–

za bugarsku vladu, T. Mitova i T. Tsingileva, u svojstvu agenata,

–

za mađarsku vladu, Zs. Biró-Tóth i M. Z. Fehér, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, C. Georgieva, H. Kranenborg i F. Wilman, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. točke (a) i članka 10. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 14.).

2

Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osobe V. S. radi prisilnog izvršenja prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka te osobe radi njihova upisa u evidenciju.

3

Uvodna izjava 37. Direktive 2016/680 glasi:

„Osobni podaci koji su po svojoj naravi posebno osjetljive prirode u pogledu temeljnih prava i sloboda zaslužuju posebnu zaštitu jer bi u okviru njihove obrade moglo doći do značajnih rizika za temeljna prava i slobode. […] Obradu takvih podataka trebalo bi zakonom […] dopustiti ako je ispitanik izričito pristao na obradu koja je za njega osobito intruzivna. Sama privola ispitanika, međutim, ne bi smjela biti pravna osnova za obradu takvih osjetljivih osobnih podatka od strane nadležnih tijela.”

4

Člankom 1. te direktive, naslovljenim „Predmet i ciljevi”, u stavku 1. određuje se:

„Ovom se Direktivom utvrđuju pravila povezana sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje.”

5

U skladu s člankom 3. navedene direktive:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]

7.   ‚nadležno tijelo’ znači:

[…]”

6

Člankom 4. te direktive, naslovljenim „Načela obrade osobnih podataka”, u stavku 1. određuje se:

„Države članice osiguravaju da su osobni podaci:

[…]”

7

Članak 6. Direktive 2016/680, naslovljen „Razlika između različitih kategorija ispitanika”, glasi kako slijedi:

„Države članice osiguravaju da voditelj obrade, prema potrebi i koliko je god to moguće, radi jasnu razliku između osobnih podataka različitih kategorija ispitanika, kao što su:

[…]”

8

U skladu s člankom 8. te direktive, naslovljenim „Zakonitost obrade”:

„1.   Države članice osiguravaju da je obrada zakonita samo ako je nužna i samo u onoj mjeri u kojoj je nužna kako bi nadležno tijelo obavilo zadaću u svrhe navedene u članku 1. stavku 1. te da se temelji na pravu Unije ili pravu države članice.

2.   Pravom države članice kojim se uređuje obrada unutar područja primjene ove Direktive navode se barem ciljevi obrade, osobni podaci za obradu i svrhe obrade.”

9

Člankom 10. navedene direktive, naslovljenim „Obrada posebnih kategorija osobnih podataka”, određuje se:

„Obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, religijska ili filozofska vjerovanja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca ili podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca dopuštena je samo ako je to [strogo] nužno, pridržavajući se odgovarajućih zaštitnih mjera u pogledu prava i sloboda ispitanika te samo:

10

Na temelju članka 11. stavka 2. Nakazatelenog kodeksa (Kazneni zakonik), u verziji primjenjivoj na predmet u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: NK), kaznena djela počinjena su s namjerom ako je počinitelj bio svjestan obilježja svojeg djela te je htio nastanak posljedica kaznenog djela ili je pristao na njih. Za većinu kaznenih djela zapriječenih NK‑om predviđena je namjera.

11

Člankom 46. stavkom 1. i člankom 80. Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku), u verziji primjenjivoj na predmet u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: NPK), propisuje se da se kaznena djela progone ili po službenoj dužnosti, te u tom slučaju optužnicu podiže državni odvjetnik, ili po privatnoj tužbi. Gotovo sva kaznena djela propisana NK‑om progone se po službenoj dužnosti.

12

Na temelju članka 219. stavka 1. NPK‑a propisano je da se „kada postoji dovoljno dokaza da je određena osoba počinila kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti” protiv nje podnosi prijedlog za podizanje optužnice te je se obavještava o njemu. Protiv te je osobe moguće odrediti različite mjere procesnopravne prisile, protiv kojih se ona može braniti davanjem objašnjenja ili podnošenjem dokaza.

