

Opći je sud tu argumentaciju pogrešno razmotrio u pobijanoj presudi.

134

U tom pogledu, kao prvo, Kraljevina Španjolska napominje da je tijekom postupka pred Općim sudom naglasila da Komisija nije provela nikakvu posebnu ocjenu sadržaja ponude grupe CLL koji se odnosio na fazu jezičnog osposobljavanja nazvanu „završne sumativne ocjene”. Kad je riječ o ponudi IC‑a, Komisija je, suprotno, izrazila negativnu primjedbu u pogledu tog aspekta.

135

Opći je sud u točki 176. pobijane presude, iako je priznao postojanje te razlike, samo smatrao da se ona može opravdati nedostatkom u dokumentaciji u ponudi IC‑a. Međutim, prema mišljenju Kraljevine Španjolske, iako nedostatak u dokumentaciji može objasniti negativan komentar koji se odnosio na tu ponudu, on ne može objasniti nepostojanje komentara u pogledu ponude grupe CLL za završne sumativne ocjene.

136

Kao drugo, Kraljevina Španjolska ističe da se pred Općim sudom pozvala na činjenicu da je Komisija u ocjeni potkriterija 1.1. pozitivno komentirala ponudu grupe CLL u pogledu određenih digitalnih alata koje je predložila ta grupacija, dok je u vezi s digitalnim alatima predloženima u ponudi IC‑a ta institucija samo navela, bez davanja ikakve ocjene, da su u toj ponudi navedeni takvi alati.

137

Opći je sud u točkama 179. i 180. pobijane presude odbio taj argument smatrajući da je, u pogledu digitalnih alata, komentar koji se odnosio na ponudu IC‑a bio istovjetan onomu koji se odnosio na ponudu grupe CLL. Takva ocjena Općeg suda pogrešna je jer Komisija u pogledu tog elementa potkriterija 1.1. nije provela ocjenu ponude IC‑a.

138

Zapravo, s obzirom na to da nije bilo mjere izvođenja dokaza kojom bi se Komisiji naložilo da se izjasni o tom pitanju, Opći sud nije mogao znati je li Komisija grupi CLL i IC‑u dodijelila istu ocjenu za navedeni element potkriterija 1.1.

139

Kraljevina Španjolska podsjeća na to da je stoga zatražila od Općeg suda da od Komisije zatraži podnošenje potpune ocjene potkriterija 1.1. i 1.2. Prema mišljenju te države članice, ta je mjera izvođenja dokaza bila nužna kako bi se potkrijepio argument prema kojem je Komisija tijekom ocjene potkriterija 1.1. posebno navela i ocijenila digitalne alate koje je predložila grupa CLL, ali ne i one koje je predložio IC, s obzirom na to da potonji nisu bili ocijenjeni kako bi se utvrdilo, među ostalim, olakšavaju li konsolidaciju podučavanja ili omogućuju kontinuiranu ocjenu.

140

Navedena država članica dodaje da je Opći sud u točki 150. pobijane presude odbio taj zahtjev za mjeru izvođenja dokaza jer iz članka 88. Poslovnika Općeg suda proizlazi da intervenijent ne može podnijeti takav zahtjev. Međutim, takvo tumačenje tog članka 88. pogrešno je jer se temelji na izoliranom tumačenju te odredbe, a da se pritom ne uzima u obzir kontekst u kojem se nalazi. Taj kontekst uključuje članak 145. stavak 2. točku (c) tog Poslovnika, koji intervenijentima omogućuje podnošenje dokaza i dokaznih prijedloga.

141

Kao treće, Kraljevina Španjolska ističe da je pred Općim sudom tvrdila da je Komisija ocijenila metode učenja predložene u ponudi IC‑a, ali ne i one predložene u ponudi grupe CLL.