13

U skladu s NPK‑om, za istražne mjere provedene tijekom preliminarne faze kaznenog postupka radi prikupljanja dokaza i koje dovode do zadiranja u privatnu sferu fizičkih osoba u načelu je potrebno prethodno odobrenje suda.

14

Jedna od tih istražnih mjera je, među ostalim, pretraga osobe predviđena člankom 158. NPK‑a. Cilj je te pretrage, u biti, utvrditi fizička obilježja osobe i može uključivati, ako je potrebno, uzimanje fotografija i daktiloskopskih otisaka kao i uzorkovanje za izradu profila DNK. Ta se pretraga obavlja uz pristanak osobe. Ako osoba ne pristane, pretraga se provodi prisilno, uz prethodno dopuštenje suda, osim u hitnom slučaju, kada se zahtjev za sudsko odobrenje mora podnijeti naknadno.

15

U tom kontekstu spis kaznenog postupka dostavlja se nadležnom sudu, koji može ispitati cijeli sadržaj spisa kako bi ocijenio je li osnovan zahtjev za prethodno dopuštenje ili naknadno odobrenje.

16

Na temelju članka 6. Zakona sa Ministerstvo na vatrešnite raboti (Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova) (DV br. 53, od 27. lipnja 2014.), u verziji primjenjivoj na predmet u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: ZMVR), Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja određene glavne zadaće, među kojima su aktivnosti operativnog istraživanja i zaštite, aktivnosti istrage kažnjivih djela i informacijske aktivnosti.

17

Na temelju članka 27. ZMVR‑a podaci koje policija upisuje u evidenciju, u skladu s člankom 68. tog zakona, koriste se isključivo u okviru zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv kriminaliteta i očuvanja javnog poretka.

18

Članak 68. ZMVR‑a glasi kako slijedi:

„1.   Policijska tijela upisuju u policijsku evidenciju osobe koje se tereti za počinjenje kaznenog djela s namjerom za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti. […]

2.   Upis u policijsku evidenciju jedna je od kategorija obrade osobnih podataka osoba navedenih u stavku 1., koja se provodi pod uvjetima iz ovog zakona.

3.   Policijska tijela za potrebe upisa u policijsku evidenciju:

4.   Za izvršavanje radnji navedenih u stavku 3. točki 1. nije potreban pristanak osobe.

5.   Osobe su dužne surađivati, ne ometati i ne sprečavati radnje navedene u stavku 3. koje izvršavaju policijska tijela. U slučaju da osoba to odbije, radnje navedene u stavku 3. točkama 2. i 3. provode se prisilno uz odobrenje suca prvostupanjskog suda nadležnog za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, a za koje se osoba tereti.

[…]”

19

Naredba za reda za izvaršvane i snemane na policejska registracija (Uredba o načinima vođenja policijske evidencije) (DV br. 90, od 31. listopada 2014.), u verziji primjenjivoj na predmet u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: NRISPR), sadržava detaljna pravila o vođenju policijske evidencije koja je navedena u članku 68. ZMVR‑a.

20

Na temelju članka 11. stavka 2. NRISPR‑a, osobi koju se mora upisati u policijsku evidenciju daje se izjava koju ona mora ispuniti, a u kojoj može pristati na provođenje mjera fotografiranja, uzimanja otisaka prstiju i uzimanja DNK podataka ili ih odbiti. Na temelju članka 11. stavka 4. NRISPR‑a, u slučaju da osoba odbije dati svoju suglasnost, policija podnosi zahtjev nadležnom sudu kako bi se dopustilo prisilno izvršenje tih mjera.

21

Aktom donesenim 1. ožujka 2021., protiv osobe V. S. podnesen je prijedlog za podizanje optužnice na temelju članka 255. i članka 321. stavaka 2. i 3. NK‑a, da je zajedno s trima drugim osobama sudjelovala u zločinačkom udruženju osnovanom s ciljem pribavljanja imovinske koristi, u okviru djelatnosti dvaju trgovačkih društava, kako bi na bugarskom državnom području dogovorno počinila kaznena djela prijevare u pogledu utvrđivanja i plaćanja poreznih obveza u području poreza na dodanu vrijednost.

22

Nakon dostave navedenog prijedloga o podizanju optužnice, policijska tijela, koja su nadležna tijela u smislu članka 3. točke 7. Direktive 2016/680, pozvala su osobu V. S. da se podvrgne upisu u policijsku evidenciju predviđenom u članku 68. ZMVR‑a. Osobi V. S. dan je obrazac izjave u kojem je navela da je bila obaviještena o postojanju pravne osnove za policijski upis te da ne pristaje na to da se prikupe njezini podaci o otiscima prstiju odnosno fotografski podaci radi njihova upisa u evidenciju, kao ni na to da se uzme uzorak radi izrade DNK profila. Policija nije provela to prikupljanje te je pokrenula postupak pred Specializiranim nakazatelenim sadom (Specijalizirani kazneni sud) radi njegova prisilnog izvršenja.

23

U zahtjevu policijskih tijela upućenom tom sudu bilo je navedeno da su u okviru predmetnog kaznenog postupka postojali dostatni dokazi o krivnji okrivljenikâ, uključujući osobu V. S. U njemu je pojašnjeno da se ona progoni po službenoj dužnosti zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 321. stavka 3. točke 2. NK‑a, u vezi sa stavkom 2. tog članka, i da odbija dopustiti prikupljanje njezinih otisaka prstiju i fotografskih podataka radi njihova upisa u evidenciju te uzimanju uzorka radi izrade DNK profila, pri čemu je navedena pravna osnova za prikupljanje tih podataka. Naposljetku, u tom se zahtjevu od navedenog suda tražilo dopuštenje za prisilno izvršenje tog prikupljanja. Navedenom zahtjevu priložene su samo preslike prijedloga za podizanje optužnice protiv osobe V. S. i obrasca za izjavu koji je ona ispunila.

24

Budući da je imao dvojbe o usklađenosti postupka upisa u policijsku evidenciju s pravom Unije, Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) odlukom od 31. ožujka 2021. uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku.

25

Konkretnije, svojim trećim pitanjem taj je sud u biti pitao treba li članak 6. točku (a) Direktive 2016/680 kao i članke 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da nadležni kazneni sud, u slučaju kada osoba protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti odbije dobrovoljnu suradnju u prikupljanju svojih biometrijskih i genetskih podataka radi njihova upisa u evidenciju, mora dopustiti prisilno izvršenje tog prikupljanja, pri čemu ne raspolaže ovlašću ocjene postoje li ozbiljni razlozi za vjerovati da je ispitanik počinio kazneno djelo zbog kojeg je protiv njega podnesen prijedlog za podizanje optužnice (presuda od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 77., u daljnjem tekstu: presuda Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I).

26

Usto, njegovim se četvrtim pitanjem u biti nastojalo utvrditi treba li članak 10. Direktive 2016/680, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) i člankom 8. stavcima 1. i 2., tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela da utvrdi i dokaže, s jedne strane, da je to prikupljanje nužno za ostvarenje konkretnih zadanih ciljeva i, s druge strane, da se ti ciljevi ne mogu postići prikupljanjem samo dijela dotičnih podataka (presuda Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, t. 114.).

27

Nakon izmjene zakona koja je stupila na snagu 27. srpnja 2022., Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) raspušten je te je od tog datuma glavni predmet prebačen na Sofijski gradski sad (Sofijski gradski sud, Bugarska), sud koji je uputio zahtjev.

28

U presudi Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I (t. 110. i t. 2. izreke), Sud je u odgovoru na treće pitanje odlučio da članak 6. točku (a) Direktive 2016/680 kao i članke 47. i 48. Povelje treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje da nadležni kazneni sud, u slučaju kada osoba protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti odbije dobrovoljnu suradnju u prikupljanju svojih biometrijskih i genetskih podataka radi njihova upisa u evidenciju, mora dopustiti mjeru prisilnog izvršenja tog prikupljanja, pri čemu ne raspolaže ovlašću ocjene postoje li ozbiljni razlozi za vjerovati da je ispitanik počinio kazneno djelo zbog kojeg je protiv njega podnesen prijedlog za podizanje optužnice, pod uvjetom da se nacionalnim pravom jamči naknadan djelotvoran sudski nadzor uvjeta podnošenja tog prijedloga za podizanje optužnice, iz čega proizlazi dopuštenje za provedbu navedenog prikupljanja.

29

U okviru odgovora na četvrto pitanje Sud je utvrdio da se nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti u načelu protivi zahtjevu iz članka 10. Direktive 2016/680, prema kojem obradu posebnih kategorija podataka iz tog članka treba odobriti „samo ako je to [strogo] nužno” (presuda Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, t. 128.).

30

Kad je riječ o zaključcima koje sud koji je uputio zahtjev treba izvesti iz tog razmatranja, Sud je u točki 133. te presude pojasnio da je na tom sudu da provjeri je li moguće, kako bi se zajamčila djelotvornost članka 10. Direktive 2016/680, tumačiti nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje to prisilno izvršenje u skladu s pravom Unije. Konkretno, na sudu je koji je uputio zahtjev da provjeri omogućuje li se nacionalnim pravom ocjena „[stroge] nužno[sti]” prikupljanja kako biometrijskih tako i genetskih podataka ispitanika, radi upisa tih podataka u evidenciju. U tom pogledu osobito mora biti moguća provjera može li takva „[stroga] nužno[st]” proizlaziti iz okolnosti koje se tiču prirode i težine kaznenog djela za koje je ispitanik osumnjičen u kaznenom postupku u glavnom predmetu odnosno iz drugih relevantnih elemenata. Usto, valja se uvjeriti da već sâmo prikupljanje podataka o osobnom stanju, koje je također predviđeno u okviru upisa u policijsku evidenciju, ne omogućuje ostvarivanje postavljenih ciljeva.

31

U točki 134. te presude Sud je naveo da je u slučaju da se nacionalnim pravom ne jamči takav nadzor mjere prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka, na sudu koji je uputio zahtjev da osigura puni učinak navedenog članka 10. odbijanjem zahtjeva policijskih tijela za dopuštanje prisilnog izvršenja tog prikupljanja.

32

Stoga, s obzirom na sve razloge navedene u točkama 116. do 134. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, Sud je u odgovoru na četvrto pitanje odlučio da članak 10. Direktive 2016/680, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) te člankom 8. stavcima 1. i 2., treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela da provjeri i dokaže, s jedne strane, da je to prikupljanje strogo nužno za ostvarenje konkretnih zadanih ciljeva i, s druge strane, da se ti ciljevi ne mogu postići mjerama kojima se manje zadire u prava i slobode ispitanika (presuda Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, točka 135. i točka 3. izreke).

33

Nakon objave te presude, sud koji je uputio zahtjev pita se o zaključcima koje on mora izvesti iz odgovora Suda na četvrto pitanje, osobito s obzirom na razmatranja navedena u točki 30. ove presude, kako bi odlučio o zahtjevu policijskih tijela za prisilno izvršenje prikupljanja osobnih podataka o kojem je riječ u glavnom postupku.

34

U tom pogledu, s jedne strane, on smatra da ne može provesti provjere navedene u tom pogledu na temelju dokumenata koje su mu ta tijela dostavila, odnosno prijedloga o podizanju optužnice protiv osobe V. S. kao i obrasca za izjavu kojim osoba V. S. odbija prikupljanje svojih biometrijskih i genetskih podataka, koji su navedeni u točki 23. ove presude. Smatra da bi u tu svrhu trebao raspolagati cijelim spisom, što bi podrazumijevalo da ne primjenjuje posebno pravilo predviđeno, u okviru postupka upisa u policijsku evidenciju, člankom 68. stavkom 5. drugom rečenicom ZMVR‑a, nego opća pravila NPK‑a primjenjiva na izdavanje prethodnog sudskog odobrenja za provođenje istražnih mjera kojima se zadire u privatni život fizičkih osoba, a osobito članak 158. tog zakonika.

35

S druge strane, sud koji je uputio zahtjev ističe da je Sud u točkama 100. i 101. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I presudio da se članku 47. Povelje ne protivi to da sud, kojem je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za prisilno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice, ne raspolaže dokazima koji su doveli do tog prijedloga za podizanje optužnice i stoga ne može ocijeniti te elemente.

36

Međutim, on smatra da se to razmatranje temelji na pogrešnoj pretpostavci da bi ocjena suda u pogledu dokaza koji opravdavaju prijedlog za podizanje optužnice tijekom prethodne faze kaznenog postupka mogla spriječiti odvijanje kaznene istrage tijekom koje se prikupljaju ti podaci.

37

Osobito naglašava da je u okviru postupka uređenog člankom 158. NPK‑a bugarski zakonodavac predvidio provođenje djelotvornog sudskog nadzora kao i dostavu spisa predmeta sudu, ali to nije slučaj u okviru upisa u policijsku evidenciju. Prema njegovu mišljenju, razlozi za tu razliku u pravnom sustavu su sljedeći: s jedne strane, prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka zahtijeva policija, a ne državno odvjetništvo, i s druge strane, navedeno se prikupljanje odvija samo u svrhu eventualne buduće uporabe podataka o kojima je riječ, ako se nekad za tim pojavi potreba. Nasuprot tomu, nepostojanje takvog djelotvornog sudskog nadzora u takvoj situaciji ne bi imalo za cilj ni poštovanje tajnosti istrage ni neometanje budućih istražnih mjera u okviru predmetnog kaznenog postupka.

38

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev smatra da, prije nego što od nadležnih tijela zahtijeva dostavu spisa kaznenog postupka, mora od Suda dobiti potvrdu da takav zahtjev nije u suprotnosti s točkama 100. i 101. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I ili, naprotiv, naznaku da provjere iz točke 133. te presude treba provesti samo na temelju prijedloga za podizanje optužnice protiv ispitanika i njegove izjave o odbijanju da se njegovi biometrijski i genetski podaci prikupljaju.

39

Osim toga, u slučaju da Sud pruži takvu potvrdu, sud koji je uputio zahtjev smatra da bi, ako raspolaže spisom kaznenog postupka, trebao ocijeniti osnovanost navedenog prijedloga za podizanje optužnice.

40

U tim je okolnostima Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

41

Europska komisija tvrdi da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten. U tom pogledu ona smatra da je Sud u presudi Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I sudu koji je uputio zahtjev dao tumačenje prava Unije o kojem ovisi rješenje spora koji se pred njim vodi. Osim toga, ističe da se prethodna pitanja temelje na pogrešnom shvaćanju te presude. Naime, s jedne strane, u točki 133. navedene presude Sud se nije izjasnio o nadzoru koji nacionalni sud mora provesti prije nego što odobri mjeru prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka i stoga sudu koji je uputio zahtjev nije naložio posebnu provjeru u vezi s tim prikupljanjem. S druge strane, taj je sud iz točaka 100. i 101. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I pogrešno zaključio da je Sud smatrao da je ograničen sudski nadzor predviđen člankom 68. stavkom 5. ZMVR‑a u skladu s pravom Unije te je stoga zaključio da između tih točaka i točke 133. te presude postoji proturječje.

42

Na prvom mjestu, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova koja je propisana člankom 267. UFEU‑a, isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uvažavajući posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kada se postavljeno pitanje odnosi na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu obvezan donijeti odluku (presuda od 6. studenoga 2018., Bauer i Willmeroth, C‑569/16 i C‑570/16, EU:C:2018:871, t. 23. i navedena sudska praksa).

43

Odbijanje odlučivanja o zahtjevu koji je uputio nacionalni sud moguće je stoga samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja (presuda od 6. studenoga 2018., Bauer i Willmeroth, C‑569/16 i C‑570/16, EU:C:2018:871, t. 24. i navedena sudska praksa).

44

Na drugom mjestu, treba podsjetiti i na to da autoritet presude donesene povodom zahtjeva za prethodnu odluku ne sprečava nacionalni sud kojemu je upućena ta presuda da se prije donošenja odluke u glavnom postupku ponovno obrati Sudu ako to smatra potrebnim. Takvo pravno sredstvo može biti opravdano, među ostalim, kada nacionalni sud ima poteškoća s razumijevanjem ili primjenom presude, kada postavi Sudu novo pravno pitanje ili pak kad mu podnese nove elemente za razmatranje koji bi ga mogli navesti da drukčije odgovori na ranije postavljeno pitanje (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 2003., Kaba, C‑466/00, EU:C:2003:127, t. 39. i navedenu sudsku praksu, i od 9. ožujka 2023., Pro Rauchfrei II, C‑356/22, EU:C:2023:174, t. 16. i navedenu sudsku praksu).

45

U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjima od Suda traži pojašnjenja u pogledu zahtjeva koji se odnosi na sudski nadzor „stroge nužnosti” prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka u smislu članka 10. Direktive 2016/680, koji je, prema njegovu mišljenju, naveden u točki 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, kako bi odlučio o zahtjevu bugarskih policijskih tijela za prisilno izvršenje prikupljanja takvih kategorija podataka, na kojem se upravo temelje prethodna pitanja na koja je Sud odgovorio u toj presudi. Iz toga proizlazi da su upućena pitanja izravno povezana s glavnim postupkom i relevantna su kako bi se sudu koji je uputio zahtjev omogućilo odlučivanje u glavnom postupku.

46

Što se tiče Komisijine argumentacije koja se odnosi na to da je sud koji je uputio zahtjev navodno pogrešno protumačio točke 100., 101. i 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, ona se zapravo odnosi na meritum postavljenih pitanja i stoga u biti ne može dovesti do njihove nedopuštenosti (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2022., Proximus (Javni elektronički telefonski imenici), C‑129/21, EU:C:2022:833, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

47

Iz prethodno navedenog slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

48

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud mora, ako je to potrebno, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. Usto, Sud može uzeti u obzir pravila prava Unije na koja se nacionalni sud nije pozvao u svojem pitanju (presuda od 30. siječnja 2024., Direktor na Glavna direkcija Nacionalna policija pri MVR – Sofija, C‑118/22, EU:C:2024:97, t. 31. i navedena sudska praksa).

49

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točaka 29. do 32. ove presude, Sud je u točkama 116. do 135. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I ispitao pitanje protivi li se pravu Unije nacionalno zakonodavstvo kojim se ne predviđa obveza nadležnih tijela da provjere i dokažu „strogu nužnost” za prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka ispitanika u svrhu njihova upisa u evidenciju.

50

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 3. točkom 7. Direktive 2016/680 pojam „nadležno tijelo”, kojim su obuhvaćena policijska tijela u glavnom postupku, definira kao svako tijelo javne vlasti nadležno za sprečavanje, istragu, otkrivanje ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje, kao i svako drugo tijelo ili subjekt kojem je pravom države članice povjereno izvršavanje javnih dužnosti i izvršavanje javnih ovlasti u tu svrhu.

51

Osim toga, budući da se u točki 135. i točki 3. izreke presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I Sud pozvao, kad je riječ o odgovoru na četvrto pitanje u predmetu u kojem je donesena ta presuda, na tumačenje članka 10. Direktive 2016/680 u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) i člankom 8. stavcima 1. i 2. te direktive, valja smatrati da se ovo pitanje odnosi i na sve te odredbe.

52

Stoga valja smatrati da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 10. Direktive 2016/680, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) i člankom 8. stavcima 1. i 2., tumačiti na način da kada nacionalno zakonodavstvo predviđa sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela, u smislu članka 3. točke 7. navedene direktive, da provjeri i dokaže da je to prikupljanje strogo nužno, u smislu članka 10. te direktive, poštovanje te obveze može osigurati sud kojem je to nadležno tijelo podnijelo zahtjev radi prisilnog izvršenja navedenog prikupljanja, ovisno o slučaju dostavom spisa kaznenog postupka.

53

Valja podsjetiti na to da je članak 10. Direktive 2016/680 posebna odredba kojom se uređuju obrade posebnih kategorija osobnih podataka, uključujući biometrijske i genetske podatke. Tom se odredbom nastoji osigurati povećana zaštita ispitanika s obzirom na to da podaci o kojima je riječ, zbog svoje osobite osjetljivosti i konteksta u kojem se obrađuju, mogu dovesti do, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 37. navedene direktive, znatnih rizika za temeljna prava i slobode, kao što su pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, zajamčena člancima 7. i 8. Povelje (presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, t. 116., i od 30. siječnja 2024., Direktor na Glavna direkcija Nacionalna policija pri MVR – Sofija, C‑118/22, EU:C:2024:97, t. 47.).

54

U tu svrhu, kao što to proizlazi iz samog teksta tog članka 10., zahtjev prema kojem je obrada osjetljivih podataka dopuštena „samo ako je to strogo nužno” treba tumačiti na način da određuje strože uvjete zakonitosti obrade takvih podataka, s obzirom na one koji proizlaze iz članka 4. stavka 1. točaka (b) i (c) te članka 8. stavka 1. Direktive 2016/680, kojima se upućuje samo na „nužn[u]” obradu podataka koji su općenito obuhvaćeni područjem primjene te iste direktive (vidjeti u tom smislu presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, t. 117., i od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 107.).

55

Tako je u presudi Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I Sud presudio da se nacionalno zakonodavstvo kojim se propisuje sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela da provjeri i dokaže da je to prikupljanje „strogo nužno”, u skladu s obvezom koju ima na temelju članka 10. Direktive 2016/680, u načelu protivi tom članku 10., s obzirom na to da takvo zakonodavstvo može dovesti do toga da se neselektivno i općenito prikupljaju biometrijski i genetski podaci većine osoba protiv kojih je podnesen prijedlog za podizanje optužnice (vidjeti u tom smislu presudu Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I, t. 128., 129. i 135.).

56

Međutim, u tom je kontekstu Sud u točki 133. presude Upis biometrijskih i genetskih podataka u evidenciju I naveo da je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, među ostalim, može li se, kako bi se zajamčila djelotvornost članka 10. Direktive 2016/680, nacionalno pravo tumačiti u skladu s pravom Unije. Stoga je time Sud pozvao taj sud da utvrdi omogućuje li nacionalno pravo nadležnim tijelima, u smislu članka 3. točke 7. te direktive da ocijene „[strogu] nužno[st]” prikupljanja kako biometrijskih tako i genetskih podataka ispitanika, radi upisa tih podataka u evidenciju. Tako je Sud želio podsjetiti taj sud na to da mu načelo nadređenosti nalaže, među ostalim, da svoje unutarnje pravo u najvećoj mogućoj mjeri tumači u skladu s pravom Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 27. travnja 2023., M. D. (Zabrana ulaska u Mađarsku), C‑528/21, EU:C:2023:341, t. 99. i navedenu sudsku praksu). Slijedom toga, u navedenoj se točki tom sudu samo navodi da treba provjeriti može li se nacionalno pravo tumačiti na način da su tijela nadležna za tu obradu podataka mogla izvršiti ocjenu koju su dužna provesti na temelju tog članka 10.