142

Opći sud iskrivio je navedeni argument time što je u točki 178. pobijane presude odbio taj argument uz obrazloženje da bi njegovo prihvaćanje „dovelo do još povoljnijeg postupanja prema [IC‑u]”. Da nije došlo do tog iskrivljavanja, Opći bi sud utvrdio da je različito postupanje navedeno u prethodnoj točki ove presude neprihvatljivo jer da je Komisija provela ocjenu metoda učenja koje je predložila grupa CLL, ona je mogla dovesti do njihove negativne ocjene.

143

Kao četvrto, Kraljevina Španjolska ističe da je pred Općim sudom tvrdila da se Komisija u svojoj ocjeni ponude grupe CLL koja se odnosila na element „organizacija sadržaja” iz potkriterija 1.1. ograničila na formalnu analizu koja je dovela do komentara da je ta organizacija detaljna i da ima vrlo jasnu strukturu, dok je u svojoj ocjeni ponude IC‑a komentirala sadržaj tečajeva.

144

U točki 182. pobijane presude Opći sud pogrešno je odbio taj argument uz obrazloženje da je Komisija dala pozitivan komentar o sadržaju tečajeva, iako je Kraljevina Španjolska osporavala činjenicu da Komisija nije provela nikakvu ocjenu u pogledu organizacije tog sadržaja.

145

S obzirom na ta četiri primjera, Kraljevina Španjolska zaključuje da je Opći sud propustio utvrditi da je Komisija primijenila drukčiju metodologiju prilikom ocjene ponuda IC‑a i grupe CLL. Usto, pobijanom je presudom povrijeđen članak 145. stavak 2. točka (c) Poslovnika Općeg suda.

146

Komisija osporava tu argumentaciju.

147

Kao što to navodi Kraljevina Španjolska, točke pobijane presude koje osporava trećim žalbenim razlogom odgovaraju argumentima koje je istaknula u prilog drugom i petom tužbenom razlogu IC‑a, u kojima je potonji osobito prigovarao činjenici da su sve grupe predmetnog ugovora o javnoj nabavi dodijeljene grupi CLL. Taj rezultat u korist grupe CLL bio je posljedica nedostataka ili čak proizvoljnog postupanja prilikom usporedbe ponuda. Prema tim argumentima Kraljevine Španjolske iznesenima pred Općim sudom, iz tablica za ocjenu ponuda grupe CLL i IC‑a u vezi s grupom br. 3 proizlazi da ocjena ponude grupe CLL u određenim aspektima nije bila toliko temeljita kao ocjena ponude IC‑a te da je u drugim aspektima bila detaljnija od ocjene ponude IC‑a.

148

U tom pogledu valja istaknuti da činjenica da postoje razlike u sadržaju ili stupnju detaljnosti u komentarima odbora za ocjenu koji se odnose na različite ponude nije sama po sebi indicija postojanja nejednakog postupanja ili proizvoljnog postupanja. Budući da se ponude međusobno razlikuju, one dovode do formuliranja komentara koji u određenim aspektima mogu biti detaljniji u odnosu na jednog ponuditelja nego u odnosu na drugog.

149

Iako je točno da postojanje nejednakog postupanja ili arbitrarnog postupanja treba utvrditi kada su iznesene precizne i dosljedne indicije o takvom nezakonitom postupanju, ipak valja utvrditi da iz točaka pobijane presude na koje se odnosi treći žalbeni razlog Kraljevine Španjolske ne proizlazi da su takve indicije pronađene u tablicama za ocjenu ponuda grupe CLL i IC‑a u pogledu grupe br. 3.

150

Ta ocjena Općeg suda, koja je činjenične prirode, ne podliježe nadzoru Suda u okviru žalbe.

151

Naime, kao što proizlazi iz članka 256. stavka 1. UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, žalba je ograničena na pravna pitanja. Opći je sud stoga jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica, kao i za ocjenu dokaza. Ocjena činjenica i dokaza, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, nije dakle pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru postupka povodom žalbe (presuda od 13. ožujka 2025., PKK/Vijeće, C‑72/23 P, EU:C:2025:182, t. 113. i navedena sudska praksa). U ovom slučaju argumenti Kraljevine Španjolske odnose se na ocjenu činjenica koju je proveo Opći sud, bez navođenja činjenica koje su iskrivljene.

152

Slijedom toga, u dijelu u kojem se treći žalbeni razlog Kraljevine Španjolske temelji na povredi načela jednakog postupanja i zabrane proizvoljnosti u ocjeni ponuda, taj je žalbeni razlog nedopušten.

153

Suprotno tomu, u dijelu u kojem Kraljevina Španjolska tvrdi da se odbijanje njezina zahtjeva za mjeru izvođenja dokaza u točki 150. pobijane presude temelji na pogrešnom tumačenju članka 88. stavka 1. Poslovnika Općeg suda i time članak 145. stavak 2. točku (c) tog Poslovnika lišava korisnog učinka, ta država članica ističe pravno pitanje.

154

Članak 88. stavak 1. navedenog Poslovnika određuje da se mjere izvođenja dokaza mogu poduzeti po službenoj dužnosti ili na zahtjev glavne stranke.

155

Kao što to nedvosmisleno proizlazi iz te odredbe, intervenijenti nisu ovlašteni podnijeti Općem sudu zahtjeve za mjere izvođenja dokaza.

156

Suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Španjolska, to isključenje intervenijenata ne lišava članak 145. stavak 2. točku (c) tog Poslovnika korisnog učinka. Naime, ta odredba, koja zahtijeva da intervencijski podnesak sadržava dokaze i dokazne prijedloge na kojima se temelje intervenijentovi razlozi i argumenti, odnosi se na dokaze koje je podnio ili ponudio sam intervenijent, a ne na dokaze koje je podnijela druga stranka nakon mjere izvođenja dokaza koju je poduzeo Opći sud.

157

Stoga je treći žalbeni razlog Kraljevine Španjolske neosnovan u dijelu u kojem se temelji na povredi članka 145. stavka 2. točke (c) Poslovnika Općeg suda.

158

Iz prethodno navedenog proizlazi da taj žalbeni razlog treba odbiti.

159

Kraljevina Španjolska podsjeća na to da pravo na dobru upravu, utvrđeno u članku 41. Povelje, sadržava, osobito, zahtjeve objektivne nepristranosti i transparentnosti. Odbijanjem petog tužbenog razloga IC‑a, Opći sud povrijedio je te zahtjeve.

160

U tom pogledu Kraljevina Španjolska tvrdi da se u postupku provedbe javne nabave koji se temelji na kriteriju dodjele ugovora ponudi koja ima najbolji omjer cijene i kvalitete, ocjena kvalitete mora provesti odvojeno od ocjene cijene. Takvim razdvajanjem osigurava se da cijena ne utječe na ocjenu kvalitete. Tako se izbjegava to da se skuplja ponuda zbog same te činjenice smatra kvalitetnijom.

161

U točki 209. pobijane presude Opći je sud pravilno utvrdio da Kraljevina Španjolska tim argumentom nije namjeravala istaknuti subjektivnu pristranost članova odbora za ocjenu. Međutim, u točki 208. te presude Opći je sud pogrešno protumačio navedeni argument, koji se temelji na zahtjevu objektivne nepristranosti, na način da je njime Kraljevina Španjolska prigovorila Komisiji da je najprije ocijenila cijenu, a zatim kvalitetu ponuda. To tumačenje njezine argumentacije pogrešno je jer se prigovor te države članice zapravo odnosio na rizik da se neće zajamčiti razdvajanje tih dviju ocjena.

162

Prema mišljenju Kraljevine Španjolske, Opći sud trebao je utvrditi da se ne može isključiti da je Komisija istodobno ocijenila cijenu i kvalitetu ponuda i da je zbog toga na tu ocjenu utjecala visoka cijena ponude grupe CLL, zbog čega je zaključila da je ta ponuda bila visoko kvalitetna.