57

Iz toga slijedi da, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik, među ostalim, u točkama 24. i 55. svojeg mišljenja, suprotno pretpostavci na kojoj se temelje pitanja suda koji je uputio zahtjev, ako ne postoji obveza nadležnog tijela da na temelju nacionalnog prava ocijeni „strogu nužnost” obrade koju je provelo ili koju namjerava provesti, sud pred kojim se vodi postupak kako bi odlučio o takvoj obradi osobnih podataka koju provodi to nadležno tijelo ne može umjesto tog tijela osigurati poštovanje obveze koju navedeno tijelo ima na temelju navedenog članka 10.

58

Stoga valja utvrditi da tumačenje nacionalnog prava prema kojem sud koji je uputio zahtjev namjerava sam ocijeniti „strogu nužnost” prikupljanja biometrijskih i genetskih podataka ispitanika ne može jamčiti usklađenost s pravom Unije nacionalnog zakonodavstva poput onoga iz točke 57. ove presude, s obzirom na to da ono ni u kojem slučaju ne omogućuje to da se nadomjesti nepostojanje obveze nadležnih tijela na temelju tog zakonodavstva da provjere i dokažu „strogu nužnost” takvog prikupljanja.

59

Takav zaključak uostalom potvrđuje činjenica da se zahtjev za prethodnu odluku odnosi, kao što to proizlazi iz točaka 18., 20., 22. i 23. ove presude, na nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da se prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka osoba protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti prisilno izvršava, što na zahtjev nadležnih tijela, odobrava nadležni sud ako dotična osoba ne pristane na takvo prikupljanje. Nasuprot tomu, kao što je to bugarska vlada potvrdila na raspravi odgovarajući na pitanje Suda, ako je dotična osoba na to pristala, takvo sudsko odobrenje nije potrebno, tako da nadležna tijela mogu provesti navedeno prikupljanje samo na temelju tog pristanka.

60

Slijedom toga, u takvoj situaciji nadležni sud po logici stvari ne može osigurati pravnu zaštitu ispitanika koji su dali takav pristanak, osobito kad je riječ o nadzoru poštuju li nadležna tijela zahtjev stroge nužnosti, kako je protumačen u sudskoj praksi navedenoj u točkama 53. do 55. ove presude.

61

S obzirom na sve prethodno navedeno proizlazi da na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 10. Direktive 2016/680, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) i člankom 8. stavcima 1. i 2. treba tumačiti na način da kada nacionalno zakonodavstvo predviđa sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela, u smislu članka 3. točke 7. navedene direktive, da provjeri i dokaže da je to prikupljanje strogo nužno, u smislu članka 10. te direktive, sud kojem je to nadležno tijelo podnijelo zahtjev radi prisilnog izvršenja navedenog prikupljanja ne može osigurati poštovanje te obveze, s obzirom na to da je navedeno nadležno tijelo dužno izvršiti ocjenu koja se zahtijeva tim člankom 10.

62

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.

63

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 10. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP, u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkama (a) do (c) kao i člankom 8. stavcima 1. i 2.

treba tumačiti na način da:

kada nacionalno zakonodavstvo predviđa sustavno prikupljanje biometrijskih i genetskih podataka svake osobe protiv koje je podnesen prijedlog za podizanje optužnice za kazneno djelo počinjeno s namjerom koje se progoni po službenoj dužnosti radi upisa tih podataka u evidenciju, a da se pritom ne propisuje obveza nadležnog tijela, u smislu članka 3. točke 7. navedene direktive, da provjeri i dokaže da je to prikupljanje strogo nužno, u smislu članka 10. te direktive, sud kojem je to nadležno tijelo podnijelo zahtjev radi prisilnog izvršenja navedenog prikupljanja ne može osigurati poštovanje te obveze, s obzirom na to da je navedeno nadležno tijelo dužno izvršiti ocjenu koja se zahtijeva tim člankom 10.