163

U tom pogledu, ta država članica podsjeća na to da se za dokazivanje da organizacija upravnog postupka ne jamči dovoljnu isključenost svake osnovane sumnje o postojanju moguće predrasude ne zahtijeva utvrđivanje postojanja izostanka nepristranosti. Dovoljno je da postoji opravdana sumnja koja se ne može otkloniti.

164

Komisija osporava tu argumentaciju.

165

Temeljno pravo na dobru upravu iz članka 41. Povelje uključuje, u skladu sa stavkom 1. te odredbe, pravo na to da se njezini predmeti obrađuju nepristrano. Taj zahtjev nepristranosti sadržava subjektivnu i objektivnu komponentu. Prema objektivnoj komponenti, svaka institucija, tijelo, ured i agencija Unije mora pružiti dostatna jamstva da bi se isključila svaka legitimna sumnja u pogledu moguće predrasude (presuda od 14. ožujka 2024., D & A Pharma/Komisija i EMA, C‑291/22 P, EU:C:2024:228, t. 72. i 73. i navedena sudska praksa).

166

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz činjenica koje je Opći sud utvrdio u pogledu kriterija za ocjenu, sažetih u točkama 15. do 19. ove presude, dokumentacija za nadmetanje predviđala je zasebnu ocjenu cijene, ponderirane na 30 %, i kvalitete, ponderirane na 70 %. To razlikovanje, predviđeno dokumentacijom za nadmetanje, je strogo. Naime, iz opisa kriterija i potkriterija koji se odnose na kvalitetu proizlazi da ni jedan od njih nije uopće povezan s cijenom ponude.

167

U točkama 208. i 209. pobijane presude Opći je sud utvrdio da Kraljevina Španjolska nije podnijela nikakav dokaz ni indiciju o tome da Komisija nije poštovala to razlikovanje ili da je organizirala postupak na način da na ocjenu koja se temelji na kvaliteti utječe ocjena koja se temelji na cijeni.

168

Kraljevina Španjolska ne navodi nikakvo iskrivljavanje činjenica kako bi osporila tu ocjenu Općeg suda.

169

Doista, navedena ocjena Općeg suda valjano je omogućila odbijanje argumenta Kraljevine Španjolske koji se temeljio na povredi zahtjeva nepristranosti. Naime, čak i pod pretpostavkom da zabrinutost koju je ta država članica izrazila u pogledu moguće predrasude u korist najskuplje ponude ima bilo kakvu važnost, razlikovanje, poput onog iz dokumentacije o nabavi, između ocjene koja se temelji na cijeni i one koja se temelji na kvaliteti ipak pruža dovoljna jamstva kako bi se isključila svaka legitimna sumnja o takvoj mogućoj predrasudi.

170

Slijedom toga, četvrti žalbeni razlog Kraljevine Španjolske koji se temelji na povredi zahtjeva objektivne nepristranosti treba odbiti kao neosnovan.

171

Naposljetku, Kraljevina Španjolska tvrdi da je Opći sud povrijedio zahtjev transparentnosti, a da pritom nije istaknula nikakvu posebnu argumentaciju u tom pogledu. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda proizlazi da se u žalbi moraju točno navesti osporavani dijelovi presude čije se ukidanje traži te pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev, inače će žalba ili predmetni žalbeni razlog biti nedopušteni (presuda od 4. listopada 2024., thyssenkrupp/Komisija, C‑581/22 P, EU:C:2024:821, t. 57. i 58.). Iz toga slijedi da je prigovor Kraljevine Španjolske koji se temelji na povredi zahtjeva transparentnosti nedopušten.

172

Dakle, taj žalbeni razlog treba odbiti.

173

Budući da nijedan žalbeni razlog istaknut u prilog žalbama nije prihvaćen, te žalbe treba odbiti u cijelosti.

174

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.

175

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

176

Budući da je Komisija zahtijevala da se IC‑u i Kraljevini Španjolskoj naloži snošenje troškova i da oni nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti da, osim vlastitih troškova, snose i Komisijine troškove u okviru žalbi.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) proglašava i presuđuje: